samurai 7 kyuzo

Transcription

samurai 7 kyuzo

ANIME, MANGA, JAPAN.. FANZINE
BROJ 6
TRAVANJ 2006.
SADRŽAJ
04 TEMA BROJA – SAMURAJI
06 ANIME MANGA NEWS
08 SAMURAI CHAMPLOO
10 RUROUNI KENSHIN
12 SAMURAI 7
13 PTA-TEN
14 MOVIE NEWS
15 THE LAST SAMURAI
16 ZATOICHI
17 DOUBLE VISION
18 GAME NEWS
20 WILD ARMS 4
22 MORNING MUSUME
24 KEMURI
25 ASIAN KUNG FU GENERATION
26 POVIJEST PISANA MAČEM
28 JAPANSKI MAČEVI
30 ZA ONDEKOZA
32 PLANET JAPAN
34 IKEBANA
35 TOSHOKAN
36 FANART/FANFICTION
ISHMAHEL
kao MANJI
iz ‘Blood of the Immortal’ mange
ANTHALION
kao OGAMI ITTOU
iz ‘Lone Wolf and Cub’ filma
SEPH
kao KAMBEI SHIMADA
iz Kurosawinih ‘7 samuraja’
DENZA
kao KYUZO
ELF
kao KATSUSHIRO OKAMOTO
VANQU
kao GOROBEI KATAYAMA
TIDUS
kao SHICHIROJI
KEIICHI
kao HEIHACHI HAYASHIDA
SAVAGE
kao KIKUCHIYO
Kao što započinje jedan tekst u novom Yoshiju,
japanska povijest je zaista obilježena mačevima. I
sam zapad u svojoj opčinjenosti istokom ne zanezanemaruje tu činjenicu. Proučavajući i dalje simboliku
Japana dolazite do zanimljivog otkrića da je jedna
od dvije riječi koja zapadnjake najviše asocira na
tu zemlju – samuraj (druga je geisha ☺) i stoga ninije bilo teš
teško izabrati temu ovog broja. Mnogi će se
zapitati zaš
zašto nemamo i recenziju najpoznatijeg
japanskog filma ‘Sedam samuraja’
samuraja’ slavnog Akire
Kurosawe, no kao i uvijek, pokuš
pokušavamo vas što
bolje upoznati sa manje znanim no jednako kvakvalitetnim uratcima japanskih umjetnika bez obzira
na vrstu umjetnosti kojom se bave. Ne ignoriramo
majstorski rad Kurosawe već
već želimo produbiti tetemu i otić
otići još
još dalje u potrazi za novim sadrž
sadržajima.
CHIISANA
kao RYOKO
iz Tenchi Muyo animea
SHRIKE
kao MAKI AIKAWA
iz Air Master animea
ALITA
kao MAYA NATSUME
iz Tenjou Tenge animea
Samim tim, Yoshi posveć
posvećen samurajima donosi
osim uobič
uobičajenog prikaza modernijih sadrž
sadržaja
(strip/film/glazba) nekoliko zaista kvalitetnih tektekstova na temu japanske povijesti i tradicije. VjeVjerujem da će svatko pronać
pronaći vremena proč
pročitati fanfanzin u cijelosti jer su autori svih tekstova zaista
puno vremena ulož
uložili u prikupljanje podataka i
pisanje članaka.
SEPH
ヨシはコーピをしてください
Pomognite kopirati Yoshi
Help us to copy Yoshi
FAYE
kao SHIINA YUYA
iz Samurai Deeper Kyo animea
KATEKATE-CHAN
kao JUBEIJUBEI-CHAN
iz istoimenog animea
FIGHTER
kao SAKURA HARUNO
iz Naruto animea
PUAR
kao Ryoko Mitsurugi
iz Samurai Girl animea
KAGOME
kao PAN
iz Dragonball GT animea
JIN
kao SAMANOSUKE
iz Onimusha PS2 igre
Daimyo je moć. Daimyo je
poštovanje. Daimyo je bog.
Daimyo nam za nagradu naše
odanosti daje dio zemlje koji
sami obrađ
obrađujemo. Bilo je tako
mojem ocu, i djedu mojeg oca, i
njegovom djedu. Dugo vremena
nismo razmišljali ni o čem drugom
osim o časnoj službi našem gospogospodaru, a sada se prvi put moramo
suočiti s pijavicama koje pokušavapokušavaju uzurpirati našu djedovinu, i to sasamo zato što misle da su pod zaštitom
plemenitih. Ispočetka ih je otac sam tjetjerao, no sve ih je više i dolaze sve češće.
Čini se da ćemo se i mi kadkad-tad morati
nekome prikloniti. Gospodar zasad još
uvijek ponosno diže glavu i ne želi čuti
o tome, iako narod šuška da je prošli
mjesec u njegov dom došao izaizaslanik Minamoto klana.
Nitko ne zna ishod susreta,
gospodar nikad rječju svojom
nije rekao ništa, a mi se ne usuusudimo pitati, niti je to naše pravo.
Kada dođ
dođe vrijeme, znat ćemo.
Latica pade,
Krijuć' krvcu na tlu.
Bolni jauci.
Tri je godine prošlo.
Bio sam u službi klaklana Minamoto, u
ratu koji je donio
propast mojoj obitelji.
Kao nagradu za dobru
službu moj je posjed
povećan a sada sam i
sam daimyo. Što mi to vrijevrijedi ako mi obitelji više nema?
Samo je otac umro na bojištu, časnom
smrću. Ostali su izginuli u iznenadnom
napadu koji se dogodio dok smo ja i
moji ljudi bili daleko odavdje.
No, šutim. Žaljenje je nečasno. Nađoh
ženu, pokušavajući zaboraviti bol. Ona
mi je nakon dvije kćerke napokon rodila
sina. Loza će biti produžena. Našao
sam učitelja koji me poučio putevima
umjetnosti. Drugi hvale moje pjesme..
pitam se je li to ubog moje moći ili zato
što su uistinu kvalitetne. Nekadašnji
aristokrati prijeko gledaju na nas, mrmmrmljaju da smo kruti ratnici koji ne bi tretrebali učiti. Nije me briga. Žena, djeca i
ovo su jedino što mi je preostalo.
…
Preci su postepeno gubili moć kako je
moć gubio Minamotov klan. Poslije smrsmrti gospodara Yoritoma vlast je preuzeo
Hojo Tokimasa, čineći lozu Minamoto
lutkama na prijestolju pod kontrolom
Hojo klana. Sada putnici iz daleka donodonose glasine o ratnicima koji napadaju
gradove uz obalu. Vele da se naši ne
mogu suprotstaviti snazi neprijatelja i
da smo imali sreće kada su se Mongoli
povukli. Shogun je zapovijedio podizapodizanje obrambenog sustava. Preselili smo
se bliže mogućem mjestu iskrcavanja
neprijatelja, pomažemo u gradnji. PodiPodigosmo utvrde i borbeni zid. Podigao se
i mongolski kan, sedam godina poslije
prvog napada napokon je odlučio ponoponovno okušati sreću. On posla mnoštvo
ljudstva, i bijahu brojčano nadmoćniji.
No, mi bijasmo spremni, pružali smo
čvrst otpor a na kraju je sam božanski
vjetar uništio neprijateljsku flotu koju je
BLADE OF THE IMMORTAL je spomena vrijedno djelo Hiroaki Samure. Radi
se o mangi čija je radnja smještena u doba Tokugawa shogunata krajem
krajem 18.
stoljeća. Iako je manga postigla veliki uspjeh u Japanu (Kodansha)
(Kodansha) i Americi
(Dark Horse) nije nikad prebačena u anime. Glavni lik mange je Manji,
Manji, ubivši
100 samuraja stiče besmrtnost no kako je među njima bio i muž njegove
njegove sessestre koja se potom ubila, dolazi do promjene u njegovom karakteru.
karakteru. Sada treba
ubiti 1000 zlikovaca da bi ponovo stekao smrtnost. No, to će mu otežati mali
poklon Yaobikuni koja ga je nagradila za prvu stotinu samuraja, zarazivši ga
krvnim parazitom KessenKessen-chuom. Osobe zaražene njime ne mogu umrijeti jer
taj parazit ima sposobnost regeneracije tkiva, unutrašnjih organa
organa pa čak i uudova koji mogu biti oštećeni ili odrezani tijekom mnogobrojnih okršaja
okršaja hladnim
oružjem.
Svakako treba spomenuti i LONE WOLF & CUB (KOZU(KOZURE OKAMI) mangu Kazua Koike o Ogami Ittou, desnoj
(ubojitoj) ruci Shoguna tokom Tokugawa perioda. No
nakon jednog neuspjelog posla Ogami Ittouu biva ubijena
žena i on uspjeva spasiti jedino svog sina Daigoroa. SlijeSlijedi, dakako osvetnički pohod ali i ostale pustolovine povepovezane s ratom izmeđ
između klanova, najpoznatije po antologijsantologijskom natjerivanju oca Ittoua i sina Daigoroa u dječjim kolicikolicima. Lone
Lone Wolf & Cub takođ
također nije nikad objavljen kao
anime no postoji 6 filmova režirani od strane različitih
redatelja izmeđ
između 1972 i 1974.
činilo preko 4000 brodova! Car je, nanakon što se zemlja oporavila invazije, popokušao preuzeti vlast. Tko zna bi li uspio
u tome da mu se nije pridružio prvi
međ
među generalima, Ashikaga Takauji.
…
Nitko mi ne vjeruje da sam plemenite
krvi. Moji su tijekom vremena postupno
gubili utjecaj, a sada sam tu gdje jesam,
nitko i ništa. Čuvam oštricu predaka, i
priču koja mi je ispričana dok sam bio
dijete. U zemlji vlada kaos. Ne zna se
tko ima vlast, iako je mnogi prisvajaju.
Odlučih sam obraniti časno ime svoga
klana. Okupih skupinu podložnika i zauzauzesmo malo područje, gotovo neovisni
od sviju. Uskoro se pojavio on. Oda NoNobunaga. Postavio nam je uvjete – predapredaja ili smrt. Nismo ga poslušali. Hah, tko
je on uopće? Ni prvi ni zadnji koji nam
je došao soliti pamet. Oh, kako smo se
prevarili. Sa šačicom ljudi nas je potpupotpuno izmasakrirao. Neki imahu vatreno
oružje. Bijasmo im potpuno nedorasli.
Kasnije je on sa svojim ljudima umalo
ujedinio zemlju, ali ga ubi čovjek koji
mu bijaše podložan, Akechi Mitsuhide.
Čujem da ga je kasnije osvetio ToyotoToyotomi Hideyoshi. Eh.. što tmene briga. DruDrugovi su mi pomrli u njegovom napadu.
..odlučio sam počiniti seppuku.
Kleta je sudba nad klanom ToyotomijeToyotomijevih. Iako ujediniše cijeli Japan, želja za
još više moći i invazija Koreje je bila
pogreška. Hideyoshi, vođa, je uskoro
umro. Nastale nerede oko upražnjenog
mjesta vođ
vođe iskoristio je Tokugawa
Ieyasu. Iako, naši mu pružahu otpor.
Ishida Mitsunari, odan živućem sinu i
nasljedniku klana Toyotomijevih, HideHideyoriju, kod Sekigahare podiže vojsku
protiv uzurpatora Ieyasua. Bijasmo
brojčano nadmoćniji, no Ieyasu obeća
milost i zemlju onima koji napuste borborbene položaje i promijene strane. Mnogi
to i učine, stvarajući pomutnju u redoredovima našim. Na kraju se bitka otme konkontroli kada Ieyasuove snage zapucaše
arkebuzirima na neodlučne snage KoKobayakawa Hideakia, te se ovi uplašiše i
prebjegoše neprijatelju. Posramljeni
doživjesmo potpun poraz. Ali sam klan
Toyotomiyevih ne pristupi otvoreno
sukobu, niti javno podrža ijednu stranu.
Ieyasu je uspio prigrabiti kontrolu nad
cijelom državom, a ja uspjeh spasiti
glavu i pobjeći u utvrdu Osaka, gdje
bijaše Hideyori Toyotomi, sin HideyoHideyoshijev.
‘‘Neka zemlja bude mirna i blagorodna, na
istoku pozdravljala blijed Mjesec, na
zapadu ispraćavala zalazeće Sunce.’’
zidina. Gospodar Hideyori uvidje opasopasnost te zamoli primirje, pristavši na zazatrpavanje jaraka koji opasavaše dvorac.
U travnju Hideyori opet poče skupljati
ljude te pokuša spriječiti zatrpavanje
jarka. Ieyasu
Ieyasu za to dozna te rasrđ
rasrđen još
jednom povede vojsku na dvorac. Ovog
puta doživjesmo potpun poraz a TokuTokugawin klan postane neosporivi vladar
zemlje idućih 200 godina.
…
Zemlja bijaše u izolaciji 200 godina, vojna
moć klana Tokugawa oslabljena, a nekanekadašnji samuraji odavno preuzeše mjesta u
aristokraciji i uredima, zaboravivši na mač i
ratovanje. Javljaše se nemiri, a pojaviše se
i crni parni brodovi komodora Perrya, koji
se na našu zamolbu isprva vratiše nazad.
No, idući put je došao sa sedam brodova,
pucajući na obalu. Sva ta previranja su uzuzrokavala Boshinski rat, posljednji rat izmeizmeđu samuraja Tokugawa šogunata i imperiimperijalističkih sila. Samuraji šogunata su prepretrpjeli poraz, a zemlja, na čelu s carem se
suočila s brojnim reformama po uzoru na
zapadne zemlje. Osobama koje ne predpredstavljaju vlast i policiju je zabranjeno nošenošenje oružja te je to dovelo do potpunog nesnestanka samuraja, koji su morali naći nove
načine kako bi funkcionirali u novo usposuspostavljenom društvu.
Četrnaest godina poslije gospodar HiHideyori stade okupljati vojsku u utvrdu,
ronine i ostale koji se protiviše Ieyasuu.
Tokugawa bijaše svjestan ovoga i popovede svoju vojsku od 194.000 ljudi u
opsadu Osake. Prvo nahrupi na okolne
posjede, uništavajući ih sve redom a
onda se navadi na obrambenu kulu pod
zapovjedništvom Sanada Yukimure.
Pružahu im otpor te na kraju odbiše neneprijatelja, probijajući liniju napada triput
puta. Ieyasu je bio prisiljen dovesti 300
topova te ljude koji prokopaše ispod
Manga i anime izgleda vole Tokugawa period što
dokazuje još jedan poznati serijal. SAMURAI
DEEPER KYO je priča o Kyoshiru koji se za vrijeme
Seikigahara bitke sukobio sa Demon ‘Eye’ Kyo i
nakon toga luta Japanom u potrazi za svojim
izgubljenim sjećanjem. Zajedno sa Kyoshirom, ili
bolje rečeno, u njemu, nalazi se i njegov stari
suparnik, zlooki Kyo. Kyoshiri će uskoro sresti i
klasičnog lovca na ucjene, djevojku Yuya i nakon
početnog odnosa – lovac – lovina, uspostaviti
prilično dobar odnos proganjajući zlikovce.
napisao
ELF
DISGAEA izlazi kao anianime serija od 12 epizoda!
Nije dugo trebalo čekati
na širenje franšize. RadRadnja serije će (izgleda) prapratiti priču iz prve PS2 igre.
Potvrđ
Potvrđeni su likovi Lahrla,
Etne i Flonne.. Nadajmo
se da će uslijediti i ostali
koji su nas uveseljavali
tokom igranja ovog zaista
odličnog RPGa. Držimo
palčeve da anime bude
ono što od Disgaee i očeočekujemo..
STRAWBERRY PANIC je
najnoviji anime nastao po
mangi objavljivanoj u DenDengeki G magazinu. Po scescenariju Sakurako ‘Sister PrinPrincess’ Kimino i sa karakterikarakterizacijom likova Kyuta ‘Pita‘Pitaten’ i ‘Ichigo Mashimaro’
Sakai pratit ćemo ozbiljnu,
školsku yuri dramu. Izgleda
da će serija imati manji broj
epizoda i biti objavljena kao
OVA. Prve dvije epizode su
već vani, u luksuzno opremopremljenom DVD izdanju.
sakupio SEPH
Da ne ostanemo dužni štoštovateljicama shounenshounen-aiai-ja
spominjemo i PRINCESS
PRINCESS anime koji je
upravo krenuo s prikazivaprikazivanjem u Japanu. Po mangi
Mikiyo Tsude pratimo dodoživljaje srednjoškolca KouKouno Toorua. Ne samo da su
ga u novu školu primili poposebno lijepo već su ga i naznazvali Princeza. Posebna skuskupina učenika ‘dijeli’ to ime
a vama neće biti teško popogoditi zašto je tomu tako.
Del Rey gotovo svakog mjesemjeseca izađ
izađe s novom mangom. Niti
ovaj broj Yoshija nećemo propropustiti priliku spomenuti neke
od noviteta. KAGETORA je uuradak Akire Segamija u kojem
mladi ninja Kagetori dobija čast
služiti u uglednoj obitelji punoj
borilačkih eksperta. Njegov zazadatak će biti obučiti prilično šešeprtljavu nasljednicu Yuki a momožete se okladiti da će vrlo brzo
uslijediti i romantična zapetljanzapetljancija.
Sjećate li se animea pod
imenom KANON?
KANON? Glavni
lik Yuuchi zbog posla svosvojih roditelja primoran je mimijenjati škole i seliti od rođarođaka do rođ
rođaka. Igrom slučaslučaja vraća se u gradić svog
ujaka gdje se prisjeća priprijatelja i misterioznih dogadogađaja koji su se tada zbili.
Produkcijska kuća Visual
Art se odlučila za remake
i staru seriju od 13 epizoda
zamjeniti novom od (skoro)
standarnih 24.
Top wo Nerae 2, Aim for
the Top 2, Die Buster.. ili
GUNBUSTER 2 ako još
niste shvatili. Epizode zaizaista polako kapaju, izašlo
ih je 5 od 6 koliko će ovaj
OVA ukupno imati. Studio
Gainax još jednom prepriprepričava staru priču o elitnim
ženskim wanzer unitima
koji spašavaju Zemlju od
najezde zlih svemiraca.
Storyboard 4. epizode
radio je glavom i bradm
Hideaki Anno..
Del Rey se okrenuo i nenešto mlađoj publici s manmangom PICHI PICHI PITCH
(Mermaid Melody). Za oovaj sedmodjelni manga
uradak odgovoran je auautorski dvojac Michiko YoYokote i Pink Hanamori. KaKada je Luchia bila mala sisirena spasila je sirotog brobrodolomca darujući mu biser.
Nekoliko godina kasnije
Luchia je u prilici povrapovratiti svoj biser ali po cijenu
otkrivanja identiteta.
SOUL LINK je 1212-epizodni SF
anime nastao prema istoimenoj
kompjuterskoj igri NAVELa. NegNeggdje sredinom 21. stoljeća, grupa
tinejdžera sprema se za vojnu
obuku na svemirskoj stanici Arion.
Da ne bi sve proteklo u miru, popobrinut će se uvrnuta teroristička
skupina Hallarax a našim junacijunacima ne preostaje ništa osim prihprihvatiti igru nadmudrivanja ako se
ikad žele vratiti na Zemlju.
Studio Madhouse s
ponosom predstavpredstavlja KIBA anime seriseriju. U središtu ove
fantazijske pustolopustolovine je Zedd, petnapetnaestogodišnjak sa uubičajenim problemiproblemima od kojih će popobjeći u alternativni
svijet u kojem vladavladaju ‘shadow casteri’. Svaki od njih sposoban je prizvati magična
čudovišta ‘splitove’ što će svakako ostaviti jaki utisak na Zedda.
Zedda.
A kako i ne bi kad i u njemu samom čuči moć ‘shadow castera’..
Del Rey predstavlja još jednu
zanimljivu mangu. U ovom okokviru popričat ćemo o ETERNAL
SABBATHU,
SABBATHU, djelu Fuyumi SoSoryo, najpoznatijem po shoujo
mangi Mars. Sa Eternal SabSabbathom Soryo ulazi u vode seseinena. Priča je to o osobama
s natprirodnim moćima (esperi)
i njihovom nastojanju uklapanja
u život normalnih ljudi. Čitav seserijal krasi jako dobra razrada
svih likova i pozdravili bi smo
mogućnost prebacivanja te
mange u anime.
BBC je krajem tretrećeg mjeseca ove
godine prenio zazanimljivu vijest o nonovoj usluzi za mobimobitele u Japanu. TaTamo je sada mogumoguće osim ubičajenog
telefoniranja, slušaslušanja glazbe i gledagledanja videa, potpuno
legalno downloadanje i pregledavanje mangi. Iznimno popupopularne su shoujo romanse za kojima su japanske tinejđ
tinejđerice
lude po defaultu.
SHINIGAMI NO BALLAD.
BALLAD.
Ona je Momo. Ona je obuobučena u bijelo. Ona je smrt
koja odnosi duše umrlih na
mjesto vječnog počinka.
Anime serija se sastoji od
šest OVA zasebnih priča u
kojima pratimo ljudska isiskustva i samu spoznaju
smrti. Da ne bi bilo sve tatako crno (odnosno bijelo)
pobrinut će se i Momoin
krilati mačak Daniel koji je
crn..
MELANCHOLY OF HARUHI
SUZUMIYA je nova anime seserija koja će vas svojom pričom
sigurno zainteresirati. Naslovni
lik mrtvo ozbiljno na upoznavaupoznavanju prvog školskog dana izjavi
da ju zanimaju samo osobe s
nadnaravnim moćima, iz bubudućnosti ili sa drugih planeta.
S ostalima NEĆE komunicirati.
Nakon takvog egoego-tripa slijedi
i upoznavanje s moćima HaruHaruhi, koje su tolike da može utjeutjecati na čitav svijet oko sebe..
SPIRIT OF THE SUN (Taiyo
no Mokushiroku) je manga
Kaiji Kawaguchija sa pričom
smještenom u rane godine
21. stoljeća. Japan se zadezadesile velike katastrofe u vidu
potresa i vulkanskih erupcija,
praktično je pukao na pol uz
desetke milijuna žrtava. Pod
krinkom pomoći, USA i Kina
vrše tihu invaziju na oslaboslabljeni Japan no Ryu Genichiro
zna kako najbolje preživjeti
teška vremena.
CHOKOTO SISTER je
manga
manga koja vas možda
podsjeti
podsjeti na Midori no
Hibi
Hibi ludnicu. Djed Mraz
ispunjava
ispunjava želju glavglavnom liku koju je poželio
još kao klinac. Htio je
sestricu,
sestricu, no kako je dudugo čekao na ispunjenje
te želje, možete zamizamisliti
sliti koliko se iznenadio
kad ju je napokon i dodobio. Ili
Ili je iznenađ
iznenađenje bilo zbog toga što je odmah po otpakiraotpakiravanju iz poklona iskočila ‘sestrica’ od 12 godina s nimalo sessestrinskim osjećajima prema svom bratu. Ecchi, ecchi, ecchi..
GOKUJOU SEITOKAI je nova
školska ludnica u obliku anime
serije. Gokujou je ženska sresrednja škola sa posebnim vijevijećem sasatavljenim od školarškolarki što možda i ne bi bilo posebposebno ludo da one nemaju veće ovovvlasti nad školom od profesora.
Još luđe od toga je pojavljivanje
praznoglave Rino Randou u tom
izabranom društvu. Izgleda da
je njen jedini talent ventriloquiventriloquizam (davanje glasa lutki) koju
nosi na svojoj ruci.
Što se događ
događa kada pomješate hiphiphop sa Meiji erom japanske povijesti?
povijesti?
Totalna ludost zvana Samurai
Champloo.
Champloo. I ne mislim to u lošem smissmislu,
lu, jer stiže nam još jedno dijelo odličodličnog Shinichira Watanabea - sve što je
Samurai Champloo je ujedno i Cowboy
Bebop, samo radnjom smješten u Meiji
period ( 1800.1800.-1900. ugrubo,
ugrubo, jer se u
trećoj epizodi spominje da je godina
1888.). Iza ovog animea stoji isti skup
ljudi,
ljudi, isti stil animacije,
animacije, isti humor, ista
izmjena izmeđ
između smiješnih i ozbiljnih
epizoda,
epizoda, važnost muzike,
muzike, i naravno
nedovoljno hrane.
hrane.
Radnja počinje u Japanu,
Japanu, Edo pokpokrajini,
rajini, gdje se dva samuraja susreću po
prvi puta - jedan je Mugen,
Mugen, prljavi,
prljavi, nonnonšalatni borac iz malih uličica,
uličica, a drugi je
Jin, fini i elegantni ronin koji je uvijek
spreman napraviti pravu stvar.
stvar. Kao i
voda i ulje,
ulje, ni ovo dvoje ne ide dobro
zajedno.
zajedno. Od trenutka kada se sretnu,
sretnu,
jedina stvar koju žele napraviti je ubiti
jedan drugoga.
drugoga. Sudbina se umješa i
donosi im Fuu,
Fuu, konobaricu koja ih babacanjem novčića primora da joj pomogpomognu u potrazi za samurajem koji miriše
na suncokrete.
suncokrete. A oni,
oni, sada trojac,
trojac, momoraju preživjeti dovoljno dugo da u tome
i uspiju.
uspiju.
Radnja zvuči ovako ozbiljno i gotovo
mračno,
mračno, ali vjerujte mi - od druge epizoepizode recite byebye-bye ozbiljnosti i mračnim
situacijama.
situacijama. Naravno,
Naravno, njih ima,
ima, ali huhumorištična strana je po meni ona glavglavna stvar koja drži ovaj anime bolje od
ičega.
ičega. Struktura epizoda je kao i u
Bebopu,
Bebopu, sa jednom ili dvije smiješne
epizode pa onda jedna malo ozbiljnija.
ozbiljnija.
No, za razliku od Bebopa veći dio glegledanja imate dojam da nema neke više
priče ili svrhe koja veže sve kockice
zajedno,
zajedno, čak su i izleti u
prošlost likova vrlo,
vrlo, vrlo
kratki i ponekad pomalo
nejasni.
nejasni. To je ujedno i
loše i nije,
nije, jer znači da se
(ne)
ne) dobiva "dubina"
dubina" likova
koliko bi se trebalo,
trebalo, ali se
zato pažnja skreće na
druge stvari,
stvari, kao
kao što su
recimo mnogobrojne bitke i okršaji.
okršaji.
Dakako da nakraju,
nakraju, zapleta ima,
ima, i
jednako je veličan stveno napravljen
kao i Bebop, samo ovaj puta s krajem
koji vam ostavlja malo sretniji osjećaj
u srcu.
srcu.
Prema jeziku Okinawe "champloo"
champloo"
znači 'pomješati stvari'.
stvari'. To je upravo
ono što nam Champloo nudi - miks
miks
dvoje gotovo nadnaravno jakih samusamuraja s kompletno drugačijim stilovima
borenja.
borenja. Mugen s nosom i instiktima
životinje,
životinje, koji ima vrlo divlji i grubi stil
borbe.
borbe. Jin je malo više uglađ
uglađeniji,
eniji, majmajstorski mačevaoc koji je pobijedio svosvojeg učitelja i tako preuzeo (i održao)
održao)
titulu od 1000 neporaženih brobi.
brobi. Fuu
je tu da ih veže zajedno,
zajedno, i da ih sprijespriječi da ne ubiju jedan drugoga,
drugoga, ali ujedujedno i glavna poveznica svih radnji.
radnji. NjiNjihovo je putovanje moderan izlet kroz
pola Japana gledan kroz leće gotovo
iščezle ere, jednako historijskom dradramom kao i odlična
odlična komedija
komedija. Cijeli setsetting je samo po sebi odlična prilika kokoja dopušta Mugenu i Jinu lutanje
lutanje uzuzduž i poprijeko ostavljajući iza sebe
hrpe i hrpe leševa.
eševa. Njihove su isprike
takve da ih uvaljuju u
nevolje koje često završe
s našim junacima drogidrogiranima (neprocijenjiva
epizoda!),
epizoda!), na rubu
smaknuća,
smaknuća, na meti
profesionalnih
ubojica ili su
jednostavno
mučeni
mučeni.
Animacija je čista,
čista, vrlo detaljna,
detaljna, a komkompjuterski elementi se vrlo lijepo stapaju s
tradicionalnim djelovima.
djelovima. Animacija sama
ima određ
određeni tok,
tok, i stil pokreta,
pokreta, poput
padajućeg vodopada.
vodopada. Kvaliteta je dobra,
toliko da Champloo izgleda kao film cijelo
vrijeme,
vrijeme, a ne serija od 26 epizoda.
epizoda. Dizajn
odjeće je interestan spoj modernog i stila
Eido ere,
ere, s naglaskom na uličnu modu.
modu.
Muzička strana - napokon sam došla na
svoje,
svoje, rekla bih.
bih. To je ono što se meni
najviše svidjelo kod Watanabea, jer on to
zna vrlo dobro iskoristiti. Ovom animeu se
kao muzimuzi-kalni elementi pridružuju Tsutchie,
Fan Jon, Nujabes i Force of Nature, a svi
imaju vrlo funky i svježi hiphip-hop pristup
glazbi. Kao i Yoko Kanno u CBCB-u, ovi dečki
znaju kako nam se uvući pod kožu i natjerati
da kimamo
glavama u određ
određenom ritmu. Tako da je mumuzikalni dio animea zaogrnut energetskim hiphiphopom, s engleskim openingom i sa pomalo
R'nB zvučećim endingom.
Najljepša strana Samurai Champlooa je
ta da sve u njemu odaje počast tom hiphiphopovskom stilu. Likovi imaju 'svježi' dijalog,
naglašen na karakter i prilike da se pokaže
koliko je taj karakter (čitaj ego) jak te njihova
vještina s mačem. Dizajn likova je vrlo stilistiliziran, naglašava tanke, duge ruke i noge, i
karikirana lica. Akcija je ipak najbolji atribut.
Borbene scene su vrlo brze, pune pokreta i
sasvim dinamične. Svaki glavni lik ima svoj
određ
određeni način kretanja, koji je naglašen
jednim od ponajboljih animacija do sada.
Dva su načina da se promatra ovaj anime
- jedan je da se smatra nazovi nastavkom
Cowboy Bebopa, samo unatraške. U tom
slučaju, Samurai Champloo je solidno djelo,
ali zauvijek osuđ
osuđeno da ostane u sjeni
Bebopa. A s druge strane, ako zaboravimo
kompletno na CB, onda je Champloo odličan
anime s borbenim scenama kakve još nismo
vidjeli. Preporučam vam ovaj drugi način
gledanja.
napisala
Sjednite i gledajte ovo bez Bebop
flashflash-backova u glavi, dopustite da vas
ponese sasvim ludi humor i fenomenalfenomenalne scene mačevanja, dopustite si da
zavolite likove takve kakvi jesu, od
glave od pete i zanezane-marite posve
povijesne činjenice - ovo je jedan od
animea koji sve okreće naopačke, i
zbog toga ćete ga voljeti. Kako kažu
odmah u prvoj epizodi:
epizodi:
"This work of fiction is not an accurate
historical portrayal. (dodajte
(dodajte si da:
da:
"Maybe it is a copy of CB") Like we
CARE! Now shut up any enjoy the
show!"
CHIISANA ANISA
Autor: Nobuhiro Watsuki
Vrijeme izlaženja: 1994.1994.-1999.
Broj volumea: 28
«Prije 140 godina, Kyoto je bio u središtu popokreta na kraju Edo ere, vremena obilježenog
uplovljavanjem «crnih brodova» zapovjednika
Perrya. Čovjek zvan Himura Battosai je živio u
Kyotu u to vrijeme. On, koji je ne samo pridopridonijeo dolasku nove Meiji ere, nego je bio i najnajstrašniji samuraj svoga vremena, on je nestao
pred kraj civilnog rata. Nakon nekog vremena
on je postao istinska legenda, zvana «Hitokiri
Battosai».
da se oni ne mogu mjeriti s njime. Baš u to
vrijeme se u gradu pojavljuje Zanbato ZanZanza, misteriozni čovjek na čijem je kimonu
nacrtan kanji koji znači Zlo te se želi boriti
s najjačim čovjekom ugradu. Zlikovci ga uunajmljuju za borbu protiv Kenshina.
Radnja se nakon uvodnih borbi koje slusluže za mamljenje čitatelja počinje komplicikomplicirati kada se Kenshin iako je odlučio živjeti
mirnijim životom, ne ubijajući nikoga i štištiteći druge (zbog čega i nosi mač tupe ošoštrice, koja je ipak oštra s druge strane) momora suočiti sa svojom prošlošću. Kada ga
pritisnu do krajnjih granica on ponovno popoNaša priča počinje u Tokyu 1878.1878.-e godine..» staje Hitokiri i s vremenom mu je sve teže
vratiti se u staro stanje. Kada se ne bavi
Manga počinje furiozno. U prvim scenascena- borbom hobi mu je obavljanje raznih kukuma Kaoru, mlada nasljednica kendo škole
ćanskih poslova kao što su pranje rublja i
napada Kenshina, misleći da je on odgovoodgovo- apsorbiranje udaraca koje mu svakodnevsvakodnevran za niz ubojstava u gradu kao i za prijetprijet- no zadaje Kaoru. U tim trenucima manga
nju uništavanja njene škole. Ispostavlja se
pokazuje svoj komični štih a gegovi na rarada on nije napadač, nego da se netko koriskoris- čun Kenshinove ljubavi prema domaćinsdomaćinsti tuđ
tvu i Kaoruine pretjerane krutosti su nepretuđim zlokobnim imenom kako bi unio
neprestrah i trepet međ
kidni.
među građ
građane, kao i međ
među
učenike škole. U pozadini svega toga stoji
šef yakuze, koja se pokušava dočepati vriCrtež je poprilično detaljan, tradicionalvritradicionaljednog zemljišta na kojem je škola i KaoruKaoru- na odjeća i okoliš je fenomenalno prenesen
in dom. Ispostavlja se da lutajući samuraj
na papir, u tolikoj mjeri da tijekom čitanja
posjeduje znatno veće vještine nego što to gotovo imate osjećaj da se nalazite među
ima glavni plaćenik dotičnih plaćenika te
likovima (ili je to čisto subjektivan dojam?).
Naravno da ne mogu znati koliko je sve
to autentično no mislim da se vidi da je
autor ovome dijelu posvetio dovoljnu pažpažnju. Sam način crtanja glavnih likova popomalo podsjeća na shoujo stil (ubijte me ali
Kenshin vrišti njime, barem dok ne postane
Hitokiri) i to dodaje na simpatičnosti istih, a
svakako je podrška općoj atmosferi mange
koja je ipak «pretežito vedra, s djelomičdjelomičnom naoblakom».
Is he a fruity?
Tijekom nabavljanja bilo čega
vezanog uz Kenshina možda
će vam netko ubaciti u uho
glasine o tome da Kenshin
preferira istospolne veze.
Dotična sprdnja je nastala na
račun nošenja odjeće roza
boje, pranje rublja i na činjenicu
da nikakonikako-dada-zbarizbari-Kaoru.
Napominjem da sve to možete
naći u nebrojeno mnogo drugih
serijala (for all those who think
that certain someone is a
human incarnation of Evil, even
the allmighty prince of Saiyans
once weared a pink shirt. :P) i
da svakako ne znači ništa u
bilo kakvom pogledu. Dotičan
štos je ipak samo štos te vas
molim da nasjedate. Hvala.
Ako ne znate mnogo o ovom dijelu jajapanske povijesti ovo nije loše štivo, no ju
mislite koristiti kao glavni izvor autentičnih
podataka preporučam vam da pronađete
kakvu enciklopediju. Povijesni
Povijesni događ
događaji
ovdje ipak predstavljaju pozadinu i nisu
namijenjeni kao put vodilja, što dokazuje i
sam uvod mange (uzevši u obzir početak
izlaženja 1993 – 140 dobivamo 1853, što je
godina iskrcavanja komodora Perrya.
Civilni rat je trajao od 1868.1868.-e do 1869.1869.-e
[Boshinski rat]). Ono čemu povijest ovdje
služi je davanje štiha mangi koja je ipak
prvenstveno akcijska i lakozabavna, a
ne ide u šire objašnjavanje dotičnih dodogađ
gađaja. Svakako pročitati ako želite vrivrijeme provesti uz zabavno i okuugodno
štivo a koje vas svakako može navući
na ako ne obožavanje likova, a ono babarem njihovo simpatiziranje. U novijim
serijalima gorenavedeno je sve teže i
teže naći >.>
napisao
ELF
Kazuhiro Furuhashi je čovjek koji je
režirao Kenshina,
Kenshina, a Watsuki Nobuhiro
čovjek koji mu je autor.
autor. Nisam gledala
cijelu seriju,
seriju, već samo film i OVA, ali
imam utisak prema stvarima koje su mi
rečene o samoj seriji (televizijskoj)
televizijskoj) da su
oni samo odlučili napraviti nešto malo
bolje,
bolje, jače,
jače, više i savršenije.
savršenije. Pa je tako
napisala
CHIISANA ANISA
nastao uradak po imenu Rurouni Kenshin
- Reminisence (OVA). Hvala im ako je to
istina.
istina.
Priča je o Himuri Kenshinu koji postapostaje siroče nakon brutalnog umorstva njenjegovih roditelja.
roditelja. Sada,
Sada, on je Hitokiri BatBattousai,
tousai, najbolji ubojica 19. stoljeća u JaJapanu kojeg se svi boje.
boje. Igrom slučaja
nakon što ubije sina guvernera,
guvernera, njegova
zaručnica,
zaručnica, Tomoe, mu se upetlja u život i
donosi nove zaplete.
zaplete. Hoće li se Hitokiri
nastaviti boriti protiv svojih neprijatelja u
bijesu i krvoproliću ili će ona zaustaviti
njegovu smrtonosnu oštricu?
oštricu?
Ovako - meni je malo teško objasniti
zašto je Rurouni Kenshin - Sjećanja
(Reminiscence) jedan od najboljih anianimea ikad.
ikad. Jedino što mogu iskreno reći
je to da je TV seriju nadmašio i osvijetlao
njene najbolje dijelove.
dijelove. Ujedno,
Ujedno, OVA
izbacuje ono što TV seriju čini,
čini, reći ću,
ću,
predječjom ponekad,
ponekad, a to su slatki sekunsekundarni likovi,
likovi, najavljivanje vlastitog napanapada prije nego ga izvedeš,
izvedeš, vrlo duga objašobjašnjenja o tome kako je taj napad točno izizveden itd,
itd, itd.
itd.
Gledajući Kenshin OVA mi saznajemo
dvije stvari:
stvari: da su ovo teška vremena,
vremena, i
da ćemo vidjeti puno nasilja.
nasilja. Ali ovdje je
upleten i ljubavni aspekt svega toga, koji
nam pruža priliku da se scene izmeđ
između
mačevanja isprepletu poput dahova,
dahova, i
daje smirujući afekt umjesto konstatnog
zgražanja.
zgražanja. Ljubavna priča donosi kataratarzično opuštanje koje imaju sve velike
tragedije,
tragedije, a ista je podloga za tragediju
cijelog OVA. Jaki simbolizam je ukopan u
svaki dio i pruža dubinu,
dubinu, uvid u nešto
više kao i oštru ironiju prema samoj priči.
priči.
Skoro sve ima dublje značenje,
značenje, ali ništa
dodatnog nije ostavljeno u sceni ako
tamo nije potrebno.
potrebno.
Zbog dužine Kenshin OVA (120 min,
podjeljeno na 4 dijela),
dijela), postoje samo dva
lika na koja se možemo istinski orijentiraorijentirati:
ti: Kenshin i Tomoe. Svaki od likova ima
podjeljena srca:
srca: Kenshin ne želi ubijati,
ubijati,
ali osjeća da mora kako bi se stvorio novi
svijet gdje će svi Japanci biti jednaki.
jednaki.
Tomoe mora balansirati izmeđ
između svoje
želje za osvetom i snažne ljubavi.
ljubavi. Kao i
sa animacijom,
animacijom, likove mali
detalji čine još većima,
većima, kao
što je zvrk Kenshinova zadzadnja veza s njegovim djetinjdjetinjstvom,
stvom, ili kao što je mali nož
Tomoina zadnja veza sa izizgubljenom ljubavi.
ljubavi. Crte ususpoređ
poređivanja su iznimne,
iznimne, a
razlike još više:
više: Kenshin ubiubija a Tomoe pokušava suzbiti
njegovo nasilje.
nasilje. Ne znam u
koliko riječi bi se mogla opiopisati jačina u kojoj su ovi lilikovi portretirani,
portretirani, ali upečatupečatljiva je,
je, ostaje u vama još popoduže nakon što ste pogledali
i vrlo lako se suosjećate.
suosjećate.
Animacija je...
je... Predivna,
Predivna, za početak je
riječ koju želim iskoristiti,
iskoristiti, jer oduzima
dah svojom jednostavnošću ili svojim dedetaljima kada su u pitanju sitnice.
sitnice. RealisRealistična je druga riječ,
riječ, jer nema razvaljenih
usta,
usta, nema chibified likova,
likova, niti ikakvog
karikiranja.
karikiranja. Realistična
Realistična da,
iako je vrlo jasno i vidljivo
japanski stil animacije, ali
recimo to najlakše ovako nikada nisam do sada vidvidjela toliko
toliko stvarne slike
mačevanja
mačevanja (uz krv,
krv, krv,
krv, krv
i opet krv) osim možda u
filmovima,
filmovima, pa čak ni tada.
tada.
Poetična je treća riječ
jer je gotovo poput lijepo
sastavljene pjesme,
pjesme, pitka i
fluidna u prijenosu iz scescene u scenu,
scenu, slike u sliku.
sliku.
Jedina negativna stvar je
ubacivanje nekoliko stvarstvarnih snimaka,
snimaka, drveća i vode
vode
koji jesu stopljeni ali svejedno iskaču.
iskaču.
Malo vas izbacuje iz osjećaja same anianimacije,
macije, ali to je toliko mali trenutak da
postaje sasvim zanemarujući ako se glegleda na ostalo.
ostalo.
Ovdje se moram osvrnuti i na audio
dio OVA, kao i na muzički.
muzički. Stvar je u totome da je trud koji je uložen u stvaranju
popratnih zvukova nevjerovatan - sve
zvuči baš onako kako treba zvučati,
zvučati, čuli
mi to ili ne.
ne. Zvukovi sudaranja mačeva,
mačeva,
rezanja drva,
drva, šuma lišća,
lišća, vatre - sve je
izvanredno,
izvanredno, jer mi je privuklo pozornost a
to je rijetko slučaj.
slučaj. Muzikalni dio je kao i
sam anime, većinom podcijenjen,
podcijenjen, ali u
prilikama težak i vrlo istaknut u dramatičdramatičnim i borbenim sekvencama.
sekvencama. Soundtrack
za Kenshina je ispunjen predivnim instruinstrumentalnim dijelovima koje pomažu u
stvaranju ozbiljnog settinga.
settinga. Odgovaraju
u crtu s tamnim notama epizoda,
epizoda, a pogopogotovo uhvatljiva notacija mzičkog dijela
koji dodaje završni dodir i unosi gledategledatelja u scena dok se Kenshin bori sa svojim
demonima.
demonima.
Kenshin OVA je sve us vemu vrlo
cijenjen uradak koji morate gledati.
gledati. I
točka.
točka. Donosi lijepu priču o pokušaju da
se naprave dobre stvari,
stvari, makar i na krive
načine,
načine, priču u velikoj ljubavnoj tragediji
koja ne bi bila toliko tragična da se dodogodila na drugom mjestu i u drugo vrivrijeme,
jeme, i daje nam puno toga za razmišljati.
razmišljati.
Ovo je jedna od onih stvari koje se mogu
nazvati remekremek-djelom,
djelom, i svakako jedna od
stvari koju morate imati na svojim policapolicama. Kada pogledate znat ćete i zašto.
zašto.
Koliko god pokušali biti objektivni, SamuSamurai 7 je jedan od onih animea za koje unaunaprijed imate očekivanja. Bit će dobar, bit će
loš, bit će prolazan, bit će grozan...
U svakom slučaju, takav projekt svakako
ima koješta za usporedbu sa Kurosawinim
Sedam Samuraja.
Osim ako vas je kao bebu usvojilo i ododgojilo pleme majmuna s kojima ste proveli
djetinjstvo, pubertet i šire - morali ste čuti za
Kurosawu kao i za Sedam Samuraja. Ako
ste ipak odrasli u džunglama Afrike i ovaj
fanzin je jedna od prvih tiskanih stvari koje
držite u rukama sljedećih par rečenica je za
vas (pretpostavljamo da znate čitati i da
razumijete hrvatski).
Radnja Sedam Samuraja se odvija u JaJapanu tokom 16. vijeka. Da bi se zaštitili od
razbojnika koji haraju zemljom, malo selo
odluči unajmiti samuraje. Tri seljana odlaze
u grad da nadu samuraje koji bi ih bili voljni
braniti za bukvalno par šaka riže dnevno.
Uspiju ih naći sedam.
OK, to bi bio kratak i (ne)detaljan opis
Kurosawinog klasika iz 1954. Po čemu se
Samurai 7 razlikuje od Sedam Samuraja?
Ako ste automatski odgovorili da je Samurai
7 animiran i u boji zaslužili ste Oscara za
očigledne stvari. Ili bar diplomu iz tog polja.
Samurai 7 uzima radnju Kurosawinog filma i
premješta je u daleku budućnost na planetu
koja možda je a možda i nije zemlja. Nakon
ratova koji su opustošili zemlju, stanovništvo
se uglavnom okupilo u gradovima gdje uuglavnom žive od trgovine i u selima gdje uzuzgajaju rižu koja je jedan od osnova te postpostapokaliptične ekonomije. Da bi se zaštitili od
razbojničkih bandi koje haraju zemljom seseljani sela Kanna (Da lili bi se oni trebali zvati
kannađ
kannađani?) odluče unajmiti samuraje koji bi
ih zaštitili.
Troje seljana odlazi u grad da nađ
nađe sasamuraje koji su voljni raditi za rižu. Uspiju naći
sedam samuraja s kojima se vraćaju nazad
u selo. U osnovi - radnja i okruženje je isto.
Jesam li zaboravio spomenuti divovske rorobote i gigantske leteće tvrđavetvrđave-gradove?
Darn! Znao sam da nešto zaboravljam. I to
nakon one uvodne scene.
Očito je da se Samurai 7 ne drži baš u
potpunosti priče iz Sedam Samuraja. Ipak
nije riječ o remakeu filma, već o priči bazirabaziranoj na filmu. I što se toga tice, prilicno dobroj
prici. Scenaristi su uspjeli uzeti postojeću
priču, ubaciti u nju potpuno nove likove i popozadinu i drastično je proširiti bez
sakaćenja originala i zadržati ododličnu kvalitetu same priče.
Meni najbolji pokazatelj da su
dobro odradili svoj posao je taj što
mi je jedina zamjerka koja mi se
stalno motala po glavi dok sam
gledao seriju ta što Kambei (vođa
samuraja) čitavo vrijeme ima bujnu
kosu. ???
Umm... znam, mnogi se pitaju –
čemu? Hmm... kako da to objasobjasnim... jednostavno mi se dopao
detalj da i u Sedam Samuraja i
u Sedam Velicanstvenih (koji je
ipak, najpriznatiji i najpoznatiji
remake Sedam Samuraja)
Samuraja) vo
vođa
grupe ima obrijanu glavu. Ne
znam... neki blesav osjećaj konkonstantnosti i ravnoteže.
Ako ste gledali Kurosawin film,
primjetit ćete mnogo detalja koji
su identični sa Samurai 7. SuzSuzdržat ću se od navođenja da vam
nebih spoilao i film i seriju.
napisao
DENZA
No, toplo preporučujem da, ako već niste,
prvo pogledate film prije gledanja Samurai 7.
Kao što rekoh - priča Samurai 7 je drastično
šira i duža i ne prati baš isti tok radnje kao
Kurosawin film pa bi ste mogli doživjeti popopriličan broj spoilera. Takođe, kroničan nenedostatak divovskih robota u Kurosawinom
originalu bi vam mogao pokvariti gledanje
tog klasika.
Ono što svakako žalim što nisam imao
mogućnosti pogledati seriju u punoj kvaliteti.
Naime, Samurai 7 je jedan
jedan od prvih anime
serijala koji je rađ
rađen u potpunosti u High
Definition tehnici, tako da je cijena produkprodukcije skočila na cca. 300.000 $ po epizodi prilično velika suma za anime produkciju.
Ništa... čekati da se jednom pojavi BluBlu-ray ili
kakvo već HD izdanje.
Šta reći na kraju? GONZO je uspio od
klasika napraviti prilično dobar, na momente
čak odličan anime sa postapokaliptičnim
settingom, samurajima, mecha robotima,
velikim i malim bitkama, odličnim character
developmentom, odličnom akcijom, elemenelementima ljubavne priče i uz to zadržati najbolje
detalje originala. Svakako preporučujem
gledanje.
napisao
odkad ju je utješio nakon pada s
tobogana; Takashi 'Ten'Ten-chan'
Ayanokouji, bishounen u nastanastajanju kojeg već sad progone sve
cure iz škole; Hiroshi 'Dai'Dai-chan'
Mitarai, cvikeraški geek iz bogabogataške i slavne obitelji, u stalnom
nadmetanju sa TenTen-chanom u
popularnosti, sportu, školskim
ispitima.
PITA TEN MANGA
Autorica: Koge Donbo (Kokoro
Koharuno)
Manga: 8 Volumea
Izdavač: Dengeki Comics
Američki izdavač: TokyoPop
PITA TEN ANIME
Režija: Reiji Nishiyama
Anime: 26 epizoda TV serije
Studio: Broccoli
Pita Ten je manga (i anime) namjenamjenjena dječjem uzrastu u što baš ne bi
ste povjerovali nakon uvoda u kojem
majka glavnog junaka Kotarou Higuchi
pogiba pod kotačima jurećeg automoautomobila spašavajući svog malog sinčića.
No, Kotarou to podnosi dobro, nema
nekih vidljivih trauma. Živi sa stalno
zaposlenim ocem i redovno ide u svoju
osnovnu školu, dosta vremena provodi
s prijateljima; Koboshi Ueamatsu, plaplavokosa djevojčica zaljubljena u njega
Jednog dana Kotarou susreće
Mishu, anđ
anđelicu početnicu, a
ujedno i svoju novu susjedu i
školsku kolegicu iz srednje
škole čije su specijalnosti neozneozbiljnost i otvoreno prijateljstvo
prema Kotarou koje se iskazuje
u neprestanom grljenju od čega je već i
samom Kotarou neugodno. A da ne
spominjemo Koboshi koja dječji bjesni
na nju jer je u svakom pogledu inferiinferiorna Mishi, fizički, psihički, emocionalemocionalno. Uskoro će se pojaviti i slatka demodemonica Shia koja je čista suprotnost Mishi,
jer je mirna, uredna i vrijedna što pak
dovodi do ludila njenu demonsku mačmačku zaduženu da stvori pravog vraga od
nje. No uzalud. I tako se svi lijepo slažu
kroz epizode, postaju sve bolji prijatelji,
polako se zaljubljuju jedni u druge.. do
samog kraja. I onda. Bang! Kakav preopreokret. Saznajemo koja je stvarna uloga
Mishe i Shie. Anime još to ublaženo
prenosi ali manga.. Japanci stvarno
znaju emocionalno opteretiti svoje klinklince. U dobroj maniri nekvarenja priče
onima koji nisu gledali anime, zaustavit
ćemo se na ovom dijelu prepričavanja
radnje.
Uza sve to Pita Ten ostaje preslatki
uradak Koge Donbo, najpoznatije još i
SEPH
po Digi Charat serijalu. Uvijek se iznova
možete smijati svim likovima bez obzira
što često koriste otrcane anime klišee,
poput odlaska u zabavni park ili na momore tokom praznika. Likovi su toliko orioriginalni da će uvijek biti neočekivanih
reakcija na očekivane situacije. Nema
pretjeranog rastezanja ni uludo potropotrošenih epizoda.
Animacija je prosječna, čak ni glazba
ne odskače od uobičajene kvalitete,
pamtit ćete možda samo otvarajuću i
završnu pjesmu a možda ni to. Ono što
se više ističe jesu seiyuu glasovi anianimiranih likova. Predivni glas Rie KugiKugimiye (Touko
(Touko Matsudaira u MariaMaria-sama
ga Miteru,
Miteru, Rizel u Rizelmine)
Rizelmine) a pogotopogotovo glas Mishe (Yukari Tamura) najpoznajpoznatiji po glasu Tenten iz Naruta, Ranpha
Franboise iz Galaxy Angel serijala daju
likovima dodatnu izražajnost. NapomeNapomenimo uz to da gospodična Tamura ima
iza sebe i zavidnu glazbenu karijeru.
Ako ste se zaželjeli otkačenih filmskih naslova predlažemo vam
GLAMOROUS LIFE OF SACHIKO HANAI u kojoj naslovna junajunakinja odmarajući se od napornog callcall-girl posla u jednom cafeu
biva ustrijeljena. Iako ju je metak pogodio u čelo ona nije ozlije
đena,
ozlijeđ
čak štoviše, njen mentalni potencijal se povećava toliko da može
pamtiti nezamislive količine informacija. Također se u njenoj torbici
torbici
nađ
nađe i replika prsta najomiljenijeg državnika na svijetu G.W.Busha
sa identičnim otiskom s kojim je moguće pritisnuti ‘onaj’ gumb za
za
lansiranje nuklearnih projektila.
Mamoru Oshii, najpoznatiji po redateljskom potpisu na animeima
poput Urusei Yatsura, Angel’s Egg, Patlabor, Ghost in the Shell, te
dugometražnom Avalonu, dovršava snimanje TACHIGUISHI RETSURETSUDEN filma. Priča djeluje vrlo neuredna s klasičnim Oshiijevim izletima
izletima
u nadrealno i metafizičko. Pratit ćemo sulude likove u potrazi za
za vlavlastitim identitetima a sve kroz ironijski pogled na povijest pripremanja
pripremanja
brze hrane u Japanu od kraja II sv. rata do danas.
Clint eastwood planira snimiti ne jedan već dva filma o jednoj od
od
poznatijih bitaka u II svjetskom ratu na Pacifuku, geografski odre
odre-đenije – na Iwo jimi. Jedan film će biti sniman iz američkog pogleda
na bitku (FLAG
(FLAG OF OUR FATHERS)
FATHERS) a drugi iz japanskog (RED
(RED SUN
BLACK SAND).
SAND). Iako je prvi film već snimljen na premijeru će se
čekati do 8. mjeseca tekuće godine. Japanska verzija priče o Iwo
Jimi prikazat će se četiri mjeseca kasnije.
Shunji Iwai (Love Letters, Jam Films ) je još uvijek premalo poznat
poznat
japanski filmaš pa koristimo svaku priliku nebi li ga predstavili
predstavili u što
boljem svijetlu. Ni ovaj put nam to neće biti teško jer imamo njegov
njegov
BANDAGE.
BANDAGE. Točnije radi se o scenariju za najnoviji film Ryuhei KitaKitamure. S obzirom na Iwaino iskustvo s teen dramama bit će zanimlji
zanimljivo pogledati kako su njih dvojica obradili indie rock pokret u Japanu
Japanu
početkom devedesetih.
Kei Fujiwara, suradnica Shinya Tsukamota režirala je ponovo film.
film. Ne
morate ni pitati kakav već samo pogledati o kakvom se hororu ovaj
ovaj put
radi. Ime mu je ID a radi se o serijskom ubojici u čijoj podsvjesti nagon
za ubijanje stvara zvuk podzemnih voda.
Pojavio se i novi film Takeshi Kitana, naslovljen TAKESHIS.
TAKESHIS. Iako je
film pobrao prilično loše kritike i kod kritičara i kod publike, fanovi oovog glumačkoglumačko-redateljskog genija ne popuštaju u obrani svog idola.
Posljednjih godina Kitano radi prilično različite filmove. Tako je i sa
ovim posljednjim u kojem Kitano govori o sebi samom kao glumcu i
to s dosta ironije. Takeshis je priča o dva potpuno različita Takeshi
Takeshi-ja sklopljenih u jednog, gotovo šizofreničnog Takeshija. Kitana.
Kiyoshi Kurosawa (Kairo, KoureiKourei-Seance) tako
također ima novi film,
LOFT,
LOFT, horror sa duhovima i mumijama. Pisac s umjetničkom blokablokadom dolazi u malo mjesto dovršiti roman no zahvaljujući profesoru
profesoru
arheologije dobit će puno više od inspiracije za roman koji piše.
piše. Ako
ste upoznati s Kiyoshi Kurosawinim pristupom razradi priče (polaga
(polaga-ni i dugi kadrovi) znate što i koliko možete očekivati.
Kouhei Ougri je još jedan opskurni redatelj sa malim brojem uradaka
uradaka
u svojoj filmografiji. UMOREGI (Buried Forest) smo teška srca svrstali
u žanr drame iako bi se tu našlo i dosta fantazijskih elemenata priče.
Tri cure iz malog japanskog sela pišu priče i kako film prolazi postajepostajemo svjesni da likovi iz njihovih priča ulaze u njihov život i time
time brišu
granicu zbilje i mašte. Ako vam nešto znači, spomenimo da je David
David
Lynch Izrekao dobro mišljenje o ovom filmu.
sakupio
SEPH
"Kažu da je Japan stvoren mačem - stari su
bogovi umočili koraljnu oštricu u ocean, a
kad su je izvadili,
izvadili, pale su 4 savršene kapi koje
su postale japanski otoci.
otoci. Ja vjerujem da ga
je stvorila šaka hrabrih ljudi,
ljudi, ratnika voljnih
dati život za nešto što je davno zaboravljeno.
zaboravljeno.
Čast."
Čast."
Jedina je stalna stvar - propromjena.
mjena. Stari ideali odumiru,
odumiru,
dolaze nove teh
tehnologije koje
zamjenjuju nedostatke prošprošlosti.
losti. Mladi imaju malo probproblema s prilagodbom novom
dobu,
dobu, a stariji su obično u nova doba
uvučeni vrišteći i protestirajući.
protestirajući.
"Posljednji Samuraj"
Samuraj" uspijeva uhuhvatiti ta oba portreta promjene,
promjene, s jajapanskim muškarcima koji žive u svisvijetu tranzicije iz starih bushido rituala
časti u više modernije carstvo indusindustrije i trgovine.
trgovine. Ovo je odlična,
odlična, obaraobarajuća,
juća, povijesna priča koja nas podsjepodsjeća na cijenu visokih ideala i opasnost
modernizacije.
modernizacije.
Velika skupina pozadinskih ljudi
nije ono što epski film čini pamtljivim.
pamtljivim.
Za to je zaslužno srce,
srce, kvaliteta koje
ima na hrpe u "Posljednjem
"Posljednjem SamuraSamuraju".
ju". Naravno,
Naravno, film je podloga za veliki
završni spektakl i vrteću akciju koja
nosi oznaku Hollywooda velikim sloslovima,
vima, ali zaslužuje svoj visoki status
pažnjom koju posvećuje unutarnjem
životu svojih likova.
likova.
Godina je 1876, i pukovnik Nathan
Algren (Tom Cruise) je prošlošću i alalkoholom uništen čovjek kojeg japanjapanski dužnosnici unajmljuju kako bi momodernizirao novu vojsku pod carem
Meijiem.
Meijiem. Progonjen pošastima svoje
prošlosti,
prošlosti, Algren se pretvorio u depredepresivnog alkoholičara,
alkoholičara, koji u japanskoj
ponudi vidi šansu da ponovno zadozadobije izgubljeno samopoštovanje.
samopoštovanje. No,
kada vodi nedovoljno uvjeuvježbane trupe protiv pobupobunjenih samuraja,
samuraja, njegove
trupe su smlavljene a on
sam postaje zatočenikom.
zatočenikom.
Njegov je život pošteđen
samo zbog njegovog izniiznimnog duha koji zaintrigizaintrigira vođ
vođu samuraja,
samuraja, KatsuKatsumotoa (Ken Watanabe).
Algren je odveden u njinjihovo selo,
selo, i nema moguć
mogućnost odlaska sve dok zima
ne prođ
prođe.
Tu on polako biva uvučen u kulturu
i običaje samuraja,
samuraja, i započinje svoju
transformaciju.
transformaciju. Priča o časti i nalaženalaženju ponovnog razloga za život počinje
...
"Posljednji samuraj"
samuraj" je film za čiji je
dah stvarnosti zaslužna ruka Johna
Tolla,
Tolla, istog čovjeka koji je snimao i
"Braveheart".
Braveheart". Sličnosti su vrlo očite,
očite,
od tihih scena razmišljanja do vrlo
glasnih ispada bijesa - sve je to tu,
tu,
lijepo ukomponirano u jednu priču.
priču.
Direktor,
Direktor, Edward Zwick,
Zwick, uvelike naglanaglašava ljepotu Japana,
Japana, s ogromnim nanaglaskom na detalje,
detalje, i s stilom koji nikanikada ne dopušta gledateljima da se izguizgube u priči.
priči.
Kao Algren,
Algren, Cruise je dobro interinterpretirao svoju ulogu,
ulogu, vrlo realno priprikazujući prijelaz s depresivnog alkoalkoholičara na savršenog ratnika s unuunutarnjim mirom.
mirom. Jedini nedostatak je
Cruiseova nesposobnost da dramatizidramatizira kako se treba,
treba, ali svejedno - nema
trenutka kada nam nije jasno da je on
heroj.
heroj. No, Cruise je potpuno zasjenjen
odličnom glumom Kena Watanabea,
Watanabea,
koji Katsumotoa portretira kao oličje
časti,
časti, filozofa,
filozofa, poetu,
poetu, obiteljskog čočovjeka i ratnika.
ratnika. No, moj prijedlog je
ovaj:
ovaj: prvi puta gledajte film kao da
gledate film o Tomu Cruiseu.
Cruiseu. A onda
pustite da prođ
prođe jedan dan i poglepogledajte ga kao film o čovjeku,
čovjeku, o pitanjipitanjima morala i o životu.
životu. Razlika je neproneprocijenjiva.
cijenjiva.
Proces Algrenove preobrazbe je
osvijetljen sa suosjećanjem i humohumorom,
rom, kratkim,
kratkim, ali dubokoumnim razgorazgovorima,
vorima, i vrlo lijepo snimljenim scenascenama borbi.
borbi. Same scene borbi su inten
intenzivne,
zivne, aktivne i pune krvi,
krvi, ali ne toliko
koliko u nekim drugim epskim pričapričama. No, redatelj Zwick više se oslanja
na prikaze ljudskih odnosa,
odnosa, on dopušdopušta licima svojih glumaca da nam pričapričaju njihove priče,
priče, i ne boji se odugovlaodugovlačenja određ
određenih trenutaka jer baš to
čini film takvim kakav je.
je. Zbog takvih
scena,
scena, dramatika bitke je još življa ako
se suprostavi tišini dvoje ljudi koji se
promatraju s dubokom znatiželjom.
znatiželjom.
Muziku pokriva Hans Zimmer, svojim
odličnim umijećem da sklada note
točno onako kako se lik kreće,
kreće, iako je
zapravo obrnuto;
obrnuto; Lilly Kilvert nam
pruža predivnu produkciju castinga;
castinga;
John Toll se diči svojom
kinematografijom,
kinematografijom, a Zwick cijelu tu
ekipu svojim redateljstvom umata u
jedan lijepi,
lijepi, očaravajući film epskog
ramjera.
ramjera.
Na kraju "Posljednji Samuraj"
Samuraj" je
priča o dvije strane ljudske rase strani koja prikazuje ljudsku glupost i
strani koja prikazuje ljudsku snagu
duha.
duha. Priča u kojoj se svi mogu pomapomalo pronaći i poistovijetiti jer sadrži bezbez-
vremensku teoriju o časti,
časti,
odanosti i iskupljenju.
iskupljenju.
Ostati u prošlosti je glupo,
glupo,
ali zaboraviti je potpuno
besramno.
besramno. "Posljednji
"Posljednji SaSamuraj"
muraj" nas na jedan vrlo
jak,
jak, iskren i emotivan nanačin podsjeća na stvari
davno zaboravljene i osostavlja nam osjećaj mira
dugo nakon što se odvrti
završna scena.
scena.
napisala
CHIISANA ANISA
Takeshi Kitano, redatelj, scenarist i
glumac s golemim iskustvom (redatelj
12 filmova, napisao scenarij za 14) se
vjerojatno upravo sa Zatoichijem suosuočio s najvećom opasnošću da mu scescenarij podlegne zamkama žanra i to bi
se, vjerujem, i dogodilo da je scenarij
pisao bilo tko drugi umjesto njega. ZaZatoichi na prvi pogled ničim ne odudara
od ostalih azijskih filmova slične tematematike: tajanstveni junak, skromne vanjvanjštine [u slučaju Ichija slijepi maser i
kockar] dolazi u korumpiranu okolinu
kojom vladaju lopovi, zlikovci i ostali
ljudski šljam i, nakon postupnog isistraživanja lokalnih prilika, uzima pravpravdu u svoje ruke.
Na početku mislimo da se ovaj
film ničim ne razlikuje od već viđenih –
u prvim scenama se upoznajemo s
Ichijem, slijepim maserom koji sjedi
pokraj ceste. Dolazi skupina razbojnirazbojnika i prijevarom mu otimaju štap (u kokojem je sakriven mač), ostavljajući ga
naizgled posve nebranjenog. Dvojica
napadača se približavaju, napetost raraste svakim trenutkom. Prodika i slavoslavodobitno ruganje naizgled nemoćnom
Ichiju, nakon čega slijedi bljesak pokpokreta i jauka, popraćen mlazovima krvi.
Pogađ
Pogađate i sami – Ichi se dokopao
svog štapa koji je razbojnik tijekom
ruganja inteligentno držao u ruci isispred sebe ne očekujući daljnji otpor.
Uskoro se Ichi upoznaje s Oume, staristarijom gospođ
gospođom kojoj pomaže u njenim
svakodnevnim poslovima i koja mu zazauzvrat pruža krov nad glavom. Ubrzo
nam biva predstavljen drugi lik, Hattori
Genosuke - ronin čija je žena teško bobolesna i treba novac za liječenje. Da bi
smogao novac, Hattori postaje yojimyojimbo kod Ginze, šefa yakuze koji želi osostvariti prevlast eliminacijom konkurekonkurenata. Uskoro se počinju događati čudčudne stvari – naime radnja se za trenutak
potpuno grana kada u priču ulaze dvije
gejše i ubijaju jednu od svojih mušterimušteriju. Nakon toga se radnja vraća na IchiIchija, i on obznanjuje želju za kockanjem.
Odlazi u kockarnicu vođ
vođenu od strane
klana Funahachi i tamo cijelo vrijeme
dobiva, što uzrokuje napetosti jer nitnitko ne može dokazati da slijepac vara.
Radna se potpuno zapliće kada Ichi
kupuje noć s gorespomenutim gejšagejšama ubojicama a ja prestajem spojlati
radnju. ☺
Uz dotične ničim naznačene twistotwistove zaista vam treba veća količina konkoncentracije za praćenje filma, jer je čak i
vremenski tok teško pratiti (flash(flashbackovi koji pokazuju prošlost
likova nisu ničim naznačeni).
No, ustrajnim gledanjem bivate
nagrađ
nagrađeni odličnom karakterizakarakterizacijom likova kroz već spomenuspomenute flashbackove, kojoj Kitano poposvećuje dovoljno pažnje (iako će
neki reći da su pozadinske pripriče koje opisuju život sporednih
likova nepotrebne). Ako još uz to
napisao
Zatō je najniži stupanj u TōdōTōdō-za, odredu
slijepih samuraja koji je ukinut u Meiji eri.
Tri ostala stupnja (idući od najnižeg preprema najvišem) bili su kōtō,
kōtō, bettō,
bettō, i kengyō.
U periodu od 1962.1962.-e do 1989.1989.-e je snimsnimljeno 26 dugometražnih filmova, a uz četičetiri sezone prikazivanja televizijske serije
(1974. - 26 epizoda, 1976. - 29 epizoda,
1978. - 19 epizoda, 1979.1979.- 26 epizoda)
Zatoichi čini jedan od najdugotrajnijih
serijala snimljenih u Japanu.
ELF
dodamo i zanimljiv, zabavan i vedar
humor prisutan onda kada mu se najnajmanje nadate, te konac filma koji zavrzavršava happy endom, u kojem je prisuprisutan posljednji easter egg (sklop kabuki
kazališta sa neočekivanim elementielementima) dobivamo rezultat koji svojom vevedrinom dobrano odudara od dosadašdosadašnje Kitanove filmografije i nešto što
svakako odudara od šablone spomespomenute na početku. Kitanova posvećeposvećenost detaljima se svakako primijeti u
filmu (obratite pozornost na način kokojim je prikazano padanje krvi) [doduše
učinjeno kompjuterski kao i sve krvakrvave scene – op.gl.ur.] i filmu daje poseposeban pečat, a odličnom glumom Ichija
je ostvario meni osobno najvedriju,
najljudskiju i najsimpatičniju ulogu od
svih ostalih koje je do sada imao. Ako
se čak i poslije čitanja ove recenzije
ne odlučite pogledati film po vas će
doći skupinica yokaija [demona japanjapanskog porijekla – op.gl.ur.] što svakako
neće biti ugodan susret [☺].
Život policajaca je težak, to smo
bar naučili iz bezbroj američkih filfilmova. No, odnio vrag šalu, izgleda
da je taj problem uzeo šire razmjerazmjere jer evo i kineski (čitaj taiwanski)
policajci jednako loše prolaze u žiživotu. Huang Hou (savršeni Tony
Leung kao i mnogo puta do sada)
je policijski detektiv pred razvorazvodom, kći mu ima mentalne poreporemećaje uzrokovane otmicom a i
kolege s posla gledaju na njega
kao na freaka jer je pokušao nenemoguće, obračunati se sa korupkorupcijom na visokim položajima.
Uskoro će ga pozvati riješiti sluslučajeve neobičnih umorstava važnih
osoba, a posao će obavit zajedno s
američkim kolegom, ekspertom za
serijske ubojice. Raspetljavajući
slučaj, Huang i njegov FBI kompić
počinju sumnjati u natprirodne uzuzroke smrti žrtava, redom, biznismebiznismena smrznutog u svom uredu, ljuljubavnice političara stradale u plaplamenu te kao posebne poslastice,
grozomornog rasporivanja američameričkog svećenika. Sve to dovodi ih do
demonskog kulta Taoista koji u
svom hramu uzgajaju psihodelične
gljivice .
Chen KuoKuo-fu je snimio do sada
filmova koliko možemo izbrojati
na prste jedne ruke, pretežno
drame, tako da je ‘Double Vision’
njegov mali izlet u thrillerthriller-mystemystery žanr. Baš zbog takve filmske
prošlosti možete biti sigurni da
nećete dobiti tupavu akcijsku
slikovnicu već dramaturški razrazrađ
rađenu priču sa čvrstom karaktekarakterizacijom svih likova. Kamera je
takođ
također poprilično virtuozna, sve
snimljene scene su kvalitetne i
natopljene bojama koje dodatno
zatamnjuju ionako prilično mramračnu atmosferiliju same priče.
Akcijskim scenama takođ
također
nemamo prigovora, krvavog
obračuna u hramu kultista ne bi
se posramio ni sam Peckinpah.
Tony Leung je ponovo odradio
emocionalno upečatljivu ulogu
oca/muža/policajca a za pozdrapozdraviti je i pojavljivljanje Davida MorMorsea (Hearts in Atlantis, Dancer in
the Dark) u ulozi FBI eksperta za
serijska ubojstva.
napisao
SEPH
Ni peti Suikoden nije nas iznevjerio, uvodeći velik
broj likova i fantazijsku priču s najreanijim političkim
konotacijama u bilo kojoj kompjuterskoj igri. Battle
system ponovo broji šest likova kojima možemo upupravljati slažući ih u nekoliko formacija na čijem prapravilnom izmjenjivanju treba ustrajati jer donose vrlo
korisne borbene bonuse.
TurnTurn-based borbe po običaju nude borbu oružjem
‘prsa u prsa’, magiju runa i posebne skillove. U igri
je takođ
također dobro obratiti pažnju na to tko od likova
paše jedan drugom i gdje stoje u formaciji jer su sposposobni izvesti zajednički napad i nanjeti puno više šteštete neprijatelju.
Prilikom izlaska prvog Drakengarda, očekivali smo naslov
sličan tadašnjem hitu Devil May Cry. Sama igra donjela je i
oduševljenja (veći broj neprijatelja, jahanje na zmaju) ali i
razočarenja (predvidljivi i repetativni nivoi i stageovi).
U nastavku pratimo Nowea i njegovog zmaja Legna sukobsukobljene mističnim vitezovima čuvarima magičnih pečata koji spusputavaju opakog crvenog zamaja da ponovo zavlada svijetom.
Kako je naš glavni lik pozitivac, pokazat će se da hrabri vitevitezovi kuju sumnjive planove o svjetskoj dominaciji.
Igra je podjeljena u dvanaest poglavlja s nekoliko podmisipodmisija. Osnovna podjela je na borbe na tlu, u kojima već možete
predpostaviti što možete očekivati, te borbe u zraku, iako orioriginalne, pomalo dosadne.
Suikoden V ima i jake strategijske dijelove. Upravljat
ćete jedinicama pješaštva, konjice i artiljerije (u vidu
streličara, dakako) i naučiti kome najbolje suprotstaviti
svoje borcei u kojem trenutku bitke. Ratovi će se voditi
i na zemlji i na moru, moći ćete regrutirati zaista puno
tipova likova od obićnih plaćenika do jahača zmajeva.
Bit ćete zadovoljni i grafikom igre, svi likovi su živoživopisno odjeveni i lako ćete ih raspoznavati. U isto vrijeme
pozadine i sam okoliš neće vas previše razveseliti, čak
ni gradovima nije posebno poboljšavan izgled u odnosu
na prošli nastavak a dodatno će vas ljutiti i loš izbor kakamere. Glazba se sastoji od varijacija klasičnih Suikoden
temu uz, po običaju lagane tonove i ponekog novog broja.
Bilo da igrate u zraku ili na zemlji, dobijate iskustvene bo
bodome poput onih u RPG igrama što uzrokuje levellevel-upup-anje
kako vas samih, tako i oružja koje koristite. Nedajte da vas
Uplaši oko pedesetak vrsti oružja, možete ih podići najviše
na level 3 tako da ćete imati dovoljno vremena isprobati vevećinu od njih.
Vizualno, Drakengard 2 je bar dvostruko impresivniji od
jedinice, pokreti likova su fluidniji, pozadine detaljnije. GlazGlazba je vrlo dobra, različita i ugodna, prilagođena žestokim i
čestim okršajima. VoiceVoice-overi su također obavljeni pristojno,
bez nekih većih narušavanja ukupne ocjene zvučne slike.
sakupio
SEPH
ONIMUSHA: DAWN OF DREAMS je već četvrti naslov u istoistoimenom serijalu ostvaren na PS2 konzoli. Prvi put dolazi na dva
DVDa, sa pet igrivih likova i još više replay opcija i prije nego
nego
dovršite glavnu igru. Ne moramo ni govoriti da je ovaj naslov
posljednji za ovu generaciju Sony konzola i da je kao što se to
obično kaže ‘izvukao grafički maksimum’ iz stare, islužene kukutije PS2.
Glavni lik je pomalo iznenađ
iznenađujućeg izgleda. Pregledavajući
recentne RPG naslove najrazvikanijih izdavača poput SquareSquareEnixa, Capcom se takođ
također odlučio obojiti kosu glavnog junaka
Sokija u plavo i kao i do sada potjerati ga protiv demona okupokupljenih oko zlih shoguna, ovaj put mračnom stranom zavedenog
Hideyoshija. Soki na tom svom putu neće biti sam, pomagat će
mu vrlo različiti likovi, od ninja djevojki do zalutalih konkvista
konkvista-dora..
SHADOW HEARTS serijal postaje sve popularniji RPG jer
imati tri igre u jednoj generaciji konzola takođ
također nije loše.
Najnoviji nastavak FROM THE NEW WORLD nije izlizao sjajsjajnu ideju uvođ
uvođenja prilične količine okultne simbolike u origioriginalnu igru.
Još uvijek se držimo ranih godina dvadesetog stoljeća,
kako naslov kaže, ovaj put se selimo u Ameriku. (Ne)vesele
su dvadesete, vrijeme depresije, mlađ
mlađahni Johnny Garland
nakon smrti oca i sestre otvara detektivsku agenciju. PosloPoslovi ako ne stoje onda idu loše, sve dok jednog dana ne uleti
pravi posao, simpatični profesor iz Bostona naručuje praćepraćenje sumnjivih tipova. Svi putevi vode prema demonskom
Kako vam se ruke ne bi umorile od vitlanja virtualnim mačemačevima Capcom se pobrinuo da opet ubaci po koju mozgaicu tratradicionalno japanski srednjovjekovno obojanu ali ipak prepozprepoznatljivu iz zaostalih ‘Resident Evil zaliha’ te dosta čitanja dnev
dnev-nika, poruka, zapisa, kako bi se priči dala što dublja dimenzija.
dimenzija.
Za primjetiti je kako su ‘voice‘voice-overi’ napravljeni dosta zbrzano
očito zbog želje za što bržom konverzijom s japanskog i mogućeg
izlaska PS3 konzole. No ako zanemarimo tu želju da nas što prije
nagrade za nestrpljivost, imat ćemo dvadesetak sati prilične zaba
zabave slash & solve avanture.
portalu i baš kad vam se Johnnyjev pomoćnik Oops uvuče
pod kožu, dogodi se ‘oops’. Demoni raskomadaju jadnog
pomoćnika i Johnny je primoran nastaviti dalje.
U igri još uvijek imamo judgement ring s kojim slažemo
komboe. Nabava ‘itema’, mini igre i nevjerojatno originalni
likovi su glavne značajke i ovog nastavka. Questovi će vam
takođ
također izmamiti poveliki osmjeh (za jednu misiju trebate
osloboditi Al Caponea). Zanimljivo je spomenuti da magiju
koristite preko stellar gridova, najbolje je što ponovo podpodsjeća na Final Fantasy, ovaj put sphere mapu iz FFX. GrafiGrafika više pažnje posvećuje likovima, nešto manje okolišu.
Glazba ponovo spooky i vrlo zrazana uz malu dozu stalnog
ponavljanja.
stanovnike, uključujući i Judeovu majmajku koju su i zarobili. U agoniji bijesa,
Jude misteriozno oslobađ
oslobađa svoju unuunutrašnju moć znanu kao "Wild Arm" i
uspijeva dovesti Ciel Shelter na rub
postojanosti. Tokom evakuacije, zavrzavršava na čudnom podrućju imena ForForsaken Road gdje ubrzo saznaje istinu
o svom rodnom mjestu. Ciel Shelter je
samo mjesto u sferi, izolirano od osostatka svijeta imena Filgalia. Mjesto
Mjesto kokoje su sagradili građ
građani kako bi potisnupotisnuli sumornu atmosferu rata na svoj plaplarazapetoj izmeđ
između brojnih sukoba koji
su presudili njenom sadašnjem izgleizgledu. U želji da sazna više o sebi i svosvojim skrivenim sposobnostima, Jude se
upušta u dugu avanturu nebi li oslobooslobo-
Izlazak igre Wild Armsa 4 za ovu
godinu vjerojatno označava taj nastanastavak kao zadnji za ovu konzolu. Svaka
budućnost ovog serijala zasjat će na
Playstationu 3.
Prošle Wild Arms igre su relativno
bile slične, držeći atmosferu i prepozprepoznatljivost serijala. No, Wild Arms 4 čini
jedan popriličan rizik, mijenjajući nanačin igre. Malo je iznenađujuće da samo
blago dodiruje tradicionalne western
teme svojih prijašnjih igara, sada nas
poslužuje sa više futuristićkim svijesvijetom, poharanim u ratovima. Tako
đer
Takođ
uzima zasigurno više liberalniji pristup
načinu igre upoznavajući nas sa svjesvježim, novim sustavom borbe. Očito, izizdavačima se uvukao strah u kosti da
bi se fanovima stari stari sustav igre
mogao učiniti dosadnim i ustajalim, pa
su se odlučili na ove promjene. Dali će
ovaj novi pristup raditi uspješno?Hoće
li promijeniti i pojaćati smjer serijala
na bolje? Hajdemo saznati.
Jude Maverick je naš junak, sasvim
običan dječak sa interesom bježanja iz
škole, zaokupljen svojim problemima.
Igrom slučaja, svjedočio je čudnoj popojavi na nebu, par svemirskih brodova
slijetaju u njegovo selo. Slijedivši nenepoznatu grupu vojnika u svoje selo,
uspijeva se ušuljati u tabor u nadi da
će više saznati Vođen svojom znatižeznatiželjeom, uz određ
određenu dozu straha, otkriotkriva dvoje zarobljenika, Arnauda VasquVasqueza i Yulie Ahtreide. Oslobodivši ih,
zajedno kreću prema gradu Ciel ShelShelteru gdje su zapazili napad vojnika na
dio svoju majku i ostale građ
građane, ali i
pronašao prave razloge invazije u Ciel
Shelter. Sve će to obaviti uz pomoć
društva, Yulie, sramežljive, traumatizitraumatizirane cure sa misterioznim moćima;
Arnauda, kukavićkog lutalice bistrog
uma i smisla za magiju; i Raquela,
mladog mačevaoca koji putuje svijesvijetom kako bi pronašao predmete velike
ljepote. Njih četvoro će poći na čudan
put otkrivanja svojih indentiteta i ododrastanja.
Površinski gledano, priča zaista izizgleda zanimljivo, zar ne? No, što ulaziš
sve dulje u zaplet i njezinu progresiju,
počinješ shvaćati da nema toliko priče
o spašavanju svijeta i standardnim
RPG stvarima, već igra pokušava vući
drukčiji kontrast između toga kako ododrasli malo ozbiljnije gledaju na neke
stvari dok djeca pristupaju prilično
naivino. Negdje oko tog shvaćashvaća-nja,
priča poprima oblik neke vrste svađe
izmeđ
između odraslih (negativci) i djece
(junaci) te zašto oni ne razumiju jedni
druge.
Skoro svaka scena uključuje iste,
stare dijaloge, odrasli vs. djeca tematematike, neprestano. Jednostavno postaje
popriličan zamor i skida fokus sa
ostalih tema. Iskreno, ja nisam htio biti
podsjećivan na to toliko koliko su oni
razlićiti na svakom koraku igre. RezulRezultat je da priča postaje nekako dosadna
i negdje oko polovice igre, lagano sam
počeo gubiti svaki interes na temelju
priče i likova. Više sam se prepustio
iščekivanju za neke druge igre, a to je
dobra indikacija o tome koliko je Wild
Arms 4 neinteresantna igra na područpodručju priče.
Što reći o likovima? Definitivno mamala postava glavnih likova, samo četiri.
Ostalo su pretežito negativci, a budući
da su likovi slabo zastupljeni i u sposporednim ulogama, možemo reći da je
Wild Arms 4 u tom segmentu prilićno
osiromašen. Godine naših junaka varivariraju od 13 do
do 19,
19, sa time da je Jude
najmlađ
najmlađi a Raquel sa 19 najstariji. StaStarost likova pristaje temi igre budući da
gledamo na globalni sukob iz pogleda
djece i odraslih. Razvoj glavnih likova
u terminu njihove prošlosti i osobnosti
je izveden vrlo dobro tokom napretka
priče. Ali, treba nešto više od toga da
bi nam se svidjeli, definitivno fali kakarizme i simpatičnosti likova. Bez svega
toga Wild Arms 4 meni ne predstavlja
neku iznimku u trenutnoj ponudi RPG
igara, niti su vrijedni za pamćenje.
Negativci dolaze poprilčno slabi i
bez prevelike svrhe u igri. Uglavnom
zauzimaju uloge bosseva bez nekaknekakvog utjecaja u priči ili daljnjem raspleraspletu, jednostavno ih se ne osjeća kako
bi trebalo. Sveukupno, imamo sastav
likova koji je na neki način previše
običan i ne čini nešto da se postane
zanimljiv. Vjerojatno najgori sastav u
serijalu. Nedostatak karizme i trinatrinaestogodišnjak kao glavni lik za mene
nisu činili dobru formulu.
Grafika je definitvno više umjetničumjetnička i znatno se razlikuje od prošlih Wild
Arms igara. U većini slučajeva, ovo je
zapravo znatni napredak po mom mišmišljenju. Grafika okoliša i pozadina je
dizajnirana prelijepo sa posebnom
pažnjom na detalje u 3D3D-u. Zgrade, kukuće, drveća, ceste, nebo i sunce izgleizgle-
daju vrlo realistično i pružaju lijep
ugođ
ugođaj, zaista se vidi uloženi trud
dizajnera. Ćak i dizajni likova bacaju
na umjetnički anime stil koji vjerno
prikazuje ljudske geste i različite nijannijanse reakcija. Loša stvar koju sam zamizamijetio su definitvno scene priče, odn.
interakcije glavnih likova u kojima neneprestano iskaču goleme slike naših
junaka besramno zauzimajući skoro
cijeli ekran televizora. To mi se čini
definitivno izvan mjesta i moglo je biti
izvedeno puno bolje. No, s tim na
stranu, četvorka ima definitvno najbonajbolji izgleda u serijalu.
Dvije su iznimno dobro napisane i
otpjevane pjesme predstavljene u Wild
Armsu, pjesma u animaciji na početku
i kraju igre. Nažalost, samo tada ih i
čujemo. Samo te dvije pjesme ne momogu nositi cijelo breme glazbe u igri jer
je ostatak prilično prosjećan. Glazba
igre se baš i ne primjećuje u pozadini
dok igramo koliko u prošlim Wild
Arms igrama. Ne posjeduje neke pampamtljive melodije osim jedine skladbe kokoja se lako pamti i kojoj moram odati
počast. Radi se o remixu glavne teme
Wild Arms serijala iako je i ona popripoprilično tiha i lagano igra u pozadini.
Što se borbi u WA4 tiče, koncept je
znatno pojednostavljen, linearniji i bez
velikog udjela mozganja. Ono što imaimamo je RPG igra sa novim HEX borbeborbenim sustavom pomiješana sa elemenelementima platforma. Izuzev HEXHEX-a, većinu
elemenata u igri je prilićno lako naučinaučiti. Sustav borbe HEX, je potpuno nova
instalacija u serijalu. I dalje imamo
nasumične borbe na mapi i napada na
poteze ali su nam ovdje likovi ulaskom
u borbu smješteni na neke od sedam
heksagrama. Svaki heksagram može
držati jednog ili više neprijatelja, ovisovisno o njihovoj velićini, ali može držati i
jednog ili sve naše likove. Borba poćipoćinje sa vašim likovima i neprijateljima
nasumično raspoređenim po heksaheksagramima, sa time da možemo napasti
samo neprijatelja koji nam je najbliže.
Sustav pruža dosta elemenata stratestrategije i ostavlja prostora za razmišljanje.
HEX sustav nije loš ali nekada dosadi
stalno pomicanje likova na određ
određeni
heksagram, nebi li se izveo napad ili
magija.
Glavna stvar koja nedostaje konkonceptu igre je faktor zabave. Ono što
odvaja RPGRPG-ove od ostalih igara su
upravo ovdje zaostali faktori. Ako
priča nije zanimljiva, igrati RPG baš i
nema smisla, a sam sustav ga nemože
spasiti. Naravno, ima nekih RPGRPG-ova
gdje je sustav toliko dobar i igriv da
ima mogućnost izdizanja nad likovima
i pričom, ali to nije slučaj u Wild ArmsArmsu 4. Da bi ova igra bila dobra, sve
komponente se moraju upotpunjavati i
pomagati jedne drugima. Nažalost, to
u ovoj igri nije učinjeno.
napisao
TIDUS
Uopćena je izreka da iza svakog uspješnog
muškarca stoji žena. No, kod showshow-businessa
treba napomenuti da takođ
također iza svake uspješuspješne žene stoji muškarac. U slučaju MORNING
MUSUME, jedan muškarac stoji iza tridesetak
uspješnih žena i djevojaka. Tsunku, ili pravim imenom
Mitsuo Terada je producent, tekstopisac ali i pjevač iz
manje poznate i jednako uspješne grupe Sharan Q.
1997. godine preko audicija traži pjevačice za prateće
vokale svog benda no ubrzo na temelju glasovnih
kvaliteta izabranih djevojaka stvara mudru poslovnu
odluku, onu o stvaranju pravog glazbenog projekta
nazvanog HELLO! PROJECT. Iz tog producentskog
poteza stvorena je grupa MORNING MUSUME, sassastavljena od Yuko Nakazawa, Kaori Iida, Aye Ishiguro,
Natsumi Abe i Asuke Fukuda. Prvi singl, 'Morning
Coffee' prošao je izvrsno i Tsunku je odlučio nastaviti s
audicijama i u novi matični bend dovesti još djevojaka i
stvoriti tako od MORNING MUSUME megagrupu.
AYA MATSUURA ne pripada ni jednoj originalnoj postapostavi MORNING MUSUME, sa Natsumi, Maki i Rikom pjepjevala je u grupi DEF.DIVA,
DEF.DIVA, takođ
također pod okriljem Tsunkua
i njegovog HELLO!PROJECTa.
Tsunku se brinuo za glazbeni odgoj svojih kćeri
(op. a. Musume na japanskom znači kći), učio ih je i
plesati i glumiti. Uz sve to, HELLO! PROJECT je nanametao jak ritam djevojkama. Biti članica benda značilo
je provesti u studiju i do šest sati na dan snimajući
pjesme, videospotove, TV reklame. Sve članice bile su
obavezne nastupati na niz koncerta te sudjelovati u
nekoliko TV emisija od kojih je najpoznatiji Hello! MorMorning. Mnoge od članica bile su prisiljene pohađati škoškolu privatno kako bi uskladile toliki broj obaveza. Same
audicije za MORNING MUSUME su snimane i objavobjavljene na DVDima gdje možemo vidjeti s koliko volje i
entuzijazma cure prihvaćaju (Japancima i inače svojssvojstvena) natjecanja za pristup u bend. Danas se njihove
audicije čak uživo, televizijski prenose.
Počevši od 1998. godine, MORNING MUSUME su
objavljivli po jedan album godišnje, komilacije svakih
nekoliko godina a singlice svakih nekoliko mjeseci,
pazeći da ne padnu ispod četiri u jednoj godini. Velik
broj članova donosio je i veliki potencijal pa je Tsunko
COUNTRY MUSUME je kao i mamatični bend, dosta mijenjao članove.
Rika, Asami i Miki su iz početne
postave.
počeo formirati bendove unutar
samog benda. COUNTRY MUSUMUSUME, COCONUT MUSUME, TANTANPOPO, ZYX i ROMANS su samo
neki od njih. Svaka audicija oznaoznačavala je stvaranje nove 'generacije' pjevačica pa
tako trenutno imamo sedmu 'generaciju' grupe.
Tsunku je takođ
također uveo i sistem eliminacije za
starije članice. Taj postupak se prigodno zvao
'sotsugyousu' što bi u grubo preveli kao 'maturi'maturiranje'. Odlazak iz MORNING MUSUME nije
značio i odlazak iz HELLO! PROJECTa, svaka
pjevačica koja je željela, mogla je nastaviti vlasvlastitu solo karijeru ili pridružiti se jednoj od podpodgrupa. No ipak, odlazak iz matičnog benda obaobavezno je sve cure ostavljao u suzama, potencipotencirajući taj rastanak na oproštajnim koncertima
Zaposlena Rika sudjelosudjelovala je u još jednoj grugrupi, ECOMONI,
ECOMONI, zajedno
sa Sayumi.
pod hypeom publike.
Osim postprodukcije bivših članica, Tsunku se
u jednom slučaju pobrinuo i za one nadolazeće.
Službena verzija stvaranja MINIMONI je ona u
kojoj hiperaktivna Mari Yaguchi daje ideju o
stvaranju podgrupe sa curama čija je visina ispod
150 cm (njena je 145 Cm). No prava je istina da
Tsunku nije mogao nametnuti Nozomi Tsuji i Ai
Kago, tada 12 godišnjakinje, matičnom bendu sa
prosjekom godina izmeđ
između šesnaest i dvadeset.
TANPOPO je i danas aktivna podgrupa
u svojoj trećoj generaciji. Njihove pjesme
su uvijek slovile kao ozbiljnije od onih u
matične im grupe.
MINIMONI su Mari, Ai Kago, Nozomi i Mika Todd te
(ponekad) Ai Takahashi. Izrazito dječje pjesme i šarešarena odjeća su njihov zaštitni znak, što nije ni čudno jer
su počele pjevati s 12 godina.
Baš zato da bi glasovne posebnosti njih
dvije došle do izražaja stvoren je šareni,
dječji MINIMONI koji je u nekoliko navrata
bio popularniji i od samih MORNING
MUSUME. Nakon prerastanja MINIMONI i
pošteno odrađenog posla s matičnim
bendom, Nozomi Tsuji i Ai Kago su
opravdale velika očekivanja svog mentora
stvorivši 2004. godine duet DOUBLE U ili
pojednostavljeno – W.
DOUBLE U (DABURU YU) ili
samo W, najkvalitetnija je grugrupa nastala iz MORNING MUMUSUME rasadnika. Ai Kago i
Nozomi Tsuji su i privatno nenerazdvojne prijateljice. Upravo
su objavile treći album, ‘W3
Faithful’.
Zlatno razdoblje matične grupe dostiže
vrhunac 2003. godine sa svojim četvrtim
albumom '4th Ikimashoi!' Singlice 'The
Peace' a posebno 'Renai Revolution 21' i
'Hyoukkori Hyoutan Jima' (objavljena samo
na kasnijoj kompilaciji) zaista su kruna na
glavama tadašnje generacije kraljica (ili ipak,
princeza) JJ-popa.
MORNING MUSUME se uvijek znao
nositi s (preko)brojnošću svojih članica.
Jedan od razloga stvaranja podgrupa je bio i
taj što su njihovi nastupi uživo bili prezahtprezahtjevni. Uključivali su veliki broj članica a
mnoge pozornice nisu bile prilagođ
prilagođene za
nastupe tolikog broja izvođ
izvođača. Zato je od
2003. godine matična grupa praktično
podijeljena na 'Sakuragumi' i 'Otomegumi'
grupe. No, to im, dakako nije smetlo da pod
zajedničkim imenom MORNING MUSUME
nastve pod okriljem Tsunkua i njegovog
HELLO! PROJECTa stvarati nove pjesme.
Početkom 2006. godine objavljen je sedmi
album pod nazivom 'Rainbow 7'.
Japanski skaska-punkeri Kemuri,
Kemuri, su se
okupili tijekom ljeta 1995. Okupio ih je
njihov karizmatični pjevač Fumio Ito. Ito
je inače svoje srednjoškolske dane
proveo u SADSAD-u. Bend je u početku bio
sastavljen kako bi snimio demo album,
kojeg je Ito planirao u listopadu odnjeti u
Ameriku.
Ameriku. Tako se i dogodilo.
dogodilo. Dok je bend
ostao u Japanu,
Japanu, Ito je sa sobom poni
ponio
par stotina primjeraka demo albuma u
SAD. Tamo je pokušavao potpisati ugougovor s nekom od diskografskih kuća.
kuća. Na
svome putovanju,
putovanju, Ito je upoznao razne
punk bendove(kao što su Mustard Plug i
Less Than Jake) i izdavače,
izdavače, te je sklopio
mnoga prijateljstva u Američkoj skaska-punk
zajednici.
zajednici. Zahvaljujuć
Zahvaljujući njihovom napornapor-
rnom radu,
radu, Kemuri su se pojavili na sve
skupa tri ska\
ska\punk kompilacije (Misfits of
Ska II -- Asian Man Records, Punk Goes
Ska -- Stiff Dog Records, and Screw Ball
-- Ramen Records), i podjelili su sedmi
singl s Less Than Jake. Na kraju,
kraju, u rujnu
1996. godine,
godine, želja im se ostvarila,
ostvarila, te su
napokon potpisali ugovor s diskografdiskografskom kućom Roadruner Records.
Grupa Kemuri,
Kemuri, čije ime na Japanskom
znači “dim”, sastojala se od basista
Tsuda,
Tsuda, koji je ujedno bio i Fumiov prija
prijatelj,
telj, sljedili su ih guitarist Yukihiko "T"
Tanaka, trombonist Yuji Shimoda,
Shimoda, i Shoji
Hiraya za bubnjevima.
bubnjevima. Cijeli bend se
napokon ponovno okupio u gradu San
Joseu,
Joseu, u Kaliforniji,
Kaliforniji, početkom siječnja
1997.godine kako bi snimili svoj debitantdebitantski album, Little Playmate. Album koji su
producirali Robert Berry i Kemuri,
Kemuri, imao je
vrlo energičnu ska vezu.
vezu. Bend je nedugo
nakon izlaska albuma krenuo na turneju
SADSAD-om s bendom Rocket From the
Crypt, ali je takođ
također pridobio puno publipublike i obožavatelja kod kuće u Japanu,
Japanu,
gdje su vrlo dobro prihvatili njihov energienergičan ska zvuk.
zvuk. Dok SkaSka-punk ili “skaska-core”
predstavlja veselu i zabavnu sliku,
sliku, vodevodeću filozofiju Kemurija predstavlja P.M.A.,
to jest “positive mental attitude”, što je
dovelo do toga da bend ima dublje tekstekstove od večine drugih bendova tog tipa.
tipa.
Bend je svojom snagom uspio zadržati
fanove u Japanu,
Japanu, a pjevaju i na japanapanskom i na engleskom jeziku.
jeziku.
napisao
SAVAGE
Članovi Benda:
Gotou Masafumi - Vokal, gitara, tekstopisac
Kita Kensuke - Gitara, vokal
Yamada Takahiro - Bass, vokal
Ijichi Kiyoshi - Bubnjevi
Asian Kung Fu Generation je Japanski bend
kojeg su 1996. osnovali Gotou Masafumi, Kita
Kensuke i Yamada Takahiro. Njihov bubnjar,
Ijichi Kiyoshi, ih je kasnije napustio, te se
pridružio drugom bendu. Njihovi prvi radovi se
se prodavali iskljucivo preko interneta. U
dodatku, njihov prvi nezavisan album "The Time
and Past I Couldn't See You Again", je bio u
potpunosti na Engleskom jeziku (što nije
neuobičajeno za Japanske glazbenike).
Asian Kung Fu Generation su se prvi put
uspjeli probiti kada je njihova pjesma,
"Konayuki", zasvirazasvira-la na radiu. Iste te godine
izašao je i drugi album pod nazivom "I'm
Standing Here". Ovoga puta je bilo pjesama na
Japanskom.
Godine 2002. AKG su izdali mini album,
"Houkai Amplifier", koji je odmah zasjao kao
«broj jedan» na High Line Record Sales i 35. na
Oriconu. Iste te godine, AKG su napravili
ugovor s producentima Naruta te je njihova
pjesma «Haruka Kanata» zasjala kao opening u
Animeu. 2003., AKG je izdao svoj prvi veliki
album "Kimi Tsunagi Five M" koji se prodao u
preko 250,000 primjeraka.
2004., AKG su sudjelovali
na nekoliko rock festivala te
su izdali 4 singla, 1 album i 1
DVD u studestude-nom. Njihov posposljednji album zvan SOLFA je
skočio na prvo mjesto čim je
izdan. Prodan je u 700`000
primjeraka.
Zanimljivosti:
Asian KungKung-Fu Generation je
takođ
također bend koji je iznimno
popularan međ
među Engleskom
populacijom nakon sto su snisnimili glazbu za dva animea:
"Haruka Kanata" kao drugi
opening u Narutu.
"REWRITE" kao četvrti opeopening u Fullmetal Alchemistu.
napisao
SAVAGE
Japanska kultura je jako prožeta mačevima. U stvari
jedana od tri stvari koja je potrebna da se postane car je
mač. Vladavina cara se prenosila s koljena na koljeno
stavljajući pažnju na tri legendarna predmeta: dragulj,
zrcalo i mač. Takav običaj imperijalnog nasljeđivanja
održavao se na shinto oltaru u Isi, pokraj tradicionalnog
doma carske obitelji Nara. Stara shinto legenda kaže da
povijest otoka ima veze s mačem, sa oštricom zarinutom
duboko u more. Kad je mač bio izdignut iz vode od kapi
su nastali otoci Japana. Činjenica je da se tokom povipovijesti mnogo ljudi borilo za tu zemlju. Mač i njegovo kokorištenje oblikovalo je povijest zemlje i ljudi.
Japanska legenda kaže da je daroviti kovač Amakuni
napravio klasično oblikovani japanski mač. Dugačak,
jedinstven vrh zakrivljen s dvije strane. Za Amakunia se
smatra da je živio 720 prije Krista. Prije tog vremena
mačevi su se radili po kineskim i korejskim uzorima.
Uspravni, sa jednom ili dvije naoštrene strane. Dvije su
se stvari dogodile s razvitkom japanskog stila. Prvo je
oštrica postala jako učinkovita u sječi oružja, čak i oklooklopa, drugo, stvoren je japanski stila mačevanja. U to vrivrijeme je carska obitelj premjestila centar vlade iz Nare u
Kyoto gdje je ostala približno tisuću godina.
Da bi se mač poboljšao kao oružje i da bi postao ininspiracija umjetnika morala su se zadovoljiti dva uvjeta.
Moralo je biti vrijeme mira, kako bi kovač neometano
mogao raditi i trgovati, isto tako moralo je biti i vrijeme
rata da bi se mačevi na kraju koristili. Japan je bar prvih
500 godina po tom pitanju ispunjavao oba a posebno
drugi dio uvjeta, mnogo se legendarnih bitka dogodilo u
to vrijeme.
Bitke tog vremena su bile okrutne i žestoke a održaodržavale su se izmeđ
između rase koju danas zovemo Japanci i
rase starosjedilaca koja se zvala Ainu ili Emishi. Od toga
vremena potječe terminologija Taishogun (vođa carske
vojske), kasnije je skraćeno na shogun. Sijedeći veliki
rat je bio Gempei rat, a odvijao se izmeđ
između klanova Taire
i Miyamoto gdje je pobjedio je potonji i osigurao tutulu
shoguna svome klanu. Nakon toga car izjavljuje da sasamo Miyamoto nasljednici mogu dobiti tu titulu.
Vrhunac u izradi japanskih mačeva smatra se početak 14.
stoljeća kada su stvarali najpoznatiji kovači oružja, Muramasa
i Masamune čiji rad nije nikad nadmašen. Poslje tog vremena
potrebe mačeva za vrijeme civilnih nemira uzrokuju pad kvakvalitete, nemoguće je zadovoljiti potražnju pa dolazi i do kvantikvantitativnog pada. Izme
Između 1300. i 1600. godine traje vrlo mračno
doba Japana. Tih godina seCarski Sud podijelio na dva dijela,
stvoren je Ashikaga shogunat koji je doveo zemlju u nered i
započeo "stogodišnje ratove". Ashikaga je također preselio
vojnu upravu iz Kyota u svoj rodni grad Kamakuru.
S velikim mirom je takođ
takođe došlo i mnogo ne zaposlenih
ratnika "ronin"ronin-a". Tokugawa je pokušao "pretvoriti" tatnike u
birokrate da bi vodili vladu. Tokugawa je možda vladao mimirom, ali koristio je "čeličnu šaku" da bi ga održao. Njegov nanačin kontroliranja je bio tako što je pretvorio društvo u četri
kaste : samuraje (kraljevku vojsku), farmere, obrtnike i plaćeplaćenike. Farmeri nisu mogli posjedovati mačeve. To su mogli
samo samuraji kojima je mač bio nešto poput službene iskaziskaznice. Tokugawa
Tokugawa je takođ
također zatvorio obale Japana za strani
svijet. Pogubio je svakog stranca koji je došao na otoke. DoDopuštao je samo portugalskim trgovcima da dolaze na otok
blizu Kagoshime i to jednom godišnje.
prilagodio
KEIICHI
U 1854. godini američki su brodovi ušli u tokijski zaljev i
zahtijevali da Japan otvori trgovinu s zapadom. Tehnologija
koju su pokazali je bila vrlo zanimljiva. I tako se Japan počeo
pretvarati u kulturno i tehnološko obrazovanu zemlju. TokuTokugawa je bio prestrašen tehnološkim otkrićima koje je Amerika
pokazala. Na sreću Ameri su imali problema kod kuće (civilni
rat Sjevera i Juga) i tako su ubrzo zaboravili na Japan.
Tokugawa je bio prisiljen predati vlast, a jedini način na
koji je to mogao učiniti da bi zadržao kontrolu je predati moć
caru. I 1868. god. Tokugawa je to i učinio te je tako počela
Meiji reformacija. Japan je ušao u doba indrustrijske revolucirevolucije. Kada je Car Meiji došao na vlast službeno je raspustio
samuraje. Kasnije u 1877. god. im je oduzeo pravo da mogu
nosit dva mača. To je dovelo do pobune i zadnje velike bitke
mačevima. Počela je pobuna Satsuma u prosincu 1877. godigodine i trajala do siječnja 1878. godine. Satsuma je odbijao poposlušati cara i došlo je do okršaja samuraja i vojske s modermodernim oružijem u Kagoshimi na jugu. Samuraji su pobijeni do
posljednjeg i njihvo mučeništvo je postalo simbol fanatičnih
ratnika s mačem.
U modernom peroudu samuraji su prisiljeni koristiti svoje
znanje da bi pružali zabavne egzibicije ljudima jer su samo
tako mogli zaraditi novac. Sve ih je više i više odlazilo u te
zabavljačke vode kako bi mogli bolje zarađivati i bolje živjeti.
Stara vremena su polako bljedila u prošlost...
Na kraju 16 stoljeća uzdigla su se tri velika generala i sje
sjedinili zemlju pod jedno vodstvo: Oda Nobunaga, Hideyoshi
Toyotomi i Ieyesu Tokugawa. Kada je Tokugawa srušio
zadnjeg rivala u Sekigahara bitci u Rujnu 1600. godine,
ujedinio je vladu države po prvi put u 800 godina. Ieyesu je
mogao dokazati da je nasljednik Miyamota po krvi pa je bez
problema preuzeo titulu Shoguna. Njegov dom je bio blizu
Kamakure pa je on preselio centar vlade u Edo (današnje
zvan Tokyo). Sljedećih 268 godina shogunat je vladao zemzemljom u miru. I dok je bio mir došlo je do oluke o ukidanju
vježbanju mačevanja, ali mala grupa ljudi tradicionalista se
nije mogla odreći toga.
Japanski mač često nazivan katana ili samurajski
mač je vrlo moćno oružje. Njegova oštrica nadilazi
čuvene Toledo i Damaskus mačeve Europe kako u
pogledu tvrdoće, žilavosti tako i oštrine. Strah i respekt
koji su izazivali japanski ratnici naoružani ovim oružjem
inspirirao je mnoge umjetnike ne samo na orijentu. Iza
nesumnjive kvalitete kao oružja samurajski mač je vrlo
važno kulturno blago kao ekspresija najvećih umjetničumjetničkih dostignuća kovačkog zanata.
Kovanje japanskog mača izlazi izvan
okvira običnog tehničkog znanja već
predstavlja simbol velikog strpljenja,
upornosti, religioznosti i istinske posposvećenosti. Svaki korak kovačkog rada
je odisao molitvom i ritualom.
Sam proces kovanja oštrice je komkompleksan.Trake od čelika sa dva različita
stupnja tvrdoće ili pak čelika i željeza
kovač bi udarcima čekića ukovao zajezajedno. Više puta bi trake savijao, preklapreklapao i ponovo ukovao. Ovaj postupak
se ponavljao sve dok dobiveni komad
metala ne bi imao nekoliko tisuća sloslojeva. Pri tome se komad metala mnomnogo puta ohladi u vodi pa ponovo užari
itd kako bi što više otpadnih produkata
putem metalne šljake izašlo na površipovršinu. Za ogrijev kovač bi koristio rižinu
slamu i crnogorično drveće nastojeći
dodati što više ugljika metalu (ugljik
daje tvrdoću). Zatim bi dobiveni komad
bio iskovan na originalnu dužinu i dedebljinu. Kada bi kovački dio bio završen
na redu je bilo hoblanje kako bi oštrica
i drška dobili svoj oblik. Kao rezultat
kovačkog procesa nekaljeni dio oštrioštrice često ima na sebi tragove slojeva
metala koji sliče na godove drveta.
Najkritičniji dio izrade japanskog mamača je kaljenje oštrice. Kovač bi započeo
ovaj dio procesa nanošenjem na cijelu
dužinu oštrice tanki sloj gline, pijeska i
pepela. Zatim bi koristeći zašiljeni bambambusov štapić uklonio ovaj sloj cijelom
dužinom oštrice širine oko 11-2 cm stvastvarajući valovitu liniju. Izgled ove linije bi
varirao ovisno o kovaču, a svaki kovač
je imao svoje male tajne gdje i zašto nanapraviti liniju širom, manje ili više zavojizavojitom i sl.
Razlog
zašto kovač uklanja ovu smjesu u blizini sječiva
je jednostavan. Nakon zagrijavanja u peći, ovaj dio oštrice bi se
se
zagrijao do oko 950 stupnjeva Celsiusa dok bi ostali dio oštrice
gdje je nanenane-šen navedeni sloj postigao temperaturu 700700-800 stupstupnjeva. Ova razlika u temperaturi omoomo-gućuje da samo sječivo bude
kaljeno (slično kao kod pila za drvo gdje su
samo zupci kaljeni.) Na ovaj način se postipostiže određena fleksibilnost oštrice i izbjegaizbjegava krutost cijele oštrice jer to dovodi do pupucanja prilikom udarca. Željezna šipka koja
je ukovana u srž oštrice pridonosi njenoj
fleksibilnosti. Izgled i oblik linije kaljenja
(hamon) govori mnogo ekspertu o porijeklu
i starosti mača, autentičnosti itd.
Nakon što bi bila postignuta potrebna
temperatura, kovač bi to odredio prema
boji metala, užareni komad bi se potapao u
posudu sa vodom koja ne smije biti previše
hladna ali ni topla. Nakon ovog dijela na
redu je još jedan kritični dio, brušenje mamača. Za brušenje oštrice koristilo se i do dedevet različitih vrsta brusnog kamena, a ovaj
dio posla zahtijeva veliko strpljenje i prepreciznost. Nerijetko se utrošilo i tjedne samo
za brušenje jedne oštrice. Potom dolazi
poliranje kako bi oštrica dobila konačni sjaj
i oštrinu.
Finalni dio predstavlja obrada drške
TSUKA koja sa izrađ
izrađuje od ražine kože, te
potom obavija trakama svile koje se uvezuuvezuju u mustre, neke vrste pletera, ostavljajući
prazne prostore kroz koje se nazire hrapahrapava bijela koža raže.
Identifikacija mača zahtijeva uklanjanje
drške (TSUKA) koje se postiže izbijanjem
drvenog štifta (MEKUGI). Drška se tada
može odvojiti od rukohvata (TANG) na
kojem se nalaze tragovi brušenja, potpis
kovača itd. Signatura na ovom dijelu mača
se najčešće sastojala iz imena kovača,
njegovog ranga ili titule i mjesta gdje je
mač iskovan.
Samu raji bi nosili uvijek par mačeva (DAI
SHO) dugi i kratki. Ovisno o prigodi, da li
su obučeni u oklop ili u svakodnevnu odoodoru. Ako bi imali oklop na sebi nosili bi TATACHI (mač koji visi o pojasu slično europeuropskim sabljama sa oštricom okrenutom na
dolje. Kraći dio para oružja bi tada činio
TANTO (kraći od 12 inča) te isto kao TaTachi imao bi oštricu okrenutu na dolje.
Kada bi na sebi imao svakodnevnu
odoru samuraj bi nosio dugi mač zvan
KATANA. Ovaj mač najčešće dužine oko
tri stope bio bi nošen sa oštricom okreokrenutom na gore i zataknutim za pojas.
Kraći dio para predstavljao bi tada WAWAKIZASHI (kratki mač sa oštricom između
12 i 24 inča također okrenutom na gore).
U mnoge japanske mačeve je u oštricu bio
ugraviran neki motiv, međ
međutim najdekoranajdekorativniji dio mača svakako su bili TSUBA
(štitnik), FUCHI (prsten iza Tsube) i KASHIKASHIRA (kapica na vrhu drške). Ova tri dijela
mača su često predstavljala prava umjetumjetnička djela, graviranja, rezbarenja, ukovaukovavanja plemenitih metala itd. Korice mača
bi bile načinjene od plemenitog drveta lalakirane i dekorirane metalnim fitinzima.
Vrijednost japanskog mača ovisi o pupuno faktora kao npr. starost, stanje oštrice,
porijeklo odnosno ime kovača, povijesne
konotacije itd. U globalu možemo vrijedvrijednost mjeriti prema umjetničkoj ekspresiji
i predanosti kovača svom djelu.
Praksa testiranja oštrice je započela u
KOTO periodu (oko 16001600-te godine), a mamaterijali korišteni za testove su se kretali
od svežnja bambusove trske, šljemova,
rogova, željeza različite tvrdoće do ljudljudskih tijela. Praksa korištenja ljudskog
tijela za testiranje oštrica je uspostavljeuspostavljena za suzbijanje kriminala.
zlatom) na dršku oštrice.
oštrice. Rezultat testa je
vrlo znakovit za kvalitetu
kvalitetu oštrice te predpredstavlja putokaz kolekcionarima
kolekcionarima japanskih
mačeva o kvaliteti, starosti,
starosti, vrijednosti,
što se onda pak odražava
odražava na cijenu mača.
Negdje u svijetu, najvjerojatnije USA
nalazi se 11 mačeva koji
koji predstavljaju
nacionalno blago Japana,
Japana, a još 24 mača
su označena kao veoma važno kulturno
naslijeđ
naslijeđe Japana. Vrijednost ovakvih mamačeva se kreće od 30 000
000 do čak 250 000
dolara po komadu. Nakon
Nakon okupacije JapaJapana 19461946-e zakonom je propisana predaja
oružja uključujući pištolje,
pištolje, puške, mačemačeve. U početku nije bili
bili izuzetaka te je oružoružje predano u lokalne policijske
policijske stanice.
Kasnije je japanska vlada
vlada osnovala odbor
za pronalaženje mačeva koji predstavljaju
kulturno blago Japana. Mnogi mačevi su
vraćeni, no neke je nemoguće
nemoguće locirati.
Mačevi su iznošeni iz Japana najčešće
kao suveniri i ratni trofeji.
trofeji.
SAVAGE
Postoje četiri osnovna tipa japanskih mačeva: dva kratka
(manje od 24 inča) i dva duga (više od 24 inča dužine).
prilagodio
Datum izrade je obično bio prikazan s druge strane. Tragovi
rašpe koji se mogu naći na ovom dijelu govore ekspertu o
autentičnosti i vremenu izrade oštrice.
Ovisno o težini kriminalnog djela izvođene su i različite vrste kazni
(ukupno 18 vrsta kaznikazni-testiranja). Rez br.1 RIO KURUMA ("par kokotača") izvodio sa samo za najteža kaznena djela, a sastojao se od
od
reza preko kukova, ovdje su kosti najdeblje ali bi oštrica najčešće
najčešće
prošla kroz tijelo jednim jedinim potezom. Zanimljivo je da se pra
pra-ksa amputacije kao kazna za neko kriminalno djelo i danas provodi
provodi
u nekim arapskim zemljama. U Japanu je ova praksa ukinuta u
MEIJI periodu (1868). Mačeve su testirale samo licencirane osobe
koje bi potom rezultat testa, datum i svoje ime upisali (uglavnom
(uglavnom
Trčati, bubnjati i plesati Zemljom, moto je
skupine ZA ONDEKOZA. Njihov stil života
temelji se na logici Sogakuron, učenju da su
trčanje i glazba jedno. Njihov je nastup
najbolje nazvati dramom i energijom života.
Instrumenti na kojima sviraju su
tradicionalni japanski instrumenti:
nekoliko vrsta Taiko bubnjeva (uključujući
400kg teža veliki bubanj promjera 1,5 m),
Shakuhachi (fluta of bambusa), različite
udaraljke, zvona i mnogi drugi.
Skupinu ZA ONDEKOZA
osnovao je Tagayasu Den 1969.
godine na otoku Sado, okupljajući grupu
mladića zasićenih gradskim načinom života.
Drugačiji stil života koju promovira ova
skupina, koji uključuje svakodnevna trčanja
maratona, strogu discipline, fizičke napore,
sviranje i vježbu, u međuvremenu postaju
standardi u bubnjanju Taiko grupa. Dom
skupine preselio se na planinu Fuji u
pokrajini Shizuoka.
prilagodio
VANQU
Na svom prvom nastupu
1975. godine, mladići ZA ONDEKOZA
skupine šokirali su publiku skočivši na
pozornicu odmah nakon što su prošli ciljnu
ravninu pretrčavši Bostonski maraton. Bez
presedana je njihova trkačka turneja započeta 1990.
u njujorškom Carnegie Hallu. Do kraja turneje u
prosincu 2003., nakon 1071 dana, skupina je
nastupala na 355 koncerata, otrčavši
udaljenost od 14.910 km.
Nastupali su na svečanosti otvaranja
paraolimpijskih igara u Naganu 1998.
godine, čime započinju još jednu
trkačku turneju "Road of Chosei",
China Marathon Live Tour, koja treba
završiti pred početak Olimpijskih igara
u Pekingu, 2008. godine.
Sve slike koje vidite snimljene
su na njihovom zagrebačkom koncertu
u dvorani ‘Vatroslav Lisinski’ krajem
prvog mjeseca ove godine. U Zagrebu su
do sada dva puta napunili dvoranu Lisinskog,
a drugi put čak u dva termina. U oba slučaja
organizator njihovog koncertnog nastupa
bilo je Veleposlanstvo Japana u
Hrvatskoj.
Jedan od tokijskih kvartova koji sigurno imate, bilo u svom
ili u aranžmanu turističke agencije prilikom posjeta Japanu jest
Carska Palača i set parkova oko nje. Stoga, kad završte s bjebjesomučnim shoppinzima po Shibuyi i Ginzi i nakon što se nasnaspavate poslije ludih noći u Roppongiju dobro će vam doći šetšetnja kroz ovo predivno tokijsko središte.
Carska Palača se nalazi u samom središtu Tokija. Palača
je dom gdje prebiva car sa svojom obitelji. Skrivena je od popogleda znatiželjnika živim zidom drveća i ostalog ukrasnog bibilja. Iako razgled same Carske Palače nije uključen u bilo kakkakve turističke programe, postoji velik broj parkova dostupnih
javnosti.
Carska Palača stara je koliko i sam Tokyo. Sagrađena je
kao zamak, 1457. godine po želji Outa Doukana, daimyoa
(veleposjednik feudalac). Nakon njegovog ubojstva zamak
propada i tek ga Tokugawa Ieyasu osposobljava kao utvrdu
i dom svojoj obitelji oko 1590. godine. Nakon Meiji restoracije
Carska polača zaista postaje carska. Car Meiji se seli u nju iz
Kyota i proglašava Tokyo glavnim gradom carstva. Čitav komkompleks dobija na važnosti i carski posjedi u bližoj okolici pretvo
pretvoreni su u predivne parkove. Umjetna jezera i riječni rukavci NiNijubashija sa svoja dva mosta čine jedan od najlijepših dijelova
carskih površina.
dječjm uzrastu sa svojim zabavnim, interkativnim pristupom.
Zbog toga ćete primjetiti dosta školskih posjeta tokom čitačitavog tjedna. Najsjevernija zgrada KitanomaruKitanomaru-kouena je
Budoukan, prvenstveno dvorana borilačkih sportova, sagrasagrađena za judo natjecanja povodom Olimpijskih igara 1964.
godine, od osamdesetih godina prošlog stoljeća ugošćuje i
publiku mnogih rock koncerata.
Nasuprot KitanomaruKitanomaru-kouena su visoka metalna torii vrata
u YasukuniYasukuni-jinja, Shinto hram čije ime znači ‘za spokoj zemlje’
(op.a. misli se na zemlju Japan). Još od vremena Meiji restorestoracije tu su se posvećivli vojnici koji su trebali ratovati (i pogi
pogi-nuti) za Japan. Najveći broj posvećenih (oko 2,5 milijuna)
brojimo za vrijeme II svjetskog rata. Poznata je uzrečica koja
se govorila kamikazama, ‘vidimo se na Yasukuniju’. I danas
oko 8 milijuna Japanaca dolazi u to svetište kako bi se popomolilo za svoje pretke stradale u ratu.
Sasvim prigodno, blizu Yasukuni hrama je i vojni muzej
Yushukan sa pomalo morbidnim kolekcijama osobnih stvari
poginulih vojnika u posljednjem svjetskom ratu, često nagornagorjele i sa mrljama sasušene krvi.
Sadašnji oblik palače potječe iz šezšezdesetih godina prošlog stoljeća. Malo se
toga sačuvalo iz starijih razdoblja jer je
Carska Palača intenzivno bombardirana
na kraju II svjetskog rata. Carska obitelj
od tada prebiva u nešto manje raskošraskošnom kompleksu smještenom u Fukiage
vrtu a to se održalo i do danas.
Dva puta godišnje, 23.12. i 2.1. Car
otpozdravlja Japancima pristiglima prepreko Nijuubashija koji ga dođ
dođu pozdraviti
tradicionalnim klicanjem ‘banzai’ (poživio
10.000 godina).
Istočni dio kompleksa naziva se HiHigashi Gyoen. On takođ
također spada u sasadašnje carske posjede tako da se može
dogoditi da naiđ
naiđete na zatvorena vrata,
obično ponedjeljkom i petkom, dok su
ostali dani slobodni za posjete tokom
većeg dijela dana.
Glavna, ulazna vrata parka zovu se
OuteOute-mon, ulaz je besplatan a jedna od
zanimljivosti je da prilikom ulaska dobidobivate token (žeton) koji na povratku momorate vratiti. Prva zgrada koju ćete vidjeti
s desne strane je mali muzej s oko 8.000
primjeraka umjetničkih djela carske kokolekcije. Tu tako
također možete kupiti i mapu
čitavog carskog kompleksa.
Od ovog dijela put se počinje lagano uspinjati. Prolazite zidine
zidine
citadele i dolazite do Shiomizake, obronka s kojeg se pruža preprekrasan pogled na Edo zalijev. Slijedi mala, travnata visoravan, ododvojena od kamenog Honmarua, unutrašnje citadele. Čitav taj dio
ima više vidikovaca, kamo god pogledate, imate što vidjeti. NajNajbizarnije (u pozitivnom smislu) je postavljanje Imperial Music Hall
Hall
dvorane u taj prostor 1963. godine na šesnaesti rođendan carecareve kćeri. Sama dvorana ukrašena je mozaicima što ju posebno
ističe u tom prostoru.
Na sjeveru se nalazi KitanomaruKitanomaru-kouen sa nekoliko zanimljivih
muzeja. Najvažniji je Nacionalni Muzej Moderne Umjetnosti sa
bogatim kolekcijama japanskih umjetnika, pretežno slikara. Slijedi
Slijedi
Obrtinička Galerija sa velikim brojem tradicionalno oblikovanih
umjetničkih predmeta izrađenih kroz povijest od strane japanskih
zanatlija i obrtnika. Primjetan
Primjetan je takođ
također i određ
određen brojem novijih
uradaka, modernijih autora. Muzej Znanosti je više namjenjen
Još jedan muzej posvećen
posvećen ratu,
točnije razornom djelovanju
djelovanju bombi,
nalazi se u blizini. Shouwa
Shouwa--kan je
muzej posvećen životu Japanaca
Japanaca
tokom II svjetskog rata i nakon njenjegovog kraja. Sama zgrada ima jeziv
izgled sa svojim izbušenim
izbušenim zidovima
i izbijenim prozorima.
Bježeći iz ovog dijela
dijela vrta, doladolazimo do ChidorigaChidoriga-fuchi jezera gdje
je moguće iznajmiti čamac
čamac i uživati
u hladu stotinjak trešnji,
trešnji, posebno za
vrijeme hanamija.
U blizini je i zgrada
zgrada vlade koja
podsjeća na onu senata u WashingWashingtonu, takođ
također ju možete obći u 4040minutnim turističkim turama.
turama. SpoSpomenimo za kraj i Takagi Bonsai MuMuzej u kojem možete pogledati
pogledati oko
500 primjeraka patuljastog
patuljastog drveća i
oko 4000 keramičkih posuda
posuda za njinjihov uzgoj. U cijenu ulaznice
ulaznice je ukljuuključeno i piće koje možete popiti dok
gledate video o samom procesu
procesu
stvaranja bonsaija.
sakupio
SEPH
napisala
PUAR
Kad je riječ o Japanu ne smije se preskočiti drevnu japansku
japansku
vještinu aranžiranja cvijeća poznatu pod nazivom Ikebana. Ona
predstavlja više od pukog slaganja oku ugodnih buketića. Misao
o životu i izražavanju životne snage najvažnija je za ikebanu.
Ona se smatra umjetnošću i to zaslužuje s punim pravom. Ova
vještina postoji već 600 godina. Njeni počeci sežu u šesto stolje
stoljeće i mogu se povezati s dolaskom budizma u Japan. Razvila se
iz budističkog rituala u kojem se dušama mrtvih nudi cvijeće u
posudicama. Sredinom petnaestog stoljeća ikebana dobiva stastatus umjetnosti neovisne o religiji. Umjetnošću ikebane u početku
su se bavili svećenici i plemstvo, a kasnije paralelno s razvojem
razvojem
različitih škola i pravaca, njome se počinju baviti svi slojevi drušdruštva. Poznavanje umjetnosti ikebane podjednako je važno i za
muškarce i za žene. Osim toga, izrada ikebane smatrana je priprikladnim načinom provođenja slobodnog vremena za samuraje.
Cjelokupna struktura japanskih cvjetnih aranžmana bazirana
je na tri glavne linije koje simboliziraju nebo, zemlju i čovjeka.
čovjeka. U
ritualnim cvjetnim aranžmanima šestog stoljeća grančice i cvijecvijeće usmjereno prema nebu ukazivalo je na vjeru. Aranžman ususpravnog cvijeća potiče od ideje da cvijeće predstavlja Shumisen,
svetu planinu svih budista. U ikebani najdulja grančica simbolizi
simbolizira nebo. Druga stabljika simbolizira čovjeka, niža je od prve i nanagnuta. Treća grančica, simbol zemlje je najniža. Nalazi se ispred
ispred
prvih dviju grančica i također može biti malo nagnuta. Spiritualni
Spiritualni
aspekt ikebane je vrlo važan. Važna je povezanost čovjeka s priprirodom i duhovnim svijetom. Za izradu ikebane važno je znati cicijeniti dijelove prirode koji su nam se prije činili nevažni. Smatra
Smatra
se da ona omogućava da na površinu iziđe ono najbolje u čovječovjeku.
Za razliku od klasičnih zapadnjačkih aranžmana, u izradi ike
ikebane osim cvijeća koriste se i grančice, plodovi, listovi i kamen
kamenčići. Nije toliko važno šarenilo, koliko sklad i uravnoteženost. JaJapanski aranžmani su asimetričnog oblika s izraženom simbolisimbolikom. Prikazuju prolaznost vremena i godišnja doba. Svaki prazpraznik ima točno određeni aranžman. Tako se za izradu ikebane za
novogodišnje blagdane koriste grančice bora i bijele krizanteme.
Cvijeće u punom cvatu nije toliko poželjno kao pupoljci, čije pola
pola-gano rastvaranje daje poseban draž ikebani. Ono predstavlja žiživotnu snagu. Za razliku od pupoljaka potpuno rascvalo cvijeće
brzo vene te tako predstavlja umiranje i smrt.
Samo pravi majstori postižu savršenstvo u izradi ikebane, ali
ali
uz odgovarajuće znanje, svatko se svatko se može okušati u izizradi ovih malih odraza prirode. Postoji više škola i s njima pove
povezanih stilova ikebane. Najstarija škola se zove Ikenobo prema
njenom utemeljitelju Ikenobo SenkeiSenkei-u, budističkom svećeniku iz
hrama Rokkakudo u Kyotu koji je živio u 1515-om stoljeću. Živio je
pokraj jezera, a na japanskom jeziku jezero se kaže – Ikenobo,
otuda mu i ime. Razvio je Rikka stil, koji koristi sedam grančica.
grančica.
U 1717-om stoljeću razvija se jednostavniji stil seika ili shoka koji
koristi samo tri grančice. Ostale poznate škole ikebane su SogeSogetsu i Ohara. Ohara je prva moderna škola ikebane koja se javlja
u 19. stoljeću kad se Ohara Unsin odvaja od Ikenobo škole. Ova
škola razvija novi stil moribana koji se koristi plitkim posudicama.
posudicama.
U 20. stoljeću pod utjecajem različitih umjetničkih pokreta razvija
razvija
se slobodni stil ikebane - jiyuka.
Ni dan danas ikebana nije izgubila na svojoj vrijednosti. Ona
Ona
predstavlja vezu izmeđ
između čovjeka i prirode jer sve promjene koje
se događ
događaju u prirodi mogu se odraziti u izradi ikebane. Danas u
Japanu postoji oko 3000 škola ikebane, a izvan njega ih postoji
još nekoliko tisuća. Samo ikenobo škola ima oko 60 000 učitelja
diljem svijeta. Ikebanom se samo u Japanu bavi oko 15 milijuna
ljudi. Izdaju se brojni časopisi i održavaju različita događanja na
ovu temu. Stoga možemo reći da je danas ova umjetnost u
punom cvatu.
Literatura i linkovi:
Bišćan, O.; Ikebana – Japanska umjetnost aranžiranja cvijeća. // Priroda : mjesečnik za popularizaciju prirodnih znanosti i ekologije. 11/2002.
Baumgardt, B.; Ikebana : wege zur floralen Kunst. Meiling, 1991.
http://www.ikebanahq.org/ http://en.wikipedia.org/wiki/Ikebana http://www.japanhttp://www.japan-zone.com/culture/ikebana.shtml
ipak izvozilo u Koreju, dovodeći do trzavitrzavica u novčarskom sistemu. Wako gusari,
koji su postojali još od od Muromachi
perioda, te Ashikaga Yoshimutove (1368(13681394) naredbe smanjenja trgovine se
Kinom, otimali su duž obale Kyushua, tratražeći nove ljude spremne za pustolovine.
Autor u uvodu govori o dvama autoriautorima koji su utjecali na njega, te o tome da
su danas azijske studije prespecijaliziraprespecijalizirane, zbog čega pate interkonekcije između
zemalja, pogotovo Japanske konekcije s
Kinom, njezinom kulturnom maticom. Dva
autora, kojima autor ove knjige posvećuje
stranu su ,već spominjani Reischauer, te
John King Fairbank. Autor dalje u uvodu
govori o tome kako je njegov izbor na
studiju na Harvardu pao na, Kineski ili JaJapanski, te je on izbrao Japanski.kao razrazlog je naveo što s tom zemljom je AmeriAmerika bila u ratu.
Svega 12 službenih ''state''state-to state''
misija za vrijeme Tokugawa peioda(1600peioda(16001868) je razmijenjeno izmeđ
između Japana i
Koreje. Čak su bakufu (op. gl.u – shogushogunat) pregovarači probali napraviti nešto
kao neku vrst međ
međuitog sporazuma izmeizmeđu Japana i Kine, koje imaju puno toga
zajedničkog.Zanimljivo, dvije države, od
kojih je Koreja možda bila čak i zatvorezatvorenija, su ratovale u jednoj od najžećih bitabitaka prije sekluzije, te su bili na rubu istog
za vrijeme Meiji perioda. Odnosi s Kinom,
su bili još slabiji, pogotovo jer je Kina sa
svojom Manchu dinstijom sebe držala
kultrunom majkom Azije, smatrajući sve
manje državice njoj na granici barbarima,
što naravno, ponosni japanci nisu mogli
podnijeti.
Sakoku ,termin
,termin što znači ''zatvorena
zemlja'', počeo se upotrebljavati pri kraju
Tokugawa perioda, ali se odnosio na zazapadnjake kao ''one s kojima se ne treba
kontkatirati''.Tokugawi nije bilo toliko do
sekluzije, koliko do sistema u kojem bi
dolšlo do izražaja japansko kastno/militakastno/militarističko naslijeđe.Tek pri kraju Tokugawa
perioda, vlada je počela sekluziju prikaziprikazivatri kao jednu od najbitnijih stavova vlavlade.Tu, naravno dolazi i do Sakoku termitermina…Koreja je bila poprilično važna, jer je
Tsushima bio jedan od rijetkih gradova
koji je trgovao s vanjskim svijetom, u
ovom slučaju korejcima, toliko da, kada je
u Japanu počelo nestajati srebra, ono se
Negdje u to vrijeme, Nagasaki postaje
multikutluranlni grad kao nijedan u JapaJapanu u to vrijeme. Istina, bijaše pun krimikriminala, no bijaše on i sjecište kultura…
Gaikokujin,
Gaikokujin, iliti unajmljeni stranci, su bili
poprilično traženi.Neki od njih bijahu Zen
svećenici, kao što su YinYin-yuan, WanWan-fufuszu, te Myoshinji Ryokei.Mnogi su hramohramove u kineskom stilu gradili blizu NagasaNagasakija, npr. Mampukuji blizu današnjeg OnOnbakua. Gorespomenuti hram bijaše vrlo
cijenjen, toliko da je peti šogun TokugaTokugawa perioda, Tokugawa Tsunayoshi (vla(vladao od 16801680-1709), objavio da će se proprovoditi ''shorui
''shorui awareni no rei'',
rei'', što znači
sousjećanje sa svim živim bićima. Mnogi
gaikokujini su otišli i do EdoEdo-a, te tamo
širili zanje kineskog jezika i kulture.
Prethodno poglavlje završava kako će
Japan uskoro vidjeti Kinu, te azijske konkontinentalne dijelove kroz zapadnjačku prizprizmu. Taj kraj prošlog poglavlja završava
poprilično crno, te je takav i početak slijeslijedećeg poglavlja u knjizi – ‘Meiji razrješerazrješenje’. Japan, koji je sebe uvijek volio smasmatrati kao nekom vrst djeteta Kine, ali u
onom, krajnje pozitivnom smislu, sada
prolazi kroz period kada ga snaga zapazapada testira da se mijenja i shvaća nove
poglede na svijet koji ga okružuje.
Mongoli koji su uništili Manchu dinastidinastiju, zahvaljujući njenoj pregolemoj birokrabirokraciji, te pokorili Koreju, nisu uspijeli doći do
Japana. Zahvaljujući svom položaju i
organizarnoj cjelovitosti, Japan ima onu
karakterističnu ujedinjenost koju ima vevećina otočkih država, u kojem ta stalnost
nakupljanja zna rezultirati gotovo vrtložvrtložnom reakcijom. U svakom slučaju, zapadzapadnjački utjecaj je Japan učinio takvim da je
na Kinu počeo gledati kao na plodno zezemljište, puno minerala i rudnih bogatstava
koje su Japanu bili prijeko potrebni. SaSamo otvaranje Japana zapravo je počelo
puno ranije nego je Matthew Calbraith
Perry došao sa svojim crno obojanim brobrodovima u zaljev, inetelektualno je to popočelo pod utjecajem knjiga koje su donijete
u Japan iz Kine, i to većinom zapadnjačzapadnjačka dijela o pravu , sistemu države, itd. U
svakom slučaju, ovi podaci ne mogu biti
tako linearno nabrojeni kao u druge dvije,
jer su daleko gušći i ne slijede neku liniju
posebno, nego svačega miješano.
U principu, ova knjiga u cijelosti ima
puno pretenciozniju notu od ''China and
Japan in the global setting'', (čije predpredstavljanje takođ
također planiramo) stoga je
stvarno teško sročiti podatke, posebno
zadnja dva poglavlja jer se miješa dosta
stvari za koje treba puno veće predznapredznanje. Dakakao to ne znači da nije zaniljiva,
jer ipak ova knjiga spada u ReischaureoReischaureove lekture. U svakom slučaju pročitati.
The Edwin O.Reischauer Lectures, 138
stranica
Harvard University Press
Cambridge,Massachusetts
London,England
Ova knjiga se može nabaviti preko
interneta (www.hup.harvard.edu), ili se
mene može kontaktirati na
jan_digoel_anthalion@yahoo.com
napisao
ANTHALION
NJEZINA PRIČA
Zašto se takve stvari događaju?
Već je bila i previše svjesna njegovih pogleda koji su bili sve
osim prazni značajem, očiju koje bi se tren predugo zadržavale
na njenima, nepotrebnih dodira, poznatog glasa koji je neznatneznatno omekšavao izgovarajući njeno ime. Bio joj je prijatelj već
dugo, predugo da bi bio išta više. Ili manje; na neki način
osjećala je da bi se njihov odnos srozao nespretnim parenjem.
Mješanje tjelesnog i duhovnog uvijek je samo komplicirao
stvari.
No nije bilo samo to u pitanju; toliko licemjerna da laže samu
sebe ipak nije bila. On je posjedovao njoj neodoljiv smisao za
humor, sebi svojstven šarm i ljepotu, jedinstvenu osobnost,
blagost, bio je kao čudesna kutija koja svakim danom otvara
novi poklopac i otkriva nove dragulje u svojim dubinama, zanizanimao ju je zbog tisuću stvari… osim jedne. Nikad, ni u jednom
trenutku ga nije promatrala kao muškarca. Nije znala zašto; bio
je to jednostavno jedan od onih faktuma koje prihvatiš zdravo
za gotovo, bazičnih činjenica po kojima svijet fukncionira, pripriroda stvari. Sada je zbog toga osjećala iracionalne natruhe
krivnje kao da je to u stvari nekako bio njen izbor, pitajući se
koliko je dugo simpatija s njegove strane rasla. Od prvog dana?
Tek odnedavno? Mjesec? Dva? Možda je i bolje da nikada ne
sazna – izvjesnost bi samo obljutavila neke lijepe uspomene.
Ali zaboga, ta on je znao toliko toga o njoj, baš kao i ona o nje
njemu. Jedno s drugim, bili su prirodni i bez sustezanja - ponekad
bolno iskreni, ponekad na podu od smijeha – ali uvijek bez
maske. Na mahove se ulovila kako na njega misli s mržnjom,
kao na neprijatelja, na špijuna koji joj se podvukao pod oklop i
detaljno isecirao otkriveno joj biće. Zadrhtala bi tad od groze i
zaštitnički savila ruke preko prsa, kao da se brani od ispitivačispitivačkih pogleda. Nije željela da je tako gleda. Pred njim se sada
osjećala obnažena, gola, izložena, nestala je ugodna toplina
bliskosti i dugog poznanstva, ostalo je samo sumnjičenje, nenepovjerenje, povlačenje. I prije no što su se zaista razišli, znala
znala
je da je gotovo. Neka fina, neulovljiva paučina što ih je spajala
spajala
razderala se i, iako je sve bilo naizgled isto, nikada više ništa
ništa
neće biti kao što je bilo.
Zar je zaista moralo doći do ovoga? Je li ona bila prenepadna,
slala mu pogrešne signale, nekako sama sve skrivila? Ne, bila
je uvjerena da nije. Ovo otkriće, kada ga je napokon odlučila
vidjeti i prepoznati u srcu ono što joj je mozak govorio, potpuno
potpuno
ju je izbacilo iz ravnoteže.
A u zadnje se vrijeme samo bojala.
Bojala se da je nešto dragocijeno zauvijek srušeno. Bojala se
prilike koja će se kadkad-tad ukazati i testirati snagu njegove volje.
Bojala se jer je znala da je neće moći izbjeći. Bojala se jer je
slutila da on neće biti dovoljno jak da se opre iskušenju. Ili da
da
neće htjeti biti dovoljno jak…
I slutnja joj se ispuni.
Predugo preblizu, njegova ruka, nježna i plaha, na krivom mjemjestu, na krivi način, bol u njegovim očima kada se odmakla mnomnogo energičnije no što je namjeravala i pogledala ga s optužujuoptužujućom nevjericom na licu. Njegov glas, tih i molećiv, kidao joj je
srce, kao što je i znala da hoće.
“Molim te… Samo te želim voljeti.”
Odmahnula je nijemo. Nijedan mišić na licu nije joj se trznuo,
no prividni mir bio je rezultat enormnog napora. Znala je da
djeluje kao hladna, bešćutna kučka, znala je da će do ovog
doći, znala je da mu se neće moći prepustiti, znala je da će
njegov pokušaj zapečatiti sve što su ikada imali i mogli imati,
sve je to znala…. baš kao i on. Čemu onda? Zašto?
Je li on tada zauvijek uništio nešto jedinstveno i neponovneponovljivo ili je to već ionako bilo izjedeno korozijom skrivenih
motiva i osjećaja, osuđeno na propast? Je li to bio posljedni
očajnički pokušaj da unaprijedi taj odnos, odvede ga na
dublju razinu i preobrazi u nešto neopisivo veće, pa makar
riskirao potpun neuspjeh? Ili je olako odbacio nešto čiju
pravu vrijednost nije prepoznavao, i lakomisleno posegnuo
za nečim na što nije imao pravo?
Ona nikad neće saznati zašto je on riskirao sve i sve izguizgubio, niti je li ikada požalio. Zna jedino što bi voljela vjerovati.
vjerovati.
NJEGOVA PRIČA
Kako mu se to samo uspjelo desiti pitao se.
Kada mu je srce počelo treperiti u njenom društu pripisao je
to obilatim količinama kave što su ispijali skupa, adrenalin
koji bi prosukljao njegovim organizmom svaki put kada bi
stigla Njena poruka pripisivao je iznimnoj duhovitosti istih,
no kada mu se nepozvano počelo ukazivati Njeno lice te je
uhvatio sebe kako se smiješi dok ga prožima ugodna toplitoplina shvatio je o kojem je procesu riječ. Kao i to da ga je preprekasno zaustaviti.
Ali zašto bi uopće poželio uništiti osjećaje koji su se razvijali
razvijali
u njemu? Toliko su vremena provodili skupa a opet im
nikada nije bilo dosta. Ponekad bi se satima prepirali oko
skrivenih poruka u letećim medvjedićima, a ponekad bi u
tišini sjedili na klupici čekajući da se upali gradska rasvjeta,
a opet kad bi se trebali rastati to je djelovalo tako kratko.
Imali su odnos već tada bolji od svih parova koje je znao,
bilo je sasvim logično produbiti ga. Kako samo to ranije nije
uvidio! Neka, imaju cijelu vječnost pred sobom.
Još nije dokraja naslikao tu budućnost psihodeličnih boja, a
već je crv sumnje dojurio privučen mirisom dobre trpeze.
Što ako krivo shvati nešto? Ako pomisli da je sve dosada
bila laž, da je imao skrivene namjere cijelo vrijeme otkako
su se upoznali? Bila mu je predraga da bi je toliko povrijepovrijedio. Stoga je odlučio zasada šutjeti i probati je polagano
navesti na isti zaključak koji je i njemu sinuo.
Vrijeme je prolazilo, a pomak se nije nazirao. Da li je bio
presuptilan za Nju? Ili joj se činilo da je primjetila nešto, no
nije bila sigurna? Svaki slobodan trenutak vraćao se bezusbezuspješnim pokušajima da otkrije što se dešava u Njenoj glavi,
dok je neizvjesnost polagano prelazila u psihičku pa i fizičku
bol. Umoran i polulud od tereta koji je nosio, poput noćnog
leptira krenuo je prema svjetlu koje će ga spasiti ili uništiti.
Niti u jednom od scenarija koji su mu se vrzmali po glavi,
Njena reakcija nije bila ovakva. Nevjerica u očima, i da li je
to tračak gađenja? Kao da je on prljavi smrtnik koji se drzdrznuo dodirnuti boginju. Zadnjim snagama pokušao je objasobjasniti promucavši:" Molim te… Samo te želim voljeti.” SkreSkrenula je pogled, očito nastojeći ignorati njegovo postojanje.
Šok se brzo povlačio pred hladnim bijesom koji ga je obuziobuzimao. Tako dakle! Upravo je pokazala koliko joj je značilo to
"prijateljstvo". Nekad bi se durila ako se nisu mogli naći, a
sada ga ne može niti pogledati! Vjerojatno joj i nije značio
ništa više od razbibrige za dosadne dane, toj bešćutnoj
hladnoj kučki koja ga je valjda smatrala svojim osobnim
eunuhom.
Vani su ga dočekale kapi kiše koje nije primjećivao dok su
klizile niz usijanu mu kožu. I dok je koračao što dalje od Nje,
uvjeravao je sebe - "Njen gubitak.", odbijajući čuti tihi glas
koji je odgovarao "I tvoj, i tvoj.".
napisao
ISHMAEL
Nacrtala i napisala
Ponekad na dugim zadacima,
zadacima, tim 7 je
dobivao priliku da spava u zatvorenom
prostoru.
prostoru. Na nesreću za tim 7 - često su
morali djeliti sobu.
sobu. Problem s tri tinejdžera
koji dijele sobu je taj da kada se prođ
prođu i
zanemare sve čudne mogućnosti,
mogućnosti, oni osostaju samo troje tinejdžera.
tinejdžera. To
Tome dodajte
veliku žlicu hormona i nejednaki omjer
ženskog udjela naprama muškom i dobidobivate zastrašujuće situacije.
situacije.
Kao jedne noći kada su se Sakura i NaNaruto,
ruto, spavajući svatko na jednoj od SasuSasukeovih strana,
strana, probudili nježno ugniježđeni
uz njega.
njega. A sam Sasuke se probudio uz
Sakurin zaglušujući usklik čiste sreće i NaNarutov jauk čistog horora.
horora.
Ako su to bile zastrašujuće situacije,
situacije,
onda su te iste bile izbalansirane pojedinapojedinačnim komičnim situacijama.
situacijama. Tako je jedne
noći Sakura bacila cijeli ormar na Narutoa
jer je dotični satima provocirao Sasukea u
glupoj svađ
svađi dok je ona pokušavala spavaspavati.
ti. Sasuke se privatno zabavljao Narutovim
komično pretjeranim izrazom odbačenog
štenca nekoliko mjeseci poslije toga.
Naravno,
Naravno, bilo je tu i rijetkih situacija kakada nije bilo ni zastrašujućih ni komičnih
noćnih događ
događaja,
aja, već su to bili normalni,
normalni,
svakidašnji prizori.
prizori. Potajice,
Potajice, svatko od njih
troje je takve volio najviše.
najviše.
"Ovaj,"
Ovaj," Naruto je počeo glasno,
glasno, s inter
interpretacijom svog najboljeg nevinog osmijeosmijeha na licu i držeći svoj jastuk posesivno u
ruci,
ruci, "Sakura"Sakura-chan,
chan, mogu li ovaj put spavaspavati pored tebe?"
tebe?"
"Ne,"
Ne," odgovorila je kratko,
kratko, prekopavajuprekopavajući svoj ruksak u potrazi za par potrebnih
ženskih stvari koje niti jedan od dječaka ne
bi mogao prepoznati.
prepoznati. Jednom je Sasuke
proveo sat vremena pokušavajući shvatiti
svrhu uvijača za trepavice,
trepavice, vjerujući da je to
nekakva čudna vrsta oružja.
oružja. Kada mu je
Sakura konačno objasnila za što točno služi,
služi,
Sasuke je odbijao razgovarati s Narutom i
Sakurom cijeli tjedan.
tjedan.
Narutove oči su se napunile suzama i
njegova brada je zadrhtala.
zadrhtala. "Ali SakuraSakurachan,
chan, ti uvijek spavaš pored Sasukea i on se
rita,
rita, znaš!"
znaš!"
Prestala je kopati po ruksaku i s nevjerinevjericom se okrenula prema njemu.
njemu. "I ti isto,
isto, za
informaciju.
informaciju. I još i hrčeš."
hrčeš."
Napustio je lažne suze za sliku uvrijeđ
uvrijeđenosti.
nosti. "Ne
"Ne hrčem!"
hrčem!" Sasuke koji je već ležao
na svom ležaju par koraka dalje je lagano
frknuo nosom.
nosom. Naruto mu je izbeljio jezik na
brzinu i potom se okrenuo nazad prema SaSakuri,
kuri, prstom uperenim u nju,
nju, optužujući.
optužujući. "To
kažeš samo zato kako bi me smela i kako bi
ja zaboravio na pitanje."
pitanje." I tu je izjavu naglanaglasio s licem djeteta kojem je upravo zabrazabranjen najdraži slatkiš.
slatkiš.
Tankih živaca,
živaca, Sakura je bacila svoju
četku prema njemu,
njemu, koji je on uspješno izizmaknuo.
maknuo. "Ne
"Ne krivi mene za svoje spavajuće
navike!
navike! Ja sam samo iskrena!"
iskrena!"
Sasuke,
Sasuke, kojem je konačno bivalo dosta
se okrenuo na bok i s ubilačkim pogledom
očima fokusirao svoje prijatelje.
prijatelje.
"Hoćete li vas dvoje više začepiti?"
začepiti?"
Sakura se lagano zacrvenila,
zacrvenila, tonući na svoj
ležaj.
ležaj. Naruto se mračno namrštio,
namrštio, ali se suzsuzdržao od odgovaranja,
odgovaranja, jer mu je kroz glavu
još uvijek plivala (sasvim netočna)
netočna) Sakurina
CHIISANA
optužba.
optužba. Sakura je pak bila toliko nervozna
zbog Sasukeovog ispada da je Naruto iskoiskoristio tu priliku i smjestio svoj ležaj pored
njezinog.
njezinog.
Nije prošlo dugo prije nego što je primjetila
njegov potez,
potez, ali nakon kratkog,
kratkog, i obaveznog
mrzlog pogleda,
pogleda, nije se mogla suzdržati od
malog smijeha koji joj se formirao na usnama.
usnama.
"Pa, pretpostavljam da i nema drugog prostora."
prostora."
Priznala je nevoljko.
nevoljko. "Ovo
"Ovo je mala soba."
Narutov osmijeh je imitriao sunce,
sunce, dok je
ujedno kimao glavom u znak suosjećanja.
suosjećanja.
"Upravo tako!
tako! Stvarno je mala."
mala."
Ujednačeno,
Ujednačeno, oboje se okrenulo prema
Sasukeu s lovačkim osmijehom na licima.
licima. Na
kraju svega,
svega, veličina sobe je bila najbolje izizražena u tome koliko je zapravo blizu njima
Sasuke ležao.
ležao. Da nije bila toliko mala,
mala, Sasuke
bi bio više nego par metara udaljen od njih.
njih. To
je bio rezultat one noći kada su se njih dvoje
probudili privinuti uz njega na sve krive načine.
načine.
Poznajući smjer kojim su krenule njihove
misli,
misli, Sasukeovo mrštenje se još više produbilo
dok se dizao u sjedeći položaj.
položaj. "Dajte
"Dajte više
zaspite!"
zaspite!" Napola se proderao,
proderao, ustajući i umorno
odlazeći do prekidača za svijetlo.
svijetlo. Već idući tren,
tren,
u iznenada tamnoj sobi,
sobi, zvukovi dvoje glasnijih
članova tima 7 kako se smještaju u ležajeve su
se činili gotovo preglasnima.
preglasnima. Nakon što su se
svo troje smjestili,
smjestili, jedan iza drugoga,
drugoga, mirni
zvukovi njihovog pomješanog disanja,
disanja, meki i
nesinkronizirani,
nesinkronizirani, su ispunili sobu.
sobu.
No, barem sve dok jaki udarac nije probudio
Sakuru usred noći i iz nje izmamio cijeli niz
psovki upućenih Narutu,
Narutu, jer je njega smatrala
krivim.
krivim.
A bio je to zapravo Sasuke.
Sasuke.

samurai 7 kyuzo

Transcription

Similar documents

aoshi and misao fan fiction

Uživajte

yusuke kagome fan fiction

girl harem setsuna

doujinshi ikki manga tousen

japidol

broj 3 studeni 2005 advent children hana yori dango

anime, manga, japan.. fanzine

capitan tsubasa road to 2002

anego download drama japanese

Sažeci referata 2014.pdf