Mjesto i uloga dove u vjeri

Izdavač
Stichting Hidzra
Vertweg 13,
5301 TA Zaltbommel
Nederland
Telefon redakcije: (0031) 617332323
E-mail: redakcija@el-asr.com
Internet: www.el-asr.com
Registracija: ISSN 18730795
Redakcija
Urednik
Šerif Fazlić
Šerijatska recenzija
Mr. Osman Smajlović
Stalni saradnik
Hasan Stranjac
Marketing
Sedin Gulamić
Edin Zukić
DTP
Senad Redžepović
Web stranica
Ensar Hadžiselimović
Pretplata
Enes Jakupović
Lektura
Sumeja Đurić, prof.
U ovom broj pišu:
Mr. hfz. Muhammed Fadil Porča
Mr. Hakija Karunić
Mr. Osman Smajlović
Nedim Botić, prof.
Amir Durmić, prof.
Ersan Grahovac, prof.
Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.
Amir I. Smajić, prof.
Enes Julardžija, prof.
Halil ef. Makić
Nazif Subašić
Hasan Stranjac
Abdullah Nasup
Nurmina Strika
Januar/Februar 2015/1436 H.G. broj 64
U ovom broju čitajte
El Asr 64
4
U ovom broju
Mjesto i uloga dove u vjeri
6
O ihsanu u Kur’anu
10
Iz riznica Allahovog Poslanika
12
Dešavanja u svijetu
16
Ukrcaj se na lađu spasa
18
Patnje sunija u Iranu
22
Ibn Bazova fetva o (ne)okretanju planete Zemlje – istina i zablude
24
Zanimljivosti
30
Postizanje hudejbijskog mira
32
Poslanica imama Malika halifi Harunu er-Rešidu
35
Samoobračun u životu vjernika
38
Muslimani u Keniji
40
Kutak za mlade
44
Olakšani brak ili “brak prijatelja”
46
Kur’an je izvor života
49
Iskrenost u životu prve generacije muslimana (drugi dio)
52
Pitanja i odgovori
55
Kalendar obavezne imunizacije
58
Iz sadržaja izvajamo
Mjesto i uloga dove u vjeri
6
Dova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u
životu muslimana. Ona predstavlja ibadet, a mi smo
stvoreni radi činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Svaki
musliman treba da spozna svoju vjeru, kao i način na
koji će ispravno obožavati Allaha, azze ve dželle, tako da
On bude zadovoljan tim ibadetom i onim ko ga čini. Na
taj način čovjek će biti daleko od toga da ibadet čini na
pogrešan način ili da čini ono što predstavlja ibadet bilo
kome ili bilo čemu mimo Allaha, azze ve dželle. Važnost
ove teme, kao i uloga koju dova ima u životu vjernika i
vjernice, jedan je od razloga zbog kojih ćemo u narednih
nekoliko brojeva posvetiti više pažnje ovoj tematici, s ciljem da je što bolje upoznamo i shvatimo.
O ihsanu u Kur’anu
10
Ihsan je najbolje definirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga
vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi.” (Buhari i
Muslim) Robovanje Allahu na prethodno opisani način najpotpuniji je vid robovanja. No, ihsan ne možemo ograničiti
isključivo na odnos između čovjeka i Allaha. Ihsan je mnogo
obuhvatniji, a u svom suštinskom značenju podrazumijeva
izvršavanje šerijatom naređenih obaveza, na najprimjereniji
način i uz suptilnost i prefinjenost.
Ibn Bazova fetva o (ne)okretanju planete Zemlje – istina i zablude
24
“Eto vam ‘vehabijske’ uleme! Njihov šejh Ibn Baz nevjernicima je proglasio sve one koji vjeruju da se Zemlja okreće oko Sunca. Još je i rekao
da Zemlja nije okrugla, ali za ovo drugo nije izrekao smrtnu kaznu!” Ove
riječi, u jednom ili drugom obliku, možete pronaći na desetinama pa i
stotinama internetskih portala uglavnom na arapskom i engleskom, ali i
na drugim jezicima, pa tako i na našem, uglavnom u kontekstu navodnog
“raskrinkavanja vehabijsko-antropomorfističke ideologije” i njenih promotora. Oni koji već gotovo punih pedeset godina ove riječi potpuno
zlonamjerno pripisuju šejhu Ibn Bazu uglavnom se mogu svrstati u tri
kategorije: 1) sekularisti i ateisti, 2) šiije i rafidije, 3) određene grupacije
ekstremnih sufija koji pod plaštom navodnog ehli-sunnetskog učenja često diskreditiraju postulate izvornog ehli-sunneta, što je tema o kojoj se
posebno može govoriti...
Samoobračun u životu vjernika
38
Muslimani u Keniji
40
5
El Asr 64
Vjerovatno ste svi čuli za Keniju. To je lijepa zemlja u Africi u kojoj
žive i muslimani, ali koji su u njoj manjina. U posljednje vrijeme iz
Kenije dolaze zabrinjavajući izvještaji u kojima se ukazuje na veoma
napetu situaciju zbog masovnih hapšenja i vansudskih pogubljenja,
ponajviše učenjaka i daija, i to samo na osnovu sumnji. U narednim
redovima ukratko ćemo se dotaknuti geografskog položaja i demografske slike ove zemlje. Pored općih podataka, donosimo i intervju
sa jednim islamskim misionarom i osvrt na zadnja dešavanja s ciljem
informiranja i skretanja pažnje na situaciju i uzimanja pouke iz svega.
U ovom broju
Generacije muslimana prije nas osjećale su odgovornost u pogledu Uzvišenog Allaha i
čuvali su povjerene im emanete, ispunjavali su svoje obaveze na najbolji način. Međutim,
danas su se mnogi muslimani zabavili nečim drugim. Ako izvršavaju neke svoje obaveze,
to čine sa teškom mukom i preko srca, u tome se često ne gledaju Allahovi propisi niti se
vodi računa o poštovanju ljudskih prava. Ljude cijene prema njihovom imetku i položaju,
a ne prema emanetu koji izvršavaju, niti obavezama koje ispunjavaju, niti koristi koju ima
društvo od njih. Ima onih koji žive i rade na račun drugih, a sami ne doprinose nikakvom
dobru. Stječe se dojam kao da je nekima najveća briga kako se provesti i lagodno živjeti,
kako što više imetka sakupiti i potrošiti i kako vrijeme provesti u zabavi. Gdje je svijest o
polaganju računa na Velikom danu i odgovornosti za svoja djela na ovom svijetu? Neki kao
da su još djeca u svome nemaru i neplanskom životu, tumaraju bez cilja i vrijeme provode
bez koristi. Povode se za drugima i pristaju uz svakoga ko se svidi njihovim strastima.
Mjesto i uloga
PIŠE:
Enes Julardžija, prof.
Akida
D
ova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u
životu muslimana. Ona
predstavlja ibadet, a mi smo stvoreni radi činjenja ibadeta Uzvišenom
Allahu. Svaki musliman treba da
spozna svoju vjeru, kao i način na
koji će ispravno obožavati Allaha,
azze ve dželle, tako da On bude zadovoljan tim ibadetom i onim ko
ga čini. Na taj način čovjek će biti
daleko od toga da ibadet čini na pogrešan način ili da čini ono što predstavlja ibadet bilo kome ili bilo čemu
mimo Allaha, azze ve dželle. Važnost
ove teme, kao i uloga koju dova ima
u životu vjernika i vjernice, jedan je
od razloga zbog kojih ćemo u narednih nekoliko brojeva posvetiti više
pažnje ovoj tematici, s ciljem da je
što bolje upoznamo i shvatimo.
El Asr 64
6
Leksička definicija dove
Dova, ar. ed-du‘au (‫)الدعاء‬, predstavlja infinitiv glagola de‘a. Harf
dal, ajn i elif čine korijen riječi koja
znači: naginjanje (pozivanje) neke
stvari tebi putem glasa ili govora (nastalog) s tvoje strane. (Mekajisul-luga, natuknica de‘u, 2/279)
Terminološka
definicija dove
Islamski učenjaci navode više definicija dove, a mi ćemo ovdje navesti
samo neke.
Hattabi, rahimehullahu, kaže:
“Pod dovom se podrazumijeva čovjekovo dozivanje Gospodara, azze
ve dželle, u kojem Ga moli za brigu
o njemu i za pomoć. Njena suština
jeste ispoljavanje svoje potrebe i ovisnosti o Njemu, kao i priznavanje
da čovjek nema snage niti moći.”
(Še’nud-du‘a, 4)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn
Kajjim, Allah im se smilovao, kažu:
“Ona predstavlja traženje koristi za
onoga koji dovu upućuje ili traženje
da se od njega otkloni ono što mu
šteti.” (Medžmuul-fetava, 15/10; Bedaiul-fevaid, 3/3)
Abdurrahman Hasan Alu Šejh
dovu definira sljedećim riječima: “To
je traženje i upućivanje molbe iz želje
ili straha, ili zbog oboje.” (El-Kavlulfaslun-nefis, 47)
Postoje i druge definicije, ali su
one, manje-više, slične navedenim.
Sve ove definicije posebno se odnose na du‘aul-mes’ele – dovu kojom
se nešto traži od Allaha. Međutim,
mogu se odnositi i na du‘aul-ibade –
dovu čijim se upućivanjem iskazuje
obožavanje samo Allaha, samim tim
što su one usko povezane, isprepletene i jedna od njih podrazumijeva
drugu. (Vidi: Ed-Du‘au ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja, 1/48)
Svaka du‘aul-ibade podrazumijeva
du‘aul-mes’ele, dok svaka du‘aulmes’ele u sebi sadrži du‘aul-ibade.
(Medžmuul-fetava, 15/11; Bedaiulfevaid, 3/4)
Međutim, vjerovatno jedna od
najobuhvatnijih definicija dove jeste
sljedeća: “(Dova predstavlja) čežnju
za Uzvišenim Allahom i okretanje
Njemu radi ostvarenja onoga što
čovjeku koristi ili otklanjanja onoga
što mu šteti, (to je) skrušena molitva
Njemu u vezi s tim – putem traženja od Njega ili putem skrušenosti,
poniznosti, nade, straha i želje.” (EdDu‘au ve menziletuhu minel-akidetilislamijja, 1/48)
Ova definicija obuhvata obje vrste
dove: du‘aul-mes’ele i du‘aul-ibade.
Riječi “...putem traženja od Njega”,
odnose se na du‘aul-mes’ele, dok se
riječi “ili putem skrušenosti, poniznosti, nade, straha i želje”, odnose se na
du‘aul-ibade. (Ibid.)
Razlika između
dove i zikra
Zikr obuhvata sva čovjekova djela
i postupke ukoliko njima namjerava
dove u vjeri
Vrijednost dove
Dova zauzima visoko mjesto u vjeri
i na tu činjenicu ukazuju i kur’anski
ajeti i hadisi Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Da bismo
to bolje pojasnili, navest ćemo neke
ajete i hadise kao argument.
● Allah nam naređuje da Mu
upućujemo dovu i obećava nam da
će biti uslišana
El Asr 64
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kaže: “Trojica ljudi iz prijašnjih naroda zaputila su se na dalek
7
Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar
vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’”
(El-Mu’min, 60), “Obožavajte zato
Allaha, iskreno Mu ispovijedajući
vjeru – pa makar to bilo mrsko nevjernicima” (El-Mu’min, 14), “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se
previše glasno mole. I ne pravite
nered na Zemlji, kad je na njoj red
uspostavljen, a Njemu se molite sa
strahom i nadom; milost Allahova
je doista blizu onih koji dobra djela čine” (El-A‘raf, 55–56), “On je
Živi, nema boga osim Njega, zato
samo Njega obožavajte, iskreno
Mu ispovijedajući vjeru…” (ElMu’min, 65)
put, pa ih noć zateče pored jedne pećine, u koju uđoše da bi u njoj prenoćili.
Međutim, jedna stijena se zakotrlja i
potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni
tada jedan drugome rekoše: ‘Jedini način da se spasimo iz ove situacije jeste
da zamolimo Allaha da ukloni ovu
stijenu zbog naših dobrih djela koja
smo učinili.’ Jedan od njih tada reče:
‘Allahu moj, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada nisam svoju
djecu prije njih nahranio niti napojio,
niti svoje robove i sluge. Jednog dana
tražio sam bolju pašu svome stadu, pa
im nisam došao na vrijeme, te sam ih,
nakon što sam im namuzao mlijeka i
donio, zatekao da spavaju. Nezgodno
mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim i napojim svoju djecu i robove, pa sam čekao, sa posudom
u ruci, i gledao kada će se sami probuditi, i tako ostao sve do zore, a djeca
su u neposrednoj mojoj blizini plakala
od gladi. Zatim su se probudili i popili
svoj dio mlijeka. Allahu moj, ako sam
ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni
radi čega drugog, onda nam odmakni
ovu stijenu sa vrata pećine u kojoj se
nalazimo!’ Stijena se malo odmaknu,
ali ne dovoljno da bi mogli izaći iz nje.
Drugi od njih reče: ‘Allahu moj, ja sam
imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh
više od cijeloga svijeta, koju voljeh –
kaže se u jednoj drugoj predaji – tako
jako kako to samo ljudi vole žene, pa
Akida
pokornost Allahu Uzvišenom. Pojam
zikra je opširniji od pojma dove kojom se nešto traži od Allaha (du‘aulmes’ele), dok ima identično značenje
kao i dova ibadeta (du‘aul-ibade).
Ako se pod pojmom dove misli
na du‘aul-mes‘ele, onda između njih
(zikra i dove) postoje općenitije i
određenije stvari, jer je pojam zikra
općenitiji od pojma dove i dova se ne
može odvojiti posebno od zikra, dok
zikr može predstavljati traženje (molbu), ali i nešto drugo. (Ed-Du‘au ve
menziletuhu minel-akidetil-islamijja,
1/77)
Može se reći da između zikra i dove
postoji neraskidiva veza, jer du‘aulmes’ele predstavlja zikr i hvalu, skrušenost i ovisnost o Allahu, kao što
se u zikru nalazi traženje postizanja
neke koristi ili otklanjanja neke štete, ali i nada u nagradu kod Allaha i
strah od Njegove kazne. (Ibid.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn
Kajjim, rahimehumullah, kažu:
“Dova predstavlja zikr (spominjanje)
Onoga kome se dova upućuje i sadrži
molbu i hvaljenje Njega putem Njegovih svojstava i Njegovih imena.
Ona predstavlja ne samo zikr nego
i nešto više od toga, kao što se zikr
naziva dovom zato što sadrži neko
traženje (molbu).” (Medžmuul-fetava, 15/19; Bedaiul-fevaid, 3/14–15)
sam je poželio imati, ali ona mi to ne
dopusti. Jedne godine zavladala je jaka
glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć.
Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod
uvjetom da mi se dopusti. Ona na to
pristade, i kada sam joj se približio,
ona zaplaka i reče: ‘Boj se Allaha i ne
raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!’ Na to sam se ja odmaknuo od nje,
iako mi je bila najdraža na svijetu, i
ostavio joj zlato koje sam joj bio dao.
Allahu moj, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove naše
nedaće u kojoj se nalazimo! Stijena
se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko
da bi mogli izaći. Treći od njih reče:
‘Allahu moj, ja sam držao najamnike
i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku koji je
pobjegao s posla i otišao prije prijema
svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću
pošteno uložio, tako da se njegov mal
namnožio. Nakon izvjesnog vremena
došao mi je i zatražio svoju plaću koja
mu je ostala kod mene. Ja sam na to
odgovorio: ‘Sve što ispred sebe vidiš od
ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!’ On mi tada reče: ‘Robe
Božiji, ne izigravaj se sa mnom!’ ‘Ne
izigravam se s tobom’, rekoh mu ja, na
što je on uzeo sav taj mal i otjerao ga, a
da meni ništa nije ostavio. Allahu moj,
ako sam ja to isključivo radi Tebe učinio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj
se nalazimo!’ Stijena se tada potpuno
pomjeri i oni izađoše iz pećine i odoše dalje.” (Jahja b. Šeref en-Nevevi,
Rijadus-salihin, VSK za pomoć BiH,
Sarajevo, 1998., str. 13–14, hadis br.
12)
El Asr 64
8
Akida
● Dova je ibadet
Od Nu’mana b. Bešira, radijallahu
anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Dova je ibadet”, a zatim je proučio:
“Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite
Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me
obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.’” (El-Mu’min,
60) (Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madža. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihut-Tirmizi, 1/138,
hadis br. 3407)
● Allah voli one koji Njega mole,
a srdi se na one koji zapostavljaju
dovu
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah
se srdi na onoga koji od Njega ne traži (koji Ga ne moli).” (Tirmizi, Ibn
Madža i Ahmed. Albani ga je ocijenio dobrim (hasen) u djelu SahihutTirmizi, 3/138, hadis br. 2686)
● Dova je jedna od karakteristika dobrih ljudi, obilježje iskrenih i
opskrba vjernika
Uzvišeni kaže: “Budi čvrsto uz
one koji se Gospodaru svome mole
ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj
očiju svojih s njih iz želje za sjajem
u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim
pre-ma Nama ostavili, koji strast
svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf, 28)
Uzvišeni Allah, pojašnjavajući ovo
veličanstveno obilježje i ono što je
pripremio onima koji ga budu imali,
kaže: “Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz
straha i želje klanjaju, a dio onog
što im Mi dajemo udjeljuju. I niko
ne zna kakve ih, kao nagrada za
ono što su činili, skrivene radosti
čekaju.” (Es-Sedžda, 16–17)
● Dova je bila obilježje vjerovjesnika i poslanika
Nuh, alejhis-selam, upućivao je
dovu svome Gospodaru da mu pomogne protiv njegovog naroda koji
ga je u laž utjerivao. Tako Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: “Prije njih
Nuhov narod nije vjerovao i roba
Našeg je u laž utjerivao, govoreći: ‘Luđak!’ – i Nuh je onemogućen bio. I on je Gospodara svoga
zamolio: ‘Ja sam pobijeđen, pa Ti
pomozi!’” (El-Kamer, 9–10) Zekerijja, alejhis-selam, upućivao je dovu
svome Gospodaru da mu podari
potomka: “Gospodaru moj, kosti
su mi oronule i glava osijedjela, a
nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan
ostao. Bojim se rođaka svojih po
krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe
sina da naslijedi mene i porodi-
cu Jakubovu, i učini, Gospodaru
moj, da budeš njime zadovoljan.”
(Merjem, 4–6) Ibrahim, alejhis-selam, također je skrušeno upućivao
Allahu dovu da mu podari potomka, pa mu je Allah u starosti darovao
potomke. Ibrahim, alejhis-selam,
bio je zahvalan Uzvišenom Allahu
na tome. Uzvišeni Allah tako navodi njegove riječi u Kur’anu: “Hvala
Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj
uistinu uslišava molbe. Gospodaru
moj, daj da ja i neki potomci moji
obavljamo namaz; Gospodaru naš,
Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na
Dan kad se bude polagao račun!”
(Ibrahim, 39–41) Pečat vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo
je molio Allaha i dove Mu upućivao.
U jednom od hadisa navodi se da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najčešće molio Allaha riječima:
“Allahumme rabbena atina fid-dunja
haseneten ve fil-ahireti haseneten vekina azaben-nar! – O Allahu, Gospodaru naš, podari nam na ovome svijetu
dobro i na ahiretu dobro i sačuvaj nas
patnje u Džehennemu!” (Muttefekun
alejhi) Brojni su primjeri i hadisi koji
ukazuju na to da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, često upućivao Allahu dovu.
● Dova je nešto najplemenitije
kod Uzvišenog Allaha
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu
nema ništa plemenitije od dove.” (Tirmizi, 5/455, br. 3370; Ibn Madža,
2/1258, br. 3829. Albani ga je ocijenio kao hasen)
● Plodovi dove su zagarantovani, uz Allahovu dozvolu, pa kada
onaj koji upućuje dovu ispuni uvjete potrebne za primanje dove,
postići će mnogo dobro i neizostavno će postići velik udio u plodovima upućivanja dove
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Čuo sam
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, kako govori: ‘Nema ni-
koga ko uputi dovu, a da mu Allah
neće dati to što traži ili od njega otkloniti zlo za šta moli – sve dok u
dovi ne bude tražio nešto što je grijeh ili što predstavlja prekidanje rodbinskih veza.’” (Ahmed, 3/18; Tirmizi, 5/462, br. 3381. Albani ga je
ocijenio kao hasen u djelu SahihutTirmizi, 3/140, br. 2692) Prenosi se
od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu
anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: “Nema muslimana koji uputi dovu, kojom se ne
traži grijeh niti prekidanje rodbinskih
veza, a da mu Allah neće dati jedno od
troje: ili će mu uslišati njegovu dovu,
ili će mu nagradu za nju ostaviti na
ahiretu, ili će od njega otkloniti neko
zlo, veliko poput onoga za šta moli.”
Tada Ebu Seid reče: “Onda ćemo mi
puno učiti dovu.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “A Allah
će davati najviše.” (Ahmed, 3/18;
Tirmizi, 5/566, br. 3573. Albani ga
je ocijenio kao hasen u djelu Sahihut-Tirmizi, 3/140, br. 181)
● Dova čovjeka čuva od oholosti
Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar
vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji
iz oholosti neće da Me obožavaju
– ući će, sigurno, u Džehennem,
poniženi.’” (El-Mu’min, 60)
Podsticanje na
upućivanje dove
● Kada bi Allah poslao vjerovjesnika, rekao bi mu: ‘Pozovi me, Ja ću ti
se odazvati’, a mom je ummetu rekao:
‘Pozovite me, Ja ću vam se odazvati.’
● Kada bi Allah poslao vjerovjesnika, rekao bi mu: ‘U vjeri ti ništa teško nisam propisao’, a mom je ummetu
rekao: ‘I u vjeri vam nije ništa teško
propisao.’
● Kada bi Allah poslao vjerovjesnika, učinio bi ga svjedokom protiv svoga
naroda, a moj je ummet učinio svjedokom protiv ljudi.” (Tirmizi i Hakim u
djelu Nevadirul-usul)
Zabrana ostavljanja dove
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava nam da će
dova biti primljena ukoliko čovjek
Mnogi ljudi upućuju dovu Allahu
kada su u teškoj situaciji, a zapostavljaju dovu kada su u blagostanju.
Uzvišeni Allah kaže: “Kada čovjeka
snađe nevolja, on Nam se moli ili
ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim
mu nevolju otklonimo, on nastavlja kao da Nam se nije ni obraćao
molbom zbog nevolje koja ga je
bila zadesila” (Junus, 12), “Kad
čovjeka nevolja snađe, Gospodaru
svome se moli, Njemu se obraća, a
onda, pošto mu Allah milost Svoju
daruje, zaboravi Onoga kome se
prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova
na stranputicu odvodio...” (EzZumer, 8), “Kada čovjeku milost
Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja
dotakne, onda se dugo moli.” (ElFussilet, 51)
Sve ovo predstavlja ponašanje koje
je suprotno uputi vjerovjesnika, neka
je na njih Allahov mir i blagoslov, jer
za njih Uzvišeni Allah kaže: “...Oni
su se trudili da što više dobra učine
i molili su Nam se u nadi i strahu, i
bili su prema Nama ponizni.“ (ElEnbija, 90)
El Asr 64
Uzvišeni Allah Svojim robovima
naređuje da upućuju dovu i ukazuje
na to da će oni koji iz oholosti neće
da čine dovu ući u Džehennem.
(Tashihud-du‘ai, str. 239) Uzvišeni
kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se
odazvati! Oni koji iz oholosti neće
da Me obožavaju – ući će, sigurno,
u Džehennem, poniženi.’” (ElMu’min, 60)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: “Čovjeku će se
primati dova sve dok u dovi ne bude
molio za nešto što je grijeh ili što predstavlja prekidanje rodbinskih veza i
sve dok ne počne požurivati.” Neko
upita: “O Allahov Poslaniče, a kako
se to požuruje?” On odgovori: “Tako
da kaže: ‘Upućivao sam dovu i upućivao sam dovu, pa sam vidio da mi se
ne uslišava’, te se tada razočara i ostavi
upućivanje dove.” (Ovo je druga predaja koju bilježi Muslima, Sahihu
Muslim, br. 1186)
9
Allah, azze ve dželle, Svojim je ro-
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: “Mome ummetu
su date tri stvari koje nisu date nikom
osim Allahovim vjerovjesnicima:
bude strpljiv i ne bude požurivao u
vezi s onim što traži. Tako Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kaže: “Bit će primljena dova nekome
od vas sve dok ne počne požurivati i
govoriti: ‘Molio sam, ali mi dova nije
uslišana.’” (Buhari, br. 6340 i 1342;
Muslim, br. 2735 i 1186)
Akida
Allah, azze ve dželle, podstiče Svoje
robove da Mu upućuju dovu i obećava im da će se na nju odazvati, da
će je uslišati. Uzvišeni Allah kaže: “A
kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome
udovolje i neka vjeruju u Mene, da
bi bili na Pravom putu” (El-Bekara,
186), “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se
odazvati! Oni koji iz oholosti neće
da Me obožavaju – ući će, sigurno,
u Džehennem, poniženi.’” (ElMu’min, 60)
bovima naredio da Mu čine dovu,
podstakao ih na nju i upozorio ih da
je ne ostavljaju. Također je pojasnio
da je ostavljanje činjenja dove iz oholosti jedan od uzroka ulaska u Džehennem. Pored toga, Uzvišeni Allah
ukazuje na to, kao što je ranije spomenuto, da je dova jedna od odlika
vjernika, pa kaže: “Bokovi njihovi
se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo
udjeljuju. I niko ne zna kakve ih,
kao nagrada za ono što su činili,
skrivene radosti čekaju.” (Es-Sedžda, 16–17)
O ihsanu
u Kur’anu
PIŠE:
Mr. Fahret Kadrić
Akida
Ihsan je najbolje definirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ihsan je da robuješ Allahu
kao da G a vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi.” (Buhari i Muslim) Robovanje Allahu na prethodno opisani način najpotpuniji je vid robovanja. No, ihsan ne možemo ograničiti isključivo na odnos između
čovjeka i Allaha. Ihsan je mnogo obuhvatniji, a u svom suštinskom značenju podrazumijeva izvršavanje šerijatom naređenih obaveza, na najprimjereniji način i uz suptilnost i prefinjenost.
El Asr 64
10
Allah voli muhsine
Muhsini su ljudi koji Allahu robuju kroz ihsan i koji se prema ljudima
ophode na najprimjereniji način i
čine im dobro. Oni se razlikuju od
ostalih kako u načinu ophođenja prema drugima, tako i u načinu ophođenja prema Allahu. Stoga je Gospodar
svjetova za muhsine pripremio po-
sebne počasti. Prije svega, Allah voli
one koji prakticiraju ihsan. Potvrdu
za Allahovu ljubav prema muhsinima nalazimo na mnogim mjestima u
Kur’anu, kao što su riječi Uzvišenog:
“Činite dobro (ihsan) – Allah, zaista voli muhsine (one koji dobro
čine)!” (El-Bekara, 195), “I Allah im
je dao nagradu na ovome svijetu, a
na onom svijetu dat će im nagradu
veću nego su zaslužili – a Allah voli
muhsine!” (Alu Imran, 148), “Za
one koji, i kad su u obilju i kad su u
oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah
voli muhsine” (Alu Imran, 134).
Vjernik žudi i priželjkuje da ga Allah
zavoli, a koga Allaha zavoli, taj je siguran, jer Allah nikad neće Vatrom
kazniti onoga koga voli. Dakle, put
prema zadobijanju Allahove ljubavi
vodi preko ihsana.
Allah je s muhsinima
Kaže Uzvišeni Allah: “Allah je zaista s onima koji Ga se boje i koji
su muhsini” (En-Nahl, 128), “One
koji se zbog nas budu trudili,
Mi ćemo, sigurno, putevima koji
Nama vode uputiti, a Allah je zaista na strani muhsina” (El-Ankebut,
69). Čovjek na čijoj je strani Allah ne
može biti pobijeđen, niti će ikad biti
nadjačan. Stoga je nastojanje da bude
među muhsinima imperativ svakog
muslimana.
govog, takvi se neće ničega bojati i
ni za čim neće tugovati.” (El-Bekara, 112) Najljepšu nagradu Gospodar
obećava upravo muhsinima: “Allahovo je sve što je na nebesima i što
je na Zemlji – da bi, prema onome
kako su radili, kaznio one koji rade
zlo, a najljepšom nagradom nagradio muhsine.” (En-Nedžm, 31) Ali
to nije sve, muhsini će dobiti još više
i njihova nagrada neće propasti. Kaže
Uzvišeni: “A muhsinima ćemo dati
i više!” (El-Bekara, 58), “I strpljiv
budi! Allah doista neće uskratiti
nagradu muhsinima!” (Hud, 115)
Muhsini su u okrilju
Allahove milosti
Ihsan tijelom u vidu
Jedan od najlakših puteva dolaska
do Allahove milosti jeste ihsan. Kaže
Uzvišeni: “Milost Allahova, doista,
je blizu muhsinima.” (El-A‘raf, 56)
Svim ljudima potrebna je Allahova
milosti, a put ihsana dovest će ih do
tog cilja.
Ovaj oblik ihsana čovjek će činiti tako što će se fizički aktivirati na
putu pribavljanja koristi i otklanjanja štete, a u tom značenju je i hadis
koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu
anahu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Svakog dana čovjek je dužan podijeliti sadaku za svaki djelić svoga tijela:
pravedno presuditi između dvojice, to
je sadaka, pomoći čovjeku da se uspne
na konja ili pomoći mu da na njega
natovari teret, to je sadaka, lijepa riječ
je sadaka, svaki korak prema džamiji, to je sadaka, a i uklanjanje sa puta
onoga što smeta je sadaka.“ (Buhari i
Muslim)
Nagrada za ihsan
Ihsan imetkom
Ponekad čovjek nije u prilici da
svojim tijelom ili imetkom pomogne
drugog. No, pomoć nije ograničena
Ihsan naređivanjem dobra
i odvraćanjem od zla
Najbolji ummet koji se ikad pojavio upravo krasi ovo svojstvo. Oni se
pokoravaju riječima Uzvišenog i naređuju dobro, a odvraćaju od zla, kao
što kaže Gospodar svjetova: “Vi ste
narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra
djela, a od nevaljalih odvraćate, i u
Allaha vjerujete.” (Alu Imran, 110)
Ihsan kroz naređivanje dobra i odvraćanje od zla mora biti popraćen znanjem, jer neznalica često može naređivati ono što je zlo, a odvraćati ljude
od onoga što je dobro.
Činjenica da je ihsanu posvećen
značajan broj ajeta u Allahovoj Knjizi
govori o njegovoj važnosti. Čovjek će
postići sreću i zadovoljstvo isključivo
ako se pokori Allahovim naredbama,
a naredba o prakticiranju ihsana posebno je naglašena i stoga joj čovjek
treba posvetiti posebnu pažnju kako
bi se izdigao na stepen muhsina i zaslužio obećanu nagradu od Gospodara svjetova.
El Asr 64
Ihsan ugledom i podrškom
Prosvijetliti nekoga znanjem jedan
je od najkorisnijih oblika ihsana.
Stoga, oni kojima je Allah dao znanje dužni su da ga prenose na druge
kako bi ljude izveli iz tmina zablude
na svjetlo upute. Podučiti neukog,
posavjetovati drskog ili pak oraspoložiti potištenog, vid je ihsana za koji će
čovjek biti nagrađen od Allaha.
11
Onaj kome je Allah podario opskrbu i dao mu više nego što mu treba,
takav je dužan da imetkom čini ihsan
u vidu pomoći drugima, hranjenju
siromaha, ugošćavanju gosta, postupajući u skladu sa riječima Uzvišenog: “I čini ihsan, kao što je Allah
prema tebi ihsan učinio” (Kasas,
77), tj. dijeli drugima od svog imetka
kao što je Allah tebi dao.
Ihsan znanjem
Akida
Nagrada je srazmjerna djelu, odnosno, nagrada je onakva kakvo je i djelo. Samim tim nagrada za ihsan nije
ništa drugo do ihsan, kao što kaže
Uzvišeni Allah: “Nije li nagrada za
ihsan nešto drugo do ihsan?” (ErRahman, 60) Stoga, onaj ko ostvari
ihsan u formi robovanja Allahu kao
da Ga vidi, njegova nagrada sutra u
Džennetu bit će gledanje u lice Milostivog Gospodara koji kaže: “One
koji ostvare ihsan čeka nagrada (elhusna) i više od toga (ez-zijade).”
(Junus, 26) Ovaj ajet protumačio je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
u hadisu koji prenosi Suhejb, radijallahu anhu, a bilježi imam Muslim,
te rekao da se izraz el-husna u ajetu
odnosi na Džennet, a da ez-zijade
podrazumijeva gledanje u lice Gospodara svjetova. Pored ove, dakako
najveličanstvenije nagrade, Allah je
muhsinima obećao još mnogo nagrada. Jedna od nagrada za muhsine
jeste da se ničeg neće bojati i da neće
tugovati: “Onoga ko se bude Allahu pokoravao, a muhsin je, njega
čeka nagrada kod Gospodara nje-
pomoći drugome
samo na ovaj segment. Onaj kome
je Allah podario ugled, taj će svojim
ugledom činiti ihsan i pomoći svojoj braći. Bit će im moralna podrška
kad ustreba i zauzet će se za njih kad
može, kao što je to činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se zauzeo za Mugisa, radijallahu anhu, kod
njegove supruge Berire, radijallahu
anha, a također je naredio ashabima
da se jedni za druge zauzimaju te kazao: “Zauzimajte se (jedni za druge),
bit ćete nagrađeni.” (Buhari i Muslim)
PRIPREMIO:
El Asr 64
12
Hadis
Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.
Iz riznica
Allahovog
Poslanika
Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada
ljudi budu gomilali zlato i srebro, vi gomilajte, skupljajte ove riječi: ’Allahumme inni es’elukes-sebate
fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi, ve es’eluke šukre ni‘metike ve husne ibadetike, ve es’eluke kalben selima ve
lisanen sadika, ve es’eluke min hajrin ma te‘alemu ve e‘uzubike min šerrin ma te’alemu, ve estegfiruke lima
e‘alemu, inneke Ente ‘Allamul-gujub! – Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu i odlučnost
na Pravome putu; i molim Te za zahvalnost na T vojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe; i molim Te za
čisto srce i za istinoljubiv jezik; i molim Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od svakog zla koje
Ti poznaješ; i oprost tražim od Tebe za grijehe koje samTi učinio; a doista si Ti Onaj koji sve poznaje.” (Hadis
su zabilježili imam Ahmed u Musnedu, Tirmizi u Sunenu, Ibn Hibban u Sahihu, Hakim u Mustedreku; a šejh
Albani ga je ocijenio vjerodostojnim i spomenuo u svojoj Zbirci vjerodostojnih hadisa, br. 3228)
Prenosilac hadisa
Šeddad b. Evs jedan je od plemenitih
ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Ensarija je iz plemena Hazredž. Brat je Hasana b. Sabita,
pjesnika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov otac Evs b.
Sabit učestvovao je u Bitki na Bedru i
preselio kao šehid na Uhudu.
Muslim, Ahmed i Nesai kažu da je
njegov nadimak bio Ebu Ja‘la. Imao
je petero djece, četiri sina: Ja‘lu, Muhammeda, Abdulvehhaba i Munzira, i
kćerku Hazredž.
Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao
je: “Doista su Šeddadu b. Evsu dati
znanje i blagost.”
Seid b. Abdulaziz rekao je: “Šeddad
b. Evs pretekao je ostale ensarije s dvije
osobine: rječitošću u govoru i savlađivanjem nefsa u trenucima srdžbe.”
Halid b. Ma‘dan rekao je: “U Šamu
nije bilo pouzdanijih i učenijih osoba
od Ubade b. Es-Samita i Šeddada b.
Evsa.”
Mufeddal el-Galabi je rekao: “Najveći zahidi iz reda ensarija jesu trojica:
Ebu Derda, Umejr b. Sa‘d i Šeddad b.
Evs.”
Šeddad b. Evs znao bi leći noću, pa
bi se okretao u postelji, san mu ne bi
dolazio na oči, a on bi govorio: “Allahu
moj, džehennemska vatra je odagnala
san od mene.” Zatim bi ustao i klanjao
sve dok se ne bi pojavila zora. Umro
je 58. h. g. u svojoj 75. godini života.
Komentar hadisa
13
El Asr 64
Abdullah b. Mesud, radijallahu
anhu, rekao je: “Divne li su vjerničke
riznice El-Bekara i Alu Imran s kojima
(vjernik) klanja namaz na kraju noći! A
završeci sure El-Bekara su riznica ispod
Arša. Riječi la havle ve la kuvvete illa
billah jedna su od džennetskih riznica.”
Jedan od prethodnika je rekao: “Čija
riznica bude njegov Gospodar (tj. čija
riznica bude pokornost Allahu, strahopoštovanje prema Allahu, istinski
oslonac na Njega, ljubav prema Njemu), taj će biti siguran od siromaštva
i bijede (jer je on imućan sa Allahom)!
Onaj koji se bude pridržavao vrata pokornosti, ustrajavao u dobrim djelima,
Allah će ga odabrati da služi Njegovoj
vjeri! I onaj koji se bude često sjećao
smrti, mnogo će se i kajati.”
Šta da gomila vjernik kada drugi ljudi budu gomilali zlato i srebro?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kaže: “Neka svaki od vas gomila ove riječi: ‘Allahumme inni es’elukessebate fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi!’
– Allahu moj, ja Te uistinu molim za
postojanost u islamu i odlučnost na Pravome putu!’”
“Allahu moj, ja Te uistinu molim za
postojanost u islamu”, tj. u pokornosti
Tebi, pridržavanju za Tvoju vjeru.”
Također, jedna od čestih dova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, bila je: “...Allahumme, ja Mukallibel-kulub, sebbit kalbi ‘ala dinike! –
Allahu moj, o Ti koji okrećeš srca, učvrsti
moje srce u Svojoj vjeri!”
Svakom vjerniku potrebni su postojanost i čvrstina u tri situacije, tri
stanja:
1) Postojanost i čvrstina potrebni su
mu dok je na dunjaluku, da ga Uzvišeni Allah učvrsti u pokornosti Njemu.
Svaki od nas putuje svome Gospodaru i nije upitno da će Ga svaki od nas
sresti, ali je upitno kako će Ga sresti,
kao Njegov pokorni rob ili kao inadžija i prkosnik! Kaže Uzvišeni Allah:
“O čovječe, ti doista ideš ka svome
Gospodaru i susrest ćeš se s Njim.”
(El-Inšikak, 6) Uzvišeni Allah nije
odredio drugu granicu za prekidanje
ibadeta osim smrt. Rekao je: “I obožavaj svoga Gospodara sve dok ti smrt
ne nastupi.” (El-Hidžr, 99) Dakle,
potrebno je da vjernik ustrajava u ibadetu na dunjaluku, da bude čvrste i postojne vjere. Uzvišeni Allah kaže: “Oni
koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah’, a
zatim ustraju u tome.” (Fussilet, 30)
Hadis
Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: “Kada ljudi budu gomilali, skupljali, u kenz – riznicu pohranjivali..”, a u drugom rivajetu kaže se:
“Kada vidite ljude da gomilaju..” Kenz
je riznica u koju se pohranjuje, ostavlja, u njoj se gomila i iz nje se ništa ne
uzima.
“...zlato i srebro...”, tj. “Kada vidite
ljude da gomilaju, skupljaju zlato i srebro...” Kažu da se zlato zove zeheb jer
ono odlazi (glagol zehebe – jezhebu ima
značenje odlaska), a srebro je nazvano
fiddah, jer je ono tefidu – ističe, polahko ga nestaje, dakle, i ono je prolazno.
Jedan od prethodnika je rekao: “Loša
li su dva druga, dva jarana: zlato i
srebro! Neće ti koristiti sve dok se ne
odvoje od tebe!”, tj. neće ti koristiti
ukoliko ih budeš gomilao kod sebe i ne
budeš ih udjeljivao i na takav se način
rastavljao od njih. Zašto je to loše?
Zato što Uzvišeni Allah kaže: “One
koji gomilaju zlato i srebro i ne udjeljuju ga na Allahovom putu, njih
obraduj bolnom patnjom, na dan
kada će se ono u vatri džehennemskoj užariti, pa se njime čela, lica i
slabine njihove i leđa njihova žigosati. Ovo je ono što ste za sebe gomilali,
pa kušajte sada ono što ste gomilali.”
(Et-Tevba, 34)
U tefsirima se pojašnjava zašto će se
baš ovi dijelovi tijela pržiti užarenim
zlatom i srebrom, pa se kaže zato što
kada se imućni pozivao na udjeljivanje
svoga imetka, zlata i srebra, prvo mu se
čelo i lice namrštilo, zatim se djelimično okrenuo, svojim bokom, a zatim u
potpunosti okretao leđa i odlazio.
U Muslimovom Sahihu bilježi se da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Nema nijednog vlasnika zlata i srebra koji nije udjeljivao
zekat na njih, a da se ono neće užariti u
džehennemskoj vatri poput ploča, pa će
se njima pržiti njegovo čelo, bok i njegova leđa. Kada god se ohlade, ponovo će
se njime žigosati, i tako u danu koji će
trajati pedeset hiljada godina, a zatim
nakon toga, vidjet će svoje mjesto, ili u
Džennetu ili u Vatri.”
“Kada vidite ljude da gomilaju, skupljaju zlato i srebro, vi gomilajte, skupljajte ove riječi...”
Ove riječi kojima nas podučava
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, u hadisu jesu riječi od kojih
vjernik ima koristi i na dunjaluku i na
ahiretu. Te riječi su poput riječi el-bakijatus-salihat, kao što kaže Uzvišeni
Allah: “Imetak i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a za trajna dobra (el-bakijatus-salihat) kod Allaha
veća je nagrada i veća nada” (El-Kehf,
46), “Ono što je kod vas prolazno je,
a ono što je kod Allaha vrijedno je.”
(En-Nahl, 96)
Svako dobro djelo kod Allaha je bolje
jer ono ostaje, a sve drugo je prolazno.
Bilježi se da je Sulejman b. Davud,
alejhis-selam, prošao sa svojom vojskom sačinjenom od ljudi, džina i ptica, pored zemljoradnika dok su obrađivali zemlju, pa su zemljoradnici rekli:
“Kako li je samo ogromnim dobrom
počašćen Sulejman b. Davud!” Čuvši
te riječi, Sulejman, alejhis-selam, rekao
je: “Samo jedan tesbih, riječi subhanallah, vredniji je od svega čime Sulejman
vlada.”
Akida
14
El Asr 64
Jedan od prethodnika kaže: “Mnogo
je onih koji govore: ‘Naš Gospodar je
Allah’, ali je malo onih koji ustraju u
tome.” Kada bi Hasan el-Basri, rahimehullah, proučio spomenuti ajet iz
sure Fussilet, učio bi: “Allahu moj, Ti
si naš Gospodar pa nas opskrbi ustrajnošću!” Ono što će vjerniku, nakon
Allaha, subhanehu ve te‘ala, pomoći da
ustraje u ibadetu dok je živ, da bude
postojan na Pravom putu, sve dok se
ne susretne sa svojim Gospodarem, jeste sljedeće:
● Dova, a to je i jedan od razloga što
mi danas po nekoliko puta obavezno
učimo: “Ihdines-Siratal-mustekim
/ Učvrsti nas na Pravom putu!” (ElFatiha, 5)
● Dobro društvo, nakon dove i pribjegavanja Uzvišenom Allahu, najviše
nam pomaže da ostanemo postojani
na Pravom putu. Stoga Uzvišeni Allah
naređuje Svome Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i njegovim sljedbenicima: “I svoju dušu strpi uz one koji
jutrom i večeri dozivaju svoga Gospodara iz želje da zadobiju Njegovo
zadovoljstvo!” (El-Kehf, 28) Odazivajući se ovoj Allahovoj naredbi, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
kaže: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja,
pa neka svaki od vas dobro gleda s kim se
druži.” (Ebu Davud, br. 4833; Tirmizi,
br. 2378. Šejh Albani hadis je ocijenio
dobrim)
●
Pokornost Allahu, odazivanje
Njegovim naredbama i klonjenje onoga što je Svevišnji zabranio, najveći su
razlozi čovjekove postojanosti u islamu. Kaže Uzvišeni Allah: “A kad bi
oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im najbolje i bili bi
čvršći u vjeri. Mi bismo im tada, sigurno, veliku nagradu dali i na pravi
put ih usmjerili.” (En-Nisa, 66–68)
Ovo je bio prvi neophodni vid postojanosti vjernika, postojanost u vjeri
na dunjaluku tokom cijelog života.
2) Drugi neophodni vid postojanosti u vjeri jeste postojanost pred smrt,
u smrtnim trenucima. Ibn Kajjim,
rahimehullahu te‘ala, prelijepo je rekao: “Koliko god da sakupiš imetka i
ostvariš svojih životnih želja, znaj da
nema ljepše želje od želje Jusufa, alejhis-selam, kada je rekao: ‘Gospodaru
moj, usmrti me kao muslimana i pridruži me Svojim dobrim robovima!’
(Jusuf, 101).” Zato nam Uzvišeni Allah
naređuje: “O vjernici, bojte se Alla-
ha istinskom bogobojaznošću i ne
umirite nikako drugačije osim kao
muslimani!” (Alu Imran, 102) I Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
upozorava: “Doista se djela vrednuju
po završnici!” (Buhari, br. 6607) Ma
koliko tvoja djela bila dobra i mnogobrojna, znaj da se nećeš spasiti na ahiretu sve dok tvoja završnica ne bude na
dobrom djelu, sve dok ne okončaš svoj
život čineći djela stanovnika Dženneta! Ima ljudi koji čine djela stanovnika
Dženneta, pa pred samu svoju smrt
počnu činiti djela stanovnika Vatre,
sve dok ne umru čineći ta djela! Možeš
li biti siguran za sebe da nisi jedan od
njih?! Da Uzvišeni Allah sačuva! Koliko će samo skrušenih, napaćenih lica
na kraju završiti u Vatri! Koliko li je
onih koji su bili nadomak obale spasa,
pa su se valovi poigrali s njima i utopili
su se u moru strasti i prohtjeva!
3) Treći vid postojanosti za svakog
vjernika jeste postojanost nakon smrti, u kaburskom ispitu, kada mu dođu
dva meleka i upitaju: “Ko je tvoj Gospodar? Koja je tvoja vjera? Šta kažeš
za čovjeka koji vam je bio poslan?” I
u ovim trenucima potrebna je postojanost, jer, ko položi ovaj ispit, sve poslije
njega će biti bolje, a ko ne položi ispit,
sve će mu nakon njega biti gore! Kako
postići postojanost u kaburu?! Uzvišeni Allah govori o postojanosti u ovoj
situaciji i situaciji prije nje, pojašnjava
kako biti postojan u njima: “Allah će
postojanom riječju učvrstiti vjernike u životu na dunjaluku, a i na
ahiretu.” (Ibrahim, 27) Komentatori Kur’ana za riječi Uzvišenog Allaha:
“...u životu na dunjaluku...”, kažu: “tj.
pred smrt, na samrti da izgovori riječi la ilahe illallah”, a za riječi: “...i na
ahiretu...”, kažu: “tj. u kaburu”. Dakle,
onaj koji bude postojan u dini-islamu
u svome životu, na dunjaluku, taj će,
Allahovom dozvolom, biti postojan i
pred svoju smrt i nakon svoje smrti u
kaburu. Allahu, Gospodaru naš, o Ti
koji okrećeš ljudska srca, učvrsti naša
srca u Svojoj vjeri!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, dalje kaže: “...i odlučnost na
Pravom putu...”
Šta je odlučnost? Odlučnost ima
značenje čvrste namjere, jake volje da
se ostane u okviru rušda, tj. pokornosti
Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Rušd je pravi put za
koji čovjek zna i postupa u skladu sa
tim znanjem, kao što je gajj – stranputica na koju se odlazi kada čovjek zna,
ali ne postupa u skladu sa usvojenim
znanjem, dok je dalalet – zabluda kada
čovjek ne poznaje istinu niti postupa
po istini.
Islamski učenjaci spominju dva
uvjeta odlučnosti na Pravom putu:
odlučnost na početku dobrog djela i
odlučnost na kraju dobrog djela, tj. da
čovjek, kada hoće da uradi dobro djelo,
bude odlučan da ga i privede kraju, a
kada ga privede kraju, da bude odlučan da sa završetkom tog dobrog djela
počinje odmah činiti novo dobro djelo.
Samo na ovakav način odlučno se kroči
Pravim putem!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, kaže: “...i molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i za lijepo
obožavanje Tebe...”
Zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima mora da bude iskazana i srcem, i jezikom, i tijelom. Zahvalnost
srcem iskazuje se tako što spoznajemo
dotičnu blagodat, pripisujemo je samo
Uzvišenom Allahu, u našem srcu se
ljubav prema Svevišnjem povećava.
Zahvalnost jezikom iskazujemo tako
što svjedočimo tu blagodat Allahu,
zahvaljujemo Mu se na njoj i drugima
govorimo o njoj kao što nam Uzvišeni
Allah to i preporučuje: “A što se tiče
blagodati tvoga Gospodara, pa o njima pričaj!” (Ed-Duha, 11) Zahvalnost
na blagodatima ostalim organima iskazuje se njihovim stavljanjem u pokornost Svevišnjem Allahu. Kaže Uzvišeni
Allah: “O porodico Davudova, činite
djela zahvalnosti jer doista, je malo
Mojih zahvalnih robova!” (Saba, 13)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, znao bi noću dugo klanjati skoro
da bi mu pete počele pucati od dugog
stojanja, pa bi govorio: “Zar da ne budem Allahu zahvalan rob?!” (Buhari, br.
1130)
Lijepo obožavanje Allaha podrazumijeva činjenje dobrih djela iskreno,
radi Allaha, onako kako ih je činio
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem. Ko uljepša svoj islam, Allahovom dozvolom, bit će mu oprošteno
ono što je prethodilo od grijeha i bit će
nagrađen za djela koja čini u svojoj budućnosti, dok, onaj koji ne uljepša svoj
islam, bit će kažnjen i za svoju prošlost
i za svoju budućnost.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, dalje kaže: “...i molim Te za či-
El Asr 64
Njega oprosta traži, jer, uistinu, On
mnogo prima pokajanje.” (En-Nasr,
1–3)
Vjernik treba nastojati da svaku svoju dovu završi istigfarom, da svako svoje djelo privede kraju izgovarajući riječi
istigfara. Vjernik se ne hvališe Allahu,
niti Allahovim robovima, već nakon
što kraju privede djelo pokornosti,
on traži oprosta od Svevišnjeg Allaha.
Kaže Uzvišeni Allah opisujući Svoje
dobre robove: “...a pred zoru oni su
oprost tražili...” (Ez-Zarijat, 18) Hasan el-Basri, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Klanjali bi noću dugo, do pred
zoru, a onda bi tražili oprosta od svoga
Gospodara.” (Ševkani, Fethul-Kadir,
5/112)
Ovo je sveobuhvatna oporuka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ko se prihvati nje, živi u skladu
s njom i svoj život skonča u okvirima
ove oporuke, živjet će lijepim životom,
nakon kojeg će vječno uživati na ahiretu, za razliku od onoga koji na dunjaluku bude skupljao zlato i srebro.
Allahu, Gospodaru naš, mi Te molimo za postojanost u islamu i odlučnost na Pravome putu, i molimo Te za
zahvalnost na Tvojim blagodatima i za
lijepo obožavanje Tebe; i molimo Te za
čisto srce i za istinoljubiv jezik; i molimo Te za svako dobro koje Ti poznaješ
i utječemo Ti se od svakog zla koje Ti
poznaješ; i oprosta tražimo od Tebe za
grijehe koje smo Ti učinili; a doista si
Ti Onaj koji sve poznaje!
15
sellem, kaže: “...i molim Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od
svakog zla koje Ti poznaješ...”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, volio je sveobuhvatne dove,
dove koje obuhvataju svako dobro.
Jedna od takvih dova jeste i ova dova
u kojoj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, moli Allaha za svako dobro
koje je dobro kod Allaha i utječe Mu
se od svakog zla koje je zlo kod Svevišnjeg. Zašto treba na ovakav način tražiti dobro i na ovakav način utjecati se
od zla? Zbog toga što mi nekada mislimo da je nešto dobro za nas i molimo
Uzvišenog Allaha da nam to i podari, a
ono je zlo za nas! I nekada se utječemo
Allahu od nečega jer smatramo da je
to zlo za nas, a ono je dobro za nas! Mi
ne znamo, Allah sve zna! Zato molimo
Allaha za dobro za koje Allah zna da je
za nas dobro i utječimo se Allahu od
onoga za što Uzvišeni Allah zna da je
zlo za nas!
Na kraju Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje istigfar,
završava svoju oporuku istigfarom,
kao što istigfarom završavaju i brojni
kur’anski ajeti. Kaže Uzvišeni Allah: “I
vi krenite odakle kreću i ostali ljudi
(s Muzdelife kada se završi najbitniji
obred hadža Arefat) i tražite oprosta
od Allaha, doista je Allah Onaj koji
mnogo prašta i koji je milostiv.”
(El-Bekara, 199) Rekao je Uzvišeni
Allah: “Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i kada vidiš ljude kako
u skupinama u Allahovu vjeru ulaze,
ti slavi i hvali svoga Gospodara, i od
Akida
sto srce i za istinoljubiv jezik...”
Čisto srce neophodno je svakom
onom koji sebi želi spas i uspjeh na
dunjaluku i ahiretu. Uzvišeni Allah
to jasno napominje kada kaže: “Toga
dana nikome neće koristiti njegov
imetak, niti će mu koristiti njegovo
potomstvo! Koristit će mu samo čisto srce s kojim dođe pred Allaha!”
(Eš-Šuara, 88–89) Kakvo je to čisto
srce? To je srce koje je čisto od mnogoboštva, nevjerstva, licemjerstva, novina
u vjeri, strasti i sumnji. To je srce koje
je čisto od svakog drugog mimo Uzvišenog Allaha. To je srce koje je čisto od
ljubavi prema svakom drugom mimo
Allaha.
Istinoljubiv jezik također je neophodan na putu do Allaha i Njegovog
zadovoljstva, Njegove nagrade. Stoga
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, traži od nas da govorimo samo
istinu, jer istina vodi dobru, a dobro je
u Džennetu, i upozorava nas na laž, jer
laž vodi zlu, a zlo je u Vatri. Upozorava
nas na laž jer je laž osobina licemjera,
odnosno prva osobina licemjera. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
pojašnjavajući osobine licemjera, kaže:
“Tri su znaka licemjera: kada govori –
laže...” (Buhari, br. 33; Muslim, br. 59)
Zato, blago li se onome koji bude
imao čisto srce i istinoljubiv jezik! Taj
je pravi musliman! Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
“Musliman je onaj od čijeg su jezika i
ruku mirni drugi muslimani.” (Buhari,
br. 10; Muslim, br. 42)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
Istraživanje
P
69% holandskih džamija napadnuto tokom protekle decenije!
ovodom velikog porasta
antiislamskog raspoloženja
u Holandiji, sprovedeno
je novo istraživanje koje je utvrdilo
da je od ukupnog broja džamija i
mesdžida u ovoj zemlji, čak 69%
njih bilo izloženo barem jednom
napadu tokom proteklih deset godina.
“Nisam u stanju predvidjeti porast ili smanjenje broja ovih napada
na džamije u bliskoj budućnosti”,
ističe istraživač Ineke van der Valk,
autor knjige Islamofobija i diskriminacija.
“Mnogi od ovih napada nastali
su kao odgovor na nacionalne ili
internacionalne događaje (poput
terorističkih napada) i stoga se ne
mogu predvidjeti. Događaji koji
su označeni kao međunarodni teSvijet
El Asr 64
16
Dešavanja u svijetu
D
rorizam generaliziraju se i njima
se obuhvataju svi muslimani. Tako
funkcionira rasizam”, kaže Van der
Valk.
Fokusirajući se na obim i karakteristike napada na džamije, istraživači su godinama pomno pratili
njihove trendove i razvoj u odnosu
na multikulturalizam i islamofobiju. Prema istraživanju, u Holandiji
se trenutno nalazi između 450 i 475
objekata koji se koriste kao džamije i mesdžidi. Na spisku se nalaze
detaljni podaci o preko sedamdeset
džamija, a podaci ukazuju na to da
je od ukupnog broja tih objekata
njih 69% bilo izloženo barem jednom napadu tokom proteklih deset
godina. Najčešći oblik napada uključuje razbijanje prozora, ispisivanje grafita i prijetnji i antiislamskih
komentara na zidovima džamija,
paljevine, napade na osoblje džamije i klanjače, te prijetnje smrću
upućene općenito muslimanima ili
posjetiocima te džamije.
Jedna džamija iz Roterdama tako
je dobijala mnoga pisma sljedećeg
sadržaja: “Smrt svim muslimanima!” Druge džamije dobijale su
pisma s pornografskim sadržajima
ili poruke koje sadrže vrijeđanje i
ismijavanje s islamom.
Van der Valkova knjiga Islamofobija i diskriminacija objavljena je
2012. godine i do sada je prevedena na engleski, francuski, njemački
i italijanski jezik. U Holandiji danas živi više od milion muslimana,
uglavnom turskog i marokanskog
porijekla.
“Žrtve CIA-inog mučenja suočavaju se
s velikim zdravstvenim problemima!”
epresija,
anksioznost,
promjene u ponašanju,
halucinacije i pomisli o
samoubistvu, samo su neke od psiholoških posljedica s kojima se suočavaju muslimani koji su bili izloženi
mučenju, upozoravaju psiholozi.
“Izgubili smo nadu. Dali smo drugima pravo na sve, svaku odluku smo
prepustili njima, neka odluče šta će
raditi s nama”, kaže Jabuli, musliman i žrtva mučenja, koji je proveo
sedam mjeseci u tamnici u Centralnoj Afričkoj Republici.
Jabuli je samo jedan od mnogih
žrtava koje je CIA podvrgavala najokrutnijim oblicima torture. Ni nakon deset godina od izlaska na slobodu nije u stanju da vodi normalan
život. Nakon što je jednom izgubio
sigurnost, sada najviše voli da boravi na javnim mjestima ispunjenim
ljudima. Tako ima osjećaj da će njegovim mučiteljima biti teže da ga
ponovo uhvate i kidnapuju. “Živite
sa strahom da će se ljudi koji su vas
mučili ponovo vratiti da vas muče,
bez obzira što se nalazite na sigurnoj
teritoriji”, kaže on.
Njegove agonije rezultat su suočavanja sa zastrašujućim metodama
mučenja koje se spominju kao “naučena bespomoćnost” u izvještaju
američkog Senata o mučenjima koje
je sprovodila CIA. CIA-in program
mučenja osmislili su psiholozi Bruce Jessen i James Mitchell, i ima za
cilj da sruši žrtvinu samokontrolu,
sve dok žrtva ne budu emocionalno
i psihološki nemoćna da se odupre.
“Naučena bespomoćnost” je termin
koji se prvi put javlja u radu dr. Martina Seligmana iz 1972. godine. On
je kod pasa izloženih električnim šokovima uočio dugotrajne posljedice
u ponašanju. Prema psiholozima, liječenje od “naučene bespomoćnosti”
težak je proces koji može potrajati
čitav život. “Postanete veoma pasivna, depresivna osoba”, kaže Jabuli u
razgovoru za novine The Guardian.
I dok se polahko gasi medijska
pompa oko CIA-inog izvještaja, životi njenih žrtava nepovratno su
oštećeni. Prema dr. Williamu Hopkinsu, psihijatru iz medicinske organizacije Freedom From Torture
(Sloboda od mučenja), kod mnogih
žrtava mučenja vodom (waterboarding) razvije se ekstremna hidrofobija, strah od vode.
“Jedan čovjek mi je rekao: ‘Ja ne
smijem ući u vodu, ne smijem plivati, ne smijem nijednom glavu staviti ispod površine, previše je strašno,
odmah se sjetim svega što je bilo’”,
kaže Hopkins.
Godinama nakon puštanja na slobodu, Hopkinsov pacijent nije smio
da navuče majicu preko glave. Prao
se pomoću krpe natopljene vodom,
jer se plašio prići kadi ili tuš-kabini.
Polly Rossdale, voditeljica udruženja
za ljudska prava Reprieve’s initiative
koje pomaže zatvorenicima u Guantanamu, upozorava da je veliki problem zatočenika i stigma s kojom se
suočavaju nakon izlaska na slobodu.
(Izvor: The Guardian)
Japan
Procvat islama u Zemlji izlazećeg sunca
I
ako se u medijima mnogo ne
govori o muslimanima u Japanu, njihov broj iz godine u
godinu raste. “Vjeruje se da je u porastu interes Japanaca za islamom”,
kaže dr. Hirofumi Tanada, profesor
humanističkih nauka na Univerzitetu Waseda u Tokiju, u razgovoru za
novine The Japan Times.
Prvi muslimani su na teritoriju
Japana došli tokom druge decenije
proteklog vijeka, a radilo se o doseljavanju nekoliko stotina Turaka koji
su izbjegli iz Rusije. Tokom tridesetih godina, u Japanu je živjelo oko
hiljadu muslimana različitih narodnosti. Sljedeći val emigranata koji je
povećao muslimansku populaciju u
Japanu stigao je osamdesetih godina,
a radilo se o radnicima iz Pakistana
i Bangladeša. U ovoj azijskoj zemlji
danas živi više od stotinu dvadeset
hiljada muslimana.
Dr. Tanada ističe da na povećanje
broja muslimana utječu razni faktori,
poput razmjene studenata te dolaska
radnika i stručnjaka iz muslimanskih
zemalja. “Postoji mnogo muslimana
koji su se oženili i nastanili s porodicama u Japanu i koji žele da se dublje
povežu sa zajednicom u kojoj žive”,
ističe on.
Povećan je i broj prelazaka na islam
među Japancima. Do danas je preko
U
S porastom broja muslimana, razvijaju se i usluge namijenjene njima. Restorani s halal hranom danas
su česta pojava širom Tokija. Širom
Japana postoji preko šezdeset džamija, te više od stotinu musalla – mjesta
za javno obavljanje namaza.
Jedna od najstarijih džamija u Japanu je Tokyo Camii (tokijska džamija), u kojoj namazima svakodnevno
prisustvuje više stotina muslimana.
Ali, život u Japanu ima i svoje ne-
Ipak, uprkos svim problemima,
stručnjaci poput dr. Tanade su optimistični u pogledu sudbine islama
u Japanu. On je ubijeđen u dobronamjernost muslimana prema drugim ljudima i njihov veliki pozitivni
potencijal. “Oni, muslimani, žele da
ljudi bolje razumiju njihovu vjeru”,
kaže Tanada.
(Izvor: The Japan Times)
Ugroženi su životi miliona muslimanske djece širom svijeta
Izraela na pojas Gaze koja je počela 7.
juna, na toj teritoriji ubijeno je 538-ero
djece, više od 3.370 ih je povrijeđeno,
1.500 njih ostalo je siročad, a 54.000
djece je bez krova nad glavom.
Kada je riječ o Siriji, u toj zemlji je
7,3 miliona djece zahvaćeno građanskim ratom, a UN je registrovao trideset pet napada na škole u prvih devet
mjeseci ove godine. U tim napadima,
navodi se, ubijeno je stotinu pedesetero
djece, a povrijeđeno preko tri stotine.
U susjednom Iraku, najmanje sedam
stotina djece je osakaćeno, ubijeno ili
pogubljeno.
El Asr 64
Ukrajini.
“Djecu ubijaju dok se školuju i čitaju
u učionicama. Ubijaju ih dok spavaju
u njihovim kućama. Mnoga od njih
ostaju siročad, kidnapovani su, mučeni, silovani i negdje ih čak prodaju kao
robove. Nikada u skorijoj prošlosti nije
bilo toliko djece koja su izložena tolikim brutalnostima”, kazao je izvršni direktor UNICEF-a Anthony Lake.
U izjavi je također spomenuo i to
kako je na hiljade djece kidnapovano
tokom 2014. godine na putu iz škola ka
domu, a desetine hiljada djece regrutovano je u vojske ili oružane grupe. Prema podacima, u posljednjoj ofanzivi
17
jedinjene nacije su 2014. godinu proglasile razarajućom
za živote miliona djece koja
su zahvaćena nasiljem širom svijeta.
“Godina 2014. bila je prepuna užasa
i straha za milione djece, a u sukobima širom svijeta do izražaja je došlo
neopisivo nasilje”, navodi se u saopćenju Fonda Ujedinjenih nacija za djecu
(UNICEF).
Prema podacima UNICEF-a, oko
230 miliona djece živi u područjima
u kojima su aktivni oružani sukobi, a
čak petnaest miliona njih zahvaćeno je
borbama u Siriji, Palestini, Centralnoafričkoj Republici, Južnom Sudanu i
Dešavanja u svijetu
UNICEF
deset hiljada Japanaca primilo islam.
Također, mnoge su Japanke primile
islam nakon udaje za muslimane.
dostatke. Ehsan Bhai, musliman koji
u Japanu živi više od šesnaest godina, navikao se na stil života u ovoj
zemlji, ali njegova supruga i djeca
suočavaju se s određenim nerazumijevanjem sredine. “Voljela bih kad bi
japanska djeca i njihovi roditelji prihvatili da postoje i druge i drugačije
vrste ljudi”, kaže njegova supruga.
Ehsan Bhai je imam u džamiji Asakusa u oblasti Kanto. Od njegovog
dolaska u Japan 1997. godine atmosfera se dramatično promijenila nagore. Japanski muslimani suočavaju
se sa stigmom terorizma, baš kao i
mnoga njihova braća i sestre u vjeri u
drugim zemljama. Zapadna kampanja protiv islama u Japanu je dovela
do širenja predrasuda o ovoj religiji.
To je utjecalo na odnos i toleranciju Japanaca prema sunarodnjacima
muslimanima. “Mi, muslimani, volimo ovu zemlju i smatramo je svojim domom. Zašto bismo željeli da
uništimo vlastitu kuću!?”, kaže Bhai.
Ukrcaj se
na lađu
spasa...
PIŠE:
El Asr 64
18
Akida
Amir I. Smajić, prof.
Oni koji te pozivaju da se slijepo povodiš za ovim ili onim, da daješ prisege, izvršavaš naredbe i sl., ne žele
ti dobro, nego te pozivaju u Džehennem. Poslušaj iskreni savjet šejhul-islama Ebu Abbasa Ibn Tejmijje,
rahimehullah: “Niko nema pravo da odredi nekog čovjeka i obaveže ummet da ga slijedi te da poziva na njegov
put i neprijateljuje radi njega, osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, nikome
nije dozvoljeno da odredi neki govor radi kojeg će se prijateljevati i mrziti, osim Allahovog Govora i govora
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te onoga u čemu je ummet zauzeo jednoglasan stav. Postupati suprotno Allahovom i Poslanikovom govoru uočljiva je osobina novotara, koji odrede nekog čovjeka ili
neki govor i na osnovu njega prave podjelu u ummetu, prijateljuju radi tog govora ili pripadnosti i neprijateljuju.” (Medžmuul-fetava, 20/164) Slijedi onoga ko je umro! Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi
se da je rekao: “Neka niko od vas nipošto u vjeri ne slijedi slijepo nekog čovjeka, pa ako taj čovjek povjeruje, i
on povjeruje, a ako zanevjeruje, i on zanevjeruje. Ali, ako baš morate nekoga slijediti, pa onda slijedite onoga
koji je umro, jer za živog nije sigurno da će se sačuvati od fitne.” (Lalekai, Šerhu usulil-‘itikad, br. 130)
Ne budi zaveden mnoštvom, istina se po tome ne prepoznaje! Imam Evzai, rahimehullah, rekao je: “Kada je
umro Ata b. Ebu Rebbah, bio je najbolji od svih ljudi na Zemlji, a na njegova predavanja nije dolazilo osim
sedam ili osam osoba.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/311)
Z
El Asr 64
sta, ovo je Pravi put moj, pa se njega
držite i druge puteve ne slijedite, pa
da vas odvoje od puta Njegovog; eto,
to vam On naređuje, da biste bili bogobojazni.” (El-En‘am, 153)
Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao
je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, nacrtao je liniju rukom i rekao: ‘Ovo je Allahov Pravi put!’, zatim je
povukao liniju sa desne i lijeve strane i
rekao: ‘Ovo su drugi putevi, nema nijednog od njih a da na njemu ne čeka šejtan
i poziva u njega.’ Nakon toga je proučio: ‘I doista, ovo je Pravi put moj, pa se
njega držite i druge puteve ne slijedite,
pa da vas odvoje od puta Njegovog...’”
(Ahmed, br. 4142. Lanac prenosilaca
je dobar)
Allah, azze ve dželle, rekao je: “...i
zato ga slijedite – da biste na Pravom
putu bili!” (El-A‘raf, 158) “A ako se u
nečemu ne slažete, obratite se Allahu
i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i
u onaj svijet; to vam je bolje i za vas
rješenje ljepše” (En-Nisa, 59), “Neka
se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja
bolna ne snađe.” (En-Nur, 63)
Pogledajte, dragi brate i sestro, kako
su najbolji ljudi nakon poslanika i vjerovjesnika veličali sunnet Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
Najbolji ashab Ebu Bekr es-Siddik,
radijallahu anhu, poručuje: “Sve što
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, radio, i ja ću da radim, jer se
bojim da mi – ako ostavim nešto od
njegovih naredbi – srce ne skrene.”
(Buhari, Sahih, 4/79)
Kada je imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, bio upitan o čovjeku koji
namjerno ustrajava u ostavljanju vitrnamaza, odgovorio je: “Loš li je čovjek!
To je sunnet koji su propisali Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i
njegovi ashabi.” (Mesailu Salih, str. 53,
br. 159)
U današnjem vremenu mnogi ljudi pozivaju se na slijeđenje Kur’ana
i sunneta, govore da pripadaju ehlisunnetu vel-džematu, da slijede prve
generacije, ali kada usporedimo njihov
pravac sa pravcem i menhedžom ashaba, vidimo da su daleko od njega. S tim
u vezi, plemeniti ashab Huzejfa b. ElJeman, radijallahu anhu, ističe: “Svaki
ibadet koji nisu prakticirali ashabi Mu-
19
držite toga, i stisnite sa svojim kutnjacima. I upozoravam vas na novine u vjeri,
jer svaka novina u vjeri je bidat – novotarija, a svaka novotarija je zabluda.’”
(Ahmed, 4/126–127; Ebu Davud, br.
4607; Tirmizi, br. 2676, Ibn Madža,
br. 44, i dr. Hadis je sahih kao što tvrde
Tirmizi, Ebu Nuajm, Hakim, Ibn Tejmijja, Zehebi, Ibn Redžeb i dr.)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je rekao: “Židovi
su se podijelili na sedamdeset jednu ili
dvije frakcije, kršćani su se podijelili na
sedamdeset jednu ili dvije frakcije, a moj
ummet će se podijeliti na sedamdeset tri
frakcije.” (Ahmed, br. 8396; Ebu Davud, br. 4596; Tirmizi, br. 2640, Ibn
Madža, br. 3391, i dr. Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Hibban, Hakim, Ibn Tejmijja, Ibn Kajjim
i drugi – i ne odbacuju ga osim oni koji
slijede strasti)
U hadisu Muavije b. Ebu Sufjana,
radijallahu anhu, navodi se dodatak:
“...sedamdeset dvije će u Vatru, a samo
jedna u Džennet – a to je džemat.” (Ebu
Davud, br. 4597. Ibn Tejmijja tvrdi da
je sahih)
Gotovo identičnu predaju zabilježio
je Ibn Madža, br. 3992, i to od Avfa b.
Malika, radijallahu anhu, a Hafiz Ibn
Kesir, rhm., kaže: “Njen lanac prenosilaca nije loš.” (En-Nihaja, 1/15)
Termin džemat, koji se navodi u
ovom hadisu, odnosi se na one koji su
na Pravom putu, pa makar bili i pojedinci, kao što se navodi u drugom
rivajetu: “To su oni koji su na onome na
čemu smo ja i moji ashabi danas.” Iako
je ovaj rivajet daif (slab), zato što se u
njegovom lancu prenosilaca nalazi ravija Abdurrahman b. Zijad el-Afriki,
ipak je njegovo značenje ispravno i podupiru ga mnoge predaje od ispravnih
prethodnika.
Svima nam je poznato da su podjele razlog nedoumice kod većine ljudi,
koji, zbog nedostatka znanja o Pravom
putu, nisu u stanju razlučiti istinu od
laži, sunnet od novotarije, uputu od
zablude itd. Iz tog razloga, Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je najavio razilaženja, oporučio
nam je – kako bismo ostali na Pravom
putu – da se čvrsto držimo za Allahovu Plemenitu Knjigu i njegov sunnet,
upravo kao što Uzvišeni kaže: “I doi-
Akida
ahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Salavat
i selam neka su na najplemenitijeg poslanika, našeg vjerovjesnika
Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Uzvišeni Allah poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa jasnom
Uputom, kako bi ljude izveo iz tmina
na svjetlo, iz tmina širka, novotarije i
griješenja na svjetlo tevhida, sunneta i
pokornosti, poslao ga je s vjerom istine, da bi je izdigao iznad ostalih vjera,
makar ne bilo po volji nevjernicima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
pozivao je ljude, i danju i noću, ka
jasnom putu i plemenitom sunnetu,
tako da nije ostavio nijedno dobro a da
ih nije podstakao na njega, a, također,
ni zlo a da ih nije upozorio na njega.
Ebu Zerr el-Gifari, radijallahu anhu,
rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, umro je a nije ostavio
ni pticu na nebesima, koja pokreće
svoja krila, a da nam o njoj nije dao
znanja.” (Ahmed, 21361; Ibn Sa‘d,
Tabekatul-kubra, 2/2354; Taberani,
Mu‘džemul-kebir, 1647, i dr. Hadis je
sahih, kao što kažu Ibn Tejmijja, Hejsemi, Albani i dr.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: “Ostavio sam vas na jasnome (bijelom) putu i uputi, čija je noć
jednako jasna kao i njen dan, i sa njega
neće skrenuti osim onaj ko je propao.”
(Ahmed, 4/126; Ibn Madža, br. 43, i
dr. Hadis je sahih)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, upozorio nas je putem objave
na neke smutnje i nedaće koje će se
desiti u ovom ummetu nakon njegove
smrti, od kojih je najizraženije mnoštvo razilaženja i podjela.
Irbad b. Sarija, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, održao nam je govor od kojeg
su srca zadrhtala i oči orosile suzama,
pa smo rekli: ‘Allahov Poslaniče, kao
da je ovo oproštajni govor pa nam nešto oporuči!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Savjetujem vam da
budete bogobojazni prema Uzvišenom
Allahu, da budete poslušni i pokorni, pa
čak kada bi rob postao vaš zapovjednik.
Zaista, ko poživi od vas, vidjet će mnoga
razilaženja. Zato, oporučujem vam da
se držite moga sunneta i sunneta mojih
pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se
Akida
20
El Asr 64
hammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
nemojte ni vi prakticirati, jer prvi (ashabi) nisu ostavili potonjim (generacijama) ništa, zato se bojte Allaha, o karije (učenjaci), i slijedite put onih prije
vas.” (Ebu Davud, Ez-Zuhd, br. 280)
Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Onaj ko želi od
vas da se ugleda na nekoga, pa neka se
ugleda na ashabe Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer, njihova su
srca bila najbogobojaznija, najmanje su
se opterećivali, slijedili su najispravniju
uputu i bili su u najboljem stanju. To
je narod kojeg je Allah izabrao da budu
prijatelji Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa zato, priznajte
im njihove vrline i slijedite ih u njihovim postupcima, jer su, doista, bili na
Pravom putu.” (Ibn Abdulberr, Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, str. 1810)
Poslušajte savjet velikog imama Ebu
Amra el-Evzaija, rahimehullah: “Prihvati se predaja od selefa (prvih generacija), pa makar te svi ljudi odbacili,
a kloni se mišljenja ljudi (nakon njih),
pa makar ti ih uljepšavali svojim govorima.” (Adžurri, Kitabuš-šeria, str. 102)
Imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, uputio je savjet svom učeniku
Mejmuniju rekavši: “Dobro se pazi da
ne izustiš ijednu riječ a da se u tome
ne povodiš za nekim imamom u vjeri.”
(Ibn Hamid, Tehzibul-edžviba, 1/307)
Imam Ebu Amr el-Evzai, rahimehullah, također nam poručuje: “Strpi
se u slijeđenju sunneta. Zaustavi se
na istom mjestu gdje su stali ispravni
prethodnici. Govori ono što su i oni
govorili i suzdrži se od onoga čega su
se i oni suzdržali. Slijedi put ispravnih
prethodnika, jer, dovoljno ti je ono što
je njima bilo dovoljno.” (Lalekai, Šerhu
usuli ‘itkad, 1/104)
Islam je vjera slijeđenja i u njoj nema
mjesta novotarijama i zabludama.
Imam Malik b. Enes, rahimehullah,
rekao je: “Onaj ko u islam uvede novotariju i smatra je dobrom (lijepom),
taj želi reći da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pronevjerio poslanicu, jer Allah je rekao: ‘Danas sam
vam vašu vjeru usavršio...’ (El-Maida, 3), pa ono što tada nije bila vjera,
zasigurno nije ni danas vjera.” (Šatibi,
El-‘Itisam, 1/28)
Imam Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, rekao je: “Allah se smilovao čo-
vjeku koji govori istinu, slijedi predaje
(hadise), čvrsto se pridržava sunneta i
ugleda se na bogobojazne.” (Ibn Ebu
Ja‘la, Tabekatul-hanabila, 1/36)
Imam Ibn Kajjim, rahimehullah,
kaže: “Istina je jedna, a to je Allahov
Pravi put, mimo kojeg nema puta koji
vodi ka Njemu – a to je da se obožava
samo On, koji nema sudruga, i to onako kako je propisao Svome Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, a ne s prohtjevima, novotarijama i putevima osoba koje su napustile ono s čime je Allah
poslao Svoga Poslanika od upute i vjere
istine; za razliku od puteva zablude koji
su mnogi i krivudavi...” (Idžtimau džujušil-islamijja, str. 43)
Vjernik i vjernica, koji su shvatili Pravi put, treba da se udalje od sljedbenika
strasti, a ne da im poklanjaju ljubav i
da sa njima prijateljuju. Imam Ebu Kilaba, rahimehullah, rekao je: “Nemojte
sjediti sa sljedbenicima strasti (novotarima), a nemojte sa njima ni raspravljati, jer se bojim da vas ne otruju svojom
zabludom ili vam ne pomute od vjere
ono što se njima pomutilo.” (Firijabi,
El-Kader, str. 212) Od Fudajla b. Ijjada, rhm., prenosi se da je rekao: “Onaj
ko bude sjedio (sijelio) sa novotarom,
ostat će bez mudrosti.” (Ibn Ebu Ja‘la,
Tabekatul-hanabila, 2/42)
Za sunnet se moramo boriti, a ne
smijemo sebi dopustiti da budemo od
onih koji se stide slijeđenja sunneta i
upute prvih generacija. Imam Jahja b.
Jahja, rahimehullah, rekao je: “Odbrana sunneta vrednija je od džihada na
Allahovom putu!” Neko reče: “Čovjek
udjeljuje svoj imetak, umara se i vodi
džihad, pa i pored toga taj je bolji od
njega!?” “Jeste, mnogo bolji!”, odgovori on. (Zehebi, Sijeru ‘alamin-nubela,
10/518)
Šejhul-islam Ebu Abbas Ibn Tejmijja el-Harrani, rahimehullah, rekao je:
“Kada su u pitanju predvodnici novotara, oni koji govore suprotno Kur’anu
i sunnetu, ili prakticiraju ibadete suprotne Kur’anu i sunnetu, tada je, prema konsenzusu svih muslimana, obaveza pojasniti njihovo stanje i upozoriti
ummet na njih. u vezi s tim, Ahmedu
b. Hanbelu rečeno je: ‘Da li ti je draže
da čovjek posti, klanja i boravi u itikafu ili da govori protiv novotara?’, pa je
rekao: ‘Ako ustane da klanja ili boravi
u itikafu, korist od toga vraća se samo
njemu, a ako priča protiv novotara,
korist od toga vraća se svim muslimanima i to je bolje.’” (Medžmuul-fetava,
28/231)
U vremenu kada su se sljedbenici
strasti i novotari okomili na čisti islam,
islam koji nije uprljan novotarijama,
filozofijama, strastima i zabludama,
moramo se čvrsto prihvatiti ispravnog
i izvornog znanja. Imam Ebu Amr elEvzai, rahimehullah, rekao je: “Kada
novotari javno ispolje svoju novotariju
i poveća se broj novotarija i pozivača u
zabludu, onda je širenje znanja osvježenje, a prenošenje hadisa milost za koju
se treba prihvatiti u borbi protiv svakog inadžije.” (Ibn Veddah, El-Bideu,
str. 524)
Brate i sestro, klonite se rasprava u
ovim vremenima smutnji i iskušenja,
jer rasprave ne donose nikovo dobro.
Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam da neki
čovjek uči ajet iz Kur’ana, a prethodno sam čuo da Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, isti ajet uči drugačije.
Otišao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i obavjestio ga o
tome, pa sam na njegovom licu uočio
prezir. ‘Obojica ste dobro postupili! I nemojte se razilaziti, jer, zaista su se oni
prije vas razilazili pa su otišli u propast!’,
odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem.” (Buhari, br. 3476)
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Allahu najmrži čovjek
jeste onaj koji se puno raspravlja i prelazi
granicu u raspravi.” (Buhari, br. 2457;
Muslim, br. 2668)
O ti koji slijediš sunnet, dobro se
pripazi lažnih vijesti i neutemeljenih
osuda. Ebu Hurejra, radijallahu anhu,
prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dovoljno je čovjeku laži da prenosi sve ono što
čuje!” (Muslim, br. 5)
Kreni putem koji vodi ka Allahu dok
još nije kasno. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: “Sudnji dan neće nastupiti sve
dok ne bude puno herdža!” “A šta je to
herdž, Allahov Poslaniče?”, upitaše ashabi, a on odgovori: “Ubistvo, ubistvo!”
(Buhari i Muslim)
Zar ne vidiš da je bespravno prolijevanje krvi postalo lakše od ubija-
nja mušice? Od Abdullaha b. Amra,
radijallahu anhuma, prenosi se da je
Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Nestanak čitavog dunjaluka lakši je Allahu od ubistva jednog
muslimana.” (Tirmizi, Nesai, Bejheki i
dr.)
Zato, pazi da ne ostaneš bez dobrih
djela! Od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Psovanje muslimana je veliki grijeh, a boriti se protiv njega je nevjerstvo.”
(Buhari i Muslim)
Oni koji te pozivaju da se slijepo povodiš za ovim ili onim, da daješ prisege,
izvršavaš naredbe i sl., ne žele ti dobro,
nego te pozivaju u Džehennem. Poslušaj iskreni savjet šejhul-islama Ebu
Abbasa Ibn Tejmijje, rahimehullah:
“Niko nema pravo da odredi nekog čovjeka i obaveže ummet da ga slijedi te
da poziva na njegov put i neprijateljuje
radi njega, osim Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako,
nikome nije dozvoljeno da odredi neki
govor radi kojeg će se prijateljevati i
mrziti, osim Allahovog Govora i govora Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, te onoga u čemu je ummet
zauzeo jednoglasan stav. Postupati suprotno Allahovom i Poslanikovom
govoru uočljiva je osobina novotara,
koji odrede nekog čovjeka ili neki govor i na osnovu njega prave podjelu u
ummetu, prijateljuju radi tog govora
ili pripadnosti i neprijateljuju.” (Medžmuul-fetava, 20/164)
Učenjak je čovjek, kao i drugi ljudi,
izložen je pogrešci, ali nije tvoje da ga
ispravljaš. Brini se o sebi! Zehebi, rahimehullah, kaže: “Ako bismo svakog
učenjaka koji pogriješi u idžtihadu – a
ima ispravan iman i želju za slijeđenjem istine – odbacili, srušili i proglasili novotarom, malo bi ko od velikih
imama ostao za nas...” (Sijeru ‘alaminnubela, 14/376)
Što manje pričaj! Salih b. Ebu elEhdar, rahimehullah, veli: “Rekao sam
Ejjubu es-Sihtijaniju: ‘Posavjetuj me!’,
a on mi reče: ‘Što manje pričaj!’” (Ibn
Dževzi, Sifetus-safva, 3/210) Imam
Ebu Hatim b. Hibban el-Busti, rahimehullah, rekao je: “Pametan čovjek
dužan je šutjeti sve dok ne bude dužan
progovoriti, jer mnogo je onih koji su
zažalili radi govora, a malo je onih koji
su zažalili zbog šutnje.” (Revdatul-ukala, str. 43)
Šejhul-islam Ebu Abbas Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: “To što su se
džahili okomili da proglašavaju ulemu
muslimana nevjernicima ubraja se u
najveće zlo, a to vuče korijene od haridžija i rafidija (...) Svako, čiji govor
ostavimo radi greške koju je napravio,
neće se proglasiti nevjernikom, niti fasikom, pa čak se neće smatrati ni grješnim.” (Medžmuul-fetava, 35/100)
Poslušaj ovaj iskreni savjet Ibn Kajjima el-Dževzijja, rahimehullah: “Nemoj
da te poljulja i usamljenim učini osoba
koja sama prizna da nije od učenjaka, a
to joj svjedoči i sva ulema. Stoga, onda
kada budeš počašćen društvom jednog
učenjaka, koji traga za dokazom i primjenjuje ga u praksi, te slijedi istinu i
povodi se za njom, gdje god bila i kod
koga god bila, onda će te ta usamljenost napustiti, a radost obasuti, pa ako
se i raziđe s tobom u nečemu, raziđe
se, ali ti traži opravdanja. Ali džahil, zalim, on se raziđe s tobom – bez dokaza
i proglasi te nevjernikom ili novotarom
– bez dokaza, a tvoj jedini grijeh jeste
što ne želiš da ideš njegovim bolesnim
putem i prezrenom stazom. Nemoj da
budeš zaveden moštvom ovakvih, jer,
doista, hiljade i hiljade takvih ne mogu
se porediti sa jednim učenjakom, a jedan učenjak bolji je od pune zemlje takvih.” (l‘lamul-muvekkiin, 3/307)
Dan u kojem ne pogriješiš prema
Allahu tvoj je praznik. Hasan el-Basri,
rahimehullah, govorio je: “Svaki dan u
kojem se ne učini grijeh prema Allahu
je bajram.” (Ibn Redžeb, Letaiful-mearif, str. 278)
Napusti sve harame! Imam Ebu Ibrahim el-Muzeni, rahimehullah, rekao je:
“Sljedbenici sunneta smatraju da treba
napustiti sve harame i kloniti se nemimeta (klevetanja), laži, gibeta (ogovaranja), nepravedne primjene sile, zatim
da se o Allahu ne smije govoriti ono što
se ne zna, jer sve navedeno veliki su harami.” (Šerhus-sunna, str. 80)
Ibn Šihab ez-Zuhri, rahimehullah,
kazao je: “Naši učenjaci imali su običaj govoriti: ‘Čvrsto pridržavanje za
sunnet je spas!’” (Darimi, Sunen, 1/45),
a imam Malik b. Enes, rahimehullah,
kaže: “Sunnet je poput Nuhove lađe:
ko se u nju ukrca, spašen je, a onaj ko
izostane, bit će potopljen.” (Herevi,
Zemmul-kelam, 5/81)
Dakle, čvrsto držanje za Kur’an,
sunnet i uputu prvih generacija predstavlja lađu spasa u vremenima smutnji
i podjela. Onaj ko se u nju ukrca, on je
od spašenih, a onaj ko odbije, neka ne
krivi nikog drugog osim samog sebe.
El Asr 64
Imam Ebu Muzaffer es-Sem‘ani, rahimehullah, opisujući novotare, ističe: “Kada pogledaš novotare, vidiš ih
uvijek podijeljene na grupacije i partije, skoro pa da ne možeš naći dvojicu među njima na istom pravcu u
vjerovanju. Jedni druge proglašavaju
novotarima, čak dostižu i do tekfira,
Posveti se tajnim ibadetima! Od Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Ko je među vama
u mogućnosti da izvršava neke ibadete,
a da niko drugi za njih ne zna, neka to
uradi.” (Ahmed b. Hanbel, Ez-Zuhd,
str. 119)
21
Ne budi zaveden mnoštvom, istina
se po tome ne prepoznaje! Imam Evzai,
rahimehullah, rekao je: “Kada je umro
Ata b. Ebu Rebbah, bio je najbolji od
svih ljudi na Zemlji, a na njegova predavanja nije dolazilo osim sedam ili
osam osoba.” (Ebu Nuajm, Hil’jetulevlija, 3/311)
pa sin tekfiri oca, brat brata, komšija
komšiju; uvijek ih vidiš u raspravi, mržnji i razilaženju. Čitav život im prođe,
a njihova riječ nije ujedinjena.” (Ibn
Kajjim, Muhtesar Savaikil-mursela, str.
518)
Akida
Slijedi onoga ko je umro! Od Ibn
Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se
da je rekao: “Neka niko od vas nipošto
u vjeri ne slijedi slijepo nekog čovjeka,
pa ako taj čovjek povjeruje, i on povjeruje, a ako zanevjeruje, i on zanevjeruje. Ali, ako baš morate nekoga slijediti,
pa onda slijedite onoga koji je umro,
jer za živog nije sigurno da će se sačuvati od fitne.” (Lalekai, Šerhu usulil‘itikad, br. 130)
Pripazi se lošeg govora o ulemi, jer
možeš izgubiti svoj ahiret! Imam Abdullah b. El-Mubarek, rahimehullah,
rekao je: “Onaj ko bude omalovažavao
ulemu izgubit će svoj ahiret.” (Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, 32/444)