ševval / zu-l-ka`de 1434. hg issn 1848

Transcription

ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
MEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB
BILTEN
ISSN 1848-6819 • BROJ 144 • RUJAN 2013.
ŠEVVAL / ZU-L-KA’DE 1434. H. G.
GLASILO MEDŽLISA ISLAMSKE
ZAJEDNICE
ZAGREB
SADRŽAJ
UVODNA RIJEČ
Nije Bajram svaki dan.......................................................2
HUTBE
Islam i nakon ramazana...................................................4
MUBAREK DANI
Zagrebačka džamija je dostojna svoje misije.............9
Glavni pokrovitelj Europskog natjecanja
učača Kur’ana....................................................................11
SJEĆANJE NA MERHUME I DŽEMATLIJE
Vođa, organizator i vizionar.......................................... 13
DŽEMATSKE AKTIVNOSTI
Brojne i raznovrsne aktivnosti..................................... 14
Poštedimo jedni druge ružnih i loših djela................. 17
Sadržajne ramazanske aktivnosti............................... 19
Pohvale za rad zagrebačkog Medžlisa.......................22
Početak natjecanja na vanjski terenima................... 24
DRUGI O NAMA
Hafiz sam. Kur’an sam naučio napamet sa 11........... 28
INTERVJU
Ideja se ne spaljuje, ona se ne uništava.................... 29
Hrvatska mora osuditi ugrožavanje kršćana
u Egiptu i Siriji ..................................................................32
ŽIVOT U VJERI
Smisao i simboli hadža.................................................. 36
Dijalog o dijalogu............................................................ 39
ZANIMLJIVOSTI
Neznanje je otrov za vjernike....................................... 41
Put do džamije u Ljubljani............................................. 43
Stilski pravci u suvremenoj
arhitekturi džamije (II).................................................. 48
ISKRICE MUDROSTI
Misli rahmetli Alije (I)......................................................52
VIJESTI IZ POVIJESTI
Alija Nametak: Uspomene iz Zagreba
bez džamije.......................................................................55
MEKTEPSKI KUTAK
Formiranje islamske ličnosti –
neznanje je najskuplje....................................................57
Ljetna škola Kur’ana...................................................... 60
REKLAME
Naši sponzori .................................................................. 62
VAKTIJA
Zagrebačka vaktija za rujan 2013............................... 63
IMPRESUM
ISSN 1848-6819
BILTEN
glasilo Medžlisa Islamske zajednice Zagreb
Bilten
Medžlis Islamske zajednice Zagreb
Gavellina 40, Zagreb
tel.: 01/6137-162, fax: 01/6137-159
e-mail: bilten@islamska-zajednica.hr
www.islamska-zajednica.hr
GLAVNI UREDNIK:
Gzim Redžepi
UREDNIŠTVO:
Aziz ALILI, Lamija ALILI
Sead BERBEROVIĆ, Šeherezada DEMIĆ
Halid DOLIĆ, Zlatko HASANBEGOVIĆ
Ismet ISAKOVIĆ, Ervin JAHIĆ
Dževad JOGUNČIĆ, Emina MEŠIĆ
Dino MUJADŽEVIĆ, Kemal MUJIČIĆ,
Alem ORLIĆ, Mirsad SREBRENIKOVIĆ
PREVODITELJI:
Nura ČAUŠEVIĆ, Mersad KREŠTIĆ
Azra OMANOVIĆ, Khaled YASSIN
UVODNA RIJEČ
Nije Bajram svaki dan
Pomisao na Bajrame uvijek
iznova vraća me u djetinjstvo, u
moje selo Pirok, nedaleko od Tetova. Za nas djecu bajrami su počinjali
nekoliko dana prije samog blagdana. S posljednjim danima ramazana,
ali i nekoliko dana uoči Kurban-bajrama, majka nam bijaše “pod opsadom”. Nestrpljivi kako samo djeca
mogu biti, zasipasmo majku bujicama pitanja: Kad će doći otac? Što će
nam kupiti? Koliko dana će ostati?
Potom bi uslijedili višesatni obilasci
Tetova u potrazi za najboljom bajramskom odjećom i obućom. Nažalost, ili nasreću, tada nije bilo šoping centara, ni dućana u izobilju. Kupovalo se u robnoj kući ili u rijetkim
novootvorenim buticima. Sa sjetom se prisjećam vremena kada bismo
dobivali darove iz Zagreba; brižljivo bismo vadili robu iz bijele papirnate
vrećice s plavim crtama na kojoj je malim slovima pisalo nama, jer je i ta
vrećica smatrana dijelom poklona – i nju se čuvalo za posebne prigode ili
za neko novo umatanje hedija. U to vrijeme gotovo sva djeca dobivala su
bajramluke; osim nove odjeće, dobivali bi pokoji bombon, a samo ponekad “zalomila” bi se i poneka čokoladica od imućnijih susjeda ili rođaka.
Novac, dakako, još rjeđe.
Ipak, čini mi se da su tadašnji dječji osmijesi, te mirisi nove bajramske
oprave, baklava i slatkiša, bili intenzivniji i “bajramskiji”. Što se to promijenilo u nepunih 25 godina? Uostalom, varam li se kada tvrdim da se
današnja djeca ne vesele bajramima onako kako smo to mi činili? Ispunjavanjem baš svih, nerijetko posve razmetnih, želja svojim potomcima
činimo da im svaki dan bude Bajram. Darujući ih svakodnevno, Bajram im
time biva bezmalo običan dan.
Sjećam se, kao da je danas, kada bismo od roditelja ponekad zahtijevali nešto preko svake mjere, nešto čime bismo prelazili “granice”, fraze
koja bi, ovisno o zgodi, nekad imala prizvuk prijekora i pokude, a nekad,
i to je češće bio slučaj, ironijske zadjevice i pošalice: Nije Bajram svaki
dan! Bajram je blagdan veselja i dobrog raspoloženja, kada se, osim bajramskih svečanosti, odijeva najljepša odjeća, a najmilije se daruje bajramlucima. Po tim i mnogim drugim značajkama Bajram je ušao u narodne
izreke, a ovom se nedvosmisleno željelo reći da se svaki dan ne može
bajramovati i slaviti.
Zašto se ne mogu oteti dojmu kako našoj djeci sve više uskraćujemo
mirise Bajrama i ljepotu bajramovanja? Zašto mi se čini da smo za to odgovorni mi, njihovi roditelji? Kupovanje ljubavi darovima bumerang je koji
će nam se vrlo brzo vratiti. Onako brzo kako se mijenja društvo, odnosno
mnogo brže nego što možemo i zamisliti. Današnja djeca sve kasnije počinju postiti jer mi, eto, smatramo da im je to teško: još su premali, imaju
puno obveza, dugi su dani, premršavi su. Do škole ih vozimo autom, čekamo ih, često im nosimo i torbu jer im je preteška. Nažalost, oko nas je
sve više ljudi koji nerado ili jedva razgovaraju s prijateljima ili rođacima;
svojim pričama opterećuju djecu, kradući im djetinjstvo, pa ta mala, ne-
BILTEN 144
UVODNA RIJEČ
vina bića, neprimjetno gube djetinjstvo i postaju (star)mali. Kao
da ionako neće odrasti i, prije ili kasnije, osjetiti i doživjeti svu
grubost narušenih međuljudskih odnosa.
Dok razmišljam o sveprisutnoj pojavi nerezonskog udovoljavanja djeci – ustvari svakovrsnom podilaženju od kojeg
malo koga sutra neće zaboljeti glava – i zadovoljavanju njihovih potreba bez granice, na koje nas, naravno, potiču djeca
sama, motajući nas oko malog prsta, pada mi napamet tvrdnja
Joa Nesboa koju iznosi u jednoj od svojih knjiga, navodeći kako
specijalni policajci zaduženi za pregovore s otmičarima najčešće koriste najobičnije dječje metode, svjesni da djeca najbolje
znaju do koje granice i kako nas mogu iskoristiti! Naša obveza
je odgojiti djecu u ljubavi i harmoniji, naučiti ih da vole druge, ne
opterećujući ih stvarima kojima nisu dorasli, podučiti ih životu u
dini-islamu i skromnosti. Ali i naučiti ih da se vesele sitnicama i
da nemaju bolesne ambicije.
A kako to provesti u djelo? Kakvu im poruku svakodnevno
odašiljemo? Kako im usaditi moralne vrijednosti i dobro ih odgojiti
kada su po mnogo čemu obavještenija od nas, kada su posredstvom raznih medija u doticaju s informacijama koje su oprečna
vrijednostima koje zagovaramo? U društvu koje je postalo posve
komercijalizirano mladići već u ranim dvadesetima žele voziti dobar auto. Pritom ih ne brine to što studij nisu završili, kao ni što
nemaju dana radnog staža. Usprkos tome, roditelji im sve omogućuju, jer se, eto, zbog djece živi i radi. Nerijetko im se organiziraju i po dvije svadbe. Upriliče roditelji svadbu u Zagrebu pa nakon
nekog vremena i u Makedoniji. Slično je i s proslavama sunećenja.
I što se onda čudimo mladima kada im šaljemo poruku da nema
ničega nemoralnoga u tome da neobrazovane i nemoralne osobe vode odgojno-obrazovne ustanove, da nepošteni govore o
poštenju, da se oni koji gaze sirotinju i iskorištavaju ljude kunu u
socijalnu osjetljivost, da oni koji šire mržnju i laži propovjedaju o
važnosti i značaju istine i bogobojaznosti?
Protekloga ramazana, možda više nego ikada prije, postadosmo svjesni opće mijene – uvidjesmo kako više ništa nije
sveto. Protekloga ramazana, protekloga Bajrama prolijevala
se muslimanska krv u džamijama, na musallama, na trgovima.
Ubio je musliman svoga brata i time se hvalio na internetskim
stranicama želeći slavu i hvalu. Pa zašto bismo mi bili iznimka,
pitate se zasigurno. Zašto bi kod nas vladao sklad i harmonija?
Ništa nas ne košta brbljati o tome. Lakše je deklarativno propagirati islamske vrednote nego ispravno djelovati. I stoga, na
tragu izrečenih razmišljanja o bajramima nekada i sada, o ljudima i ljudskosti nekada i sada, priželjkujem da nas spomenuta
fraza (nije Bajram svaki dan) – prije ili kasnije, a radije prije –
dozove k svijesti, malo razbudi i probudi iz duhovnoga drijemeža te da napravimo inventuru svojih postupaka.
Što činimo da ne budemo od onih kojima je Bajram svaki
dan, što činimo da ljudi iz našeg bližeg i daljeg okruženja shvate
da su bajrami doista blagdani vjernika? Napokon, koliki napor
ulažemo da našoj omladini pošaljemo poruku da se vrijedi boriti za istinu i pravdu, da cilj ne opravdava sredstvo, da titula ne
čini čovjeka, da ako je netko nešto mogao – to ne znači da to
postaje pravilo, ako se nekoga uguralo u nešto – to ne znači da
je to prihvatljiv postupak i ako se favoriziraju podobni – da to
nipošto nije smjer kompetentnih i odgovornih?
RUJAN 2013.
Cijenjene džematlije, draga djeco i omladino!
Pred nama je nova školska i vjeronaučna godina. Prioritet
obrazovanja, a posebno upoznavanja s vlastitom vjerom i njenim osnovama, odnosno s islamom, Časni Kur’an naglašava
kao obvezu svakog mu’mina i mu’minke, odnosno muslimana
i muslimanke. Nitko poput mladog čovjeka ne prilazi životu s
toliko zapitanosti, očekivanja i beskompromisnosti u traženju.
I nitko poput mladog čovjeka ne umije osjetiti isključenost i ispoljiti rezigniranost. Mlada osoba je odveć suptilna i kompleksna i procesi njena odgoja i obrazovanja baš zato se ne smiju
simplificirati i šablonizirati. Od nas koji smo volonterski uključeni u rad Islamske zajednice, a osobito od onih koji su profesionalno vezani za nju, očekuje se naročita predanost i znanje,
intelektualna znatiželja a napose interes za čovjeka i njegovo
dobro. Vaše je pravo od nas to očekivati, zahtijevati i na to nas,
bude li potrebno, i podsjećati.
U vjeri da ćete, upisavši svoje dijete na vjeronauk u naš
Islamski centar i zagrebačke osnovne škole, naići na razumijevanje, znanje, podršku a nadasve na interes za čovjeka i njegovu dobrobit, srdačno vas selamim!
dr. med. Gzim REDŽEPI
predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb
SUBOTA, 14. RUJAN 2013., S
POČETKOM U 11,30 SATI – SVEČANOST
POLAGANJA KAMENA TEMELJCA ZA
ISLAMSKI CENTAR U LJUBLJANI
Nakon više od 40 godina, muslimani Slovenije, a posebno muslimani Ljubljane dočekali su svoj dugo sanjani
san, početak gradnje džamije. Uredništvo „Biltena“ čestita svim muslimanima Republike Slovenije, na čelu s
muftijom dr. Nedžadom Grabusom, na velikom uspjehu
i pothvatu. Molimo Dragog Allaha, dž.š., da im pomogne
kako bi hairli djelo uspješno završili. Amin!
3
HUTBE
HUTBE U KOLOVOZU 2013. GODINE (SKRAĆENE VERZIJE)
Islam i nakon ramazana
VJERA I NAKON RAMAZANA
(hatib: Mersad ef. Kreštić, 09.08.2013.)
Evo nas na prvoj
džumi u mjesecu ševvalu.
Iza nas su dani blagoslovljenog mjeseca ramazana, mjeseca u kojem smo
imali priliku pokazati, prije
svega sebi, kako možemo
biti dobri muslimani, voditi
računa o svojim namazima, o svom jeziku, očima,
i svemu drugom za što
bismo bili odgovorni pred
Allahom, dž.š.
Kako svaka vjerska
Mersad ef. Kreštić
aktivnost služi da čovjeka
odgoje i da bude još bolji,
ljepšeg morala tako postavljamo sebi pitanje da li smo zaista
napunili naše “imanske baterije”, da li smo postali jači u vjeri,
da li smo se u ramazanu rastali sa nekim grijesima, lošim navikama, jesmo li uspješno prošli kroz ramazansku školu takvaluka (bogobojaznosti) i položili predmet sabura (strpljivosti) te
zasluženo dobili “bajramsku diplomu”? Brojna su pitanja i misli
koje lete srcem i dušom svakog iskrenog muslimana.
U ramazanu smo učvrstili vezu sa našim Stvoriteljem kroz
različite ibadete, zasigurno smo bili u ramazanu bliži našem
Stvoritelju i Gospodaru. Dokazali smo kako i koliko možemo
kontrolirati svoje strasti i prohtjeve kad hoćemo. Naučili smo
više cijeniti Božje nimete (blagodati), posebno vodu kada smo
tijekom vrućih dana osjećali žeđ, ali i hranu zbog čijeg nedostatka milijuni ljudi. Najviše djece umire na području Afrike, a
među njima je najviše muslimana.
Allahu, dž. š., su najdraža ustrajna djela
Uzvišeni Allah kaže: “Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez
pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvo, pa tako izgubi i
ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.” (El-Hadždž, 11)
Kroz ovaj ajet Uzvišeni Allah se obraća onima koji su prestali
biti uporni, koji su klanjali pa namaz ostavili, koji su dove Allahu
upućivali pa ih ostavili, koji su Allaha spominjali pa to zapostavili. U jednom hadisu kaže naš Poslanik: “Allahu Uzvišenom su
najdraža djela koja su ustrajna, odnosno ona djela koja se konstantno čine, u kojima smo ustrajni.”
To znači da naš Stvoritelj ne voli da za njega znamo samo u
ramazanu, da za njega znamo samo u noći Kadr, na dan Bajrama. Uzvišeni želi da Mu se uvijek obraćamo, da uvijek budemo
s Njim u vezi kroz namaz, da Mu padamo na sedždu svaki dan.
4
Nema trgovine sa Uzvišenim Allahom dž.š. Tako ima onih koji
se posvećuju vjeri, ibadetu, čine dobra djela, ponizno upućuju
dove jer žele da mu Allah ispuni nešto, neku njegovu želju da
mu ostvari. I nakon što mu Allah udovolji i ispuni njegovu želju
onda čovjekova privrženost vjeri počinje slabjeti, životne obaveze ga obuzimaju i ustrajnost prestaje. To se zove interesna
veza sa Allahom dž.š.
Namaz – najveća provjera uspješnosti i ustrajnosti
Ima i onih koji obećaju Allahu da će intenzivirati svoje ibadete,
da će i klanjati i postiti i zekat davati, pa čak i hadž obaviti, samo ako
Allah podari ono što traži. Pa tako neki kažu: “Ako me Allah izliječi
od te bolesti, ja ću, ako Bog da, na hadž otići.” Ili ima i onih koji kažu:
“Ako mi Allah dadne da odem što prije u mirovinu, eto me u džamiju svaki dan.” Ovakvih i sličnih primjera imamo na sve strane.
Međutim, Allah dž.š. proziva ovakvu skupinu ljudi koji ga
uvjetuju za nešto. Kaže Uzvišeni u Časnom Kur’anu: “Ima ih koji
su se obavezali Allahu: ‘Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat
ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!’ A kad im je On
dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se - a
oni ionako glave okreću.” (Et-Tevbe, 75-77)
Znak da si se okoristio ramazanom, znak da su ti primljenikabul post i svi ibadeti u ramazanu jeste da i nakon ramazana
ostaneš ustrajan u vjeri. U ramazanu si trenirao ovu osobinu
ustrajnosti i nakon mjesec dana si stekao formu.
Najveća provjera te uspješnosti jeste namaz. Namaz čovjeka uzdiže i izgrađuje, popravlja njegovo ponašanje. Naravno, sa
ramazanom će otići neke čari i ljepota naših namaza. Ali s ramazanom ne smije otići i naš namaz. Kao što si 30 dana ustajao na
sabah namaz, nemoj da to prestaneš činiti i dalje. O sabah namazu
ovisi i kvaliteta tvoga dana. Ako si dan započeo bez sabaha, izložen si svemu i svačemu. Ono što je tebi najteže, Allahu je najdraže.
Šest dana posta u mjesecu ševvalu
I nakon ramazana možemo postiti i za svoj post dobiti neizmjernu nagradu. To je, vama dobro poznat, post u mjesecu
ševvalu u kojem se upravo sada nalazimo. Tako Resulullah kaže: “Tko isposti ramazan, a nakon toga šest dana ševvala kao
da je postio cijelu godinu.”
Post u mjesecu ševvalu je nafila koju nisi dužan, nego ako hoćeš. Ovdje se daje čovjeku sloboda i da sam odluči hoće li postiti
ili ne. Mnogima je post ovih šest dana teži nego čitav ramazan.
Mi smo shvatili da je ramazan obaveza, da se mora i bilo koju
stvar kada čovjek promatra ovako on će je izvršiti bez obzira na
teškoću. Što se tiče ovog posta znamo da je dobrovoljan i da ne
moramo, jedino što nas može poticati, to je nagrada od Allaha.
BILTEN 144
HUTBE
Drugi dan Ramazanskog bajrama – Dan šehida
Kako je danas drugi dan Ramazanskog bajrama, tako i muslimani ovih prostora tradicionalno obilježavaju drugi dan Ramazanskog bajrama kao Dan šehida. Šehidi su dobri Allahovi
robovi koji su dali svoje živote u borbi na Božjemu putu. Na Dan
šehida svi muslimani obilaze mezarja šehida, sjećaju se ovozemaljskog druženja sa njima i, nadasve, uzimaju pouku iz njihovog herojskog doprinosa svom narodu, vjeri, domu i domovini,
ali i sve općim ljudskim normama i civilizacijskim tekovinama.
Pa tako i mi danas smo prije učenja hatmi dova našim umrlim prije džume namaza proučili i Jasin-i-šerif pred duše svih
naših šehida, a poslije džume namaza će se učiti Fatiha ispred
spomen obilježja poginulim muslimanima za slobodu Hrvatske
ispred naše džamije.
OSAM TEMELJNIH PITANJA VJERE
(hatib: Alen ef. Kotorić, 16.08.2013.)
Jednog dana učitelj
je upitao svoga učenika:
“Koliko si vremena proveo sa mnom?” Učenik
odgovori: “33 godine.”
Učitelj ga upita: “Što si
za to vrijeme naučio?”
Učenik odgovori: “Naučio
sam osam stvari.” Učitelj
reče: “Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo!
Čitav život si proveo sa
mnom, a ti kažeš da sam
te naučio samo osam pitanja?!” Učenik odgovori:
Alen ef. Kotorić
“Da moj učitelju, ne želim
biti neiskren, nisam naučio ništa osim toga.” Učitelj mu zatim reče: “Dobro, daj da čujem
tih osam stvari.”
Četvrto, promatrajući ovaj svijet primijetio sam da mnogi ljudi pridaju veliki značaj svom kapitalu, porijeklu, porodici i
položaju. Uvjerio sam se da sve to samo po sebi ne zaslužuje
pažnju, imajući u vidu poruku Allaha, dž.š., u kojoj kaže: ‘Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.’ /El-Hudžurat,
13/ Zato sam se odlučio na bogobojaznost, kako bi kod Allaha,
dž.š., bio jedan od bogobojaznih, poštujući zakonitosti i prava
svih stvorenja.
Učenik nastavi: “Prvo, proučavajući ovaj svijet, vidio sam
da svako ima nekoga koga voli i simpatizira. Međutim, prijatelji svakog čovjeka prate do kabura, a onda se sa njim rastanu
i ostavljaju ga. Zato sam za svoga prijatelja uzeo dobra djela.
Kada uđem u kabur sa mnom će ući i moj prijatelj.” Učitelj reče:
“Dobro, a što je drugo.”
Šesto, promatrao sam ovaj svijet i ljude pa sam vidio kako
ljudi čine nepravdu i nasilje jedni drugima, kako se bore jedni
protiv drugih. Ovo me podsjetilo na riječi u kojima Allah, dž.š.,
kaže: ‘Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte!’
/El- Fatir 6/ Ja sam u svome životu šejtana uzeo za neprijatelja,
onako kako mi ga je moj Stvoritelj predstavio, a oslobodio sam
se neprijateljstva prema čovjeku.
“Drugo, razmišljao sam o Allahovoj dž.š., poruci: ‘A onome
koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od
prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno.’ Spoznao
sam da je Allahova riječ istinita. Svoju dušu sam od prohtjeva i
strasti suzdržao i usmjerio je pokornosti Allahu, dž.š.
Treće, promatrao sam svijet oko sebe i primijetio da ljudi vrijedne stvari čuvaju; na to razmišljanje navela me poruka Allaha
dž.š. u kojoj kaže: ‘Ono što je u vas prolazno je, a ono što je u Allaha - vječno je.’ /En-Nahl, 96/ Zato sam odlučio da sve što imam
vrijedno i značajno pohranim na čuvanje kod Allaha, dž.š., imajući
na umu da sve što ostavim kod Allaha, dž.š., bit će mi sačuvano.
RUJAN 2013.
Peto, promatrajući ovaj svijet i ljude uvjerio sam se koliko
ljudi jedni druge proklinju, jedni drugima zadaju teške udarce.
Vidio sam da je razlog takvom ponašanju, uglavnom, zavidnost.
Razmišljao sam o kur’anskoj poruci: ‘Mi im dajemo sve što im je
potrebno za život na ovom svijetu.’ /Ez-Zuhruf, 32/ Razumio
sam da Allah, dž.š., vrši podjelu dobara i blagodati prema Svome Znanju, dajući nam ono što je najbolje za nas. Uvjerivši se u
to, oslobodio sam se zavidnosti, mržnje i neprijateljstva prema
ljudima, kako bi upotpunio svoj ibadet prema svome Stvoritelju
i sačuvao sebe od proklinjanja, a svoja djela od zavidnih očiju.
Sedmo, izučavao sam ovaj svijet i čovjeka pa sam vidio koliko je čovjek preokupiran stjecanjem sredstava za svoj život.
Uvjerio sam se da je čovjek na tom putu spreman na poniženja
i razne vrste ustupaka, koji nisu dozvoljeni, samo da bi ostvario svoj cilj u životu na ovom svijetu zanemarujući Onaj svijet.
Vidio sam da ljudi prodaju ahiret za dunjaluk, pa sam se sjetio
Allaha dž.š., Koji kaže: ‘Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da
ga Allah ne hrani.’ /Hud, 6/ Shvatio sam da sam jedno od Allahovih, dž.š., stvorenja i svoj sam imetak vezao za Njega, oslanjajući se na ovaj kur’anski ajet. Uvjerio sam se da je svemu što
je stvoreno određena nafaka, a da je čovjek stvoren kao nejako
5
HUTBE
biće, stvoren da se trudi, kako Allah, dž.š., kaže: ‘Čovjeka smo
stvorili da se trudi.’ /El-Beled/ Uvjerio sam se da je ovaj svijet
stvoren kako bi se čovjek na njemu trudio, i za taj trud nagrađen
bio, znajući da sve što uradim da me Allah, dž.š., gleda i da ću
se Njemu povratiti i za to biti obaviješten, kako Allah dž.š. kaže:
‘Reci: Trudite se, vaš trud će vidjeti Allah, Njegov poslanik i vjernici, a zatim ćete biti vraćeni Onome koji poznaje nevidljivi svijet
i obaviješteni o onome što ste radili.’ /Et-Tevbe/
Osmo, promatrao sam ovaj svijet i čovjeka pa sam uvidio da
se mnogi ljudi uzdaju i oslanjaju na stvorenja poput sebe. Neki
se oslanjaju na svoju trgovinu, neki na svoj zanat, neki na profesiju, neki na svoje tjelesno zdravlje. Uglavnom, sve se svodi da
se čovjek oslanja na nekoga poput sebe. Razmišljajući o ovome
povezah to sa kur’anskom porukom, u kojoj Allah, dž.š., kaže:
‘Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.’ /Et-Talak, 6/
Imajući u vidu da je najbolji oslonac, osloniti se na Allaha, dž.š.
Družeći se sa onima koji se na Njega oslanjaju, ja sam se oslonio
na Njega, znajući da je Njegov oslonac dovoljan.”
Kada je ovo saslušao, učitelj reče svome učeniku: “Neka te
Allah, dž.š., blagoslovi, o moj učeniče. Dugo sam vremena posvetio izučavanju Tevrata, Zebura, Indžila i Kur’ana. Sve poruke
koje se nalaze u ovim riječima, koje su ljudima objavljene, sadržavaju ovih osam pitanja. Onaj tko bude prakticirao ovih osam
pitanja, on je dostojan sljedbenik Allahove, dž.š., vjere.”
O ovoj vrsti nauke i spoznaje vodi računa samo duhovna
ulema koja teži Njegovom zadovoljstvu. Dunjalučka ulema ne
poklanja pažnju ovim naukama, koje su u prvi plan stavili svi
Allahovi poslanici. Oni samo gledaju kako će doći do kapitala,
pozicije i utjecaja.”
Sabesjednik koji je ovo slušao reče: “Zapamtio sam ulemu
koja je poučavala isključivo pobožnosti i znanju u ime Allaha,
dž.š. Danas vidim ulemu koja poučava samo debati i raspravi.”
Neka su daleko oni koji su svoje ciljeve i svoj život podredili
znanju koje im služi samo da bi vodili debatu i raspravu, kritizirajući i ciljano udarajući da se vjernik omalovaži. Učim dovu
onako kako su je ashabi činili: “Gospodaru naš sačuvaj nas pripovjedača i debatera i onih koji su skloni raspravi (polemičari),
neka su daleko od naših mjesta u kojima boravimo!”
DOVA MIJENJA SUDBINU
(hatib: Halid ef. Dolić, 23.08.2013.)
Za današnje vrijeme možemo kazati da je
teško vrijeme. Kako se
nekada ratovalo u našoj
domovini, danas se ratuje u domovini nekog drugog Allahovog roba. Onaj
minimum koji možemo
uraditi jeste dova Gospodaru svjetova da što prije
prestane gnjev i stradanje
nedužne djece, žena i ljudi! Mislim, kad bi se svaki
musliman nakon svoga
obavljenog namaza sjetio
Halid ef. Dolić
tih stradanja nedužnih ljudi i zamolio Allaha za pomoć, da bi stanje bilo bolje jer Allahu ništa teško nije.
No, kod nas je sada hvala Allahu mirno, rat je iza nas. Mudri
i pametni su uzeli nauk koji će čuvati dok su živi. Međutim, neki
nisu uzeli taj isti nauk, možda i jesu ali su ga ubrzo zaboravili.
To su isti oni koji trčkaraju za ovim svijetom i ne žude plaho za
budućim svijetom. Kada takve nevolja snađe oni pohite ljudima
koji im više štete nego koristi nanesu.
6
Budućnost zna samo Allah, dž.š
O čemu se radi? Danas, isto kao i prije hiljade godina, imamo
ljude koji tvrde da znaju odgonetnuti tajne budućnosti. Takve
osobe (i muške i ženske) nazivamo proricateljima, sihirbazima,
astrolozima, kahinima, vidovnjacima, gatarima, tarotima ili jednostavno jednom riječju – obmanama.
Vjerovjesnik, a.s., je rekao o takvim ljudima: “Kad meleki razgovaraju u sred oblaka o stvarima koje će se desiti na Zemlji, šejtani načuju koju riječ i prenesu je u uho gatara kao kad neko nešto
ulije u flašu, i tome dodaju još stotinu svojih laži.” (El-Tirmizi)
Danas se ljudi, a nažalost prema osobnoj informiranosti i
naša braća muslimani, sve više obraćaju obmanjivačima, želeći
saznati svoju budućnosti. Čak se neki i bave tim stvarima ne bi
li zaradili. Ljudi u tjeskobi i izgubljenosti sve više hrle gatarima,
kako osobno, tako telefonski onima na TV-prijemnicima i utroše svoju posljednju kunu ne bi li vidjeli nadu svoje budućnosti
koja se odnosi na posao, zdravlje, bolji život, porodicu i sve ono
dragocjeno. Oni i saznaju što ih čeka u budućnosti, ali su ta saznanja čista laž i izmišljotina. Mogućnost da vračar ili astrolog
pogodi tvoju budućnost, jeste jednaka mogućnosti da dobiješ
na lotu milijunske iznose i još manja. Kako se kaže: “Prije će te
grom pogoditi nego dobitni listić.”
BILTEN 144
HUTBE
Budućnost tvoju i moju zna samo Allah, dž.š.. On, Uzvišeni
kaže: “On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim
onome koga On za poslanika odabere…” (Džinn, 26-27)
Treba znati da u ovaj isti grijeh proricanja budućnosti spada i horoskop koji danas redovno čita naša omladina. Veli, nije
se oženio jer im se zvijezde nisu podudarile. Ne! Nije se oženio
jer se na Allaha nije oslonio! Mnogi to rade stoga što uopće ne
poznaju stav islama po tom pitanju. Uzvišeni Allah kaže: ”Reci:
‘Nitko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi...’” (En-Neml, 65)
Namaz - da, horoskop – ne!
Vjerovanje u astrologiju i čitanje horoskopa su u suprotnosti sa duhom islama. U biti, ovo su sve pokušaji da se izbjegne
vjerovanje u kader (sudbinu). Oni žive u neznanju, jer misle da
mogu nešto promijeniti ako, navodno, znaju što će im se desiti, i
da na taj način mogu izbjeći loše stvari i osigurati za sebe dobre
stvari. Allah, dž.š., je Poslaniku, a.s., rekao da kaže: “Reci: ‘Ja ne
mogu ni sebi samome neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu
štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati
u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja
samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.’”
(El-Araf, 188)
Iskreni muslimani su obavezni da se ne približavaju ovim
stvarima. Prstenje, lančići koji imaju znak zodijaka na sebi, ne
bi trebalo da se nose. Oni su dio ustaljenog sistema koji pro-
pagira kufr i trebalo bi se potpuno prestati baviti time. Ni jedan
musliman koji vjeruje ne pita drugog muslimana što je on ili ona
u horoskopu. Svaki musliman koji dozvoli da mu riječi astrologa
promijene način djelovanja, trebao bi zatražiti oprost od Allaha,
dž.š., i obnoviti svoj iman.
Zato, brate i sestro, ako si izgubljen, ako si u tjeskobi, ako
si tužan, ako si u nevolji, uzmi abdest, stani pred Gospodara
svoga i iskreno mu se obrati, vidjet ćeš kako će nabolje krenuti.
A to se i ne plaća! Neka tvoja molitva bude konstanta, nemoj
odustajati! I nakon svake te svoje molitve sjeti se onih koji su u
ratu i zapitaj se nad svojom blagodati mira. Zapitaj se i nad tim
da nedužni stradaju možda baš zbog tvoga grijeha.
POČETAK NOVE ŠKOLSKE GODINE
(hatib: kurra hafiz Aziz ef. Alili, 30.08.2013.)
“Doista su vjernici
braća, zato izmirite braću
svoju, i bojte se Allaha, da
bi vam se smilovalo.”
resa koji se sastoji u otklanjanju patnje naroda i zaštiti integriteta ljudskog života. Naše najveće nade skrivene su u dovama,
tim više što je u nenormalnim situacijama koje su nepojmljive
ljudima nemoguće naći pametno rješenje.
Pred nama su brojni
radosni trenutci, ali i momenti koji od svakog od
nas iziskuju preispitivanje
i beskrajnu odgovornost!
No svaka lijepa vijest,
svaki radosni haber kojeg
bih podijelio sa vama, zasjenjen je tugom i oivičen
neizmjernom boli zbog
Kurra hafiz Aziz ef. Alili
stravičnih događanja u
Siriji i Egiptu. Iako se čini
kako brojni apeli da se zaustavi krvoproliće i ubijanje nevinih te
da se okončaju strani utjecaji koji nisu usmjereni na uspostavljanje mira, sigurnosti i dobrobiti za sirijski i egipatski narod, ne
čuju i ne doživljavaju ozbiljno, muslimani ne smiju gubiti nadu i
optimizam.
Suprotnosti treba da se privlače
Valja nam zato i dalje ustrajno moliti Uzvišenog da se arapske i muslimanske zemlje okupe oko temeljnog ljudskog inte-
RUJAN 2013.
Podijelio bih s vama prigodno i zanimljivo promišljanje jednog alima koji spominje četiri vala u odnosu na islam i muslimane. Prvi je bio kroz ratove, križarske, inkvizicije, genocide.
Drugi val su misije i ataci na svijest muslimana. Treći je način
bila takozvana objektivizacija pristupa islamu i muslimanima
putem orijentalistike. Kroz orijentalistiku se samim muslimanima htjelo prezentirati stručno i naučno što je to islam. Četvrti pristup traje i vjerojatno će trajati dok ima ljudskog roda.
To je pristup Kur’anom protiv Kur’ana, sunetom protiv suneta,
hadisom protiv hadisa, fikhom protiv fikha, mezhebima protiv
mezheba. To je da se na svjetskom planu hoće prenijeti sukob
sunnija protiv šija, da se proglasi rat do istrebljenja.
Naime, ovo s Kur’anom protiv Kur’ana, to je kroz interpretacije. Ključna je stvar ono što se u sociologiji naziva provalom
mase u povijest: kad običnim džematlijama, ljudima koji nisu
stručnjaci, kazujete razliku oko nekog konkretnog vjerskog pitanja i problematike, on to ne vidi kao razliku već kao suprot-
7
HUTBE
nost. On to smatra ne drugačijim, nego protivnim, pa do toga da
to treba iskorijeniti.
Radimo li za Dunjaluk…?
Upravo stoga, kao najljepša moguća vijest, suprotna svemu
turobnom i tamnom, jeste vijest o početku još jedne školske,
mektepske i vjeronaučne godine. Lijepa je to vijest jer svakome
od nas životni cilj treba biti stjecanje znanja u kojemu je napredak i mogućnost spoznaje Allaha dž.š., ali i razlučivanja istine od
neistine i izbavljanje iz zablude!
Moramo znati da su nam vjera i pridržavanje njenih propisa prije i poslije svega, da nam u redoslijedu poslije toga dolazi
zdravlje kako bi mogli živjeti u toj vjeri i za tu vjeru, a odmah iza
toga je i da ovladamo znanjima koja će nam osigurati da časno
živimo.
Sve dok muslimani ponovno ne postanu učeni da rade za
ovaj svijet kao da će vječno živjeti i za ahiret kao da će sutra
umrijeti, prolazit će kroz burna i teška iskušenja.
Da li mi mislimo i radimo uravnoteženo i za ovaj svijet i za
ahiret i učimo li našu djecu tim principima?
Muslimani cijelog svijeta moraju znati da će biti ponižavani
na ovome svijetu, gaženi i eksploatirani sve dotle dok ne ovladaju tehnologijama svoga vremena – a to se postiže samo
predanim učenjem i radom. Stoga i mislim da je početak nove
školske godine radost svakog muslimana!
… ili za Ahiret?
No, teško je postavljati takve ciljeve, govoriti o obrazovanju,
kada nam je porodica, kao bit ljudske zajednice, narušena. Onaj
koji imalo zna o islamu svjestan je da se bez urednog porodičnog života ne može biti dobar musliman, odnosno muslimanka.
Od pamtivijeka se znalo što čini porodicu.
U posljednje vrijeme se, međutim, nameću neke nove definicije o tome što čini porodicu. Tako čujemo da su porodica i oni
koji nisu u braku, već žive zajedno sa ili bez djece; porodica su
kažu i majke sa djecom koja ne znaju tko im je otac, porodica su,
hoće da nas uvjere, i parovi istoga spola koji žive zajedno.
Iako se može reći da su muslimani danas, svjesni tradicionalnih porodičnih vrijednosti i da ih se u velikoj mjeri pridržavaju, pa ipak primjetno je da se i kod njih javljaju dileme i ponegdje
se osjeća utjecaj netradicionalnog poimanja porodičnog života.
Primjetno je da se naši mladići i djevojke pokasno odlučuju na
sklapanje bračnog života. To se pravda nedostatkom materijalnih uvjeta za formiranje porodice.
Porodica treba prenositi pozitivne vrijednosti na mlađe, a
roditelji trebaju prihvatiti odgovornost za odgoj i obrazovanje
djece. Ne treba se vraćati na autoritarni način odnosa prema
djeci, ali ne treba djecu prepustiti ni odgoju ulice i bezbrojnih
medija. Djeca moraju osjetiti toplinu i brigu roditelja, jer će samo
na taj način razvijati samopoštovanje iz kojeg će proizaći poštovanje prema drugima. Sa novom školskom i vjeronaučnom
8
godinom dobivamo priliku da testiramo porodice i svoje uloge
u njima.
Dragi roditelji, vi ste obavezni svojoj djeci osigurati obrazovanje, jer znamo da je neznanje najskuplje, a da se znanje, neovisno
o tome koliko bilo skupo, isplati vama, vašoj djeci, našoj zajednici
i ummetu Muhammeda, a.s. U tome nam mora pomoći islamska
vjeronauka koja za sve nas treba postati više od običnog predmeta u školi ili mektebu. Dok god, svaki roditelj ne shvati vjeronauk kao primarnu obvezu svoje djece, ali i njih samih, teško ćemo u djeci imati dobro odgojeno i obrazovano potomstvo!
Tražiti nauku dužnost je svakog muslimana
Nemamo izbora, moramo svoju djecu poučiti i vjeri i vjerskim
propisima. To je njihov hak, njihovo pravo, kako kaže Poslanik u hadisu. To je hak dječji koji će tražiti od nas na Sudnjem danu. Otiđimo
sa svojom djecom u školu i pomozimo im da se bez kompleksa,
uz našu maksimalnu potporu, opredijele za islamski vjeronauk. Jer
to im se u školi mora omogućiti. Pitanje je samo naše ustrajnosti!
Draga omladino, najviše što možete učiniti za sebe, za svoje
roditelje, za islamski ummet u narednoj školskoj godini jeste da
maksimalno učite. To je vaša borba za islam. Neka vam je uvijek na umu da su prve riječi objavljene Poslaniku bile: “Ikre’” –
“Uči - Čitaj” i da Poslanik kaže: “Tražiti nauku dužnost je svakog
muslimana!”
Zato nas sve; jer smo ili roditelji ili prosvjetni radnici ili učenici, ili možete pomoći učeniku i obrazovanju – pozivam da dobro razmislimo i maksimalno angažiramo odmah na početku
vjeronaučne i školske godine, kako bi rezultati na kraju bili što
bolji. Ono što mi možemo, jeste da isključivo valjanim odgojem
i obrazovanjem u našim porodicama, mjestima življenja i rada
svjedočimo islam iskrenom pobožnošću, moralnom čistoćom,
predanim radom za prosperitetno društvo u kome će se dostojanstvo i pravo svakog čovjeka poštovati.
Lijepa vijest za svakog muslimana jeste i održavanje 20. Europskog natjecanja učača Kur’ana. Stoga vas i pozivam da na
vakat isplanirate svoje vrijeme i podredite natjecanju koje će
biti 27. i 28.09.2013.
Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ
BILTEN 144
MUBAREK DANI
USUSRET 20. JUBILARNOM EUROPSKOM NATJECANJEU UČAČA KUR'ANA
Zagrebačka džamija je dostojna svoje misije
Jugoslavensko natjecanje učača Kur'ana - Aziz Alili i Bajram
Ajeti (nekada sudionici, a sada članovi Ocjenjivačke komisije)
Već duži niz godina, natjecanja se održavaju pod pokroviteljstvom i u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, Svjetske organizacije za hifz iz Džide, Ministarstva vakufa
države Katar i Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, koji podnese najveći teret organizacije samog natjecanja ali i doživi onaj
najljepši dio – susret i interpretaciju učača Kur'ana, hafiza i onih
koji će to tek postati, njihovih muhaffiza, roditelja te brojnih
imama i softi.
U Zagrebačkoj džamiji se, povodom njezina rođendana, već
tradicionalno održavaju natjecanja učača Kur'ana. U početku su
to bila Jugoslovenska natjecanja, a održavala su se u četiri kategorije: hifzu Kur'ana, hifzu 20 i 5 džuzeva te u kategoriji tilaweta. Na kraju bi se proglašavao pobjednik za svaku kategoriju te
sveukupni pobjednik. Posebnost natjecanja bila je i u tome što je
jedna nagrada pripadala učaču “simpatizeru” džemata ili publike,
odnosno onome tko bi, po njihovu mišljenju, bio najbolji.
Jugoslavensko natjecanje učača Kur'ana - Aziz Alili i Bajram Ajeti
(nekada sudionici, a sada članovi Ocjenjivačke komisije)
RUJAN 2013.
Posljednjih godina natjecanje se odvija u pet kategorija i to
u tilawetu, tilawetu za učenike Medresa, hifzu 5 duževa, hifzu 15
džuzeva, te u hifzu cijeloga Kur'ana. Kako ovo natjecanje slovi
za najbolje organizirano natjecanje ove vrste u Evropi, iz godine
u godinu je sve više kandidata koji se žele okušati baš na njemu.
Prošle godine smo zaprimili osamdesetak prijava kandidata iz
19 zemalja. Natjecanje obično započne svečanim otvorenjem
četvrtkom, u okviru tradicionalne Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašović”, čemu obično prisustvuje gradonačelnik grada
Zagreba, predstavnici vjerskih zajednica, diplomatskog kora,
novinari domaćih i stranih medija, te brojni gosti i zagrebačke
džematlije.
Sudeći prema riječima glavnog zagrebačkog imama, nekada i sudionika ovog natjecanja, koji je 1990. godine, ponio titulu
sveukupnog pobjednika, osvojivši najljepšu moguću nagradu,
poklon putovanje na hadž, a koji danas obnaša odgovornu ulogu predsjednika ocjenjivačke komisije čemu su prethodile godine članstva u istoj, a s obzirom na veliko iskustvo stjecano po
svjetskim natjecanjima učača Kur'ana, Zagrebačka džamija, a
time i Islamska zajednica u Hrvatskoj, diljem svijeta su postali
prepoznatljivi i poznati, ponajviše po ovom natjecanju. Održavanjem tradicije natjecanja učača Kur'ana, povodom obljetnice
svečanog otvorenja, Zagrebačka džamija je ostala vjerna samoj sebi i na taj način pokazala da je dostojna svoje misije, te da
je opravdala povjerenje onih koji su pomogli njezinu izgradnju.
9
MUBAREK DANI
Nesumnjivo, najveća zasluga za realiziranje brojnih prepoznatljivih aktivnosti naše Zajednice pa tako i natjecanja, najviše
pripada muftiji Ševki ef. Omerbašiću, zahvaljujući čijem ugledu
smo mogli računati na poptporu Svjetske organizacije za hifz iz
Džide. Svakako ne smijemo zaboraviti ni veliku ulogu Medžlisa IZ-a Zagreb kao zagrebačkog džemata. Već tradicionalno,
natjecanje učača Kur'ana je prilika da se u harem džamije i njezino okrilje sliju rijeke vjernika, dragih musafira iz Bosne i Hercegovine, Austrije, Slovenije i u manjem broju iz drugih država.
Već neko vrijeme u Islamskom centru Zagreb postoji interes
najmlađih polaznika vjeronauka i njihovih roditelja za učenjem
hifza. Uz predan rad samih učenika i njihovih muallima, neki od
njih su na ozbiljnom putu da postanu hafizi Kur'ana.
MEŠIHAT ISLAMSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ,
SVJETSKA ORGANIZACIJA ZA HIFZ IZ DŽIDE,
MINISTARSTVO VAKUFA DRŽAVE QATAR I MEDŽLIS
ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB
ORGANIZIRAJU
20. EUROPSKO NATJECANJE UČAČA KUR’ANA
U PETAK I SUBOTU 27. i 28.09.2013./21. i 22.11.1434. H.G.
U ZAGREBAČKOJ DŽAMIJI
Na natjecanju, koje se već tradicionalno održava povodom 26.
godišnjice svečanog otvorenja Zagrebačke džamije, u pet će natjecateljskih kategorija sudjelovati učači Kur’ana iz brojnih europskih zemalja (Bosna i Herecegovina, Slovenija, Turska, Albanija,
Makedonija, Grčka, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Bugarska, Austrija,
Njemačka, Švicarska, Belgija, Francuska, Engleska, Finska, Nizozemska, Hrvatska i dr.).
Jubilarno 20. Europsko natjecanje učača Kur'ana svečano će
biti otvoreno u četvrtak, 26.09.2013./20.10.1434.h.g., a završit će
proglašenjem najboljih natjecatelja, dodjelom nagrada i priznanja
te velikim mevludom, u subotu, 28.09.2013./22.11.1434., nakon
akšam-namaza.
Medžlis Islamske zajednice Zagreb vas s iznimnim zadovoljstvom poziva da svojim prisustvom uveličate ovu veliku vjersku
manifestaciju.
Dosadašnja natjecanja završavala bi svečanim proglašenjem pobjednika, dodjelom nagrada i diploma pobjednicima i
ostalim natjecateljima te velikim mevludom u izvedbi svih sudionika. Tako će, ako Bog da, biti i krajem ovog mjeseca. Stoga
nam je iznimna čast i zadovoljstvo pozvati vas da svojim prisustvom uveličate predstojeću vjersku manifestaciju, jubilarno
20. Europsko natjecanje učača Kur'ana.
‫تنظم كرواتيا جمهورية في )اإلٍسالمية المشيخة ( اإلسالمية الجمعية‬
‫وبالتعاون‬
‫السعودية العربية بالمملكة الكريم القرآن لتحفيظ العالمية الهيئة مع‬
‫قطر بدولة اإلسالمية والشؤون األوقاف ووزارة‬
‫الكريم القرآن وتالوة حفظ في العشرين األوروبية المسابقة‬
‫ زاغرب اإلسالمي المركز في وذلك‬,‫ من وذلك‬26-28/ 09 / 2013‫الموافق م‬
21- 23 ‫ القعدة ذو‬1434‫هـ‬
Lamija ALILI
10
BILTEN 144
MUBAREK DANI
SVJETSKA ORGANIZACIJA ZA HIFZ IZ DŽEDE (SAUDIJSKA ARABIJA)
Glavni pokrovitelj Europskog natjecanja
učača Kur'ana
Rukovodeći se hadisom Božjeg Poslanika da su “najbolji
među ljudima oni koji uče Kur'an i podučavaju druge” – Svjetska organizacija za hifz (SOH) se nije zadovoljila samo radom
unutar Saudijske Arabije, nego su razvili ideju i program spajanja svih specijaliziranih instituta i visokih škola za učenje
Kur'ana i kur'anskih znanosti. Također su razgranali i razradili
proces povezivanja znanstvenika i istraživača koji se bave učenjem Kur'ana i proučavanjem kur'anskih znanosti.
Svoj plan i program su odlučili sprovoditi posredstvom:
• televizijskih i radijskih satelitskih kanala kako bi učači
Kur'ana, i danju i noću, mogli slušati glasove poznatih karija iz cijelog svijeta;
• domaćih i međunarodnih natjecanja u učenju i tumačenju
Časnog Kur'ana.
Ravnatelj Ureda za poučavanje Svjetske organizacije za hifz, šejh
dr. Ayman Swayd, pred kojim sam stekao idžazetnamu, jedan od
najaktivnijih djelatnika SOH-e (više od 10 godina vodi emisiju
“Kako učimo Kur'an” na poznatoj televizijskoj postaji Iqra')
Hfz. dr. Abdullah Ali Basfar
Utemeljitelj ove značajne organizacije je dr. hfz. Abdullah Ali
Basfar. Nakon kratkog samostalnog djelovanja ona je postala
sastavnim dijelom Svjetske muslimanske lige – Rabite, sa sjedištem u Mekki.
Svjetska Organizacija za hifz je, od svojeg osnivanja, tijekom 10 godina, djelovala kroz halke Kur'ana, Institute za učenje
i proučavanje Kur'ana koji su razvijali nove metode izučavanja,
tečajeve za kvalificiranje nastavnika i studenata, kur'anska natjecanja, znanstvene skupove, produbljivanje suradnje i integracije sa svjetskim udrugama i ustanovama u kojima se uči i
izučava Kur'an.
RUJAN 2013.
Svečanost povodom dodjele diploma za 536 hafiza u Jemenu
11
MUBAREK DANI
STRUKTURA I GLAVNI CILJEVI ORGANIZACIJE
Svjetska Organizacija za hifz je dobrotvorna svjetska organizacija, s pravnom osobnošću, koja proizlazi iz Svjetske muslimanske lige. S ciljem da bude u službi Allahove Knjige, ona
nastaje kao prvo tijelo takve vrste u svijetu – postaje specijalizirana ustanova za izučavanje Kur'ana i prva ustanova koja vodi
sustavnu brigu o hifzu.
Organizacija je osnovana odlukom Osnivačke skupštine
Svjetske muslimanske lige 1421. h.g., a počela je raditi mjeseca
jumade-l-uhra'a, 1422. h.g. Sjedište Organizacije je u Džedi.
Glavni ciljevi Svjetske organizacije za hifz su:
• učenje Kur'ana napamet i briga za kur'anske znanosti;
• razumijevanje Kur'ana;
• objavljivanje i širenje literature s područja kur'anskih znanosti (na arapskom jeziku), što doprinosi razvoju obrazovanja muslimana diljem svijeta;
• objavljivanje knjiga s područja kur'anskih znanosti (na različitim jezicima), te razvoj instituta i radionica tzv. halki za
hifz;
• postajanje glavnom, referentnom organizacijom za učenje i proučavanje Kur'ana u svijetu, čime se doprinosi razvoju brojnih udruga i humanitarnih zajednica koje gaje i
njeguju brigu o učenju, podučavanju i izučavanju Kur'ana
(hifz, razumijevanje i primjena tedžvidskih pravila);
• uspostavljanje modela novih centara i instituta, rehabilitacije i održavanja istih;
• podrška centrima za seminare u različitim zemljama svijeta radi poboljšanja razine poznavanja Kur'ana i razvoja
kur'anskih znanosti;
•
organiziranje raznih tečajeva sa svrhom nadogradnje
znanja i vještina učitelja Kur'ana; preporuke za upotrebu
raznih pomagala za učenje i proučavanje Kur'ana koja im
se stavljaju na raspolaganje;
Svečanost povodom promocije 60 diplomanata u Čadu
12
• organiziranje konferencija, seminara i natjecanja učača
Kur'ana;
• suradnja s dužnosnicima iz privatnog i javnog života –
ekpertima ove grane znanosti;
• koordinacija s dobrotvornim organizacijama koje rade u službi
poučavanja Kur'anu, ponajviše zbog razmjena iskustava;
• slanje imama (karija) diljem islamskog, ali i neislamskog
svijeta u mjesecu ramazanu;
• materijalna i moralna pomoć Organizacijama za učenje,
poučavanje i izučavanje Kur'ana u zemljama širom svijeta
kako bi razvijali i ojačavali potencijal koji imaju.
POSTIGNUĆA SVJETSKE ORGANIZACIJE ZA HIFZ
Svjetska organizacija za hifz je svoju djelatnost proširila nudeći materijalnu i moralnu podršku u više od 65 zemalja diljem
Azije, Afrike, Europe, Južne Amerike i Australije.
Zahvaljujući tome, broj specijaliziranih instituta za učenje
Kur'ana popeo se na 82, sa više od 6 299 učenika. Svjetska organizacija za hifz posebnu važnost pridaje natjecanjima učača
Kur'ana. U posljednjih deset godina održano je 210 natjecanja, na kojima je sudjelovalo 28 167 hafiza. Među njima je i 350
hafiza (muškaraca i žena) koji su dobili idžazetnamu po sahih
senedu u 10 kiraeta i to iz Jemena, Etiopije, Francuske, Filipina,
Indije, Čada i Hrvatske.
Zahvaljujući sporazumima između Svjetske organizacije za
hifz i sveučilišta u arapskim i islamskim zemljama, SOH je diljem
Azije, Afrike i Europe osigurala 3 575 stipendija za studente dodiplomskih i poslijediplomskih različitih znanstvenih disciplina
i to u periodu od 1424. do 1431. h.g. U periodu od 1423. do 1430.
h.g., SOH je slala 5.175 imama za obavljanje teravih-namaza u
mjesecu ramazanu. Imami su boravili u nekoliko azijskih i afričkih te u nekoliko europskih zemalja. Trenutno je aktivno zaposlen veliki broj stručnjaka i to u 67 zemalja.
Pripremio: kurra hafiz Aziz Alili
Aktivnosti Svjetske organizacije za hifz u Bugarskoj
BILTEN 144
SJEĆANJE NA MERHUME I DŽEMATLIJE
SJEĆANJE NA HADŽI ASIMA ŠAĆIRAGIĆA
Vođa, organizator i vizionar
Uz 32. godišnjicu polaganja kamena temeljca i 26. godišnjicu
svečanog otvorenja Islamskog centra te 19. godišnjicu preseljenja na Ahiret prisjećamo se merhuma hadži Asimage Šaćiragića:
• inicijatora i idejnog začetnika izgradnje Islamskog centra
u Zagrebu,
•
šest godina obnašao dužnost predsjednika Odbora
Islamske zajednice u Zagrebu,
• preuredio prostorije u Tomašićevoj 12, otvarajući čitaonicu, uređujući kafeteriju i kuhinju,
• ostat će upamćen kao realizator ideje izdavanja prvog
audio zapisa islamskog vjerskog sadržaja, “Mevlud rahmetli Rešada Kadića” iz 1969. godine,
• na čelu Odbora za izgradnju Islamskog centra u Zagrebu
ostao je više od jedne decenije.
Tomašićeva 12, posjeta reisa Kemure – hadži Asim Šaćiragić u
sredini (u svijetlom odijelu)
Islamska zajednica u Zagrebu Zajednica je s tradicijom na
koju smo ponosni. Stvarali su je najbolji, oni koji su imali viziju
i znanje. Prvenstveno su to bili čestiti, pošteni i hrabri ljudi koji su voljeli svoju vjeru i džemat. Ponosni na Zajednicu koju su
oni stvarali, nastojimo njezinu razvoju i sami dati svoj doprinos,
nastojeći se okoristiti njihovim iskustvima. Mnogi od nas nisu
imali čast poznavati ih, družiti se i surađivati s njima, a ljudska
osobina je da sjećanja blijede pa i oni koji su ih poznavali mogu
imati velike koristi ako se s vremena na vrijeme na njih podsjete. Upravo stoga, na inicijativu urednika Biltena kao i bivšeg
predsjednika IOM-a Zagreb, na našim stranicama objavljujemo
tekstove o istaknutim pojedincima koji su utkali sebe u našu
Zajednicu. Prigodno, povodom skore, 19. godišnjice preseljenja
na drugi, vječni svijet ali i povodom predstojeće 26. godišnjice
svečanog otvorenja naše džamije, čemu su prethodile godine
rada, truda i odricanja, podsjećamo se na merhuma hadži Asim
ef. Šaćiragića, čija je uloga u tom radu i zalaganju neprocjenjiva.
Hadži Asim je rođen u Žepču, 09.01.1916./3. rebiu-l-evvela,
1334. h.g. Majka mu je bila hadži Paša-hanuma, rođena Osmanefendić a otac Asim. Otac mu je preselio na Ahiret prije njegova rođenja, pa on biva nazvan po njemu. Brigu i skrb o njemu
preuzima dajdža Numan Osmanefendić, a odgajala ga je nena
u Zavidovićima. Kao stasao mladić, od 1933. god. se školuje u
Pragu u Češkoj. Potom se zapošljava kao šef tvornice "Bata" u
Brčkom 1940. god. Tu se ženi Emirom Šabić iz bogate trgovačke porodice s kojom seli u Zagreb. Godine 1941. kupuje Tvornicu
čarapa SOKO u Ilici 36. U Zagrebu ostaju cijelo vrijeme Drugog
svjetskog rata, gdje im se rađaju djeca Azemina 1943. i Ibrahim
1944. godine. Kao i mnogi muslimani, osjetio je stegu i presiju
RUJAN 2013.
komunističkog režima. Otimaju mu Tvornicu, a njega odvode u
radni logor autoput Bratstva-Jedinstva, iz kojeg se vraća 1953.
god., kada osniva Pletionicu i počinje raditi kao obrtnik.
Svoje velike i bogate stvaralačke mogućnosti ne koristi
samo za svoju obitelj. Inicira bolji i kvalitetniji rad Islamske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj. Dužnost predsjednika Odbora
Islamske zajednice u Zagrebu obnaša šest godina i to u periodu
1968. do 1973. godine. Kao predsjednik Islamske zajednice i dobar poznavatelj prilika kako unutar Zajednice tako i tadašnjem
društvu uopće, preuzima poziciju vođe, organizatora i čovjeka koji nosi i realizira mnoge revolucionarne ideje. Preuređuje
prostorije u Tomašićevoj 12. Uređuje i otvara čitaonicu, kavanu
i kuhinju. On je inicijator i idejni začetnik izgradnje Islamskog
centra u Zagrebu. U svrhu propagande i osiguranja sredstava
za realizaciju tog djela za koje je dobiveno zemljište na južnim
granicama Mirogoja, on je kao nosilac ideje i realizator iste izdao 1969. godine, prvi audio zapis islamskog vjerskog sadržaja,
“Mevlud rahmetli Rešada Kadića”, sa veoma poznatim imenima
kao izvođačima iz vjerskog, javnog i kulturnog milijea Hrvatske
i Bosne i Hercegovine. Na čelu Odbora za izgradnju Islamskog
centra u Zagrebu ostao je više od jedne decenije. Shvativši da
je taj projekt propao povukao se sa mjesta predsjednika 1978.
godine.
Vrijeme njegovog rukovođenja Islamskom zajednicom ostat
će zapamćeno kao vrijeme uspješnog otvaranja Zajednice prema
široj društvenoj javnosti. Organizirao je mnoge skupove u Islamskoj zajednici što je tada bilo nezamislivo na prostorima socijalističke Jugoslavije. Bio je vizionar. Posebno je bio poznat po izrazitoj
sklonosti prema mladima. Ukazivao im je povjerenje i na taj ih je
način vezao za Zajednicu, svom širinom svoje bošnjačke duše. Oni
su mu uzvratili proglašavajući ga doživotnim počasnim predsjednikom Odbora Islamske zajednice u Zagrebu. Na Ahiret je preselio
u Zagrebu, 28.09.1994. / 22. rebiu-l-ahira, 1415. h.g.
Supruga Emira-hanuma ga je veoma uspješno pratila. Sjećam se njezine srdačne dobrodošlice i nasihata upućenih meni,
tada mladoj muallimi, upravo pristigloj iz sarajevskog opkoljenja. Nakon jednog tevhida u divanhani mi reče: “Mlada si, tek si
se udala, vidim nasmijana si i otvorena prema svima. Zato zapamti šta ću ti reći. Ostani takva i budi dobra i plemenita i prema
prijatelju i prema neprijatelju, jer ćeš tako kod prijatelja povećati pažnju i ljubav, a kod onih koji su loši prema tebi smanjiti zlobu i neprijateljstvo.” Ostavila mi je u amanet da pronađem veliki
drveni tespih od 1000 zrna kojeg je sama pravila i uvakufila a
koga su negdje zametnuli. Nažalost, nikad ga nisam pronašla.
Možda će se netko čitajući ove retke sjetiti gdje je zadnji put vidio višematarski drveni džamijski i vakufski tespih.
I ona se, baš kao i Asimaga, ponosila svojim unucima, sinovima i kćerima sina Ibrahima i snahe Fadile Ahmetagić, svojim
Azurom, Omarom, Farah i Sorajom.
Molim Allaha, dž.š., da ih nagradi za sve što su učinili za
Islamsku zajednicu u Zagrebu i Hrvatskoj, a da njihovi potomci
vjerno čuvaju uspomenu na njih odanošću vjeri i svojoj Zajednici.
Lamija ALILI
13
ISLAMSKI CENTAR U ZAGREBU TIJEKOM KOLOVOZA 2013. GODINE
Brojne i raznovrsne aktivnosti
VJENČANJA, AKIKE I DŽENAZE
U kolovozu 2013. evidentirana su četiri šerijatska vjenčanja:
• 03.08.2013. Rahim Krasniqi i Mirsada Filović,
• 10.08.2013. Nedim Omerović i Elvira Džanić,
• 15.08.2013. Idriz Hasanović i Majda Hodžić,
• 17.08.2013. Almadin Mašinović i Amela Ibrahimbegović.
Tokom kolovoza 2013. evidentirane su i tri akike, po mnogočemu nesvakidašnje. Naime, 3. dan Ramazanaskog bajrama imam Mersad ef. Kreštić proučio je čak tri akike. “Prvu sam
ujutro proučio za novorođenu Feridu Beriša sa Kozari Boka, a
poslije podne u kući Elvira i Fikrete Ćatić (rođ. Muminović) na
Žitnjaku proučio sam akiku za njihovu kćerku Ajnu Ćatić. U kući
je bila i još jedna novorođena beba Elma Elkasović pa sam odmah i njoj proučio akiku. Elvir i Fikreta su zaklali i kurbana za
akiku, a ovom prigodom smo proučili i stari bosanski mevlud za
džematlije kojih je bila prepuna kuća. Poslije smo nastavili druženje ispred kuće uz bogatu postavljenu sofru do kasno u noć,
a naravno klanjali smo i namaze u džematu koji su nas zadesili.
Kao imam bio sam jako sretan što postoje ljudi koji njeguju ovaj
sunnet i organiziraju ovakvu vrstu druženja nas muslimana kada smo svi presretni. Još jedno takvo druženje i akiku, 1. rujna,
za svoga unuka Aidina organizirao i djed i nana Nijaz Arifagić na
Vukomercu” rekao nam je ef. Kreštić.
Ajna Ćatić i Mersad ef Kreštić (ikamet na lijevo uho)
U kolovozu 2013. zabilježeno je osam dženaza:
• Sulejman Badić (02.08.2013., groblje Markovo Polje, dženazu klanjao Halid ef. Dolić),
• Zineta Ahmetović (02.08.2013., groblje Markovo Polje,
dženazu klanjao Mersad ef. Kreštić),
• Adila Omahić (06.08.2013., groblje Moriševac, dženazu
klanjao Ševko ef. Omerbašić),
• Enes Dautbegović (06.08.2013., groblje Markovo Polje,
dženazu klanjao Mirza ef. Mešić),
14
•
Rašid Huzejrović (09.08.2013., groblje Markovo Polje,
džennzu klanjao Mersad ef. Kreštić),
• Halida Kučukalić (12.08.2013., groblje Miroševac, dženazu
klanjao Mirza ef. Mešić),
• Šefika Hadžagić (13.08.2013., groblje Markovo Polje, dženazu klanjao Rahim ef. Zeća),
• Hamo Ekić (28.08.2013., groblje Markovo Polje, dženazu
klanjao Alen ef. Kotorić):
Obraćanje muftije Ševke ef. Omerbašića na dženazi rahmetli hadži Adila-hanume Omahić
Poštovani Dino! Ostala rodbino rahmetli h. Adile! Cijenjena
braćo! Poštovani prisutni!
U jednom hadisu Božjeg poslanika kaže se da za umrlim
pored njegove rodbine najviše žale njegovi dugogodišnji poznanici i poslovni suradnici. Po ovoj nesnosnoj žegi okupili smo
se s osjećajem dužnog i velikog poštovanja da ispratimo na
onaj svijet rahmetli hadži Adilu. Iako nije bila u vjerskoj službi
niti je bila u upravi Zajednice, rahmetli Adila je bila među najpoznatijim osobama u Tomašićevoj ulici, i rijetko je koji musliman i
muslimanka koji su dolazili na obrede, nisu poznavali.
Skromni prostori restorana bili su mjesto okupljanja kako
prije tako i poslije namaza, a rahmetli hadžinica je bila ta koja je davala kvalitetu tih okupljanja. Naročito je njena uloga bila
zamijećena u okupljanju mladih koji nisu imali drugih prostora
u kojima bi se nalazili. Upravo zahvaljujući tim aktivnostima u
Tomašićevoj mogli smo uspješno nastaviti iste i u novoj Zagrebačkoj džamiji.
S našim odlaskom u nove prostore Zagrebačke džamije
otišla je i rahmetli Adila, a svi smo je se s dužnim poštovanjem
sjećali u brojnim prigodama. Nažalost, kada je teško oboljela i ostala nepokretna, skoro da smo zaboravili njezinu žrtvu i
dobrotu. I sam se osjećam odgovornim za takav odnos prema
njoj. Urbani način života kakvim živimo uvelike ugrožava pozitivne vjerske odredbe koje se odnose na međuljudske odnose.
Brzo zaboravljamo dobrotu plemenitih i dobrih i onoga momenta kada ih više ne trebamo prepuštamo ih zaboravu. Jedan
od primjera takvog našeg ponašanja jeste i Adila, a kojoj smo
mogli našim posjetama ublažiti bolesničke patnje, jer je to najmanje što je zaslužila.
Čovjek je društveno biće unatoč činjenici što smo pojedinačno odgovorni za svoja djela i što ćemo pred Svevišnjim pojedinačno polagati račune našeg djelovanja. Međutim, da nema
društva mi ne bi mogli činiti dobra djela i griješiti da nemamo
okruženje drugih. Za to je, po islamu, bitan odnos s drugima.
Nažalost, mi to bitno pitanje zanemarujemo, unatoč što nas je
Svevišnji upozorio na to: “I učinili smo vas narodima i plemenima da se upoznajete, a najčasniji su oni koji se Božjih odredaba
drže.”
BILTEN 144
Cijenjena braćo! Rahmetli hadži Adila je dugo godina bila u
našoj sredini. Možda je tim tijekom nešto učinila za što je potreban halal. Njena je dženaza prava prilika da s ovog svijeta ode
pomirena s drugima. Zato vas pitam hoćete li joj halaliti, ako
imate što. Ridaen Lillahil-Fatiha!
Ljepše od svega bilo je, u drugoj polovini noći, vidjeti veliku
halku zikra i u njoj stotine ujedinjenih duša, ponajviše mladih.
Blagoslovljena noć nije samo napunila našu džamiju već i srca vjernika. A to se moglo osjetiti! Najčešće se spominjalo ime
Muhammeda, a.s., sina Abdullahova i Aminina, prvog čovjeka
koji je od meleka Džibril-i-Emina čuo prve riječi: “Čitaj i uči u
ime tvoga Gospodara koji stvara”. Kakva veličanstvena poruka!
Vječna zaštita svakog muslimana, ali i svakog čovjeka na ovome svijetu, koji samo u sve boljem spoznavanju prvenstveno
sebe, može očekivati i naći spas.
MUBAREK NOĆ LEJLETU-L-KADR
IFTAR KOD GRADONAČELNIKA BANDIĆA
27. dana mjeseca ramazana, prigodnim programima obilježena je mubarek noć Lejletu-l-Kadr, koju muslimani cijelog
svijeta probdiju upućujući molbe Gospodaru, nadajući se da je
upravo to blagoslovljena noć Kadr. Tako je bilo i u našoj džamiji.
Koliko li je puta samo u našoj labudici i u svakom njenom, do
kraja ispunjenom, ćošetu, do jutarnjih sati izgovorena sura ElKadr: “Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr. A što ti misliš,
št0 je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci. Meleki i
Džibril, s dozvolom gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog
odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.”
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je 6. kolovoza 2013. u
Palači Dverce priredio zajednički iftar i druženje u povodu završetka mjeseca ramazana. Na iftaru se uz gradonačelnika, njegovu
zamjenicu Vesnu Kusin i pročelnika Gradskog ureda za financije
Slavka Kojića okupila skupina uglednih zagrebačkih muslimana,
među kojima i članovi Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb te umirovljeni zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić.
Jedino što danas možemo učiniti za hadži Adila-hanumu jeste skromna ljudska dova Svevišnjemu da joj Džennet podari u
koga je bez sumnje vjerovala i za njega radila. Azri, Halidi, Dinu
te unuci i unuku i ostaloj rodbini naša iskrena sućut!
Prije teravih-namaza, po već ustaljenoj praksi, poklonjene
su hatma-dove brojnim merhumima našeg džemata, nakon
čega se, kraćim i sadržajnim predavanjem, prisutnim džematlijama obratio muftija dr. Aziz ef. Hasanović. Po završetku teravije započelo se sa svečanim programom u kojeg nas je, prigodnim vazom o ovoj mubarek večeri, uveo glavni imam, kurra
hafiz Aziz ef. Alili. Hafizi, imami, mujezini, softe i povrh svega,
prekrasne “Arabeske”, donesoše nam predivan poklon sazdan
od kur’anskih ajeta, zikra, salavata, ilahija i kasida.
RUJAN 2013.
Nakon ugodnog druženja i neformalnog razgovora okupljenima se obratio gradonačelnik Milan Bandić koji je zahvalio Medžlisu
Islamske zajednice Zagreb na dobroj suradnji s Gradom Zagrebom i istaknuo doprinos zagrebačkih muslimana razvitku i napretku grada Zagreba te naveo Zagrebačku džamiju kao jedan od
prepoznatljivih gradskih simbola. Gradonačelnik je naglasio kako
u razgovoru sa svojim europskim kolegama uvijek ističe grad Zagreb kao primjer međuvjerskog sklada i snošljivosti koji se ne treba učiti već treba živjeti i koje Zagreb kao svoje dobro s ponosom
unosi i u Europsku uniju. Zaključio je da će ovaj gradonačelnikov
iftar postati dio protokolarne i službene tradicije i prakse.
15
Gradonačelniku i njegovim suradnicima na pripremi iftara zahvalio se predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb
dr. Gzim Redžepi koji je potvrdio dobru suradnju između naše
zajednice i grada u čemu je ključna i višestruko potvrđena zasluga gradonačelnika Milana Bandića. Okupljenima se prigodnim riječima obratio i umirovljeni zagrebački muftija Ševko ef.
Omerbašić, a druženje je završeno predajom simboličnih darova gradonačelniku i njegovim suradnicima.
Iftar je održan u povijesnoj Palači Dverce na gornjogradskom Katarinskom trgu, a koja se još od 1912. koristi za svečana primanja i druge reprezentativne svrhe u organizacija gradonačelnika i Gradske skupštine. Palaču Dverce je Gradu Zagrebu poklonila kontesa Klotilda Buratti, što nas je simbolično
podsjetilo na tradicionalnu islamsku ustanovu vakufa i njezinu
važnost kroz muslimansku povijest.
AKTIVNOSTI VIJEĆA ŽENA ISLAMSKOG CENTRA
U dva protekla “Biltena” nismo ništa pisali o aktivnostima
Vijeća žena. Ljeto i mubarek mjesec Ramazan vrijeme je smanjenih organiziranih aktivnosti, ali ima toga što vrijedi spomenuti.
16.06.2013. posjetili smo novu džamiju tj. Islamski centar
Rijeka. Većina džematlijki nije bilo u prilici vidjeti Riječku ljepoticu ranije pa je dolazak pred džamiju preko koje pogled puca
na prekrasan Kvarnerski zaljev, mnoge ganuo i izmamio suze
ponosa. Interes za posjetu Riječkom islamskom centru bio je
velik pa nas je došlo puna dva autobusa. Prijateljice iz Aktiva
žena u Rijeci dočekale su nas toplo i srdačno kao i inače. Ponosno su nam pokazale sve prostore Riječke džamije koja plijeni svojom, kako ljepotom, tako i modernošću. Napunile smo
mafile tijekom podne-namaza djeleći sreću s Rječanima što
mogu uživati u toliko željenoj prekrasnoj džamiji. Izlet smo završili svrativši u povratku u Fužine, krasno izletište gdje smo
uz jezero prostrli hasure te se uz kahvu i slastice odmorile u
hladu zelenog parka.
Mjesec ramazan sa svim blagodatima kojima Stvoritelj
daruje postače bio je pun sadržaja za one koji su ih mogli pratiti. Tu posebno mislim na tri mukabele dnovno od kojih je
jedna, iza podne namaza, ženska i koja, čini mi se, postaje sve
brojnija.
Vijeće žena svakog Ramazana organizira zajednički ženski
iftar, a ovog Ramazana bilo je to 01.08.2013., kao i obično na
terasi našeg restorana. Koristimo ovu prigodu da ovim putim
zahvalimo muftiji dr. Azizu ef. Hasanoviću, koji je izrazio želju da
bude darivatelj ovog iftara, što smo sa zahvalnošću prihvatili.
Planirani iznos cijene iftara , hanume koje su to htjele, doniran
je Fondu za djecu samohranih roditelja.
Ali ima još jedna lijepota vezana uz organizirane zajedničke
ženske iftare. (Naime, uz post povodom Lejletu-l-regaiba žene
također organiziraju zajednički iftar.) Prije svakog iftara proučimo zajednički hatmu, tko zna u izvornom tekstu, na arapskom,
a tko ne zna , u prijevodu. Divno je koliko se žena odazove na
učenje hatme. Svatko u dovi uputi svoju želju Stvoritelju , a zajednička nam je želja jedinstvo na Pravom putu, mudrost i sloga
za napredak zajednice.
I protekli bajram, unatoč visokim temperaturama, vrijedna
članica Vijeća žena , gospođa Sedifa Karamehić nije žalila truda,
organizirala je prodaju ruža poslije Bajram namaza od čega je sav
prihod uplaćen u Fond za djecu samohranih roditelja. Samoj prodaji pomogle su i članice Arabeski na čemu im se zahvaljujemo.
OSTALA ZNAČAJNA DOGAĐANJA
Tijekom kolovoza 2013. bilo je nekoliko značajnih događanja
koja obrađujemo opširnijim tekstovima u rubrici Džematske
aktivnosti. To su bajramska hutba muftije Aziza Hasanovića, izvještaj glavnog imama kurra hafiza Aziza Alilija o ramazanskim
aktivnostima, izvještaj s mevluda u Kraljevoj Sutjesci i početak
natjecanja na vanjskim terenima NK “Nur”. Slijede tekstovi vezani uz navedene aktivnosti…
Pripremili: Halid DOLIĆ, Mirza MEŠIĆ, Lamija ALILI,
Mersad KREŠTIĆ, Hilmo Demirović, Ismet ISAKOVIĆ
MEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB
URED ZA DA’WU I MLADEŽ MEŠIHATA ISLAMSKE
ZAJEDNICE U HRVATSKOJ
OBAVIJEST
Poštovane džematlije, želimo vas obavijestiti da će se predavanja na vjerskoj tribini “Večer Kur’ana i džemata” početi održavati
od subote, 7.9.2013. godine. Kao i proteklih osam godina, i ove ćemo
školske godine, ako Bog da, predavanja koncipirati na tematskom
tumačenju Kur’ana. Svaku subotu, čitajući i komentirajući redom
kur’anske ajete, izdvojit ćemo nekoliko tema koje ćemo detaljnije
obraditi. Bit će to prilika svima nama da osvježimo znanje o vjerskim
propisima i nadam se nešto novo naučimo! Tribina je namijenjena
za sve uzraste naših džematlija. Neka subota navečer bude dan kada ćemo “žrtvovati” za dolazak u džamiju, obavljanje namaza u
džematu i međusobno druženje uz tefsir Kur’ana.
Prvo predavanje, u subotu, 7.9., održat će se poslije akšam
namaza, s početkom u 19.30 sati u velikoj dvorani “H. Salim Šabić”.
Voditelj tribine: Mirza ef. Mešić
16
BILTEN 144
RAMAZANSKI BAJRAM: BAJRAMSKA HUTBA MUFTIJE DR. AZIZA EF. HASANOVIĆA
Poštedimo jedni druge ružnih i loših djela
Cijenjene sestre, poštovana braćo, uvaženi gledatelji Hrvatske televizije i slušatelji Hrvatskog radija!
Okupljeni danas, u ovom mubarek danu, nakon mubarek
mjeseca ramazana, svjedočimo svojom prisutnošću postojanje jednog i jedinog Boga Allaha, dž.š., Gospodara svih svjetova,
Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog, od čije milosti je mogućnost da dočekamo i ispostimo mjesec ramazan i da se danas
ovdje okupimo, kao i sve dobro koje nas snađe i iskušenja koja
podnesemo u cilju jačanja vlastite vjere. Zahvalni smo Stvoritelju na svim blagodatima kojih, nažalost, nismo svjesni i koje
često ne znamo cijeniti dok ih ne izgubimo. Salavat i selam donosim na posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda, a.s., koji
nam je vjerodostojnu uputu Gospodara našeg prenio i koji nam
je pojasnio kako propise vjere u životu primijeniti.
Draga braćo, danas smo u prilici dijeliti radost zbog naše
istrajnosti da mjesec ramazan provedemo u traženju Božje milosti i oprosta grijeha. Nadamo se i vjerujemo da je naše ibadete, post, namaze, zekat i sadekatul-fitr Bog, dž.š., upisao u naša
dobra djela i da će nam ona učiniti prevagu na Danu suda, kako
bismo Njegovom milošću zavrijedili džennet i željno iščekivani
susret s njim. Mjesec ramazan nam je i ove godine, nakon što
smo pazili na svoje ibadete i djela, u obvezu ostavio da pazimo
na naše misli, naš govor, na naše ponašanje i na svoja djela. Jer
nema pretjerane koristi, što smo cijeli mjesec gladovali i žeđali,
ako svoj duh kao i svoje tijelo nismo pripremili da budu privrženiji Bogu, a samim tim i bolji nakon prolaska mjeseca ramazana.
Spomenuta glad i žeđ, pored koristi za tijelo postača, doprinijela je i razvoju svijesti o onima koji nemaju, a kojih je sve više. U
mjesecu ramazanu, dijelili smo s drugima kroz iftare, hranili smo
siromašne i davali smo sadekatu-l-fitr kako bismo potpomogli i
nahranili one koji nemaju. Uvijek imajmo na umu da su i duhovna
i materijalna komponenta u životu svakog čovjeka nedjeljiva, pa
su tako i ibadeti nedjeljivi i jednako važni kako oni duhovni tako i
oni materijalni. Zahvalni smo Stvoritelju što je članove naše Zajednice koji podliježu obvezi zekata uputio te su oni svoju obvezu
izmirili, pokazavši visoku svijest potrebe pomaganja naše zajednice kroz ispunjenje jednog od temelja islama. Na ovaj način
doprinijeli su razvoju naše zajednice jer bez dobre mektepske
nastave, bez dobrih škola, bez vrtića i generalno bez odgoja i
obrazovanja, nema napretka. Zahvalni smo na aktivnosti svih
imama i muallima koji su nesebično odvojili vrijeme kako bi sve
uzraste angažirali u cilju provođenja ramazanskih aktivnosti. Posebno bih istaknuo napore omladine i žena s dovom da ih Bog,
dž.š., obilato nagradi iz svoje nepresušne riznice.
Radosni smo i Uzvišenom Stvoritelju zahvalni, da je naše
društvo u kojemu živimo i djelujemo učinio mirnim i sigurnim
mjestom za sve njegove članove, bez obzira na vjeru, spol, rasu ili bilo koju drugu razlikovnu odrednicu. Bogatstvo različitosti društva je od volje i milosti Boga, dž.š., kako nam je i sam
Stvoritelj ukazao u Kur'anu, a.š., gdje je naglasio da nas je stvorio i podijelio na narode i plemena kako bismo se upoznavali.
RUJAN 2013.
Muftija dr. Aziz ef. Hasanović
A međusobnim upoznavanjem, na najbolji način ćemo ukloniti
sve predrasude kao i strahove jednih od drugih, što će otvoriti
nove putove zajedničkog djelovanja u izgradnji našeg društva i
doprinosu njegova napretka. Nedavno smo postali i dio jedne
šire obitelji europskih zemalja. Dužni smo svoja dobra iskustva
podijeliti i s drugim članicama i zajednicama u njima, jer smatramo da dijeleći svoja dobra iskustva u Republici Hrvatskoj s
drugim članicama Europske unije ispunjavamo svoju obvezu
širenja dobra i promicanja zajedničkih i univerzalnih vrijednosti.
Ove godine, otvorili smo još jedan Centar, koji će biti rasadnik i
promicatelj dobra, kao i mjesto upoznavanja i prožimanja različitih religija i kultura, a to je Islamski centar u Rijeci.
Ono što je izuzetno važno, draga braćo, jeste zadržati naše jedinstvo, slogu i milost između nas, kao i prema dugima. U ramazanu smo milost i oprost od Boga tražili, ali kako bi zavrijedili milost i
oprost i sami moramo biti milostivi i spremni oprostiti kako nas to
Poslanik, a.s., uči da će Bog oprostiti onoliko koliko mi budemo sami u stanju oprostiti. Pored toga što je danas Bajram, danas je kao
što znamo i četvrtak, a četvrtak je poseban dan. U hadisu kojeg
prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Vrata
Dženneta se otvaraju svakoga ponedjeljka i četvrtka i oprosti se
svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, osim čovjeku koji ne
govori sa svojim bratom. Tada se kaže: 'Sačekajte neće li se ova
dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti!'” Po ovomu je četvrtak poseban
i danas postoji mogućnost da se vrata i za nas otvore, danas je
mogućnost da u ovom mubarek danu počnemo sa svojim bratom
govoriti, svoje razmirice riješiti, jedni drugima oprostiti kako bi nam
naš Gospodar svima oprostio i kako bismo postigli ono za što smo
se cijeli ramazan molili, a to je oprost grijeha na ovom i džennetska
nagrada na onom svijetu.
Musliman je dužan imati lijep odnos prema svome bratu i
prema svome susjedu jer nas naš poslanik Muhammed, a.s., uči
da čovjek neće biti vjernikom sve dok ne bude želio svome bratu
i susjedu ono što želi samom sebi. Vjernik mora biti prije svega
obazriv prema sebi i svojim pogreškama kako bi štetnog utjecaja
istih poštedio druge oko sebe, a ne smijemo gubiti iz vida da u
trenutku činjenja teških grijeha musliman prestaje biti vjernikom,
a posebno su u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre istaknuti blud,
17
krađa i konzumiranje alkohola. Znamo i sami, draga braćo, da ovi
grijesi razaraju i pojedinca i društvo, a svatko onaj koji ovo čini, sigurno ne želi da mu se bilo koje od navedenih djela počini, pa samim tim i u skladu s Poslanikovim, a.s., hadisom, želimo i činimo
jedni drugima dobro, poštedimo jedni druge ružnih i loših djela,
budimo vjernici u punini svojeg bića, budimo u potpunosti muslimani. Imajmo na umu da će naša zajednica biti zdrava i jaka sve
dotle dok budemo imali vjere, volje, snage i želje da jedni drugima
opraštamo, a s ovog časnog mjesta upućujem dovu Allahu, dž.š.,
da nam podari svijesti kako bismo mogli uvidjeti da uvijek postoji
načina oprostiti i pomiriti se ukoliko nekome nešto zamjerimo. I
zapamtimo da je uvijek bolji onaj koji proces pomirenja započne,
pa požurimo prigrabiti obećanu nagradu.
S druge strane, nerazumijevanje i nedostatak želje da se vlada u skladu s principima naše uzvišene vjere, a posebno zanemarujući prethodno navedene Poslanikove, a.s. upute, doprinijelo je da naša braća po vjeri u mnogim mjestima, a posebno u Siriji
i Egiptu ovaj Ramazanski bajram dočekuju u strahu za svoj život
i neizvjesnosti za svoju budućnost. Brojni su razlozi koje bismo
mogli navesti zašto se to događa. Mogli bismo govoriti i o unutarnjim i o vanjskim faktorima, ali zapamtimo da je glavni razlog
zaborav i nesvjestan nemar spram poštivanja vjerskih principa.
“Psovanje muslimana smatra se nemoralnim činom, a njegovo
ubojstvo (borba protiv njega) aktom nevjerstva”, rekao je Muhammed, a.s. Nažalost, mi ovomu danas svjedočimo, muslimani međusobno prolijevaju krv i ne nalaze snage jedni drugima
oprostiti, a oprost od Boga traže. Naprotiv, iskazuju veliku dozu
međusobnog nepovjerenja, omalovažavaju jedni druge, negiraju
činjenice ili ih tumače u cilju opravdanja vlastitog djelovanja, a sve
je to draga braćo od oholosti za koju je Muhammed, a.s., također
rekao da je zapreka vjerniku za ulazak u Džennet. Uzmimo pouku
i uputimo dovu, tj. molbu Bogu, dž.š., da otvori srca i razum ljudi
kako bi vjera, milost, oprost, ljubav i razumni zaključci doveli do
okončanja sukoba među muslimanima, kao i u drugim mjestima
na svijetu gdje se krv nedužnih prolijeva.
Ne možemo utjecati na globalna događanja, jer je naš glas
suviše slabašan da bi ga čuli, ali možemo utjecati na to da našu
zajednicu izgrađujemo, čuvamo i o njoj se brinemo i da učinimo
sve kako bi u našem društvu razvijali ljubav i razumijevanje, a
kada bi svi tako činili, u svijetu ne bi bilo nemilih događaja i ne
bismo svjedočili krvoprolićima. Danas je poseban dan, iskoristimo ga da posjetimo rodbinu i prijatelje kao i one koje odavno nismo. Budimo blizu jedni drugima i držimo se jedni drugih
i zajedničkog nam užeta vjere koje nas sve okuplja. Ramazan
ispraćamo, ali ne dozvolimo da vrijednosti njegove ispustimo
nakon Bajrama, njegujmo i čuvajmo ih do idućeg ramazana, a
18
molim Uzvišenog Boga da nam se smiluje i ono što je dobro po
nas, društvo i zajednicu da nam to i podari.
Iskoristit ću ovu priliku da se zahvalim svima koji su nam
uputili čestitke povodom ovog velikog blagdana muslimana,
kao i Hrvatskoj radio televiziji i Hrvatskom radiju koji su i ovog
ramazana osigurali po 45. put zaredom prijenos naše svečanosti uživo. Srdačan pozdrav upućujem svim gledateljicama
i gledateljima koji prate ovaj program, uz molbu Uzvišenom
Stvoritelju da svim ljudima dobre volje, te dobrih i iskrenih namjera podari svako dobro i ispuni im želje koje su po njih dobre.
Upućujem dovu Uzvišenom Stvoritelju:
Bože Milostivi! Učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha
klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra
djela činimo! Da se tuđeg imetka klonimo! Da kod sebe korisno
znanje povećavamo!
Bože Svemogući! Oslobodi nas bijede i siromaštva! Oslobodi nas straha i poniženja! Oslobodi nas mita i korupcije! Oslobodi
nas nepismenosti i neznanja! Oslobodi nas, Bože, podjela i nepovjerenja!
Bože Samilosni! Podari bolesnima zdravlje! Siromašnima
opskrbu! Prognanima povratak domovima njihovim! Zarobljenicima slobodu! Našoj domovini mir i slobodu! Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću! Našu ulemu znanjem i iskrenošću!
Bože Milostivi! Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću! Očisti
ljudska srca od mržnje i zla! Podari cijelome svijetu Tvoju uputu
i milost! Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote i tako Ti Tvoje milosti
u ovome velikom danu!
Braćo i sestre, podijelite radost Bajrama među sobom i ne
zaboravite potrebite. Sjetimo se svojih umrlih u ovim odabranim danima, ne zaboravimo da je sutra Dan sjećanja na sve
šehide i poginule u Domovinskom ratu, odajmo im počast, zahvalnost i priznanje na primjeren način.
Svima vama od srca želim sretan Bajram, moleći Dragog
Allaha, dž.š., za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno
želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim, nemoćnim i zatvorenicima s dovom Stvoritelju Uzvišenom da im podari Svoju
Pomoć, Milost i Uputu.
Svim muslimanima u Republici Hrvatskoj i cijelom svijetu
želim sretan Bajram: BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN! KULLU
AMIN VE ENTUM BI HAJR! URIME ZE MEFAT BAJRAMIN! BAHTALO BAJRAMO!
Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ
BILTEN 144
IZVJEŠĆE GLAVNOG IMAMA O RAMAZANSKIM AKTIVNOSTIMA – MEDŽLIS ZAGREB, RAMAZAN 1434. H.G.
Sadržajne ramazanske aktivnosti
Kako je i planirano, ramazanski plan i program je sadržavao
vjerske usluge, vjersko-prosvjetne, edukativne i socijalne aktivnosti. Neke od spomenutih aktivnosti su redovne aktivnosti
Islamskog centra, a neke su specifično ramazanske aktivnosti.
Ramazanski plan i program je bio koncipiran prema iskustvima iz ranijih ramazana kao i prema potrebama, prioritetima i
mogućnostima Islamskog centra i naše Zajednice, pri čemu se
imalo u vidu vrijeme teravih-namaza.
Prioritetni ciljevi i ovogodišnjeg ramazanskog programa bili
su:
• obnavljanje i aktiviranje članstva velikog broja muslimana;
• okupljanje članarine i dobrovoljnih priloga džematlija;
• prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra;
• kontakti sa što većim brojem pripadnika Islamske zajednice, kao i sa onim muslimanima koji nisu članovi;
• organiziranje vjerskih, duhovno-edukativnih, i duhovnorekreativnih programa i svečanosti prikladnih i uobičajenih za mjesec ramazan.
Ženska mukabela polako ali sigurno, dobiva onu ulogu,
zbog koje je i pokrenuta. Tako je, i ove godine, pored naših muallima, mukabelu učilo nekoliko džematlijki i polaznica islamskog vjeronauka.
Na svakoj je mukabeli sudjelovalo po nekoliko dječice, polaznika vjeronauka, a najviše na dječjoj (prosječno 10). Dječja
mukabela je bila više poput korepeticije; dok bi muallim Haris
ef. Opardija učio, djeca bi ga pratila, a pred kraj džuza bi se i oni
okušali u učenju Kur’ana. Kako se bližio kraj ramazana i njihovo
učenje je napredovalo što je i bio glavni razlog prošlogodišnjeg
pokretanja ove ramazanske aktivnosti.
Najmlađi učač mukabele
PREDAVANJA
MUKABELE
Kada je u pitanju druženje sa Časnim Kur’anom, učene su
četiri mukabele i to: sehurska, podnevska, dječja–predikindijska i ikindijska-hafiska. Primjetan je veći broj džematlija koji su
ove godine prisutvovali mukabelama.
• Nakon svake hafiske mukabele, glavni imam je održavao
prigodna predavanja o proučenom džuzu;
• predavanja prije teravije u džamiji, dio su vjerskog sadržaja koji je bio ponuđen džematu u ovom blagoslovljenom
mjesecu, a održavali bi ih imami koji klanjaju teraviju;
Pored hfz. Amara Mujkanovića i hfz. Ahmića Harisa, veliko
osvježenje su bili polaznici škole hifza Ahmed Alili, Halid Dolić,
Dževad Zendeli, Mustafa Ali Mešić, Amir Kerić i Hasan Redžić.
Trojica učača hafiske mukabele (hfz. Haris Ahmić, Ahmed Alili i
Amir Kerić) nisu izostali ni sa jedne mukabele.
Prosječan broj džematlija na ikindijskoj-hafiskoj mukabeli
je oko 100 džematlija. Prosječan broj džematlija na dječjoj mukabeli je 20. Prosječan broj džematlija na ženskoj mukabeli je
30. Prosječan broj džematlija na sehurskoj mukabeli je 30.
RUJAN 2013.
19
• predavanja tijekom mubarek noći (glavni imam);
• zbog kasnih večernjih sati u kojima bi se završavala teravija, predavanja za žene su održavana uz posebno organizirane iftare za ženski dio džemata;
• svakodnevna druženja i sijela, razmjena iskustava i razgovori, također su bili dio ramazanskih aktivnosti našeg
džemata.
RAMAZANSKE HUTBE
Tijekom mjeseca ramazana hutbe su držali: glavni imam,
muftija Aziz ef. Hasanović, Mersad ef. Kreštić i Mirza ef. Mešić.
Sadržaji predramazanskih i ramazanskih hutbi uglavnom su bili
vezani uz Kur’an, ramazan, post i zekat.
Prosječan broj džematlija na džumama oko 1.200. Ove godine je bilo više džemata na džumama nego prethodnih godina.
TERAVIH-NAMAZ
Teravih-namaz se klanjao sa početkom u 23:00, 22:45 (prvih
deset dana) a kasnije od 22.30. Teravije su se klanjale po unaprijed utvrđenom rasporedu, uglavnom po principu naizmjeničnog
smjenjivanja imama, a najviše je imamio glavni imam.
Prema naputku Mešihata klanjalo se 20 rekata teravih-namaza, izuzev u slučaju mevludskih programa i velikih vrućina
(posljednjih 10-ak dana). Unatoč dugim ljetnima danima i vrućinama, relativno kratkom vremenu između iftara i teravije za one
koji ne žive blizu džamije, kao i kasnom terminu teravih-namaza
te unatoč činjenici da je gotovo čitav ramazan trajao za vrijeme
školskih praznika, a samim tim i godišnjih odmora, možemo biti
zadovoljni brojnošću džemata, posebno mladih klanjača.
ZAJEDNIČKI IFTARI I SIJELA
Pored zajedničkih iftara koji su organizirani prema potrebama i mogućnostima Zajednice, iftare su organizirali i naši omladinci, koji su i sami prisustvovali iftarima u drugim sredinama.
Po drugi put uspješno organiziran prvi iftar sa načelnikom
općine Bayrampaša iz Istanbula sa g. Atilom Aydinerom. Isti
dan ova općina priredila i kulturni program za naše džematlije. Ukupno 1.700 iftara. Prošle godine je bilo servisirano 1.200
iftara. Prisustvovao je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Članice Vijeća žena organizirale iftar za ženski dio džemata
čemu je prethodilo učenje hatme;
Glavni imam posjetio Islamski centar u Rijeci, te Medžlise u
Puli, Poreču, Varaždinu i u u Ljubljani, gdje je prisustvovao donatorskom iftaru za igradnju IC u Ljubljani.
Mirza ef. Mešić posjetio sisački džemat u petak, 12.07.2013.,
i iftario sa sisačkim džematlijama. Službeno je posjetio sljedeće
Medžlise: susreo se sa glavnim imamima, iftario sa tamošnjim
džematlijama te održao predavanja: 19.07. Dubrovnik, 20.07.
Split, 21.07. Zadar i 25.07. Rijeka.
Prije teravije, tijekom ramazana, u Zagrebačkoj džamiji održana su 4 ramazanska predavanja.
ITIKAF
Ovogodišnji muttekif je bio Alen ef. Kotorić.
OBILJAVANJE RAMAZANSKIH MUBAREK NOĆI
ZEKAT I SADEKATU-L-FITR
I ovog su ramazana, svečanim vjerskim i mevludskim programima obilježene dvije mubarek noći.
Ovogodišnja ramazanska predavanja, hutbe, vazovi i pojedinačni razgori svakako su korišteni da se stavi naglasak na
prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra i razvijanju svijesti o važnosti ozbiljnijem pristupu ovom farzu.
Povodom Lejletu-l-Bedra, uoči 17. ramazana, prigodno
predavanje prije teravije je održao glavni imam. Nastavak programa je sadržavao ulomke Kur'ana, te zikr tijekom kojeg su
pročitana imena Ashabi-Bedra.
20
BILTEN 144
Povodom Dana oslobođenja Mekke predavanje je održao
Mirza ef. Mešić.
Mevludski program povodom najveće i najznačajnije mubarek večeri, Lejletu-l-Kadra, izveli su imami, mujezini i zbor džamije “Arabeske”. Naizmjenično učenje Kur'ana, ilahija i kasida,
recitiranje tekstova o Kadru, nije ostavilo ravnodušnim naše
džematlije. Sadržajno predavanje o mubarek noći, održao je
glavni imam. Prije teravije džematu se obratio muftija dr. Aziz
ef. Hasanović.
Zikr u najvrjednijoj Noći
S početkom u 00:45 sati, do 01:50, džematlije koje su mubarek Lejletu-l-Kadr odlučili provesti u okrilju Allahove kuće,
pristupili su “halki” zikra i noćnom namazu. Osobito je vrijedno što je ibadetu prisustvovalo mnogo naše omladine i mladih
bračnih parova, koji su i po završetku zikra, nastavili ibadete
klanjajući nafile namaze sve do sabaha.
U posljednjoj trećini mjeseca ramazana organizirano je zajedničko klanjanje nafila.
Bajramski programi
Prijenos bajramskog programa protekao je, kao i proteklih
godina, uz besprijekornu suradnju sa HTV-om. Komentatorica
za HTV bila je m. Emina Mešić, a za Hrvatski radio m. Melisa Arslani. Hutbu je imao muftija dr. Aziz ef. Hasanović.
Drugoga bajramskog dana u Zagrebačkoj džamiji je obilježen Dan šehida. Muftija, dr. Aziz ef. Hasanović, zajedno sa imamima Mirzom ef. Mešićem, Mersadom ef. Kreštićem i Halid ef.
Dolićem. Kao i prošle godine, treba naglasiti i prisustvovanje
RUJAN 2013.
specijalne jedinice muslimana-branitelja u Domovinskom ratu,
predvođene svojim ratnim zapovjednikom Fahrom Jašarevićem i umirovljenim pukovnikom Hrvatske vojske Mehmedom
Aganovićem.
Nakon dove za šehide, muftija dr. Aziz ef. Hasanović održao
je govor o značaju i ulozi koju su hrvatski muslimani pokazali
braneći hrvatsku slobodu. Potom se jedinica muslimana-specijalaca u Domovinskom ratu postrojila ispred Zagrebačke džamije, predvođena svojim zapovjednikom Fahrom Jašarevićem.
Okupljeni oko Spomen obilježja našim šehidima u predivnom
parku ispred Zagrebačke džamije proučili Fatihu za sve šehide.
Glavni imam
Kurra hafiz Aziz ef. ALILI
21
MEVLUD U KRALJEVOJ SUTJESCI (BiH)
Pohvale za rad zagrebačkog Medžlisa
Na poziv Rijaseta Islamske zajednice BiH i Medžlisa Islamske zajednice Kakanj, predstavnik IOM Zagreb, Dževad Jogunčić, prisustvovao je tradicionalnom mevludu u džamiji u Kraljevoj Sutjesci u petak, 30.08.2013. godine (23. ševal, 1434. h.g).
Ovo dovište čuva tradiciju islama 550 godina. Hutbu je vodio
glavni imam medžlisa Kakanj, hadži Sulejman ef. Čeliković. Nakon toga je izveden mevludski program.
Prigodnim govorom, skup od nekoliko tisuća vjernika, pozdravio je prof. dr. sc. Hilmo Neimarlija. On je posebno akcentirao značaj ovogodišnjeg popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini koji će bitno odrediti sudbinu Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Nakon toga se skupu obratio reisu-l-ulema
Husein ef. Kavazović pozivom na zajedništvo te čuvanje običaja
naših predaka i duhovne povezanosti sa višestoljetnom tradicijom ovih prostora. Jer narod koji baštini vjeru i drži se uputa
dini islama ima sigurnu budućnost.
Poslije glavne mevludske svečanosti u zgradi Medžlisa upriličen je susret sa reisu-l-ulemom Husein ef. Kavazovićem i predstavnicima vjerskog i društveno-političkog života Kaknja. Prof. dr.
sc. Hilmo Neimarlija je ukratko predstavio izdavačku i znanstvenu djelatnost IOM Zagreb i Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. U nadahnutom izlaganju je naglasio da su to bili najvažniji
projekti naše zajednice na ovim prostorima. Posebno je naglasio
značaj međunarodnih simpozija koje organizira Medžlis Islamske zajednice Zagreb i BNZH. Prisutnima je predstavljen zbornik
sa XIX simpozija i najnoviji broj našeg časopisa “Bilten”. Posebno
je istaknuto uređivanje “Biltena” i njegova otvorenost prema autorima i izvan Hrvatske, te aktualnost tema. Dževad Jogunčić je u
ime predsjednika IOM Zagreb, dr. Gzima Redžepija, pozdravio skup
i najavio namjeru organiziranja XXI međunarodnog simpozija, koji
bi razmatrao temu: “Odnos nacionalnog i vjerskog kod balkanskih
muslimana”. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović podržao je takav
napor i pohvalio predanost u radu redakcije “Biltena” i Izvršnog
odbora Medžlisa Zagreb. Nakon toga, svi prisutni skupa su posjetili
kraljevski grad Bobovac.
HISTORIJSKI PREGLED
Treba nešto kazati i o ovom jedinstvenom prostoru u kome
je održan tradicionalni mevlud, a koji je izuzetno značajan za
državno pravni kontinuitet Bosne i Hercegovine. Iznad Kraljeve
Sutjeske nalazi se kraljevski grad Bobovac. To je najznačajniji i
najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na stijeni Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu. Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić u prvoj
polovini XIV stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara
od perioda vladavine bana Stjepana II Kotromanića u XIV stoljeću i narednih bosanskih kraljeva i sve do turskog osvajanja
Bosne 1463. godine, kada Stjepan Tomašević seli kraljevski
dvor u Jajce. Prvi put u pisanim dokumentima Bobovac se spominje 1349. godine. Tu su sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomaš Kotromanić.
22
Dževad Jogunčić u društvu reisa Huseina Kavazovića
Opsjedao ga je srpski car Stefan Dušan u Bosansko-srpskom
ratu 1350., ali bez uspjeha. Konačno, Bobovac je pao 21. svibnja
1463, nakon samo tri dana borbe sa Osmanlijskom vojskom.
U narodu postoji predanje da se na mjestu današnje džamije u Kraljevoj Sutjesci, 1463. godine, odmarao turski sultan
Mehmed II el-Fatih, prilikom pohoda na Bosnu i osvajanja kraljevskog grada Bobovca. Gledajući pobodeni štap, vidio je da
se uz njega ka vrhu penjao mrav. Ta spiralna putanja kojom se
kretao mrav, podsjetila je sultana na putanju merdevina kojom
se kreće mujezin uzlazeći na minaret. Nakon ovoga, sultan je
dao nalog graditeljima da se baš ovdje u Kraljevoj Sutjesci izgradi džamija sa drvenim minaretom. To je jedna od najstarijih
džamija u Bosni sagrađena sa drvenim minaretom. U vrijeme
srednjovjekovnog turskog osvajanja bila je pogranična džamija, u narodu poznata kao Vojnička džamija. Proglašena je za
nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
BILTEN 144
Kraljeva Sutjeska se nalazi u maloj kotlini na gornjem rubu
Bijelog Polja. Tom kotlinom teče rijeka Trstivnica nakon izlaska
iz klisure (sutjeske) po kojoj je gradić i dobio ime. “Sadašnji stari
dio naselja Kraljeve Sutjeske, premda je maleno naselje, sačuvao je nazive svojih kvartova, i po tim toponimima može lako
da se rekonstruira srednjevjekovni raspored pojedinih dijelova
naselja. 'Varoš' je dio za negdašnji trgovačko-zanatski kvart.
'Prijeko' (preko rijeke) je naziv za kvart sa stambenim naseljem,
koje je donekle bilo izdvojeno od buke trgovaca i obrtnika, na
lijevoj obali rijeke. U tom dijelu podignuta je džamija kada je naselje bilo na vrhuncu svoga razvitka, za koju muslimanska tradicija kaže da ju je dao podignuti Mehmed II Osvajač.” (Kraljeva
Sutjeska, Bobovac i okolina, piše u “Maloj turističkoj monografiji”, br. 22, Zagreb, 1987, str. 10)
O džamiji u Kraljevoj Sutjesci ima malo historijskih podataka. Nije sačuvana Vakufnama osnivača, niti je sačuvan tarih sa
hronogramom, a nema točnih niti pouzdanih podataka o nastanku. Pisani izvori spominju nekoliko službenika, muslimanskih vjerodostojnika, čije ime se vezuje za Kraljevu Sutjesku:
imam Ali-hodža; hodža i mujezin Halil; imam halifa Ebu Bekir;
hatib Ibrahim-hodža; mujezin Ahmed Čelebija; imam Behram,
halifa - sin Durakov; Ahmed-efendija muderiz, Sarajlija i dr.
Tradicionalni datum u kome muslimansko stanovništvo u
okolini Kraljeve Sutjeske proslavlja Muhammedov, a.s., rođendan je posljednji petak u kolovozu. Ovo dovište okuplja na tisuće
vjernika iz Medžlisa Kakanj i susjednih općina. Nije bilo nimalo lako ući u ovu veoma lijepo dekoriranu džamiju koja spada među
najstarije na Balkanu. Džamija i harem bili su prepuni vjernika. Na
vratima, na prozorima tiskalo se mnoštvo dobroćudnih, mirnih i
čestitih lica koja su gledala u unutrašnjost džamije.
Iz opisa tehničkih detalja koji se mogu pronaći u različitim
knjigama, izdvojio bih slijedeće: objekt džamije je pravokutne
osnove razvijene po dužini, vanjskih gabaritnih dimenzija cca.
7,93 x 13,10 m. Zbirna korisna površina objekta je cca. 118,60 m²
(cca. 53 m², prizemlje + prizemlje ulaznog trijema, cca. 23 m²+18
m², mahfil + cca. 24 m², dio trijema ispred mahfila na katnoj etaži). Džamija je zidana od čerpića uz korištenje drvenih hatula
(temelji i zidovi prizemlja centralnog prostora džamije do visine
sokla izvedeni su od kamena), a vanjske i unutarnje fasade su
malterisane i okrečene.
Četiri drvena stuba kvadratnog presjeka, postavljena u dva
reda, preko drvenih greda podvlaka, preuzimaju opterećenja
etaže mahfila. Prednji nosivi stupovi imaju profilirana sedla. U
središnjem dijelu prednjeg mahfila postavljen je četverokutni
istak za mujezina. Mihrab, gabarita cca. 115 cm širina x 230 cm visina, u formi eliptične niše, izveden je u jugoistočnom zidu. Mihrab
je izveden sa pravoukutnim okvirom dimenzija cca. 195 x 320 cm,
koji iz ravni zida izlazi za cca. 15 cm. Površine niše mihraba i okvira
obojene su svijetloplavom, crnom, nijansama žutozelene i oker
boje sa primjenom geometrijskih i floralnih motiva.
Enterijer džamije je molovan soboslikarskim valjkom
(struktura nanosnih površina profilirana u formi floralnog motiva) u nijansama svijetlozelene boje. Sokl enterijera je premazan masnom bojom, kao i sve drvene površine u enterijeru
objekta (mahfil, ograde, ćurs, mimber, drvena stolarija, šiše).
RUJAN 2013.
Kraljeva Sutjeska – džamija sultana Mehmeda Fatiha
Tokom radova na restaurciji džamije, započetih ove godine,
otkriveni su izvorni tekstovi iz Kur'ana, pisani originalnim arapskim pismom još 1463. godine.
Desno od mihraba je bio drveni mimber, koji je imao devet
stepenica. Iznad podija mimbera je pokrov oslonjen na četiri stuba koji u vrhu imaju završetke sa prelomljenim orijentalnim lukovima. Kupa mimbera je šatorasta sa osmokutnim završetkom, a
leži na osmokutnim tamburu u čijim stranicama su izrezbareni
stilizirani otvori zasvođeni prelomljenim orijentalnim lukovima.
Cijeli mimber obojen je masnom bojom svijetloplave nijanse.
Trenutno se odvijaju radovi na njegovoj rekonstrukciji.
Džamija u Kraljevoj Sutjesci ima dva pojasa pravokutnih
prozorskih otvora. Na ulaznoj fasadi dva prozora se nalaze u gornjem redu, na jugozapadnoj fasadi imamo tri prozora
u donjem i dva u gornjem redu, na jugoistočnoj fasadi imamo
po dva prozorska otvora u svakom redu, a na sjeveroistočnoj
fasadi imamo po tri prozora u svakom redu. Prozori gornjeg i
donjeg niza su postavljeni u istim vertikalnim osovinama. Prozori su dvokrilni, jednostruki i zastakljeni običnim staklom. Na
svim prozorima, osim na prozorima ulazne fasade, postavljeni
su gvozdeni demiri.
Džamija je pokrivena strmim četverovodnim drvenim krovištem iz čijeg središta izlazi drvena munara. Nagib krovnih ploha
je približno 30°. Sa mahfila se jednokrakim drvenim merdevinama penje u tavanski prostor. Na munaru se pristupa sa sredine
tavanskog prostora i penjući se spiralnim stepeništem izlazi na
tzv. otvorenu galeriju šerefe. Od tavana do poda šerefe vode 33
stepenice visine oko 25 cm. Ukupna visina munare, mjereno od
poda tavana do vrha krova munare, iznosi cca. 10,80 m.
Munara, osmougaonog presjeka, izvedena je od 8 drvenih rubnih stupova četverokutnog presjeka, a poprečni presjek ovih drvenih stupova se postepeno sužava idući od baze
munare prema njenom vrhu. Vertikalna konstrukcija munare
oslonjena je na podnicu izrađenu u formi drvenog roštilja koji
se oslanja na poprečni (zid između sofa i centralnog unutarnjeg
prostora) nosivi zid džamije. U haremu džamije se nalazi više
od 50-ak starih nišana.
Ismet ISAKOVIĆ
23
AKTIVNOSTI NOGOMETNOG KLUBA “NUR”
Početak natjecanja na vanjski terenima
INTERVJU S AMAROM KADIĆEM, GOLMANOM
SENIORSKE MOMČADI NK “NUR”
Pred početak nove sezone NK “Nur”, a nakon što je bio proglašen najboljim vratarom turnira, porazgovarali smo sa prvim
golmanom seniorske momčadi, mladim Amarom Kadićem.
Kadić se osvrnuo na odlične rezultate u seniorskoj momčadi,
na svoj status u momčadi, kvalitetu rada na treninzima, te svoje
planove i buduće vizije za razvoj karijere.
Možete li nam se ukratko predstaviti: gdje ste rođeni, koliko dugo ste u Nogometnom klubu “Nur”, koliko dugo aktivno trenirate?
je Vaše mišljenje o njemu i koliko možete od njega naučiti?
Sigurno ćete se složiti da je privilegija trenirati s takvim trenerom vratara?
Izuzetna mi je čast što me trenira jedan veliki trener poput Fahrije Dautbegovića koji iza sebe ima bogatu povijest koja je za sve
pohvale. Uz trenera Fahriju sam već dosta napredovao, a nadam
se da ću u budućnosti još napredovati uz dobar rad i dobar trening.
Uz ostale obaveze koliko Vam treniranje oduzme vremena u svakodnevmom životu? Čime se još bavite kada niste
na treningu?
Rođen u Zagrebu 07.04.1994. godine. U Nogometnom klubu
“Nur” se nalazim godinu dana, a aktivno se bavim nogometom
od svoje devete godine.
Treniram konstantno svaki dan – od golmanskih treninga
pa do treninga sa momčadi te individualnih treninga. Uz treninge i obveze prema klubu, pohađam Fakultet sigurnosti i zaštite
na radu u Karlovcu.
Kako gledate na rezultate seniorske momčadi u klubu?
Već kao junior postali ste prvi vratar kluba – da li Vam je to
teret i kako se nosite s time?
Nalazimo se na početku natjecanja u novoj sezoni seniorske momčadi. Kakvi su planovi u ovoj sezoni? Kakvo je Vaše
mišljenje o kvaliteti momčadi, kakav plasman očekujete?
Uz odlične treninge i dobar rad, rezultati seniorske momčadi su iz dana u dan sve bolji i bolji i svi se nadamo uspješnoj sezoni. Istina, kao junior sam dobio priliku da branim za seniorsku
momčad, to je bila velika privilegija da tako mlad krenem u seniorski nogomet. Nije bilo nikakvog tereta, bio je to samo jedan
veliki izazov koji sam, nadam se, opravdao svojim zalaganjem i
trudom kako na treningu, tako i na utakmici.
Planovi za ovu sezonu su kao i za svaku, a to je da osvojimo prvo mjesto te da se plasiramo u viši rang. Smatram da uz
ovu odličnu kvalitetu momčadi te uz dosta zalaganje možemo
ostvariti taj cilj.
Kako ste zadovoljni kvalitetom rada, trenažnog procesa
u seniorskoj momčadi NK “Nur”? Mislite li da tu ima napretka? Trenirate sa mnogim igračima koji su igrali i u većem
rangu natjecanja, da li možete nekoga izdvojiti?
Kvaliteta rada u seniorskoj momčadi je izvrsna, momčad
napreduje iz dana u dan. U momčadi se nalaze igrača sa velikim
iskustvom i potencijalom. Istaknuo bih momka po imenu Dino
Prskalo. Dino je jedan od najboljih, što i dokazuje prošla sezona
u kojoj je bio najbolji strijelac lige.
Trener vratara u klubu je gosp. Fahrija Dautbegović, a
kao što znamo on je vratarska legenda ovih prostora. Kakvo
24
U zadnje vrijeme osvojili ste nekoliko nagrada za najboljeg vratara, od turnira u Obrezini do malonogometnog
prvenstva Zagrebačkog nogometnog saveza. Također, na
nekoliko malonogometnih turnira bili ste proglašeni golmanom turnira. Koliko Vam to znači?
Naravno da svakom golmanu pa tako i meni te nagrade
znače dosta. Nagrade su velika motivacija za daljnji rad u nadolazećoj budućnosti.
Gdje sebe vidite u sportskom planu u doglednoj budućnosti?
Za sada sam sretan i zadovoljan u Nogometnom klubu
“Nur” i tu se vidim još neko vrijeme. Naravno, nadam se zaigrati, kao i mnogi igrači, u nekom velikom klubu, sa nekim većim
ambicijama.
BILTEN 144
POČETAK PRIPREMA U ŠKOLI NOGOMETA ZA NOVU
NATJECATELJSKU SEZONU
Nakon ljetne pauze, 12.08.2013. započele su pripreme u
Školi nogometa za sve selekcije u klubu. Krenuli smo s intenzivnim treninzima u svakoj kategoriji kako bi što spremniji dočekali početak sezone.
Od ove sezone u Zagrebačkom nogometnom savezu promijenili su se stručni kriteriji za trenere u klubovima 1. Zagrebačke lige, tako da je došlo i do promjene trenerskog kadra u našoj
Školi nogometa.Od ove sezone trener zagića I je Ivan Bratoš, koji
je završio DIF (kineziolog – usmjerenje nogomet), tako da smo
još više podigli kvalitetu rada i stručni kadar u klubu.
U slijedećoj tablici navedena su imena trenera i njihova trenerska naobrazba, kao i kategorije igrača koje će trenirati i voditi u natjecateljskoj sezoni 2013./2014.
KOLO
DATUM
KATEGORIJA
UTAKMICA
2
07./08.09. ZAGIĆI I
NUR - ODRA
2
07./08.09. ZAGIĆI II
NUR II –BUBAMARA II
3
14./15.09.
JUNIORI/KADETI NUR – ŠPANSKO II
3
14./15.09.
ST. PIONIRI/
ML. PIONIRI
LUČKO II - NUR
3
14./15.09.
LIMAČI
PODSUSED - NUR
3
14./15.09.
ZAGIĆI I
PODSUSED - NUR
3
14./15.09.
ZAGIĆI II
ZAGREBAČKI MALI - NUR II
4
21./22.09.
JUNIORI/KADETI PREČKO - NUR
4
21./22.09.
ST.PIONIRI/
ML.PIONIRI
PRIGORJE(Ž) - NUR
4
21./22.09.
LIMAČI
NUR - BOTINEC
4
21./22.09.
ZAGIĆI I
NUR - MOST
4
21./22.09.
ZAGIĆI II
NUR II – CROATIA 98
5
28./29.09.
JUNIORI/KADETI NUR - ZELENGAJ
5
28./29.09.
ST.PIONIRI/
ML.PIONIRI
NUR - JARUN
IME I PREZIME
TRENERA
TRENERSKA
NAOBRAZBA
JUNIORI
MUMIN HODŽIĆ
UEFA “B”
KADETI
MUMIN HODŽIĆ
(JOZO RAŠIĆ)
UEFA “B”
IVAN BRATOŠ
(SANDI PLANINČIĆ)
5
28./29.09.
LIMAČI
VRAPČE II - NUR
STARIJI PIONIRI
“A”
5
28./29.09.
ZAGIĆI I
DINAMO(OO) - NUR
MLAĐI PIONIRI
STANISLAV KLJUTIĆ
UEFA “B”
5
28./29.09.
ZAGIĆI II
BLATO – NUR II
LIMAČI
STANISLAV KLJUTIĆ
UEFA “B”
ZAGIĆI I
IVAN BRATOŠ
“A”
ZAGIĆI II
ADIS HOŠIĆ
“C”
KATEGORIJA
Nakon par uvodnih treninga sve selekcije su počele s odigravanjem prijateljskih utakmica i nastupa na raznim turnirima,
pa ćemo se u nastavku kratko osvrnuti na navedeno.
Zagići I i II u četvrtak, 21.08.2013., odigrali su utakmice protiv
“HAŠK-a 1903.” na našem terenu te ubilježili slijedeće rezultate: zagići I su odigrali neriješeno 3:3, a zagići II su izgubili rezultatom 1:3.
Selekcija starijih pionira je nastupila na turniru “Samobor
cup 2013”. U grupi su ostvareni sljedeći rezultati: izgubili smo
od “Vinogradara” 1:0, i odigrali 3:3 sa “Špartom Elektrom”.
Stariji pioniri su 29.08.2013. u jutarnjim satima na pomoćnom
terenu odigrali prijateljsku utakmici protiv naših susjeda i sportskih prijatelja – ekipe “ZET-a”, koju su izgubili s 3:1. Isti dan u popodnevnim satima bogat sportski raspored utakmica nastavili
su limači, koji su odigrali utakmicu protiv “Mladosti” iz Buzina i
izgubili 4:1. Nakon limača na teren su izašli i mlađi pioniri, koji su u
vrlo dobroj utakmici protiv “Mladosti” iz Buzina odigrali 3:3.
Najava utakmica mladeži u mjesecu rujnu 2013.
KOLO
DATUM
KATEGORIJA
UTAKMICA
2
07./08.09. JUNIORI/KADETI POLET - NUR
2
07./08.09.
2
07./08.09. LIMAČI
RUJAN 2013.
ST. PIONIRI/
ML. PIONIRI
LUČKO II - NUR
NUR - ODRA
PRIPREME SENIORSKE MOMČADI ZA NOVU SEZONU
Seniorska momčad se već više od mjesec dana priprema za početak natjecanja u 1. Zagrebačkoj nogometnoj ligi za
sezonu 2013./2014. Na terenima našeg Sportskog centra pet
puta tjedno trenira se i odigravaju prijateljske utakmice kako
bi spremni dočekali natjecanje. Nakon ljetnog odmora kompletirali smo svoje redove, tako da više od dvadesetak igrača
redovito trenira. Seniorska momčad je pojačana sa sljedećim
igračima: Damir Krizmanić (“Lokomotiva”), Stipo Čavlina i Dragan Čavlina (“Concordia”). U nastavku objavljujemo rezultate
do sada odigranih prijateljskih utakmica.
PRIGORJE (Ž) - NUR
3:7
NUR - ŠPANSKO
3:1
NUR - KRIŽEVCI
6:0
HRVATSKI LESKOVAC - NUR
2:6
NUR – DONJA ZELINA
10:0
NUR - CROATIA PRIGORJE
3:0
KUSTOŠIJA – NUR
1:0
SENIORSKA MOMČAD NA TURNIRIMA U OBREZINI I
ŽERJAVINCU
Već tradicionalno naša seniorska momčad gostuje poslije
praznika Velika Gospa na turniru u Obrezini koji organizira domaćin Nogometni klub “Mladost”. Turnir je trajao dva dana i održavao se 17 i 18.08.2013. Na turniru je nastupilo osam momčadi:
pored nas i domaćina, sudjelovali su “Mladost” (O), “Prečko”,
“Lomnica”, “Vatrogasac” (K), “Udarnik” i “Ban Jelačić” Vukovina.
25
Mi smo u prvoj utakmici pobijedili Prečko s 4:0, uz dva gola
Prskala i dva Vodanovića. U polufinalu smo pobijedili “Lomnicu”, sa dva gola Subašića, a u finalu “Ban Jelačić” iz Vukovine
2:0, pogocima Vodanovića i D. Čavline.
Finalna utakmica odigrana je u visokom ritmu puna čvrstih
duela i više je nalikovala prvenstvenoj utakmici nego turnirskoj.
Momčad “Jelačića”, inače iz Jedinstvene županijske lige, ušla je
kao favorit protiv nas u utakmicu, međutim nije opravdala taj
status. Cijelu utakmicu bilo smo bolji i to smo okrunili prekrasnim pogodkom Ive Vodanovića sa 25 metara. Tada igrači “Jelačića” kreću još čvršće u utakmicu i u duele te se igra na rubu
incidenta. Sve se smiruje nakon jednog našeg brzog napada
kada D. Čavlina zabija za 2:0 i konačan rezultat utakmice.
Tako potpuno zasluženo osvajamo prvo mjesto na turniru,
s gol razlikom 8:0 i poklon bon sponzora “Jome” u iznosu od
2000 kuna. Da bi sve završilo još bolje, imamo najboljeg igrača
turnira Ivu Vodanovića, inače igrača koji nam je u ovom prijelaznom periodu pristupio iz “HAŠK-a 1903”, i najboljeg vratara
turnira Amara Kadića.
Nakon svečanog otvorenja terena sa umjetnom travom u
Žerjavincu u lipnju 2013., istoimeni Nogometni klub po prvi put
je organizirao turnir seniorskih momčadi. Turnir je trajao dva
vikenda u kolovozu – 17./18.08 i 24./25.08. Momčadi su bile
podijeljene u dvije grupe, a mi smo bili u grupi B s momčadima
“Donja Zelina”, “Prigorje” (Ž) i “Croatia” Prigorje.
U prvoj utakmici u grupi deklasirali smo momčad Donje Zeline rezultatom 10:0, koja nam nije mogla parirati niti u jednom
segmentu nogometne igre. Drugu utakmicu protiv “Prigorja”
(Ž) nismo odigrali jer nam se poklopio termin sa turnirom u
Obrezini. U odlučujućoj utakmici za prolazak dalje u grupi pobjedili smo dobru momčad “Croatia” Prigorja sa 3:0.
U polufinalnoj utakmici sastali smo se sa odličnom momčadi “Kustošije” i izgubili 1:0. Na žalost, utakmicu su obilježile
sudačke pogreške pa smo tako primili pogodak iz zaleđa od
“dva metra” i na kraju osvojili 3. mjesto. Imali najboljeg strijelca
turnira – Dinu Prskala. Moramo se na kraju kritički osvrnuti na
organizaciju turnira jer domaćin nije uspio osigurati suce, nego
su turnir sudili domaći igrači.
REPORTAŽA IZ SARAJEVA – 2. MEĐUNARODNI TURNIR
“N.Š. STEP JUNIOR”
Kao i prošle godine i ove godine Škola nogometa dobila je
pozivnicu za turnir u Sarajevu. Turnir je bio za kategorije igrača rođene 2001. i mlađe, te 2003. i mlađe. Mi smo učestvovali s
obje kategorije igrača. Termin održavanja turnira bio je 30.08.,
31.08. i 01.09.2013. (petak, subota i nedjelja), a mjesto održavanja S.R.C. MG Ilidža, Sarajevo.
Na put smo krenuli ispred Islamskog centra u Zagrebu
30.08.2013 u 07,00 sati. Puni volje, želje i veselja na put je krenulo 18 igrača sa dva trenera, Sandi Planinčićem i Stanislavom
Kljutićem. Imali smo i par navijača u busu, i to roditelji i rodbina, a ostali su dolazili kao podrška u još dva auta. Pošto je do
Sarajeva dug put trebalo je napraviti stanku. Tako smo prvu
kavu popili na odmorištu “Zovko” u Slavonskom Brodu, a ručali
26
BILTEN 144
u restoranu “7 braće” u mjestu Moševac kod Doboja. U Sarajevo smo došli u popodnevnim satima (14,50). Na žalost, nije bilo
puno vremena za odmor jer smo prve utakmice u obje kategorije igrali u 16 sati. Mlađi pioniri su bili u grupi sa domaćinom NŠ
“STEP JUNIOR” Ilidža, NK “STUP” Ilidža i ŠF “DRIBLING” Ilidža, a
limači u grupi sa NŠ “STEP JUNIOR” Ilidža, NK “STUP” Ilidža i NK
“OMLADINAC” Akademija nogometa J.K. ŠKIJA.
Igralo se paralelno na dva terena. Naši igrači umorni od puta, odmah “iz autobusa” odigrali su dobre utakmice, te su mlađi
pioniri pobijedili ŠF “DRIBLING” Ilidža rezultatom 3:0 ,a u drugoj
utakmici, koja se odigrala odmah nakon prve, izgubili od domaćina NŠ “STEP JUNIOR” Ilidža sa 5:3. Tako smo čekali utakmicu
u subotu 31.08., koja je trebala odlučiti o ulasku u polufinale.
Limači su u prvoj utakmici u odigrali vrlo dobro, ali nažalost izgubili od domaćina NŠ “STEP JUNIOR” Ilidža sa 3:1. Dobili smo
pohvale sa svih strana jer je domaćin nedavno osvojio turnir u
Sarajevu gdje je nastupilo 29 momčadi. U drugoj smo utakmici
već vidno umorni izgubili od momčadi NK “OMLADINAC” Akademija nogometa J.K. ŠKIJA sa 2:0, u kojoj smo promašili pregršt izglednih prilika za gol.
Nakon večere i opuštanja izašli smo u laganu šetnju po
svjetski poznatoj Baščaršiji gdje su djeca ostala oduševljena i
očarana. Prepuni dojmova i iscrpljeni vratili smo se na spavanje
kako bi spremni dočekali drugi dan i utakmice na turniru.
Nakon doručka prva destinacija koju smo posjetili je bilo
Vrelo Bosne. Izvor rijeke Bosne u ovo doba godine je prekrasan. Zelenilo i tišina na sve strane, prekrasan krajolik, zrak koji
“otvara pluća”, atmosfera na koju se čovjek lagano navikne – i
tri sata vremena prošlo je u trenu. Čekale su nas popodnevne
utakmice i već pomalo gladni uputili smo se u Sportski centar
na ručak. Nakon ručka na red je došlo i svečano otvaranje turnira. Visoki uzvanici Općine Ilidža svečano su otvorili turnir. Nas
su čekale po jedna utakmica u svakoj kategoriji. Mlađi pioniri
protiv NK “STUP” Ilidža trebali su pobjedu za prolazak u polufinale, dok su limači protiv istog protivnika igrali utakmicu samo
za prestiž jer se nisu mogli plasirati u završnicu turnira. Mlađi
pioniri su pobijedili 3:0 i ušli u završnicu turnira i borbu za pehare
i medalje, dok su limači odigrali najbolju utakmicu na turniru i
pobijedili NK “STUP” Ilidža sa 3:0. Tako je i drugi dan turnira završio uspješno za našu ekipu. Večernje sate smo tradicionalno
proveli u šetnji centrom Sarajeva i popularnoj Baščaršiji.
Limači su završili natjecanje u grupi, a mlađi pioniri su igrali
završnicu turnira gdje su u polufinanoj utakmici izgubili od FK
“DAR” 4:0. Odigrali smo dobru utakmicu, međutim za protivničku momčad je igralo i par igrača FK “Sarajeva”, koji su bili
prevaga. U utakmici za treće mjesto igrali smo protiv domaćina
NK “STUP” Ilidža i izgubili 3:0 te završili natjecanje kao četvrti i
osvojili pehar za fair play. Povratak je završio u veselju i pjesmi
djece. Proveli smo prekrasan vikend u Sarajevu, za koji se nadamo da će djeci ostati u trajnom sjećanju.
Sve informacije i obavijesti o klubu možete pratiti i na našoj
web stranici www.nk-nur.hr.
Stanislav KLJUTIĆ, voditelj Škole nogometa
Adis HOŠIĆ, trener zagića
(Foto: Nurija KURTIĆ)
RUJAN 2013.
27
DRUGI O NAMA
ČASOPIS “LIKE!”: AMAR MUJKANOVIĆ (20), STUDENT PRAVA
Hafiz sam. Kur'an sam naučio napamet sa 11
U večer navijam sat da ustanem barem pola sata prije izlaska
sunca, da obavim sabah namaz, jutarnju molitvu. Muslimani imaju pet dnevnih molitvi. Klanjati u podne namaz ponekad zna biti
komplicirano kad ste student u nemuslimanskoj zemlji. Dogodi
se da imam predavanja, a taj namaz valja klanjati u razdoblju od
podne do četiri poslijepodne. Čak i kad završi predavanje, ne mogu to obaviti na fakultetu ili bilo gdje da se zateknem.
Jer za klanjanje namaza potrebno je imati čist prostor, čisto
tijelo i odijelo, napraviti obredno pranje. Požurim onda s fakulteta do Adžijine ulice, gdje mi stanuje djed i obavim namaz kod
njega. Postoji mogućnost da se namaz i kasnije naklanja, ako
nisi u mogućnosti obaviti ga na vrijeme, ali to nije baš poželjno.
Mjesec ramazana, mjesec posta, ovih godina pada u ljeto. Od
zore pa do zalaska sunca ništa se ne smije ni jesti niti piti, ni kapljica
vode. S jedne je strane otegotna okolnost ako ramazan padne u
ljeto, kad je vani 40 stupnjeva, no dobro je da tada nemam obaveza na fakultetu, pa je lakše. Nije to naporno kad se čovjek navikne,
najteže je uvijek prvi dan, valja izbjegavati tramvaj, vrućinu.
Ove godine sam baš prvi dan ramazana polagao rimsko
pravo. Nisam ni spavao noć prije, taj mi je dan bio doista težak.
Ispit je trajao od 11 do 14, a kad je završio, s kolegama sam otišao “na kavu”. Jasno, otišao sam radi društva, nisam ništa naručio jer sam postio. Nije mi to teško palo, bio sam sretan zbog
položena ispita, bilo mi je drago da sam taj prvi dan ramazana
položio rimsko pravo.
Ne jedem svinjetinu. Nedavno sam blizu fakulteta htio pojesti hamburger, pitam koje je meso, konobar kaže: “Kako misliš
koje meso, meso ko meso.” Onda sam naručio pizzu sa sirom.
Hafiz sam, što znači da Kur'an znam napamet. Kad sam se
kao 11-godišnjak spremao da položim taj ispit u Sarajevu, moji zagrebački nastavnici u osnovnoj školi bili su jako susretljivi,
dopustili su da tri tjedna pred ispit izostanem iz škole. Učio sam
Kur'an napamet četiri-pet godina.
Kao musliman mogu oženiti nemuslimanku i moram joj
omogućiti prakticiranje njezine vjere, koliko god ona to želi. No,
dobijemo li djecu, pravilo je da ona moraju biti odgojena u islamu.
Muslimanki je zabranjeno udati se za nemuslimana, baš zato što
bi onda, pretpostavlja se, djeca bila odgajana u drugoj vjeri.
Apsurdno je da žene u Saudijskoj Arabiji ne mogu voziti, nisam siguran da je to po šerijatskom pravu. Ljudi često poistovjećuju Arape s muslimanima, no oni imaju neke svoje arapske
običaje koji ponekad nemaju uporište u islamu.
U islamu je zabranjeno sve ono što ubija, ono što je štetno
po čovjeka, što stvara ovisnost... Nikad nisam probao alkohol, a
ono što ne poznam, neće mi ni nedostajati. Zapalio sam cigaretu jednom, na maturalcu.
Svi su se oko mene opijali, ponašali ludo. Uzeo sam cigaretu
od čokolade, bila je grozna, to me još više učvrstilo u odluci da
nikad neću pušiti...
28
BILTEN 144
INTERVJU
MUSTAFA SPAHIĆ – MUJKI, VJEROJATNO NAJOMILJENIJI PROFESOR GAZI HUSREV-BEGOVE
MEDRESE I SVAKAKO NAJŽIVOPISNIJI ANALITIČAR DOMAĆE STVARNOSTI
Ideja se ne spaljuje, ona se ne uništava
U intervjuu za “Oslobođenje” Mustafa ef. Spahić objašnjava
zašto Bošnjaci moraju biti pametniji, što se krije iza najnovijeg
progona prof. Rešida Hafizovića, otkriva što pojedine ambasade traže od IZ BiH, tko baca petarde Amiru Ahmiću, ali i ne zaboravlja da svim čitateljima “Oslobođenja”, izdavačima i cijelom
kolektivu “iz sveg srca, sa dna duše, svim bićem i žićem čestita
70. godina slobodnog Oslobođenja”.
MENADŽERSKI NAČIN UPRAVLJANJA VAKUFSKOM
IMOVINOM
Možemo li se posvetiti Islamskoj zajednici: što se želi postići novim Ustavom?
Islamska zajednica u svome radu mora ispuniti tri fundamentalna uvjeta uspješnog rada: zadovoljiti normu, zakonitost
i proceduru, i to kroz moralne vrijednosti svakog pojedinca
uposlenog u IZ-u. Da zajednica bude polje ostvarenja općeg
dobra potreba, vjere i interesa vjernika, ali da to nikome na svijetu ne bude zazorno ili protiv njega. Zatim, mora se zadovoljavati i način rada u Zajednici. Evo jedan primjer: kada bismo mi
sada u fišeke pakovali bombone ili čokolade kako se to radilo
1948. djeca ih ne bi jela ni kad bi zlatna bila. Dakle, i forma rada
Zajednice mora biti svjedočanstvo koje se golim okom vidi da
je Islamska zajednica u službi Boga, za dobro vjere i na korist
naroda. I da je Zajednica Bogom vođena, Bogom inspirisana, da
ona nije cilj sama sebi, ni svrha sama sebi. Nego da bude zajednica služenja Bogu, donošenja dobra, sreće i utjehe ljudima.
Mjera sveg rada je odnos prema kadrovskoj politici. Suština
svake moderne politike jeste kadrovska politika i organizacija
zajednice i njena zakonita procedura. U kadrovskoj politici mora se imati vjerodostojnost kadrova, kompetencija, ustrajnost
u radu. Drugi bitan segment jeste odnos IZ-a prema vakufskoj
imovini na četiri plana: da se vrati od države onaj dio imovine
koji je moguće povratiti bez posljedica za zajednicu i društvo u
cjelini i za državu. Potom da se sadašnja imovina na povjerenju
zajednice čuva. Najviše od uposlenika u IZ-u.
U upravljanju vakufskom imovinom Islamska zajednica mora se voditi na jedan krajnje standardiziran, kvalifikovan, menadžerski i sposoban način. Moram priznati da IZ sa svojim sadašnjim cjelokupnim kadrom, izuzev časnih pojedinaca, nema
ljudstvo koje može upravljati vakufskom imovinom da je čuva od
države, od uposlenika u IZ-u i da s njom upravlja na jedan živ, dinamičan, poslovan, uspješan i efikasan način a ne kao sa ležećim
policajcima ili samo izdavanjem pod kiriju objekata. U dosadašnjoj praksi od 1945. jedini koji su efikasno upravljali vakufskom
imovinom Islamske zajednice su mutevelije na selima.
Zašto je to tako?
Zato što je generalno 1959. skoro sva vakufska imovina od
IZ BiH bila izuzeta.
RUJAN 2013.
Mustafa Spahić - Mujki
Pitam, zašto je ta struktura takva?
Zato što u našoj kolektivnoj svijesti nama nije jasna predstava i vizija da vakufska imovina može biti glavna ekonomska
poluga, glavni izvor prihoda u IZ-u. Ona je sada u poziciji skoro
da vakufska direkcija i njene službe ne mogu svoje troškove
opsluživati i pokrivati. Dakle, generalno u upravljanju vakufskom imovinom IZ mora mijenjati kod i pristup. Vakufsku direkciju su unazad 15-20 godina vodili svršenici Medrese. Ljudi koji to rade moraju biti vrhunski menadžeri, stručnjaci. Evo
jedan primjer: da je zgrada na Skenderiji, kod Doma sindikata,
gdje je nekada bilo Vrhovno islamsko starješinstvo 1996. preuređena, ucifrana i izdata za neku ambasadu, ta je zgrada od
Predsjedništva 200 metara i ne postoji povoljnija lokacija za
ambasadu u Sarajevu, iz te kirije Islamska zajednica do danas
je mogla kupiti možda stotinjak stanova.
U INSTITUCIONALNOJ I ORGANIZACIJSKOJ FORMI
ISLAMSKA ZAJEDNICA JE ZAJEDNICA VJERE I VJERNIKA
Dobro, to je jedan segment, možda ja trebam biti preciznija: zašto se Rijasetu spočitava da se Ustav IZ BiH nastoji
polujavno promijeniti?
Postojeći Ustav ima istaknute principe rada u zajednici: javnost,
točnost, objektivnost, transparentnost, vjerodostojnost od prvog
do zadnjeg uposlenika. Evo vam primjer što znači miješati se sebi
u posao i držati se principa IZ-a: ove godine, nakon punih 20, reisul-ulema Husein ef. Kavazović je došao na bajramski sabah. Prije je
reisu-l-ulema ulazio u Begovu džamiju dva minuta pred klanjanje
Bajrama! Dakle, želim kazati da je to miješanje sebi u posao najteža i najsporija stvar koja se dešava u svijesti ljudi. Drugo je u ponašanju. Ljudi mogu za sekundu postati glumci. Miješanje u posao je
moja osnovna primjedba jer sam imenovan za reisovog eksternog
savjetnika za Ustav i ustavno pitanje. Ova komisija radi na promjenama ne Ustava, nego na amandmanima na Ustav. Kad govorite o
29
INTERVJU
univerzalnim, općim načelima i principima – nema ratova. Niko nije
poveo ratove za nebeske placeve. Ratovi se, bez obzira koliko se
tko poziva na nebo, vode na zemlji i za zemlju. Ovdje IZ ulazi u nedodirljiva, najosjetljivija polja, npr. u redefinisanje Zajednice, hoće li
to biti jedna zajednica muslimana u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, izvandomovinskih muslimana, u kojoj će autoritet, dignitet, vjerodostojnost i težina reisu-l-uleme biti apsolutno podjednaka, punovažna
i vjerodostojna i u Novom Pazaru i u Ljubljani i u Sarajevu, Zagrebu
ili bilo gdje. Osnovni princip ustavnog načela organiziranja zajednice jeste sloboda i dobrovoljnost. Ali kad se uđe pod principom
slobode i dobrovoljnosti moraju se poštovati i podrazumijevati svi
sadržaji koji oličavaju kadrovski, organizacioni, idejni, hijerarhijski i
bilo koji drugi oblik jedinstva u IZ-u.
Što predlaže komisija?
Recimo: da će reisu-l-ulema potpisivati postavljenja, imenovanja svih glavnih imama bez obzira gdje oni, da će potpisivati rješenja svih muftija, muderisa u medresama, direktora
i činovnika na visokim funkcijama. Drugo što se predlaže jesu
stvarni mandati umjesto ovih vječnih, nezamjenjivih ljudi. Ne
može samo reisu-l-ulema biti u dva mandata po sedam godina, mada je bilo i 19 i po u jednoj situaciji. Dakle, sada se predlažu dva mandata za muftije, po pet godina, da više nikada muftija ne bude begovska, doživotna titula. Također dva mandata za
direktore, nosioce službi i to nekima četiri a nekima pet godina.
Jedino je reisov mandat sedam godina. Ne pravdam Komisiju,
ali je Fikret Karčić, profesor koji je po definiciji, zvanju i znanju
trebao biti glavni nosilac ovog posla, zbog zdravstvenog stanja velikim dijelom bio isključen iz rasprava i to je usporilo rad.
Onda su došli ovi ljetni mjeseci, ali to se intenzivira. Recimo,
Muftijski savjet, koji čine glavni imami. Ma šta to značilo, IZ je
u svoj institucionalnoj i organizacionoj formi i u biti Zajednica
vjere i vjernika. Ona nije u smislu crkvene organizacije i vjernici
nisu samo objekti i konzumenti vjerskih usluga. Oni su subjekti
vjerskog života.
Tko atakuje na IZ?
Sad se u Muftijskom vijeću uvodi administrativni savjet koji
će činiti svi predsjednici Medžlisa IZ-a na teritoriji jednog muftijstva. Ja se slažem da je dosadašnji rad Komisije za izradu
amandmana na Ustav IZ-a u odnosu na očekivanje javnosti i
potreba stvarnosti prespor. Ali se radi o osjetljivoj, konkretnoj materiji i dogovor je na Komisiji, što je po meni dobro, da
se ne ide sa prijedlogom formulacija amandmana u javnost dok
se oni na Komisiji ne prečiste i usaglase. Dakle, to su pozitivne
naznake. I pozitivna je jedna velika naznaka i veliko ohrabrenje – kompletni dosadašnji javni istupi Rijaseta i reisu-l-uleme
u ovu nepunu godinu naišli su na nepodijeljeno odobravanje i
pohvale. Naravno, ja sam uvijek za kritiku.
Dr. Samir Beglerović Vas nije hvalio?
Beglerović je intelektualac, individualac i tako treba biti.
Jedno je u trci trčati sam, a drugo je kad si u štafeti. Odmah ide
sporije. I ja mislim da ova nova postava u Islamskoj zajednici
ide presporo, preoprezno, pretiho, s obzirom na sve izazove.
Ali, već ima i savjetnik reisu-l-uleme za odnose s javnošću, to
je prof. Dževad Hodžić i vide se efekti.
30
KUR'ANOM PROTIV KUR'ANA, SUNETOM PROTIV
SUNETA, HADISOM PROTIV HADISA…
O kakvim efektima pričamo kada Ekrem Tucaković prije
koji dan, na najprizemnijoj dnevno-političkoj ravni objašnjava
kako nema fetve protiv prof. Hafizovića? I ne mogu da vjerujem da to radi po savjetu dr. Hodžića. Molim Vas, odnos ranijeg
reisa prema profesoru Rešidu Hafizoviću je odredio dobar dio
njegova mandata: posve je svejedno hoće li neko sramno saopćenje koje je Cerić dao u ime Rijaseta nazvati fetvom ili neće, posljedice toga gesta su i danas prisutne, upravo kroz atake na profesora Hafizovića. Taj odstrel svako malo kulminira
prijetnjama smrću, sada pozivima na ubojstvo. Hoće li se aktualna Islamska zajednica obračunati sa recidivima prošlosti?
Da vas podsjetim: generalni nastup i način vođenja Islamske
zajednice od prof. dr. Mustafe Cerića bio je apsolutno posesivno
personalan, a u recidivima takvog vođenja je bio i šef Ureda za
odnose sa javnošću Tucaković. Važno je reći da se u okviru novog
poimanja i pristupa IZ-u Cerićev način ne može više nikada ponoviti. Rijaset je dao vrlo jasan i nedvosmislen stav o ovom ataku na
Rešida. I doći ćemo ponovo do toga, ali hoću da kažem: postoje
četiri talasa u odnosu na islam i muslimane. Prvi je bio kroz ratove, križarske, inkvizicije, genocide... Nisu, naravno, ni muslimani
nepogrešive bebe, i oni mnogo toga rade što se ne može spojiti
sa islamom, ali svako dođe pred Boga. Drugi talas su misije i ataci
na svijest muslimana. To uključuje aktivnost i djelatnost crkava u
smislu pridobijanja. I muslimani ako koga mogu pridobiti za islam,
od fudbalera pa nadalje, to čine. Kad se to radi mirnim putem, to je
u redu. Treći je način bila takozvana objektivizacija pristupa islamu
i muslimanima putem orijentalistike. Ne znam da li znate, sve katedre orijentalistike koje su bile formirane od srednjeg vijeka doskora morale su imati suglasnost Vatikana. Kroz orijentalistiku se
samim muslimanima htjelo prezentirati stručno i naučno što je to
islam. Četvrti pristup traje i ja mislim da neće nestati dok ima ljudskog roda. To je pristup Kur’anom protiv Kur’ana, sunetom protiv
suneta, hadisom protiv hadisa, fikhom protiv fikha, mezhebima
protiv mezheba, a najnovije je ovo gdje je Rešid ef. Hafizović kao
čep na flaši – zadnja točka. To je da se na svjetskom planu hoće
prenijeti sukob sunnija protiv šija, da se proglasi rat do istrebljenja. Naime, ovo s Kur’anom protiv Kur’ana, to je kroz interpretacije. Ključna je stvar ono što Hegel naziva provala mase u povijest:
običnim džematlijama, ljudima koji nisu stručnjaci, kad kazujete
razliku oko nekog konkretnog vjerskog pitanja i problematike, on
to ne vidi kao razliku već kao suprotnost. On to smatra ne drugačijim, nego protivnim, pa do toga da to treba iskorijeniti.
To su sve razlozi koji govore u prilog mojoj tezi da je neophodno brže i adekvatnije reagiranje Islamske zajednice.
Islamska zajednica je reagirala na pokušaje u sadašnjem
svijetu da se ova situacija u Siriji prenese na svjetski sukob šija i ehli-sunneta. Ova je Islamska zajednica na vjetrometini, na
jednom prijelomnom trenutku sukoba vjetrova, to je ono što je
Alija Izetbegović pisao: u abnormalnim situacijama koje su nepojmljive ljudima ne možete naći pametno rješenje. Od Islamske zajednice pokušava se i preko određenih ambasada tražiti
da se očituje i odredi naspram relacije sunnije – šije. Takvo prisiljavanje, određivanja Islamske zajednice je nedopustivo. Kao
da mi nosimo istinu, kao da smo mi vlasnici istine. Muhamedu,
BILTEN 144
INTERVJU
a.s., Allah, dž.š,. nije dopustio da on kaže tko vjeruje, a tko ne
vjeruje. Mi to ne možemo.
Pa i zahtjevi ambasada su recidiv prošlosti!
Da, ali tumačiti jedno objektivno saopćenje Islamske zajednice o krvoproliću, sukobu, strašnoj kataklizmi u Siriji da IZ i
sadašnji reisu-l-ulema protežiraju prošitsku politiku i prošitski
islam...
Tko to tako tumači?
Oni ljudi koji se ni s čim neminovno novim što dolazi u Islamskoj zajednici ne mogu pomiriti. Islamska zajednica se odredila
naspram Rešida Hafizovića i rekla da je u pitanju nasilje, teror,
prijetnja smrću, nešto što je nespojivo s vjerom, razumom,
umom, sviješću i savješću. Važno je se odrediti i prema osnovnim pitanjima zaštite Islamske zajednice. U toj provali mase u
povijesti imate na hiljade i hiljade luđaka.
Točno je, sve to možemo prihvatiti kao recidive, ali novi
kontekst događaja, posebno u Siriji i oko Sirije je larve doveo ne
do leptirova nego do stršljenova. Zato naglašavam: IZ unazad
ovih deset mjeseci ni u pojedinačnom ni u generalnom opredjeljenju nije ni u čemu oponašala Cerića.
NA IZBORIMA 2012. POBIJEDILA JE IDEJA, DUH I SLOVO
ISLAMSKE ZAJEDNICE – I VOLJA MUSLIMANA
To je primijećeno u javnosti i otuda te nepodijeljene pohvale. No, pitanje je ima li IZ snage da položi ovaj ispit i da se
suoči sa greškama u prošlosti, ako ni zbog čega drugog ono
zato da suočavanjem s problemom traži načine umanjenja
štete?
To je pitanje uzroka i posljedice. Znate da je Aristotelovo
učenje da uzrok mora izazvati neminovnu posljedicu. Gazalija
kaže: ne mora, može se dogoditi i treće jače. Sadašnja postava
IZ-a svjesna je recidiva prethodnog rada i odnosa prema određenim profesorima, akademicima Rešidu Hafizoviću ili Esadu
Durakoviću. Pošto govorimo o društvenim pojavama, jasno je
da ova IZ ne može ispisati formulu na tabli i izbrisati prošlost.
Kako kaže Karel Kosik: tehnika, nauka i civilizacija su ’48. za
mjesec napravili u Pragu najveći spomenik Josifu Visarionoviču
Staljinu, ’53. ti isti bageri ga ruše kao da je najveći zločinac – to
je civilizacijska promjena izvana. Ona je moguća u mjesec dana.
Ali istinska promjena u ljudskim svijestima – ona je strahovito
složen, težak, mukotrpan, osjetljiv put i posao. Naravno da će
se IZ i generalno i čak na pojedinačnoj ravni određivati. Meni je
žao što se spominje Tucaković, on je samo ilustracija. Ali, važno
je da više nema saopštenja obilježenih pojedincem. To je stav
i odnos IZ-a. Također je važno imati na umu da se IZ pokušava ubaciti u jedan kontekst iz kojeg ona ne bi imala rješenja ni
spasa. Mi nemamo kapacitet, nemamo od Boga poslanje ni zapovijed da mi određujemo, vrednujemo, kvalifikujemo odnose
između sunneta i šiizma.
I Vi ste bili u istoj emisiji u kojoj je bio prof. Hafizović: što
je problem – emisija ili interpretacija “Saffa”, koji svaku priliku koristi da atakuje na prof. Hafizovića?
RUJAN 2013.
Poimanje javnosti i medija različito je u Evropi i muslimanskom svijetu, posebno onom podneblju gdje se izričito
s javnošću komunicira kroz emocije i parole. Oni koji prijete
Rešidu Hafizoviću su vrsta ljudi koji misle da imaju certifikate
za Džennet. Oni su sigurniji da su na pravom putu i od Božjeg
poslanika. Poslanik se svaki dan pitao. Neovisno sad od Rešida, ovdje je problem što se etablirao jedan oblik svijesti, kodiranog gledanja na svijet i život, koji misli da je apsolutno u
pravu. Povijest je pokazala – možete progoniti, ubijati, hapsiti,
ali ideja se ne spaljuje, ona se ne uništava. Ako nešto uđe, to
samo odgovara onoj izreci: Dobrim namjerama je popločan i
put do pakla. Mene je toga strah, strah me je ove na svjetskom
planu instrumentalizacije islama protiv islama, Kur’ana protiv
Kur’ana...
Poštujem Vaš strah. Jasan je i opipljiv. Svedimo ga na domaću stvarnost. I Vi, kao i ja, savršeno dobro znate da je
“Saff” glasnogovornik vehabija.
Riječ “vehabije” od 2001. nikada nisam izgovorio. Izričito iz
razloga političke instrumentalizacije. Ja ću vama reći ono što
je Ebu Ammar Jasser Arafat rekao Izetbegoviću: “Alija, dok ne
budeš imao svog državnog učitelja koji uči djecu u školi, nećeš
imati škole; dok ne budeš imao hodžu u mihrabu nećeš imati
vjerske zajednice, i dok ne budeš imao svoga oficira koji komanduje bilo kojom jedinicom – nećeš imati vojsku.” Ovo su
sve što mi govorimo recidivi. Islamska zajednica u svojoj institucionalnoj organizaciji neće dopustiti pluralizam islamskih
zajednica. Islamska zajednica će nastojati da bude jedinstvena, monolitna i da pred Bogom datu zakletvu i preuzeti imanet
pred ljudima ispunjava. Ako smo sposobni – ispunjavat ćemo,
ako nismo i nećemo. A imali smo paralelizam islamskih zajednica. Vi spominjete “Saff”, bili su “Horizonti” itd. To je kao onaj
gejzir ili kao vulkan koji je gdje god se okreneš. Ukoliko bi “Saff”
na onim talasima nastavio, Islamska zajednica će i “Saffu” i
svakom drugom jasno i javno i glasno staviti do znanja da ne
stoji iza onog iza čega ne stoji.
Kad će se to dogoditi?
Dogodit će se sporije nego što mi očekujemo i brže nego
što mislimo.
Drago mi je što ste Vi spomenuli dvije islamske zajednice
pod istim krovom i zaista se nadam da je to prvi korak ka rješenju problema koji se može nazvati i minimiziranje utjecaja
bivšeg reisa. Pređimo na politiku: i za SDA se sve češće kaže
da je dvije partije pod jednim krovom. Kako Vi gledate na to?
Reći ću kako gledam, ali prvo da izreknem jednu samopohvalu, kako i dolikuje neskromnim ljudima (smijeh). Islamska
zajednica, to morate priznati, bez obzira na sve moguće kritičke oštrice, položila je 2012. jedan povijesni ispit u najtežim
mogućim okolnostima. Održala je izbore. I reis Cerić nije uspio
ostaviti sebe poslije sebe. Dakle, pobijedila je ideja, duh i slovo
Ustava Islamske zajednice i volja muslimana, bez obzira koliko
se to činilo nemogućim.
Vildana SELIMBEGOVIĆ (“Oslobođenje”)
Izvodi iz intervjua (24.08.2013.)
31
INTERVJU
SENAD BAJRAMOVIĆ, PROFESOR ISLAMA NA TEOLOŠKOM FAKULTETU “MATIJA VLAČIĆ ILIRIK” U ZAGREBU O PROCESIMA KOJE JE POKRENULO ARAPSKO PROLJEĆE
Hrvatska mora osuditi ugrožavanje kršćana u
Egiptu i Siriji
Posljednje vijesti iz Sirije govore da se jedan dio njenih stanovnika planira osamostaliti. Kurdi sa sjevera zemlje kažu da
ne žele odcjepljenje već autonomiju, ali kako god to oni nazvali,
proces rasformiranja Sirije njihovom je najavom ušao i u svoju
formalnu fazu. S dr. Senadom Bajramovićem, profesorom islama na Teološkom fakultetu “Matija Vlačić Ilirik” u Zagrebu, razgovaramo o procesima koje je otvorilo Arapsko proljeće, a koji
se po svim svojim više ili manje vidljivim licima sve presudnije
tiču i svih nas s onu stranu južnih obala Mediterana.
Zašto se u posljednjih godinu dana pokazuje da je crni
scenarij izglednija varijanta za arapski svijet od pozitivnog
raspleta?
Općenito, zato što je lakše razarati nego graditi, konkretnije, zato što su protagonisti crnog scenarija odavna neusporedivo prilježniji u osmišljavanju i efikasniji u ostvarivanju svoje
varijante odnosa na euromediteranskom prostoru.
O kakvim varijantama odnosa na Mediteranu govorite?
Nova faza integracije, prirodno i povijesno uvijek najuže
povezanih prostora arapske sjeverne Afrike i Bliskog istoka s
Europom odnosno Europskom unijom, povijesna je nužnost.
Baš kao što je nužnost da u tom odnosu Europa, po stupnju
razvijenosti i ukupne moći, bude “stariji brat”. Ovo tim više, što
se danas, za razliku od vremena dekolonizacije, na prostoru
sjeverne Afrike i Bliskog istoka iskorjenjuju samosvojni državni entiteti i zamjenjuju bitno manipulabilnijim, o čijoj se sudbini
odlučuje na razini globalnih mega-igrača. Kako je jedan od mega-igrača nedvojbeno i EU, u datim uvjetima integracija sadrži
dvije temeljne mogućnosti:
a) EU s prostorom sjeverne Afrike i Bliskog istoka čini stabilnu, samostalnu euromediteransku cjelinu, koja sebi osigurava mir kao suštinsku pretpostavku konstruktivnog
rješavanja proturječnosti u otvorenoj perspektivi razvitka;
b) prostor Sjeverne Afrike i Bliskog istoka ostaje izvor stalne prijetnje svakovrsnom nestabilnošću, uništavanjemrasipanjem ljudskih i materijalnih resursa, predstavlja
balast kako sebi samom tako i EU i zatvara perspektivu
čitavom euromediteranskom prostoru. Ova druga mogućnost je taj crni scenarij.
Senad Bajramović
nom odnosu ovisnosti. Slično kao i u slučaju drugih koji su samosvojnih entiteta.
Ako je to točno ne vidim kome dugoročno koristi - osiromašena Europa kupuje manje stranih, čijih god i kakvih god
proizvoda, nestabilni Bliski istok dovodi do poskupljenja
energenata što samo djelomično odgovara naftnim kompanijama jer u ovakvoj situaciji one moraju više novca izdvajati
za sigurnost...
U slučaju da ste dali dobre primjere onoga što dugoročno
nikome ne koristi, odgovor je da se upravo zato i radi o sadržajima “crnog scenarija”. Ali ja sam govorio o nečem bitnijem,
o držanju u stalnom odnosu ovisnosti i pod stalnom prijetnjom
nestabilnošću i uništavanjem-rasipanjem resursa.
O kome vi to?
O Sjevernoj Koreji, naravno. Šalim se. Zadržimo se ovom
prigodom na samokritičnom pristupu našoj Europskoj uniji, koja mora biti u stanju pretočiti svoje goleme političke i gospodarske potencijale u institucionalne oblike koji će joj tek omogućiti zauzimanje onakve samostalne pozicije na globalnom
planu kakve sukladno tim potencijalima zaslužuje.
To što ste rekli implicira konstataciju da netko namjerno
radi na destabilizaciji Bliskog istoka i sjevera Afrike odnosno Europske unije. Kome bi to i zašto bilo u interesu?
Koliko je u čitavoj priči važan regionalni rivalitet. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su zadovoljni što je
Muslimansko bratstvo zasad skinuto s vlasti u Egiptu, no ne
i Katar, Turska.... Odjednom su se saudijska i sirijska vlast
našle na istom odstojanju u odnosu na Egipat...
Bilo bi u interesu onome tko ne želi da EU vodi samostalnu
politiku na globalnom planu, pa je zbog toga želi držati u stal-
Naravno da je važan, no ograničen je domašaj te važnosti,
budući se najbitnije odluke o njoj donose izvan nje same. Pri-
CRNI SCENARIJ
32
BILTEN 144
INTERVJU
mjeri o kojima govorite tiču se razine svakodnevne političke
taktike nekolicine regionalnih igrača i ne vidim u tome bilo što
neočekivano, a posebno ne vidim ništa bitno. Kad već želite,
reći ću da je pitanje deklariraju li uopće sve spomenute strane svoje istinsko stajalište o posljednjim egipatskim zbivanjima. Ako deklariraju, moguće je i s oprečnih strana pozdravljati
identično događanje, ali naravno iz oprečnih razloga: sirijski
režim, recimo, slavi odlazak “islamističkog fanatika”, a režimi
Arabije i Emirata “umjerenjačkog mlakonje”. Može se raditi i o
“promjeni ploče” zbog iznevjerenih očekivanja.
NEUVAŽAVANJE ZBILJE
Koliko je u muslimanskim društvima važna podjela na
sekulariste i islamiste?
Suprotnost sekularizma i islamizma izuzetno je važna, kao
uostalom, mutatis mutandis, suprotnost sekularizma i isključivih političkih pretenzija religije bilo gdje drugdje. Pokazalo se da
ona može ostati uglavnom samo ideologijska, ali samo u određenim društvenim uvjetima koji jamče da se neće čitavom društvu nametati određeni način življenja blizak samo jednom dijelu.
U protivnom, ta se podjela može spustiti do egzistencijalne, i to
u vrlo opasnim, pa i krvavim oblicima. Bjelodano je da islamisti
uglavnom iskazuju snažnu tendenciju neuvažavanja društvene
zbilje. Posebno je to slučaj kod onih kojima je zapala uloga vladajućeg političkog činitelja. U svakom slučaju oni slabo prikrivaju
kako su spremni takvu tendenciju iskazati čim osjete ili povjeruju
da se se stekle povoljne okolnosti. To, barem u arapskom svijetu Mediterana, uključuje gotovo potpun izostanak orijentacije
na vitalna društvena pitanja i na rješavanje problema kojima ta
društva obiluju. Umjesto toga, ustraje se na potpuno perifernim
ideologijskim cjepidlačenjima koja samo produbljuju, a ponekad
čak i >kreiraju< razorne društvene podjele.
rate u okvir ponovno uspostavljenog monizma. Posljedice su
tada, naravno, neprimjerene življenju koje traži današnji stupanj povijesnog razvitka.
Neuvažavanja društvene zbilje bilo je međutim i u nizu
europskih društava, dapače to je jedna od karakteristika
tranzicije, no kako je došlo do toga da unatoč recimo turskom iskustvu, egipatski islamisti pomisle da čitavo društvo
mogu islamizirati samo zato jer su pobijedili na izborima?
Neki egipatski analitičari to tumače činjenicom da Muslimansko bratstvo u Egiptu vode radikali koji su izmijenili lice
tog pokreta?
U neuvažavanje zbilje ulazi i zanemarivanje činjenice da je višedesetljetna vladavina režima koji su onemogućavali vladavinu
političke isključivosti religije (uz puno uvažavanje Islama per se,
čija je temeljna vrednota borba protiv isključivosti kao zla) ostavila dubokog traga na dotična društva. I sa stajališta temeljnih
vrednota samoga islama, za legitimitet vlasti je bitno ostvariti
pravdu, a prije svega društveni sklad kao osnovni uvjet napretka,
spriječiti pod svaku cijenu iskvarenost i nered (fasad), osigurati
prava zaštičenim vjerskim zajednicama-manjinama, a ne svoditi
islam na anakrono sitničarenje oko pitanja folklorne naravi. Dapače, ovo posljednje je tim podložnije osudi stoga što vodi podjelama među - velikom većinom duboko religioznim - stanovništvom, koje je u ogromnom broju čvrsto privrženo izvornim
islamskim vrednotama (vrlinama) - neisključivosti, nenametljivosti vlastitim uvjerenjem, tolerancije, društvene korisnosti
pojedinca i stalnog rada na usavršavanju vlastite osobnosti (samokritičnosti). Ako netko misli da svođenje islama na spomenuto anakrono sitničarenje znači islamizaciju društva (kao nešto
pozitivno s vjerskog stajališta), onda nije više upitno samo koliko
je upućen u politiku, nego i raspolaže li bazičnim razumijevanjem
islamske vjere. Spomenuti analitičari vjerojatno žele reći da je
autentični duh Muslimanskog bratstva kao panislamističkog pokreta nešto drugo od onoga što se do sada pokazalo u Egiptu, a
moguće je iščitati i njihovu sugestiju da je preuzimanje egipatskog Bratstva od strane, kako kažu, ekstremista, posljedica nečije želje da se pokret u cjelini kompromitira. Doduše, mora se
priznati da ni ono što smo do sad vidjeli od tog pokreta u Libiji,
Siriji, pa i u Tunisu nije baš ohrabrujuće.
ERDOGANOVA VARIJANTA ISLAMIZMA
No, ni Turskoj ne ide najbolje u posljednje vrijeme.
U čemu je tajna njihova neuspjeha? Sama religija kao temelj za bavljenje politikom?
Jednostavno, povijesni razvoj je neumitan, te je oblik univerzalizma bazičan za razdoblje kojem pripada i naša suvremenost nadišao okvire sfere religije kao posebnosti uopće.
Dakle, danas je osnova univerzalizma sekularna, a religijska
pripadnost jedna je među osobitostima, pravima, koje se na toj
osnovi uzdižu kao sastavnice širokog spektra pluralizma. Ako
sada želite neku religiju instalirati umjesto sekularnosti kao
osnovu univerzalizma, onda za temelj postavljate parcijalitet,
te ga od samo jedne od osobitosti u okviru pluralizma pretva-
RUJAN 2013.
Erdogan, vidjeli smo, ima svojih “mušica”, ali iza njegove varijante islamizma stoji desetljeće dokazanog uzleta Turske na
bazičnim područjima društvenog života. Na tome zasnovana
realna perspektiva daljeg razvitka može tu euoroazijsku državu projicirati kao čvrsti most povezivanja EU, ne samo s arapskim zemljama Mediterana, nego i s Istokom u najširem smislu.
Takav uspjeh turskog modela islamizma mogao je proizići jedino punim uvažavanjem zbilje, organskim “demokratizirajućim” korekcijama, ali i bitnim očuvanjem duboko ukorijenjene
kemalističke tradicije, pa time i uspostavom prihvatljive razine
islamizacije. Od takvog pristupa Turska ne smije odstupiti, ako
želi da se uzlet nastavi. Zbilja se, naravno, mora uvažavati i u
vanjskoj politici, te ne dopuštati da netko sa strane podmeće
Turskoj svoje interese kao njezine vlastite.
33
INTERVJU
Jedno od kako kažete neuvažavanja zbilje, najupečatljivije je bilo kada su druge, manjinske religije bile u pitanju.
Zaista sramotno ugrožavanje manjinskih vjerskih zajednica prvenstveno kršćanskih u Siriji i Egiptu posebno upada u
oči jer predstavlja istodobno i neuvažavanje temeljne vrednote islama. Još kada su islamske vojske u 7. stoljeću osvajale ta
područja, kršćanske zajednice - Kopti, ostali monofiziti, nestorijanci - dočekivale su ih kao istinske osloboditelje. Bili su siti
terora isključivosti “ortodoksije” iz Konstantinopola. Otada su
te zajednice stoljećima živjele pod islamskom vlašću, pod posebnom zaštitom, zajedno sa Židovima, Sabijcima, Zaratrustrijancima i drugima kao “Ehl-ul-Zimme”, dijeleći dobro i zlo
različitih vremena i vladara kao i muslimani, ali zapravo nikad
dovedeni u pitanje ili ugroženi zbog svoje vjere. Činjenica da
EU, ne samo što najoštrije ne reagira na ta događanja, već čak
oglašava podršku onima koji otvoreno ugrožavaju tu, zaista
veliku, islamsku i civilizacijsku stečevinu, samo potvrđuje da i ta
naša vrlo perspektivna asocijacija mora još dosta raditi na sebi
i razumijevanju vlastitog interesa.
Hrvatska sada kao članica EU, s tradicijom visokih standarda u
zaštiti manjina, posebnom senzibiliziranošću za ta pitanja, a i kao
društvo s izuzetno visokim postotkom ljudi koji se izjašnjavaju kršćanskim vjernicima, na kraju krajeva i kao zemlja s autohtonom
muslimanskom manjinom i prijatelj muslimanskog svijeta, trebala
bi podići svoj glas i zahtjevati da se ugrožavanje kojem su izložene
kršćanske manjine, u Egiptu i naročito u Siriji, spriječi pod svaku cijenu, te da se, barem politički, osude oni koji su svojom aktivnošću
prouzročili tu vrstu teškog poremećaja stoljetnog (jamstva) sklada muslimana i kršćana u tim zemljama.
DISTANCIRANI MORSI
Utoliko je zanimljivo što su Al-Azhara i koptska crkva
stali uz vojsku i opoziciju u posljednjim revolucionarnim zbivanjima?
Najznačajniji imperativ Islama jeste zalaganje za uspostavu
Dobra i suzbijanje Zla. A najveće društveno zlo je dovođenje do
podjela u zajednici koje rezultiraju kaosom, uništavanjem ljudskih života, materijalnih dobara, perspektive i međusobnog povjerenja ljudi, te ugrožavanje pripadnika zaštićenih manjinskih
vjera za koje islamska vlast snosi odgovornost pred Allahom,
dž.š. Očito se ulema Al-Azhara pri opredjeljivanju rukovodila
Kur’anom i sunnetom Muhammeda, a.s., kao i ostalim šerijatskim izvorima. Što se tiče koptske crkve, razlozi za opredjeljivanje identično Al-Azharovom su jasni već na prvi pogled te, uz
ostalo, potvrđuju svjesnost pripadnika egipatskog naroda da
kršćanstvo i islam, kao sestrinske univerzalističke religije, dijele potpuno ista temeljna ljudska stremljenja i vrednote.
Mnogi povezuju Morsijev pad s njegovom odlukom da se
oštro distancira od sirijskog režima. Navodno je ta odluka za
vojsku bila kap previše.
Morsi je po svome svjetonazoru, ukupnom habitusu od
samog početka najoštrije distanciran od sirijskog režima. Nije
stoga bilo nikakve potrebe, osim možda providno taktički, za
nekim eksplicitnim oštrim distanciranjem. Za političara tipa
34
INICIJATIVA AL-AZHARA U DESET TOČAKA
Al-Azhar je sada ustavna institucija prvog reda, neovisnog tijela sa zadaćom propovijedanja Islama u Egiptu i cijelom svijetu, čiji
učenjaci moraju biti konzultirani (oživljavanjem kur’anskog instituta
Šure, obveznog savjetovanja vlasti s vjerskim učenjacima kao nositeljima znanja) u svim pitanjima koja se tiču Šerijata. Inicijativa AlAzhara od 10 točaka iz ožujka ove godine počinje pravom na život
koji jamče sve religije i zakoni, odnosno svetim karakterom ljudskog života, izostanak čijeg priznanja nanosi zlo svakoj naciji ili
društvu. Ističe se kako mora biti uspostavljena jasna razlika između
političkog djelovanja i nasilne zločinačke aktivnosti, što je posebno
bitno s obzirom na dosadašnja iskustva “arapskog proljeća”, gdje
su se pod firmom “političkog djelovanja” i “volje naroda” krile i provodile aktivnosti sasvim druge naravi. Zalaže se za isticanje upravo
one dužnosti države i njenih institucija, kakvoj se praktički svjedočilo u postupanju vojske. Osuđuje se, pod prijetnjom državne i religijske sankcije, bilo koji oblik nasilja. Traži se kažnjavanje, kao i etičko
žigosanje poticanja na nasilje, klevetanja, širenja glasina protiv javnih osoba i entiteta. Al-Azhara se poziva na kulturu miroljubivog
dijaloga, te na pripremanje mlađih generacija za takav tip komunikacije, na ozbiljan dijalog različitih političkih grupa usmjeren na
oživljavanje kulture štovanja različitosti, posebice u vremenima
krize. Pledira se i na zaštitu egipatskog društva od poziva na sektaštvo i rasizam, od ilegalnih naoružanih skupina te od strane intervencije. Na kraju se odgovornost za zaštitu egipatske države stavlja
na dušu svima: vlasti, oporbi, narodu, mladima, starima, političkim
strankama, grupacijama i pokretima.
SEKULARIZAM POVIJESNA STEČEVINA
Sekularizam je neosporno povijesna stečevina, bez obzira na to
što se iz ideološke perspektive religije koja ima političke pretenzije
uglavnom doživljava kao retrogradan fenomen koji predstavlja rastakanje religijskih vrednota. Sve su velike univerzalističke religije u
određenom razdoblju značile napredak ka afirmaciji općeljudskih
vrednota. Kao civilizacijska stečevina, sekularizam nije protivan religiji, pa niti samoj prisutnosti religije u javnoj sferi, već je protivan
političkim pretenzijama nametanja religije kao isključivog regulativa življenja društvene cjeline. Kao takav, sekularizam je nezamjenjiv
jamac prava kako pripadnika drugih religija, tako i ljudi koji ne osjećaju pripadnost bilo kojoj religiji.
IDEJA ISKLJUČIVOSTI U APOLOGETICI KAPITALIZMA
Istina, postoji i drugi aspekt, koji se prvenstveno odnosi na karakter povijesnih kretanja u čijem se kontekstu sekularizam pojavio, pa onda i na karakter tim kretanjima uspostavljenih društava.
Radi se o etabliranju kapitalizma, čija je ideologija svoj način eksploatacije temeljen na odnosu najamnog rada i kapitala, te tome odgovarajuće oblike manipulativne politike, proglasila jedinim prirodnim
načinom postojanja društva. Ta se ideologija isključivosti u osnovi
održala u apologetici kapitalizma do danas, postajući samo sofisticiranijom u sve višem stupnju iracionalnosti. Odnos kapitalističke
ideologije prema vlastitoj društvenoj strukturi može se nazvati i
“svjetovnom posvećenošću”. Dakle, isključivost se ne odstranjuje,
već samo mijenja povijesni sadržaj i oblik.
BILTEN 144
INTERVJU
Morsija, sirijski režim ne može biti drugo do “neislamski”, “sekularni”, “nedemokratski”, “tiranski” i tome slično. Prirodom
svog političkog mentaliteta, a i interesa, takav će političar u sirijskom slučaju uvijek iz dna duše biti za pobunjenike koji se deklariraju demokratskim i islamističkim, ma što konkretno radili.
Stoga zbog neke takve odluke, same po sebi, Morsi sigurno nije
pao. Koliko bi se ticalo ogromnog broja egipatskih ljudi, može
se slobodno reći da je Morsi pao zbog dojma koji je, u ovih oko
godinu dana na vlasti, ostavio u pogledu svojih sposobnosti da
donese neki boljitak, ili još važnije zbog “postignuća” ostvarenih u tome vremenu.
Ima li u današnjim zbivanjima u Egiptu ikakve naznake da
je moguć preokret u arapskom svijetu?
Naznake, pa i snažno izražena stremljenja za preokretom
postoje. Velikom broju Egipćana, kako posljednja događanja
bjelodano pokazuju, dosta je politika koje objektivno, iz ovih
ili onih razloga, donose samo podjele, sukobe, krv i nesreću. A
zbivanja u Egiptu rijetko kad su bez odjeka u ostatku arapskog
svijeta. Treba istaknuti izuzetno zrelo i odgovorno ponašanje
vojske. To treba istaknuti tim jače, što se to inače rijetko čini,
opet logikom folklorističkog, populističkog i formalističkog
shvaćanja, ovaj put pojmova poput demokracije, legitimiteta,
legaliteta. Te se mantre često ponavljaju iz nerazumijevanja,
ali još češće se ponavljaju i njihovo ponavljanje koristi upravo
iz razumijevanja, ali s motivacijom održavanja stanja nestabilnosti u najvećoj arapskoj državi, na Mediteranu itd. Činjenica je da se egipatska vojska pokazala, ne samo općenito kao
čuvar ustava i civilizacijskih stečevina, koje se u ime demokracije, opet želi uništiti, nego i doslovno kao čuvar ljudi, njihovih
života, sigurnosti i imovine, javnog i privatnog vlasništva, izraz
stvarnog narodnog interesa. Već smo rekli, ali ponovimo zbog
izuzetne važnosti, da je na istoj liniji dubokog uvažavanja zbilje i
čovjeka u njoj i institucija najvišeg religijskog i moralnog autoriteta u islamskom svijetu - Al-Azhar, kao i koptska crkva. Svoja
RUJAN 2013.
stajališta i prijedloge akcije koji se odnose na izlazak Egipta iz
nastale krizne situacije, Al-Azhar je pregnantno izrazio svojom
inicijativom objelodanjenom koncem siječnja 2013. godine.
INTERVENCIJA VOJSKE
Nije li vrijeme da diktatori siđu s povijesne scene i u arapskom svijetu? Svaka je vojska po logici svog ustrojstva diktatorska pa nije moguće da je samo njeno djelovanje bilo pozitivno?
Ako provodi svoju ustavom predviđenu ulogu, štiti ustavni poredak i sigurnost života i imovine građana, sprječava užas građanskog rata i kaosa, osigurava zaštitu manjinskih zajednica i druge
ugrožene civilizacijske stečevine, onda je njeno djelovanje valjda
pozitivno. Egipatska vojska nije intervenirala u tuđoj državi, da bi
tamo uvela tip “demokracije” po ukusu neke korporativno-političke “civilne” vrhuške i u skladu s profitnim interesima vojno-industrijskog kompleksa, ne vodeći uopće računa o ljudskim životima, zar ne? Niti je, pak, legalna i legitimna intervencija egipatske
vojske u vlastitoj državi motivirana željom za uspostavom vojne
vlasti (poput nekadašnje diktature velikih saveznika demokracija,
kao što su bili Pinochet ili Videla na primjer). Dakle, egipatska vojska nije izvela nikakav vojni udar. Intervencija je očito motivirana
željom da se omogući upravo zaštita i normalizacija života ljudi i
što skoriji prijenos vlasti na civilna tijela. Svakako je vrijeme da sa
povijesne scene siđu diktatori koji ugrožavaju ili prijete ugrozom
temelja društva i države. Što se arapskih diktatora tiče, egipatska
vojska je praktički pokazala da se u tome slaže s nama. Ali vrijeme
je da s povijesne scene siđe i nešto što je danas daleko veća opasnost za svijet od klasičnih diktatora - diktat otuđenih struktura
neizmjerne moći, koji (diktat) sve što smatra da mu je u interesu,
ma koliko grozno bilo, opravdava zavijanjem u formu atraktivnih
pojmova “demokracije”, “ljudskih prava”, “legitimiteta” i sl.
Jagoda VUKUŠIĆ (“Novi list”, 20.07.2013.)
35
ŽIVOT U VJERI
U POVODU NASTUPAJUĆEG MJESECA HADŽA
Smisao i simboli hadža
Hadž je sveukupnost onog što je dragi Bog htio
saopćiti čovječanstvu
“Bog je učinio Kabu, Nepovredivi Hram, preporodom (ar. kijamen) za ljude...” (Kur'an, 5,97)
*******
“Jednom dok je Allahov Poslanik – Božji blagoslovi i mir s
njime! – bio u džamiji na Mini prišla su mu dva čovjeka, jedan
od ensarija (stanovnika Medine), a drugi iz plemena Sekif, i
upitali ga:
– O Allahov Poslaniče, došli smo da te za nešto (u)pitamo.
– Ako hoćete, obavijest ću vas o tome što me želite pitati, a
ako hoćete, ja ću šutjeti a vi me pitajte! – odgovori on.
– Onda nas ti obavijesti o tome, o Allahov Poslaniče! – povikaše oni.
– Tada se on okrenu ensariji i reče: Došao si da me pitaš
o svom izlasku iz kuće i zapućivanju ka Bejtu-l-haram (Kabi u
Mekki) i nagradi koja ti za to pripada; zatim o dva rekata koja
ćeš klanjati na mjestu Mekami-Ibrahim nakon obilaska oko Kabe (tavafa) i nagradi koja ti pripada za njih; o žurnom kretanju
(s'aj) između brežuljaka Sefa i Merva i nagradi za to; o stajanju
(vukuf) na Arefatu i nagradi koju ćeš za to imati; o klanju kurbana i nagradi za nj; o bacanju kamenčića na džemretima (na Mini)
i šišanju glave i nagradi koju ćeš za to imati, te o obilasku oko
Kabe (tavafu zijare) nakon toga i nagradi koja za to slijedi.
– Tako mi Onoga Koji te je s Istinom poslao, došao sam da
te pitam o tome! – reče ensarija.
– Potom Allahov Poslanik – Božji blagoslovi i mir s njime! –
nastavi: Kad izađeš iz svoje kuće i zaputiš se ka Kabi u Mekki za
svaki koračaj tvoje deve Allah Svevišnji ti upisuje jedno dobro, a
briše jedan grijeh; za dva rekata koja klanjaš poslije obavljenog
tavafa pripada ti nagrada kao da si oslobodio jednog roba od
Ismailovih potomaka; za s'aj između Safe i Merve pripada ti nagrada kao da si oslobodio 70 robova; kad budeš stajao na Arefatu Allah Svevišnji se spušta na zemaljsko nebo i diči se pred
melekima s vama hadžijama, riječima: 'Moji robovi su Mi došli
iz dalekih krajeva kosa raščupanih i prašnjavi žudeći za Mojim
Džennetom. Zato, kada bi vaši grijesi bili toliki koliko ima zrna
pijeska i kapljica kiše ili morske pjene, Ja ću ih uistinu oprostiti.
Sada se raziđite, o robovi Moji, jer vama je već oprošteno, a i
onima za koje ste se vi zauzimali!'; a za bacanje kamenčića na
džemretima (na Mini) pripada ti za svaki kamenčić koji baciš bit
će ti oprošten jedan od tvojih grijeha; kurban koji zakolješ ti je
sigurna zaliha u Stvoritelja Gospodara tvog; za svaku dlaku pri
šišanju glave upisuje ti se dobro djelo, a briše jedan grijeh; a što
se tiče tvoga tavafa oko Kabe nakon svega toga, pa ti ga činiš
potpuno čist od grijeha, i tada ti dođe melek, stavi svoje ruke na
36
tvoje plećke i kaže: 'Radi za ono što dolazi jer tebi su oproštene
grijesi prošli!'”
(Hadis, Bezzar i Taberani u zbirci El-Kebir,
prenoseći od Ibn Omera, radijallahu 'anhu)
*******
“Čvrsto sam se uvjerio da je hadž najveći ibadet.” (Ebu Hanife)
*******
“Općenito gledano, hadž jeste usmjerenost ljudskog bivstvovanja ka Bogu. Prikaz tajne filozofije stvaranja sinova Ademovih. Otjelovljenje te filozofije. Naprosto, hadž je nalik stvaranju, i, istodobno, nalik Ummetu. Naposljetku, hadž je objelodanjenje tajne stvaranja čovjeka, objelodanjenje islamskog nauka
onakvog kakvim ga je načinio Bog. Jezik tog objelodanjenja je
pokret. Glavni likovi: Adem, Ibrahim, Hadžera i Iblis. Pozornica: Područje Nepovredivo i Harem Nepovredivi, Mes'a, Arefat,
Meš'ar i Mina. Simboli: Kaba, Safa i Merva, dan i noć, smrknuće i
svanuće, idol i žrtva, odjeća, i ukras, ihram...
A glumci?
To je najzačudnije; samo jedan – ti! Tko god da si, muškarac ili žena, star ili mlad, crn ili bijel, samim tim što sudjeluješ
na sceni imaš i glavnu ulogu. Ti si i Adem, i Ibrahim, i Hadžera,
i, u svojoj nepokornosti Bogu, Iblis! To je teatar u kome jedna
osoba igra sve uloge. On je glavni junak priče, ali i dizač zastora. Sve generacije, svi ibrahimovski ljudi na Zemlji pozvani su da
učestvuju u ovoj čudnoj predstavi.
Bilo tko i bilo otkuda, ako može da stigne do zgrade, izlazi na
scenu i preuzima glavnu ulogu. On je glavni junak i istovremeno
igra sve uloge. Ovdje nema podvojenosti, nema razlika, nema
podjela: svi su jedan, a jedan je svi. Islam ljude vidi tako!”
(Dr. Ali Šeriati)
BILTEN 144
ŽIVOT U VJERI
Navedeni citati (po jedan kur'anski i hadiski i dva tradicijska)
odražavaju samu bit i smisao obreda hadža. Zaista, obred hadža jeste preporod za čovjeka i ljude uopće; on jeste čovjekovo
potpuno osvješćenje i pročišćenje od svakojakih grijeha pa je
zato najbolji vid robovanja Bogu jednom jedinom i, naposljetku,
on jeste pokazanje tajne stvaranja samog čovjeka i usmjerenje
njegova bivstovanja njegovom Stvoritelju i Gospodaru.
Ovaj prigodni tekst nije kazivanje o propisima i načinu obavljanja hadža. Onaj koji želi upoznati propise o obavljanju tog petog islamskog šarta (peti temelj islamskog vjerovanja) potražit
će za to neki od fikhskih udžbenika. Svrha ovog teksta je, ustvari, pokušaj otkrivanja smisla ili smislova obreda hadža. Međutim,
to otkrivanje je moguće samo ako se prethodno razumije sam
smisao predanosti Bogu Jednom Jedinom (ar. islam), odnosno
dobro upozna čovjek koji već jeste u toj predanosti (musliman).
A to se može postići samo putem osobnog istinskog robovanja Bogu Svevišnjem (ibadeta) pa, prema tome, i putem osobnog iskustva hadža. Jer hadž je, ustvari, sama bit tog robovanja;
hadž je čovjekovo kretanje ka Bogu, točnije, kretanje od sebe
ka Stvoritelju, Gospodaru svome; on je i nakana (nijjet), i odziv
(“Odazivam Ti se moj Bože, odazivam”!) na poziv Božji (“I obznani ljudima hadž!”), i kretanje i cilj tog kretanja.
Ono što otežava razumijevanje smisla ovog jedinstvenog
propisa i obreda koji vrše predani Bogu (muslimani) jeste jezik
kojim se on saopćava. Ovdje je sve sama simbolika ili “jezik tajanstva”. Zaista, u obredu hadža skoro da i nema riječi; sve su
sami pokreti, i to “pokreti koji šute”. Osim (po)teškoće s jezikom, postoji (po)teškoća i sa njegovim sadržajem. Jer hadž nije
goli propis, nije ideja koja se samo jednom ispoljava i ushićuje
“samo jednu generaciju ili jedno pokoljenje a da u narednim generacijama i vremenima ona bude samo puko ponavljanje, bez
duha, novog smisla, i novih riječi koje je iskazuju”.
Hadž, jezički, znači namjera i nakana da se čovjek zaputi na
hadžiluk u Mekku zarad izvršenja obilaska oko K'abe (tavaf),
žurnog hodanja između brežuljaka Safa i Merva (s'aj), zadržavanja na visoravni Arefata (vukuf) i kod Meš'aru-l-harama na
Muzdelifi, bacanja kamenčića na džemretima na Mini (redžm),
te ponovnog tavafa oko Kabe u Mekki (tavafi-zijare). Ove obrede hodočasnici vrše obučeni u posebnu, jednostavnu odjeću
(ihrami) koju čine samo dva bijela čaršafa.
Svi veliki znakovi i simboli Božije vjere (dinullah) na Zemlji
su u gradu Mekki i njezinoj okolici. Najveći i najznačajnijih od njih
jeste Kaba, prvi Božiji hram podignut na planeti Zemlji:
“Zaista, prvi hram podignut za ljude jeste onaj u Bekki (jedan
od brojnih naziva, sinonima za Mekku, prim. prev.); blagoslovljen je on i uputa svjetovima. U njemu su znamenja jasna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim. Onaj ko uđe u nj, siguran je. Zato
je hodočašće toga hrama dužnost prema Bogu onih ljudi koji su
u stanju stići do njega. A što se tiče onih koji pokrivaju (niječu)
Istinu, pa Bog, uistinu, ne ovisi od svjetova.” (Kur'an, 3, 96-97)
Jasna i očevidna znamenja ('ajatun bijjinatun) koja se spominju u ovim kur'anskim ajetima odnose se: na Božju jednoću i nedostižnost koju simbolizira Kaba; na kontinuitet vjerskog iskustva čovječanstva koji simbolizira Drevni hram (Bejtu-l-'atik) u
njoj, koji je ujedno i prvi podignuti hram za čovječanstvo uopće;
te na bratstvo svih vjernika koje simbolizira Kibla jer predani Bogu (muslimani), ma gdje bili, okreću se u svome klanjanju prema
jednom istom središtu, prema jednoj istoj “žarišnoj točki”.
Ta blagoslovljena mjesta su duhovni i povijesni ambijent
svih muslimana. Zato su svi muslimani dužni, ako su u mogućnosti, da bar jednom u životu, u određenom vremenu za to, hodočaste ta mjesta i tako izvrše obred hadža.
Osnovna svrha boravka u tim blagoslovljenim mjestima i
vršenja obreda u njima jeste veličanje Stvoritelja i Gospodara
svjetova: “Obilazak oko K'abe (tavaf), žurno hodanje između
brežuljaka Safa i Merva (s'aj) i bacanje kamenčića na džemretima (na Mini) propisani su zarad spominjanja i veličanja Allaha
Svevišnjega.” (Hadis)
Kaba ima oblik kocke. Ljudi oko nje neprekinuto kruže, a u
vrijeme zajedničkog klanjanja, svrstavaju se u (koncentrične)
krugove. Tako je Kaba vazda u centru. Lica i pogledi klanjača su
usmjereni ka njoj. Šireći se, ovi koncentrični krugovi obuhvataju
cijelu zemaljsku kuglu. Ako se ima na umu da muslimani u raznim
mjestima klanjaju pet puta u toku dana i noći i da vrijeme toga
klanjanja ne pada svuda u isto vrijeme, nego se uređuje prema
kretanja Sunca, može se sa sigurnošću zaključiti da je ogroman
broj muslimana u svakom trenutku vremena i mislima i fizički
okrenut prema tom središtu. To njihovo zajedničko osjećanje
snažno podsjeća na činjenicu da ibadet Bogu Jednom Jedinom
predstavlja samu bit ljudskog života na Zemlji. Također, to osjećanje jača sponu koja povezuje sve muslimane, ma gdje oni žive.
RUJAN 2013.
37
ŽIVOT U VJERI
Žurno hodanje između brežuljaka Safa i Merva (s'aj), između ostalog, na praktičan način podsjeća na potrebu da čovjekov život i sva njegova nastojanja budu u okviru Božijih granica (hududullah). Te granice se ne smiju nikada prelaziti, jer to
predstavlja nasilje (zulm). Čuvanjem tih granica nastavlja se
kontinuitet i afrimacija ljudskog života, čija je osnova osjećaj da
svi žive za sve. Time se, ustvari, zadobiva njegova punina.
Simboli hadža: Arefat, Meš'ar i Mina (znanje, svijest i ljubav) čine zajedno potpunost predanosti Bogu (islam). “Da je
Arefat jedina etapa, to bi značilo zadovoljenje samo sa razvijenim materijalnim i znanstvenim životom, sa civilizacijom bez
duha. Ukoliko bi bili dovoljni samo Meš'ar i Mina bez Arefata, to
bi značilo da pogrešno razumijevamo Božju vjeru.” U toj vjeri,
čovjek je biće stvoreno od zemlje, no snagom pologa Božijeg
koji mu je povjeren, otpočeo je svoje kretanje s poznajom (Arefat je taj početak), znanjem o vanjskim realitetima. Narastanjem u znanju (Rabbi zidni ilmen: Gospodaru moj, povećaj me
znanjem!) stiže u sferu istinskog razumijevanja, samosvijesti ili
unutarnjeg znanja, “znanja o Putu i Uputi”.
Obredi hadža započinje osmog dana mjeseca zul-hidžeta
(Jemul-tervihe), u trenutku kada hadžije krenu od Bejtullaha
prema Arefatu. To je početak povrataka, približavanja Bogu. U
tom povratku postoje tri faze: stajanje na Arefatu (vukuf), zadržavanje na Muzdelifi (Meš'arul-haram), gdje se beru kamenčići koji će se potom baciti na džemretima na Mini, i kratak boravak na Mini. No, nije riječ o ovim mjestima. To su samo simboli
koje hadžija mora proći u svom kretanju. To su, ustvari, samo
tri zastajališta, i ništa više. Ono što oni simboliziraju razaznaje
se iz imena koja im je sam Bog nadjenuo: Arefat je simbol znanja i spoznaje. Meš'arul-haram na Muzdelifi označava istinsko
razumijevanje i svijest. Mina je simbol ljubavi i vjere. Od Kabe je
kretanje prema Arefatu (Inna lillahi: uistinu svi smo mi Božiji), a
onda od Arefata se vraća ka Kabi (ve inna ilejhi radžiun: i, uistinu,
svi se mi Njemu vraćamo!). Stojeći na visoravni Arefat, čovjek
saznaje i spoznaje; zadržavajući se na Muzdelifi i tragajući za
kamenčićima, zadobiva istinsko razumijevanje i (samo)svijest,
dok boraveći na Mini, uranja u istinsku ljubav (mehabba) i sigurnost (emn) i tako doseže razinu potpune predanosti (islam).
A to troje zajedno čine istinsku vjeru u Boga višnjeg (dinullah).
Znanje kao takvo je dostupno svima, do (samo)svijesti ne stignu mnogi, a ljubav je privilegija samo pravih sretnika.
Arefatsko znanje je ukupnost, meš'arska svijest je individualnost. Zato su stvarnosti brojne i različite. Slika stvarnosti
je onoliko koliko ima pojedinaca. Nasuprot tome, Zbilja je vazda jedna. Arefat, Meš'ar i Mina su na taj način čvrsto povezani. I
samo tako povezani označavaju blizinu Konačnom Cilju - Bogu
dragom.
Bajram ('id) je sam vrhunac radosti što se stiglo u samu blizinu Konačnog Cilja.
Hadž je sveobuhvatni, objedinjavajući ibadet jer sažima
ostale četiri temeljne islamske dužnosti: svjedočenje (Kelimeišehadet), klanjanje (salat), islamski post (sijam) i izdvajanje
određenog iznosa iz imetka (zekat); tako on objedinjuje povijesnu, društvenu i psihološku stranu čovjekova života. Dakle, on
je potpunost čovjekove predanosti Bogu Svevišnjem (islam).
I dok su psihološka, a donekle i povijesna dimenzija hadža izražene i prisutne u svijesti današnjih hodočasnika, njegova društvena dimenzija skoro da je potpuno zanemarena.
Uz nepobitnu činjenicu da je Kaba bila i ostala simbol istinske
predanosti i pokornosti Bogu Jednom Jedinom, svi muslimani,
posebno njihovi prvaci, trebalo bi da znaju da je Kaba, također, i
simbol njihova jedinstva, zapravo najveća i najznačajnija društvena institucija muslimaskog svijeta. Allahov Poslanik – Božiji
blagoslovi i mir s njim! - i prva generacija muslimana su to dobro znali. Poslanik je najvažnije odluke za muslimane saopćio
upravo u vrijeme hodočašća u Mekki, iako je Medina u to vrijeme bila politički centar Zajednice muslimana. I prvi vladari - halife su slijedili njegov primjer. Nažalost, vrlo brzo se odustalo od
te prakse. Potomci nisu bili na nivou svojih dobrih predaka. Na
kraju, hadž se sveo samo na emotivnu stranu, često nažalost i
pretjerano.
Potrebno je učiniti sve da hadž ponovo bude ono što je nekada bio: svakogodišnje učilište i mjesto gdje se predstavnici
muslimana iz cijelog svijeta upoznaju s teorijom i praksom učenja Allahove vjere, školom vjerovanja u Jednog Boga (tevhid) i
sudbinom muslimanskog naroda.
Tako hadž i dalje ostaje neiscrpna tema, koja će zaokupljati i
sve buduće naraštaje. Znakovi ili simboli hadža, koji najsnažnije
i najzornije odražavaju Božiju očitovanost, vazda će neodoljivo
privlačiti ljude. Oni će sve dok traje život na Zemlji odlaziti na
hadžiluk u Mekku i vraćati se svojim kućama nadahnuti, preporođeni i čisti od grijeha kao na dan kada su rođeni.
Uputimo i mi dovu Milostivom da doživimo tu blizinu s Njim,
da dosegnemo Konačni Cilj (š)to i jeste smisao i cilj našeg života i, ujedno, predstavlja najveću radost našu. (Amin!)
Mehmedalija HADŽIĆ
38
BILTEN 144
ŽIVOT U VJERI
DIJALOG KAO POTVRDA SURADNJE NA TRAGANJU ZA ISTINOM
Dijalog o dijalogu
UVOD
“Islam” jeste izvorno “mir” i “pokornost”. To je osnovni smisao tog pojma u Kur'anu Časnom i Sunetu Poslanika Muhammeda - Neka su na njega Božji blagoslovi i mir! Ta pokornost jeste
potvrđivanje načina kojim svako postojanje potvrđuje svoj položaj u mnoštvu. Sve što je stvoreno pokorno je Stvoritelju. To je
bitno polazište svakog svetog predanja: jedina vjera u Boga Višnjeg jeste pokornost. Iz te biti razvija se u povijesti, oko njezinog
prenositelja u ljudski jezik, zasebna civilizacija koju sačinjavaju
sama ta bit i njezini oblici. Zato je moguće reći da raznolikost religija jeste pokazivanje jedne iste biti u višestrukosti oblika.
Vjera islam u tom povijesno razvijenom obliku u civilizaciju ostaje stalno povezan s tom biti, u kojoj se dodiruje sa svakom drugom povijesnom religijom. U biti su ove religije jedno,
iako odvojene od svog središta mogu na povijesnoj razini biti
suprotstavljene i prividno neizmirljive. Težnja da se taj vjerski
univerzalizam potčini ideologijskim nacrtima neizbježno uzrokuje zamagljivanje svijesti i odgovornosti prema toj središnjoj
i odlučujućoj jednosti. Tek na toj osnovi religije postaju činitelj
napetosti i sukoba, gotovo posve odvojene od svoje usmjerenosti, miru kao višoj razini potvrde kretanja i jednosti kao počelu koje se objavljuje u mnoštvu.
Kur'an Časni i Sunet Poslanika islama nalažu dijalog kao neophodni put i način razumijevanja spomenute biti i pokušaj njezina
dosezanja. Njihov poziv dijalogu jeste jedna od vjerskih dužnosti u
islamskom učenju. Dijaloška komunikacija je neophodna da bi se
bilo u duhu ove Božje zapovijedi. muslimani i zajednica koju oni čine
su po svojoj naravi otvoreni i komunikativni. Prema tome, dijalog
kao potvrda suradnje na traganju za istinom ima utemeljenje u
Božjoj vjeri. Istina, Kur'an u kojem su naznačene razne vrste dijaloga, ukazuje i na čovjekovu sklonost da vodi polemiku.
Islamska civilizacija je bila samo logičan rezultat uspješnog
dijaloga kojeg su muslimani vodili s drugima, sa samima sobom, u duhu svog odnosa prema Bogu. Ostaje, međutim, golemo pitanje: znaju li muslimani danas čitati i razumijevati svoja
sveta predanja u gore naznačenom duhu? I znaju li valjano koristiti vlastiti um i imaju li svijest i znanje o svijetu u kome žive?
U ovome radu naznačene su nužne pretpostavke za vođenja
uspješnog dijaloga između muslimana i ne-muslimana kao i
među samim muslimanima.
PROBLEM
Dijalog “Islama i Zapada” i/ili “kršćanstva i islama” su najčešći obrasci kojima bi, prema osjećanju većine njihovih korisnika,
valjalo nazvati odgovor na neke od političkih, kulturnih i ekonomskih problema suvremenog svijeta. Iako su te konstrukcije
preplavile medije, one su kognitivno gotovo prazne i beskorisne. Ne postoje nikakvo ni homogeno biće “Islama” ni homogeno biće “Zapada”. Budući da oni ne postoje, nikakav dijalog
RUJAN 2013.
među njima nije moguć. To isto vrijedi i za odnos “kršćanstva”
i “islama”.
Dijalog je moguć među stranama, a to uvijek znači među osobama, koje imaju subjektivitet. Takav subjektivitet može biti nepredstavnički i predstavnički. Svaki čovjek ima neosporiv i trajno
valjan nepredstavnički subjektivitet: to znači da je on osoba koja
sebe može predstavljati. Uz to, svaka osoba može imati i predstavnički subjektivitet. Za to je mogu ovlastiti drugi pojedinci,
skupine, organizacije, ustanove, države ili skupine država. Takvo
predstavljanje može biti na različite načine određeno. I za nepredstavnički i predstavnički subjektivitet postoje odgovornosti.
Muslimani su danas, jednako kao i kroz cijelu historiju,
svjetska zajednica različitosti, i to jezičnih i rasnih, ideoloških i
političkih, kulturnih i regionalnih, državnih i etničkih. Nijednom
ideologijom i organizacijom nije moguće obuhvatiti svu tu različitost. Kao takvi oni ne mogu ni na koga prenijeti potpuni predstavnički subjektivitet. To mogu uraditi oni kao pojedinci, grupe,
organizacije (etničke, kulturne, profesionalne, građanske, itd.), i
države. Nikakva elita ne može predstavljati sve muslimane, niti za bilo kojeg počinitelja krivičnih djela može biti kriv bilo koji
musliman samom činjenicom takvog bivanja. Prema tome, nijedno od tih predstavljanja ne može pretendirati na univerzalni
značaj i obuhvat. Opasnost s kojom se muslimani susreću jest
prihvatanje parcijalnih predstavljanja kao univerzalnih.
MOGUĆNOST DIJALOGA
Preduvjet uspješnog dijaloga jest prepoznavanje i priznavanje njegovih sudionika kao nepredstavničkih i predstavničkih subjekata. Niko ne može neupitno govoriti “u ime Islama”.
Svaki govor o Islamu je ograničeno tumačenje govornika, pa
je on u tome govorenju odgovoran prvo kao nepredstavnički
subjekt, a potom kao predstavnički subjekt u obimu prenijetih i
jasno određenih prava. Danas se u predlaganju dijaloga prema
fantazmagoričnoj dihotomiji “Islam i Zapad” polazi od postavke da je svakome čovjeku jasno značenje oba ta pojma koja su
postavljena u binarnu oprečnost. Kada to neki od muslimana
39
ŽIVOT U VJERI
prihvati, on potvrđuje preovlađujuću predrasudu o determiniranoj i neosporivoj viziji Islama kao predmeta/bića znanja. Takvim prihvaćanjem se zamagljuje odgovornost svakog čovjeka pred pojavama ugrožavanja ljudskog dostojanstva, ljudske
bijede, kršenja neotuđivih ljudskih prava, uništavanja prirodnih
i kulturnih dobara koja pripadaju cijelom svijetu, činjenju neprihvatljivih djela protiv čovječnosti, itd. A odgovornost svih ljudi
za takva djela ne može biti ograničena ili uvjetovana grupnim,
etničkim, regionalnim, rasnim ili religijskim razlikama.
Dijalog je moguć i poželjan, i to među svima koji u njega žele ući, bilo kao nepredstavnički bilo kao predstavnički subjekt.
Pretpostavka njegove korisnosti je priznanje obiju strana da
svaka pojedinačno zna o sebi više nego druga, te da je svaka
koristan izvor znanja onoj drugoj. Dijalog bez otvorenosti obiju
strana prerasta u nasilje jedne nad drugom.
Dijalog između muslimana i kršćanina - ali u istoj mjeri između muslimana i hindusa, muslimana i budiste, muslimana i
konfučijanca, te muslimana i bilo kojeg drugog čovjeka – jest
jedini način provjeravanja i unapređivanja vrijednosti muslimanskog subjektiviteta u ljudskoj ukupnosti. Taj se dijalog ne može
voditi općenito i apstraktno. Musliman koji u njega ulazi jeste
vazda konkretan čovjek, s konkretnim i ograničenim znanjima i
ovlaštenjima. Konkretan je i drugi sudionik u tome dijalogu. Tako
je u slučaju kada dijalog vode neki kralj s kraljem, predsjednik s
predsjednikom, vjerski poglavar s vjerskim poglavarom, mornar
s mornarem, itd. Pretpostavka uspješnosti dijaloga jest predstavljanje sudionika: musliman ima neosporivo pravo da predstavi sebe drugoj strani u dijalogu, ali i neosporiv dug da prihvati i
prizna to kako se druga strana predstavlja njemu.
Kolektivni subjektiviteti – kakvi su, naprimjer, grupa, organizacija, država – mogu voditi dijalog preko svojih predstavnika. Njihove jezičke, etničke, rasne, državne, religijske i druge
razlike nisu savladive. Svaki pojedinačni i kolektivni subjektivitet jamči njegova neponištiva razlika. Te razlike u vremenu i
prostoru moguće je transcendirati jedino onim što transcendira vrijeme i prostor. (U slučaju ljudi koji vjeruju u Boga upravo ta
vjera može objedinjavati te razlike.)
Kada su mogući sudionici dijaloga pristali na njegovu potrebu i vođenje, pa priznali pravo da se jedan drugom autoritativno
predstave, određuje se predmet dijaloga. Nikakav dijalog nije
40
moguć ako strane koje u njemu sudjeluju nisu suglasne o predmetu o kojem raspravljaju.
PREDMET DIJALOGA
Za muslimane su danas ključna slijedeća pitanja: preovlađujuća i reificirana (opredmećena) slika “islama” među muslimanima i ne-muslimanima, preovlađujuće redukcionističko
shvatanje muslimanske globalne pluralnosti, preovlađujuća
nemuslimanska slika muslimana, nepostojanje hijerarhije problema kojima se muslimani bave među sobom, neizgrađenost
hijerarhije predstavljanja zajedničkog interesa od porodičnog
do globalnog okvira, nepostojanje konsenzusa o raspodijeljenoj pravdi, nepostojanje komunikacijskih zajednica među muslimanima, kompleks inferiornosti i snishodljivosti, nepostojanje suglasnosti o univerzalnom prirodnom i kulturnom naslijeđu muslimana koje je nepovredivo.
Kada se pitanje o predmetu dijaloga odgovara s muslimanske strane, onda ono mora biti određeno u skladu s hijerarhijom problema s kojim se ti koji određuju predmet dijaloga
odlučuju baviti. Prema tome, za muslimane postoje sinkrono
dva pitanja o dijalogu. Prvo je o dijalogu među muslimanima, o
subjektivitetima koji ulaze o dijalog i problemima koji su predmet tog dijaloga. Drugo pitanje je dijalog muslimana s ne-muslimanima. Nijedan od tih dijaloga ne može biti ograničen ni s
jedne strane. Nijedna strana koja ulazi u dijalog ne može imati
apsolutni predstavnički subjektivitet.
ZAKLJUČAK
Polazište u dijalogu pretpostavlja punu ravnopravnost svih
njegovih učesnika. Dijalog se vodi na način da se iznose samo
valjani argumenti. Zato je svaki pokušaj svojatanja najpogubniji
za uspješan dijalog.
Priznajući sve oblike Božje objave i sve njezine vjerovjesnike njihove prenositelje u ljudski jezik, u povijest, vjera islam priznaje
duhovni i povijesni kontinuitet i legitimitet čovječanstva. Svi ljudi su
Božja stvorenja i imaju pravo na sve ljudske vrijednosti. Vjera islam
je u svom naučavanju upotpunjenje svih oblika svetog predanja i
predstavlja “dovršeni krug” Tewhida (vjerovanja u Jednog Boga)
koji jeste zajedničko obilježje povijesnih religija.
Mehmedalija HADŽIĆ
BILTEN 144
ZANIMLJIVOSTI
HUTBA REISU-L-ULEME MR. HUSEINA EF. KAVAZOVIĆA U STOCU
Neznanje je otrov za vjernike
Reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović 23. kolovoza 2013.
imamio je džumu namaz i održao hutbu u u Sultan Selimovoj
(Carevoj) džamiji u Stocu. Reisovu hutbu prenosimo u cijelosti.
svakodnevno više puta. Muslimani su izgubili svoje duhovne oči
i srčani vid. Ummet se pretvorio u slijepca, kojeg vode drugi i
diktiraju mu kako i kuda da se kreće.
Veliki dio čovječanstva, koji tako ambiciozno zovemo
islamskim svijetom, guši se pod teretom vlastitih zabluda i tuđih zavjera, spregnutih zajedno, a čiji su krajnji rezultat duhovna
i materijalna pustoš, bijeda i očaj.
U tom istom svijetu veoma su glasni muslimani koji za sebe
tvrde da slijede Poslanikov sunnet, kao i oni koji za sebe kažu
da slijede Poslanikovu porodicu Ehlu-l-bejt. Ni jedni ni drugi danas ne znaju o čemu govore. Jer, i jedni i drugi bi trebalo da budu
duhovna braća! A nisu! Postali su duhovni stranci, koji gledaju
kako će jedni drugima nauditi.
Takvo je stanje muslimana na početku XXI. stoljeća. Troše
se ogromni novci kako bi se dokazalo ko je u pravu, a sve se
plaća krvlju muslimanske nejači i sirotinje, od Iraka, preko Sirije do Egipta. Zar je moguće da su neki muslimanski uglednici i predvodnici prije nekoliko godina Sadama Husejna nazivali
Jezidom (suvremenim ubojicom hazreti Husejna, koji je zulum
činio i ubijao nevine Kurde i šije u Iraku), a da to, samo nekoliko
godina kasnije, ne kažu za Bašara al-Assada, koji istom žestinom ubija muslimane u Siriji? Šta se to dogodilo s moralom i
mjerilima muslimana?
Reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović
HUTBA – STOLAC, 23. KOLOVOZA 2013.
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i
oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu
ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na
pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da
je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu
poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što
nastupi Sudnji dan. Ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a tko se – Njemu i Njegovom Poslaniku
– ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Gospodar muslimana u Svojoj Knjizi poziva sve ljude: “Reci:
'O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i
na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, život i
smrt Njegovo su djelo – zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; Njega slijedite – da biste na pravom putu bili!'” (Al-A'raf,
158)
Draga braćo i sestre, već više od dva stoljeća muslimani u
svijetu lutaju bespućima, nesposobni da prepoznaju svoj idejni pravac i očitaju putokaze koji će ih odvesti do pravog puta, o
kojem toliko mnogo slušaju i za kojeg mole svoga Gospodara
RUJAN 2013.
Zar prolijevanje nevine muslimanske krvi u Egiptu može biti
opravdanje za bilo kakav interes bogatih muslimanskih zemalja? Jesmo li sigurni da oni koji su ovo isplanirali danas u Egiptu
to isto neće ponoviti sutra na drugim mjestima? Neka muslimani razmisle u čije su se falange upregli, i čije oružje u rukama
drže! Jedno je sigurno, Muhammed, a.s., nije.
Braćo i sestre, slušam neke naše ljude, kako na našem lijepom bosanskom jeziku neodgovorno i u srdžbi drže zapaljive
govore, misleći da se time pomaže onima za koje misle da su
na pravoj strani. Podsjećam ih da je u vrijeme fitne, o kojoj i oni
žestoko galame, važniji umirujući ton. Braćo i sestre, potrebna
nam je voda da gasimo požar, a ne benzin da ga još više razbuktavamo. Nije li nas Poslanik, a.s., savjetovao da onda, kada
nas obuzme srdžba, abdestimo, sjednemo i smirimo se?! Jer,
srdžba neće nikakva dobra donijeti! Zar ne bi trebalo da se na
Poslanika ugledaju i kao on postupaju oni koji imaju najviše
znanja i koji nose breme vođstva na bilo kojoj razini muslimanske zajednice? To je njihov emanet i njihova odgovornost!
Braćo i sestre, kao reisu-l-ulema Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini, pozivam naše vjernike na suzdržanost od
teških i opasnih riječi! Podsjećam ih da je naša vjernička obaveza da uvijek budemo na strani potlačenih, jer je pogaženo njihovo pravo, bez obzira na to kakve stavove o njima zauzimali oni
koji imaju moć. Pozivam muslimane da se ponašaju u skladu s
Pejgamberovom uputom: “Pravi musliman je onaj od čijih ruku i
41
ZANIMLJIVOSTI
jezika su mirni drugi (muslimani), a (pravi) muhadžir je onaj koji
napusti sve ono što je Allah zabranio.” (Rijadu salihin, 211)
Osuđujem zlo i nasilje, pozivanje na nasilje i prijetnje. To nije
put vjernika. One koji su to učinili pozivam da se pokaju i upute
izvinjenje onima kojima su nanijeli bol. One kojima je bol nanesena pozivam da se strpe i oproste, jer je u Kur'anu rečeno:
“Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.” (Al-Shura, 43)
Ovo su vremena iskušenja za cijelu muslimansku zajednicu,
za cijeli ummet. Teške i neodgovorne riječi mogu unijeti nemir i
nanijeti zla koje nismo ni planirali. Zato pozivam vjernike da se
suzdrže od govora onako kako je to učinila i hazreti Merjema,
kada je vidjela da dalji govor samo produbljuje nesporazume.
Ovim putem i s ovoga časnog mjesta pozivam predstavnike
i službenike raznih organizacija iz muslimanskih zemalja kojima smo ukazali gostoprimstvo u našoj domovini da se suzdrže od onih radnji koje bi mogle povrijediti gostoprimstvo koje
im je dato. Iskreno cijenimo solidarnost koju su iskazali prema
nama i zahvalni smo na najmanjem obliku pomoći koja nam se
upućuje, ali nam je sada potrebno njihovo razumijevanje i djelovanje u pravom smjeru. Širenje sektaških učenja i pravaca je
štetno u Bosni i Hercegovini i djelovanje s tih pozicija je neprihvatljivo.
njima ima sigurno onih kojima je potrebna naša pažnja, makar i
samo lijepom riječi iskazana. Ne zaboravimo da smo sljedbenici
Poslanika, a.s.
On nas je mudro uputio svojim riječima: “Allahova Knjiga je
najljepši govor. Spašen je onaj čije je srce Allah time ukrasio,
a zatim ga nakon kufra, u islam uveo. Spašen je onaj ko je taj
govor odabrao mimo svakog drugog govora. To je najiskreniji
i najizražajniji govor. Što Allah voli, volite i vi. Neka se vaša srca
uvijek puna ljubavi prema Allahu. Nemojte da vam bude dosadno slušati Božiju objavu. Nemojte da vaša srca budu okrutna
prema tome. Obožavajte Allaha i njemu ništa ne pripisujte. Bojte se Allaha onako kako se treba bojati. U djelo pretočite ono
što govorite. Volite se međusobno u ime Allaha. Neka je na vas
mir i Allahova milost.”
Allahu Uzvišeni, daruj nam Svoju milost, oprosti nam grijehe i sačuvaj od džehennemske vatre. Učvrsti nas u namjeri da
samo Tebi ponizni budemo. Obdari nas voljom za ibadetima i
pokornošću i sačuvaj našu Zajednicu od velikih iskušenja. Primi
naša pokajanja i naše dove! Amin.
Mi smo zajednica ehli sunetskog učenja, hanefijskog
mezheba i tahavijsko-maturidijskog pravca u akaidu. Privrženi
smo svojoj tradiciji i svom učenju i nećemo ih se odreći. Druge
pravce i mišljenja prihvatamo kao dio ukupnog muslimanskog
nasljeđa i proučavat ćemo ih u našim medresama i na fakultetima. Zahtijevam od bosanskih alima, posebno u obrazovnim
ustanovama, da nepokolebljivo budu uz naše vrijednosti i naše
učenje.
Poteškoće koje imamo neće nas, ako Bog da, obeshrabriti.
Nastavit ćemo naš hod kao braća, sestre i prijatelji. Svima želimo da se kod nas osjećaju sigurno i učinit ćemo sve da tako
bude. Nećemo pristati na poniženje, jer je Poslanik, a.s., rekao:
“Tko se dobrovoljno pomiri s poniženjem, a ne bude prisiljen na
to, ne spada u naše redove.” (Taberani)
Braćo i sestre, živite svoju vjeru u predanosti Bogu, ispunjavanjem svojih obaveza i udaljavanjem od harama. Allah je rekao: Bojte se Boga koliko možete... Poslanik je pozvao: “Čuvaj
se zabranjenog pa ćeš biti najpobožniji čovjek.”
Neznanje je otrov za vjernike. Poslanik, a.s., kazao je da je
bolji jedan pobožan alim od hiljadu neukih pobožnih muslimana. Gledajte od koga ćete uzimati znanje o vjeri. Oni koji vas pozivaju na isključivost i koji ne unose sigurnost u vaša srca i našu
zajednicu nisu rabbanijuni, oni koji pozivaju Gospodaru svjetova. Na njih nas Kur'an upozorava: “Allah želi da vam oprosti, a
oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog
puta skrenete.” (Al-Nisa, 27)
Budimo pokorni Allahu i okrenimo lica jedni drugima! Pojačajmo naše ibadete i investirajmo u međusobne odnose: ljubavlju i pažnjom prema roditeljima, rodbini i komšijama. Među
42
Ovim putem i s ovoga časnog mjesta pozivam predstavnike i
službenike raznih organizacija iz muslimanskih zemalja kojima
smo ukazali gostoprimstvo u našoj domovini da se suzdrže od
onih radnji koje bi mogle povrijediti gostoprimstvo koje im je dato.
Iskreno cijenimo solidarnost koju su iskazali prema nama i zahvalni smo na najmanjem obliku pomoći koja nam se upućuje, ali
nam je sada potrebno njihovo razumijevanje i djelovanje u pravom
smjeru. Širenje sektaških učenja i pravaca je štetno u Bosni i Hercegovini i djelovanje s tih pozicija je neprihvatljivo.
Mi smo zajednica ehli sunetskog učenja, hanefijskog mezheba i tahavijsko-maturidijskog pravca u akaidu. Privrženi smo svojoj tradiciji i svom učenju i nećemo ih se odreći. Druge pravce i mišljenja prihvatamo kao dio ukupnog muslimanskog nasljeđa i
proučavat ćemo ih u našim medresama i na fakultetima. Zahtijevam od bosanskih alima, posebno u obrazovnim ustanovama, da
nepokolebljivo budu uz naše vrijednosti i naše učenje.
BILTEN 144
ZANIMLJIVOSTI
ISLAMSKI KULTURNI CENTRI I INTEGRACIJSKI PROCESI MUSLIMANA U EUROPSKA DRUŠTVA
Put do džamije u Ljubljani
U ovom radu nastojimo odgovoriti na pitanja koja se postavljaju u medijskom, političkom i javnom diskursu o izgradnji džamija i islamskih centara u Europi. Pod pojmom Europa u
ovom članku primarno se misli na njen centralni civilizacijski dio
ili Zapadna Europa, jer u perifernim dijelovima Europe, osim u
nekoliko slučajeva, problem izgradnje džamija i islamskih kulturnih centara nije izražen kao u Zapadnoj Europi. Ovaj rad ne
obuhvaća period arapske vladavine na Iberijskom poluotoku,
niti period osmanske vlasti u jugoistočnoj Europi.
*******
Periodizacija pitanja izgradnje džamija u Zapadnoj Europi
mogla bi se podijeliti u četiri faze. Prve džamije u Zapadnoj Europi bile su građene nakon Prvoga svjetskoga rata. Među prvim
džamijama u dominantno nemuslimanskoj sredini jeste džamija izgrađena 1916. godine u Logu pod Mangartom, Slovenija,
kao dar bosanskim vojnicima koji su se borili u Austrijskoj vojsci
na Soškom frontu u Prvom svjetskom ratu. Džamija je porušena odmah nakon Prvog svjetskog rata. Iza Prvog svjetskog
rata 1926. godine svečano je otvorena Velika džamija u Parizu,
kao znak zahvalnosti muslimanskim vojnicima koji su se borili
u redovima Francuske vojske. Prve džamije u Zapadnoj Europi građene su iz zahvalnosti vojnicima muslimanima koji su se
svojom krvlju borili za interese europskih sila. Drugi period je
izgradnja džamija neposredno iza Drugoga svjetskoga rata u
nekoliko europskih zemalja u suradnji s elitnim muslimanskim
krugovima, treći iza 70-tih godina 20. stoljeća kada se intenzivirala imigracija radnika u razvijene europske zemlje. Četvrti
period je nakon pada Berlinskoga zida koji je donio novi pogled
na ljudska prava i slobode u Europi. Istovremeno se u posljednjih dvadeset godina intenzivirala debata u medijima, političkim
krugovima, nevladinim organizacijama i javnom diskursu o pitanju islama i muslimana u Europi. U tom periodu znatno se povećao broj mjesta za molitvu (mesdžida) te izgradnja džamija u
zemljama Zapadne Europe.
Činjenica je da je veći broj muslimana uglavnom iz ekonomskih razloga, manji broj iz političkih, kulturnih i obrazovnih, doselio u razvijene zemlje Zapadne Europe poslije 70-tih godina
20. stoljeća. Integracija je stalni proces, pa ipak njihova integracija može se promatrati u kontekstu klasične teorije o kulturalnom šoku koji ima pet faza:
1. Honeymoon Stage - medena faza;
2. The Distress Stage - tjeskobna faza;
3. Re-integration Stage– reintregracijska faza;
4. Autonomy stage – autonomna faza;
5. Inependence stage – stupanj neovisnosti.1
Znatan je broj tekstova muslimanskih autora koji su idealizirali europski stil i način vlasti, te života općenito. Oduševljenja muslimanskih autora s početka 20. stoljeća nisu pomogla
da se razvije realan pogled na europski sistem ni unutar mu-
RUJAN 2013.
Ljubljanski muftija dr. Nedžad ef. Grabus
slimanskih krugova u većinskim muslimaskim zemljama niti
među muslimanima koji su se useljavali u europske zemlje. S
povećanjem broja muslimana u Zapadnoj Europi počela su se
otvarati pitanja iz stvarnoga života.
Značajan broj muslimana u Europi osjeća se kod svoje kuće, neovisno od domovine porijekla svojih roditelja i nastoji u
kontekstu zakona i mogućnosti koji mu se pružaju ostvariti i
realizirati svoja građanska i vjerska prava i dakako svoje pravo
na izgradnju džamija. Muslimani su sve do konca 20. stoljeća
u Europi uglavnom bili “nevidljiva” zajednica. Na dnevnom redu su bila druga “politička” i sigurnosna pitanja. Nakon velikih
prekompozicija političkih odnosa u svijetu i snagom vlastite
samoorganiziranosti počeli su ulaziti na javnu scenu zemalja u
kojima žive, a posebno je to postalo izraženo nakon tragičnih
događaja u svijetu s početka 21. stoljeća i pokretanje javne debate o islamu i muslimanima u Europi. U posljednjih dvadeset
godina pitanje izgradnje džamija postalo je jedno od najvažnijih
političkih pitanja u Zapadnoj Europi.
Pitanje izgradnje džamija i islamskih centara u Europi
ima vjersku, kulturnu i političku dimenziju. Legalna izgradnja
islamskog kulturnog centra zahtijeva propisanu proceduru. Ta procedura nekada traje godinama ili čak desetljećima.
Islam je u Zapadnoj Europi relativno novi društveni fenomen
zato su i pitanja povezana sa islamom često predmet javnih
i političkih debata. Slijedaća pitanja su važna: Ko uopće gradi
džamije, čije su džamije u Europi? Kakva je pozicija muslimana
u Europi? Dakako na ta i slična pitanja nije nimalo jednostavno
odgovoriti.
U tom kontekstu bi trebalo postaviti još jedno važno pitanje: Da li su u suvremenom društvu važnije moćne crkvene/
religijske ustanove ili vjerska učenja? Ni na to pitanje također
nije jednostavno odgovoriti. Da bi lakše razumjeli postavljena
pitanja možda nam može poslužiti razmišljanje profesora Rick
43
ZANIMLJIVOSTI
Torfsa, profesora na Fakultetu kanonskog prava, na Katoličkom fakultetu u Leuvenu, Belgija. U svome članku Experiences
of western democracies in dealing with the legal position of
churches and religious communities (Iskustvo zapadnih demokracija u rješavanju pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica) professor Rick Torfs, piše o tome da većina zemalja u
EU ima svoju specifičnu tradiciju i model odnosa koji se tiče crkve i države i zato naglašava da postoji dvostepeni model koji
se odnosi na pitanje slobode religije.
Nivo A se odnosi na pitanje religijske slobode kao takve. To
znači, mogu li ljudi slobodno izabrati svoju religiju? Mogu li imati vlastitu imovinu, slobodno se okupljati, konvertirati u drugu
religiju? Nivo A se bavi i problematičnijim pitanjima kao što su
prozelitizam i novi religijski pokreti. Nivo B se bavi organizacionom strukturom sistema. Taj nivo pretpostavlja realizaciju
nivoa A. Nakon što se uspostavi i implementira vjerska sloboda
jednaka za sve, mogu biti postavljani i traženi specifični odnosi
između crkve, vjerske zajednice i države. Na tom nivou država
garantira određene prednosti ili privilegije ograničenom broju
religijskih grupa, ili zaključuje sporazume i konkordate sa pojedinim vjerskim zajednicama.2
To je europski kontekst, američki sistem je drugačiji, jer
postoji puna odvojenost države i crkve. Profesor Torfs ističe
nekoliko problema koji povremeno okupiraju pažnju javnosti:
na primjer novi religijski pokreti, pitanje sigurnosti, posebno
nakon terorističkih napada, prozelitizam, autonomija religijskih grupa itd. Posebno na nivou A prof. Torfs ističe problem
takozvanih “egzotičnih” religija i javnoga reda. Teorijski, sve
norme usvojene u sekularnom kontekstu primjenjive su na sve
religije i religijske grupe. Pretpostavlja se da su norme neutralne. Sljedstveno tome, one podjednako utječu na sve religije i
religijske sisteme na točno jednak način. Ipak, neutralnost nije kako to izgleda. Općenito gledano može se reći da je pitanje
javnoga reda tradicionalno ograničenje za religijsku slobodu
smatra profesor Torfs.
"Ljudi mogu slobodno prakticirati svoju religiju u punini sve
dok ne ulaze u konflikt s javnim redom u kontinentalnom smislu, što podrazumijeva temeljne principe i glavne ideje pravnoga sistema u kojemu djeluju. Dok to objektivno shvatanje
javnoga reda podjednako utječe na sve religijske grupe na isti
način, ne može se negirati da se u praksi neke grupe drugačije
tretiraju. Zbilja, kršćanske religije – denominacije su se u cijelosti uklopile (prilagodile) u postojeći sistem. Osjećaju se ugodno
unutar tog okvira koji je značajno obojen kombinacijom ideja
koje su nastale ili su preuzete iz zajedničke kršćanske tradicijei
ideja koje su nastale pod utjecajem prosvjetiteljstva. To naravno nije točno za egzotičnije religije kao što je islam ili azijske
vjerske zajednice. Islam je na primjer, smatra prof. Rick Torfs, u
raskoraku sa principom ne diskriminacije, pitanjem jednakosti
između muškaraca i žena i zaštitom životinja. Poligamija teško
može biti pomirena sa stvarnom emancipacijom žena. Ritualno žrtvovanje životinja je strukturalno upitno sa normama u
kontekstu zaštite životinja. Drugim riječima kazano, formalno
pitanje javnoga reda je jednako primjenjivo na sve. Međutim,
sadržaj javnoga reda je tegobniji za egzotične, ne-zapadne denominacije nego li je to za religijske grupe sa dugogodišnjom
kršćanskom tradicijom”.3
44
Tako smatra prof. Rick Torfs. To je snažno ukorijenjeno i
rašireno mišljenje zato bi to trebalo imati na umu kada se govori o izgradnji islamskih kulturnih centara, jer ako je islam "egzotičan" onda je i arhitektura i programi koji se odvijaju u tim
centrima u najmanju ruku "egzotika" ili se podvodi pod pitanje
sigurnosti ili poštivanje javnoga reda.
Pitanje izgradnje islamskih centara i odijevanje, posebno
marama, izazivaju oštre debate u Zapadnoj Europi. Ipak, pitanje izgradnje džamija je na prvome mjestu. Postavlja se pitanje arhitekture, zatim financiranje izgradnje centara i na kraju
upravljanja džamijom i programima. Zato je europska komisija
angažirala stručnjake da urade istraživanja kako bi se mogle
usvojiti odgovarajuće smjernice za dalji rad. U Europi je u više
navrata građanska inicijativa zaustavljala samu ideju izgradnje džamije. Kada je to podržala i politika, referendumom je u
Švicarskoj zabranjena izgradnja munara. U Sloveniji, odnosno
u Ljubljani, pokrenuta je ideja za izgradnju džamije davne 1969.
godine. Tako je 1982. godine bio organiziran i natječaj za idejno
rješenje, ali projekt nije realiziran zato što Zavod za kulturno
naslijeđe nije dao svoju suglasnost za izgradnju džamije. Nakon
građanske inicijative 2004. godine Ustavni sud je donio odluku
da se sukladno Ustavu Republike Slovenije može graditi džamija, te da je zabranjeno organizirati referendum o tom pitanju.4 Upravni sud je o tome opet morao odlučivati 2008. godine.
Nema zakonskih, ali postoje druge administrativne prepreke
koje usporavaju proces. IZ-a je u suradnji s općinom Ljubljana
konačno 2011, mada je sve troškove natječaja platila IZ-a, na
međunarodnom javnom anonimnom natječaju dobila idejno
rješenje za džamiju.
DEFINIRANJE POJMA I FUNKCIJE DŽAMIJE
Što se podrazumijeva pod pojmom džamija? U zemljama s muslimanskom većinom jasno je definirano značenja te
vrste vjerskoga objekta, dok u Europi postoji različito imenovanje vjerskih objekata u kojima muslimani obavljaju ibadete,
obrede, organiziraju vjersku nastavu i druge prigodne programe. Zajednička karakteristika tih vjerskih objekata jeste da su
otvoreni za obavljanje zajedničke molitve. Naravno, ta definicija
može imati i nedostatke ali je važno da je zajednička funkcija za
te objekte da se u njima obavlja molitva, okuplja zajednica i da
ima javni status, otvorena je za širu javnost.5
Pod islamskim kulturnim centrom podrazumijeva se veći
objekt koji pored džamije, ili molitvenog prostora, ima i druge
sadržaje za društvene, kulturne i obrazovne programe, kao što
su mektebi, časovi vjeronauke, različiti kursevi za djecu, omladinu, odrasle, organiziranje konferencija, upoznavanje šire javnosti s aspektima islamskoga učenja. Takvi centri imaju i neku vrstu reprezentativne funkcije muslimana, institucionalne,
simboličke uloge za organiziranu zajednicu vjernika.
Džamija je dakle vjerska kuća u kojoj muslimani obavljaju
zajedničke i individualne molitve, organiziraju programe vjerskoga obrazovanja, slavlja u povodu rođenja djece, ženidbe ili
udaje, molitvu ili žalovanje prilikom smrti nekog člana porodice
ili člana Zajednice itd. U kulturi muslimana južne Europe vjerski objekt s minaretom naziva se džamija. Objekt bez minareta
imenuje se mesdžid, a objekt u kojem se obavlja samo vjerska
BILTEN 144
ZANIMLJIVOSTI
nastava mekteb. Džamija je arapska riječ, a označava mjesto
gdje se ljudi okupljaju, džami'a u širem smislu na arapskom jeziku ima značenje "univerzitet". U klasičnom arapskom svijetu
univerziteti su nastajali u džamijama. Tako se naprimjer univerzitet koji ima najduži period djelovanja u ljudskoj civilizaciji
naziva “Džamia'atu-l-ezher” ili Univerzitet Al-Azhar u Kairu.
Mesdžid je prostor gdje se pada na sedždu, a u arapskoj kulturnoj zoni označava džamiju. Iz arapskoga jezika je preko europskih jezika od termina mesdžid nastao izraz mosque, mošeja i
sl. Prigodni prostori za molitvu nazivaju se na arapskom jeziku
“musalla”. To je izraz koji se koristi i za otvorene prostore za
obavljanje velikih bajramskih molitvi. U europskim gradovima
to su često prostori napuštenih fabrika, podrumi u zgradama,
poslovni prostori i sl. To su i prostori za etničke zajednice imigranata koje u tim prostorima “privremeno” izgrade svoj “domaći” kutak sličan onom u domovini porijekla. Osnovna karakteristika džamije jeste da ona mora biti otvorena za svakoga ko
je zainteresiran da je posjeti. Sukladno islamskome učenju to
mora biti prostor otvorenoga tipa za obavljanje molitve, naravno moraju se ispoštovati sigurnosni uvjeti i zaštititi sigurnost
života i zdravlja svih posjetilaca. Prostori koji su namijenjeni
posebnoj grupi, zatvorenom krugu ili su nastali kao posljedica
odcjepljenja od glavnoga toka muslimana nikada nisu imali opće značenje, niti su bili prihvaćeni od širokog kruga muslimana
usprkos tome što mogu imati službenu registraciju ili formalni status sukladno zakonu o slobodi vjere. Muslimani u svijetu
žive u različitim društveno-pravnim i političkim okolnostima.
Zato se često u zapadnim društvima na džamije gleda sa nepovjerenjem. To nije ni čudo, jer je Europa do samo prije pedeset
godina bila izrazito monolitan prostor. Sada se svi u Europi tek
učimo šta znači živjeti u multikulturnom okruženju.
Džamije u kulturi muslimana južno-europskog prostora
imaju primarno vjersku i kulturno-obrazovnu funkciju. Osim
toga, problemi nesnalaženja europskoga zakonodavstva kao i
političkog establišmenta kada su po srijedi muslimani proizlaze iz nepoznavanja funkcioniranja islamskoga hijerarhijskoga
vjerskoga sustava. Kada se iznese argument kako u svim zemljama s muslimanskom većinom postoji samo jedno administrativno tijelo koje se bavi pitanjem muslimana, te da imami
moraju imati ovlaštenje od nadležnoga tijela kako bi mogli raditi u džamijama, onda se može čuti primjedba kako to nisu demokratske zemlje i kako to ne obavezuje nijednu zemlju da se
to pitanje uredi. To je između ostaloga zato što u Europi samo
do prije dvadesetak godina taj problem uopće nije ni postojao.
Zato i postoji nesnalaženje na tom planu u većini europskih
zemalja. S obzirom na izazove s kojima se suočava, to pitanje
će se morati riješiti prije ili kasnije. Problemi, s pitanjima džamija, javnoga govora o islamu, poučavanja i slično proizlaze iz
činjenice da nema dovoljno osposobljenog kadra u europskim
zemljama koji se mogu relevantno baviti tim pitanjima. Drugi
problem je što su muslimani u većini europskih zemalja organizirani po etničkom principu, a onda i pripadnici iste etničke
grupe podijeljeni na različite grupe po regionalnom porijeklu,
religijskoj pravnoj praksi i sl. Rijetke su europske zemlje u kojima je regulirano pitanje islama kao vjerske zajednice. Uglavnom su džemati registrirani kao udruženja građana. Čak i kada
imaju status vjerske zajednice kao u zemljama koje su bile pod
utjecajem Austro-ugarskoga carstva još uvijek imaju značajne probleme u ostvarivanju prava za pitanja koja su uobičajena
RUJAN 2013.
za crkve. Teorijski promatrano, europske deklaracije daju ista
prava svima, no praktično u ostvarivanju prava uvijek prednost
ima “domaća” religija: To je donekle i razumljivo. Nikada se ne
vodi javna debata s puno žuči o izgradnji crkve kao na primjer
džamije. No, nije razumljivo da se ne traže rješenja za pitanja
koja su od suštinske važnosti za značajan broj državljana, te
pogotovo što se često predstavlja da sve funkcionira sukladno
najvišim demokratskim standardima.
MUNARA – SIMBOL I/ILI PROBLEM?
U zapadnoj literaturi, političkom diskursu, javnim debatama i u medijima minaret se označava “simbolom političke
moći islama”. To je politički konstrukt koji je nanio znatnu štetu muslimanima u Europi. Također se ističe problem simbola i
teritorija samih islamskih centara. Slična pitanja su se javljala
i ponavljala i u javnim i medijskim debatama i u Sloveniji. Potpuno je jasno da džamija nije nikakav eksteritorijalni prostor.
Islamska zajednica je slovenski pravni subjekt i podliježe svim
zakonima kao i ostali pravni subjekti i vjerske zajednice. Argument da se izgradnjom džamije “zaokružuje” neki teritorij
točan je samo u smislu da je to vlasništvo IZ-e, a sve drugo
je potpuno irelevantno, jer je to subjekt koji je pod kontrolom
slovenskog pravnog reda6. Tako je u bilo kojoj zemlji, zna se
jasno tko je titular imovine, tko upravlja Centrom i kako se financira. Kada je posrijedi minaret također je važno imati na
umu simboliku koju prenosi. U zapadnoj tradiciji tornjevi, kule,
visoke zgrade imali su i imaju simbol moći. Argument da prve džamije nisu imale minarete imao bi smisla kada bi živjeli
u 8. stoljeću. Činjenica je da je minaret već stoljećima i simbol
džamije, ne samo “nostalgija za starim domom” kako se često ističe u raspravama o minaretima. Ne bi trebalo smetnuti
s uma da postoje i “primitivne” interpretacije i neka vrsta netaktičnosti i prkosa u izgradnji džamija, kao uostalom i prilikom
izgradnje drugih vjerskih objekata. Tome se odlučno protivimo
i ne pristajemo na tu vrstu argumentacije. Minaret je sastavni
dio džamije i daje snažnu poruku monoteizma, svjedočeći da
je Bog jedan, a to je jedna od najvažnijih poruka islama. To je
i simbolika koju će minaret svjedočiti i pronositi i na džamiji u
Ljubljani.
U Europi je bilo i bit će rasprava o zabrani gradnje minareta.
Te rasprave bile su u Austriji, a kulminirale su s referendumom
u Švicarskoj (2009.). Potpuno je drugačiji primjer Slovenije.
Ustavni sud je, kako je već navedeno, zabranio organiziranje
referenduma o tom pitanju. Svaka kultura i civilizacija koja nastoji biti vodeća u svijetu, a to je neosporno za zapadno-europsku, kada počne ograničavati dinamični razvoj gubi svoju
vitalnost i značaj na globalnom planu. Naravno da je potrebno
urediti pitanje izgradnje i džamija i minareta u Europi. Zabranom
izgradnje “duhovnog” skloništa za mnoge ljude gubi se nada i
uvjerenje da smo svi jednaki pred zakonom. A onda to nisu vrijednosti na kojima je nastajala Europa.
DŽAMIJA U LJUBLJANI
Džamija u Ljubljani je tema više od 40 godine. U IZ-i je poznato da su ideju za izgradnju džamije pokrenuli muslimani koji
su živjeli u Sloveniji, a bili su porijeklom iz BiH i Makedonije. Sukladno dokumentima IZ-e zna se da je predsjednik tadašnjeg
45
ZANIMLJIVOSTI
Odbora IZ-e u Ljubljani bio rahmetli Ail Begović.7 Zvanični zahtjev za izgradnju džamije u Ljubljani predat je 21. maja 1969.
godine. U posjeti IZ-i bio je tadašnji reisu-l-ulema IZ-e u Jugoslaviji Sulejman ef. Kemura.8 Nadležni organi Općine Ljubljana
pokušavali su naći rješenje za lokaciju. Razgovarano je o više
lokacija: Dečkova ulica, Tomačeva cesta u Stožicama, Pokopališka ulica i Šmartinska cesta, Žale, Cesta dveh cesarjev i Kurilniška ulica.
Tokom tih godina tri lokacije bile su predmet ozbiljnih zanimanja za džamiju. Od početka 1970. godine, nadležni organi su
se usredotočili na područje Žala. Tek je 1976. godine, na ravni
političkog aktiva grada Ljubljane odlučeno da bi ta lokacija bila
u moščanskom dijelu, to jeste pored raskrsnice Pokopališke in
Šmartinske ceste. O lokaciji je početkom 1976. godine ponovo
raspravljao Komitet za urbanizam i odbacio lokaciju koja je bila
usklađena 1976. godine. Umjesto toga predložena je lokacija
između Žalske i Tomačeve ceste te groblja, to znači u bežigradskom dijelu područja grada Ljubljane. Tu odluku Komiteta
za urbanizam i okoliša potvrdilo je u istom mjesecu Izvršno vijeće Skupštine grada Ljubljane, te zadužilo Zavod za društveni
razvoj da pripremi uvjete za raspis natječaja za pridobivanje urbanističkih i arhitektonskih osnova za oblikovanje prostora na
kojem bi se gradila džamija i rimokatolička crkva.9
Natječaj je bio izveden u proljeće 1982. godine. Komisija je
kao najbolji rad bila izabrala pod šifrom AKABA.10 Ukupna površina predviđenog objekta sa svim sadržajima bila je 1.424 m².
Zavod za kulturno naslijeđe nije dao dozvolu za izgradnju džamije, tako je cijeli trud propao, a pitanje džamije odgođeno za
druga vremena.
Inicijativa za izgradnju džamije ponovo je snažnije pokrenuta 1997. godine. Predstavnici IZ-e predložili su lokaciju na Barju,
Cesta dveh Cesarjev. Tek je 2003. godine, usvojen OPPN11 (detaljni općinski prostorski nacrt). Kada je raspravljano o džamiji
koncem osamdesetih godina 20. stoljeća medijske slobode
bile su veoma ograničene. Velike rasprave o džamiji od 2002.
godine, nastupile su poslije tragičnih događaja u Americi 2001.
godine. Osim medijskih napisa, u raspravu su bili uključeni i
političke stranke, građanske inicijative itd. Pokrenuta je inicijativa za raspisivanje referenduma protiv izgradnje džamije.
Pokretači su sakupili 11.898 potpisa i o tom pitanju je odlučivao
Ustavni sud Republike Slovenije. Gradonačelnica Ljubljane Danica Simšič, kao i IZ-a uputili su svoj zahtjev Ustavnom sudu da
se odbije inicijativa za organiziranje referenduma. Ustavni sud
je donio odluku 15. aprila 2004. godine, i odbacio inicijativu za
organiziranje referenduma.12 Predstavnici IZ-e tražili su način da kupe zemljište. Odluku o prodaji zemljišta mora donijeti
Općinsko vijeće na prijedlog gradonačelnika/ce. S obzirom na
probleme vlasništva, dio parcele bio je u denacionalizacijskom
postupku, a u vlasništvu katoličkog reda Lazarista, to pitanje se
odugovlačilo sve do pred izbore 2006. godine. Na sjednici Općinskog vijeća 18. septembra 2006. godine, na dnevnom redu
bilo je i pitanje prodaje zemljišta IZ-i. Zbog opstrukcija odluka
nije usvojena.
Treća lokacija za izgradnju džamije ponuđena je IZ-i nakon
izbora 2006. godine. S obzirom na probleme oko zemljišta na
Cesti dveh Cesarjev, problema poplavnog područja i Ministar-
46
BILTEN 144
ZANIMLJIVOSTI
stva za okoliš, članovi Mešihata IZ-e u Sloveniji jednoglasno su
usvojili odluku da se prihvati ponuda gradonačelnika Ljubljane
Zorana Jankovića i pokuša urediti pitanje zemlje za izgradnju
džamije na lokaciji između Parmove i Kurilniške ulice. Pismo o
namjeri za prodaju zemljišta potpisano je 30. maja 2007. godine. Općinsko vijeće usvojilo je OPPN 24. novembra 2008. godine. Gradska uprava grada Ljubljane objavila je 18. jula 2008.
godine javni raspis za prodaju 11.364 m² zemljišta, na pogodnoj
lokaciji – između Parmove i Kurilniške ulice. Službeni vještak
vrijednost te parcele procijenio je na 4.568.328,00 EUR. Islamska zajednica je preko advokata ponudila 1 euro više iznad
oglašene cijene, i kao jedini zainteresirani subjekt, dobila pravo
kupovine zemljišta.
Nakon uplaćenog avansa u iznosu od 10% ukupne cijene,
Islamska zajednica u Republici Sloveniji imala je obavezu da do
31. decembra 2008. godine, uplati 4.111.496,20 EUR na račun
Općine Ljubljana za zemljište i porez u visini 91.366,58 EUR.
Od samoga početka u raspravama o džamiji ona je tretirana
kao “tujka - tuđinka”. Istican je argument kako je problematično pitanje arhitekture, minareta itd. U doba komunizma na
religiju se gledalo kao na zaostalu i nazadnu stvar. Zabrinjavajuće je kako je u demokratskom ambijentu džamija, mada nikada nije ni izgrađena, označavana potencijalnom terorističkom
opasnošću, izvorom nasilja i sl. Naravno, s obzirom na status
kojeg imaju kao brojčano mala Zajednica muslimani nisu uspjeli
nikada imati jednaku poziciju u raspravama i iznošenju svojih
argumenata. Strpljivo, staloženo i nadasve mirno nastojanje da
se izgradi džamija u Ljubljani dugoročno će dati rezultate. Pitanjem džamije u Ljubljani bavili su se i međunarodni subjekti.
Tako je u izvještaju o stanju vjerskih prava i sloboda u svijetu
kojeg svake godine izdaje State Department SAD-a isticao
kako postoje problemi oko izgradnje džamije u Ljubljani.13 Potpuna promjena diskursa o džamiji u Ljubljani nastupila je izborom za gradonačelnika Zorana Jankovića. Gradonačelnik Zoran
Janković je bez ikakvih nedoumica i potpuno jasno podržao izgradnju džamije. Lokacija za džamiju bila je problem 40 godina.
Gradonačelnik Janković je predložio, a Općinsko vijeće Ljubljane
odobrilo prodaju zemljišta za IKC u Ljubljani. Tek je sa kupovinom zemljišta za džamiju IZ-a u Sloveniji postala subjekt koji
može zahtijevati izgradnju džamije. Prije kupovine zemljišta IZa je bila samo predmet manipuliranja. Zato je važno poboljšavati pravni status IZ u Europi i regulirati status islama kao vjere
kako bi se manipulacije svele na minimum, a osnažilo poštivanje pravnoga reda i naravno funkcioniranje u skladu s važećim
zakonskim aktima.
ZAKLJUČAK
U ovome radu navedeni su osnovni podaci o važnosti i ulozi
džamija u zemljama sa demokratskim i sekularnim uređenjem,
u kojima muslimani žive u većem broju tek od polovine 20. stoljeća. Navedeni su zakonski okviru u kojima djeluju vjerske zajednice i crkve u Europi, te modeli na osnovu kojih se u zakonodavstvu obrađuje pitanje islama. Ponuđena je definicija džamije
i islamskoga kulturnoga centra, te važnosti simbolike munara
za džamiju. Posebno je obrađeno pitanje procesa kupovine zemljišta i pridobivanja građevinske dozvole za izgradnju džamije
i Islamskog kulturnoga centra u Ljubljani.
RUJAN 2013.
Bilješke:
1
Usp. doc. dr. Amel Alić i Sedin Habibović, dipl. psiholog, “STADIJI KULTURALNOG ŠOKA – prikaz iskustva bosanskohercegovačkih iseljenika u
Švicarskoj”, Takvim IZ-e za 2011., str. 183-194, El-Kalem, Sarajevo, 2010.
O kulturalnom šoku vidi više: Pederse, P. (1995). The Five Stages of Culture Schock, Greenwood Press; Sue, D.W., Sue, d. (2008).Counseling the
Culturally Diverse. New Jersey: John Wiley&Sons, Inc.;Ward, C., Bochner, S.,
Furnham, A. (2001), The Psyhology of Culture Schock. Routledge.
2
Rick Torfs, “Experiences of western democracies in dealing with the legal
position of churches and religious communities”, ur. Silvo Devetak, Liana Kalčina i Miroslav F. Polzer, u Legal Position of Churches and Religious
Communities in South-Eastern, ISCOMET - Institute for Ethnic and Regional Studies, Maribor, 2004., str. 19-26.
3
Ibid., str. 22.
4
http://odlocitve.us-rs.si/usrs/us-odl.nsf/o/50F951F062810C76C12571
720028F8A1
5
Takvu vrsu definicije iznose i autori djela, Conflicts over Mosques in Europe, Policy issues and trends, Stefano Alievi, NEF Initiative on Religion and
Democracy in Europe, Alliance Publishing Trust, London, 2009, str. 17-18.
6
Profesor Stefano Alievi napisao je odličnu studiju o problemu sukoba po
pitanju izgradnje džamija. Usp. više o debatama o izgradnji džamija i munara u Europi, Alievi, Ibid., str. 38-48.
7
Adil Begović je rođen 08.05.1916. u Grahovu, Mala Kladuša. Završio je
Osnovnu školu u Grahovu. Jedno vrijeme je radio u općini u Kladuši, da bi
1954/55 došao u Sloveniju. Radio u Cestnom podjetju Ljubljana d.d. Bio
predsjednik OIZ-e u Ljubljani od 1955. godine, do 1982. godine. Umro je
18.11.1987. godine, a ukopan je u svom rodnom kraju, Grahovu, Mala Kladuša.
8
Sulejman Kemura rođen je 1908. godine, u Sarajevu. Umro je 19. januara
1975. godine. Bio je reisu-l-ulema od 15. novembra 1957. godine, do 19. januara 1975. godine.
9
Arhiv IZ-e u Sloveniji, Osnutek - Osnove za raspis splošnega anonimnega natečaja za urbanistično in arhitektonsko ureditev širšega območja
opuščenega vstopnega dela na pokopališče Žale, naročnik Izvršni svet
skupščine mesta Ljubljane. Uredili: Dare Poženel, dipl. Ing. Arh., Breda Mihelič, dipl. Um. Zgod., Boris Bulc, tehnični suradnik, ŠIFRA 2574, direktor
Drago Lipič, dipl. Ing. Geod., Zavod za društveni razvoj, TOZD urbanizem,
Razvojno-raziskovalni center, Ljubljana, juni 1979., str. 19.
10
Član komisije bio je Janez Koželj, Arhiv IZ-e, Zapisnik 4. sjednice Ocjenjivačkog odbora
11
Uradni list RS, št. 79/2004 z dne 19. 7. 2004
12
Ibid.,http://odlocitve.us-rs.si/usrs/us-odl.nsf/o/50F951F062810C76C
12571720028F8A1
13
http://slovenia.usembassy.gov/irfr2009eng.html
Doc. dr. Nedžad GRABUS,
predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji
47
ZANIMLJIVOSTI
SUVREMENA SAKRALNA ARHITEKTURA ISLAMA
Stilski pravci u suvremenoj arhitekturi džamije (II)
Uspjeh suvremene arhitekture često se ogleda u umješnosti arhitekte da uoči vrijednosti autohtone graditeljske tradicije
i regionalnog stila, te da ih prevede na jezik razumljiv u sadašnjosti, ali i budućnosti. Način na koji je arhitekt Frei Otto uspio da
objedini jednostavne autohtone elemente i forme saudijskog
pustinjskog pejzaža s naprednim tehnološkim sredstvima i dostignućima, rezultirao je veoma uspjelim regionalnim dijalektom suvremenog arhitektonskog jezika. U sastavu kompleksa
hotela Intercontinental u Mekki (1974.), izgrađena je džamija čiji
se prostorni koncept zasniva na uzorima stare arabljanske tradicije.19 (Sl. 11) Arhitekt je uspješno kombinirao autohtone oblike
i materijale kao što su puni kameni okvirni zid molitvenog dijela kojem kontrastira lagana aluminijska pokrovna konstrukcija.
Posebno je uspjela forma minareta s aluminijskim rešetkastim
baldahinom i tradicionalnim nagnutim stepeništem, za što je arhitekt kao uzor uzeo minaret jedne stare džamije.20 Ovaj primjer
pokazuje uspjelu sintezu regionalnih karakteristika podneblja s
modernim arhitektonskim mjerilima. Arhitekt je znalački iskoristio lokalne principe formiranja prostora u uvjetima žarke klime i
reinterpretirao ih na suvremen način.
11
uvjetima obilnih kišnih padavina i visokih temperatura, duboke
strehe predstavljaju primjerenu zaštitu, a nizovi vrata u kombinaciji s otvorom u zarotiranom piramidalnom završetku omogućavaju prirodno strujanje zraka. Ova džamija bez minareta može
se okarakterizirati kao specifičan i uspješan doprinos modernoj
reinterpretaciji autentičnih odlika regionalne arhitekture.21
U okvirima domaće kulturne tradicije, traženje suvremenog
izraza u arhitekturi džamije može proizvesti uspješan rezultat
bez imitiranja odlika monumentalnih spomenika. Takav je slučaj s Al-Ghadir džamijom u Teheranu (Sl. 13). Arhitekt se suočio
s problemom skućenog prostora usred prometne i bučne avenije pri čemu je inspiraciju našao u domaćoj arhitekturi iranskog
mauzoleja. Oblik stropa s kvadratnim stepenasto superponiranim kasetama podsjeća na neke predislamske oblike pokrivanja prostora.22 U tretmanu unutarnjih i vanjskih ploha dominantna je primjena svijetle fasadne opeke, čija tekstura, sa
kufskim natpisima u tipičnoj plavoj nijansi i perforacijama u zidovima, podsjeća na dugu tradiciju opečne dekoracije na ovim
prostorima. Kod oblikovanja interijera arhitekt se nije lišavao
primjene tradicionalnih oblika kao što je prelomljeni islamski
luk. Poliedarski oblik molitvenog prostora nije uobičajen niti
pogodan za kolektivnu molitvu. Međutim, njegova zatvorena
forma, bez vizualne spone s eksterijerom u uvjetima bučne
okoline velegrada, i u kojemu jedino mihrab indicira najvažniju
odrednicu islamskog sakralnog prostora, predstavlja potpuno
uspjelo rješenje. Ovaj vrijedan primjer suvremene iranske džamije pokazuje da je traganje za suvremenim izrazom u okvirima vlastitog kulturnog identiteta težak, ali sasvim logičan zadatak koji stoji pred arhitektima.
Veoma uspio primjer moderno interpretiranih vrijednosti domaćeg podneblja pruža nam i Said Naum džamija u Jakarti (Sl. 12).
Ova građevina koncipirana je po uzoru na tradicionalnu javansku
stambenu arhitekturu. Tipičan kvadratni molitveni hol uokviren
je simetričnim dubokim verandama i natkriven kosim krovom. U
12
48
13
BILTEN 144
ZANIMLJIVOSTI
MODERNISTIČKI STIL
Ovaj pristup u suvremenom izrazu odlikuje se primjenom
čistih geometrijskih i apstraktnih oblika kao i odgovarajuće suvremene tehnologije. On podrazumijeva i jasno odbacivanje
svih tradicionalnih oblika, dekoracije i simbolike. Arhitekti koji
ga prakticiraju teže potpunoj originalnosti i inovaciji. Oni nastoje
zadovoljiti osnovne funkcionalne uvjete, orijentaciju, minber, mihrab i minaret, ali im daju sasvim slobodne forme. Oblik i rasponi
molitvenog prostora često rezultiraju najmodernijiim konstrukterskim rješenjima. Mnogi primjeri govore da se na ovakav način
mogu proizvesti veoma kvalitetni odgovori, ali isto tako i rješenja
koja pokazuju nespremnost arhitekte za ovakve zadatke.
Među starijim izrazito modernim rješenjima, neophodno
je istaknuti Salman Campus džamiju Instituta za tehnologiju u
Bandungu, u Indoneziji (Sl. 14). Za razliku od zgrade instituta,
džamija je izgrađena u modernom stilu sa čistim i jednostavnim
oblikovnim elementima i elegantnim proporcijama. Molitveni
prostor ima kvadratni tlocrtni oblik a s tri strane okružen je verandom koja služi kao zaštitna zona od osunčanja i buke. Cjelovita forma sadrži jednostavan kubusni oblik sa skeletnom konstrukcijom, naizmjeničnim punim i staklenim panelima i ravnim
krovom koji se doima kao lebdeća ploha iznad molitvenog hola.
14
Modernistički odgovori nalaze se i u Iranu. U sastavu univerzitetskog centra Jondishapour u Ahvazu, nalazi se i džamija
modernog progresivnog izgleda. Njena forma sastavljena je iz
zakrivljenih i ravnih ploha, prezentiranih na slobodan i inovativan način. Fasade sa svijetlom fasadnom opekom oživljavaju
višestoljetnu tradiciju gradnje opekom na prostorima Irana.
Glavni hol pokriven je kombinacijom bačvastog svoda i ravne
tavanice, a ispred ulaza se nalazi slobodno oblikovano dvorište
s vestibulom i stubištem. Autor svjesno izostavlja tradicionalne
elemente kao što su luk, kupola i minaret. Umjesto toga on nalazi inspiraciju u drugim oblicima domaće graditeljske kulture,
kao što je tradicionalni 'toranj vjetra' (badgir). Takav oblik prilagođen je polukružnoj formi mihraba, koji se završava sferičnim
svodom, unutar kojeg se nalazi otvor u svrhu uvođenja svježeg
zraka u unutrašnjost, ali i indirektnog osvjetljenja. Arhitektura
ove džamije unutar univerzitetskog kompleksa potvrđuje mogućnost primjene modernog izraza i njene integracije unutar
višefunkcionalne sekularne strukture.
Kao državni simbol, džamija je u pravilu izdvojena struktura,
saglediva iz različitih perspektiva.23 Međutim, u glavnom gradu Bangladeša, Dhaki, ona je samo jedan dio reprezentativnog
kompleksa koji predstavlja simbol države, u ovom slučaju, kom-
RUJAN 2013.
pleksa Nacionalne skupštine u Dhaki, započetog 1962. godine.
Vanjska forma džamije sasvim je slobodna i originalna. Jednostavni kubusni oblik, s dominantnim cilindričnim formama na
uglovima, sastavni je dio modernog izraza cjeline. Fasade su karakteristične po boji prirodnog betona s bijelim kamenim trakama. Interijer se doima prilično jednostavan i ‘hladan’. Specifičnost
rješenja nalazi se u arhitekturi stavljenoj u kontekst cjeline. U
tom smislu potrebno ju je i promatrati i vrednovati, imajući u vidu
sekularnu narav kompleksa. Izvan takvog razumijevanja, ovakav
strogo geometrijski dizajn bi mogao biti drukčije shvaćen.
Ideja glavne državne džamije u Pakistanu seže u šezdesete
godine 20. stoljeća. Rješenje koje je ponudio turski arhitekt Dalokay, izdvojeno je na međunarodnom natječaju zbog originalnosti
primjene šatorastog oblika konstrukcije (Sl. 15). Koncept s četiri
vitka minareta potječe iz osmanske tradicije i upotpunjuje monumentalnu formu bijele šatre s tamnozelenom pozadinom prirodnog okoliša. Veliki unutarnji prostor oblikovan je u cijelosti moderno, s obiljem difuznog svjetla. Autor je pokazao kako se ideji
tradicionalnog koncepta može dati sasvim moderan izgled te da
se najsuvremenijim konstruktivnim dostignućima uspješno može
izraziti kontinuitet islamske arhitekture u suvremenom dobu.
15
Značajan broj modernih ostvarenja nalazimo i u Saudijskoj Arabiji. Jedno od takvih je i džamija Fondacije kralj Fejsal
u Riyadhu (Sl. 16). Njeno rješenje ogleda se u primjeni strogih
16
49
ZANIMLJIVOSTI
geometrijskih oblika koji dominiraju vanjskim izgledom. Ovdje
nema ništa što podsjeća na tradiciju, a jedino vitki i jednolični
minaret govori da se radi o džamiji. Iznad jednostavnog kubusnog prostora za molitvu izdiže se cilindrična forma, pri vrhu
zakošena tako da je s prednjeg platoa vidljiva u obliku mladog
polumjeseca. Skulpturalni dizajn ove džamije pokazuje sposobnost arhitekte koji sigurno vlada volumenima i modernim
izrazom u cijelosti. Simplificirane forme na prvi pogled ostavlja
utisak skromnog rješenja, ali dubljom analizom odnosa u prostoru i jednostavnog tlocrtnog rješenja, možemo spoznati njenu istinsku vrijednost i značaj.
Za razliku od konvencionalne Koçatepe, u Ankari je izgrađena i jedna izrazito moderna džamija koju, također nalazimo u
sastavu kompleksa državnih organa. Za džamiju Velike nacionalne skupštine u Ankari, jedini uvjet koji je postavio klijent, bio
je molitveni hol za oko pet stotina korisnika (Sl. 17). Posebna vrijednost ovog projekta je način na koji su elementi tradicionalne
islamske arhitekture reinterpretirani u modernom svjetlu.24 Kao
uzor za prilazni plato poslužilo je tradicionalno dvorište s porticima, a onda prepolovljeno dijagonalom, ostavljajući jedan trokut
s ‘otiscima’ stupova kao kod nekadašnjih natkrivenih trijemova.
Stepenasta krovna forma proizilazi iz tradicionalnog rasporeda
prostornih elemenata carskih džamija te tako daje akcent centralnom prostoru. Apstraktno oblikovani funkcionalni i simbolički elementi naglašavaju razliku između tradicionalne prošlosti i
moderne današnjice, pobuđujući kod vjernika unutar molitvenog
prostora osjećaj mira, spokoja i povezanosti s prirodom.
17
Posebna originalnost ogleda se u prozirnom kibla zidu, koji
podsjeća da je njegova primarna funkcija poravnavanje redova vjernika u pravcu kible, a ne uvijek razdvajanje od vanjskog
prostora i svijeta. Obličje džamije prikladno je zamišljeno s izrazitom tendencijom da se postigne efekt različitosti, ali i poštivanja zatečenog okruženja.
U traženju odgovarajuće forme, modernistički pristup susrećemo i kod nekoliko džamija čiji je autor Gülzar Haider, američki arhitekt pakistanskog porijekla.25 On je, između ostalih, autor
džamije Islamskih studenata Sjeverne Amerike (ISNA) u Plainfieldu, Indiana. (Sl. 18) U njegovom radu uočava se traganje za
inovativnim prostornim oblicima koji proizilaze iz odnosa kruga,
kvadrata i osmerokuta. Rezultirajuća apstraktna geometrija i
svjetlost koja ulazi kroz visoke otvore stvaraju potpuni osjećaj
mističnosti i islamskog identiteta. Njena vanjska forma sa opečnim zidovima ne govori mnogo o namjeni građevine, dijelom i
zbog činjenice da visoki i izdvojeni minaret nikada nije izveden.
Vanjski geometrijski oblici u potpunosti skrivaju unutarnje od-
50
18
nose u prostoru, a kada se uđe unutar džamije, dobija se sasvim
drukčiji dojam. Unutarnji odnosi čine se kao izdubljeni u stijeni.
Niti jedna kupola vidljiva iznutra nema svoju vanjsku formu. Unutarnja obrada i kolorit sasvim su suprotni onom vanjskom, te je
tako kontrast između interijera i eksterijera upotpunjen.
Između nekoliko bosanskohercegovačkih arhitekata koji
džamiju vide u modernističkom stilu, svakako prednjači Zlatko Ugljen. On je autor nekoliko istaknutih projekata, od kojih je
Bijela džamija u Visokom nagrađena Aga Khanovom nagradom
1983. godine. Ugljenovo poimanje sakralnog prostora i bogomolje uopće, rezultira čistim i tehnički dotjeranim formama, od
konstrukcije pa sve do najsitnijeg detalja. Projekt za džamiju
Behrambegove medrese u Tuzli, predstavlja u izvjesnoj mjeri nastavak započete, ali nerealizirane ideje stolačke džamije.
Džamija je locirana na ograničenom prostoru, okruženom susjednim blokovima školskog kompleksa. Osim uobičajenog
kvadratnog molitvenog prostora, rješenje sadrži ulazni foaje
sa abdesthanom te izduženi hol koji služi i kao rezervni prostor
za molitvu. Jednostavna kubusna forma s plitkom i laganom
kupolom, pripada sasvim drukčijem oblikovnom pristupu od
džamije u Visokom. Molitveni hol natkriljuje sistem lučnih drvenih rebara sa čeličnim zategnutim užadima. Prozirne krovne
trake omogućavaju znatno više svjetlosti nego u interijeru Bijele džamije. Međutim, slobodan pogled ka noćnom zvjezdanom
nebu donio je i problem prekomjernog dnevnog zagrijavanja, te
neplanirano instaliranje platnenih zastora. Forma i detalji mihraba, minbera, ćursa, te elemenata mahfila, svojom strogo
modernom formom sasvim se uklapaju u cjelovit izraz.
Minaret, premda sasvim moderan, znatno je bliži uobičajenom shvaćanju ovog simboličkog elementa. Arhitekt je dobro
znao da u okruženju visokih stambenih zgrada visina minareta
ne igra nikakvu ulogu. On je, kako to i priliči ispravnom pristupu,
stavio oblik i proporcije minareta u kontekst džamije i najbližih
izgrađenih volumena. Ovaj primjer ukazuje na problem koji nastaje kod gradnje džamije u gusto izgrađenim sredinama. Njena arhitektura zasigurno bi imala veću vrijednost kada bi bila
saglediva iz različitih perspektiva. (Sl. 19)
Uspoređujući s ranije spomenutim Washingtonskim centrom, džamija koja je izgrađena u Zagrebu devedesetih godina
prošlog stoljeća, predstavlja daleko zreliji odgovor u pogledu
prezentiranja muslimanske zajednice u jednoj modernoj zapadnoj državi. U cjelokupnoj višeprostornoj kompoziciji islamskog kompleksa, volumeni same džamije jasno su uočljivi i izdvajaju se u odnosu na cjelinu. Za razliku od prethodne džamije
u Tuzli, arhitektura građevine saglediva je iz svih pravaca. Već
na prvi pogled uočava se na uspio način proporcionirano obličje, kod koga u prvi plan dolazi trodijelna visoka kupola i slo-
BILTEN 144
ZANIMLJIVOSTI
19
bodnostojeći minaret. (Sl. 20) Tri paraboloidne kupolne ljuske
nalaze se u različitim nivoima, te time omogućuju promjenjivu
difuznu osvijetljenost unutrašnjosti. Iako podsjeća na klasične
osmanske uzore, minaret je modeliran u suvremenom tonu te
sasvim pristaje formi džamije. Njegovo valjkasto tijelo vidno se
sužava prema vrhu, naglašeno je dvjema šerefama, a završava
se šiljastim krovnim završetkom.
20
Tlocrtni oblik molitvenog prostora određen je u cijelosti krivim linijama, premda je tradicionalna simetričnost dosljedno
poštivana. U centralnoj osi kible nalazi se mihrab kao i vanjski
centralni ulaz. Simetričnost prati i nepravilni oblik galerije s naspramno postavljenim zavojitim stepenicama. Ravan mahfila
oslonjena je na dva lučna niza stubova, koji ujedno nose i dva od
tri kupolna segmenta koja natkriljuju centralni prostor. Kupolni prostor pomaknut je ka naprijed, te tako naglašava prostor
ispred mihraba. U općem oblikovnom repertoaru ističe se kriva
linija, točnije zakrivljene i sferne ravni koje formiraju molitveni
hol. Luk se javlja u paraboličnom obliku, za što je teško pronaći
uzore u islamskoj graditeljskoj tradiciji. Parabolična linija ponavlja se iznad prazničnog ulaza, a zatim uokviruje i mihrab.
Autori ove džamije pokazali su kako se na sasvim suvremen način može postići veoma uspjelo arhitektonsko rješenje
islamskog molitvenog prostora, koristeći se modernim oblikovnim rječnikom i mogućnostima suvremenih materijala. Pri
tome se također uočava njihovo odlično poznavanje historijskih modela i vrijednosti tradicionalne arhitekture džamije.
*******
Velik broj upečatljivih djela suvremenog doba zorno ilustrira kompleksnost shvaćanja arhitekture džamije. S jedne strane postoji stav koji je usmjeren ka konvencionalnim obrascima
RUJAN 2013.
koji potiču iz prošlosti, dok drugi opet džamiju vide kao modernu građevinu sasvim očišćenu od slojeva prošlosti. Između ova
dva krajnja polazišta uočavaju se i oni koji pokušavaju zadovoljiti i lokalne vrijednosti ali i suvremena shvaćanja molitvenog
prostora. U rješavanju jednog ovakvog zadatka skoro svi uspijevaju zadovoljiti određene formalne uvjete, prostor, kiblu, mihrab, minber, ritualno pranje. Međutim, nameće se pitanje izraza džamije i smisla islamskog molitvenog prostora, odnosno
što on pobuđuje kod vjernika kao i ostalih promatrača. Arhitekti
bi u tom smislu trebali imati barem osnovno znanje o duhovnim
i historijskim odrednicama problema dizajna džamije.26
U islamskoj arhitekturi prošlosti teško je pronaći formu koja
bi sadržavala univerzalnu simboličku poruku, upućenu podjednako prema svima i u svakom vremenu. Na primjer, specifičan oblik
minareta proizilazi iz kulturne sredine u kojoj se razvio: četvrtasti
minaret Sjeverne Afrike daleko je od shvaćanja forme minareta
kod muslimana Indije i Pakistana. Dakle, i suvremeno oblikovan
minaret prije svega treba biti jednako jasan unutar određenog lokalnog okruženja, ali istovremeno i težiti ka univerzalnom. Novije forme zamjenjuju stare, a njihovo shvaćanje i prihvaćanje vodi
postupnom stjecanju simboličkih vrijednosti. Jedino kroz analizu i
razumijevanje prošlosti ovaj proces može biti shvaćen.
Pitanje tradicionalnog izraza u arhitekturi suvremenih muslimanskih sredina skoro jedino je aktualno kod džamija. Razlog tome može se tražiti u njenoj simboličkoj prirodi i to je činjenica koja
mora biti poštovana. Druga objektivna okolnost je prisutnost moderne tehnologije posebno u urbanim sredinama, koja je jedan od
uzroka hiperprodukcije modernih rješenja i izgleda zgrada. Suvremeni izraz kod džamija nije stvar izbora modernog ili regionalnog
pristupa dizajnu, nego je problem njegove interpretacije. Premda
mnogi tradicionalni oblici kod vjernika mogu pobuđivati određene
emocije i duhovnu pripadnost, repliciranje monumentalnih džamija
prošlosti ne treba biti rješenje za suvremeno muslimansko društvo. Ideja duhovnog i kulturnog kontinuiteta jeste važna, ali ona ne
može biti zadovoljena na način reprodukcije njegovog formalnog
aspekta. Da li je džamija s kupolom tradicionalna ili nije, predstavlja
pogrešno pitanje. Pitanje bi bilo na koji način je ona prezentirana?
Stremljenje munare u nebo nije problem njene visine, nego izraza i
simbolike. S druge strane, slijepo i nepromišljeno unošenje elemenata internacionalnog stila, potpuno je besmisleno.
Simboličke forme i pojedine tradicionalne vrijednosti, iako
nastale u prošlosti, i dalje mogu poslužiti kao impuls stvaralačkom činu, ali ne na način doslovne aplikacije, nego kroz inovativan oblikovni tretman kako bi im se dalo adekvatno suvremeno značenje. Kreativna imaginacija i potencijal trebaju biti pozitivno usmjereni ka stvaranju suvremenog izraza, kombinirajući
najbolje vrijednosti regionalnog i univerzalnog.
Bilješke
Autori ovog rješenja primijenili su izvorni oblik ranih džamija VII stoljeća
sa širokim poluotvorenim prostorom za molitvu i unutarnjim dvorištem.
20
Mesdžid-i Bilal u Mekki
21
Serageldin, 1989:181
22
Unutrašnjost stropa uvelike podsjeća na neke sasanidske građevine.
Pope, 1976:30
23
Kao što je slučaj u Islamabadu, Kuwaitu, Kuala Lumpuru.
24
Davidson, 1995.b:129
25
Haider, 1980:123
26
Vidi članak “Opći principi i pretpostavke arhitekture džamije”, objavljen u
Bošnjačkoj pismohrani, broj 23-26, strana 129-136, 2007/2008.
19
Dr. sc. Edin JAHIĆ
51
ISKRICE MUDROSTI
RIZNICA MUDROSTI RAHMETLI ALIJE IZETBEGOVIĆA, PRVOG PREDSJEDNIKA BiH
Misli rahmetli Alije (I)
O suživotu: “Želim Vas, također, uvjeriti da ćemo mi ostati
privrženi principima ljudskih prava i sloboda, pluralne demokracije i multietničkog otvorenog društva. Vi to nazivate zapadnjačkim, mi univerzalnim vrijednostima, ali to je naš izbor i
mi ćemo ga, sa Božijom pomoći, dosljedno i ustrajno slijediti.”
O međusobnom dobročinstvu naroda BiH: “Dogodi li se i jedan gest pažnje između ljudi različitih vjera i nacija u ovoj našoj Bosni? Ne vjerujem da toga nema, ali to se, iz meni potpuno neshvatljivih razloga, stalno prešućuje. A to je upravo ono što u ovoj situaciji treba isticati. Jer dokazivati samo nevolju između tri naroda u
Bosni nije ništa drugo nego dokazivati da Bosna nije moguća…”
O snu o Bosni: “Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji
na razmeđu svjetova, na velikoj granici između Istoka i Zapada.
To je zemlja više vjera i nacija, pa stoga i zemlja tolerancije, gdje
svako može da misli i vjeruje kako želi, gdje ne smije biti nasilja
nad čovjekom i gdje neće biti nepravde. To je bio naš san o Bosni i samo takva Bosna može da postoji i opstane.”
O svom narodu: “ Znate kako ih je opisao Meša Selimović u
romanu 'Derviš i smrt': Primaju nerad sa Istoka, ugodan život sa
Zapada. (...) Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ni na šta, svejedno im je šta se oko njih dešava,
a onda, odjednom, sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu
glavu, pa opet postanu spavači. (...) a lahko im dosadi jedan čovjek,
makar im činio i dobro. (...) zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni,
otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega,
moji su i ja sam njihov kao rijeka i kapija, i sve što govorim, kao da
o sebi govorim. Tako govori Mešin Hasan s pjesničkim pretjerivanjem. A ja bih rekao da već 60 godina prilično poznam narod kojem
pripadam. Mogu reći da ga znam i imam neku predstavu o njemu
od 1940. godine pa naovamo. Upoznao sam ga u miru i ratu. To je
dobar narod, narod u kvalitativnom usponu, ako se tako može reći,
koji je izdržao mnogo i koji će preživjeti i ove najnovije nevolje. U
svakom slučaju, kakav god je, ja sam njegov dio.”
O jednom ravnodušnom svijetu gdje vrijeme nije radilo za
nas: “Stoga smo stalno pregovarali, tragajući za mirom. Pregovarali smo gdje god smo mogli, ratovali gdje smo morali. Prije
nego što je rat počeo, tokom čitave 1991. i prvih mjeseci 1992,
činili smo sve što je bilo u našoj moći da izbjegnemo raspad Jugoslavije jer smo osjećali da će se njen krov srušit i na našu glavu. Vi ćete se sigurno sjetiti prijedloga Gligorov-Izetbegović o
konfederalnoj Jugoslaviji, pa mog prijedloga o tzv. asimetričnoj
federaciji, pa pregovora sa Carringtonom u jesen 1991, itd. Kada
iz ove distance posmatram to vrijeme pred strašnu i uništavajuću buru, jedino što nalazim pametnim u tome je naš očajnički napor da se izbjegne rat i krvav raspad Jugoslavije. Iako
su, zbog poznatih okolnosti, ovi pokušaji ostali uzaludni,nikada
nisam požalio što sam ih preduzeo niti žal za izgubljenim vremenom. Agresija i krvavi događaji koji su slijedili i cijena koju je
platio naš narod, pokazuju da su nastojanja da se očuva mir vrijedila svakog truda, čak i ako je taj trud ostao uzaludan.”
52
Alija
Izetbegović
(Bosanski Šamac, 8. kolovoza 1925. - Sarajevo,
19. listopada 2003.), političar i prvi predsjednik
samostalne Republike
Bosne i Hercegovine. Nakon prvih višepartijskih
skupštinskih izbora u
Bosni i Hercegovini 1990.
godine izabran je za
predsjednika Republike
Bosne i Hercegovine kao
predstavnik Stranke demokratske akcije iz redova bošnjačkog naroda
(do 1992. godine). Od
1992. do 2000. godine bio je predsjednik sedmočlanog Predsjedništva Republike BiH. Kao predsjednik Republike BiH proglasio je,
nakon referenduma o nezavisnosti 1992. godine, nezavisnost i
otcjepljenje od SFR Jugoslavije.
Rođen je u porodici zemljoposjednika, koja se 1928. seli iz Bosanskog Šamca u Sarajevo, gdje Alija Izetbegović završava mušku realnu gimnaziju. Za vrijeme školovanja 1940. godine priključuje se antikomunističkoj organizaciji Mladi muslimani u Sarajevu.
Tokom Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom pomaganja izbjeglih i prognanih civila, štiteći i skrivajući progonjene
Bošnjake, te saniranja džamijskih ruševina. 1946. godine biva
uhapšen pod sumnjom da je imao značajnog udjela u utemeljenju
islamskog časopis “Mudžahid” u kojem su publicirane opće teme
o islamu, kao i zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani.
Osuđen je na kaznu zatvora od tri godine. Nakon izlaska iz zatvora
studira poljoprivredu i od 1954. godine pravo, koga završava u roku od dvije godine.
Nakon odslužene kazne, 1956. Izetbegović završava studije
na Pravnom fakultetu u Sarajevu i radi kao pravni savjetnik za više
jugoslavenskih firmi. 1970. godine, piše “Islamsku deklaraciju”,
opću raspravu o politici i islamu. Zbog “Islamske deklaracije”, na
političkom procesu 1983. godine, optužen je, zajedno s 12 muslimanskih intelektualaca, za planiranje stvaranja islamske države i
osuđen na 14 godina zatvora. Nakon političkih promjena u Jugoslaviji, izlazi na slobodu nakon pet godina, 1988. godine.
1990. godine Alija Izetbegović, sa Fikretom Abdićem, Adilom
Zulfikarpašićom i još nekolicinom političara osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Na prvim višestranačkim izborima 1990.
godine SDA je od 240 poslaničkih mandata osvojila 86, a u sedmočlanom Predsjedništvu Republike BiH tri mjesta. Na konstituirajućoj sjednici Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović je
izabran za predsjednika. Ratom u Sloveniji i Hrvatskoj, te jačanjem
vojnih aktivnosti JNA i na teritoriju Bosne i Hercegovine, dolazi do
odluke o Referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine, Alija
Izetbegović je izabran za člana, a potom i za predsjedavajućeg
Predsjedništva BiH. Nakon deset godina obavljanja funkcije člana
Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, u listopadu 2000. godine podnio je ostavku na mjesto Predsjedništva BiH.
Bibliografija: “Islamska deklaracija”, “Moj bijeg u slobodu: Bilješke iz zatvora 1983-1988.”, “Islam između Istoka i Zapada”,
“Govori i pisma”, “Rat i mir u Bosni i Hercegovini” i “Sjećanja”.
BILTEN 144
ISKRICE MUDROSTI
O Daytonskom sporazumu: “Nemojte se mnogo ljutiti na
Daytonski mirovni sporazum. On jeste nepraveden, on jeste
uspostavio jednu nefunkcionalnu državu, ali taj mir je spasio
Bosnu. Ona je već bila teško ranjena i sa puno brazgotina na
njenom lijepom licu, ali zahvaljujući miru, Bosna je preživjela i
opravlja se. Zaliječenje rana trajaće dugo, mnogo godina, ali će
doći. Ne sumnjajte u to, radite i živite za taj dan. Da smo odbili
Dayton i nastavili rat u 1996. i 1997. godini, mi bi taj rat, vodeći
ga u općoj izolaciji, izgubili, a Bosna i kao ideja i kao realnost bila
bi uništena. Možda je to heretička misao, ali zbog nekih lažnih
mudraca mora se reći: povijest je puna primjera nestanka država i nacija. Na njenom groblju leže mnoge nekada moćne države i carstva. Mi smo mali narod. U situaciji kakva jest, u svijetu
kakav jest, bolji mir od daytonskog nije se mogao postići.”
O Danu sjećanja: “Stoga, umjesto govora, treba djelovati.
Treba uporno tragati za hiljadama nestalih dragih i nevinih ljudi.
Ako su živi, da ih izbavimo, ako su mrtvi, da ih dostojno sahranimo i pronađemo i kaznimo njihove ubice. Činit ćemo to iz dana u
dan, bez obzira na teškoće i žrtve, i bez obzira koliko bi taj važni posao mogao potrajati. To treba da bude smisao današnjeg
dana, Dana sjećanja, kako smo ga nazvali, a prije i radije – dana
naše odlučnosti da budemo jaki, da više nikada ne bismo ovisili
o milosti Svijeta, kako nam se slično zlo više nikada ne bi ponovilo. Stoga, podignimo visoko naše zastave, odbacimo strah
i sumnje, umjesto toga radimo vrijedno i kako najbolje znamo,
svjesni da naš život i naša smrt, pa i naša sudbina, nisu u njihovim, nego u Božijim rukama. U toj vjeri je naša sloboda, naša
snaga i, ako Bog da, naša pobjeda.”
Što hoćemo i što možemo obećati građanima BiH: “Mi hoćemo cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu u kojoj će se
poštivati ljudska i nacionalna prava i u kojoj će se svako moliti
Bogu kako ga je njegova majka naučila. Mi ćemo promovirati
bosanstvo kao osjećaj pripadnosti državi Bosni i Hercegovini.
Da bi ste bili Bosanac, ne morate prestati da budete Srbin, Hrvat, Bošnjak ili bilo što drugo. Jedini uslov je da uz svoju etničku
pripadnost prihvatite i svoju pripadnost državi Bosni i Hercegovini, da uz svoj etnički identitet izgrađujete i smisao i za svoj
bosanski, a zatim i za svoj evropski identitet.”
O bosanskoj ženi: “Hrabrost bosanske žene, njena snaga i
ponos, bile su jedan od odlučujućih činilaca u borbi Bosne i naroda za opstanak.”
O Daytonskom miru: “Dayton je kompromis, a kompromisi
nisu pravda. Ipak, ne umire se više u Bosni. A umiralo se mnogo
i svakodnevno. To je moralo da prestane i mi ne treba da žalimo. Ako ponekad požalimo što smo potpisali Dejtonski ugovor,
sjetimo se onih koji su, zahvaljujući tome miru, ostali u životu. A
radi se o hiljadama naših momaka koji bi u nastavku rata poginuli ili ostali invalidi. Zbog njih taj mir je dobar, jer umiranja je
bilo previše. Naš narod je mali narod i on nije mogao nastaviti da
svaki dan broji svoje mrtve i osakaćene.”
O bosanskom osjećanju: “Bosansko osjećanje će se roditi iz bošnjačkog ili će biti neki amalgam, nakon mnogo godina
uzajmnog trenja, varničenja i onog neizbježnog povuči-potegni, ćega je puna historija.”
O pomirenju: “Ja sam govorio i o pomirenju, opet radi Bosne
i njene budućnosti, ali sam rekao i ponavljam: uz neopoziv uvjet
da ratni zločinci budu gonjeni i kažnjeni! Bez toga nema niti može biti ni mira ni pomirenja!”
O odnosu prema druga dva naroda: “Da je samo jedan Hrvat ili Srbin poginuo braneći Sarajevo, mi bismo trebali da mu
odamo poštu.”
O ljekarima: “Ljekare nisam nikad razdvajao od boraca
sa prve borbene linije. Jer, vi ste u najtežim danima svo svoje
znanje i energiju, hrabro i sa neviđenim požtrvovanjem stavili u
službu našeg naroda.”
O krivnji: “Krivi su uvijek i samo pojedinci, bez obzira što ih
je tako mnogo da čine za sebe jedan zločinački narod.”
O fundemantalizmu: “Ima ih koji tvrde da je ovdje na djelu
fundamentalizam, naravno islamski. Dokaz za to je što Predsjednik države ide petkom na džumu. I uvaženi predsjednik
Clinton i kancelar Kohl idu u crkvu, pa to niko ne smatra ničim
sumnjivim.”
O saveznicima: “Kad je riječ o saveznicima, moj potpun odgovor glasi: Moramo imati Ameriku i islamski svijet na našoj
strani i, koliko god je to moguće, i ostatak svijeta. To je moguće
i to treba da bude naša politika.”
O državotvornoj politici: “Sada smo aktivni učesnici, po prvi put nakon dugo, dugo vremena, i to je ono 'što je nama naša
borba dala'. Dakle, sada u izvjesnoj mjeri sve zavisi od nas, od
toga šta hoćemo i šta možemo.”
O bodućnosti Bosne: “Sile koje nasrću na Bosnu umorit će
se. Mi se nećemo umoriti. / Svi treba da se upitamo šta smo
učinili da ova zemlja bude jača, bolja i po mjeri svih njenih građana. / Vjerujem u Bosnu i naš narod, to je snažan narod, kada
se oporavimo i stanemo na svoje noge, zahvalit ćemo strancima i rješavat ćemo sami svoje poslove. / Svijet u pitanju zločina
traži neko bezbolno, srednje rješenje. Kada su u pitanju zločini,
kao ovi u Bosni, svaki kompromis je sramna izdaja pravde. /
RUJAN 2013.
53
ISKRICE MUDROSTI
Obično se tvrdi da Daytonski ugovor nije dobar. On je dobar jer
jer zaustavio ubijanje u Bosni i jer bolji ne postoji. Glavna manjkavost nije u njemu samom nego u njegovoj implementaciji. /
Pitanje cjelovitosti Bosne ustvari je pitanje povratka ljudi u njihove domove. / Mi smo evropska zemlja, ali nećemo da zaboravimo svoje ime, svoju vjeru i svoju prošlost. / A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu, za mnoge
od nas Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i
kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno.”
Nekoliko kratkih poruka: “Prvo, ostanite to što ste. Čuvajte i očuvajte svoju vjeru, naciju i tradiciju. Gubitak identiteta
plaća se ropstvom i poniženjem.
Drugo, u ratu nam je naneseno ogromno zlo i nepravda. Ko
može nek oprosti, ko ne može nije ni dužan. Zaboraviti niko ne
smije jer se zaboravljeni genocid ponavlja.
Treće, zlo o kojem je riječ, nisu nam učinili ni hrišćani ni kršćani, nego oni koji su pogazili sve Hristove – Kristove zavjete.
Oni koji su silovali i ubijali, nevine ljude, ne pripadaju nikakvoj
vjeri. Oni su jednostavno ubice.
54
Četvrto, na mržnju ne uzvraćajte mržnjom. Za Bosnu mržnja
je slijepa ulica. Mržnja ne razara samo naše duše, ona razara
ono što mi nazivamo samim bićem Bosne.
Peto, zapamtite jednu riječ: država. Bez svoje države narod
liči na skupinu ljudi koja se našla na brisanom prostoru koji biju
oluje i mećave.
Posljednje pazite kako se ponašate na vlasti. Ne budite arogantni i samoljubivi, ne posežite za onim što vam ne pripada,
štitite slabe i poštujte moralna načela i zakone. Ne zaboravite
da nema vječne vlasti. Svaka je privremena i svako će doći pred
Božiji i narodni sud, prije ili kasnije.”
Zakletva: “Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!”
Pripremio i odabrao: Dževad JOGUNČIĆ
BILTEN 144
CRTICE IZ ZAGREBAČKE MUSLIMANSKE PROŠLOSTI (XI)
Alija Nametak: Uspomene iz Zagreba bez džamije
Dva najdraža mi grada, osim moga rodZagrebu. Pa kad smo iza toga obišli Karlonoga Mostara, Sarajevo i Zagreb, ostavili su
vac, Ljubljanu, Bled, Plitvice, Sušak, Šibenik,
na me prvi dojam što može biti najneugodniji.
Split i preko Metkovića se vratili u Mostar,
Nakon ispita zrelosti pošao sam s ostalim
ja pređoh preko časovitog neraspoloženja
maturantima mostarske gimnazije na puprema Zagrebu i odlučih studirati u njemu.
tovanje po biv.[šoj] Jugoslaviji koje je trajalo
Ne bez razloga naziva se studentski život
osamnaest dana. Prvo mjesto zadržavanja
najljepšim
odlomkom života, pa makar da
bilo je Sarajevo. Bilo je nekako na dva-tri
sam
ja
za
studente
Slavonce i Sriemce živio
dana pred Kurban-Bajram u lipnju mjesecu
siromaški,
za
velik
dio
“lancmana” sam žigodine 1925. Iako je bio konac lipnja, zbog
vio životom iznad prosjeka, da su me, ovdje
obilne kiše bilo je vrlo hladno, tako da sam
gluho bilo!, nazivali begom, ili čak i banom. Ali
se ja ugodno osjećao samo kod jednoga Mopored onog vanjskog života puna nekad obistarca, koji je ložio peć u svojoj radnoj sobi,
jesti i raspoloženja, nekad suhotovanja i pomakar da je po kalendaru bilo već ljeto. Onsta, u Zagrebu mi je nedostajalo ono, što mi
da su se oko Begove džamije po Saračima i
je u najvećoj mjeri ispunjavalo život kod kuće,
susjednim ulicama prodavali kurbani, pa je
Alija Nametak,
u roditeljskom domu, u Mostaru. U Zagrebu
đubre pokrivalo asfalt za podlanicu, a uz to
karikatura Vladimira Žedrinskog
nije bilo džamije. Nije bilo ni mesdžida. Pokiša i smrad, pa nije teško shvatiti, da dojam
trebe duhovnog života hranio sam vjerskim
za stranca, koji je tada prvi put posjetio Sarajevo, nije bio osobito ugodan. Uz to se može dodati i vječno tru- obredima u svojoj đačkoj sobi prve godine u privatnim stanovima,
bljenje na neke očajne trublje od mesinganog lima ćumurdžija, koji a sljedećih godina u đačkom domu. Iako sam zadnjih triju godina
su svaki čas krstarili po ulicama u svim pravcima prodajući ugalj i stanovao s jednim kolegom katolikom, za moje shvaćanje odviše
liberalnih pogleda na život i svijet, ja sam dosta uredno obavljao
snopiće drva.
svoje dnevne molitve, koje je on uvijek s poštovanjem promatrao.
Iz Sarajeva smo otišli u Kruševac, pa Beograd. (Tu saznadoh
Kad se desio ramazan, također sam postio, a onda su ramaza smrt Hamzalije Ajanovića, a usput smo oko Stalaća sustizali
i prestizali pune vlakove iseljenika iz Sandžaka, koji su selili u zan i padali u veljači i siječnju. Kako bi tada padali semestralne
Tursku nakon pokolja u Šahovićima i Pavinu Polju. Onda se nije ferije, uvijek sam jedan dio ramazana provodio kod kuće u Moznalo, ni da će nekada postojati ustaše, a ipak je muslimanska staru. Ali onaj dio ramazana, koji je padao prije ferija, provodio
krv tekla nemilice!) Nakon dvodnevnog zadržavanja u Beogra- sam u Zagrebu. Eto, tih dana najviše mi je nedostajala džamija,
du krenusmo u Zagreb, san naših mladenačkih nacionalnih za- jer samo mi je ona mogla dočarati dom, Bosnu, islam. Badava
nosa, Zagreb, koji nam je tako omilio Šenoa svojim romanima, strogi post, kad bi oko ponoći pojeo četvrt kruha i nekolike hurkoji smo ljubili kao svoje nacionalno žarište, iako valjda nijedan me ili osminu suhih smokava, a iftario se u aščinici kod Šeste (na
raskršću Ribnjaka i Vlaške ulice) upravo domaćim jelima (nekad
od nas nije bio prije u njemu.
je bilo i kadaifa), nije bilo ničega drugoga, da čovjek olakša duši,
Pošli smo nekim očajnim putničkim vlakom, u kome smo da joj obogati sadržinu onim, što smatra da joj je hrana i, još više,
prespavali Slavoniju do Broda, a od Broda do Zagreba smo se lijek. I onda smo se nas nekoliko sakupili i dogovorili, da nađemo
vucarili cijelo prije podne i došli tek negdje oko četiri sata popod- jednu prostoriju, gdje bismo zajednički obavljali večernje molitve
ne. Vrućina je bila nesnosna. Kad smo izišli pred kolodvor, sav – teravije. Bilo je tu najviše sitnih trgovčića, preprodavača ćilima,
zanos, koji je tkala moja mašta, zagrijavana pomno odgajanim pokoji kahveđija, konobar, a ne sjećam se, da nam je ikad došao
rodoljubljem, za čas se rasplinuo, kad je znatiželjni pogled obu- koji od onih bogatuna ili jačih intelektualaca, kojih je i onda bilo u
hvatio širinu sivog asfalta, upaljenog srpanjskim suncem, one Zagrebu. Često sam bivao imam ja, a nekada i Ali Numan, trgovac
žuto-sive kuće i drveće zaprašenog lišća. Pred kolodvorom su ćilima, koji je nosio i bijeli turban, koji je odisao plavetnilom. Svi
bile parkirane mnogobrojne dvokolice (ne bicikli), a kraj njih su smo skoro nosili šešire, ali je skoro svatko uz to donosio i fes,
stajali neki ljudi, kako mi se u prvi mah činilo, s crvenim fesovi- pa u fesu klanjao, ili barem rupcem povezao glavu. Te zajedničke
ma na glavi. Iznenadio sam se, otkud toliki muslimani u Zagrebu, molitve, koje su trajale pol sata do tri četvrti, dočaravale su nam
a onda sam opazio, gledajući pomnije kroj tih “fesova”, da su to u Zagrebu Bosnu, naša gola i skromna dvorana sjajne džamije
posebne kape, otvoreno crvene boje, sa strehom naprijed i ne- bosanske, a naši provizorni imami bosanske hafize krasnih glakim obrubom okolo, na kojem je bio urezan izvjesni broj. Vidjeh sovnih mogućnosti.
da su to nosači, a odmah me uvrijedi, zašto će im baš crvene kaJedne godine smo klanjali u jednoj iznajmljenoj dvorani, ne
pe na glavi, pa sam sve očekivao da će i mene netko iza leđa zovnuti, da mu ponesem kakav teret, jer sam i ja nosio fes. Kad me sjećam se točno, u Gajevoj ili Nikolićevoj ulici, a jednom u Ali Nudan-dva iza toga pregledajući Maksimir ugrize komarac i dobih manovoj trgovini ćilima iza spuštenih roloa na vratima. No dok
groznicu, upotpuni se, ali u negativnom pravcu, moj prvi dojam o smo kako-tako improvizirali džamiju i džemat za teravije, Baj-
RUJAN 2013.
55
Saliha Spaho Nametak i Alija Nametak
ram- namaze nismo mogli obavljati, jer za takve molitve treba
svećenik-imam, koji ima posebno ovlaštenje od reis-ul-uleme.
Zato mi je prvi Bajram, koji sam proveo u Zagrebu, bio strašno
prazan, bez sadržaja, upravo praznik a ne blagdan. Ležao sam
u krevetu, dok je slabo zimsko sunce padalo na moju postelju,
i tekbirio, da mi to bar u mislima dočara Herceg-Bosnu, pune
džamije nagizdanih i okupanih muslimana, a onda puna groblja
posjetnika, koji iz džamije idu najprije posjetiti svoje drage pokojnike i pomoliti se za njihove smirene duše.
Nakon toga Bajrama nastojao sam uvijek poslije provesti Bajram kod kuće, u Mostaru, a kad to nije bilo moguće, onda smo
jednom u zajednici s vojnicima klanjali Bajram-namaz u vojarni,
koja pročeljem gleda niz Deželićev Prilaz. Jedna velika baraka, duga valjda više od sto metara, bila je ispražnjena, a po podu su bili
prostrta čista vojnička ćebeta. Naravno, toliku baraku nismo mogli
ispuniti, pa smo se tek od sredine poredali u redove, najprije civili,
a onda vojska, a u dnu barake bili su kao promatrači vojnici drugih
vjera. Bilo je i građana katolika. Gazdarica jednog studenta muslimana htjela je svakako vidjeti, kako se muslimani mole Bogu, a to
nije imala prilike vidjeti od našega kolege u stanu, pa ju je poveo
čak u vojarnu. Poslije obavljenog obreda u baraci izišli smo u prostrano dvorište, gdje smo međusobno čestitali jedni drugima Bajram, a onda je vojska postrojena: muslimani na jednu stranu, a svi
drugi na drugu. Neki pukovnik je izveo jednog pravoslavnog vojnika i rekao mu, da ispred svih pravoslavnih vojnika čestita “braći
muslimanima” Bajram. Ovaj je to izveo kako je umio, ali mu nikako
nije pošlo za rukom izreći, uostalom nevažnu, formulu čestitanja
Bajrama na turskom jeziku, pa je zdrobio nešto kao “Bajram bumbareć olur!”. Zatim je i jedan katolik vojnik čestitao ispred svih katolika vojnika, a nešto se ne sjećam, je li bio ijedan vojnik Židov.
Nakon toga je poklano nekoliko janjadi kao kurbani za muslimane vojnike, jer je bio Kurban-Bajram, iza čega je nastalo
vojničko veselje. Kako su vojnici zagrebačkog garnizona bili
mahom Arnauti, to su počeli svoje narodne igre, a najviše hr-
56
vanje, dok bi se raštrkano po cijelom “krugu” dva i dva uhvatila,
pa začepivši uši pjevala neke nama neobične arije u najvišim
glasovnim postavima, da bi im nabrekle žile na vratu i skoro se
guše provalile. I nama, koji smo ih slušali, dolazilo je, da začepimo uši, jer smo teško mogli shvatiti, da je to glazba...
Sada, kad je u Zagrebu otvorena veličanstvena džamija,
dolaze mi uspomene na studentsko doba od prije petnaest i
više godina, pa zavidim onim studentima današnje generacije
[ne na studentskim godinama i studentskom životu,] nego na
mogućnostima vjerskog-duhovnog izgrađivanja i iživljavanja u
Zagrebu, kakvo nama nije bilo suđeno.
(Napredak. Hrvatski narodni kalendar. 1945., Sarajevo 1944.)
Priredio: Zlatko HASANBEGOVIĆ
Alija Nametak (1906. - 1987.), književnik, rođen je u Mostaru. U
Zagrebu je 1929. završio Filozofski fakultet, a radio je kao profesor,
knjižničar i kazališni intendant. Od 1930. živio je u Sarajevu gdje je
uređivao različita kulturno-prosvjetna izdanja poput Novog behara,
Glasnika Islamske vjerske zajednice i Kalendara Narodne uzdanice.
Redovito je surađivao u zagrebačkom tisku i periodici književnim i
kulturno-povijesnim prilozima, a objavljivao je u nakladi Matice hrvatske. Od 1935. do 1945. tajnik je Muslimanskog kulturnog društva
Narodna uzdanica. Odmah nakon partizanskog zauzeća Sarajeva i
uspostave komunističke vlasti uhićen je i u svibnju 1945. pred Vojnim sudom Jugoslavenske armije osuđen zbog javnog i kulturnog
djelovanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na 15 godina zatvora i trajan gubitak građanskih prava. Kaznu je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici i Zenici, a pušten je poslije devet godina 1954. Umro je u Sarajevu izgnan iz kulturnog i književnog života komunističke
Jugoslavije. Crticu Uspomene iz Zagreba bez džamije Nametak je
objavio u povodu otvorenja prve zagrebačke džamije u kolovozu
1944., a uz neznatne izmjene pretiskana je i u zagrebačkom dnevniku Nova Hrvatska 28. studenoga 1944. Tekst je izvorno objavljen na
korijenskom pravopisu, a ovdje je prilagođen fonetskom načelu.
BILTEN 144
MEKTEPSKI KUTAK
NOVA VJERONAUČNA/MEKTEPSKA GODINA
Formiranje islamske ličnosti –
neznanje je najskuplje
Poštovani roditelji! Ma koliko roditeljska obveza u pogledu
islamskog odgojno-obrazovnog djelovanja bila naglašena, u
praksi ona nikada nije mogla biti i cjelovito ostvarena zbog obimnosti, složenosti i uvjetovanosti društvenim okolnostima. Obiteljski ambijent jeste najvažniji, ali nije jedini koji presudno utječe
na formiranje islamske ličnosti. Obitelj nema sve one kompetencije i potencijale koji su potrebni da bi se djetetu pružio adekvatan
nivo islamskih odgojno-obrazovnih sadržaja. Nesumnjivo je da
roditelji svom potomstvu žele ono što je najbolje. Međutim lijepe želje moraju biti praćene i znanjem o onome što je najbolje. U
prilici smo skoro svakodnevno svjedočiti da je nerijetko prisutan
evidentan raskorak između roditeljske želje i roditeljskog znanja
onoga što bi bilo najbolje za njihove potomke.
njihovog potomka. Zbog toga bi bilo vrlo važno svakom roditelju razumljivim, prihvatljivim i uvjerljivim dokazima prezentirati
koje su prednosti i koje mogućnosti nudi institucionalni vjeronaučni odgojno-obrazovni rad te u kojoj mjeri se kroz vjeronauk olakšava ispunjavanje roditeljske obveze i prava koja u tom
pogledu imaju njihova djeca. Islamska zajednica u Hrvatskoj
kroz ustanovu mekteba i islamskog vjeronauka u školama ima
taj institucionalni okvir čiji je zadatak da značajno participira u
ispunjavanju osnovne roditeljske zadaće islamskog odgoja novih generacija.
Kada roditelji odluče svoju djecu upisati na vjeronauk onda
ih treba snažno podržati i pomoći im da s lahkoćom svoju djecu
potiču na redovno pohađanje i kvalitetno usvajanje obrazovnog
dobra koje će im vjeronauk darivati. Sa ovim ulazimo u područje
nadležnosti i odgovornosti koje ponajprije i ponajviše pripada
muallimu. Muallim/a je taj koji će svojim stručnim kompetencijama, visokim moralnim kvalitetama i svojom posvećenosti
pozivu biti roditeljima garant ispravnosti njihove odluke da djecu upišu i šalju na vjeronauk, ali i snažan argument u njihovoj
ustrajnosti da od djece traže redovnost u pohađanju i kvaliteta u ovladavanju sadržajima koje im on daje. S druge strane,
muallim/a će moći odgovoriti ovako visokim zahtjevima muallimskog poziva ako mu se pomogne na način da se vjeronauk
i mekteb na nivou našeg kolektiviteta počne doživljavati kao
temeljna i nezaobilazna islamska odgojno-obrazovna ustanova sa svim onim što to doživljavanje podrazumijeva.
Ako islamski vjeronauk i mekteb u javnoj prezentaciji budu
predstavljeni kao predmet ili ustanova koja ulijeva i opravdava povjerenje, koja zrači pozitivnim izazovima i nudi sadržaje
snažne duhovne izgradnje i nadgradnje onda će to moći razbuditi roditeljsku svijest o njima. A da bi mogli biti tako predstavljeni, vjeronauk i mekteb uistinu i moraju biti takvi. U svakom
slučaju, obim, sadržaj i način prezentacije vjeronauka roditeljima ovisit će o sredini u kojoj on funkcionira, o onome što pruža ili što može pružiti, o mentalitetu ljudi, o njihovoj socijalnoj,
obrazovnoj i ekonomskoj strukturi, kao i o brojnim drugim specifičnim momentima.
Ovo nije nešto što je kod čovjeka izolirani slučaj: “Ne volite
nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne
zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekare, 216).
Možda bi i u ovome trebalo potražiti uzroke izostanka roditeljske svijesti o važnosti vjeronaučnog odgojno-obrazovnog
rada kao važnog puta u procesu formiranja islamske ličnosti
RUJAN 2013.
Medžlis Islamske zajednice u Zagrebu, zajedno s Muallimskim
vijećem, čini sve kako bi na što bolji i zadovoljavajući način osmislio, organizirao i realizirao vjeronauk, nastojeći postići dragocjene
rezultate u razbuđivanju svijesti o njihovoj važnosti ali i dostići onaj
konačni cilj – vidjeti islamski odgojen i obrazovan naraštaj koji će u
budućnosti na svojim plećima nositi ovu Zajednicu.
Zbog svega navedenog, na početku još jedne vjeronaučne/
mektepske i školske godine pozivamo roditelje da promisle o
važnosti institucionalnog islamskog odgoja i obrazovanja kroz
mekteb i školski vjeronauk te da nam pomognu da tu razbuđenu svijest zajedno čuvamo i snažimo.
57
MEKTEPSKI KUTAK
Dragi roditelji, vi ste dužni da svojoj djeci omogućite najbolje obrazovanje, jer znamo da je NEZNANJE NAJSKUPLJE, a da se
znanje, neovisno o tome koliko bilo skupo, isplati vama, vašoj djeci, našoj zajednici i ummetu Muhammeda, a.s. U tome nam mora
pomoći islamska vjeronauka koja za sve nas treba postati više od
običnog predmeta u školi ili mektebu. Dok god, svaki roditelj ne
shvati vjeronauk kao primarnu obvezu svoje djece, ali i njih samih,
teško ćemo u djeci imati dobro odgojeno i obrazovano potomstvo!
Dragi muallimi i muallime, uspostavite što bolji odnos sa
onima koji su vam kao veliki emanet povjereni, objasnite im na
najprimjereniji način gradivo i pomozite im da ga što bolje savladaju. Omilite im islam i njegove propise, Poslanika i njegovu
porodicu, poučite ih Kur'anu, pa da Kur'an u svojim kućama uče,
jer Poslanik kaže: “Kuća u kojoj se uči Kur'an svijetli u svemiru
poput zvijezda.” Svi zajedno moramo ustrajati!
SUBOTA (POSLIJE PODNE) – od 13:00 do 16:00 sati
GRUPA
MUALLIM
MEKTEB
muallima LAMIJA ALILI
UČIONICA 10
MIRZA ef. MEŠIĆ
UČIONICA 11
HARIS ef. OPARDIJA
UČIONICA 12
muallima EMINA MEŠIĆ
RAHIM ef. ZEĆA
UČIONICA 13
3. RAZRED
SREDNJE
muallima MELISA ARSLANI
MEDRESA
BR. 1
8.B RAZRED
muallima ATIJE MIFTARI
MEDRESA
BR. 3
MERSAD ef. KREŠTIĆ
MEDRESA
BR. 4
ALEN ef. KOTORIĆ
MEDRESA
BR. 2
RAZRED
SREDNJE /
12
13
kur'anska
grupa
(prošlogodišnji
osmaši)
4. RAZRED
SREDNJE /
kur'anska
grupa
KOMBINIRANA
SRED. GRUPA
14
Uz srdačne selame i želje da Uzvišeni bude zadovoljan našim trudom, srdačno vas selamim uz predložak rasporeda
mektebskih grupa i kalendar vjeronaučne godine.
15
16
17
(standardna
grupa + učenici Mersad ef.
Kreštića iz
subotnje
popodnevne
grupe)
KOMBINIRANA
KUR'ANSKA
GRUPA
/ kur'anska
grupa
RAZRED
SREDNJE
18
RASPORED MEKTEPSKIH GRUPA U MEKTEBSKOJ
2013./2014. GODINI
SUBOTA (PRIJE PODNE) – od 10:00 do 13:00 sati
GRUPA
MUALLIM
MEKTEB
1
PREDŠKOLCI
muallima ŠEJLA DOLIĆ
ČITAONICA
2
3.A RAZRED
UČIONICA 13
3
5.A RAZRED
RAHIM ef. ZEĆA
UČIONICA 11
4
6.A RAZRED
MIRZA ef. MEŠIĆ
MEDRESA 2
5
7.A RAZRED
HARIS ef. OPARDIJA
UČIONICA 12
6
8.A RAZRED
UČIONICA 10
7
1.A RAZRED
MEDRESA 4
8
4.A RAZRED
MEDRESA 1
9
2.A RAZRED
ALEN ef. KOTORIĆ
MEDRESA 3
10
GRUPA
HIFZA
kurra hafiz AZIZ ef. ALILI
DIVANHANA
11
VJERONAUK
ZA ODRASLE
HALID ef. DOLIĆ
BIBLIOTEKA
58
(od 11:00 do
13:00 sati)
(roditelji i drugi
zainteresirani)
/ kur'anska
grupa
(prošlogodišnji osmaši)
1. RAZRED
SREDNJE
19
(standardna
grupa + dio
mnogobrojne
grupe 1.
srednje,
Mersad ef.
Kreštića)
BILTEN 144
MEKTEPSKI KUTAK
NEDJELJA (PRIJE PODNE) – od 10:00 do 13:00 sati
GRUPA
MUALLIM
MEKTEB
20
PREDŠKOLCI
muallima EDINA BEŠIĆ
ČITAONICA
21
5.B RAZRED
muallima LAMIJA ALILI
UČIONICA 10
22
3.B RAZRED
RAHIM ef. ZEĆA
UČIONICA 11
23
6.B RAZRED
HARIS ef. OPARDIJA
UČIONICA 12
24
4.B RAZRED
UČIONICA 13
25
1.B RAZRED
MEDRESA 1
26
KOMBINIRANO
ODJELJENJE
ALEN ef. KOTORIĆ
MEDRESA 2
(od 5. do 8.
razreda)
Kalendar prema kojem će biti usklađena nastava islamskog
vjeronauka, kako u mektebu tako i u školama:
2. RAZRED
SREDNJE
ŠKOLE
(grupi se
priključuju
učenici 2.
srednje, m.
EMINE MEŠIĆ)
MIRZA ef. MEŠIĆ
28
2.B RAZRED
29
GRUPA
HIFIZA
30
MEKTEPSKI
ZBOR
27
31
(od 11:00 do
13:00 sati)
(od 11:30 do
12:30 sati)
VJEROUNAUK
ZA ODRASLE
(roditelji i
drugi
zainteresirani)
kurra hafiz AZIZ ef. ALILI
HALID ef. DOLIĆ
MEDRESA 3
MEDRESA 4
DIVANHANA
KONGRESNA
DVORANA
BIBLIOTEKA
NAPOMENA:
• Nastava u GRUPI HIFZA će se održavati svakim radnim
danom, osim petka i to u dva termina: od 11:00 do 13:00
sati i od 13:00 do 15:00 sati, kako bi polaznici mogli uskladiti svoje dolaske sa školskim rasporedom.
• Radi efikasnijeg djelovanja mektepskog zbora, muallimi
bi trebali prilagoditi nastavu učenicima koji ga pohađaju
(nastavno gradivo usvajati i obrađivati za trajanja prvog
vjeronaučnog sata, a provjeru znanja kod polaznika zbora
vršiti nakon povratka na nastavu) te učenike usmjeriti voditelju zbora odmah nakon pauze za odmor.
• Petkom između akšama i jacije namaza će se održavati
druženje za studente i mlade uz Kur'an i fikhske propise
namaza u Hanefijskom mezhebu.
• Ponedjeljkom u 21 sat će se održavati tradicionalna omladinska tribina.
• Individualni i grupni rad muallima sa djevojkama i ženama
po dogovoru.
RUJAN 2013.
KALENDAR VJERONAUČNE NASTAVE ZA 2OI3./2OI4.
GODINU
DATUM
DAN
OPIS
02.09.2013.
ponedjeljak
Početak nastavne godine
07. i 08.09.2013.
subota/nedjelja
Početak mektepske godine
08.10.2013.
utorak
Dan neovisnosti RH
14.10.2013.
ponedjeljak
Dan Arefata
15.10.2013.
utorak
Prvi dan Kurban bajrama
16.,17. i
18.10.2013.
srijeda, četvrtak i
petak
Drugi, treći i četvrti dan
Kurban bajrama
01.11.2013.
petak
Svi sveti
04.11.2013.
ponedjeljak
Nova 1435. h.g.
25.11.2013.
ponedjeljak
Dan državnosti BiH
20.12.2013.
petak
Početak zimskog
odmora učenika
25.12.2013.
srijeda
Božić
13.01.2014.
ponedjeljak
Mevlud, rođenje
Muhammeda, a.s.
Početak II. obrazovnog
razdoblja
01.03.2014.
subota
Dan nezavisnosti BiH
11.04.2014.
petak
Početak proljetnog
odmora učenika
20. i 21.04.2014.
nedjelja/
ponedjeljak
Uskrs/uskr. ponedjeljak
22.04.2014.
ponedjeljak
Početak nastave nakon
proljetnog odmora učenika
01.05.2014.
četvrtak
Lejletu-l-regaib i
Međunarodni praznik rada
Naknadno
utvrditi/2014.
subota
Vjeronaučno natjecanje /
Medžlis
Naknadno
utvrditi/2014.
subota
Državno vjeronaučno
natjecanje
Naknadno
utvrditi/2014.
subota/nedjelja
Izleti za polaznike
vjeronauka i muallime
08.06.2014.
nedjelja
Završna mektepska
svečanost/hatme
13.06.2014.
petak
Kraj nastavne
2013./2014. godine
Kurra hafiz Aziz ALILI
59
MEKTEPSKI KUTAK
RAMAZANSKE AKTIVNOSTI ZAGREBAČKIH MEKTEBLIJA
Ljetna škola Kur'ana
Ljeto je vrijeme odmora i period kad naša djeca imaju najviše slobodnog vremena pa smo na Muallimskom vijeću odlučili
pokrenuti Ljetnu školu Kur'ana. Osim kur'anskog pisma i usavršavanja učenja Kur'ana, družeći se svakodnevno s mališanima, izrodilo se nekoliko značajnih aktivnosti. Prije svega, djecu
su dovodile majke, a kako ne bi gubile vrijeme čekajući ih da
završe ponudili smo i njima da zajedno s djecom uče. Oduševljenje je bilo veliko kad su nakon nekoliko tjedana skupa počeli
sastavljati prve riječi iz Časnog Kur'ana. Tijekom mjeseca ramazana djeca koja znaju učiti Kur'an učila su Dječju mukabelu o
kojoj smo pisali i u prošlom Mektepskom kutku. Novim učačima
je bio cilj završiti sufaru i što prije pridružiti se Dječjoj mukabeli. Tako su oni hrabriji, a to su “trojčeki” Pilipovići, Ajna Džanić i
Kenan Kanurić već u zadnjoj trećini ramazana počeli s usavršavanjem Kur'ana na spomenutoj mukabeli, a ostalih 20-ak će se
pripremati za idući ramazan, ako Bog da.
Saliha Kopić pohađa ovu školu zajedno sa svojom djecom
Lihkom i Elvirom i smatra da je ovo bila izvrsna prilika da se
djeca maknu od “elektroničke mašte” (kompjutera, mobitela, igrica). Uposliti ih korisnim učenjem onda kad imaju najviše
slobodnog vremena od velikog je značaja. Usput smo se i mi
odrasli okoristili nadoknađujući propušteno, veli ova majka.
Moram spomenuti i mamu Vuthaj koja je sa svoje tri kćeri
bila najupornija preko cijelog ljeta, te njenu najmlađu kćer, ujedno i najmlađu polaznicu ove škole, devetogodišnju Hanu koja
već izvrsno čita iz Kur'ana.
Dječja mukabela
Značaj Ljetne škole najbolje je opisala mama Aida Blagajčević: - Na kraju školske godine nazvala nas je naša mualima
Emina Mešić i predložila nam grupu “ljetnog vjeronauka”. Za
vrijeme ramazana djeca mogu dolaziti u džamiju i nadoknaditi ono što su propustili tijekom školske godine, ali prije svega
družiti se sa svojim vršnjacima. Mislila sam: hoće li moja djeca
to htjeti? Imam dva sina – 13 i 11 godina, pa tek je završila školska godina i učenju je kraj...
Na početku ramazana, krenula je škola... dečki su svaki dan
trebali ići u džamiju. Ni jedan dan nije bilo pregovora, da danas
ne bi išli, da bi preskočili... s veseljem su išli svaki dan.
Naučili su sufaru, nadoknadili propušteno što se tiče namaza, jer muallima je imala individualan pristup prema svakom od
njih. Naučili su jako puno i postali sigurni u svoje znanje. Bili su
jako ponosni!
Ljetna škola je za mene jedno jako lijepo iskustvo. Moja djeca su puno naučila, a što je najvažnije učila su s voljom, zahvaljujući angažmanu naše muallime.
60
BILTEN 144
MEKTEPSKI KUTAK
Posebno su interesantni “trojčeki” Pilipović, koliko znam
jedini u našem džematu. Njihova majka kaže da se obradovala
ovoj Ljetnoj školi. Otkako je izgubila roditelje, poput emaneta
nosi majčine riječi izgovorene mjesec dana prije smrti: - Zemaljsko bogatstvo je prolazno. Samo što možeš ponijeti na
Onaj svijet ima vrijednost. Pogotovo ako to preneseš i na svoju
djecu. - Eh da nana vidi svoje unuke! Njena kćer je ispunila majčin emanet, najvrednijim znanjem okitila je svoju djecu pa mudroj nani ima ko Jasin proučiti.
Jedna od najboljih učenica OŠ “Rapska” Sara Mulalić poručuje: - Imala sam veliku želju da naučim arapsko pismo kako
bih mogla čitati Kur'an. Kada su došli ljetni praznici, dogovorila sam se s muallimom Eminom da počnem učiti. Muallima mi
je to mnogo olakšala svojim znanjem i pristupom. I tako svaki
dan radeći, prešla sam sufaru za dva i pol tjedna, što je bio veliki
napredak. Sufaru sam završila na Lejletul-kadr, što je bilo jako
simbolično, kako kaže moja muallima. Kada sam prvi put krenula čitati Kur'an osjećala sam se ispunjeno i radosno, što me
još više motiviralo da nastavim s čitanjem i učenjem. Već sam
proučila stotinjak stranica Kur'ana i ponekad ga ne mogu ostaviti. Poručila bih svoj djeci koja pohađaju Vjeronauk da inzistiraju kod svojih muallima da ih nauče čitati Kur'an. Zadovoljstvo je
neprocjenjivo. –
Prepoznavala sam slova, mogla sam nešto i pročitati, bila sam
presretna i ponosna. Još uvijek učim sufaru. Jedva čekam početi učiti Kur'an, osjećam se drugačije jer mi arapski postaje sve
bliži i zanimljiviji. Kada naučim sufaru, planiram nastaviti učiti
arapski jezik, kaže Mirela.Najviše doprinosa ovom pilot projektu, u kojem je sudjelovalo oko 40 polaznika, dali su muallimi: Emina, Melisa i Haris ef.
Zahvaljujući njima novu školsku godinu počinjemo s 30-ak novih učača Kur'ana. Svi koji su žrtvovali svoje slobodno vrijeme
i preko raspusta dolazili po nova znanja, ova će ljeto pamtiti i
po predivnim druženjima i brojnim zajedničkim iftarima. Djeca
su se međusobno pozivala na iftare, nekoliko zajedničkih iftara u džamiji priredili su im i muallimi u suradnji s roditeljima, a
krajem ramazana imali su čast da ih i muftija ugosti i da s njime
iftare.
Allah mubarek našim vrijednim učenicima s dovom Allahu
da svima nama blagoslovi početak nove školske godine i podari puno uspjeha u njoj.
Mektepski kutak priprema i uređuje:
Emina MEŠIĆ
Veliki je interes za učenjem arapskog pisma među našim
džematlijama. Zulfija hanuma je jedna od njih i veli da je slušajući učenje Kur'ana njena želja da nauči postala čežnja i da joj se
ona, hvala Allahu, upravo ispunjava. Puno je i naših članova, svih
kategorija i uzrasta, koji bi obnovili ono što su nekada znali pa
zapostavili. Stoga nam se svakodnevno prijavljuju kandidati za
ove tečajeve. Za sada im pristupamo individualno, a već od 10.
mjeseca pokrenut ćemo i nove grupe.
I tijekom ramazana, s nekoliko djevojaka, učila sam i ponavljala arapsko pismo. Jedna je od njih podijelila s nama i svoje
mišljenje: - Moje prvo upoznavanje s arapskim pismom bilo je
za vrijeme ramazana. Tada nisam znala ni jedno slovo (harf).
Mislila sam da ja to neću moći, izgledalo je tako teško, ali bilo je
baš suprotno. Svakim danom, malo po malo, sve je lakše išlo.
Dječji iftar
RUJAN 2013.
61
REKLAME
SPONZORI “BILTENA”
Naši sponzori
Restoran Islamskog centra U ZAGREBU
62
BILTEN 144
VAKTIJA
ZAGREBAČKA VAKTIJA
PRAYING TIMES FOR ZAGREB AREA
RUJAN/SEPTEMBAR 2013. – ŠEVVAL/ZU-L-KA’DE 1434. H.G.
Kibla (smjer prema Mekki): 134º 32’
2013.
M
Dani
DAYS
1434.
H.G.
01
Ned
02
Pon
Napomene
REMARKS
Zora
DAWN
Izlazak Sunca
SUNRISE
Podne
ZUHR
Ikindija
‘ASR
Akšam
MAGRIB
Jacija
ISHA’
25
4:28
6:13
12:54
16:33
19:34
21:06
26
4:30
6:14
12:54
16:32
19:32
21:03
03
Uto
27
4:32
6:16
12:54
16:31
19:31
21:01
04
Sri
28
4:33
6:17
12:53
16:29
19:29
20:58
05
Čet
29
4:35
6:18
12:53
16:28
19:27
20:56
06
Pet
30
4:37
6:19
12:53
16:27
19:25
20:54
07
Sub
01
4:38
6:21
12:53
16:25
19:23
20:52
08
Ned
02
4:40
6:22
12:53
16:24
19:21
20:50
09
Pon
03
4:42
6:23
12:53
16:23
19:19
20:47
10
Uto
04
4:43
6:25
12:52
16:21
19:17
20:45
DŽUMA
11
Sri
05
4:45
6:26
12:52
16:20
19:15
20:43
12
Čet
06
4:47
6:27
12:52
16:19
19:13
20:41
13
Pet
07
4:49
6:29
12:52
16:18
19:11
20:39
14
Sub
08
4:50
6:30
12:51
16:16
19:09
20:36
15
Ned
09
4:51
6:31
12:51
16:15
19:07
20:34
16
Pon
10
4:53
6:32
12:50
16:14
19:05
20:32
17
Uto
11
4:54
6:34
12:50
16:12
19:03
20:30
18
Sri
12
4:56
6:35
12:50
16:11
19:01
20:28
19
Čet
13
20
Pet
14
21
Sub
22
DŽUMA
4:57
6:36
12:48
16:10
18:59
20:26
4:58
6:38
12:49
16:08
18:57
20:24
15
5:00
6:39
12:48
16:07
18:55
20:22
Ned
16
5:01
6:40
12:48
16:06
18:53
20:20
23
Pon
17
5:03
6:42
12:48
16:05
18:52
20:18
24
Uto
18
5:04
6:43
12:47
16:03
18:50
20:16
25
Sri
19
5:05
6:44
12:47
16:02
18:48
20:14
26
Čet
20
5:07
6:45
12:46
16:00
18:46
20:12
DŽUMA
27
Pet
21
5:08
6:47
12:46
15:59
18:44
20:12
28
Sub
22
DŽUMA
5:10
6:48
12:46
15:58
18:42
20:08
29
Ned
23
5:11
6:49
12:46
15:56
18:40
20:06
30
Pon
24
5:12
6:51
12:45
15:55
18:38
20:04
06.09.2013. – 26. GODIŠNJICA SVEČANOG OTVORENJA ZAGREBAČKE DŽAMIJE
11.09.2013. – 32. GODIŠNJICA POLAGANJA KAMENA TEMELJCA ZA ZAGREBAČKU DŽAMIJU
27./28.09.2013. – 20. EUROPSKO NATJECANJE UČAČA KUR’ANA
“Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (Kur’an: sura El-Džinn, 18)
“Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim
Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravom putu.” (Kur’an: sura Et-Tevbe, 18)
“Tko sagradi džamiju radi Allaha (postizanja Njegovog zadovoljstva), Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.” (hadis)
RUJAN 2013.
63
RAMAZANSKI BAJRAM

ševval / zu-l-ka`de 1434. hg issn 1848

Transcription

Similar documents

issn 1848-6819 • broj 147 • prosinac 2013. muharrem / safer 1435

SARAJEVO, MOSTAR IN DOLINA NERETVE

Islamska literatura

džumade-l-uhra/redžeb 1434. hg issn 1848

Omer ra je rekao

sadržaj - Nova iransko-islamska civilizacija

4\o~U\~\..,

vito ilu i črto iru si oa se e ič mi, evropski mrliči z zlati i

Selam br.3.cdr - Bajram namaz u Beču

Ljubav prema dobru i mržnja prema zlu u Islamu

ISSN 1848-6819 • BROJ 164 • SVIBANJ 2015

hrvatski,

Monoteističko troglasje: uvod u judaizam

13 U ovom broju:

Bosanci - kulturni profil

povezavi - Islamska skupnost v Republiki Sloveniji

znacenje imena

povezavi. - Islamska skupnost v Republiki Sloveniji

ELIF

VAKTIJA ZA GRAD OBERHAUSEN I OKOLINU

ISBN 978-961-92520-4-8 Taras Kermauner RSD

PREPORODOV Journal, br. 150-151 - Islamska zajednica u Hrvatskoj