Balk 002

William Alesh
Balk 2
7011-e godine
3
William Alesh
Balk 2
autorsko izdanje
Dizajn:
Criss Yellow
Korice:
ŽT
Korektor:
Preduzeće IM
Tehničko uređenje
Chris Yellow
Štampa i povez
Pandora Press:
Kent street & Charles
Kitchener Ontario Kanada
7011 godine
Chrisyellow@pandorapress.com
4
11/03/7011 19:03:08
Prvi moj dnevnik sam pisao na našem jeziku od 92-e do 95-e u
Grasslandu, dakle pune tri godine za vrijeme rata na našem Balk
meteoru. Drugi put na ropijen jeziku od prvog do sedmog mjeseca
99-e za vrijeme bombardovanja Balka od strane 19 zemalja
BOOma u Koloniji K2 na planeti Nada i to u cilju usavršavanja
istog. Počeću sad ponovno poslije punih 12 godina od kada se
naravno svaša izdogađalo. Čak smo i selili. Skoro već 10 godina
smo u kupoli K1, 1000 km prema jugu. Ovde je sve amerijen ;
jezik, posao, običaji, muzika, namještaj, knjige, slike, arhitektura,
školsvo, lječenje, itd. Eto smo se poslije pet godina boravka u
našoj prvoj domovini K2 ponovno podsjetili da ima i kuća sa
normalnim krovovima kako kod nas na Balku na dvije ili četiri
vode. U K2 su krovovi ravni da bi vjetar sa njih lakše oduvao
snijeg jer bi ih inače polomile ogromne količine tog bijelog pudera
koji se svake zime naslaga u preko 4 metra debljine. I kod nas ga
je bilo ali do dva metra maximalno. Sjećam se moga djetinjstva na
Balku kad su ga ljudi vezani za dimnjake na krovovima velikim
drvenim lopatama bacali na ulice našega Grasslanda. Sa onih
starih niskih Urskih kuća on bi jednostavno skliznuo je su bile
pokrivene šindrom i temperatura iznutra bi otopila dno snježnog
pokrivača i tehnika tog skidanja je bia prirodni pad, dok sa crijepa
nije tako lako išlo. Te Urske kućie su su imale strme krovove
pravljene od tzv šindre, pločica drveta uvijek u crno obojenih.
Fasade su bile okrečene u bijelo tako da je i na razglednicama grad
bio u crno bjeloj tehnici. Možda je to uticalo na psihu ljudi pa je
tamo uvijek bilo lako uvesti i takav crno bijeli sistem pod
7
Kotovim ražimom, nešto kao u kaubojskim filmovima, stroga
poarizacija na dobre i loše momke, polarizacija kakvu obično
izazivaju ratovi. Pobjednik u ratu je dobar a pobjeđeni užasno loš
momak i treba ga se stidjeti.
Poslije 25 godina predavanja matematike u srednjim školama
Balka, K2 i K1 i 4 godine kao vozikanja kao kurir za opštinu Kič,
sad radim u fabrci. Namotavam listiće šmirgl papira u male rolne.
Svaki dan napravim između jedne i dvije hiljade komada. Sreća da
se ne radi stojećke kao kod proizvodnje dijelova za auta što rade
mnogi naši zemljaci u večini fabrika. Ovde je sve posvećeno
autima. Čovjek ne postoji. Samo auta. Za njih sve dadosmo. Neki i
živote. Mi ih sada imamo dva ; Oyotu Echo i Džip Sportidž Ija.
Osiguranje za te dvije školpocije stare 10 i 9 godina mi je do neki
dan uzimalo 4500 # godišnje, dakle, četvrtinu moje neto plate.
Užas. A nemožeš bez auta ni ‘ljeba da kupiš. Snijeg je ovdje na
tlu ponekada i po pet mjeseci. Ljeti upekne tako jarko da je bez
klima uređaja u autu i u kući, a po mogućnosti i bazena u dvorištu,
je vrlo teško i sparno. Ovih dana smo vidjeli i kako izgleda kiša.
Pala je poslije puna četiri mjeseca. Gorivo je skupo 1,24 po litri, a
naša auta ih troše od 9 do 15 litara na sto kilometra. Godišnje
svako normalno pređe oko 25 hiljada kilometara, dakle damo za
gorivo petinu moje neto plate. Za stan damo tri četvrtine moje neto
plate, dakle 13.000 #, a kad to sve saberete vidi se da moja plata ne
može sve da pokrije. Bazen najviše koristi moja supruga Dra zvana
Becky. Ona radi u staračkom domu, servira hranu i zadovoljno
pjeva. Ima 18 $/h, a ja minimalac od 10,25 samo. Sreća da je
zakon takav da se radnik mora platiti bar tom platom. Doduše ima
i poslova na crno ali tu nema kredita, zdravsstvenih benefita a ni
employmenta (da ti država 40 semica plaća 80% plate ako tuđom
krivicom ostaneš bez posla). Ja sam već dva puta koristio taj
slučaj. Prvi put to biješe u ljeto 7003-e, gdje radih od kraja oktobra
2001-e, kada su mi prekinuli radni odnos predavača matematike u
srednjoj školi na Ropijen jeziku jer nisam postao član reda
predavača K1.
Drugi put 7008-e kao vozač kurir za opštinu, gdje vozih 4 pune
godine bez odmora. Konačno, poslije nacional-religioznog rata na
Balku, ja se ovdje osjećam kao na odmoru. Pa i jesam u
inostransvu i tako se osjećam i osjeća to masa immigranata iako
ima državljanstvo ove planete Nada velike 10 miliona kvadratnih
8
kilometra dok naš Balk ima oko 300.000, jedva. Dakle, od dolaska
na Nadu samo smo dva dana ponovno bili u hotelu. Proveli smo
vikend sa Hopom i Snježom, prijateljima iz Grasslanda koji su
immigtirali na DAS. Došli su ovdje na Nadu na slavne Garine
vodopade i kockarnice, tu daleko od nas oko 200 km i mi
odsjesmo sa njima u istom hotelu na dvije pune noći. Ima neka
tajna veza između prijatelja. Nismo se vidjeli 17 punih godina a
kao da smo se jučer rastali. Za prijateljstvo vrijeme ne postoji.
Na poslu, ima nas 4 motača, dvije žene i dva muškarca.
Ograđeni smo u toru 10 sa 5 metra napravljenom od providne
plastike pričvršćene na šipkama obojene kao i sve ostalo što se da
farbati plavom bojom. U pripremi do nas rade Ile i Lavica, a
menadžer nam je također imenom Lavica, prognanica iz Enice
udaljene samo 40 km od našeg ljubljenog Grasslanda. Svi smo sa
Balka, iste Enish nacije kao i Gazda, inače moj imanjak. Dvije su
kolegice iz regiona S. Imaju čak i isto ime, Neška. Ja sam iz Bony
a Mladić, kako ga prozvasmo iako ima preko 43 godine,
prognanik je iz Hany. Inače i njeemu je ime Ile. Tako smo se
uparili. Dvije Neške, dvije Lavice, dvojica Ilana i konačno ja i
Gazda smo imenjaci. Da nismo imenjaci ja ne dobi posao. U nekoj
drugoj od četiri gazdine fabrike Menađerka mi na kraju intrvjua za
prijem na taj posao suvo reće da ja nisam baš sposoban za njega i
da idem kući. Znam i ja da nisam, ali meni očajnički treba posao
jer sam već osam mjeseci bez primanja. ShuShu je počela studirati
na univezitetu i to se bome plaća 3000 # po semestru. Uklapajući
memoare sa Balka sa ovima na Nadi i po intrenetu surfajući za
poslom i novostima sa Balka udebljao sam se i dotjerao na 350
paundi ili ti 160 kg. Na fotografijama sa vodopada među malim
Japonezima kojih među turisima tradicinalno ima najviše, i u K1 i
svuda po svijetu, izgledam više kao spomenik, sataua, a ne kao
neki čo’ek ili ljudsko biće. Užas. Tu riječ užas sam bezuspješno
pokušavao podučiti Gerya, starog radnika u štampariji, koji likom i
stasom podsječaše na onog trapera iz TV serije Grizli Adams.
Govorio bi usaz ili uzaš a nikada užas. Smijali bi se tome do suza.
Bilo nas je tamo šest osoba. Tri dame; Suzy, Terry i Sheyly i nas
tri gazije po metar i 87, ja, Stiv i Gery. Tri godine je bilo lijepo
dok Shely ne poželi svježeg vazduha i ode u parking službu.
Mjesto nje dođe neka mješavina idiota i budale. Ćoravi i
čangrizavi čoek ili spodoba i posta paker pošte. Drao se za svašta
9
prijetio prstom kao komunisti i stalno ponavljao da je on šef.
Kompletan idiot. Pomjšao bi poštu tako da sam je nosio foldre
pune pisama na krive adrese. Sreća ih nebi baš puno. Svaki dan
oko dvadeset pet. Imao sam dvije godine taj posao kao broker sa
ugovorom kod Crowna. Dakle moj kombi, ili Ven kako ga ovdje
zovu, moj celfon, troškovi za benzin i popravke našeg Odž
Caravana. On je sa sedam sjedišta i jako udoban. Radi komocije i
prenosa većih paketa izbacio sam zadnje sjedište za tri osobe i
držao ga u stanu kao sofu. Poslije mi firma Abautown, koja ote
tender Crownu, dade njihov kombi maxi Caravan samo za 2
sjedišta dok je ostalo pregrađeno u veliki prostor za pakete i
koješta. Oni me zaposliše kao vozača sa punim radnim vremenom
što bi važno kod produžetka kredita za stan. Moj kombi sam kupio
kod Ilenka, nešega također prognanika iz Bony, grada Oražda iz
kojega ovdje dođe pola njegovoga stanovništva. lenko bi jedno
vrijeme u disabiliti penziji zbog leđa, ali se otrže i napravi garažu i
otvori biznis sa preprodajom polovnih auta. Otvori jednu garažu,
napravi do nje novu i tako poslije kad Ven crče, kupih od njega i
Olvo proizveden 97-e, divnu limuzinu koju ShuShu poslije 4
mjeseca onesposobi na nekom trotoaru skrenuvši naglo na nečiju
uputu sa zadnjega sjedišta: « Ovuda, ne tamo ». Dadoše nam iz
osiguranja 5000 # i kupismo Iu Džip koji me ovih dana za
popravke odera 3000 talira. Bilo je sve u redu oko dvije godine,
Poče prvo da se osjeća miris benzina. Komšija sa našeg sprata me
par puta obavještavao da se u garaži pod bazenom benzin veoma
osjeća. Od bakice sa zadnjeg, desetoga sprata, za 30# mjesečno
iznajmih njeno parking mjesto Trenutno je ona u bolnici pa ako se
ne vrati neću ni to imati nego firmi za održavanje zgrade plaćati
istu sumu, ali parking mjesto će biti napolju. Razlika je ogromna
zbog duge zime i čišćenja po vjetru i ledu. Odlučim da zamjenim
rezervoar. Za to izdvojismo 700#. Crče motor jer se grijao, a ja to
nisam na nekoj skali na vrijeme vidio. Dadosmo za zamjenu
motora 2000 #. Prije toga platismo 350# za kočnice. Sad ga mrzim
i voziti. Dobro ja kao laik za auta, ali ni majstor ne posumnja na
kulant i hlađenje iako sam ga zvao i bio kod njega par dana prije
kuhanja. On tada samo turi kabl malog kompjutera u neki izvod i
reče »Senzori, dođi iza nedelje ». Ja dođoh u četvrtak sa usijanim
motorom. U srijedu sam jedva došao do Neškinog dvorišta. Nju
vozim već 6 mjeseci na posao i sa posla. Tamo sam ostavio auto,
10
zvao Enada, gledali zajedno, otkazao termostat, kulant ili antifriz
izašao van. Kaže ne valja, baci ga u smeće. Spalio mi je čak i
dovod vode na brisače. Još jesenas sam govorio Dra da ga
zamjenimo za neku drugu Ojotu. One strašno malo troše. Duplo od
Ie Džipa. Ona ni da čuje i eto ode 3.000 talira. Good Buy osam
nedelja rada.
Dakle, menađer Lavica nije htjela ni da čuje da radim taj posao.
Kaže -možete ići kući. Ja ni makac. Čekaću gazdu, velim. Dođe
on, veseo i raspoložen. Ima 72 godine, a super izgleda ko neki
stariji pedesetogodišnjak. Ima svu kosu više pepeljasto sivu nego
sijedu. Kaže menađerki, - pa primi ga. I tako pođoh u moj
industrijski rad. Drugačije i odmornije psi’ćki od predavanja
matematike u školi, ali fizički sam više kao na nekoj sjedećoj
spravi u fitnees centru. Oko šest sahata neprestanog navijanja
komada dnevno. Svaki namotani moram zavariti jedninm
pritiskom noge na pedalu, pa kad se desna noga umori pritiskam
ljevom. Promjenio sam i način ishrane. Uveo sam strašan režim.
Po ustajanju odmah u rano jutro; dva litra čaja od koprive
olađenog na sobnu temperaturu. Za obrok na prvoj pauzi jedan
paradaiz, na drugoj drugi i na kraju radnog vremena jedna jabuka.
Kod kuće varivo bez hljeba i za nekoliko mjeseci padoh na 122
kile. Po funtama sa 350 na 268. Užas. Ljudi glava mi se smanjila.
Ispod kože na čelu sam imao centimetar masnog tkiva. Sve se
otopilo, i noge i ruke, slabine i stomak. Sjetio sam se kako su
logoraši mršali. Ne jedi i smršat ćeš sigurno.
Jučer kažem Mladiću da ovaj posao ima prednost da možeš pričati
sam sa sobom, na glas ili u sebi. Pita on mene za mane ovoga
posla a ja velim, - kakve te mane spopale, na Nadi nema mane,
nemoj da te Arper čuje. Arper je šef Nade več par godina. Vodi
vojnike po ratištima na Afgu i Raku. Već ih je stotinjak poginulo
pa gledamo tužna lica porodica i slike poginulih na vijestima.
Poslali su tamo i neku skalameriju za čišćenje terena od mina.
Koštala je 18 miliona talira. Opozicija ga napada da treba da šalje
učitelje a ne vojsku. On se brani da Taleby, glavni oružani ljudi
koji tamo sve maltretiraju i mlate narod posvuda bičem, ne žele
škole nego samo vijeru u Laha i pušku. Za njih su ostale vjere
neprijatelji sa kojima netreba nikakav kontakt do slati im municiju
kroz bilo kakvu cijev. Dakle samo smrt. Žene maskiraju totalno da
im se vide samo stopala.
11
nedaju im u školu, kamenuju ih do smrti ako legnu sa drugim
muškarcem i slično. Pa hajd ti sad budi pametan. Te Talebe
pomalo niko ne razumije. Možda ni oni sami sebe ali ne smiju
javno da to kažu.
Spasih se ipak malo od ogromnog osiguranja za auta. Nazovem
da pitam šta sada kad Kia stoji na popravci u servisu. Pričam na
ropijensky jer ovaj Amerijen jezik mi je veoma težak. Agentica je
veoma ljubazna i reče, - mani se toga nego osiguraj stan kod nas i
smanjiću ti osiguranje oba auta za 700 # godišnje. Ja kažem da mi
je osiguranje za stan veoma malo, samo 13 # mjesečno, no ona
prista i na to da mi oni nastave osiguranje po toj cijeni poslije 15
jula, a osiguranja auta će da snize odmah od danas. Super.
Plaćamo i održavanje zgrade i sve kućne usluge 400 # mjesečno.
Mnogi misle da je to puno a ja im kažem, - saberite sve troškove i
posjelite sa 12 pa ćete vidjeti vaše stanje. Tako mi Ile, paker na
poslu, neki dan reče da mu je mjesečna potrošnja 4300 #, a ja
dodam to ti je 50.000 godišnje neto, a za to treba da vas dvoje
zaradite 80.000 bruto. Eto ti K2. U K1 smo prolazili sa 12.000
godišnje. Nama sada treba oko 36.000 neto, a bruto je to 50.000
talira. UŽAS. Duška odsutna po cio dan i uveče na univerzitetu.
Uči i noću u njegovoj sedmospratnoj biblioteci koja se nikada ne
zatvara. Vikendom, ponekad, ide na igranke, u disko, spava
ponekad kod neke od kolegica itd. Sve je više i više odsutna od
kuće. Briga joj, voza Ojotu, nedeljom radi u YMCA od 10 do 14 a
kad nestane love, - tata prebaci malo internetom na moj konto, i
miran Balk. Primam platu petkom. Dobijem ček na 362 # i obično
ga položim u banci na Kingu, slično nešto kao u Grasslandu,
jedinoj glavnoj ulici u centru grada, dugoj oko 2 km. Uska
dvosmjerna ulica a zgradama na dva ili tri sprata sa starim hotelom
Walper tamno crvene fasade u sredini, radnjama knjižarama,
kafeima. Preko puta hotela ima CBC banka i tu obično u mašinu
stavim ček, dignem 100# keša sa lajn kredita da nebi urekao pare
koje sam tek stavio na čeking, odem na pijacu gdje sretnem masu
zemljaka i drugih nacija. Neki prodaju sa farmi svoje proizvode,
naši studenti rade kod nekih iz naše ili druge emigracije. Tako
jednom snimam kamerom Hany restoran kad me presrete vlasnica
i pita me jesam lija prof Gilea. Ja velim jesam. Reče da je ona iz
Grasslanda i da je 74-e bila moja učenica, dakle, jedan od đaka
moje prve generacije. Kupila je na pijaci restoran od baba Ane. Ja
12
sam tu utorkom i četvrtkom 4 godine deliverio poštu pa se sa
Anom uvijek sit napričao. Najviše ju je interesovalo
bombardovanje Sany i Grizvilla. Kažem joj da negdje kupi DVD o
tome. Nekako mi nezgodno jer vidim da iako je Aniš, njeno
interesovanje nije neprijateljsko. Ipak smo mi živjeli 50 godina u
jednoj državi i ne možemo da se odjednom programiramo na naci
mržnju prema onima sa kojima smo više od pola života živjeli, išli
u školu i poneke jako voljeli. Pa to je užas šta nam rade. Ja da
mrzim sad odjednom Anu ili njenog brata jer nisu iste nacije kao
ja. Pa onda meni nema mjesta ni na Nadi ni na svijetu. Ljudi su
umorni od te nagle programirane mržnje. Vide da su za tuđi profit
u ime vlasti i vladara nasamareni.
Evo na Tv Grizvil, koji slušam jednim uhom i bacam jednim
okom, veliki muftija sa Cirusa kaže da bi volio da naši ljudi na
Balku opet imaju jednu jaku državu i da žive u ljubavi i bratstvu.
Bogomolje će se popraviti ali Boga više plač djeteta rastuži nego
srušena bogomolja. A naše se djece baš naplakalo. Ostaše mnogi
siročad a i izginu i njih tako mnogo. Samo u Traderu oko 1500.
Omladinu pobiše za interes štablija koji se po štabovima grijaše i
hraniše ljebom i konzervama, a omladina u rovove da se tamo
kolje, mrcvari i ubija.
7011-03-12, 7:29:46.
Rano jutro, snijega ima na bokovima sive ceste sa žutom trakom
po sredini. Ta žuta traka, to je jedina živa boja napolju. Ostalo je
sve sivo i crno. Gole grane drveća mi avetinjski mlate na vjetru.
Drveća ima i na valovitom terenu preko ceste ka školi st- Mery i
masi novih kućica čiji bjeli krovovi vire iza brddašca. Sad tek
vidim i neku možda novu poveću zgradu tamo među njima. Becky
spava, a ShuShu je kod Donije, kolegice sa kojom često uči. Sinoć
u imali neki promo ples za koji se preključer drala na mene rekavši
da mi je o njemu već govorila i govorila; -a ja nemerem zapamtit,
derem se ja njoj. Tako se nekad poderemo i ispraznimo od
napetosti naših života. Svak ima svoju brigu.
Ostah ja do jedan da pišem. Uhvatio se k’o tele sise. Pa nije to za
svakoga Gilea, kažem mom nadimku. Eto napisao si maloprije da
u šumi ima drva. To je kao onaj zatvorenik kada su mu ukrali
jaknu rekao upravniku, - da znate da ovdje ima lopova. Svi smo na
13
Balku imali nadimke pa se iz njih u miru nije lako moglo odrediti
ko je koje nacije, a u ratu se sve odjednom znalo. Ipak smo mi
jedne druge cijelo vrijeme budno osmatrali. Mi sami imamo
ugrađen taj precizni instrument kad zatreba. Niko nam nije trebao
ukazivati na to ko je koje nacije a time i vjere jer se to ovdje veže
jedno sa drugim. Tri vjere tri nacije i obrnuto.
Evo Cakiju, mom drugu sa kojim provedoh 12 školskih godina,
spremam slati moju prvu knjigu. Doduše, to sam sam dao
odštampati u ovdašnjoj maloj štampariji. Nikakva izdavačka kuća
nije iza mene, to ja tek onako da moj dnevnik u dnevniku ima
fizionomiju knjige. Caky je u Grasslandu, otorinolaringolog je i
skoro pred penzijom kao i sva naša generacija. Usput piše drame,
priče, a i prvi njegov roman treba da izađe uskoro i to u tri glavna
grada u tri naše bivše republike a sada države Balka. Svaka mu
čast. Poslao mi je knjigu priča, ma pravi je lisac. Žena mu je
također doktor i pravo pravi pisac. Objavila je već preko 30 knjiga.
Poslala mi je jednu. Ma milina, može se stalno čitati. Nešto k’o
almanah. Ali to je sve nekako amaterski spram njihovog sina. Taj
kad piše zemlja se trese. On je više onaj filo pisac, a baza podataka
mu je nepregledna. Valjda je popamtio sve što pročita od ove
civilizacije, a pročitao zaista je mnogo. Užas. Prevode ga već na
sve svjetske jezike, zovu, tamo, amo, ali treba to izdržati
financijski. Nije lako sa kulturom jer donatora je sve manje. Eto
namnožilo se bogataša iz redova fukare kao i obično u svim
ratovima pa neznaju ni da je Bah umro prije 5000 godina, nego
misle da tu negdje iza ćoška komponira i svira crkvenu muziku.
Takvi vozikaju skupa kola i jahte a radnici im ne primaju plate ili
su tako bijedne da su stalno na nekakvim uličnim prosvjedima; kao
eto stigla demokratija pa imaju pravo sve reći. Vlade se na njih ne
obaziru nego prave sve veće dugove pa eto iz Hany čak glavni
ministar ode u pritvor. Uzimao 5 % provizije od tih dugova. Manje
više Hany se za njegovog vakta zadužila preko tridesetak millijardi
pa ti vidi jarane koliko je to para. Eeeeeeeeeeeee. Ma cirkus od
država je tamo. Ocjepili su Osovo, jug bivšeg Balk regiona S i
napravili i tamo državu. Sada su zaokružili i od naše nam jedne
male države Balk napravili ih ciglo sedam. Ovi na Nadi se samo
čude, -pa šta će vam tolike države na 250.000 dok oni imaju samo
jednu na 10 miliona kvadratnih kilometra. E, bilo bi ih ih tamo kod
nas još i više da se svakoga pita. U ratu ih je bilo na stotine.
14
Umorile se velesile od cijepanja Balka pa stale na sedam. Svak je
uvalio svoje interese i stao. Neko pokupovao industriju, drugi
zemlju, treći banke, neki pak turizam, ‘otele, motele, ceste i tunele,
šume, rudnike, itd. Stali oni, a naš narod, pardon, naši narodi i
narodnosti putuju za poslom kojekuda kod rodbine iz časa u čas
vade pasoš na kontrolu. Vize nemaju tako da se vrte uglavnom po
Balku. Otvorili im i kladionice pa se po krčmama prate sve
utakmice, uglavnom soccera, a ima ih na internetu po četerdeset
dnevno. Klade se tako ljudi po cio dan kao da rade neki važan
pos’o. Lete od kladionice do kladionice, žučno raspravljaju,
navijaju, piju pivo i sve živo i dinamično žive od jutra rana do
kasno u noć. Para niodakle. Pljačkaju bližnje svoje, babine, dedine,
tatine i mamine penzije, a usput i po neku banku, pumpu,
prodavnicu, stan ili kuću pa i kockarnicu. Zamislite da imate
mladog komšiju koji je narkoman, pijanica i strastveni pušač i da
može svašta da učini i vama i vašoj djeci i koji prvo moli, a kad
više ne dajete na posudbu, prijeti vam djetetu ako mu “do sutra” ne
posudite nešto para, bar 20 marona, biće svašta. Dakle i oni
održavaju dinamiku života tamo. A Koto je to znao; da je naj
dinamika kad čoeku daš posao. Evo to sada vidim po sebi. On,
posao, postao mi je životna dinamika. Radim, crknem, pa u krevet,
radim i tako do velikog petka do plate. Nema veze što se spržim
ponekad na grijač, što je fabrika 23 km daleko, a po dizajnu
namještaju, gardarobi i klijanteli u poređenju sa nekim salonom ili
uredom, pozorišnim premijerama itd jako daleko. Sad mi je jasno
zašto radnici ne mogu da se opuste i izgledaju uvijek malo napeto i
divlje negdje na plesu ili priredbi gdje ima puno djevojaka u
lijepim haljinama. Pogotovo kad ima poneka lijepa šena ili cura sa
dubokim dekolteom ili golim leđima.
Skuhah jedan čaj od koprive. Pokvario se bokal što se gasi kad
voda u njemu uskuha, pa sam ga morao kuhati na šporetu. To ne
volim jer se bojim da zaboravim ugasiti šporet što se događalo više
puta. Prespem zatim zatim čaj u bokal od 2 litra i ostavim da se
ohladi. Ujutro to sve polako popijem. Opet uvečer na istu kesicu
dodam 2 litra prokuvane vode. Sutra ujutro to opet popijem i
promjenim kesicu. Malo sam se ponovo udebljao i sada imam 275
paundi kako ovdje kažu. To je 125 kilograma. Užas. Ali ništa
prema 160 koliko u ova doba lani imadoh. Mogao sam tada obući
samo moje dvoje pantalone. Jedne bijahu broj 52 a druge u pasu
15
imadoše neku gumu pa se širiše po potrebi. U radnji polovne robe
Talyze kupih dvije jakne za najjkrupnije osobe broj 3x i ispod njih
natezah stare majice koje mi sada dobro poslužiše na poslu jer se
tamo tako obilno prljam bijelim ljepilom koje se sa tkanine ne
može nikako oprati. Jednu sam moju donju trenerku podobro
upljao i dadoh je Mladiću kad je počeo da radi. ShuShu mi je dala
još dvije njene dojnje trenerke. Jednu sam toliko ulijepio da sam je
bacio, a druga još služi. Sad se ipak sve manje prljam. Expirijens.
Kupio sam u Talize i dvoje farmerke. Jedne za 10 a druge za 5
talira jer je ova imala etiketu sa cijenom u purpl boji. Taj dan je
sva roba sa etiketom te boje za 50 % bila snižena. Tako navlače
mušterije. Ljudi, žene i djeca dođu, prebiru po robi za traženom
bojom etikete sa popustom za taj dan i kupe i ono što nisu ni
mislili. Kao -vidi ovo baš mi treba. Taktika prodavača da trpaš što
više u ormare. Enad, naš zemljak po nacionalnosti Oniš imađoše
pizzeriju u ćošku te plaze i reče mi da je u prošloj godini Talize
imao 4 miliona talra gubitka. Tu na njen dok od pozadi možete
istovariti šta god hoćete. Bolje i to nego nositi na smetljište izvan
grada i plaćati prevoz i skaldišenje. Ja ipak nosim gardarobu u
komuniti centar na Millu gdje je operu i sirotinji dijele bezplatno.
Čudite se da i o’dje ima sirotinje. Ne čudite se. To je kosmička
veličina kao mnoge. Naprimjer alkohol. Njega ima u svim
sazvjeđima svemira.
Dra ustala, zanovijeta što nisam suđe oprao. Kuha kafu
samo sebi jer je ja ne pijem već tri godine. Stomak mi nije od nje
dobro vario. Tako sam se zbog varenja riješio i alkohola jer mi
prihodi nisu mogli svariti troškove. Pušiti sam prestao prije pet
godina, a sa sexom, da ne pričam, jer se ne tiče samo mene. Za
njega treba dvoje. Kao za rat. Bar dvoje. Kod nas ih bijaše i više.
Grupni rat. Upetljale se i Vele-Sile; Usso i DAS, a one se samo
mentalno i psi’ički gađaju preko nas malih i nemoćnih. Umješao se
također i Bog i Đavo kao i uvijek. Veliki muftija sa Cirusa kaže da
mu se čini često, kao uostalom i meni, da je Bog tu u našoj
ljudskoj duši. Možda i Đavo tu negdje obitava. Odoh da vidim
malo soccera na TV. Zato sam i zakupio kabl, da subotom ujutro
mogu na miru pogledati malo soccera. Tamo u velikim i skupim
timovima igraju i neki naši momci. I to je kosmička konstanta koje
se skupo plaća. Recimo Uni, napadač Ančestera, nedeljno zarađuje
polu-životnu platu pofe u srednjoj školi na Nadi, oko pola miliona
16
talira. NEDELJNO. Imale su pravo moje kolege u školi što su me
tjerale daleko od soccer terena. Baš sam bio šeprtlja. Od toga sam
dobio i komplex manje vrjednosti jer soccer u Bony je bio sve. To
se poslije prenijelo u moj cio život. Meni je svaki sa višom
upravnom školom ili kancelarijom direktora izgledao veći od mene
sa završenim fakultetom na Matematici i poznavanjem 9 jezika.
Zato i radim u fabriki. Prodao sam Mladiću jedan moj primjerak
moga jedinog romana. Dade mi 20 Talira. Drugi dadoh kolegici
koju vozim rekavši da mi vrati ako joj se ne sviđa, a da plati
također 20 talira ako će ga zadržati. Možda i Lavicama prodam
koji. Imenjaku ću pokloniti jedan sa posvetom; “ Mom spasiocu u
mom preporodu ka boljem biću u meni”. U Stepskom Vuku pisac
kaže da smo mi slojeviti kao glavica crnog luka. Stvarno, koliko
nas ima u meni. Da li sam ja mogao postati snajperista, kao onaj
što ubi ljubavni par Oniškinje i Eniša, Romea i Juliju Tradera,
kada su potrčali preko mosta u Traderu da promijenu svoju sudbu.
Sedam dana su mrtvi ležali na njemu kao opomena, pitanje,
poruka, šta li ?. Ili zaklati neprijateljskog vojnika u rovu u borbi
prsa u prsa. Ili ga raniti nabivši ga bajonetom, a onda lječiti i
spašavati ili samo ladno nožem ili čizmom dokusuriti. Mislim dok
ovo pišem da bih to oboje bio u stanju učiniti. Šta sam ja različit
od miliona drugih koljača. Dakle situacija nas čini svakakvim,
kakvi nismo ni sanjali da možemo postati.
Na Japu zemljotres i cunami. Stravične slike iz helikoptera
snimane i sa onih kamera koje su posvuda postavljene po
gradovima Galaxije. Nadgledanje, Sve se prati i snima. Tako
ShuShu snimiše da je sa pola auta u crveno. Kazna 325 talira ili da
idemo na sud da joj oproste malo. Mlada je, a bila i kišica, pa
bojala se kočiti a uz put, nikoga u ta 23 h nije bilo na raskrsnici
Univerzity Avenije i Weebera. J… ga. Sve ode za auta. Oprostili
su joj što je razbila naš Volvo i dali samo dva poena i pogrešan
pokret kao opis nesreće što je bitno različito od policijskog
predloga, šest poena i kerless, to jest - nebriga u vožnji. E taj listić
su kopirali u Joslin osiguranju i prišili mojoj Dra da bi nam
povećali godišnju ratu. Naravno da mi to nismo znali dok nisam
prešao u RB osiguranje odakle mi to javi agentica sa kojom smo
prliminarno razgovarali. Uključila je u telefonski razgovor i onu
agenticu Ety koja je smislila tu podvalu, pa se ova pravdala da joj
kompjuter ne radi, pa na kraju da je ShuShu imala udes a ne naša
17
Dra često zvana i Beki. Oni na sudu su ShuShu oprostili poene, a
jesam li ja?, to ne znam. O, to su bila kola. Jest da sam vrlo teško
izlazio iz njih, skoro kao invalid ali ipak, taj Olvo, to je limuzina
bre bolan.
Nedeljno veče, zahladilo. Kupio sam polovnu knjigu nekog
Amerien generala koji je bio na Balku 95-e. Malo čitam ali od
nerovoze nemogu da se smirim. Šta ću otkriti što nisam znao od
čovjeka koji je bez problema helikopterom krstario našim Bakom,
a mi bili vezani za nacionalne enklave kao po nevremenu ljuljajući
čamci za prijeteći tvrde dokove u lukama. Nikud niko.
Radim taxu za 2010. Kuma Nježa, kako je svi zovemo jer im je
Dra bila svjedok na vjenčanju zove sa DAS-a. Prićam sa njom o
svemu šta ima novo, zatim malo prilegnem i zaspah skroz. Umorio
sam se od računjana. Prijaviću i novi TV i laptop i studije za
ShuShu pa ispade da sam lani za moj mali foto biznis imao skoro
10.000 talira troškova. Ako mi zbog toga ove godine od uzete taxe
vrate kao lani 800 # biće dobro. Dra dobije tako 500 više, a ja
300. Uz ostali povrat od njene taxe dobijemo nazad oko 3000 #
ukupno pa se može u proljeće lakše disati, ili; otići vidjeti rodbinu,
platiti novi semestar, pokriti dugove itd. Eto i AvaSha je
zaprošena od njenog dugogoišnjeg momka i saputnika Areka. Da
žive na Nadi već bi odavno bili smatrani da su u braku. Javio mi se
sa Balka sin od mog pokojnog brata Pitera. I on se ženi. E sada da
sam neki milioner pa da obrazli dođem k'o čoek a ne ovako. Kupio
sam neku ogrlicu i narukvicu za Avu ali Dra reče da je to
bižuterija, a ne bijelo zlato kako su meni rekli na Molu. Svašta. A
ja se obradovao pojeftinjenju od preko 50 %. Pored mene, mrko
me osmatrajući pri toj kupovini u panciru hodao je neki agent iz
sekjurity. Naime, neki dan ranije ta radnja je bila opljačkana.
Svašta. Mol je ustvari više pokrivenih ulica sa stotinama radnji,
kafeterija i restoranćiča i svih mogućih kuhinja Galaxije. Taj dan
su tamo opljačkali dvije draguljarnice. Ima bande svuda. Droga,
duhan i ko zna šta još se šverca naveliko. Objave ponekada neke i
naše uhapšene pri švercu opijata. Jedan čak dobi 35 godina
zatvora.
Bio sam zatim na kafi sa uglavnom istom ekipom. Prodao sam im
jučer moje dvije knjige a Lix mi obeća besplatno zamjeniti
tastaturu na ShuShkinom laptopu. Nekada ne kuca slova A, Q i Z.
Vazda imamo nešto za popraviti. Ubiše nas troškovi. Malo poslije
18
kafe, uđem u opštinu, tamo turnir u Šahu. Pogledam zatim nove
slike u polukružnoj galeriji Rotunda koja je u holu iza također
poluružnog zida. Neke aždaje, saurusi itd. Ja tu konkurisao sa
mojim fotosima Kiča obrađenim u fotošopu, ali me nikada nisu
uzeli. Naime svakog mjeseca izlaže neko novi. Uglavnom su to
profesionalci tako da ja otpadoh. Zato sam danas poslao u Galeriju
na najbogatijoj destinaciji Dabiju moja tri sajta na kojima je preko
1000 mojih slika. Kad bi to upalilo da kupe bar jednu za million
talira ostale bi i im poklonio. Mogao bih otkupiti stan. Ostalo nam
kredita skoro 70.000. Kad bi to mogli, starost bi nam bila
izglednija. Imali bi da plačamo održavanje 400 i 110 porez, samo
510 # mjesečno. Ovako, ne znam. Crkni konju dok ne lipšeš.
Gandra na kafi subotom zezao Lože-a da mu je malo dao za
popravku njegove Azde, auta kako on kaže, vrijednosti od 1500#,
a mogao bi ga prodati za jedva 300. S vremena na vrijeme ono
često crkava a Gandra ga popravlja i popravlja. Tu na kafi zezamo
jedan drugoga na Balk način, do gole kože. Valjda nam je to fazon
da se ispraznimo. Ja sam, da me nebi drugi provalio, pričao da
mjesto Hot od znaka H na skali u autu mislio da to H znači hladno
i tako nam zbog neznanja jezika ode 2000 # za promjenu motora.
7011-03-14 8:43PM:
Pa stalno sam u okruženju sa našim jezikom ili jezicima pošto i
njemu rascjepiše dušu na 4 kao i bivšu domovinu koja trajaše 70ak godina na sedam država. Sada tamo imamo 7 država koja jedna
drugu gledaju sa prezirom i sa nekakve immaginarne ničim
argumentovane visine i toliko isto jezika na 250.000 kvadratnih
kilometara. Počeli stari a i novi pjevači da hodaju po Balku pa
pjevaju do mile volje. Svi razumiju te njihove pjesme na četiri
jezika. Peti i šesti; Donijen i Slovim se može također razumjeti ali
sedmi, Osowar niko sem njih. Zato su pogodni za obavijanje
tajnama i klevetama da švercaju drogu s Midla koji sa 3 skoči na
95 % galaktičke proizvodnje opijuma. Evo na Yuro obznanili u
parlamentu da su pred kraj stoljeća Osowski vojaci odvodili ljude
na seciranje da im vade organe i prodaju za presađivanje. Za
glavnog šefa te operacije su imenovali Achija, predsjednika
Osowa, najmlađe države na svijetu koju mic po mic na pritiskanje
DASa i nekih njima saveznika priznade tek trećina svih država.
19
Neke od tih nikakve veze nemaju sa našim dijelom svijeta ali u
Vijeću Nacija svaki se glas broji. Svašta. Još mu sada nadodali i
trafik droge, itd. A kad su to svi znali prije 10 godina niko se nije
osvrtao na navode Sany policije nego ga poslali na pregovore o
statusu te Sany pokrajine u Ambuje na Fracu. Talijanski novinar se
klete da je tamo stigao sa sa koferom Heroina za nekoga veoma
važnoga jer se to brzo zataškalo. Tako se radi politika. Odradi
prljave stvari pa onda možeš u smeće. Evo gledam smeće koje osta
poslije kataklizme na Japu. Strašno. U trenutku su poginule na
desetine hiljada ljudi. Prvo zemljotres a onda Cunami. Plodne i
lijepo obrađene površine, gradovi, gradići, selca uz obalu su
pometeni. Cunami je išao na obalu a i na drugu stranu brzinom od
800 km/h. problem je što na Japu ima 56 nuklearnh centrala i tri su
jako poremećene. Sa DAS-aim stiže oprema za hlađenje reaktora.
A ta civilizacija rizikantne i nečiste energije. Sunce svi zaborave i
otkrića na toj bazi trpaju u trezore da naplate zastarjeli biznis.
Evo na Tv pokazuju nekoga starca, našega zemljaka Milićevića,
pametnjakovića koji po svemiru prodaje alggoritme za svašta,
recimo za pocinčavanje lima, ili za meko kočenje liftova koji idu
do 3 km u zemlju da voze rudare na bušenje zlata. Ima pametnih
ljudi koji se ne bave pravljenjem drzava i državica nego rade za
dobrobit svih. Šta to odredi da neko postane političar. Koja je to
osobina ili predispozicija. Zna sve a nigdje nije specijalista. Eto u
K2 smo vidjeli ministarku prosvjete kako ladno u slijedećem
mandatu posta ministarka zdravlja, pa prva žena stranke u
opoziciji. Napali su je da je skupo napravila toilet u stranci. Koštao
je samo 4 miliona talra. Napada onda ona one na vlasti za svašta a
njeni u pozadini aplaudiraju. Kakva je to strast. Ma bolje je i to
nego ratovati kao mi. Bolje 111 puta. Naše skupštine u Bony nisu
ni godinu trajale i počeše rat. Nisu im narcisoidne glave izdržali
tuđe argumente nego svaki udaraše u svoje pa udri susjeda,
prijatelja, kuma, brata, punca i punicu. Evo i ova naša kolegica u
fabrici motanja šmirgl papira ima 7 unuka, mamu Anish, tatu
Onisha, babu Lovak, a dalje nezna. Šta ona da misli i koga da
podržava na naci bazi. Demokratija nebi trebala da zna za nacizam.
Ona se bori za sviju jednako i to argumentima, u parlamentu i
djelima na terenu Ja se radujem kada vidim političara koji iskreno
želi dobro ljudima, ali ih ima tako smetenih koji neznaju kuda bi.
Grabe vlast radi vlasti, moći. Pauer. Šta bi falilo nekom na vlasti
20
da na proteste izađe i on zajedno sa narodom. A ne, to je
nemoguće. Neko bi ga umlatio iz čista mira, da se vidi da je i taj
sileđija negdje vlast.. Eto i ovi naši poltičari u zatvoru su nastavili
isto. Oni koji zdušno vodiše ratove palamude da će kad se vrate
opet uzeti vlast u svoje ruke i dovrše nedovršrni rat. Ni jedan rat
nije završen kako valja. Računaju na bitange kao i pred rat. Ali
treba naći sponzore i platiti huligane da ruše zastarjeli system. Kao
na utakmici Sany sa Taly. Ekipa Sany je doputovala u goste i bila
zaista jaka i nepredvidiva. Lani, na Gala prenstvu Galaxije
pobijedila je ladno Hamer sa 1;0 iako je Hammer u jednom
trenutku imao i penal, ali ga je golman Sany odbranio. Nekakvi
navijači sa Balka iz države Sany, došli u autobus sa igračima da
vješanjem dave toga istog golmana, nacionalnog heroja, jer je u
međuvremenu iz Grobara prešao u drugi klub u GrizVillu sa
imenom Delye. Zatim su pored Taly policije ušli na teren u ,
popeli se na ograde, bacali petarde i dimne bombe i “prekinuli”
utakmicu. Taly ustvari nije smio da dozvoli održavanje meča da se
ne osramoti pred svojom publikom i ko zna, možda bi oni na vlasti
kod njih imali nevolje sa narodom jer je i tamo kako kada.
Prezaduženost je velika po svim državama. Ljudi nemaju šta više
da izgube. Tako im se čini. Prvi ministar Sconi u 72-oj godini pati
od sexualne prepotencije a od hapšenja za korupciju i kriminal ga
štiti imunitet. Loše su Taly, kao nikada do sada, prošli na tom
zadnjem prvenstvu. Uvijek su bili među 4 najbolje reprzentacije.
Mitili penale i svašta. Ovaj put mitologija nije uspjela. Hamer se
ipak iščupa i dogura čak do tereće pozicije. Soccer ili naški fudbal,
nogomet, je postao sve više opijum za ulicu i uličare, a njih je sve
više jer posla definitivno nema. A time je postao i opsesija onima
na vlasti jer pobjedi li nacionalni tim po trgovima nastaju slavlja,
hvalo-spjevi, oduševljenja državom i onima na vlasti koji primaju
igrače u svoje palate, na večere, ljetovanja, sjednice skupština,
balkone na trgovima, karnevale, koncerte, skupove partija, noćne
klubove, modne revije, mečeve tenisa, itd.
7011-03-15 8:09. PM
Evo sam ustao iz kreveta. Nikako da dođem sebi. Noć je već pala.
Na na našem Tv GrizzVille, naša ponajbolja glumica IraAnjac.
Ima već 70 godina i još glumi. Još je zovu u filmove ali sada da
21
glumi samo bake. Cijeli moj život sam je gledao. Pamtim prije 40
godina po mom dolasku na treću godinu matematike u NY, kada je
pjevala i zdušno igrala u pozorištu predstavu Selo Sakule a u
Banatu.Tada nisam ni bio svjestan da sam i ja dio istorije. Mi smo
svi istorija i sviju nas se tiče. Eto sam i upao i u istoriju Nade kao
emmigrant koji je postao immigrant. Saznao sam više puta da je
moja ogromna slika u nekom muzeumu smještenom na jednom
otoku. Bravo ja. Danas sam se satrao radeći na krivoj osovini jer
mi je palo mi naum da Duška koristi našu dobrotu i lufta kojekuda
mjesto da uči. Ima auto i para na računu i baš je briga. Kupuje
stalno nekakve duxeve sa znakom Univerziteta. Sav iznerviran,
kao da je to stvarnost, uživio sam se u tu atmosferu kao neki
glumac, stavim ponovno istu osovinu 1,56 mm na kojoj sam do
tada motao neke listiće šmirgl papira, a trebao sam staviti i
pripremio je i čak provjeravao novu od 2,03 mm za novu sortu.
Smotam 90 komada pa kada sam shvatio moju grešku pomislim ih
pomješati sa ispravnim, pa ipak odustanem. Taman kada sam
mjenjao osovinu naiđe IleLič, pripremač lističa i ne primjećuje šta
ja radim. Kažem mu da nam navije neku pjesmu, neki CD. Ode i
meni laknu. Mislim se mislim i viknem “spremite noževe da
gulimo krompire”. NeškaŽ shvatila pa se smije. Ile Mladić ne
kapira. Objasnimo mu. Na pauzi gulim sam već smotane komade.
Neška mi nudi pomoć ali odbijam. Što ženi da upropastim pauzu.
To guljenje mi uze neko vrijeme, pa prekinem i sa Mladićem
onako bez kaputa izađem napolje. Već se može i tako. Super,
proljeće nadire. Nemože ga niko zaustaviti. Fala Bogu. Dosta je
bilo snijega i zime. Ni nema ga puno. Nekakve njegove bjele
površine nepravilnog oblika kao krpe su prosute po travi. Šetamo i
gazimo po blatnjavom putu oko fabrike duge šesdesetak metara i
pričamo šta nas sve nervira. Do nas je nekakav servis za vuču auta.
Dovezu svašta pa vidimo tek tada šta je auto. Ništa. Hrpa smeća.
Strava. A koliko uložiš u njega. Eto mi se opet upalila lampica
engin, mašina ili motor. Nešto nije u redu. Odem Baćku koji je
prošle sedmice stavio u njega polovan motor od 106 hiljada
kilometara. Provjeravali smo sve i u subotu. Provjeri sada malim
džepnim kompjuterom pa kaže nekakav dio na ulaz u rezervoaru.
Ništa strašno. Pa jučer ujtro kada sam oko 6 svratio na CC pumpu
gdje imam popust 5 centi po litru koji je dosegao već 1,21 $/l, pri
sipanju sam primjetio da se ponaša kao da je pun i neće da primi
22
odjednom svu količinu nego u prekidima. Pa to mi se i prije
dešavalo treba malo pročačkati punjačem i držati ga tako da benzin
u rezervoar ulazi prema gore. Kući me Dra nastavi da davi sa tim
problemom. Leži bolesna. Gripa je uhvatila sinoć pa je prespavala
na kauču u dnevnoj sobi. Tek toliko da me prazan krevet ujutro
napomene kako je teško spavati sam, aludirajući na tri godine
moga čekajći oslobođenje samovanja u Grasslandu. Oslobođenje.
Koje oslobođene. Svako. Oslobođenje od budala koji nosaju oružje
i pucaju po djeci ženama i ljudima. Bilo kakvo oslobođenje od njih
samo da dođe. Da nestane ta sorta ljudi sa jave. Napusto sam
Grassland 9 mjeseci prije toga događaja. Kako li je bilo tamo taj
dan. Moram pitati nekoga da li se sjeća. Ja sam tada bio već u
Grizvillu gdje se to nije nešto posebno osjećalo, ta razlika između
rata i mira, jer naoružanne horde ili sahrane nisu prolazile gradom.
Grizvill je živio u švercu svega i svačega a naročito benzina,
kojega je pakovanoga u plastične boce i kontenere od 2 litra pa
naviše bilo po svim ćoškovima. Zatim šverca; od školske opreme
do cigareta, ćilima sa Čajne, čak igala i dugmadi. Tezge bijahu
posvuda. Da bi pušio moje uobičajnih 5 cigareta dnevno, kupovao
sam na pijaci sitno sjeckani duvan i motao ga prstima u papiriće.
Čak sam uvještio smotati cigaretu jednom rukom kao kauboj Klint
u njegovim špageti filmovima. I to je posebna Istorija. Klint još
snima ali sjedi sa suprotne strane kamere i režira. Možda i stoji,
svejedno, ali mu to dobro ide. Dobio je najnagradu O-Skara za
film o maloj boxačici koja gine. Mnogi to vole na filmu kad već
kao narodi Balka ne mogu da prožive uživo. Brutalnost. Krv.
Tuča. Mrtvi. Da li oni zli duhom iz mekih fotelja produkuju
ratove, jer inače kako da se tako u vazduhu stvori odjedanput neka
atmosfera “bit će rata” i to traje dosta dugo, par mjeseci, i poslije
zaista nastaje rat. Niko da tu atmosferu prekine pa makar i nožem i
kaže dosta. Ili, ma nije ljudi, šala, vježba…
Evo i sada na Afru. Par država je silnim demonstracijama
promenilo vladare, a u Ibiji izbi neki naoko mali rat. Vladar neće
da ode mirno, vjerovatno nema ni gdje, mada lova sve može. A
kud bi kad je tu od 57-e na vlasti, dakle 53 pune godine. Puno se
par puta zamjrio nekima Velikima sa svojim soc-realizmom i
terorizmom. Skinuo je nekoga njemu nemiloga u putničkom
aerobanu prije 19 godina ali usput ubi i 2.507 ljudi u njemu. Baćo
je tamo kod njega bio na radu 2 godine pa mi priča; nema disko,
23
nema igranka, nema bar i streep tease. Nema ni slobodnih žena da
se šeta sa njima pa ako žele i u mraku. Nema. Glad. Opšta glad
mužijaka za ljubavi i sexom. Bogati imju i po pet, šest žena. Drže
ih iza zaključane brave, ali kada gazda otputuje one jadne kroz
rešetke stranim radnicima na radu šalju prstima poljpćiće i
osmjehe. Ašikuju jer nisu imale ni prilike za to. Ko zna sa koliko
su godna bile prodane. Čim se gazda vrati, one nestanu sa prozora.
Ni jedne na vidiku. Opet sa druge strane, domaći mladići sjede u
autima, gustiraju na balkonima rasprostrt veš stranih žena, obično
medicinskih sestara i doktorica tamo na radu i onanišu. Ni na
plažama domaćih žena i djevojaka nema, nego njihovi muški po
cijeli dan sjede u hladu i gustiraju strankinje. Nema im ljubavi i
braka bez para i dogovora roditelja. Žena za udaju košta oko
10.000 talira. Kaže Baćo da njihovi muški neće baš ni da rade pa
nemaju da plate toliki novac.Više vole luftati, prodavati cigarete na
pijaci i drincati na toplom suncu. To je izgleda više sexualna
revolucija nego buržuaska ili kakva socijalistička. Dugogodišnji
vladar kaže da je teroristička banda onoga fanatika 8A došla da
preuzme njegovu zemlju a kad ona dođe otvoriti če vrata Afru da
zgazi Yurop i šta još stigne. Ko zna. Ovi Veliki ćute, kao kad je i
mali Balk bio u pitanju. Ćute prve godine, ali uvijek prvo što
zabrane to su letovi borbenih aviona. Ako se nećkaju pojedinačno,
onda to traže od Galaktičkog savjeta za bezbjednost. Uvijek ista
priča kod prevrata u državama. Zar nebi bilo bolje da država nema.
Samo lokalna samouprava. Kao na Nadi, na DAS-u i na USSO. I
mi na Balku dok smo imali jednu državu fićukalo mi se gdje sam i
kuda ću. Tako i mnogima. Sad glava zavisi od toga gdje se neko
nalazi. Svašta.
7011-03-17 8:44. PM
Pišem uveče jer radim od 7 do 15 h. Dok odem u 6 h i dođem kući,
već je skoro 16 h. Dakle odsutan sam od kuće punih 10 sati.
Ručam neko varivo bez hljeba i u krevet. Nije to san nego koma.
Probudim se uvečer obično oko 19 ili 20 sati sav iscrpljen i kao
močugama prebijen. Bludim malo po kući, nešto kao jedem,
skuvam bokal čaja za ujutro, pokušam pisati, ali mi ne ide a ni
laptop neće da radi kako valja. Ima virusa pa to je čitava priča sa
antivirus programima. Imao sam đabni Avast, pa mi Amir iz
24
Tradera reče da se koristim provajderovim također besplatnim, a
da ne stavljam ovaj što kupih na Boxing danu koji je 27 /12 kada
je sve k’o bajagi jeftnije. Ma kakvi, ima nešto, ali raja najviše dođe
da se jedan cio dan od rane zore do mraka gura po radnjama. Ima
nekih jdeftinijih stvari ali su to mali uzorci koji brzo nestanu.
Uglavnom oglasi su lažni ili kad dođete na red kažu vam da je
upravo nestalo tog produkta koji vi tražite i ponude vam drugi
pouzdaniji i naravno skuplji. Ja dakle kupio prvi put jedan
antivirus program i taman da ga instaliram na moja tri kompjutera
a Amir mi reče, - nemoj! Kaže dogodine će ti tražiti još para ako
želiš nastaviti sa njim, a ako nećeš skoro da ne možeš da ga
obrišeš, a drugi možeš instalirati, ali će ti upropastiti kompjuter, jer
se dva ili više u jednom kompjuteru ne trpe. To mi se već jednom
desilo. Uzas, što bi Gery rekao. Ma posao mi je dobar iz razloga
što sam istjerao neke budalaštine iz sebe, kao na primjer onu
jesenjsku pjesmu, -Lišće pada vene žuti ja želeno iše vidjeti neću.
Ako se ne varam da tako ide pjesma od našega pjesnika
BRadićevića, koji je mlad umro i znao da neće vidjeti slijedeće
proljeće. Prestale su me mučiti te brige nego gledam kako da se
odmorim. Na poslu, na mene dreknu Mladić jer sam mu u korpu
dodao tri komada koje je mogao smotati za 20-ak sekundi.
Iznenadio me intenzitet njegove ljutine. Žurio je na Tv prenos
soccera, a do kuće ima 40 kilometara. On je skoro došao sa Balka
pa je još veoma indoktriniran soccerom. “Zar na književnika”,
kažem ja glumački glasno u šali aludirajući na to da je on prvi
kupio moj roman,”Zar na književnika se dereš” ponovim pa se
onako prljavi od ljepila i praha nas troje smijemo dok NeškuI i ne
vidim kako reaguje. Ona baši ne mari za naše šale. Imala je
nevolja sa opstankom ovdje na Nadi. Muž joj je bio otišao da
sahrani oca pa je na Balku neplanirano ostao cijelih pola godine.
Nisu mu dali da se vrati. Jedva namolili. Tamo imaju dva sina a
ovdje jednoga. Ma nije lako njima jer nemaju đržavljanstvo.
NeškaŽ ima ćerku i sina na Balku. Studiraju u Grizvillu. Pita me
Mladić sutradan jesam li i ja gledao taj soccer meč a ja kažem da
sam pokušavo, ali me san kao i uvijek u to popodnevno doba
savladao. Izeš soccer. Posao je važan.
Kad se Oniši uzelene svima smeta. A evo ShuShu je na proslavi
St-Patrika. Uzelenili su se i oni i to je ovde smpatično kad je StPatrik u pitaju, nikome ne smeta. Evo se upravo javila na naš cel. 25
Svi smo sa Hemije ovdje, plešemo- kaže. Spavati će kod Donje za
koju je sinoć otkrila da joj tata ima jezero u brod tu blizu kod nas,
možda nekih 200 km samo, a to je ovdje dva sata vožnje kolima a
na Balku skoro pola dana. Donja inače ovdje stanuje u jednoj
zgradi na tri sparta blizu univerziteta. Dra je bila bolesna pa je tri
dana ležala ovuda po salonu. Pridigla se i otišla večeras na koledž
da preda neki rad i bude dva i pol sata na predavanju. Upisala je
sevis hrane, a to radi u staračkom domu već 4 godine. Prije toga je
jednu kuhala za stanare toga istoga doma i dobila premjštaj jer nije
imala dipomu kuhara nego poslastičara za kojega je išla svaki dan
godinu i pol na Ropijen jeziku u Kupoli2. Šteta da tada nije upisala
za kuhara jer je zavoljela taj posao i 150 klijenata doma se uvijek
pohvalno izražavalo o njenoj vještini, naročito za večernju supu.
Taj je recept morala čak da oda novoj šefici, ali đaba, ne ide im od
ruke jer i supa ima dušu. Stanari se stalno žale da supa nije kao
kad Becky kuha. Tako je svi ovdje zovu. Becky opet kaže da je
bolje da ima diplomu za ovaj posao servera pa je upisala ovaj
ciklus sa dva ispita nedeljno. Sad će ih dati pa će u aprilu upisati
samo jedan, a jedan je već dala jesenas i tako sa šest takvih ispita
može dobiti diplomu koledža. Naravno da ovdje studira na
Amerijen jeziku.
Evo je već 22 h pa ću na spavanje. Slušavao sam koješta na Tv,
Jap, reaktori u plamenu, gase se, opasnosti. Ljudska ruka uništava
prirodu. Prije spavanja ću ipak malo kupusa sa koljenicom i
kuvanim krompirom. Poslije toga dođoh malo sebi. Ne tepaju đaba
na Francu djeci i ženi kad kažu, -mon petit chou, mali moj
kupušćiću.
Laku noć.
Opet ću Vam doć.
7011-03-18 3:56:40. PM
Evo sa posla. Na Tv našoj serija, to jest repriza serije o ljubavi.
Ranjeni Or’o. Super serija vrlo gledana. Muž Omo je ko kao
ostavio Anicu jer nije bila nevina. Taj što joj bijaše prvi i jedini,
joj poslao pismo i ime svoje majke da je on umro od neke bolesti.
Izgubi nevinost a đe bi drugo đe majka ili tetka ne paze nego na
ljetovanju, gdje glede malo i na sebe. Kada se Anica razvela od
26
Ome i zatim otišla da radi u kameni grad Ebinje, od Grizvilla
daleko 600 km, koji daleko poslije toga doba posta festivalski grad
pozorišnih ametera Balka, srela je kolegicu sa fakulteta pa se
veoma obradovala da ima nekoga daleko od kuće. Radnja je od
prije kada nije bilo puno asvalta, auta, i aviona pa se udaljenost od
Grizvila merila dva dana vozom. Kolegica je pozva kući na kafu i
predstavi joj svoga muža, a ono onaj prvi i jedini, živ i zdrav i
usput truli bogataš. Ona pade u nesvijet i kuku što se poslije svašta
iskomplikova. Čak i Omo slučajno? dođe tu da radi kao
predsjednik suda gdje Anica bješe sekretarica. Malo se napadala i
tu u nesvjest, a poslije onaj njen prvi je rani i iz pištolja a sebe ubi
u glavu. Međutim, pilot to jest taj ranjeni Or’o sve poravna uzevši
je za ženu. U pravom životu se glumac koji igraše Omu zaljubi u
glumicu Anice, ostavi prvu ženu, oženi se sa svojom novom
ljubavi i sada imaju bliznakinje. Isti režiser je poslije snimio još
jednu seriju od iste spisateljice ali je nešto promašio. Nije išlo
kako kod Orla koja je božastvena serija o tome kako se dvoje
mogu naći u životu i da je samo to važno, a da ostali za njih skoro
da ne postoje.
Na poslu ostasmo do dva. Peremo pribor za ljepilo pa
komentarišem da je prošle sedmice moj imenjak meni dao više od
pola zarade. Naime ja zradim na komad 0.03 talira i napravim
prosječno 1700 komada na dan. to je 51 a gazda me plati 82 talira.
Tako se meni nakupi da zaradim 410 bruto a neto 362 talira
nedeljno. Good. To je oko 21.000 godišnje. Imam i godišnjega oko
700 talira za jednu godinu. Evo još dvije nedelje i navrši se godina
moga rada a nigdje ne odosmo na odmor. Koji će mi đavo. Kad
saberem sve odmore koje sam imao radeći 20 godina u školi
ispadne pet godina. Pokušavao sam ovih godina više puta pisati
memoare pa imam te zapise negdje snimljene ali nemogu ih naći.
Svašta. Evo se i ShuShu javlja da kreće. Dra gleda sada kviz a ja
stenjem, spavao bih malo ali hoću da vidim bombarduje li
Booming Ibiju jer je međuplanetarni savjet donio odluku-može.
Bona predsjedava tim savjetom. Svašta i tu. U ime koga je Bona
glasala kad tamo žive tri konsitutivna naroda strogo podjeljena po
teritorijama, opštinama i gradovima. NewGrasland je grad
podjeljen po pola na Oniški i Aniški i zna se ko i gdje smije hodati,
piti ladno pivo, ići u vrtić, na igranku, školu, radnju i WC. U ime
27
koga je sada taj predstavnik glasao. U ime ko ga tamo postavi.
DAS.
Otoplilo je danas do 10°C. Šetao sam na pauzama u pola deset i
podne samo u majici i kaputiću veličine 3x. Baš visi na meni.
Mladić izlazi sa mnom samo na podne. Pričam mu da je taj kaputić
lani bio prepun sala. Imao sam 160 kilograma. Uzas. Evo Becky
skuvala neki sataraš. Biće fino. Ja na poslu pojedem jabuku prije
polaska, a na pauzama obično dva paradajza, krastavac ili papriku i
koju krušku ili jabuku. Ogladnio sam pa po dolasku navalio na
koljenicu i krompir od jučer. I pečenog kupusa bi ali sasvim malo
po krajevima tepsije. Smažem i to.
Evo nađoh pismo mom školskom drugu Caky-u pa vidite jednu
subotu u mom životu u Malom mjestu Kichu 100 km pored šestmilionskog Oronta.
Dragi prijtelju Caky,
Evo se kanim pa nakani da ti pišem pisma duga nažalost ne iz
naših gradova Balka, nego razglednice sa snijegom koji je noćas u
obilnom salasku na naše Nađansko tlo. A neka ga, ja kažem da bog
nam šalje rezerve vode u krutom stanju da ne potrošimo sve o'ma.
Jučerašnji dan sam pravo Nadski proveo. Išli smo na pijacu ja i
Dra, što je prava rijetkost jer ona evo 5 godina brez prestanka za
vikende radi. Na jednoj tezgi Slovak kod Wara, ima farmu ovdje i
donio sjeme Futoškog kupusa pa mu je kupus boli glava što bi naši
rekli. Njih za sve „boli glava“. Pričam sa njim malo slovački. Do
njega moj učenik iz Ropien škole đe sam predavao 2 godine,
prodaje novine, sa njim malo sa va po ropsky. Idemo dalje i sa Dra
pričam valjda Balk 'jekavski. Kupujemo voće i povrće koje kuda i
kod Rapa, zatim jaja, sve to na engleskom. Zovem S-Enada jer je
rekao biti na pijaci oko podne. Kaže da je na spratu kod Aniša.
Misli na restoran Jelice, moje ućence iz 1974-e kad sam počeo
raditi u školi u Grasslandu, komšinice našeg druga Miljana Ožića.
Oni kupili od stare Ane pa rade familijarno, Jelicin muž Eljo je iz
Enice, a otamo jedva živ uteče, i njihove dvije zlatne ćerke su tu
zaposlene. Popnemo se gore, na spratu je to đe sam ponekad držao
tezgu sa mojim slikama dok je zakupbio 10 $ a dan, i sa Enadom i
našom bivšom komšinicom starijom ženom Inetom s kojom se Dra
uvijek obavezno izljubi, a te žene se vazda ljube, se pričamo
28
Oniški a kad Eljko privuče stolicu noseći kavu, sa njim nastavimo
Aniškii. A koliko jezika za čas izmjenjasmo. Crko nam motor na
Kiji Sportage. S-Enad je maher za auta. Izučio u vojski kod Kota.
Kaže,- ne popravljaj no baci. Poslije smo išli u jednu veliku radnju
kod Chinea. Ima ribe i svašta što neznamo ni kako se jede ni čemu
služi. Ni riječi Chinski ne znamo. Sramota. Užasno seljački i
neprosvijećeno se osjećamo. Popodne na sajtu nađem polovne Jap
motore prodaju u Nadi po 1100 talira samo da ih se otarase jer na
Japu auta nesmiju preći 100.000 km. Evo sam cio dan danas za
kompjuterima. Za laptop mi kažu -gasi internet jer je pun virusa.
Na kućnom kompjuteru sam gledao nedeljom u dva sa humoristom
Ojom Iljkom. Provaljuje o Kotu, ali ga ne vrijeđa. Malo poslije na
istom gledah vjersku katoličku emisiju, a prije ta dva neku emisiju
o ‘našem’ morue. A prije svega togaemisiju o farmama i seljačkim
problemima.. Ja to kažem, prvo slušam plodove zemlje, pa
paplodove mora ionda 2 plodove gnjeva. Svašta sam iz toga
slušanja i gledanja ubacio u moj roman-dnevnik. Pogotovo sa
radia, npr BG koji ima još uvijek dobre dokumentarne emisije. Po
mom romanu koliko ima NEOBIČNIH PODATAKA bi se reklo
da sam načitan, a ja sam u stvari naslušan. Ma šala me održala.
Neću vas gnjaviti više sa romanom, dosta je podataka neka neko
drugi nastavi. Sada ću odštampati jedno 20 primjeraka jer evo mi
se Kriss neki dan na kafi žali da nemaju posla u tisku. Kažem mu
da ide na odmor na Kubu a on veli-skupo. 'T'ela Duška sa
Tonćičkom, prijateljicom čiji je tata Aniš iz Rijeke emigrirao kao
beby, da protraći 7 dana nedelje određene za riding. Nemaju
obaveza na fakultetu 7 dana nego da čitaju što nisu stigli a oni i bi
svi redom na odmor, 330 milona studenata na odmoru. Cjene oma
greju gore pa će ostati ipak kući. OK. Za KIA-u treba dati 2 tisuće.
Strašo. Ćao i do svidanja. Moram učiti lovinski jer me je stričev
sin uzeo na prijatelja na FB.
Bye. ŽT
Caky je napisao dvije drame, tuce pripovijetki a sada mu izlazi
roman. Ima duha mora se priznati. Moram naći i moju pripovjetku
koju napisah jedan dan onako iz hipa, odjednom.
Eto vidjeli ste koliko jezika promrmljam subotom u jedno
prijepodne na pijaci. Poslije idem na kafu kod Vijetnama i buljim
na usku glavnu ulcu koja je po dimenzijama ista ona u Grasslndu,
29
samo 5 metra. Ulicu što me podsjeća na običaje na Balku pa mi se
odatle slabo ide. Ima nas nekolko sa Balka raznih nacija koji
dođemo subotom i nedeljom »na kafu », a u stvari na druženje.
Razne smo fele a slabo ko je oženjen. I Eljo Lovin živi sam iako
je još oženjen, dok mu supruga sa njihova dva sina u drugoj kući
susjednom, za naš Kich zaljepljenom našem gradu.
Na Tv našoj sada o katastrofama nuklearki. Na USSO su 86-e
poslali oko 600.000 ljudi da gase reaktor. Svašta. Umrli su mnogi
od radijacije. Sada na Japu četiri reaktora nemogu da se olade jer
je cunami zatrpao na tenutak cijevi koje usisavaju vodu za
hlađenje. Interesantno da tamo niko nije pokušao ništa krasti. Priča
jedan naš da je na Japu izgubio novčanik na ulici.Vratio se putem
kojim je dolazio i našao ga na trotoaru a pored njega je prošla
masa svijeta i nikoga nije uzeo. Kakav je to svijet tamo ? Svijet
budućnosti !
ShuShu se javlja sa igranke na univerzitetu. Nismo je vidjeli od
jučer. Tako to ide pomalo, dan po dan dok jedan dan ne odseli
skroz. Tako je to tata, realnost.
7011-03-19 10:30:11.AM
Neradim danas i sutra. Vikend. Ustao sam kada je dobro svanulo.
Surfam po internetu dok mi oba kompjutera signaliziraju da me
hakeri mogu opljačkati. Stalno neki šokovi. Otvorim moj bankovni
račun. Sve je u redu. Jučer mi Hisoire positif poslao tako neobičan
mail da je za mene katastrofa neizbješna i da uskoro gubim i pare i
život i napisa, -klikni ovdje da vidiš. Ja klikno i poče kao neki
video da se učitava, pa nikad. Sjetim se D-Aamirovih savjeta pa ga
zaustavim.On mi je još savjetovao da ne otvaram poruke sa
jointom. Tu su virusi i klopke veli. Kako da ne otvaram poruke od
prijatelja, moj mentalni izlet van iz kuće. Eto mi R-Us poslao
njegoe 4 priče o Sefardima u Graslandu prije Drugog rata i uz rat
kada su ih kupili neki vojnici sa noževima o pasu i puškama na
gotovs. Što taj ima maštu. Pa nije normalan. Napišem mu da je to
genjalno što piše, a on mi odgovori da još malo želi neke stvari
podeli sa prijateljima i podsjeti me kada su on i Piki došli na sajam
knjiga u NY i nvratili do mene, to jest do kuće moje punice u kojoj
smo živjeliu u Bačiju. Zastali su to veče pod prozorom te
30
prizemnice i gledali mene kako pri lampi nešto čitam. Dakle, slike.
Slike ostaju u pameti. Mali video strimi ako sam dobro rekao. Kao
komadi plavoga neba kada se na Kupoli na Nadi nešto pokvari pa
se nebo iskida na plave komade kvadratnog oblika a sve ostalo je
crno. Tako se i mi sjećamo nekih detalja našega žvota. Nekad po
želji sbi navijem u glavi moga brata Džoa ili Pitera i vidim neki
video sa njim. U njegovoj kancelariji, na poslu, Džoa u kafiću sa
vjećnim prijateljima, Pitera u vinogradu ili u crvenom đemperu
koji sam identičan i ja imao i koje je isplela naša mama. Navijem
tako ponekad i slike rata na Balku kojega preživjeh naravno
slučajno. Najčešće mi je slika sahrane 4 vojnika odjednom i lica
njihovih drugova koji ih nose ili idu kraj njih glavnom ulicom
Grasslanda. Sve mi to liči na scenu iz nekog filma. Ponekad mi je
slika mladog i otresitog policajca Irrse kako ulazi u sobu za dežuru
u policiji gdje sam tri i pol mjeseca bio inspektor u krim slžbi.
Vadi pištolj i nešto kaže kao – šta ti Gika… i zanijemi kad ja ispod
stola izvadih Tchampijev Magnum za kojega su svi znali da je sa
pancirnim meima koji je Čampi, dal’ namjerno il slučajno ostavio
na polici ispod površine stola rekavši mi da ide prošetati i da će
pištolj biti tu. Dal’ se Irso šalio ili je bilo spremno moje
“samoubistvo” sa predumišljajem. Ponekad je to slika sa noćne
dežure kada je jedan uvijek zaguljeni policajac donio litru rakije a
ja otpio dobar gutljaj i legao na pod gdje su bile veće za noćne
dežurce. Bio sam malo bunovan i probuđen Irkovim glasom – šta
to radiš. Pogledam a onaj sipa rakiju u veliku vazu sa zemljom.
Prosipa tečnost koja košta 40 Talira za litar. Zašto. -Vidi koliko je
popio vrišti onaj. -Šta ću vidjet kad si je prosuo pola, veli mu ovaj.
Da li je Irko naišao slčajno ili je imao smjenu u to gluvo doba
kada se ovaj spremao da me uguši jastukom pod isprikom da sam
crkao od popijene litre rakije. Ko to zna. Ne vjerujem više nikom
ništa.
Eto sada u novinama vijest da su uhapsili Ljimaja, nekog ministra
u vladi Osova koji je kidnapovao Senishe i Rome; ljude, žene i
djecu, zatim ih mučio i umlaćivao u nekim pečinama. Zašto uvijek
i mučenje. Zar im nije dosta bilo što su ih je pobilo. Šta to ima u
ljudima da se naslađuju tuđim mukama. Da li im je to gorivo za
nastavak života. Da li imaju i oni te video strimove žrtava i kako
uopšte spavaju sa svim tim u mozgu.
31
Kome sada to vrijedi što je to što se odmah znalo i govorilo tek
sada zvanično potvrdilo poslije 12-ak godina. Možda samo
porodicma koje mogu konačno biti u kontaktu sa svojim milima
preko ceremonije sahrane. Ima li zaista kontakta među nama i
dušama mrtvih. Ponekad mi se učini da je nek prisutan pored mene
na poslu i da me gleda ili zeza zakačivši mi kablove slušalica za
neki dio mašine. Slušam neku muziku na MP3 koji kupih na tom
Boxing danu. Bio se brzo pokvario a oni mi dali drugi bez ikakve
naknade. Ponoviću da smo mi potomci slučajno preživjelih
ljudi u 150.000 ratova samo na našoj Zemlji. Ko zna, možda je i
prije nas bila neka civilizacija koja se sama okinula, uništila da kao
ona moderna oružja koja nenadano padnu neprijatelju u ruke.
7011-03-19 17:38:21.
Promjenih ulje u Ojoti kod Baće, kažem mu nešto lupa, veli -nema
šta. Poslije, opet lupa. Vratim se a on ga podigne ponovno i vidi
neke šarafe ogoljene bez gumica. Kažem da ću ih ja kupiti pa
odem da ubacim platu. Tamo bradati Polj svira na harmonici. Dam
mu 50 centi i pjevam sa njim neku Taly ariju. Snimim i mali video
na 15 secundi sa celfonom. Nemam vremena za pijacu pa pravo u
kafanu da odnesem moju prvu knjigu koju mi prošli vikend plati
Oka unapred. Parkiram kod Pitera zubara kad on nešto radi u
prizemlju. Uđem i dam i njemu jednu. Kažem i tvoj stari je unutra
kao su ga htjeli Hamerovi streijeljati itd. U kafani Lix me pita koje
boje želim tastaturu za laptop. Zovem ShuShu a ona kaže -bijelu.
Uđe Irso, čestita mi knjigu, kaže rekao mu Oka. Oni se često
viđaju i dam mu je da mu da neki dan. Taman što on ode zove
Oka. Nesviđa mu se to. Dođe. Dade mi 20 # za novi primjerak.
Poslije pri samom odlasku reče da ima neke laptop sa Ropijen
tastaturom. Kažem mu da mi ga proda. Ok, reče za jednu tvoju
knjigu. Dam mu nazad 20 # a za knjigu će me nazvati i donijeti tu
novotariju što preplavi svijet. Poslije kafane, radnje u kojoj
nekupih paradajza jer je 6 # kilo, sipanja goriva po 1,14 jer imam
popust od 0.05 #/l i kupovine tih šarafa za stabilizatore, oba za 17
#, dođoh kući iza 16 h.
Nažalost počelo je opet. Bombardovanje. Ovaj put
Ibije,
pustinjske zemlje na Afru bogate tecnim gorivom i velike million i
po kvadratnih kilometra. Bombardovanje u ima naroda.
32
Bombardovanje u ime bombi sa kojima neznaju kuda bi ih deli.
Kako su spremni da sa praznim objasne šta je šuplje i sa nekim
pogledima koji bi trebali biti kao umri muški čvrsti a koji bježe u
stranu. Nikakve logike. Gluma. Kaže Barton, najveći glumac
epohe sedamdesetih, da mu je najteže bilo glumiti lik nekoga
glumca. Tada je upravo glumio lik Kota na onoj najvećoj bitci kod
nas kada je Koto ostavio na milost i nemilost 4000 ranjenika, mada
se to u filmu ne spominje, u proboju okruženja od 100.000 sitih i
uhranjenih neprijateljskih vojnika. Kotovi bijahu praznih crijeva i
suhi ko grane.
Šta sada kad avioni moje domovine Nade bombarju Ibiju. Velike
su pare u pitanju Ne osjecam se ugodno. Ne osjecam se nikako.
Muka mi je. Adafi, šef Ibije je upozorio sviju da ako oni polude da
će i on. Može svašta biti, mada Veliki znaju šta on ima i šta može.
Kuku lele. Pad civilizacije. Otimačina je opet na vidiku. Za ovih
mojih 62 i pol godine života svega bi na svijetu. Šta je slijedeće.
Na Japu se bore sa nuklearnom stihijom a ovamo rat u ime naroda
koga bombarduju. Ja za smirenje gledao tenis. Opet onaj Senish
Jole pobjedi Suissa i zauze mu drugo mjesto na gala listi tenisača.
Na socceru, Onaldo u Realu prav k’o strela i igra k’o baletan.
Pobjediše Atletico iz istoga grada Adrida sa dva prema nula. I niko
se u publici ne tuče i sve mirno ode van stadiona. Kad će tako i sa
politikom. Parlament, izbori, obećanja pa mirno kući. Slažem se da
je Adafi krut i da neda slobodu sexa, plesa, alkohola i zabave za
sviju. Ljudi se žene da bi imali djecu i prodavali ćerke. Ko ima
više žena ima i više kćeri. Prodaju ih poslije k’o stoku. Zamislim
da ja prodajem moju ShuShu ili AvaShu. Svašta. Nedaju ženama
u Ibiji ni u moru da se okupaju. Takav običaj. Krut narod, krute
vođe. Takav je i kraj gdje žive. Pustinja. Život ih učio i naučio.
Cijene ženu i znaju da je to trezor, ali je tako i čuvaju. Pod ključ.
Šta je tu dobro a šta ne, neznam. Moram nešto da kažem. Ne mogu
samo šutiti i kao, netiče me se. Evo saznamo da su nam umrli dva
prijatelja. Vera i Mario. Užas. Mario od raka grla, a Vera od žuči.
Oj Živote !. Nastavljš li se?. Da, uvijek, ti samo grabiš. Napred kao
Titanik.
20/3/7011 8:54:53
33
Taj san dug ko zna koliko vremena, taj konačno ostvaren san
čovjeka da leti se pretvorio u BOMBARDOVANJE. Gledam na
Tv ono isto što smo gledali prije 12 godina na Sany. Svi Tv studiji
su se pretvorili u jedan, centralnog komiteta BOOMa. Svi ministri
onih koji bombarduju govore isti text. Pomračiće nam um. Um
nam je pomračen. Popiše nam mozak sa tim istim textom da
spašavaju narod koji bombarduju. Osjećam se nemoćno, preplašen
iako radim kao gastarbajter u fabrci bogu iza nogu sa šest
zaposlenih sa Balka i sedmim, sekretaricom odavde. Strah me jer
me se tiče kao čovjeka šta rade od mene. Između sigurnosti i
slobode ja biram slobodu bar da pišem, a nisam više mlad da
počinjem ispočetka. Treba da čuvam državljanstvo i starosnu
penziju, onu poslje 65 godina dakle za tačno 122 sedmice. To isto
rade i od ostalih. Od svih nas. Prave robove koji moraju da ćute.
Društveno jednoumlje je opasno za ljude. Omladina ovdje i nezna
gdje je Afro, ogromna planeta sa trdesetak država koji su
jednoglasni protiv bombardovanja Ibije, ali se to ovdje i ne čuje.
Kuda ide naše društvo na Nadi. Šuti, kažem sam sebi. Šuti da ne
stradš. CK ne oprašta. Kao i onaj na USSO prije samo sto godina.
Poslije kriza kapitalizma obično dolazi osveta u obliku fašizma,
represivna tolerancuja pendrečenja, paljenja knjiga, uniformisanja i
vođenja masa na klanje.
Cjenite čovjeka po djelima i liku njegovih neprijatelja kaže jedan
pametan čovjek, Jozef Conrad. Pa Koto je onda bio baš pozitivna
ličnost jer su mu neprijatelji bili Fety; ćelavi Muso i Avegly, pa
onda čitava duga lista njihovih fašista. Dakle ko je sad taj Adafi.
Napravio je najveće napajanje pustinja. Osmo svijetsko čudo, ali
slabo reklamirano od svijeta. O tome sam čitao detaljnije prije 30
godina samo u Dječijem Zabavniku, dakle novinama za djecu,.
Misim da će to ovi zbog ljubomore bombama i porušiti. Da se
zametne svaki trag napretka Ibije. Zaboravljaju da ih Ibija može
spasiti od radijacije kod njih. Šta ako se moraju selitisa sa DASa
kao sa Zemlje 3333-e. Ima država koje nemaju klasičnog diktatora
pa se tu treba mjenjati sistem a ne ljude na vlasti koji se i tako
počesto mjenjaju. Na DASu predsjednik može ostati 4 ili
maximlno 8 godina a politika im ostaje uvijek ista. Exploatacija
sviju. Da li je progres odlazak Adafija. Jest, kažem i ja, ali zavisi
ko će doći. Marionetska vlast, jer tamo nema politički
organizovanoh naroda da organizuje neke poštene izbore.
34
Nego da se vratim mom životu. Dakle preselili smo se 7001- e.
Ovdje smo bili prijatno iznenađeni za 10 °C toplijom klimom,
čempresima, vinom od ovdašnjeg grožđa, jezerima na svakom
koraku i brojem zemljaka sa Balka. Naprosto, svuda ih ima.
Zamislite, ima i 10 kafana koje drže Seniši. Za ostale ne znam jer
su crkve strogo podijelile nas sa Balka na tri grupacije, skoro
disjunktne, pa neznamo šta ko ima i radi sem u našoj nacionalnoreligijskoj grupi. Bijasmo 4 mjeseca na odmoru, juli, avgust
septembar i oktobar. Krstarili smo našim autom pomalo po okolini
i gradu. Zadužismo se preko 4000 talira na moju biznis BDC
karticu sa 4 % kamatom koju su mi dali za posao sa magnetnim
ulošcima sa JAPa. Niko od nas troje nije radio. ShuShu se upisala
u šesti razred katoliče škole jer druga na Ropijen jeziku nije ovdje
postojala. Tamo, poslije godinu dana ustanovim da ide i ćerka
moga đaka iz Bačija, Makija. Sreli smo se na roditeljskom
sastanku. Družili smo se poslije desetak godina kad on odliuči da
se varati nazad na Balk. Taj šarmantni izazov. Tamo ste neko. On
ima tamo kuću koju napusti jer nije htio da puca za Mrkog. Poslije
18 godina i dvije curice sa ženom Nađankom, koja je bila na Balku
5 godina i tamo se upoznala i udala za njega kao 20 godišnja
djevojka. Ni on nije imao više od nje. Naime, ama njena imala
Čoma, momka ili prijatelja iz Bačija koji je ovdje bio tridesetak
godina pa se vratio tamo sa njom i njenom malom ćerkom u
romantično sel Bači. Poslije opet svi oamo, itd. Kad smo mi došli
u Kich kupili smo na vizu tri karte za bazene sa toboganima,
vještačkim valovima, pješčanim terenima za odbojku, roštiljima,
mini golfom, čamcima na pedale i sunčali se bezbrižno to ljeto
2001-e na Bingeman parku uz rijeku Grand River ili kako ga ja, da
bih se osjećao malo više strancem, zovem Rio Grande. Plitka ali
jaka krivudava rijeka širine 60-ak metara. Ima uskih po 100 godina
starih mostova pa djeluje veoma pitoreskno. Odoh u kafanu. Evo
vijesti. Zaustavljen Adafi u napadu. Sa 25 brodova i 111 raketa je
pogodilo njegove ciljeve kaže neki ‘naš’ general. Kažem naš jer
nije njihov. A koga ja imam za generala. Nemam nikoga. Moji
generali su poumirali. Ovi ovdje mi djeluju kao neki dečki. Nova
djeca sa novim i sve opasnijim igračkama. A ko me šiša. Idi na
kafu, uzmi novi laptop i piši pisma bez adrese, papane moj. Tvoje
je prošlo. Sreća da mi je još ShuShu sa nama. Kaže -danas idemo u
Bejzi. To je radnja sa najeftinijom hranom. Neko se sjetio i
35
otkupljuje od farmera direktno pa su cijne kao i na pijaci, sem
možda ljeti. Ja se kao bunim, kažem da ona plati ceh, a na kraju, ja
uvijek platim. Kupi nekakvih kesica i kutija i sprema sebi hranu,
pakuje i nosi na univerzitet. Ipak najčešće jede po MC; Do. Mo, Fo
ili kako se već zovu ti mali restoranćići sa brzom i skupom
hranom. Jedan hamburger bude i po 7 talira. Užas. Evo za zadnjih
15 dana je potrošila 300 Talira. Prosječno 20 na dan. Godišnje
7.000 talira njoj za đeparac. A joj. Kuku. Lele. Đaba ti je kukati
Gilea, kako me neki tamo sa Balka zovu. Nadamo se da će ShuShu
dobiti posao na ferju. Bilo bi nam svima bolje, da radimo,
žvaćemo hranu iz Bejzija i ćutimo. Niko nikud na odmor ili na
vjenčanje moje Ave ili Manje, sina moga pokojnog brata,
Piterovog sina ili da u Grizvillu posjeti oca od Dra koji evo ima 85
godina.
Dakle u oktobru 7001-e, primiše me na intervju u PDRG, srednju
katoličku školu na Ropijen jeziku. Tamo mi postavljaše pitanja
strogo sa spiska, nijedno u vezi religije ili nacije ili intime. Ljepo
nestvarno. Na sve se misli. Dobro je zbog kulova (marka kerova),
pasa koji sve grizu kao ona kolegica što me poslije 20 mjeseci da
bi opravdala moj odlazak upita - jeste li vi katolik. Htio sam joj
reći svašta ali sumorno rekoh-nisam. Bio sam slomljen tim
pitanjem. Zar je sve do tada na Nadi to bio samo privid.
Primiše me od 30-og Octobra te 7001-e da radim u sedmim i
osmim razredima d po etnaestak učenika i da sa 4 učenika u 13-om
razredu radim Kontabilite, po naški, računovodstvo. Svašta. Ja se
bunio ali neče direktorica ni da čuje. Kaže- ti si profesor i možeš
spremiti čas. Ja spremao subotom i nedeljom, nekakva aktiva i
pasiva, saberi i oduzmi, učio ko govedo ali ne ide. Sreća slijedeće
nedelje mi 2 đaka odoše sa kursa a i ona ostala 2, brzo iza toga
zmiznuše na neki drugi kurs. Dadoše mi u zamjenu za njih neku
grupu jedanaestog, opštu matematiku, da bih imao normu, to jest
punu platu. U februaru nastavim sa njima jedanesti i dobijem
dvanaesti i trinaesti razred, kaklkulus i algebru. Bilo je lijepo.
Pametna djeca. Na opštoj sam imao samo dio neke grupe.
20/3/7011 17:38:57
One najbistrije a ostale je držala jedna žena za koju direktorica
reče da je odličan profesor samo ne zna matematiku. Svašta. Na
kalkulusu sam imao dva dečka i dvije curice. Jedna od njih na
36
koledžu u Vinzoru nije ni polagala ispit. Prof joj rekao da sve
potrebno naučila sa mnom. Na algebri sam imao dvije grupe,
dvanesti i trinesti, oko 12 đaka. Bilo je interesantno i njima i meni.
Domar Žil mi napravio neku letvu pa sam crtao prave do besvjesti.
Sljedeće godine imadoh 10-i teorijski, zatim jedan deseti sa lošim
đacima teorijski također i sa njima deseti primjenjene matematike.
Periodi po 75 minuta svaki su bili spojeni bez odmora. Cesto sam
ostajao bez daha na klima uređaju i oćoravio od neon osvetljenja.
Djeca su bila tako blijeda u licu kao bez kisika. Ja bih otškrinuo
malo neki mali prozor pri dnu uskoga stakla na ćošku učionice koji
ne propušta dovoljno svijetlosti pa neoni gore po cio dan, a domar
Žil bi ubuđen doletio i rekao da ne otvaram da je sa kiseonikom
sve u redu, kompjuter to reguliše i td. Ja mu kažem da je možda u
nekoj od cijevi crknuti miš i da prave škole kao bunker što je u
interesu samo Hydro kompanije.. Užas. Ogadilo mi posao. Poslije
ručka i jedne pauze od 75 minuta sam imao kalkulus u 12-om i 13om sa 18 đaka zajedno. Odlična grupa. Radilo se mnogo i sa
naučnim digitronima na kojima se može izračunati i nacrtati
određeni integral i svašta još. Evo jedan primjer generalnog ispita.
Naravno da ga možete preskočiti.
École secondaire Père–René-de-Galinée
Examen – juin 7002
Date : le 20 juin, 7002
Code : MCAOAP
Nombre de pages : 4
Nom de l’enseignant : William Alech
Heure 12:00
La Durée 3h
Nom de l’élève :
37
Total de points :
Directives
1. Utilise du papier à feuilles lignées pour répondre à tes
questions. Fais bien attention à la clarté, à la présentation et à
l’exactitude des réponses. Présente toutes les opérations
effectuées.
2. Gère ton temps adéquatement pour chaque question.
3. La calculatrice est permise.
4. Toutes questions doivent être répondues.
Bonne chance !!!
Partie A; La dérivée :
(points)
1.) Dériver f(x) = 4x³ - 3x ² + 4x + 6 à partir de la définition.
(2)
2.) Trouver l’équation puis tracer les courbes et les tangentes;
a.) de la tangente à la courbe x² + y² =25 en x = 4.
(3)
b.) des deux tangentes à la courbe représentative de f(x) = x² 1 qui passent par le point
T( 1,-4)..
(4)
3.) Trouver la première dérivée des fonctions suivantes en x = 1;
38
a.) y= (1-4x²)(2 + 3x)³ = ,
c.)

3 –2 x + x²
,
b.) y = (x + 1)² x + 1,
d.) y² = ( 1 - x²)²
(5)
3x - 7
e.) tan
4.) Déterminer les asymptotes des fonctions suivantes puis tracer
la courbe représentative
de la fonction dans chaque cas.
3
a.) f (x) = -------------x² - 16
3 x³ -6x² +9
b.) y = ------------x² - 3x
(8)
5.) Analyser et esquisser la fonction,
y = 2x³ - 15x² +25x
( domaine, image, extrêmes, points d’inflexion, zéros, croissance,
graphique, signe).
6.) Une société immobilière possède 250 appartements qu’elle
peut louer chacun à 460 $ par mois. Chaque augmentation de
loyer mensuel de 5$ entraîne deux vacances d’appartement qui ne
peuvent être comblées. Calculer le loyer mensuel qui maximise le
revenu total. Calculer le revenu maximum.
39
(3)
7.) Trouver le nombre qui dépasse le plus possible son carré.
(2)
8.) La position en mètre ¸à l’instant t en secondes d’une particule
égale
s(t) = 2t² - 15t +36t +5. Calculer quand elle décélère.
(4)
Partie B : Intégral :
9.) Une voiture circulant sur une route rectiligne et plane à une
vitesse initiale de 108 km/h freine progressivement jusqu’à l’arrêt
complet. L’accélération mesurée à partir du début du freinage
égale a(t) = 0,8 m/s² avec t > 0. Calculer la distance parcourue
jusqu’à l’arrêt.
(3)
10.) Trouve les intégrales a.)  tgx dx , b.) (2x +3)dx , c.)  (
3x² - 6x +2)dx ,

 x² + 3x –4

x +2
d.) x ² ( x³ -8)dx = , e.)  ( 5x4 + 4x3 + 3x2 + 2x + 1)dx
 sin5x cos dx
f.)
40


 ( x5 + x4 + x3 + x2 + x + 6)³
(6)
11.) Esquisser et calculer l’aire;
a.) sous la courbe de y = ( x + 1) ( x – 2)² entre les racines
de la fonction.
b.) entre des fonctions y = x ² et y = -x² + 8.
c.) entre y ²= x et son inverse.
d.) sous y = sinx sur l’intervalle 0 < x < 2.
e.) Sous y = cos x sinx sur l’intervalle 0 < x < .
f.) Sous y = lnx du 0 à 1.
g.) Sous y = 1/x
sur l’intervalle 1< x <e
(10)
12 Résous l’équation différentielle que y = 8 lorsque x = 6.
Qu’elle courbe présente-t-elle la fonction primitive?
dy - x
dx y
(4)
(2)


vidite kako
sam konstruisao integral
Ma imao sam nekada i Mat Ked i znao naći svakakvih znakova u
njemu a odjednom ga nema pa da se ne gnjavim.
Vidite ovaj generalni ispit koji đaci imaju svaki semestar. Oni
uzmu 4 predmeta u jednom i 4 u drugom polugodištu ili semestru.
41
Sa 30 takvih položenih predmeta idu na studije. Naša Šušu nikad
nije izabrala fiziku i samo u 9-om je imala Sajens, a to vam je u
jednom polugodištu biologija, hemija i fizika zajedno. Imala na
prvoj godini univerziteta dvije fizike i to na Amerijen jeziku, a
cijelo šklovanje je provela na Ropijen. Ipak ih je uspjela položti. Ja
bio uzeo 8 knjga na ropijenu iz fizike od kolege Žaka. Uf, ništa
nisam mogao pomoći. Znao sam ustati u 2 noću i do ujutro
prepisivati urađene zadatke. Bili su mi jasni ali one neurađene sam
slabo odgonetao. Uzas. Ostarilo se. Kažem Šušu nađi grupu
studenata i radi sa njima. Poslušala me je i prošla, fala bogu.
Položila je do sada 12 ispita. Zadnji miterm iz analitičke hemije sa
100 %. Dam joj sinoć 10 # uživo zatim joj prebacim na račun još
100 talira. Ma odmah jučer u univerzitetskoj biblioteci za 9 sati
rada je napisala 18 strana iz Biohemije. To Šušu naš. Probaj ti biti
nešto boljeod nas.
Jole pobjedio u tenisu neki turnir najboljih tenisača Galaxije. Bilo
je 4:6, 6:3 i 6:2 za našega Joleta sa Balka iz države Sany, rodila ga
majka.
Dakle ja se patio u toj školi 20 mjseci i zaradio 100.000 bruto, a
neto preko 70.ooo talira. Kad to uporedim sa 15.000 talira za 4
godine rada u K2 kao suplay prof iz mat u školi za odrasle da se
nasmiješ.
7011-03-23
Snijeg, snijeg, snijeg. Zapadalo kao nikad. Morao sam ja voziti
NeškuŽ na posao iako ona ima slobodno auto ujutro i vozila me
dva dana ove nedelje, al’ se boji klizanja auta po snijegu. A jest
ljepo kad te drugi voza. I po drugu smo Nešku išli jer njeno auto
ne može po ovom vremenu uz malo brdašce blizu posla. Naša Kia
Sportage ima 4x4 pogon kad to želimo i visoka je prilično i sa
malo većim točkovima pa ide kao koza. Nema problema. Na poslu
mi Lavica menadžerka kupila knjigu. Cjena je ista za sviju,
dvadeset talira. Odmah je imala komentare šta nevalja na
koricama, na prvoj strani, drugoj i srećom nije išla dalje. Ona je
diplomirala ekonomiju sa svim desetkama sem jedenog predmeta i
to studije od 4 godine uspjela završiti samo za tri. Iz Enice je
pobjegla preko divljeg Buso i to zadnja kad je ispratila svu
familiju. “Oj Enico mrzim svaki kamen tvoj”, pjeva autor Dr Nell
42
u baladi o zatvoreniku na 12 godina koji je ubio jarana Hakiju jer
mu je spavao sa ženom , tačnije text ide ovako; “Krečo Hakija
presudila mu čakija, nerazumiješ ti to druže sudija”. Čakija je
perorez koji seljaci uvijek nose sa sobom. Taj autor koji sebe
naziva Dr Nell se naprasno iselio iz Tradera kao i mnogi Senishi.
Kaže šta sam mogao, ostati da budem ubijen, popeti se na brdo da
ih rokam ili pobjeći. Izabrao sam to treće. Pravio je Tv seriju,
muziku za Kustine filmove i ostao vječno mlad. Ima i obdanište sa
njegovim imenom na Kustinom drvogadu. Caky mi pisao da je
dobio moju knjigu i DVD sa 26.000 fotsa našega grada Kicha koje
sam snimao 2 godine, od prvog maja 2006-e do prvog maja 2008e. Kaže da ga impresionira širina grada. Vidio je mnoge crkve, a
džamiju nisam slikao jer je u Wateru, gradu zaljepljenom za Kich,
tako da zajedno imaju 300.000 stanovnika, Kich 200 a Water 100
hiljada. Ma selo bre bolan za Oronto od 6 miliona stanovnika koje
je samo 100 km daleko od nas. Tamo ne bih da živim. Nikad izaći
iz grada, vidjeti zelena polja ili šume. Ujas.
Mislim se eto uzeti nešo i pisati iz dnevnika kojega pisah na Balku,
a đe je. Aha. Maskrao sam ga negdje u neke korice kao pletiva sa
vunom i tako iznio sa Balka. Pa i jest vuna bila tamo te tri godine
rata. Ipak sam legao jer me bole leđa od posla ali ne kičma nego
pleća. Čitam Urinu Knjigu Bezdan, odlična je. Ura je Cakijeva
žena i napisala i izdala već preko 30 knjiga.
Došla ShuShu sa prijateljicom. Nema nastave na univerzitetu zbog
snijega pa ćee obspavati ovdje. Prije toga kad je zvala pitam je
tada kad će dovesti muškarca na spavanje, a ona kaže – ne brini.
Došle su prteći snjeg na ulazu u parking. Uspjele su proći Oyotom
tek iz trećeg puta. Beky zapala. Bila je uzbuđena jer je na Balk u
posjetu Sany došao Utin, premijer Usso. Nudi se svašta. Bojim se
jer Hany je eć član Booma, vojne alijanse 25 članica, najmočnije
vojne sile galaxije. Sada ako Sany ne uđe u taj savez i postane
bliska sa Ussijom, moguće je ponovno krvoproliće ljudi sa stim
prezimenima, imenima, razumljivim jezikom 99 % ako već ne žele
da je to baš cilelih 100% i ko zna kojim zajedničkim precima na
Balku. Evo danas 12 godina od bombardovanja Sany od Booma,
kada je u tom savezu bilo ‘’samo’’ 19 zemalja. Iako je to bilo bez
podrške savjeta bezbjednosti nikom ništa. Procjene štete nema ali
se penje na 100 miliardi talira. Sany je dužna sada oko 40 pa
zajedno 140 miliardi talira. Druga je po izvozu pameti, to jest
43
obrazovanih mladih ljudi ali država nema ništa od toga. Otišlo je iz
nje preko 13.000 ljekara. Zna se da državu svaki takav košta oko
500.000 talira. Dakle, pozajmim ti pare da se izgradiš, zatim te
porušim i nanesem 10 puta veću štetu nego je tvoj dug, zatim ti
pozajmim pare da to popraviš. Još ti otkupim budzašto firme i još
koješta pa i zemlju, šume a usput ti odvedem stručnjake koje si tim
parama iškolovao. Sad nemaš ništa a pare vraćaj. Tako radi West
sa; Balkom, I-Rakom, Af-Stanom, a sada i Ibijom. Tamo je rat.
Prikazuju na Tv kako se bombarduje itd. Danas na pauzi peremo
ruke i nabrajamo ko je sve bio ratni neprijatelj Sany. Mnogo ih je
brate. Sjetim se da ni drugi bolje prošli. Eto Hammer, Sav svijet se
dva puta prtiv njih digao i rušio. Pa i ostali. Nema naroda koji nije
napadan, desetkovan, vođen u ratove od drugih naroda i za druge,
tuđe kraljeve i kojekakve vođe. Ljudska sudbina. Rat. Evo puštaju
na Tv druga Kota na Osovu 75-e. Priča li priča šta smo postigli i o
Ibiji gdje Balk ima puno poslova i td. Na putu hiljade ljudi ga čeka
a on u otvorenom Erđi, maše narodu svih 30 km od Ipljana do
Rištine. Pjeva sa horom, gleda folklor pa na fakultet gdje dobija
počasni doktorat. Riština od kasabe postaje grad metropola, sa
30.000 studenata i višejezičnom nastavom. - Kapitalizam nemože
da riješi nacionalna pitanja zbog svog exploatatorskog karaktera,
kaže Koto. Ja to ne vidim ovdje na Nadi kad ima posla. Kad nema,
svak se svuda zatvara u naci-torove i u socijalizmu i kapitalizmu.
Eto i ja radim kod Seniša imenjaka. I svi smo tamo Seniši, nas
sedam i jedna Nađanka sekretarica Ikol.
7011-03-23 9:18:41.
Evo sam šetao, snijeg. Photographisao sam malo. Ma prvi proljetni
snijeg.
To vam je Nada
Amo i u Aprilu snijeg pada.
Sreo sam u Kineza na našoj plazi Courtland Ilenka mehaničara
zajedno sa Avom njegovim drugom također prognanim iz Oražda
dok sam kupovao loto. Oni su također Seniši. Iznenadili se koliko
sam smršao. Pričamo malo, a Ilenko provocira kao i uvijek o sexu.
Naiđe i komšija Osovar, rukujemo se, kažem mu da požuri da kupi
44
loto. Ovde smo svi na sviju osuđeni. Vratih i u Talize, radnju sa
polovnom gardarobom i svašta ostalo. Danas je zelena etiketa 50%
off, to jest 50% popusta. Slika sa metalnim okvirom na šarafćiće
koju sam mislio da kupim je sa žutom pa ću pričekati. Košta 7.99
#. Oću da okrenem pozadinu i naljepim sliku Bačija 45x 30 cm za
uspomenu našoj Arki. Kaže da je sada dobro. Nema više tumora ni
infekcije. Išao bih spavati. Najbolje. Sutra ili za vikend ću potražiti
dnevnik sa Balka u ratu i miru pa da dopišem šta nisam pisao u
prvoj knjizi.
Eto opet samo da ugasim laptop a pogledam šta Cakijev sin napisa
u novinama ; “U Graslandu čovjeku lako padaju na pamet one
Udićeve riječi o Ilanu Ilišiću kad kaže da je on prezirao sadašnjost
grada Vnika skoro onoliko koliko je volio njegovu prošlost. No
sadašnjost se ipak da voljeti, neko bi možda dodao - onako kako se
da voljeti autistično dijete. Međutim, o ljubavi se ne raspravlja.
Svaki pravi Gasslaničanin ima u svom gradu "neke riječi, stvari,
lica, mjesta koji za njega imaju ukus teške povjerljive svetosti". A
da nastavim ombroviczevski - nekom bi se moglo učiniti "kako su
nevažne, a ponekad čak i bijedne i dostojne prezira stvari kojima
oni odaju poštu - ali svetost se ne mjeri veličinom božanstva, nego
žestinom duše, koja svetkuje - bilo šta. Ne možeš se boriti s onim
što duša izabere".
Tako je meni bilo u Bačju. Sa njihovim svetinjama se nisam
mogao nositi. Dobro sam izdržao 10 i po godina. I pobjegao. Uyas.
7011-03-24 20:57:10.
Eto prvi u životu put sam suđen i osuđen. Na sudu naše Nade
kupole 1 u gradu Kichu: “Gillty”, reče sijedi sudija. Ma skoro sam
slabo razumio sve. Samo sam klimao glavom i povremeno potiho
iz mene vikao “yes”. Naime, ShuShu prošla kroz crveno sa 84 km
na sat. Pošto su auta na moje ime ja sam morao platiti 325# ili ići
na sud da nešto kažem. Prvo nas petnestak jedno po jedno
prozivaše kod prosekutora. On mi predloži umanjenje na 190 # ako
kod sudije izjavim da sam kriv. Tako i uradim i sudac mi odreza
160 # koje oma platih. Jupy! Usput poslikam grnčariju koju su
koristili zatvorenici i stare slike suda. Star je samo sto godina.
Kući, zaspem. Još u sudu me grba boljela pa sam malo odspavao
na stolici. Oko 17 h premjestim se sa kauča u spavaću i probudih
45
se iza 19 h. neznam šta je ali ja crkavam. Možda posao, godine.
Prošao voz. Dakle bespotrebno 160 # plus 30 kazna Šušu za
parking plus 30.75 zbog 3 sata što sam morao ranije izaći sa posla.
Usput sunčan dan, photographisao sam malo krišom iz auta. Snijeg
se bijeli ali do nedelje će se otpiti, vjerovatno zadnji je ove godine.
I vrijeme je. Odoh spavati. Sutra plata, 362 # nedeljno.
7011-03-25 20:44:51.
Ustao sam konačno iz kreveta. Noćas sam bio ustao u ponoć i
buljio u Tv do 3 tako da sam se danas popodne jedva dovukao sa
posla. Sreća da nas je Neška vozila. Provjerio sam loto od srijede
na našoj plazi gdje me ona redovno ostavlja jer joj je
komplikovano izaći od nas na ljevo na Court Aveny sa 4 veoma
brze trake. Imao sam na 6/49 dva pogotka plus dopunski i dobio 5
talira. Odmah ih dadoh za večeas na Maxi, plus jedan talir za
dopunski i kupim mlijeko. Ono je pakovano u tri kese koje zajedno
imaju 4 litre te još nezamjenljive tekućine. Samo mi nije jasno u
kojoj je malo više od ostale dvije jer kad podjelite 4 sa 3 nemeože
se dobiti konačan broj. Stavim odmah jednu da ukiselim, jer
kiselog jedan litar košta 3.5 #, a ovako za samo 1.25 jer 4 litra kod
Kineza košta 5 talira. Ima i 4 litra po 4 talira, nekad i tri i pol. Na
poslu napišem na mojoj knizi Balk posvetu gazdi imenjaku i dam
je Nikol da mu da kad dođe. Ona veli da će da da Lavici
menadžerki pa će ona njemu predati. Mislio sam se šta napisati.
Prvi put radim u kapitalizmu u jednoj fabrici pa ne znam kakav je
ovdje odnos radnika prema gazdi. Ono u školi i u opštini i nisam
primjetio neku razliku, a ovdje naprosto ne znam. On nekad
navrati, pozdravi se sa nama, našali, čak se i rukuje ponekad sa
mnom iako su mi ruke poprilično prljave.
Na podnevnoj pauzi na suncu Mladić i ja samo u đemperima
šetamo Lili, malo i ljuto bjelo pseto od starije Lavice, -Panji
inšpektorke kako je ja zovem i koja od dva sina ima već 7 unuka.
Naleti nekada kao oluja da pregleda naše komade i također je
poprilično ljuta osoba kao i njen pas. Jučer na pauzi pred svima
primjetim da psi dobiju sličnu narav od gazde. Ismijemo se na to
do suza. Lili je skotna pa planiram jedno malo povesti nama. Bez
psa je život pseći, često velim otkako je naš pas Mousse crkao
prije 3 godine. Eto Baba Dragica umrla na Balku također prije tri
46
godine. Moja mati na Austu prije dvije i pol. Kako li to Šušu
shvata. Mi nekako, obično. Brat me zvao da dođem na sahranu, a
ja mrtav umoran kažem mu da imam srčanih tegoba i 29 sati leta u
jednom smijeru mi ne bi nimalo prijalo zdravlju.
Osušila se moja mati k’o grana. Bila je neko vrijeme dobro a onda
je stavili u dom. Poslao sam dva puta po 1000 # za troškove a onda
je vlada Austa dala pare za njen boravak i lječenje u domu.
Laknulo nam jer jedan dan regularno košta 300 # sa svim
potrebštinama i ljekarskom njegom. Ko bi to izdržao. Hvala Austu
i njegovom guvernemantu. Nadam se da će neko imati para da
plati i za mene.
7011-03-26 7:23:40.
Naspavao sam se. ShuShu sinoć dođe malo iza ponoći. Imali su
zabavu za volontere nekoga projekta gdje i ona zdušno uze ućešća.
Omladina sve hoće i može samo je treba organizovati. Nije ni čudo
što je Koto kod nas lako organizovao omladinu za rat a poslije za
radne akcije. Oni rade dan i noć sa osmjehom i uživancijom. Čak i
ubijaju. Dakle sa omladinom možete raditi šta ‘oćete. Više puta je
to u istoriji potvrđeno. Šta će sa ovom današnjom. Na Nadi
omladina uglavnom uči, studira i čeka novi rat. Evo na Afru su
non-stop ratovi. Sada sem nekih, Udana, Ritreje i Ibija, sutra
možda i Irija jer već ima terora i nemira i tamo i u Ordanu i
Emenu, Zlatna Obala, itd. Omladina je starim mudonjama krpa za
brisanje svega. Naravno sem njihove djece za koje imaju druge
planove, rukovodeće. Kao Mafija. Drugoj djeci droga i prostitucija
a njihovima sve najbolje. Zar nije najslavniji film o Mafji nazvan
Goodfather. Dobri otac. Eto nam naš dobri guvenmant na Nadi
zglajzao. Taman se slizao sa DAS-om, Grandom i Francom da
poduže ratuju. Doduše kao i Balku prije 12 godina, samo iz daleka
šalju Adafiju pozdrave sa teledirigovanim raketama i pješadija im
neće vjerovatno ići. Sada naša vlada na Nadi ode a vi Nađani
gledajte kako će te izaći iz toga. Osta Nadi slika ratoborne Planete
što nije bio slučaj prije bombardovanja Balka. Izvlačila se od
zvaničnog učešća pa slala krišom samo instruktore u, Nistan, Rak i
ko zna gdje prije toga. Evo na vijestima Adafi gubi jedan grad na
istoku a na zapadu, BOOM ga gađa i u glavni njegov grad Ripoli.
47
Meni crkavaju kompjuterske veze. Za kućni, crkao ekran. Jedan
laptop na kojem pišem radi samo u sefty modu a mali koji mi Oka
dade za jedan primjerak moje knjige Balk radi dobro ali nemože
skype. Ipak na njemu slušam Tv Greezville. Za spas planeta u 20 i
30 se večeras po lokalnim vremenima gase svjetla po svuda. Nada
je tako lani uštedjela 12 % energije. Radijacija u morima oko Japa
veća 1500 puta od normalne. Tri ili četiri od šest reaktora su i dalje
nepredvidiva. Tu je tek užas. Danas ću na pijacu. Moram kupiti
koljenicu. Ona je najsigurnija za grah i kupus. Jedna libra ili funta,
koja ima 454 grama, košta 1,29 # dok meso ide i do 50 talira za
kilogram. Teleće prijesne vješalice u Ersu koštaju toliko. Svašta.
Treba ih čuvati u blindiranim vitrinama.
Išao sam vidjeti da li mi je stigla penzija. Neima. Imam starosnu
od preko 60 godina i primam iz K2, 12 # i iz K1, 68 # pa ukupno
80 talira. Može biti Dra za preko 200 cigareta. Duhan i papirne
tube sa ugrađenim filterom kupujem u Ostko, jednoj ogromnoj
radnji sa svim i svačim a za ulaz u nju plaćao 50 talira godišnje.
Tamo je dobro otići i guštati od jela svašta ponešto što neke žene u
rukavicama i nekim kesama na glavi peku na raznim malim
mašinama i nutkaju u papirnim posudicama sa plastičnim mini
viljuškama ili kašikama, a korpa za otpad je odmah uz njih. Prosto
kad sve to pomalo probate možete smatrati da ste uspješno
doručkovali ili marenadali potpuno besplatno. Sad mi pade naum
da se možete i vrtiti u krug pa po više puta mezuckati. Ta moja joj
penzija znači taman njoj pokrije pušenje. Inače kutija sa 25
cigareta ide od 9 do 10 talira. Litra žestokog pića je oko 50 talira.
Vidi se da je Nada u ratu. Uyas. Penzionisao sam se kada sam
poslije employmenta posljednji put ostao bez talira 2009-e. To je
Nadina penzija na rad. Employment je kada neko ostane bez
posla ali ne svojom krivicom i da je firma uplaćivala za njega.
Onda prima 80 % svoje plate ali svake dvije sedmice do 800 talira
maximalno. Nemere više. Onda bi guzonje bile malo, pa malo na
employmentu. Sjetim se kada je Begova sluškinja u Grasslandu
ostala bez penzije jer joj beg 40 godina nije uplaćivao potrebne
rate. Svašta od tih Begova.
7011-03-29 19:46:34.
48
U nekom filmu o hajducima kao pozitivnim ličnostima koji su
pljačkali samo bogate i djelili siromašnima sam gleadao da je knez
skupljao porez za kralja i otadžbinu i bio ponajbogatiji u kraju i
egativna ličnost. Moj djed po ocu je bio knez u selu. Naravno da su
ga ubili sa kompletnom patrijaalnom familijom od 35 članova, a
onda sve njihovo raznijeli i opljačkali to ljeto 41-e. Ostadoše mu
živi četiri sina i od njih nas sedmro djece i od nas 13 unučadi. Eto,
u New Yorku mi lane umro sric Piter. Imao je 95 godina. Prije
toga je umro u Nišu mlađi stric Vojin. Poginuo mi je i brat Piter
2000-e godine u saobraćajnoj nesreći u tom istom gradu, gradu
njegove sudbine i to u vrelo ljetnje podne. Izašo da naspe goriva za
ćerku da ide sa mužem i djecom na more. Tada ga je to jutro vidio
ovaj naš zemljak Anko što zivi u K2 pored Beka. Moj brat mu dao
pismo za mene i otišao da pogine. Užas. To večer su nam
telefonirali i rekli tu tamnu vijest. Pogreb je bio odmah sutradan.
Mi i da smo mogli ići ne bi na pogreb ni stigli. Evo sad mu se sin
ženi i zove me na svadbu. Kupio sam im dva sata u jednoj kutiji.
Jedan je veči od drugoga i bjehu nešto preko 300 # a meni prodaše
za 22. Tu kupim i USB od 4 GB i jednoga miša za žicom. Dodijalo
mi u one bežične puniti i mjenjati baterije. Prvo kupim tu istu
kutijicu sa satovima za Avu i njenog Areka. I oni bi da se žene.
Ljepi su i potpuno liče na zlatne. Displey je čiste površine bez
ikakvih naznaka ili nekih pokazatelja sem skazaljki, male, velike i
sekundarice Aktiviraju se izvlačenjem kotača za navijanje.
Naravno da su na baterije. Ne mislim da ću ići na svadbu. Nemam
ja para za to. Treba misliti na nas ovdje. Ne mislim uostalom
nikako ići na Balk. Šta ako Ava zavapi da dođem na njenu svadbu.
Oću li preživjeti sve te stvarne uspomene. Najviše se bojim zlurade
svastike i njene po tome iste sestre, moje bivše supruge koja još
nije uzela nazad njeno prezime nego zainat nosi moje, a čitav brak
od 12 godina mi je probila mozak sa time da to mora učiniti. Kad
bih nešto pokušao reći ili diskutovati ona bi smo rekla da ja ništa
ne znam i da slabo zarađujem. Imao sam toliko rodbine oko New
Yorka a sem par puta tetki u Utog nikoga nismo posjetili. Strica
nijednom. Brata Pitera također jedanput i on nas mislim dva puta
kad bi službeno sa šoferom navratio. Moj otac nikad nije pozvan
da nas posjeti, a moja mama se jednom pozvala sama i bila u
Bačiju 10-ak dana. A na zimsku Olimpijadu smo jedva otišli. Na
more uvijek preko volje, ali ipak -jer je to dobro za malu Avu. Na
49
drugo dijete nisam smio ni pomisliti. Kad bi i htjela nešto što i ja,
njena mama bi kratko odrezala;” Ale nuš”. I ništa od toga našega
ne bi bilo. Sa njenom mamom i sa njenim -Ale nuš, što mi je ličilo
više na ono kad se psetu kaže –kuš smo živjeli njenoj kući 5
godina u i onda preselili u stan, samo 500 metrara daleko, ali avaj
to je bilo za njenu mamu toliko bolno kao da smo odselili
hiljadama kilometra daleko. Ja opet patio za planinama Bone i
smišljao kako da pobjegnem odatle iz nevjerovatno ravne zemlje
na sjeveru Sany. Kažu tamo za sebe da sa žitom mogu da hrane
pola Galaxije. Ma nek hrane, a mene neka puste da živim u mom
Grasslandu među brdima, na skijanju, planinarenju, čistoj vodi za
piće, zemlji sa malm konjima i neplodnim tlom i tim srednje
Bonskim jezikom, jezikom mojom domovinom.
Ovo sa interetom je ludo. Navijem tako neku Tv iz Bone i kad
čujem taj naš jezik parališem se. Gledam sve emisije po cio dan. I
dječije. Sve dok me šokirana duša ne popusti. Svaka čast
varijantama istog jezika iz Hany i Sany čije emisije često slušam i
gledam, ali taj naglasak iz Bone oće da me ubije. Iscijedi me
totalno. Onda danima ne otvaram ništa.
Evo večeras kucam ovo i gledamo film na Tv Sany. Sunčani su
dani ali je ovdje još ispod nule a na Balku + 20°C. Kopaju bašte i
oru zemlju. Za ovih 12 godina koliko nisam pisao se svašta
dešavalo. Uhvatili su KaraKaru ali ne u nekoj pećini kako se
oćekivalo nego u gradskom autobusu u Grizvillu. Samo pustio
sjedu bradu i sjedu kosu i 10 godina folirao nekoga nadriljekara
Abića sa ličnom kartom na njegovo ime. Sude mu sada na
planetarnom sudu za neposlušne, a on se sam brani. Zamotava njih
kao što je i nas zamotavao. Samo tamo to ne pali. Stalna uzrećica
mu je vratićemo se na to poslije. Prije deset godina, Mrkog
isporući domovina Sany na isti taj sud gdje je također sam sebi bio
advokat, ali umre u zatvoru optuživši ih da ga truju. Onaj slijedeći
vladar na Sany što moć od njega uze bi ubijen sa dva metka pred
zgradom Vlade. Za to ubistvo su suđeni pripadnici specijalne
policije i neki osuđeni na po 45 godina zatvora. Dadoše u
Grizzvillu njegovo ime nekoj polovini ulice. Počesto tu neki drčni
ga prekriži i napiše ime generala Ladića kojega još nisu uhvatili.
Ako ga Sany isporuči na Galaktički sud primiće ih u Yuro-uniju od
25 članica. Obeaćaju svašta. Na kafi u nedelju iza mene sjede neki
čiča sa onim naočalama koje toliko povečaju oči da čovjek liči na
50
karikaturu. Ima i pravi kožni kačket kakve su tamo nosili
pripadnici tajne policije, vejerovatno donešen iz pra-domovine.
Priča nešto na Amerijen sa sla-avskyim akcenatom. Sa Olanda je
veli. Počnem sa njim slavsky našta se Viki vječno držeći celfon i
nešto uvijek tamo osmatrajući neke svoje biznise malo lecnu. Malo
prije toga sam mu pričao da mi je laptop poklonjen za knjigu
dobro poslužio pri korigovanju moga romana na ropijenski. Kaže
više svima okolo nego kao Lovinu- vidi ti zemljaka koliko ovaj
jezika priča, - a šljaka u fabriki, dodam ja. Oljsky i vačky koji sam
ustvari potegao su tako bliski da se mogu razumjeti, ali sam slabo
razumio njegovu tiradu o učlanjenju Olanda u tu Yuro-Uniju.
Uglavnom je sjevao kravljim očima mičući mala usta ispod
staračke brade i brkova. Kačet nije skidao a ni kožni kaput. Posije
dugog sjedenja u izlogu kafića sam odcestovao u neku faktory
radnju i kupovao sa popustom one elektronske stvarćice, pa usput
na Tayeru napunim gorivo. Tu imam popusta od pet centi po litru.
Skočlo već na 122 centa za litar, a bilo samo 38 kad smo prije
tačno 15 godina sletili na Nadu.
Na poslu danas laki komadi. Kažem Ili posluživaču da nas pusti
ranije jer Sany igra soccer protiv Itve. Laže da je zvao menadžera
Lavicu i da je to ona odobrila. Ma zeza. Ionako nema materijala.
Danas smo pravili brzo i nestalo ga već u pola 14. Dođem kući i
prespavam više od pola utakmice. Bi, 1: 1, tako opet nesigurno da
se Sany plasira na to Yuro prvenstvo. Kad su bili na Taly da igraju
protiv njih, naši navijači isprovocirali prekid utakmce i Sani osta
bez bodova. Siledžije upropastile državu. Sigurno za pare. Taly se
bojala Sany jer je pokazala izvrstan kvalitet na Gala prvenstvu i
čak pobjedila legendarni Hammer, ali očigledno, kao začarna
magijama Afra, tamo dalje nije imala sreće.
7011-03-30 20:22:33.
Išao sam u hitnu pomoć. To često kažem kada odem da se izvagam
ali se neki slušaoci vidno razočaraju kad čuju moj razlog. Nadali
su se nečem gorem. Kao da će oni biti zdraviji ako je neko drugi
bolestan. Odoh van na svjež vazduh. Sav sam iscrpljen od posla.
Spojio sam “novi laptop” sa Tv pa evo sa suđnja Msje Sh-Eselu. O
kakve sve opise zločina. Neka žena po imenu Ružica je ubijena u
Waru metkom kroz vaginu. Oko 200 ljudi je izmasakrirano u tom
51
gradu, Wulf-Waru na nekoj farmi ovaca. Doveli ih iz bolnice
mučili i pobili. Užas. Odoh u Talize da vidim da li je slika
popustila 50%, pa da je sredim za našu prijateljicu iz Bačija,
hrabru Marku, koja se evo već šest godina protiv bolešćina bori za
svoj život.
7011-04-02 18:42:09.
Sunce sunce sunce. Bože daj nam sunca. Neki već hodaju u kratim
hlaćama a masovno u sandalama. Prvi vikend iznad nula stepeni
Celzijusovih. Išao sam majstoru za auspuh. Primjetim sinoć po
povratku od poznanika Ike i Are da pri prelasku po proljetnim
rupama na asfaltu nešto lupa pozadi. Zaustavim, sagnem se i vidim
cijev auspuha visi. Majstor kaže ostavi ga ovdje pa ću kad
stignem. Odem pješke malo do pijace, kupim kod Vlade šest
paprika. Malo popričasmo odakle su Anishi, o’klen Eniši i odoh
do kafića. Usput ulicom pojedem dvije paprike. U kafiću svi stari.
Gandra me odveze poslje do majstora, usput mi dade svoj ekran za
kompjter pa ako hoću da mu dam 50 talira. Jah, još u kafiću me
ShShu zove da kaže da su kočnice u Oyote škripave. Pitam
majstora da svratimo do parkiga YMCA đe je ona trenutno bila na
poslu. Tamo već neku godinu trenira djecu košarku. Majstor kaže
diskovi. Izvagam se tu usput i nekada nisam mogao ni da se
izvagam jer su svi tegovi bili do kraja na 350 paundi, a sada 267 u
farmerkama i dvije majice. Kući perem i sušim veš. Imamo u
prizemlju nove mašine. Jedan talir pranje, a sušenje obavezno pola
talira za 30 minuta. Poslije, nasvakih 25 centi doda 10 minuta. Evo
Beka priča sa Markom. Bolje je. Pričaju o Makiju koji tamo u
Bačiju leži u nekoj šećernoj komi. Užas. Šta će njegove dvije
curice. Starija studira medicinu na Amerijen jeziku i treba 6 godina
da završi. Mlađa je u srednjoj školi.
Na poslu i je sve teže. Umorim se do bola. Zato spavam ko limun.
Al’ sam ljut kad me se ugrize. Tako mi na poslu u nastupu nekog
stanja prebaci Ile da sam preplaćen za posao koji obavjam. Odakle
samo to izvadi. On nesmije znati moju platu, a ni koliko sam
namotao komada. Zabrinut sam da nije od uprave jer reče,- skupo
nas koštaš a on sa farikom ima veze koliko i ja. Ovdje nema
samouprave nego se vlasnik zna i ja njega koštam ako ga koštam a
ne Ileta rezača materijala ili menadžera. Nepiše mi se dobro. A j…
52
ga. Da bar emplojment izvučem. Za penziju sam saznao da je
poslije 65-e fixno 525 talira. Ako izvučem bar 200 iz Bone i Sany
za mojih 20 godina srednjoškolskog predavanja matematike bilo bi
dobro i 80 # moje penzije od rada na Nadi, izašao bih na 800 talira
mjesečno. To je dosta za mjesečnu hranu za nas troje. Evo mi
Caky poslao naslovncu svoga prvoga romana koji je već u
štampariji. Čestitamo mu od srca. Napisao sam mu, -nedaj nas
Caky generacijo.
7011-04-03 10:23:22.
Odvezao sam Dra da radi, oprao suđe, navio TV Trader. Moji
vršnjaci pričaju o socceru. To je tamo glavna tema. Bivši igrači i
treneri ostarjeli do boga. Nemerem ih poznati. A ja čupav, nisam
ni sjed a kamo li zboran. Kaže mi Stoja da mi kamera nevalja jer
sam joj na Skajpu bezboran. Malo mi je sjeda brada i dacit kako bi
ođe rekli ovi domaći, a to znači, -to je sve. O joj politika se
umješala u sport. Država Bona misli da je i dalje na top listi
svijetskih briga i da će o njenom ućešću na Yuro prvenstvu u
socceru neki odbor zasjedati po cio dan i noć. Naime Eniši nedaju
četvero-godišnji mandat presjedniku fudbalskog saveza nego po
Eyton mirovnom ugovoru samo na godinu dana kao i
presjedavajućem presjedništva, pa je to u koliziji sa propisima
soccer organizacijom i sada oće da ih jednostavno izbace iz daljega
takmičenja, time dakle, da im uskrate najvažniju stvar na svijetu.
Doduše tamo tek od nedavna igra samo jedan Sensh i par Anisha, a
reprezentacija ima 25 igrača. Evo im sada na Tv malo rock
muzika, pa Džudo iz 23 zemlje. Šta ću malo da slušam jezik moje
pradomovine.
Probudio sam i ShuShu oko 9 i 20, žuri da se spremi ode na posao
od 10 do 14 h pa će na Univerzitet da uči. Poslije ću u kafanu da
parim oči kroz prozor i dam Gadru 50 # za ekran. Ma super je.
Ipak se nemere brez kućnog kompjutera. Eto pročitah dio jedne
bajke pa se zezam sa tumačenjem. Kao neki samo slažu lovu na
lovu. Zlato sa njima vlada a na kraju kažem da mi je do penzije još
27 dana. Lahko je biti moralan kad bar nešto malo imaš za život.
Postavim to na YuTtube i na FB pa kome se svidi. Oblačno je i
hladno oko plus tri. Odoh van tražiti inspiraciju za pisanje. Pored
ovoga interneta čo’ek misli da je na gubitku sa vremenom. Napeto
53
živi da sve čuje eto i vidi. Danas Jole ope igra sa Adalom neki
turnir u tenisu. Jole za prva tri mjeseca ove godine pobjedio svih
25 mečeva i zaradio 3 miliona Taira. Čudo. Ima 22 godine i visok
je 188 cm. Nešto kao ja, 187.
Došao sam kući iz kafane uzevši i sa Dra sa posla i gledamo Joleta
u tenisu. Bome pobjedi svjetskog prvaka i ovaj put, doduše tjesno
4:6, 6:3 i 7:6, ali pobijedi.
Na Ibiji rat se nastavlja. Ruše mu zelene površine koje je samo on,
ludak, mogao napraviti sa 4.000 kilometara cijevi prečnika 4 metra
kroz pustinju. Sada to neko ruši. Kakvi su to ljudi. Borimo se za
zdravu sredinu, vodu, vazduh a oni bacaju uranijumom obogaćene
bombe i td. Na vijestima rat je samo statistika. Niko ne čuje
ljudske krike, samrtne ropce, glasne krike majki i nijeme krike
očeva za ubijenom djecom. Ej civilizacijo. Mjesto da ste došli
tamo i položili još 4.000 kilometara cijevi vi i to rušite. Pravite
mizeriju gdje god možete, pa je prikazujete djeci kao krivnju onih
koji su bijedni i siromašni. Svijet bez ratova bi drugačije izgledao.
Zamislite da nije bilo ratnih rušenja. Zamislite da smo gradili
vodovode i dobre stvari gdje je trebalo.
E ljudi, ljudi. Ima li nade za Vas. Ima, birajte na vlast manje
ratoborne vladare. Na kafi sretoh Lovina na ulici pa uđosmo
zajedno. Tamo bijahu dva jarana, dva šofera i popih čaj čašćen od
jednoga. Iskreno me jedan od njih obradova. Kaže da se moja
knjiga da čitati. Dođe i Gandra. Dadnem mu 50 # za ekran i evo
slušam Tv Grizvill. Trener basketa koji osvoji sa Balkom par
davnih prvenstava svijeta priča. Još je živ. Kako i nebi kad živi u
toplim krajevima Panije. Ovdje je još hladno. Samo par stepeni
iznad nule Celzija. A ne da puše. Obučeni smo svi skoro zimski.
Ipak se na ulici i u kafiću vidi koja od koje je ženska zgodnija.
Ovde je glad za svime. Mora da se ovi međunacionalni duhovi
sudaraju pa nema kompaktnosti. Ima ljudi ali niko ruku ne pruža,
pjeva neko na radio Palmi, emisiji na Enish jeziku koja nedeljom
od podne traje dva sata. Naravno da je mogu 100 % razumjeti
Anishi i Onishi. Ima i narodne muzike u prvom i zabavne u
drugom satu. Na kraju jedna izreka, par viceva i aforizama. Neki
žive da bi jeli a neki jedu da bi živjeli, reče nekada neko pametan.
Studenti prava iz Grizvilla pobjedili na svjetskom takmičenju u
simuliranom suđenju i to na Amerijan jeziku. Svašta. Ne pipam
moj dnevnik iz Bone. Neda mi se. Bony je podjeljena na dva skoro
54
jednaka dijela. U većem, federaciji, je sada 10 kanona sa 10 vlada.
Kažu najskuplji system na svijetu. U 49 % su smjestili Enish
repupbliku i vlada jedna vlada u obliku jednog čo’eka. Taj drma
svime i svačim. Tako to Enishi vole da imaju jednoga vođu pa
kako bude. Evo na vijestima i tuča jastucima na trgu nekoga grada.
Šampionat. Zamislite da mjesto tenkova, topova vojnici donesu
jastuke ili sa njih ispaljuju te jastuke mjesto granata. A perje leti
na sve strane. Na Afru još jedan rat. Ak-Bo odbija da siđe sa vlasti
na Slonovoj obali, a legalno izabrani oružano navaljuje da ga
istjera. Ima puno mrtvih. Spominju ih na hiljade. Eh, vlast. Najteži
porok. Zbog nje se gubi ljudki lik. Laskavci i od poštenog i
pametnog prave budalu i silnika vezujući ga za boga i svi srljaju na
vlast kao leptirice na svijetlo vatre, kaza neko pametnji od mene.
Eša Elimović, taj Oniš što reče da je Enish i ode da živi u Grizvil
pa ga mnogi Oniši kao i slavnoga režisera filmova Usto-a mrze.
Ovdje na Nadi bi to bilo tako normalno da se nebi niko ni osvrnuo
na to. Eto, na DAS-u naj boxer Kajsija pređe u drugu vjeru i čak i
u duhu nje promjenu ime u Alzy pa nikom ništa nebi. Kod nas oma
ga ocrne i kažu, -izdaja, ubiti. Eto, ovdje na Nadi u K1 ja izgubih
super posao supplay profesora jer nisam htio biti katolik, kao da se
to treba nekoga ovdje da se tiče. I onako se ne družim sa masom
naših Enisha jer ih ne poznajem. To što znam viđam u kafani i
briga me šta su po naciji i vjeri. Evo sada kući sjedim sam. Dra
otišla na baby shauer kod jedne Anish žene koja radi sa njom a ona
je opet ćerka od ujaka bratove žene od Dra. Baš ljepo. Opet sam
jučer na pijaci svratio do Jelice, moje učenice iz moje prve
generacije 74-e kada sam kao mladić počeo predavati math. Malo
pričamo i više onako stojimo kao da popunimo prostor nečim što
imamo zajedničko a nevidljivo je. Ona sa familijom drži mali
Anish restoran i kaže da je veoma teško. Nema raja para. Ja se na
moj posao žalim da je težak. A bez njega? Šta bih bez 372 #
nedeljno. Ništa. Prodavati stan, ići na kiriju, pa u socijalni stan, pa
na greblje. Ćuti i trpi Gilea. Biće bolje. Kupi novo auto.
Flexisigurnost je na putu. Ko ostane bez posla brzo mu nađu drugi.
Tako kažu, a lažu.
Evo mi Arijo Rolić kaže za onaj moj prilog na FB da pričam kao
da sam tamo na Francu rođen. Zeza. Ja se baš kreveljio od muke.
Eto nas u K1 pa kako kome. Oni što su davno došli procvjetale
ruže kako mi novi dođosmo. Ko je od njih bio snlažljiv otvori
55
poneku firmu i zaposliše nas novodošle. Tako sam ga i ja dobio
kod moga imenjaka.
Evo o drogama u školama na Balku i dilanje po njihovim
dvorištima. Dileri angažuju maloljetnike iz osnovnih škola na tom
poslu. Niko ne zna zašto je počeo. Obično da se naprave važni i td.
Analzom po klupama u pola škola Grizvila su otkrivene psihoaktivne supstance. E omladina tako reaguje na grijehe odraslih.
Rat. Mislite da ih oni ne vide i ne čuju njihovu jeku za koju znaju
da može i da se sve bliže čuje i da i njih u ratnom vihoru pomete.
Mislite da ih se ne tiče kada na Tv ili u novinama vide kako
drugovi iz rata nose sanduke sa tjelima mrtvih vojnika. Do sada ih
je bilo preko stotinu donešenih na Nadi. Mislite da ih se ne tiču
uplakane žene i djeca koju nam prikazuju pri sahranama tih
mladića koji ispustiše dušu tako daleko od svoga doma. Sve to nas
sviju udara, a zašto ne bi i tu djecu i omladinu. Da li je moglo bez
toga. Ja se nekad iznenadim pažnjom kojom đaci PDRG, škole
gdje sam radio dvije godine, slušaju moje svjedočenje o ratu na
Balku koje sam iznio do sada dva puta, lani i preklani, povodom
dana mira.
Pogledam kroz prozor. Nevjerujem
očima. Pada snijeg. Ole. Pada kao da nije nikada padao. Svašta. A
ja mislio da je sa tim gotovo. Evo na Tv pričaju o nekom
petorosrukom ubici 86-e godine, Izašao je iz zatvora poslije 12
godina. Majka jednog od ubijenih je na sudu rekla- ubio mi je sina,
pustite ga nek’ živi da se pati kao i ja. Evo i Eniš Tv na Nadi
prilog. Svašta. Učestvuje i Koty Ezlor, Nadin vojnik u mirovnim
operacijama na Balku i vojnim na Raku gdje je tri puta bio
zarobljen i oslobođen. Adoslav Ognjevni je režiser filma o tom
napadu 19 zemalja na Sany prije 12 godina. Koty mu je ispričao da
mu je školski drug pilot bombardovao Grizvill dok je Koty dole
bio u starom hotelu Oskva. Ćudan susret školskih drugova na samo
5 kilometra rastojanja. Potom napad na I-Rak, Af-Ga-Nistan sada
na L-Ibiju, kažu sve zbog novog svjetskog poretka. A šta to znači.
Exploatacija? Da. Adoslav kaže da na Nadi nisu uvijek dobrodošli
i afirmativni filmovi snimljeni u Sany pa je on pravio drugačiji
film. Zato i ja pišem ovu knjigu. Kao stranac za strance. Izmišljam
samo doba i imena, a sve ostalo je većinom istina. Neće li me ko
shvatiti pa da se svijet poboljša i ratova ne bude više. Ajde
civilizacijo sposobna si ti za tako krupan korak. Jesi li? Ne
predavaj se. Emigriraj civilizacijo!. Kako smo mi to učinili?
56
Nismo ni razmišljali. Samo napred kao raketa koja para nebo. Ajde
ne boluj više. Otresi se bolesti i bolesnika ovisnih o pušci i
topovima. Pusti avione samo da lete i da nikad ne nose bombe sem
možda za razbijanje leda za visky. Sada mi na um pade da je već
nekom manijaku palo na um također da male bombe velike
razorne moći ili otrove šalju po pticama selicama. Što da ne. To je
humanije nego da neki pilot pogine, a za tice nije greda. Ima hi
dosta. I previše.
7011-04-04 20:35.
Danas plus 15 Celzijusa a jučer onakav obilan snijeg. Na poslu
bolovi u desnoj plečki, nadlaktici, ruci, ramenu i laktu. Kao da sam
početnik. Svašta. Mladić napušta. Ide prodavati sladoled. Sada već
lude za tom slatkom glazurom. Ima gazdu u Oronto koji oma 19
kamionćića opremljenih frižiderima i po cijeli dan zula sa njim po
selcima i gradićima. Parkira se po 2 sata negdje i djeca i majke trče
da ližu slatki taj namaz. Kažu da su ga izmislili Čajnjani prije
10.000 godina. Evo ću i ja o’ma jedan iz frigo. Dra se vratila sa
koleđa. Upisala još dva predmeta. Platila 350 talira. Neka. Neka
uči iako ima preko 55 godina.
Pošaljem poruku ShuShu. Pitam je hoće li palačinke. Kaže da uče
kalulus i doći će veoma kasno. Ja po cio dan sam. Dra išla našem
porodčnom doktoru Ubi zbog vena desne noge. Ljevu venu je
izvadila u K2. Uba je završila istu školu u Bačiju na Balku u
regionu V gdje sam ja predavao 10,5 godina. Bila je ljekar u New
Yorku pa emigrirala na Nadu i nastavila ovdje svoju karijeru
ljekara. Ordinacija joj je odmah preko puta velike bolnice. Sitna je
rastom ali vesela osoba. Ima obe inteligencije vrlo visoko
razvijene. I sestra joj je ovdje. Ona i njen muž, bivši direktor
štamparije, su prodali kuću u Bačiju i preselili ovamo. Kada nas je
biskup iz Bačija sinjor Bowsky posjetio i ona je došla sa njim, a i
naša Marka je bila prisutna. Marka mu za poklon donijela bocu
vina u skupom drvenom sanduku a ja samo bocu nekoga vina
osdavde sa Nade i dozla boga jeftinog, mislim da je koštao samo 5
talira. Da bog sačuva i mene. Mjesto da dam 100 # za crkvu u
Ložanu, susjednom selu Bačija na velikoj rijeci Dunaju gdje sam
proveo dosta prijatnih trenutaka sa njihovim orkestrom folklora i
57
na Studnji, restoranu u čijem centru se nalazi bunar iz kojega se
vadi ladno pivo i vino.
Evo sam Marki uokvirio sliku pontonskog mosta velikog kanala
kod Bačija. Konačno u Talize bi popust sa žutom etiketom đe sam
pikir’o na jedan okvir na šarfćiće. Bi 4 talira, a sa taksom koja je
sada 13 % skoro pet. Imam tu i popust na godine za mušterije od
preko 60, ali kada smanje zbog popusta na boju etikete, onda taj na
starost više ne važi. Nije loša slika. Malo posivim betonske nosače
olovkom, jer su kroz fotošopovanje ispali suviše bjeli i dacit. Odoh
spavati. Malo ću čitati onog generala što bi na Balku u Boni dva
puta. Ma neda mi se više toliko o tom ratu pisati. Valjda me
prošlo. Evo ni na seminar o miru me ne zovu. Mora da nije u planu
susret djece sa mnom. Možda zbog mene, a možda i neće tu
koncepciju sa svjedocima rata više da drže. Ko zna. Moram pitati
Micce, profesoricu engleskog koja me dva puta već zvala i ja drvio
o Boni, Balku i ratovima tamo i zadnjem kao posljedicama
prethodnih u kojem sam preživio. Naravno sasvim slučajno, kao
uostalom i vaši preci u njihovim ratovima. Micce se udaje
ponovno. Reče mi Tery njena sestra. Možda se neko drugi
zaokupio o tom seminaru o miru pa mene izbacio. Na zadnjem
ShuShu mi je puštala slajd slika Grasslanda, rok sastava Eziri,
pozorišta, limene glazbe, sky centra na Planini itd; soccer,
rukomet, stoni tenis, ajoj; vtrogasci, škole, ulice, moderne zgrade i
na kraju i nas nekolo na deset godina mature. Zgledaju se ovdašnji
đaci i profesori pa čujem kako tiho i iznenađeno komentarišu da je
to bila civilizacija. Jest vala kad su govorili jedan pukovnik puštali
su filmove bjedenih kvartova gradova kao u Abulu đe je sada rat.
Propaganda. Treba i ja da smislim mirnodopsku propagandu.
Kad i oni lažu mogu i ja. Recimo pustiti snmak Las Vegasa i reći
da je Grassland a onda pustiti snmak Abula reći da je to Grassland
poslije bombardovanja od strane BOOMa. Ako kažem od Onisha
ili Anisha to je ovdje sve jedno. Najbolje reći Senusha jer su oni u
tom ratu na Nadi ocrnjeni kao rni cagresori, a u Bony im je
pušteno tri godine da tenkovima i topovima mirno rade šta hoće.
7011-04-05 21:02.
58
Radio Trader prenosi, a moj Usmir drug iz Grasslanda koji ga
ladno napusti i smjesti se u Hany kao vaspitač napuštene djece u
dječijem selu Ekenik mi posla ovo.
Povodom čitave krizne situacije u Ibiji, mediji uglavnom pišu o
negativnim stranama ove zemlje. Međutim, to je država koja ima
(ili barem imala) i svoje brojne dobre strane. Donosimo vam neke
činjenice koje sigurno niste znali.
BNP po glavi stanovnika iznosi 14.192 $.
Primanja na račun nezaposlenost iznose: 730 $.
Plata jedne medicinske sestre iznosi oko 1.000 $.
Za svako novorođeno dijete država porodici placa 7.000 $.
Nakon sklapanja prvog braka svaki bračni par dobija 64.000 $ od
države za kupovinu stana.
Prilikom otvaranja privatnog biznisa svaki građanin dobija 20.000
$ početnog kapitala od drzave.
Obrazovanje je u potpunosti besplatno.
Zdravstveno osiguranje za svakog državljanina u potpunosti je
besplatno.
Cijene hrane su jako niske.
Električna energija za upotrebu u domaćinstvu je besplatna.
Država osigurava kredite za kupovinu stambenih objekata i vozila
bez kamate.
Prilikom kupovine automobila svakom građaninu država plaća
50% cijene vozila (pripadnicima oružanih snaga 65%).
Cijena goriva je minimalna, llitar benzina košta oko 0.14 $.
Dakle ;
Život u Ibiji pod Adafijem :
1. Beskamatni krediti u toku studija ;
2. Prima se prosječna plata za to zanimanje ako ne nađeš posao
nakon završenog fakulteta ;
3. Država plaća kao da radiš u struci ;
4. Po stupanju u bračnu zajednicu država poklanja stan ili kuću ;
5. Kupovina vozila po fabričkoj ceni ;
6. Ibija ne duguje nikome ni centa ;
7. Besplatno zdravstvo i obrazovanje ;
8. 25% ljudi visoko obrazovano ;
9. 40 hlebova košta 0.15$ ;
59
10. Cijena benzina $ 0.14/litar ;
11. Ibijci ne placaju nikakve režijske troskove (struja, telefon,
voda i sl.) ;
12. Svaki Ibijac koji napuni 18 godina dobija stan od države ;
13. Skoro i da nema nezaposlenih ;
14. Sve teške poslove rade strani radnici uključujući i Enishe,
Anihe i Onishe.
15. Svaki Ibijac ima pravo da se liječi o trošku države bilo gde u
svijetu ;
16. Svaki Ibijac ima pravo da studira gde hoće a ima ih i na
Balku ;
17. Svaki student ima placen stan, hranu, skolarinu, knjige,
automobil
i mjesečni džeparac od 2500 evra ;
Upitajte se da li bi više voljeli da živite u takvoj diktaturi ili u
ovakvoj demokratiji kakva je u Sany, Bony ili Hany !!!!!veli na
radio Traderu glavnom gradu od 300.000 stanovnika u Boni na
Balku.
Ja mislim da lažu. Ovako nešto nema ni na Nadi, dugo vremena
proglašavanoj za najboljoj za život u Galaxiji. Sad je na rangu
peta. Gdje te informacije zapnu pa ih ne čujemo. Blokirani smo od
naših vlada i vladara da ne čujemo šta ima u svijetu. Ma kakva
Ibija, možda je to za povlaštene sve bilo kao i kod nas. Prvo oni na
red pa sitna raja. Ja stan nikad nisam dobio k’o svijet. Zato imam
ovdje stan koji sam kupio na kredit. Izdišem od posla, ali sam
zadovoljan. Danas sam spavao, opet koma od 16 do 19 h. Dra kaže
da vježbam. Pa šta radim cio dan na poslu nego vježbam. Ovaj
fizički posao je droga. Mozak se prazni a mišići atrofiraju. Sad tek
vidim da rad oslobađa. Zato se Ibijci bune. Neda im Adafi da rade
teške poslove nego ih daje strancima, da oni uživaju, a Ibijci bes
posla i žena luftaju i nezaju šta bi od sebe. Moram mehaničaru da
mi ispriča detaljnije da li je sve ovo istina. Pa onda su oni živjeli u
komunizmu koji više niko na svijetu ne voli. Sada hoće
demokratiju. Nešto tu škripi. Škripi li kod onih što ga bombarduju
ili kod njega? Gdje god je bombardovanje neko je debelo zas….
Izvinjavam se na izrazu ali to ne reče ja nego neko iz vrha vlasti
neke super sile, mislim DASa. Ma i njih poštenih i pametnih samo
što su toliko veliki da nekad i ne vide male kako se pokušavaju
organizovati prema svojim uslovima. DAS bi odmah da je sve kao
60
kod njih. Politika, način života, hamurgeri, koka, barovi, gole
plesačice itd. Eto mi Kole, onaj jaran što u ratu otvori kafić i gdje
sam Dudija vidio posljednji put pred njegovu pogibiju, mi posla
mail sa fotosima i opisima auta na struju. Sva su nestala na
otpadima i nema im traga. Bili su samo iznajmljivani a Oyota je
uspjela da proda par komada. Sve je blokirano od naših vlada jer bi
gorivo bila struja pa auto punite kući a ne na pumpi. Eto ovih dana
kod nas skočilo na 128 centi za litar, a u Ibiji samo 14. Moj put na
posao i nazad me košta 8 # dnevno glede samo goriva, bez
inšurenca, osiguranja, koje je 5 # dnevno. Dra zaspala, ShuShu
javlja da sa društvom upravo izlazi iz Gim-a, idu jesti pa na učenje
Calculusa. Predavanja su jučer završena. Nočas je došla zaista
kasno. Ima u četvrtak taj i Organsku, a onda još tri ispita i kraj za
ovu drugu godinu. Živimo u nadi na planeti Nadi.
7011-04-06 19:05.
300 milijardi štete na Japu od zemljotresa. Ibija se ne smiruje.
Plemena se biju. Doduše, DAS je napustio avio napade ali
nastavlja BOOM na čijem čelu je, pogađate, DAS. Sa Afra prema
Taly bježe svi koji mogu iz više zemalja Afra. Koriste priliku je
nema ko da čuva čuvare. Cuzy uzimaju gorivo a Taly izbjeglice.
Evo pesnik kaže da je Koto od kaljavog naroda napravio nešto
pošteno a narod mu je to vratio veličajući ga do boga. Eno ni do
danas ga nisu izbacili iz Grizvilla. Leži tamo u Sany među
Enishima već 30 godina iako je Anish po tati a Lovin po maman.
Možda će i Ibijci da žale za Adafijem. I on je narodu dao dignitet i
od nomada pustinjske zemlje i tada kralja kockara na vlasti stvaro
državu dostojnu poštovanja. Kako nije kad tolika sila mora da
dođe da je ruši. One male i nejake niko i ne bombarduje. Podmite
im vođe na vlasti ili ih smijene pa im za vladare dovedu neke svoje
bivše studente bližim ili daljn porijeklom iz dotične zemlje. Koto
je došao iz bajke i vratio se u bajku kaže taj pjesnik. Jednostavan a
tako nadaren pjesnik i pisac. U školi smo stalno njega čitali. Ime
mu je Branko Ćopić. Bacio se sa mosta ali ne u rijeku nego na
beton. Svi taj most sada zovu Brankov Most. Za vrijeme
bombardovanja je narod masovno bio na njemu da ga tjelima štite
od rušenja. I uspjeli su.
61
Evo na Tv Koto i Esku 72-e otvaraju privredno čudo, veliku
hydrocentralu na Dunaju, brana dugačka preko 400 metara, 15.000
kubnih metara vode protiče u sekundi. Jezero je veličine 170
kvadratnih kilometara, potencijal 2500 MW. Gradilo se za narod.
Ovi sada grade više samo za sebe. Eto od svih vladara sa brda
Edinje u Grizvilu gdje bijaše dvor mnogih, samo on umre
prirodnom smrću i tu blizu je sahranjen pod 9 tona teškom pločom.
Ostali su pobijeni u atentatima ili kao Mrki odvedeni u ropstvo i
tamo utučeni. To govori u prilog pisca Meshe kad je rekao da
mnogi srljaju na vlast kao leptirice na plamen svijeće koje ih sprže.
Na poslu mi dan bi nešto lakši. Napravim 1.880 komada. Neška
reče dok je vozila da je ona napravila 3700. Ma nisam ja za taj
posao ali šta se može. Ne biram ja posao nego posao bira mene.
Desna ruka iznad lakta me bolila cijelu noć. Prevrtao sam se po
krevetu polu-budan tražeći neki položaj da manje boli. ShuShu je
na univerzitetu. Uči. Ima sutra dva ispita. Sinoć je došla u 4 ujutro.
Turnir u Grizvilu u socceru u čast 16 poginulih u BOOM
bombardovanju zgrade Tv-a. mali Aznar, ljuti Espanjol taj napad
predloži BOOMu i usvojiše ga.
Na Tv Tradera policijska podsjećanja na rat 92-e. Evo specijalaca
Ikića joji je imao multinacionalnu policiju jer je imao pored Oniša
i 20 % Eniša i 20 % Aniša. Prvi od 81 poginulih bijaše Eniš zvani
Buco. Kaže, spriječavali su vojnike Balk armije i one sa brda da
vršljaju i ubijaju civile po Traderu. Danas je dan antifašizma u
ovom gradu. Evo su i ledi Iserko dali nagradu. Ona je iz Sany i
vječno je pružala otpor politici Mrkog i hrabro vjerovala da
možemo izaći iz tunela u građansko društvo a ne u naci tvorevine.
Bona je posljednja kockica koja treba da se složi u regionu da se
sav svijet potvrdi u dobrim namjerama. A da li je svijet dobar?,
dodajem ja. Isto kao i kod nas na Balku. Ima manijaka, lopova i
poštenih, pa ko pobijedi.
Evo 20 miliona # je uloženo u hotel Ristol u Traderu. On je za rata
92-e bio na granici između Eniša i Oniša. Na liniji fronta. 186 soba
sa 4 zvijezdice. Izrešetali ga k’o švajcarski sir. Jesu li to oni što
nikad nisu imali para da uđu u njega i popiju piće kao što sam bio i
ja ili oni koji su se izležavali po hotelima na državni trošak.
Vjerovatno da su prvi pucali a ovi drugi naređivali. Kad sam 67-e i
osme prolazio kraj njega samo bih uzdahnuo i prošao pored nekih
stakala kroz koje se nije moglo ništa vidjeti. Naum mi nije padalo
62
ni da provirim. Tako i u Ajat u Grizvillu kada sam bio 95-e
izbjeglica. Jedva sam na nagovor Dra ušao sa njom i alom ShuShu
u hotel Continental pokraj Ava centra kada mi je rekla da na
recepciji daju djeci bombone. Vidite, taj strah od luxuza ljudi kao
Onja ga nikada nije imao. Luxuz je pravljen za njih. Tako to takvi
tippovi shvataju. On je još kao student ljepo obučen u sako i
kravata redovno išao u Amam bar. Dokaz je i to što ga sada na Tv
vidim pozvanog da priča za Tv i na prijemu otvaranja. Inestitr
popravke je neki sa Araba đe ima puno goriva i para.
Osam pravnih fakulteta u Bony. Još pored toga i privatni. Otkud
toliki profesori? Pita se dekan jednoga. Evo presjednik Sany na
Francu. Potpisaće strateški plan. Šta li je to? Da i Sany napada
Ibiju ili da tjera stanovništvo da šute i nelaju na BOOM i DAS.
Na Japu, 60.000 tona vode koja je služila za hlađenje reaktora
treba negdje pohraniti. Kažu 10.000 će vratiti u more i u svemir.
Bože oće li nas potrovati. Kup u socceru Bone. U finalu Eljo iz
Tradera i Elik iz Enice. Jednonacionalno Onishki ali biće tuče.
Prošli put na njihovom meču poginu od noža jedan navijač Elje.
Našima zemljacima kad nema nacionalizma dovoljna je i utakmica
za klanje.
Dra je na koleđu a ShuShu se ne javlja. Uči. Trebala bi ranije doći
i spavati da bude odmorna za sutra. Ima dva ispita u jednom danu.
Hoće li ustati na vrijeme. Evo priča antifašista Biser Šerif kako je
u Traderu 41- e postepeno nestajalo djece u njgovim razredu,
Eniša i Jewa. On se nešto bunio pa je uhapšen. U logoru Jasenovac
su preživjeli i on kao čistač u bolnici zahvaljujući partijskoj
organizaciji gdje je bio i Emerih Blum, poslije rata genijalni
direktor Energoinvesta, velike firme sa Balka, i slušajući
komentare fetyša koji su ranjeni po frontovima, prenosio vijesti
ostalima. Eto i sestra mu bila ilegalac i krila se kod prijatelja u
Traderu. I Džemal Bijedić kojega su znali samo pod nadimkom
Crni obučen u niformu domobrana je obilazio partijske čelije
komunista i bodrio ih da izdrže. Na Marijin Dvoru u Traderu 45-e
godine 55 ljudi je objesio komadant logora Jasenovac Luburić,
Anish Fety inače se hvalio da je porijeklom Enish pokršten u Aniš
religiju. Došao je sa 800 ljudi da očisti grad od antifetizma da bi
poraženi Hameri pri povlačenju sa Afra mogli lakše proći kroz
njega i dalje. Bio je komandir likvdatora koji za rata od 4 godine
ubiše oko 700.000 ljudi, mahom Enisha, Yewa i Tzigana.
63
Evo 22 h, ShuShu došla. Dra također došla. Nemora polagati ovaj
ispit jer ga je već jednom davno položila ali pare joj neće vratiti.
Safety and…! Laku noć.
7011-04-08 21:20.
Jesam umoran crko da Bog da. Ruke kao da su mi slomljene. Evo
sam sa Denovom Dra chatovao na FB. Oni su u K2. Dobro su i
zdravo. Bila je dobila nervni slom, ali je sad dobro. Izvukla se
kako kaže. Pričam joj da se ne sekira, itd…Djeca rastu. Mali
njihov prvi srednje a mala studira ahitekturu. Evo mi na vezi bi i
brazer sa Austa pa video-divanimo. U njih ljeto. Plus trideset i
nešto. Neće ni on ići na svabu našem sinovcu Piterovom sinu
Emanji, nego na pecanje u okean. Pokazujem mu satove što ću
poslati mladencima. I AvaSha mi bi na vezi jutros oko pet, ali
napisa da je kod klijenta i nema za mene vremena. Radi. Bila je
kod mame na Balku. Šta li je tamo vidjela.
Digao se na Syrcu narod protiv vlasti. Presjednik, sin od Kotovog
druga iz dana nesvrstavanja Hafeza je već 30 godina na vlasti, kao
što mu je i tata bio, pa raji dodijalo tolike godine gledati vrlog i
jedinog predsjednika, i sve o njemu lijepo, čisto, ispeglano,
pametno, učeno i vaspitano, itd., a mi; prljavi, glupi, gladni, goli,
usrani i bosi.
Odoh spavati. Laku noć. Uf što sam ljubazan.
7011-04-09 7:25:05.
Sviće sunčan dan. Biće plus trinaest, sutra dvadeset. Boli me ruka.
Od posla. Neznam do kada ću moći kucati ovaj dnevnik. Mnogi su
mislili da imaju vremena, a vremena neima. Ne postoji. Neima.
Sve ga je manje pa čo’ek u žurbi se više boji izazova i novotarija i
može lakše da pogriješi. Snovi ružni a java srećom sve ljepša. Još
sam pod uticajem sna da sam u Bačiju gdje me svi mrze i jedva
čekaju da otperjam kao što sam i doperjao. Grozno. Ali to nije
ništa prema onom kad Vas mrze i bombarduju. Još je gore kad Vas
samo bombarduju.
Danas idem majstoru da mi promjeni kočnice na Ojoti. Usput ću
da ga pitam za onu listu privilegija na Ibiji. Da li su to oni stvarno
imali. I mi smo imali besplatnog zubara a svi imali kvarne zube.
Plati pa ćeš ga bolje čuvati. Možda je tu istina. Pitanje je u
64
kritičnoj masi. Kad je prevrši ona količina koja ne može da plaća
onda puca država, nastaju otimačine koje zovu revolucije i ratovi.
Ja teoretišem sa onim što ne znam. Baš me briga. Koliko teorija
ima koje su bile istine neko vrijeme pa pale u vodu. Eto Nafta. Ni
dan danas ne znaju kako nastaje i otkud je toliko ima i do kada. A
svi se biju oko nje. Proljevaju drugu dragocijenu tečnost, krv za
koju znamo kako nastaje. Evo naša glumica lijepa ko san, rodila je
majka, objašnjava nešto o nastavku karijere u inostranstvu. Znaju i
oni oteti što je lijepo. Tako je i sa stručnjacima sa Balka. Ode sve
što može. Sva ulaganja u njih pokupe drugi a krediti Balku ostaju.
Zašto države gdje oni idu ne plate njihovo školovanje. A ne. Nisu
ih kao one zvale nego su sami došli. To Koto nije dao. Mogao je
neko samo pobjeći da se ne vrati više. Ima ih ovdje koliko hoćeš
pa kivni na već 30 godina mrtvog Kota svete se njemu i Balku
nazivajući nas novodošle svakako; izdajicama, komunjarama,
slugama režima, a oni pucaju od slobode, para i napretka. Ustvari
su ovdje dugo bili sluge pa ih to tišti. Trebali su Balku da se nas
izvuče iz mizerije, a oni za lovu, barove i prostituciju odoše
graditi druge. I oni su također bili u mizeriji i stalno smo mi u
mizeriji dok smo zarobljeni gravitacijom zbog koje starimo i
umiremo. Hranimo ove životinje planete našim organizmima.
Može se neko smijati ali mi sve te planete i ostala prirodna
skalamerija koja leta svemirom, pomalo liče na one aždaje iz bajki.
Sve što na njima naraste pojedu, usisaju u sebe, pa kad nema više
ostaje pustoš.
Probam da čitam onog generala što napusti komandovanje
armijom Nade i ode u penziju. Našao sam za 8 talira njegovu
knjigu u starinarnici. Njegovu debelu i luksuznu knjigu. Pošto li je
bila kad je izašla. I on i ona su već zastarjeli. Balk je posjetio dva
puta. Naravno, letao je helikopterom od – do, dok je dole narod
grcao od zime, gladi, rana i bolešćina i smrti. Kaže se u komentaru
na koricama da je bio apolitičan ali pominje samo enklave koje su
bile opkoljene Enišima i sasvim malo grad Bridge gdje je nastala
mržnja između Anisha i Onisha. Čak, za Oniški Ihać ne napomenu
da je bio napadan i od Babyjevih Onisha nego samo od Enisha.
Naime, tu su se sukobile dvije Oniške struje, Babijevi i Alijevi.
Tukli se zdušno i od Enisha redovno za pare iznajmljivali
artiljeriju, sve dok Alijevi nisu iznajmili čitavu vojsku iz Hany i
rastjerali Babijeve. Pričao mi Uhamed, ozbiljan čo’ek i jedan od
65
njih dok sam bio u K2 da su njih 40.000 preko jedne rijeke i niz
pritoka pretjerali u jednom danu u novo nastalu državu Hany, a
Babi bome tamo zaglavi i dugogodišnji zatvor. Jadnik.
Zaglavi zatvor u Hany
Zbog zločina u Bony
Šta će biti kad izađe vidjećemo. Biće svašta, a možda i ništa.
Naime on je trebao da bude presjednik presjedništva u Bony ali
Mudy zvani Aly, ambiciozni bivši religiozno-politički zatvorenik
Kotovog režima i okorjeli naci- religiozni Onish “fino” zamoli da
odustane i malo da njemu da presjednikuje. Baby kaže, to jest tvrdi
da su mu neki laskavci i potrčke oko Alya prijetili i pritiskali
raznim grozotama. Tako naša Bona dobi novog šefa vječnog Alija.
I osta po ugledu na Kota
Pre’sjednik do kraja života.
Ovo sam morao izdvojiti kao stih a kad me budu prevodili na neke
jezike ne mora tako ostati. Otpjevao je tako on i zaboravio na
ustavnu odluku da se pre’sejednik pre’sjedništva može biti samo
godinu dana. Ponavljam ove stvari iz prve knjige zato što ih mi sa
Balka stalno ponavljamo između sebe i također u našim glavama i
stalno se pitamo kako je to moguće da nam palamude a ustavne
odluke nam izgledaju obavezujuće kao beton, gvožđe bolan, a tako
lako lomljivo. Eto i na sedmoj novostvorenoj državi na Balku,
Osovo, neki bi novi presjednik samo 35 dana pa ga zbog
procedurne greške smjeniše i ambasador DASa za ruku dovede
neku ženu za koju već bivši predsjeda reče nikad nije čuo.
Zamislite predsjednika koji kaže da nikad nije čuo za nekoga ko će
ga demokratski zamjeniti.
Evo skoro devet sati. Posao droga mi nedostaje pa neznam šta bih
od sebe. Kao nešto bih trebao. Neku akciju a za krevet je baš rano.
Eto već osam godina rata na Raku kojega povede sin Uš. Objesiše
njihovog diktatora Adama jer je javno prkosio DASu i čak na
trotoaru ispred nekog luxuznog hotela dao da se napravi mozaik
bivšega predjednika, tate Usha. Sramota. Plati on glavom rekavši
zadnje rijeći da je ipak Alah svemoguć. Evo Krajišnici mogu da se
vrate u Hany, kaže neki crnac sa kravatom. Kažem crnac u ne
66
rasističkom maniru nego u smislu totalni stranac. Ma na Balku u
moje doba sem nekih studenata nismo imali ozbiljnijih crnaca. On
se dakle u UN izborio da mogu da se vrate. Nema niko drugi ni u
vladi Hany niti igdje. Ima puno udruženja Krajišnika bez politike,
ali ima ideja da se na DASu napravi jedno tjelo pa da odatle lome i
krše prekršena prava. Da vrate svoje stanove iz kojih su istjerani
koje Hany neda. E to je to. Stanove je Koto dijelio kao stanarska
prava, a ne vlasništvo i sada vlast tamo kaže, -napustili ste ih pa iše
nisu vaši. Čuj tog izraza napustili. Ljudi pobjegli pred
istrebljenjem a oni kažu napustili. U Bony već nije tako. Stanarska
prava su ostala važeća i za sve i koji su ostali i otišli. Mi smo
istjerali iz našega stana moga kolegu tičera koji se uselio i
stanovao u njemu dvije godine. Opirao se žestoko, ali neka žena
advokat koju smo platili 1.000 # ga uspjede izbaciti van. Prodamo
stan nekom policajcu za 16.500# i pare uze brat od Dra da dovrši
kuću u Anja-Uki, glavnom gradu Sanish republike, dijela Bony
koji zauzima pola njene teritorije, tačnije 49 % pa je na Tv
Tradera cinično zovu manji dio države.
Kuće eniša u Hany stoje napuštene ili su lažno preprodane. Stoka
je naravno poklana i pojedena prije 15 godina. Ala je tu bilo jeftina
mesa, pa zatim; cigle, crijepa, drveta, kablova, alata, namještaja,
gardarobe, suđa i slično. Zamislite oko stotinu hiljada napuštenih
imanja i stanova. Iz Hany bi oko 300.000 istjeranih Senisha i niko
se ne počeša za taj čin. Kao da je to sasvim prirodan čin. Sude sada
nekoj trojici generala iz Hany za operaciju Storm. Presuda je 15
ovoga mjeseca. U Hany svi čekaju hoće li ih, a time i sve Anishe
oprati od krivice.
Na Japu nikome ne pada na um da ide skuplja takvo što tuđe
poslije zemljotresa i cunamija. Tamo bi preko 30.000 mrtvih. Ma
novčanik sa pločnika neće da pokupe. Znaju da je to neko ispustio
i da će se možda po to vratiti. Ima policija koje će to pokupiti i
pokušati da nađe vlasnika jer zna kakva je to muka doći do
novčanika, dokumenata, ključeva, para ird. Eto vidite samo mene
kao primjer. Sada da me neko opljačka i istjera odavde pa gdje bih
ja ponovo. Tada mi je to 95-e bilo jednostavno ‘ladno, otići i samo
otići. Eto i moj brat je tako otišao i sad na Austu ode danas lađom
pecati. ‘Ladno plati 220 # NA DAN I NA LOĆKI DOBIJE SVE
ZA PECANJE, I PIVO I RUČAK. ETO mi se od uzbuđenja
uključi Caps lock. Zamislite moga brata na oceanu kako na
67
pecanju na krupnu ribu do 500 kilograma plovi loćkom nad
duboke vode. Bolje to umjesto po cio dan igrati karte u oblacima
dima u zadimljenim separeima “Konaka” u Grasslandu podrigujući
uz pivo i čevape sa lukom i obilate prostote dok se kući ‘ladi
dobar ručak i ukućani čekaju glavu porodice. Odoh u banku staviti
platu, uzeti keša za pijacu, me’aničara i na ShuShkinom laptopu
zamjeniti tastaturu. Eto zašta radim. Neka Gilea ne kudi.
Evo veče, 21 sat, malo sam čitao pa stupih sa Ikolom mojim
‘unukom’ u pisanije na Face Book-u. Javi mi da je unuka moga
ujaka poginula u gradu na obali mora Negro. Tek se udala i imaju
10-o mjesečnu bebu, ćerkicu. Izlazila iz taxija i udari je neko jureći
na motoru. O crna nesrećo nikada ne spavaš.
Bio sam kod mehaničara A-Ćima onoga što je bio u Ibiji na Afru
da mi mjenja diskve i kočnice. Prije toga kupim diskove i pakne za
155 talira. On mi naplati 55 pa me to dođe 210 #. Pitam ga za život
u Ibiji i navode radio Tradera. Ma kakvi, da take neke su imali
uslove života kao što nabroja radio Trader, nebi dizali revoluciju.
Mada su imali svi para, ali nema žena. Zarobljene su po kućama ili
rezervisane ili već prodane bogatijima. A kakav ježivot muškarca
bez žene. Nikakav. Izeš stanove bez žena i ženu bez muškarca.
Dođe i Eljko iz Hany dio ravne Lavonije da mjenja ulje. Naravno
da je sa Balka. Kaže da su mu Aniši oduzeli i kuću i stan i nedaju
ništa nazad. Pa kako kuću, moraju vratiti, velim. Ma kakvi kaže,
imam rješenje da zbog toga što ne znaju đe sam bio za rata nam
sve uzeše. Pričam mu za crnca koji će uvesti zakon za povrat
imovine u Hany. Kaže ako mi vrate prodaću sve, pola potrošiti na
jednu trevenku i drugo pola dati za siromašnu djecu. Vozi taxi, a
probavao je ovdje i sa pekarom i radnjom pa ga izigrali. Sudio se
sa gazdom plaze ali ne može protiv njegovog tima advokata. Svira
još uvijek dobro harmoniku i to je onaj što sam napravi sinu Rkiju
kontrabas. Mali je porastao i završio koledž sa 95 %, ali za njega
nema mjesta na fakultetu. Treba da čeka na upis. Ćerka im je isto
dobar student kinesiolgije pa ima šansi da radi u državnoj firmi.
Ma, neide sve kako valja. Supruga Eljkova se teško razboljela i
malo je prohodala otkako prima novi ljek. Uvijek se neda sve da
bude dobro pa to ti je. Šuti Gilea ne huli.
Navrati tu kod Aćija i Lobo Ukić, stari mašino-inžinjer iz New
Grasslanda, da mu se nešto popravi na autu njegove kćerke. Tako
mi plaćamo auta, popravke, gorivo i osiguranje auta nama i našim
68
ćerkama. A šta bi drugo? Ja se zaprepastio prvi dan 7001-e kada
sam došao u školu na amerijen i sjeo do njega, a on onako iz
dosade piše Grassland, pa ope’, grassland, pa ope’. Ma otkuda si
kažem i on reče -iz Novoga Grasslanda. Ja iz Staroga velim
nekako bolno jer me još drmala nostalgija i za tim imenom, da ga
čujem još bar od nekoga drugoga, a ne samo od mene što ga iz
moga mozga često šaputah samo sebi. Ma za rata tukli ga Aniši.
Ušli mu dvojica u po bijela dana u stan i tukli ga skoro cio sat. I
ženu su mu tukli. Dvije stolice od nju su slomili. Ima još i sada
defektnu nogu od toga. U susjednom stanu su zatim tukli dva
Anisha i dva Enisha jer su bili zajedno i igrali karte. Tražili su i
profesoricu fizičkog vaspitanja da i nju pretuku iako je Anish ali
razlog je bio što je udata za Enisha. I to ko? Njeni loši đaci, ludaci.
Porasli pa u osvetu svoga tupoga mozga. Jedan je veli umro u 35oj godini. Pa ti su se tukli sjekirama i u miru. Iz ona su dva sela
Ućići i Ankovići i to oba po nacionalnosti Anishka, pa kad im
nešto dodje krenu noću kao po dogovoru u šumu sa sjekirama pa
ko živ izađe.
Pitam ga za starosnu penziju koja me čeka za tačno 121-u
sedmicu.Tješi me Ukić da zajedno sa ženom mjesečno imaju preko
2.000 talira. Ko zna šta me čeka. Popodne poslije kafane provedem
sa ShuShu. Zadovoljna je bjelom tastaturom na laptopu. Dao sam
Vikyju 30 # jer nije htio više. Častim i kafom ko je htio i meni
jedan čaj od limuna. Prije toga sam popio jedan od ruže. Koštaju
1.85. ja obavezno bacim kusur u apoenima jedan pet i 10 centi u
čašicu za poslužitelje.
Kaže Vicky toliko je naplatio koliko je tastaturu platio na Tbazaru. Poručio joj je da više ne ruča u blizini laptopa. Oko 18 h
ona ode da se nađe sa prijateljima. Ja se bacim na kauč. Srce mi je
nešto preskakalo. Navio sam neku muzičku radio stanicu na Tv. I
to ovdje ima. Izaberem stari rok i u snu me dobro sokolio. Možda
od proljeća i lijepih žena me malo uzdrmalo, a i vazduh u kafani
nije dobar mada se ovdje u njima ne puši. Opet smo se tamo
sakupljali, nas 7 bi maximalno. Na kraju dođe i još jedan, osmi.
Uvalim mu moju knjigu na čitanje. Ako bude zadovoljan kaže da
će da je kupiti. Na pijaci prije kafane kupim za 14 # četiri sušene
kobasice, midium ljute i kod kupovine paradajza srtnem Peru
zubara. Plati mi 20 # za knjigu koju sam mu dao prije, mislim tri
sedmice, dok je renovirao prizemlje zgrade u kojoj na spratu ima
69
stan i ordinaciju. Ohrabri me istinski. Kaže da sam dobro nabio
moj roman-dnevnik u dnevniku. Evo mi i Usmir posla četiri
genijalne priče o četiri Grassland ličnosti Yew nacije, a to da ne
širim dalje dok ih ne objavi. Posla mi i ohrabrujuće pismo, i kao
svaki poeta i pisac priča i drama lijepo ga nakiti. Evo vidite;
Vozdra Gilea ! Evo sam primio od Tebe ovaj Tvoj pisani materijal.
Hvala. Ovih ću dana to polajne protabiriti ....
Baš me raduje što pišeš. Kad god stigneš, piši . Možda pomisliš
kako to sad nema nikakve veze i nikakve potrebe, ali -piši...
Poradi sebe. Poradi žene. Poradi kćeri. Poradi unuka.
Neka jednog dana mogu kazati : moj je dida, moj je dedo, moj je
đed pisao !
Nije krao, nije pljačkao, nije otimao, nije psovao i lagao, nije
prijetio, nije bio krkan, papak i glupan,
on je bio gospodin, on je pisao ....
Podigni glavu, proberi slovo - i , piši ....
Javim Ti se idućih dana....
Puno pozdrava Tebi i svim Tvojima !!!
Eto meni podrške od mog jarana iz Hany. Ma vidi se razlog
pisanja nemora biti enormni upjeh. Pisac je tampon između
terora vlasti i javnosti. Ja sam dokumentarist i dobro pamtim
slike i videa iz života. Sada prenosim sekvence sa Balka i odavde,
pa nekoga to može i zanimati. Malo sam zajedljiv na vlast kao i
svaka opozicija. Nikad mi nisu dali da vladam. Često mi padne
naum da sam trebao ostati direktor one osnovne škole u selu Aglič
pet kilometara pored Bačija. Nepregledna ravnica bez brda i
planina, ma ni brdašca. Bez bistre vode i malih planinskih konja.
Jedna veća tikva ti zakloni pejsaža, bez perspektive pejzaža ako
nisi na nekakvom uzvišenju, obično kuće na sprat ili maximalno
dva, ili, što je rijetko za nas obične ljude, iz aviona. Živiš kao na
pozornici pozorišta. Još kad sam kroz rešetku na prozoru tjesne
kancelarije odmah iza direktora koji me ubjeđivao da ga ja
zamjenim vidio silnu prašinčinu koju podiže vjetar i prskanje polja
hemikalijama, izgubio sam volju za tamo živim. Bježi u Bony
kazah sebi i tako i bi. Tako je isti 46-e i moj ćaća pobjegao iz ove
ravnice kad su mu bili dali kuću i njive nekoga od Hammera koji
su bježali pred Kotom. Mi mislili da su oni stvarno bježali, a ne,
oni su po naeđenju Aveglija morali da se povuku sa vojsko da bi
70
što žešće branili Hammer, pa kad ga odbrane vratiće se ponovo
ovamo. Uf. Međutim, vratim se ja u moj Grassland, oženim Dra i
dobismo ćerkicu ShuShu. Otamo me iz moga Grasslanda ‘ladno
otjera zlo vrijeme koje od dobrih ljudi pravi lutalice a od zlih vođe
i komadante zla. Neka, kažu oni, što više zla i mrtvih, to je za nas
bolje. Nek se narod boji i boji. Ostaćemo duže na vlasti. I tako
narod u strahu trpi pa nekad i više decenija pa mu pukne film i
rukne nešto iz njega. Nažalost novi zli ljudi najčešće opet ugrabe
vlast jer oni ne drijemaju. Ili su bili dobri ali vlast ide u paketu sa
terorom i maltretiranjem nekih grupacija najčešće po naciji, religiji
i boji kože. Može i drugih grupa po shvatanjima. Eto taj Baby iz
sjeverno-zapadnog ćoška Bony. Šta mu je trebalo da se buni protiv
Mudya. Ista vjera, i nacija, i imena i prezimena, ista trka da
zajedno osvoje u parlamentu što više mjesta, a poslije ljudi ginu u
rovovima jedni protiv drugih. Tako tamo moj drug iz K1 Uhamed
bi protiv rođenog ujaka. Kuće im dijele samo 2 metra prostora.
Zajedno ih pravili, pomagali se, on mu sin od rođene sestre, ali,
đaba. Vlast briše rod.
Evo nam na našoj Nadi pala vlada pa sada trka uvijek istih lica
ovih političara, ko nekih atletičara po selima i gradovima na sve
strane ogromne Nade. Obećavaju ovo onde, ono ovde, ko se šta
prije sjeti, za lječenje, studente itd. Čitavi ih timovi u dresovima
partija prate, plješću i bodre kao na utakmici.
10.4.7011 9:18:41
Ustao sam nešto prije osam. Okupam se nabrzinu i navijam Tv1 iz
Hany, ali neće. Ima jedna emisija nedjom u dva pa bude uvijek
podataka za moju knjigu. Sada će 15-og odluka na međunarodnom
sudu za tri generala koje sude za istjerivanje onih 300.000 Eniša iz
Hany. Ma šta god bude ništa se u biti ne mijenja. Prošlo 20 godina
jarane od toga. Priča mi jedan istjerani također jučer kod
mehaničara. Sad se narod skuplja kod manastira. Po 20.000 ih
dođe na neke crkvene svetkovine. Sve to izgleda luxuzno jer dođu
autima i de-lux autobusima, lijepo obučeni i dotjerani sa folk
grupama i muzikantima raznih žanrova. Kuhaju paprikaše i peku
ovce, janjce, telad, piliće i krmad, roštilj i ćevape. Piju rakiju, pivo
i sve živo tako da su rumeni i nasmijani kao sa reklama za
zdravlje. Tu budu par dana pa nestanu u diasporu do novog
71
okupljanja. Oni domaći Aniši nemaju više taj naboj da se biju pa
gledaju nijemo i čude se otkud toj raji pare. Poneko se dobro
snašao i vratio. Eto mi dalje priča da je neki Enish mladić otvorio
tamo u Rajini pilane, radnje, kafane i hotele, magacine i da ga ja
ne zaustavi nekom primjedbom ko zna šta bi on još dodao. Naš
narod ode lako u legendu, bajku i apstrakciju. Od sada ću
redovno subotom kod A-Ćima da se naslušam legendi i konkretnh
događanja. To ti je kao da odeš u živu biblioteku. Tako je kod
svakog od naših mehaničara. ovdje u Kichu ima ih Sa Balka jedno
tuce. Kad bi sve redovno obilazio imao bih još štošta o nama
napisati.
7011-04-14, 21h
Evo sam dva dana popravljao dnevnik. Usmir, naš književnik iz iz
Grasslanda koji žvi i radi u Hany blizu glavnoga grada, hoće da ga
pregleda. Eto mi Krgo, kustos muzeja rodne kuće Ive Andrića u
Grasslandu javi da je moj roman u elektronskoj postavci muzeja..
Čutim dva dana šokiran od uzbuđenja. Sad ću mu poslati i ovaj dio
iz 7011-e. novi život u novoj provinciji K1. Tu je 10 miliona ljudi
na malom prostoru velićine manje od Bony koja imade samo četiri.
Ostalo je pustara veličine 5 Balka. Pod pustaa podrazumjevam
prostor bez ljudi. Naravno da su to ovdje zelene površine, šume,
šumetine, jezera, prerije, brda i planine.
Evo prikazuju KaraKaru i o njemu dokumentarnu emisiju; kako je
za Kotovog Balka bio 11 mjeseci u zatvoru zbog malverzacija oko
vikendice. Priča jedan da je Omo Obrva, poslije maratonski
dosadan predsjednik skupštine Bone, još kao direktor
građevinskog predzeća slao radnike na KaraKarinu vikendicu, a
Dr Kara im davao potvde da su bolesni. Sada je u sve svemirskom
zatvoru za Balk brani se da nije kriv za šta ga optužuju, genocid u
Srbrenom gradu i zločine širom Bony. On reče da oni Eniši koji su
ostali u gradovima pod vlašću Oniša i Aniša nisu više Eniši. Eto
nonšalantno obrisa nas: mene, brata Džoa i našu mamu. Usput i još
oko 250.000 Eniš ljudstva koji se sa njim kao vođom Eniš naroda
u Bony nikad ne složiše. Naj sadističkiji su ratovi između ljudi koji
su bliski, reče neki u toj emisiji koji pojma nema o ratovima. Svi
ratovi su upravo to, sadistički.
7011-04-21, popodne
72
Oni su proizvod ljudske naravi a ne nekih vođa ili ličnosti. Vođe
su samo paravan za sve u nama što imamo. I dobro i zlo. Eto vođa
Mrki je bio toliko mrk da je naređivao prisutnima da gledaju u pod
kad mu se obraćaju. Dakle snihodljivo kao sluge. Tako i KaraKara
je morao na sve pristati šta bi mu Mrkokosi naredio. Po povatku na
brda oko Tradera savijao se na volju skupštine i trojke sa kojom je
sve ovo otpočeo. Čak su se izdirali na njega i ona djevojka što ga
naslijedi kao predsjednika i onaj mu jaran što se ubi sa dva metka.
Obrva zaglavi robiju također na tom sudu. Nije htio da sluša
Dasovce i da ostavi Eniše u blizini i djelovima Tradera koje su
držali cio rat nego naredi pokret. Svi van. Prije toga je miroljubivo
šetao i čak se simpatično-ozbiljno uslikao sa presjednikom Dasa na
Eniš teritoriji. Šta li tu bi da iseli stanovništvo u nespokoj i sebe u
zatvor na bome dugo godina. Da li je ponio onu sliku sa sobom da
je na šetnji pokazuje zatvorenicima. Bilo je nekih glasina po
novinama da su ga maltretirali drugovi sa robije. Vjerovatno oni
koji nikada nikakvu šansu u životu nisu imali.
Eto petnaestoga proglasiše dva generala Aniška krivim a trećega
ne. Progon i zločinački poduhvat protiv Eniša u Aniški ili državi
Hany. DAS je dao saglasnost za vojnu operaciju a vrh Hany sa
Ljutkom na čelu izmjenio ciljeve porobljavanja Eniša u progon. Ili
mu je to Mrky smjestio i naredio sveopšti pokret 250.000 Eniša ka
pramajki postojbini Sany. Uglavnom general lavni dobi 24 a
sporedni 18 godina. Onaj treći se smješka sa fotosa dok ova
dvojica ne izgledaju baš zadovoljno. Onog glavnoga je čekala
nova žena i vila nekog Kotovog generala, slava, prijemi, pozorišne
premijere itd…. A sve za noć ode u vodu. Dvadeset četiri godine
zatvora. Digla se cijela Hany, i oni što hoće i oni što moraju.
Protestuju. Proglasili predsjednika Sany za nepoželjnu osobu.
Misle da je on sve zamutio za vrijeme posjete Francu sa malim ali
oštrim predsjednikom Zagorom. Možda, sudeći po intervenciji u
Ibiji i posvuda na Afru, nekim novim Napoleonom. Po rastu i
pričama o aferma sa ženama su slični. Prva mu je oslobodila
medicinske sestre iz Bulgarije, taoce na Ibiji, koje su optuživali da
su donijeli Sidu umjesto ljekova. Bome bile su robinje tamo pet
godina. Samo što ih je oslobodila on se oženi lijepom pjevaćicom.
Po novinama su ubrzo našli njoj ljubavnika i njemu ljubavnica
73
stotinu. Kao i ovdje ljudi poludili za aferama. Valjda od
impotencije. Ništa ne rade nego izmišljaju. Svakom prišiju neku
ženu sa kojom je komšija, putuje ili radi i slično. Moj komšija
Eljko je bio dugo konobar po našim kafanama. Kojoj god je
ženskoj osobi poslužio piće bio je označen kao njen ljubavnik.
Kaže da mu je muka od naših. Nema večeri da se neko nebi
potukao i došla policija da interveniše. Piam Ikinog sina Arka koji
onobariše posvuda za razlog. Kaže da se ne čudi jer poslije sati i
sati za mašinama i robotima čo’ek poludi. I ja od ovoga posla
osjećam kako se u meni penje nivo agresivnosti. Sreća da je Dra na
koleđu a ShuShu na univerztetu. Uče marljivo. Nema šta da se
žalim na njih. ShuShu je odnijela pet vreća naše gardarobe u
komunity Mill za pomoć siromašnima. Neka i mi damo malo
sadake. Krenuo sam sa Dra da odnesemo 12 čekova po 400 # za
održavanje zgrade za iduću godinu ali sreća da u prizemlju bi ona
štuka superintendent Rsula i ona ih uze. Ja se ratih na kauč jer sam
se jedva dovukao sa posla. Ispao mi je i celfon negdje usput.
Nazovem ga sa kućnoga telefona više puta. Niko se ne odaziva.
Napokon, nazovem kompaniju da ga blokiraju dok ga ne
pronađem. Imam na njemu preko 800 slika koje nisam prenio u
kompjuter. Svašta. Tako mi je lani propalo 2 godine slikarenja
kada je crkao kućni kompjuter pa smo ga nanovo reinstalisali.
Užas. Vodite me u prirodu ljudi. Od ove elektronike se može
pošandrcati.
Na kućnom narodnjaci na Tv Odriča. Ljuljaj. Idem si bevandu
nasuti. Tako otprilike, što se tiče alkoholnih napitaka, popijem
jedan litar vina mjesečno. I ništa više. Imam piva u frižideru ali
nema ko da pije. Viski od lani lapi ispod čepa a konjak Vekija ima
i tri godine da je nismo otvarali. Uyas. Napolju ni listak na drveću.
Hladno. Vjetar. A kraj Aprila.
Halid pjeva, ja prava imena daem samo onima koji su već umrli a
on e još živ. I kad umre bit će živ. Ato mu ostavljam njegovo ime.
Halid. Za rata bio na Hameru. Kaže ad se vratio u Trader pomisio
je –Hirošima. Eto vam najbolji opis što mi naum pade da vam
predočim kako ljudi mogu da ruše. A tek grad Bridž. Strašno. Sišli
bi u temelje da i tamo nastave rušiti da ih neko ne zaustavi. Ništa
im nije sveto kad je rušenje u pitanju. Kao djeca kada slože neku
ogromnu kulu od domina ili karata pa zajedno sa roditeljima i
74
uživancijom to ruše. Eto se 41-e neka Aveglyeva specijalna grupa
za rušenje iskrcala na DAS. Brod kojim su došli je istovremeno
bio i podmornica i snabdjeven svim i svačim za podršku rušenju.
Bio je primjećen ali ne bi nikakve uzbune. Grupa se iskrcala na
dok i bila je predsretnuta od nekakve straže koja im zatraži 500 #
da ih ne prijave. Ovi dadoše pare i kad uvidješe sa kakvim
ludacima imaju posla predadoše se sami. Onaj sofisticirani brod se
mirno vinu iz DAS mora i vrati na Hammer da podnese izvještaj
ludom Avegliju. Bili su svi streljani a izdaju. Tipično za vođe koji
gube.
Nisu pogriješili na početku nego odmah iza toga
kad u sukob im je došla ideja i ljudska noga.
22.4.7011 2:18:56
na radiju u Groomu uhapsili grupu od 10 lica koja je pljačkala
Hipo banku godinama i opelješila je za 6 miliona. Na Taly
zaplijenili mafiji 200 miliona i dva soccer kluba preko kojih su
hvatali imiđ. Na Usso kidnaperi oteli sina od naj programera
antivirusa i traže tri miliona otkupa. O bože kud ću ja u ovom
svijetu. Nisam zaspao jer smo vijali moj celfon. Naime ostao kod
Neške u autu a muž joj po dolasku u pola četiri uzima auto i ide da
radi popodne do ponoći. Kad je došao ona javi da je cel bio u autu.
Pokušam joj objasniti kako da ga ugasi ali neuspjevam. Odemo ja i
ShuShu Toyom do njih. Maznem tri kruške, pardon, tri rakije od
kruške. Uminu bol u ruci i leđnim mišićima. Kaže joj muž da bi ja
trebao nositi malo na posao. Na Balku bi to bilo skoro normalno.
Ako ne da nosim ali bi alkohola na izbor bilo u nekom obližnjem
bifeu. Ovdje đe mi radimo nikakve birtije ni picerije nema, ništa.
Samo fabrike.
Naspemo goriva na pumpi na moju karticu sa pet centi popusta po
litru. Nekakav čovjek skitnica traži para. Dam mu pet talira. Hoće
još. Kaže da ne može ni slajs pice dobiti za to. Nema više velim
mu. Mora da ga neko iz mraka tjera da prosi pa mu uzme svu lovu
i za stimulans mu da neki opijat.
Priča mi ShuShu kako je spasila jednu curu iz kome. Našla je u
toaletu zaključanu. Izvukla je ispod vrata van i vidjela da ne diše.
Dala joj je CPR, koji ima položeno za rad u YMCA i zvala
security. Djevojče dođe sebi, ispovraća se i oživi. Eto moja kći ima
75
sada nezaboravno iskustvo. Valjda će joj pomoći da se orjentiše u
životu. Reče mi da je iz kalkulusa imala 48 % a prosjek je bio 50,
pa mora uzeti ljetnji kurs. Ići će utorak, srijdu i četvrtak popodne
od 17 do 18 i 30. Platićemo kaže 200 talira. Eto još jedno iskustvo
za nju. Baš će ga savladati. Pokušam otključati celfon jer sam im
javio da ga zaključaju. Nemože dok ne otvore u devet. Od onih
kruški mi je skroz bolje. Popustio bol u mišićima. Dem na FB da
vidim ko ima u mom Grasslandu. Tamo je već 9 ujutro a u nas tek
tri. Neradimo tri dana zbog uskrsa Isusa. Neku noć mi na FB bio
Kišnjak, muzičar legendarne grupe Grasslanda. Piju neku
grozdovaču i eglenišu. On je u penziji ali svira sa starim rokerima.
U maju gostuju u Oreatu, glanom gradu Hany. Nose stetson šešire
i dobro drmaju taj stari rok. Sve ima na internetu. Cio njihov
repertoar se može preslišati. Evo vijesti. Lider iz opozicije u Sany
je počeo da pije vodu. Kaže zamolio ga patrijarh lično. Žalosno je
djelovao na Tv. On kao na samrtničkoj postelji a oko njega sve
zdravo i živo sa nekim zabrinutim facama. Do sada su lideri u
Sany prikazivani na bojnom polju a ne u krevetu sa priključenim
aparaturama. Ja mislim da je taj poltičar umro za politiku. Ko će
ga zbiljno shvatati. Mada, kod njih se nikada ne zna. Evo
psihologkaže da su porodice stabilnije što je sromaštvo veće.
Njihov posao ih dovodi do samoubistava čiji je index 52 a hirurga
samo 2. Najbolje je humorom lečiti traume. Zato sam ja bio “na
kafi” da se malo ismijemo. To smo zdušno učinili. Viki meni na
moju priču o prosijaku nočas na pumpi kada sam mu dao 5 # a on
mi rekao, -malo je to, reče da ne idem nikad u Enicu jer bi me
začas opuhali do gola. Obećao sam mu da ne idem više nikad
uopšte ni na Balk. A i koji ću vrag tamo. Iz ljubavi, velim
sarkastično sam sebi jer sam pred jutro sanjao da sam u pohod
kroz kafiće u Grasslandu i pred mene iskrsavaju poznata lica i
mame me svojim osmijesima. Ljubav je suštinsko pitanje a ne
novac veli neki psiholog na Tv Grizville. Sjetim se moga oca u
dobi kada je bio dvadesetogodišnjak. Tada je bio patrijahalni život.
Svi članovi jedne veće familije su živjeli zajedno i u ljubavi. Lovu
nisu ni viđali nego radili zajedno da lakše prežive. To se dešavalo
samo prije sto godina. Ma i sada jebešto slično jer lovu i ne
vidimo. Imamo magnetne kartice a ona da li postoji ili ne, neznam.
Postoji kao mašta. Kupim sve na karticu a računam da dajem
novac koji se ne vraća ako ne radiš. Ako daš ljubav vratiće ti se
76
kažu psiholozi. Moraš biti altruista, itd. Sa ljubavlju se odgojno
igra i film. On je jači medij od knjige pa ljudi imitiraju glavne
junake kao one kartice novac i dolazi do trauma. Realnost je ta
koja je zanimljiva. Momci misle da djevojke žele BMW izlaske i
da ćuti i dosadno gleda u pod vteći prstima. Dakle bez života. A
one masovno traže duhovitost. Čovjek je dužan da bude vedar,
kaže Borhes. I nema žene koja na to neće pasti. Treba biti
humorističan i opušten pa jer život je inače besmislen pa čovjek
mora da ga sam osmisli. Gdje se sirotinja nalazi nema mjesta za
filozofiju. Tamo se živi. Svi to kažu kad odu na odmor negdje na
Ubu ili Exico ili Razil i na Afro i ima ih mnogo više nego bogatih.
Društvo živi u zavisnosti od vlasti. Mi na Balku smo spljošteno
društvo, ne znamo gdje su granice. Živimo na istom nivou kao
braća i sestre i nastaje podmetanje, takmičenje i zavist.
Nedjelujemo timski. Neznamo ni gdje je vlast. Šta da poštujemo.
Ali kako da poštujemo nešto što nam se podmeće kao ovo sa
uglednog Oxforda u enciklopediji kažu da su ustaše u Hany bili
mali fašisti a Eniši veliki. Šta li sad planiraju sa budućim
generacijama koji će to tako učiti. Uvjerio sam se da Geografija
odredjuje psihologiju i muziku ljudi. Tako su i Eniši su sa velikim
razlikama jer žive i u primorju i na planinama, kršu i plodnim
ravnicama. Pa ni ne mogu imati isti karakter. Onda je tako sa
većinom svih naroda.
23.4. 7011 6:46:45
Ja sam se uvjerio da
sa gorštacima bilo koje nacije
nema velike zezancije.
Oni su uvijek na oprezu i nekako paze na svaku tvoju riječ. Nema
nekog velikog razgovora sa njima. Kao da očekuje zmiju iza
kamena. Ravničar je miran i čeka žetvu i setvu pa šta mu bog da.
Tako se razvijaju individualističke grupe u narodu. Na Hameru
816-e je Biz-Mark ujedinio 216 kneževina, a sve ratove su
uglavnom počeli iz P-Ruske, hladne i mračne zemlje Hammera. Iz
psihijatrije i književnosti ljudi probavaju i žele ući u politiku.
Ljekari također jer misle da je afirmacija tamo a ne u poslu za koji
su se školovali. Moć. A ne znaju da je teško onom koji o Vama
briži, kaže pjesnik, državnik i filozof Njegoš. Zato se psiholozi
77
toliko samoubijaju a političari ne. Njih povremeno ubijaju drugi.
Naročito u ratovima. Sukob politika je rat. Eto kad se davno
podjelilo Rimsko carstvo podjelili su istu vjeru na dvije. I danas
Anishi i Enishi trpe i ratuju zbog toga. Neki sumnjaju da je sve
istina o uskrsnuća Jesusa. Ako ga nije bilo onda je ta vjera
falcifikat. Kao ona lova koja je u stvari nije lova ali djeluje, postoji
transakcija. Tako je važno da vjera u bolje i pošteno treba ljudima.
Evo se iz Hany i sveštenici mješaju u osudu generala na sudu. U
mom vojničkom gradu Plitu oće da daju ime trga ili ulice bivšem
plaćeniku, legionaru, a generalu u etno čišćenju Eniša iz Hany,
sada osuđenom zbog toga na 24 godine zatvora. Eto u tom zatvoru
sada proslavljaju uskrs zajedno i Eniši i Aniši. Oniša tamo nema a
oni i onako Vaskrs ne slave. Malo čudno kad se zna da rat ne
miluje nikoga. Evo šta pišu Oniš novine iz Tradera.
- Održao sam službu pritvorenicima, koji su bili
podjeljeni u dvije grupe. Većina njih se ispovjedila.
Bilo je predivno. Svi su pjevali u horu, a pošto su
carski časovi dugo trajali, neke od njih su zaboljela
leđa, a nekima od njih je bilo prvi put da čitaju dio te
službe. Na kraju su mi poklonili jaja, koja su ofarbali
u lukovini - rekao je sveštenik Bilbija, ali nije smio da
otkrije od koga je sve dobio jaja na poklon.
Sada mogu zajedno. Zašto ljudi kad ne mogu zajedno ne kažu stop.
Mi odlazimo i dajemo šansu onima koji to mogu. Nastave mržnju i
ratuju pa ih vjetrovi rata pometu i dođu neki novi koji nastave mir
kao da rata nije ni bilo. Kao da su to neke nemani vodile.
Čitam da je 90 mrtvih u sukobima na Cirusu. A tamo AvaSha
otišla na svadbu. Udaje se njena rodica iz trečeg koljena sa kojom
ima zajedničkog pradedu Zimana, starog zemljoradnika koji nije
orao traktorima nego plugom i upregnutim konjima. Interesantno
da je i on bio jedno vrijeme na Nadi i učestvovao u pravljenju
pruge duge pet hiljada kilometara. Kad se vratio kući ni kuće a ni
para od prodaje nije zatekao. To mi je stalno ponavljao kada bi mu
na biciklu odnio nedeljni ručak. Usput bi mi pokazivao srednju
stranu Novosti na kojoj je bilo fotosa obnaženih djevojaka u crno
bjeloj tehnici. Mi bi ih zajedno gustirali dok bi on ručao, a potom
sam se lagano u dugo nedeljno popodne na staroj bicili sa praznim
suđem vraćao nazad sa nekom mješavinom simpatije prema
muškom rodu uvijek spremnim za obožavanje nage žene.
78
Sada ću da probam jagnjetinu koju jutros pržim od pola sedam.
Kaže onaj u novinama da će Eniš KaraKara da peče janje u zatvoru
i podjeli sa Aniš generalom legionarom Otovinom. Šta ima veze.
Sada su slobodni od mržnje kao da nikad nije ni postojala. A
možda i nije. Mržnja je privid, opravdanje za krvoločni karakter
ljudskoga roda. Zatvor ih je oslobodio. Pa zatvori zbog toga i
postoje. Da promjenu dotadašnji karakter čo’eka. Da ga oslobode
od njega samoga i u njemu neprijatelja i njegovih neprijateljstava.
7011-04-24 jutro.
Dra pije kafu. Ostasmo sinoć do dva u restoranu kod Oce i Ranke.
Elma slavila 50-i rođendan. Zasvirah čak malo i moju plavu
guitaru. Uglavnom me spasiše CD nosači zvuka jer je ne vježbam
uopšte pa plesasmo i odavno toliko vremena ne provedoh na
nogama. Bijaše lijepo. Enad njen muž uvijek spreman za šalu iako
je imao baš problema sa zdravljem. Otkazali mu bubrezi pa je
imao transplatovan pa i on otkazao. Odlučio se da sam sebi daje
dijalizu kod kuće. Imaju ćerkicu Inu. Mislim da je 10-i razred.
Nenadu je to treći brak i ima već dvije odrasle kćeri. On Enish a
ona Onish. Oženili se u Traderu u po rata. Radio je u
projektantskom birou kod Mudyjevog sina pa je imao dobru
propusnicu da ga ne diraju iako je rođen na brdu pored Tradera u
omrženom Seniš selu Ale gdje je KaraKara smjestio svoje uporište
i našao puno istomišljenika. Izašli su nekako kroz vanjske i
unutrašnje opsade i u Grizzvilu ona ode pravo u štab ministra za
Eniš policiju Bone koji se tu udobno smjestio i otvorio nekakve
milionske biznise. Prije rata je kao pravnica radila staž u njegovom
birou u Traderu pa ju je lično poznavao. Iznenadio se njenoj
hrabrosti da otvori vrata i dade im propusnicu za Nadu. Tako ovdje
dobiše Inu i nabaviše maloga psa Kokola da ih veseli. Elma se
opredjeli za taxi a on je na disability. Sreća da je imao nekoga da
ga posavjetuje da izdrži 6 mjeseci na radnom mjestu u tvornici
autodijelova pa ima benefite za ljekove. Mi ih nemamo iako mi ih
je menadžerka Lavica obećala dati poslije odmah prva tri mjeseca
rada. Evo se godina navršila pa ništa. Ja ni ne napominjem više.
Idim da je to samo farsa. Imadosmo lani oko 300 # ljekova izdatih
na recept ali zbog sume prihoda tek preko 500 # smo imali pravo
da nam ih plate od povrata taxe. System. Ma nema veze. Draže mi
79
je da smo zdravi. Ja na poslu redovno grizem bjeli luk i nutkam
ostale “pilulama”.
Evo treći dan kako praznujemo uskrsnuće Jezusa. Kako uskrsnu
tako ode ocu na nebo i ne pojavi se više. Ima i pravo. Šta će među
nama pohlepnima. Gledam sinoć šta se šnicli nije pojelo. Možda
Oca da susjedima u Vojsci Spasa. Pored njega je kuhinja za
beskućnike. Moglo je još tridesetak ljudi da se najede.
7011-04-26
Sedam uveče. Poslije baš dosta tmurnih i hladnjikavih dana
sunčano i ljepo iako je jutros povremeno padalo kao iz kabla.
Spavao sam poslije meča soccera na Tv. Onaj Uni opet dade go. A
ne da ga hoće lopta. Kao da je vezao nekom kanapom za nogu. To
je onaj što prima najviše para od svih igrača soccera na Galaxiji,
čitavih 300.000 # nedeljno. Moju 15 godišnju platu on prima
nedeljno. Kako da ne poludiš i pomisliš da je to namjerno urađeno
da te unize i popljuju kao čovjeka. Da ti kažu, -mizerjo, vole,
gnjido imigrantska, evo ti za izdaju tvoje domovine. A nemaš gdje
da se vratiš jer smo ti domovinu zahvaljujući tebi i takvima
uništili. Razorili. Nema više komunizma, bratstva i jedinstva i
Kota i Kotića. Crkni sad ovdje kao crkveni miš. Sakrivaš se od
zemljaka drugih nacionalnosti Balka a i tvoje jer vidiš da nisu ništa
bolji od onih drugih. Bježiš u usamljenost koja te izluđuje. Ubiće
te tvoji Balki ako ne crkneš prirodnom smrću jer su kao i ti kivni
na sve i smo zrikaju ko će koga prije ako to ova vlast ainuje.
Nezna im se ni za koga su ni za šta. Rulja. Reže na sve sisteme kod
nas i sve vlade pa ne hvali nikoga i ne kudi preglasno. Evo Ika
zove na kafu. Bio onako bolestan da vidi mamu. Na kolicima ga
vodali po aerodromima. Bio već ko zna koji put a ja nijednom.
Odosmo. Da ćutim i slušam o mom Balku. Da ćutim jer više
mišljenja nemam a ni stava. Ispraznili su me ovi što igračima,
pjevačima, glumcima i doktorima daju tolike sume pa mi moje
mišljenje ili stav uopšte ne izgleda potrebno na ovom svijetu.
Potreban mu je samo moj rad, moja leđa i ruke kao roba, a poslije
marš u smeće.
28.04.7011
80
Iako crknut od posla i bunovan od sna uvečer sam ipak pisao
možda i čitava dva sata a ode sve k vragu kada sam htio
registrovati. Baš je bilo ljepo izvoditi neplanirano jedne događaje
iz drugih. Napisao sam kako sam kod Ike popio dvije rakice,
njihovoj Anji objasnio interpolaciju prave između zatadatih tačaka,
rekao Iki da griješi što mami nedaje popiti i treću rakijicu dnevno.
Davao joj je ujutro i na podne a uveče ne. Ona ima 88 godina i to
joj sigurno dobro čini za san. Brazera u Anja Uci nije ni vidio.
Puno je svuda prosijaka i bogataša. Kum mu Aniš otvorio pilanu
sa 40 zaposlenih iako tamo Aniši nisu popularni. Bili su tučeni i
zatvarani od braće Oniša kad se zavadiše oko plijena poslije
istrebljenja Eniša iz toga Onjica na zelenoj rijeci Eretvi. Nešto
južnije u Apljini bi obrnuto. Aniši mučiše i ubiše i zatvaraše
legalne u vlasti Oniše. Evo i aktor je u nemilosti u Hany. Bio je
zadnji predsjednik Balka, učestvovao u rasturanju na 7 država a
sada ga njegovi traže da mu kožu oderu. Proglasili ga za izdajnika
transkripata sa neke sjednice na kojoj je uvijek ljuti Hengry
odlučno zapovjedio da Eniša iz Hany nestane. To se sada vrti po
svim radijima i Tv tamo i navodi kao ključni dokaz za osudu
legionara i još jednog generala kada je u akciji Thubder istjerano
300.000 eniša iz njihove postojbine. Mladič koji je radio par
mjeseci sa nama kaže da mu je najteže palo kada je došao kući sa
ratišta i zatekao je praznu i sve napušteno a stoka puštena napolju
muče i bleji tražeći gazdu. Tako stoka i radi. Daj joj ljutoga gazdu
i uradiće sve što naredi. Sada ovi na sudu kažu da je Hengry srećan
što je umro inače bi bio i on u zatvoru. Nisam ovo pisao jučer.
Pisao sam i pisao kako je Koto bio ovo, bio ono a na sahranu mu
dođoš svi predsjednici svijeta sem onoga sa DASa koji tamo posla
svoju mamu. Pisao sam da su došli ustvari da sahrane jedno
vrijeme, moral, etiku, estetiku, poštenje, borbu za iskrenu slobodu,
blokovsku podjelu svijeta, nesvrstane, neke države, itd. I stvarno
se sve okrenu. Hameri se ujediniše u jednu državu. Nestade
komunističkog vojnog pakta, masa država postaše kapitalističke i
priključiše se BOOMu koji sada ima 25 članica. Jedna od njih je i
Hany. To Aktor uradi bez referenduma pa se nadaše nekoj visokoj
poziciji tamo. Ovi pak što ga smatraju izdajicom Aniša mu
nacrtali na majicama facu sa šajkačom i kokardom, simbolom
Etnika Eniša. Bome nebih mu bio u koži. Kad te tvoji traže onda ‘e
naj teže. Mada Aktor može da objasni da je bjelo ustvari crno i ne
81
sekira se mnogo. Sjedi na vikendici i igra šah sa policajcima i čeka
mig od onih kojima je dobro poslužio za rasturanje Balka. Hoće li
mu pomoći ili ostaviti kao isluženu krpu a što se obično kod
silnika dešava.
Malo pišem a malo pričam sa ShuShu koja je evo na vakeyšn već
treći dan. Pekla je picu pa smo jeli, pili mljeko, ja malo virnuo u
veliku šerpu u kojoj još ima graha sa koljenicom. Izrežem par
komada i jedem do besvjesti da nadoknadim malo energije. Danas
sam cijelo vrijeme imao motati onaj nateži komad cink 40. Jedva
sam smotao 1330 komada a 2733 je dnevna norma. Ma zaspao
sam poslije ručka kao beba sve do iza sedam uveče. Sutra plata pa
dva dana odmora. Semice teku kao voda. Još 119 i ja samu
starosnoj penziji. Sa ovom Nada pension od 80 $ mjesečno imaću
600 # mjesečno. Da platimo morgić kako ovdje zovu kredit za
stan. Ošekujemo blizu 4000 # povrata taxe. Ile majstor kupio
Oyotu Amry, naravno polovnu za 11000 talira a NeškaI dođe
jutros sa Onda Kord, naravno i ona polovna. Jučer sam i nju vozio
pa okolo putićima. Kad smo se vraćali bi nobično toplo. Blizu
RoseVilla nas uhati nekakva horizontalna kiša. Nikada takvo nešto
mi se nije ovdje desilo. Usporio sam i skoro stao kad neko dolazi
iz suprotne strane i kaže put je blokiran. Priđemo polagano bliže.
Pale dvije bandere i drveće preko ceste. Da sam žurio možda bi
nešto od toga i po nama palo. Opet da sam išao autoputem bilo bi i
tamo opasno ako ne stanem na rezervnu traku. Na povratku tuda
danas vidimo u suprotnoj traci nema saobraćaja. Na jednom mjestu
samo 4 policijska auta i opet sve prazno. Na izlazu vidimo kolone
kako se pregrupišu da izađu sa njega. Mora da se nešto teško
desilo. O moj Grasslande. Na posao sm išao na kafu u kafić pa u
školu sve pješke 10 minuta. Auta isam ni imao. Nije mi bio
potreban za odlazak u kafiće i posao u gradu širokom 0,5 i dugom
3 km.
29. tra. 11
Jutro rano pola pet. Nemerem više spavat’. Ove dvije drugarice još
nisu ni zaspale. Naša kći i njena jaranica Katy. Došla sinoć oko 10
i još pričaju. A šta bi?. Život ima dovoljno izazova za sviju. Eto
nekom naum pade da se zapita zašto onaj naš zajednički pradeda
Noe što napravi lađu i ukrca familiju i po par svake vrste životinja
82
prije velikog potopa, ukrca i dva komarca. Naš pradjed. Ima čime
da se diči. Napravio 6 miliari potomaka. Evo upalim malo Tv da
vidim vrijeme kad tamo vjenčanje princa GB. I baka kraljica je tu
sa dedom Ilipom. I tata je došao sa Ćamilom, drugom ženom dok
je prinčeva mama Dee poginula sa verenikom u autu. Pričalo se da
je baka naredila ubistvo i svašta dodavalo ali nema dokaza.
Najvjerovatnije je da je neko u tunelu blicnuo i pri velikoj brzini
da bi izbjegli paparace zaslijepio pripitog vozača i očas je auto
pretvoreno u krš. Preživio je samo telohranitelj. Dee je malo pred
smrt posjetila i Grassland. Služio je naš elegantni i proćelavi
komšija Jovana policajca sin inače Eniš, u privatnom malom
hotelu Osovara Edžbija, rođenog u Graslandu u familiji slastičara
Sejfulji. Njemu sam držao kurs recitacije kada sam počeo raditi u
ekonomskoj školi u Grasslandu 74-e godine. Čujem da su
financijski propali on i njegov brat uvijek puni para čak i za
kartanje. Možda je to samo fol jer tamo na Balku se baš nesmijete
prsiti parama pa čak ni onda ako nemate neki jači poltički ili krimi
klan iza leđa. Lopovi ne prezaju ni od čega. To se pokazalo u ratu
kad su im nekakvi uniformisani ubili trećega brata Rezaka na
prozoru male kućice kod Kina u čijem prizemlju je imao
slastičarnu. Još nisu otkrili ubice.
Odoh ja raditi za kraljicu i za sebe. Nada joj još plaća godišnju
rentu. Dok ona postoji postoji i carstvo GB. Naslijediće je sin ili
unuk. Sin kaže da ne želi i da je prestar za kralja. U DASu u 9
država vanredo stanje zbog nevremena. Samo je 4 stepena. Brrr,
hladno a kod nas na Balku, evo Caky piše i stavio fotose na FB,
sve probeharalo. I ovdje će za mjesec dana.
Evo me sa posla. Dokusurio sam grah sa koljenicom onako
hladan iz friga. Poslušam radio pa čujem da je 66 godina prošlo od
oslobođenja logora Dahau koji je radio na istrebljenju ljudi od 33-e
do 45-e godine što znači 8 godina u miru jer većih ratnih operacija
sem 39-e kratkog rata kod bratske podjele Olanda od strane
Hammera sa Ussima i nije bilo. Belga je pala sama kao neka žena
kad odluči da padne sa nekim muškarcem a preko nje okolo
Hammeri uzeše dio Franca sa veličanstvenim glavnim gradom
Arisom. Vladu Franca protjeraše u neku banju Visy. Ona tamo
naredi mobilizaciju i sa Hammerima čak povede vojnike na Ussiju.
Ubiše im 25 miliona stanovnika. Svašta. Usii poslije navališe i od
sedam miliona mrtvih Hammera ubiše bar pola. Poslije toga
83
generala Franci ili kako ih zovu, Cuzy, objesiše kao izdajicu svog
maršala Petena samo 27 godina poslije Prvoga rata iz kojega on
izađe kao pobjednik nad Hammerima i od Cuza obožavan kao
zamjena za Boga. Svašta i od naroda ponekad bude. Sa njim se
nikad ne zna šta si i dokle si. Eto Kota napadaju svi da ih je
nacionalno ugnjetavao. Možda zbog toga što On jedini dozvoli
svima da mu budu vojni podanici i nedade ubijati i klati na
nacionalnoj bazi. Zato ga i mrze. Eto Aktora čuvaju od njegovoga
naroda kome je dao svoje najbolje godine i rizikovao život za
nezavisnu Hany. I mi smo zajedno sa njim rizikovali da poginemo
od toga i niko ni nama ne zahvali. Sada sve više otkrivaju zločina
nad Enišima u Hany. Kao da nisu znali za njih prije. To je postalo
kao moda da neki osmatrači UN prijavljuju pokolje koje su gledali
svojim očima prije 20 godina ali nisu imali naređenje da se u njih
mješaju.
Dani bjesa na Cirusu. Snage bezbjednosti otvaraju vatru na
protestante. Ubijeno je već 500 ljudi. Eto i moja AvaSha je tamo
na svadbi. Ima Ava i sliku sa njim kad je bila mala. Deda je bio
kočoperan i znao zaprijetiti trećem zetu kevom. Upravo sam
otvorio FB i vidim da su dobro i zdravi u šetnji nekakvim
istorijskim komplexima. I kći Avine tetke Ristina je sa mužem i
djecom išla na tu svadbu djevojke sa kojom imaju jednog
zajedničkog pradjeda a time i jednu zajedničku prababu. Ko li će
biti moji praunici i kako li će se zvati. Neko će garantiram biti
kosmonaut s obzirom na duh radoznalosti koji nosim u naslijeđe.
Dani Tradera u Grizvilu. Po drugi put. Prvi put bijahu 7007-e. To
je inicijativa mladih kao protest prema šutnji vlasti Sany prema
događajima oko i u Traderu za zadnjega rata. Vidite kako ljudi
mogu kad hoće da rade i bolje stvari od rata.
30. 4.7011. Jedem jabuku. Ustao sam ok pola osam. Sunčani dan
konačno. Nočas bilo nula stepeni Mislio sam da ću podgrijati neka
dva sendviča u kojima je več pečeno jaje i komad mesa. Davno su
kupljena i zamrznuta ali vidim da loše izgledaju poslije
zagrijavanja pa ih bacim u smeće. Ne volim to da bacamo hranu ali
eto i to se desi. Na Tv Bama, trenutni predsjednik DASa šeta od
Tornada razrušenim gradovima. Strašno. Ovdje može da vidi kako
izgledaju gradovi razoreni od bombi koje ljudi bacaju tu i tamo po
potrebi ili narudžbi. Mogu ove snimke da koriste za neki ratni film.
84
Ljudi oko ruševina skupljaju neke dokumente, sitnice. Preko 300
mrtvih je tamo u 6 država veličine kao jedan Balk koji imade 6
republika a DAS ozbiljno pogura njegov raspad. Nije im dosta
prirodnih nepogoda. Možda su i ljudi prirodna nepogoda pa je tako
sve u skladu sa prirodom. Samo dokle?.
Na dječijem programu prikazuju velike mašine i konstrukciju
jednog aviona. Šta tu sve ima da se postavi i napravi. Kažu da ih
ima već preko million na svijetu. Ma ljudi su fenomen šta sve
mogu da urade. Zovemo dedu u Grizzville. Tamo proljeće i plus
25 stepeni. Ma on je dobro za svojih 85 godina. Odoh odvesti
Beky, našu Dra, na posao pa sa društvom na čaj da u sunčan dan
kroz prozor gustiramo prolaznike a naročito prolaznice.
2/5/7011
Jučer praznik rada. Otišli smo nas dvoje kod rođaka od Beke u
moderan i ljep grad Ississaugu. Oni su od nas daleko samo 80 km.
Ovdje na Nadi praznik rada ne slave prvog maja da nebi ličio na
nekadađnje komunističke proslave koje su veličale rad kao
zamjenu za Boga. Ovdje i na DASu se u čast rada i radnika se ne
radi prvi ponedeljak u septembru i to je sve. Mi tamo na Balku bi
se oduzimali za taj i Dan Republike 29 novembra. Prvomajska
parada na Tv sa Kotom na tribini kako osmatra defile svih rodova
vojske zatm adnika i omladine je trajala satima i nije se propuštala.
Slavilo se nekada i po deset dana. Masovno se išlo na sindikalne
izlete na more i planine, čak i banje. Kod rođe Ogdana bijasmo
samo nas četvoro, pričasmo pa ručasmo pa opet pričasmo. Ćerke
su im već udate osamostaljene i niko i ne navrati. Ogdo, stari
rukometaš mi priča o njegovom djetinjstvu kada je kao mali rastao
u nekom zavodu za popravljanje ljudi pripadnika neprijateljske
vojske u drugom ratu. Naime, njegovi roditelji, prvoborci Kotove
vojske, su tu bili raspoređeni na rad u upravi tog doma ili kratko,
zatvora, i dobili stan u blizini u nekom malom mjestu u Bony na
obali Ave. Poneko i od zatvorenika bi se toliko popravio da bi i on
dobio stan u istoj zgradi i doveo porodicu da tu dobrosusjedski
žive. Tako njemu bi komšinica njegova učiteljica i žena veterinara
Sudara koji bijaše u Hammer vojsci vjerovatno i tamo kao
veterinar. Naučila ga je ljepom vaspitanju i jeziku. Za njeno
vrijeme dok nije preselila preko Ave u Hany Ogdan bijaše najbolji
85
đak cijele škole od 500 učenika. Poslije se sve promjeni. Tako su i
meni moji mnogi đaci na moju primjedbu da su bili dobri iz mat
rekli da to poslije nisu uspjevali zbog moga odlaska. Šta to bude,
dal’je ljubav prema profi ili stil predavanja. Naprimjer neke moje
profesore nisam uopšte shvatao šta su ‘tjeli reći svojim
predavanjima. Našalost i iz književnosti. Do srednje sam iz
literature bio nenadmašana a poslije jedva prolazio. Sada sam opet
oaj stari. YEEEEEEEEEEE.
6/5/11
VEČE. Peti dan u sedmici. Crkavao sam po stanu do sada iako
sam došao kući oko pola pet, nalaio koješta za jesti u frižideru i na
kraju jedva pronađoh supu koju jedem već treći dan. Zalegoh na
kauč uz neku muziku i otvorih oči tek oko pola osam. Najgore je
što poslije poslijepodnevnih spavanja bauljam po kući dobro
ošamućen. Premor. otvorim vrata od balkona da se nadišem
svježeg vazduha. Napolju vozila šume po mokrom asvaltu na četiri
trake naše adrese Courtland Avenije. Dođe i Dra sa posla oko pola
devet. Zvali je oko osam jutros da odmah dođe i evo je radila sve
do osam uveče. Napravim joj veliku kafu. ShuShu se sprema u
disko. Dam joj za to još popodne deset talira. Pet za ulaz i pet za
jedno piće. Od ponedeljka startuje da radi od šest do četrnaest u
mesari sa 15 #/h. Good. Na poslu namotam samo 1160 komada a
norma je 2733. Istjeraće me sa posla. I bolje i to nego da crknem.
Ponio sam i stari radio što sam lani za pet talira kupio u Alize,
radnji sa polovnom robom i našao par dobrih stanica. Ipak je naj
na sa starom rok muzikom. Izbor je mali kao da imaju samo tri Da. Uglavnom puste Kridense, Bitlse i satisfaction od Rolingsa. Tu
pjesmu bi morali izbaciti iz repertoara ako žele nastupiti na Čajnu.
Oni ne priznaju da ne mogu zadovoljiti kako pjeva Mik u toj
pjesmi. Ajkengetno satisfekšn. Na pauzi nam je Ile paker pričao
počesto o njihovom selu Adnja i kako je oko njegove kuće bila
baterija topovai Ha-ubica. Gađali su njegovu tetku u gradiću Ešnju
samo pet kilometara vadušne linije. Dakle gađali mu tetku i tetka
gitaristu i njihovo dvoje djece jer je tetka Eniš udata za gitaristu
Oniša. Išao je vozom u Oboj u školu. Pa kad Eniši gađaju svoje
tetke po Oboju onda je gusto. Tako mu poginu jedna rodica idući
na voz preko mosta rijeke Bona. Djete od 15 godina. Stalno su išli
86
zajedno a samo taj dan je on nešto zakasnio. Pita me za Mladića,
javlja li se. Kažem ne čujemo se nikako. Ode da prodaje sladoled.
Umro mu je brat od tetke na Hammeru pa su ga sahranili na Balku
u selu Oljevci kod Grizvilla gdje su izbjegli od Aniša. To selo im
je sada domovina. On je bio mobilsan za rata i po predaki Krajina
odvedoše ga Arkanu u logor za obuku. Tamo su ih i marisali. Ko
nije sluša morao je da po terenu nosa neki poveći kamen na kome
je isalo “Disciplina”.
Pitam se često pa i večeras zašto se mi vežemo za neki grad,
predio, selo i to nam je krvna zakletva. Je li to magnetizam u
našim tjelima ili želja za vječnošću. Eto sada gledam moj stan. Šta
ja da stavim u njega da je moje, da moji potomci kažu ovo mi je
djedovina, evo slike koju je volio, evo mu literature, odijela. Ništa.
Kad odem sve će se izbaciti u smeće. I mene. Šta je od moga oca
ostalo u Grasslandu. Samo grob. Ni jedna stvar ili stvarćica. Tako i
od njegovoga, čak ni grob. Moderna vremena. Kao kosmonauti
smo. Krstarimo, zaprznimo i bježi. Trebam na džipu mjenjati ulje.
Opet kod mehaničara. Na zidu mu uvijek kao i kod svih
mehaničara neka slika polunage djevojke. I meni se na stolu više
sviđa kada sine kakva sa reklame za veš na novinama sa kojima
prekrivamo radne stolove da izgledaju čisći.
Valjda jeto od tog sirovinskog posla. Što sirovije to sexipilnije. Eto
jednoga od njih skoro ostavi žena. Radio, crnčio a njoj nikad dosta
i odseli se sa ćerkicom od 12 godina. Udala se sa 16 godina pa
sada u tridesetoj se sjetila da nije ništa proživila i da joj je muž
spram nje ružan i malo zarađuje. Neznam zašto je ovdje na Nadi
prosjek razvoda naših Eniša jako velik. Za ostale neznam ali
prepostavljam da je isto jer su razlozi isti. Pare, trka za poslovima.
Rade po dva posal pa se i ne vide kući, nervozni, umorni i napeti.
Troškovi su ovdje veliki. Po članu familije treba ok 20.000 #
bgodišnje. Eto to je tazlog. Imali smo dvije žene koje su radile sa
nama a odmah poslije žurile na drugi posao. Jedna da čisti a druga
u restoran pa tako do ponoći. NeškaŽ također povremeno radi u
St-Georgu, velikom restoranu pored Eniš crkve u Watreu, koji se
može pomičnim zidovima pregrađivati i na manje prostorije ali
maximalno može ugostiti 800 osoba. Kaže da se tamo odmori
spram našega posla motanja šmirgle. Evo Dra ima problema sa
internetom pa upalim i kućni kompjuter. Na Tv Grizville su gosti
iz više naših državica pa pričaju o zločinima u ratovima kod nas.
87
Novinar Godra iz Hany kaže da je do 17-e godine iznad njegovog
uzglavlja u Čiliju, emigraciji njegovih roditelja gdje je rođen,
visila slika onog grozomolja koji za Drugog rata pobi 700.000
ljudi u logorima nezavisne Hany. On jednoga dana kad je
progledao humanijim očima odluči da je baci u smeće. Spašavao je
Eniše za vrijeme akcije Storm i objelodanio sa su njegovi
sunarodnici Aniši ubili oko 600 Eniša. Bilo je tu i čuda. Naprimjer
u Hany vojsci je bilo i Eniša i jedan koji je saznao da su mu tada
ubili rođenu majku. Čudno je to sa tim Anišima i Enišima. Ratuju,
vole se, žene se pa ratuju i tako koliko znamo 160 vijekova. Eto i
ovdje smo u KW zajedno gdje se sve zna. Instruirao sam jednu
učenicu iz Aniške familije. Poslije sa bio pozivan na kristmas patry
kod njenog oca u mehaničarskoj radnji. Bi puno Aniša i poneki
drugi. Oni su odavno ovdje, po tridesetak godina. Dakle živili su u
bratsvu i jedinstvu sa ostalima sa Balka i plesali i pjevali u
klubovima bivše države a sada se mrze svak u svojim, uglavnom
pri crkvama salama sa fotosima naci vođa iz prošlih vijekova.
Jednom nas telefonom zovu za socijalni stan. Ja uvijek predajem
papire za njega i par puta smo dobijali ponude. Ovaj put smo
dobili tanhaus, onu kućicu u nizu istih takvih, sa tri sobe ali nas
pitaju da li smo Eniši. To me malo začudi jer na Nadi kažu da ne
postavljaju takva naci pitanja. Kažu da tamo žive u većini Aniši i
da se naselje zove Lavonija po ravnici na sjevernom dijelu Hany,
pa ako nam ne smeta da tamo stanujemo da dođemo na dogovor.
Prime nas dvoje izrazito debelih osoba, jedna žena i muškarac na
štakama i jako debelim dioptrijama. Opet ista priča. Oni su Aniši
pa to je njihovo, itd., našta ja kažem pa ovo je Planeta Nada
izgradila, pare dala i mene ne smeta što ste vi kao i ja slučajno tu.
Usput smo vidjeli da ima i stanara crnaca sjedeći pred kućama.
Ovi naši Aniši stavili tu na visoki jarbol iveliku Hany zastavu,
crveno bijelu šahovnicu. Svašta. Uglavnom nismo prihvatili jer je
prema našim prihodima cijena za nas bila previsoka, 1200#
mjesečno. Ostasmo u našem satnu za 13.000 # godišnje među budi
bog zna odakle stanara u 130 stanova naše zgrade sa ljetnim
bazenom i saunom. Brat Džo mi kaže da oni tamo imaju još Balk
klub i svi nacija opet koji žele dođu i zabavljaju se. Svašta i tamo
na Austu gdje žeže žarko sunce tristo dana u godini. I pecaju
zajedno i sviraju i pjevaju. Kada će to čovječanstvo biti u stanju ?.
Da pjevaju i sviraju svi zajedno. Tu bi trebalo baš neka viša sila da
88
bude inicijator. Od ovih naših sila imamo samo ratove. Pokazuju
moć oružjem, prijetnjom, ubistvima, diktiranim revolucijama. Eto i
neki Dasa priča kako njegova domovina DAS koristi teroriste za
svoje ciljeve. Ubaci ih u neku zemlju da bune neke nacije i
podstiču na odcjepljenje. Kada dotična država krene u obračun sa
naoružanim bandama koje jedno vrijeme i DAS službeno proglasi
teroristima, malo je puste a zatim bombarduju pod raznim
izgovorima, kršenje ljudskih prava, uništenja naroda i sloboda,
spasavnje civila, a državnike tih nesretnih država gađaju
bombama, protjeruju, hapse, sude i truju, mada je po NU
dokumentima svako ubijanje predsjednika država zabranjeno.
Adafija gađali i ubili mu sina i troje unučadi. Eto tako vrli Dasa sa
DASa blati svoju domovinu komentarišući skoro ubistvo glavnoga
svjetskoga teroriste pod imenom 8A. Ubili su ga u kući
nenaoružanog i poslije bacili u neko more da mu se ni trag ne zna
zbog mogućih hodoćašća manijaka. Srušio je dvije kule, poslovni
dio 25 milionskoga NY sa dva aviona i sa jednim se obrušio
glavni štab Šestagon, i trećim na Crnu kuću predsjednika koja
bijaše Bijela dok je neki prije 1000 godina ne ofarba u crno
najavljujući radikalne promjene DASove poltike. Avioni su bili
putnički i oteti u zraku od 19 terorista sa plastičnim noževima.
Opet 19, taj broj citiran iz Kurana. Ode 8A bogu na istinu a
njegovi Islamobrani prijete osvetom. Interesantno da je on
kupovao oružje i na Balku. Donio za njega nama cijelih 100
milona talira a imao je samo 29 godina. Odakle mu tolika lova.
Htio je i bojne otrove ali mu naši ne dadoše jer nije bio državnik.
Pričalo se da mu je 90-tih i Aly dao pasoš Bony da lakše bježi pred
goniteljima. Sjetim se toga dana kada sam sa časa jezika 7001-e
došao kući i upalio naš ovdje kupljen prvi Tv. Prikazuju NY, divan
sunčan dan, u pozadini rijeka i ocean, sjajni neboderi sa ogromnim
ogledalima na fasadama i jedan avion koji plovi između njih i
odjednom udara u jedan parajući koso njegova golema stakla.
Takav preokret me potpuno paralisa. Buljim nijemo a ton je bio
tiho i ne sjetim se da pojačavam a i šta bi razumio od ovog jezika
koji sam tek počeo da učim. Ne dugo zatim drugi avion udari u
njegovog blizanca, 400 metara visoku zgradu. Jedno vrijeme sve
se iz rupa na tim dvjema kulama puši a onda ruši odozgo na dole,
sprat po sprat. Poslije su na internetu objašnjavali da je to planirao
i odobrio lično sin Uš i da su se kule tako urušile jer je bio
89
postavljen exploziv, a da je 8A bio izmišljen. Prije, 95-e su
optuživali Eniše za pokušaj rušenja kula jer je otkrivena ogromna
količina exploziva u njima. Optuživali godinama uzaludno a onda
priznali da nisu ali dodali da su Eniši iti kao teroristi i da su krivi
za Prvi a i za Drugi veliki rat. Dobro da nismo Jesusa razapeli.
Neko je mudro primjetio da ti oteti putnički avioni nisu uopšte
imali prozora. I jedna iz Grasslanda je radila u jednoj od njih ali je
ostala živa i zdrava jer se to desilo prije njenog radnog vremena
od 9 ujutro kad su Kule bile polu puste. Onaj treći avion je udario
u Šestagon, glavni štab DASa, ali je letio toliko nisko da je
najprofesionalnijem pilotu to bilo neizvodljivo a kamo li amateru
kakvi su njih 19 bili. Zlobnici tvrde da je neko u njega opalio
nekim topom. Onaj u Crnu Kuću nije stigao do cilja nego su ga
prije toga oborili ili su se u njemu građani potukli sa teroristima pa
se sa prethodno preklanim pilotima sam srušio. Ukupno je ubijeno
preko 3000 ljudi. Gradonačelnik NY se baš načitao svih imena.
Jednom sam povodom Dana Republike Balka u svečanoj sali naše
škole čitao neki ni blizu tako dug spisak pohvaljenih rezervnih
starješina u opštini Bačy i znam koliko je to naporno i razorno za
mozak. Užas.
Jole tenisač je opet pobjedio. To 30-i put ove godine i time je
premašio sviju na svijetu u broju uzastopnih pobjeda. Danas igra
polufinale u Adridu glavnom gradu sunčane Panije.
7/5/11
. TAČKA. Ta misteriozna nedefinisano moguća stvar jer nema ni
rod a time ni specifičnost koja je izdvaja iz roda. Ne zadovoljava
princip per genus et diferetiam. Kada treba staviti tačku na sve i
završiti sve ? I ovaj moj drugi roman-dnevnik je nemoguće završiti
jer se ovako može pretvoriti u dnevno izvještavanje. Eto me zbog
te tačke sinoć uhvati panika. Naime Amuel mi je pisao da bi želio
vidjeti moje zapise. On je prof jezka u penziji i bavi se ozbiljno
čitanjem i pisanjem recenzija tako da mi je do njegovog mišljenja
stalo. Živi u Bačiju gdje je jedna najstrarija vezija preko Ilove
punice bake Ilnke dospjela u ruke mojih poznanika i kolega u školi
to jest knjiga kada su je on o Anijela odnijeli lljetos tamo zajedno
sa djecom. Panikujem. Tako je naša ShuShu iskomponavala riječ
panika u prezent jer su njoj naše palatalizacije strane. Dakle
internet usporio pa ja nikako da mu pošaljem pa pomislim šta ako
90
me strefi infarkt i moj roman ostane u laptopu dok ga neko ne
obriše. Koliko je misterija i znanja ljudskoga tako nestalo? Nešto
kao u knjizi Davinčijev kod. Kupio sam ambiciozno tu knjigu na
Amerijen jeziku a evo sada i na našem imamo jer ju je Becky
donijela odnekud, mislim od frizerke kda su neku noć otišle kod
nje sa mojih 20 talira od 80 koje mi Kistijaanova mamaVetka dade
za instrukcije iz matematike. Amuel mi dgovori odmah što me
iznenadi. Pogledam na sat. Kod nas blizu dva ujutro a kod njih je
već osam. Toliko me zbuni taj sada brzi kontakt da ne nastavljam
sa dopisivanjem. Sjetim se kada sam mu za rata iz Bony jednom
pisao preko formulara CK a on mi tako i odgovorio. To razmjena
dva pisma je trajala oko tri mjeseca a sada tri sekunde. Sada nije
više interesantno. Eto ni sa bratom se neviđam na Skyipe više od
tri do četiri puta godišnje a prije smo se toliko zvali i bacali grdne
pare telefonskim kompanijama i to baš kada ih za normalan život
nismo ni imali. Čudni smo mi ljudi. Kada amneko i umre čini nam
se da je to sve tako trebalo i da se očekivalo, znalo. Preključer
poginu u sred grada Kiča jedan naš Eniš, mlad čovjek tek oženjen i
igrač ovdašnjeg soccer tima Sany. Vozio je motor oko pola šest
uvečer i neki trak mu se ispriječio na putu skrećući u sporednu
ulicu. Kažu da mu otac nije dao da ima motor a on imao čak dva i
čuvao ih kod punca u garaži. U nedelju će silan svijet da ode u
crkvu i na pogreb jer tamo se skupi ljudska duša kada ne razumije
zašto se dešavaju takve grozne smrti. Odemo da vidimo kako će
biti kad i mi odlazimo.
8/5/11. Jutro rano. Ustao sam prije šest a već devet. Lijepo je i
sunčanao što i za nekoliko slijedećih dana obećavaju prognoze.
Mislio sam da uveliko pišem ali me ekrani zaokupili pa čitam
novosti, poštu koje nikako da se oslobodim. Uvijek ima po
pedesetak nepregledanih poruka sa šalama ili interesantnim
stvarima koje razmjenjujemo sa prijateljima. Neke smjelije šaljem
samo odabranima. Ma više se ne znašta je pornografija a šta
umjetnost. Dan Pobjede, praznik onih 25 država koje su ko kao
pobjedile Hammer u Drugom ratu. Da ne bi Ussije i DASa pjevali
bi još “Lyli Marlaine”, jer su zdušno sa Aveglijem mnoge krenule
pobiti i porobiti Božiji svijet. Neke su imale pokret otpora ali je to
sve bilo sitno. Naj jači bijaše onaj na Balku gdje se 27-og Marta
41-e digao protesni miting u Grizzvllu, dakle kod naroda Eniša.
Koto i Drago preuzeše organizaciju komandu i osnovaše malu
91
republiku u malom gradu Ugitze. Nešto slično kao devedesetih
nezavisne teritorije; Dvije Krayne u Hany, Osovo u Sany, dvije u
Uzzyi. Sada i po Ibiji pa ko kome pomogne. Krayine padoše,
Osovo se osamostali jer DAS odluči i silom pogura tako. Iz njih
domaći Aniši i Osovary istjeraše oko 500.000 isto tako tamo
domaćih Eniša. Tako i Joletovu familiju. Oni pobjegoše u Sany i
otvoriše palačinkaru, preživljavaše od toga biznisa i Joleta dadoše i
u tenis školu. On tako bi talentovan da postade drugi na svijetu.
Eto i jučer u polufinalu pobjedi i danas je u finalu sa prvakom
svijeta koji kaže da će uskoro Jole biti prvi na svijetu. Ove godine
u 31 meč ga niko nije pobjedio. Čudo od Čo’eka. Kliko takvih
čuda pometu ratovi. Ljudi koji mogu spasiti čovječanstvo. Pa
pmislim nekad da je rat Đavolova igra. Da nas uspori, ponizi,
poistovjeti sa životinjama, blatom i izmetom. Danas je dan mama.
Kupio sam Dra jeno žuto cvijeće u saxiji za 9, a ShuShu joj dodala
specijalnu čestitku, kovertu i odštampano pismo od 12 talira. Ovde
nemoraš ni da pišeš mami. Sve je smišljeno i napisano. Samo plati.
Mogli smo za 12 # kupiti 20 kila brašna u Costko.
Veče toplo se spušta. U kafani smo pratili Joleta kako igra i u
tenisu pobjeđuje Adala, prvoga na svijetu. Ostasmo Ario i ja i
poslije, skoro do pola pet. Bi tamo i Amir. Od predsoblja kuće
pravi sendvičaru pa se nada uspjehu jer je blizu škole. A kud bi
drugo ?. Malo o ovom malo oonom i prođe popodne. Sa ShuShu
odem u mega radnju sa dvadesetak kasa i onim automatskim gdje
si i mušterija i blagajnik. Platim karticom 66 talira. Odemo zatim
po Dra na posao a sada na internet i na Tv repriza Joleta i Adala.
Odoh gledati. Baj.
10.5.7011 5:38:13
Evo ustali smo u četiri ujutro. ShuShu ode na posao u mesaru u
selo Reslaw. Ima bar 20 km u jednom pravcu. Tamo joj daju
opremu za rad, mantil, kapu i udri. Trebalo bi da ostane tamo 4
mjeseca i zaradi 112 # na dan. Daj bože. Sigurno je posao sječi
svinje i bacati komade ljevo desno na traku naporan. Poslije
mjesec tana će i njena prijateljica Ilson, čiji tata je vice prezident u
toj kompaniji, doći na rad. Sada je u Tri Rijeke u K2 uči neki kurs.
Šta bi kad se mora. Bolje i tako nego da nam zijeva po stanu bez
ideja šta raditi. Oko 6 odoh i ja u fabriku motati šmirglu. Vozi me
92
ove sedmice NeškaŽ. Ozelenilo je sve, drveće pušta pupoljke,
fotografišem celfonom pa jednu po jednu slažem na magnetnu
karticu smještenu u njemu jer je tako napravljeno. Prije sam imao
celfon koji je to radio automatski ali ovako potrošim vrijeme dok
čekam Nešku ili u kafiću društvo. Evo sam upalio malo suđenje u
Hayu. Jedan profesor etno-demografije objašnjava šta se na tom
planu dešava u Bony u prošlosti. Svanulo. Odlazim.
10.5.7011 20:00:13
Po drugoi put danas ustadoh iz kreveta oko 19 časova. Prvi put to
bijaše jutros u četiri. Duškica je već bila kući kada sam došao sa
posla. Od pola deset su je na poslu počela boliti leđa. Nađem onu
mast koja je meni spašavala givot kako bi ona napisala riječ život
misleći da sa G i kod naših jezika sa Balka piše slovo Ž. bila je na
univerzitetu pa odmah ode spavati. Pitam se hoće li izdržati ili
moći izdržati ovaj tempo. Ustajaću i ja sa njom u 4 da joj dam
psihološku podršku. Jutros kada je otišla sam se osjećao bijedno.
Moje dijete mjesto da ode turistički na put okolo i naokolo
Galaxije, ona pravo u mesaru na posao. Na nogama na samo plus 4
stepena iznad nule. Tek toliko da znamo gdje smo i šta je čeka ako
ne završi univerzitet i dobije posao u struci. Ovkvi poslovi uzimaju
dušu. Ubijaju u pojam i prazne dušu. Kroz njega dodirnete
besmisao života. Zato navijem na internetu našu Tv. Bombarduju
Adafija u glavnom gradu Ibije jer je opalio po rezervoarima
goriva grada Isurate gdje su pobunjenici uzeli vlast. Neki dan su
mu tako ubili sina i troje unuka što u javnosti brzo bi pokriveno
viješću o ubistvu 8A, naj teroriste svijeta. Srušili su u Ibiji i
sjedište vlade. Vjerovatno zbog toga da se više ne sastaju jer su svi
šefovi plemena došli iz svih krajeva Ibije da se pod uslovom
amnestije pobunjenika pomire. Ništa ne bi od toga a neće ni biti
jer BOOM i dalje udara da ih posvađa još više. Za svađe pričali
neki kako Koto nije ni dirnuo nogom tlo DASa kada je 63-e bio u
posjeti. Spremili mu emigranti tako srdačan doček da je vlast
DASa imala problema da mu spasi goli Givot. Ubacio je kažu i
špijune u Eniška crkvene organizacije pa da su se na badnjak
žestoko potukle dvije frakcije i od još tad se više ne vole.
93
Evo došla i Dra sa posla a usput kupila hrane za preko pedeset
talira. Samo brašno i mljijeko je 20 a bilo jedva 8 kad smo stigli na
Nadu prije 15 godina.
11.5.7011 4:25:31
Sinoć nam navrati komšija Eljko sa sinom od deset godina koji
ponekad dođe da živi kod tate. Ovdje su razvodi braka baš često.
On je radio u autoindustiji na proizvodnji dijelova a počesto
konobarisao uveče po našim lokalima. Bio je svjedok obaveznih
tuča naših momaka frustriranih svime i svačime a najviše tim
poslom opslužujući više mašina po 12 sati dnevno. Sada je na
disability, invalidskoj penziji poslije nesreće sa autom. Popijemo
po rakicu i pričamo o skupoći i šta bi moglo biti sa novom vlašću.
Pobjedili konzervativci i sada Arper, onaj isti koji vladaše 4 godine
sa manjinskom vladom, dođe nove 4 godine na vlast. Opozicija mu
je ona za koju ja glasam stalno i čija je predsjednica nestala sa
poltičke scene kada je izjavila da ne treba bombardovati Sany.
Znači da će se i bombardovanje Ibije nastaviti sa Nadinim pilotima
i avionima. Pravim se da nemam veze sa tim ali i iz moga novca se
to financira. Da sam stanovnk jedne države koja bombarduje po
svijetu u interesu DASa me baš ne oduševljava. Koliko nas je
takvih ovdje ?
Evo i ShuShu ustala. Ide i ona u svoj nespokoj, na težak posao.
Stoji 8 sati na jednom mjestu i nekim velikim nožem sječe komade
mesa i baca ljevo desno. Kažem joj da ponese kremu za leđa a ona
kaže da nema vremena da ih namaže.
Prođe skoro i srijeda, nisam baš puno htio jesti pa zaspah po
dolasku kući oko pola 16 i ustadoh nešto iza 19 h. Dođe ShuShu sa
kolegicom Enjom. Idu na univerzitet slušati kolegu koji ima grupu.
Za to mi uze dva puta po 10 #. Drugi put jer je one od prvi odmah
negdje zametnula u stanu. Evo i za Calculus je došao račun na 668
talira. Jupy. Pitam je kako ćemo platiti. Neznam, veli ona dječiji.
Konačno otvorim na ovom laptopu nešto što proizvodi zvuk.
Natabanu se zove sajt i radi Tv Pink. Puštaju snimk nekih konerata
zabavne muzike gdje pjevaju svi nama poznati a neki i mlađi
nepoznati pjevači sa Balka. Bog da ih ne ubio pa zar nisu mogli
uvijek pjevati. Nedaju poltičari. Oni na Balku vladaju okrutno
94
surovo i elementarno. Ubiju onog ko im je na suprotnoj strani.
Tako mi NeškaŽ dok nas sa posla vozi priča kako su joj baku
mučili Kotovi agenti da oda gdje joj je muž. On bio Dragin vojnik
i nestao je negdje 45-e, ogmah poslije rata a agenti DBA na nju
navalili sa torturom da oda gdje. Tjerali je čak da bosa razbija led
na močiocima za konoplju. Pri kraju ispitivanja koje je trajalo
danima bila je odvedena u sobu za klanje. Da da, da je zakolju kao
što su mnoge žene zaklali koje nisu odale muža. Dal’ što nisu
znale ili htjele nije bilo važno. Jedan od testova izdržljivosti je bilo
bacanje male djece na bajonete. Jedan bi držao njenog malog sina i
vikao odakle ti beba a kažeš da nemaš muža, a drugi sa bajonetom
na pušci se drao baci ga meni da ga probodem. Neka djevojka tu
prisutna im također zavika, –šta je ovuda vojske prošlo nije ni
čudo što mi žene imamo djece što ih malo pokoleba u toj groznoj
namjeri. Srećom neki poznanik dedinog brata ih izbavi iz sigurne
smrti. Deda je pretpostavljaju završio na DASu jer je jednom
odatle stigao paketić za baku i djecu na adresu tog istog dedinog
brata ali je on popio batine i prijetnji zbog toga. Ipak vredjelo je.
Bar su saznali da je živ. Stvar se još iskristalizira kad se Neška
udala za Atu. Njegov djed i baba su krili Neškinog od komunista.
Uhvatili su ih fašisti i vozom poveli u logor. Negdje se neškin deda
požalio na zubobolju pa ga povedoše do ambulante a on im iskoči
iz jurećeg voza. Atin odleža u logoru i osta živ pa se vati kući.
Koto je dakle bio surovo i sirovo ocjepio naš Balk od cijelog
svijeta. Tako se totalnom izolacijom, torturom i busanjem u prsa
počesto vladalo na Balku. Nama malima je to bilo svejedno. Djeca
žive u drugom svijetu, mnogo zabavnijem od svijeta odraslih.
Nama je Koto bio više neki trbušasti čičica koga svi vole nego
neki ozbiljan čovjek. Napraviće djeca igračke od blata ako treba
kao i ona neolitska čijih ruku djela nađu arheolozi pa ih zovu
minijaturama a to su kladim se bile obične igračke za djecu. Djeca
spasavaju svijet. Nešto kao meni uvijek dragi pjevači kojima je do
pjesme a ne do rata i politike. Nažalost, ja sam se izolovao od
koncerata. U Ornto dolaze oni moji po ukusu ali mi treba putovati
tamo i nazad po sat vremena, kasno pospan se vraćati, a najćešće je
razlog jer Dra radi vikendom do 19 i 30, baš tim danima kad oni
dolaze da nas podsjete. Ovdje u Kich dođu narodnjaci nižega
kalibra pa ne idem više zbog užarene mase. Možda sam prestario
za sve to. A treba misliti i na troškove. Eto komšija nema benefite
95
kao ni mi pa je neke antibiotike zbog sanacije upale uha platio 90
talira. Kod Kota smo svi imali benefite ali sada znam da nismo
imali mnogo toga. Ko je kriv ?. Situacija u svijetu ?. podjele na
paktove ? Možda. Eto i sada je sve više bezzakonja u politici
prema malima. Kao siledžije na ulici otimaju od djece i nemoćnih.
Jole pjesnik iz ravnice upravo otpjeva da nam dođoše lopovi,
popovi pa topovi.
12.5.7011 5:41:58
Boli to. Svake godine u Maju slušam kako je otvoren Kanski
festival, i uvijek me u duši ponovo zaboli što me tamo nema.
Tamo gdje smatram da mi je mjesto i da na nekoj skretnici
životnih puteva odoh u krivom smijeru. Naš Usto je tamo u žiriju
za inovacije a me to utješi, nešto kao da je dio mene ipak tamo.
Tako mi i navijamo za naše u svijetu pa se dičimo time i lakše
dišemo. Sada pomalo volim i kada neki Aniš ili Oniš osvoji nešto
u svijetu ali ne tako jako kao kad to uradi neki Eniš. A prije kada
smo bili jedna država Balk je to bilo na istom intenzitetu. Ne patim
da sjedim u NU ili FIFa ili da pjevam ili da sam naučnik, ništa od
toga sao da ponekad odem u Kan na festival filma. Svašta. ShuShu
je već otišla a odoh i ja, pa sutra je 372.72 # moja sedmična plata.
Veče toplo i mirno. Napolju je drveće već dobro ozelenilo.
Slušamo neku narodnu muziku na Tv Grizzville. Prije toga smo
gledali Eurosong pa se Bona i Lovenija plasiraše za veliko finale u
subotu. Poslije Joka Jole pobjedi nekoga sa Suissa u tenisu na
turniru na Taly i upade u četvrtfinale.gleao sam samo prvi set pa
zaspah. ShuShu je poslije ručka išla na kalkulus i evo je nazad.
Sprema se na spavanje. Odoh pod tuš pa na spavanje. Dra uči, piše
nešto iz pretposlednjeg ispita na koleđu. To što je prešla 55 godina
starosti nikog ovdje ne smeta. Ovde se školujemo do smrti. Sve to
radi sigurnosti posla.
13.5.7011 5:23:45
ShuShu usta ovaj put u pet. Ljepi neke flastere iznad pete. Žuljaju
je gumene čizme koje nosi na poslu. Pitam je jel’ tamo u mesar
hladno na samo plus četiri stepena. Ona veli, -ma kakvi. Tražimo
malu kesicu sa sitnim parama da svrati u vječno otvoreni Otons
96
gdje iz kola kupite kafu pa na put. Jučer ju je uzela, malo usput
pijuckala i ostalo zaboravila u kolima. Pitam je da li je popila
poslije posla. Kaže, ma kakvi, nevalja hladna. Tako upoznajete
vaše dijete i u izrazima i u postupcima. Već je ocjenila da može
stići na posao koji počinje u šest. Tražim celfon, ponio sam ga iz
sobe da ne probudi Dra kao jučer pa ga zametnuo. Nigdje ga na
vidiku. Kuvam vodu u električnom bokalu. Ta sprava nas spašava
od požara jer sa ringlom sam imao par puta zaborav i sve se pušilo.
Jednom je komšija Đimy sa suprugom došao da lupa na vrata jer
se čitav hodnik bio zapušio od pare iz podgrijavane sarme. Ja za to
vrijeme sjedio za kompjuterom u ćošku salona okrenut zidu i
nisam ništa ni primjetio ni namirisao. Taj bokal negdje košta samo
7 talira. Nazovem konačno celfon sa kućnog telefoa i gle čuda
pored Tv-a. naspem vrelu vodu u ostatke izbljedelog čajada nebi
bila tako vrela i dodam limuna. Sada to pijuckam, pišem i čekam
vjesti u šest. Neki savjetnik bivšeg predsjednika Regana sa DASa
piše po novinama da DAS napada Ibiju jer tamo ima puno ulaganja
para od strane Ussije i Činy. Milliarde su se slile. Dodaje da je to
opasno zamjeriti se takvim silama i da to može dovesti do rata. Rat
i ope taj rat. Imaju li ljudu pametnija posla ?. Šta ako mi još kažu
da su mi oni neprijatelji, šta da radim ?. Tako nama Enišima
govore da su nam neprijatelji Aniši Osovari, Lovinci Hammeri,
Amery …i Oniši a ja znam da je čovjek neprijatelj sam sebi.
Većeg neprijatelja nema. Ostalo je samo izgovor da se nebi sam
ubio. Evo na Tv Grizzvil, dok čekam vijesti prikazuju Kotovo
atomsko sklonište od 25.000 kvdratnih metara a od toga 6.000
stambenog prostora i koštalo je pet milliardi talira. Prostrano nema
šta ali za koga sve je namjenjeno ? Mene ne bi zapalo a i šta bi
tamo na meti svima. A kada je besplatno hodao po šumama nisu ga
uhvatili.
Večer. Dođoh po sparini od 24 stepena a u kolima nema
hladilnika, kako ja zovem er kondišner. Dođe i ShuShu ali joj se
ne jede ništa. Napravih ipak hrenovke, uzeh malo kozijeg sira i
pojedog preostali grah. Napokon i ona uze dvije hrenovke sa
njenim obožavanim kečapom. Oko pola pet ode u Y da čuva djcu u
Zone, prostoriji gdje ima bilijar i Tv. Ja navih muzičku Tv Pink sa
Grizzvilla i zaspah na kauču. Kiša je obilno pala pa će zeleniš da
buja. Dođe Dra sa posla oko osam. Gledavao sam naš Tv na Nadi.
Prelistavao programe od onih talenti do dokumentarnih i cjelo
97
večernjih filmova, muzičke emisije iz K2 koju vodi Ratwey,
voditelj muzičar, glumac i pjevač, toliko simpatična osoba da ga
trae uvjek i svuda, počeo je sa reklamom za Eno Depo, nekakavog
ogromnog magazina ili radnje u kojoj ima sve za kuću. Možete
kompletnu kuću napraviti kupujući kod njih dijelove i opremu. Tu
smo ja i Amiz, sin Inete kupovali koješta za renovaciju našega
stana. Meni nije smetalo što je on Oniš a njega što sam ja Eniš.
Nekima okolo nebi pravo što mi to zajedno majstorišemo. Baš smo
dobro sarađivali. U hodniku je viseći plafon krenuo ka dole i
pritisnuo klizna vrata od ormara. Kad bi smo ga otvarali jezivo je
cvilio po šinama na podu. Umetnemo grede koje potisnuše
plafonske ploče ka gore i okačimo na njih vrata na šarke pa sada
izgleda ljudski. Dra ga je obećala ofarbati kad se vrati iz
Grizzvilla pa ništa. Od tada prođe evo već dvije godine. Ne mari.
Prmjenili smo i lavabo u kupatilo i šolju, stavili ogledalce i česmu
u kuhinji, neke lustere pa gledam sad bi ShuShu da farba sobu a
imalo bi se još štošta dopraviti i popraviti.
14.5.7011 7:22
Magla, kišica. Miro i tiho. Tek po koje auto prođe. Nije ni čudo
koliko je poskupilo gorivo a i rano je u ovaj prvi neradni dan. Ni
Dra neme išta za danas predviđeno. Evo je spava u dnevnoj sobi.
Bila je došla u spavaću pa tražila čarapu za nogukojom je steže.
Ima problema sa venom i zbog toga ide na operaciju 13-og juna.
Vadiće joj ovaj put cijelu venu iz desne noge. Ljevu su joj
izvadili dok smo bili u K2. Pušenje je najvjerovatniji uzrok tome.
Naši poroci nas vode kroz život istom snagom kao i dobre
namjere. Eto imamo i avion na solarni pogon. Letio je 13 sati bez
posade i sigurno može još. Da li će se svijet spasiti pomoću sunca,
tog čuda nad čudima. Upalim Tv Trader pa slušam jednim uhom
šta tamo ima. Prave političke smisalice pa oko toga po cio dan ili
vazdan kako oni u Bony kažu. Nigdje ekonomije, nefo samo gdje
je ko šta rekao, koja partija a imaju tri entiteta, Eniši uglavnom
žive u njihovoj Republici, a Aniši i Oniši u federaciji sa 10
kantona. Najskuplji system na svijetu jer ima 13 vlada i
ministarstava.
Okrenem moj dnevnik iz rata. Evo sunčana Nedelja 7/11/6993-e.
Ne izađoše predviđeni putnici za Grizzville iz Tradera. Negdje je
zapelo. Jučer me sretoše na ulici inspektori Ampi i Erzo i pozvaše
u policiju ili MUP kako ga ovdje zovu što bombastično zvuči
98
Ministarsvo unutrašnjih poslova. Tamo naši vrli sugrađani, Rco,
Adara i Irlika. Saslušavaju ih u vezi krađe male mašine za pečenje
kifli i kadaifa. Mašina je vlasništvo Zulyja, lokalnog probisvjeta,
pijanice koji ne zna otkuda mu ona u šupi. Adara popi tri šamara
od Erzea, a mi popismo litru konjaka i flašu loze. Ala se tada pilo
iako je litra pića koštala tada čitavih 40 talira, kao i sada na Nadi.
Odmah poslije šamara on priznade da je za 8 kutija cigara Braci
prodao tu mašinu koju su zamotanu u deku Rco i Irlika izgurali
kroz prozor podrumske šupe, pa Ado potom odnio do autodjelova
gdje Braco radi. To je onaj isti kod kojega se već decenijama
moglo zamjeniti čekove za gotovinu, čak i kredit za stambenu
izgradnju pa kupiti recimo auto. Dobro smo se ismijali svemu
tome kako jedan panjka drugoga. Na kraju, Rco i ja odosmo kod
Ampija cijepati drva.
Ponedeljak 8/11/93.
Dan usran, kiša ko iz kabla. U školi nam direktorica Ida kaže, stigao poziv za kopanje rovova. Ko se ne odazove ide mu krivična
prijava pa zatvor. Nema šale. Brat Džo putuje u srijedu. Sve je
sređeno. Dao je stan za odlazak jer je to bio jedan od uslova. Ide i
mama od Dra. Ona će sa Aljinim bratom, jednim Onišom
invalidom kolima kojima su komande premontirane na ručni način.
Ode i Ovo Jelowbrk, moja 12 godina školska drugarica i kolegica
u školi profesorica Orka, zubar Opay i još tristotinjak osoba, sve
znanih Grasslanđana, pa se i meni spićilo. Naš bubnjar Eki ne ide.
Nedaju mu. Mora da nije htio bezuslovno predati stan sa svim
stvarima. Jedva je i Džo upao u šemu. Uspio je sa super muzičkom
linijom njegove djece podmititi nekoga u opštini. Osjećam se kao
da sam umro a ponašam se kao živo biće. Dođem kući. Mama dala
nekom konjušaru 15 kilograma brašna za 15 vreća drva pa se suše
na balkonu. Jove nema, otišao je kupiti autobusnu kartu pa
vjerovatno sa društvom na piće za rastanak. Jedini se ja sušim, a
dan je tako stvoren za alkohol. Sinoć, poslije iscjepanih 5 metra
drva i 20 # koje nam Ampi dade, Rco i ja smo kupili litar šljive,
pijuckali krišom rakiju, svratili u vatrogasno na bilijar, što mi spasi
komplikacije sa Munđosima koje su neki Grasslanđani baš
ozbiljno imal tu i nekoliko narednih noćii. Dal’ su ih kupili onako
nasumice ili po spisku, neznam. Vozač bi zet Grasslanski sa
99
Cirusa, jedan nadobudni Arap koji kao vlasnik videoteke imade
sve nas na spisku sa adresama i brojevima telefona. Policajcu
Popoviću, Enišu po nacionalnosti, za pokaznu vježbu u selu Ehurić
gdje su se Mundžy sveti ratnici u ime njihovog boga smjestili,
odrezaše glavu. Sreo sam na ulici i jednog blizanca od braće Etz, a
nikad neznam kojeg. Ni njemu nedaju da ide pa ide da se žali u
opštinu ili bar vidi spisak. Onaj drugi je otperjao kod žene u Sany
iako su oni Aniši. Kad ću ja vidjeti Dara i malu ShuShu. Jučer sam
u naručju kratko držao Apijevog sinćića. Tolika je i ShuShu bila
kad sam se posljedni put igrao sa njom, smije se i igra se radosno
kao što je i ona radila, pa me obuze čežnja za mojom drugom
bebom. Ona prva moja bebe Ava je već velika. Za njom sam ludio
dugo godina i noći provodio po krčmama da ublažim taj oštar bol i
krivicu što sam napustio svoje dijete. Ostao je neki ružan ožiljak
ali sam sretan što je živa i zdrava i što se ništa tragično nije desilo
povodom razvoda. Odlučio sam. Tamo u Bači više ne idem.
Rano jutros odem nasuti goriva, pa staviti platu u banku i odoh u
kafić, naravno.
Tamo je Išo već zauzeo izlog. Časti me čajem pa pričamo o mojoj
knjizi. Kaže da je pri kraju čitanja i da mu se sviđa kako
smjenjujem radnju iz jednog u drugi dnevnik. Velim mu da sada
nastavljam sa pisanjem ovdašnjih događaja i malo manje prošlih sa
Balka. Stavim zatim najlon tetovažu na cijelu ruku i rukavicu bez
prstiju da sakrije prelaz sa najlona na kožu. Svi su malo osmatrali
nijekali glavama, poneko i pogodi da nije prava tetovaža i
uglavnom smo se zabavili. Navijem poklon laptop koji ponesoh da
gledamo Joleta na tenis turniru na Taly. Posljednji dođe Eljo iz
Grasslanda pa kad kroz prozor još sa ulice vidje moju ljevu ruku
zavapi glasno, uđe i zbunjeno gleda sviju, a ovi unutra glasno
navijaju i dive se da je to prava tattoo. Naravno da mu uskoro
pokažem da je navlaka a zaista je maštovito i lijepo ispisana
zelenim bojama jer je pravljena za dan St Patrika, Irish sveca.
ShuShu ju je kupila za feštu na Univerzitetu za neke male pare.
Uslika me zatim Ario mojim celfonom kako sjedim za šankom pa
ću staviti na FB da me svi prijatelji, bivši đaci, rodbina i AvaSha
vide. Mogu misliti komentara. Odoše svi iz kafića oko tri pa i ja.
Kući navijem na moj laptop nastavak tenisa jer onaj iz donsen iz
kafića ne htjede ostvariti bežičnu vezu. Jole gubi 5:4, pa izjednači
pa gubi pa izjednači na 6:6, a ljevo koljeno mu krvari. U onom
100
setu ko prvi do 7 on pobjedi sa 7:2, ma kod Eniša nema ništa bez
krvi. Šala na stranu, ali bilo je gusto jer je njegov protivnik Arey
već tri godine četrvrti na listi Gallaxije. Visok dva metra pa kad
servira to je stvarno razorno.
15.5.7011 17:49
Jole naš sa Balka opet pobjedio svetskog prvaka. Ovaj put na
turniru u Imu na Taly. Čestitamo mu svi. Meč sam povremeno
gledavao sa ostalimau kafiću gdje pnesoh laptop. I Viky donese
laptop Iši pa smo se zezali, pričali i prođe popodne. Odem do
Čajna samoposluge. Kupim jetinih pilećih krilaca, butića, prsa i
kostiju za supu, zatim zelenu salatu, krastavaca i tri svežnja
mladog luka koja koštaju samo jedan a u Bazicu 1,80 talir. Odem
malo do tornja i pređem ulucu staklom zasvođenim nadvožnjakom
slikajući celfonom pejsaž u tmurnom i kišnom danu.
Dra reče da ono nisu krastavci nego zucciny.
16.5.7011 20:29
Dan kao da nemam. Evo vidite koliko je sati a ja ustao iz kreveta.
Doduše legao sam tek u 18 h jer sam sa ShuShu išao vaditi
zrdavstvenu legitimaciju koja joj je iznenada zatrebala zbog bola u
leđima. Napustila je posao oko 10 i poslije došla kući. Odemo u
hitnu i u posljednji čas je ipak primiše. Doktor joj reše da nije
kičma nego mišić i da stavlja tople obloge. Zovemo Becky i
pitamo ima li morske soli u kući da se malo ShuShu potopi u
toploj kupki. Aže da imamo. Zove me Alty, ovdašnji Jew a nekada
iz Tradera. Pita za neku foto memoriju-album i tako malo pričamo
oko auta. Kupio i on Oyotu Echo. Kaže mani se džipova, puno trše
pa mi reče za koling centar gdje bi ShuShu mogla raditi.
Evo šta reče Ešović u kolumni o vjerskim ocima, -Riječ je o
prastaroj, do glavobolje poznatoj priči: valjda zato što im je bog
ujak, njegovi nećaci na zemlji jednakim se osjećaju jedino kad
dominiraju.. On je Negrijen koj osta u Traderu cijelo vrijeme rata.
Profesor je na književnosti, mislim, i piše ko sam vrag. Trijeznio
nas je za rata svojim hrabro objavljenim stavovima. O tome
također kaže, - Jer sin Darinkin, u svemu što govori i piše, nikad
nije predstavljao nikog osim sebe. Ali, ako moja podrška ništa ne
znači civilizaciji, mnogo znači meni. Jer sve što sam u ratu govorio
101
i pisao u odbranu Bony i njenih stanovnika znao sam da je posve
uzaludno, ali ona biblijska veli: rekoh i spasih dušu svoju. Svaka
mu čast, jer ovi vjerski oci ponekad previše jašu narod pa se čude
kad im on bježi iz vjerskih objekata.
Tako i ja šaram ove riječi moga dnevnika i baš me briga što će to
neko koristiti kao trač. Mada imam namjeru da prikažem čovjeka u
ratu, njegove patnje i stradanja. Naoko pričam o običnim stvarima
da bih naglo šokantno u istinitim događajima istakao surovost rata
i ničim neopravdane nasilne smrti u njemu. Nekada sam
nemilosrdan prema čitaocu, ali kako mogu drugačije da ga
probudim iz sna da je rat nešto nužno, prirodno, herojski, lijepo,
romantično, turistički i pravedno.
Citiram Bahtina, -Da mi vidimo čovjeka kako kolje; vidimo ga dok
bježi, dok izdaje, dok se ubija; gledamo kako ga rasijecaju, kako
ga muče, kako nestaje; čujemo ga kako plače, kako pjeva
melanholične pjesme, kako se ispovijeda, kako pišti; osjetimo
njegov strah i očaj, poniženje njegovo; uvučeni smo u njegova
nadanja; tragamo za dovoljnom dozom dostojanstva: kako bi se
makar na tren obranili od užasa; mi bivamo upućeni u to kako on
preživljava: mi se s njim pitamo o smislu svog tog njegova stanja;
ta situacija nanovo aktualizuje posljednja pitanja: odakle dolazimo,
zašto smo ovdje, gdje putujemo. – Mi smo s njim nagnani
dosegnuti te odgovore prije trenutka smrti čije je prisustvo vidljivo
na svakom koraku. Sva ta konkretna pitanja i patnja živog čovjeka
bili bi nepostojeće kategorije, kada se ne bi mogle dostojno izraziti
u jeziku. Pripovjedani događaj iz života i stvarni događaj
pripovijedanja čine jedinstveni događaj umjetničkog djela (Bahtin)
Samo posvjedočiti da bi se moglo zaboraviti, ima li sve to nekog
smisla? Pripovijedati kao da si već mrtav, svodeći osnovni siže na
pitanje: kako preživeti, i da li uopće preživeti kada svi umiru
(Sinjavski) – šta je svrha svega toga? U takvim nakanama ipak je
iskazana neka snaga izraza – i da li ona nešto znači u krajnjoj
liniji? Ima li kakve koristi od nje?
Ima, kažem ja, jer pišem više iz očaja jer znam kako život može
biti lijep. Skoro je 23 sata. Odoh opet spavati. Filozofija me umara.
Treba suviše mnogo čitati da bih pisao ovako kao oni. Eno ShuShu
ima posjetu. Došla joj jaranica EtyS zbog koje je neki dan plakala
jer se mami od Ety vratio kancer negdje oko kičme. Ona sada ima
102
samo jednu brigu. Laku noć živote. Vidimo se ujutru. Sada snovi
idu da caruju.
23.5.7011 10:58
Hu, neradimo danas jer je Victorija dan, dan kraljice Viktorije,
imperatorke i ubice pripadnika mnogih naroda i nacija koji nisu
htjeli njenu hegemoniju. Šta se može kad u takvom svijetu
živimo?. Evo sam ustao u njenom carstvu, bio na tenisu, odnosno
bio da gledam na laptopu našeg Joleta. Ovaj put igra u Arizu na
Oland Aross turniru u kojem se za opstanak mora pobjediti tri
meča a ne dva kao na ovim manjim koje sve od reda pobjedi.
Ukupno je do sada pobjedio 45 protivnika za redom. Nastupa na
modnim revijama, snima reklame taj dečko visok 188 i tešak samo
80 kilograma. Svak bi ga htio za zeta.
Bila mi Ava na Skype vezi ali ne htjede da se vidimo i pričamo
nego samo da se dopisujemo, a ja jučer za 10 talira kupio u
“Tenku”, radnji ispred koje je parkiran tenk Sherman, jednu
kamericu. Nemora se instalirati nego samo turiti u USB i sajla joj
je toliko žilava tako da se može postaviti u vis oko 30 centimetara.
Probam kontaktitati sinovca na Austu, niko ne odgovara. Nabijem
moj novi kaubojski šešir, sjednem u IjaJip i odem po vodu koju za
4 galona platim 2,5#. To je 19 litara pitke vode. Natočim potom po
122 centa za litar benzina u Iju, pogledam u Oyoti koliko je
ShuShu prešla išašvi jučer sa KeytiS u šoping u grad Afalo u zonu
DASa. Nije daleko, samo 375 kilometra. Evo surfam malo po
vjestima i nađem skoro 10 godina star govor bivšeg predsjednika
DASa, sina Uša, održan povodom terorističkih napada avionima i
rušenja trgovinskog centra, dvije kule visoke po 444 metara. Evo
šta kaže za naciju DASa. „Naša odgovornost prema istoriji je
jasna, moramo da odgovorimo na te napade i spasemo svet od Zla.
Objavili su nam rat lukavo, uz podvalu i ubistva. Naša nacija je
miroljubiva, ali ako je neko naljuti postaje surova… Božiji
znaci nisu uvek oni koje smo tražili. U tragediji saznajemo da
Njegov cilj nije uvek i naš. Ipak, molitve i patnja, bilo u našim
domovima, ili u ovoj Katedrali, saslušane su i shvaćene. Ima
molitvi koje nam pomažu da prebrodimo dan i da podnesemo noć.
Ima i molitvi prijatelja i stranaca koje nam daju snagu da idemo
dalje. I na kraju, ima molitvi koje potčinjavaju našu volju, volji
103
koja je jača od naše… Naša je blagoslovena i plemenita nacija
(koja je sastvljena od svih nacija svijeta), ali nismo bili pošteđeni
od bola. U svakoj generaciji svet je stvorio neprijatelje ljudske
slobode. Ovi su napali našu zemlju jer je ona branilac slobode.
Ono za šta su se naši očevi zauzimali postalo je imperativ
sadašnjeg vremena. Ovog dana nacionalne molitve i
komemoracije, molimo se Svevišnjem Bogu da čuva našu zemlju i
da nam udahne strpljenje i volju za sve ono što će uslediti. Molimo
se da uteši ohrabri ljude koji su u dubokom bolu. Hvala za svaki
život čiji gubitak oplakujemo i za svako obećanje novog života.
Dobili smo od njega sledeće ubeđenje: ni smrt, ni život, ni anđeli,
ni kneževine, ni moći ovog sveta, ni sadašnje ni buduće stvari, ni
visine ni dubine, ne mogu nas odvojiti od Božije ljubavi. Neka
blagoslovi nestale duše, neka za nas bude uteha i neka vodi našu
zemlju zauvek. Neka Bog blagoslovi DAS!“.
Dakle surovi, sirovi i elementarni. Oni opravdavaju sebe preko
tuđih zločina, kao kad švercer kokaina kaže, - pa svi dilaju. Mogo
bi ja i potegnuti za ove usporedbe. Sreća pa mi ovi memoari neće
biti još za života objavljeni. Možda ni za smrti. Ma šta se ja bojim
kad javno objavljuju fotose glavnog teroriste 8A sa nekim
šefovima DASa iz 80-ih godina kako drže zajedno neki mitraljez.
Evo šta za njega kaže Obin Uk, nekadašnji ministar spoljnih
poslova GB: “ 8A je bio, ipak, proizvod pogrešne računice
zapadnih obaveštajnih agencija. Tokom 80-ih, on je naoružavan od
strane IA i finansiran od strane Audijaca da povede džihad protiv
USSO okupacije Ganistana” –.
Evo i sadašnji predsjednik DASa je crnac po ocu porijeklom sa
Afra, majci bjelkinji koja ima rodbine kod Inleza, i sada on ide u
posjetu malom Napoleonu, predsjedniku Franca koji je po ocu
Ungar. Tako ti stranci kad dođu na vlast kao Avegly na Hammer
pa povede Drugi rat, pa Talin iz Uzyije dođe na vlast na velikoj
Ussiji i počini strahovite zločine nad narodom tjerajući ga u logore
da radi besplatno, pa Ilošević, Negrijen po ocu a predsjednik Sany,
svojim siledžijsvom izazva njeno bombardovanje od strane
BOOMa. Nekako ti stranci lako kotrljaju glave svojih podanika.
Zove me Eljo celfonom na kafu, kažem, -nemerem nastupilo je
ropstvo, žena mi je kući i budno osmatra svaki moj pokret. Pitam
ga ima li koga od raje, kaže, -još nema. Bili smo tamo na kafi i
104
jučer i preključer. Ništa značajno. Donesem odštampanih 60-ak
strana mog romana na Ropijen jeziku nadajući se sresti Erezu,
sestru od Išel koja često svrati u isti kafe, da bi joj uručio iz
zahvalnosti od mene što me pozvala dva puta na Sympozium o
miru gdje sam đacima i profesorima kao svedok rata pričao na
Ropijen jeziku o događajima tamo u to ratno doba. Nebi nje ali bi
Mayro pa smo ga opet zezali davajući mu u više navrata moju
knjigu na poklon što on usrdno i sa smijehom odbijaše.
U petak sam radeći na poslu smišljao i skicirao sebi na papirić šta
bih mogao pisati pa negdje zaturio papirić. Ma mogu i bez pisanja
par dana. U subotu uveče smo Dra i ja išli na igranku, samo tri
kilometra od naše kuće u onu Ortugy salu gdje prije dvije godine
imadoh zadnju izložbu. Svirali su rok sa Balka neki naši
Kichinerci. Ma bilo je super. Imaju dobru postavu iako su samo
tojica, dvije gitare; solo, bas i bubnjevi. Naplesali smo se i
napjevali naših starih melodija. Popih uz put par malih piva i brzo
me alkohol uhvati pa smazah jednu porciju ćevapa sa kajmakom i
naravno crnim lukom. Tamo bi oko 150-ak prisutnih zemljakinja i
zemljaka, uglavnom iznad 35 godina starosti i među njima puno
nama poznatih. Irsad, muž naše agentice za stan Edaline je radio
oko kuhinje, a jedna vrtka Amerijen djevojka bi šankistica. Cijene;
pivo 5 #, sok 1,5 što ne bi mnogo skupo.
Sinoć poslije posla od Dra navratimo u Bazic i nakupujemo malo
hrane, platimo 65 # i pri pretovaru iz kolica u torbe koje često
nosimo u kolma da ne uzimamo te odvratne plastične kese, u
jednoj nađem bežičnog miša od laptopa za kojega sam mislio da je
izgubljen u kafani. Ali, avaj sada neznam gdje je njegov USB.
Poslije pođemo na kafu u restoran kod Oce a on za praznik
zatvorio. Kad smo King Stritom prolazili prema tamo pored diska
Element, vidimo more mladeži kako pred njim u dugom redu čeka
da uđe u taj mrak zabave. Ima to čekanje neku posebnu draž.
Povećava želju za nečim što bi bilo obično, možda i dosadno, da
samo uđete besplatno, onako na brzinu i možete izaći kad hoćete.
Curice su naravno u minićima i golih leđa kao nekada ShuShu i
njene prijateljice kada sam ih Dodž Karavanom vozio na to mjesto.
Bijaše to samo prije par godina. Sve se ponavlja i igranke i
mečevi, i ratovi, samo su drugi igrači i sredstva. Eto gledam na Tv,
u Grizvillskoj Areni je 20.000 ušesnika učestvovalo u
najluxuznijem šouu koji obilazi svijet. Po 500 ljudi ima u njegovoj
105
tehnici. Stvarno nešto fenomenalno. Nova djeca, novi običaji, a
prije 13 godina ih je BOOM bombardovao i pravio taj surovi lajt
šou po njemu.
24.5.7011 21:07
Hladno veče. Bit će noćas sam 7 stepeni. Poslije tegobnog posla
sam spavao u prekidima sigurno puna tri sata. Imali smo danas
motati Zirkoniju 40 a to je najteže, pogotovo danas jer se
namotano stalno odmotavalo pa sam preko 200 namotao ponovo.
Uzas. Nikad kao danas. Sve skupa sam ih do 14 h namotao 700, a
poslije namotam nekih 200 te iste Zirkonije ali grit 60, valjda
zrnaca po kvadratnom centimetru i ni jednu nisam morao ponovo
motati. Svašta. Nisam se sekirao ali od prvih dana nisam tako malo
smotao, samo 900 komada a norma je 2733 dnevno. Ma nek ide
dođavola. Pojeo sam neku salatu u koju narezah sve voće i povrće
u kući. Neću da jedem, oću smršati još. Shushu mi se javi da je
danas radila na pakovanju pa će na sunčanje kod Đesike, pa na
Univezitet, pa u Gim na vježbe pa malo kući a onda u Kraby na
večeru i kući na spavanje. Napišem ček na 667 # za tuišn, to jest
nastavu kalkulusa koliko iznosi ovo ljeto. Da je položila osta nam
to u đepu. Ali šta se može. Treća joj je šansa sada, pa vljda će
položiti. Kaže da sve razumije i da je sve lako. Ja sam studente
uvijek dobro razumijevao jer sam i sam bio 7 godina odsutan od
kuće, tj moga Grasslanda, zbog studiranja. Užas.
25.5.7011 19:50
Evo me probudi telefon. Zove ShuShu da mi saopšti 96% iz
Calculusa. Srijedom imaju kviz ili test pa sva je radosna. Kaže da
joj snesem opremu za odbojku a ja tetutam, nemogu sebi da
dođem. Izađem. Dam joj opremu prošetam po plazi i još ošamućen
opet u krevet. Dra je na koleđu. Danas je bilo samo 10 stepeni a
Dan Mladosti. To je bio dan na Balku. Kotov rođendan. Cijela
država je igrala na sletovima, paradama i slavila po cijelu noć.
Poslije posla koji je danas bio znatno uspješniji svratim u banku i
platim 667#, tuišn, kako to ovde zovu plaćanje studija, za
ShuShkin kalkulus. Smotao sam danas nešto preko 2000 komada.
Prebacim 180 u jučerašnji dan da ne bude u njemu ispod 1000 i na
106
vrata. U banci pričamo zemljakinja koja tamo radi Jila i ja o nama
i ko nas je porazio, to jest rasturio Balk. Kaže ona kad vidim ovu
klijantelu, pa sami seljak, a ja imala ofis, godišnje, bila gospođa. E
moja Jilana, tako sam se i ja čudio u K2 ih nema 40% srednju
školu. Oni samo kažu neka se država brine o meni, a državu i
ratove ne vodi surovi narod, kako kaže Uš, nego surovi novac.
Vlastodršci znaju ako se ne brinu dovoljno o puku ni za njih nema
mjesta na svijetu pa ga grabe na sve strane i ne biraju sredstva za
to. Evo nam na Nadi htjeli na mala vrata ukinuti zakon da se
partije ne mogu servirati iz puka. Šef opozicije Eyton se
suprostavio rekavši da će onda vladati samo bogati.
27.5.7011 22:28
Konačno petak. Odmarao sam uz Tv programme na laptopu
uglavnom Tv Grizville i televizoru, putovanja, talenti, delove
filmova. Zatim sam spavao, jeo kuvani kupus koji je prava
blagodet za stomak, ali ako se jede bez hljeba. ShuShu je bila kući
i zadovoljna je poslom. Pakovala je do 8 pa prešla na nešto drugo.
Sada je u Waju kako zovemo WMCA. Radi danas, sutra i
prekosutra. Ma neka radi. Neka vidi malo troškove. Objašnjavam
joj RSP, štednja za penziju i ta suma neće biti uračunata za taxu
slijedeće godine. Ona dobila 120# taxe nazad a ima pravo da uplati
1400 # u RSP za ovu godinu. I onda može za kupovinu prvoga
stana ili kuće povući pare iz fonda za ućešće kredita i na njih ne
plaća taxu. Ma na Nadi ima svega amo treba znati. Pozurimo
nazad sa posal jer je NeškuŽ zvao muž da mu trebaju kola da
sredi nešto za opstanak na Nadi. Dok je vozila pričala mi je kako
su 92-e neki Eniš blizanci Irići objesili jednog Oniša za most da
visi iznad Rine. Prije toga su za njega vezali nekakvu explozivnu
napravu koja nikako da explodira. Olabavila su se užad i on pade u
vodu koja ga ponese ali su ga ranili pucavši za njim. Isplivao je 2
kilometra nizvodno i dobio pomoć u ambulanti. Zatim je došla
polcija i vratila ga nazad gdje su ga braća bliznad zaklali. Ona se
sjeća kada je od 6 godina bila primljena u školu u Bony jer nisu
primali u Sany nego od sedam, da je uvijek bilo rizično prolaziti
pored Irića kuća i blizanaca jer su tukli djecu na povratku iz škole.
Manijaci od malena su nam srušili ugled i od nas na sve strane
prave zločince. Dalje, nastavlja ona njen svekar nije htio nikuda da
107
bježi kao ni njegov komšija Nurija ali su se ostali razbježali p
inostransvu i u Sany. On je jedno vrijeme krio Nuriju kada bi Eniši
pretresali kraj. Živjeli su složno i pomagali se pri branju i
spašavanju ljetine kad kiše naglo krenu. Jednoga dana svekar je
krenuo autom u Sany i iz zasjede ga ubiše Oniši a sa njim još
četvoro koje je povezao na taj posljednji put. Jedan madić osta
tako živ jer je ustupio dogovoreno mjesto u autu jednoj postarijoj
ženi. Oću reći da komšija komšiji nikada ne pristupa kao
nacionalista, ja nemogu da o mojim školskim drugovima
razmišljam prvo kao pripadnicima nekih naoda. Ovdena Nadi mi
se to ne dešava ni sa rasama. Ali dođu grupe starnaca sa zadatim
ciljem i ubijaju. Kao pušteni kriminalci iz zatvora u Oči. KarKara
je tamo otvorio vrata i rekao im “zamnom”. Ko je htio sa njim od
kriminalca je naglo postao policajac. Dobio je uniformu, oznake i
narvno svijetlo oružje. Naš Grasslanđanin Dadan je jedan od njih.
Iako Aniš, bivši legionar, ubica i silovatelj, osuđen kod nas na 14
godina zatvora, smjestio se kod Eniša i možete zamisliti šta je sve
radio po stratištima. Tako je bilo na sve strane. Priča Ugoslav,
plaćenik koji je 2 godine ležao u Grizzvillskom zatvoru pod
optužbom da je htio ubiti presjednika Sany Mrkog Mrkosokog. Na
kraju, ništa. Neki Generali su na njegovom suđenju posvjedočili
kako je Ugo spasio Sany vojnike i gradove od razaranja donoseći u
zadniji čas planove bombardovanja Grooma. Lično mu ih je davao
neki mafiozo sa Osova i neki general sa Franca koji od Grooma bi
zbog toga osuđen za izdaju. Ugo ode na Franciku da vozi kroz
crveno, ganja modne ženske jer kako kaže jedino tako sebe može
da reciklira i obnovi. Prije Balk karijere je bio komadant
obezbjeđenja predsjednika Moutua, čovjeka sa Afra koji imade
350 luxuznih palata, bezbroj žena i 85-oro djece. Moutua ubi neki
nezadovoljan platom gardista i tako Ugo izgubi zaista unosan
posao. Kroz snajperperski nišan je sretao mnoge drugove legionare
u Aniš i Oniš vojsci na Balku ali nikada nije okidao jer su se oni
zakleli jedni drugima da se ni na kakvim ratištima međusobno ne
ubijaju. Posla i tako ima za sve dovoljno a u suprotnom bi ostali
bez kadrova. Tako svi legionari imaju svoje poslovne istorije tj
CV. Ovaj Aniš plaćenik, a sada general Otovy, što dobi na sudu u
Hayu prvostepenu kaznu od 25 godina zatvora zbog zločina prema
nišima je također bio kojekuda, uglavnom po Latino državama,
koliko se sjećam. Lako je naći te podatke na Google a li me mrzi.
108
Kada će svijet ostati bez te potrebe za legionarima, vojskama,
tenkovima, oružjem i bombama kojim se ne ore, sije i žanje nego
razara. Sve, sve se razara. Ljudi misle da se samo merijalno razara
pa će se i tako sve obnoviti, zaglancati, pokriti. Ne. Ljudko biće
nestaje. Mi se množimo ali nismo više ljudi nego smo postali
pacovi. Kao da želimo što prije uništiti ovu našu zemlju. Kao da
imamo čime otputovati na one silne magline čije fotose sa
svemirskog satelita Hubla dobih E-mailom od moga druga Usmira.
Tamo, i kada bi došli mi bi od straha pred drugima i nama samima
da ne možemo biti drugačiji poklali sve živo što bi zatekli. Isto kao
što bjelci poklaše Dijance na DASu. Tamo kad su došli prvi
doseljenici zatekli su nekakav stari narod koji je živio u
plemenima na nivou prvobitne zajednice. Malo su ih osmatrali,
opijali, silovali a onda većinu pobili i ostatak smjestili u kampove
ili sabirne logore. Zatim su ljude tamne kože na Afru pretvorili u
robove, dovezli na DAS i tlačili ih stolječima dok Linkoln nije
rekao: “Dosta”, i poveo (građanski?) rat za oslobođenje robova.
Neznam zašto ga zovu građanski kad su učesnici u njemu 90 %
bili seljaci. Izginu tu sila vjske oko 600.000 uglavnom mladića
koje djevojke i mlade žene i mala djeca na kapijama kuća uzalud
čekahu doma. Pobjednici podjeliše limene medalje i skromne
penzije familijama mrtvih pobjednika, a pobjeđenima ljagu i
dugovječnu sramotu.
Evo veče, 6:30. Ovaj me način pisanja vremenaa podsjeti na vic
kada su nekom sa Balka htjeli prodati sat a on rekao, - fin je ali
neću, ma ko će djeliti 6 sa 30. U nas je znak podjeljeno pisan sa
dvije tačke. Jutros sam gledao Joleta. Opet pobjedi. 3:1 nekog
dugonju kojega ostavi bez daha. Izmorio jadnog čovjeka da nije
mogao jedno vrijeme čestito ni servirati. Becky mi kaže da je
Joletova mama Aniš a tata Eniš a Jole uviek nosa sa sobom
zastavu Sany, zastavu svih Eniša. Popodne odem po Dra na posao
tačno u pola tri pa kući gledamo kup prvaka u socceru.
Barka pobjedi sa 3:1Uniteda gdje igra oni Uni sa nedeljnom
platom od 400.000 talira. Ej!. Odosmo na folklor. Na kafi dam
Polju 2 # da nam odsvira neku Taly ariju i tu stretnem neke naše sa
DASa. Doveli su djecu i omladinu pa će mo malo da slušamo
muziku i gledamo Eniš folklor u crkvi Svete Trojice. To je naša
crkva gdje rado idemo zboh oca Vase koji vrijedi za trojicu, mada
nismo nikada nigdje kršteni. Možda jednoga dana uradimo i to. Ja
109
izgubi posao zamjenitelja pofesora u školi jer nisam kršten u
katoličkoj crkvi. A tu je lova mnogo veća, oko 44$/h, a ja radim za
10.25. ma ćuiti ko radi bježi iz bjede. To reče i onima sa DASa kad
su pitali kako mi u ovoj krizi. Kažem ko radi ne boji se. Evo
ShuShu čeka društvo da idu u disko Revlution pa me pita da ih
odvezem er namjeravaju popiti aloholna pića pa ni jedna neće da
vozi. Doduše Esy nema ni dozvou. Ona je na studijama u Adbaryju
i ima pravo da duže piše pismeni od ostalih i tako neka prava za
usporene studente. Eto i to ima na Nadi. Pišu novine da su Ussiju
DASovci i GB u 6 godina opljačkali za 2.ooo tona zlata. Svašta.
Lažu. Laž je sastavni dio senzacija objavljenih u mediima. Eto
sada kažu da nije uijen Adafijev sin.
29.5.7011 11:18
Napečem dvije pite iz friga prečnika 30 cm. Njih je Dra spremila
još učer ili preključer. Nisu velike. Evo jedem jednu uz mnogo
salate. Nakupilo se u frigu nekog zelenila pa skoro sve urežem u
jednu veliku vanglu, pišem ovo i jedem. Pojedem ednu pa merkam
i onu drugu. Načnem i nju. Sinoć ništa nisam htio da jedem.
Ispaštao sam zbog prasetine koju mi Išo ponudi na parkingu.
Kupio pečeno prase za 80 # kod jednog Aniša, radnje koju je držao
prije njega jedan Lovin pa e svi zovemo kod Lovenca. Poedem tri
komada. Kažem nosi kući a on eli vi su mu na odmoru na Balku.
Uveče smo otišli do crkve svete Trojice i u sali pored nje gledali
folklorne grupe. Bijaše ih 11 sa skoro 300 lijepo odjevenih i
interesantnih programa učesnika, sa puno gostiju i naših iz Kitcha.
Za šankom naša poznata trojka još iz K2, dva Ovana i Coa. Gužva
eviđena za šankom jer ovdje nije običaj imati konobara. Najviše je
plastičnih flaša. Užas. Neko mi je poslao poruku sa rojevima
godišnje proizvodnje plastičnih flaša za vodu. Terrible. Očaj.
Neradi mi od jučer intrnet na ovom latopu pa nemogu vam te
podatke prenijeti ali nađite sami ako vas to uopšte interesuje. Dra
pojede čevape, pa kolače a ja, ništa. Oću da još smršam. Jutros
vidim na vagi da se isplatilo ne jesti. ShuShu dođe sa Ejlom oko 3
ujutro. Izgledale su sasvim u redu. Ustale su oko 9 ujutro.
Spremim im dva tosta. ShuShu si namaza meda i ode raditi u Way
a Ejla vjerovatno to isto na pumpu kod oca. Išao bih na čaj u grad
110
ali Dra još spava. Neko ju je zvao telefonom da radi ali se nešto
nije dogovorila pa nastavi da spava. Sunčano je pa odoh probati na
bicikl. Ura.
Ma kakav bicikl odoh ja kolima tih 5 kilometrara do opštine.
Odmorismo uz priču sjedeči napolju uz male stolćiće na pločniku.
Bi nas pet šest. Pričam kako treba da se istetoviramo da bi po
izgledu bili što opasniji aluditajući na motoriste koji rulaše po ulici
na svojim moćnim mašinama dodajući povremeno gas razarajući
nam uši. Naiđe i vječni gitarista i svirač bendža na pijaci. Pitam ga
u šali da mi proda svoj biznis. Kaže neda ga ni svojoj ženi a kamo
li meni. Priča Išo o mladosti u Oreatu i prijatelju koji je zajedno sa
njim tamo studirao i nikada nisu ništa ni čestito počeli učiti a kamo
li završili. Ipak poslije rata mu prijatelj posta naglo predsjednik
opštine i reče da ima diplomu fakulteta završenog u Oreatu.
Svašta.
31.5.7011 5:38
ShuShu ode na posao. Biće danas 31 °C pa smo instalirali
hladilnik u prozor i usput malo počistili balkon. Iznesoh sa njega
koječega do smetljarnika u dva para povećih vreća. Ponijeću
kratke hlače pa da ih na poslu zamjenim sa dugima. Na Tv
prikazuju polazak mrtvog vojaka na Nadu sa neke baze u Afgu.
Nosi ga 8 drugova u velikom daščanom sanduku prekrivenom
Nadanskom zastavom, kukala mu majka. U nedelju odgledasmo
film od Grizvilla do Agdada. To je dokumentarac koji napravi naš
zemljak Adoslav Gnjevni koji živi u 100 km od nas u 6 milionkom
Orontu a radi se o novinaru Eyloru. On je bio u Grizzvillu za
vtijeme bombardovanja i u još trajajućem ratu na Raku u gradu
Agdadu i tamo čak bio zarobljen i osumnjačen od domaćih
fanatika kao špijun i umalo mu ode glava. Navali me u toilet i 10ak minuta napustih projekciju. Ionko moj amerien nije toliko dobar
da sve razumijem šta je pričano. Super je snimljeno nema šta i drži
radnju. Prikazuje i grozne posljedice po vojnike DASa, proteze
mjesto udova, ranjene ljude, jednoga izgorena lica na svom
vjenčanju sa djevojkom, naravno u vrlo svečanoj unformi, itd.
31.5.7011 21:37
111
Evo hladilnik, kako ga ja zovem, radi od 5 jutros. Napolju je
pakao, 40°C. radio sam u kratkim hlačama od druge pauze. Pojeo
sam kuhanog kupusa, spavao, pa dovršio sve što je od njega ostalo.
Bio sam po Dra na posao oko pola 20 h i slušali smo harmoniku
jednoga koji mami dolazi u posjetu. Odlično svira. Donio je i neke
dvije papuče i povezao sa malim pojačalom pa nekad se čuju kao
violine a sviraju i ima ritam i bas mašinu. Pita ga jedna živahna
bakica koliko je učio sviranjea on veli, - evo već 61 godinu.
Svratimo do Vete i Ohana, njega naravno nema jer radi i dan i noć.
Ona bi sama. Troje djece je otišlo kojekuda sa raznim obavezama.
Ićo o Išo na tutoring kod crkve. Pričamo o generalu Ladiću i našoj
Eniš sudbini kroz vjekove. Isporučili su ga danas na sud u Hayu.
Protestovali neki malo po Grizvillu preksinoć i nikom ništa. Sada
protestuju poljoprivrednici. Izašli na puteve sa traktorima i
blokirali cjeli pljoprivredni i ravničarski regon V na sjeveru Sany.
Tu sam lepo studirao 4 i živio 10 i po’ godina.
Evo isporućen general Atko Ladić na svemirski sud u Hayu. Krio
se skoro 16 godina u državi Sany. Terete ga za ubistvo 8 hiljada
zarobljenih muškaraca naroda Oniša između 16 i 65 godina u
Srebrenom gradu u Bony i za još koješta, progon, genocid, itd.
Kukala mu majka. Prethodno je u Grizzvillu posjetio ćerkin grob.
Neko kaže da se ubila a neko da je ubijena u Grizzvillu prije 18
godina da bi se on destabilizovao u komandovanju Eniš vojskom.
Međutim njega ništa nije omelo da nastavi istom žestinom da vodi
vojsku na preko 1000 km dugom frontu u Bony. Nije se slagao sa
šefom KaraKarom i često nije odobravao političke odluke da se
napušta uz žrtve osvojeno tlo, kao pnaprimjer lanina Gman gdje je
lično bio na frontu i 100 ljudi mu je poginulo ili pred kraj rata
napuštanje 13 gradića Bony u korist Aniša.
2.6.7011 20:55
Ustao sam oko 20 h. Slušamo ja i Becky na Tv Oniške Republike
snimljenu emisiju o reagovanjima na hapšenje generala Atka
Ladića. Sutra se on u Hayu izjašnjava o optužnici. To ti je inače u
istoriji rata i ratovanja istina da si na jednoj strani junak a na
drugoj ubica i ratni kriminalac. Šta je istina?. Oboje. Rat od ljudi
čini u javnosti dvojne ličnosti. Sutra plata nama troma. Očekujem
oko 1.500 # ‘tugedr’. Na poslu ponekada kada je signal dobar
112
slušam radio Nada na ropijen jeziku i muzika je stvarno
fantastična. Uglavnom šansone. To me održalo u K2 a evo i ovdje
mi godi slušati njihove pjevače koje upoznah prije 15 godina.
Toliko su različite po textovima koje uglavnom dobro razumijem.
Oka se vratio iz Grasslanda. Kaže,-tamo je propast. Gore nego
prije tri godine. Niko ne radi. Čekaju Godoa. Bili su i na Francu u
vječnom i punom svijetla gradu Arizu. Čak se po noći taj grad na
Francu iz kosmosa pozna gdje je.
Nazovem sinoć video u K3 moga studentskoga druga Adivoja.
Radi u guvernementu na kompjuterima. Ide 13-og na Balk i ostaje
preko 6 sedmica. Neki naš poznanik ovdje koji ne radi već
odavno, kupio gliser pa ode na jezera da krstari. Ja nikud. Rad i
samo rad. Konj. I ShuShu i BeckyDra. Mi samo radimo. Ne idemo
na odmore. Uopšte. Ovdje na Nadi smo i tako u inostranstvu i
osjećamo se kao na odmoru. Ma nije strašno kad se navikneš. Tek
je tako 15 godina. Šalim se. Dosta smo bili na socijali i luftali po
Beku i Kichu, naša dva rodna grada ovdje. Ovdje smo se
preporodili. Nada je ipak po kvalitetu života druga u svijetu a Aust
moga brata Džoa je prvi. Dobro smo emigrirali ali se treba boriti.
5.6.7011 9:02
Poslije vožnje Dra do posla oko pola deset odoh na pijacu i začudo
parkirah na ulici tašno iprd nje. Kupim puno voća i povrća, stavim
sve u auto, uslikam nadolazeći crni oblak na nebu i vratim se da
kupim jaja i suvoga mesa. Na ulazu sretnem Amira pa sjedosmo
ispred Elicinog Aniš restorana i gustirasmo provalu kiše iz
ogromnog crnoga oblaka što zakri cijelo nebo i toliko zamrači kao
da je pala noć. On ode kući a ja u kafe. Gluvario sam tamo sa
jaranima raznih nacija sa Balka skoro 4 sata uz jedan zeleni čaj i u
njega tri puta dosipanja vrele vode. Bijasmo malo unutra pa poslije
za stolićima ispred njega jer kiša brzo stade. Do nas u restoranu sa
velikom baštom i igralištem za odbojku na pjesku je bio rok
festival. Nastupalo je pet grupa. Nisu bile sa mnogobrojnim
članovima ali su dobro svirali. Odem poslije do Factory i kupim
neku malu kameru a htio kupiti ShuShu jedan ozbiljniji USB.
Poslije vidim da je kamera na 3 AAA baterije pa ću u Walu kupiti
pakovanje od 4 Energzera i to one koje se ponovo pune. Još davno
sam kupio punjač za tu marku koji puni i one AA jer se sa vječnim
113
kupovanjem običnih baterija nije više moglo izdržati. Za svašta
trebaju. Užas.
Evo sam jutros od 8 slušao malo onu emisiju u 14 na Oreat Tv sa
nezgodnim voditeljem koji sve ispipa. Više djeluje kao policijski
inspektor. Otac mu je Oniš pa ga neki Aniši baš zbog toga puno ne
vole. Ipak već 10-ak godina vodi tu oštru emisiju i gosti su mu bile
sve istaknute ličnosti Hany i okolo sa Balka od presjednika Actora
pa sve do muzičara, književnika, sportista, poltičatra, novinara,
umjetnika a nikad nikog iz običnog puka, sa ulice, iz kafane ili
neke škole. Čak je intervjuisao i Adića, sadašnjeg resjednika
Sany, a predsjednika Bone nije jer ga ona nema. Ima tročlano
presjedništvo formirano na 3 naci principa i rotiraju se svakih 8
mjeseci. Danas je bio gost jedan svećenik. On je poznat po oštrom
jeziku na vlast i idiote na vlasti. Mnogi mješaju idiote sa
budalama, a on kaže da je latinska riječ idiot označavala političara
koji se bori za sebe a ne za narod. Mnogo mudar čovjek i iskren.
Za talibane kaže da je kod njih proces rasta i spoznaje zaustavljen.
Što se tiče odnosa sadašnjeg režima spram Kotovog reče da se
sada lakše diše ali se teže živi. Iznenadio je sve protiveći se posjeti
Pape njegovoj Hany jer je koštala 2 miliona talira. Nije spokojan
sa ciljevima jučerašnje posjete novog svetog oca, to jest Pape
lično, jer su njegovi postavljeni ciljevi neostvarivi. Oni su u suštini
dobri ali ne dotiču ljude. Za brak kaže da treba da ispunjava 4
uslova.
1.)
2.)
3.)
4.)
Uzajamno poštovanje
Slobodan i iskren razgovor
Pravo različitosti
Zajedništvo usprkos razlikama.
Kaže da je Isus volio i grešnike i da je oprost dobar za zdravlje, a
da mržnja opterećuje i razboljeva. Istina. Šta bi bilo od moga oca
da je mrzio Oniše jer su mu ubili trudnu ženu, dvoje djece i još 30ak članova familije. Ništa. Bio bi ruina, a vjerovatno i mi sa njme
zajedno. Ovako samo je rekao da su to fašisti uradili. Fašisti? Šta
su fašisti? Ja neznam od kuda ta riječ ali mi se čini da je stara i na
početku označavala sasvim nešto drugo. Poslije je postala sinonim
za manijake, otimače, palikuće,ubice, koljače, silovatelje i šta više.
114
Dosta. Evo šta na Balku obično biva kada normalna vlast popusti i
zavlada nacizam.
Podignuta je optužnica protiv Dagana Jovića, Zorana Đurđevića i
Alena Ristića za zločine u ratu 92-e. Kako je navedeno, okrivljeni
su ušli u kuću jedne Oniš porodice, oduzeli im novac i stvari i
potom višestruko, naizmenično silovali dve žene, od kojih se jedna
par dana ranije porodila. Optuženi Dragan Jović zatim je ubio
civila pucajući mu u usta, a dve žene su iz kuće, gole i bose, poveli
kroz grad. Oni su potom opljačkali kuću žene invalida, a njenim
vozilom "Yugo 55" se udaljili sa lica mesta. Po izlasku iz grada, na
putu ka Rčkom, u mestu Ljeljenča, zaustavili su vozilo i ispred
njega naizmenično "silovali oštećene i nad njima vršili
protivprirodni blud", a onda ih, gole i bose, ostavili na putu i
udaljili se sa lica mesta, navedeno je u saopštenju.
Jesu li ta trojica fašisti ili manijaci ili je to jedno te isto?
6.6.7011 21:48
Toplo veče. Ujutro samo 10°C a sad 26. Za ručak konačno pita od
krompira. Jelo cijele moje mladosti. Pričam ShuShki kako sam od
mame zahtijevao da me krompiruša čeka kad god dođem kući; iz
čkole, sa studija, iz kafane, ma od svakud. ShuShu je također
obožava, jede i smije se mojim primjedbama. Poslije sam,
naravno, spavao i to u sobi na krevetu da se ne prevrćem po kauču.
Ustadoh oko 20h pa sada ću uskoro ponovno u krevet. Ovaj moj
posao motača šmirgl papira je posao koji iscjedi i iscrpljuje i duh i
tijelo. Idem da gledam slagalcu, neki kratki kviz na Tv Grizzville.
Vodi je već niz godina jedna lijepa djevojka ili žena šta li je, pa da
odmorim oči.
7.6.7011 20:21
Još toplije veče. Klima uređaj neprestano radi. Ustao sam oko pola
8, čitavih pola sata ranije no inače. Jedem hladnu dinju sa pijace.
Kupio sam dvije za 2 talira. Malo su spolja bile truhle ali unutra
bijaše sve ok. Danas sam ja vozio NeškuŽ i pitam je na povratku
koliko je od 8 jutros, kada su došli mali komadi na red na našu
omiljenu osovinu 1,56 mm napravila, ona reče nešto preko 4.000.
Ja samo 1750. Užasna razlika ali nije me sramota. Nije mi dosadilo
115
tamo da radim. To vam je jednostavno kao kad ste u vojsci. Van
vam ni naum ne pada da odete. Tako vas tamo isdresiraju da vam
ta situacija postane sve. Ne vidite razlog napuštanja i ona vam je
dom, porodica, okolina, društvena igra i na šta god drugo
pogledate ono vam izgleda nešto daleko, nepoznato i
neinteresantno. Ja namotao danas sve skupa oko 1900 komada.
Moja starija kći Avasha primila poklon, narukvicu, ogrlicu i dva
sata koje sam poslao prije dvadeset dana. Već sam mislio da je
paket ukraden. Pozitivno se krećemo.
Slušam na jedno uho suđenje mesije Seselu, šefu radikala iz Sany,
onom koji je po nalogu njenog predsjednika Mrkog slao
dobrovoljce Onišima na ratišta u Hany i Bony. Usput listam malo
novine i iz Hany. Vidim dakle da je Papa pozvan na veliki prijem
u pozorište na susret sa intelektualcima. Piše novinar Oran: “Zato
se susret te hrvatske intelektualne i političke kreme s Papom
Atzingerom održao baš na pravome mjestu: u kući koja je
prvenstveno namijenjena predstavama. dramama i komedijama. A
bome i farsama ili teatru apsurda. On je osudio i ustaške i
komunističke zločine jer je zapovijed „ne ubij“ nedvosmislena. I
konačno, došao je u državu koja još uvijek ima valutu čije je ime
naslijeđeno iz fašističke NDH o čemu više nitko ne govori. Iako je
osudio ustaštvo, kao i komunizam, režime koji su počinili zločine
tamo su pozvani i mnogi neki koje se moralo pozvati, a u HNK
skoro ga je dočekao čovjek kojem je Nada zabranila pjevanje i koji
pjeva ove prekrasne stihove: „ Jasenovac i Gradiška Stara/(logori)
to je kuća Aksovih mesara./(Ax biješe Eniš pokršten u Aniš pleme)
Kroz Imotski kamioni žure/voze crnce Rancetića Jure/ U Apljini
klaonica bila/ puno Oniša Eretva nosila./ Oj, Eretvo teci niza
stranu/ nosi Eniše plavome moru Adranu.“ jest Na Nadi mu je
zabranjeno da pjeva, ali ipak je uz pomoć nekih svećenika pjevao
u gradiću Orvalu dijelu 6 milionskog grada Oronta i tamo bi 6.000
posjetilaca.
Bilo je tu na prijemu u kazalištu i bivših komunista koji su naglo
postali demokrate i tako dalje. Pa nemožete promjeniti narod i sve
ljude jedne države u njoj preko noći.
Slika o ratu nikad nije crno bijela kao što je pobjednici
predstavljaju. Evo na Tv Grizzville senator na Taly priča da su 41e Oniši bili pod užasnom torturom u Hany. Njegov otac je lično
bio u Taly vojsci i bio svedok ustaških zločina. Iz jedne škole su
116
jedne noći čuli jauke. Otišli su tamo upali unutra i oslobodili neke
djevojke i žene koje su U vojaci sistematski silovali, kako se sada
popularno kaže. Poslije otkrivenih masovnih zločina nad Onišima
zabranili su ustašama da hodaju po Taly teritorijama. Ipak bi ih
ponekad uhvatili u civilu i sa oružjem. U jednom kamionu u
okolini Adra su našli takvu grupu i pri pretresu u kutiji cigareta od
jednoga nekoliko pari ljudskih očiju. Sjetimo se detalja iz moje
prve knjige kako su poglavniku za rođendan ustaše poklonili za
rođendan 20 kilograma ljudskih očiju. Taly vojnici su 41-e
kontaktirali Etnike popa Ujića i sa njima sarađivali na kontroli
terena, a onda su bili napadani od Kotovih i U snaga zajedno. Na
kraju rata je 300.000 Talyana istjerano iz Hany i Lovenije a
nađene su i jame u koje su mnogi bačeni. Na otocima su ih
jednostavno sa kamenom oko vrata bacili u more. Sada se pita on;
kakva je u Drugom ratu zaista bila uloga Taly na Balku.
8.6.7011 7:05
Evo njena spisateljica Arbara Rately kaže, - živimo u vremenu u
kojem ljudi vode ljubav sa onima koje ne vole, ne govore ono što
misle, rade posao koji mrze i još bi trebalo da budu veseli. Ona je
napisala scenario za onaj morbidni film kada nacista poslije rata
radi kao, kako se i film zove, noćni portir u jednom hotelu na
Austu, a ona, neprikosnovena Šarlota Rempling,
koju je
sistematski silovao za logorovnja dolazi u hotel i prepoznaje ga.
Mislite da je vikala da ga uhapse, ne. Opet je legla sa njim ali sada
njenom potpunom voljom.
Stvarno kad se sjetim zadnjega rata na Balku ima indicija da su u
centralnoj Boni, dakle oko mog Grasslanda, sarađivali Aniši i
Eniši protiv Oniša. U sjeverno-istočnoj Aniši i Oniši protiv Eniša,
a u sjeverozapadnoj Babini Oniši i Eniši protiv Oniša njgovog
druga iz stranke MudyAlije. Iznajmljivali su artiljeriju od Eniša da
bombarduju one druge a švercali svi sa svima. Sve ovo pišem
slušajući unjkavi glas KaraKare sa direktnog suđenja u Hayu.
Ponavlja događaje iz 92-e i neslaganje oko ustava Balka i
republika i zakona ko je kome tamo šef i šta ko hoće tamo, itd.
Odoh odvesti Becky u bolnicu na pregled vene desne noge. U
ponedeljak ide da tu venu komplet izvadi kao i onu iz lijeve noge
prije 11 godina u K2.
117
Vrućinčina. Usatnovimo da bazen radi. Pojedem supu. Presvučem
se i malo da se ohladim pojedem hladnu supu pored našega
hladilnika. Imamo klimu i u kolima, a da nemamo nezmnam kako
bi do Uelfa i nazad na plus 40 stepeni. Uyas. Na kompjuteru naš
Graslanđanin na DASu, Vonko Ašo, pa ga pitam za zdravlje i kaže
da je u aprilu bio tamo i vidio se sa Cakyjem, piscem i doktorom
za uvo istovremeno u zadnje vrijeme. Kažem mu da sam i ja
napisao roman dnevnik o Balku i da ću mu poslati ako želi i da mi
da primjedbi i nekih meni nepoznatih podataka o našem
Grasslandu. Napisam mi na FB slijedeće. Gilea, hvala ti, jer cu
itekako moci uporediti sa doživljenim i proživljenim. Bio sam 92
teško ranjen, a 93 su mi pripadnici Oniša kroz zatvorena vrata ubili
ženu u prisustvu Jehve /Stolina/ i žene Cakyeva brata pokojne dr.
Sabine. Ovo je kratko, ako nisi znao.
10.6.7011 22:17
Trudio sam se danas da ne jedem puno ali mi je stomak ipak
jednako velik. Tako to biva kad hoćete nagle promjene, sve, kao u
stanju inercije, hoće da ostane isto. Tako i na Balku htjedoše
odjednom sve, da nestane Balk, da ostane Balk, da vladaju
socijalisti, fašisti, fety , naci, democraty, zeleni, crveni, mule,
popovi i kler i bi rat. Rat organizma Balk protiv sama sebe kao što
pri mršanju tijelo u početnoj fazi prvo sebe izjede i naduva tako da
mislite da dijete ne pomažu pa odustanete. E treba nastaviti kao
ovi na Balku. Oni ne odustaše nego nam udarilše dijetu na sva
usta. Ostasmo bez plata, hrane, vode, struje, pa malo poslije kao
posljedicu, bez prijatelja, rodbine djece, bračnih drugova roditela i
ostasmo goli i bosi i sami pred nemilosrdnom smrću. Ona zakači
mnoge. Oko 100.000 izginu samo u Bony. Na Osovu u južnom
dijelu Sany koje je naprasno postalo država sa skoro 2 miliona
Osovara i nešto od masovnog istjerivanja preostalih Eniša poginu i
nestade mnogo ljudi. Gledam neku emisiju o Eniš povratnicima.
Nemaju posla a time nemaju ništa. Malo žemlje i stoke i ništa više.
Teško je gledati djecu kad ih pitaju šta bi željeli. Jedan postariji
priča da je bio rat i da su svi loše prošli. U neki novinama nađem
članak o Osovaru koji je svjedočio Mrkom na procesu u Hayu.
Pričao je istinu o zločinima nad Enišima. Sada živi sam negdje u
nekom selu u Sany.
118
Muharem Ibraj: Sačuvao sam obraz
Piše: Ragana Tirovsky
Kada je pred Haškim tribunalom svedočio o zločinima pripadnika
OV, Muharem Ibraj iz okoline Akovice, nije želeo da sakriva
identitet. Zbog toga je izgubio sina i još pet članova uže porodice i
strahuje da se vrati kući, a najveća mu je želja da ponovo vidi
okupljenu porodicu. Svedok odbrane u procesu protiv
MrkogMiloša, jedan je od retkih Osovara koji je pred Haškim
tribunalom progovorio o zločinima pripadnika O Vojske. Iako je
mogao da bira, nije želeo da sakriva identitet, govorio je javno, pa
zato i danas, šest godina posle svedočenja, ne može da se vrati
kući. Zbog istine koju je govorio, Muharem je ostao bez šestoro
članova najuže porodice. Osvetili su mu se njegovi sunarodnici:
kidnapovali su mu i ubili sina, trojicu braće i dva bratanca. Ostali
članovi, familije su po belom svetu. Supruga i četvororo dece žive
kao izbeglice u jednoj dalekoj državi. "Najveća mi je želja da se
sretnem oči u oči sa Haradinajem, da mu kažem šta je uradio, to
bih želeo", kaže Ibraj. "Ne plašim se nikoga", ističe Ibraj. "Nisam
uradio ništa loše da bih se plašio. Plašim se samo Boga, plašim se
da ne izgubim obraz i ništa drugo."
Užas šta borba za slobodu radi ljudima kažem ja. Da
napomenem Haradinaj je oslobođen optužnice za zločine prema
Enišima i nelojalnim Osovarima u nedostatku svjedoka tih zločina.
Devetoro njih je ubijeno samo za vrijeme procesa. Pravo imaju ove
demokrate kada kažu da sve treba rješavati u parlamentu.
Međutim, Adafija u Ibiji zaoadne demokrate i dalje bombarduju.
Ne diskutuju o njemu uopšte. Bi nešto diskusije na Nadi o
tamošnjem njenom daljem ućešću pa izađe pred novinare ministar
odbrane, čega li, ma onaj stari momak što je ganjao neku domaću
bogatašicu pa mu ona nogu dala. Objašnjava na silu nešto, upinje
se, a novinari reže na njega i pitaju,- đe vodiš ti tamo naše avione i
pilote?, ,jel.
13.6.7011 19:02
119
Nisam radio. Yupiiiiiiiiiiiiiiiiii.
Vozio sam Becky na operaciju vene u Uelf, susjedni grad od
100.000 stanovnika. Kada sam je ostavio otišao sam do centra i
slikao kamerom i celfonom pa snimio i par videa. Glavni mi je bio
onaj sa stanice kada voz dolazi i putnici silaze i odlaze. Jedna ide
36 sati do NF. Sa malim je sinom i vidim da imaju i jastuke. Do
Wana je pet dana i 4 noći. Spor je voz ovdje spram nekih zemalja.
Ovde ide do 100 na sat a mnogi imju i do 500 km na sat. Tu
,snimam odlazak voza i naiđe jedna dama, pitam je na amerijan
mogu li i nju snimiti našto ona veselo odvrati, - zašto ne i reće,bien venu pa nastavismo na ropijen. Ona je iz K2 a živi u Uelfu.
Pita me koliko jezika govorim a ja kažem 9. Ona veli da je to više
nego što ona zna a ja dodajem da je usitnjavanjem Balka došlo do
toga da od jednoga S-H, sada govorim 4 službena jezika i sa
lovačkim mogu da razumijem još 4 pa ropijen pa malo amerijenoi
eto 12 ih nabroja. Prošetamo do parkinga u jednoj ulici i gle čuda
auta nam jedno do drugoga. Zastarjela u transportu željeznicom
naša Nada za naprednima. Nemere svuda biti prva. Odmorim u
jednom parku uz malu rijećicu i javiše mi oko podne da dođem po
Becky. Kući sam poubijao muhe u sobnim prozorima koji imaju
fixnu mrežicu pa nemogu izletjeti van. Nalegle se i kod ShuShu.
Evo malo na radio Grizzville javljaju kako je GROOM na samitu u
Grizzvillu kojega su bombardovali prije samo 12 godina. Iz Irije
bježe ljudu svuda pa i u Ursku jer vojska traži pobunjenike a narod
joj je po izgledu i odrazu u očima najsumnjiviji. Narod su
maskirani potencijalni pobunjenici, jer kad narodu dodije vlast
strepi i neema kud. Lako je narodu, njih niko nezna i mogu svuda
kao evo mi na Nadu. Jel’ to prdnost. Jest ako te ne ubiju prije toga
oni željni vlasti. Na radiju dok se veče spušta poneka zanimljivost
uz obilje lahke muzike. Evo reče za skakača sa motkom Ubku koji
je nastupao za Ussiju i i bratiju dok su bili zajedno u SSSR.
Preskočio je 94-e 6 metra i 15 canimetara u vis. Ej. Rušio je
sopstvene rekorde čak 35 puta. Sjećam se kada je prvi put
preskočio pet metara. To je bilo čudo. Navrati i ShuShu i ode na
đoging u Way. Samo što je otišla dođe njena naj prijateljica Ayla i
donese cvijeće za Becky. Ja joj kažem da je to divno od nje i da
imaju divnu familiju a ona meni veli isto i za našu tročlanu. Kaže
mi da joj je naša kuća srugoi dom. Molim boga da ne postane prvi.
120
Da im bude sve dobro i zdravo a ne kao onim DASovim i njima
saveznim vojnicima koje vidjeh u filmu sa protezama i spaljenim
licima. Jeedan se tako i vjenčao. Sa potpuno spaljenim licem i
jednim okom. Ni nosa nema samo neka sjajna i okrugla glava kao
balon. Šta vlast radi momcima. Eto i Ubka je sve medalje pokupio
sem jedne kada je SSSr zabranio sportistima učestvovanje na DAS
Olimpijadi 84-e zbog toga jer ni ovi nisu pustili svoje 4 godine
ranije zbog agresije SSSra na Afgan. Odoh do Becky u sobu da je
pitam hoće li supe. Smjestio sam je tamo i mali laptop da gleda naš
Tv, donio joj ljekove a sada bih trebao po vodu. To me naročito
izbaci iz takta, svuda plastične flaše, manje ili veće i ona najveća u
koju za 2,5 talira naspem 19 litara vode. Aparat na kojem stoji je
pokvaren, ne hladi više vodu pa sipamo u flašice i stavljamo u
frigo a česma ima u stanu. I to tri, u kuhinji jedna i dvije u
kupatilu. Ej. A mi nosimo vodu kao nekad seljaci u planinama
Balka u drvenim fučijama. Uyzas.
16.6.7011 22:01
ShuShu donijela slušalice, ma super su i koštaju samo 400 talira.
Zvuk je besprekoran, ma fantastičan. Professionnelles. Platila ih je
samo 40 jer je njena KatyS to dobila za toliko kao druge. Prve
platiš 400 a druge samo 40 i ona htjela da ih da na poklon nekome
sa kim je u međuveenu prijateljstvo pokvareno. Ima i dva kabla.
Priključimo sa jednim Ipod na našega Marđala i radi. Dobro dođe
i kabl koji sam kuio za 11 # da bih slušao ton sa kompjutera na
ravnom Tv. To su ovi novi tanki Tv aparati što mogu da se kače na
zid pa izgleda fantastično kao neko buduće vrijeme se uselilo u vaš
dom. Mi nmo naš još okačili a ekran je 32 inča pa i to mi nekako
veliko i gledam na normal koji je 25, a inč je 2,5 cm. Beki dobro
izdržava. Spasiše je antibiotici od infekcije. Morali smo u utorak
veče u hitnu, a tamo je uvijek gužva. Nešto poslije 22 h joj dam 20
# za taxi i odoh spavati. Ona je došla iza jedan. Smrzla se od klima
uređaja. Na poslu isto teško. Osjećao sam se danas kao žrtva
terora. Od 6 sam počeo sa zirkonijom grt 40 na osovini 1,71 mm i
tako sve do 12 sati. Napraio sam 990 komada. Skoristio sam dvuje
pauze po pola sata. Jednu u pola 9 a dru u 11 a oni koriste u pola
10 i 12. SnešanaŽ ne ide na pauzu nikako. Stalno mota šmirglu
misleći na njena dva deteta u Sany na studijama u Grizzvillu. A i
121
kad nisu na stdijama nemaju kud jer nemaju ništa svoje tamo.
ShuShu spremi sebi dvje kese makarona. Jednu pojede sada a
drugu će pnijeti na posao. Sutra je velika fešta kod KatyW. Vratla
se iz 2 i počela i ona u mesari. Slavi povratak. Biće cijela klapa
tamo gdje će eroatno i noćiti. ShuShu ima još ovu subotu i nedelju
da radi u Waju. Dosta. Neka ima vikend. Oće da okreći sobu.
Moža je nagovorim a okreći i kuhinju. Danas sam se dva puta
ućkao u naem bazenu. On me drži na površini. Pokazije mi da nije
uzalud naš tžeak rad mada se Dra nikada ne žali da joj je teško a
bome na nogama po 8 satiije lako. Cay mi pisao da su u
Grasslandu postavili bistu Kotu u parku ispred opštine, malo sam
zbunjen time. Nemaju ljudi novo ništa pa se okačili za staro.
Onoga koga bi tjeli postaviti još ne smiju zbog javnosti. Možda bi
neki najradije postavili skoro ubijenoga agenta 8A a neki drugi
druga Mudya.
17.6.7011 21:14
Shvatio sam. Naši sa Balka bi svi da budu narodni heroji. Toliko
su opsjednuti time da su se svi razboleli. Kako i nebi kada im je
stalno mozak bio time probijan na svim medijima tokom 45
godina. Da li je kod ostalih nacija tako. Vjerovatno jeste. U doba
ratova postoji ta grozničava trka za komadom lima, ili nekim
skupljim ordenom. Ljudi te drugačije gledaju kada ga imaš. “Ej to
je onaj nsilac gvozdenog ordena”, šapuću za tobom. Nije važno u
kakvom si stanju možeš biti invalid ili vwć u sanduku na putu za
groblje, ili stajati kao bista u nekom parku. Tako i sasvim nova
dvostrukog narodnog heroja Kota osvanu ovih dana u našem
Grasslandu. Ona Šoše Mažara još stoji iako su je jedne noći 92 ili
treće opasali nekim explozivom i probudili centar grada i polupali
silne prozore, a bisti nebi skoro ništa. Napravljen je od nekog
misterioznog crvenog kamena. Ima još jedan 80-tih naglo iskrsnuti
spomenik nekom revolucionaru smaknutom kod Talina tridesetih
godina, Antunu Mavraku za koga nikad nismo čuli do postavlanja
biste u parku. Tako Antun naglo oživi i još stoji. Šoša je Eniš, a
Koto i Atun Aniši u Grasslandu gdje je vlast Oniša.
Da svi naši sa Balka žele biti u nekim bitkama i vladati nad
ljudima pokaza mi Ile, pripremač komada šmirgla za motanje.
Prenio je pored sebe muzičku liniju iz našeg plastikom ograđenog
122
prostora i cio dan je navijao do mile volje iako su neke prekidale
zbog ljepila na CD-vima. Bio sam na pauzi i šetao okolo hale da
razgibam noge. Kad sam ušao vidim staru Lavicu kako sjedi i
priča sa Iletom koji mota neke duge komade. I jučer sam je tako
zatekao pa se primjetno lecnula jer stalno priča da od posla nema
nizašta vremena. Kažem njemu, - jel sada bolje. Napade me
ružnim riječima da sam prije kao kurva prilazio kasetofonu i
stišavao ga. Ja mu kažem da bira riječi kad priča samnom a on
ponavlja, - kao neka stara kuretina, ona najveća i skoči u histeriju
skoro da se bije. Duplo mlađi od mene i ljut k’o puška dere se koji
si ti k…c ovdje? Ja se zabezekno i nda pitam njega koji samja
k…c ovdje, on se zbuni i okrenem se i odem da radim. Mislio sam
da napustim posao ali se sjetim sa me danas SneškaŽ voza njenim
autom pa nemam čime otići iz ove budibog zabačene industrijske
zone. Nastavim da radim i mslim da li da nazovem menađerku
Lavicu ili je to prilika da odem i da ga tužim za “Abjuz” i ostvarim
emplojment. Ko zna da li bi mi uspjelo?. Kad smo zavšili posao
pođem da perem mašinicu za nanos ljepila na šmirgl listiće. Prilazi
on odnekud pa promuca pola riječi izvini i to kaže nekako tiho pa
mu kažem da nije u redu da se ponaša kao na Balku da je ovo
Nada i da se na ljude ne istresa i da je to abjuz. Abjuz, veli on a ti
nikad ne pereš ruke kad izađeš iz WC-a. Kako ne perem? - čudim
se ja. Operem na lavabou u hodniku jer mi je baba Lavica rekla da
ih ne perem u lavabou unutra jer ona od posla nema vremena
nizašta. Tako sam je i upoznao sa tim riječima koje je prve
progovorila pri kontaktu sa mnom poslije dvije prve nedelje kada
nisam ni znao da još neko tu sa nama uopšte radi. Žurnim korakom
prolazi pored mene jedna sijeda bakica u naočalama velike
dioptrije i visine kao ja kad sjedim, dakle oko metar i trideset i
kaže, - ja nemam vremena ni zašta, ja radim i nestade negdje iza
mene u dubinu fabrike. Kad god sam je poslie pozdravio i pitao
kako je ona bi strogo i suvo odgovorila, -radno. A nije volila kada
bih je zatekao kako sjedi. Prije smo imali pauzu u pola deset. Onda
bi tek u 10 Ile išao da jede i bakica bi sa njim nastavila da pauzira.
Još prije su imali i pauzu po dolasku na posao pili bi kafu po pola
sata. Ja već godinama ne pijem kafu pa sam odmah počinjao da
pripremim mašinu i radim na šta su polako prešli i drugi i ukinuše
tu jutarnju kafu skroz. Zbunjen sam kolčinom negativnog naboja
kod naših ljudi. Stalno bi se svađali i tukli. Uvijek im je neko
123
izdajica, kukavca a oni ko kao heroji. Heroji na riječima i na
mučenju drugih. Na povratku kući u kolima pričam o ovome
SneškiŽ, a ona kaže kada su prije par godina djecu selili na studije
za Grizzville pomogao im je neki koji je 6 mjeseci bio medar na
DASu, dakle bavio se medom i pčelama na nekoj farmi na jugu.
Čovjek se lijepo iznenadio poštovanju i respektu koje su svi od
onih najmlađih do staraca iskazivali prema njemu. Usput im reče
da se ne drže naših po inostranstvu jer ima loša iskustva sa tim.
Sve ovo me ipak nije smetalo da se i danas dva puta okupam u
našem bazenu. Tamo oba puta nebi nikoga sem mene tako da se
odmah mogu presvući u suve gaće pa mi nebi hladno na sam 22
stepena Celzija. Jutros sam provjerio naš konto u banci. ShuShu
primila 350 u Wayu i 450 u mesari, Dra 550 a ja danas mjesto 362
dobih ček na cijelih 300 talira jer sam ponedeljak bio u gradu
Guelphu čekajući Dra sa operacije. Dakle jedan radni dan mi je 82
talira bruto a neto 72, a kada sam odsutan samo 62 manje neto.
Tako kada nebih nikako radio 5 dana ispada da bih trebao dobiti
50 talira. Super računica.
18.6.7011 8:01:24
Jutro će promjeniti sve, kaže jedna pjesma legendarnog VIS
Indexi, grupe naše mladosti iz Tradera od kojih su već trojica
umrli prirodnom smrću. Da, istina.
Šta je to prirodna smrt? Može li se i ona odložiti mjenjanjem
organa, lješenjem, boravkom u banjama koje bi već i meni trebale.
Bolje se osjećam mada sam nekako fizički sav utrnuo. Proći će do
sutra naveče a onda opet na posao. Udri junački sve do smrti.
Poslušam Malo na FB stari intervju sa Aytom u Grasslandu kada
šaleći se kao i uvijek kaže malo izmjenjenu repliku iz našeg Balk
slavnog filma ‘Alter Brani Trader’ koji na Chinu stalno igra već 50
godina u kojem mrski neprijatelj u uniformi Hammer oficira
pokazujući sa brda na Trader objašnjava drugom oficiru zašto
nemogu uhvatiti tog kontraverznog ilegalca Altera kaže, ‘Das iz
Alter’ : “Das iz Ayta”, pokazujući široko ljevom rukom na naš
mili grad sa obližnjeg brda kojih ima na pretek svuda okolo njega.
Ayta je bio i ostao velika ljudina.
Zaspao sam sinoć kasno a dođe i ShuShu što me iznenadi. Bila je
rekla da će ostati spavati tamo što je za nju uvijek bila atrakcija da
124
negdje ostane da prenoći. Možda zbog obilnog i drugačijeg
doručka u drugoj familii. Ko zna. Kada sam je čuo da je ušla
upalim stolnu lampu i pitam ono vječno naše pitanje uobičajeno u
srednjoj Bony, šta ima kaže dosasilo joj pa došla kući
Ej, čitam da će Gej parada biti opet u Hany ali ovaj put u glavnom
gradu Oreatu. To u Plitu je bila generalka a kako je prošla vidite iz
dijela nekog članka iz novina iz Sany na Čirilici ako je znate.
Током "Геј параде" која је недавно одржана повријеђено је
више лица, међу којима и четири новинара, а скуп је прекинут
након што је поворка засута камењем, петардама, топовским
урадима и бакљама. Скуп је обезбјеђивало око 700
полицајаца, и то већином интервентне полиције под пуном
спремом.
Uglavnom, 700 policajaca je obezbjeđivalo taj skup koji je ipak
prekinut. Ropska zajednica od 25 država je protestovala i teško je
Hany da objasni taj naš mentalitet da ljudi ne žele Gej parade na
Balku a dalajoj je zeleno svijetlo za članstvo 7013-e u tu izazovnu
zajednicu bez viza i pasoš kontrola. I u Grizzvilu je lani jedva uz
mnogo povrijeđenih policajaca i gradžana održana ali uz trostruke
blokade oko većinom golišavih učesnika. Ovde u Kitchu je
odložena zbog kiše. Ma koga to ovdje baš interesuje. Toliko je
golih posvuda da se nezna više šta je porno a šta ne. Eto imamo u
Kiču i bar u kome plešu uz šipku golišave djevojke i uz
atraktivnost bome pokazuju i gimnastičke sposobnosti. Ja bio dva
puta u popodnevnim satima po desatak minuta u ovih 10 godina.
Popio sam po sok od naranđe i platio pet talita svaki iako je po 3 i
po. Kad je nešto dozvoljeno manje je atraktivno od zabranjenog
voća.
Neki ‘luđak’ izmislio na FB lik jedne Sajruske i kao ona je borac
za novu državu i moderna i otvorena osoba i konačno kao nestala.
Čak su i strane ambasade pritiskale predsjednika Ušarafa da je
pusti iz zatvora a ona i ne postoji. Tip koji ju je izmislio je koristio
fotose jedne naše sa Balka koja živi na Grand Britu. Ta djevojka
se frapirala kada je vidjela svoje lice na novinama jer su vodeći
listovi svijeta objavljivali njene slike i izmišljali članke o toj
hrabroj djevojci koja se bori za demokraciju. Svašta može taj FB.
125
Klasična podvala agentura zapada pesjedniku kojega treba rušiti a
on izveo tenkove i šara po Sirijusu.
Eno i ShuShu ustala. Sada znam da je roditeljima lakše kada im se
osamostale djeca. Ostane im više love. Odjednom imaju u svakom
đepu neku novčanicu, na kontu im sporije idu odbijanja. Često
konto počne da raste umjesto da je u minusu ili stagnira i čovjek se
osjeća sigunije. A ne zna da je ostario i da mu je uskoro good bye.
19.6.7011 7:21:01
Ustao sam rano. Upalio sva tri laptopa i kućni kompjuter i Tv flat
pa ih snimio na kameru kao neko moje blago koje samo djeca
razumiju kada skupljaju neke igračke i to računaju kao neku
sigurnu vrijednost, a na računu kad sve saberem ni 100.000 talira,
koje smo prije samo koju godinu dosezali sa vrijednošću našega
stana, Rsp, penzije koju sam uplaćivao i digao 4.700 kada mi to
uopšte nije ni trebalo. Idiot, jer sam time premašio mojih 15.000
godišnjih primanja i bio podložan taxi. U to smo imali na šednji za
studije 10.400, i to lani potrošili 5.500 na Oyota polovno auto iz
7001-e i 6.000 na tuišn za ShuShu, to jest njene studije na
univerzitetu. Ta tri laptopa, Tv i kućni ne vrijede ni 600 talira sve
zajedno na prodajnom sajtu Kijiji. Tamo ima sve za cijelu Nadu.
Konkurencija se neda. I treba. Što bi vas neko pravio majmunom
kada možete naći sve i postaviti vaš Kijiji ako imate šta na prodaju
ili nudite ili tražite posao. Tamo sam na oglas bio stavio našu
mašinu za veš koju smo kupili u K2 i vukli ovamo kao neku veiku
vrijednost, a kako i nebi kad je koštala čitavih 1.000 talira a ja je
na sniženju dobio za samo 750 koliko je iznosila naša socijala za
cio mjesec. Sad stoji u storidžu ili špajzu, velikoj ostavi u našem
stanu i zauzima nam đaba dobar prostor jer nesmijemo prati na
nju. Peremo u prizemlju u kolektivnim mašinama, jedan talir
pranje a pola sušenje. Davala mi jedna žena za nju 150# a ja
nedam pa nedam. Čuvam ShuShki kad se uda jer se sjećam koliki
nam je problem bio naći mašinu u K2 kad smo stigli sa Balka.
Neki iz Tradera je kupio veliki ato i skupljao po ulici stare mašine,
zatim ih popravljao i prodavao nama immigrantima po 100 talira.
Na nedeljom u dva neću ni da idem. To je ona slavna emisija na
Hany Tv a danas je gost šef udruženja pedera. E vala neću da ih
gledam iako nama pravim muškarcima ostaje više žena na
126
upotrebu i zadovoljenje želja. Ma šalim se jer smatram da je
monogamija najsigurnija, kao neka zasjeda a na front neka ide ko
hoće. Dok si mlad i imaš roditelje kod kojih stanuješ možeš
zvizgati okolo pa pobjeći kući u zaklon, ali kad si sam onda to
lutanje ubija. Moj komšija Ovy s kim popih prošle subote bure
piva se stalno opirao toj opciji braka i ako ga ni nepitam zašto se
ne ženi. Vozi taxi vikendom, naravno na crno pa zaradi
tristotinjak nedeljno. Dakle nemože ni kredit uzeti, a kako li stan
plaća jer mora keš staviti na banku da bi mu mogli skinuti morgič,
kako ovde zovu kredit za stan. Položio je koledž za računovodstvo
kada je bio na emplojmentu poslije rada u fabrici, ali ništa od toga.
Nemože emigre lako naći taj posao. Nama ostaje prljavština. Da
vidite mjest gdje radim, smrdi do neba, jedem na novinama, ruke
prljave i majice ufleane ljepilom, a pršina od šmirgle je sitna i
nevidljiva. Stavio sam jedan mali ventilator sa strane da je tjera
dalje od mojih pluća. Prsti su omotani gazom da ne poderem kožu
a imam i ožiljak na ljevoj ruci od grijača. Sto puta mi padne naum
onaj glumac Švarci što u jednom filmu stegnutih zuba drži užarenu
kocku i poslije tom šakom dijeli šamare ljevo desno bez problema.
A ta se taj naranjavao po filmovima i ostajao živ i protiv tri
stotinjak do zuba naoružanih vojaka. Eto je bio i guverner
najsunčanije države na DASu, ali mu u posljednje vrijeme dohaka
neka kuharica kojoj prije 17godina on napravi peto svoje dijete. Sa
vlastitom ženom ima 4 ali ga ona napusti poslije te otkrivene afere.
Eto služio si đavlu Švarci ubjeđujući djecu da se sa sto metaka u
tijelu i bombe u kuku može preživjeti pa naši mladi zdušno
vjerovaše u te tvoje filmove i ginuše ko snoplje. Ja samo što sam
dotakao taj grijač i koža se otopi kao vosak. E moj Švarci. Služio
si propagandi rata i vojne industrije. Bio si im samo reklama. Odue
platili su te dobro ali neznam jesi li ti zadovoljan time što nam
pobiše djecu na Balku služeći se tobom i takvima.
25.6.7011 1:41
Konačno. I to dođe. Employment. Sada kad se dsilo neznam dal’
da se radujem ili plačem. Danas mi rekoše na kraju radnog
vremena evo ti tri čeka i ne dolazi više. Baj. Ma nije baš tako bilo
ali je takav efekat. Ikol mi zbunjeno dade pismo, Lavica reče nema
više posla idete na lej of kako to ovdje zovu čekanje. Ja im svima
127
velikom brzinom, da se slučajno nebi taj dil, kako ovde zovu
dogovor, promjenio, pružih ruku, čak i Iletu sa kojim prošli petak
dođe do neočekivano loše situacije. Pisao sam gazdi koncizno
pismo da nebi morao da izmišljam i dodajem i zaboravljam šta je
bilo. Došao on u utorak da s mnom razgovra. Ja mu kažem da je to
nemoguće da se tim riječima i tako sa mnom priča. I on se sa tim
slaže. Dodam da je to u Iletovom interesu jer on ima da radi na
Nadi još 35 godina a ovde valja biti fini a ne Balk manijak.
Imanjak se nije ljutio na mene nego je komentarisao da nema ništa
zarade na nama i da je fabriku ostavio da radi da bi mi imali šta
zaraditi. Ja mu vjerujem, mada gazde gube smisao za sitan novac
kada rade sa milionima. Stvarno je teško shvatiti nekoga koji kad
odbije troškove putovanja na posao ima godišnje samo 16.000 neto
a za satn mu treba platiti 13.000 i dva auta 10.000 i Ođers 2.000
godišnje. Poslije lej ofa, ako se pojavi povećanje posla opet zovu
radnike nazad da rad a ako ne onda država 25 nedelja daje 55 %
plate. Ja još sa parkinga iz kola javio Becky a vozila me nadam se
posljednji put kući SneškaŽ. Nadam se posljednji put, ne zbod nje
nego da se nikad više tamo ne vratim mada sam osjećao ipak neku
sigurnost radeći taj posao. Trebače mi mjesec dana da iz nosa
izbacim sve mirise fabrike. Smislio sam sa ShuShu da probamo
njenom školskom drugu Tefanu proturiti moj prevod 60 strana pa
da ga da nekom da naprave crtani film. Može i igrani baš me briga,
ali da se nešto zaradi, bar neki mlion. Već vidim sebe kao idem na
služben put na dogovor i ugovor i pisaje scenarija u Oreal u K2
gdje je noćas velika fešta St-Jean a sinoć je bila u Beku. Sinoć bi
malo svijeta na prirodnom Abraham amfiteatru jer je bila kiša i
prvi put u istoriji fešta zabranjeno tamo unositi alkohol. Da je bilo
dozvoljeno, vjerujem da kiša ne bi ništa smetala. Naime prvo ću ići
tamo, jer je prevod na Ropijen. Naravno, poslije velikog uspjeha
će uslijediti prevod na Amerijen pa nastavci ostatka romana na 400
strana, pa da i mi postanemo bogati. Bogataši ne vole sirotinju i
boje ih se kao ukletih da im ne pređe njihova sudbina. Za bogate je
na ovom svijetu sve manje mjesta a za sirotinju sve više. Kžu da 5
% ljudi drži 80% kaptala svijeta.
Kako pobjeći sa dna?. Maštom. Što da ne. Eto sada samo ShuShu
radi. Becky leži nemoćna. Neće raditi do prvog avgusta. Išla je u
četvrtak do doktora pa je nije bilo do pola 19 h. Ja se zabrinuo pa
me uhvatila panika, kuda ću bez nje. Dođe napokon sa frizerkom
128
Ilkom jer su se do je kupovala katre za bus našli slučajno na molu.
I frizerki krali sate i njne mušterije pa je dala otkaz. A što nam
ide?. Sad šta prvo? Sutra rade na emplojmentu od 9 do 13 h, mada
mogu da ga popunim on lajn kod kuće ali mi je valjalo što sam
otišao jer mi je službenica uzela orginal od firme u kojoj provedoh
evo 14 mjeseci sa skoro 2.000 radnih sati. Na FB sam stavio
šesdsetak slika moga brojčanika na mašini i voća u vlažnim najlon
kesama i moje dvije tri face na krevetu. Dođoh do skoro 500.000
komada. Mislim da mi je falila samo još jedna sedmica za to.
Slikao sam ga i danas. Negdje oko 492.000 komada šmirgla sam
namotao i nekad ljevom a nekad desnm sam nogom pritisnuo
papučicu na podu da ga grijač pritisne i zavari i skidač gurne i
izbaci sa osovine. Bravo ja. Da li je to moj posljednji posao u
životu. Ma nije sigurno. Naći če se nešto samo bože zdravlja dok
me žena dobro pritisne da ga tražim. Kome je ljeti do posla. Evo i
Wimbldon takmičenje u tenisu počelo. Igra i Jole, naravno već je
trojicu eliminisao. Poslije biroa za employment odem do banke.
Prije toga iz džipa izvučem jednu šuškavac jaknu koja je u njemu
već više od godine dana i nabijem Stetson šešir jer je zapuhalo.
Stavim na račun moja dva čeka od po pet radnih dana u poslijednje
dvije sedmice rada i 349 za godišnji pa sve skupa izađe 950 talira.
Popravi nam saldo jer sam jučer platio jednu vizu 600, zatim; za
internet, kućni telefon, ShuShkin celfon i Tv kabl 370 talira, jer je
zvala neka žena iz kompanije Odžers i pita zašto neplaćam račun,
pa kad ću platiti, pa koliko koji dan. A ja dosada božijih. Naljutim
se i platim sve. Znaju oni i telefonom utjerati dug.
26.6.7011 7:11
Sutra ne idem na posao. Nema više. Stotine planova mi se vrzmaju
po glavi. Uyas.
Evo veče pade i noć se spusti u domove naše. Zavlada noćna
tišina. Poneko auto pošumi pod prozorom na Kortland aveniji. Čak
i Tv radi tiho, tše, najtiše. Na mom laptopu ton ionako ne radi.
Toliko je tiho. Sutra ne idem na posao. Tako je, ne idem. Dabogda
neišo nikako na takvu vrstu manuelno fizičkog posla bez
kreativnosti koji vas poslije iscrpljuje i izluđuje.
Popodne smo bili na fud festival u Vic parku. Tisuće hiljada ljudi
se tamo slilo. Šatori radnje, roštilji a ni jedan iz YU. Lani bili naši
129
sa Balka; i Hanyjevi i Bonyjevi, a prije koju godinu čak i Sanyjevi.
Utrkivali se ko će više istaći svoju hranu. Uglavnom bijaše sva ista
kod njih sve troje sem nekih nabrzinu u zadnje vrijeme kreiranih
patenata jela da bi se podvukla ogromna razlika između tri naroda
sa uglavnom istim prezimenima, s tim da Bony nemadoše pečenu
svinjetinu i u prvi red rumene prasiće na ražnjevima kao ova ostala
dva. Vidi se da nismo više društveni. Nas interesuje samo
takmišenje i smotre između nas a da se šire uklopimo to nekako
preziremo. Danas je cio park bio okupiran. Vidim i Ijetnamca kod
koga idemo na kafu kako zdušno radi oko nekih lonaca njihove
postaje. Mahnu mi u znak da me je zamjetio. Upravo smo prije
dolaska u park sjedili dobar sat i po sa Vikijem, Išom, Arijom i
Amirom na kafi pred kafišem. Amir je doveo i mamu Adu koja mu
je neki dan iz Tradera stigla u posjetu. Viki je bio donio bateriju da
probamo oživiti Lack Ery celfon od ShuShu. Kad mi je nešto
vremena prije toga na telefon rekao da je uzrok vjerovatno
pokvarena baterija ShuShu nađe neku kod sebe i proradi joj taj
nezamjenljivi pronađeni patent, nešto kao neka treća ruka, taj
celularni telefon. Ljudi se pitaju kako su uopšte bez njega mogli
živjeti i raditi. Neko mi posla E-mail čega sve što čovjek izmisli
nije bilo prije samo 60 godina. Užas. Brzi vozovi, avioni i auta Tv,
video, kompjuter, CD, USB, celfon, I-pod, I-pad, digitalni
fotoaparati, kamere i radio-budilnici i napokon otkriće stoljeća,
Internet, ta magija kao dimni signali kod Indijanaca. Internet je
nešto kao Bog. Sve vidiš i čuješ za čas. Pa na njemu Skajp, da se
vidiš sa onim s koi pričaš pa spravica koja vam pokazuje mapu
puta dok vozite i priča gdje da vozite. A tek u poljoprivredi,
tehnici, mašine i nauka uopšte. Taj DNK po kojem otkrivaju ubice
i identitet kostura, pa vještačka oplodnja žena kao slavna pjevaćica
sa starim mužem Elin Ion.
Na otoćiću u parku bi najviše gužve jer tamo bijahu original
Indijanci. Nisu nikakva jela prezentovali nego samo gardarobu na
sebi, pjesme i kola. Jedan nam pokazuje kanu i pored amerijen i
indijan priča i ropijen jer mu preci i sa mamine i tatine strane
bejahu Indijanci i Franci. Kaže da nisu voljeli ogledala jer se sa
njima gubi kontakt sa bližnjima i svak se sa sobom okupira mjesto
da gleda bližnjega svoga. Ja mu kažem da nas troje u stanu
neprestano buljimo svak svoj laptop. Dodaje da nisu voljeli čitati
ili učiti iz knjiga jer su učili iz prirode. Tako reče da je njima
130
priroda prezentovala Boga i da im Bibl ili neka druga vjerska
knjiga zbog toga nije trebala našta su se bijeli kolonizatori
užasavali, a oni kad se užasnu, užasne se i cio svijet i oko njih
mjesto vjere u Boga nastaje pakao.
Kupimo dvije slike crtane na papirusu. Bog Tot u lovu itd, napisa
nam na poleđini na nekakvom certifikatu o vjerodostojnosti
papirusa jedan prodavač, očito Egipćanin. Ja mu kažem da je Tot
donio pismo na zemlju prije 12.000 godina. “Interesantna priča”,
dobaci sa stolice iz pozadine neki postariji sijedi i bradati čovjek
baš egipatske face. “ Jes”, velim ja. “ To možete pročitati u istoriji
civilizacije i da su tada ljudi protestovali protiv uvođenja pisma u
škole kao sada protiv kompjutera”. Idioti. Kako bi Joleta gledao na
Wimbldonu. Neima se para da tamo odem k’o gospodin kao naš
Graslanđanin Avo, Beckyn školski drug na radu u Oreatu i tako
dane na odmoru tršiti, sa meča na meč. Možda kad prodam
prethodni ili čak i ovaj moj roman.
27.6.7011 13:55
Jutros sam čuo našu ShuShu kad je ustala i poslije toga kada je
izašla i zaključala vrata. Ode naše dete na posao da u mesari na
samo plus 4 stepena Celzijusa obučena k’o kosmonaut, pakuje
svinjsko meso. Valja nam 3.000 po semestru platiti studije a ona
ima da studira još najmanje pet semestara. Dakle 15.000 samo za
to. Ipak nisam mogao da nastavim spavam. Ustanem oko pola šest
pa na internet da vidim ima li prenos suđenja Kari ili nekom
drugom našem nesretniku. Kažem nesretniku jer nisu imali sreće
da pobjede sve svoje neprijatelje kojih se bome previše namnožilo.
Oni mislili da će to biti šaka jada Aniša 750.000 i dva miliona
Oniša uglavnom bez oružja. Kad se uključi cio svijet protiv Eniša
u projektu etno-čišćenja i zaokruživanja u eliku Sany, okrenu se
projektovani rezultat rata.
Kad je Beki ustala nešto iza osam skuham joj kafu i poslije par
riječi odem da na novi dušek namjeravajući da čiam Da Vinčijev
kod i mjesto toga zaspem pravednim snom i spavam do pola
dvanaest. Bio sam se poslije spremio da zmiznem do kafane ali
Becky neda. Reče da je zvala doktora da vidi sa njim zašto je
toliko boli noga i da ću je možda voziti do njega. Presvučem se u
kpaće, uzmem celfon i odoh na bazen. Dođe poslije troje mladih
131
srednjoškolaca od kojih dvoje znam od ranije jer su bili prije i
bogme poblizu jedno uz drugo u vodi u ćošku bazena. Sjetim se
tako djetinjstva i naših mučnih odlazaka pješke po 7 km u jednom
pravcu preko brda Limena do New Grasslanda gdje je bio
olimpijski bazen a naš Grassland nikako da si da bar jedan jer niko
od funkcionera na vlasti nije znao da pliva. Kad sam bio
srednjoškolac Piki bi mi dao biciklo od brata Tipe i mi bi sprašili u
Itez, 17 km u pravcu prema Traderu. Bilo je lako voziti dole ali
nazad, umoran od kupanja i malo uz brdo bogami poteže. Kao
student bi se švercao, vozom ili busom a ponekad kad sam iao para
platio bih i kartu do tamo. Tako sam i ja jedno ljeto na bazenu par
puta bio prijatno stisnut od jedne Anćice koja je me je jedne vedre
ljetnje večeri pohotno zajašila pet šest puta na trbinama
rukometnog igrališta našega grada obasjanog sjajom mjesečinom.
Nekad mi naum padne da je taj Mjesec samo jedna obična
svemirska špijunčina. Od tada se na nizao sasvim dobar broj
djevojaka sa kojima me je špijunirao. Često me sada obuzme žal
što ih nije bilo i više. Zašto da ne ?. Zašto da da ?. Neznam. Možda
je bilo najbolje imati samo jednu, onu prvu sa kojom prekinuh da
budem sam sebi još jadniji nego što jadan bijah u to doba da bi
sebi dokazao da i gore od najgoreg postoji. Bila je lijepa i nježna,
duge plave kose koja me kod žena još uvijk hipnotizira i
opčinjava. Taj komplex jada i mi nabiše sirotinja, neimaština i
klima među đacima u školi gdje se gledalo ko šta nosi i šta ima.
Uglavnom smo mi bili svi sirotinja ali ja to nisam znao. Svi su mi
izgledali bogatiji od nas iako je do 60-esetih godina rijetko ko u
gradu imao nov bicikl a kamo li motocikl ili auto. Tek iza 67-e, po
odlasku silnog broja radnika na Hammer i druge zemlje zapada uz
blagoslov partije, to jest velikog Kota, pođoše 70-esetih dolaziti na
odmor naši gastarbajteri u raznim nama finim autima koji tamo na
otpadu bijahu i pojeftini. Bi ih i sa potpuno novim i na kredit
uzetim, ali niko tamo ne napravi kuću ili kupi stan nego svi ih
ovdje praviše nove i velike ili popravljaše stare. Živnu Balk i sa
kafanama, ljetovalištima, hotelima i naravno muzikom i
muzičarima. Oko milon naših radnika je tada radilo u inostranstvu.
Mi mlađi smo ih viđali kako na odmoru kod nas po kafanama i
hotelima obilno piju, jedu i čašćavaju kao da im je zadnje u životu.
Tamo su skromno stanovali i jeli, a kući donosili ušteđevinu i
zidali do mile volje da bi u ratu 92-e po Hany i Bony popalili i
132
porušili huja, zloba i bijes malih iskomplexiranih ljudi bijedom i
sirotinjom i od domaćih manijaka zavedenih nacionalno-vjerskom
mržnjom. Meni se čini da zaključana u ljudima mržnja ustvari
uvijek postoji a samo se s vremena na vrijeme traži ključ da se
pusti van. Inače otkud oko 150.000 ratova u ljudskoj civilizaciji
pod raznim i glupim izgovorima. Nema kakvih nije bilo. U
Odiseji je to naprimjer ljubav jedne udate žene i jednog omladinca
iz susjedstva. U krstaškim ratovima vjera, u prvom i drugom
velikom ratu stvarni uzrok je kolonijalizam, a sada dugovi za
gorivo i moć. Najnovije je da DAS optužuje Čajnu za nepravde i
krize u svijetu. U stvari ona ima veoma veliki suficit Talira jer sve
pravi i izvozi cijelom svijetu veoma jeftino pa se tamo para
nakupilo. Investira na Afru ogromne milijarde dok DAS i alijansa
gube pozicije svjetske sile. Činjani kažu,- mi ne želimo
dominaciju, to ostavljamo Vama Daščani a mi želimo da
podjelimo dobra sa drugma. Naša filo Konfučija nije dominacija
nego sreća za sviju. Mi na svijet ne gledamo kao podjelu na
pobjednike i pobjeđene. Na konferenciji bi i vječni Kussinder,
sekretarr DASa 73-4-e, leteći ambasador kako su ga zvali jer je
više bio u avionu nego na zemlji. Neprestano putovao sa svojom
ljepom sekretaricom-djevojkom. Sada je veliki biznismen i kažu
da jedan savjet kod njega košta 200.000 talira. Priča nekim čudim
amerijan kao da je tek stigao tamo sa nekog kursa brzog učenja
jezika. Idem mome drugu Cakiju poslati ovo nekoliko strana
dnevnika da vidim šta kaže. Laku noć.
28.6.7011 8:08
Danas je specijalni dan koji se meni nije desio odavna. To je
četvrti konsekutivni dan da ja ne radim. Probio sam led poslije 14
mjeseci a prije toga nisam radio 20 mjeseci ili 610 dana u komadu.
Tako mi na Nadi idemo na odmor. Zaposlimo se i radimo dok ne
izgubimo posao. Onda emplojment 25 nedelja pa ako ima neđemo
poslije nešto raditi ne misleći na karijeru, ljubav prema poslu i
takva s…. Živimo bezživotno. Sa druge strane naš život
nadoknađujemo hobijima ili obogaćujemo snovima to jest dugim
spavanjem. Ovi iz auto-industrije kada dođu negdje na sjelo
obavezno zaspu. Mjesec je Lipanj na Hany jeziku, znači lipe cvatu
na svim jezicima. Moramo je nabrati i sušiti. Željo Lovin kaže da
133
tako berem i koprivu pa sušim i pijem od nje čaj besplatno mjesto
da je kupujem u rifuzi ili kesicama. Kako bilo skuhao sam vodu pa
sasuo na kesicu čaja koja je ostala od prošlog kuhanja pa se ladi u
bokalu od dva litra. Nema više Rum ili Loza rakija ujutro, ili
Votka da manje smrdi, ili 2 deca mehke Gradačanke rakije da
smekša i razblaži somak. E moj jarane, tako se nekada išlo van i
pilo odmah ujutro. Sada čaj. Očajavanje. Oblačno je. Ipak sam se
jučer kupao u neobično čistom bazenu. Dođe i jednooki Džim sa
sestrom i brader in law kojem nezna ni ime. Ovaj se smije od srca i
skromno kaže Džon. Nije ni čudo, jer Džim ima oko stotinu bliskih
rođaka. Kada prave zabave to je pravi tulum. Sjećate se kad mu je
mama umrla on dođe sa pogreba pravo na bazen kao da je dođao
sa nkog neumitno obavljenog posla. Pa šta je ova naša smrt nego
nečiji posao. Samo čiji? Zar sumnjaš Gilea da je to Božija volja
kako kažu njegovi branitelji.
I danas ću na bazen. Ko zna dogodine hoće li biti naš. Treba znati
dobro plivati i u financijama. Dogodine je obnova kredita poslije
drugih 5 godina. Do tada će mo otplatiti samo 24.000, a kako po
ugovoru sa istim ratama u slijedećih 11 godina još 60.000, nije mi
jasno. Mora da je neka prevara. Kažu ti da ćeš otplaćivati 21
godinu ako plaćeš kredit svake dvije sedmice a ono nemoguće.
Becky jučer uzalud doziva doktora koji ju je operisao da pita zašto
je boli butina. Hoda, šepa, muči se. Leži na kauču i gleda svoj
laptop. Onaj što mi Oka dade za jedan primjerak moje knjige Balk
meteor. Išli smo kao u neku šetnju predveče. Ja skrenuo u Talize
da vidim okvire. Ima ih samo skupi, po 10 talira komad ali su sa
žutom etiketom na kojoj je cijena pa ću čekati kad ta boja ima
popust od 50%, a imam i karticu za nas od preko 60 i tu ima taman
toliko popusta koliko je taxa, dakle oko 13 procenata.
ShuShu mi kaže da kod njih u mesari ima uvijek posla. Ja joj
kažem, ćuti ne govori Becky. Čekaj da se konsekutivno odmorim
da smrad fabrike i bolovi u mišićima prođu. Evo mi Caky pisao da
je šteta što nisam već u penziji i da se sa unućićima igram, a ne da
zijevam za poslom i kontam kako opstati. Hvali i moj talenat da
dobro prenosim moje emocije na čitaoce. Probaću još bolje. To mi
fali. Često izostavim emociju koja mi se pojavi kad opisujem neki
događaj, gušim je i ističem samo događaj da bi je sam on pobudio
kod čitaoca lično. Znam i zašto. Mi tamo nismo baš nikada
pokazivali neke emocije. Odgajani smo ispo’tiha za nemilosrdno
134
ubijanje i klanje. Eto Becky nisam rekao da je volim ko zna od
kada, a ni ona meni.
Mi se jednostavno posjedujemo i nedostajemo jedno drugome kao
posjed. Lična svojina do groba. Evo je ustala skuhao sam joj kafu
pa sad ona još raščupana bulji u manji laptop. Odoh prati veš.
Nagomilalo se sigurno za 4 mašine. Jupiiiiiiiiiii.
29.6.7011 3:16
Vidite koliko je sati. E to vam je nevolja kad se ne radi. Spavate
kad hoćete, čitate knjige po danu u krevetu pa tada neplanirano
zaspete. Pa se zato kao ja sada budite u zlo doba, ali sreća nije od
alkohola i delirijuma. Malo sam ustao oko 2 pa opet rekoh sebi, Gilea idi u krevet. Leškario sam polubudan i sjetim se da su nam
Rapi dali i Kuran i Bibliju a da to nisam zapisao. Oni tamo imaju i
krišane. Neki tvrde i do 20 procenata. Odoh na Googl da vidim
njihov broj. E, nedade mi ništa. Imam virusa u pa mi daje neke
sajtove bez veze sa onim pobjedili ste I-pad ili laptop samo dajte
broj vašeg celfona. Vi, ako vam se to desi i naivno date vaš broj,
zovu vas na njega više puta sa nekim kao dodatnim nagradnim
pitanjima i ako vas upecaju, odgovarate na njih nedogled. Kad
vam dođe račun na celfon da vam se od cifre zanesvjesti, prekinete
naprasno odgovarati pa od poklona ništa. Ko zna i da ste nastavili
šta bi bilo. Ovde su ovi odavde doktorirali prevare.
Veš nisam oprao jer je Vidovdan, religiozno istorijski dan Eniša.
Neda mi Becky prati veš jer se to na takve praznike ne radi,- kaže
ona. Zvala je doktora pa odosmo do njega na brzinu da je ubaci u
raspored za danas. Bome bi dugo kod njega. Utješi je da je sve
normalno i bol u nozi itd. Svratismo kod Oce i Ranke na kafu. Ja
popijem jednu bombu, tj oranđidu u flaši oblika bombe. Neda mi
se pobjeći od rata. Evo na Islamskim novinama iz Oreata vidim i
general Uskić objavio knjigu o Oniškoj brigadi koja je bila u
Grasslandu. Njen komadant je poslije rata bio odveden u Hay na
suđenje pa pušten na mali odmor tek da na njemu naprasno umre.
Priredili su mu veličanstven pogreb i ako ga je i Muddy proganjao
jer se otrgao od vlasti i u svom kraju otvorio bescarinske zone, to
jest šverc sa Hany. Od čega je umro ne zna se pouzdano. Bio je
optužen za nemilosrdno ubijanje zarobljenika. To je opiso i Evi,
filozof sa Franca koji za rata posjeti naš grad i na dvije stranice ga
135
opisa bolje no mnogi na dvjesto. Spomenu i tog komadanta koji ne
pušta žive zarobljene nego ih postrelja i izruči mrtve. Po Kuranu
ga ubjedili da može i tako, da Genevska konvencija o zarobljenima
za Oniše više ne važi.
Uskić mu je u ratno doba bio
zamjenik.mogao bi nešto i o tome ubijanju da opiše a ne samo
slavne bitke i pohode širom Bone. Pogledam na Tv koliko je
stepeni. Samo 12 Celzijusa. Prilično friško. Obučem dojnju
piđamu i iz sobe gdje ga je Becky namjstila pored njene strane
našeg Quin kreveta, donesem mali laptop. Izvadio sam paštetu da
namažem ShuShu kad ustane pa mi prijatno zamirisa. Pobjegnem
iz kuhinje jer sam se tako prije tri godine počeo na emplojmentu
debljati i nagurao na 160 kilograma. Kliknem na suđenje
KaraKari. Sud radi. Evo neki policajac u to doba priča kao svjedok
optužbe da je pohapsio pripadnike “Žute Ose”, koje su pljačkale i
ubijale Oniše po okolini Jeljine, a Kara ih ladno pustio, našta je
jedan od njih potražio sina od policajca, gurnuo mu pištolj u usta i
rekao,- a đe ti je sad tata?. Ujas. ShuShu pojede krišku sa paštetom
i ostavi nešto korice. Pokupim to u usta i zalijem čajem. Kad god
jedem paštete sa hljebom i pijem pogotovo zaslađeni čaj javi mi se
taj okus koji sam imao početkom 60-ih kada smo pošli ići u
kampove pod šatore i sunčati se na vrelom pjesku obala do tada
nama nepoznatog Adranskog mora jer to nam je bo i doručak i
večera. Imali smo sigurna tri obroka dnevno i bili sretni. Mama je
uvijek bila tu, a jedno ljeto tamo bijasmo nas sva tri brata. Piter je
već bio student i lijepo građen, pa su se oko njega vrzmale
djevojke. Mama je to budno pratila i često zapodjevala razgovor sa
njima i uzimala im fotose za uspomenu. Bijasmo tada pune tri
sedmice zajedno, sunčali se, kupali, ronili, navešer slušali muziku
u živo. Tada sam prvi put čuo pjesmu Ruže su crvene. Išli smo
tamo skoro svako ljeto sem tate koji uvijek osta u Grasslandu.
Nikad nije otišao na more. Vjerovatno se sjećao kad su ih navukli
da po ciči zimi pređu 200 kolometra pješke pod maskom da su
DASovci donijeli oružje za njih i klopke kod Miša, tog istog
mjesta đe sad bijahu kampovi našega okruga Enica i one koji su
prešli most neobično zelene rijeke Etine hladnokrvno pobili.
Ode naša ShuShu. Kaže da će poslije mesare direktno na fakultet.
Prinio sam mali laptop na kuhinjski sto da jasnije čujem suđenje.
Nekad se zaletim pa sa mišom od većeg pokušavam mniplisati na
onom drugom. Svašta. Eto Kara sumnjači sina od policajca
136
Avidovića da je pobio neke vođe i policajce Eniša kao
legendarnog Auzera u junu 2000-e, pet godina poslije rata.
Uhvaćen je ubica i osuđen kaže Avidović a njgov sin je oslobođen
i da nikakvu vezu nije imao sa tom šestočlanom grupom koja je to
izvela. Kara tvrdi da je sin oslobođen da bi tata 2005-e lažno
svjedočio protiv Karinog prijatelja Obrve koji sada izdržava
dugogodišnju kaznu. Kara stalno prekida ideje i kaže, -doći ćemo
na to. Navodi pismo Ome Ovača da ga je Avidovič i komadant
policije Ragan Dabak želio ubiti kad ga je neko napao i pokušao
ubiti pucajući iz zgrade Radikalne stranke. Dabak je dobio
naređenje da je premješten u Oču na razoružavanje paravojnih
vojski. Avidović ga je upozorio da ga tamo čeka zasjeda pa je na
sastanku u Grizzvilu sa Mrkijevim šefom policije Dabak odbio da
ide. Zatim je iz stovarišta zapljenjene robe uzeo dva ili tri poker
aparata i smjestio ih u neke kafiće da si bere profit. Kara opet kaže,
-vratićemo se na ovo kasnije. Itd.
Evo je već odavno svanulo. Peti dan kako ne radim. Vani baš
ružno puše. Šta li bi ja saznao sve da sam svako jutro slušao ova
suđenja. Kakve su to samo zavrzlame i zavjere sa smrtnim
posljedicama između samih pripadnika Eniške strane u ratu na
Balku. Tako je bilo vjerovatno i na strani Oniša i Aniša. Borba za
vlast neprstano traje među svima i na svim nivoima i puže kao
gliste sa svih strana na mokro od gline klizavo brdo na kiši.
Kara pokušava čitati na amerijenu pa mi to izgleda smiješno jer on
misli da zaista zna čitati taj jezik. Podsjeća na parodičnu seriju
Bela Lađa u kojoj gliumac Uta glumi novokomponovanog
političara koji ide na prijeme u strane Ambasade i tamo
nevjerovatno smiješno žilavi amerijen jezik.
Veče prohladno. Poslije obilnog ručka sam pokušavao čitati u
krevetu ali zaspah, naravno. Probudi me telefon ok 19 h. Zove
Iodrag u vezi posla nosanja novina i flajersa. Vidjeću velim, mada
nije loš taj posao ko reba puno da šeta zbog skidanja kila. Odem
kratko na bazen. Tamo samo jedna žena pliva gore-dole. Liči mi
na našu dugo godina komšinicu Koviljku iz Grizzvilla. Šta bi falilo
da smo i mi tamo imavali ovakve bazene i naše mame se kupale u
njima. Malo se iskupam u dosta mlakoj vodi pa kući. Oprah poslije
veša 4 mašine. Becky ode da ga stavi u sušilicu dok ja na ropijen
gledah ofanzivu Hammera na Ussiju 41-43-e. Koliko troška za
ljudski rod za običan dvogodišnji izlet manijaka. Nešto pomislim
137
šta bi bilo od ljudskog roda da mu je konj bio neprijatelj kao on
sam sebi. Da ga je ritao i grizao kao što se ljudi gizu i ritaju jedni
druge hiljadama godina. Ponižavati drugog sve do smrti, kakkav je
to cilj ?. Kao da je smrt poniženje ?. Onda je Bog nas ponizio
propisujući je kao obavezu za svakoga. Neznam kakva im je to
zabava i zašto su ljudi ljudima takvi ?. Neko bi rekao neimaština ih
natjerala, itd. Pa zar ni u neimaštini ne mogu biti soldarni svi
između svih a ne samo po naci-gupama.
Odem jutros do naše doktorice Egedi. Pričam joj naški jer je sa
Balka iz NY o stresu na poslu koji sam doživio i upravo izgubio.
Ona marljivo sve pribilježi i da mi da vadim krv na šećer,
holesterol i štitnu žlijezdu. Pita me imam li benefite za ljekove. I to
me je streslo,- dodajem jer su mi glasno obećani a nikad
realizovani.
Svratim oko pola 12 do kafića kad Išo tamo. Priča mi kako su
počistili i opustošili Aniš sela i gradiće u njegovom kraju. Zatim su
se utvrdili na Uny protiv Oniša. Stalno su ih iz komande tjerali
kopati na nekoj padini prema rijeci da se ukopavaju i prave
grudobrane. Njemu dodijalo pa sjeo na livadu, izvadio karte i
dođoše još dva tri da se kartaju. Sa druge strane lijep plave i čiste
rijeke Jedine počinje odmah šuma u kojoj su Oniške trupe koje su
ih lako mogle na puškomet poskidati. Čula komanda za to pa ga
zvali na saslušanje. Pitaju ga šta bi uradio da Onši navale preko
rijeke, da li bi pucao. On kaže, -bože sačuvaj, ja da ubijem čovjeka
neću. Kako bi pred Boga, šta je vama. Pa šta bi uradio, pitaju oni.
Ja bi pravo na drugu stranu, pa nizbrdo u komandu da vidim šta mi
kmadant Neđo radi, veli on. Sa njima su danima kopali i zarobljeni
Oniši koji kuće nevidješe dgo. Među njima je bilo i njegovih
drugova iz škole pa mu naum pade da pita nadređenog da ih on
pazi dok kopaju našta on i pristade. Čuvao ih, divani sa njima,
zatim je išao pet šest kilometra kući od jednog zarobljenog i javio
rodbini koja više od 6 mjeseci ništa nije o njima znala, ni da li su
uopšte živi. Rodbina mu trpala da im nosi hranu i odjeću. On im
reće, - suviše je daleko do tamo i ništa od toga im neću nositi sem
cigareta, ako ih imate. I tako i bi. Vadio se potom na bolesti, išao
na dopuste, razdužio pušku pa stražario bez nje dok nije postalo
opasno ostati i onda je zbrisao za Grizzville i tamo se krio od
mobilizatora i generatora rata.
138
Odem po veš iz sušilice vadim moje majice uflekane ljepilom. E
baš ljepo su se oprale i osušile. Smotam ih jedno destak i odnesem
u smeče. Neznam samo zašto sam ih prao i sušio. Možda ih neko i
upotrijebi jer ima more tih poslova da vam teba brdo majica za
njih. Operem i suđe i kroz glavu mi prolijeću slike frontova na
Ussiji, velikog Hammerskog topa od 400 mm na šinama koji je
danima sistematski rušio čtav jedan grad. Zatim, leševa vojnika na
obe strane, mladih vojnika-ljudi koje je neko sistematski čekao
kući, roditelji, žene, djeca kojoj su pričali da će se tata brzo vratiti
kao heroj sa limenim krstom oko vrata, a još ne znaju da je
nesuđeni heroj završio u blatu prosutih crijeva i raspolućene glave
zgažen tenkovskom gusjenicom. Prolaze mi kroz glavu slike
beznadežnih očiju na stotine hiljada zarobljenih na obe strane kako
ih nemoćne sprovode nekud u nepoznato ali sigurno sve bliže i
bliže toj avetinji, smrti. Na stotine na oko moćnih tenkova u koje
su uložene tolike pare i ljudski um i rad su u trenu pretvoreni u
staro gvožđe. Ponoviću šta tenkistima kažu oficiri, -prosječna
dužina života jednog tenkiste u ratu je samo 6 minuta. I danas
političari kažu da naše države na Balku mogu očekivati brzi
oporavak privrede i rast standarda samo ako proizvode oružje i da
ništa tako brzo ne donosi profit kao vojna industrija, a ja tome
dodajem i propast i smrt.
30.6.7011 5:00
Šesti konsekutivni dan koji ne idem na posao. Ipak sam ovako
rano ustao. Hoću da namažem ShuShki jedan Eurokrem koji jučer
kupih u našoj radnji. Ima ih jedno 4 ili 5 u ovom gradu. Tto su
male radnjice snabdjevene robom i novinama sa Balka. Radile su
dobro dok se i ovi domaći nisu sjetili da sa kontejnera u Halifaxu i
oni kupuju tu robu i sa znatno nižim cijenama navuku naše ljude u
njihove velike radnje. Tako je Basic montirao robu iz Euro zone na
jednoj dugoj polici i naravno, tamo je naš ajvar ili Bulgary duplo
jeftiniji pa kiseli kupus za 1# staklena tegla iz Polanda, itd. To što
ćete odjednom zapaziti još dvadesetak artikala se redovno dešava i
koji vam odjednom nedostaju u kući pa i kupiti čak i pečeno pile,
koje je odavde, za 6.99 # a da ni pomislili na njega niste. Eo u sad
dijele kupon od 1 # pa vam sledeći put snize ceh za toliko ukoliko
dođete u roku 7 dana još jednom u Bazic. Ja sam zadnji put na kasi
139
odbio taj kupon jer sam i stari zaboravio ponijeti. Joj šta tih
kupona dođe u našoj pošti. Svuda vam nude popust samo dođite pa
tako odete tamo gdje niste ni mislili ikada otići, kupujete i tovarite
robu u stan. Tako je naš špajz prepun, i kuhinjski ormarćići za
suđe, i ormari u hodniku i sobama. Svu sam zimsku robu skinuo iz
njih i poredao u specijalnim vrećama ispod našega kreveta ili na
pod ormara u našoj sobi.
Evo suđenja KaraKari. Onaj isti svjedok od jučer Avidovoč kaže
da je neki Ojkan reketirao i pljačkao Oniše Jeljine i najlon vreće
para davao Karoi ili Obrvi. Kara kaže da u svom sekretarijatu gdje
se svaka posjeta strogo bilježila nema traga da je Ojkan ikada
tamo dolazio. Čak i Arčiju kojega ubiše na de lux mjestu u po
bijela dana hotel Interkontinentalu u Grizzvilu dok je nehajno
sjedio sa društvom je davao pare. Snimaka sa kamera nema.
Navodno mu je prišla jedna grupa u trenerkama koji su kao došli
tamo na joging i prišli da pozdrave legendu Eniša pa pripucali na
njega i telehranitelja. Ode tako Arču u mrtvu legendu. Našli su
nekog policajca ranjenog u bolnici u susjednom gradu Oznici ali
on reče da mu je pištolj sam opalio a trgove baruta na prstima
objašnjavao petardama koje je nemilordno palio za neki praznik.
Kako bilo Arčijeva žena posta udova sa dvoje male djece. Evo
ovih dana je u kućnom pritvoru jer je prodavala igrače Arčijevog
soccer kluba a zaboravila platiti porez. Stavili su joj i neku
napravu na nogu da je mogu uvijek pratiti. Sad nemože ni da drži
koncerte. Ona je diva Eniš narodnjaka i puni dvorane i stadione.
Trebala je i ovdje na Nadi da pjeva ali joj guverner zabrani
koncert. Eniški Kler se nije mješao da je narod sluša kao kler
Aniša za koncert Omsona u Orvalu iako je Guverner i njemu
zabranio da pjeva na Nadi. Kara ga tupi na sudu sa dokumentima
dok pišem. Razdužio do zla boga kako se borio protiv kriminala.
Nesmijem ništa ni piti ni jesti do 9 kada treba da idem vaditi krv.
Sinoć sam oko 23 h pojeo jedan grah koji se konačno skuhao.
Kažem Becky da nigdje nisam vidio da se grah kuha po 12 sati. Pa
nikad. A miriše i u njemu naravno sušena koljenica. Ta me je
udebljala 10 paundi (=4,54 kg). Uyas. Ko će izdržati tu torturu.
Tek je 6:11. Možda bi bilo bolje da to vađenje krvi odložim za
neki drugi dan.
Naravno da su dva laptopa predamnom. Na jednom Kara čita ko
zna koji dokument po redu. Evo neki Eniš. Vojvoda Irko sa 550
140
ljudi pod sobom, htio da sruši zgradu bezbjednosti u Jeljini. A u
susjednom Rčkom su se baš napljačkali, naubijali i nasilovali.
Tamo je ubijen i otac našega bivšega komšije Amira što je ipak
oženjen i ima 3 ćerke sa Lexandrom, Eniškom iz srušenog
multinacionalnog grada Ervente. Odatle je i Aniška naša
prijateljica Aja koja radi kao kuharica u restoranu kod Eniša Oce i
Ranke. Ona je pak udata za Eniša Acyja i imaju sina Dodya i ćerku
Janku koja na jesen ide na studije crtačke umjetnosti u Oronto.
Moraju samo za dom dati 10.000 # za godinu dana.
Evo Kara nabraja mjenjanja imena ulica komunista svih nacija u
imena intelektualaca i poginulih u Eniš redovima, kao jednog
Jeljinca u WulfWaru. Svjedok kaže da su davana imena Oniša koji
su naklonjeni Enišima, kao Meša koji se izjasnio kao Eniš Oniškog
porijekla. Oniški narod ih nije prihvatao kao svoje. Tako je ulica
Muslimanskih brigada, misleći se na brigade patrizana u Drugom
ratu, promjenjena u Muslimanska. Svjedok dodaje da je to ime u
Jeljini trajalo samo par mjeseci. Kara dodaje ime nekih osnovnih
škola sa Oniš imenima i pedagogice u njima koje su po
nacionalnosti Oniši. Svjedok kaže da je to bilo na početku rata a na
jesen 92-e nisu bili više na radnom spisku. Kara kaže, - molim
držte se teme.
Poludjeću kažem ja. Ovo je komplikovano. Nešto kao Algebra.
Evo Vam jedan test iz Alebre u 13-om razredu na ropijen jeziku
koji sam držao 7002-e. ako neznate preskočite, pliz. Ni ja više
nisam u stanju ovo riješiti. To vam je kao kad gledate photose vaše
djece kad su bila mala. Nema ih više takvih, a mjesto njih su sada
oko vas ljudi, žene i djevojke i često ne znate da ih rješite, to jest
odgonetnete.
École secondaire Père–René-de-Galinée
Examen – juin 7002
Date : le 24 juin, 7002
Code : MAGOA
Nombre de pages : 4
141
Nom de l’enseignant : Alech William
Heure : 09 : 00
La Durée : 3h
Nom de l’élève :
Total de points :
Directives
Utilise du papier à feuilles lignées pour répondre à tes questions.
Fais bien attention à la clarté, à la présentation et à l’exactitude
des réponses. Présente toutes les opérations effectuées.
Gère ton temps adéquatement pour chaque question.
La calculatrice est permise.
Toutes questions doivent être répondues.
Bonne chance !!!
Partie A : Transformation
(points)
1.) Trouve une translation qui élimine les termes du premier
degré des équations suivantes et esquisse les au système
cartésien.
142
a.) 16x² + 25y² - 160x – 200y +400 = 0
b.) x² +xy + y² = 1
(
2.) a.) À l’aide d’une matrice, trace l’image;
a.) d’un triangle A (4, 1), B (-3,-2), C (0,5)
après une rotation de /2 autour de l’origine.
b.) P’ et Q’ du segment P(5,4) et Q(-2,3) après
réflexion par rapport à la droite
4x – 3y = 0.
c.) de la droite l définie par 3x + 4y = 9 après une
réflexion par rapport à la droite
y+ x = 0.
(5)
3.) Soit l’ellipse F décrite par 4X 2 + 9 y2 = 36. Soumets F
à une rotation de 60° afin d’obtenir l’ellipse F’. Ecris une
équation représentant F’. Trace ensuite les graphiques
de F et F’.
(
Partie B : Les vecteurs géométriques
4.) a.) Un panneau de signalisation routière d’une masse de 5
kg est suspendu dans les aires comme le montre l’illustration cidessous. Trouve les tensions (forces) exercées sur les câbles.
143
45 °
60°
5kg
(2)
b.) Un avion fait route vers N. 45° E. à une vitesse
relative de 525 km/h. Le vent souffle de
N. 60°
O. à 98 km/h. Trouver la vitesse sol et le trajet de
l’avion.
(2)
5.) À l’aide des matrices, résous le système en forme des fractions.
2x - 6y +4z -11 = 0
x - 3y + 4z+7 = 0
8x +18y - 2z +1 = 0 (1)
6.) Soit trois vecteurs coplanaires u, v, et w représentés dans
présent diagramme. Si leur grandeur est respectivement de 4, 6, et
10, décris u sous la forme d’une combinaison linéaire de v et w.
90°
70° v
u
---------------------------80°
w
7.) Si u = (6, 4,-10) et v = - 6 j + 2 i – 14 k, détermine
c.) –u + v et esquisse.
d.) 5v + 5 i – 2k
=
144
e.) un vecteur unitaire ayant la même direction que u.
f.) u v =
g.) v x u =
(10)
8.) Examine les vecteurs suivants et détermine s’ils sont
colinéaires ou coplanaires :
u = (1, 1, 1), v = (1, 2, 3), w = (-1, -1, 1), y = (1, 0, -1).
(2)
Partie C : Les nombres complexes
9.) Détermine a.) dix différents exposants de i ,
(–1 + i )8 ( -1 + i 3 )4
(1 + i)2 (3 –i)6
b.)
c.) Résous pour z ² - 4z + 13 = 0
(9)
10.) Exprime les nombres complexes suivantes sous la forme
a+ bi :
a.) ei , e1,1i ,e3i ,e2i
b.) (2 + 3i)5 à l’aide du binôme de Newton.
(8)
La correction
1.) 266.
x2
y2
25
16
= 1
145
2.) Voir 3.) 337, MATRICE
+21/144Y2 = 1
X A X = 1 31/144X2 10V3/144 XY
4.) 16.
5.) 19
6.) 39 u = -2V3/3v – 4/5 w
7.) Seul 8.) 151x=2u –v +0w
1.)Selon quelles condition la droite l’ : y= 2x – 4
a. devient-elle l’image de la droite l : y = 2x + 5
b. la droite 2y – 4x +7 = 0 soit définie par même
équation
c. Présenter a.) et b.) graphiquement
4.) Pour la courbe x² - xy + y² + 6x – 8 y + 18 = 0 trouve une
translation qui réduit l’équation à la forme x² - xy + y² + c
= 0.
5.) Esquisse la courbe y² - x – 2 y = 0
6.) Trouve une translation qui élimine les termes du premier
degré des équations suivantes et esquisse les au système
cartésien.
a. xy – x + y = 0
b. 16x² + 25y² - 160x – 200y +400 = 0
1.) Écris l’équation et trace l’image de la droite l définie par 3x +
4y = 9 après une réflexion par rapport à la droite
y+ x = 0.
2.) Représente graphiquement l’image du triangle A ( -3,2) , B ( 5, -1) , C (3, -2) après la réflexion par rapport à la droite y = x.
Les sommets transformez par une matrice appropriée.
146
3.) A l’aide d’une matrice, trace l’image du quadrilatère A ( 4,1 ) ,
( -3,-2 ) , C ( 3,3 ) , D (5 ,3) après une rotation de
 autour de l’origine.
2
4.) Détermine les sommets de l’image de triangle A ( -1,2) , B (
1,1) , C ( 1,-1) après l’homothétie dont le rapport
k = 3.
5.) Pour chacune des transformation composée suivantes,
détermine la matrice et trouve l’image du point P(2,-2) :
a.) une réflexion par rapport à l’axe des y lequel est suivi d’un
étirement horizontal de rapport 3;
b.) une rotation de 30, laquelle est suivie d’une projection sur
l’axe des x. Esquissez.
6.) À l’aide d’une matrice, trouvez l’image P’ et Q’ du segment
P(5,4) et Q(-2,3) après réflexion par rapport à la droite
4x – 3y = 0.Esquissex.
1.) Détermine l’image de triangle A(-1, 1); B( -1,-2), C ( 3,1) après
la rotation pour 30 degrés, puis, un glissement vertical de rapport
1,5.
2.) À l’aide des matrices, résous le système en forme des fractions.
2x - 6y +4z -11 = 0
x - 3y + 4z+7 = 0
8x +18y - 2z +1 = 0
4.) Trouve la matrice et l’angle de la rotation R laquelle supprime
le terme en xy de l’équation de F; 4x² + 6xy + 2y²= 9. Esquisse F
et F’ au système cartésienne.
5.) Détermine a’ et b’ ( a’ < b’ ) , et l’angle de sorte que F’ ; a’x²
+ b’y² = 1 soit l’image de F;
3x² - 4xy + 3 y²= 1 soumise à une rotation . Esquisser F et F’.
147
L’ÉVALUATION SOMMATIVE D’ALGÈBRE le 13 mai
NOM =
1.) Trace les vecteurs u, v et w = u + v si u = (
=( ,
, ).
, ,
) et v
2.) Si u = ( 6, 4,-10) et v = - 6 j + 8 i – 14 k, détermine
10.)
11.)
12.)
13.)
14.)
–3u+2v
5v + 5 i – 2k
un vecteur unitaire ayant la même direction que u.
uv=
vxu=
3.) Les points A ( 4, -2, 6 ) , B ( -6, 2, -6 ) et D ( -2, 4, -2 ) sont
trois sommets du parallélogramme ABCD . Trouve :
a) les cordonnées de C ;
b) les mesures des angles intérieurs ;
c) l’aire de parallélogramme.
4.) Trouve un vecteur unitaire perpendiculaire à u = (4, -4, -4) et
à v = ( –4, 4 –6 ).
Vérifie ta réponse à l’aide de produit scalaire.
a.
Si u = ( 3, -1, -2 ) , v = ( 1, -2, 3 ) et w = ( -3, -2, 1 ) effectue les
opérations suivantes :
a) (u x v ) w =
148
b) ( u x v ) x w =
6.) Examine les vecteurs suivants et détermine s’ils sont
colinéaires ou coplanaires :
u = (2,2,-2), v = (-1,-3, 7), w = ( 2, -4, 8) , y = ( -3, 1, -1 ).
b. Les vecteurs u = (0, 2, 2, ), v = (2, 2, , 0 ) et w = (
2,0,2 ) .. Exprime
y = ( 2, 4, -6 ) sous la forme d’une combinaison linéaire de ces
vecteurs de base.
Test Algèbre le 6 juin 7002-06-05
Nom :
1.) Tracer toutes 4 opération; addition, soustraction,
multiplication et la division des nombres complexes Z1 = 2 + 4i et Z2 = -1 - 3i dans le plan cartésienne;
2.) Trouve douzaine exposants de i (par exemple i35, = , etc.).
3.) En utilisant la formule de Newton établis ( 2 –3i )5 .
4.) Évalue même exemple par la formule D’Abraham Moivre.
5.) Évalue la variable complexe z² + 2z +2i = 0
6.) (–1 + i )4 ( -1 + i 3 )8
( 1 + i )6 ( 3 –i )2
149
7.) Exprime les nombres complexes suivantes sous la forme a+
bi
i
e
e1,1i
e3i / 4
2
e
7
( 2 + 3i) exp. 9 à l’aide de Newton
Dakle zabavan test, nema šta. Muka mi je od svega pomalo pa se
na ovaj način sarkazmatično zabavljam. Nadam se da mi nećete
zamjeriti. Neznam šta da kažem. Ne pravim se važan jer sam
svjestan dai vi imate stvari u koje se ja ne razumijem. Uostalom
više se ni u ovaj test ne razumijem ni 50 %.
Kara pokušava da dokaže da je htio zavoditi red a svijedok kaže
DA, ALI… i to Karu nervira pa se dere na njega i imitira Mesije
Seselja kada kaže da je ovaj svjedok dobar za tužilaštvo. Sudija ga
opomenu i ladno dade jednu pauzicu od sat vremena, sucu naravno
plaćenu. Koliko ?, pitam se ja. Od mojih leđa jer je to sud NU, a
tamo se lova slijeva iz država članica koje one opet uzmu od
poreznika. E i od mene će nastaviti i od ovih 55% od moje plate,
koja je bila bruto 22.000 # godišnje a neto 19.500, uzimati porez.
Dakle za 25 semica bih trebao primiti ukupno 5.000 #. To se
Becky naravno ne sviđa pa me tjera da tražim posao, a ja jučer za
radna dana progledao konačno malo po ulici kao nekad u
Grasslandu kao student, pa i prof, jer nam je norma bila 18 sati
nedeljno i po izlasku iz škole odmah sam zapadao u uličnu vrevu
na koju su strani turisti sumnjičavo vrili glavama misleći da su u
pitanju neke demonstracije. Ej, 18 sati nedeljno. Ma to su bili sati
u školi koji su trajali po 45 minuta.. To ti je, evo i digitron veliki
crni kao i tastature laptopa sam uzeo pred sebe i računam, ma što
će mi pola je 9 i još pola od devet je 13, dakle punih 13 sati
sedmično sam radio sa đacima. Adminstraciju sam mgao raditi kad
hoću, čak i vikendom u kući i po ponoći. Svjedočanstva bi davali
popunjavati đacima sa lijepim rukopisom. Tako je naša Ilva, lijepa
nježna i iskričavio-plavih očiju i nadasve dobar drug 4 godine
pisala naša svjedočanstva koja sam ponio sa sobom i često ih
vadim iz torbe i sa nježnošću gledam njen pravilan rukopis, tanka
kosa debela uspravna koko su nam diktirale šiteljice. Ovdje to
nema. Naša ShuShu još dobro piše kako pišu i đaci i profesori.
Ujaz. Ponekad bi nju Ilvu nas nekoliko pratilo po mraku kući kada
smo išli poslie podne u školu a časovi trajali do 19 i četvtrt iako
150
smo stanovali u suprotnom smjeru, našta bi se njena mama
beskrajno zahvaljivala. Ona se na početku sedamdesetih odmah
poslije uspješno, a kako bi inače, studija udala u Ospić rodila tri
sina. Eto na FB saznam da joj je brat Bero kojeg Eniši 92-e
protjeraše iz Riedora u Bony neki dan umro. Dakle, ode ona onako
lijepa i nježna u onaj pitoreskni Hany gradić Ospić gdje 91-e
pobiše mnoge ugledne i neugledne civile Eniše. U Eral Tribun,
jesen 97-e bijaše i ispovjest ubice od 70 ljudi, nezaposlenog
radnika Bajramovića rodom iz Enice. Ispovjest na 10 strana od
koje Vam se ježi koža šta ljudi ljudima i uradiše. Nepojmljivo. Ko
ima živce neka nađe članak. Ja ga neću stavljati ovdje. Bajramović
je očigledno Oniš prezime ali mu je izgleda mama Aniška, a oca i
nezna, pa se po onoj pjesmi, - rodila me majka Aniška odlučio da
bude Aniš. Ima 4 djece i dobar je katolik, kako kaže za sebe, ali je
ipak sakrio neka videa ako mu se nešto desi pa ga niko nije dirao
ni pozivao na sud. Njegov jaran po imenu Orac, konobar koji u
ratu dogura do čina generala, neimade videa protiv tadašnje vlasti
u Hany pa leži 12 godišnju robiju. Tako su konobar- general i klika
Enišima davali dozvole za odlazak iz grada dok ih je Bajram čekao
u zasjedi i ladno ubijao iz puške. Kaže da on sebe ne smatra baš
svirepim ubicom jer su često smrtno pogođeni još imali osmjeh na
usnama noseći te friške dozvole u rukama. Da li je to moja Ilva sa
kojom sam išao i u osnovnu školu lako prežiljavala ili su joj sinovi
i muž bili dio svega toga. Tako tamo ležeći Orac dobi i sina i primi
masu delegacija u posjetu i poklona od zahvalne vlasti i naroda
Hany. Još treba samo da mu djeca iz škola dolaze na exkurziju.
Bilo mu je gusto jedno vrijeme jer ga je Hay trazio da mu se tamo
sudi. Time bi još gušće bilo političarima Hany i njenom ljutom
predsjedniku Hengriju. Oraganiziraše masovne proteste u blizini
Ospića, na rivi u Plitu mom vojničkom gradu, i spriječiše to.
Najglasniji među njima, upravnik pozorišta Anader, posta poslije
presjednik vladajuće stranke i vlade pa lako izruči neke preostale
generale. Odadoše čak i skrovište istjerivača 300.000 Eniša iz
Hany, vrlog plačenika legionara-kaplara, naravno poslije generala
pukovnika, Otovinu, komadanta operacije Storm koji u Hayu za
djela i nedjela dobi 25 godina robije. Poslije nešto godina vrli
premijer zaduži Hany 50-ak millijardi talira i zaglavi u zatvor zbog
uzimanja 5% provizije. Još je na Austu gdje su ga u bankama
godinama primali raširenih ruku sa poklon-skupocijenim satovima
151
na koje se zaljepio kao muha na lepilozamuve. Kad će ga
isporučiti Hany ?, nezna se i da li će. Neposredno prije hajke na
njega je putovao na DAS, pa se vratio pa od straha pobjegao na
Aust gdje ga suvo bez pompe i ikakvih poklona primiše u zatvor.
Meni se čini da sam ga 95-e kada sam pobjegao iz Bone preko
Hany na Aust vidio na parkingu pored silnih de lux crnih auta sa
Hany zastavicama sa trupom odmornih, raspoloženih, lijepo
odjevenih i ošišanih ljudi. Bilo mi je nekao tužno gledati tu
delegaciju jer mi je još jednom pljusnuta istina u lice da nema više
države Balk i da je kraj sa našim zajedničkim i sretnim životom.
1.7.7011 6:37
Probudih se malo kasno za suđenje KaraKary. Bauljam po stanu
jer me je jučerašnje djeljenje novina slomilo. Prosto sam sinć
osjećao da me, pardon na izrazu, jaja bole. Bi vruče a nepoznate
mi nove ulice i kvartovi kojih se nagomilalo na sve strane.
Od silih naočala od kojih su bar 4 para dobre moradoh sa stolića na
točkove od kućnog kompjutera uzeti one bez ručkica da se
poslužim da bar na brzinu otvorim sajt i ekran na kom nažalost bi
apisano: - privatna ili zatvorena sjednica. Baš je jedan Aniš iz
Hany to primjeto da suđenja njenim generalima su duže bila baš
tako zatvorena nego javna. I šta vi onda možete saznati ?. Kad je
najinteresantnije sudac, svjedok tužilac, prijatelj suda, advokat ili
optuženi predloži da se suđenje jednostavno zatvori. Onda
nagađate šta je tamo moglo biti a nemožete ništa pogoditi. Ili kad
nastupe zaštićeni svjedoci sa zmućenim likom i govorom kao na
crtanom filmu. Njima nemožete vjerovati da li su iz straha da ih
otkriju i da imaju posljedice sa bilo koje strane primorani da
zavijaju istinu za koju napisah prije 15 godina:
Istina je kao zlato često nedokučiva
Veoma brzo korodira
……
I takvu je trpaju u trezore na sve strane, da drugome ne svane.
Tako nekako ide ta moja pjesmica. Baš bih je volio vidjeti u
originalu. Sveske iz vojske ostaše u Bačiju. Kada sam ih 80-tih
samo jednom odštampao na mašini, pjesme sam dao Aji
Oldockom proofu jezika u to doba a sada vrlom penzioneru. Sve
152
su stale na dvije stranice jednoga lista papira. On je završio
književnost i reče mi da ima jedna sasvim dobra ali da nije vreme
za nju i strpa onaj list papira među stranice jedne od par hiljada
knjiga koje imade na polcama. To isto reče i Abjaku, mom bivšem
učeniku statistike koji je sada na Lovensku u njihovom glavnom
gradu Ratislavi tamo gdje i moja AvaŠa. Ima i pozorišnu trupu sa
kojima redovno daje predstave. U Bačiju se drznuo i režirao čak
Magbeta. Veoma je bio nadaren iz mogo toga. U vojsci bi 80-etih i
to na Osovu kada su tenkovima gazili djecu koju demonstranti
izvedoše na ulice. Abjak ne reče ništa o tome jer su im baš strogo
naredili da se o tome ne priča.
Dok ovo pišem na drugom laptopu je još taj napis, private or
closed session na amerijen ili Huis clos partiel ou audience a huis
clos na ropijen jeziku. Baš me nervira. Isto kao jučer Beky kad je
uzela pred sebe odmah je stao i restartovao sam od sebe. Kažem
joj kad gleda piše joj da je kompjuter abdejtovao nešto i
automatski restartovao jernije pritisnula mogućnost restaruj
kasnije. Tako mi pobježe dio kada Kara misli da je na sjednici
njegove partije ili skupštine a ne na sudu pa se razmeće i šepuri.
Svjedok je odmjeren ali ipak dosta napet pa se trudi da ladno
odgovara ali je to često zbog Karine explozivne i arogantne naravi
nemoguće. Ipak ispriča kako je dolazio hapsiti i razbijati paravojne
snage u tri gradića; Jeljini, Rčkom i Vorniku. Obično su paravojaci
bili kriminalci, bivši robijaši ili novonarasli mladići sa krimi
karakteristikama. Avid Avidović bi došao sa 15 specijalaca u grad
i otišao pravo u policiju gdje su se oni po običaju stacionirali i
uzeli vlast kao ‘oslobodioci iz Sany’ ili pripadnici Arčija ili nekog
drugog vođe neke privatne vojske. Priča da bi obično pred njega
izašao neki sa heklerom u ruci, šeširom na glavi, u patikama i
nekoj masky uniformi i drsko ga pitao,-ko si ti ? Država, rekao bi
Avid i dao mig specijalcima obučenim svim borilačkim vještinama
da ga razoružaju i vežu, zatim bi upali u stanicu i nastavili sa
hapšenjima nadobudnih dođoša. Otišli bi zatim u opštinu i tamo
hapsili uljeze i uvodili red. Pozvali bi zatim sve faktore legalno
izabrane vlasti i smirivali stanje. Jednom na sjednici sa vrhom
komande teritorijalne odbrane i vojske u Jeljini gdje je bio prisutan
i glavni pop regije neki motorizovani paravojaci su opkolili zgradu
i džipovima i autima zujali oko nje. Kada je izašao pred njih bilo je
gusto, ali su ih ipak sve savladali i dvadesetak ljutih boraca za
153
pravdu i svoj đep natrpali u kombi u koji jedva stane 12 osoba i
odmah krenuli iz grada. U putu ih je više puta na radio vezu
nazivao komadant garnizona, ali se nisu odazivali. Ipak, poslije sat
vremena dozivanja odgovoriše. Imali su šta da čuju. Parakomanda
naređuje da se vrate jer će pobiti sve na vlasti u gradu, predednika,
komadanta garnizona, sudije, itd. Mislim da popa ipak nebi ubili.
Avid im ladno reče, - pobijte sve, a vi ste svakako moji. Nemožete
pobjeći odatle jer ste okruženi vojskom a ja se uskoro vraćam sa
tom vojskom. Oko tri 4 ujutro iste noći su se zaista vratili i sve do
jednog ih pohapsili. Ludo hrabar bijaše taj Avid. Možda je to dio
službe. Tako sretnem jednoga Aniša koji je bio i ostao poliajac u
Traderu i u vrijeme rata, dakle kod Oniš policije. Kaže, - bio sam
tamo gdje sam mislio da trba da budem i ne kajem se za to. Pa
ništa kažem mu ja zašto bi se kajao. Kao kad bi se ja kajo što sam
u ratu bio profesor u školi na ne Karin vojak. Priča da je tragao za
odbjeglim robijašima koji nisu prezali ni od toga da prekolju
stražare da bi pobjegli. E to mi je muka od njih. Bili su na slobodi.
Odu u kriminal pa onda plaču za slobodom i kolju ljude da bi se je
na trenutak domogli. Tako je jednog otkrio u nekoj krčmi u
planinama. Taj je čak dvojicu stražara ubio nekom narezanim
željezom. Saznao je za njega da je naoružan i da nosi skraćenu
vojničku pušku. Obukao je pancir i ušao unutra da ga hapsi. Ovaj
mu opali dva metka u grudi prije nego ga vezaše. Ništa, otreseš
komade olova sa pancira i nastaviš rad, kaže hladno.
Još je zatvorena sjednica a evo je pola osam. Izludiće me.
Ja sam postao nosač novina upravo na 10 godina dolaska u K1. Da
na današnji dan 1 Jula smo stigli sa malo stvari jer smo kauč i
fotelju ostavili tamo u K1. Bili su zaista ogromni. Ogdan, tetić od
Becky nam poslije par dana donese neki krevet koji stavismo u
dnevnu sobu. Kad nam je Oka sa ženom došao u posjetu ona mu
reče, - ajmo u kuhinju posjediti i kafu piti, vidiš da je ovdje
spavaća soba. I tako par dana dok jedno veše oko ponoći šetam
našega Mukija koji sa nama provede deset psećih godina i prije tri
crče na parketu u dnevnoj sobi, i spazim na travnjaku dva lijepa
dvosjeda sa polukružnim naslonima. Odem do Topaza i na gepek
natovarim jedan pa poslije drugi i unesem ih u kuću. Becky ih
lijepo izribala sutradan i imao sam osjećaj da sam donio neki
komad Luja IX. Bismo u tom ljeti vrelom stanu do 1 nov 2002-e
kada uselismo u naš stan od 92.000 talira. Ostavismo dvosjede u
154
dvorištu i nestaše za čas. Kupismo za 2.000 ugaoni, tri solića i
dušek za ShuShu. Prošlo ljeto smo joj ipak kupili prvi krevet dubl,
za dvije osbe na kom evo momentalno spavaju ona i Ilsonka kasno
došle sa proslave dana Nade. Došao je u posjetu Nadi i Princ
Illiam sa ženom. Pun ih je Tv.
Kredit za stan bijaše na 84.000 jer se u to doba moralo dati učešće,
5, 10 ili 25 %. Mi dali 10 pa nam osiguranje kredita banke kod
države uze samo 2% od vrijednosti stana, koje naravno dodadoše u
glavnicu. Sa 5 posto to je bilo tada 3,5 %, a sa 20% učešća
osiguranja nije ni bilo. Zamislite, vi plačate osiguranje banci za
njenu lovu koju vam posuđuju. Ako nemožete više plaćati, banka
dobije pare od države a ona pak rasproda vaše stvari i naplati
svoje. Da li nas to čeka u buduće. Slijedeće 12-e godine me čeka
obnova kredita. Ako ne radimo ful time, puno radno vrijeme mi taj
kredit nemožemo dobiti. Biće, prodaj stan na brzinu pa bježi na
kiriju. U to će i ShuShka otperjati svojim ‘givotom’ i kuda ja i
Becky. Nekad kad samo malo odemo iz Kicha, tako vidim koliko
smo mi usamljeni i daleko od kuće. Ne treba za to otići negdje
daleko. Eto kad smo dva puta bili u 25 km udaljenom Uelfu zbog
njeje operacije, parkirali smo u blizini bolnice i šetamo
nepoznatim ulicama sa čudnim nazivima, kao da smo tek stigli na
Nadu. Nigdje poznata čovjeka, parka, kuće. Uhvati me zebnja šta
će tek biti onom od nas dvoje koji jednoga dana peostane živ.
Tako se ja nanosa novina jučer po suncu da me je pred kraj hvatala
neka muka. Na jednoj adresi sretnem sina od imenjaka sa kojim
doselismo stvari istim kamionom te 2001-e. On nas tada nadmudri
i ne plati prevoz nego mi i treći par, Laden i Vanka mjesto po 400
kako je bilo dogovoreno, dadosmo po 600 talira. On nam lagao da
je taj naš kamionđija kojih je ovdje puno, sa 1.200 povećao prevoz
na 1.800 talira. Tako on izbježe plačanje i još razjuri ljude koje je
preko mene, a ja preko Ove naručio da ga usele po dolasku,
pitavši ih koliko rade na sat. Ja se ne sjetih da mene usele pa
nosasmo ja, Becky, i neki klinjo iz susjedstva kome dadoh 20 # za
pomoć. Na kraju nam pomože i Bucko, naš vozač Topaza kojeg
platih 200 # da nas doveze jer sam se bojao mojih bolnih leđa
dame ne uhvate u putu. Naravno i Muki, naš vjerni pas bi sa nama.
Buco bi podebeo i krvavih očiju od ne spavanja. Kupi on taj dan
malo suhotine u našim radnjama i ode nazad busom. Plati kartu
150 talira. Poslije i on preseli u Kich i posta kamionđija. Jednom
155
mi Ika, koji također doseli u Kich iz lijepog grada Beka reče, ajmo Ucku u nedelju u posjetu u bolnicu. Bijaše to četvrtak kada
ka je nešto mnogo zabolilo. U nedelju mi Ika javi da je kasno i da
je naš Ucko umro od raka kostiju. Došle su mu i dvije ćerke, obe
prave ljepotice. Jedna se udala za vojaka DASa kojega je jedno
veče srela na doku u luci Beka, a druga za Kurda sa picerijom u
Beku. Sjetim se kako je pričao za proslavu braka ove prve. Otišao
je u biro za socijalu i tražio pare za svadbu. Naravno da ih nije
dobio. Pozajmio je negdje da kupi malo više i bolje hrane i pića i
bi svadba. Vojaku su došli neki rođaci, tetka i tetak i polusestra i
drvili nešto na amerijan a Bucko ni rječi. Pokušavao je nešto na
ropijen koji je tek počeo učiti ali su mu ćerke objasnile da to nema
veza sa amerijen jezikom a ovi rođaci ni riječi ropijen. Nisam mu
bio na sahrani jer sam radio a niko me u toj kompaniji iz Ondona
ovdje nije mogao zamjeniti, Ili prosto nisam htio ići da ne gledam
moju sudbu. Poslije sam mnogo puta navratio na njegov grob jer
sam svaki dan tu deliverio poštu za City Hall, tj opštinu Kicha i
rekao mu, - blago tebi Buco ti si rješio sve tvoje probleme.
Otvorim sajt sporta. Jole igra protiv Zonge i tajm brejk. kod 5:3
ole snažno servira. Zonga ni da mrdne. Becky ustala pajoj dam
njen laptop jer od suđenja Kari ništa javno. Nastavimo svako na
svom laptopu gledati meč i navijati. ShuShu ustala i kaže je da na
račun vike u stanu Ilsonki rekla, - sigurno igra Jole tenis. Tako
navijasmo i bi 7:6, 6:2, 6:7 i konačno 6:3 za našega Jolyja.
Nakupio je poena da pređe na prvo mjesto svijeta u muškom tenisu
singl. Legao je za trenutak na travu i odmara. U publici mu
roditelji i dva mlađa brata. Prvak svijeta, nije šala. Bila je to i
Anna I jelenna u ženskom ali to nije toliko attraktivno. Bio je i
Imonjić u parovima, ali đaba. Jole je Jole.
Veče 21 h. poslije popodnevnog spavanja do 19 časova bijah
kratko na bazenu. Naspavao sam se pa sada idem maltretitati
čitaoce moga dnevika. Naravno da sam u podne bio ‘na kafi’ i
popih čaj ali ovaj put od javorovog soka jer je danas Dan Nade a
javorov list je simbol na zastavi te naše velike i lijepe domovine.
Druga mi i ne treba. Za mene je kasno da mjenjam domovinu.
Dosta tri. Balk prije, Bony u ratu, ako se i to računa i sada Nada.
Pričam jaranima kako je teško novine nosati. Da je lako svi bi ih
nosali, - veli Amir. Bi on kratko pa ode u Way da vježba. Išo i
156
Arjo biše do dva i oni odoše. Viki me pita jesam li išao na sajt
autoškola da budem instruktoe. Kažem, -nisam još, ali ići ću.
Lovin ode u pizzarenje, vozati pizzu i uze mi mapu iz kola. Odem
da naspem goriva. Na pumpi Nadien Tira nigdje nikoga. Grad
opustio. Sve pobjeglo negdje kao u filmovima kad banditi dolaze u
neki grad na divljem zapadu ili na Japu. Osjećam se ko šerif koji
slobodno krstari mrtvim ulicama ili samuraj na prašnjavim ulicama
nekog Jap sela koje me je unajmilo da ih branim. Ubacim karticu i
na brojčaniku mi snizi na 123, dakle 5 centi od normalne cijene po
litru. Džip upi u sebe 47 litara i to mi može biti oko 400 km jer je
ljeto, a zimi samo 300. Bome je vruće, 26 stepeni. Sunce lijepo
grije da nemože ljepše. Oporavljam se od nosanja novina i žege
pored klima uređaja. Becky bi veli išla van da šeta. Ajmo, - velim
ja i nastavim da pišem dok mi ona priča o porijeklu kraljevske
porodice i da su oni ustvari sa Hammera itd., i da ona lijepa
djevojka na Joletovom meču nije njegova cura nego sestra od
princeze. Ja sam i rekao tokom prenosa, - vidi Becky ova Joletova
cura liči na upravo za kraljičinog unuka skoro udatu princezu.
Moja ShuShu nema šansi da to bude, pogotvo kad bi čuli da radi u
mesari đe kolju krmad, ali neka je živa i zdrava. Eno je na vatomet
sa rajom na Columbija Lejku. A ni AvaSha nema te šanse jer mi
upravo javi da se dogodine udaje za Areka, seoskog kafeđiju i
environa kao što je to i ona, i da spremim odijelo za svadbu.
Bravo ja. Bravo mi svi. Idemo prema novom životu.
2.7.7011 5:50
Ko po belaju sinoć oko 10 odemo do Ilke frizerke. ‘Tjeli ići šetati
a ja se zadrža malo pišući dok me je Becky čekala šetajući negdje
dole ispred zgrade. U to zvoni telefon i ona zove na kafu ili šetnju
po njenom kvartu. Sajdem dolje, uzmem auto i dođem pred glavni
ulaz. Tamo vidim Becky u ulazu kako zove mene na interfon
misleći da sam u stanu. Bibiknem joj i odosmo u pravci Huron
Villigea kako se taj kvart zove. Cijelo vrijeme na nosu mi ostale
one bezbojne naočale od 500 talira. One sa tri opcije, čitanje,
normal, vožnju. Na Huronu sve raskopano pa uđem u taj ogromni
kvart i zalutam. Vratim se nazad i pitam nekog da me sprovede na
Ficher Hallman Aveniju. Od tada se gubi svaki trag mojim
naočalama. Good baj i one. Služile su me vjerno na poslu motača
157
šmirgl papira. Čvrst Taly okvir, bezbojna stakla sa propisanom
dioptrijom za čitanje pri njihovom dnu i za vožnju na samom vrhu.
Bile su čak premazane nekom emulzijom da mi sjetlost ne
reflektira u oči. Znate one što nose političari na sjednicama. Ma
nije šala 500 talira za jedne naočale. To je bilo 2002-e kada bijah
profa. Kupim te a poklone mi još jedne sunčane za istim
karakeristikama. Prije odlaska sam bacio u smeće pretposljednju
majicu uflekanu ljepilom na već davno bivšem poslu. Tako se ja
rješih skoro svega što se tog šmirgl posla tiče. Neka, biće drugi.
4.7.7011 0:11, nedelja.
Jole pobjedio u finalu Imbldona. Protivnik mu bi Adal bivši prvak
jer je Jole to preuzeo od ponoći, to jest danas. Pojeo je onako
spontano od radosti i malo trave sa terena. Dobro je da nije
mariuana da ne bude spontano diskvalifikovan jer od fašista je sve
moguće. Bilo je počelo samo na oko lako. U prvom setu bi 4:4 pa
Jole dobi sljedeća 2 i završi na 6:4. Drugi ga neobično lako satra sa
6:1. Treći kao da nije Jole izašao na teren nego njegova sjena.
Hodao je kao u snu i Adal njega spontano smlavi 6:1.. Adal je tako
Ederera savladao sa 3:2 iako je ovaj vodio u setovima sa 2:0 kao i
Jole. Poče četvrti set Bi lako 2:0 za Jooleta u tom setu i Adal
lagano izjednači na 2:2 pa na 3:3 pa; nije mogao dalje i Jole ga
jako uze sa 6:3. Hvala Jole. Nekako mi je meč počeo suviše rano u
9h ujutro i ostade mi dobar dio dana. Pitam Becky,-mogu li u
kafanu? I odm reći ShuShki, Becki me pustila u kafanu a da od nje
nisam ni čekao a ni dobio odgovor. Naspem goriva da vidim
koliko je đipćić potrošio benzina na 190 km. Samo 19 litara, 10 na
100 km jer je autoput pa imam kruz kontrol da sam vozi brzinom
kuju odaberem. To obično bude 109 km/h iako je ograničenje 100,
policija toleriše malo prekoračenje. Danas Viky priča da je testirao
policiju na pivo. Kad bi vidio neku njihovu barikadu, popio bi
jedno pivo, sjeo u auto i otišao do njih i rekao da je popio jedno
pivo. Na puhanju mu je pokazalo 0.13 i pustilo ga dalje. On kaže
daje ovdje dozvoljeno 05 ali u nekim danima je ZERO. Dotakne
se rata i istinitih anegdota o njemu. Ljože protesvuje protiv ratnih
priča. Viky natavlja kako su u Bridgeu razvrstavali ljekove pomoći
Iz Europyen Union za otpad ili specijalni otpad. Poslali su
humanitarnu pomoć u ljekovima i naveli neku basnoslovnu
158
vrijednost našta ih je država oslobodila poreza, a poslali su
zastarjele ljekove iz 41.e sa kukastim krstom Hammera, ili 911-e
sa Silabic žigovima. Zamislite, poslali su otpad koji je trebalo
uništiti i to platiti skupo u nekoim specijalnim fabrikama na Austu.
Viki je to sa ekipom prebrao, stare pile za rezanje kostiju u otpad
gvožđa itd, a one opasne na Aust. Pare dala NU i svi zaradili.
Poslije je reciklirao neke kamione iz Drugog rata sa Ciganima
Enice, samo da oslobode transmisiju i motor koje je neko vratio u
GB bez carine jer su bili njihovi i tamo prodao za 20.000 funty.
Cigani to uradili na horuk sa par ključeva i gedora i ostalo im svo
gvožđe. Za taj posao je bilo previđeno samo 300, a ipak su im
platili 1.000 talira. Kakvih li je sve bilo poslova sa oružjem tek.
Deno kaže da je u konvoju od 240 kamiona za Uzlu koji je krenuo
iz Plita i u kom Amir nabrzinu izračuna bilo oko 100.000 vreća
brašna u svakoj vreći bila puška. U Uzlu je stiglo samo 40
kamiona. Ostalo su popljačkali sput razni štabovi. Neki su sa
brašnom koje je u našem Graslandu dosezalo i do 50 talira za
kilogram hranili svinje i kokoši, adrugi nisu imali šta da jedu. Pa
tako je i sada. Znači Zemlja je uvijek u ratu. Eto Adafija optužili u
Hayu za zločine prema narodu. Zemlje fra odbile to. Zamislite
samo hrabrosti. Najebaće neko. Pardon. Nije mi cilj sovati ali
nemou naći prikladniju riječ. Sad će DAS da traži krivca pa početi
od najslabijeg u lancu. Prvo će ga kinjiti, prijetiti, pa mu poslati
specijalce u grupe protivnike vlasti i dizati bunu. Sve isto kao
nama na Balku itd., prije i poslije. To je i stari Rim radio pa ga ovi
novi klinci kopiraju. Oko vlasti sve se zna šta i kako. U nas Eniša
je često sin oca ubio, otrovao itd da bi preuzeo vlast pa se nije ni
čudio poslije kad je njega njegov sin tako isto svrgnuo sa vlasti.
Treba čitati Pelića, Zlatno Runo, ako se ne varam. Kad su se svi
razišli priđe jedan mladić koji je i jučer sjedio napolju sa nama.
Reče da nam je jezik fin. On je Portugiz i imao je curu od nas pa je
nrmalno da zna sve naše psovke i poče ih nabrajati. Pitam ga za
posao. Kaže u Loblawsu radi. To je preko puta moje, ne znam
samo zašto kažem moje?, škole đe 03-e završih karijeru profa.
Dakle nikad neznate gdje će te završiti iako vam se logično čini
gdje ste i počeli, ali vrag ne spava. To su rijetke mirne zemlje ili
dijelovi neke zemlje gdje čovjek na istom radnom mjestu odradi
40 godina i ode u penziju. Pitam ga,-primaju li ljude. Primaju veli
ona samo moraš biti jak i dnevno dizati po 200 puta pakete teške
159
oko 50 paundi /=22 kile/, znači svaki dan 10 tona. Ne to nije za
mene, velim i odoh. Prije dolaska sam svratio u opštinu da vidim
ko je izložio i šta u galeriji Rotunda. Neki, možda šofer, je odavde
do K4 fotographisao motele i izložio 10 photosa. Izgledaju
napušteno i usamljeno kakav je i njihov život. Kako sam ja maštao
o tome da se vozim od motela do motela, pa provod, pa cure. J ovi
voze samo na traku, nema stop, odmori. Kao trkači tur de frans
koji je počeo ili završio, ne znam ali vidjeh kako jedna grupa njih
ružno pade kad je neka cura iz publike dirnla jednoga ili ga
gurnula. Koliko je favorit
Na isti način Jugoslavija devedesetih godina je srušena od jednog
relativno malog broja ljudi i žena, od kojih su mnogi bili
korumpirani i spremni da podstaknu vlasiti narod da počini
masovne zločine. Glavni krivci su Srbin Slobodan Milošević i
Hrvat Franjo Tuđman i njihovi poslušnici: muškarci i žene koji su
ovaploćenje onoga što je Spinosa prezirao, muškarci i žene koji su
osvojili vlast i težeći da tu vlast sačuvaju i prošire usmjeravali su
strah vlastitih naroda u histeriju, stavljajući jedan narod protiv
drugoga. Ova realnost se pokazala još 1914. godine. U uvodu
moga izlaganja na procesu Slobodanu Miloševiću citirala sam
predsjednika Međunarodne komisije koja je istraživala uzroke i
posljedice balkanskih ratova, barona D'Estournelles de Constant.
U uvodnom dijelu Izvještaja Komisije o ratovima 1912-1913,
baron je napisao: "Istinski krivci su oni koji su zapalili javno
mnijenje i koji su, koristeći ljudsko neznanje i neobaviještenost,
širili uznemiravajuće vijesti, plašili narod, uzbudili vlastitu čak i
druge države u susjedstvu. Stvarni krivci su oni koji su, za vlastite
interese i potrebe, izjavljivali bez prestanka da je rat
neizbježan, čineći ga na kraju zaista neminovnim, tvrdeći da je
nemoguće izbjeći sukob. Stvarni krivci su oni koji su žrtvovali
opšte interese zarad vlastitih, ličnih interesa, oni koji su vezali
državnu za jednu neplodnu politiku sukoba i odmazdi. Ustvari,
nema spasa, nema izlaza niti za
male niti za velike države, izvan saveza i koalicija"…a izgubilo
tako trku. Tako se i ja nekako osjećam. Kao da me je ratom na
Balku neko gurnuo u stranu ili srušio u grupi. A ta grupa ne broji
malo ljudskih bića. Grupa koja se s vremena na vrijeme malo
snađe pa lipše nemože više. Ništa, čekam employment.
160
5.7.7011 11:17 U
stao sam oko pet i ispratio ShuShku na posao. Zatima sam
pokušavao slušati suđenje KaraKari, a zatvoreno za javnost. Isto je
i sa tajnim agentom Mrkog, Tanetom. Njemu već tri godine nikad
nije ni bilo suđene javno. Pa kakv je to sud. To je ta služba koja se
optužuje da je slala paravojake i ludake iz Sany u Bony od koih se
sada Kara brani da je preduzimao mjere i slao specijalce na njih, a
i ostali optuženi se na sličan način brane od zločina tih hordi ili
pasa rata avodeći silan broj zapisnika i dokumenata sa sjednica
štabova, ministarstava, vlada, tako da suđenje postaje monotono i
neopisivo dugo. Eto mesije Sesela drže tamoveč 8 godina. Ostade
mi treća sudnica pa sam slušao malo suđenje generalu Olymir-u
koji po tisuću hiljada puta svijedoku i svima u sudnici govori
hvala. Dosaan je u tome toliko da mi je muka što imitira ponašanje
stranaca. U nas u kulturi to nije običaj da za svaki đavo kažemo
hvala. Čitam a kauču uz laptop i to suđenej DaVinčijev kod. Sinoć
sam uzeo i tu istu knjigu na amerijen i čitao ih paralelno. Ma more
pomalo.
Na stolu ShuShkin laptop i slušalice. Cijelu noć do pet je vježbala
Kalkulus i slušala muziku, pa otišla na posao. Kako li će danas na
predavanja. Evo je podne, zove da javi da dolazi i da joj zamrznem
vodu z apiće. Kažem joj da je vode u buretu nestalo ali imamo
Britu. Ajd, dobro, -veli ona.
Bih i jučer na dugometražnoj kafi. Dogovorim se sa Gazdom da
srijedom i četvrtkom nosam džabne novine i flayerse ali pod
uslovom da ništa ne bacam u smeće. Dobro veli on, - daću ti 200
adresa pa idi. Ovdje je običaj da podjeliš pola a pola baciš u neku
otvorenu kantu za smeće i nikom ništa. Tako neću, velim ja. Neću
da tragam za kantama i de me nekosnima i podozrivo gleda. Sjedili
smo tako dugo ispred kafane i osmatrali svijet. Dođe i Išo, Ario,
Amir a zovnuh i Lvina. Dadoh nekom sirotanu 2 # kad stao pored
nas i je drvio nešto o autobusu kući. Oni kad prose ponavljaju tu
stalno istu laž toliko puta da počne ličiti na uvjerljivu istinu. Tako i
sinoć prošetam po velikom parkingu naše plaze oko Nadske kafane
Im Ortons, uvijek otvorene ali u njoj su dostupni samo kolači i
brezalkoholna kafa ili čaj. Ustrčala se gore-dole neka cura sa
161
facom bilo kojeg člana Oling Tounsa, naboranom i iscjeđenog lica
od droga i starosti, i ponavlja da joj fali još samo 20# da se vrati
kući na vodopade Ijagare. Pokazujem joj izvraćene džepove u
kojima nema ništa. Nastavim dalje a ona odjuri do nekog traka koji
stiže na plazu. Pitam se šta nam bi na Balku da upropastimo svoju
prošlost, sadšnjost i budućnost. Investirao sam 20 godina rada,
svaki dan na posao, 20 godina, ej, i sve propalo da bi neki imali
državu a ja i mnogi niša. Hodam slomlen od teškog rada po pustoj
plazi u 22 h i juri me neka narkomanka da joj dam čeindž ako
imam da se ona vrati kući. A mogu li se ja vratiti kući. Ne jer je
nemam. Uništili su je zlotvori devedesetih godina. Srušena je od
jednog relativno malog broja ljudi i žena, od kojih su mnogi bili
korumpirani i spremni da podstaknu vlasiti narod da počini
masovne zločine. Evo šta piše tužilac z Haja Karln of Bridge: Glavni krivci su Eniš Mrky i Aniš Hengry i njihovi poslušnici:
muškarci i žene koji su ovaploćenje onoga što je Spinosa prezirao,
muškarci i žene koji su osvojili vlast i težeći da tu vlast sačuvaju i
prošire usmjeravali su strah vlastitih naroda u histeriju, stavljajući
jedan narod protiv drugoga. Ova realnost se pokazala još 14.
godine. Predsjednik Međunarodne komisije koja je istraživala
uzroke i posljedice balkanskih ratova, barona D'Estournelles de
Constant. U uvodnom dijelu Izvještaja Komisije o ratovima 12-13,
baron je napisao: "Istinski krivci su oni koji su zapalili javno
mnijenje i koji su, koristeći ljudsko neznanje i neobaviještenost,
širili uznemiravajuće vijesti, plašili narod, uzbudili vlastitu čak i
druge države u susjedstvu. Stvarni krivci su oni koji su, za vlastite
interese i potrebe, izjavljivali bez prestanka da je rat neizbježan,
čineći ga na kraju zaista neminovnim, tvrdeći da je nemoguće
izbjeći sukob. Stvarni krivci su oni koji su žrtvovali opšte interese
zarad vlastitih, ličnih interesa, oni koji su vezali državnu za jednu
neplodnu politiku sukoba i odmazdi. Ustvari, nema spasa, nema
izlaza niti za male niti za velike države, izvan saveza i
koalicija"…piše cijelu knjigu da ne citiram sve ali ima tu istine.
Napišem ja jednu parafrazu moga druga Onija iz K2 kada ga je
direktor pitao kako je bilo na golfu rekavši da je tamo najgori da
bolji od najboljega na poslu. Ja je preinačio i postavio da je najgori
dan u Grasslandu bolji od najboljeg u tuđini, našta mi se javilo
mnogo raje i postavilo dosta zanimljivih komentara. Te da e to
teška filosofija, da je grubo, što ne idem tamo itd. Ja odgovorim da
162
bih iš’o ali me stra’ srčke. Ma moraš se šaliti na sopstvenu bijedu.
Na kraju svi odoše sem Lovina i mene. Idu neki momak i cura u
plavim majicama City Halla i Ljože me pita, - šta li oni rade?. Ja ih
zovnem. Kažu pričaju tako sa ljudima, šta ih tišti itd. Ja odmah
udario o vodi za piće, uhvatio i nepuštam kako se ovdje neima đe
napit vode jarane u zemlji sa miion jezera. Toliko sam dosadio sa
umetanjem pitanja Lovinu kako se kaže česma (top) da je
poživčanio i otišao. Oni mi savjetuju da kupim prečišćivać vode
Britu, koji možete montirati na česmu ili kupiti bokal sa filterom
pa ga staviti u fružider. Pitam ih jel’ oni prenesu nekome na vlasti
ovakve priče građana?, -Ma ne, vele mi to samo slušamo. I stvarno
sam primjetio da bi tu stajali i slušali me satima. Malo smušen
skočim do Čopersa i kupim taj bokal Britu maštajući kako
natočmo vodu iz česme i pijemo do mile volje. Vratim se do kola,
ne mogu upaliti. Ostavio farove pa crko akumulator. Zovem
Lovina i on dođe čak od kuće da bustira, to jest pomoću kablova
sa njegovoga upali moj đipćić Iya.. Kući stavim vodu u Britu pa u
frižider. Poslije odspavam da sata i probam vodu. Pijem. Voda ista
kao i ona iz česme i iz onog vica o pametnoj vodi iz Tradera.
Shushu kaže da je iše puta vprobavala tu vodu kod kolegica i da
uopšte ne valja.
5.7.7011 22:34
Okupao sam se u bazenu tek predveče. Komšija Džim se po
običaju potopi na dno i tamo leži kao neka podvodna neman pa se
na površini mladi bračni par uznemirio i gleda u mene i njegovu
ženu koja na to ne reaguje panično kao ni ja. Rekord mu je 3
minute i 10 sekundi. Vruć dan. Hladilnik radi i dan i noć. Išao sam
po vodu, ali prvo malo u kafić na čaj. Bi tamo Lovin i Biznismen
za nosanje đabnih novina. Sjedimo ali nema neke naročite priče.
Svratim po mllijeko pa usput kupih samo onog voća koje je 1# po
paundi, ali zaboravih paradajz. Sutra ću vratiti Britu i po paradajz.
Nadam se i u kafić svratiti jer mi je to jedini godišnji odmor. Dok
sam ja došao iz kafea ShuShky je več bila otišla na univerzitet.
Oprala Becky posteljinu i neke majice pa se zdravo suše na
suncu na našem balkonu. Presvukli smo poslije odmah tu istu na
naše krevete. Očistim usput malo vlažnom krpom ShuShkinu sobu
i odspavam malo na njenom lani kupljenom krevetu. Završila je
163
posao oko 12 i došla od zime bolnog koljena i odmah leže da se
bar malo naspava. Večeras je napravila kolač nekoj kolegici sa
posla koja ima rođendan pa će joj sutra nositi.
Ništa od toga. Evo je šest u jutro. Prije 15 minuta
ustanem i na putu ka kupatilu kroz otvorena vrata, koja ona tako
drži u vruća ljeta, spazim da je Shuhu još u krevetu iako joj je
nešto prije celfon jaukao za ustajanje. Malo je dirnem a ona je laka
na snu pa joj reknem da pošalje poruku da neće doći jer je to važno
uraditi prije 6 ujutro, što ona učini i nastavi da spava.
Na suđenju danas ima KaraKara, ali je ta sesija kao i jučer
zatvorenog tipa. Tajni službenici Mrkog, Tana i Sima imaju
zajedničko suđenje, i ono je već po običaju godinama tajno, to jest
zatvoreno za javnost. Mesije Sesel i General Oly, koji stalno viče
hvala su popodne. Okrenem dakle treću sudnicu slušati optužene
Eniš ministre policije IćuTanu i Uplanina. Tamo stalno neki spisi,
postupci u dokumentaciji, kakve su bile plate, krizni štabovi, centri
bezbjednosti po gradićima Bone đe su Eniši vlast i moć. Prosto
gola administracija. Ona je podosta dosadna pa promakne i nešto
važno. Nema ništa o logorima za Oniše i Aniše, progonima i
ubijanju, paljenju sela i pljačke nakita, para, stoke, kuća i duša
ljudi. Od tamo su iz Rjedora tako i Ilvinog brata istjerali. Sjećam
se kad bi se sreli da me nije gledao istim prijateljskim očima kao
prije rata. Pogledavao bi me u kafiću kod Đoke i nešto klimao
glavom sam za sebe. Dakle, kad dodamo skorio uhapšenog
generala Ladića, na sudu su momentalno 7 Eniša. Grupa Aniša iz
Bone je završla dugo godišnje suđenje čeka koga će oslboditi a
koga ne, jer to tako rade da bi posvađali javnost i optužene.
Obično jednoga oslobode a ostale toliko drastično kazne da im se
zanesvjesti. Oni čekaju a čekanje je najteže jer se smjnjuju nada i
đavo.
Bi malo i AvaSha na na Skype. Napišem joj da je sa vlagom
naša vanjska temperatura već 26 Celzijusa. Ništa ne odgovara.
Poslije vidim da su Ogdanovi drugovi iz Oronta, trenutno kao i
lane u Oboju na odmoru, također na Skajpy vezi. Neko se baš
navoza do Balka i nazad. Pošaljem i njima poruku. Niko ne
odgovara. Ostali trenutno na vezi me ne interesuju. Eto, a da je to
tako sa tom izmišljotinom Skype bilo kad smo stigli na Nadu, ne bi
se po cio dan odmakli od pozivanja i dozivanja jarana i rodbine po
svijetu.
164
Tako je i sa osjećajima kod ljudi. Kad imaš nešto sve ti je to kao
nekako normalno; zdravlje, ljubav, nešto para, stan, posao,
prijatelje, domovinu, grad u kom živiš, a kad se to gubi onda tek
uočavamo njihovu pravu vrijednost. Kuku. Dobio sam od
Emplojmenta da se od 9-og mogu javljati i deklarisati moju
nezaposlenost. Tražiću od njih da mi plate školu za instruktora
vozača. To mogu raditi godinama. Nadam se a u nadi i na Nadi je
spas, jer kako vidim po vijestima iz naših državica Balka a bome i
nekima u Euro zajednici od 25 država, stanje je sa poslom i
zardama je veoma teško. Gledao sam neki novi film na internetu.
Težina lanaca. Traje dva sata i obrađuje nas. Prikazuje selo na
nekoj planini kod Okoca, u kome se stanovnic, Eniši i Oniši rastaju
jer je po mirovnom planu iz 96-e pripalo Eniš republici u Bony.
Plaču kao djeca. Piju poneku rakicu, pivicu, meze pite, salate, i
pečenje, tapšu se po ramenima i leđima na kraju pored autobusa,
grle se i ljube. Taj film nije nikad ušao ni u jedne vijesti na
svijetu. Ali jest ovaj ovaj da su jučer u teroristčkom napadu kod
ureda za lične karte i druga na opštinu maloga grada Adžija samo
15 km od velikog grada Agdada u Raku explodirale dvije bombe.
Pet mrtvih i 28 ranjenih. U junu je tamo poginulo 271 lica. Među
njima je 155 civila, 77 policajaca i 39 vojnika legalne vlasti. Civili
su vlasnici i ilegalne vlasti. Sa njima i oni ozbiljno računaju.
Maštrafe ih svi, a DASovci se od tamo kompletno povlače krajem
ove godine. Uveli su demokraciju pa sad gudbaj. Gdje li će samo
sa svojih 300.000 vojnika. Odoh složiti ostatak osušenog veša.
8.7.7011 6:39
Probudio sam se iz nekog košmara u 5 sati ujutro. Stigao sam tek
toliko da namažem jednu krišku paštete našoj ćerki. Zatim ona ode
na svoj posao. Malo gledam suđenja u Hayu pa pogledam na
interetu koliko je ovaj petak ShuShka dobila para. Skoro 500
talira. Super. Usput saberem sve što je neto u junu dobila u mesari
i Wayu; 2.768 talira. Bruto je premašila 3.000 #, sigurno. Good.
Jučer nije išla na kalkulus nego je popodne dobro odspavala. Tako
to biva kada se studira i radi. Preključer osta iza posla, a jučer sa
predavanja. Tako je sa slično i sa onim oženjenima koji imaju
ljubavnicu. Uvijek negdje izostanu. Samo je velki Lenjin izstaao
kod obe jer je išao u bblioteku da uči. isto nam rade političari,
165
popovi i lopovi. Uskratiše nam raj na zemlji i usmjerili nas da
mislimo samo na raj na nebu. Ujutro sam djelio novine i na podne
sam osjetio da to nije za mene nemože srce da izdrži. Lipsavam.
Šta da radim ?. Doktoru papapane idi kažem sam sebi. Probaću
djeliti još danas. Jedan u filmu ‘Težina okova’ reče da nam je
Koto dao raj na zemlji a oni drugi obećavaju samo onaj na nebu.
Meni lično je kao nikad potpuno odraslom čovjeku na zemlji bio
raj uvijek. Šteta ga napušati. Eto mi se i ShuShka snašla pa zna šta
je rad. Zato ću je za 20-i rođendan povesti na večeru u subotu i
neka dovede koga god hoće. Bila je skromna pa za poklon izabra
samo produžetke prave kose od 130 talira. Kad dodadoh jednu
četku za Becky za češljanje čisto da lučajno ne bude ljubomorna
od 6 # i taxu izađe to sve na 160 ukupno. Odemo oko 11 da Dra
zakaže vozački ispit. Već drugi put u deset godina polaže G2, a da
nikada nije ni pokušala G sa kojim bi nam bio jeftiniji incurence,
to jest osiguranje auta i ljudi. Možda je i bolje da nas ne pobije na
hajveju, odnosno autoputu. Tu je luda kuća.
Evo u Kuranu nađoh o Isusu. Moraće mi ShuShka prevesti. Zapeo
sam za onu knjigu Da Vičijev kod pa tamo svašta teoretišu i
dokazuju da je Isus bio oženjen Marijom Mgdalenom i da su čak
imali potomka i stvaro uvećam posjednju večeru i gle žesko do
njega sjedi, a St- Pierre je kao kanđama želi zaklati i zadaviti.
Svašta. Pročitajte tu knjigu ili odgledate film sa trostrukim
Oskarovcem u naslovoj ulozi. Gledamo ga jučer ja i ShuShu u
nekom šou koji vodi jedna lezbejka. Pa šta veli ShuShu ona je
udata. Pa jel’ muž ili žena u tom braku, zezam ja. Ma i u ovim
‘noralnim’ često žene uzmu ulogu muža i po cio dan i noć diriguju
ama baš sve. Ako niša prekinuće muža kad nešto za sebe radi i
reći,- odnesi smeće. Na podne odem uzeti novine i samo ih
natovarim. Djeliću sutra zorom. Previše je vruće danas. Oko 30 je
Celzijusa.
9.7.7011 5:38
Sav sam napet. Ustao sam da idem djeliti novine kao da je slavna
bitka za ranjenike na rijeci Eretvi predamnom. Nije ni čudo poslije
166
sna da sam u posjeti Grasslandu i svratim u biblioteku. Tamo sjedi
Piki i dvije žene, jedna poznata koja mi se iskreno smiješi i druga
nepoznata žena kojoj iz neobjašnjivih razloga prvo pružih ruku.
Kad sam završio sa pozdravljanjem njih troje vidim tu sa desna
strane uz Pikija kako se dodaju još nekih nepoznatih lica pa se
upoznajem sa njima a oni samo promrmljaju nešto kao ime. Odatle
odem u neki prije poznati kafić a ono nešto pregrađeno u neke
radnje pa se izlazi kao na toboganu i dole mali otvor gdje sam se
zaglavio a neko mi bunari đep gdje mi je novčanik. Tako se sanja
kad obećaš ćerki da ćeš je voditi u restoran sa društvom. Biće
najmanje 200 Talira.
Odoh u boj sa novinama. Kažem šefu da mi je skoro pozlilo od
napora i vrućine. Veli on pa napravi pauzu. Niko te ne goni. Ja
navikao na moje dosadašnje poslove koji su bili programirani u
minut kao na sceni u pozorištu. Progon. Budala.
Eto sam se kupao u bazenu pa u kadi poslije silnog sjedenja ‘na
kafi’.
Lipsao sam malo od vrućine pa oko 14h požurih na pijacu po
cvijeće ShuShki i malo paradajza po 60 centi za paundu a u
radnjama je iti 149 centi. Bome velika razlika. Čekamo Eylu i
drugu Essy pa da krenemo na večeru u restoran. Odlučio sam da
častim društvo ShuShki za rođendan. Dra ronda da će biti 300
talira. Pa neka, jednom je 20 godina. Arl Znavur ima jednu pjesmu
kad sam imao 20 godina. Naravno da je cio svijet bio pred njim
iako je imao samo jedno plao odjelo. Žan Gaben j pjevao da je sa
20 sve znao. I ljubav i novac, itd..Zašto da i ja ne omogućim našoj
Shuhki da je cio svijet pred njom. Tako i treba. Tako sam se i ja
osjećao kad bi došao kući sa studija jer sam imao roditelje koji su
brinuli za mene. Na studijama nisam tako bio siguan gledajući
naše fudbalere, kao braću Ujkiće, kako vozaju luxuzna auta, a ja
po Traderu i NY pješke do menze sa slabim obrokom.. Ko mi je
kriv. Evo zato smo se sada vratili sa obilnog jela u 18h. ShuShkine
tri prijateljice; Aya, Eyla i Ilsonka, i nas troje jelo je 6 za 149
talira. Platim Master kartom ali me ekran pita da li ću i tipa dati.
Dodam 5 talira. Restoran pun dupke. Gosti se u mimohodu malo i
pogedavaju. Uzimao sam koješta sve ukupno 4 puta. Konobar vas
odvede do rezervisanog stola i pita šta će te piti. Na stolu vam e
samo escaj. Odete do linija sa hranom. Tamo su tanjiri i sipate sebi
štahoćete. Ja u prvoj turi uzeh po običaju Somon ribu pa još svašta.
167
Malo smo se slikali i pjevali ?Hepy brzdej ShuShu…! Evo sada
pola osam uvečer. Još sunce žarko sija. Došli smo, presvukli se i
nekako se pazno osjećam jer su se kod nas fešte držale duboo u
noć. One će sada na ples u disko pa da budu još zajedno u
studentski dom na spavanje. Gledam ovu malu gitaru i neznam šta
ću sa njom. Daću je Amirovoj djeci prvom prilikom. Možda ?.
Sviđa mi se i još kad stavim plastčne žice biće good. Malo sam
pred kafanom sviruckao ‘Jovano, Jovanke’ i konobarici kad mi je
donijea vrele vode na stari čaj onu ‘ Kad u grlu stane riječ…a bol
te guši’. Prije toga sam staio slamnati šešir sa povećom rupom na
samom špicu. Na Eljino tradicionalno Balk podrugivanje kažem
mu da je to za bolju ventilaciju. On me pita za novine a ja velim da
sam odustao jer sumnjam da će me on prijavti guverneru. Kažem
mu da su me oni već zvali i rekli da je neko na jakom Lovinskom
naglasku pričao kako nosam novine za pare. Naljutio se pravo. Ma
nije mi jasno zašto se toliko svi interesuju. Nikoga ni ja ne pitam
kako im je i šta rade na poslu. Puknuću od jela. I Suši sam probao.
10.7.7011 22:26
Prošao i ovaj rođendan. ShuShka se takouzbudi pred dolazak
njenog roendana i kad prođe sve splahne kao balon kad ispuše. Ile
su jučer u disku i oćile kod Ilsonke u njenom studentskom stanu.
Poslije su se premjestile kod je kući pa sam išao po nju i pitam je
kako je imati 20 godina. Kaže isto kao i prije. Pričam joj za
Gabena kako je rekao u jednoj pjesmi da sa 20 je sve znao, ljubav,
novac…, ‘Je sais’ a kad je ostario saznao je da ništa nezna, ‘Je sais
jamais’. I ono sa Arlom kada je u plavom odjelu pošao u osvajanje
estrade. Dođemo kući a ja pravo u bazen. Nisam ni ponio novčanik
pa je Dra mogla da doplati instrukrora za vožnju. Sutra polaže.
Išao sam sa njom i pokazivao joj parkiranje unazad pa joj rekoh
uzmi nekog od ovih intruktor koji sudošli sa svojim kandidatima
da ih još malo treniraju iako je Nedelja. Na Tv pogledavah
istovremeno 3 filma. Na prvom, Niko ubija teroriste koji su oteli
krstaricu i to; mašinkama, pištoljem, nožem, šakama pa na kraju
opali i iz topova po nekoj podmornici na koju su nevaljalci
natovarili silne rakete i upravo ‘t’eli da zarone. Na drugom
plavooki Om Ruz igra Samuraja na Japu. Tuku ga i stalno je u
krvi. Na trećem mu bivša žena prelijepa Ikol, pjeva u nekoj opereta
168
filmu. Tako sam ih malo prošarao i primjetim da vidim povšnost
Nikinog filma, laž, i nehvata me adrenalin pri nekada za mene
uzbudljivim scenama. Kada će to i ovaj svijet proći. Da se ne
ljijepe na laži o uzrocima sukoba i da će im sukobi zaista postati
strani i ogavni. Eto sada ia i video kako su majmunu dali pušku.
Jedan veliki antimilitarista je veoma grubo izjavio da ga vojnik
podjeća na majmuna. Danas dok smo sjedili pred kafanom naiđe
neki kosati u vojničkoj šarenoj uniformi samo mu fali oružje. Bio
je skroz odsutan, odnono drogiran. Kažem im kako se preklani
ubilo 6.000 vojnih veterana na DASu. Ario kaže,- ovakav kad te
dohvati nema ti ljeka no ubiti ga.
Pojedem malo od druge još nenačete torte pa zalijem sa dec crnog
vina i malo vode iz Brite. Dam i Dra 2 komada. ShuShka neće.
Malo poslije pojedem ostatke salate od voća paradajza i luka koju
cio dan pravih i jedoh. Smekšao mi je malo stomak od jučerašnjeg
prejedanja. Odoh dekodirati Da Vinčijev Kod. Laku noć.
11.7.7011 20:15
Peremo ShuShkine duxeve i majice. Vruće. 35 stepeni. Bio sam i
na bazenu, ne pomaže. Ao mi Džim ispriča šta u sve ne radi na
starom autu. Uyas. Ismijali smo se iskreno. Sa nekim ljudima je
baš tako. Možeš se ismijati do mile volje i inspirišu te da praviš
šale. A bez smijeha je veoma teško. Nekada sam sam sebe zabaljao
vozeći za City. Evo Irka komšinka došla. I ona deliveri novine
honorarno. Prijaviću Dra za taj biznis. Nije loše uzeti 100 #
sedmično. Neka malo hoda. Sjedio sam ispred kafane od 10 do 16
h. Bio je tamo već i Išo i neda ništa platiti. Bi i onaj bez zuba pa ni
on neda ništa platiti. Eterov sin mu pravi zube za 1800 # ali će
ostalo oko 2000 doplatti socijala. Ma radio je i on svuda. Kažem
mu da ću možda u mesaru. Veli,-nemoj, i tamo sam radio. Ujas.
Neki naš glupi običaj sa Balka da se ljudi, makar i na silu, časte.
Dođe i Eljo i on časti. Popijem i od njega kiselu vodu, a ona je
znatno skuplja od kafe. Naljuti se kad rekoh, - kiselu ako može.
Viče, - šta ako može, šta, naravno da može. Pa možda nemaš para
velim ja. Danas ne uzeh čaj uopšte nego samo sok i kisele vode i
popodne primjetim da mi srce ne lupa više. Dođe oko 14 h i Gazda
pa i on pita šta će ko popiti. Ja ne uzeh ništa. Išo me oko 16 doveze
169
pred Talize i poželih mu gud trip na putu od desetak hiljada
kilometara . u talizu ipak kupih za 6 # jednu bordo košulju kratkih
rukava number 3x. Ove sa 2x su mi opet nekako suviše knap.
Izvagam se. Ma 278 paundi čovječe. Udebljao se 10 od marta.
12.7.7011 6:29
Jutro a plus 30 stepeni. Ujas. Erkondišiner (air conditioner) radi
neprestano već danima. Namažem ShuShki na samo jedan lebac
eurokrema koju zdušno smaza i napi se malo mlijeka, zatim sa
puno stvari na leđima ode na rad u mesaru. Poslije posla ide na
univerzitet da uči i na predavanja iz kalkulusa. Neće dolaziti kući
do noći. Velim joj sutra srijeda, a đe je srijeda tu je i četvrtak, pa
plata u petak. Slaže se sa mnom i ode niz hodnik dug 100 metara
moja mala Mala. Kaže da će cijelu godinu subotom raditi u mesari,
a da će uzeti jednu sedmicu pred jesenje kurseve da okreći njenu
sobu. Jupiiiiiiiiiiii.
Jedem grožđe koje već truli jer ga niko ne jede pa mi pade naum
moja pjesmica o ljubavi kao borbi, ratu, kaja mlade i neiskusne u
boj protiv uglavnom suprotnog spola šalje i koju napisah u vojsci
76-e godine.
Trgao sam i ja to prokleto sjeme da proklija
Al su tvoja polja mrtva i hladna
Saprale ih kiše iz oblaka tvog oka
Žaleći što i tebe u boj posla odavna
Ne sjećam se svih stihova. Na kraju uglavnom kukam na moju
sudbu oženjenog vojnika bez žene jer je moja vjenčana bila veoma
daleko (600 km vozom ili avionom) i već se poprilično otuđila se
od mene. Dobro su ljudi govorili da treba prvo ići u vojsku pa se
onda ženiti. Služio sam 11 i pol mjeseci i 12 puta išao na odsustvo,
4 puta kod nje, avionom, i 8 puta busom u Grassland jer je bio
blizu (samo 180 km), ali đaba je to sve. Sloboda se ne mjeri na
dane i grame. Eto sam sada slobodan, neradim već 17-i dan.
Jupiiiiii. Ali ta sloboda iako je još očaravajuće dobra nije više
onakva kakva je izgledala dok sam krvavo radio za mašinom. Da li
će sloboda biti onakva o kakvoj su sužnji pevali o njoj?, napisa
170
neko tako jedan malo mnogo jači pesnk od mene. Uglavnom,
pošto sam i ja u tom boju poginuo zaključih pesmu ovim stihom.
U meni mrtvi mir truli.
Upalim suđenja u Hayu. Za divno čudo mogu slušati i gledati
KaraKarino, jer momentalno nije zatvorenog tipa. Slušam
KaraKaru kako pita nekog stranca o tome da li se on slaže sa su
91-e Oniši slali neke momke koji nikad nisu bili u policiji na
policijsku obuku u Hany u kojoj je već rat Eniša i Aniša počeo. On
se složi da su i Aniši iz Bone tamo išli ali i da su Eniši slali svoje u
Sany. Upinje se Kara da dokaže zavjeru protiv Eniša od strane
Oniša i Aniša (OA). Ma rasteglo se suđenje i može se lagano
pratiti. Svjedok kaže da je broj oružanih snaga narastao na sve
strane i da je to štetno bilo po Bony. Kara ga pita da li se slaže sa
teorijom Eniša da su Eniši kasnili za dvojcem OA. Pauza. Plaćena
sudijama i osoblju. Koliko?. E jarane, sve mi više pada na um kada
gledam lica na TV koliko je danas ovaj ili onaj zaradio. Naročito
kad prikažu naočitog princa i lijepu princezu koji su još na
dugometražnoj posjeti našoj Nadi. Ta oni nju smatraju svojim
posjedom a nas njihovim podanicima. Možda me sa moje 63 još
pošalju i u neki boj. Odoh pobacati u magazine u neke dvije ulice
pa na ‘kafu’. Išo neće biti a sa njim se bašmože napričati. Tako mi
jučer priča za ‘doktora’. Taj je bio moler a bio ga maler. Otjerala
ga žena, napravio bankrot. Kako se to radi. Daš bandi sve vize i
bank kartice. Oni dignu recimo 150.000. dadnu tebi 50. Keša i ti
kažeš državi da si propao. Bankrot. Država ti otpiše dug i tako on
ode u Sany kod sestre. Kad mu je ponestalo para sestra mu zabrani
piti i pušiti i odseli se od nje i ode na kiriju. Tu bi kratko, napisa
oproštajno pismo i obesi se. Napisa i neke brojeve auta bande sa
kojom je vršio bankrot i slična s….. da im se osveti. Ključna stvar
je bila da je opomenuo ćerku i njenu crnu prijateljicu da budu malo
pristojnije u stanu jer su digle noge na sto i virile im gaće. Crna se
naljuti i nagovori malu da ga tuži za pokušaj silovanja još kad je
bila mala na Balku i njega strpaše u zatvor. Ma nikako ni ženi da
dokaže da to nije istina, a ni sinu. Tražio da ide na policijski test
istine a ona ni da čuje nego da idu kod neke vračare u Oronto da
ova baci grah koji će pokazati istinu. Sin ga poslije tjerao iz kuće
riječima,- idi, zaklaću te. Užas.. Molio ih da samo prenoći i otišao
171
sutra ujutro. Zamislite čovjeka i njegovu zadnju noć u sopstvenom
domu. Zvali su ga doktor jer je uvijek nosio odjelo a naročito
bjelo. Crna prijateljica nagovori njegovu kćer da se uda za njenog
crnog rođaka i on joj napravi dvoje djece pa je otjera od kuće i
vrati mami. Eto šta se nama emigrantima događa. Brakovi su
labilni jer nema šire famili poderške, odgovornosti. Drugačije je
kad dijete ima sem oca i strica i babu i ujaka i tetke pa naravno da
koriguje ponašanje u uskladjuje sa ostalima a ne sa nekim crnim
prijateljicama, nekog mentaliteta džungle.
Sinoć mi pokazuje ShuShka foto-album koji joj je Ilsonka
napravila za rođendan. A zaada su super družina ali se stalno mora
boriti za svoj stabilan i što bolji Givot. Ovde, a ni bilo nigdje
drugo, nema praštanja. Mala greška i ode u šake nevoljama i
propasti.
Evo me u 16:30 u vrelo popodne poslije vraćanja Brite, odlsaka na
čaj gdje ne bi nikoga od raje, dva tanjira kuvanog kupusa, kupanja
u prepunom bazenu gdje superintendentica nije zatvarala usta
odakle me njen Hammer naglasak i parajući glas brzo otjera, i
napokon malog popodnevnog sna. Neko me probudi telefonom.
Dok ja zgrabih slušalicu taj e predomili i prekide. Nazovem naš
celfon. Javi se Dra sa Mola. Kaže da nije ona zvala jer zna da
spavam. Mudra žena kažem joj. Bio sam jutros iza 8 u jednom de
lux kvartu i djelio takve iste magazine. Ne ostavih ni jedan za
sebe. Kuće bogate sa po dvije, a neke bome i tri garaže. Koliko li
ovakve gazde zarađuju na dan ?. Ja u školi dnevno primao 225, a u
šmirgli 82 talira. Jučer neki u bazenu kaže da je programmer.
Zarađuju do 50 talira na sat pa i 100 ako ima novotarija. Svratio
sam i do Aćima mehaničara. Ode on na odmor na Balk. Djeca su
već tamo veli. Malo se zezamo, pogleda moj auspuh koji zazveči
ponekad. Kaže otpojila se šajbna. Vrati do njega jedan naš iz
Enice. Studirao u Traderu pa priča kako ih je naš Graslanđanin
pjevač Ayta vozao po gradu. Kad nas vidi da čekamo bus on stane,
natrpa nas u njegov crni mercedes pa razbaca po gradu. Vodio nas
i na piče i klopu. E Ayta je neponovljiv. Kažem ja da je on ljudina.
Priča mi kako je Trader 80-etih bio pun studenata sa Andžaka,
teritorije koje je djelom u Sany a djelom u Monte-Negro. Nešto
malo ih bi Negrijena a ostalo Oniši. Zauzeli su sve poslove u
studentskim organima u gradu. Ma pored njih nisi mogao nigdje
zaraditi ni cent. Jedan od glavnih ga je pozdravljao sa poštovanjem
172
od kada mu je na ipitu dobacio zadatke iz matematike koju taj
godinama nikako da položi, pa su ga od tada i svi ostali iz grupe
oko njega manijakalno pozdravljali. Negdje 91’ u prolazu mu taj
kaže, -Aajmo, djele se placevi za kuće. Ej Oniši na vlasti beplatno
davali placeve studentima Onišima u Traderu da ih bude što više.
Išao bih opet na bazen. Evo am da puknem od alate koju uput
jedem. Narezao sam jedan ananas, paadajza, kratavaca, bjelog
luka, puno jagoda i zelenog grožđa. Evo mi se nesvjesti a ni pola
vangle nisam pojeo. Stop jedenju Gilea. Umrćeš. Eda zvala da
našoj Dra daje časove jer je propala na vozačkom ispitu. Kraj.
Umirem. Razmišljam o poslu kjega sam imao a strah me od novog
kojeg možda nikad više neću imati.
13.7.7011 6:12
Bili nam sinoć Elma i Enad. Ona je Oniš a on Eniš. Oženili u se u
Traderu i to u ratu, mislim 93-e, uzainat svima. Imju ćerku Inu
rođenu ovdje 94-e i veoma smo bliski sa njima ali nažalost nimo
često zajedno. Elma ima taxi a on je na disability, to jest
bolesničkoj penziji. Dra ih je srela na Molu pa ih pozvala kod nas.
Ja ih malo prije toga zvao telefonom da pitam kako su i dođu na
kafu kad mogu. Ja i Enad ne popijemo kafe uopšte. To se kod nas
samo tako kaže, - ajmo na kafu, kao sinonim za druženje i počesto
pijenje alkoholnih napitaka. Popijemo mi po nekoliko Sokolovih
rakijica pa do nedogled opletosmo priče i događaje Balku, a Elma
i Dra popiše više kafa. Bi torte i baklave sa ShuShu rođendana. I
ona dođe sa univerziteta i uz Kokola, njihovog psa koji uglavnom
drijemaše ispod stola bi nam lijepo u Julsko ljetnje veče.
Evo slušam KaraKaru o propiima u policiji da se sve kradeno vrati
itd. I on često kaže hvala ali ne tako oštro i napadno kao genetal
Oly. On napominje slučaj u našoj opštini u selu Obratići kada je
Aniš Adz partija 92-e omogućila ubici da pobjegne i da se spriječi
policijska istraga o tome. Tako se sjećam da su iz Anja Uke u naš
grad došla dva brata sa dva golfa i odmah im je jedan ukraden od
jednog Aniša. Poslije izgona Eniš policajaca i vojske iz garnizona,
policija u Graslandu se podjelila u dvije grupe Oniška i Aniška.
Aniš je oformirana da istražuje samo Aniš kriminalce. Naravno da
je kod njih razbojnik slavljen kao heroj i u sred rata pušten da se
skloni i nesmetano ode u Hany. Kažem Enadu,- mi treba da volimo
173
našu domovinu više geogafski a ne politički, jer se ona mjenja i
kao magla dođe i ode a geografija i magnetizam ostaje. Ja kad
pomislim na moju domovinu to je Grassland i okolina i ništa više.
Grizzvill je lep grad i prestolnica Eniša, ali to nije moj grad. Jest
više nego Oreat koji je glavni grad Hany i Aniša i u kojem sam
samo jednom bio i to 65-e, u drugom razredu srednje škole. Trader
je moj studentki grad ali mi se nikada za srce nije priljepio kao ni
NY. Ovaj Kitch nije loš. Ima nešto u tom centru što me privlači na
skitnju. Tako neki dan pored naših stoliča ispred kafane naiđe
jedan očigledno mlad Indijanac i pita para. Ne imadoh ništa sitno a
ni ostali mu ne dadoše ništa, ali me sama ta situacija naljuti. On me
pogleda i šmugnu. Kod opštine imaju naoravljeni stolovi za šah.
Poslije tri godine vidim ponovo bivšeg studenta hemije koji
odlično igra šah ali je opet dobro bio dopingovan i znatno smršao.
Vidim mu u otvorenoj torbi neke lične stvari i shvatim da je opet
bez stana. Neko ga upravo zove na cel, vjerovatno njegova majka i
govori, - našao sam stan, imam ga…!. Poznade i on mene. Nudi
me da sjednem, a ja pošao vratiti Britu, bokal sa filterom da pravi
od ove grozne vode iz česme kakvu takvu pijaću vodu. Kažem mu
na amerijan, da li još igra sa bolom. To mu je bila izreka dok bi
razmišljao o potezima, da treba igrati sa bolom. Vid pein. Vid
pein. Namjerno pišem kako se izgovara mada znam da ste svi
dobrooo potkovani sa tim jezikom kao i većina u svijetu. On je već
odavno postao kolonizatorski jezik broj jedan. Kao pandan Oniš
dijelu u Boni uveli u škole onaj što se piše s ljeva na desno,
Rabijen. Trude se i neki drugi da uvale njihov ali amerijen se
uvaljuje sve više i kod njih lično. Evo i KaraKarić ga često koristi
kada citira neki dokument na tom jeziku, mada ga smješno frflja
ali tako nadmeno kao da je sa njim rastao. Navodi silne dokumente
kako su se borili protiv lopova, a onda kao duhovito kaže da je u
tradiciji Balk naroda da varaju državu jer ona u istoriji često nije
bila njihova. Ovaj svjedok iz NU mu suvo odgovara da se policija
ponašala prema onoj izreci: “Selo gori a baba se češlja”. Kako i
nije jer su se čitavi vozovi tovarili pljačkanom autima i robom iz
kuća, fabrika itd., pa iz Bony išli za Sany. Lopovi su tretitrani kao
biznismeni ili srednjevjekovni hajduci opjevani u epskim
pjesmama. Tako je bilo i u Gralandu i vuda. Svisu krali ivukli na
svoje strane a raja je ćutala i slavila lopove. Pljačkana je država
Balk koja nije više bila ničija.
174
14.7.7011 4:51 ujutro.
ShuShki cel zvoni na buđenje neku veselu melodiju. A vidite
koliko je sati. Jučer je došla sa posla i maznula ćevape koje smo
spremali na roštilju. Dra joj spremi još krompirića i špina. Mao
odspava, i ode na Univerzitet. Poslije toga je otišla da vidi društvo
iz Waya na kampu z Ajdelbergu. Ja am već bio zaspao iza 22 h a
ona još nije bila došla. Zato sada hvaza još malo na. Ajd, sutra joj
je plata. Kažem joj jučer da ostae kući. Ja sam se kupao prdveče.
Bome oko naše lijepe komšinice se tri momćića vrte a ona se
proteže na sve strane i čini se da još nije svjesna svoje ljepote. Tata
i brat joj upravo izlazaše sa bazena kada sam ja dolazio. Mlađi
braco je očigledno bio zbunjen time zašto seka ostaje sa njima i ne
ide još kući i pogledava na nju kroz ogradu od šipki pitajući se šta
će sada da sa jom rade njih trojica. Ononako bubuljičavi i mršavni
njih trojica su se uglavnom vrtjeli oko nje trudeći se da joj budu
što bliže. Kuku šta ih sve čeka oko toga. Eto svako jutro u 3 sata,
mene ‘vako stara budi moja mašina za oplođavanje. Da budim Dra
nema smisla jer dok bi otišla u toalet itd., mašinka bi otkazala. Ali
mi je to pomalo groteskno. Sjetim se jednog kolege kada mi je
rekao da on u šesdesetoj i nekoj ima oš sexualne odnose petkom,
pritom nije rekao sa kim. Ja bio mlad pa se čudim.
Još je jedna pauza na suđenju. Nevoja je što je u sve tri udnice u
isto vrijeme. Evo su otvorili za javnost i suđenje tajnim službama
Mrkog Mrkonosorog. Za svaki slučaj, ako jedan otkaže životu, jer
i toga je u Hayu podosta bilo, su dvojicu optužili i sude im
zajedno. Evo ih ulaze poslije pauze. A šta ih ima. Pomnožimo sa
tri sudnice pa samo pauza nas je skupo koštala. Pita svedoka o
Eniš kapetanu Raganu i jedinicu Nindže u napadu na grad Linu. u
Hany. I neki Cigo je bio tamo također sa crvenom beretkom i
kapetan oklopnog voza Guska kojega su sklepali majstori, a
prelazio je samo 30 km u dalj jer je sve okolo bilo blokirano od
strane Aniša. Samo što ga to upita zatvoriše sjednicu za javnost.
Ovo suđenje slušam na VinPlayeru a ja pritisnem odmah na
RealPlayer da slušam KaraKarića. Priačaju o otpuštanju Oniša iz
mupa i da se potpišu izjave o lojalnosti koju Aniši i Oniši počesto
nisu htjeli potpisati. Dr Isen je svjedok i kaže da nije vidio ni jedan
otkaz po nacionalnoj bazi, ali je dramatična promjena u sastavu
175
policije bila očigledna i bilo je opština u kojima NeEnišima nije
bilo dozvoljeno potpisati izjavu lojalnosti. Kara kaže da nije bilo
nasilnih otkaza i u nekoj drugoj ćemo prilici to dogazati. Opet
nešto odlaže. Naslagaće mu s mnogo pa će tamo ostati sve duže i
duže.
Evo se otvori i ono suđenje tajnicima države Sany koja se pravila
da ne učestvuje nigdje u ratovima u Hani i Bony. To je malo tiše
pa čujem samo Karu. Bila je neka njegova tajna služba Tajfun koja
je anonimno radila za Sany. On ih je zabranio pa su olajavali Karu
da ima lične korupcije, zahladnili sa Mrkim i na kraju skroz
prekinui odnose sa Sany. Kara završi pa nastupi tužilac. To ugasim
i pojačam VinPlayer. Pričaju o prisluškivanju razgovora Kare sa
Babićem, jedno vrijeme presjednikom te Krajine koji će mislim
2001-e izvršiti samoubistvo u zatvoru u Hayu, o hapšenju Ilana
Artića komadanta ocjepljene Krayine u Hany u septembru 91-e u
Bony id Oniša kad je mudro izbjegavao teritoriju Hany. Ko ga
oskobodi i kako ne rekoše.
Šta bi ja sve napisao da nisam 14 mjeseci radio. Sreća po Vas a i
mene. Imao bih sigurno 200 kilograma žive vage. Evo ga svjedok
Osnić kaže da u opštini Slunj nije tjerao Aniše da nose bjele
trake?. Sudija ga upozorava da se nemora optuživati ako je to
naredio i sudija ga može osloboditi tog odgovora koji bi ga odveo
na neki drugi sudski proces. Jupiiiiiiiiiiii neka znam. Interpol je
objavio potjernicu za 1.500 lica te Krajine na kojoj je i Osnić bio
optužen za hapšenja i ubistva. Po toj optužnici je ove godine u GB
uhapšen krivi čovjek sa istim imenom Ile Osnić, zatim poslije 14
dana pušen i napokon tužilac u Hany j eformulisao novu optužnicu
samo za progone i poslao sudu za ratne zločine u Gruzzville. Znači
sada ga Hanyi nije optuživala za hapšenja i ubistva ali jest za
istjerivanje iz stanova i otimačinu. Evo već pola sedam. Vidite
koliko to treba strpljivo slušati i bilježiti ono interesantno ako ima
išta interesantno. U jednom dokumentu on poziva Eniše da se
poslije istjerivanja Ustaša vrate u Lunj. Naime u jesen 91-e su
protjerani pa kada su Balk vojska i TO otjerali vojsku i policiju
Aniša koju Osnić naziva Ustašama a ne narod Aniša, ali sa kojima
je otišlo mnogo Aniš civila. Jedno od pianja bi Da li je oklopni voz
napao mjesto Lovrinac. Čak da je tamo bio prisutan i Frenky,
glavni šef tajnih službi Sany, čitaj Mrkonosorogog, i da je taj voz
bio njegova ideja. Iako je bio Aniš po narodnoj pripadnosti Frenky
176
nije puštao službu iz ruku. Tu se vidi relevantnost nacije. Ljudi bi
trebali prvo da poštuju rad i službu i to će uskoro morati u čitavom
svijetu, a ne naciju i religiju. I mene je ta religija upropastila
profesionalno. Naime, u Kiču ima samo jedna srdnja škola na
francuskom jeziku i to katolička pa ja tamo ne mogu da budem
tičer. Dok sam im trebao nisu se mnogo zamajavali oko toga i
radio sam 20 mjeseci. Hvala im. Evo opet plaćena pauza. Ako i
nije plaćena sigurno su plate osoblju suda dobre. Išao bih djeliti
novine. Jušer sam podjelio prvi kvart pa imam još dva. Smišljam
da odem kasnije pa da na podne budem na kafi. Taman da krenem
oko 9 a sada je 7:08. Provjeri godinu smrti Babića pa odem na
slučaj i slušamnjegovo kajanje za progon i nečovječna postupana
nisu put kojim Eniši mogu doći do cilja da bolje žive ada
pripadnost istoj ljudskoj vrsti je važnija od naci podjela. E to je
kljuć. Zašto ljudi pobjegnu od roda u nacionalizam. Zbog straha od
božije pravde, smrti. Da ne budu obični smrtnici nego neki turbo
ljudi. Primjetio sam to nadmeno ponašanje ovdje par puta kada
sam bio sa u društvu nekim Anišima. Ponašaju se kao,- ma šta ti
meni imaš reći. Nešto slično kao bumbari koji ne prave med nego
ga samo troše, a blentave pčele neka rade. Eto svjetska zdravstvena
organizacija upozorava da se broj pčela na svijetu prepolovio i da
ako njih nestane nestaće i čovjeka. Pa nacisti i vi ostali koji im
željni krvi prećutno odobravate postupke, vidite od koga zavisite.
Od obične pčelce koju trujete ko zna čime trčeći za vašim turbo
profitom.
15.7.7011 5:45
U Rčkom je sukob izbio 3 Maya 92-e. na Eniše i Balk vojsku su
pucali neki ali neznam koji zatim su proletila 2 vojna aviona i čula
se snažna explozija, veli Aši, svjedok na suđenju KaraKare. .
Mister Aši je bio 2008 svjedok pa su prikazivali njegove snimke
itd. Kara veli da je u gradu bila 108 Aniška i neka Oniš
motoritovana brigada i da je prva žrtva bio Eniš ubijen sa
religijskog tornja Oniša. Evo slušam ko je koga šamarao već sat
vremena pa mu sudija mu neda više produžetak vremena. Kara
demagoški tvrdi da nema dovoljnio vremena za ovaj slučaj. Tražili
su Isaka Gašija sportistu pa uhapsili tog ovga što svjedoči. Pretukli
177
ga pa pustili, kao, greška. Nagledao se svega i svačega i počeo se
moliti bogu iako nikad nije bio vjernik.
Kari pauza a okrenem treću sudnicu preko RealPlayera. Tamo o
Osama i zločincu Ušku Ućkoviću zvanom Repić u Vorniku. Ma
nikad kraja, bio je izbačen sa odsluženja vojnog roka zbog
alkoholizma, droge itd., i nazvao sam sebe psihopatom. Bio je
hapšen od vojnog tužilsaštva u Jeljini i tamo ga ne smatraju ga
vojnikom pa kažu da treba da mu sudi civilni sud gdje i jest poslije
zavedeno da su pripadnici Žutih Osa kojma je i on pripadao
pljačkali i ubijali Oniše. Punkt za pljačku su stavili u
nepristupačno ruralnom terenu pa je bilo teško da se ih pohvata.
Otimali su prevozna sredstva ljudima i imovinu kojiu su trenutno
posjedovali, novac, nakit, itd. Užas. Pauza i ovdje. 7:22h.
ustanovio sam da mi kasnimo u vremenu za Hayom 5,5 sati. Znači
suđenje u 9 po njihovom za mene počinju u 3,5 h ujutro. Evo Kari
se nastavlja na WinPlayeru. Sada je svjedok Mister Ostanić.
Usput sam odgovoro LAlyu mom cimeru iz Tradera 68-e. On je na
spisku adresa kojima naš Grasslandski pisac Usmir šalje viceve
konačno spazio i moju pa mi se javio i poslao sliku sa Kotovom
unukom tamo negdje daleko na Yuropy. Bio je čak i konzul Bony
na Suissu. On je baš familijarno skroz smješan sa familijom na sve
tri nacionalne strane Bony. Maggistrirao je na Geografiji, bio
podpresjednik našega grada direktor Arhiva srednje Bony, i tako
veoma, veoma prijatan čovjek.
To je taj čiji sin je slučajno na peronu neke stanice na Hammeru
sreo svoju bivšu djevojku iz studentskih dana i narano da su se
sretno oženili i imaju sina L-Arija koji je već osamnestogodišnjak.
Eto malo sad na sud u Hay
Rčko je imalo sam 20% Eniša. Drugi, uglavnom Oniši, su
pohapšeni i odvedeni u fabriku Laser, restoranu kasarne, na pisti i
kojekuda dugo, a u logor Luka su odvedeni samo neki ali po kojem
kriterijumu on nezna. Dok su bili u kasarni nije bilo problema,
imali su hranu i kakav takav smještaj aki je to kratko trajalo. On
nezna zašto su bili uhapšeni. Na pitanje da li su postojali pravni
akti koji bi opravdavali njihovo hapšenje KaraKara važno daje
primjedbu da je svjedok već odgovorio, ali mu sudija neda za
pravo, pa je pitanje ponovno postavljeno, našta svjedok kaže,Ratno presjedništvo je smatralo da nisu. Imali su i pečat 3-4 Maya.
Cijelo vrijeme sam pod pritiskom kriminalnog djela koje sam
178
jutros uradio. Bacio sam višak novina u kantu za smeće kod
komšija sa socijalnim Tan-Hausima. Naime oni imaju 2 otvorena
kontejnera blizu naše ograde. Ja što ne podjelim moram negdje
baciti pa sam jutros kada je ShuShka otišla i pun mjesec zašao
tamo otišao i bacio sve što mi je od dva zadnja djeljenja ostalo..
Ma nije to ništa velim, pa to je smiješno ali me peče, eto i danas
uzimam novu turu pa ću sutra dijeliti flajerse pa opet višek negdje
moram baciti. Nema puno jer sam Bosu rekao da mi daje tačno
koliko dijelim ali, eto vijek ima više. Uyas. To mi kvari moj mirni
život. Osjećam se k’ozadnja šuga. Ovaj biznis ću prijaviti na Dra
tako da mi nemogu smanjiti employment. To sve me izjeda, ali šta
da radim. Šanse za neki posao nemam. Suviše sam neškolovan i
star, a treba plaćati ove silne troškove. Eto saberem u junu smo
dobili ja i Dra ok 4.300, a ShuShu 3.800. Yupiiiiiiiiiiiii.
Sunčano i jarko napolju. Sam sam. Klima tiho zuji. Imali smo
sreću da na rasprodaji ispred jedne kuće koju ovde zovu garaž sejl
kupimo za 50 # veliku konzervu sa 6.000 nekih jedinica za
hlađenje a nije bučna. Ima ih kupe novu pa odvali uši. Sjetim se na
kraju jutrošnjeg suđenja spominju nekog Jelisića koji se prozvao
Ajhmanom za Oniše i da su našli 214 leševa koje su zatim dali
rodbini da ih pokopaju.
Išao sam na bazen i zamislite superintendentica nebi tamo.
Laknulo mi je ali ostah jako kratko. Usput sretnem Atašu sa malim
4-godišnjim sinom Ukom a iza njih ide baba Irka i nosi Lexeja
kojem je tek 5 mjeseci. Dobra beba. Oće da mi prstićima stegne
prst. Bili su neki dan on i mama mu Ataša kod nas prvi put pa je
dobio od nas na poklon dva kokošija jajeta i 20#, našta se Ataša
ljutila ali običaj u narodu se mora poštovati. Kara na suđenju ne
reče da je kod nas običaj biti agresivan ako želiš nešto postići.
Takvi su najbrže dobijali stanove ili kredite za kuću, vikendicu ili
auto. Pa i sve skupa, što da ne. Dovoljno je nekada bilo da se druže
sa agresivnima na vlasti ili da su im rođaci ali pod uslovom da nas
miroljubive nagovaraju šta da mislimo.
17.7.7011 8:21
Slušam nedeljom u 2 na Tv Hany. Prića Aćić, oštri vozač koji ubi
dvoje na putu i ne odleža ni dana. Konačno sam odlučio da
reinstališem kućni kompjuter. Stavim sinoć moj u disk flopy CD
179
XP, ali ne radi kako valja. Protrljam ga od majicu, opet ne radi.
Jutros probam još koji put, ma negdje je oštećen. Nađem W98 pa
sada formatira hard disk. Ova jutra me slomiše. Uključim sva tri
kompjutera pa kao nešto radim. Bez njih bi vidio koliko sam
prazan. Probaću jedan dan da gledam kroz prozor. Viđam tako po
kućama kada djelim novine kao jučer rano od pola 7, stoje stolice
na malim terascama ili pročeljima gdje ljudi sjede i bulje van.
Vjerovatno rade teško i prazne ili pune dušu. Prije će biti da puna
ako su im poslovi fizički kao većini u ovoj kotlini ako mogu tako
nazvati naš Festyval kantry između tri velika jezera, svaki dužine
preko 300 kilometara. Sinoć sam se kupao iza 20 h. Dra sa
frizerkom lutala gradom. Oka zvao na Dđez festival u Wateru.
Ništa od toga. ShuShka je na godišnjem samitu njene generacije iz
srednje škole na imanju dugonje. Ponijela je i šator ali bez dušeka.
Možda će igrati žmire. Evo i ovaj W98 neće da se instališe. Evo i
Aćić kaže da nebi trebalo da u Hany partije hapse nego policija.
Svašta u Hany. Eto uhitili ĐuruLađu za ratne zločine prema
Enišima, a on pobježe u smrt od srca. Njegov advokat, doministar
pravde u doba 91-95 kada je Đuro harao teritorijom oko Iska vrišti
da ga je država ubila. Boji se za sebe jer zna mnogo o progonu,
ubistvima, mučenjima i bacanjem leševa ljudi u skoro 1.000 km
dugu rijeku Avu koja teče prema Sany. Za Đuru ni riječi hvale. Te
pijanica, tesar, progonitelj Aniša u Kotovom režimu, zločinac,
krvnik, itd. Šta se to dešava sada kada su to sve znali i prije iz
novina pisanih devedesetih u Sany. Sada će jedni od drugih da
prepisuju podatke iz novina tog perioda da bi svaka državica za
sebe saprala njenu sopstvenu savjest dugo gušenu u strahu od
diktatora novog opijuma za narod, Demokratije, predstavljene kao
konačnog oblika vlasti masa. A ona ispada često diktatura partje na
vlasti kao i kod komunista, kapitalista, fašista, plemstva, oligarhija
itd. Zar da se ljudski rod toliko promjeni odjednom sa tom
magičnom demokratijom. Danas Aćić lijepo kaže da se Hany
zadužila 50 miliardi a kada je cio Balk bio dužan 20 svi su vrištali
da nas je Koto tolikim dugovanjem kompletno upropastio.sve
državice Balka sada duguju zajedno oko 200 milijardi, dakle deset
puta više a niko se ne sekira nego traže još. Vidjeli od Grka koji sa
10 milliona stanovnika imaju 300 miliardi duga. Stalno su im
štrajkovi i neredi, smjenjuju se vlade koje moraju da vode isti
program diktiran od pozajmljivača pa promjene postaju smiješne.
180
Zato je Balk i morao da padne, da ne bi još neko pomislio da je
Kotov samoupravni socijalizam bolji za narod nego democratija.
Zamislite da je Balk ostao država u svijetu ovolikih kriza oko
njega.
18.7.7011 1:23
Vidite koliko je sati. Gledao sam malo prethodne pisanije, dodavao
ovo za Đuru, i usput pogledavao Jamesa Bondya kako remeti
planove kriminalcu velikog kalibra, Goldfingeru, budeći ženske
nagone za djecom kod njegovih podanica. Ma spava mi se. Volio
bih ShuShki namazati paštete ujutro u pet. Bila je sa društvom na
izetu. Šak je i šator nosila. Mi uvečer svratili malo na pikado kod
Oke. Tamo zateknemo Elmu i Enada. Igraju pikado. Ponio sam bio
i malu guitaru i kaubojski šešir. Malo sam sviruckao Balk poznate
pjesme i umjesto imena u pjesmi“ Selma, ne naginji se kroz
prozor…” bih ubacio Elmino ime Elma, našta se ona a i naša raja
smješkala. Jedino je Enad izgledao pretjerano ozbiljan ili ga muči
bolest. Svake noći sebi daje dijalizu. Kaže da je u životu bio
neobično sretan čovjek sem što su ga bolesti kosile.
Evo kišno jutro svanulo. Neće li ohladiti malo ovo naše tlo.
Slušam suđenje glavnim policajcima u Bony. Svjedok je Ačar,
neki tih ratnih godina ministar ili doministar Eniš republike u
Bony. Evo pomnje se zločim na našoj Planini, visokoj 2, dugoj
100 i širokoj 50 km. U septembru 92-e godine su Eniš policajci iz
konovoja zarobljenika voženih iz Rijedora ka našem Grasslandu
izdvojili oko 200 Oniša za koje su smatrali da su bili vojno
sposobni, streljali ih i bacali sa 100 do 200 metara visokih
Koričanskih stijena. Neki dan sam gledao priznanje i pokajnički
govor jednog od tih policajaca koji zbog toga sada leži na dugoj
robiji. Ačar se ne sjeća naravno svega, pa kaže da je vjerovatno
bila krivična prijava negdje u martu 93-e, da nisu radile veze, da je
on bio u 300 km dalekoj Jeljini itd. Pa glavni mu je grad Eniš
Republike od Grasslanda samo 80 kilometara a te stjene su negdje
u sredini toga puta. Evo mi se uključilo i KaraKara suđenj pa sam
pokušavao oba istovremeno slušati što i nije tako nemoguće. Kara
kaže da grad Rčko nije bio zauzet od Eniša nego podjeljen na tri
dijela što potvrđuje dokument o osnivanju Aniš policije u
njihovom dijelu grada. Završi za danas Ačar sa petljanijama i
181
isključih tu sudnicu. Kad Kara završi ima popodnevno suđenje
Mrkijevim tajnovitim ljudima. Onima iz sjene. Tajne službe. Sve
ih države imaju i uglavnom mi se njihov rad ne sviđa. Uvijek nešto
taje ili zataje pa počnu da griješe, prave pakao, pa zatrpaju kako
znaju i umiju kao kod nas na Balku.
Caky je napisao odličan krimi roman o ratu tih tajnih službi 90tih u Grasslandu. Sada mi je jasnije zašto naši očigledno jaki
demarši za mir nisu uspjeli. Umješali su se profesionalci rata i
ratovanja, spremani da ubijaju, opremljeni vojnicima koji slušaju
naredbe i pucaju do mile volje kada im se prstom pokaže meta, tim
ljudstvom obučenih u uniforme da nebi imali lice i tehnikom to
jest ogromnim naslagama oružja. Evo čujemda je Balk vojska
naoružala čak i jednu grupu Oniša da štiti svoje selo. Ko je bio njoj
lojalan mogao je dobiti takvu pomoć. A ta Balk vojska je bila
ogromna. sa Teritorijalnom Odbranom mogla je da sakupi i do
million pripadnika. Međutim brzo se podjelila na naci bazi pa su
mnogi oficiri svoje usluge bez razmišljanja davali naci vođama. A
i šta bi radili kad drugo ništa ne znaju, a to što znaju su niz godina
svakodnevno utvrđivali i dobro se plaća kod trkača na vlast. Nešto
se od vojaka i razbježalo kojekuda, pa od million pripadnika jedne
dobismo oko pola miliona aktivnih u tri dobro narogušene vojske.
Da ste vidjeli samo taj žar u očima pojedinaca. Adrenalin je počeo
da djeluje i kod do tada ogromne mirne populacije, čak i kod žena
i djece. Riječi o miru je kao crna rupa na sve strane gutao neki
nijemi zid.
Evo za tri dana je već tri pune godine od kako je KaraKara
uhapšen. Zadnje riječi nekog svjedoka biše nešto o svetom Gralu.
Pišući E-pismo Cakyju nečuh sve, a upravo sam skoro pri kraju
knjige Da Vinčijev Kod koja podobro i atraktivno obrađuje tu
misterioznu temu počinjući knjigu sa ubistvom. Kliknem na
Karino ime plavo obojeno i laptop mi odmah otvori Vikipediju.
Njegov otac Vuko se borio na strani Etnika za vreme II rata i u
tom Negry kraju bio poznat kao špijun i kolaborator Taly i
Hammera. Odavao je svoje komšije i poznanike i za to dobijao
nagrade od okupatora. Zbog svega toga odmah posle rata odlezao
je robiju od oko 8 godina, Adovan je osnovnu školu završio u
Ikšiću, a potom se s 15 godina preselio u Trader gdje je završio
srednju medicinsku školu, a potom studije medicine, da bi na kraju
specijalizirao psihijatriju.Tamo piše svašta na više jezika: da je
182
sedamdesetih radio u Traderu a krajem 83-e godine počeo je raditi
u Sany, bolnici u Grizzvilldskom predgrađu Oždovcu, dok mu je
porodica ostala u Traderu. Prvog novembra 1984-e godine je
uhapšen zbog optužbi da je državnim novcem sagradio vikendicu.
Poslije 11 mjeseci u pritvoru pušten je zbog nedostatka dokaza.
Nedugo zatim sud u Traderu ponovo otvara ovaj slučaj i 26.
septembra 1985. godine bi osuđen na tri godine zatvora. Zbog već
provedenog vremena u pritvoru nije morao odsluživati ostatak
kazne. Ma nemoj. Znači zatvor mu nije bila ni prije nepoznata
sredina. Otimačina državne imovine također. Zato on kaže da je to
bio masovni običaj naših naroda jer su jadni oni dugo živjeli pod
tuđinima. Neznam da su se naši narodi pod tim tuđinima baš klali
kao sad na slobodi. Dio školovanja je obavio u SAD. Takodje je
izdavao i lazne psihijatrijske potvrde pacijentima kojima je trebala
rana penzija. Obićno su to bile žene njegovih prijatelja. Konkretan
slučaj je da je izdao ilegalnu potvrdu o psihičkoj nesposobnosti za
rad svome bratu Radoslavu koji je u to vreme bio u 20-im i
odličnog zdravlja. KaraKara je uhapšen u Grizvillu 21.7. 7008.
Nedugo potom je objavljeno kako je od 98-e živio u Sany pod
pseudonimom Dragan Dabić, koristeći identitet čovjeka koji je
preminuo u Traderu 93-e godine.
Pod tim imenom se počeo baviti prakticiranjem psihijatrije i
alternativne medicine, pa čak sudjelovao na javnim tribinama i
predavanjima. Zbog vlastitog postupanja i postupanja njemu
podređenih, uključujući vojsku Eniša u Bony, prema pripadnicima
Oniša i Aniša naroda od 92. do 95. godine, Karakara je optužen na
osnovu individualne kaznene odgovornosti (član 7.1. Statuta Hay
tribunala) i kaznene odgovornosti nadređenog (tzv. "komandna
odgovornost", član 7.3. Statuta) za: genocid, saučesništvo u
genocidu, istrjebljenje, ubojstvo, hotimično lišavanje života,
progone, deportaciju, nečovječna djela, protivpravno terorisanje
civila i uzimanje talaca. U vala puno, ne piše mu se dobro.
Potkaćiće ga bar za nešto od ovoga. Neizajde ti nikad odatle
Adovane. Adovan mu je prvo ime. Evo se za danas završi i
njegova sesija. Dra je ušpravo ustala dok ShuShu još spokojno
spava. Da li je bar javila u mesaru da danas ne dolazi na posao,
neznam. Kažem Dra da nam navije suđenje generala Olimira.
Pišem i jednim uhom slušam a drugo sluša mene.
183
Napolju je jutros bilo i kišice. Ipak će biti 30 Celzijusa. Sa
vlažnošću i do 40. Cakiju sam napisao da bih volio da mu je roman
napisan na 1000 strana sa prikazanim stanjem posvuda tih ratnih
godina a naročiti u našem gradu. Šta je doživljavao na poslu, u
kući, na ulici, komšiluku, porodici, novčaniku, itd. Prosto mi tih
204 strane žao tako brzo progutati. Caky je napisao u romanu da je
Koto ukrao od Ussije i dobro sakrio dokumente o nekom
antimaterijskom strašnom oružju kojim su 56-e Ussy rušili
pobunjene Ungare koji su htjeli da provire ispod njihove čizme, to
jest istupe iz vojnog pakta sa njima. I naravno to je razlog rata na
Balku. Svi trče da ih nađu i strpaju u svoje trezore. Cio svijet.
Cijela Galaxija se strkala u Bonu i naš gradić. Zato je bilo i onih
ubistava stranih vojaka, nazovi instruktora. Bravo Caky, navijam
za tvoj roman da se snimi film i da ima milionski tiraž. Kao i što
navijam za moj. Nevidim drugi način da postanem milioner. Evo
sam išao doručkovati. Od jutros sam popio bar litar koprivinog
čaja. Vidim i neku salatu koja stoji već dugo u frigu pa je očistim,
nađem nekoliko dresinga za nju, pitam Dra koji od njih dobro
odgovara, pa dodam ih više. Nije loš ukus. Stavim dvije kriške
vazušastog hljeba u toster. Usput izvadim kriške sušenog mesa
izrezanog već kod mesara, pa neku plastičnu kutiju sa komadom
ribe i kuvane piletine, to počistim, to jest pojedem da se ne baci.
Posato sam stari čistač zaliha. Probam i sušenu kobasicu. Nije ko
naša ali prolazi. Ma na pijaci sam se prosto zalijetao što više toga
da kupim pa mi se novci od nosanja novina dobro utanjiše.
Veče. Navijemo rođu na Skype pa malo ćakulamo sa njima
dok se pite peku u rerni, zatim ih jedemo i nastavljamo da prićamo
i dalje sa njima. Pokazujem im malu gitaru i sviruckam Selmu. Tu
je sa pitama i ShuShka aktivna. Kaže da joj onu sa krompirom
ostavimo za ponijeti na posao. Pokažem joj narezano suho meso,
miriše ga i proba. Sviđa joj se. Nisam nigdje išao iz kuće. Malo do
bazena, usput oprao peškire, spavao sam dobra 2 sata, čitao i
sviruckao. Išli smo na posao od Dra da uzme obračun plate, pa kod
Arke koje nema kući, i na kraju kod Ike i Arinke. Aca im kći
narasla skoro ko ShuShka, prava Ercegovka. Kažem joj da se ne
iskomplexira jer mali ludi svima nabijaju komplexe. Ne mislim
mali ljudi rastom nego mali ljudi dušom koji stalno traže nekoga
da pecnu da bi sebi izgledali veći. U biblioteci uzmem u subotu 7
knjiga i to sve od Oniš pisaca. Dvije su od Cakijevog sina, tri od
184
njegove žene, a po jedna od dvojice raznih autora. Jedan od njih,
Advan Hozić, je napisao pravu storiju o mladiću u Traderu koji ne
zna šta je ljubav i sviju okolo zapitkje o tom. Kroz glavu mi
prolazi moje djetinjstvo slično njegovom, selidba u novi stan,
škola, raja, neimaština, itd. Vratio me taj pisac u to ipak moje
sretno doba djetinjstva i rane mladosti vrlo ubjedljivo. Iz knjige se
vidi kako smo svi zajedno živjeli i nije bilo onih Talibana koji su
htjeli pod svaku cijenu da se nacionalno razdvojimo kao 92-e.
Možda ih je i bilo, ali nisu smjeli ni da pisnu. Neki malobrojni su
za takvo naci piskutanje odležali dobre godine robije pa se time
kao neki napredni ljudi vizionari dičili u ovom ratu i poslije njega.
Naprdni vizionari. Eto Sany preko interpola poslao potjernicu za
ženom jednog od komandanata Jasena, naj logora na Balku 41-45e, u kojem je ubijeno oko 700.000 mahom Eniša, pa zatim Jewa i
Cigana i nešto Oniša i Aniša drugačijih pogleda. Ona je za ta djela
devedesetih bila već suđena u Hany zajedno sa mužem. On je
osuđen za 5 ubojstava a ona oslobođena. Naravno da je njen muž
od starosti umro u zatvoru, a za nju tvrde da je umrla prije 6
mjeseci. Evo su još jednoga takvog vizionara našli na Ungaru. On
je naci čistke radio u na sjeveru Sany u regionu V oko NY i u
njemu. Bacali su ljude pod led velike rijeke Dunaj, njih preko
1.200. Evo čak i ovdje na Nadi prikazuju vijesti kako su ga uhitili,
pa oslobodili. Da nam fašisti otvoreno daju do znanja i pokažu šta
rade sa našim ubicama. Kad kažem našim mislim na sve ljude.
Kad im ponestane “pravih” neprijatelja onda se oni okreću za
novima. Neće na dobro. Doduše to je prvostepena odluka pa će se
tužioci žaliti. On je došao na sud vukući sa sobom stalak sa
infuzijom pa je tamo izjavio da nikog nije ubio i da je samo služio
domovini našta dobi aplauz. Kao da je domovina neka aždaja koja
ima potrebu da guta ljude. Mogli bi i ovi Eniši tako isto reći. Pa
nisam nikog ubio i tačka, a što su moji podređeni pobili hvatajte
njih. Njih kao da nema. Čudan neki sud. Tako za Oniš komadanta
u Grasslandu bi optužnica za ubijanje zatvorenika. Pustiše ga na
odsustvo kući i otrovaše ga vjerovatno dobrovoljno uz obećanje
velike sahrane i oprot od 70-ak krivičnih djela učinjenih u Bony
poslije rata.
On je svoj kraj
pretvorio u bescarinski raj.
185
19.7.7011 5:26
Pišem da mi ove godine ne pojedu skakavci. Parafrazizam naslov
jedne Cakyjeve pripovjetke. ShuShky ode na posao a ja uključi
suđenja u Hayu. U sve tri sudnice pauza. Mislim da je osoblju
plaćena. Evo koliko godina postoji taj sud. Desetak. Zamo za
pauze su potrošili milione. Ali neka. Neka narod zna šta je sve
tamo bilo i ko je kolo vodio. Da nije uzalud oko 100.000 poginulih
u tom ratu.
Evo je svanulo vlažno jutro. Ima 18 C stepeni zvanično, ali sa
vlažnošću je oko 30.
20.7.7011 6:56
Oblačno i vlažno. Danas će biti naj topliji dan do sada. Ovoliko
vremena nismo proveli u kući od vremena kada smo bili na socijali
u K2. Oko 18 sati skoknusmo autom malo do samo jedan
kolometar udaljenog Bejzika po potrepštine za lazanju koju Dra
obeća ShuShki. Platih 61 # jer iskrrsnu da nam treba još koješta.
Čak je i lubenica tu. Shushu nije sa posal ni dolazila kući nego se
oko 19 h direktno doveze sa univerziteta i dok se lazanja pekla ona
pohita pod tuš. Ja sam popodne neoprezno svratio na bazen prije
nego se babe sa njega povukoše. Po njihovom ponašanju i priči
imao sam osjećaj sa sam zapao u grupu tinejđerki. I po sebi znam
da čovjek duhom nikad ne stari. Srećom brzo odoše. Dva dana
nisam bio na kafi. Eljo zove pa pita šta je? Ma bili kod hirurga da
vidi nogu od Dra. Obro je. Poslije mi bilo mrsko da izlazim. Danas
ću da promjenim vozačku i registrujem dva auta, ukupno 222#.
Moram ići po novine iza 16h po najvećoj vrućini. Djeliću ih sutra
zorom mada će i tada biti oko 20 Celzija. Užas.
Evo na malom laptopu suđenje Kari čije je ponašanje 91-95
proučavao trenutni svjedok. Šta ga god Kara pita da odgovori o
ponašanju OA (Oniša i Aniša), svjedok se ništa nesjeća. Kara mu
kaže kako su oni prvi rušili Balk ustav formirajući vojsku u 109
opština sa 120.000 vojnika a Kara sarađivao sa Balk Armijom iako
su ideološki bili u suprotnosti i da je Karina stranka poštovala
ustav Balka. Sudiji to prepucavanje i stalni odgovori svjedaoka da
se on ne sjeća i da to nije bio predmet njegova izvještaja dosadiše i
186
najavi pauzu. Svi se plaćeni u ovom suđenju tome obradovaše.
Čuje se po uzdasima prisutnih kada sudija skoro zjevajući reče da
je najbolje daidu na pauzicu. I ja sada imam drugi pristup tome
sveu. Pa prošlo jre 20 godina od tih dana. Šta reći. Svak ima svoju
brigu.
Evo sam pisao Esni i Miti u Allas na DAS. Tamo je pakleno vruće
ne silazi ispod
40 C. Kara se nastavlja. Sudija ga upozorava da nema svrhe da
nastavlja tako jer mu ništa ne vrijedi nabrajati ustupke Eniša prema
OA kad svjedok stalno viče, -neznam, ne sječam se. Kara kaže
sudiji da nema pojma jer on dokazuje svoju nevinost jer je krajem
91-e odustao čak i od ostanka Bony u krnjem Balku koji već od 6
bi bez 3 republike: Hany, Lovenije i Dony. Ovaj svjedok Torent
stalno viče da u njegovom izvještaju to nije obrađeno. Ja sad
neznam čime se taj uopšte izvještaj bavi. Izgleda ničim. Pojeo sam
dvije kriške lubenice pa 2 oraha i nastavljam da slušam i zapisujem
šta mogu stići. Kara mu kaže da su OA već uzeli gradove: Erventu,
Brod, Odriču, i veći dio Posavine pa su Eniši morali zauzeti Jeljinu
i koridor da povežu dva dijela Bony gdje su oni bili u većini i
stvorili savez Oniš država. Na Alama je 93-e i Mrky bio kada su
diskutovali o EnVenov plan o miru u Bony i Eniši su ga odbili na
referendumu ali Kara kaže da ga je on prihvatio i parafirao iako je
u njemu stajalo da se Koridor ukida i njemu se ovdje sudi a ne
Eniš narodu. Dalje kaže da se je zalagao za ukidanje rijeke Rine
kao granice između dva svijeta, Zapada i Istoka i da je još davne
1300 godine St-Sava govorio da su Eniši Istok Zapadu i Zapad
Istoku. Toren kaže da ga St-Sava ne interesuje u vezi suđenja. To
je suviše davno bilo. Stalno spominju 6 strateških ciljeva. U vezi 3
tačke sin Mudiya kaže ove 11-e godine da se u Bony dodiruju
svetovi i interesi i da je to ono što i Kara 91-e govori u strateškom
cilju broj 3, da se prevaziđu granice između dva svijeta a ne nacija.
Ona je bila granica između dva Rimska carstva i još ima posljedica
od toga. Sudija neda vezu sina i Kare koji tvrdi da se iz ovoga vidi
da smo mi istih potreba i istog mentalnog sklopa. Pušćaju video iz
93-e. U njemu novinar konstatuje da granice Bony sa Hany
praktično nema a na Rini je nedaju smekšati jer to smeta koaliciji
OA. Sa Ljutim Hengryjem i Mudyjem je potpisan dogovor da se
Neum da Hany a da ona daje po 20 km obale Enišima i Onišima
pri granici sa Negrinima. U Avgustu 94- Sany udara sankcije
187
Enišima u Bony zbog odbijanja predloga kontakt grupe. Kara kaže
nda je 5 maja umirio ratne linije u dogovoru sa Bobanom još u
Maju mjesecu i da su Eniši u Bony prežvjeli zahvaljujući trgovini
sa Anišima u Bony. Struja, voda, nafta, hrana, itd. Municija se ne
spominje. Nje je bilo u izobilju svuda. Kad rat negdje počne tu su
lešinari cijeloga svijeta da ponude svoje lešinarske ponude. Čak je
Kara sugerisao da se ubrzaju procesi gonjenja protiv kriminalaca
koje je Olimir imao zadatak da goni. Sudija oće kraj a Kara neda
nego nešto traži na 16-oj strani izvještaja svijedoka Torenta. On
odgovara kako je pukovnik Ljugonja naredio da se vodi
dokumentacija …. I neka ženska nešto dreknu a prevodilac reče da
moraju odmah prekinuti suđenje. Evo sam na Tv vijestima na
Amerijen jeziku za momenat vidio i Hadžijevu sliku. To je
posljednji Eniš za kojim je potjernica Haya izdata a nije bio
uhapšen. A li su i njemu dohakali ?.
Telefon. Traži neka kolegica sa posla da priča sa Dra. Dodam joj
slušalicu, naravno bežičnu u krevet. Danas je svašta već bežično.
Ta izmišljotina Eniša Tesle se tek sada mnogo razvila. Odredili
njegovim imenom i neku jedinicu u fizici. Čak su mu i spomenike
postavili na obe strane rijeke Nijagare gdje je postavio prvu Hydro
centralu na svijetu. Nevjerovatan tip. Sin pravoslavnog svećenika.
U njegovom selu Smiljany u Hany su mu 91-e srušili spomenik i
isključili struju. Još nije došla. Da je bio Aniš tamo u Smiljanu bi
bilo svietlije no u Las Vegasu. Povrh toga, da mu je otac bio
katolički svećenik proglasili bi Teslu za sveca a možda i našli ocu
da je loza od familije Isusa Krista itd. Ovako jedva je jednom
Aktor, drugi po redu presjednik Hany, stisnuo pa došao u Smiljane
i izrazio potrebu da se popravi spomenik i uredi neka stazica do
rodne kuće Velikog Majstora elekronike i elektrike jer ih svijet već
mrko zbog toga osmatra. Na Japu su čak uveli jedan vikend u
državni kalendar i prozvali ga dani Tesle. Slave ih kao praznik
napretka čovječanstva. Ne treba napominjati da su renovirali rodnu
kuću Hengrija, prvog predsjednika Hany, još za njegova života i
stavljali u nju zlatne kvake i na vrata i na česme. I on je sem sebi
lično mnogima tamo bio praznik za džep. Hany se ubrzo podjelila
na bogate i siromašne. Evo su im bivšeg premijera konačno izručili
u Hany. Leži u zatvoru i čeka suđenje za malverzacije. Zadužio ih
je oko 50 milijadi talira uzimajući 5% provizije. Lep neki čovek.
188
Uvjek je isticao da je vjernik. Brat mu je ćak pogađate, svećenik.
Naravno katolički.
Veče pada, sunce na zahodu. Dra na balkonu. Čita drugu knjigu
onog istog pisca sa Afga koji napisa Lovca na Zmajeve. Ne da je
pisac. Čovjek fenomen. Ja malo počeo, pa strašno je čovjek
nadaren. Pun detalja koji vam zaokružuju i daju potpuniju sliku
stanja stvari i osoba.
Išao sam danas da registrujem dva auta i produžim vozačku
dozvolu.
Nisam mogao za Iju jer joj je došlo vrijeme za Emision test, test
izduvnih gasova i sagorijevanja. To smo obavezni raditi na autima
svake dvije godine. Odem tu sa njom blizu nas u komšiluk dgje
već godinama odlazim i prođe glatko. Na cjeniku piše 25 #
normalna cijena, 35# ako čekaš, 45# ako gledaš, 55# ako pričaš i
75 ako se smiješ. Naravno da sam se nasmijao i službenica se
smijala i rekla sevntifajv, ju lafing, ali mi je naplatila samo 40.
Znam da je cijena već godinama 35 plus taxa. Glavni motiv
daizađem iz kuće mi je ustvari bio da svratim na čaj u našu kafanu
na Kingu. Dođoh tamo u podne. Parkiram iza Išinog PickUp
Dodgea. Lijep, sive boje sa 4 vrata. Nije puno ogroman. Ima
naravno i prikolicu. Uđem unutra, naručim jedan čaj iz Afra koji
mi dobro sjeda u poslijednje vrijeme. Uđe Išo odnekud. Nedam mu
da plati i častim ga vodom Perier. On želi da idemo van iako je
unutra malo hladnije. Tek kada sam na njegovu primjedbu da sam
majicu obukao naopako otišao u tolet da je preokrenem primjetim
da je u dnu tog kafea još hladnije i da tamo iz zida duva hladan
vazduh. Pio sam već treću toplu vodu kad jedan za drugim dođoše;
Ljože, Imšo i Micky Biznismen. Neznam ni o čemu smo pričali.
Uglavnom sam osmatrao prolaznike i poslikao neke na biciklu sa
psima a naročito one do pasa gole. Taj mi običaj nikako nije bio
jasan u našem Kitchu. Čim ljeto priviri momci se počnu skidati do
pasa goli i nosati majice u šakama ili omotane oko ruku. Možda
jednoga dana i djevojke krenu njihovim putem. Kad su prošle dvije
izrazito lijepe žene kažem našima da ja odoh u filozofe. Jer ko
izmisli da tako mora biti, ta simetrija što se ljulja, ta ljepota što
blaži i uopšte šta bi Fridrih Niče rekao sada da je sa nama ?. Ilii
Šopen i Šopenhauer? Zar nije bolje ovako sjediti na slobodi nego
biti talac nekih vođa. Eto uhvatili su i Adžića, zadnjega Eniša sa
Hay potjernica. Dolijao na Fru planini kod NY. To je 500 metara
189
niska planina ali dugačka 70-ak kilometara i šumovita. Tamo sam
vodio djecu iz srednje i osnovne škole u šetnje, jer bi planinarenje
bila prekrupna riječ za te naše aktivnosti. Ađy je prije rata bio
magacioner. Nike škole a 91-e posta presjednik EAO (Eniš
Autonomne Oblasti) u Hany. U stvari ćućemo uskoro kako je to
sve bilo. Sada je u Grizzvillu a uskoro će u Hay. Sedam godina se
krio. Kara 10, Ladić 15. Evo ShuShka došla iz Waya, išla u njihov
bazen. Reče mi pred Dra da ima posla za mene u mesari a javičem,
-ćuti !. ko će stići pisati o nama tamo sa Balka ako opet odem
raditi. Prije bazena odnesem veš na pranje. Po povratku ga uzmem
i sretnem u liftu mladi bračni par sa dva mala sina. Jedan okreće
tatu prema ogledalu da bi mu donji dio majice vezao za štangu
ispod njega a tata mami objašnjava kako je on sada konj a mali
kauboj koji ga veže. Izađoh na našem 4-om spratu, vrata lifta se
zamnom zatvoriše. Oni produžiše u svoj život dalje. Ima još dugo
godina da žive sretni sa svojom djecom. Naum mi padoše moji
roditelji i sve te godine koje su sa nama proživjeli. Sve su to pojeli
zubi vremena.
I ja treba da rano legnem. Uzeo sam flayerse danas pa ću sutra
zorom da ih djelim jer se očekuje rekordna temperatura od plus 47
C.
21.7.7011 5:56
Evo sam ustao, dao ShuShki kršku hljeba namazanu paštetom. Ona
je poklopi sa još jednom kriškom i slatko jede. Malo popričasmo,
sutra petak, plata, zadnji dan predavanja na univerrzitetu, itd.
Otvorim joj vrata jer vazda ima nekih stvari pa ona nemože da ih
lagano zatvori, a onda ona lupnu jako u te rane sate u 5 i kvarat.
Nažalost moj kompjuter za pisanje ne radi kako treba. Onaj đabni
antivirus od provajdera ne radi baš đabe, traži pare da bi očistio
viruse. Jedva ga stavim u save mode da buh mogao pisati. Čekam
da svane pa da djelim flajerse. Nebih želio da nekoga prepadam ili
da na mene laju psi. Biće vruće. Užas. Imama samo dva kvarta pa
će mi to umanjiti napore. Nadam se završiti za 3 sata pa kući u
hlad. Govore da bi moglo biti i 47 stepeni Celzijusa. Ah ta blažena
zima, snijeg i led.
Evo upalim suđenja. Malo se bore sa nekim dokumentima,
procesuiranja i slično. Ciljevi rata. Pod
190
1. Zaštititi Eniš stanovništvo da se nebi
desio genocid nad njim kao 41-45 -e
i
2. 2. Ostanak u Balk državi.
Ostali su politički ciljevi. Kao 6. Izlazak na more. -Ali za
ostvarenje nije nemoguće da budu vojnim putem, dodaje svjedok
pa onda su i oni konzinstentno sa tim vojni ciljevi itd...
Evo me brat zove sa Austa na Skype. Ne uspjesmo. Bila je i
AvaSha na vezi. Pošaljem joj jedno aalloo a ona ništa. Možda nije
pri kompjuteru. Ah ta djeca. Sada kada imamo priliku da se vidimo
i pričamo koliko god želimo mi to ne radimo. Jer čežnja i
ostvarenje su dva različita pojma. “ Sreća je lijepa samo dok se
čeka” reče jedna Eniš pesnikinja.
16 h. Evo sam ostao živ. Preskočio sam dva cresenta, ćorsokaka, i
završih sa djeljenjem oko 9. Ma nemože se bre boni po ovoj
vrućini. U Orontu će biti plus 50 C, što nikad nije niko tu
zabilježio. Možda je i bilo na tom mjestu pri par hiljada godina.
Ko smo mi i šta smo neznamo ni koliko smo, a upinjemo se jedne
druge pobiti. Poubijati. Eto u histeričnoj historiji neko mi posla Emailom da je bilo samo 250 godina mira u svemiru. Vazda neki
ratovi. Jedina im je prednost što čovjek kroz njih lahko padne u
neku istoriju a ponekad i u prahistoriju. Ja sam u Grasslandu za
rata 91-95 doživio otprilike srednji vijek. Bez sttruje, vode u kući,
radija Tv, vešmašine, tuša, novina, benzina, motornih pila,
hemijskih olovaka, kompjutera. itd. Samo smo zgrade k’o avetinje
imali iz 20-og vijeka pa nas je to malo zbunjivalo. Šetaš po asvaltu
a neznaš čemu suži. Tu se vidi da su nam naučna otkrića plod
božijih davanja a ne od ljudi. Od ljudi ništa dobro nije. -Zlo čine
ljudi, kaže u Kuranu. Ljudi bi samo palili i ubijali. Ljudi su zvijeri.
Pogan. Svašta bih još dodao ali se od ljutine nemogu sjetiti a ni
brzo napisati. Žene, žene treba na vlast pa ćeš vidjeti bato kad
budeš tretiran kao stoka, upravo to što jesi. Stoka za rad i oplodnju.
I ništa više pa filozofiraj materi. Bolje i to nego vojnik. Danas
neka paada u Elgiji, kralj, kraljica, princ i ko bi drugo bijo tamo
nego uniformisani ljudi. Na konjima, sa šubarama o iz srednjeg
vijeka sa sabljama, mačevima kao nekim ukrasima preko kojih se
poruke daju. A đe će sa njima. Sjeći glave đe se ko da. Na Afro je
još to moguće. Kolonije. Bogastvo, brilijanti. Zlato. Vojnički
191
pozdrav isprušenim dlanom prema dole pri sljepoočnici na glavi
mi liči na pantomimu pražnjenja mozga. Kad prilazi mlađi ofricir i
pozdravi tako izgleda mi kao da kaže, - nemam nikih ideja, mozak
mi je prazan. Stariji odgovori istom kretnjom, jer ni on nema baš
nekih ideja, ali će mu već nešto naći posla samo da smuva pare od
vladara kojeg čuva od naroda, lopova. Čim zakon popusti narod
navali na dvorce pa ni vladarima nije lako. Eto u toj Elgiji ti je
slično ko u Bony. Tri naroda ali još gore, nemaju ni jezik isti. Ali
su živili složno dok je love bilo. Sada se svađaju, nemaju vlade već
dvije godine. Naprđuju se ko će gdje da vlada sa svojim jezikom,
kulturom, relgijom. Nemogu se poubijati kao mi na Balku jer su
član Grooma, vojne alijanse koja krčmi ratove, oružje, opremu i
kadrove tamo đe misli da rata treba da bude. Za Elgiju nijesam
siguran, ko zna šta se u glavama Grooma sprema. Odjednom neđe
nezadrživo krenu. Kao na Ibiju, Rak, Nistan. Somaliju podjeliše.
Sada na jugu imamo novu državu. Ne nose marame na glavi,
katolici su i crnci. Na sjeveru su Rapi, skoro bijelci, nose mahrame
i Muslimani su. Sto godina su ratovali i sada imamo najnoviju
džavu na svijetu, mlađu od one Milove M-N na Balku sa samo
600.000 stanovnika. Predsjednik najnovije je bradat crnac sa
stetson šemširom, a gospoje su u Euro haljinama i naravno
omekšanih Afro frizura. Ta izmišljotina Afro ženama dade sasma
drugi lik koji nismo do sada imali. Pojaviše se neka nova bića
ravne ili malo valovite kose. Za moje mladosti one bijahu gusto
frčkave kose i načičkane kao lopta oko glave. Ovo sada je kudi
amo ljepše i nežnije. Onda, izblijede kožu a ima toliko mješanih
brakova među rasama da su i prirodno bjelje kože. Eto i naši
kumovi Iho i Ada udaše ćer za crnca. Presjednih DASa je sa
mamine strane porijeklom beli Irac pa nije ni čudo što je u Irskoj
svratio u pab da sa rajom i rođacima popije pivo. Malo jest
tamnoput na tatine rođake iz Enije na Afru, ali ne tako kao oni crni
crnci koje nas ponekad iznenade na ulici.
17 h. Okupah se konačno danas u našem bazenu. Trenutno, vlaga
je samo 55 %. Bi tamo ona mlada ljepotica sa još jednom isto tako
mladom prijateljicom i tri momka. Nezgodna kombinacija. Zato je
jedan samo sjedio na stolici i durio se dok su ostali bili u vodi.
Pozdravim ih veselo komentarišući na amerijen “ In vakejšn, jes aj
rimembr”. Uskoro svi odoše, kao i dvije babe koje su do tada
skoro nijemo i nekako suviše ukočeno sjedile i osmatrale šta mladi
192
rade. Bi i ona mala plava curica od dvije godine što kao neko
pilence sama skaće u vodu pa kad izroni užurbano pliva pseći, a
samo joj ustašca vani vire. Ponekad kad je kritično njen malo
stariji brat joj priskoči u pomoć. Baš je bilo vrelo, kao nekad kod
nas na moru na Balku, kad prži sunce a suv je vazduh, tako da sa
40 u hladu i nije bilo mnogo vruće.
22/07/7011 06:01
Odoše curice na posao. Gledale su film sinoć i Ilsonka je spavala
kod nas. Doručkovala je cereale, a ShuShka dvije kriške paštete.
Pogledam na internet. Dobila je naša kći 485 #, a ja ništa do sada.
Nikakve pare mi nisu legle na račun. Šta li je sat to. Slušam
KaraKaru oko 6 ciljeva da li su vojni ili strateški. Na kraju zasoli
izvještaj sa sjednice 95-e na kojok general Ladić izjavljuje da 6
vojnih ciljeva nije u potpunosti ostvareno …itd. Ode svjedok kući.
Svi kući, a Kara u zatvoru. Tako to rade sa ljudima. Naprave rat pa
aktere primoraju na aktivnosti a onda ih sude prema tome za koga
su odlučili da je kriv. Kriv što osta živ. Odoše oni do 16-og
avgusta na sudsku pauzu. Plaćenu. Sigurno dobro. A šta bi ti, da se
na odmoru motaju oko kućnog praga?. A ja mogu na istu takvu
plaćenu do Nove Godine. Doduše tanko, oko 200 # sedmično. Još
neznam. Neznam i to, šta ću raditi bez ovih suđenja. Okrenem
treću sudnicu. Izgleda da su i tamo već završili. Kuku mene, što bi
Negrijeni rekli. Odoh na RTv. Ima da se raspišem o tamnošnjim
zbivanjima. Eto sinoć gledam kako se za potrebe Nadine vojske u
nekom centru u K1 trenira i završi kurseve oko 15.000 ljudi. Neko
za 2 mjeseca, a neko za tri godine. Problem je što je oko 5.000
onih koji ne razumiju dobro amerijen, pa su im u nastavu uveli i
ropijen ali nemogu naći predavače za sve kurseve. Mogli bi mene
uzeti za matematiques. Prikazuje na Tv neku prostoriju sa lutkama
na podu kojima treba da daju vještačko disanje. Svi su u
uniformama, lijepo obučeni, ošišani, nasmijani. Ih da sam nešto
mlađi. Pa šta ?. Ideš u vojsku i nemoraš da razmišljaš o svemu. Šta
mi vrijedi što razmišljam i pišem kada to ionako niko ne čita i
nema od toga profita moj Gilea. Popi čaj i smiri se, eto si se
udebljao 10 kila otkako si popustio hrani. Od sada probaj ponoviti
kuru. Jedan paradajz u pola 9 jedan u 12 i jabku u pola 15. Poslije,
u 16 jedno varivo i tačka. A ti nakulao suvog mesa, sira, hljeba.
193
Svakih pet minuta virkaš u frižider. Alo. Ne kažem alo kao na
telefon ili alo kao upozorenje nego vokativ od imenica Ala,
Aždaha. Proždrljivac koji nezna kada će ponovo jesti pa ždere dok
ima šta. E nećeš više. Skuhao sam opet bokal od dva litra čaja od
koprive pa ga pijem i znojim se. Klima uređaj radi već deseti dan
neprestano. I on se bori. Priključio sam ga specijalnim produžnim
dugim kablom koji je otporan na promjene napona i to na utičnicu
na kojoj je samo moja lampa u susjednoj sobi da nam osigurači ne
crkavaju. Danas opet po novine pa surta ujutro dijeliti rano zorom.
Crknuću.
Na bazenu gužva. Stalno neko ima. Eto bio Dagov unuk, onog
starca što farba linije na parkinzima ina sat uzme i po 200 #. Tata
mu se vratio sa bogatog SAraba. Tamo je bio programmer. Sada je
u Orontu. Sjećam sekada mu je stari Dag išao jednom u posjetu.
Kako sam mu zavidio. Mene Ava zove a vjenčanje dogodine.
Hoću li imati para ? moram, to joj nemogu odbiti. Dužan sam joj
djetinjstvo od 9-e njene godine kada sam je ostavio mami, babi i
tetki. Naravno da je bila najviše kod babe. Danas kreću na Balk u
Sany, Bony i Hany. Sretno im putovanje i povratak. Za mene nema
više mjesta ni remena za nove poduhvate. Baš se pitam; dali mi je
ovo posledja vozačka dozvola, posljednja helt kartica, poslednje
auto, stan i još koješta. Zbogom Gilea neka ti je sretno.
24/07/7011 07:47
Nedelja ujutro. Sunčano i već je 30 stepeni Celzijusa. Ovi
Farehajti na DAS Tv me samo zbune. Znam da treba od njih
oduzeti 32 pa pomnožiti sa 4/9 ili može bit 5/9, nikad neznam.
Kod nas na Nadi su Celzijusi. Sanjam jutros da je moj brat Joe
osvojio prestižno Wimbldon prvenstvo u tenisu. Tako ubjedljiv san
odavno nisam imao. Ležim malo probuđen i još pod dojmom da je
to istina razmišljam o tome kako će ga svećano doćekati u
Grasslandu u parku pored suda. Pa zatim intervjuisati sa pitanjima
kako to da neko preko 60-e igra tako dobar tenis, itd. Tako mi
stariji imamo osjećaj da bi svašta još mogli učinit, potući se sa
nekim, zaigrati soccera i slično, naročito oko sexa. A neki zaista i
mogu. Sjećam se jednog starog Grasslanđanina kad sjede malo sa
nama u kafiću pored plaže nekda našeg teget mora, popi naiskap
jedan konjak i ode dalje. Imao je tada preko 90 godina. Onaj jaran
194
što bi tada sa mnom nedoživi ni 60. Smrt. Misterija naših života
uopšte. Jučer u Kichu bi sahrana jenog Eniša od 30 godina. Ubijen
je u tuči u kafiću po imenu Cirkus rum, na glavnoj ulici, King
stritu ukrštanje sa Stirlingom, odmah do ofisa Abautawna za
kojega sam vozio Citi poštu 2 godine. Svraćao sam često u ofis i
nikada mi se nije svidjelo šta sam vidio oko tog kafića. Sad znam
zašto. Zaudarao je na smrt. Počesto su oni iz ofisa imali problem
sa autom gazde kafea nepropisno parkiranim na samom izlazu sa
parkinga na kojem je bilo desetak sanitetskih auta naše firme pa je
često bio problem izači na King, zimi naročito. U Grasslandu sam
u mojoj alko fazi, zalazio u najgore kafane, naročitio kod Brendija
koji se nikada nije ni zatvarao. Tamo bi se u noći slili svi propali
tipovi, pijanice, “ Jer su svi tada pili”, lopovi, “ Jer svi kradu”,
kabadahije, ali i žandari. Tu nikad žene nisu zalazile Bilo je
interesantno u toj galeriji tipova kao u Diznijevim crtanim
filmovima. Ja sam bio u četerdesetim, upravo rastavljena braka i
nisam se mogao skrasiti kući sam sa mamom u njenom stanu.
Mislio sam da zaslužujem bolje pa mi je alkohol davao snage da
lakše trpim poraze. Nikada me nije bilo strah tamo otići ali u ovaj
kafić na Kingu mi nije ni naum palo ni da zavirim u po bijela dana.
Face ljudi oko njega i u njemu su bile izopačene, zlokobne. To su
oni koji se bore za goli život. Uništila ih droga. Dra svratila kod
Viete kada sa sahrane tog mladića upravo došao njen muž Joe.
Kaže da je bilo puno svijeta. Ta familija je dugo u Kichu i sahrana
je bila na groblju gdje mu je i djed sahranjen. Zatim su išli na
Mery Hill, imanje naše crkve na ručak.
Iznenadi me jučer Vicky kada pred kafanom reče, - Kad je sahrana
onom našem. Dakle, iako je Aniš, a ubijeni Eniš on to tako reče.
Znači naši smo kada nas drugi ubijaju. Da je ubijeni bio Aniš isto
bi i meni bilo žao kao i ovoga našeg Eniša. Jadna mladst, šta
doživi. Vicki nam zatim pusti na Ajpadu razgovore poicije. I to
ima. Kaže da je u petak veče slušao kako su policajci komunicirali
u vezi neke tuče ukojoj je neko na Wiber stritu zboden nožem.
Ljetnje vrele noći. Pitam ga da mi jedan dan da na probu neki
laptop. Očigledno da nemogu instalirati ovaj kućni kompjuter.
Možda je to prilika da ga se riješim i svih kablova iza njega. To je
užas šta ih ima. Sjedeći kd kompjutera bih blizu ShuShu koja je
vježbaza zadatke iz Kalkulusa. Usput bi me nešto pitala i vidim da
se dobro potkovala sa znanjem. Pitam je kolio je e na 2 pi i?
195
izračuna i dobi rezultat 1. Kažem joj da se sada može računati da je
potkovana iz matematike. Samo još da prebrodi tremu i bit će
dobro. Ima iz zadaća 75 % a to nosi 25 % ocjene. Znači ima već
skoro 19 %. Na mi-termu je imala 40 % a ni ostali nisu imali bog
zna koliko više. Treba joj sada osvojiti bar 70% da položi kurs.
Sretno ShuShu. Pričam joj kako mi je palo naum da su majmuni
potomci onih koji nisu htjeli sići sa drveta, i da mi se čini da je ona
sišla. Često tako ljudi neće da siđu sa drveta psihološki. Ostanu na
njemu, zure dole a neznaju zašto ne siđu.
Eto gradonačelnik Plita Erum je uspješno kupio jahtu za samo 5
miliona, a počeo je sa jednom malom samoposlugom ispred
obiteljske kuće, kaže donačelnik istog grada na Hany, inače
njegova sestra, na Tv Nedeljom u Dva. Sišao sa komunističkog
drveta i dao se u trku na vrijeme, velim ja. Tako i u Sany ima
trkača. Za jednoga Lix objavljuje kako je stekao bogastvo
zahvaljujući odgođenom plaćanju carine a inflacija je dosegla
dotle da su u krnjem Balku od samo dvije republike Sany u MN
odštampali novčanicu od 500 milijadrdi dinara, kako se zvala ta
moneta tamo. On je dakle uz saglasnost vlade to radio a uvozio je
na veliko. Lix je sajt na kome njegov vlasnik objavljuje ukradene
depeše DAS ambasadora, i sve oguće pošte, sjednica vlasti itd.
Oće da ga sude a vlast na Austu mu dade medalju za hrabrost i
doprios čoječanstvu. To je ukupno 4-a medalja dodjeljena u
zadnjih 14 godina od njih. Prvi je bio Endela, borac za prava
Crnaca na jugu Afra. Odležao je 28 godina robije, pa postao
presjednik države. Tek sada neko napisa da je i on upotrebljavao
explozivne naprave u tom cilju. Neki dan neki na Norveyu ubi 91
osobu u cilju kristijanizma. Prvo je aktivirao neku napravu u vladi
ili ispred vlade gdje je poginulo 8 osoba, zatim je otišao na otok
gdje je bio skup mladih laburista i pucao u njih iz automatske
puške. Sjutra izlazi pred sud. Svašta. Neznam što ga nisu upucali
kao 8A i gotova priča. Šta će sada se svega naslušati i gdje ga
držati. Oće li još koji manijak da nastavi njegovo djelo. Čini se da
brže splasne nastavak duha djelovanja sledbenika kada je vođa već
mrtav nego kad je u životu, makar bio u dobro čuvanom zatvoru.
Zatvor je samo gomila zidova koji se mogu srušiti.
25/07/7011 19:52
196
Sunce na zahodu. Samo 25 Celzijusa. Odoh se kupati u našem
bazenu. Skočio sam na glavu i iskupao se 10 minuta. Počeo sam
opet da tako skačem iako sam prije 8 godina tako teško povrijedio
leđa i lež’o k’o pas na podu da bol popusti, ali dugo je trebalo da
se povratim. Uključio sam i plavu gitaru na pojačalo sa malim
magnetom. Uf, koliko su sada pragovi. Tamam sviram
Bonom behar probeharao,
život mene azočarao,
behar na nju miriše,
a ja uzdišem
kad Nazva Ulpin, naš Eniš iz Omenije. Bio nam je kratko susjed
pa su kao i mnogi mladi susjedi prije toga kupili kuću. Sjećam se
Ulpina i njegove žene kad su tako došli. Prodali su kuću u Omeniji
da bi uspjeli doći ovdje na Nadu. Ona je radila u jednom
opštinskom ofisu gdje sam 4 godine nosio poštu. Mali Arko im već
trče po honiku. Došao jedan novi Omenijen emigre sa ženom i
čerkicom iz Omenije pa mu traže stan. Vide im se širom otvorene
oči već pune novih podataka i istovremeno immigrantske; snage,
nade i strepnje. Ko zna šta su sve pokopali kod kuće pa sad nemq
natrag, a sve ovdje zavisi od mnogo neizvjesnih stvari. Skinem
jedan dupli oglas da na čistoj poleđini napišemo oglas za njih.
Ulpin se nećka jer nije vidio da je oglas bio na dva ista papira
priboden jednom bockom. Ja im pokazujem da su isti i Ulpinova
uvjek žustra žena, žustro uze olovku od njega i napisa oglas za
jednosoban stan. Kažem pomirljivo na amerijen, žene vladaju u
kući, pa dodam moju dosadnu repliku, -treba da vladaju i u
vladama ona nebi imali ratova. Ja ne vidim drugu nadu za ljudski
rod. Ode Dra do vječnog WallMArta. Pitaj boga zbog čega. Počela
je ići na bazen. Bila je danas dugo sa komšinicom Irkom. Kaže da
je dugo plivala sa njom. Poslije ode kod nje na kaf. Sada u
WallMart. Jutros smo išli do grada. Svratimo si Čajna radnje i
kupimo koješta. Kažem joj da ode odmah kući da stavi stvari u frig
a ja ću na kafu. Tamo trojica već sjede. Ostasmo do tri. Vrati me
Micky, mada nevoljko kući. Kažem mu da ponekad svrati na
bazen. On se oženio skoro i doveo ženu od tamo iz Anja Uke.
Ustvari se njegov brat uz punomoć oženio umjesto njega, a ona je
došla sama. Ipak oni vole da idu na okolna jezera i vodopade
Ijagare. Tako su sa Dravkom išli na jezero. Dravko je vozio njegov
Olvo jer u njemu ima dobar Er kondišner, klima uređaj. Ja se
197
pravim lud, - veli Mickey, - i nedam mu ništa za gorivo. Joj velim.
On je legenda. Tek što se rastavio doveo je neku 20 ngodina mlađu
od njega iz male Itvanije. To je prrodni mjesec blizu velikog Usso
i na njemu su tri nove državice. Tonija, Stonija i Itvanija. Bile su u
paktu sa Ussijom, osamostalile se pa sada ruše spomenike
Ussijinskim junacima koji su ih oslobosdili od Hammera. Ti
Hammeri su mnogima valjali jer su donijeli zakon o progonstvi
Jewa i još nekih rasa, a domaći na vlasti to zdušno prihvatili,
popljačkali ih i odveli u smrt. Samo je trebalo za tu uslugu
Hammeru dati nešto mladih glava za njegovu vojsku koja za 4
godine podosta postrada na raznim frontovima, logorima i kao
ratni zarobljenici u manijačkim radnim poduhvatima da se obnovi
ono što su rušili. Naravno da je u rat išla talašika, sinonm za raju,
siromašnu djecu siromašnih ljudi. Oni na vlasti svoju nisu davali
daleko od kuće. Neko je morao da i tu bdije i šalje još više i više i
sve više vojske, dok konačno nisu i malu djecu pošli slati
Hammeru. Kao da će se bog smilovati na djećicu pa će djeca
pobjediti željezne armade i naravno onaj kji ih je mobilisao. Sjetim
se tako jednog od Krstaških ratova. Poveli su malu djecu na čamce
da im se bog pri plovidbi smiluje. Kažem čamce jer su brodovi u ta
doba bili kao malo veći čamci. Niko živ od njih se nije vratio. Kad
su Ussi došli oteli su oteto, to jest, uveli nacionalizaciju svega i
otetog i neotetog. Sada unuci plaču da im se vati imanje od
djedova. Problem je što se nezna koji su ljudi bili naconalizacijom
stvarno oštećeni a koji otimaju već oteto dva puta. Jewa nema da
svjedoče. Tako je to stalno u ljudskoj istoriji. Otimači imaju i
vladaju.
Ugasim klimu u stanu poslije ko zna koliko dana neprestanog
zujanja. Najmanje 20. Otvorim balkonska vrata i sobne prozorćiće
pri dnu jednog malo većeg dobro utemeljenog prozoza, 1.5x1.2 m,
sa duplim staklima i vakumom između njih. Dobri su za zimu.
Osjećam se pored njih kao u kupeu nekog brzog voza. A tako i
jeste. Prođe evo 10 godina kako smo u Kchu. Da li je moglo biti
bolje, ne vjerujem, a gore, to sigurno. Odem da bacim smeće pa
vidim komšiju penzionera. Ja ga nekad imenujem Major, a nekada
Kapetan, jer mi liči na naše mladolike vojne penzionere. Tražim
paking, - kažem mu. Veli imaće na umu. Moj prijatelj traži
jednosoban stan, - velim mu. I to ću imati na umu, - veli on.
Jednom sam ga pitao gdje je zaradio penziju. Kaže u jednoj fabrici
198
za mašiom punih 35 godina. Veli da je 49-o godište. Samo godinu
mlađi od mene.
28/07/7011 16:13
Ništa od parkinga. Samo se nadam da će stan od mrs Betty kupiti
neko ko uopšte nema auto. Kuku mene ako budem morao parkirati
vani, ato mi izlea ne gne. Upravo dođoh sa bazena gdje bih sam
samcat pa mogoh da se presvučem u suho. Oblačno je i kišilo je
malo jutros. Ustao sam u 4 i začudo moj laptop prihvati i internet
što sad nije slučaj. Bi na Čatu od FB puno ljudi pa i moj drug pisac
i doktor Caky. Napisa mi da je do ponedeljka na odmoru i na bašti
je u okolini Grasslanda. Ej pa i tamo čak ima internet napišem mu
da sam postao Hega, čovjek sa največim ušima koje sam ikada
vidio u životu, legenda grada koji je čitav život djelio novine,
također legendarno Oslobođenje štampano u Traderu. Usput je sa
sobom nosao i jednu od prvih pravih nogometnih lopti koje
misteriozno stigoše u naš grad, pa bi je po mahalama davao rajida
igraju i pravio poduže pauze braneći na golovima.
Eto sa FB vidim da su Avasha i njen Arek sada baš tamo, u mom
studentskom gradu Traderu; 67,8 i 9-e godine. Napišem im da
obavezno pojedu jedne čevape za mene. Diplomirao sam
matematku i fiziku na VPŠ u septembru70-e.
Djelio sam dakle i ja danas novine sdušno po kiši. Jedno vrijeme
sam nosio čak i dvije tanke jakne; žutu, onu klasični što svi po kiši
nose i kojma smo se mi na Balku divili kada hrpa stranaca nahrupi
odnekudu u neki naš grad u obilazak po kiši i plavu koja sama za
sebe prookišnjava ali ovako dvije me sačuvaše dobro spolja a
iznutra sam se baš dobro preznojao. Pa nije ni čudo na 25 stepeni
Celzijusa.
Nadanski kačket, onaj koji nose igrači bezbola, mi sačuva glavu.
Uživao sam nema šta. Pješačenjem do zdravlja. Malo nekad
začujem moje srce da se buni ali nastavim. Ovaj put imadoh samo
jedan kvart i malo okolo. Uglavnom sam sve i odlazak i povtratak
obavio za 3 sata. Računam sa jučerašnjim uzimanjem novina sam
prešao 40 km. To je oko 7 talira. Tako 4 puta u dvije sedmice i eto
30 # manje od 230 koliko dobismo zadnji put. Stavio sam taj
biznis na našu Dra jer ja ne smijem ništa raditi inače ode
emplojment. Dobih od njega konačno jučer 237 # za jednu
199
sedmicu, a one tri prethodne nating, ništa, jer ko biva imao si dvije
sedmične plate, pa 370 za godišnji odmor. Dakle kad saberem
novac koji ću dobijati za novine i emplojment izađe isto kao kad
sam raio onaj teški posao u fabrici. Oko 1.500 mjesečno. Još moj
fizički bol nije izašao iz mene. Za psi’ički se ovdje niko ne brine.
Sada je svuda samo važno da zaradiš neki talir, a ne karijera i
gluposti, kao ponos itd. Zato ja Cakyju sa ponosom kažem postao
sam klempavi Hega.
Evo Dra zove na telefon. Priča da je Vijeta ubjeđuje da joj
pomogne da kuha za Eniš dane u Kichu. Svi imaju svoje dane pa
eto i mi. Biće u petak, sutra, program pred opštinom, a subota i
nedelja je fud festival na dvorišti oko crkve St-Tojice. Muzika,
piva, pečenja i gulaša, salate i kolača i naravno folklora puno.
Ovdje na Nadi nije sramota biti pripadnik neke nacije i svi se diče
njom i svojom religijom. Kod nas na Balk Meteoru počesto ubijaju
zbog nacije, a automatski time i religije, zar ne. Rijetko je neko iz
neke nacije u nekoj drugoj za nju ne predviđenoj religiji. Ubijaju
ljude ustvari samo zato što su neke druge nacije. Ubijaju ih sa
uživanjem. Eto u jednoj od ovih knjiga iz Kich biblioteke na
našem jeziku pročitam kako se most na rijeci Rini crvenio od krvi
zaklanih na njemu i pošto je bilo zimsko doba ta se krv zaledila pa
su niz zidove visile crvene ledenice. Crvene ledenice od ljudske
krvi. Kako je recimo tih dana neka majka mogla svom djetetu na
njegovo pitenje zašto su ledenice crvene reći mirno, - nije to ništa
idi da se igraš. Namjerno nisam napisao ko je koga ubijao jer je to
već posalo apsurdno nabrajati nego ističem da se vidi sav apsurd
zdravog mozga, jer su pripadnici žrtava tu, na drugim mjestima
bili krvavi dželati a zemlja se crvenila od krvi žrtava. Dakle ko je
ko i kada šta bio, to više nije uopšte ni važno, postalo je samo
personalno važno, kao da je samo postalo važno učestvovati. Kao
na Olimpijadi. Jedva dočekaju neku političku krizu, bezvlašće, da
povade odnekuda ‘svijetlo’ oružje i u juriš u klaonicu.
31/07/7011 08:27
Nema više one emisije Nedeljom u 2, ili NUD kako je već
popularno ovu. Toliko je opstala na Tv Hany iako joj je voditelj po
ocu Eniš, pa polude ovdašnji Hany Fetišisti kad ga čuju, a on je
uspješno vodi već 10-ak godina. Kaže ode na odmor. I ja sam,
doduše na statičnom, odmoru. Ne idem nikud, a i onako sam u
200
inostranstvu i tako se stalno osjećam. Uopšte ne žudim da isplovim
iz ove moje luke Kich, ma bar do jednog od tri ogromna jezera
koja nas okružuju na udaljenosti od samo 120 km do svakog. Ma
ne idemo ni do onih malih u Kichu, Cambridgeu ili Gvelphu koji
su u našoj eriji, dakle na samo 20-ak kilometara od našega stana.
Neću. Oću da se odmarama “Kod kuće”. Imam konaćno svoj dom.
Sinoć tako završismo oko ponoći na Eniš fud festivalu. Drugi je po
redu u Kichu i bome je lijepo počeo. U petak smo bili pred
opštinom, jučer pored crkve, “ na imanju” kako kažu naši. Bi
odlična muzika, i sa njima povremeno legenda Balk narodnjaka
Bella Ukych. Ona već 50-ak godina profesionalno pjeva. Neki se
zezaju pa kažu da je na socijali na Nadi, jer je često ovdje gost. A
stvarno, plati li ona porez ovdje? Ne vjerujem. Naši baš ne vole
poreze još od Urske vlasti koja kod nas na Balku bi nešto oko 400
godina. Ne vjerujem. Djelio sam novine rano zorom dok ne izgrije.
Imadoh samo dvije vrste paketa, jedne flajerse i Kich novosti pa to
uradih brže nego kad ih imam tri ili 4 vrste. Usput hodajući na
amerijan jeziku pročitam da traže nekog Eniša radi zločina u Hany
i da se krije ovuda negdje oko nas. Ima samo 40 godina, dakle u
dvadesetim je bio u ratu tamo negdje na Balku. Prerano. Taj rat
trga ljude svih doba u njegove krvave procesije. Šta je to dijete
moglo tamo da vidi i doživi. Dobro bi bilo da napiše jedan romandnevnik, kao ja sada. Znam de će se mnogi naći i uvrijeđeni i
gunđati na mene. Eto sam sinoć za zebnjom u srcu istisnuo ocu
Vasi da bi mu htio pokloniti jednu moju knjigu, ako pristaje. Kaže
i on će meni jednu. Strepim da ne uvrijedim njega ili crkvu. Ja
nisam odrastao u vjerskoj sredini i posljedica od toga na meni ima.
Ko zna šta sam je već sve ovdje ne namjerno napisao. A ako
hoćete pisati morate nekoga i da načepite.
Eto sam u petak podigao knjige kod štampara. Napravio mi je
dvije vrste. Jednu na 118 strana sa dnevnikom iz zadnjih 10 godina
u Kichu, a jednu sve zajedno oba dnevnika, koja ima 454 stranice.
Platih male po 7 a velike po 20, ukupno 108 talira. Na podne smo
sedili pred kafanom. Išo pita pošto je jedne. Ja prije toga stavio
jedan talir na sto pa pokazujem na njega i kažem daću ti i kusur.
On izvadi 20 i plati mi malu knjigu. Naiđe Oka, bibiče iz svog de
lux auta, parkira preko puta i dođe nam za sto, pita šta ćemo popiti,
pa mu kažem, - kupi jednu knjigu, vratiću ti i nešto kusura. On
zaista kupi jednu, reče za sestru. Dade mi 50 # a ja mu vrtim 10, pa
201
pitam, -oćeš li još 5?. On veli,-hoću, a ja mu pružim pa nedam.
Poslije ipak izvadim 5 # i kažem mu, - ma grize me savjest, jer ti si
mi za jednu knjigu poklonio ispravan laptop koji, sem ShuShkinog
laptopa, jedini radi kako treba i vadi me iz učmalosti. Nemogu ni
da zamislim jedan dan da ne otvorimo internet, pogotovo Dra.
Cjelih 6 sedmica bolovanja je preležala uz njega. Lagan je za
postaviti bilo gdje. Najčešće bi ga satvila na drugi dio ugaonog
namjeztaja od onog na kojem leži. I tako po cio dan i noć. Eto i sad
otvorim vijesti iz Tradera. A otkad to nisam. Tamo glavna vijest da
je Eniš general Ywyjac u Oniš vojsci oslobođen sa Austa došao
kući u Trader. Bili ga zadržali pola godine u zatvoru zbog za njim
izdate potjernice u Sany zbog 40-ak ubijenih Balk vojnika i oficira
u koloni u Traderu 92-e. Na čelu te kolone bi vrli presjednik
presjedništva Bony AlyMudy i general Balk vojske Kukanjac. Je li
Mudy dao mig nekome da opali po koloni ili ne, ne zna se javno.
Ali i njegov jaran, prof i Dr mašinstva, visoko pozicionirani član
njihove Oniš partije sa demokratskom predznakom D u sredini
imena, G-Anichy, bi zadržan na Grandu zbog istog zločina i jedva
se oslobodi isporuke u Sany, iako je nešto prije toga u nju putovao
kao član neke visoke delegacije iz Bony. Taj je i rođen u Sany i
kao student dobio stipendiju od Balka za post univerzietske studije
na DAS-u. jer se na pitanje o nacionalnoj pripadnosti izjašnjavao
kao tipični Balkanac. Tamo su ga vjerovatno obradili za tu rabotu,
zabiti nož u leđa Balku. Tamo ko provede više od 6 mjeseci kažu
postaje njihov agent. Zašto mi mislimo da nam je DAS kriv za sve.
Zato da sakrijemo našu krivicu. Tako se i ovi sada brane na sudu u
Hayu. Niko nije kriv, svi su obavljali svoju dužnost u odbrani:
humaniza, naroda, ljudi, masa, ljudskih prava, itd, a na Balku ih
100.000 ubili ukupno. Preko sto hiljada ljudskih bića.
Sinoć bi fina veče a muzika se u 22h povuče u salu i nastavi bez
pojačala od stola do stola a zabavlja narod. Nije mi jasno odakle
im tolika energija i prirodna ne namještena radost na njihovim
licima dok su pjevali i svirali na: basu, klarinetu, violini, gitari i
harmonici. Zaista perfektna kombinacija instrmenata za naše hit
starogradske i pjesme narodne muzike, dok fantastično slažu
glasove. Sjećam se ovoga na violini koji vodi pjevanje. Tako je
jedno vruće ljeto na hajdučkom posjelu pjevao Garu, malo
vulgarnu pjesmu o nekoj djevojci koju zovu Gara zbog njene crne
kose i koja bi se šikicala al’ joj neda nana. Jedna žena je stajala na
202
travi pred oznojenim pjevačem i protestovala zbog te pjesme a on
je iskolačenih očiju kao govoreći da je on tu nemoćan klekao pred
nju i nastavljao da pjeva držeći mikrofon kao da moli. To je ona
pjesma sa es-tam ritmom koju na zabavama puštaju naši emigranti
svih nacija po svijetu. Kruži i dalje ona anegdota da je u velikom
gradu na DASu Chico, u tri ujutro u zgradi od 100 spratova neki
krupni crnac kucao na vrata komšije sa Balka, hvalio muziku i
zamolio da ne prestaju sa njom rekavši: “No mor Gara pliz”.
Stvarno kad je naviju ne puštaju satima. Djeluje na naše narode
kao opijum.
Bismo na kafi, Viky, Ljože i ja. Stavim knjigu na sto da imaju na
šta da me zezaju. Kažem im da je bolje da je kupe sada jer će biti
poslije mnogo skuplje. Naiđe jedan Slav s Poljska. Priča mi kako
je jedva živ ostao u sukobima sa specijalnim jedinicama sa Ussije
koje su nekako prljavo zvali, ne sjećam se više ali samo im ime
grozno zvuči. To su oni dresirani na svašta. Pogleda malo knjigu
pa kaže da bi ubrzo mogao da se snađe sa našim jezikom. Pa kako
ne bi ja mu malo pričam slovensky kad smo nekada bili isti narod.
Dođem kući, odem na bazen i sjetim se da sam bio u Friško i kupio
koješta i da se to se sve kuvalo na suncu u autu dok sam ja dva sata
pio čaj ispred kafića. Između ostalog kupim tamo i svinjski
Tanderloin za samo 8 #, dok u Zeru košta 30, a goveđi 50 # za
kilo. Oni nisu normalni. Pa ajd da vidim šta je to. Ljože Lovin mi
reče, - ma to je peka. Sjećam se da su kod nas nešto zvali peka i da
se suši, da sjećam se pa nikada nisam vidio da je nešto bila skupa.
Na pijaci kod Poliša ni osušena nije tako baš tako skupa.
Uglavnom po povratku sa bazena pokupim dobro otopljene stvari
iz auta, najviše povrća i voća, napravim od toga dvije vangle
salate, k’o bajagi da ne jedem nešto ozbiljno nego dijetalno i
smažem podosta toga. Odspavam sat vremena pa se izvagam,
bogami 385 paundi. Eto Gilea ponovno stomaka do zuba. Moram
se paziti. Odoh po Dra na posao, pa kući nazad da se ona presvuče,
pa na Enish fud festival, da vidimo jesmo li šta dobili na lutriji i da
ocu Vasi dodam jednu moju knjigu. Ali kako, jer i on meni tada
odmah reče jednu dati. Pitam ga da li je on njen autor, veli,- ne.
Sad ne mogu mu samo tek tako na pultu portirnice u crkvi na kojoj
kupujemo svijeće za upaliti mrtvima i živima ostaviti moju. A u
crkvu ne idem baš često. Mislim samo za Božić i Uskrs. Dakle dva
puta godišnje. U restoran pored crkve idemo češće. Bar 5 puta
203
godišnje. Da sam tamo u nekoj provinciji gdje nema ni Eniš ni
crkve ne vjerujem da bi mi bilo bolje. Stid me jer nisam kršten.
Bar koliko ja znam. Možda me je mama dala krstiti a da tata ne
zna. Žene su sklone nekim takvim postupcma koje decenijama
kriju pa ih često odnesu i u grob. Imaju i pravo. Muški su
bandoglavi pa bi za nešto totalno općenito nevažno napravili da je
u tom momentu najvažnije na svijetu da bi oni bili važni. Čitam
pomalo Uharemovu Drugu Knjigu. Ima u njoj srži od onoga šta je
napisalo pola civilizacije. On je genije. Gdje to sve drži taj
momak. Kažem momak iako je oženjen jer će po svježini pisanja
zauvijek ostati momak. Tata mu je Caky, onaj moj školski drug,
otorinolaringolog i pisac. A tek mama, napisala je i izdala do sada
35 knjiga. Kao da je to važno. Mada ima neka tajna veza, tajna
veza za sve nas. Tako se mi dičimo sa pobjedama ‘naših’ u svijetu.
Tako rade svi.
02/08/7011 09:35
Podjelio sam nove telefonske imenike. Prije toga sam nešto iza 7
odvezao Dra na posao. Otišao sam u firmu po ostatak imenika
djelio ih po lijepom sunčanom jutru sve do devet. U njima imaju i
mape našega regiona sa naša 4 gradića. Ukupno oko 600.000
stanovnika kao država MN na Balku. Bacao sam ih lijevo desno na
travnjake da lakše vidim dokle sam stigao. Jedna žena ronda zašto
joj ga ne donesem tačno pred vrata. Došla je autom pred kuću i ja
joj upravo bacim na travnjak na mjesto gdje će iz njega izaći.
Mrsko joj se sageti. Rondala je dugo za mnom i izvirivala iza kuće
ali srećom kada sam se vraćao drugom stranom ulice nestade sa
vidika. Ja ništa nisam govorio. To je ovdje najbolje. Ćuti i ćekaj
policiju i brzo nađi advokata. Veliki su majstori za tužbe i
iskamačiti nekom novac za odštetu, vrijeđanje, abjuz, a njviše vole
sex assault. Posvuda ga ima na Tv, u novinama, kao da su ovdje
svi zagorjeli. Eto i muža od ponajbolje pjevačice ElinIon je napala
neka da je htio od nje drhtulju, a zna se da je on baš prestario i da
Elinki pravi djecu na epruvetu. Za sada imaju tri sina. Pa i onog
konkurenta za predsjednika Franca su skopali tako pod optužbom
da je htio jednu sobaricu da obori dole. More bre, moram dobro da
se pazim kada postanem slavan, makar i posthumno. Neka će se
naći da pokuša da na lak način zaradi para optužujući me dok sam
204
bio živ za sexual assault. To je trenutno najisplatnije u svijetu
podvala; starce koje nemogu čestito ni disati optuživati za
silovanja. Oni džaba viču, - nije nam više do toga, upomoć. Džaba
jer se novopečeni muški vadari u njihovim šesdetetim i
sedamdesetim godinama hvale kao povaljuju sve po svijetu pa ni
ovima prirodnim starcima niko ne vjeruje. Prosto da se pitaš pa
kad ti šefovi velikih država stignu da rade. Oni su preopterećeni
poslom koji nosi određene frustracije, kako i ne bi kad vode ratove
a time ubijanja i otpis sa ovoga svijeta, pa moraju negdje da se
relaxiraju. Onda, neki ovi starci optuženi za silovanja počinju i da
ćute ne bi li okolini izgledali kao ti vrli jebo-presjednci. Bože
počeo sam da pišem kao ona novinarka Edrana Udan. Ona je čak
napala crkvu da je to najkrimi organizacija na svijetu u zadnjih
7.000 godina zbog Krstaških ratova, poreza, otimanja zemlje, itd.,
čak i zbog organizovane pedofilije i da bi poglavar Popa morao na
sud u Hay. Pa stvarno kad vidim na Tv stare ljude koji se žale da
su ih popovi abjuzivali kao djecu. Grozno. Oni traže odšetu. Crkva
neda para, tužilaštvo ne pokreće optužnice protiv Božijih nećaka.
Zaboga pa to nije ništa ako se pop malo vrtio iza leđa nekog
djeteta. A da je to uradio neki od skitnca, odmah na vješala.
Ma nisam htio uopšte o tome da pišem nego mi jučer pade na um
kako je Pikasova mama opazila genijalnost svoga sina i rekla mu, sada možeš biti i General ako hoćeš. Možeš biti sve. Sreća ne bi
vojnik. Svijet bi izgubio mnogo. Ja mislim da je svijet sa
generalima svakako na gubitku. Može li biti svijet bez vojski i
policije, i uopšte bez oružja? Može. Žene na vlast !, pod hitno! jer
će nas ovi muškobanjasti muški koji se trude da pojebu cio svijet
uništiti totalno tako da ni ova moja psovka nema baš nikakvo
grubo značenje. Osjećam to. Mi smo sa njima na vlasti svi u
opasnosti, kao Dinosaurusi od zemljotresa. A da su stvarno nestali
od nekog, ne vjerujem. Bog ih je uništio kada je vidio da će mu
pojesti sve ljude na zemlji. Zašto ne uništi i ove kobce smrti ili
čeka da baš bude gusto ?. Ili, ne može da prepozna šta će od nekog
milog djeteta biti kad postane predsjednik, vladar, car, kralj,
poglavar močnik ?.
03/08/7011 06:05
205
Čitam intervju sa piscem, jednim pravim, profesionalnim i
odličnim piscem. Evo šta kaže o Naciji i nama tamo na Balku.
KOVAČ: Pa ja mislim da sam postao svjestan nacije i pitanja oko
nacije tek onda kad sam je osjetio kao neku vrstu sramote. Da neko
ubija, siluje, istrebljuje u ime nacije, dovoljno je da se odrekneš te
pripadnosti za koju nisi odgovoran, jer u naciju se ne ulazi kao u
partiju, niti je tu tvoja volja odlučujuća, pa ako je tako, ja sam
onda sve učinio da napravim otklon od te pripadnosti. Identitet je
nešto drugo, on se prihvaća, može biti višestruk, ukršta se.
Identitet je neka vrsta osobnosti, nacionalnost je kolektivna i
uvijek se može izroditi u neku euforiju, ludilo.
Meni su često prebacivali da se čovjek ne može odreći nacije, nisu
to uvjerenja, nego datost, čak Božja datost. U takvom shvaćanju
ima nečega ropskog, premda je većina ljudi našla užitak u toj
pripadnosti određenoj naciji, pogotovu kad su posrijedi neke velike
skupne fantazije i zanosi. Meni je moralnost iznad nacije.
*Je li, međutim, ovdje ipak nekako izostala katarza koja bi morala
uslijediti nakon onakve društvene opijenosti jednom velikom
naracijom? Jesmo li preoptimistični ako ponekad mislimo da je
mržnja sama od sebe okopnila, potrošila se, nestala? U što se
transformirala onolika patološka energija?
KOVAČ: Čitavo prošlo stoljeće bilo je ispunjeno patologijom, ili,
kako kaže Rago Ančar, šesdeseto stoljeće bilo je mentalno
poremećeno. U tome ludilu ovi naši mali narodi imali su istaknuto
mjesto. Bojim se da se ta "patološka energija", kako kažete, nije
transformirala, sve je ostalo gdje je i bilo, samo pritajeno. I ne
vjerujem da se mržnja može potrošiti, jer prelazi iz jednog stanja u
drugo. Malo treba da bukne. Ona se mora kontrolirati, jest da je
teško, ali zato postoji politika, inteligencija, postoje neki programi
da se to svodi u podnošljive okvire. Međutim, politika kalkulira s
biračima i čini gotovo suprotne stvari od onoga što bi trebala činiti,
a inteligencija, kako bi Krleža rekao, hrče!
Tako je to sa dobrim piscima kažem ja Gilea. Oni osjećaju ljude pa
im pišu ono što žele i u podsvijesti misle. Uostalom, kao i dobri
206
muzičari koji kopiraju duše ljudi pa im ih vrate u prsa kroz ritam i
muziku. Ili slikari kao Pikaso. Ponekad i neki General ostane u
dušama ljudi, nacije kada je nesebično brani od drugih zlih
generala. O ljudi ljudi šta ću ja sa vama?
ShuShka je otišla u njenu mesaru. Namazao sam joj paštetu ali je
ne pojede nego uze višak makarona sa povrćem koje nosi i za
ručak. Mora se priznati da su ukusne. Kupi ona tako neku kutiju sa
pripremljenom hranom koju treba dopeči ali svaka košta oko 5
talira. Pričam joj za onu babu koja je jučer rondala da joj telefonski
imenik nisam stavio na porč, to jest pred ulaz u kuću, nego na
travnjak. Ta baba je poslije zvala Firmu i žalila se, pa je mene
Micky zvao da ima grdan problem da mu neće platiti, pa smo išli
nazad na teren i sa travnjaka bacali imenike na porče. O sveti Ilija,
baš je bio njegov dan, 2-i Avgust. Odemo poslije na kafu i mic po
mic i njemu su fašisti 41-e pobili očevu familiju. Došle horde Aniš
vojske iz regiona H u Bony. Crnokošuljaši. Ubiše mu djeda, baku i
još oko tridesetroro članova familije. Ostade jedan mali dečko što
se sakrio ispod kreveta i jedna mala curica koja je otišla da donese
mami vode sa izvora. Sve te zločine su činili u ime čisteoće nacije.
Automatski na Balku je to i u ime vjere. Tri nacije imaju svoje tri
vjere koje se od Balka masovno pružaju na sve strane svemira.
Rjetko ko ode dobrovoljno iz jedne u drugu ili treću nego radije u
neku manju, u neku od četvrtih ne toliko poznatih i uticajnih. Bilo
je naravno nasilnih prelaženja iz jedne u drugu ili treću u našoj
mnogo puta više horor nego histeričnoj Historiji. Zato sam i počeo
sa ovim dijelom Kovačevog intervjua. Kod nas na Balku se često
smatra da je naciju odredio Bog lično. A kod Vas? Yeeeeeeeee.
Znam da je pitanje škakljivo za sviju, jer jučer na Tv Nade se
jedan novinar osvrnuo na pitanje Nadske populacije sa člankom
Meyday!. Upomoć !. Signal smrtne opasnosti. Tako za tu riječ piše
u amerijen-balk riječniku. Objašnjava da su amerijen Nađani u
manjini od nas immigranata, pa nabraja; da svake godine na nju
useli nas novih 700.000, gdje sve na Nadi ima velikih grupisanja
nacija, koje se pare daju za socijalu, školstvo, zdravstvo, itd. A
kada su oni 3492-e navalili na Nadu i u rezervate stjerali tadašnje
Nađane koje prozvaše; Niža rasa, Dijanci, Divljaci, Barbari, ili
Cvreni zbog malo opaljene kože od života u prirodi i pri tom
svakodnevnom izlaganju suncu i vjetru, usput čitajući njihove
dimne signale kako će ih bjelci progutati. Dijanci nisu imali pismo
207
ni knjige ni štamparije. Živjeli su nomadski, sa prirodom, bez
fabrika i silnih kuća. Uglavnom zbog stalnih seoba u šatorima od
bizonske kože i zimi nešto malo u većim torovima od drveta i
pruća zbog odbrane od životinja. Sada se bjeli žale da će njih
progutati imigranti sa Inda, Afra i Čajna. Kuku, da nam se ne
sprema sukob i ovdje i seldba nazad ili negdje drugo. U pustinje
Tehasa na planeti DASa. Sjetim se iz dokumentarnih filmova
rezigniranih lica Dijanaca kada su ih trpali u kola i vozove i selili.
Svejedno im je bilo gdje će. Kao da su završili svoj život. Evo mi i
internet proradio na mom laptopu pa zavorim ShuShkin. Sada i
njega mogu slobodno upotrebljavati jer je jučer polagala Kalkulus.
Kaže da je sve prepoznala i uradila. Nadamo se najboljem. Da
samo položi jer joj je on velika prepreka i okretnica. Sada može da
se naspava i popodne.
Sinoć gledah jedan film ljepotana LenElona iz 70-etih. On je tu
gangster koji krije opljačkane dijamante pa ga svi jure. Ležao je 8
godina zatvora za drugoga pa mu po izlasku taj pijatelj dade stan i
u njega posla mladu i lijepu žensku. Na kraju filma poslije brze
vožnje auta pod prijetnjom pištoljem surovo ubi tog jarana jer je
on bio taj koji mu je namjestio zatvor za ubistvo draguljara koje
Len nije učinio i žarko želio te dijamante. Naravno da je djevojka
prikazana par puta djelimično pa i potpuno golišava. To u tom
dobu u zapadnim filmovima nije bila rjetkost. Međutim u
kraljevini Balka još davne 25-e godine je jedan avangardista po
prezimenu Alexić pravio filmove sa golišavim ženama. Morao je
uskoro da bježi iz zemlje a snimatelj ‘se ubio’. Poslije samo 40
godina golotinje na Yuropskom filmu je bilo k’o alve. Sjetili se
neki studenti u GrizzVillu k’o bajagi snimati filmove i skidali do
mile volje studentice i ambiciozne starlete. Kažu da je bilo
‘snimanja’ i pravih polnih odnosa. Malo su sprovedeni u policiju,
ali ništa ozbiljnije im se poslije nije desilo. Sve je prošlo kao neka
šala, mangupska posla, mladost ludost, nešto nevino i naivno kao
silovanje djece od katoličkih svećenika. Eto Pope samo što je
dočekan i otpraćen iz Hany ote im neki dan samostan u Istri i
zemlju oko njega i to sve uredno isplaćen davne 45-e od Kota.
Pope to sve dade Talyma. Sada mnogi patriotsko nastrojeni
Hanyćani na njega škrguću zubima ali mislim da lično on više
neće kod njih dolaziti jer i njemu k’o i svakom vrijeme ističe. Ima
on još đe da ide.
208
04/08/7011 15:38
Nikad toliko vremena nisam u komadu bio na našem bazenu.
Razlog je Nurina knjiga Sablja i pero ili priča o Ilhamiji, Oniš
pjesniku iz Epča kojeg je u Grassland pozvao veliku Urski vezir da
mu odječe glavu jer je narod u bijedi i neimaštini počeo da mrmlja
njegove pjesme. Na strani 32 nađoh odgovor na ono što me je
pokrenulo da sa Balka odem bilo gdje. Stid. Da stid što nisam
mogao ništa učiniti da spasim Balk od rata. Da spasim narod od
bijede koju rat nameće. Zastidio sam se nesreće koju drugi trpe.
Iako je ja nisam skrivio. A nisam li. Gdje je moj glas protiv rata,
Mrkog, Mudija, Kare, Hengrija. Nigdje. Nisam ni guknuo. Sjedio
sam po kafanama i čekao mir da dođe nako, sam od sebe. Ovaj je
pjesnik bar nešto rekao i bio pogubljen. Nije se odrekao pjesama
iako mu je i to nuđeno za slobodu i pare. Ona kaže da to nije
hrabrost, ‘nije u njoj bit nečije vrijednosti’, već osjećaj
odgovornosti. Zato ga pamte, a tebe Gilea će brzo zaboraviti.
Sanjam o sukobu sa vlastima Nade oko moga roman-dnevnika.
Mislim da se gospodi nebi svidio ako do njih dođe. A neće. Iako
dođe nasmijaće se ovome. Nema više skidanja glava nego odadri
po đepu. Advokati i svinjarije. Otmi čoeku sve što ima. Ponizi ga
do koljena.
Evo sam usput na ShuShkinom laptopu gledao soccer između
‘naših’ iz Plita, moga vojničkog grada, i Ulhama sa GB. Nijesu
imali sreće. I prećka bi. Ma đaba. udari ih Ulham 2;0, drugi go iz
penala. Jučer sam tako gledao Dinama protiv Elsinkija sa Finlanda
u glavnom gradu Hany, Oreatu. Pobjediše ‘naši’. I Plit je u Hany,
ko ne zna. Navijam za njih iako sam Eniš a u Hany nisam ni
privirio 16 godina. Zadnje što biješe je 95-e bijeg iz Bony preko
Hany koja je u obliku ‘tice u letu. Bio je još rat u januaru te 95-e i
nije baš bilo sigurno da ću stići živ, a možda ni mrtav do strica u
Loveniju jer su u ljeto te godine Eniši iz Hany nestajali kao
Caribous na Nadi, otprilike 60% manje.
Evo sam se vratio iz šetnje. Na zelenim bezbol terenima na
visokim i elegantnim stubovima upaljena bijela svjetla. Sunce na
zahodu zalazi u crvenoj boji, a na plavom nebu razvučeni komadi
tankih i poderanih bjelih oblaka kao jufke za pitu. Samo sam u
bjeloj potkošulji i gaćama za kupanje. One su ovdje neoubičajeno
209
velike. Duge do koljena. Nema onih slip malih. To se smatra na
Nadi neprikladno i nepristojno. Ove su više kako Bermuda hlače.
Unutra ima i ušiven mrežasti dio, uložak, pa su to ustvari duple
gaće. Dok se osuše patnja. Hladno ti od njih, a gore, tjelo izgore od
sunca. Danas je baš peklo. Opalilo me pa sam sav crven na već
pocrnijelom tijelu. Evo mi čak i ton na internetu radi pa okrenem
TV Navidiku i na njemu Pink. Pjevju svi naši sa Balka. Svi, iz svih
naših malih država sem regiona Osovo. Njih niko ne razumije.
Slabo ima i Lovina. Pa ni Donaca. Dok je bio živ njihov Toše
Poety, naj zvijezda koja se nije dugo pojavila poslije našega Z-Dr
Avka koji i u 60-oj godini i dalje puni sve stadione i dvorane širom
svijeta, a ne samo 6 državica Balka,. Naime svuda po svijetu smo
immigirali pa nas on sve okupi na jednom mjestu. On, Brega i
Kusto. Na Osovo nikada ne idu.
Jole je simbol Sany i tako se i ponaša pa na terenima za njega
navijaju samo Eniši ali mu se potajno dive i ostali. Biti prvak
svijeta u tenisu nije šala. Pored toga zaraditi 30-ak miliona talira u
25-oj godini života i igrati kolo sa Jej Enoom u njegovom šouu
koji se smatra njboljim na svijetu. Tamo čak i predsjednik DASa
se ne libi da gostuje. Sam vrh popularnih ljudi svemira i naravno
bogatih. Bio je i Kusto njegov gost. Kad ću ja. Prvo treba da mi
roman prevedu na amerijen pa da ga filmuju na moj scenario za
koji dobijam Oskara i eto me u šouu kod Lenoa. Povešču moje
dvije kćeri da meni prevode pitanja a njemu moje odgovore. I
malu guitaru Kavasaky da mu odsviram glavnu temu iz filma.
‘Dolazim iz Limoalua’. Jezz bluzz, ponajbolji na svijetu. Ni
RikLepton se nebi zastidio moga soloa. Eto to mi je plan. Pa šta
bude. Ova lektorica iz Oronta mi se ne javlja. Poslao sam joj moje
knjige a ona ništa. Ma najbolje da ja to dam odmah prevesti na
amerijan. Da ne gubim vrijeme sa našima a i novac. Jer tamo
nemaju ni za ljeba a kamo li za knjigu.
Eto i onaj Vezir u Nurinoj ‘Sablja i pero’ knjizi poslije govori
pjesniku Ilhamiji da je posjekao Begove i Kapetane da se ne bi
digla buna u Bony a onda bi Sultan posalo vojsku i posjeko još i
više pa bi bilo siročadi da nebi mogli naći mjesto da sjednu da bi
prosili. E tako je danas u Bony. Kažu ovi što idu u Grassland da
nemožeš na miru da sjedneš na terasu nekog kafea ili čevapćinice,
restorana, a da ne prođe kiša djece sa pruženom rukom. Užas. E to
je dala buna na Balku. Svaki oće svoju državu a Yuro ujedinio 25
210
komada u jednu, da im bude lakše, brže, ekonomičnije. Čak i
službeni jezik im je amerijen. Odrekli se svojih starih
hiladegodišnjih valuta i uveli Yuro. Svak zadržava svoju zastavu,
kulturu i jezik unutar teritorija ali carina nema. Putuj, studiraj,
kupuj, stanuj đe hoćeš. E to je kod nas na Balku bilo pa puklo. Ako
smo mi bili neka preteča onda će i Yuro pući ali nedaj bože kao
kod nas u ratovima. Ujas. Uf. Nemogu da mislim, evo upravo to
naš Z-Dr-Avko pjeva, ‘nemogu da ne mislim, …tvoje oči, progone
me,…’.I mene progone tužne oči Balka. Stalno. Progoni me taj
stid da sam izdao Balk i ljude na njemu. Da sam kriv jer je bilo
preko 100.000 mrtvih, 2 miliona prognanih. Opljačkano sve što se
moglo nositi a ostalo kroz pretvorbe i papire. Ljudi ostali bez posla
i budućnosti. I to najviše u Bony odakle sam ja. Mi. Moja i
Beckyna familija. Eto njena snaja ne radi više. Radila tri godine a
ni talira nije dobila. Jedna joj ćerka treba da rodi već trećega sina,
a nikad nije radila. To znači nema ni porodijsko odsustvo koje su
za Kota majke za svako dijete imale po godinu dana. Pred sam rat
se govorilo da će ga produžiti i na dvije. Druga kći sa dvoje djece
bez ozbiljnog muža stanije kod njih i tek je počela da radi u robnoj
kuči kao prodavač kozmetike. Možda je i Koto kao i pjesnik
Ilhamija pretjerao u govorima protiv DASa, najviše protiv
decenijskih bombardovanja i ratova koje on vodi protiv malih
zemalja Azije. DAS ga molio, ‘Nemoj Koto’ a on k’o Ilhamija
rekao ‘Ne mogu protiv sebe, radi šta ti je volja’, pa kad je Hammer
po ko zna koji put odlučio da razgrće po Balku, DAS je ostao tri
pune godine nepomičan, zatim, zaustavio rat brzim
bombardovanjem Eniša i Ejtonskim sporazumom na koji je u tu
njihovu vojnu bazu na DASu doveo Mudyja, Hengryja i Mrkog. E
nijesu se viđeli pune 3 godine. KaraKaru su izbacili iz delegacije.
Sjedili su tako tamo neka tri mjeseca kao zatvorenici i drvili ono
isto što i 32 puta na sastancima 89-e, 90-e po Kotovim vilama na
Balku, dakle pitanja prije ratovanja; čije je šta ?. Ja mislim a su im
ljubazno rekli da onaj koji ne potpiše ostaje tu zauvijek. Sa njima
na DASu nema blefiranja. Oni su ga izmislili. Sve podvale, intrige
i laži specijalizirali su od temelja pa šta da radiš. Potpiši. Nadali se
naši vrli presjednici tri nove države na Balku nekoj svjetskoj
nagradi za taj potpis. Mrkog da postane sektar NU, jer su ga prije
potpisa proglasili faktorom mira. A poslije ga Eniši skovanog u
GrizzVillu isporučili i odveli u Hay na sud đe se sam branio 3
211
godine i pred samu smrt u ćeliji vikao da ga truju. Hengry umre od
bolesti debelog crijeva a na veličansvenu sahranu mu dođe samo
jedan presjednik neke tamo države. Ne kao Kotu preko 150 njih se
sjatilo u GrizzVille. To je bila sahrana jednog čovjeka, a preko
njega i čitave jedne epohe. Epohe Hladnih ratova između 2 velika
vojna pakta DASa i USSO i blizu 100 država nesvrstanih kojima je
jedan od tri osnivača bio on, Koto. Balk im je bi most između sviju
pa je obilato koristio taj položaj i dobro se od toga profitiralo i
živjelo. Mudy također umre. Neki lažu kad kažu od pada u
kupatilu dok je jurio tek oženjenu svoju 4-u i jako mladu ženu.
Nedugo zatim pred smrt je bio u kolicima i prijetio okolo kao i
svaki starac da je bolje nego što doktori govore. Sjećam se
njihovih faca pred smrt. Pitali su se zar je moguće da oni toliko
moćni i Bogom dani, krojači rezova između života i smrti moraju
skončati samo kao obični ljudi.
05/08/7011 09:12
Odoše oni i nama ostaviše nered. Nered u mozgu na zemlji i u
duši. Stid. Stid što komšiju zamrzi čovjek brez naočitog razloga.
Stid zbog silovanja djevojaka, žena, djece i muškaraca. Silovali ih,
mučili ih i sjekli im polne organe. Palili klali, ubijali, razarali i
vođeni svojim vođama divili se njima kao svecima u svemu tome.
Slikali se sa žrtvama. Slikali se sa vođama kao sa nekim
Bogovimaa. A oni, vođe, zadovoljno mumlali i na Tv potvrdno
klimali glavama.
Možda je u stvarnosti sasvim obrnuto. Narod željan klanja izabere
vođu koji će mu to omogućiti, pa ga gura na vrh i viče samo ti
mumlaj, ti si naš. Tako on postaje taoc nacije, makar želio i nešto
drugo, nemože više nazad jer pada on sam i na njegovo mjesto
dolazi drugi koji ispunjava narodne želje za klanjem. Kada na
kraju pada i taj, pada samo on, a narod ode u ilegalu, pere usta i i
krvave ruke. Tako završiše naše vrle vođe. Da nisu pomrli Hengry
i Mudy bi također završili u zarvoru kao i Mrky vele neki
predstavnici neke međunarodne zajednice. Koji?, čak i neki
zapadnjaci. Istočnjaci se baš nešto nisu ni mješali u sukob na
Balku sem pomoći Mudyju od Araba. Slali mu oružje i samoubice,
neku drogiranu djecu koje prozvaše Munđi. Užas. Oko krivaca za
rat se nešto nebi baš svi saglasili da je to samo Mrky i njegovi
212
Enishi kako Zapad kaže i još 16 godina poslije rata gura svuda po
medijima. Na Tv naročito, jer je on zaista u svakom domu. Još da
u njih ugrade opremu da mogu sve nas snimati i prisluškivati kada
slušamo njihove vijesti pa da znaju šta narod zaista mislli. Biće i
to, sada ne treba momentalno jer narod je još drogiran i misli šta
mu se preko te kutije kaže. Postalo je i zabavno ovima na vlasti da
vide koliko narod vjeruje vjetma sa Tv. Mi smo njima oduševljeni
kao tehnološkim otkrićem a to vlast koristi. Tako i Internet.
Naravno da ovdje slušamo sam amerijen vjesti. One sa Usso su
nam nedostupne a Čajni i tako niko ne razumije. Nešto malo
detaljnije vijesti imamo sa Yuro Tv koji je na ropijen jeziku i koji
sem u K2 samo mali procenat ljudi na Nadi razumije. Ma od
napada na Ibiyu i one su postali iste, jer je kao i 99-e Sany,
zapadne 25 zemlje napadaju sa mora i iz zraka zajedno u sklopu
vojne alijanse BOOM. Adafi, njihova meta, se još drži i lomi
pobunjenike. Eto neki dan ih ubiše 6 i vratiše neki grad, javlja
radio. Ma kakav je to rat u kome gine samo 6 lica pa se zbog toga
gubi cio grad. Ubiše i glavnog pobunjenika, bivšeg ministra
policije kod Adafija. Nezna se ni ko ga je ubio. Misterije. Istok
opet ćuti.
Eto htio sam da pišem o pjesnku i silniku koji ga napokon kako
piše mladi svjedok u samu zoru htjede spasiti ali zakasni koji
minut. Tada reče malom da se sakrije u sobu iza i ostavi malo
otvorena vrata, pa pošto je čuo kakve silnik ima neprijatelje da
sada sluša kakve silnik ima prijatelje. Pozva suduju koji je čekao
na audijenciju. Naravno da je sdija nasmijan, uglađen i potvrđuje
sve što silnik govori. Na kraju mu silnik kaže da zna za njegove
spletke i pisma koja šalje carstvu u Tambol u kojima ga blati i želi
da zauzme njegovo mjesto kao i njeki drugi jarani iz Tradera.
Strah, kažem ja Gilea. Strah je motiv vlasti. Nabijen je veliki strah
u Bony od ovog silnika a sada ga želi naslijediti i bez rada
kontrolisati sudija ili neko u blizini oko silnika. Da sad oni uživaju
u strahu već pripremljene žrtve. Pjesnik nije imao straha ni pred
kim i to je izludilo đelata Dželaliju i shvatio je da mu je pjesnik
Ilhamija bio veći prijatelj od ovih ulizica i špijuna oko njega, jer
mu je kroz pjesme govorio šistu istinu. Bio je zbog toga tužan jer
‘Ni u čemu nema više tuge nego u istini. Dalje nađem citat
pjesnika, ‘Pravi prijatelj ti je onaj koji istinu govori, ko ništa ne
skriva pred tobom, sve ti oprašta i ko ti zlo ne želi’.
213
Sudiji Đelalija na kraju reče: sad je dosta, ne mogu te više slušati
kako me lažeš svaki dan. Ne mogu te više ni gledati. Zvao sam te
da te još jednom vidim, da te mogu uporediti sa Ilhamijom,
čovjekom koga sam danas posalo u smrt. Tebe neću…Trebaš mi…
da me stalno podsječaš, da nikad ne zaboravim šta sam
napravio…Idi sad. Idi dok se nisam predomislio’.
Bila je i radio drama na Trader radiu po ovom textu. Mora da je
bila odlična. E Nuro svaka ti čast ala je napisa. Ljudski rod bi bio
uskraćen da nisi. Tako je to sa umjetnicima. Zaduže nas zauvijek.
I silnik umre tačno godinu dana poslije. U našem Grasslandu mu
postaviše Turbe nedleko od Ilhamijinog. Ko je ovdje sad veći, ili
manji ?. Ili su jednaki ? Ima pjesnika koji kažu da jesu, jednaki. Pa
konačno svi težimo istom cilju. Poslije sakupljenih iskustava,
znanja i umjenja odosmo svi Bogu na istinu. Možda on sakuplja
naše znanja i množi ih u nekom skladištu pa šalje na zemlju još
živima da se poduče da bi lakše opstali na ovom stvarnom našem
svijetu.
Eto odoh u toalet, ‘ali ne mojom krivnjom’ kako kaže jedan
Negrijen u Tv seriji ‘Đekna’ kad zamače pred porodicom iza
malog brežuljka. U prolazu na Tv vidim neku raketu koja upravo
kreće daleko put Jupitera. E sada čiji će biti taj Jupiter kad na
njega sleti. Ljudi se samo grabe o teritorije. Da zagrade neko
dvorište, zabodu ‘svoju’ zastavu a i pradede im zabadale zastave,
sasvim neke druge i negdje drugo. Ludost. Čovjek sa zastavama je
beznadežan slučaj jer sa njom poziva i sprema se za rat. Tako kada
vidim ovdje da masovno po kućama stave DASove zastave pored
Nadine
Jeza me hvata.
Znam, biće negdje skoro opet rata.
To djeluje preteći. Agresivno. Kao da aže ‘Čuvaj me se ti mali
bjedni immigrantski crve. A toda smo mi bolesni za teritorijm
vidim i na sebi. Kada dođem u moj kvart da delim flajese, i đabne
lokalne novine osjećam se nadeno. To je moj kvart. Na tom
principu mangupi prodaju biznise. Sa Austa delivery firma došla i
isparcelisala Kich pa prodaje za 20.000 biznis i plus 7.000 oprema
da dotični koji nasjedne ima isključivo pravo da djeli poštu na
‘svojoj’ teritoriji, ali samo poštu koja ide preko te kompanije. A
lokalnih, regionalnih, provincijskih, Nadskih delivery kompanija
214
ima hejbet. To znaći mnogo. Nema šansi da ta kompnija sa Austa
dobije neke značajnije pošiljke. Tako je i sa servisima itd
Veče, petak. ShuShu me zvala oko 2 dok sam sa Ljomže sjedio
ispred kafića. Imala je verbalni napad od strane neke žene koja sve
na poslu napada i grize. Rasplakala mi ćerku derući se na nju jer je
zaboravila spakovati neke komade iako to nije uopšte nadležnost te
žene jer je i ona samo radnik sa bjelim šljemom, već nadzornika sa
plavim. ShuShka je našla komade i sve je sa te strane bilo u redu.
Kažem joj da sam i ja imao svuda takvih namćora koji zagrade
neki svoj imaginarni prostor na poslu, u društvu, kafani, ulici, u
zgradi, vojsci, fakultetu i svi znaju da su prznice i namćori i da je
sa njima teško komunicirati pa takve osobe izbjegavaju dok se
njima čini da su svima nabili neko straho-poštovasnje kod mase.
Mi smo za njih obična masa dostojna pretira. Takvi brzo crkavaju
od srca jer su odveć na oprezu i traže šansu da na nekoga reže i
istresu svoj bjes. Ako se dokopaju vlasti to bude obično na duže
vrijeme jer se protiv masa služi vojskom i policijom na brutalan
način. Oni oko njega hodaju na prstima i raspituju se kod
adjutanata, - kako je šef danas, boli li ga i dalje glava ? Itd. Nema
pravih pijatelja jer ih ne želi. Netrebaju mu. One pametnije od sebe
ne priznaje. Oni su slučajno nešto otkrili što bi i on lako dostigao
samo da se time bavio. Shushka veli za sebe da je vijek na poslu
raspoložena i vesela, da se sa svima dobro slaže. Velim joj da sam
i ja takav bio. A ima ih koji su ljubomorni. Mene su i u ratu đaci
pitali, - ma kako možete biti tako raspoloženi i pričati viceve ?. Ja
sam uvijek bio tužan zbog ratovanja između bilo kojih ljudi, a
naše sam sve poslao dođavola. Kad bi đake vidio u razredu, u
prosjeku od 30 do 40, tu mladost, ljepotu, sve bi vanjsko nestalo i
bili smo normalni. Nešto kao na pozornici u pozorištu. Imaš
zadatak da odradiš, a ne da msliš na neku dobru juhu. Na početku
bi im lagano pregledao zadaće i skoro svi do jednoga bi je uradili.
Uvijek sam našao načina da se našalimo, nasmijemo bez obzira na
sumornu stvarnost napolju. Slabih ocijena nije bilo. Naučili bi
uvijek ono bitno i niko nije imao salbu. Mnogi su sa uspjehom
nastavili studije anunierzitetima. I danas mi pišu mnogi na FB da
smo se uvijek dobro ismijali na nastavi; matematike, statistike,
informatike, odbrane i zaštite, i metoda istraživanja. To sam sve
predavao u mojoj 25-o godišnjoj karijeri. I to na SrpskoHrvatskom i slovačkom na Balku, bosanskom u Bony, srpskom u
215
Sany i ropijen na Nadi. Ponekad ovih zadnih 10 godina instruiram
đake po kućama i na amerijen jeziku. Zreo sam za penziju. I treba.
Dosta je bre boni.
Otišao sam po novine pa na bazen. Tamo ona lijepa komšinica ali
samo sa jednim momkom. Izborio se valjda. Malo sam plivao. Ne
bi sunca ali bi sparno i 36 stepeni vruće. Odem po Dra na posao
oko pola 8, kažem joj za bluz festival. Ona nije oduševljena. Ma i
ja vala kad imaš na tri scene po tri dana svirke nekako se zasitiš da
ti do bluza nije stalo slijedeće pola godine. Dođemo kući. Dra bi
negdje na kafu. Velim, sjedi, ShuShu nam je kući. Budimo malo sa
njom.
Posalao sam ShuSki jutros poruku da je dobia 481 # plate, ali da
od danas izbjegava restorane i da ništa od gardarobe ne kupuje
slijedeće 3 godine jer je tačno u talir prošlu platu svu potrošila za 7
dana. Dodam da ja na računu imam samo još 1.500 #, što je tačno
za čeking akaunt. Sejving ne spominjem. Čuvam to za men i Dra, a
znam da će i to trebati načeti jer ima bome najmanje još tri godine
da studira, a možda i 6. Sve zavisi. Samo upis jednog semestra je
3.000 #. U svakoj po dva to je 18.000. za troškove još toliko.
Dakle oko 40.000 gotovine a to je bruto oko 50.000 # za njene
studije.
06/08/7011 09:37
Super. Uspio sam podjeliti novine a vidite koliko je sati, tek devet
cijelih ujutro. Nahodao sam se po ‘mom kvartu’ i zaslužio jedan
doručak, puter, ajvar, rijetki sir, ljeb. Namažem poslije i malo
našega eurokrema da Balka. Ima svašta od tamo u našim radnjama
a bogme se i Nađani sjetili pa i oni postavili stalaže sa Yuro
proizvodima a po njihovom tu i mi pripadamo iako nas Yuro Unija
neće. Odmah su uzeli Loveniju sa 2 miliona stanovnika od kojih su
samo pola pravi Lovenci, kako oni u šali kažu. Prošli mjesec su
odlučili najozbiljnije da prime sa Balka u njihovo članstvo samo
našu Hany. Đaba što osorna premijerka Osor na proslavama veliča
imena 2 generala koji su osuđeni u Hayu na duge robije i
izjednačuje ubistvo 200 Aniša u WullfWaru 91-e sa 700.000
ubijenih u logorima Hani za Drugog Rata 41-45.
Oblačno je i vlaga 94%. Biće sparno. Kako da izvrdam odlazak u
grad na kafu ?. Nikako.
216
Reći ću da moram uzeti adrese za dijeljenje telefonskih imenika id
Miča. Tako ću ga zvati. Konspiracija. Možda mi neko kupi knjigu.
08/08/7011 08:24
Bio sam u subotu gradu sa Mičom i Arijom. Prvo smo ja i Dra
otišli na pijacu pa u kafe pored nje u kojem je nekada carovala
tuga dok se zvao 7&7 . Radio je i dan i noć pa su se tamo skupljali
robijaši, narkomani, prostitutke i često je bio demoliran. Konačno
gradska uprava dade jednoj Portugize familiji da ga renovira u
Bekery a to podrazumjeva, slastičarnu, pekaru
i prodaju
bezalkoholnih pića. Prostran je i ima super klima uređaje pa ostah
u njemu dok je Dra bila nakratko otišla do Čajna radnje da kupi
ribu išpinat. Ima i baštu sa one strane prema ulazu, a time i izlazu
sa pijace, pa se može vidjeti puno interesantnog i finog svijeta koji
prolazi tuda. Probam kroz stakla kafea fotografisati neke
interesantne face sa našim celfonom. Neznam koliko će uspjeti.
Zovem Miča. Kaže ima problem sa autom pa će svratiti nedaleko
od pijace u ulicu Borden, do nekog našeg mehaničara. Tamo će i
Arijo doći da ga vozi u grad. Odemo i mi i dam Dra naše auto, a
mi u grad na Jazz-Bluz festival. Slilo se na hiljade ljudi odsvakud.
Saobraćaj je tuda blokiran. Na tri mjesta, u Kingu, Victorija Parku
i kod Sata, trešti muzika. Pored njih i na ulici King pred našim
kafeom 4 muzičara pletu li pletu. Taj Jazz.Bluz me tjera na akciju.
Prosto imam osjećaj da moram nešto da radim. Možda je i
izmišljen iz duša onih koji su radili i po 24 sata na dan. Dok sam
jučer ujutro djelio imenike pustio sam immigrantsku stanicu 100.7
da radi i dok je auto ugašen. Poliš muzika, sasvim drugačija od
Jazza me razgali i dade neki svečan ton mome poslu djeljenju
telefonskih imenika po slikovitom kraju Rockway. Osjećao sam se
k’o paradni konj. Bilo je sparno toplo Sitna kišica je sipila s
vremena na vrijeme pa mi uopšte nije smetalo što sam mokrih
nogu u papučama. Tu na Rokwayu je i veliko golf igralište koje se
preko puta YMCA ( Waja) proteže i preko naše Avenije Courtland
za koje se svako ljeto zaklinjem da ću kupiti skije za hodanje i
hodati po njemu uzduž i poprijeko bar 4 od ukupno 5 zimskih
mjeseci u našem gradu Kitchu. Sada ta zima izgleda nemoguća.
Prosto iz perspektive ovih vrućina ne vjerujete da će ikada doći. A
kada dođe, da će ikada proći. Pocrnio sam kao nikad do sada za
217
ovih 15 goina na Nadi, prosto kao nekada na našem teget Jadranu
naše države naroda Balka. Sa sjedom bradom koju obrijem tu i
tamo svake 2 nedelje izgledam prilično šarmo, kako smo se sa tom
riječi ‘keserili’ u našoj bezbrižnoj mladosti po Gasslandu. Na baš
svašta smo se znali ismijati. K’o i svaka mladost.
Nađem pismo od LadeErića koje je pisalo na rogers.com, a ja mu
sa nje posalo mejl jer onaj na Gmailu nije htio da primi moj roman
kao joint. Nisam dugo gledao pa mi je posalo još jedno pod
napomenom, Soko zove Orla. To je šifra sa kojom se dozivaju
policajci i vojaci na radio stanicama Balka. Često smo se i sa tim
šprdali. Kaže da mi pisanije nije uopšte loše. Ima i tuge i radosti.
Žuči i meda kako Njegoš kaže. Ko nije popio čašu žuči poslije
čaše vina, bar od vlastite žene kad od društva dođe kasno kući,
dodajem ja.
Evo je baš kasno.22:60, ShuShu spava. Gledali smo uveče zajedno
plesne parove u Hip-Hop stilu. Nije cio dan bila kući. Sa posla je
otišla sa jednom Tephany do Kostka, velike radnje sa svim i
svačim, tamo gdje kupujem duhan za Dra, pa nastavila sa drugom
također Tephany, kolegicom iz sednje škole. Onoj što joj otac
umre zimus. Išla je u pramajku domovinu i bila tamo na praxi u
hotelu. To i studira. Nije ništa zaradila ali ima neke poene za staž.
Ja sam odezao Dra na posao pa na kafu od 12 do 15 h. Došao je i
Arijo. Kaže da je sada na Mango dijeti. Pitam za detalje. Kaže, jedem sve sem Manga. Smijemo se naravno. On je rastom malo
niži od mene, krupan, dobro nabijen, ali nije debeo. Kad si bio
zadnji ponedeljak slobodn, - velim. Kaže pije 7 mjeseci. Ah ta
sloboda. Nesmijem ni pomisliti da tražim posao, a ne osjećam se
baš fino. Jučer se prijavim na emplojment i dodam u prihode moju
penziju od 82 # kao dodatni dohodak. Automat mi ljubazno kaže
da je oni već od početka uračunavaju u moj dosije. Ma nema laži
na Nadu. Sve je povezano kompjuterima pa nemožeš ništa sakriti i
da hoćeš. Najbolje je ni ne truditi se. Otkriju i takve zvijerke kao
na primjer Prvog ministra 80-tih Mal Runija, onog što oženi Ilu
princezu Eniš ljepotica grada dvomillionskog Grada u K2 MontReala. Afera je bila oko nekog Švabe što ga podmiti sa 300-tinjak
hiljada talira negdje davno kad je ta lova bila kao sada recimo 3
miliona. Eto i njih čak za grlo hvataju a kamo li neće nas male
pacove.
218
Dođe poslije i Eljo Lovin, pa Mič sa ženom u kafanu. Oni su se tek
skoro uzeli. Simpatična i otvorena osoba. Dam joj odmah moj
roman da čita, a Miču oštro kažem, - kupi. On veli, - oću kad bude
lektorisan. Velim mu da sam posalo Sanji lektorki ali još odgovora
neima. Vježbam bosanski jer oni za nema kažu neima. Pa i jest
pravilno. Pimjer; radi, neradi, ima neima.
Sjedili smo tako, žilavili prvo unutra, pa vani na toplom sparnom
vremenu. Odemo do banke gdje mi Mič dade 230 # za biznis moje
Dra; -Nosanje novina i flajersa i telefonskih imenika. Za te pare
sam 6 puta hodao i djelio. Prije toga u Firmi tovario materijal u naš
đipćić. Za to treba imati vlastito auto, platiti benzin, osiguranje,
popravke, kazne, mjenjanje ulja, registraciju, emišn i sejfti test i
svakih 5 godina obnoviti vozačku dozvolu. Za samo benzin sam
potrošio 40. Good.
Pitam večeras familiju da kupim cuku. Velim, - imam pare. One se
smiju, jer tako ovdje djeca kažu kad skupe za nešto što žele kupiti.
Otišao sam oko 17 h na bazen. Biše tamo samo 2 momćića. Onaj
unuk starog Aglasa što farba linije na parkingu i zaradi
basnoslovno na sat i po 129 # i neki njegov vršnjak iz srednje
škole koju su u junu tek završili. Blago njima. Saće na studije i u
novi život. Ili ih čeka poziv u rat. Ko zna? Koliko je tako sudbina
mladih preokrenuo neki rat. Nemogu ni zamisliti da je to sada
moguće i ovdje. Ali kriza je velika. DAS je probio dug od 14.000
milliardi talira i zadužio se još 3, ali kažu da je to samo odložilo
bankrot te vele sile od 300 milliona stanovnika a nas je 7 milliardi
ukupno, pa kako može da oni upropaste sviju odjednom ?. Ako
ona propadne propade i Nada i ja sa njom to jest mi svi. ShuShu je
ove godine upisala 9 hemija i statistiku. Jedva čekam da krene.
Dosta je više i mesare. Da radi djete što voli. Konkurusala je za
pomoćnika profesora u Analitičkoj i Organskoj Hemiji. To je
plaćen posao, da pomaže mlađim studentima. Ima pravo na to
zbog visokih ocijena koje je dobila iz ta dva predmeta. Super bi
bilo da i tu nešto zaradi.
Arijo mi dok smo sjedili i z’evali u žene i d’evojke snimio Da
Vinčijev kod ali nisam imao USB da ga preuzmem. Sada sam sa
njega sve prebacio na moj laptop sem ovo što pišem, pa ću to
uraditi sjutra. Malo sam pogledao scenu kada Silas traži Gral u
jednoj crkvi u Parizu. Vježbam evo malo i MN jezik pa mjesto
sutra pišem sjutra. Sjutra bi moglo da se tumači odmah čim se
219
ustaneš u jutro, kao s -jutra. A oni su poznati da ustaju i u podne, a
neki i tek poslije podne pa im to sjutra praktično znači; cio
bogovjetni dan. Ma to su naravno laži kojim ocrnjuju i panjkaju
narode. A bome nerjetko i rase. Eto i za crne robove su pronosili
da su lijeni. Vjerovatno su su naučno posmatrani poslije prvih 12
sati rada pa je nehotimice sporost u njihovim pokretima
protumačena kao lijenost, a ne umor. Gazde su vjerovatno tim
naučnicima podvalili i govorili da su crnci dovedeni na
posmatranje odmah s jutra.
Da ja po đepovima na nekom privjesku za ključeve nosam
omiljene filmove i da ih gledam u kafani, kod kuće, a moguće je i
u autobusu, autu, vozu ili avionu i to na unutrašnjoj strani
poklopca neke kutije. E da mi je to neko prije 40 godina pričao da
će tako biti ja bi mu rekao da živi u oblacima, snovima. A zašto
nije? A mogao je. Ko? Pa bilo je i tada pametnih ljudi. Možda je
neko i pričao ali meni to tada nije bilo dostupno. Šta će sada biti za
40 godina. Eto imamo sve da nam ništa ne promakne od
govorancija i predviđanja. Pa opet ne slušamo. Bilo bi ljepo da
sve bude normalno, a kod ljudi je i rat normalna pojava. Jedan rat
sada može sve da opuše. Sve nas, naše nade, budućnost djece pa
čak i pacova. Ove druge da dovedu na dugovječnu vlast u svemiru.
Oni imaju gdje da se sakriju. A možda ni oni neće dugo, jer neće
imati šta pojesti, dakle i njima je sa čovjekom na vlasti dosta
neizvjesno.
09/08/7011 23:04
Više od 80 osoba ubijeno u vazdušnom napadu BOOM-a u selu
Zlitanu. Ripoli, glavni grad Ibije, tvrdi da su ubijeni civili. Risel,
grad u Elgiji u kojem je štab BOOM-a odbacuje odgovornost i
navodi da su gađane legitimne mete. Usput je uništio ibijsku
fregatu u luci Ripoli koja je građena na Usso. Eto dali pare nizašta.
Svuda na svim Tv i radio stanicama su baš te vijesti. I novinama.
Isti scenario dešavanja je bio i na Balku prije 12 godina. Bacaj
bombe, to donosi profit, a koga će i zašto ubiti slabo se ko od
profitera pita. Oni izvršavaju zadani zadatak. Dobju medalju za to
pa slikanje u paradnim uniformamama i potomstvo se ponosi
svojom precima. Što veći koljač, veći ordeni i imanja vladara u
ime čije je klano. Nije ni tim vladarima lahko. Toliko mrtvih na
220
savjesti. Eto se neke davne još na Zemlji Hammer kralj Barbarosa
udavio u potoku kad je pao sa konja pod teškom opremom. Poveo
milion vojnika ka Isusovom grobu, da ga oslobodi od stanovnika
oko njega i naravno njihovog blaga. Da kolju, ako treba. A treba,
jer nemože drugačije. Zato su ponijeli toliku gvožđuriju. Potok
spasi mnogo ljudi, djece i žena od svakojakih strahota jer se poslije
davljenja kraljevi generali posvađaše i vojska raziđe u raznim
pravcima. Skoro se ne pobiše između sebe. A možda i jesu samo
se o tome među saveznicima nikada ne priča.
Evo danas i kišica pade. Svratim u kafnu i ostanem tamo preko 3
sata. Oni što kontrolišu parkinge ne rade pa sam ostao bez kazne
od preko 2 sata koliko je dozvoljeno parkiranje na pločniku. Bi i
Eljo, dođe i Arijo. Nije prošao u Orontu intervju za posao. Sutra
ima novi. Daj bože da prođe jer već nema para da plati stan za
sljedeći mjesec. Hm. Oko 14 h navrati i Mič. Naklapasmo o
svačemu toliko beznačajnom tako da ništa nisam ni zapamtio o
čemu i zašto. Kao onaj deda što se sječa da je sa svojim drugom u
mladosti jurio žene ali se ne sjeća zašto su ih toliko uporno jurili.
Uglavnom sam čekao da mi Arijo snimi i drugi dio filma Da
Vinčijev Kod, jer je na sajtu mudro podjeljen na dva po 750 Mb pa
da može da se snimi i nareže na 2 CD-a čiji je to maximalni
kapacitet. Jučer je snimio samo pola filma a mislio da je to bilo cio
film. Dam mu moj USB od 4 Gb i on po snimanju film prebaci na
njega. Ja ga sad upravo prebaci na moj laptop, ali se sjetim da mi
ton ne radi, pa neka ga i tamo, a i na USB. Sada se spremam da ga
gledam pa sam uzeo ShuShkin laptop pa se mislim da ga
priključim na Tv ili ne. Neda mi se, a nisam kupio ni onaj
specijalni kabl Haj Definišn, koji za laptopa prenosi i sliku i ton na
Tv koji postaje drugi monitor laptopa.
Naveče me u pola osam probudi telefon. Dra zove sa posla da je
vratim kući. Odem prema njoj i nađemo se pred Vijetinom i
Đoovom kućom. To su oni sa troje djece koje ovih 10 godina
povremeno obučavah matematiku. Ona nas ugleda kroz prozor od
komšinice koja upravo slaviše 75 godina i izbi van da nas svrati na
kafu. Sjednemo na terasu okrenutu u dvorište. Tako su ovdje skoro
sve kuće građene pa kad uveče prođete ulicama mislite da ni žive
duše tu nema. Sve je sa ulice u mraku ili polu mraku i nikog
nigdje. Kao neki od rata napušteni grad. A stanovnici sjede na
svojim terasama prema dvorištu, roštiljaju i večeraju ili piju pivo
221
itd. I tiho razgovaraju. Djeca su obično u podrumu koje zovu
bejzment i preudešeni su u udobne prostrorije za boravak i igru.
Nečuje se nigdje nikakav žamor.
Kod nas na Balku u kvartovima gdje su samo male privatne kuće,
čuće se uveče opšti žamor, Ljudi sjede na terasama ili klupama
prema ulici, iz dvorišta zvuci nekakvih radova, odblijesci
zavarivanja metala, razgovora sa komšijama, uz osvjetljenja kasno
betoniranje nekih površina ili doziđivanja, rad mješalica za beton,
zvuci male privrede iz garaža ili malih kućica u dvorištu pored
glavne kuće; raznih radova uglavnom na crno, pranje suđa na
česmi u dvorištu, kokodakanje kokoški i glasova razne peradi i
domaćih životinja, zvonca bicikala i zvuci motorćića po ulicama,
glasovi omladine koja se skuplja i odlazi u grad i slično.
Malo me povrati ta Vijetina kafa iako kafu uopšte ne pijem već tri
godine. Tolika je sparina i vlažnost a nikako da padne prava
kišurina nego cio dan samo nešto poprskava. Evo sad i grmi, sjeva,
puše vjetar, misliš oluja će, pa sve naglo stane. Becky od stra’a
unijela i stalak za sušenje veša na kojem su po cijeli dan i noć
položeni samo naši kostimi, ogrtači i peškiri za kupanje na našem
bazenu. Danas ni ne odoh da se u njemu smočim. A žalićemo
žalićemo. Jer kad zapuše sjeverac, kosti se lede i misli se vraćaju
na žarko ljeto.
11/08/7011 07:18
San ružan ali podnošljiv kao život. Bacio me u Bači nazad kod
prve žene u njen stan i to je sada u sve porušenom starom kvartu
Bačija gdje su napravljene nove manje zgrade sa i stanovima. Ja
sam u prizemlju koje tone pa nemogu se ni uspuzati do vrata. Ali
nema veze. Izašao sam rano ujutro nekako nekud na bočna vrata i
se zateknem pred prozorima jedne krčme. Unutra moji dobrano
postarani đaci piju i nešto diskutuju. Odem dalje da me ne vide.
Neznam ni da li ću raditi u školi ali se nešto puno ne brinem. Tako
i život baci nekog tamo nekog vamo i podnosimo ga ma kako on
bio dobar ili loš.
Danas mi 63 godine, 11 avgusta. Upalim Tv, 11 stepeni. Nemogu
da vjerujem. Pokušao sam sjediti u salonu sa otvorenim
balkonskim vratima, nije uspjelo. Suviše je ‘ladno. O konačno.
Prošla su jutra sa 30 u hladu i velikom vlagom. Vijeta nam reče da
222
je na vječno sunčanoj Ubi tako. Smrde zidovi na vlagu, sparno je i
mnogo vruće. Sada imam još jedan više razlog što ne idem tamo
gdje naši immigre masovno odlaze. Jeftino je jer je system tamo
komunistički, blokiran od DASa pa daj šta daš od ostalih
kapitalista. Sto talira dnevno platiš sve usluge pa jelo i piće u
neograničenim količinama privlači alkose i poguzije, pardon na
čistom Bony izrazu. Tako je naša prelijepa glumica PelaRozin iz
Lovenije učila Bony jezik, po cio dan pekla i kuhala svom mužu,
slavnom slikaru Tradera, koji je volio da mu noću dođu gosti i
pravdala to time da joj muž sve poguzi po kući. Mi smo tamo imali
Mezu. To je bilo kakvo jelo uz alkoholna pića. Od đepa je zavisila
količina i vrsta te Meze. Sjedilo bi se, pilo i mezilo, to jest jelo
ponekad i cijelu noć.
Gudbaj vruće ljeto. Popodne će biti 26 a to je več podnošljivo. Eto
sam jučer po popodne, odmah primitku i flajerse djelio. Bilo je
divno doći u moj kvart i biti gazda. Čudan je taj osječaj
posjedovanja teritorije. Eto na Grandu se dešavaju čudne paljevine
i pljačke, otimanje. Mladi ljudi nahrupe na kuće, popljačkaju šta
mogu i pale. Cijele četvrti. Snimci su užasni. U kolijevci
demokratije. Policija oklopljena i teška ništa ne može. Premijer
Granda na plaži na Francu čita neku knjigu uz piće i kaže, -molim
bez panike. Taj Grand nije ni u opšte velik. Ima tri države na
njemu, ali drži pola svemira pod nekakvim neokolonizarorskim
sistemom ugovora starim više vjekova. Eto tri ponajveće planete
poslije Usso naša Nada, Aust i Ind su dio toga. Bio je i DAS pa se
otrgao. Kraljica je zajednička i njoj se plača godišnja apanaža.
Zato mi nemamo presjednika Nade nego kraljičinog Guvernera
koji je više marioneta za djeljenje ordena i protokole. Vlada
parlament. U njemu su stranačke delegati vladajuće partije i
opozicije. Donesene odluke sprovodi Vlada, skup ministara i
među njima prvi minisatr koji drma parama Nade u ime onih koji
ga postaviše. To nije narod Nade kako izgleda na prvi pogled,
nego kapitalisti, jer oni financiraju kandidate i njihove plakate za
izbore. Tako su plakatama po šumama, gorama i banderama i kod
nas doveli na vlast neke idiote koji su Balk pitanje sveli na goli rat.
Sada slave svak svoje ubice, silovatelje i palikuće u svom malom
država-ataru i dalje djeleći medalje. A šta bi drugo ?. rat je dalje
nemoguć iako ga mnogi žele jer je tada bilo fan. Na slobodi si da
radiš šta hoćeš dok t eetak ne strefi.
223
Oće li i ovi Veliki krenuti sad neki veći rat. Tu u Ibiji je obično
mučenje. Nije ni rat. Nešto slično kao kod nas. Narodi zarate pa
spašavaju jedni druge. Eto u Itezu Hopinog brata, sina mu i ženu,
je spasila Aniš, njihova odrešita gazdarica koja Aniš bojovnicima
nije rekla da u podrumu drži Oniš familiju. Zamislite kako je
drtalo srce majke djeteta u dječije u tom podrumu, i u mnogim
podrumima tada i sada. Pa Eniši na Planini propustiše 13.000
Aniša iz Grasslan opštine da pređu u Hany. Također i one oko
New Grasslanda, Toca u H krševitom regionu Bony. A ono selo
Eniša i Oniša što se na kraju rasplaka jer je na mapi Ejtonskog
sporazuma pripalo Eniš republici u Bony pa Oniši odseliše. Ej
ljudi. Šta to radite ?. Idete u dva smijera, tehnoški napredujete, eto
uskoro izlazi novi telefon koji košta 800 #, a u drugom idete u
praistoriju kad ste jeli jedni druge.
DAS je krizom uzdrmao cio svijet. Oni što su pokupovali njihove
obveznice i platili skupo se sa opravdanjem boje da neće imati nšta
od toga, jer DAS napada one kojima jedužan. Čajna je kupila
najviše, preko 3.000 milijardi. Ujas. A DAS nema muda da
napadne Čajnu jer je to sada nemoguće nego će je gristi pomoću
satelita, malih državica i njihovih političara koji po zadatku laju po
svijetu i truju odnose među državama. Zatim nastaviti preko nekih
zapostavljenih vjerskih i naci grupa i ljudu nezadovoljnih što oni
lično nisu na vlasti. Tako malo uruše koga mogu pa mu zbog
nepoštovanja ljudskih prava zabrane preko preglasavanja u NU
letove borbenih aviona, ograniče broj pripadnika policije, broj
tenkova i vojnika, i mic po mic, trgovinske blokade granica a to
unutra izaziva nezadovoljstvo mase, proteste i bune. Oproban
recept mnogo mnogo puta. Za sada na Čajni ne pali. Čudni su oni,
samo rade i ćute. Tako kažu ljubomorni na njhovu filozofiju,
kulturu, istoriju, tradiciju i naročito pare. Banke po zapadnom
svijetu gube danas od 6 do 8 posto kapitala, javlja Tv.
Počeo turnir u tenisu na Nadi. U Mont-Realu igraju muški a u
Orontu djevojke. Kažem djevojke jer je rijetko koja od njih udata.
Kuhati, prati a juriti za tenis lopticom nije moguće. A ni godine i
snaga to ne dozvoljavaju. Maximalno što je igrala biješe jedna
lezbejka od 33 godine. Možda joj je muški hormon u njoj davao
snagu za to.
Pojedoh jedan paradajz i osjetih kako mi ode u mozak. Veliki je to
lopov taj mozak, on sve prvi krade i sve diriguje. Kao DAS. On
224
hoće da bude mozak Galaxije. Evo i Dra ustala. Dok je u kupatilu
pristavim vodu za kafu.
Čestita mi rođendan. -A vidi stavio mi vodu, veli ona. -Pa kad je
Koto svako jutro kuhao kafu njegovoj Orleanki-Jovanki mogu i ja
tebi, velim. Pojedem usput i dva suva kolačića iz pune vangle istih
postavljene na pultu u kuhinji i zalijem ih hladnim čajem od
koprive. Rekao sam sebi ‘no mor’ jesti, ali danas je iznimka. Kad
sam vidio onu gromadu čovjeka neki dan na ulici kako nosi u ruci
neki tobolac iz koga mu idu dvije cijevi u nos, rekoh sebi da nisi
našo onaj posao u moanju šmirgle bio bi i ti ovakav. Na tu temu
debljine je bio stari vic kad poštar priča da ga je jedna lijepa žena
uvela u stan i nagovorila da se skine do gola pa pozvala malog sina
koji dotrča od nekuda i reče mu, - vidi sine, ako ne budeš pio riblje
ulje bit češ isti ovakav.
Zazvoni telefon. Pomislismo da je poziv sa posla za Becky.
Srećom nije jer planiramo da kod Oce odemo na mješano meso.
To je bar kilo i po pečenog mesa i prilog. ShuShka kaže da će
samo čevape jesti. Zvala je Komšinica Irka da joj Dra dođe na
kafu. Ona prihvati i ode sa svojom tek načetom šoljicom kafe
komentarišući, - ja sam kao prava Nađanka. Jer oni tako jedni
drugima idu na kafu, skuhaju je kući i ponesu u komšiluk. Tako i
čaj. I pivo i ko zna šta već piju, ali se jedno zna, a to je ko plaća.
Svak svoje. Kod nas na Balku bi to nošenje sebi pića i jela bilo
sramota pa se neki natovare na piće i kafe kod komšija da se
ponekad pretjeruje u tome i nemože izdržati. Tako mi Pan Biskup
reče ono kad je bio ovdje kod nas u stanu prije 8 godina da mu moj
drug i kolega iz profesorskih dana OldAjo svrati sa ponekim isto
tako ljubiteljem paljenke pa im da pola flaše i veli, - njinto viac.
Evo mi Dra na laptopu ostavila Tv Grizville. Povećam ekran i
slušam jednim uhom šta ima novo na Balku i šire. Ugasim naš
kućni Tv koji biješe na nekoj stanici iz K2 ropijen jeziku.
Evo kod nas na Osovu opet sila prijeti. Istaknute su zajedničke
zastave UČK, nekada terorističke orgnizacije, a sada
oslobodilačke, i DASa koji je shvatio kako ih iskoristiti za svoje
cijeve i na Balku postavi svoju ogromnu vojnu bazu. Lider
Osovara kaže da će se uzdrmati granice 9 država ako počnu sukobi
sa Enišima na sjeveru Osova. Na utakmici sa Partizanom u
Novom Pazaru će biti prva prvoligaška utakmica poslije 80
godina. Oni tamo nevole Sany kao svoju domovinu i može biti
225
svašta. Počela po ko zna koji put repriza serije iz 70-tih Otpisani,
koja priča o ilegalcima u GrizzVillu za Drugog Rata četerdesetih.
Jedna mlaća cura se postepeno iznenađuje kad joj momćić vadi
cigarete, puši, zatim i psuje. On se brani riječima, - mora se, rat je.
Dakle kad je rat onda ide sve grubo, grublje, najgrublje. Sirovo,
surovo i elementarno, rekao bi naš prof Literature Smiljan
Pavlović vrteći svoj tari fajercag /upaljač/ za cigarete. Čujem da je
napisao knjigu pred samu smrt pa bih volio to da pogledam. Bila
mi jedna bećala poslati pa ništa.
Jole igr adanas protiv Aniša na turniru na Nadi. Jučer je protv Usa
gubio 41 a onda ga dobio 12 setova a Uss samo 2. Užas. E Jole
Jole ti nas baš namučiš pred ekranima. Idem oštampati Joletovu
sliku i prodavati u Eniš kafićima. Da sam kakav čoek, i bih. Tako
sam i pred svjetsko prenstvo mogao sa fotosima naših i stranih
sokerista na Afru ali nisam. Evo sada prenosi devojke. Neznam
zašto kažu žene. One su u mini suknjicama, naravno lepršavim
kada igraju a gore neke majice . Ljepo ta mladost izgleda, mora se
priznati. u Regionu Sany je bilo 2 miliona stabala šljive a zna se ne
zbog pravljenja pekmeza, ego rakije. Sada ih je samo 40.000. A te
šljive da dospeju ovdje imali bi ljudi da osjete šta je to prava šljiva.
Ove što kupujemo su bez ukusa, kao da slamu jedemo. A tek da
dozvole da vesele mašine prorade po dvorištima kua na Nadi, nebi
bilo toliko sekiracije oko pada berze i profita.
Evo Becky išla odnijeti veš u prizemlje pa pogledala poštu.
Donijela mi ček na 474 # emplojmenta z advije sedmice.
Jupiiiiiiiiiiiiiiii. Stavio sam novu bravicu na poštansko sanduče jer
je cijelo vrijeme bilo otklučanih vratanaca pa sam mislio da mi je
već neko maznuo pismo sa čekom. Kupim ga kod Kotea, bravara
iz ulice Manitu. Ima Franc prezime ali ne priča niko ropijen.
Generacije su tu iza prvog Kotea koji je ko zna kada došao ovdje i
postajatli polako svi Amerijen. Na moje, - bonžur, samo odmahnu
glavom kao da ga nešto boli. Mora da ima još ovakvih šaldžija kao
ja. Ma ljudi su u suštini vesele osobe. Vesele se dobrim vjestima
kao ovoj; 700 milona je odobreno za izgradnju metroa u Grizvillu.
Tamo je dovršen i veliki most preko ostrva, Ada Ciganlije koja
ima 8 km plaža, sa stubom od 200 metara sa kojega vise sajle
nosači. Na vrhu će da postave i kružni restoran odakle puca
pogled na pola Sany.
226
Sada je podne. Obukao sam još prije stari džemper na zip
zakopčavanje.
Njega sam 2001-2003-e, nosio na posao profesora u školi. Bio se
zip pokvario pa je ta vesta dugo stojala u ormaru. Skinuo sam sa
neke jakne glavicu koja šeta po zipovim rebarcima i tako ga
zatvara i otvara, i metnuo na moj legendarni džemper. Ja čuvam
stare stvari, a zato ShuShka i Dra kupuju nove. Jučer su mi išli
kupiti poklon. Tako sam dobio novi Nevy šortc dok je ShuShka
usput sebi kupila kožnu jaknu i neke karirane hlače ili pidžamu,
neznam šta li je. Ma neka je. I ja sam bio mlad i željan i kožnih
jakni i modernih pantalona. A šta smo sve nosali. Trapez pantalone
sa obimom od 60 cm. Pogotovo od kada se Zip pojavio. Niko mu
nije pridavao ozbiljnost pronalaska ali sada je posvuda. I na
kosmičkim brodovima. Kao i ono također ‘malo’ otkriće stoljeća,
hemijska olovka.
14/08/7011 09:04 Nedelja
Gledao sa nenadano jedan film na Tv Bona. Htio onu Tv Odriča
što puštaju dobre narodnjake a ono, oni imaju maraton Bonči filma
danas. Evo nisam čestito ni bio u toaletu a oni već pušćaju i drugi.
Onaj kada strana padobranka pada u planinsko selo Bone a telfon
joj otkazao. Ma cirkus.
Ovaj prethodni je bio kriminalistički. Dvojica šesnestogodišnjaka
učestvuju u otmici jedne djevojke iz bogate Trader familije i sve se
lijepo svršilo sem što je inspektor policije i glavni organizator
otmice izvršio samoubistvo. Možda je i to nekom lijepo. Nevolim
nasilje. Smrt kao i život neka ostanu Božije djelo. Evo će poslije
ferja za osoblje suda i sudije suđenja u Hayu biti nastavljena. Dotle
su optuženi letovali u ćelijama snivajući o slobodi koju su prema
optužnicama uskraćivali drugima. Evo pa pročitajte;
KaraKara je pred Haškim sudom optužen za genocid, progone,
istrebljenje, ubistva, deportaciju, uzimanje talaca, napade na
civile i nasilje sa ciljem zastrašivanja civila tokom rata u Bony 9295. godine. Tany i Ymatić /tajne službe/ su optuženi za progone na
političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi, ubistva, deportacije, prisilno
premeštanje u Hany i Bony.
227
U srijedu će biti održana pretpretresna konferencija u slučaju
protiv bivšeg premijera Osova i komandanta njihovevojske Amuša
Harya i pripadnika IdryAlaja i AhijaRahza, a za četvrtak je
planiran početak ponovljenog suđenja trojici optuženih. Aamuš
Hary i IdryAlaj su na prvom suđenju, prvostepenom presudom, u
aprilu 7008. godine oslobođeni po svih 37 tačaka optužnice, a
AhijaRahza je osuđen na šest godina zatvora. Pretresno veće je, u
uvodnom delu presude, naglasilo da je imalo znatnih poteškoća u
pribavljanju iskaza svedoka, pošto su mnogi od njih, kako je
navedeno u presudi, naveli strah kao razlog za nepojavljivanje
pred sudom.
/Pričalo se da su 9 svjedoka ubili/
Žalbeno veće Tribunala je u julu prošle godine poništilo
oslobađajuću presudu Amuša Harya i pripadnika IdryAlaja, uz
obrazloženje da je prvobitni proces obeležilo zastrašivanje
svedoka i odlučilo da suđenje bude delimično ponovljeno po šest
tačaka optužnice.
Optužnica tereti njih trojicu za učešće u udruženom zločinačkom
poduhvatu sa ciljem zlostavljanja kosovskih Eniša, Osovara i
Roma. Udruženi zločinački poduhvat se, prema skraćenoj
optužnici, manifestovao u logoru Jablanica, ubistvom i mučenjem
zarobljenika 6998. godine.
Statusna konferencija u postupku protiv Generala Ladića
zakazana je za 25. avgust. Ladić je optužen za genocid, progon,
istrebljenje, ubistvo, deportacije, nečovečna dela, terorisanje,
napade na civile i uzimanje talaca. Uhapšen je u Sany 26. maja, a
u Tribunal je prebačen pet dana kasnije. Prilikom prvog
pojavljivanja pred sudom, početkom juna, odbio je da se izjasni o
krivici, što je učinio i mesec dana kasnije, pa je sudija Alfon Ory, u
skladu s pravilima Tribunala, u spis uveo da se Ladić izjasnio da
nije kriv.
Krajem avgusta bi trebalo da se pred sudom pojavi i poslednji
haški optuženik Oran Adžić, koji je 25. jula, prilikom prvog
pojavljivanja pred sudom, odbio da se izjasni o krivici.
Adžić je uhapšen 20. jula, a optužnica ga tereti za zločine protiv
čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u Hany
od 91. do 93. godine.
228
Odem sa Dra i Shushu našom Ijom da Dra odbacimo do posla,
zatim sa ShuShu do njene prijateljice Katy gdje je sinoć ostavila
Oyotu da može u disku popiti koje alkoholno piće. Tamo, Keytin
tata sa uljastom nekom tečnošću na kroici klekao čisti od mrlja
betonsku ivicu na ulazu u garažu i objašnjava mi da će poslije da
presvuče čitav parking ispred nje sa nekom materijom. Ja ne
razumijem sve ali klimam glavom i iskreno se osmjehujem jer je
čovjek zaista simpatičan. Ionako sam navikao da ljudi većinom
kad pričaju pirčaju više sebi nego sagovorniku tako da je i on imao
impresiju da mi je sve o tome dobrano razjasnio. Očistio je kaže
također sa nekom drugom tečnošću i farove na našoj Oyoti jer kad
požute od oxidacije zaista je noću slaba vidljivost. To sam se na
Dođu uvjerio i pokušao to skinuti sa šmrglom pa far još gore
zamutio.
Poslije odem u kafanu. Tamo su već Išo, Arijo, Ljože i jedan
mršavi Eniš što se stalno sa ćerkom mota tuda pa zbog nje ne
koristimo sve naše Balk izraze. Časte me čajem. Ja već pripremio
sitniš pa kad već ne daju da platim stavim ga na sto. Naiđe jedan
kome treba samo 55 centi “za autobus”. Ja odbrojim i dam mu.
Naiđe drugi i traži čeindž, dam i njemu, najviše žutih i jedan bijeli
od 10 centi. Veli Išo, - ti ih pripremio i djeliš. A šta bih, velim, - ne
sviđa mi se to što na Nadi ima prosijaka. Tako i pred rođendansku
večeru smo na izlazu sa hajveja na Viktoriju dali jednome 2# koji
je tu na semaforu stajao sa nekom natpisom na kartonu. Mladi
ljudi a zapušteni. Kako oni da dođu do auta, stana, sređenog
života. Eto Ariji se bori.položio je prijemni u kompaniji u Iltonu.
Ima još ljekarski u utorak i na rad. 20 # na sat. Jeeeeeeeeee. Bravo
Arijo. Saznamo da Jole igra od 3 popodne. Odoh malo prije toga
kući. Nestigoh na bazen.
Evo sam dva i po sata gledao meč Jolea u finalu ovdje na Nadi.
Pobjedio je. Ove godine 53 pobjede i samo jedan poraz. Nije
normalan. Ma ni jedan svjetski prvak to nije. Mi luzeri smo
normalni, a oni su extra klasa nerava i mišića. Rezultat danas
protiv Ribe sa DASa je 6:2, 3:6 i konačnih 6:4 za Joleta. Tjesno ali
ubjedljvo. Jučer je deklasirao Ongzu sa Franca. U drugom setu na
3:0 protivnik se neočekivano predao. Ode tužno sa terena poslije
samo sat vremena igre.
229
15/08/7011 08:36
Danas bi moj brat Petar imao 68 godina. Prije 11 stradao je u
saobraćajnoj nesreći u sudaru sa šleperom. U to doba sa šleperima
su bili često izvođeni atentati od strane mrke vlasti Mrkog
Mrkonosog, pa se pitam da li je i moj brat možda ubijen sa
predumišljajem ?. E moj brate. Imaš brata, nemaš brata. Od tada
sam počeo da slabo komuniciram sa sveukupnom širom familijom,
skoro nikako.. od pet članova naše preve obitelji ostalo nas je živih
dvoje; ja i brat Džo. Tata Dušan mama Jela i brat Petar su
upokojeni. Eto kako mi ljudi brojimo familije. Imali smo jednu
glavnu kao djeca, sada svak i od nas ima svoju i pa naša djeca
svoju a mi smo na redu za odstrel. Neko s predumišljajem nekih
ljudi, a uglavnom svi sa Božijim umišljajem. Šta bi kad je tako
svima pa onda ni mrijeti nije najnovije. A život samo što je počeo.
Tako mi se čine kratke oe 63 godine iza mene. Prosto ne mogu da
vjerujem da sam ostario.
16/08/7011 04:46
Nemogu više spavati. Probudio se prije pola sata i oči nemogu
zatvoriti. Naspavao se. Sjetim se da Kari počinje jesenja sesija na
sudu u Hayu. Upalim mali laptop na kom grškom poslušam malo
na amerijen i gle razumijem dosta. Da se nebih umarao ipak
prebacima na naš jezik koji ima 4 imena, Sany, Hany, Bony,
MontNegry. To što slušam sada na suđnju svaki pripadnik od četiri
konstitutivna Balk naroda u svojim državicama, Oniši, Eniši,
Aniši, MontNegry, svi mogu razumjeti i reći, -e to je baš na mom
na mom jeziku. Tako i na sajtu piše. Hoćete li Amerijen ropijen ili
BHS, dakle tri jezika stavljaju zajedno a MonteNegrijen i ne
spominju. Taj je najmlađi po proglašenju njegove nezavisnosti od
ostalih. Dakle od jednog, koji se zvao Sany-Hany jezik i na
cijelom Balku važio do 90-e godine prošlog vijeka, sada imamo
četiri jezika. Za strance sada zvuči pompezno kada kažemo da svi
mi na Balku govorimo u startu 4 jezika. Čak i male bebe odmah
uče 4 jezika. Dobro i još pokoji od narodnosnih, a u Loveniji i
Doniji imaju zaista svoje jezike bitno različite od ova 4 mada svaki
od njih je lako naučiti jer i oni imajuiste korjene u starom Slav
230
jeziku đe su korjeni i za Ussky, Polsky, Lovaky, Ešky, Blgry,
Kraynsky.
To su korjeni još sa Zemlje. Još ih se nemogu ljudi otarasiti pa da
žive kao oni vanzemaljci što nas spasiše od nas samih i raseliše po
ovoj Galaxiji.
ShuShka je ustala malo jela pa kaže da je nešto grlo žulja i dade mi
komadić hljeba namazanim eurokremom iz naših radnji dovezenim
sa Balka. Proglasi mlijeko iz figa pokvarenim i ode na posao.
Radiće još ovu i slijedeću sedmicu. Zamolila je šefica iz Waya da
radi zadnju sedmicu kamp sa djecom pa je prihvatila.
Evo susdske sesije nastavljaju sa radom. Malo otvore pa odmah
zatvore sjednicu za javnost. Ja nerazumijem onda zašto ga uopšte
nazivaju javnim. Taj međunarodni sud za Balk je optužio 161
osobu. Od toga su 64 osuđene, 14 procesa su u toku, 5 u pretresnoj
fazi, 16 pred žalbenim vijećem, 13 oslobođenih od optužbi, 13 je
dato nacionalnim sudovima na suđenje, 20 optužnica je povučeno,
10 umrlo prije i 6 nakon prebacivanja na sud. Po nacionalnoj
osnovi daleko je najviše Eniša, nisam brojao ali ih je sigurno preko
100. Oni su proglašeni krivcima za rat Na Balku od Zapadne
međunarodne ‘javnosti’ to jest njihove politike koja tu javnost
obavještava preko medija, Tv i novina, mapa na univerzitetima
itd., dakle BOOMa ili GROOMa, koji sada broji 28 država sa 7 od
8 ekonomski najjačih u Galaxiji. Njihovi su svi mediji po svijetu i
pišu šta im vlast naredi. A šta bi drugo. Kaže jedan novinar,
- možeš ti pisati i pisati,
- ali ako ti to niko ne objavljuje,
- od ćega ćeš disati, disati.
Po završetku rata na Balku iznenadiše nas pisanjem da su i Aniši
krivi za rat ali samo u Bony jer je njihov vazda ljuti šef Hengry
crtao novinarima na salvetama nekog prijema kako će sa Mrkim
podjeliti Bonu na dva dijela. Od tada počeše i Aniše hvatati i voditi
na sud. On umre od užasnog proliva pa se njemu nije ni uručila
optužnica. Bobetka, glavnog mu komadanta profesionalnog
Generala još kod Kota, nedadoše na sud generali opasavši mu kuću
rovovima. On isto tako brzo umrije, dal’ od debljine, jer imali ste
šta vidjeti kad ga ugledate, ili je otrovan ?, ko zna ?.
Evo u pola sata tri puta su zatvarali sesiju. Ma idi dođavola i ti i
suđenje. Idi na pecanje Gilea. Svjedok na sudu je zaštićen pa mu je
231
zvuk sličan glasu Paje Patka iz istoimenog crtanog filma a lik na
ekranu se uopšte ne razaznaje. Slabo ga šta zbog takvog tona i
razumijem. Možda je bolje da okrenem na amerijen gdje će biti
prevod njegovih odgovora na normalnom tonu. Uzdahnem, uh.
Uglavnom sam razumio da su u Bony Oniši i Eniši držali
naoružane straže oko sela u okolini Vornika i da više nisu jedni
drugima odlazili. Zabranjena je bila prodaja zemlje i imanja. Evo
opet zatvoriše sjednicu na tri minuta. Sada pričaju da su odlučili da
daju aprilske penzije smo Enišima. Opet zatvoriše. Pa šta je toliko
važno da mi nesmijemo ćuti. Evo sada sudija kaže da svjedok
može da zatraži da se sjednica poluzatvori ili zatvori ako smatra da
je to potrebno. Ustanem i stavim ono mlijeko u šerpu da ga na
šporetu prokuham na onom većem kolu što iznenada proradi kad
ga malo mrdneš. Do sada su nam od 4 radila smo dva. Zatim
sjednem za trpezarijski sto da ovo pišem na jednom i prepričavam
šta slušam na drugom laptopu. Prekide me poznati miris iz
djetinjsva, miris vrućeg mlijeka pa se pridignem i stojim kod njega
dok ne prokuva skroz. Do tada bi malo o tome kako im je rečeno
nešto naoružavanju Oniša od strane BOOMa pa opet zarvoriše. Ja
dosade ljudi. Evo svanulo. Kupiću štap pa na pecanje. Izeš ovo.
Odem napolje da bacim višak novina i flajersa u kontejner kod
komšija. Nađem tamo uz velike kante prislonjena dva potpuno
nova stolića. Jedan je duži od drugoga i potpuno novi, svijetlo
krem boje, od iverice obljepljene furnirom. Stavim ih u Jip i
donesem u lift. Promašim sprat od silnog uzbuđenja i sreće pa kad
dođem do vrata da uđem, vidim da su zaključana a ja ostavio
otključana. Dignem pogled i vidim broj 309. Ponesem ih do
metalnih vrata za stepenište jer mi je bliže tuda. Naš stan je
predzadnji do stepeništa. Teška su pa pri otvaranju i guranju
stoličići udariše jako od njih i hodnik dug 80 metara odjeknu kao
da puca neko iz pištolja. Uh. Donesoh ih u naš stan 409 i stavih na
balkon. Valjda će se gazdarici svidjeti. Suđenje je još zatvoreno.
Taj laptop nije ugasio ekran što zanči da prenos iz sudnice radi a
onaj za pisanje se bio ugasio.
Popijem veću šolju mlakog mlijeka, pa još jednu. Nema loš ukus.
Vidite kao štedmo na svemu. Na šporetu, mlijeku, stolčićima.
Valjda će mo izdražati do nekle a dokle?. Miris starosti je na
vratima. Gledam na balkonu neke tanke letvice oble sa jedne
232
strane koje bi mogle poslužiti da se lakše pređe iz sobe u hodnik za
osobu na invalidskim kolicima.
Luminat u hodniku je viši 8 mm od onoga u spavaćim sobama
zbog neravnog betona. Ko će prvi u ta kolica od nas dvoje ?. nezna
se još, ali to vrijeme dolazi.
Evo u 8 sati na suđenju se konačno čuje neko šuškanje i neko reče,
-časni sude molim da pređemo na privatnu sjednicu. I ope’, ništa.
Tajac. Do tada sam čitao rješenje za suđenje generalu Eniš armije
debelom mister Deliću. Osuđen je na tri godine zatvora zbog ne
upozoravanja na zločine prema Aišima i Enišima činjenim od
strane Munđos odreda sa Afra i Araba koji dođoše u Bony preko
Franca i Hany. Ljutio se Hengri što mora da ih pusti u Bony preko
svoje tek netom nezavisne Hany ali ništa nije mogao protiv
pritisaka sa strane. Dal’ novčanih ili u materijalu za njega i
vojsku?. Stvarno nije od njega bilo fer da pušta odrede koljača i
samoubica koji će klati i ubijati i njegov narod, Aniše. Svašta od
tih glavnih rukovodilaca, komandanata ili kako da ih nazovem,
svinja. Kažu, - politika. Tako isto mogu reći i Đavo. I dalje ništa
ne objašnjavati. Magična riječ koja kod naroda budi osjećaj da se
radi o nećem višem što samo oni razumiju. Ma svinja je blaga
riječ. Ko ga toliko pritisnu i zašto. Mora da je i njega, tog
pritiskača, neko dobro pritis’’o. Ko pritišće Glavnog ?. On sam
sebe ?. Često neko misli da je najglavniji Glavni od glavnih lično
predsjednik DASa. Neki pak tvrde da je on samo marioneta koju
dovdu na vlast da provodi vazda istu politiku: zakolji i opljačkaj
bližnjega svoga. Ko zna. Smijurija su ljudi svakako.
Evo mi bivši cimer iz naše jazbine u Traderu Lado, onaj kojega
sam uprkos njegovom protivljenju preko naših spojenih uzglavlja
češkao po glavi da brže zaspe telefonira sa Hammera. Tamo je 4
godine čak bio i konzul Bony. Sada radi u nekoj dobrotvornoj
organizaciji. On se bome dobro plasirao. Prije konzulata je radio
kao prevodilac za naše izbjeglice. Kaže da je prošao na prijemnom
sa prilično slabim švaben jezikom jer je znao i čirilicu a drugi i
rođeni i školovani na Hameru od Balk roditelja nisu. Jupiiiii.
Otkucam samo pet slova i u ovome jupiiii da se gornji red potpuno
popuni slovima. Evo sam nešto dopunjavao malo text iznad toga
pa se sad i taj red promjenio. Ma nije to važno više. Pričam da se
priča. Priča mi Lado za našeg vrlog pisca Usmira, da ga je vidio u
selu Ekenik pored Iska u državi Hany gdje živi sa ženom i rade sa
233
napuštenom djecom. Poklonio mu Usmir svoju knjigu od 4 drame
od desetak koje je napisao.
Evo suđenje već 5 minuta javno traje. Nemoguće. Svjedoka
ubjeđuju da je on državljanin Sany koji je došao u Bony da ratuje
pa se i Kara umješa rekavši da je svjedok rođen u Boni i time
podložan vojnoj obavezi. Dobro a kome ? ptam se ja. Zašto baš
kod njega, Kare. Zašto ne kod Mudya / Glavnog za Oniše/ ili /šefa
svih šefova Aniša svijeta Generalisimusa vazda ljutog/ Hengrija.
Njima dođe arod za sluge i vojnike. Sud je ustanovio da
međunacionalnog sukoba nije bilo i na osnovu toga oslobodio
vlasnika života i smrti u logoru divlji Busso Donca Lexovskog, jer
je u optužnici stajalo da je on ubijao zarobljenike u baš tako
opisanom ratu. Sud je ustanovio da takvog rata nije bilo pa
optužnica pada u vodu. To što je ubijao ljude nije više bilo važno i
suđenje se ‘nemere’ više ponoviti. Gudbaj.
Ona dva stolića se ne sviđaju mooj Dra. Kaže kupiće ona sebi.
Velim da joj se ne sviđaju jer sam ih ja donio. Novi novcati. Pa
mogu staviti jedan mjesto onog starog ispod roštilja.
22/08/7011 9:12:34 AM
Evo sam odahnuo. Moja dva romana postala samo prva knjiga.
Kako li se pri korigovanju pa zatim registrovanju poklopila sa
drugom neznam. Sreća da sam sam sebi slao E-mailom sve
dopisano u prvom i u drugom. Sada sam ga izvadio iz pošte pa
mogu dalje nastaviti. Za malo da sve moje pisanije od Aprila
propadne. Uyas. Da mi smisao mog života propadne. Koliko je
takvih ubio rat. Ubio roditeljima dijete. Djeca su smisao života. To
govori i poruka svjedoka na sudu Osovarima. Neće dalje da
svjedoći. Kaže da su mu roditelji umrli mladi a njih 3 sina je ipak
ostalo na životu. Sada i on ima djecu. Živa su i zdrava a za sebe
kaže da je u božijim rukama. Sudija ga pita da li se on plaši za svoj
ili nečiji život jer je ugrožen njegovim svjedočenjem a on veli, sve je u božijim rukama. Djeluje mi da je taj Bog onaj glavno
optuženi. Nije ni čudo. Kod naroda Balka Bog je poistovjećen sa
tekućim vođom. Toliko su ti narodi bjedni sami sebi da ih svaka
budala može povesti u ponor. Ma bilo je i drugih primjera i nekih
drugih naroda. Jer ih je soljećima život sa opravdanjem plašilo sa
vođama, jer su te vođe stoljećima bile nemilosrdne sa sopstvenim
234
narodom. Bili su plitki, silom došli na vlast i znali da ih ta ista
kosmička invarijanta, sila, čeka iza ćoška. Kod nekih je sin oca
zbacivao sa vlasti naređujući da se ubije taj gad. Užas.
Želja za vlašću ponekad tjera oca da ubije sina ako ne sluša
njegove želje. Kao Taras Buljba kad je ubio svog miljenika jer se
zaljubio u carsku kćer. U miru bi to bilo lijepo kao u bajci, ali taj
Car je momentalno Tarasu bio ratni neprijatelj. Sin, slijep od
ljubavi kakvoj smo i mi svjedoci, odnese joj hljeba jer ih Taras
mjesecima držaše u obruču gladne, stupi čak u Carevu vojsku i
napravi joj sina koji kad poraste vjerovatno posta Car oba ta castva
kad stare mudonje pomriješe od mača ili sile Božije.
Evo pišem noktima, jagodice me bole pri pisanju na tastaturi.
Popravljao sam stari roman Balk 1, pa se on na dva mjesta
registrovao pod imenom Balk1 i Balk2, pa neznam koji je bolji,
tako da moram sve pregledati iz početka. E vala ovaj poso pisca je
da bog sačuva. Svaka im čast. Uzas.
Navio sam na Tv neku ropijen kantry muziku, unce sija, samo je
14 stepeni Celzijusa, pokoje auto prođe Courtland Avenijo, svi
rade pa nema gužve. Tako i Dra digoše iz kreveta da odradi od 7
do pola 11. Shushu ode da odradi posljednji ponedeljak posljednje
sedmice u mesari. Slijedeću će radidi u Waju sa djecom. Neka.
Onda sedmica krećenja i počinje treću godinu univerziteta. Platila
je svojim parama peti semestar. 3270 talira. Svaka joj čast. Tako se
bori za život.
Evo mi W-Ayta bi na vezi. Ispričasmo se baš srdačno kao da nije
prošlo 20 godina od našega zadnjega susreta. Stara Raja. Bori se za
svoj život pjesmom. Pjeva šlagere da preživi a inače je to klasa
rokera kakva se rijetko pamti na Balku, nešto kao legenda DžoeC
samo što pjeva na našem jeziku pa se nemože probiti dalj u svijet.
Taj kad zapjeva Deboraaaaa a, to je neponovljivo. Često smo kao
mladi išli na dvoište gimnazije u Grasslandu gdje bi on to riknuo iz
sebe da je sve ječilo. Naravno bez ikakvog pojačala ili mikrofona.
Rock više i onako ne ide. Narod na Balku zatupljuju Turbo
Folkom.
Dođe i Dra sa posla a nedugo zatim i naša komšinica Irka. Popiše
kafu na hladnjikavom balkonu. Samo je 18 stepeni. Evo proradi
prenos na suđenju Kari. Svjedok je jedan preživjeli na streljanju.
Kaže da je vojska htjela da u avgustu 92-e uzme vojnu evidenciju
iz opštine u njihovom gradiću Ratuncu da pobije uglednije Oniše.
235
On je to lično doživio. Malo senadmeno ponaša i želi Kari da ne
izađe iz zatvora. Sudija ga opominje da se zna ko je sudija a ne on,
svjedok. Tipični naduvani lokalni građanin koji je kladim se sve u
tom gradiću i okolnim selima pritiskao i zauzeo ih potpuno.
24/08/7011 06:48
Kod nas inače ljudi pate od kulta ličnosti od davnina. A Nadi je to
nemoguće. Evo Leyton, lider stranke NPD koja iznendi sve jer od
270 uze 108 mjesta u parlamentu Nade, podleže neki dan toj
opakoj bolesti koja nadire sve više. Cancer. Napraviše mu sahranu
ali nema kulta, sveobuhvatnog plača masa ili pranja mozga po
novinama ili Tv. Umro i tačka. Kao i svaki umrli. Doduše, i kod
nas je isto tako postalo u zadnje vrijeme. Niko nikog ne šljivi ni za
suvu šljivu, rekli bi u narodu. Biće problema sa prevodom ove
rećenice, ako je iko ikad bude i prevodio. Sad da predsjednik neke
stranke ili vlade ili naše Balk države umre više od pola stanovnika
bi samo pljunulo na zemlju. Pokušali su od smrti vječno ljutog
Hengrija napraviti taj cirkus kulta u Hany ali je balon brzo
ispuhao. Na Osovu od smrti Rugove, legendarnog začetnika,
ideologa i borca za nezavisnost Osova, je bilo žalosno samo
familiji jer ga je od atentata novonadošlih snagatora spasio lično
Mrky, predsjednik Sany od koje se taj lider otcjeplivao decenijama
i preko Grizzvilla prebacio na Taly. Čak su se i rukovali na Tv.
Cirkus. U Sany od ubistva premijera Džiđića također mahaše
zastavama i slikama i fodovima za mlade, ali iskrene žalosti nema.
Možda nisu dovoljno dugo bio na vlasti pa nam opjednuli mozak
da su nezamjenljivi. Idealni. Bogom dani. Šta će biti kad naša
kraljica Ely umre. Biće paradnog cirkusa sigurno. Možda neko i
zaplače, ali ne zbog beznađa jer smo ostali bez vođe nego iz žali za
sopstvenom mladošću. Sin joj veli neće da bude kralj jer je prestar.
Pa ja sam kraljeve uvijek u djetinjstvu zamišljao kao starce
zatrpane u termofore i šaleve. Mora da će onda unuk Willy
preuzeti krunu ako se ostarjeli sin ne predomisli. Možda bude i
borbe generacija. Sve je posatlo foliranje, kao na filmu. Nije ni
čudo. Mi smo generacija kojom je film totalno ovladao. Upravo
sam se ulogovao na na sajt stranih filmova rezervisan samo za
Rogers mušterije. Odaberem neki sa riječju sex u nazivu. Naravno
236
sasvim prirodno za moje godine u kojma se život sabira, analizira i
procjenjuje, pa u cilju toga počesto prebraja skup ljubavnih
avantura i onih sex ishodima. Film priča o tome kako se snima sex
na filmu. Cirkus. Riječi tog filma mi nisu važne pa stišam ton.
Uporedo pišem i pogledavam sa laptopa na ekran kućnog
kompjutera na kome je film srećom u komadu bez ikakvih
reklama. Mnogo je bolje što sam ipak kupio kućni kompjuter nego
još jedan laptop kod kojeg se mora podešavati ekran premas
očima, a ovaj kućni ekran se vidi iz svakog ugla.
Napolju vetar zviždi. Ustao sam u pet i 10 i vdim ShuShka ne
mrda. Pokucam joj na vrata a ona veli, - znam. Brzo se spremi i
odperja na posao. Sem danas još 2 dana i gotovo je sa njenim
radom u mesari. Fala bogu. Izdržala je. Svaka joj čast. Nekad
zaboravimo kako finu djecu imamo. Zato od neki mjesec već dana
uđem u ShuShkinu sobu, namjestim joj ktevet, pospremim malo po
sobi, bacim u ostavu šta je za pranje. Jučer napišem Avashi kad mi
se javila pismenom porukom na Skaypu da u takvim momentima
osjećam kao da je tu negdje u sobi pored mene. Nije loš taj Skype.
Evo i Dra ustala, napravim joj kafu, pa slušamo suđenje
Osovarima. Svjedok je neki Eniš, policajac koji je pratio razne
atentatore. A šta je tu bilo međupartijskih ubistava. Novi klinci su
tamanili stare koji su bili za dijalog sa Sany i u tom momentu
njenim Bogom izabranim Voždom MrkimMrkonosym. Neko im je
dozvolio i uputio da tako mora biti. Tako i sada na Ibiji nastupaju
snage trenirane na Grandu. Upali su čak i u glavni grad R-Ipoly.
Predsjednika Adafija i sinova nigdje da nađu. Čak ni u ruševinama
palate koju je GROOM 64 puta bombardovao. Ali ?. Još nije
poznato ko kontroliše vojne magacine u Libiji, pa u Ašingtonu, to
jest vladi DASa, raste zabrinutost da bi zalihe hemijskog i
nuklearnog materijala, i oko 30.000 protivavionskih ručnih bacača
raketa, mogli da padnu u ruke terorista. Asošijeted pres navodi da
se oko 11 tona bojnog otrova iperita nalaze u skladištima
jugoistočno od Tripolija, dok je istočno od prestonice smešteno na
stotine tona koncentrata uranijuma.
Hammer Kancelar-ka je u posjeti Grizzvillu dok je na
domaćem Tv upravo serija Otpisani i epizoda kako Hammerci
6945-e napuštaju Grizzvill. Ne svi. Odlaze samo odabrani sa
specijalnim propusnicama. Talašika ostaje i uskoro zatim 16.000
Hammer vojaka plaća životom odstupnicu eliti prema tvrdom
237
Hammeru i njihovom od Boga danom vođi Aeglyju. Nadali su se
spasenju tamo. Uzalud. Dođoše ljudi po njih i tamo u krilu velikg
šefa koji se kukavički ubi. Što nije prije samo 6 godina ?.
Malo smo doručkovali, ja ranjiku kupusa, pa sa Dra jedno
pečeno jaje sa slaninom i tri male pice promjera 5 cm. Us to i pola
glavice crnog luka i jedan paradajz sa balkona. Hladno vani iako
piše da je 20 stepeni Celzija. Po našem vremenu oko 9 i 15, a
njihovom u Hayu u 14 i 15 poče današnje suđenje KaraKari.
Svjedok G-Ušić je predsjednik Oniš partije iz Ratunca. Kaže da je
17 aprila 92-e taj gadić okupiran od Eniša bez ikakvog otpora. Ni
jedan metak nije ispaljen. Dakle stanovništvo je prihvatilo novu
vlast. Zatim je počelo ubijanje Oniš civila. Svjedok kaže da ih je
ubijeno oko 3.500 za par mjeseci. Samo prvih mjesec dana ubijeno
je blizu 1.000 stanovika opštine. On je u Junu je otputovao iz
opštine i dobijao vijesti o bahanalijama Eniša po kafićima,
propagandi na svim mogućim mjestima istaknutim uvrijerljivim
parolama, ubijanju civila i uništenju Oniš vjerskih tornjeva.
Baš se naoblačilo. Dra t’ela ići u paprike na farmu sa komšinicom
Irkom i frizerkom Ilkom. Ilka ima mušteriju pa ne može, a Irka se
ne javlja. Možda joj je momak došao. Ide već 7 godina sa jednim
starim momkom Imom iz Raova, na granici Hany i Bony. Oće
Becky da mene vodi a ja se pravim lud. Ili moda i jesam. Ako da
ne poludim kad upravo slušam kako svjedok svjedoči o dva
ubistva Oniša u Kravici, selu pored Ratunca. Zatim navodi
dokument iz14 maja 1990 gdje general Adžić naređuje da se sve
oružje i municija čuva u magacinima sa obezbjeđenjem vojnika
Balka a ne Teritorijalne Odbrane /TO/ ili Civilne Zaštite /CZ/.
Kara uzima riječ. Kaže da je ovaj svjedok istovremeno i učesnik
važnih događaja koje je izkazao svjedočenjem u 80 paragrafa.
Kara se žali da ni po’ minute nema da se bavi svakim ovim
paragrafom. Sudija mu kaže, - izaberite i fokusirjte se na one
djelove koje možete osporiti a ne na sve izneseno.
Prvi oko podjele Bony se nabraja Kara izjasnio Mudy na nekim
pregovorima sa njim a ne Eniši. Prvi predlog o kantonizaciji Bony
se pojavio u Većernjem listu u Hany. Ta Ideja se svidjela Eniškoj
članici 4 članog rukovodstva tog naroda u Bony. Svjedok kaže da
su u Ratuncu živjeli Oniši sa 21.000 i Eniši sa 11.000 stanovnika.
Zbog pravila o 2/3 većini, na izborima za skupštinu su pobjedili u
238
omjeru 52:40 procenata /ostali 8%/. Pita ga Kara je li mu znano da
je za njim izdana potjernica o ratnom zločinu. Veli svjedok da mu
je poznato da je i on na Eniš spisku od oko 3.000 Oniša.
Kara komentariše, - 3.000 od dva miliona Oniša u Bony. Zatim, 30 marta 91-e odlučeno da se formira Patriotska Liga i formirana
je mjesec dana kasnije 30-og Aprila što je naveo i Efer Alil glavni
komadant Oniša u svojoj knjizi i da su u 103 opštine formirani
štabovi i jedinice PL u koju su se uključili samo Oniši. Eniš partija
je formirana dva mjeseca poslije 14 Maja 90 kada su vojnici Balka
uzeli oružje od TO. Do tada je vlast u Hany uzeo Hengry a Oniši
su u martu najavili osnivanje njihove vlasti. Šta je natjeralo Arimju
da oduzme narodu oružje, -Mi ili Vi veli Kara Kara. Da li su od
strane Oniša u Julu 91-e paljene Balk zastave i Eniš simboli javno
ponižavani. Da li je predstavnik Armije došao i tražio
dokumentaciju koja pripada saveznom ministarstvu. Svjedok kaže,
- i ako jeste, to nije bilo iz korpusa u Uzli koji je bio nadležan za
to.
Nastavljaju sa podacima i pričaju o Arif-Zvanoviću,
profesionalnom vojniku u miru suđenom da kao Hammer agent,
koji je sakupio oko 400 Oniš dobrovoljaca da pruže otpor Eniš
agresoru.
Jučer mi na kafi Mič dade samo 150 # za nosanje novina. Taj
biznis je na Dra da mi employment ne uzima pare. Sjedili smo
prvo ja i Ljože unutra. Kad on dođe, nagovori nas da sjedimo
napolju. Svijeta ima. Popijem čaj sa juga Afra i na moje traženje
mi u keramički čajnik dva puta dosipaše vrelu vodu. Celfon sam
sušio na suncu i kratko proradi. Mič donio neku spravicu koju
gurneš u uho pa čuješ celfon i možeš pričati da te policija ne opazi.
Punio ju je u kafani ali mu e proradi. Prvi put sam vidio neke
antipolicijske aktivnosti na Polandu kod jednog taxiste kada za
neku dreku na radiju reče da to on prisluškuje policiju da bi znao
gdje su i da može brže od dozvoljenog da vozi na nekim
dionicama.
Pa stvarno bi ta vožnja od ski centra Zakopanyh do Lido bara u
Krkovu od 120 km trajala veoma dugo da se vozač pridržavao
reda. Pitam ga odakle mu spravica. Kaže jaran mu poslao sa
DASa. Svašta. Još jednom mi se potvrdi da su na DASu sami
kriminalci. Pa i oni sami takve filmove snimaju o sebi da pomisliš
da im ni škole ne rade niti išta pošteno i lijepo. Prije su imali
239
umjetničkih filmova čak i za djecu i omladinu, i puno ljubavnih a
sad samo kriminal, ratovi, sila i nasilje. Užas. Ni ne gledam ih
uopšte. Okrenem neke iz moje mladosti kao jušer kada jure Apača
jer je u samo-odbrani ubio šerifa. Opet nasilje i u filmu sa DASa iz
72-e. Ipak je nekako drugačija poruka filma. Da nasilje ne prolazi
daleko. Zaspao sam prje kraja pa neznam šta bi sa glavnim dasom,
dotičnim Apačom, ali sam došao dotle kad su mu na očigled malog
sina koji se sakrio u kamenju silovali ženu, zatim je golu svezali
napolju ispred kamene kolibe čekajući njega da se pojavi da je
oslobodi, što on uz varku i uspije skrenuvši im pažnju na njihove
konje koje mu jaran uznemiri vatrom u travi ali to plati glavom.
Jedan pošteni građanin u potjeri za Apačom se čak i usprotivio tom
silovanju ali ga silom spriječiše i rekoše mu da li je vidio šta su
Apači radili bjelim ženama kada ih zarobe. Ajoj. Sila na silu. Ja
ljudsoga roda. Pa ni zvjeri nam nisu ravne. Ili je taj nagon za
razmnožavanjem tako jak pa se nenormalno aktivira u smrtnim
okolnostima. Siluju čak više iz potrebe nego iz zadovoljstva i oni
koji to u miru ne rade. Ne rade možda jer u miru ima zakon, zatvor
za silovatelje ili imaju vremena da normalno ostvare svoje
potomstvo ?.
Evo se vratili sa pauze u sudnicu. Nekom plaćena a boga mi
nekom ne. Kara mu navodi knjigu u kojoj selo Pobuđe već prvog
Aprila 92-e ima 500 naoružanih ljudi. Pa se rasteglo. Svjedok
razvlači jer Kara nema vremena. 4 septembra 91-e su kroz Eniš
selo dva puta Oniši prolazili autom i izbačenim cjevima od
automata i ni na upozorenje dvije patrole polcije nisu stali. Na njih
su pucali ranili dvojicu a dvojicu ubili. Svašta u Bony.
Zstovremeno je na jednog Eniša, predsjednika Izvršnog odbora je
u Ratuncu pucano. Biće belaja veli tu rijeć Kara u
dokumentovanom razgovoru sa presjednikom Oniš partije u
susjednoj opštini Lasenici. Policiji Oniši više ne vjeruju. Kara kaže
da cilj svega bio da se isprovocira sukob između Sany i Bony jer
su u Traderu zbali da će kumovi i rodbina u Sany preko nevelike
rijeke Rine navaliti u pomoć Enišima u Bony ne pitajući Mrkog,
tog oštrookog boga Sany za savjet. Oniši su žrtvovani u cilju toga
sukoba. Kara mu kaže da je od 11.000 ostalo tamo samo 3.000
Eniša i da su Eniši napadnuti a ne Oniši.
26/08/7011 07:19
240
Ode Shushka na zadnji dan rada u mesari. Počela je 9-og maja na
Dan pobjede nad fašizmom. Tri i pol mjeseca. Čestitam joj jučer
na upornosti. To je 15 vikenda. Svaki skoro 500, dakle 7500
talira. Minus poneka sedmica sa 4 radna dana zbog umora i bola u
leđima. Dakle 7.000. i u Wayu je radila prvih mjesec subotom i
nedeljom pa i tu jednu 1000. Platila je studije 3270. Ima na računu
današnju platu. Dobiće i slijedeći petak 500, zatim i sljedeću u
Wayu oko 350. Ma dobro ako sve ne potroši odmah. Kažem joj
sinoć da pazi na lovu. Naljuti se na mene i reče, - zatvori vrata.
Lijepo od nje. Nekad baš nemamo prisan kontakt kada njoj nešto
nije po volji. Sinoć konačno pogledam na našem sajtu film
‘Montevideo bog te video’. Ustvari sam vidio samo pola filma, a
neznadoh naći kako da nastavi drugu polovicu. Ma super je ali
ostadoh do pola 2 noću. Ustanem u 5 da ispratim kćer. Probam
internet, neće. Legnem u krevet, ali nemogu zaspati. Ustanem u 6
sati. Uključim internet, opet ne radi. Zovem Rogers pa reče da
čekam na telefonu, i malo potom proradi. Slušam Osovarski dio
suda. Ma nabraja neke podatke, kad je doš’o, kud je poš’o i tako
dalje. Onaj svjedok priznade da je uvrijedio sud svojom šutnjom i
kaže da je odustao totalno od svjedoćenja i vraća sa novoj kući na
DAS.
Navijemo malo na Skype brata od Dra u AnjaUci. Gleda prenos
svjetskog džudo prvenstva na Francu, pa baš nema puno vremena
za nas.. On se u mladosti takmičio pa poslije bio i trener i sudja u
tom sportu. Ima petoro unučadi a zadnji je rođen prije 19 dana.
Dobro su svi. Dra bi da ide u Oronto da nam Ogdanovi prijatelji
Arez i Cace dadnu par celfona u koji bi probali smjestiti karticu od
našega pokvarenoga. Bio je malo proradio na suncu, ali poslije
izdahnu sroz.
On još uvijek prima pozive ali ja ne mogu da se javim. Ogdan je
sin od Beckine tetke i ima veliko društvo iz Oboja. Stalno se
druže, pecaju i nešto proslavljaju. Eto nas i Oka zove na 50-i
rođendan u sliedeću nedelju. I on ima veliko društvo i stalno su
kod nekoga po dernecima. Ja nemogu organizovati ništa slično jer
živim u stanu a i K2 me poslije 5 godina boravka u njemu i obilne
besparice odvikao od pive i ostalih pića. Inače da samo došli
odmah u K1 nastavila bi se moja alkoholijska praxa sa Balka.
Poslije odem u sobu da telefonski već drugi put produžim knjige u
241
biblioteci. Kasnim opet 3 dna pa se kazna povećava. Za njih ne
žalim dati. Vidim da ih imam 6 a jedna fali. Pogledam, pa nisam
čitao ovu neveliku od Ure, o ljubavi dvoje mladih. Pročitam je u
cugu. Radnja je u Grasslandu i na pomen bilo koje ulice, kuće,
godišnjeg doba, škole, krajolika, meni srce zadrhti. Čak sam se u
sobici isto tako velikoj kao ona gdje smo živjeli uz rijeku Ašvu u
Grasslandu ležeći pri čitanju na novom tvrdom dušeku na
momente osjećao kao da sam tamo. Sad u zimu na sunčanom danu,
sad u ljeto pored našeg više potoka nego rijeke Ašve, kod robne
kuće, u parku, Gaju, razredu bilo kao prof, bilo kao đak. Sve
decenije su se slile u jedan kratki emocionalni doživljaj. Iz knjige
izbija stanje mira u kohezije među ljudima i pri kraju je tek neki
nagovještaj rata za koji glavna junakinja kaže da je on nemoguć i
da su neki koji to uopšte pominju kao mogućnost sasvim prolupali.
To su bila vremena kada smo bili bolji ljudi. O Uro kako divno
pišeš. Mogla bi nastaviti sa tim tvojim junacima do beskonačnosti.
U knjizi na kratko se zamuti sreća te porodice od 4 člana, mama,
tata sin 18 i ćerka 15 godina. Naime, prvo umre tatina mama. Smrt
kao vječni pratilac života iskezi kao hijena svoje zube da pokaže
da ništa nije vječno a time ni idealno. Smiri se i to za par mjeseci i
život nastavi da pobjeđuje. Zatim otac bi opržen dok je spasavao
jednu bebu iz plamena. To je na momenat toliko izbacilo mamu i
ćerku iz ravnoteže dok nisu shvatili da nije mnogo opasno opečen.
Ljubav je glavni motiv ovoga romana. Pomislim kako tako
banalne obične nesreće uzdrmaju familiju. A jučer na suđenju
KaraKari priča jedan svijedok kako su ga zarobili u Lasenici i da
je tamo bio zatvoren zajedno sa oko 150 ljudi od kojih je samo
troje preživjelo torture. Sestru su mu ‘zadržali’ na jednom punktu
pri transportu zarobljenih u logor. Baš tako reče, zadržali. Užasna
riječ za još užasniji slijed događaja. Više je nikada nije ni vidio niti
ikoga od svojih najbližih. Kaže da mu je sada samoća njagora od
svega. Nema nikog da mu dođe čak ni da zakuca i vrata otvori. Zar
ljudima i takve produkovane od ljudi trebaju nesreće. Nije im
dosta. Trebaju nekima bolesnima da se pokažu da su moćni. Da
glume i zamjenu Boga. Ali im to kod šire publike nikada ne
uspijeva. Uspije im jedino da zamjenu Đavla. Samo ne znam
otkuda toliko bolesnih odjednom ?
12/09/7011 04:43
242
Ne mogu da spavam. Ustao sam u 4 sata ujutru. Upalim suđenje
generalu Olyu i počnem da pregledam malo ovaj Dnevnik. Prije
toga sam bio na FB i saslušao Joleta pesnika iz regiona V u Sany.
On je u Traderu odmah poslije rata održao koncert. Tu je jednu
pjesmu pod naslovom Sevdalinka prvi put plasirao. U njoj kaže da
nisu neka prošla vremena bila bolja nego smo mi ljudi bili bolji.
Upravo tako. Bravo Đole. Nemogu Vremena biti bolja. I sada se
ljudi tamo još traže, susreću, sudaraju. Proći će još mnogo
vremena da postanu bolji kao što bijahu nekad davno u Kotovo
doba.
Jole tenisač, donese nam dosta radosti. Eno ga u finalu jednog
zadnjeg od četiri najveća turnira. Ovaj put DAS-Opena. Već je bio
totalni gubitnik sa 2:0 u setovima, ali se iznenada prenu, sve tumbe
okrenu i konačno sa 3:2 pobjedi u setovima. Dobio je jedan set i
pri rezultatu 40:15 za Fedya u 4-om gemu ošinu jednu kontru tako
jako da su i spikeri uzdahnuli i komentarisali – šta ovo bi. Dakle
popravi se u tom gemu na 40:30. Zatim izjednači na 40:40. Poslije
tri puta bi djus. To je kad neko povede jedan poen a drugi odmah
iza toga izjednači rezultat. Jole zatim uze 2 poena za redom i
smanji na 5:4 u tom setu. Onda slijedeći gem Jole odservira i bi
5:5 nekako sasvim lako. Uze i slijedeći gem na servu 7 godina
neprikosnovenog prvaka svijeta u tenisu Fedya i povede 6:5.
Pobjedi i sijedeći gem na svoj servis i na 7:5 bi konačan kraj. O
Jole ruka ti se pozlatila. Nešto je tu drugo sad u pitanju. Na Dasu i
na zapadnoj civilizaciji Eniši su bili proglašeni za agresora na
ostale narode na Balku. 700.000 ih je istjerano iz Lovenije, Hany,
Bony i Osova i đaba njihove tragične sube se nigdje u svijetu ne
čuju. Sany bi godinama sa najvećim brojem izbjeglica a pomoći ni
odakle. Čak je bila pod sankcijama cijelog svijeta. Zato sam ja i
emigrirao na Nadu. Sa platom od 150 # mjesečno se nije moglo
opstati tamo. Po izlasku iz Bony 95-e živio sam u Sany godinu
dana. Haos. Šverc na ulicama. Glad neimaština. Bande su carovale
svuda. Droga. Ubistva. E u tom je poenta Joleta tenisača. Taj
omrženi Eniš narod na zapadu sada ima jednog Joleta koji je
ljubazan i kulturan prvak svijeta u Tenisu. Na provokantno pitanje
spikerice o publici koja je urlala na svaki gem Chvitza Fedya on
diplomatski odgovori da je ovdje najveći stadion svijetu i logično
da je malo više bučno nego drugdje ali da je sve bilo OK. On nema
243
tu naci zadršku da njome sve objašnjava nego prihvata ljude
onakve kakvi jesu. Kao djeca. Takva je i naša ShuShka. U nje
nema naci šovinizma. Druži se sa svima bez zadrške. Eto je sa
jednom Aniškom išla u Iton centar u Oronto i spiskala 400 talira.
O moja Shuhu. Sve što zaradi spiska na krpice. To su ipak dobri
predznaci da dolaze bolje generacije i bolji ljudi. Spikerica zamoli
Joleta da zapleše što on i učini ali prethodno pozva i one na
tribnama da to uz muziku učine. Danas igra finale protiv drugoga
na svijetu, Panćo Adala. Možda stignemo i to odgledati u hotelu
Kolinguda.
Evo sam obnevidio ovih dana od ispravljanja moga prvog
Dnevnika. Vidite po datumu da več dvije nedelje nisam pisao.
Danas ja i Dra idemo dva dana na odmor u Koln-Gud. Da malo
nešto promjenimo u našem dugo godina svakodnevnom životu.
Jučer sam bio na kafi. Viky se vratio. Bio je naravno na Balku; u
Enici, na moru i u Oreatu. Bilo mu je super. Došao je i Gandra iz
GrizzVilla. Bio je tamo 3 mjeseca. Kaže dobar si dok imaš para.
Poslije gudbaj.
Dok ovo pišem još je mrkli mrak. Sa novog kućnog
kompjutera dopiru tonovi suđenja a kroz otvorena vrata balkona
sve ćešći zvuk prolaska auta. Novi dan, nova nafalka. Sad sam na
prisilnom odmoru već skoro 3 mjeseca. Gledam ovaj svijet i pitam
se kako i ko to svakom da nešto da radi i zaradi. Neki bolji ljudi ili
interes. Borba za goli život. Many. Kako da se i ja uključim u to
masovno raspoređivanje novca. Sabrao sam Šuški svu zaradu od
10-og Maja. Zradila je 9.000 talira. Platila je studije 3.270. Zato
joj ja dodam 300 za knjige i dam Vizu da kupi još neke preko
interneta. Sredila je sobu. Ona i kolegica sa Hemije okrečile
zidove sivim prajmerom i dvije boje. Naranđasta na jedan zid a lila
na drugi i onaj na kom je prozor. U četvrtom zidu je veliki
ugrađeni ormar sa klizećim vratima bjelie boje prošarana nekim
natpisima ShuSkinom rukom. Naranđastu nije dobro primila siva
podloga pa sam kupio još jednu kutiju te boje i bijelu za hrapavi
plafon. Bome sam se umorio dok sam ga okrečio i ponovio
naranđastu na istočnom zidu. Desna ruka mi natekla. Za boje
dadosmo 150 talira. ShuShka me odvede u HomDipo rekavši da je
čula reklamu za sniženje cijena od 25%. Naravno da tamo ne bi
nikakvog sniženja, da je to kao od sujtra za slabe boje, itd. Dadoh
za 4 kante boje 150#, a u likvidejšn je to najviše 40. Tamo ih ne
244
mute nego prodaju gotove. Ajd ti djeci objasni. Nemožeš. Kupi i
plati. Sjetim se sakoa koj sam nagovorio mamu da mi 66-e kupi.
Ona planirala naviše 12 a ja navali na jedan od 24 hiljade. Kad
sam ga dobio prisjeo nam je toliko svima u kući da mu se niko
nije radovao pa ni ja. Nosio sam ga nekako preko volje. Izgledao
sam isto tako zgrbljen kao i prije. Ako ne i gore. Kratko je trajao.
Ne zanm ni šta bi sa njim.
Suđenje stalo. Ponovim start i evo videa. Sjede sudije u crnom i
čini se da kao i ja samo površno slušaju. Kolika li im je dnevnica
?. Sada se bitno razlikuju moji interesi. U Ratu kad bi imao prilike
i gledao Tv i pitao sam se samo ko šta i gdje jede. Naročito oni
bogati. Sada ko koliko zarađuje. Kažem Iši jučer na kafi, - sad
imamo i putera i margarina a sekiramo se oko nekih beveznih
stvari. Kad nismo imali šta da jedemo bili smo bolji ljudi. Ili je
vrijeme sve rupe i rupice kao puter na hljebu zagladilo pa se ne
sjećamo kakvi smo to ljudi mi bili. Masa vremena se potrošila.
Kažem Vikiju da sam sam imao jednu curu koja je još lijepa i živi
u istom gradu na Hammeru gdje je on na putu za Balk sletio. Oni
se smiju Pitaju koliko ima godina. Kažem 55. Oni crkoše od
smijeha. Ja se također smijem. Smijem se mojim godinama i
vremenu koje je prohujalo sa vihorom. Mogu da mu se smijem. Šta
me briga. Moje je prošlo. Nemože mi vrijeme više ništa osim onog
što mi sljeduje. Da zaustavi moj smijeh kao i mnogima ubijenim u
ratu. Eto javljaju da neki satelit veličine autobusa juri ka zemlji i
niko ne zna gdje će pasti. Možda baš na moju cestu ka
KolingWudu.
Suđenje me nervira jer stalno prekida, i na radio i na video opciji.
Prebacim na Ropijen. Super, kad pozorno slušam, dosta
razumijem. Prevodilac ima gud naglasak ali mu se vidi da je sa
Balka. Evo im pauza. Plaćena naravno svima sem optuženom.
U novije vrijeme na Karaoke puštam neke stare šansone na tom
jeziku i uporedo Web kamerom snimam sebe kako ih pjevam i
pratim na gitari. Onda video postavim na FB. Odmah iza toga na
Šare namjerno dodam radi edukacije i originalnu verziju pa mi
Raja slabo aplaudira i blagonaklono komentariše. Naprimjer
postavim Uvelo Lišće, Feuille D’automne, Fall Leaves i pored
arsenala svjetskih interepretatora postavim mene pa Kleptona.
Nisam ni znao za to da je on uopšte izvodi, ali na Yu Tubi se i on
245
na spisku izvođaća tog evergina pojavi. A tek tu njegov solo
naguitari !. Iznad moga tronjavog glasa postavim namjerno njega.
Da se vidi ko je ko. Ne marim.
Sviće. Živim grozničavo. Kao da žurim negdje. Jel’ tako sa svim
piscima svijeta. Nemam kad ni počistiti stan. Oprati suđe. Skuhati
nešto. Užasan je život pisca. Ni za familiju nemam vremena. Samo
za Vas koji mnogi nećete ni čitati moje Memoare. Konačno nađoh
tu riječ da opiše moj ; Roman, Dnevnik, Dnevnik u Dnevniku,
Pisanije, kako to sve ne zvah do sada. Ako pišem k’o što pjevam
ne piše mi se dobro. Ponovo čitam pripovjetke Uharema. Druga
Knjga mu je fantazija. Bože dragi gde se to dijete rodi. Kakav dar i
obrazovanje. Profesionalac. Kao Jole u pesmi, Jole u Tensu.
Svjetsky. Ma nema veze. Pisaću i dalje. Iako sa njom opet kasnim
u biblioteci ponijeću tu malu a toliko veliku Uharemovu knjigu
pripovjetki na odmor. Prepisaću ovo što jutros napisah i posalti
njegovom ocu Cakiju na uvid.
16/09/7011 06:38:45
Yupiiiiiiiiiii. Ostvarili smo dva i po dana odmora. U zadnjih 15
godina od kako smo krenuli sa Balka ovo je treći put da spavamo u
hotelu. I to kakvom; sa dva bazena, vanjskim i nutrašnjim, sauna,
vruća kada, sobe sa dva velika kreveta, Tv, mikrovalna, frižider,
aparat za kafu, kupatilo u mermeru. I to sve besplatno. Treba imati
sreće i mozga. Koliko ih tako besplatno hodaju po takvim hotelima
i imaju sve ?. Cio život naš je besplatan kad uzmemo u obzir
dolazak i odlazak sa ovog svijeta, let oko sunca a sa njim i još
kojekuda, ali ipak između ta dva konačna događaja rođenja i smrti
ima razlike. Pozvali nas na prodaju godišnjih odmora. Ovo je drugi
put da nas zovu. . Trebali smo samo usmeno potvrditi na telefon da
imaamo preko 75.000 # primanja godišnje. Nikakav dokaz o tome
vam nisu poslije tražili. Čak mi je ShuShu svjedok da me pitalo na
telefon da li sam imao lani samo 7.500 talira. Mora da je nekom
dodijalo slušati raju kako nema para pa iz šale smanjio. Ja mu još
ponovio 7.500, a on veli, - da. Valjda samo da dođemo. Da i on
ima dnevnicu. Jer taj agent nije stalni. To mu je smol biznis. Kao
meni moje fotografije. /Lani sam prodao pet komada za 50 talira/.
Prvi put prije par godina za malo ne odosmo a onda se meni
smučilo od luxuza koji bi nam sreću mogao da zamuti i odbih
246
odlazak. Naime, pozovu tako ljude na besplatno spavanje u hotelu
visoke kategorije. Tamo im slijedećeg jutra daju agenta da ih
ubjeđuje sat i po da kupe unapred odmore za 50 slijedeći godina.
Uglavnom bijasmo tamo Naš je bio zaista veseo i šaljiv.
Krenusmo u ponedeljak ujutro oko 9 sati. Vožnja od oko 200 km
prema sjeveru je trajala 3 sata. Autoputem smo išli 90 km a ostatak
smiješno talasastim putevima kroz šume i poljane. Zalutati se
nemože jer je sav naš K1 ispresjecan mrežom puteva u obliku
pravougaonika. Kad smo se vraćali sasvim slučajno nabasasmo na
dobar put broj 10 sa 4 trake. On nas dovede u simpatićni gradić
Ramton pa pravo kod rođaka u maestralnu Ississaugu. Usput
Becky posnima malo photographija. Svratili smo do rođe da
uzmemo celfon koji je identičan našem što ga skvasih u bazenu i
više ne radi. Rođo nam obećao a rodica ne dade jer ga je već dala
unuku da se sa njim igra. Ja tu uz soccer odspavah turu. Ručasmo
pa kući oko pola pet. Rođo još nije bio stigao sa posla a ja morao
požuriti uzeti novine. Sačekao me Mič. Pokupim oko 18 h tovar tih
novina ili flajersa ni sam ne znam kako da ih više zovem u naš
đipćić, koji mi samo malo zastenja pred sam dolazak u hotel na
obali jezera Uron i dođem kući. Jučer sam ustao rano pisao
dnevnik ali mi sve od uzbuđenja da sve svima kažem propade. Sa
familijom koja ustade oko 9 vidih se na kratko i odoh na moj teren.
Djelio sam flayerse do podne. Malo bljuznu i kiša. Sreća pa su mi
cipele ostale u autu pa ih navukoh mjesto sandala. Inače je
dobrano zahladilo. Jutros samo 2 Celzija. Odem poslije na čaj.
Tamo su Gandra, Ljože i suvi neki ljutko koji se baš neda
zafrkavati. Kad Ložea ufati nekontrolisani bjes o mu ne prešuti.
Kažu da ga mal nije izmariso jednom. Kažem im da sam išao u
NY na DAS da gledam Joleta u živo je nesmijem ga od Ložeta ni
gledati u našem kotaru a kamo li ga pominjati. Ljože se opasno
naljuti kad pričamo o Joletu. Pobjesni skroz nekontrolisano. Dere
se ko lud. Gandra mu kaže a da je Jole neki Aniš ili Lovn ti bi
pucao od sreće. Nema njihovih zastava na jarbolu da se viore pa to
tebe muči. A tako i jest. Naši penzioneri ovdje na Nadi sjede svak
sa svojom naci grupom na molovima i gustiraju iste djevuške u
prolazu. Jedino mi “ na kafi ”. kod Vijetnamca što smo
raznonacionalno okupljeni.
Prvo popodne u hotelu se okupah u otvorenom bazenu i ostatak
nam prođe u gledanju finala velikog turnira u tenisu na DASu. Mi
247
ponijeli laptop pa kod recepcije na njemu gledali jer u sobi nije
imao bežični prenos interneta. Smrzli smo se od jakih klima
uređaja. Nismo shvatili da je na Tv prenos u 18 h po DAS
vremenu a znali smo da je u 17 h po Nadinom. Tako gledajući po
listi programa nevidjeh da ima prenos i na TV. Od silne panike
pristupismo gledanju na laptopu gdje bi često kočenje slike. Jole
povede 6:2, pa 6:4. Super 2:0 u setovima. Ipak ?. Tako je i on
gubio protiv Fedya pa ga je pobijedio slijedeća 3 seta uzastopno.
Da ne bude i Joletu takvo iznenađenje. I stvarno treći set Jole lako
izgubi. A to je sve skupa trajalo već preko 3 sata. Mi se zaledili od
zime. I sad me jeza spopadne kad se samo sjetim toga. Ja jednom
odšetao i do jezera da se na suncu ugrijem. Prekinemo gledanje i
odemo a večeru. Usput vidimo pred restoranom na Tv da ima
prenos. Ja poručim jelo i vratim se pred ekran. Becky dajem
signale da vodi 1:0. Adal izjednači. Jedna sitna žena gleda također.
Ona obožava Adala. I njen sin koji već ima 30 godina ga obožava,
veli. Konobar dođe i smješkajući mi reće da je jelo servirano.
Odem jesti. Kad sam oglodao sva rebarca pođem prema Tv. Ona
ženica mi prije no vidjeh ekran veli, - gud for ju. Pogledam, a ono
4:1 za Joleta. A joj !. Pakleno je na stadionu. Ova publika na
DASu baš nema neki šlif kao na ostala 3 velika turnira gdje je za
vrijeme igre tiho kao u grobu. Da smire publiku teniseri prije serve
lupkaju lopticu od tlo. Mi kažemo pimplaju. Jole je jednom tako
27 puta to uradio a Adal 22 puta. Poslije meča je bilo slavlje.
Poskidali neki momci majice pa viču, - Sany!. Redar ih nagovarao
da ih obuku pa onda i on reko, - živila Sany. Šta bi, neće se valjda
sa njima tući ?. dosta je bilo tuče.
Sutradan nam bi loše vrijeme, vjetar, kiša. Oblačno. Odemo
popodne do sky centra. Brdo Blu Montejn se pruža kilometrima
paralelno sa obalom ali nije mnogo visoko. Dovoljno za kratke
paralelno izkrčene u šumi ski staze. Lijepo selo sa kućama od
drveta na maximalno tri nivoa. Ima i malo jezerce za one čamce za
djecu i djetinjaste osobe na nožni pogon. Sve je od drveta. Mokri
dokovi sa masivnim stolicama u žutim i plavim bojama me
inspirisaše da pri video snimanju više recitujem no što pjevam
Kuću pored mora od našeg Arsena. /Taj snimak na FB ima već
finih komentara, boljih nego kad nešto samo pjevam/. U prizemlju
su radnje sa svim i svačim. Vidim one sky pantalone od oko 300 #
koje su me prije 15 godina toliko šokirale kada smo došli na Nadu.
248
Gdje je to za nas ?. Evo zvoni telefon. Zovu ShuShku za parking
na Univerzitety. I to će biti ako ga dobije 250 Talira. Gudbaj mani.
Iz selceta produžimo u gradić Ollingwud sa 17.000 stanovnika.
Dakle kao naš Grassland na Balku. Nema besplatnihnih parkinga
pa smo samo prošli centrom koji ima jednu glavnu ulicu sa crkvom
u sredini. Produžimo na glasovitu Wasaga plažu. Uđemo među
prizemne kućice, vikendice i nikad im kraja. Nema ni crkava ni
centra, samo te kućice gusto nabijene jedna do druge. Ima i drveća
pa je vjerovatno po sunčanom vremenu tu dobra hladovina.
Tražismo nekako da se probijemo do jezera koje stalno vidimo sa
ljeve strane puta. Na jednom mjestu gdje se moglo bliže prići obali
stanem malo i izađem van da bar uslikam tu plažu. Talasi su veliki
i vjetar jak. Pješćana plaža široka je bar 50 metara potpuno je
pusta. Na zaglađenom pijesku ni traga ljudkog roda. Samo poneki
galeb tumara tražeći šta za pojesti. Nema trave u pozadini i livada
sa visokim drvećem ka na Grand Bendu samo 120 km od nas na
istom tom velikom jezeru Uron na zapad. Sve je zatrpano
barakama.
Evo proradi suđenje koje usput dok ovo pišem na dva kompjutera
navijam od jutra rana. Kaže teoretičar rata da policajac može
predpočinavanjem biti angažovan u oružanim snagama u ratu i
ovlašten za ubijanje. Tako se pripadnici policije štite pred
zakonom. Inače ne bi smjeli učestvovati u borbenim dejstvima.
17/09/7011 10:10:39
Vratio sam se sa šetnje od dva sata i usputnog djeljenja flajersa i
Kitch posta, lokalnih besplatnih novina. Slušam radio Grassland.
Soker utakmica u Piroti protiv Goška. Naš tim iz Grasslanda se od
95-e zove Travnik. Prije je bio Fayter po istoimenoj fabrici
konfekcije a usput i šinjela, čizama i veša za vojsku. Čak je i Koto
dolazio da ga obiđe. Sjećam se slika sa našim predsjednikom
opštine i direktorom Faytera. Došao je spontano i među građane
jednom kad je izašao iz hotela. Jeza nas je sve hvatala i neko
posebno stanje. Kako i nebi kad su nam sa njim porbili glavu.
Trener Travnika kaže da je dosta gubitaka da je danas sve sem
pobjede običan poraz. Ujedno zovu publiku dođu na utakmcu jer je
zabrana ukinuta i da je ulaz besplatan. Mole posjetioce da ne diraju
sudije Mora da je bilo podmćivanja i naravno tuče. To je tamo
249
normalno. Izmlate baš onog ko se smatra neprikosnovenim i da sve
baš sve može da radi od Raje. Tako prođoše i mnoge armije na
Balku pa i njihova lično kada se od naroda odrodi. Zato Kota niko
nije ni poprijeko pogledao mada je u publici bilo i onih iz nekada
njemu neprijateljskih vojski. Naš grad je u toku Drugog rata dao
1800 fašista i 1300 komunista. Tako pišu novine koje nađoh na
internetu.
Kad bi ovde nekom to pričao da tuku sudije na utakmicama on bi
se zabezeknuo. Nikad na Nadi nije neki teren bio suspendovan ili
da je neko napao sudiju. Svašta. Možda to vrijeme dolazi sa sve
većom popularnošću tog kod nas kultnog sporta soccera. Evo
upravo na Tv ima prenos jedne utakmice prve lige sa GB. Na Nadi
ima samo tri profesionalna kluba koji igraju sa timovima DASa u
nekoj ligi, a ni tamo ih nema puno. Možda desetak ekipa na 300
miliona stanovnika. Na Yuro sa istim brojem stanovnika ih ima
preko 5 hiljada. Ludo.
Šesti put navijam radio Grassland i shvatim da on stalno ponavlja
isto i muziku i text i stane poslije desetak minuta. Beky je dignuta
na posao od 7 pa reče da će se vratiti do 10, a nema je. Gluvo.
Uzela je Oyotu auto koje svi smatramo ShuShkinim iako je
vlasništvo na moje ime. Ona još spava. Celfon joj je umro. To jest
nema struje, pa nemože ni da je probudi. Punjač se potrgao a ja
nesmotreno bacio u smeće onaj drugi što ga puni na USB preko
kompjutera. Kuku. Mora se sada hitno angažovati i nabaviti jedan,
bilo kakav.
20/09/7011 07:13:51
Snovi uvijek isti grozni snovi da sam još u Bačiju, da me neće,
dobio sam i otkaz u školi, tražim stan, itd. Košmar. Možda je to od
deci crnog vina koje popih sinoć. Becky su zvali oko 14 h da hitno
dođe na posao. Ostaće do 19 i 30. Kupila je na povratku kući
mlijeko, banana, krušaka i šljiva. - Evo ti šljive, veli. Aludira na
članak koji sam joj neki dan pročitao iz novina koje elektronskom
poštom primamo iz Hany. Dobre su i bave se biljoishranom.
Slušam malo KaraKarino suđenje. Spominje nekog repića Žuću ki
je bio strah i trepet. Svi su sebojali nejega u dugom kaputu sa
heklerom na gotovs. Taj je 92-e. bio gospodar života u Vorniku na
lijevojstrani rijeke Rine, dakle u Bony gdje je Enišima šefovao
250
KaraKara. Sa desne strane je Sany đe je Mrky bio neprikosnoveni
vođa. Kara pita svjedoka da li je tačno da je izdat zakon da se
zabrani prodja i točenje alkohola i nosanje oružja u gradu. Čak i da
se niko nema prava useliti u nečiji stan. Svjedok potvrđuje. Zatim
ga pita da li je tačno da je Žuti htio da zauzme opštinu i smijeni
vlast. Toliko se bio osilio. Evo po običaju pauza. Na trećoj sudnici
cijelo jutro piše privatna sjednica. Javno suđenje a zarvoreno
privatno. Ništa. Ćućemo za 100 godina dok otvore arhive.
Nabavio sam u Tenku onaj UCB što puni celfon za ShuShu.
Kupim i jedan rezervni. U nedelju mi Gandra dade svoj celfon za
40 talira. Radi na našu karticu a već je bio otljučan. Good. Meni je
vašno zbog photosa. Već sam se bio navikao na sloboduda me
niko nemože naći u svakom momentu. Taj osjećaj slobode je
sasvim drugačiji nego kad nosi taj aparatić. Ravan je onom kad se
kauboj zaputi na konju a niko ne zna gdje je i kuda će. Potpuna
sloboda. Liberte total.
Inače sam se mentalno ugruvao kako su počele kišice i
temperatura pada danju na 18 stepeni.
Nema više draži ljeta. Bazen u našem dvorištu je zatoren. Nema
ljetnje radosti. Becky je već dva puta bila u polju da nabere
paprika i paradajza. Ja ni jednom. Izađem maloprije na balkon i
zamišljam zemljoradnički život. On od njive nemože nikud. Ona
stalno traži njegu.. Sem zimi kad zahladni. A kud ćun ja. Nemam
pojma. Posao neću naći ako se ne dobro angažujem. Možda ni
tada. Sa 63 godine nikoga ne primaju ako ti nije rod. Pa ni tada.
Veče. Išao sam po Becky na posao. Parkiram kod KK crkve. Puno
djece svih rasa. Trče svuda ih cika stoji. Djeca se radujz životu ma
koje vjere bili. Stari ih trpaju usvoe trezore i stada. Nedaju da
budemo jedno stado. Mada ljudima ni to nije neka nepremostiva
prepreka za vođenje ratova ipak tako je lakše produkovati
netrpeljivost i povesti rat i ratove nego kad su ljudi iz istog stada.
Tu nema geške.
Danas sam na podne vozio Becky na posao pa kod mehaničara
Aćima da promjenim ulje. Boli ga koljeno. Išao na Balk i tamo
zaigrao soccera. Otišli mu ligamenti pa je 7dana ležao tamo u
postelji. Kod njega jedan isto takav. Samo što je on ovdje igrao taj
kult soccer ili fudbal kako ga kod nas na Balku zovu. E starci
misle da su mladi. Ovi na Nadi taj sport uopšte ne razumiju.
251
Donio sam i filter za ulje koji u CT platih 6,5 #. Nađe mi i da se
točak klima pa zategnu ležaj. Pogleda kulant i dosu skoro 4 litra te
tečnosti zbog čijeg nedosttka mi prije pola godine pregrija motor i
moradoh ga dati zamjeniti. Platih to 2250 talira. Za današnji posao
mi naplati 40#. Zezam ga da je bio osvajač srca kod Adafija u Ibiji.
Kaže nema tamo nikako dodira sa njihovim ženama. Gazde upuju
djevojke, prave im djecu pa žensku prodaju a muški rade ko
magarci. Od prodaje kupi gazda sebi neku novu žensu a sinovima
ništa. Oduži se to sve uz priču i o nama tamo. Priča onaj drugi
povrijeđeni amater soccera da nikad nisu volili Artića koji na silu
po želji Mrkog bi presjednik njihove Krajine, Eniš republike u
Hany. Priča da je samo dvije godine ranije taj isti ArtyArtić
prebijao ljude do invaliditeta jer su na proslavi istorijske bitke
protiv Uraka nosili kape šajkaće i stare Eniš zastave. Arty 95-e
ispali one rakete na Oreat gađajući vrlog i vječno ljutog Hengrija
ali ga promaši i ubi 7 nedužnih civila. Sada leži na robiji suđen na
sudu u Hayu za necivilizovano vođenje rata.
Priča soccerista da su se oni iz Kraya povukli bez otpora jer je od
Pape došlo 2 milijarde talira koje su podjelili Kara Kara i još neki
Karini. Svašta ima u tim pričama ali je činjenjica da se 250.000
ljudi pokrenulo i za jedan dan nestalo iz Krajine. Neki ipak ostaše
tamo i biše bez ikakvih posljedica a neke bome posmicaše pa sada
general napadač Otovy zbog necivilovanog ponašanja u ratu leži u
zatvoru. Osuđen je na 25 godina. Možda mu smanje malo poslije
žalbenog procesa. To ne smeta vladajućoj partiji u Hany da ga
slavi i spominje na dan istjerivanja Eniša iz Hany. Štos bi bio da
ga smjeste u isti zatvor sa Artyem pa da tamo igraju šaha ili
domina mjesto ljudima u ratu.
Poih malo mlijeka. Svi mi već govore kako sam se udebljao. Svi
vide. Ja samo trpam pa trpam. Poslije čaja danas sa Mičom dođem
kući ok 16 h kad vidim sav komšiluk napolju. Gorelo nešto na
šestom spratu. ShuShu me zvala da će doći kući oko 3 da malo
odmori. Vidim joj auto na parkingu a nije vani nema. Kad su nam
dozvlili ući nađem je u njenoj sobi pred ogledalom kako uvija
kosu. Kažem joj za požar a ona veli da je spavala i nije ni čula ni
kućni alarm a ni vatrogasce. Četvora velika kola su stigla. Od
sekiracije sam pojeo sav kupus iz šerpice. Legnem malo i sanjam
svašta. Ustanem oko 18 h i navalim na sir, ribu i dva velika
paradajza. Ej stani. Već imaš 130 kila.
252
Ovaj interenet e izluđuje. Radi preko antene sa mdema na malom
laptopu a na kućnom novom kompjuteru direktno priključenom a
modem, ne radi. Na malom proradio Tv GrizzVille. Sušao sam
jednu emisiju o Traderu poslje rata. Otišlo je puno svijeta i tada
kad se rat već završio. Manje je 20 % Eniša. Više je 30% Oniša.
Aniša kaže ima isto kao i prije. 18.000 stanovnika je ubijeno. Na
jednog penzionera je bilo 7 zaposlenih a sada su 1;1. Jedan na
jednoga. Bijeda. Od 60.000 radnih mjesta na Iliđi, predgrađu
Tradera ostalo je šetvrtina. Nemanovih fabrika a vjerski objekt
niču kao da je to glavna preokupacija života. Religija rješava više
pitanje smrti nego života. Kako da umremo. Kako da živimo da bi
umrli po im i tim reigijskim pravilima. Pa kad neko ko nije nikad
ni čuo za Isusa umre, šta biva sa njim ?. Ide kod Isusa u pakao a u
svojoj vjeri u raj. Muka mi je o tome i razmišljati. Smt je
univerzalna. Ja mislim da je svim ljudima poslije smrti isto tanje a
ovi živi se prave pametni pa nas i tu u smrti djele.
Ma nisu oni pameni nešto mnogo kao slavni filozofi nego ganjaju
profit. KK religija naplačuje svojim vjernicima 6% od prihoda. U
onoj knjizi DR Cakievog sina Uharema koju sam dovršio u
biblioteci jer mi je nisu dali dva puta produžiti nađoh da je neki
đak iz Grasslanda toliko daleko dogurao u KK religiji da ga je
poslije bjekstva pred Obscurom iz Hany Papa lično primio i ostao
u razgovoru sa njim preko tri i po sata iako je po protokolu za
audijenciju bio predviđen samo jedan sat. Interesantan je taj fratar.
Mjenjao je imena i krio se od fašista. Prije Drugog Rata je otišao
da radi par godina u rudnike Belža gdje bi i puno Eniša, da vidi
lično kako kako iz te perspektive izgleda Bog. Inspiracija njime
nije ista na svim mjestima.
Slušao sam mnogo o radu u fabrikama pa sam i ja želio i iskusio
fizički rad. Još me sve zaboli kad pomislim na rad u fabrci za
motanje šmirgl papira. I meni je padalo na um da je komunizam i
propovjedanje Isusa isto. Reče da je šteta to komunisti bijahu
ateisti. Time današnja religija izgubi svoje proletere a proleteri
komunizma Religiju. Nešto tako. Ma pročitajte tu knjigu koja se
zove Duga Knjiga. Sve su mu priče tamo toliko sadržajne kao
nečiji romani. Prosto potonete u tako po obimu malu knjigu a
toliko veliku po sadržaju da se lako ne možete otresti i iščupati iz
nje. Nešto kao u fizici formula E= mc². Mala jednostavna formula
a toliko vremena i drudigih formula i stvari je trebalo da se izmisli
253
da se dođe do nje. Uharem je više pisac naučnik. On se prvo
naučio dosta toga pa onda piše. Ne kao ja sa svakodnevnice, nego
izmnogo tona knjiga. Namjerno mjetim knjige u jedinicama za
težinu kao naš Grasslanđanjin Kopčo kad bi sjeo sa naa studentima
da bi izvukao koje piće od nas. Rekao bi, – i ja sam načitan,
pročitao sam bar 300 kg knjiga. Mogu biti knjige teške po obimu a
po sadržaju lake. Mislim da je on čitao samo odabrane i teške po
sadržaju. To je kao naša glumica Seka koja je studirala klavir i
slušala samo ozbiljnu glazbu. Nikad ništa od folka i zabavnjaka
koje su stvarno šund kad uzmete u obzir masivna djela ozbiljne
muzike. Šund pjesme koriste samo neke njihove kratke dionice i
kradu refrene od ozbiljne muzike.
21/09/7011 11:07:09
Sam sam. Cijelo jutro sređujem stan, špajz, moje slike, vidim da su
šund, konzerve farbi. Vidim da smo imali z aplafon staru zalihu a
ja kupovao novu. Domaćin. Becky ode neplanirano da radi od 8 do
pola tri. ShuSka je noćila kod kolegica. Imale su feštu sinoć do
kasno sigurno a i šta će sa starim roditeljima koji zanoijeteju sa
hiljadama pitanja. Oblačno je i prijeti mi kiša za vrijeme nosanja
flajersa. Oni su ustvari relkame zamotane i fino složene u jedan
veći omot. Danas imam tri vrste a to mi uzme više vremena jer ih
pretkodno moram uzeti iz jednoobraznih buntova pa složiti na
desnu ruku i nositi na adrese. Tako se nemože više od 4 do pet
ponijeti odjednom. Petkom imam samo jedne flajerse i Kich post
koji je prilično tanak. Tad uzmem po 10-ak od svakog bunta bez
ikakvog slaganja i ponesem do kuća čije brojeve imam na papiriću.
Na nekima od njih imaju sandućići u koje ih trpam ili vodoravno
uguram na dvije polusavijene žice fabrički navarene ispod
metalnih sandućića, a nekima ne, pa ih bacim prosto pred ulazna
vrata.
22/09/7011 05:30
Rano, rano. Ustaje se mnogo rano. Naravno na suđenje. Do 20-og
Maja veli Kara vojska je bila legitimna. Svjedok kaže ne zna za to
ko je bio legalan. Kara ga pita da li je znao da su sukobi u Boni
počeli još u Aprilu, Martu, Februaru. Sjetim se toga vremena kako
254
je sve bilo drugačije. Tumarali smo svi Grasslandom u potrazi za
nečim, slušali vijesti, čuli za ta ubijanja, komentarisali i mislili da
do nas neće doći. Svjedok kaže da u Ogatici nije bilo otpora a
granatirana je, sem Karanfil mahale,.tri i po mjeseca. Grad ima
jednu glavnu 1.200 metara dugu ulicu i 2.500 stanovnika. Užas.
Poslije su ga otjerali u logor.
Kada sm prekljušer došao kući i vidio stanovnike zgrade napolju
kako osmatraju vatrogace i željno išćekuju njihov mig za povratak
kući. Uslikam par grupica, drsko im kažem da su sada refiđis i
pomislim na naše ljude, naših 2 miliona stanovnika u Bony kojima
ostanak bi nemoguć. Skoro pola stanovnika jer je u njoj tada bilo
4,3 miliona stanovnika.
Kara nastavlja da su 6 Maja 92-e iz Oniš sela Živaljevići iz
minobacača počelo granatiranje Eniš sela. Znači u velikom
rasponu je napad Oniša počeo.
U Eđeđi i Stiprači su bili Oniši veli KaraKara. Svjedok kaže da sa
njim je to apsurdno komentarisati jer on o tom pojma nema.
Poslije granatiranja i bježanja u skloništa i noćivanja svuda i kod
komšija 17 mjeseci su ga u logoru maltretirali Eniši. Tamo su ih
odveli pod izlikom da se sklone jer je ubijeno bilo već 300 ljudi. U
logoru ih je bilo preko 2.000. Neki su nestali pa se vratili, neki su
odvođeni i razlučeni muški od žena. U školskom centru su mu
druga iz djetinjstva a sada zapovjednika logora Ajka Ušića svi
oslovljavali sa Vojvoda. Koji su bili bliže školi puštani su kući da
donesu hrane, veli Kara. Nije istina veli svjedok nego su samo
jednu ženu puštali da ode kući. Ona je u školi bila sa porodicom
smještena u malu prostoriju veličine 2x3 metara. Nju su
svakodnevno posjećivali drug njenog muža Ovaćević i drugi
vojnici. Mene su tukli neki dobrovoljci iz Sany kada im sa neke
fotografije nisam znao imenovati sve profesore te škole. Moji su se
mnogi Eniš drugovi iz Ogatice u ovom ratu dobro oblatili. Sudija
upozorava da je kraj. Kara moli za dodatne minute. Daju mu tri.
Ušuti se prenos na kratko jer je svjedok pomenuo ime jedne
porodice koja je tri i po mjeseca konstantno silovana. Komšije su
me premlaćivali pa nisam mogao ni maketi a kamo li iči na
prinudni rad. Oni su onda rekli da na rad mjesto mene vode mog
sina od 13 godina; na kopanje rovova, sahranjivanje mrtvih i sve
šta im je na um padalo. Na kraju dana su ga sexualno zlostavljali.
Prekide se skroz ovo svjedočenje. Kara je pokušavao da imitira
255
Seselja i da ga nagovori da prizna da mu je dirigovano od
tužilaštva šta da govori ali on toodbija i veli mu, - pustite me ja
sam kao i vi ljudsko biće, ja vas ne mrzim, propatio sam mnogo i
pričam ono šta je bilo.
Šta je to u ljudima nešto tako postavljeno i tinja kao neka mina pa
u ratu eksplodira. Izgleda da su izgladnjeli od sexa. Kao da vode
sav život pa i ratove samo zbog njega. Možda je to bijeg od
konačne smrti. Sex dva pola produžava nešto kroz novi život.
Nešto u prethodniku se bori da ostane živo u nasljedniku. Ali
kakvi su to monstrumi silovati dečka od 13 godina. Nemam riječi.
Nemogu ni da napišem riječ užas jer bi smiješno zvučala.
Pojedem par paradajza. Ima ih još na terasi. Sredio sam jušer
dobro naš špaiz. Baš je bio pretovaren. Odvojio sam mojih
stotinjak slika sa jeftinih podloga od stiropora i njih odvukao u
smetljarnik. I onih 20 tomova Amer enciklopedije iz 67-e sam se
riješio. Prodavao ih na Kijiji za 20 # pa se niko ne javi. Odvukao
sam ih iu Talyze, kao i neke Ginisove rekorde. Dobro je malo sa
vremenske distance pogledat svoj rad. Što setiče mojih photosa
neke su zaista grozne a neke valjaju. Nema više izložbi tih mojih
slika.
Kad odnesoh kod uramljivača dva ulja Slonova da nam urami,
vidio sam nešto interesantno. Doneseš sliku i utisne je na fom,
plastiku. Poslije se može uramiti a nemora. Uradiću to sa dve tri.
On uramljivač je upravo iz tih sela oko Ogatice. Došao je u Kitch
prije 40 godina. Išao je jednom tamo na Balk. Našao neke rođake
ali sela više nema. Ne postoji.
Evo nađoh u mom dnevniku neke note. Pa to je mja pjesmica “
Iš’o zeko kroz šumicu”. Otkud note kad ih ja detaljnije pisati.
Nepismen. A da, sjetim se ja da mi je violinista i harmonikaš i
gitarista i dobar pjevač i moj komšija i prijatelj iz iz rane mladosti
Džajs došao u posjetu kad sam prebijen ležao 10 dana u krevetu.
Prebili me neki Oniš vojaci na parkingu ispred kuće. Ušao sam
bio kod Šeške na špricer kad je neko sa sećije dobacio “ Evo
jednog”. Dok sam pijuckao čašu, pola vino pola kisela, Šeška mi
očima žmirkao da zbrišem, a kada sam izašao i poleti asvalt prema
meni. Poslije sat dva našli su me rezervni policajci i odveli krvava
čela majci na vrata.
24/09/7011 06:31:36
256
Bi mi malo W-Ayta na Skype. Vidim ga veselog kao i uvijek. Zeza
me da sam u atletskoj majici kao oni sa reklama za Michelyn
gume. Ja mu pokušavam reći da je 6 ujutro i da tražim onu
aparaturu na kojoj su slušalice i mikrofon zajedno kad odjednom
Internet ne radi. Rekli mi već sa provajdera da tražim novi modem.
Ovaj ne valja više. Ponekad Sype radi a ostalo ne. Kako priatelju
objasniti da nismo više u vezi kad više to nismo. Tako je puklo
prijateljstvo među ljudima na Balku pa niko nemože ni da objasni
jer veze više ne postoje. Probaaju ljudi kao i ja da poprave
konekciju, iskopčaj na 10 sec sve pa resetuj dugme za punjenje
baterija a kad pogledam ono ne postoji. Tako i tamo. Nema više
dugmadi za reset a ni modema za vezu. Razdvojili se narodi
nacionalno a time automatski i vjerski i slabo je mješanje. Poneko
se oženi iz dvije različite skupine kao Džajsov sin kome je tata
Eniš, mama Aniš, žena Oniš a prababa Ungarica. Takav je taj Balk
vjekovima a pogotovo Bony. Mi smo tamo svi neki avlijaneri.
Kroz naša dvorišta, avlije, nema ko nije prolazio i sjeme čupao ali
i sadio.
Šta ima ovo? Bila skupština NS /Nation Space/. Niko ni rječi
žalosti za Adafijem koji se krije negdje u rodnom gradu i samo još
od tamo pruža opor. Otpisali ga svi pa mi je to malo čudno.
Zapadnjaci se kletu u demokraciju koja tamo među plemenma
nastupa. Neke novine pišu da nema pobunjenika nego su to
regularne snage BOOMa preobučene u Rape. Neke novine
napadaju Eniše da su Adafijevi snajperisti. Ko su BOOmovi ne
kažu. Važno je ocrniti Eniše jer su im na Osovu postavili na
cainske punktove njihovu policiju a Oniš stanovništvo postavilo
barikade oko svojih enklava. Na toj skupštini NS ili sjednici
govorio o tome i Tedy presjednik Sany. Čak je razgovarao i sa
predsjednikom NS Anky Unom koji je prije tri godine patentirao
rješenja za Osovo i objasniti pronalazaču njegov pronalazak, a da
su ta sada tako lako prekršena od strane Osovara i njihove vlade
kao i davno ona 1244 rezolucija NS koju je Murky potpisao sa
BOOMom da Osovo ostaje sastavni dio Sany. Opunooćeni od
Zapada po imenu TiSary donese svoju rezoluciju da nemože to
tako više biti i dobi Nobelovu nagradu za mir.
DAS predsjednik se na skupštini više osvrtao na stanje na kod njih.
Ko šiša svijet. Svi znaju. Nova je kriza na pomolu. Akcije padaju.
257
Zlato raste. Sa 350 popelo se na 1.800 za uncu. Orible. Kako to na
našu familijuutiče ? prodati stan, bježati, kuda ?. Oni na Usso ga
imaju najviše pa nije i čudo da Zapad reži na njih da im nevalja ni
presjednik Medy, a ni prvi ministar Utyn koga, vele Ussi narod
Ussky mnogo voli. Blate ga na Zapadu na sve strane, da je
uzurpator, diktator, monstrum, a kad tamo ispada da to narod voli.
Da ima svoga vožda ili vođu. Da ih ako teba sve vodi do konačne
pogibije. Kao i naši na Balku. Teba im tamo uvijek neko ko će da
ih voda za rukicu. Za sada za sviju skupa na Balku njega na vidiku
nema a bome ga neće zadugo ni biti. Možda nikada više.
Najvjerovatnije. Svijet se se više usitnjava. Kad sam bio dijete bilo
je manje od 100 država na svijetu. Sada ih je 214. Evo i Palestinci
na toj sjednici NS traže da imaju svoju državu. Međutim, nema ko
da je glatko prizna kao što to učiniše Hammer i KK Centar za našu
Balk republiku Hany.
26/09/7011 07 h
Tada skočiše Aniši u Bony da se teritorije đe su oni većina ocjepe i
pripoje Hany. Onda i Eniši u Bony sa njhovim većinski naseljenim
gradovima i selima da se pripoje Sany. I nasta rat oko teritorija,
puteva, gradova, sela koja masovno pališe. Bi o tome i film –
Lijepa sela lijepo gore. Užas. U njemu dva prijatelja od ranog
djetinjstva ratuju jedan protiv drugog. Neki to nazivaju mržnjom
koja je tinjala itd. Ja bih rekao da tu nema mržnje. Prijatelji i u ratu
misle jedan na drugoga o raspituju se o njima i šalju im poruke ma
gdje bili. Taj rat to je više neki groteskan obred u kom svi misle da
če ostati živi. Kao u filmovima ginu samo neki sporedni uglavnom
nepoznati glumci.
Malo sam se nasnimao na Yu Tubi sa poezijom. Našao sam
poderani slamnati šešir u autu pa foliram pjesnika. Nisam
zadovoljan snimcima. Nema u toj poeziji dovoljno krvi. Možda je
tome doprinjelo i to što ne mogu da vičem jer moji još spavaju.
Probam da slušam suđenje u Hayu. Ima ga, ali za javnost nema.
Mora da je plaćena pauza ili tajna sjednica. Uglavnom zatvoreno
za nas radoznale i bez posla. Čovjek koji ne radi nije cio čovjek pa
traži da se dopuni kod drugih ljudi ili prirode, pecanja, lova,
planinarenja.
258
Becky zovu telefonom da danas radi od 12h. ShuShu je ustala i
traži pečena jaja sa lukom.
Navio sam Tv Dnevik na Bony. Navijači Borca upali u teren u
svom gradu AnjaUcy i prekinuli meč soccera. Četiri policajca su
povrijeđena. Soccer često postaje nešto više od igre. Željo poveo u
gostima i eto rzloga za izlive mržnje i nerede. Naravno da je bilo
naci uzvika u uvrijedljivih parola. Nikad kraja tome na Balku.
Intelektualni Krug 99 kaže da se protiv Bony vodi specijalni rat.
Onaj pravi je stao a nastavlja se ista politika kao i ona koja ga je
produkovala. Opasno je i napeto. Sada kad Palestinci traže državu
diglo se na stotine glava da i oni traže svoju.
Promjenio sam modem za internet a sada radi bolje. Međutim
sinoć stade. Nazovem provajder Rogers. Kažu probaj spojiti
direktno sa modema u kompjuter. I radi. Vele ne valja ti više
antena ili Ruter kako ga ovdje zovu na amerijen jeziku. Od tih
izraza i jezika se može dobiti nervni slom. Više ne znam ni kako se
zovem na kojem jeziku. Kad izgovorim me ime po naški niko
nemože da ga ponovi. Onda ga prilagođavamo: Ajladža, Elija,
Gilea. William, Ulija, Ilidža. Ma zovi me i Vaza samo me nemoj
razbiti kaže jedna naša poslovica.
Super su mi postale ove reitacije na FB. Sve sam bolji i bolji. Uzeo
sam da recitujem pjesnike sa našeg Balka. I one stare i mlađe kao
Joleta. Njegove mi bolje leže. Zaprepasti me pjesma Maka Dizdara
pisana 1960-e. Desilo se nešto slično i meni da zapazim i da se 91e godine pitam je li Bogu na zemlji drag samo kamen.
28/09/7011 10:11
Došla penzija. $ 81.95. Ona liježe ShuShki na račun mojom
greškom jer sam da bi mi direktno lijegale u penzionom uredu dao
prazan ček sa zajedničkog računa sa njom. Ja svaku kompjuterski
na on lajn odmah vratim sa njenog na naš tekući račun. Kamo
sreće da ne moram. Imamo sada 1.580 a ona 64 #. Stanjilo se a ide
sve više niz brdo. Ima još rezerva za crne dane ali je blizu vrijeme
kad ćemo je morati načeti. ShuShki nedaju slušati Statistiku jer
nije položila Calculus. Njega mora uzeti u zimu. Sada ima samo 4
predemta i to su sve hemije. Dođe sinoć radosna jer je na usmenoj
prezentaciji moderne Hemije dobila A+. Ako ne položi Calculus
ostaje joj mogućnost da završi Sajans bez titularnog predmeta.
259
Nije ni to loše ako se nađe posao sa dobrom platom. Ovdje je samo
lova važna. Karijera i te trice to ostaje za neke druge ljude negdje
drugo.
Eto sam poslije 10-ak dana sreo Arija jučer. Radi po 14 sati. Vozi
kamion noću po okolici Oronta, istovara 5 tona tečku robu i pređe
oko 350 km. Primi neto 1.100 # nedeljno. Dan mu izađe bruto 360
# koliko sam ja imao neto na minimalcu za 5 dana. Kao
kvalifikovani prof što podrazumjeva Nadino državljanstvo,
priznatu univerzitetsku diplomu, diplomu koleđ of tičers i preko 11
godina profesorskog staža, sam bruto imao 225 # dnevno. Pa sad
vidite kako je to ovdje. Dario nema ni državljanstvo. Ne treba ni
diploma za te poslove. Samo vozačka sa Z kočnicama.
Kontrolisaln je testom i na drogu koji pokaže stanje u zadnja tri
mjeseca. Pušenja nema. On može za par godina ako uštedi otvoriti
neki svoj biznis. I tu je ključ uspjeha preživljavanja na Nadi. Tako
i naša ShuShka sa znanjem 3 jezika i samo sednjom školom može
da nađe neki posao ako nije baš velika kriza. Za sada na
emplojmentu nas na Nadi ima 550.000. Primamo pomoć dok ne
nađemo drugi posao ili dok ne prođe, neko kaže 26 a neko 42
nedelje. Ja posao ni ne tražim jer sumnjam da bi e iko u 64-oj
godini primio. A boli me desna ruka u nadlaktici i ramenu. Idem
doktoru. Pogledaću i prostatu i venu na lijevoj nozi. Ako mi dadne
dobar papirić mogu Emplojment produžiti 7 nedelja.
Pokušaao sam naviti suđenje Osovarima u Hayu ali su ga čvrsto
zatvorili. Jučer također. ShuShka ode na fax, ispratim je do auta jer
mi je tražila 2 # za ajs kafe a ja imao sitniš u našem autu Ija.
Snimio sam na Yu Tube recitaciju na Joletovu karaoku “ Jesen
stiže Dunjo moja” i proslijedio na FB. Meni je ona od svih do sada
najbolja.
Evo KaraKara pita svjedoka da li su Eniši prihvatili Yuro plan o
samostalnosti Bony. Da ne traže pripajanje dijelova Sany. Ovaj
veli da je to bio samo trik. Svjedok je svojevremeno objavio i
knjigu izdajnika Oniša koji su pucali na Oniški narod. Kara mu
veli da su u decembru 91-e on, Mudy i tadašnji predstavnik Aniša
Jujić molili vojsku da ostane i spriječi sukobe u Bony a neki Oniši
su na nju pucali. U opštini Riedor o kojoj pričaju bilo je pola pola
stanovnika Oniša i Eniša, oko 44.000 svaki a 7.000 se izjasnilo kao
Balky.
260
U samom gradu je bilo oko 35.000 stanovnika; oko 1.800 Aniša,
5.000 Balka a Eniša i Oniša po oko 13.000. Iz granatiranog sela
Ozarac od Balk Armije su Oniši civili pobjegli i prema Riedoru.
Mali dio je ostao kod rođaka u Uharskoj, dijelu grada gdje je
Oniško stanovništvo u većini. Ostali dio je kratko bio pred salom
sportova i otjeran u logor. Kara konstatuje da onda u gradu nije
bilo progona Oniša jer im je dozvoljeno da ostanu kod rođaka, a
ko nije imao rodbine smješten u kamp. Svjedok tvrdi u knjizi da
Eniši imaju morbidan odnos na sve što nije Eniško. Karu je u
svojoj knjizi nazvao Vukodlakom sa Urmitora misleći na njegov
govor od 14 oktobra 91-e kad je Kara rekao da prijeti opasnost da
će Oniši nestati iz Bony. Kara mu kaže da li zna da su mu
informacije dobijanje od Oniša koji su bili protiv rata došla još 14
aprila da se po naredbi Mudya Eniši i Armija napadnu na sve
strane. Veli ovaj da je ta depeša bila lažna. Pauza. Kara se ne sjeti
da ga pita kako je moguće da mali Eniši mogu isfolirati cijelu
Yuro potpisujući pristanak da ostaju u državi Bony. Valjda su dali
neke garancije. Da ta Yuro može intervenisati u slućaju da prekrše
mirovni ugovor i slično.
Kara se okrenuo knjizi koju je svjedok napisao. U njoj navodi da je
od Oniša grad Riedor bio napadnut iz 4 pravca. Borba je bila dva
sata i neki su uhvaćeni i ubijeni, njih 18, a neki su preplivali rijeku
i pobjegli. Tvrdi u knjizi da je jedan od njih, instruiran za to u
kasarni, namjerno navukao tu 172-cu ljudi da napadnu grad
tvrdeći da ih tamo za podršku čeka još 500 dobrovoljaca. Imali su
dvije zolje a dvije su kupli od Eniša. Jednom zoljom je zapaljen
hotel u kom su bili Eniš dobrovoljci iz Krajine u Hany. Niko kod
hotela nije poginuo kaže svijedok. U policijskoj prijavi službe
bezbjednosti veli Kara, kaže se da su napadači ubili su 18 i ranli 15
Eniša. Svjedok kaže da je ubijeno 11 a ne 15 i da su to čista
kolateralna šteta jer je napad bio isfingiran. Komadant napada
Slavko je poveo ovu akciju i ubijen je u njoj.
30/09/7011 08:44
Slušam suđenje KaraKAri i paralelno gledam moje postavke
recitacija poezije naših pjesnika sa Balka, Gmail, i neke ćlanke o
programiranju ljudi. Evo kaže da su i Merlinku programirali i
držali ko robinju da bi je kojekuda podvodili. Čak i predsjedniku
261
DASa. Imala je stan pun ogledala, od plafona do poda, čak i
stolove od ogledala. Da joj prazne mozak. Čak, vele da je govorila
kako su joj oteli bebu koju je rodila. Tako i sa niz pop zvijezda,
Zappa, Morisson i ko zna ko još da su bili djeca Generala i
programirani od vlasti da pjevaju i pričaju.
Na suđenju Enišu Kari se zatim pojavljuje Kara prezime i kod niz
Oniša. Jedan od njih je Muhamed, drugi je ujak prvog svjedoka,
Neđad. To zbunjuje strance da ljudi tri najbrojnije nacije u Bony
imaju ista prezimena. To i nas zbunjuje. Odakle su nastale te tri
nacije ?. Neki Veliko-Eniši vele da su Oniši na Balku nastali od
Eniša prelaženjem u drugu vjeru i da je većina Aniša također tako
nastala. Malo je to tragično smiješno i žalosno u isto vrijeme.
Pričaju sada o događalima u gradiću Ljuču. Svjedok je sada Oniš
Afić. Biješe komandir policije u doba početka rata. Već je bilo
ubijenih u sukobima. Naši gradići u Bony su svi od 5.000 do
50.000 stanovnika. Samo je Trader imao 500.000 i Anja Uka oko
150.000. Glavni organizator otpora Oniša je bio neki sa
prezimenom zastupljenim kod svih naših nacija Filipović. Kad sam
na Nadi počeo raditi u ropijen školi u našem gradu Kitchu, na
spisku đaka u dva razreda vidim to prezime. Srce mi zadrhti i
obratim se jednom tom đaku na našem jeziku. On ništa ne
razumije. Kaže da mu je otac sa Polanda a mama sa Ranca.
Nikakve veze sa nama tamo na Balku nemaju. Ma jesu Aniši
tražili svoje korjenje i tamo. Čak i presjednik Hany Actor
pozdravi predsjednika Polanda kad mu ovaj dođe u posjetu
riječima, - dobro došli iz naše bivše domovine. Ili oni ne znaju
ništa ili nas prave budalama da znaju to ko je i odakle je, pa neće
da nam to iz nekih njima samo znanim viših razloga otkriju. Kako
uopšte objasniti da Aniši, Oniši i Eniši imaju isti jezik i većinski
ista prezimena, a ratuju pod izlikom da su toliko različiti da ne
mogu više živjeti zajedno. Aniši i Eniši česo imaju i ista imena.
Evo i Kara se našali da rođak MuhamedKara iz Ajca nije poslao
neku brigadu u pomoć Ljučkim Onišima koju su oni 92-e tražili.
Završi se sesija za danas.
Petak je. ShuShlka je dobila platu za tri dana rada u Wayu.
Yupiiiiiiiiii. Nemoram joj ja davati. Provjerim na Internetu. Nije.
Javim joj kad sam čuo da je izašla iz kupatila. Ja recitovao i
snimao Nerudinu pjesmu kako je lako umrijeti kad ona zaronda da
je zvala šeficu i da joj greškom nisu poslali platu za tri semice
262
ljetnog rada. Ja snimam a ona ronda i sve ide u snimak. Planove joj
sve to poremeti. Inače ima neki odnos prema lovi kao prema
prolaznom jesenjem lišću. Naprosto je pomete. Navijem Tv
Grizville kad tamo repriza Pozorišta u kući.
I to ovog novijeg sa Bjelogrlim u ulozi oca. Onaj prethodni sa
legendarnim Đuzom u toj ulozi iz sedamdesetih je u crnobjeloj
tehnici. To je bilo kada sam ja bio mlad i naša porodica bila
kompleta i činilo se da će to biti zauvijek. Đuza je još živ i u 82-oj
godini života igra u pozorišnoj predstavi “Otac na službenom
putu”. Nju je posavio u pozorištu u GrizzVillu režiser iz Hany.
Kao nekad kad su se normalno umjetnici i ostali motali i
zapošljavali na Balku. Zar nije moglo tako stalno da bude. Bez
rata. A ne jer bi onda civilizacija vladala, a ne vukodlaci koji se
pojave kad ona popusti. Eto i Dasovci su dozvolili svakom da hoda
po njihovoj teritoriji. Teroristi su tako lako ušli i čak uzimali
časove letenja da bi 01-e godine sa otetim putničkim avionima
srušili dvije visoke zgrade bliznakinje visoke po 400 metrara u
kojima je bio centar Dasove poslovne moći. Za ćas su u Senatu
DASovci donijeli 300 novih zakona o kontroli stanovništva. Oni
što tvrde da je rušenje kula naručeno od uprave DASa tvrde da su i
ti zakoni bili već dobro pripremljeni za glasanje. Tvrde također da
bez Kula nebi prošli u senatu i da je sada nastao mrak za
demokratske snage koje su potrošile decenije da bi izborile
građanske slobode koje su imali.
Evo vijesti na GrizzVillu. Suvo preživljavanje košta familiju
100.000 dinara mjesečno a plate su od po 16 do 30 hiljada.
600.000 je oboljelih od dijabetesa u Sany. Trećina se lijeći
insulinom a ostali se boje inekcije, - kaže spikerica. Popis je u
Sany. U regionu Sandžaka gdje masovno žive Oniši i ne žele da se
popišu. Čak i parole pišu da se ne izlazi na popis. Na utakmicama
viču, - ovo je Urska i padaju u trans kada Sany izgubi neku
utakmicu od Urske. Tako bi i u finalu Yuro košarke. U posljednjim
sekundama Urci ubaciše pobjedonosni koš. Poslije godinu dana
nekakva komisija ustanovi da je Určin primio loptu dok mu je
jedna noga bila u autu. Đaba. Proš’o voz, -kađu tamo. Na Osovu
su pucali u tanovništvo i ranili desetak ljudi. KFOr kako se sada
zove vojska BOOMa koja puca je prethodno preorala sve Eniške
barikade i postavlja svoje carinske punktove. Osovo se 98-e
ocijepilo od Sany i postalo leglo narko dilera, a njihov šef optužuje
263
Eniško stanovništvo da su lopvi i teroristi. Eniši jedva
preživljavaju tako što preko zamišljenih granica Osova šverca
hranu iz Sany. Užas.
Policija zabranila sva okupljanja u Grizzvillu ovog vikenda. Time i
Gey ‘Paradu Ponosa’ koja je veliki problem na Balku. U Hany je
održana u Plitu i opet je nastala opšta tuča publike i policije. Tako
isto i u GrizzVillu već dva puta. Ovdje na Nadi u velikim
gradovima to nije problem. Čak i političari dođu na paradu i bude
kao neki karneval uz muziku i obilate bubnjeve. Odoh odvesti
Becky na posao pa malo u kafanu na čaj i poslije na moj reyon na
djeljenje lokalnih đabana novina i flajersa.
01/10/7011 00:26
U zatvoru na obali mora u Hany Baby napunio 72 godine. Bili mu
u posjeti njegovi sa sjeveroistoka Bony iz takozvane Krajine,.
Podnio je zahtjev za slobodu. Nađem na Internetu da je suđen za
bunu u Bony, ali mi nije jasno zašto je suđen u Hany i tamo leži.
On je rođen u Bony i 90-e je pobjedio na izborima u Bony pa
svoju pobjedu i glasove nesebično poklonio, prosto dao Mudyu. I
to kod nas može. A onda digao bunu protiv Mudija lično, a ne
protiv cijele Bony. Oni za bunu protiv Balka na Balku nisu nikad
suđeni. Balk je osuđen na smrt od Zapadne Alianse i svaka buna
protiv njega je bila nagrađena i obilato podržana od njih. Tako isto
bi sa Rakom, Afgom, Unisom, Giptom, a sada i Ibija. Više nigdje
na TV na Nadi ni ne spominju taj rat. Kao da je sve stalo. Adafi se
sakrio na jugu negdje kažu u ogromnoj pustinji i nema ga. BOOM
bombarduje njegov rodni grad Irt u koji pobunjeni napadači
bezuspješno pokušavaju da uđu. Ima puno civilnih žrtava. Na njih
se niko ni ne osvrće. Ovi na Zapadu jedva čekaju da vide leš
Adafija ili bar koeg od sinova mu. Leševe od njihove djece ne
prikazuju. Bilo bi pretjerano prikazati leš trogodišnjeg Adafijevog
unuka ili unučice i napisati kako je to veliki uspjeh nastupajuće
demokratije u Ibiji. Za ove starije je to pododno. Ili po mogućnosti
neki video kako su nekoga likvidirali kao vješanje Adanma na
Raku i od toga napravili video igru za djecu. Junaci crtanih i video
igara su zamjenjeni pravim ljudima i akcijama. U glavama djece
zapadnjaka koja brzo rastu je to sve postalo isto. Od igranja silnih
ratnih video igara su im ispražnjeni mozgovi i poravnate emocije i
264
ne mogu više da prepoznaju realnost i shvate da je neko zaista
tamo aleko na mrtvo ubijen. Da su razrušeni gradovi, bolnice,
škole, biblioteke, naftovodi, Tv, radio mreža, fabrike, obdaništa,
pruge, ceste, mostovi. Sve isto se dešava kao kod nas kad je
BOOM bombardovao Sany. Kao da će se magnetnim brisanjem te
igre sve dovesti na početak i sve će biti kako je bilo. Istina hoće,
ali na drugom mjestu, u drugoj državi, jer iste igre se počinju na
drugim mirnim i sređenim mjestima. Zapadni čo’ek nekako
nespretno sirotinjski slegne ramenima i kaže, - ma nje to moje da
vodim brigu. On je ocjepljen od bilo kakve moći i uticaja na
odluke o ratovima koji se vode i koji su negdje nezavisno od
birača planirani. Ljudima vladaju demokratske snage do izvjesne
mjere to jest do ratova. A u ratove mi se ne mješaj narode. Nemoj
da bi ko šta spomenuo protiv rata. Mučno neako.
Djelio sam novine odmah od 14 h poslije podne. Podjelio sam sve
jer sam imao samo dva tipa; lokalni Kich i jedan omot sa
flajersima. Tako sam uzimao nekad i po 14 jednih i drugih i u
hodu ih grupisao po dva i stavljao u sandućiće, kačio na kuke
ispod njih ili jednostavno bacio ih pred vrata ili predsoblja ako
sandućića nije bilo. Tri sata sam hodao i po dolasku kući nešto
poslije pet prilično crknut legoh na kauć. Dođe i ShuShka. Navila
je glasno Tv na programu 25 za još nevinu mledež. Ja se malo
budio, bunio, spavao, pa se na kraju premjestim u sobu i spavah do
20h. ShuShu je bila toliko dobra da je čak otišla po Becky na
posao.Zzatim su svratili na Mol da kupi četku, puder, sjenu i da
očupa obrve. Nema para pa je kući. Sutra ide sa društvom na
Univerzitet i ostaće do prekosutra kad od 10 do 13 h ide u Way da
radi.. Da isprazne glave od učenja evo već prvi mjesec dana imaju
tamo neku 24 satnu zabavu. Još dva mjeseca i nastupaju ispiti za
prvi semestar. Becky kuhala kupus za sutra, ispržila neke šnicle i
jaja sa paprikama pa ode da spava. Ja navijem narodnjake iz Bony
na Tv Odriča. Poslije poče tamo repriza one serije starije verzije
Pozorište u kući sa Đuzom u ulozi oca. Pojavi se i Rfan Ensyr kao
mlad i čupav hipi mmak. Odlčan je glumac i početkom 91-e neko
ga u GriyyVillu gdje živi i radi prebi na naci bazi. On nije Eniš pa
je to nekim nacistima smetalo. Glumci GrizzVilla hrabro ustaše u
odbrannu slobode i zatvoriše sva pozorišta. Svaka im čast. Mogli
su da ostanu bez leba. Kome je tada bilo do pozorišta. Međutim šef
Sany Murky ne prenu i nekako zagladi stvari. Bio je tamo u toj
265
seriji super slogan. “ Ja volim pozorište. I ja, ali ne u svojoj kući”.
Tek sam ga u potpunosti bolno iskusio i shvatio kad je 88-e počelo
pozorište u mojoj kući. Rastavio sam se od prve žene i sa njom
živio u stanu još godinu dana. Kada sam 89-e nagrađen za
scenografiju na festivalu u Azovi i kao gost otišao na Balk festival
Amaterskih pozorišta u Rebinje odlučh da se više ne vraćam u
Bačy. Poslije 10 i po godina dobrovoljnog izgnanstva sam se veseo
i pun nade vratio da zauvijek ostanem živjeti u GrassLandu. Pred
kraj tro i pol godišnjega rata, 8 Januara 95-e napustih ga zauvijek.
Pobjegoh preko već ocjepljenih od Balka Hany i Lovenije do
teritorije Austa, pa poslije tri mjeseca bezuspješnog pokušavanja
za negdje dalje, vrath se u Balk. Ovaj put lično kod Mrkog u
Grizzville.Tu ostadoh godinu dana radeći u dvije osnovne škole
kao prof Mateatike. 25-og Marta 96-e emigrirasmo na Nadu evo
već smo ovdje punih 15 godina. Sada gledam moj ljubljeni
GrassLand na Iternetu, kontaktiram sa onima što tamo ostaše da
žive ali je sve to virtuelan kontakt. Kao kad neko gleda ljepe žene
na Internet Čatu, priča ili kucka riječi na tastaturi sa njima a nezna
ni gdje su. Čini mu se da ih može dodirnuti, da su tu blizu a
nemože ništa. Takav je kontakt i upliv građana Nade sa ratovima u
Raku, Afgu, i sada Ibiji a prije toga kod nas na Balku. Shvatam ih
potpuno kad kažu, - ma nije to moja briga.
10/4/7011 9:04 AM
Crko onaj veliki laptop sa ekranom od 17 inča. I neka je.
Ubacio sam sinoć u novi kućni kompjuter neki moj DVD sa
natpisom Svašta da vidim šta je na njemu.
On ne proradi. Probam jutros na taj laptop koji smo prije 6
godina platili 1300 #, on crče. Izeš laptop što bi u regionu V na
sjevaru Sany rekli. Oni se baš ne nerviraju mnogo. Naučila ih
čudljiva priroda; led, kiša, suša, vjetar, snijeg, potop. Ono što je
dano od Boga da nam usjevi niknu ili ne niknu. A tamo je ravno
kao ogledalo i uspjeva svašta. Šta god od sjemena da baciš u
zemlju ono nikne. Zato se mnogo i ne jede ljudi tamo na
svakodnevnicu. Imali su bar leba i masti kad niko nije imao ništa
da jede.
266
Pisao sam sinoć pa nisam vratio USB iz novog u laptop i
naravno sve propade. Pisao sam kako se nesuđeni svjedok na
suđenju Osovskim funkcionerima koji su 06-e oslobođeni usljed
nedostatka svjedoka. Ubijeno ih je oko 40. Ponovo su pohapšeni
ovo ljet ali evo još jedan svjedok je ubijen. Odveden je na Hammer
da tamo bude na sigurnom prije pošetlka nekom ministru u vladi
Osova koji mu je bio komadant u logoru gdje su mučeni i ubijani i
Osovari i Eniši. Žena tog svjedoka kaže da on nije želio da ide na
Hammer. Nađen je u parku obješen o drvo. Policija je izjavila da je
samoubistvo, ali će ipak izvršiti uviđaj. Pa možda i jeste se ubio
zbog ucjene nekim groznim zločinom prema njegovoj familiji.
Kad sa đavolom tikve sadiš okrene se na tebe kada plod te tikve
nije u potpunosti uspio. Jadni čovjek. A da li nisu jadni oni koje je
možda i on mučio i prebijao i ubijao.
Sutra Becky rođendan. Ići ćemo u restoran.
Gud baj.
10/12/7011 4:41:18 AM
O, nemogu da spavam. Ustao sam prije sat vremena. Kada ne
spavam popodne u večer odem rano na spavanje oko 21 i 30 pa
rano i ustanem. Užas. Od ljeta ne radim a šanse za neki slijedeći
posao su minimalne. Bio sam jučer da vidim za desnu ruku. Boli
me iznad lakta i mogu je dići samo do pola. Pregledaju mi i vene
na ljevoj potkoljenici. Došlo doba. Mislio sam da pregledam i
glavu jer mi se na suncu nesvjesti ali ljubazna doktorica Uba kaže,
- stani prvo ovo. Odem na emplojment da pitam šta da u subotu
kažem u telefon onoj mašini za deklaraciju, jesam li ili nisam bio
sposoban za rad. Kaže mi jedna, nemoj, a druga prijavi. Pa i
logično je da prijavim da ovu sedmicu nisam bio sposoban za rad.
Zašto bih išao inače doktoru. Kaže mi da emploj mogu primati do
21 Aprila a zbog neoći mogu mi produžiti 4 sedmice. Slušam
suđenje pa neznam ni kome. Jedan se već ko zna koji dan navio da
objašnjava kako je radio centar veze u Riedoru i tom rejonu.
Uglavnom veze su bile u čestim prekidima. Sjetim se Adya. On je
Oniš koji je išao u u srednju školu. Roditelji su mu bili rastavljeni
pa je tata otišao u Sany a on je sa sestrom živio samo sa mamom.
U tim vremenima 92-e biti Oniš je bilo teško biti u tom rejonu.
267
Drugovi iz razreda Eniši ga nisu maltretirali ali su se osječali
lagodno jer nisu bil Oniši ni Aniši. Možete misliti tu atmosferu u
školi. Terrible. Neko da se osjeća bezbjedan jer je dotične nacije a
neko utučen i nesretan jer je neke druge. Pisao sam o njemu već.
On je sa lažnom ličnom kartom uz pratnju dva prijatelja iz razreda
zauvijek napustio svoj rodni grad i Bony, prešao u Sany. Bio je
kod tate samo 7 dana. Kad je vidio da se ovaj u četerdesetoj licka
za izlazak sa djevojkama posvađao se sa njim. Ta djeca ne
razumiju da ljudi bez obzira na godine traže partnera za spavanje.
Stanovao je kod strica pa u Oreat kod drugog strica, pa u
GrizzVille da preda molbu za odlazak na Nadu gdje smo ga na
tečaju ropijen jezika i upoznali. Mama i sestra su došle na Nadu
samo dvije sedmice poslije njega. Preselili su u Oronto pa čak i
tatu doveli. Našalost, tatu i još neke ubi prebrza vožnja kombija
jednog od ovih sveznajućih mladića sa Balka kada su se jedan
petak vraćali sa posla. Mjesto da za vikend uživaju u plaći koju su
upravo prmili odveze ih on pravo u smrt. Jedan takva nesreća a
toliko nesretnih ljudi zbog nje. Kako li je sa ratovima. Mi u
ponedeljak stigosmo da gledamo paradu Oktobar Festa u Kiču a na
paradi svega, svijeta sa obe strane Kinga. Prođoše nekoliko
Venova sa u koloru i velikim naštampanim slikama poginulih
vojnika Nade. Voze ih neke žene, pretpostavljam njihove supruge
ili majke. Uglavnom ih na njihovo mahanje i grčevit osmjeh
poprati slabašno mahanje iz zgloba šake i neprijatan muk. Poslije
njih maršira kraljevska pješadija. Gledam im lica. Moji đaci, malo
postariji ali uglavnom je to omladina, djeca. Djeluju smotano i
karikaturalno sa kapicama na kojima je loptica na vrhu, kao kod
kapica za male bebe. Tako je to ai kad zapucaju onda je to
ozbiljno. Iza njih veliki transporter tenk sa dugom cijevi napred.
Njih i tenk svi popratiše sa oduševljenjem. Kuda idete momci ?,
kažem u kameru snimajući video. Slikao sam i pretjerao. Navuko
se na photographisanje. Kao doga. Slikao sam oko 400 fotosa i pet
videa, tako da se Dra nanervirala i rekla mi, - dosta tog slikanja. U
tom trenutku pomislim nekako tužno da profesionalni photograph
treba da živi sam. Pa i pisac, jer to zahtijeva zaista puno
samostalnog vremena kada su drugi isključeni. Evo mi ton
itovremeno sa dva suđenja u Hayu dopire do ušiju ali ne do mozga.
Oba suđenja su Tanišićima. Jedan je bio šef tajne slušbe Mrkoga u
Sany a drugi Kara Kare u Bony. Ni neslušam ih nego kuckam ovaj
268
moj dnevnik a glasovi iz tamo dalekih sudnica mi dođu kao
podloga koja ubija jutarnju samoću. Nešto kao ulična buka kad
imate vremena i na neodeđeno vrijeme prijatno sjedite ispred
nekog kafića.
Evo je skoro 6 uutro. Odoh malo obrattiti pažnju tim nesretnim
ljudima koji iza brave sjede i nadaju se slobodi. Ja sam konačno
slobodan od posla i rada zauvijek. Pitam on agenticu za moju
starosnu penziju. Pita me za godine boravka ovdje. Ja velim 7013
će biti punih 17 godina. Ona uze digitron i izračuna 225 #
mjesečno. Sa NPP, Nada penšn plan koj imam 80 biće 300 Talira
mjesečno. Velim imam li pravo na saplemente. Veli imaš, ili
imate, kako su samo lukavo smjestil tu opciju u amerijen jezik jer
za drugo lice jednine i množine koriste istu riječ (ju), ali se to
mjenja. Uglavnom zavisi od ukupnog dohotka familije. Kada neko
ima 40 godina boravka ovdje oda starosnu penziju ima 525 Talira
mjesečno. Hoću li šta namaketi sa Balka za mojih 20 godina rada.
Ne vjerujem. Gudbaj živote.
Na suđenju se zapetljali oko prezimena Kovrlija. U nekim
depešama ga različito pisali, Kovilija, Korvlija itd., pa sudac pita
jel' to isti čo'ek. Odoh skinuti jednog Tanišića. Onog iz Bony, jer
onog iz Sani smo imali rijetku priliku za slušati. I suđenje tajnim
službama je suviše često postajalo tajno. Poskidam sve jer se nešto
sve zakočilo i oba suđenja sam čuo i dalje iako sam jedno uporno
htio skinuti. Ponovim kad tamo na suđenju Tanišiću iz Sany piše
da nema suđenja. Ja ipak drsko probam video prenos i on radi i
onaj radio prenos na našem jeziku. Svašta. Pauza. Opet vratim
onog iz Bony. Priča kako je bio prijatelj sa mnogim Onišima i
kada su Eniši preuzeli vlast u Riedoru. Za jednog kaže da je uspio
da izbjegne zatvaranja i emigrirao čak na Aust. Za drugog
prijatelja Ivca kaže da je snimao za Trader kratke vijesti. Bio je
zatvaran dva puta. Odveden je tek kad je logor Marska bio
oformljen a logor Eroterm i policijsku stanicu je izbjegao. Pušten
je pa ponovo priveden u Marsku i tamo proveo 40 dana. Blizu
policije sam primjetio parkirano njegovo auto bez goriva veli
svjedok. Lopovi ukradu auto i voze dok ima goriva. Ja sam mu
pronašao i ključeve, nasuo goriva i otišao je negdje u sa njima. I
mene su tukli braća Eniši, veli svjedok. Tri puta sam posjeto logor
Marsku. Tukli su me neki djelimično obučeni u Kotovim
uniforma.
269
Pauza i ovdje. Ne napišu pauza nego nema prenosa pa se ti sad
snađi ako baš otvoriš taj sajt na pauzi. Pomisliš da nema suđenja iz
ko zna kakvih razloga. Praznik na Yuro, bolest optuženog kao neki
dan Generalu Oniš vojske Ladiću. On je buncao kao da priča sa
ženom i td. Imao je prije togapar moždanih udara. Šteta što nije
ranije dospio na sud da čujemo njegove argumente. Sigurno ima
podataka koje bi interesovale javnost. Ovako će otići u nepovrat.
Ostaće samo jedna istina. Kao kod Kota.
Evo nastavak. Tanišiću u Sany je Mrki pleo spletke pa mu je
natovario neku komisiju a jedan od njih je tri puta na dan Mrkom
slao depeše i pisma. Pođe i drugom u Bony. Svjedok priča kako je
nastala ta atmosfera. Poslije ubistva jednog Eniša od nekog Oniša
30-og aprila počeli su excesi i sve do 30.og Maja nije bilo hapšenja
i odvođenja. Tek nakon napada Oniša na Riedor je to počelo. I taj
moj jaran kojem sam omogućio da ode je bio u kafani gdje se
vodila borba i neki sada heroji kod ta dva naroda poginuli. Kad
sam ga pitao šta si tamo ti radio on je nešto petljao kao navratio je
slučajno da uzme pare iz svog poker aparata. Svjedok kaže da
nema ni jedne Eniš kuće u Riedoru koja nije imala neku stravičnu
priču iz Drugog rata i navede tačan broj, blizu 20.000, djece koji
su tada pobijeni od Oniša u uniformama poglavnikove države
Hany. Navede primjer jednog Kotovog borca koji mu je pričao
kako su jednom od tih dana trčali za jednom grupom koja je
odvela djecu ali ih nisu stigli na vrijeme. Pobili su djecu a jedno su
dijete nabili na mali borić. Ono je bilo je još živo i u samrtnom
ropcu čupalo travu oko sebe. Dodaje mu taj borac da će sad ovi
novi parlamentarci u opštini da dovedu opet do rata. Što i bi.
Riedor je poseban na Balku jer je tamo bio pogrom Eniša u
Drugom ratu i ta se lampica pali u svakom Enišu kad dođu
nesigurna vremena. I ja sada osjećam više kao napad na mene kao
Eniša a ne građanina kada mi se dese neke stvari na Nadi, kao
prekid ugovora u školi, ili zašto me nisu zaposlili kao suplaj tičera,
zamjenika profesora, u školi u kojoj sam radio dvije godine. Ili
sada što nemam parking. Baka Betty prodala stan i ja osta bez
parkinga. Pitao sam haus mentenens menadžera Nika, nema ni
jedan slobodan za iznajmiti. Stavljao sam oglas u Landry rum,
prostorija za pranje i sušenje veša, ali ga je superintendentica,
jedna veoma neprijatna i osorna osoba, uvijek skinula. Ta žena
uživa kad nekome nanese zlo. ShuShki nije dala da slavi 16-i
270
rođendan sa društvom u maloj sali. Nije joj dala ni da dovede
društvo na bazen. Mi smo ovde kao u logoru. Strogo se pazi na
svaki naš korak. Pa i na Nadi mi Balki živimo jedni pored drugih.
Ne posjećujemo se puno između sebe, priredbe su strogo odvojene
na naci i vjerskoj bazi u organizaciji vjerskih šefova. Ako ko
zaluta ponegdje to je rijetkost. Ja bih volio doći i na zabavu Aniša
ili Eniša ali se nebih tamo osjećao lagodno kao u kafani na Kingu.
Tamo smo sve fele ali da je gazda neko od naših sa Balka
proglasili bi joj jedno od tri imena vojski iz Drugog rata i
pripadnici ostala dva naroda se nebi osjećali prijatno u njoj. Samo
kad je na vlasti neki stranac naši se u Bony na Balku osjećaju
bezbjedno. Pod uvjetom da nije pristran nekoj od tri nacije, a to se
nikada do sada nije desilo jer postoji i mito i korupcija. Nemoć da
se svima ugodi, itd. Ima jedan vic o ugađanju. Kopiran je iz novina
na Kirilici.
Човек је послат из Источне Немачке у Сибир да ради. Знао
је да ће његову пошту читати цензори, па је рекао
пријатељима: "Дај да смислимо неку шифру. Ако је писмо
које од мене добијете написано плавим мастилом онда је
истинито, а ако је црвеним онда је лажно".
После месец дана, његови пријатељи добијају прво
Све је плавом бојом. У писму пише: "Овде је све
Продавнице су пуне хране. Биоскопи приказују
филмове са Запада. Станови су велики и луксузни.
ствар коју не можете овде купити је црвено мастило".
писмо.
дивно.
добре
Једина
Ovo je ispričao čovjek na demonstracijama protiv
kapitalističkog Systema. Kaže dalje. Овако ми живимо. Имамо
све слободе које желимо. Али нам фали црвено мастило, језик
којим бисмо артикулисали наш недостатак слобода. Начин на
који су нас научили да причамо о слободи – рат против
тероризма и тако даље – фалсификује слободу. Naum mi padnu
velike fotografije poginulih Nađana na Afgu. Zar je baš tako
moralo da bude?. Dalje on tvrdi da kapitalizam nema veze sa
demokratijom. Ми нисмо комунисти, ако комунизам значи онај
систем који се срушио 6990. године. Запамтите да су данас ти
комунисти
постали
најефикаснији
и
најокрутнији
капиталисти. У Кини данас имају капитализам који је
271
динамичнији него ваш амерички, а не треба му демократија.
Немојте дозволити да вас уцењују да сте против демократије,
ако критикујете капитализам.
Bi to na skupu u New Yorku na DASu. Zauzeli bili Bruklinski
most pa ih oko 700 pohapsilo. Tako ovi na vlasti etiketiraju i
odmah proglase nekoga za neprijatelja privatne svojine, sloboda,
demokracije, komunistu, itd. Čoek filozof navodi primjer krize
koje je uništila više privane svojine nego sve nesreće, komunizam
je propao ali su problemi ostali. Socijalizam postoji samo za
bogate. Slučajno je iz Lovenije koja se 91-e prva ocjepila kao
nezavisna država od do tada jedinsvene države Balka. Nevjerujem
da je namjerno. Ime mu je nevažno. Napisao je preko 100 knjiga.
Jadna mi mati. Ko će to sve pročitati ?. Evo sam punih pet sati za
ovom spravicom što piše dok ja tipkam na njenoj tastaturi. Znate li
da su u jednoj školi na DASu ukinuli svako pisanje rukom ?. Da
da. Djeca poslije 12.000 godina od kako je Bog Thot donio pismo
u Egipat su prestala da uče pisati. Nema više da se čuje glas
učitelice ili učitelja u razredu, - tanka kosa debela uspravna. Čak
smo i u starijim razredima na tehničkom morali tušem da pišemo
tehnička slova. Bez mrlja. Neki dan okrenem radio Grassland.
Umro učitelj Kruno. Išli smo u prvi Gimnazije a on u drugom
pređe u učiteljsku. Osta cio život u Grasslandu. Dok na vlast ne
dođoše demoktatske snage bi jedno poduže vrijeme i direktor tog
našeg gradskog radija. Maštao je da uvede kablocku televiziju i
čak da kupi helikopter za potrebe firme. U ratu smo se viđali skoro
svaki dan. Sjedili bi kod kafana-radnje Esso i uvijek pričali o
koječemu. To je onaj kojega u cilju raspaljivanja
međunacionalističke mržnje između Oniša i Aniša navedoše u
nekim novinama u Hany kao žrtvu njegovog ponajboljeg druga
poduzetnika te radnje E-Se čija čerka u to doba ode u Hany da uči
u srednjoj medicinskoj školi. Javi se ona tati i reče mu da ne brine i
da ona nema nikakvih posljedica od tih pisanija jer ima i u Hany
pametnih ljudi i profesora koji ne vjeruju režimskim podvalama i
lažma. Mi odahnusmo. Pa svaki dan smo pili kafu zajedno. Pili i
nastavili. Imao je krasnog psa Tornjaka. Ime je dobio po imenici
tor koja označava ograđeno mjesto za čuvanje ovaca pod vedrim
nebom. Nacisti nas gurnuše u takve torove 92-e godine pod paštom
demokracije. Isto kao kad 6918-e pod imenom Komunizam
272
uvedoše tortutre, ubistva i pljačke. Nešto što sa Komunizmom
nema veze. Da bi ga spriječili. Tako i kod nas, da bi spriječili
demokraciju uvedoše torove. Mnogi postadoše rasni psi, vjerni
vođama stadama ovaca. Kao Tornjaci. Moj prijatelj Kruno je
odvajao od sebe da bi hranio to bjelo i ogromno kuče. Zahvaljujući
Kruni taj pas dobi i svoje ime i mjesto među rasama rasnih pasa.
Tako i mi dobismo imena nacija od sudija da bi nas lakše mogli
ocjenjivati i bodovati kad počnu ratovi. Ko je za odstrel a ko nije.
Tako je lakše ubiti čovjeka, a ne kao neko nepoznato biće,
svemirac bez nacije i imena. Kad mu znam pripadnost zna mu se.
Ili ili.
13.10.7011. 7:33:59
Kišilo je jučer kao iz kabla. Ona jakna sa znakom Ojote se
pokazala odlična. Podjelio sam flajerse na moje dvije teritorije.
Užas. Bio sam mokar iznutra od znoja jer ove jakne dobre za kišu
ne dišu pa sem kiše štite i od spoljašnjeg vazduha. Cijelo vrijeme
sam mislio na razgovor sa Nikom, vlasnikom kompanije za
održavanje zgrada. On je veoma ljigav čovjek i glavno mu je bilo
da raspravlja o arogantnoj superintendentici koja mi je branila da
stavim oglas za parking na tablu. Dož
Đem kući poslije kafane i zateknem njegovu poruku u telefonu.
Javim mu se pun nade da mi je obezbjedio jedno parking mjesto a
on opet o njoj, kako to nije istina, kako ona ne laže itd. Kažem mu
da vidi sa njenom pomoćnicom koja mi je bar tri puta rekla da ne
možemo stavljati oglase nego da čekamo ponude stanara. Oni su
toliko naporni sa tim pričama da vas mentalno izlude. Tako i onaj
Gery iz štamparije mi je popovao bar mjesec dana jer sam došao
15 minuta prije otvaranja komjuniti centra da predam poštu. Tako
su mi rekli oni što tamo rade da mogu doći već od pola devet a ne
od devet kad je centar službeno otvoren. Sa bolovanja se vratila
sekretarica koja to nije znala i kad me vidjela 15 do devet nazvala
je Opštinu i žalila se da je to ozbiljan prestup. Bila je tu samo taj
dan i dugo zatim je više ne vidjeh tamo. Stara naprda. Gery me
gnjavio čitav mjesec dana sa tim do besvjesti, zašto, kako, što ...?
Ja u početku mislio da se on šali, ali jok, iako smo bili dobri
prijatelji, ali sad vidim da je to bilo više sa moje strane, on nije
popuštao nego se s vremena na vrijeme na to opet vraćao. Tako će
273
biti i sa ovom nada sve arogantnom ženom. Znam takve ljude.
Njihove kuće su bez knjiga. Slike na zidu su reprodukcije iz neke
robne kuće uokvirene obićno u bordo okvire. Sve je zategnuto,
hemijski očišćeno i bez duše. Po cio dan sjede pred televizorom i
piju pivo. Niko u kući ne svira ni jedan instrument. Slažu novac na
banci i dršću nad svakim centom. Nemaju šta u životu pa im je
svaka takva situacija kad im se neko obrati važan događaj pogodan
da se istresu na nekoga. Da istresu svoj jad, nemoć i strah. Strah od
guvermanta, bankara, kriza, nestanka posla, ratova, mrtvih vojnika
koje sa nekih ratišta po dalekom i nepoznatom svijetu donose kući,
nameta, immigranata, siledžija, vatre. Da nebi došlo do suda
moram da izaberem neku taktiku, najbolje šutnje, a time i globa jer
oni rado preko advokata pružaju pandže na tuđe novčanike. Bože
sačuvaj me samo njihove dreke i beskonačnog ponavljanja ko je
šta i kada rekao. Toliku ispraznost nemožete ni da zamislite.
Postao sam isti kao i oni, uplašen do kosti.
15.10.7011. 16:27
Je li moguće ?. Presjednika DASa tuži Amnesty Voč zbog
dozvoljavanja torture na Talibanima, zatvorenicima vojske agenta
8A. Skidali su ih do gola i mlatili na hrpi. On sin Uš dolazi na
Nadu za 6 dana. Nada odbija svaku pomisao da ga uhapse naravno.
Voč se hvali da je sin odložio put na Suisse zbog pokrenute tužbe.
Svašta. Jašta. Novi najnoviji predsjednik DASa je zatvorio tajne
zatvore i osudio torturu ali nikakav postupak nikad nije pokrenuo.
Interesantno da se danas u 82 velika grada održava protest
protiv Kapitalizma. Šta bi oni novo ne znaju ali im dodijalo slušati
kako banke i firme propadaju a njihovi menadžeri dobijaju
milionske bonuse. Ma to je neka 'aje'ancija, što bi naš Hariky
rekao. U Sidneju na Austu u gradu od 7 miliona na protest izašlo
2.000 stanovnika približno. Ma neko se šali sa nama. I sa Polanda
je stigao na DAS glavni rušilac Komunizma u njegovoj zemlji a
time i dalje oko Ussije i u njoj samoj, i kaže kako on nikada nije
volio Kapitalizam... a šta voli ne kaže. Ništa. Dobra kola i položaj.
Dobio je i Nobelovu nagradu za mir i mjesto prvog predsjednika
Polanda poslije dolaska parlamentarne demokratije na vlast. Dosta.
Dosta, velim i ja sam sebi ovog pisanja ali nemožeš. Događaji
guraju jedan drugoga.
274
Znam da nisam neki pisac ali mi se neda ostaviti. Pogotovo kad
naž po ocu Grasslanđanin Kusto progovori. Evo šta kaže između
ostalog: - Osovo kao centar stare Eniš države danas je jedna mala
državica koja prati ideje moćnih, a ne može da se pohvali
dometima u istoriografiji i kulturi. Umesto kategoričkog
imeprativa kulture, ovog puta je heroin glavni obrtni izvor. Čujem
i da su vlasnici rudnika i giganta „Trepče“ biznismeni koji su nam
ovde držali lekcije iz demokratije, a da je vlasnica „Telekoma“ ona
što nas je bombardovala. Da izašao je jednom članak ko šta ima na
toj jžnoj pokrajini Sany. Da ne povjeruješ. Pa kad ti ljudi stignu
sve to da rade. U svojim zemljama su političari sa dobrom platom,
zatim uzmu neki resurs negdje u svijetu pa obrću milione tamo.
Nadljudi.
21.10.7011. 6:45:07
Ma ustao sam u pet. Starci nemogu od uspomena više da
spavaju. Ubujen je Adafi. Ibija je slobodna. Namjerno pišem
ubujen jer se sjetim glumca koji je glumio prevodioca i tako
govorio tu riječ. Eto i visoka funkcionerka, sekretarka DASa reče
da je najbolje da se Adafi ubuje. Dodala je, ili uhapsi. Prvi put
čujem od neke visoke vlasti da traže da se neko ubije. Možda je
mislila da se on sam ubije, onako humanitarno, a ne da ga ubiju. I
stvarno je ubujen. Prethodno su ga zarobili u kanalizacionoj cijevi
ispod neke ceste i poveli u zatvor, gdje bi drugo, ali njemu odani
osuše paljbu i u tom sukobu ubi ga neki u glavu. Neko dodaje da je
taj mali konvoj za svaki slučaj malo probombardovan i od
BOOMa. U gostima na Afgu Sekretarka DASa pogleda video na
Ipadu i blago se nasmiješi. Na snimku je Adafy bez ikakve kape, a
namjenjao ih se za 40 godina vladavine na tone. Zato ga je teško
prepoznati još i bez ogromnig tamnih naočala kakve obično nose
Mafio bosovi, a i Koto pred kraj karijere. Proćelav je duge i vidno
svijetlije kose. Mora da nije imao više ni crne farbe za kosu. I sin
mu je jedan ubijen a drugi ranjen, kažu vijesti. Gdje su mu žena i
ostali članovi ogromne familije niko ne zna pouzdano. Krvožedni
pobunjenici ih traže svuda a ako su zbisali van Ibije da se vrate
nazad od susjednih zemalja. Neznaju ni ko će da vlada Ibijom.
Sada ih svi mole da se plemena ne pobiju između sebe. Uglavnom
jedna Era je završena.
275
Kontrolu nafte će preuzeti pomagači svrgavanja, članovi
BOOMa. Možda nam i benzin pojeftini jer smo i mi stanovnici sa
Nade njegovi članovi.
Slušao sam onog našeg Eniša što mu zabraniše da dođe na
Nadu i drži konferencije. Ma nije loš. Predviđa pad Zapadnog
carstva upoređujući ga sa propastima Panskog, USSo, GB, jer ih
inflacije i dugovi ruše a ne neke revolucije. One dođu poslije kada
mase masovno počnu da tragaju za lovom, dodajem ja. Veli on da
je ovo totalitarzam DASa i saveznika mu, a trzaće se još 20-ak
godina. Zato cijepa gdje može. Taman kad ja izdam moj Memoryroman i obogatim se.
Kupio sam nove čizme. Bijahu neke u Talize za 10 # ali ipak
kupih nove za 51 #. Mogu izdržati i minus 40 Celzijusa. Probao
sam ih sinoć. Laganije su od onih sefti cokula. Super. Komšija
Dag mi je dao da parkiram na broju 25 do prvog od kada ga je
izdao nekom. Šta ću poslije neznam. ShuShu marljivo studira. Eto
je iz Atmosferske Hemije dobila 96 %. Svaki dan ode ujutro i vrati
se kasno noću. Nosi neku hranu, štedi a onda iznenada lupi neku
kupovinu cipela, laća benzina i ode 160 # odjednom. Danas joj je
plata a i Dra. I meni treba stići ček na 470 # emplojmenta. Tako
svake dvije sedmice do 21 Aprila. Mič mi za dvije nedelje nosanja
novina dade 220 #. Good.
22.10.7011. 7:12:26
U Raku je DAS izgubio preko 4.000 vojnika. Ko ih ubi ?. Ko su
ti ljudi koji pucaju na njihove vojnike. Nemamo pojma.
Pobunjenici. Tako nam kažu na Tv. Eto se poslije 9 godina vojnici
DASa od tamo povlaće skroz. Ima ih još samo 40.000 a bilo ih
skoro četrvrt miliona. Kuda će sada ?. Onaj Uš što ih posla tamo bi
jućer gost na Nadi. Držao je govor ali ga publika nije baš pažljivo
slušala nego tražila da ga neko uhapsi zbog dozvoljavanja torture
nad Talibanima. Kažu njegovi da je to pomoglo da se otkrije leglo
i utamani njihov vođa 8A. Sad je i Adafi pokojni. Ko je slijedeći
predsjednik neke države koji se ne sviđa centralistima ?. sve se
plete oko Siriusa ali se on neda. Pomlato je dosta bunđija. Onaj u
Emenu bi mogo da strada ubrzo. To i nije neka jaka država. O
dosta o politici. Nego vratimo se domaćim temama. Odvezao sam
oko pola 12 Becky na posao a na pijacu mnemogoh parkirati pa
276
produžih u kafanu. Bijah sam oko pola sata kad se Išo pojavi.
Odmah zove svima piće koji uskoro dođoše, Gandra, Vicky, i
Ljože. Malo sam se zezali na Balk način da ujedemo za dušu ali
bez krvi. Kažem im da će mi Gugl slati pare za moja videa a sada
teba da snimim neki i dam mu dobro ime. Naprimjer snimim tebe
Viky i kažem Viki Lix pije kafu na Nadi. On niječe. Zeza nas da
smo stari, ajd što mene ali Gandra je u najboljim godinama velim.
Nisam ni znao da je blizu šesdesete. Odem na pijacu oko 14 i 14
kada se sve zatvara. Kupim jaja po normalnim cijenama, pa grožđa
po 50 centi za paundu, jagode po 1 # kutija, paprike, šljive, greyp
po klizanim cjenama. Dođem kući oko 15 h, malo prije naše od
185 cantimetzara male ShuShu. Ona marljivo uči za mi-term,
polusemestralni ispiti. I tu se bodovi kupe. Radila je danas malo u
Waju, pa popodne ode na univerzitet. Gledao sam preko kabla na
Tv utakmice Panskog prvenstva. Ristijan dao 3 gola za EalAdrid.
A on je meni najbolji na svijetu. Ipak stručnjaci već dvije godine
daju tu titulu Essiju u Arceloni. Gledao sam i njih odmah iza ali
ništa, nije uopšte bilo golova. Uvečer odem po Backy pa malo kod
Vijete na kafu. Njen sin se zove isto Istijan i spremao se za izlazak.
Svaka dlaka je morala na glavi da strši u svom pravcu, kaop kod
ježa. Takva moda sada. Mi smo u doba naše mladosti nosili duge
kose kao djevojke. Sada na FB osvanjivaju te fotografije čupavih
mladića. Naši su se roditelji ibretili, čudili, molilida se kosa malo
poravna, skrati a bome neki nisu smjeli ni pomišljati da ih pušćaju.
Evo u novinama čitam da je 10 % stanovnika u Bony
prezaduženo kreditima koje su im nametnuli drugi. Trideset ih se
ubilo do sada. Oni koji se još nisu ubili i oni koji uživaju u
blagodatima tuđega novca susreću se zamalo svaki dan. Prvi su u
stalnoj utrci preživljavanja, u besanici iščekuju da zvonce na
vratima označi kraj svemu, drugi jure u skupocjenim autima,
prepisali su imovinu na druge ili je zamijenili za posjede u van
Bony, idu na ljetovanja na Avaje ili Teget-Jadran, njihove su
fotografije u atmosferi raskoši na FB i sličnim društvenim
mrežama...
Fotografije prevarenih jamaca jedino se može vidjeti na
smrtovnicama. Užas. Ćuli smo da je tako u Grasslandu naš
poznanik nasukao neke ljude. Vidio sam mu uvijek lijepu i
dotjeranu ženu na fotosima FB na nekim stranim destinacijama u
277
de lux gardarobi. Direktori firmi su falsifikovali dokumente o
primanjima radnika, poturali im da blanko potpišu mjenice, inače
slijedi otkaz, i zaduživali ih do guše.
Osnovali prevareni ljudi udruženje od 340.000 članova, pa se
sude sa silnicima ali slaba vajda. Među bankama je i Hypo banka
koja je švercerima droge davala i po 100 miliona kredita a oni kao
počeli malo vraćati brojeći do 4 i stali. Ta je banka i premijeru
Hany davala 5% provizije na državnički dug pa je on jadnik sada u
zatvoru. Nekad bio sila a sa mu trebaju krila jer je vozio lude
vozove bez šina, - kaže jedna moja pjesma. I ja ih vozim. I ja sam
dio systema. Mafija. Bacam višak novina u smeće. Skoro sam po
jednom tom iskrcavanju kod komšija došao na parking a oko mene
lagano klize dva policijska auta. Mislim se, e Gilea ona zabrađena
žena što prođe kraj tebe dok si istovarao novine u kontejner
socijalnih tan-hausa nije bila prava nego neki tajni agent, i evo ih
po tebe, parkiram ladno stoički i gledam, odoše malo dalje i oko
nekog auta se sakupiše. Eto a ja pravi kriminalac im pred nosom
šetam kao u nekom filimu što bi moja mati rekla. Ko zna kada će i
meni zakucati na vrata i reći, - nemožeš ti Gilea više bacati novine
u tuđe smeće nego u svoje. Ađe ću u naše tolike novine bacati,
Aždaha od suprintendetice bi me prijavila. Jadan ja. Kuku meni.
Jupyyyyyyyyy. Evo mi proradio Hany Tv. Ma nisam ga mogao
slušati mjesecima. Šta li to bi da proradi. Još Bony da mi radi. Na
mom terenu djelitelja flajersa, kad se po tri saberu debelih i do
jedan inč, to jest dva i po centimetra, jedan Romenijen sa Balka mi
kaže da je i on nosio novine, ali jutrom od 4 do 7 i zarađivao oko
800 mjesečno. Stanjio je dobro stomak ali nesmije više jer je na
disability, invalidska penzija. Boli ga rame kao i mene. Pozva me
na rakiju koju sam pravi i uvalih mu na kraju moju knjigu. Ma za
te normalne novine naš zemljak i zaista dobar pisac OjaAčar
obećao mi je da će me ubaciti na to dijeljenje od 30 centi po
komadu, gdje ne treba da se otarasim viška jer ga nema jer dijelim
prave novine koje narod plaća. Izvagao sam se u Waju u srijedu
uveče kad je ShuShka išla da igra odbojku. Imam 135 kg. Užas,
jopet debljina. Moram stati. Jučer popodne sam jeo samo voće,
crni luk i paradajz, ali uveče Becky spremi špinat i šicle. Nisam
mogao da bar jednoj odolim.
Na FB hrabro napišem da nisam znao da mi je Nada u
građansom ratu u Ibiji. Naime taj rat je završen a na Tv u Sany
278
zovu ga građanskim. Silno bombardovanje BOOMa čiji je i Nada
član, po Adafijevim snagama ispada kao neka elementarna pojava,
kiša, suša, grad, koja na ishod tog rata nije vrijedna pomena. U
novinama prikazuju fotos zarobljenog sina od Adafija kako puši
zadnju cigaretu. Pored njega je i plastična boca sa vodom a sav je
poderan i ogreban. Ubili su ga potom. Ko, ne zna se za sada. Novi
premijer jako žali što je Adafy ubujen jer bi on sada na vlasti volio
da ga sud sudi. Sada mu sudi neko mnogo jači od tebe izdajnička
dušo.
Dok si bio pored njega lizao si mu stope i krao od naroda kao i
on a sada si na vrijeme pobjegao pobunjenicima. Pa njega nema ali
ima mnogo vas saučesnika koji bijaste oko njega. Čitav Ibijski
narod treba uhapsiti. Svi su mu pljeskali, vrištali do ludila kad se
pojavi na prozoru ili pred masom negdje u prolazu pa je mislio da
je sve u redu sa njim i diktaturom. Šta će te sada ?. Vidjet ćemo
uskoro kako vas pljačkaju oslobodioci, nemilosrdne elementarne
nepogode koje će sem već zaboravljenih 200 milijardi nastaviti da
pušu vaše blago, naftu. I vodu. Evo i na kvorumu katoličke crkve
pričaju o radu. Veli jedan da je od 80-tih počeo neki novi
Kapitalizam, otimačina kapitalista putem države. I za običan svijet
nastaše krize. Bravo, sada mi je nešto jasnije. Od svih na puno
radno vrijeme zaposlenih u Hany 7 % nemože ni da zadovolji
osnovne potrebe sa svojom punom platom. I u Svetoj stolici će
uskoro raspravljati o dužničkoj krizi. Usput su proglasili nova tri
sveca, pratili stanje u Ibiji i pozdravli rušenje krvoločnog systema
za koji kažu da nije bio human. Nadaju se slozi i miru tamo, jer
ako im tamo zasjednu vjerski extremisti za koje je svaka crkva
neprijatelj ne piše se dobro svim susjedima pa i njima koji su samo
pola sata daleko nekoj modernijoj raketi upućenoj sa Ibije.
Slušam da je Ibija dobro razrušena. Niko nije trčao da pomogne
da se iz ruševina izvuku povrijeđeni i mrtvi kao sad u Urskoj zbog
zemljotresa gdje je broj unesrećenih 480, možda 1 % od onih u
Ibiji. Znači rat nije elementarna nepogoda zaključujem ja pa se
može spriječiti. Svi se pitaju ko je slijedeći na listi za napad
BOOMa. Za Sirius je bilo planirano da počne rat zajedno sa Ibijom
kažu sada neki analitičari ali je negdje zapelo. Čajna i Usso sad ne
daju da se izglasa rezolucija u NU kao za Ibiju da se može
bombardovati, mada sada tvrde da i nije bilo tako dogovoreno ni
za Ibiju nego je bilo izglasano da je BOOM može samo nadlijetati
279
i osmatrati. A Ibijski gradovi su masovno rušeni kad bi dali otpor
pobunjenicima. Puno je mrtvih oko 200.000 civila navode neke
novine a od šest miliona stanovnika njene države trećina, dva
miliona je raseljeno, to jest pobjeglo od kuće zbog mogućeg
istrebljenja. Kod nas u Bony 100.000 mrtvih a od 4 samo pola je
pobjeglo od kuće.
Adafi i sin su sahranjeni na nekom nepoznatom mjestu u
pustinji, a drugi mlađi sin kojeg ne mogu nigdje locirati poručuje
iz ilegale da će biti šef opozicije nove demokratske vlasti.
Predsjednik Sany je bio na Hammeru da ih ubijedi da prime Sany
u zajednicu Yuro država. Moli kumi a oni mu samo poturaju da
Osovo prizna za nezavisnu državu. On to neće da uradi i traži da se
autohtoni spomenici kulture Eniša zaštite od najezde Osovara da ih
unište ili preobraze u Osovarske. Uvijek se tvrdi da je na starim
temeljima napravljeno novo doba pa i ti spomenici kulture koji su
obično neke tvržave, crkve ili manastiri. Ako i bude Sany
primljena niko neće slaviti. Iza obilnih fondova kriju se zavisnost o
dugovima drugih. Tako Lovinska država može ostati kratka 170
milijadrdi zbog duga države Grecije. Nema slavlja za obavezu da
se prijavi koliko rakije pečeš i svinja kolješ, ako klanje uopšte i
dozvole. Klanje ljudi, to da, svakako, ali svinja ne. Jedan prof
filosofije Migel de Unamun poruči 36-e sa katedre u Salamaniky
da fašisti mogu narod pobjediti ali ne i ubjediti. Zato slavlja neće
biti ako ikad Sany uđe sa njih 27 u zajedničku državu. Tada bi i
Hany i Bony isto bile primljene pa opet svi naši narodi Balka u
jednoj državi. Smijurija. Bježali iz zajedničke države zbog
samostalnosti i autohtonosti kulture, jezika aono jope zajedno.
Užas. Kako li će onda voditi bratoubilaćke ratove. Kažem
bratoubilaćke jer govore isti jezik koji ima 4 imena i njih masa ima
isto prezime a vode se ka pripadbici pod različitim nacionalnim
grupama. Narodi Balka ko ste vi i odakle dolazite? Ko vas toliko
unakazi ?. Vaša priroda, samoljublje, egoizam, narcisoidnost,
ograničenost, netolerancija. Vi ne vidite da četvorougao ima 6
tjemena nego samo 4, ona gdje se sastaju susjedne stranice, a ima
još dva tamo gdje se sastaju njegove dvije i dvje suprotne stranice.
Kod vas je sve na dohvat ruke. Idite malo dalje, dozvolite i
drugima da Vam kažu nešto važno i za njih.
Na protestima protiv Systema DASa je svega i svačega. Iznijeli
su spisak od 13 tačaka. Prvi je da minimalac bude 20 # na sat.
280
I tako da se da 2000 milijadri za puteve i šume, ukine fosilno
gorivo, da se ukinu granice, dugovi, privatne osiguravajuće
kompanije. Niko ne spominje ratove, vojnu industriju i vojsku
smještenu u 200 destinacija po svemiru. Podršku demonstrantima
daju oni koji su bliski DAS vlasti i po svijetu dizali profesionalne
bune od kojih tamnošnji narodi nisu imali nikakve koristi pa se
sumnja da je to sve namješteno. Nešto slično kao onaj upad Hany
terorista sa Austa na Balk 72-e da se ispipa stvarno stanje i posjeku
neke glave i smiri situacija slijedećih 20 godina. Niko im ni čašu
vode nije htio dati. Sada se svi u Hany trse da su bili cijelo vrijeme
uz njih a u tim danima su ih mobolizirani kao rezervisti
uniformama Kotovog Balka sa petrokrakom na kapi ili na
čeličnom šljemu lovili u potjerama i ubijali kao neke mrske zvijeri.
Jadni zavedeni ljudi samo su se iznenađivali kako to da nema bune
Aniša protiv Kota i njegove države. Neko ih je grdno nasamario.
Još se ne zna ko, ali je čudno da masovna buna Aniša planu 19
godina kasnije. Sve sve ali na demonstracijama koje se šire po
DASu jedna od najbrutalnijih scena iz Ouklenda je kada veterana
iz rata na Raku, pogadja gumeni metak u glavu, zbog čega je
prebačen u bolnicu sa dijagnozom - fraktura lobanje. Tamo
policija prvo puca a ne pita ko kod nas na Balku. Tako i pogibe
mladi policajac u GrizzVillu kada je neku noć sprječavao pljačku
banke. Ubi ga neki 22- godišnji manijak optužen za 23 krivična
djela.
27.10.7011. 6:02:29
Vijesti na GrizzVillu. Jedna barikada na Osovu je propustila
dva Đipa. Eniši podigli balvanske barikade da im Osovari ne
hodaju tuda u Džipovima BOOMa koji se za priliku boravka na
Osovu zovu FKOr pa već danima pregovaraju i napeto je ko
kišobran. Parlament zajednice 27 zemalja Yuro poslije
neprospavane noći otpisali 100 miliardi duga Greciji. Kažu da
jedino tako mogu da spase tu Uniju u kojoj je član sa Balka samo
dvomilionska Lovenija. Još dodaju da će emitovati 1000 milijardi,
valjda oštampati bez pokrića. U Hany predizborna kampanja pa se
udaraju niski udarci. Neko prijavio partijce na vlasti da primaju
mito pa će SKOK policija da vrši istragu. Premijerka Osor osorno
odgovara novinarki „ Ma dajte, molim vas...“ i sjeda podignute
281
kragne ljupkog kaputića na zadnje sjedište u neko službeno auto
naravno crno obojeno. Neki dan ti isti na vlasti su onog Eniša,
doktora sa veoma dobrim ocjenama na studijama kojega nikad nisu
zaposlili kao ljekara jer je Eniš u Hany dali na sud jer ih na svakoj
sjednici zove lopovima. Ne piše im se dobro kad se uzme u obzir
da im je bivši šef i premijer Hany u zatvoru. Zadužio Hany do
beskonačnosti uz uzimanje provizije. Ko zna šta narod voli. Možda
otpis duga Greciji navede mnoge sada da se zadužuju još više i
vide da je bolje grabiti iz bunara bez dna.
Napolju je očajno oblačno. Crnje nemože da bude. Crni oblaci
ne miču sa neba, čuvaju svu vodu i samo pomalo popršću po
zemlji. Jučer poslije 16 h sam dijelio malo flajerse i prekinem oko
pola 19 h. Nastaviću danas. Možda svratimo i do crkve jer je Sveta
Petka pa da zapalimo svijeće za žive i za mrtve. Imam neke fotose
te naše crkve koje skupljah 2 godine pa sam ih uradio i meto u
plastične omote i zadenuo tamo i koverte kao da se ljudi ne muče
sa tim šta da rade sa tom slikom. Trebao sam im i poštanske marke
da naljepim pa da se sjete da nekom to pošalju. Ovde smo izgubili
pamćenje. Na umu nam je samo koliko i gdje se može zaraditi. Eto
preključer noseći neku kutiju sa namirnicama i istovremeno
manipulišući njome i metajući magnetnu ploćicu u uski prorez
pored ulaznih vrata iz dvorišta da ih otključam otrgnem najlon
konac koji je držao ljevu plastiku sa dioptrijom i ostadoh bez
naočala od 500 talira. Jedino skupo što još od materijalnog
imadoh. A i dodijale su mi. Staromodno velike koje su 70-tih
nosali Rambo, Mambo, pjevač Miše Mato Ovač koji facom liči
strahovito na mene tako da su od mojih 250 videa jedan na kojem
nosim te oćale za sunce, vožnju, čitanje i normalu, i na kojem
pokretima imitiram njega uz njgovu pjesmu - na tvojoj ruci prsten,
ljudi pregledali preko 1.400 puta a ostale od dva do 10 uglavnom.
Poneki još moj video, kao onaj sa Tominom pjesmom Rane,
zapamćenu i ovjekovječenu 71-e u fenomenalnoj izvedbi od
pokojne Oniškinje Zilhe koja iz Bony preseli u GrizzVille,
promjeni ime u Silvy pa potom udate za bogatog tenisača sa Balka
Armenulića i koju svi sa Balka vol'esmo a davne 76-e pogibe
mlada i veoma lijepa u saobraćajnoj nesreći u njenoj 37 –oj godini
života su pregledali 802 puta. Sada bi Zilha bila baka od 71
godinu. Ima takvih pjevačica sa Balka koje za razliku od nje ostaše
žive a niko ih više nigdje ne zove niti ih pominje tako da pomislim
282
da je možda ovaj život nepravedan. Ostaneš bez njega, a postaneš
slavan i bogat. Ostaneš živ, a zaboravljen i siroma'. Okrenem radio
Moravu sa Sany. Oni puštaju narodnjake, dodijalo mi slušati rok
na Live AnjaLuka iz Bony. Nisam više na duže vrijeme otporan u
tom ritmu. Srce traži harmoniku i folk ritam. Užas.
Eto se u Bony nadaju pronalaženju sve većih količina nafte.
Kopaju svi. Čuli za onog zemljaka što je izgubio pos'o pa
konkuriso za policajca ali nije primljen jer je bio nepismen. Otis'o
se u Ameriku, radio na farmi pa kupio komad zemlje i kop'o nešto
na njij a šiknu nafta. Obogati se on a novinar ga pita čita li burzu.
Ne, jer sam nepismen, kaže on. Dodaje ona, a šta bi tek bilo da ste
pismeni ?. Bio bih policajac u Kalesiji, veli on. Tako ima tih
viceva za stanovnike naše Bony a najviše za Oniše Muju i Sulju.
Valjda zato jer jedino u Boni ima i Piramida i pripadnika OnišReligije ali nema Nafte.
Evo jedan vic kako Mujo ispunjava križaljku ili ukrštenicu.
Vrsta metala (4 slova): PLEH
Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB
Zensko dijete (3 slova): ONA
Najmanji troznamenkasti broj (3 slova):000
Mjera za tezinu (4 slova): UTEG
Inicijali pjesnika Jesenjina (2 slova): PJ
Morski greben (2 slova): MG
Sestrin muz (5 slova): SAFET
Zlato (2 slova): ZL
Mjera za dragocjenost (5 slova): NOVAC
Dragi kamen (4 slova): MILI
283
Zajednica zene i muskarca (4 slova): STAN
Kokosji proizvod (4 slova): JUHA
Neizlijeciva bolest (3 slova): KAP
Najzdravije pice (4 slova): PIVO
Telefonski poziv (3 slova): ZVR
Grad u Italiji (3 slova): TRS
Vrsta zivotinje s kucicom (3 slova): PAS
Nije gladan (3 slova): JEO
Vidi sliku (5 slova): JESAM
Svecano odjelo (4 slova): CRNO
Svaka država ima ovakve viceve za neke stanovnike svoje
teritorije. Ovdje na Nadi su to Njufy. Simpatični ljudi koji su na
sjeveru i sve više sirotinjski žive jer im je ribolov ograničen i lov
na krabe. Plata kod njih profesora je u pola manja od ostalih
regiona Nade. To su oni kod kojih sam u pet škola širom njhovog
pustog NewFaudlanda trebao raditi kao intruktor predavača
matematike 10 nedelja za 20.000 #. Glavni grad je najveći od svih
a ima samo 100.000 stanovnika. Mali su rastom ali veoma veseli i
živahni kao i većina sirotinje na svijetu koja zna da istinski uživa u
feštama. Kao mi na Balku. Stalno smo nešto slavili i bančili. Kod
nas se piće toči cijele noći a ne do 1 noću kao ovde pa se svi
namoče i ubiju od pića do ta doba. Bismo na kafi pa Gandra priča
kako je sinoć luda kuća bila na Kingu. Stanu na sred ulice i nedaju
proći. Čupaju antene sa auta, povraćaju. Kako i nebi veli on kad
piju na iskap da se do 1 napiju. Poslije nema više točenja i
kažnjivo je. Odnesem i laptop naše ShuShu. Ne pali. Viko turi
neku iglu u dio kabla koji ulazi u laptop i lišniu je malo. Kaže
nema struje. Zezaju ga poslije da je stručnjak za lizanje. A ja mu
kad je oko 14 h kao po običaju krenuo nekud zahvalim na ana284
lizanju. Probamo ponovo na insistiranje Arija koji je imao ovih
dana pauze pa je stigao i na kafu. Radi 4 dana po 14 sati dnevno a
onda je 4 dana slobodan. I stvarno kad se malo izlazni kabl pritisne
malo prema transformatoru proradi. Gandra donese i neki ispitivač
koji svijetli kad ima struje i to bi pravi uzrok. Ali taj izlaz je
zavaren a ne utičnica kao ulaz u transformator. Dam mu kablove
da proba otvoriti transformator i spojiti pa šta bude. Odemo do
Basica pa nas tamo i ShuShu nađe. Ode uzeti pivo za Halowen. To
je mačkarenje koje je na Nadi ostalo od Indijanaca pa ga nema u
vjerskim knjigama. Kažem joj da ima samo 37 # a da sam skinuo
moju penziju od 82 # koja njoj liježe na račun. Moram to
promjeniti da liježe na naš dio računa i da mi svake dvije sedmice
employ direktno liježe tamo a ne da mi šalju ček poštom pa da ga
moram nositi ček u banku.
31.10.7011. 7:25:58
Slušam suđenje KaryKary. Svjedok je Oniš iz Riedora i kaže da
je u Septembru 91-e bivši oficir Balk vojske također Oniš EferAly
dolazio da osnuje Patriotsku ligu. Samo sa Onišima iako u
platformi piše sa svima koji podržavaju slobodnu Bony. Pita ga
KaraKary da li je to on javno činio. Veli ne jer je da je tada legalna
vojska bila Balk vojska sa petokrakom na kapi ili šljemu. Svjedok
tvrdi da je ta vojska polako postajala Eniš vojska a ne vojska svih
naroda kako se zvanično zvala Balk Narodna Armija, BNA. Kara
mu navodi njegov pomen žrtava Oniša koje je Hany vojska
masovno ubijala i vodila u logore smrti u Drugom ratu 41-45 u
govoru koji je držao u avgustu i pita ga da li se on podsmijeva
tome kao neki svjedoci kad se pomenu te Eniš žrtve. Ovaj veli, ne, i ističe da je te 41-e 80 intelektualaca Oniša pisalo vrhovniku
Hany da ne poštedi Eniše i da su Oniši spašavali Eniše od pokolja
tako da je i šefa Eniš partije EDS Srdžu u djetinjstvu spasila od
smrti Oniš familija koja je 41-e njegovu familiju odvela sebi u selo
Kozaras i tamo sakrila. BNA to bogato selo 91-e sravnila sa
zemljom jer se sumnjalo da je puno oružja tamo skriveno. Pauza
od pola sata sigurno iako je sudija rekao samo 15 minuta. Kara mi
je nespretan jer u jednoj rečenici postavlja po dva pitanja pa sudija
pita svjedoka na koje je odgovorio sa da ili ne. Tako vrijeme Kari
uzalud prolazi.
285
On se buni da je po medijima njgov proces nazvan Mega proces
a po njemu nije jer nema dovoljno vremena ni za odbranu. Stalno
žuri i pravi takve greške. Tvrdi svjedok da Oniši nisu željeli raspad
Balka jer ih ima svuda a Kara mu predočava predlog Mudya iz 91e da se sve raspadne i Bony čak podijeli na tri dijela dok je druga
po jačini Oniš partija pod voćstvom ZulfikarPašića zagovarala
ostanak Bony u državi Balk i vodila sa Murkyem pregovore u tom
smislu. Izgleda da je preovladalo mišljenje da sve treba rušiti,
ratovati pobiti i tako nastade rat. Jedan prof na univerzitetu prava,
Dravko Rebo iz Tradera na Radio Yuro iznosi zanimljivu tezu da
narodi na Balku imaju jedniu polugu za samouništenjem. Ja mu
kažem da je u pravu. Kako Elgijanci mirno prihvatiše prolaz
Hammera 41- e po njihobj teritoriji, bez ikakvog otpora, ostaše
nerušeni, cijeli. Rat se završi. Oni svi živi i na broju. Možda je
neki dio vojske krenuo sa Hammerima i izginuo na frontovima, to
ne znam. Čak ih ni DAS i saveznici nisu rušili avio bombama kao
Balk pod izgovorom da gađaju Hammere u povlačenju. Ostaše
tako i Eniši živi i kultura i duhovnost, religija, 400 godina spašena
pod Urcima jer poslije boja na Osovu 1392-e nisu dizali nikakve
ozbiljne bune. Čak je, vjerovatno u zalog i carica Milica otišla pod
čadore velikog Sultana i tamo živjela kao jedna od njegovih žena.
Mora se nekada i pretrpjeti neki jak agresor u interesu očuvanja
identiteta. Smješkajte mu se jer će on i tako otići svojoj kući. Svi
to vojnici žarko žele. Kad odu u rat samo misle na kuću. Kako će
se živi i zdravi vratiti a narod će im klicati a poslijeće naći svoju
dragu i imati mnogo djece za razliku od onih koje su ubili i čiju su
djecu spalili i pobili. Čudni su ljudi.
Evo pominje Kary i Šipovo, rodni kraj mojih roditelja i predaka
u dužem istrijskom periodu gdje je bilo 80 % Eniša pa nije bilo
zločina prema Onišima, sem oportunističkih ubistava kako Kary
kaže, za razliku od doline rijeke Sane gdje je bilo oko 130.000
Oniša i mnogo sukoba i krvoprlića.
U julu 91-e istoričar Mahmut je na savjetovanju govorio da će
rat biti i da se Oniši treba da se spreme za njega. Svi su bili
začuđeni tim proročanskim govorom. AlyMudy je tvrdio da je
Oniš narod to tako i želio da čuje. Stvarno je Bony teritorija
pogodna za rat. Tamo ga svi punoljetni podsvjesno žele. Već u
Novembru je došao neki Vranj da formira vojne štabove i da obuče
ljude minama.
286
U Rrijedoru je postajala ERS, Eniš Radikalna Stranka, čiji je
presjednik Anješ bio gost na osnivačkoj skupštini Oniš Partije
SDA i iznenađujuće ostao sjedeći na zvuke himne Balka rekavši
da to nije himna Eniš naroda. Ostali su se licemjerno folirali da je
ostala i dalje njihova. U avgustu 91-e ste zaustavili vojnu kolonu, a
kontrolu vojske može imati samo presjedništvo Balka veli Kara.
Vojska je krenula da vidi šta se dešava u sjeverozapadnim
krajevima Bony u koje je ušla vojska iz Hany i čak granatirala
neke gradove tamo a vi njima stop.
Za nove izbore su tri naci stranke pravile dogovore, čak i
zajedničke plakate da bi izgledale ljepo i složne u obaranju
vladavinu komunista i omraženog Kotovog Samoupravnog
Socijalizma u Bony na Balku. Svijedok naširoko nešto obrazlaže a
sudija ga 'ladno prekide i reče daje suđenja za danas dosta.
1.11.7011. 7:12:39
Naravno da je jutro i starac u meni neda da spavam. Budi me i
vršnjak kako zovu popularno penis. Još ne izostaju jutarnje
erekcije pa mi se neki ljubavni događaji vrate u sjećanja. E kad je
to bilo i gdje sve nije bilo. Je li to osnovna energija koja nas kreće.
Jučer neki film o dva brata. Jedan je kriminalac, drugi policajac.
Kriminalac ima vitku i mladu saučesnicu koju oma na početku
filma ljuštri i policajac. I to sve je prilično slobodno snimljeno za
Nada moraloide. Film je sa Franca pa nije ni čudo. Kod njih je sex
nešto drugačije postavljen. Oni se ljube pri susretu u oba obraza i
tako presele svoje elektrone drugome i smanje vječnu sexualnu
napetost. Možda bi trebalo napisati samo napetost jer je izgleda
svaka napetost baš ona sexualna jer čim ona popusti popust sve i
svi problemi izgledaju manje napeti. Eto Nura napisa na FB da je
tužna i nešto sjetna. Ja joj dobacim da je tuga pauza između dva
vrhunca, a ona dodaje da vrhunci nažalost kratko traju. Nešto s
vremena na vrijeme dumam jučer o tome pa si kažem da nam od
tih vrhunaca ostaju djeca da se dugo sa njima bavimo.
Karinio suđenje stigoh samo malo. Svjedok objašnjava Kari
zašto je on tu i kaže kako su oni Oniši poštovali Ratnu konvenciju
a vi Eniši niste veli Kari i zato ste ovdje. Uf, velim ja što sve čo'ek
može da misli i da provali. Oniši klali i ubijali nemilice sve na šta
naiđu ali nikad nešto mnogo masovno na jednom mjestu nego
287
svuda po malo pa nema jačih tragova ali kad sve saberete dobijete
jedan opšti užas. Zato je i onaj komadant iz Grasslanda otrovan da
se ne vrati u Hay sa odmora na koji je poslan. Nikada nije
razmjenio žive Eniš ili Aniš zarobljenike. Prvo bi ih torturisali pa
ubili i vratili rodbini. Poruka je bila grozna. O tome je i filozof
Levy pisao na prolasku kroz naš vrli GrassLand. Juče se Mič na
kafi razgalamio o zločinima Engleza jer ga je komšija Englz
neprijatno iznenadio razrovavši mu ljetos nešto trave oko kuće. Ja
mu velim da nepravedno zaboravlja ostale jer je čo'ek uopšte jedna
napeta krvoločna životinja koju samo sam Bog zna zašto je stvori i
da bi Zemlja danas bila mnogo ljepša i čista bez njega. Ribe, ptice,
lavovi, čista voda, vazduh, itd. Pa nek jede ko koga stigne a ne da
ubija iz zadovoljstva.
Bio sam kod doktorice da vidim za vene, ona kaže trompa nema
i da je dovoljno samo da kupim i nosim elastičnu čarapu. Dala mi
je da skeniram rame na ultrazvuk. Kažem joj da ja ne mogu naći
drugi posao do fizički a rame idesan nadlaktica me izdaju. Odem
zatim na Employ da pitam da li mogu ići u školu za instruktora
vozača. Dali mi sastanak u petak u 9 ujutro. Tamo ću imati neki
test pa će vidjeti. Ako ja lično i samoinicijativno hoću na taj kurs
dadoše mi da popunim neki formular pa će vidjeti. Ima svašta na
tom Employu. Još 25 nedelja sam na državnom novcu 475 #, svake
dvije nedelje. Dakle oko 6.000 talirćića. Onda 70 nedelja ništa i
staračka penzija. A textovi su mi tako mladalački. Kao da ih piše
neki sredovječni čo'ek. Kako god starim sve više mislim i znam da
sam upravo u srednjim godinama. A nisam. Glupo.
Evo sam si navio radio Enicu. Rodni kraj zove. Ponekad
navijem i radio Grassland. Ma ukus im je isti pa znam da će biti
narodnjaka i zabavnjaka iz Bony i okolnih državica Balka. Sranje.
Po gradu jučer se svi namačkarili za Haloween. Ta vrsta
oduševljenja me ne hvata. To je praznik za one osobe sretnijeg
raspoloženja. To se ovdje podrazumjeva, djeca i odrasli kod kojih
je dobra plata i smanjena napetost.
U Ibiji novi premijer, akademik. Kaže da će uvesti svake
slobode koje do tada nijesu imali ali nemaju vremena. Članak
otvoreno navodi da je BOOM izveo 26.000 borbenih letova,
uništio 5900 vojnih ciljeva, uključujući i 1.000 oklopnjaka,
tenkova i ostalo. Tako se može lako pobjediti. Sada zeza jedan
novinar iz bivšeg Ferala da Vehabije u Bony čekaju poziv BOOMa
288
da krenu i oni u napad. I stvarno jedan Oniš osu paljbu po DAS
Ambasadi u Traderu. Najveća se frka složi oko toga da je on
državljanin Sany pa cio programiran svijet propagandom usađenim
uslovnim reflexom na riječ Sany odmah pomisli, - ENIŠI OPET
NAPADAJU. Kako i nebi kad su ih godinama optuživali za
pokušaj rušenja tornjeva 94-e pa se neki fitilj nije upalio. Na kraju
su pred kraj stoljeća ustanovili da je to Arab bratija ali se Enišima
nisu ni izvnuli nego im rekli, - svi ste vi isti. Tako im te dvije Kule
bliznakonje visoke po 400 metara Araby srušiše 7001-e udarivši u
njih sa dva oteta putnička aviona. To što ti avioni nisu imali
prozora nikog ne čudi. Ne čudi ni što su kule padale kao da su
minirane, sprat po sprat, i neka treća susjedna kula je sutradan
sama pala. Ma grozota. Ima ih suviše mnogo koji tvrde da je to sve
DAS sam sebi smislio i uradio da bi našao izgovor i odmah kao
leglo terorista napao Raky i Afgy i tako zaposlio ogromnu vojsku i
povratio se ekonomski. A i sada Iby mu dođe kao neki domino
efekat. Može da radi sa Araby šta hoće. Eto pred NU Palestiny
tražili državu pa im još ne dadoše. Ipak su ih većinom glasova
primili u njegovo odjeljenje za kulturu. Nada je i za to glasala
protiv, a DAS je naglo povukao 82 miliona koja tamo godišnje
daje. Palestiny su Araby stjerani JEWyma u grad Gaza, praktično
najveći logor na svijetu. Lutali JEWi tako par hiljada godina,
tjerali ih svi odasvuda, ubijali, okivali i na kraju im 48-e NU
dadoše da imaju državu na toj pustinjskoj teritoriji. Poslije 6500-e
kada ih sa Panije istjera kraljica IzaBella bilo ih je i u Grasslandu.
Glavna ulica bi sve njihovo. Kad Avegly 41-e naredi, - pobijte ih
sve, uradiše to zdušno i u Grasslandu. U njihove kuće se useliše
zaslužni građani nove vlasti i ostaše neki i poslije rata tamo. Vlast
Kota im je oduzela vlasništvo na tim kućama ali su ostali u njima
stanovati. Sada traže od novih demo vlasti da im vrate i oduzeto
vlasništvo nad tom otetom vlasništvu jer starih vlasnika neima
više. Progutala ih tama logora smrti. Ma grozota od ljudi. Sada se
svi boje od terorista koji skupljaju oružje po Ibyi za napade na
ostatak svijeta, a neki photosi prikazuju napuštene baze u pustinji
sa nekim ogromnim ležećim cijevima punim bojnih otrova. Zar
nije bio bolji diktator koji ih je čuvao začepljene nego sada neka
slaba vlast koja moli plemena Ibyje da se ne pobiju međusobno i
da je čas konačnog oslobođenja nastupio. To podrazumjeva svašta,
možda i sexualne slobode, monogamiju. A na to će teško pristati
289
plemenski starci na moći. Adafi je bio diktator jer se projektovao u
ljude na svim razinama moći i tako mogao opstati. Sada mladi
moraju silom ili milom da ih sve promjenu kao kod nas 45-e na
Balku. Metenje će pomesti mnoge do tada zaslužne.
3.11.7011. 6:34:28
Budio se oko 3 pa oribam zube sa onom tečnošću za bjeljenje.
Primjetio sam da su požutili skroz. Ovdje je to totalno nekulturno.
Naši kad odu na Balk se iznenade kako tamo „svi“ imaju kvarne
zube. Ipak na silu legnem i ustanem poslije 4 taman da uklučim
Karu i njegovo suđenje. Svjedok je iz komšijske opštine našega
Grasslanda S-Vakuf. To je planinski kraj između Grasslanda i
Anja Uke. Tamo su iz konvoja Oniša protjeranih iz Rijedora
izdvojili 150 ljudi i postreljali ih na Kortanskim stijenama. Bacili
su ih dole u provaliju. Mjesto je van te opštine SF ali je svjedok
bio načelnik policije i išao tamo na uviđaj. Zatekao je neke koji su
se hvalili otetim plijenom u novcu i zlatu. Jedan je rekao da je
riješio materijalno pitanje svoje porodice. On ih je opisao kao
bolesnike a ne neke naročite ljude. Obavjestio je šefa u Anja Uci
koji se zgrozio nad tim i naredio istragu. Ovi iz Riedora su htjeli
prikriti zločin ali šef nije dao ni da se pomisli na to. Na slijedećem
sastanku je ministar odbrane tražio da mu se objasni ko je naredio
prisilno premještanje stanovnika. Odgovorili su mu da je to
naredba sa vrha. Oni izvršioci su poslani na ratište u istočni dio
Bony kod Anjeska pa kao nisu bili više dostupni vlastima iz
AnjUke. Ja sam odmah išao na maps i našao pa poslije osmatrao
Planinu, sela gradove a posebno naš Grassland i na Earth Google.
Imaju i mape kuća u tri dimenzije. Pogledam gdje sam sve
stanovao, hodao i godinama ljubio. Tačnije punih 45 godina. Moj
Grasslande osta ti drugima. Sada ćerka Beckynog brata Anja
navalila da dođe na Nadu. Rastala se od čoeka s kojim ima dvoje
djece i sa novim čoekom želi u novi život. Čula da neka žena iz
Kerestura u Sany može da to sredi. Uzeće joj pare i ništa od toga.
Ako i sredi kaže to je odlazak u K3, tamo puše snijeg pada 8
mjeseci godišnje. Mnogi su tamo bili i pobjegli ovamo u K2.
Bi pauza pa nastavak suđenja. Svijedok priča kako su ga Oniši
koji su radili u policiji zamolili da odu do Grasslanda sa kratkim
oružjem da vide da se tamo smjeste i zaposle u policiji. On ih je
290
pustio ali su se poslije 2 dana vratili poderani i premlaćeni i bez
oružja. Na ulasku u Grassland ih je uhapsila Aniš policija ili
bratija. Onda su ga molili da ih pusti u Ajce i tada se nisu vratili.
Kara ga pita za sebe da li je forsirao neprijateljstvo ili blagost
prema drugim nacijama. Veli svjedok da je Kara bio blago
naklonjen prema drugima i naredio da se ne vrše maltretiranja i
zločini jer će u suprotnom u opštinama gdje su Eniši u manjini oni
biti matretirani i ubijani. A tvrdio je da će kako god bilo Eniši biti
optuženi za sve što se dešava u Bony i Balku.
Veče prohladno. Šetao sam malo oko kuće. Pustoš. Mrak.
Nigdje nikoga. Uplatim 2 # za loto za subotu. Velim Čajniju za
srijedu a on veli valjda za subotu. Ja ubjeđen da je danas
ponedeljak. Neki dan uđe u kafić naš zemljak. Ima skoro 80
godina. Njega su 14 mjeseci, tukli, izgladnjivali i držali u Kotovoj
kasarni, jer je Oniš po nacionalnosti mada on kaže da ima nekoh
čudnih imena u njegovoj familiji sa očeve strane. Radio je u
labaratoriji bolnice Oševo. A Oniš svijedok na suđenju Kari natura
da je sa njihove strane bilo sve fer po ratnoj konvenciji. I od toga
kako on to slatkoriječivo kaže pripadne vam još veća muka.
Najgore u tome svemu je što je on u to ubijeđen da su Oniši vodili
neki odbrambeni rat kao neki vitezovi, fer i pošteno. Nije jedini.
Pitam zemljaka za jutarnju erekciju. Vršnjak radi još, - veli on.
Umrla mu je žena davno pa se nije poslije ženio. Igra šah sa
starcima, ponešto pročita ali je kao i ja opsjednut misterijama i
progonima koje vladaju svijetom. Kupio je literaturu o Massonima
pa kaže da je i Koto bio Masson i još mnogi iz istorije svijeta. Kao
da ih oni postavljaju za vladare a ne narod kako se hvale demokrati
na vlasti. Jole nam poslije 16 sedmica opet igra. Pobjedio je do
sada dva meča na turniru u Bazelu. Ja Bazel ne vidjeh nikako a on
ode zaradi tamo. ShuShu položila sva 4 ispita. Sve preko 70%.
Bravo ShuShka !. AvaSha se vratila sa svadbe u Paniji. Vidim joj
slike na FB ali rijetko kontaktira sa mnom. Oni sa Austa se i ne
javljaju. U kafani danas i Išo. Vozio je 10 dana i prešao oko
10.000 km a zaradio 3.000 #. Ode ubrzo negdje, dok smo sjedili
upozna me sa jednim zemljakom iz Monte Negro. Kaže da je bio
dva mjeseca dole i da u svakoj čaršiji vlada 20 ljudi a ostali
zijevaju. Glavni jezik je Usski, pa amerijen pa naši jezici. Djeca od
13 godina nose pištolje. Dođe Mič i ode brzo poslom. Stiže i Ljože
i Gandra. Popričamo malo a ja slikam celfonom kroz prozor i na
291
primjedbe Ložea kažem mu da je staromodan i da svaki taj fotos
će meni biti plaćen od Gugla. On ne vjeruje ali vidim da ga ta
mogućnost kopka. Za lovu je stvoren. Nigdje ne troši: ni za kabl
Tv, ni kompjutera nema a kamo li Internet, stalno u istoj nekoj
gardarobi, uvijek neobrijan, kupi konzerve okolo, nosi piće Nikoli
penzioneru pa za učinjenu uslugu popije sa njim poneku free. Kafu
toliko šećeri da je neprijatno gledati. Pitam ga jel' mu je to i
doručak i ručak ?. Oči su mu za pare širom otvorene. Ima mašinu
za čiščenje podova smještenu u kombiju a skup je do boga pa ga
slabo traže. I stari zemljak se iznenadio kad je čuo da on uopšte
radi jer je stalno u kafani. Išli su zajedno na jezik po dolasku na
Nadu pa se odatle poznaju. Veli da je prije par godina upoznao
jednu Hispanjolku pobjeglu sa Jama od muža koji ju je tukao i sa
kojim ima 6 sinova i od njih 15 unuka i nešto praunuka pa se
sprijateljio sa njom i intimno te je poslije 20 godina opet spavao sa
ženskim bićem. O ljudi ljudi tražite se i nalazite viječno. Imali smo
šansu u mladosti za svašta a sada nas vrijeme gura na margine.
Nekad smo se mogli baciti sa Ayfelovog Tornja veli Poco u drami
Čekajući Godoa.
6.11.7011. 9:18
Nedelja. Tražio sam posao intenzivno na Internetu. Sastavim listu
mojih razloga zašto ga ne mogu naći. Iskustvo, bole leđa i rame,
poznavanje jezika, nemam kombi, licence za Z kočnice i security
guard, a i starost. To ponajviše. Svi vele sad češ ti u penziju. A
penzija će biti tek za 91 sedmicu i ukupno ću imati 300 #
mjesečno. Imam još 24 sedmice 237 # primanja na employ. Da mi
neko ponudi da kačim bombe na avione mislim da bih i to radio
onih 15 mjeseci koliko neću imati nikakva primanja ako ne radim.
Na ove bombe me navede sinoćnja reportaža sa povratka iz
operacija nad Ibijom nešto oko 700 Nadskih vojnika u dvije
ovdačnje baze. Prvo prikazaše jednu ženu pilota. To me malo
iznenadi, žena pa vojni pilot. Naravno poslije kratkog govora
ministra da je posao odlično odrađen, prikažu propagandno
porodični insert, jednu malu curicu koje je tek prohodala kako ide
u susret tati koji bijaše tamo daleko 7 mjeseci. Šta je tata tamo
radio ?. Da li je bombardovao iste takve male curice na Ibiji ?.
292
Jeste. Možda baš ne taj tata ali je bio karika u lancu. Možda jr
samo kačio bombe ?.
Sinoć dobar Oland film Crna Knjiga o pokretu otpora
protiv Aveglya na proslavu njegovog rođendana 22 aprila45-e,
nepune tri nedelje prije potpune kapitulacije Hammera u Drugom
velikom ratu. Ona je pjevačica, JEW kojoj su sve pobili i želi
osvetu. Ofarba kosu i dlake oko vagine da bi se uvukla u krevet
jednom visoko rangiranom Hammer oficiru a time i u njihov štab i
podmetnula mikrofon u njihov glavni ured u Amsterdamyu. To
uspjeva ali biva provaljena. Nije znala da ima više nivoa agenata
koji rade za obe strane. Ti svi agenti su u stvari trgovci povjerljivih
informacija. Teško če te dobiti nešto važno ako niste dali također
nešto važno pa ko preživi. Film je pun akcije, obrta, pucnjave ali je
rađen perfektno bez šunda. Skup, uvjerljiv i veoma maštovit film
sa dobrom i skupom fotografijom i opremom. Vjerovatno je
baziran na istinitim događajima. Užas šta rat čini ljudima, naročito
na kraju kad traje veliko spremanje. Mogu li ljudi biti plemeniti i
bez rata i ratovanja ?. Mogu. Ajd da probamo.
Znam da nećete. Nemate dovoljno milosti u vama. Samo
adrenalin. I mržnju. Mržnju prema bližnjemu svom. Tu opaku
bolest. Nju treba staviti u bolničke udžbenike. Nosite je sa sobom
sve posmatrate sa zavišću i mržnjom. Nije vam dovoljno brzo ovo
vrijeme. Sporo vam je i dosadno pa hoćete da doživite svega više.
Svega. I vina i žena i spaljenih i mrtvih. Zato unesrećujete i sebe i
druge ratovima koji nose nagle promjene a njima i tragedije. To
vas uzbuđuje i pričate o tome kao o nekim poluvremenima na
nekoj utakmici jer nemožete da volite. Na Francu gdje u proljeće
ima znakova pored puta na kojima piše čuvajte se ljubavi je
drugačije. Ima ljubavi. Bio sam tamo jedne davne 69-e godine.
Ljudi se ljube u obraze pri susretanju sa prijateljima a naši ne žele
ni da se rukuju nego se poprijeko osmatraju i podbadaju lično i
porodično i u govoru tijela i tonu i sadržaju izgovorenih riječi se
osjeća želja za nadmoći. Prezir. Mržnja. Zavist.
7.11.2011. 6:04,
Ode premijer Gecije u aut. Postavljena je nova Vlada Jedinstva (
koja će se bavit odlukama Yuro a ne da narod glasa o tome). Tako
je trebalo i u Bony 91-e kada je narod više dana zauzeo skupštnu i
293
tri partije na vlasti otjerao u pećine odakle tri i pol godine pucaše
po njemu. Ubiše 100.000 ljudi i od četri koma tri, dva miliona
otjeraše sa ognjišta. Milion se od tamo iseli zauvijek. Eto sada na
konferenciji o izbjeglicama sa Balka rekoše da se onaj drugi
milion vratilo u Bony a da je 500.000 imovine vraćeno. Šta
vraćeno ?. Vrate vam stan bez ičega. Ni poda nema, ni prozora, ni
česme. Daju vam vojnički krevet kao mojoj mami kad se vratila u
Grassland. Vrate vas u sredinu gdje ste meta mržnje. Gdje ne
možete dobiti posao jer ga oni ni za sebe nemaju kao da ste vi krivi
za to. Gdje vas komšije poprijeko gledaju a i one koji sa vama
popiju kafu ili progovore koju. Para za kafu nemate a treba djecu
školovati. Sinove u vojsku treba slati jer su tamo svi nečiji
podanici. U koju vojsku pitate se jer imaju tri naci armije. Tamo
vas vrate gdje sad imaju neka nova praznovanja od kojih vam je
muka a vaša nesmijete upražnjavati. Rat je potamnio jedan dio
svijesti i mozga i izbrisao sve ono što smo cijenili, voljeli. Ljude
ne možeš poznati. Postali su nekakvi pećinski plemenski ljudi sa
laptopom i Internetom. Bože, možeš dati bilo kakav pronalazak da
im olakšaš život ali oni prvo gledaju kako da ga iskoristi za
ratovanje pa tek onda za mirovanje. Užas. Kao neko nemirno
dijete u razredu. Nema olovke da piše, a ni teke. Kad mu to daš, on
olovkom iskopa nekome oko a teku zapali. Tako i oni vojnici što
se vratiše sa Ibije. Palili su tamo i rušili i ubijali a ministar ih
pohvali rijećima koje sam često slušao u školi kada direktorica
škole u kojoj sam radio na Nadi hvali uspjeh đaka u školi. Zvučalo
je nekako šuplje, neuvjerljivo i vojaci mi nijesu izgledali baš nešto
opterećeni njegovim riječima nego gledali gdje im je familija.
Stvarno, šta osjeća pilot kada bombarduje neku kolonu, grad, voz
?. Je li sebi kaže, - dobro, odoh sada na pivo pa se onda u lupingu
izvije kao da bježi što dalje od te mizerije i nije ga briga šta je
ostalo tamo dole na vrućem asvaltu ili u ruševinama kuća. Tu
anđeosku profesiju letenja plaća krvavim dankom na tlu.
Rus mi poslao neki video o naprednim civilizacijama. Sreli ih
naši na nekom Mjesecu van Glaxije pa im ovi rekli, marš dalje u
svoj atar. To biješe prije 40 godina a tek sada nam procuruju
vijesti o tome. Oni imaju tanjiraste brodove velike i po dvadest
kilometara. Ma gdje bre boni sa njima da se kačite. A trta tu. Kad
treba pucati i bacati bombe na nemoćne tu ste moćni.
294
Nema suđenja, opet praznik NU. Malo malo pa im ponedeljkom
praznik. Naravno plaćen praznik zaposlenima na sudu. Palim neka
radija sa Balka. Svuda reklame. Eto i na Radio Grasslandu imaju
ponude za Novu Godinu. Putovanja na 4 dana sa dočekom koštaju
od 300 do 500 talira. Njima je još do toga a nama ni naum palo
nije takvo nešto. Evo 7 ujutro. Svanulo. Pomjerili smo vrijeme na
Nadi pa sada svanjiva u 7 a smrkava u 18 h. Biće to sve veći mrak
dugo do iza Nove godine otkada dani postaju duži. Mislim o poslu.
Da li bih izdržao od 9 do 17 h stojeći na nogama sastavljajući
prozore i solice. Sjetim se kada sam prije 10 godina kablom
učvrstio solicu mjesto da je šarafim ili exerišem. Ućim riječi iz
oglasa kao blueprint, drawing, - plan, crtež. Na sajtu kažu da je
firma stara 100 godina i porodična je, a na fotosima su mali
stolćići i obične drvene stolice. Sve jeftino. Ma da me zaposle išao
bih raditi. Sigurno je minimalac. A i nijesam za drugo. Brine me
samo da li bih to stajanje na nogama mogao izdržati. To je jedini
razlog jer ako počnem raditi nema više employa, a ako crknem
zdravstveno onda ni posla.
Sinoć smo išli ja i ShuShka u skupu radnju Zehr da nabavi sebi šta
ona sebi voli da sprema za jelo. Recimo tamo 2 paunde mljevenog
mesa od krave je 8 a u Basicu 6 talira. Ode 105 talira. Sve više i
više to košta, al mi za ShuShku nije žao. Čak mi je i simpatično i
drago ići sa njom u tu radnu. Bar stignem nešto normalno da
kažem i čujem. Bila je gladna ali dio sa gotovim jelima se zatvara
u pola 22 h. Nije jela ništa od doručka koji sam joj spremio. Tri
umućena jajeta na proprženom crnom luku. Htjela je tamo kupiti i
tri filma za 10, a ja velim, - uzećeš jedan koji valja i dva koja si
već gledala i nećeš ih ni pogledati a imaš ih već puno u kući i na
laptopu. Ja sam radio cio sat vremena za 10 talira. Sada se ionako
može nasnimati besplatno mnogo filmova i napraviti beskonačna
sopstvena kolekcija na DVDe. E da mi je to bilo kad sam bio mlad.
Javi se popodne na Skype i moj brat Džo. Kod nas bilo pola 16 h, a
kod njega pola 5 ujutro. Samo kratko reče; dobro smo i zdravo,
unuk Fićo napunio godinu dana, čao. Mora da ide da radi. Vozi
taxi a ako rano ne uhvati mušterije sa aerodroma ništa od posla za
taj dan. Od onog dana kada u konvoju napusti Grassland sa 300
drugih stanovnika dok je cio grad došao na ispraćaj nisam brata u
živo vidio punih 18 godina. Na Skype se viđamo svakih bar 4 ili 5
mjeseci. Jedini smo on i ja još živi od naše primarne familije, tata
295
mama i tri brata. A šta bi i očemu da pričamo kad smo udaljeni 29
sati leta i 3000 talira za jednu povratnu kartu. Košta kao za
semestar ShuShki na univerzitetu. Bolje tu investirati u njenu
budućnost. Ma vala mi se ne ide nikud. Samo da je mir i dobro
kako se zove nedeljna religiozna emisija na Tv Hany. Jučer u njoj
malo poslije intervjua zamjenika neke partije čiji je šef u Bony na
izdržavanju kazne zbog ratnog zločina gledam kako jedna tročlana
familija živi od 900 talira mjesečno a sin im student. Kad su tog
šefa i Generala osudili u Hany on je preko rijeke prešao most
preko Ave i smjestio se u Bony. Tamo mu je tata bio osvjedočeni
Fetyšist u Drugom ratu pa ga ugostiše i kuću mu dadoše. Od tamo
je cereći se na Tv Livno rarao moćnike u Hany dok ga ipak ne
smjestiše u zatvor u Bidge da tamo odsluži 8 godina kaznu za
ubistva civila po komandnoj odgovornosti. Kao nije ih on lično
vršio ali je mogao spriječiti zloćine. To su slučajevi nazvani
Garaža i Selotejp. Prvi je bio u dvorištu policijske stanice kada je
jedanom Enišu sipana kiselina iz akumulatora u grlo i odmah
poslije kad je od bola i očaja provalio vrata garaže i istrčao van
upucan je od svog mučitelja rafalom metaka. Na drugu, Selotejp,
se odnose zločini kada su ljude vezali i zaljepili im selotejp preko
usta i bacali ih u rijeku Ravu. I pucali su u njih da lakše potonu
puni olova ali jedan ipak ispliva i osta živ iako su mu u usta pucali
i prosvirali grlo. Nevjerovatno. Tadašnji gospodar života i smrti u
tom gradu Oseku Rani-Mir se proglasi Generalom i niko nije ni
smio pomisliti da mu nešto prozbori protiv bilo čega a kamo li
zbog progona i ubistava nekih tamo Eniša. Poslije rat osnova
partiju i drmaše jedno vrijeme Lavonijom, tim ravničarskim
krajem koji od tog drmanja propade skroz. Od nekada jake
poljoprivrede i mesarske industrije ne osta skoro ništa. A kako i bi
nešto uspjelo na tlu gdje vlada mržnja. I truje. Sve oko sebe, i vodu
i tlo i vazduh. I ljude. I djecu. I omladinu. I žene i djevojke i majke
i bake. Sve je otrovano na Balku. Dekontaminacija je nemoguća.
Nema ko da ih sapere kao nekad Koto. Gdje to mogu takvi lideri
koji su vršili naci zločine i koji su zreli za robije a ne vladanja.
Gdje to mogu i neki strani bezlični lideri kad je opšte poznato da
su raspad Balka oni gurali. A time i rat i zločine. Prljavo baš.
8.11.7011. 5: 15
296
Kad se neki strani lider pojavi u posjet na Balk, tamnošnji narod
nema nikakva dodira sa njim pa ni oduševljenja za njega. Kao da
jedva čekaju da ode i ništa od onog što kaže ih ne oduševljava
nego slegnu ramenima i posjet se pretvori u nešto prazno kao da je
neki lagani vjetar došao i prošao. Ni oni sami ne vjeruju u ono što
govore jer su dirigovani onim istim nebulozama njihovih
prethodnika koje su dovele do rata na Balku. Nema tu duše. Nije ni
čudo jer vide šta su mogli spriječiti a nisu. Svi su ušeprtljani.
Narod poslije pokolja ne vjeruje nikome.
Jučer odem do firme gdje sam poslao moj CV za posao stolara.
Blizu je nas, samo jedan kilometar. Velika bijela i lijepa prizemna
zgrada. Pitam kao šta ima a sekretarica veli zvaćemo kandidate
kad se završi konkurs. Tu je radio i naš zemljak Nermin. Ime mu je
veoma Eniško pa si ga je malo podesio na Norman da zvuči više
Nadski. Pričao mi je da je tamo fizički veoma teško. Izliječio mi je
oba ramena od bolova mahnuvši šakama ispred njih i potom
pucnuvši nekakvu energiju sa prsta. Bioenergija, veli on. Svašta. A
baš me mjesecima bolilo. Jedan prof u školi mi reče da je to
krvotok, srce. A kako i nebi kad sam se druge godine rada u
ovdašnjoj školi baš nanervirao sa nekim učenicima koji niti su šta
pisali niti učili nego samo ponavljali kako oni rade. Ovdje upregnu
mlade od 15-e da rade gdje god stignu. Nema se nikad dovoljno
para za kuće i stanove, studije i ostalo. Evo i ShuShu predala
pismo za posao u mesari na zimsko ferje. Mjesto da putuje na
skijanje u planine ili kod moga brata na sunčani Aust gdje je u
našu zimu tamo baš vruće ljeto. Ma ne znam ni sam šta je bolje.
Okrenem suđenje u Hayu. Po rasporedu imaju ih dva, KaraKari i
policiji u Bony, dakle u u dvije odvojene sale ali nemaju prenosa
za javnost. Javna suđenja zatvorena za javnost. Paradox često
korišten na kod stranaca. Zato ih naši na Balku i ne vole i ne
cijene. Imaju naši narodi i narodnosti šesto čulo za foliranje.
Nije ni čudo koliko su bili puta prevareni i farbani od tih stranaca.
Prvi put, možda i zadnji u Istoriji su svi na Balku zdušno vjerovali
samo jednom čovjeku. Kotu.?. Pokazao nam je da umijemo i da
volimo jedni druge. Poslije njega ostade rupa nepovjerenja i ispuni
se mržnjom zaostalom negdje u akumulacijama Istorije. Ona dođe
kao nepresušni izvor naših mržnji i osveta. Na Nadi toga nema. Ne
zato što je nije bilo ili je bila znatno kraća od naše, ne, nego je
297
ostala nepoznata jer vide da od toga nema vajde i da život od nje
boli još i više. A mi to volimo, da nas boli do boli.
Evo suđenje KaraKaryu se otvori. Svjedok je neki Omljeny.
Pričaju o nekom sastanku Civilne Zaštite i gledaju njegov dnevnik.
Tužioc je neka žena pa se mnogo udaljila od mikrofona kad
ustane, pa je sudac opominje da je ne čuje dobro. Ona se iskrivi
prema mikrofonu i nastavi o čišćenju terena i neprijatnom mirisu
od tijela na hrpi koja su potom dignuta u vazduh i paljena. Tamo
su ljudi već bili pristali na nasilje i nasilnu smrt kao nešto sasvim
ljudsko. U Maju devedeset druge u porodilištu u AnjaUky u Bony
12 beba je umrlo a svijet ništa nije učinio da im doturi malo kisika.
Strašno !. Tek 3 juna je međunarodni krst doni 60 boca tri aviona
na tamnošnji aerodrom. Tužilac to sve čita iz novina Glas. Sat
pauze. Sjetim se stare paštete i uz kifle koje je Dra ispekla sinoć
dobro mi sjede uz zaslađeni čaj da me podsjeti na više ljetnja
kampovanja kada me mama mojim mladim godinama vodila na
more. Pašteta bijaše proizvod nepoznat za nas na Balku. A sve
novo omladna rado prihvata i voli a stari sumnjičavo vrte glavama.
Na moment se uključi suženje pa zatvori. U trećoj sudnici se
spominju poginuli u specijalnoj policiji kod Eniša na terenima
Planine. Dakle nisu samo streljali druge ego su i oni ginuli. Ima i
nekih imena demobilisanih zbog kriminala i nediscipline. Takvi
obično prežive.
9.11.2011. 5:46
Suđenje. Kara veli da su svakog dana izvođeni zatvorenici iz
hangara na pistu da uzmu svježeg vazduha. Svjedok je strani
novinar i veli da je 80 zatvorenika fizički bolje stojećih bilo
izvedeno zbog njega da se uvjeri da su dobro i da je to istražni
zatvor a ne logor. Nastavlja da mu je neki dječak rekao da je u
Keratermu ubijeno 200 a u Omarskoj još više Oniša i dodaje da
dječko nije vidio tjela a Kara ga pita zašto se opredjeljuje za tu
verziju a ne da to uopšte nije tačno nego su svjedoci vidjeli samo
jedno ubistvo neke maloumne osobe. Svjedok se slaže da nije bilo
baš 200 nego manje. Kara kaže da su mnogi Oniši pobjegli
Enišima od ratnih dejstava koje su počeli Oniši a policija je
sklonila stanovništvo u te fabrike i hangare. Neosporava to svjedok
i kaže da je razgovarao sa njima u prisustvu prevodioca. Članak
298
koji je on napisao je objavljen 7 avgusta 92-e a cijeli svijet se
digao zbog njega protiv Eniša jer je spominjana riječ logor. On je u
konvoju napustio to mjesto i preko Planine prešao u naš Grasland.
Tvrdi da je vidio kuće sa bjelim čaršafima na prozorima za koje
mu je neki Major rekao da je to znak da se oni neće boriti ali ga je
prevario jer je to bio znak da su to oni koji pristaju da odu. Kara ga
pita koliko je Oniša poginulo. On veli oko 53.000. Kara ga pita da
li je zna da je od toga 40.000 bilo vojnika. On veli da jest. Kara
nastavlja da se u ratu pričalo i za cifru od 250.000 poginulig Oniša
i 50.000 silovanih žena. On veli da jest. Dalje ga Kara pita da li
zna da je 35.000 Eniša poginulo. Ovaj veli ne nego 25.000.
Prikazuju njegove članke kako je vidio mršavog čovjeka u kantini
kako drhtavim rukama napada čorbast pasulj. Kaže da je masa
ljudi bilo mršavo i izgladnjelo. Kara je čupav i sjede kose. Od
tjemena češlja kosu na sve strane da zakrije zaliske.
Veli svjedok da nije pristrasan nacionalno nego samo protiv
nasilja. Ima i Eniša koji su takvi. Kara ga pita da li su neki iz
Trnopolja mogli otići i nabaviti hranu. Svjedok veli neki su sami
tamo dišli da pobjegnu od rata a neki su na silu dovedeni u
racijama. Otuda je riječ koncentracioni logor. Išao sam i u logore
gdje su bilii Eniš zarobljenici da bih izbjegao konstatacije da sam
protiv Eniša, veli on. Sudija opominje Karu da se ne sudi Eniš
narodu nego tebi KaraKary. Kara mu veli da se sudi njemu kao
komadantu i presjedniku Eniša i da on nije odgovoran za nešto što
je neki dripac uradio na terenu nego pokušava da dokaže da zločini
nisu bili dio sistema. Svjedok mu kaže da u mjestu okupljanja u
Anskom Bridžu ljudi koji su tamo dovedeni pričaju da su ih iz
kuća na silu izbacili uniformisani policajci i da uopšte nisu znali
zašto ni kuda idu. Zatim da je konvoj u kom je on bio zaustavljen
na Planini i velike grupe ljudi streljane i da to je dokazano. Misli
na Oritanske stijene gdje je 150 ljudi pobijeno i baćeno u
provaliju. Užas. Pogledam ima i suđenje u ostale dvije sudnice ali
prenosa nema. Ili je pauza kao i u prvoj ili nedaju uopšte. I ovo se
dešava da poslije pauze ne mogu otvoriti suđenje koje sam do tada
nesmetano gledao. Ma idi radi Gilea. Mani se suđenja. To je bilo
prije 20 godina.
Kući jučer zateknem poziv za posao delivery driver u rejonu Uelfa,
komšijskog grada. Svaki dan da odem i vratim se je 60 km. Oko
200 # bih davao za gorivo mjesečno za to plus za delivery, ma nebi
299
me pokrilo ni za gorivo koliko bih zarađivao. Šta da radim. Da
prezimim ovako nerovozan, samo edem, debljam.
Evo nađoh na FB moga dobroga druga iz osnovne škole Jopu. On
je Aniš ali je ipak ostao da živi u Grasslandu. Nikad se nije mješao
politiku ili neke funkcije ili priče oko tih stvari. Pio je uglavnom
samo kafu. Poslije osnovne je bio prodavač u nekoj radnji i vazda
krezub jer se užasno bojao zubara. Kao već stari momak dugo sa
zabavljao sa jednom djevojkom ali ništa od toga nebi. Vidim da se
konačno oženio i ima malog klinca. I njemu je 63 a sinu bi moglo
biti oko 12. Ma neka Jopa nek Vam je sretno.
Jučer zovu Becky da od podne do 19 h radi u bolnicu koja je 15
km od naše kuće. Odbacim je ja jer sam imao pregled desnog
ramena na ultrazvuk. Prije toga svratim u dugo godina moje
prirodno okruženje, u kafanu. Tamo Ljože i Gandra kojeg zbog
onog vica da je apsurdno kada jednog Negrijanazovu Radiša ja
tako prozvah. Radiša dakle i Ljože drve nešto. Prudružim se i ja.
Dođe i Išo pa navalio da časti. Tako on uvijek. Pitam ga koliko je
prešao kamionom za 10 dana, veli oko 9.000 kilometra. Vozi sam i
ima pravo da dnevno pređe 800 km i mora da to sve pribilježi,
potom preda administraciji a ovi to porede onda sa satelitskim
snimkom. Svaki kamion ima GPS i nema varanja.
Evo ga poče ponovo KaraKary.
Prikazuju videa iz logora ili sabirnih centara kako ga već zvati.
Nema žica. Veli svjedok da je uklonjena slijedeći dan. Ograda je
oko alata i gospožica novinar je tamo ušla pa je ona bila iza žice a
ne oni. Veli svijedok da je danas uvjereniji da su oni bili zatvoreni
i pod stražom. Opet snimak. Ljudi iza žice ali na jednom mjestu
žice zaista nema i tamo je neki alat. Ima i debelih na video a ne
samo kao onaj Alić koji je vazda bio suv i mršav. Poslije je došao i
u Grassland i ležao u bolnici. Svijedok veli da se on sjeća da je
žica bila sa tri strane a sa četvrte neka zgrada. On se čudi kako je
uopšte dobio dozvolu da posjeti ta mjesta. Kara ga je pozvao da
dođe kada je bio na nekoj konferenciji za mir u Londonu. U nekom
članku je ovaj novinar izjavio da je Kara bio glup što ga je zvao. I
ja velim, mada svjedok sada veli da Karya smatra veoma
inteligentnim. Gospoda lokalni šefovi Eakič i Rljača su mu po
dolasku tamo rekli da Karya baš ne zarezuju mnogo i da njegove
nadležnosti u Riedoru i okolini prestaju. E eto kako Eniši poštuju
vođe. I danas toliko napadaju predsjednika Sany da mi je muka.
300
Kad bi bilo ko došao na njegovo mjesto isto bi radili, sem kad
dođe neki koga se boje ko što je bio Murky. Tenkove na trgove i
svi umuknu za neko vrijeme. Sada je tako na Cirusu. Svaki dan
gine 20 ljudi pod Asadovom vatrom. Oće da ga skinu. Ovaj se lako
neda kao Adafi. Evo njegov 40 godina lični sekretar sada optužen
za svašta priča o zadnjim danima kraha, kako su bježali i gladovali
i kako je bila opša izdaja vojske. Rasulo. Kao na Balku. Raspe se
vojska i nastaje rat od novih vojski formiranih od stare.
Ja se raspisao o svemu a Kary napreduje, veli da je ovaj reporter
imao 54 intervjua 4 velike nagrade i storine članaka od jedne
posjete u ratu. Ovaj veli da je mnogo para izgubio izdavajući jednu
knjigu. Pazi Gilea da se i tebi ne desi slično. Da se zaletiš da izdaš
knjigu. Evo opet Alića na slici ali oko njega nijesu tako mršavni.
Reporter je pominjao logor iz Drugog rata Dahao, zvjerstva tamo, i
povlačio paralelu sa Riedorom. Pita ga Kary da li je on vidio
masovna ubistva. Svjedok se rasplinu na cio rat i grobnice po
Bony. Pitaga Kary da li vjeruje da i u borbama ginu ljudi. On veli,
- da. Sada ga odvede do članaka na Bridge i logor gdje su Hosovci
sastavljeni id Oniša i Aniša opisani kao neofašisti i tamo držali
Eniš zarobljenike. Pita ga Kary da li je vidio ikakav Oniš zatvor na
koje su ih preporučili. Veli išao je u Tarčin ali nije vidio
zarobljenike. U samom Traderu nisam išao do 93-e i nisam
posjetio ni jedan jedan logor ili zatvor. U Grasslandu je prešavši u
konvoju Planinu sreo i Munđije pa mu se nisu svidjeli a ni on
njima. Pokušao je ići ponovo kod Eniš a nije uspio. Bio je u
Apljini u logoru Dretelj đe su Aniši i Oniši držali zatvorene Eniše.
Nikakvog dodira sa vlastima i teritorijom pod Mudyevom
kontrolom nije imao sem što je na dolasku na aerodromu u Traderu
proveo 36 sati. Sada tužilac pita. Gospođa Alaban je bila
prevodilac. Prikazaše ponovo film. Svi pritvoreni su goli do pasa
ili u potkošulji na tregere. Pored nekog mršavog je stajao jedan
normalan potpuno mirno i potrča u stranu van iz kadra kao da ga
neko od tamo otjera. Kary dva puta veli da se čuje glas snimatelja
daj te mršave napred. Niko se u sudu na to ne obazire. Pomislim.
Pozvao si reportera na konferenciji o miru u Londonu Kary kad siu
svi oblijetali oko tebe i primali te na večere i sjela jer im rušiš
Balk. Ne treba da oni dolaze sa svojim snagama. Tada si bio ohol a
ne ponosan na ono što radiš. Mislio da si Bog i da će ONI stajati
iza tebe šta god da radiš. Sa nadmenim ponašanjem kad si samo
301
ohol šovjek postaje i glup. To se desilo i Adafiju. To velim i sam
sebi i svjedok sam sam sebi. Mnogo puta moja oholost mi se
osvetila. Jeste može biti da je snimatelj tim trikom želio da
privuče pažnju svijetske javnosti i 88 godina zatvora četrvorici
pratilaca konvoja je neki dokaz šta je svega tamo bilo.
10.11.7011. 8:23
Crveni fesovi, Sifet Barjaktarević organizator, oružje da
nabave kriminalci a da financiraju bogataši. To čita iz zapisnika 91
sa nekih organizacijskih sjednica u selu Suhača Opšina Bona Novi
u Bony, koje je u Drugom ratu bilo Fašističko leglo, KaraKary na
suđenju u Hayu. Nađeno je 200 kg exploziva i satni mehanizmi
jjoš u novembru 91-e. Sudija neda usvojiti taj dokument jer
zaštićeni svjedok ne zna ništa o tome.
Ustao sam rano i ustanovio da se tako rano budim jer sam
gladan. Navio sam suđenje, koje u početku nebi ni iz jedne sudnice
iako sve tri rade punom parom. pogledam i tenis i usput sam pio
čaj od koprive spremljen sinoć, doručkovavao i slušao radio
Grassland. Na njemu u pauzi muzike kratke vijesti iz Bony ali sa
radio Hammera. Valjda Grasslanđani nemaju lokalno mišljenje
stvari nego im ga Hammerci serviraju.
Na Tenisu, Jole je igrao protiv zemljaka Troye u Parisu na
Francu. Bome ga Troya sasluša prvi set a Jole jedva uze drugi a i
treći koji sam prespavao pobjedi sa 6:1 i ide dalje. Svaka čast
Troyi. Postaje sve bolji.
Kara čita iz najnovijeg Traderovog Avaza ko su Oniški
organizatori otpora u Bony, Alaga Topić itd. Između ostalih ima i
jedan sa prezimenom Kary ali je mu ime potpuno Oniško. I ovo
prezime Topić je često u Aniša. Dalje, Kary čita da je neko 91-e
raspisao nagradu od 25.000 # za rušenje mosta koji povezuje
Bonyu i Hany na rijeci Avi. Ovaj svjedok je svjedošio prije 7
godina na suđenju Karynom velikom jaranu Obrvy, onom prvom
predsjedniku demokratske skupštine u Bony poslije demo izbora
90-e u Bony. On je osuđen na 25 godina zatvora. Užas. Kary ne
gine 100 godina samoće. Eniši su htjeli Oniš seljake vozom
prevesti u Riedor, AnjaUka i Oboj jer nemaju nikoga tamo i niesu
htjeli tamo ići nego preko rijeke u Hany. Česti su ti spasonosni
prelasci preko neke rijeke u ljudskim sudbinama. Rijeka Rina u
302
tom prednjači jer je granica Istoka i Zapada na Balku a time i šire
jer sve podjele na Balku se ubitačno projektuju na cio svijet. Tako
sam neki dan gledao naš film „ Taj drugi DAS“. Film u kome
familija Baye Negrija koji na crno radi na DASu dolazi ilegalno
preko rijeke Grand River noću držeći se za sajlu. Tu su mu dva
sina ćerkica i mati. U jednom trenu mali sin ispusti svoju
harmoniku i otpliva za njom. Nikada ga više nisu našli. Otac koji
nije uopšte znao za njihovu nakanu je poslije hodao okolo danima
i tragao za sinćićem po riječnim pustim obalama ali bez uspjeha.
Stariji sin se oženi sa jednom Čajnom rekavši, - možda nije lijepa
ali ima papire i ode sa babom i sestrom ai kozom koju su baki
kupili da ne patai za vrletima Monte-Negro. Tata mu u filmu
stalno udara šamare jer sumnja da nije njegov. Neda mu da pjetla
nosi na borbe i doživi srčani udar. Sin ga ipak smjesti u bolnicu
rekavši ostalima da je tata na putu. Fino mu kaže, - eto vidiš kakav
si, nedaš pijetlu da nam nešto zaradi, radiš na crno za jeftine pare,
neznaš jezik, pa šta hožeš. U pravu je. Tata je isti ja. Šta ja hoću od
Nade kad se stalno vraćam kod nas. Slušam radio i gledam Tv i
filmove sa Balka a ništa odavde. Nisam otišao ni u pozorište ni u
kino punih 15 godina koliko sam ovdje. Ne šitam novine. Prije
sam u K“ čitavao na Ropije. A i taj me K2 iscrpio pa za Amerijen
nemam volje. Na obične riječi na njemu ne reagujem a kamo li na
nešto komplikovanije. Eto danas imam sastanak o mogućnosti da
mi daju 3000 # da položim za instruktora vožnje malih auta.
Nisam naveo ni jednu adresu na koju sam poslao CV i tražio posao
a trebam imati dokaz da sam to činio puna 4 mjeseca koliko sam
na employu. Pa kako da mi daju. Opet ista stvar, treba 16 poena a
ja imam 12. Možda dođem do 15 kao prošli put kada sam htio
studirati Amerien na koleđu. Ili je to opšte pravilo da nas
emigrante zamlažuju sa tim. Ma odoh u kafanu, pa na sasatnak pa
djeliti novine. Evo je prava naša zabavna muzika sa radio
Grasslanda. Srce liječi njen ritam i text. Sve je tako jednostavno i
refren logičan. Ovu slušam stalno ali večinom na 89.9 na na
Ropijenu. Ona mi je bliža. Mada kad pogledam emisiju o
muzičkim nagradama na DASu koja je sva na Amerijen, vidim da
je to neka mnogo savršenija sfera. Kao razlika između našega auta
fiat i ovdašnjeg Kadilaka. Pogotovo je sam nastup i scenska
obrada savršena, bez greške. Ma to košta milione. Odoj. Baj.
303
13.11.7011. 8:18.
Pokušavam otvoriti Hany Tv ali neće pa neće. Gost Nedeljom u
2 je pisac iz Sany koji je prvi progovorio protiv Mrkog još 95-e.
Probam na mali laptop, appoče pa stade kao i na ovaj novi kućni
kompjuter.
A evo i neki vrli političar u Sany veli za Kotov režim: - onda je
bio red u zemlji, poštovali su se zakoni, ljudi su u mnogo većoj
meri imali jednake šanse za uspeh i decentralizacija je bila
izraženija”,
Prema njegovim riječima, Kotov sistem je bio “mnogo
pravedniji i humaniji. Naravno, imao je i svojih grešaka, posebno u
pogledu efikasnosti. Današnji sistem nije ni pravedan, niti je
human, ali nije ni efikasan”,
Bravar je bio bolji veli on, jer je Koto kao mlad završio bravarski
zanat. Šta je poslije završio ko će ga znati. Studirao je za vođu kod
Talina na Usso. Čak je i klavir znao da svira. Ma kažu da to uopšte
nije onaj bravar nego neka utvara koja je uzela njegov identitet.
Interesantno da je u Prvom Ratu moj djed po majci a vjerovatno i
onaj drugi po ocu bio u istoj vojsci sa njim a poslije u Drugom i
moj otac. Svašta. Ratovi nas nosaju i vode a ne mi njih. Eto i ovdje
svake godine 11/11 ima dan sječanja kada se drži neka tribina,
proslava, šta li na sjećanje poginulih u Prvom Velikom ratu, pa
dodaju i u ostalim. Tako dođoše do 100.000 poginulih Nađana u
tim ratovima. Kakav ja odnos treba sada da imam prema tome kad
mi je djed bio u neprijateljskoj vojsci od ove sa Nade kao i djedovi
i pradjedovi možda od pola Nađana. Nije to sada važno, nego taj
duh koji se budi kad se vidi toliko uniformi, prosto bi ljudi da
negdje krenu, pa kad se predstava svrši još malo blude u njima po
čaršiji i očima pitaju zašto ih ne vode negdje u rat. Čak su tako
obučeni u uniforme mladi ljudi dolazili uveče i u disko klubove. Ja
znam da su mi se 2002-e ovdje u Kiču u razredu za Haloween u
uniforme obukli dva najlsabija učenika iz 7-og i 8-og razreda. Oni
nisu imali pozitivnih ocjena skoro ni iz čega jer su skoro sve
testove rješavali sa nulom. Predali bi samo prazan papir i rekli, nisam ja za ovo. Da li je to pokazatelj opšteg stanja u vojsci, ne
vjerujem.
304
Evo je snimljen film o preprodaji djevojaka sa Istoka na
Zapad koji je za vrijeme samo našeg rata 90-tih išao preko Balka.
Pisac je jedna policajka porjeklom od nas iz Hany. Interesantno da
ona ima isto prezime Boljy kao i vječno glavni policajac u Hany
koji bi Kotov borac i bez ikakvih problema na opšte iznenađenje
javnosti Balka nastavi biti ministar unutrašnjih poslova i u
Ljutkovom systemu. System se mijenja ali policija ostaje, veli
jedan na kraju slavnog Gavrasova filma ‘Z’. U svojoj 92-ugoj
godini života Boljy napisa memoare o svemu, ali ga neki dan
uhapsiše pod optužbom da je 45-e kao šef Monte brigade vršio
streljanja domoljuba Hany, to jest njenih Fašista. On veli ladno da
on u toj Monte, a ni bilo ikakvoj Negryen brigadi nije uopće bio,
da je on iz Hany a ne MonteNegro i dodaje da je to predizborni
trik stranke na vlasti jer joj se sve pod nogama opasno drma.
Dakle ta djevojčica Boljy je vjerovatno bila kod nas za, kakve li
sreće, samo našega rata koji nam omogući da se pogledamo
između sebe i u
ogledalo; ko smo i šta smo u stanju da bez gurkanja od stranih
armija da radimo sami sebi na Balku. Gurkanja je bilo ali mora se
priznati bez vojski sa strane. Samo ideje i logistika. Pare su nam za
tu uslugu naravno debelo naplatili. Vidjela je dakle ta cura kakva
stoka mogu biti čak i ti fini stranci, NU posmatrači, koji su
uglavnom pokrilivali volje stranih vlada. Vjerovatno, pardon na
izrazu, bijahu oni i jebači a ne samo posmatrači. Film je prikazan i
u zgradi NU na DASu gdje su ga prilično ladno odgledali.
Redateljka je nepoznata totalno jer joj je to prvi film. Digla je sa
svoje polise 50.000 # da ga počne. Glume i dvije DASove glumice
i to obe Oskarovke. Nekog zloću tamo glumi i naš zemo Trifun.
Kaže da je bio predviđen za glavnu ulogu Bony policajca ali je
imao neke druge ugovore pa je za tu dužu ulogu bio spriečen
vremenski. On je prije 10 godina igrao i onog starijeg sina u malo
gore napomenutom filmu ‘Taj drugi DAS’. Ma glumac je
izvanredan a šara po raznim filmovima cijelog svijeta. Brat mu je
također dobar glumac i stvoren za ulogu mene u mojim
Memoarima Trifke više za ulogu moga brata DŽoa. E kad bi to
bilo. Ma možda i bude. Svašta je moguće. Kad vječnog policajca
Boljya strpaju u ćorku gdje je on 60 godina trpao ljude, šta da Vam
pričam. Možda je to zbog tog filma njegove prezmenakinje a
možda su i u krvnom srodstvu. Naljutilo nekoga na položaju.
305
15/11/7011 16:43
Oko 9 sam išao na bus. Nisam ni celfon ponio. Za razliku od
jučerašnjeg danas sunčan dan. Odmah je i raspoloženje drugaćije.
Kupim karte na povratku 5 za 10 #. Kad plačaš u busu onda je
jedna karta 2 I po a ovako po dva. Još mi od 10 # vrati 0.25,
kvoder kako ga ovdje zovu. Ušeprtljao sam se pa ušao u krivi bus
jer je stao nekom na mojoj stanici za Courtland pa I ja uletio.
Sišem na slijedećoj, vratim se na pošetnu a onaj moj mi ispred
nosa fijuknu. Uđem u broj 7 koji ide do Farweya preko Conaught
ulice koja je 2 km blizu nas i siđem tamo pa prošetam preko lijepo
travnatih ošišanih igrališta za; Soccer koji je istovremeno teren za
Ragby, zatim preko dva terena za bezbol nađoh se blizu plaze
Courtland pa iza nje preko našega parkinga uđem sa leđa u našu
zgradu. Becky sam dao kola da ide od podne na posao, a ShuShka
je na faxu danas cio dan. Ugrijem mahune I slušam radop
Grassland. Neka naša pjeva I spominje da se udružila sa Đavolom
pa moli Boga da je vrati stadu. Ima toga još u realnosti. Eto vjerski
poglavar Oniša se ograđuje od onog što pucaše na Ambasadu
DASa. O njemu i o Plestini nađem u novnama slijedeće:
‘’ Sramno je da se tako važno i osjetljivo pitanje za mir i
bezbjednost u svijetu kao što je palestinsko pitanje prelama preko
naših umornih leđa i teških rana. Niko nema pravo da nam otežava
naše bolno stanje, posebno prijatelji i na Istoku i na Zapadu,
poručujući nam, oni sa Istoka, da ako Bony ne glasa za
punopravno članstvo Palestine u NU da će nas se odreći, a sa
Zapada nam prijete da ako glasamo za palestinsko pravo na
punopravnost u NU da će nas ostaviti’’.
Jašara, koji je je izvršio teroristički napad na Ambasadu DASa,
Poglavar je okarakterisao kao, kako je naveo, odmetnika od
zajednice sa kojim je đavo kolo vodio u sred dana, u sred Tradera,
okrećući ga tamo-amo sa kalašnjikovom u ruci, šireći nemir i strah
u gradu i dovodeći u teško stanje jedan narod.
On je istakao da svako ima pravo da izabere svoj životni put, ali da
niko nema pravo da ugrožava mir i bezbjednost naroda, i da u
uznemirava dokazane prijatelje. Pti tom je kao ilustracija
306
prikazana fotografija tri Vekhabije sa bradama do pasa. Jedan je
riđ ko bakar.
Sa đavlom su mnogi kolo vodili tamo na Balku pa sad plaćaju taj
ceh velim ja. Kada je trebalo da se kaže Onišima, - ne mučite i ne
ubijajte komšije ne sjećam se Poglavara da je to rekao. Sjećam se
da je neki od njegovih propisao kako se zarobljenik može ubiti ako
se procjeni da je tako korisniji za njihovu stvar. Napominjem da se
po ratnoj konvenciji potpisanoj od članica NU zarobljenik ne smije
ubiti.
Sjurta ženimo Ilana. Našao je ljubav svoga života koja je
državljanin Nadei eto sreće. Ajd neka I on ostane ovdje sa nama.
Neima kud. Tako ću steći kuma do Groba. Doće mi na sahranu
valjda. A nije daleko, samo 60 km do Amiltona. Bekcky se
opasno naljutila što joj jučer ne kupi komodu. Navalila da izbaci
onu crnu na kojoj je TV a ispod njega knjige i da stavi neku malu
boje sirova drveta. Velim joj da je niska i da sa kauča neću vidjeti
Tv ako ne iskrivim vrat. Đaba. Narogušila se pa ni brojutro da mi
kaže jutros. Velim, - eto ti auto odoh ja Busom, i celfon sam
zaboravio žureći da napustim stan pun negativnog naelektrisanja.
Tako ne uslikah ništa danas. U kafani bih poslije kursa za stare
osobe. Prije toga vidim Hammer od Arka, Ikinog I Arinog sina
parkiranog do Europe. Jušer smo da ublažim ljutnju nagovorio Dra
da svratimo do njih. Bismo jedno sat, Ika je mnogo bolje fizički.
Ima sada preko 80 kg i vježba na razne sprave, kućno biciklo,
Gladiator, federi. Ima program sa 500 TV kanala sa Balka pa gleda
na ljevo oko a desno mu se od radijacije kancera u nosu rasulo, kako on veli. Tamo u Europi Arko radi kao konobar. Naša narodna
muzika je na CD, Tv sa vječnim Soccer programima i gosti su naši
zemljaci Eniši. Skoro su sve sami šoferi teških kamiona. Pa baš
kao da sam u nekoj modernoj seoskoj kafani na Planini. Takve su
face i govor i namještaj. Ipak puše napolju. Nada je bar nešto od
nas uradila. A tek od naše djece i njihovih potomaka šta će već
biti. Popijem kafu, dam Arku 5 # i rekoh,- Kip čejndž, velim, - da
malo i Amerijen progovorimo.
Zove kum, veli Bony gubi 6;2. Ma Ortugal proradio preko Onalda.
Prvi go on ladno zabi sa 30 metara po zemlji u sam ćošak. Pa 2:0,
pa 2:1, opa, tračak nade za Bony, pa 3:1 ali kao da je iz opsajda ali
se sudijina broji. Pa 3:2, opet tračak nade za Bony. Onda oni
nastaviše do šest. Pita me kum jel mi drago. Iz mene provali
307
radost. Radost koja i mene lično iznenadi. Zašto?. Nemam pojma.
Možda jer ni jednog Eniša u toj reprezentaciji nema a bogmee ni
Aniša nešto mnogo. Odem baš na sajt reprezentacije Bony I šta
vidim; samo dva imena koji nisu Oniška a ostalo sve sami Oniši
iako oni čine tek 50 % stanovništva Bony. A nervira me i iritira
kada Urci nešto pobjede Oniši u Bony I Sany jednostavno polude,
isto kao da su njihovi. Tako su u Grasslandu slaveći neku Ursku
pobjedu nešto polupali pa kad ih je njihove nacionalnosti snimatelj
i novinarka uhvatili na djelu, jurili su to dvoje autima po gradu.
Danas im i Urci rekoše zbogom Yuro šampionatu jer su kući
izgubili od Hany sa 3:0 a na uzvratnoj utakmici u Oreatu nije bilo
golova. Od 6 država Balka jedino Hany slijedeće godine ide na to
prvenstvo u socceru. Osovo neko broji za sedmu državu Balka ali
većina zemalja Galaxije ne, čak 5 država iz Yuro Unije, dakle
petina, ali je činjenica da ga nema nigdje u spisku bilo kakvih
sportskih reprezentacija Galaxy. Tužno šta rade od tih ljudi. Gdje
sad ti njihovi mladi sportisti da se afirmišu?. Imaju domovinu a
ona ih zarobila. Svezala ih kao brodove za obalu a ploviti se mora,
oću reći vrijeme im prolazi. Osovari su kod nas na Balku bili
poznati kao igrači u mnogim našim soccer klubovima. A i u kulturi
također. Bekim Fehmiju napravi karijeru u nas i u svijetu glumeći
u filmu o ciganima koji tradicionalno trguju perjem pataka od
kojega se prave dobre Duhnje, lagani a topli pokrivači za spavanje.
I sada smo radi običaja kupili jednu ovdje na Nadi. Naravno perje
je odavde a ovdje Cigana nema nego samo njuh za dobar biznis.
Sa njom se pokrivamo i ljeti i zimi, a ptica ovdje bar ima na
pretek. Sele dva puta godišnje gore dole pa nekad zamrače nebo.
Po parkovima ogromne guske normalno šeću. Čak prelaze ceste na
poznatim mjestima na kojima imaju znakovi pored puta sa
njihovim crtežom pa se treba paziti da neku ne nagazimo jer su
novčane kazne zaista velike. Ima i srna. Eto danas Mič priča u
kafiću kod Vijetnamca kako mu je komšija ujutro na parking
ispred kuće našao razbijeno prednje staklo na autu puno dlaka od
jelena. Preskakao jelen ogradu i grlom pravo u vjetrobran. Dobro
se iščupao i zbrisao bez krvarenja. Da o zečevima ne pričam. Ma
to bi se na Balku jednostavno sve pohvatalo i pojelo. Neki dan
priča Viky da nije loša ideja na Kijiji jeftino kupovati produkte
koje zatim možeš vratiti u neku radnju gdje baš ne traže raćune
kao dokaz da je baš tu kupljena ta roba i zaraditi koji Talir. Ma
308
ideja ima svakakvih. Ludih do luđih. Ha, 585 # za Pariz tri dana na
Novu Godinu, Wenčura Travel Grassland. Eto šta čujem. Svašta.
Jašta. E moj Gilea đe ti truneš.
Čekam Becky da vidim jel’ se odljutila ili je još pod mokrom
čarapom. Tako se kod nas govorilo za nekoga koga ne razumiješ
potpuno; kao da je opaljen mokrom čarapom. Možda je nekada
negdje neka policija tukla zatvorenike mokrim čarapama pa ljudi
ludili, ko zna?. E svašta Gilea od tebe. Gdje bi to policija. Sudeći
po snimcima sa ovih protesta Okupy širom Zapadne vidimo da ih
po kiši šutiraju u glavu mokrim čizmama (pretpostavljam sa unutra
suvim čarapama jer su državne čizme kvalitetne i nepromočive),
pa udareni ljudi manje lude. To što ih vise boli nego udarci
mokrom čarapom je njihova stvar. Bar će ostati pri zdravoj pameti.
Šta se valja iz tog Okupy ne znamo ali tako bi I sa Isusom, malo se
pojavi tako neki čovjek I revolucija. Sada nas ima 7 milliardi a od
toga njegovih sljedbenika bar trećina. Odoh na Srč da vidim. Jest,
tako je. Tamo zaglavih sa Filosofijom. Eto kršćani su sljedbenici
Platonove filo kažu. A on veli da je država nužno zlo I da sloboda
treba biti potisnuta u korist Države. Tako je Koto radio na Balku. .
Dalje navodi da idealna država ima tri staleža, filosofi, vojnici i
robovi negdje piše za ove treće, zemljoradnici i zanatlije.
Interesantno da tvrdi da idealna država nastaje kada prva dva
staleža ne smiju imati privatno vlasništvo. Aristotel pak tvrdi da
neima idealne države I da ona treba imati samo dva staleža.
Upravljače i robove. Interesantno da se ovi današnji vladari ubiše
hvaleći demokratiju tako da se taj izraz prilično ofucao od
upotrebe. Ona nastaje kada siromašni pobjede bogate i uzmu vlast.
Slobode koje su veoma velike na kraju uruše Demokratiju.
I onda nastaje Tiranija (tiranida): nezasitost za onim što se najviše
cijeni uništava državno uređenje. Oligarhiju je uništilo bogaćenje,
a demokratiju će uništiti sloboda. Svi postaju jednaki, stariji
počinju da se plaše mlađih, stranci se izjednjačuju sa
starosjediocima /kao mi immigranti sa Nađanima/. Narod bira
novog vladara koji postaje tiranin. Kada jednom dođe na vlast,
uvijek će počinjati neke ratove kako bi narod imao potrebu za
vođom, tako će ljudi siromašiti pa će se baviti sobom,i u rat idu
nespremni. Tiranin je, stoga, uvijek oprezan i gleda da li ima
neprijatelja koji bi mu stajali na putu /kao Murky, Avegly, Talyn,
Musso, Hengry i toliko hi još i vise, neki vele i Koto/ .
309
Aristotel je podjelio državne oblike na osnovne dvije grupe:
dobre i loše. Dobre oblike predstavljaju:
Kraljevstvo,
Aristokratija, Republika. Loše oblike predstavljaju: Tiranija,
Oligarhija, Demokratija. Kud bre bolan Demokratija Aristotele
ubiće te agenti. Sany, Bony I Hany treba da usvoje hiljade
demokratskih zakona bez ozbiljne rasprave da bi ušle u Yuro
zajednicu. K’o da nikad nisu imali ni jednog zakona nikad. Tako ja
pročitah u Vikipediji, enciklopediji koju uređuje cio svijet a ne
samo neki lexikografijci neke povlašćene države ili mi se to samo
čini.
Da vidimo šta piše za Kota. Svašta. Jedni ga kude drugi hvale.
Mjenjao se, stezao, popuštao, bio samovoljan, drzak, hrabar.
Uglavnom; dobio je 97 visokih stranih odlikovanja a sahrana mu je
bila do sada naveća a svijetu.
Kojom li se on filozofijom vodio?. Platonovom vise čini mi se
nego Aristotelovom. Vidi se iz rasula Balka. Kad su Filosofi počeli
da zgrču bogastva ruke su im bile zauzete pa su prepustuli vlasti da
se sama uglavnom slijepo vodi. Pri tome su prkršili odricanje u
korist države pa su im Čuvari Države , ona druga klasa bez
vlasništva po Platonu vojska i policija im otkazala poslušnost i
dozvolila trežoj klasi potpunu slobodu, a to je dugo zabranjivani
rat. Tad tek čovjek, homo homini, može da zadovolji sve svoje
potrebe zajedno. To potraja kako gdje od 7 dana u Loveniji do tri I
po godine u Hany I Bony, zatim godinu na Osovu. I jedna po jedna
teritorija postaše nove države. Samo u Doniji ne bi rata
devedesetih ali se I tamo Osovary I Donci potkačiše jedno vrijeme.
Sany I Monte-Negro bijahu jedna pod imenom krnji Balk, pa se
7006-e godine mirno rastaše na dvije države.To bijaše i potpuni
kraj države Balk. Da se vise ne pominje sem u srcima Balk
nostalgičara. Interesantno da se sada osnivaju preduzeća koja se
nalaze u svim tim novim državama. Najviše ih je na polju
izdavanja knjiga i Tv stanica Turbo Folka. Kako I nebi kad im je
jezik isti a ima 4 razna imena u 4 glavne države. Donijen I Lovin
su nešto drugačiji od BoniHanyMonteSani jezka. Ah knjige slabo
idu ali te pevajke ujedinjuju strasti nekadašnjeg Balka. Svi ih vole
i zovu u njihove gradove I velike sale širom Galaxije. I mali sokaci
i mahale ječe od njihove pjesme sa uglavnom ilegalnig CD-a. To
vam je muzika iznjedrena iz duše naroda, kao neki Balk krik. Naš
neki Jazz Yao. Imate osjećaj da slušate stalno istu pjesmu, a duša
310
ište još, još pa još. E takva se sluša u kafanama širom Meteora
Balk pa nije ni čudo što ljudi tu ostaju preko i dan i noć; pušeći,
pijući alkoholne napitke i trošeći ono malo što imaju ne idući kući
kao da je nemaju.
17/11/2011 6:09
Oženismo Ilana. Mlada je radila pa došla kući u Amilton oko 13
h pa su novom Azdom otišli po Ilanovog tetića, onog što ima
Mercedes sa Hammera i ljeti prodaje sladoled 7 dana u nedelji pa
je i mladog Ileta uključio u to, zatim su došli kod nas. Malo kafa i
kolači, pa odosmo do opštine. Vjenčanje je trajalo petnestak
minuta. Snimao sam video na celfon i malo fotosa. Poslije odemo
do JB restorana kod Oce. Dođe malo zatim naša ShuShka pa
poručismo dva mješana mesa, šopsku salatu i ćevape sa pečenim
krompirom našoj ShuShkici. Popismo I podvije Grape, Grecijske
loze. Mlada i jes po naciji Grecija mada ništa jezika njihovog ne
zna. Ona je pobjegla iz Tradera a a Mladić je Eniš protjeran iz
Hany. Brak je sklopljen iz ljubavi. To se vidi iz aviona. Mladiću je
sad i sa druge strane vidno laknulo jer je sada sigurniji da će ostati
na Nadi. Supruga Xeny je državljanin Nade, ima stalan posao
patronažne sestre pa i benefite, i veoma je otvorena i interesantna
osoba vesele naravi. Veseljak kao i on. I danas će ići na posao.
Evo sam rano ustao pa poslao im jedan manji video I photosa
nešto sa celfona. Onaj veći od 15 minuta nemože da se pošalje pa
ću ga na CD I odnijeti mu lično. Otvorim suđenja. U sve tri
sudnice piše: no hearing, pas d’audience, nema prenosa. Ja
nevjerni Toma pritisnem na treću i gle, ima prenos. A šta mi rade.
Bolji mi je za prenos suđenja onaj mali kompjuter što mi Oka
pokloni za moju knjigu. Idem njega uključiti. Od 9 po Hayu je u
prvoj sudnici suđenje KraKary. Vazda bio I ost’o prvi pa I na
sudu. Nevjerovatno, tragao sam dugo na malom laptopu i nađem
da suđenje radi samo na Ropijen jeziku. Naravno da na početnom
sajtu Domovina.net još uvijek piše da nema suđenja ni u jednoj od
sudnica. U trećoj je završeno za danas a u drugoj piše na rasporedu
na Icty.com da je suđenje odloženo.
Danas je parade za Deda Mraza, Santa Klaus kako kažu
Amerijeni a Per Noel /božićni čoek/ kažu jope Ropy. On je kod
311
djece mala zamjena za Boga. Ima ga pa nestane. Imam novine da
djelim cio dan. Yupiiiiii.
20/11/7011 7:37
Uhvatili su sina od Adafija negdje na jugu pustinje. Sad će na
sud sa njim ako ga ne otruju prije toga. Baš da vidimo kakav je taj
režim bio i na šta se narod žalio. Po meni najviše na sputavanje
sexualnih sloboda. Našao sam neke novine sa Franca koje tvrde da
je to rat DASa pokrenut od Franca i Brity a ubrzo zatim nastavljen
od BOOMa. Pa piše novinar kakve su to sve smisalice bile.
BOOM bombarduje, Plaćenici navale a za njima drogirani Taleby
vrše pokolje tako da stanovništvo bježi na sve strane. Oko 50.000
je mrtvih, 200.000 ranjenih I 2 miliona raseljenih. Novinari
izvještaći su svi redom bili špijuni i vojnici, a pisali po poruđbini
BOOMa. Sad vidim da je Mrky imao pravo kad je odbio strane
novinara na Osovu dok je sprovodio ofanzivu protiv Osovara mada
je krajnji efekat isti. Ono što je BOOM zacrtao se ostvaruje. A
kako i nebi kad ima 25 članova država i državica sa njmodernijim
oružjenm uprtim u isti cilj. Čak je u nekom gradu Araby
napravljena maketa trga glavnog grada Ibije Lipolija, koji je inaće
od bombi prilično urušen, da bi se na Tv prikazao dolazak
oslobodilaca dok topli narod toplo plješće. Ma circus. To što
BOOM zacrta se ostvaruje. Ima silu i na galaxy planu je Tiranin a
kući su sve ćlanice po uređenju parlamentarne demokratije. Od
naših sa Balka jedina članica je Hany. To je parlament donio
odluku bez demokratskog glasanja naroda jer su se bojali rezultata.
Tako se BOOM povećava. Sa 19 koliko je imao prije 12 godina
za bombardovanja Sany, sad ima 26 članica. DAS im svima
prodaje oružje i pamet. Mali plaćaju i vojake obučavaju. Franciy
dugo nije bila član, opirala se decenijama ali dođoše novi klinci na
vlast i to postaše negdje 80-etih. DAS trlja ruke jer kud bi sa
tolikom vojnom industrijom. Dakle dok se jačaš to može i da te
upropasti. Eto Oreya da bi parirala DASu sve dade za vojsku i
oružje. Momci se ne žene nego onanišu po kasarnama 9 godina pa
onda kući da traže sreću a tamo glad. Umrlo ih je oko 3 miliona od
gladi iako predsjednik usilovno otvara samoposluge i mesare na
nekim fotosima. Totalna blokada je te sjeverne tiranijeske po
uređenju Oreje. Južnu su DASovci odcjepili u ratu 55-e. Tu bijaše
312
i poginulih vojaka i sa Nade, naravno na strani demokratije, to jest
DASa.
Zove komšinica Irka na kafu. Ona suši negdje meso pa mi pade
na um da i mi osušimo jedno 20 kila krmetine jer evo je kila
slanine 16 # a suvo i ne pitam. Ima svinjskog na reklamama po
2.14 $ za kilo ili 0.99 c za paundu, a troškovi i kaliranje,
isparavanje vode iz mesa, bi možda popeli cijenu uvh glave do 5 #
za kilo. Becky radi danas pa je odoh odvesti, zatim na relax u
kafanu. Jučer sam išao oko pola 11 autobusom u grad, slikao
paradu Deda Mraza i proveo ostatak u kafiću sa zemljacima: Oka,
Ljože, Amir, Gandra, Vicky, Išo, Mič pa eglenu i zezanju nikad
kraja. Vratio me Išo svojim de lux autom Micibušiem oko 17
h.jutros smo počeli gledati našu seriju ‘Miris kiše na Balku’ kad
jedan Yew govori kako je preživio logor na Hammeru ne zato što
je bio mlad i jak nego što je poludio. Prenio je tone i tone, više
kostiju nego mesa mrtvih logoraša do krematoriuma gdje su ih
pretvarali u bjeli dim. To može samo ludak da preživi i on je
odlućio da poludi. Možda je Gilea tebi vrijeme i tome.
313
Biblioteka familije M-Aleš
RATNI I MIRNIDOPSKI DNEVNIK
Predavača matematike u srednjim školama
Meteora Balk i Planete Nade
XYZ.000 riječi
O autoru,
pošto je već više puta umirao, sve najlepše
BALK 2
Dnevnik u sjećanju
314