docSlika - Osnovna škola Zvonka Cara Crikvenica
download 
Report Transcription
Slika - Osnovna škola Zvonka Cara Crikvenica
ISSN 1332-5841 ZVONKO List učenika Osnovne škole Zvonka Cara, Crikvenica veljača 2008. • Godina XIII. • Broj 14 Tema broja: Zvonko Car Matur alac hrvatski akademski kipar, slikar, profesor. Rođen je prije 95. godina u Crikvenici. GOST ZVONKA: Marijan Mavrić, učenik Zvonka Cara Madona Projektnom nastavom do zaboravljenog “ČA” UVODNiK ZVONKO List učenika OŠ Zvonka Cara IZDAVAČ: OŠ Zvonka Cara Kotorska bb, 51260 Crikvenica Tel./fax 051 241 – 866 E-mail: os-cikvenica-003@skole.htnet.hr ZA IZDAVAČA: Desirée Pečaver, ravnateljica ODGOVORNA UREDNICA: Milena Blažić Knez, voditeljica novinarsko – literarne skupine, učitelj savjetnik hrvatskoga jezika GLAVNE UREDNICE: Laura Lončarić, 8.a Daria Drageljević, 8.a Nikolina Antić, 8.b UREDNICE ZVONČIĆA: Marta Petrović, 8.a Nera Novaković, 8.a UREDNIŠTVO: Lucija Kružić, 8.a Lorena Jovanović, 8.a Lana Bogdanović, 6.a Nerea Cossutti, 6.b Leonardo Müller, 6.b Ante Petty, 8.a Bogomil Kružić, 8.a Marta Petrović, 8.a Nera Novaković, 8.a FOTOGRAFI: Ante Petty, 8.a Bogomil Kružić, 8.a profesori i ostali UČITELJI SURADNICI: Ljubica Miletić – Domijan, prof. Marijana Marić – Tonković, prof. Marijana Grbčić (likoni suradnik) Ana Lončarić, prof. (engleski jezik) Maja Gašparović (njemački jezik) Branka Brnić, prof. učiteljice razredne nastave matične i područne škole VANJSKI SURADNICI: Anita Jeličić Dječji dom ‘’Izvor’’ Selce NASLOVNICA: skulptura Madone, ispred crikveničke župne crkve BDM, jedan od rijetkih Zvonkovih radova u kamenu Uredništvo Veljača je mjesec zaljubljenih, Valentinovo, maškara, krabunosa, fašnika…, ali nadasve mjesec čovjeka po kojemu naša škola nosi ime Zvonka Cara, velikoga umjetnika, učitelja koji je rođen 4.veljače. Ove godine 2007. / 2008. obilježavamo njegova dva velika jubileja, godišnjicu smrti (2007.) i obljetnicu rođenja (2008.) stoga smo za temu broja izabrali Zvonka Cara i njegova djela koja su razasuta diljem Hrvatske, ali i van nje i sva sjećanja vezana uz njega... Ostalo ćete sami saznati. Ponosni smo što je ove godine gost „Zvonka“ Marijan Mavrić, Selčanin, poznati slikar, inače, Zvonkov učenik. Izradio je logotip, zaštitni znak škole i zastavu na čemu mu i ovom prilikom veliko hvala. Ove godine Hrvatska je ostala bez velikih ljudi na području književnosti, glazbe, kazališta pa smo i njima posvetili dosta stranica. Legende o postanku svijeta pripremio nam je Luka s mamom Anitom. Saznat ćete mnoge zanimljivosti iz njihovoga istraživanja. Nastavili smo i s istraživanjem neobičnih imena naših učenika pa smo naišli i na tri para blizanaca. Pisali smo i o uspjesima naših učenika kojih nije malo. Velik uspjeh su požnjeli u području sporta, pa imamo i nekoliko državnih prvaka… Rukomet i ribolov ovaj puta najjači. Ne gubite vrijeme, otvorite „Zvonka“, listajte, čitajte i uživajte… Mi smo na kraju osmogodišnjega školovanja pa smo u ovaj broj uložili više truda i muke neko ikada do sada. Druge godine idemo u životne vode, na nove puteve. Ali iza nas ostaju mlade nade koje će se pobrinuti da „Zvonko“ i sljedećih godina bude sve bolji i bolji. Zaželjeli smo ovaj broj prezentirati u što boljem ruhu pa smo ga konačno i obojili. Doviđenja! Sretno! Uredništvo ZASTAVA, zaštitni znak škole, izradio Marijan Mavrić, selački slikar IDEJNI ILUSTRATOR ZVONA: Tanja Malbaša, bivša učenica škole, danas profesorica 14 – 19 DOGAĐAJNICA GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK: STUDIOGRAF Podhumskih žrtava 6a, 51000 Rijeka NAKLADA: 400 primjeraka R JA A Ž IZ D SA 4–9 10 - 11 Zvonko Car i njegova djela Najveći umjetnik ča ga je imela Crikvenica Gost Zvonka Marijan Mavrić, selački slikar Učenik Zvonka Cara 12 Projektnom nastavom do zaboravljenog ča 13 Školovanje naših predaka Zvonkov ribar 31 – 33 SPORT 34 – 37 GLAZBA 38 – 40 LEGENDE Sport 24 – 25 PUTOVANJA: MATURALAC 26 Izbor za naj 27 PUTOVANJA: Put u Denver 20 - 23 NAŠI UČITELJI Otišli u zasluženu mirovinu Nove nade 28 – 29 Istraživanje: Neobična imena Blizanci 30 – 31 ENGLISH DEUTSCH Radoboj Maturalac 41 42 - 43 44 ZVONKOSKOP ZABAVNI KUTAK FOTO – STRIP TEMA BROJA Zvonko Car i njegova djela NAJVEĆI UMJETNIK "ČA GA JE IMELA CRIKVENICA" Zvonko Car, učitelj crtanja, veliki umjetnik, kipar i slikar, ali prije svega skroman i dobar čovjek. Rođen je 4. veljače 1913. godine u Crikvenici, a umro je 13. studenog 1982. godine. Ove školske godine slavimo njegova i naša dva jubileja 25. godišnjicu smrti (2007.) i 95. obljetnicu rođenja (2008.). Hygia Žena s brentom u Grižanama 4 ZVONKO Zvonko je imao teško djetinjstvo. Majka mu je bila krojačica (‘’šilica’’) za dvorske dame, a otac svjetski avanturist. Majka je željela da Zvonko postane svećenik i zato ga je poslala u fratarsku školu na otočić Košljun. Da udovolji majci otišao je u tu školu, ali je često govorio kako je lijepi i zeleni otočić pretijesan za maloga Cara, koji želi više svijeta. Sa tri prijatelja ‘’ukrao’’ je barku. Do noći su se sakrili u kapelicu Križnog puta, a onda organizirali bijeg po najvećoj buri. Jedva živi stigli su u Crikvenicu. Nitko ga više nije uspio vratiti na Košljun, pa ni majka. U Crikvenici je upisao Gimnaziju, a Umjetničku akademiju i osmi semestar završio je u Zagrebu, 1933. postdiplomski studij u Pragu. Bio je to učenik Pešana i Meštrovića i završio dodatni stupanj kiparstva u drvu. Jednostavnost, skromnost i nenametljivost u kontaktu s ljudima i sredini u kojoj je živio odlike su koje ga čine velikim i poštovanim. On je uživao ako bi i drugi uživali. Nije se znao svađati ni prigovarati, ali se volio jako šaliti. Sjećam ga se iz školskih dana jer je u 5. i 6. razredu bio moj učitelj likovnog odgoja. Nije se ljutio na učenike, ali vrijedne je često znao nagraditi crnim bombonima ‘’cukardozima’’, koje je uvijek imao uza se, jer je inače bio ljubitelj slatkoga. Ipak, najviše je volio crnu kavu i cigaretu što je smetalo njegovom zdravlju. Volio je šetnju po crikveničkoj balustradi i kupanje. Učio je plivati djecu, Zvonko u svome atelijeru koja su bila smještena u dječjem domu gdje je službovao Vladimir Nazor. Nazor mu je postao veliki prijatelj i uzor. Često mu je znao reći da mu je on ‘’zrcalo’’ za promatrati svijet sa strane. Umjetnikovi početci Odlučujuća prekretnica za Zvonka Cara bilo je upoznavanje s Vladimirom Nazorom, tadašnjim upraviteljem Dječjega doma u Crikvenici. Nazor je prepoznao nadarenost mladoga Zvonka te mu pomaže da s navršenih šesnaest godina bude primljen na Likovnu akademiju u Zagrebu. Bista Vladimira Nazora TEMA BROJA Ribar na crikveničkoj paladi Crkva sv. Antuna Brigu za razvoj talenta tada preuzimaju Ivan Meštrović, Robert Frangeš-Mihanović i Fran Kršinić, profesori na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 1933. g. Ovladavši kiparskim tehnikama, svoju stručnu naobrazbu produbio je tijekom putovanja po Italiji. Cijelo to vrijeme ostao je u vezi s Vladimirom Nazorom koji mu je snažio duh, ali i financijski pomogao njegovo školovanje. Prijateljstvo je potrajalo sve do pjesnikove smrti 1949. g. Općina Crikvenica je 1955. g. na inicijativu tadašnjeg predsjednika općine, Dušana Cvetića, u parku između hotelskih zdanja Miramare i Esplanade, Zvonku Caru sagradila kiparski atelje. Tu su nastali mnogobrojni radovi, od javnih spomenika do kiparskih djela manjeg formata pa i slika, koji se danas nalaze ne samo u mjestima županije, nego i diljem svijeta. U ateljeu je umjetnik provodio veći dio svojega vremena, radio skice i studije skulptura u crtežu i glini, lijevao ih u sadri i pripremao za lijevanje u bronci. Tu je primao posjetitelje, prijatelje i kupce, znance i slučajne namjernike, a mnoge je privlačila upravo vedra i pristupačna umjetnikova narav. Nadahnuće i djela U tridesetim godinama prošloga stoljeća, u Zvonkovom skulptorskom radu prevladavaju sakralni sadržaji. 1933. g. dovršava skulpturu Madone, jedan od rijetkih radova u kamenu. Skulptura se danas nalazi ispred crikveničke župne crkve Uznesenje blažene Djevice Marije, a nadahnuće i model autor je našao u liku svoje prve supruge. 1940. g. nastaje glava Krista, čiji se sadreni model nalazi u stalnom postavu ovoga Memorijalnoga ateljea. Sudjeluje i u pripremama za gradnju nove crkve Sv. Antona u Crikvenici, za koju izrađuje niz idejnih skica i crteža prema kojima su izrađeni statički proračuni i projekt izvedbe. U ideji je slijedio neoromanički koncept, raščlanjeno pročelje s nizom polukružnih lukova i jednobrodnu unutrašnjost crkve. Izradio je i kip sv. Antona u sklopu bočnog oltara od crnog mramora. U ovome razdoblju, Zvonko se sve više okreće bronci kao kiparskom materijalu koji najviše odgovara njegovom senzibilitetu i načina rada. To mu omogućuje da se prepusti zadovoljstvu modeliranja gline, dodavanja i građenja sve do ostvarenja željene forme. Do kraja Drugog svijetskog rata, nastali su brojni portreti u bronci, od članova obitelji (grobni spomenici majke i prve supruge Anke na crikveničkom groblju) istaknutih ličnosti umjetničkog i društvenog života (biste Josipa Pančića (Bribir) i Stjepana Radića u istoimenome parku u Crikvenici) do poznatih Crikveničana (bista Leopolda Ivančića u parku crkve sv. Antona, profesorica Dora, Ana Baričević - Car). Po završetku Drugog svijetskog rata pretežno radi javne spomenike s temama antifašističke borbe. Sam je umjetnik među svojim radovima posebno izdvajao crikvenički spomenik palim borcima ispred hotela International (1949.), za čiju se izvedbu odrekao honorara. Spomenik ove tematike izradio je i za Kraljevicu (1951. – 1952.), Selce (1950. – 1951.), Bribir , Dramalj, Vinjerac i Vrginmost – danas Gvozd (1946). Dr. Antun Barac Julije Klović ispred škole u Driveniku ZVONKO 5 TEMA BROJA Sveti Antun Osim monumentalnih kompozicija u bronci, ostvario je i biste partizanskih boraca i istaknutih osoba. Matko Laginja (1952.), Ivan Brlić – Mažuranić (1974.), Tomo Strzić, dr. Ivan Sobol (1973.) koja nije izlivena, Franjo Car (1973.), Josip Broz Tito (1972.,1975.) , Anka Pađen (1976.), Nikola Car ˝Črni˝(1976.). Slaviša Vajner ˝Čiča˝ (1976.), Antun Barac(1949.) koja se nalazi u zgradi istoimene srednje škole, Vladimir Nazor(1970. ,1976.) koja se nalazi ispred istoimene osnovne škole u Crikvenici. Posebno mjesto među likovima koje je portretirao zauzima hrvatski istaknuti umjetnik, minijaturist svjetskog glasa, Juraj Julije Klović. Njegova nadahnuto izvedena figura s otvorenom knjigom u ruci (1969.) nalazi se u mjestu Drivenik, ispred stare osnovne škole. Ta saznanja Car nastoji primijeniti u naturalističkim prikazima partizanskih boraca i ranjenika, kako bi izrazio trenutke tjelesne boli, očaja, prkosa i upornosti, ali u mnogim radovima ne izlazi iz repeortara tradicionalnog akademizma. Skulptura koja je stvarana s osobitom ljubavlju je medijski najpoznatija skulptura Djevojka s galebom (Opatijka) (1953.), postavljena u Opatiji na morskoj hridi, blizu hotela Kvarner. Ova je skulptura postala svojevrsnim simbolom Opatije. U emisiji Radio Rijeke, koju je vodio novinar Franjo Deranja, snimala sam da mu je pozirala Jelena Jandrešić. Slično se dogodilo i s još nekim Zvonkovim skulpturama. Ribar (1982.) u crikveničkoj luci postao je jednim od simbola Crikvenice, J. J. Klović (1969.) simbolom Drivenika , a Žena s brentom (1981. – 1982.) Grižana. Zvonko Car se cijeloga života borio s teškom bolešću tuberkulozom, od koje je umrla i njegova prva supruga. Često je boravio u raznim lječilištima, a duže vrijeme proveo je na liječenju u Riječkoj bolnici, kojoj je kasnije poklonio svoju skulpturu Hygia (1955. – 1956.) u znak zahvalnosti dr. Kučiću za uspješno liječenje. Društveni doprinos Zvonko je bio član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, podružnica Rijeka, gotovo od samih početaka rada ove podružnice. Godine 1951. nalazi se među prvih jedanaest članova uz Boženu Vilhar, Sergeja Kučinskog, Romola Venuccia, Antuna Žunića, Jakova Smokvinu, Mirka Uzorinca, Zdenka Venturinia, Petra Kosa, Vinka Matkovića i Milku BastajiRado. U svibnju 1951., u prostoru Malog salona u Rijeci sudjeluje na prvoj revijalnoj izložbi podružnice. Djevojka s galebom u Opatiji Memorijalni atelje Zvonka 6 ZVONKO U spomen na Zvonka i njegov obiman i plodan rad Grad Crikvenica uredio je zgradu njegovoga kiparskog ateljea i pretvorio u Memorijalni atelje Zvonka Cara, koji je otvoren povodom Dana Grada Crikvenice, 14. kolovoza 2007. godine. Središnje mjesto u ateljeu zauzima stalni izložbeni postav s radovima koji se čuvaju u samome ateljeu, te s izborom osobnih predmeta i umjetničkog materijala koji dočaravaju radnu atmosferu umjetnikova ateljea. Stalni postav prati prigodna izložba koja prezentira dio skulptura snimljenih u javnim prostorima. Gospođa Marija, supruga Z. Cara htjela je da se za njenog života ispoštuje Zvonkova želja da se spomenik ‘’Primorskoj ženi’’ u Grižanama oslobodi velikih stabala, a atelje u Crikvenici, kao familijarna ostavština pomogne urediti. Gospođa Marija to, nažalost, nije doživjela, ali ove godine to je učinio Grad Crikvenica. Naša škola s ponosom nosi ime malom čovjeku, ali čovjeku velikoga srca, Zvonku Caru. Želimo i tražimo od Grada Crikvenice, Društva Crikveničana te ostalih da nam pomognu u ostvarenju želje – Zvonkova bista ili spomenik ispred naše škole Zvonka Cara jer on je to zaslužio. Kod nas mu je mjesto. Neka svima budu primjer ostale škole u našemu gradu. Bista Vladimira Nazora ispred te škole, Antun Barac u školi, a gdje je naš Zvonko??? Pripemila: Milena Blažić Knez, učitelj savjetnik hrvatskoga jezika TEMA BROJA Sjećanje... SJEĆANJA (Marije, supruge skromnog čovjeka, velikog umjetnika Zvonka Cara) Svake godine naša literarno-novinarska skupina "Zvonko" obilježava godišnjicu smrti Zvonka Cara (13. studenoga) odlazimo na grob, koji se nalazi na crikveničkom groblju, da bismo položili cvijetni aranžman i zapalili svijeću te mu odali počast. Isto činimo i kod obljetnica rođenja. Gotovo u svakome broju našega lista "Zvonko" nađe se literarni ili novinarski uradak koji mu je posvećen. Stoga se sjetimo nekih ... USPOMENA NA ZVONKA CARA U atelijeru Povodom 16. godišnjice smrti Zvonka Cara, čovjeka čiji se život ugasio 13. studenog 1982., u 13.30., voditeljica novinarske skupine Milena Knez, ravnatelj Vladimir Domijan i nas 6 učenica sedmog razreda, predstavnica novinarske skupine posjetili smo njegov grob. U znak pažnje odnijeli smo mali cvjetni aranžman, ali od srca. Promatrajući posljednje prebivalište toga poznatoga slikara i kipara, razmišljala sam o njegovom životu. Svojim djelima ostavio je svijetli trag u našem malom gradu, ali i široj okolici. Njegova djela su vječna, pa će i Zvonko, čije ime nosi naša škola, ostati zauvijek urezan u sjećanjima prošlih, sadašnjih i budućih generacija učenika i učitelja. Iva Vukić , 7. b /1999. ZVONKO CAR Zvonko je počeo stvarati vrlo rano, negdje sa svojih šest godina. Mučio se, bio uporan i nikada se nije predavao. Od svega je najviše volio more, ribare, ribarske mreže. Bio je dobar, posvetio se školi, kiparstvu i slikarstvu, a i za gospođu Mariju imao je vremena. Volio je školu i kavu iako je ponekad propustio kavu i žurno trčao do škole, a bilo je i dana kada bi zakasnio pa su ga znali zadirkivati. Volio je putovati i stvarati nova djela, a najveća potpora mu je bila gospođa Marija koja nikada nije pokušala slikati, a i sama je rekla da joj je bolje išlo čitanje što joj danas zbog slabog vida nedostaje. Bio je duhovit čovjek volio se ˝rugati˝ iako je to sve bilo s najboljim namjerama. Imao je puno posla. Ponekad nije ni jeo, no uvijek je imao vremena za razgovor i šetnju sa svojom dragom suprugom. Stvarao je cijeloga života, ali pri odlasku u mirovinu imao je više vremena. Sve su to krasna djela, ali na žalost zatvorena u atelijeru, što je velika šteta za naš grad i školu. Gospođa Marija kaže da je provela divne godine sa Zvonkom iako on nije volio snijeg i skijanje, a ona nikada nije naučila plivati jer kaže da ju more ne privlači. Danas zahvaljujući jednom od njegovih učenika koji živi i djeluje u Austriji naša škola će dobiti bistu Zvonka Cara. Sve je to lijepo, ali meni je žao gospođe Marije koja je u domu bez njihove zajedničke fotografije, bez ijednog njegovog djela, u magli sjećanja. Danica Miočić, 8.a/ 1998. STARI RIBAR Kipar, učitelj… veseljak pravi, to mu je bilo u naravi. Na satu likovnog dijelio je djeci bombone zato svi ga još pamte i vole. Izradio je ribara na našoj rivi kojemu se i sam Bog divi. To je čovjek pravi jer dobro mu je bilo u naravi. Na ramenu mu j’ mriža sa od špaga spletena, va rukah šešnula i škermi, šešulun je vodu z barke sekal, na škermi je vesla stavljal, još dan danas je s nami naš crikvenički ribar stari more ga hladi bura ga jadi, na našoj paladi stoji, čeka da se bura kalma, da more poć van ribe lovit i stare ruki va moru močit. Tina Mikanović, 6. b/ 1998. Na grobu Mario Kružić , 6. a /1998. g. ZVONKO 7 TEMA BROJA DA MU JE USTATI… Bio je to divan čovjek, učitelj, slikar, kipar, ljubitelj predivnog mora i tvrde ˝stine˝. Da mu je ustati i vidjeti školu koja je po njemu nazvana. Samo da mu je prelistati časopis naše škole ˝Zvonko˝i vidjeti divne talente slikarstva i književnosti, mislim da nitko ne bi bio ponosniji od njega. Što bi napravio da je prošetao Božićnim sajmom ˝Zvonko˝? Bi li nešto izmijenio, dodao, pohvalio ili pogrdio? Prihvatili bismo sve što kaže jer on je bio čovjek široke ruke, mudre glave, a prije svega divna srca. On je moj uzor jer ja jednoga dana želim postati slikar i biti baš kao on, naš Zvonko Car. Danica Miočić , 8. b / 1998. ZVONKOV RAJ Raj je tajna skrivena u tvom srcu i sama je moraš potražiti. Zamišljeni intervju s našim Zvonkom Sunce je zaplesalo nebom, zagrlilo vrške drveća, te poljubilo vlati trave. Sjedim kraj Ribara. Promatram začarane obrise otoka Krka. Hitri galebovi i okretne race strpljivo čekaju svoj plijen. ˝Dobar dan, djevojčice˝, pozdravi razdragan glas koji prekine tišinu i ljepotu. Podigoh pogled, a ispred ugledah nasmijano lice, elegantno, ali ipak s nekim običnim stilom odjevenog starca. ˝Dobar dan˝, odvratih. ˝Uzmi˝, reče mi starac koji je u ruci držao papirnatu vrećicu slatkiša. ˝Ne, hvala˝, prisjetih se brojnih roditeljskih upozorenja. ˝Ali…˝, blago me pogledaše starčeve oči i poprimiše neobičan sjaj, ispunivši se milinom i toplinom. ˝Dobro, hvala˝, potonuše sve mamine riječi. Ne znam zašto, ali nije me pekla savjest jer osjećala sam da tog simpatičnog djedicu već odavno poznajem. ˝Ja sam Petra˝, izustih tiho. ˝A ja Zvonko˝, reče starčić veselim glasom. ˝Drago mi je˝, nasmijem se. ˝Također˝, izusti starac. ˝Pogledajte! ˝- uzviknula sam. ´ Da, ribice imaju probu za večerašnju predstavu. Petra, što za tebe znači raj?˝ ˝Raj?˝ ˝Da, raj˝, javi se starac. ˝Prilično ste me iznenadili tim pitanjem. Raj je za mene svako stablo, ovo more, cvijeće, leptir… Postoji most koji vodi u raj. Taj je most sagrađen od vjere, ljubavi i poštenja. Svaka njegova opeka nastala je od modre gline ispunjene radošću i veseljem. Okićen je mirisnim ljubičicama koje ne venu jer napajaju iz 8 ZVONKO nepresušenog izvora sreće i dobrote. Po mostu se prostire dugačak sag izvezen zlatnom svilom. Gore, visoko, plove biserni oblaci čuvajući Sunce koje vječno isijava svjetlost i toplinu. A kada uđeš u raj koji je toliko nalik Edenu ugledaš veliko prostranstvo prekriveno ružičastom travom.. Zidove čine bijele ruže. Svuda se ori pjesma omamljena mirisima raznovrsnog cvijeća. No dosta o mome, pričajte vi meni o svome raju.˝ ˝Za mene je raj vrlo širok pojam. Jedna rajska strana je umjetnost, a drugu ti ne mogu odati jer je to tajna skrivena u tvom srcu i sama je moraš potražiti.˝ ˝Zaista?˝ upitah iznenađeno. ˝Da, zaista˝, prošapta Zvonko. ˝Odakle, vi sve to znate?˝upitala sam ga nježnim glasom. ˝Znat ćeš i ti jednoga dana, ali sada je još prerano˝, nasmiješi se. ˝Kako prerano?˝ bila sam znatiželjna. ˝Prerano je da otkriješ tajnu života i postojanja˝, prozborio je tiho. ˝Zar ona postoji?˝, uzdahnula sam. ˝O, da˝, nasmije se. ˝Pogledajte ovaj kip ribara, on je sigurno rađen s mnogo umijeća˝, viknula sam ˝Ne samo umijeća˝, viknula sam. ˝Ne samo umijeća već i truda. Mnogo je znoja uloženo u svaki detalj. Ako želiš nešto takvo napraviti moraš imati mašte, ali moraš i istraživati. Potrebno je pomno motriti svaki pokret, a zatim od toga modelirati jednu trodimenzionalnu cjelinu. Mnogo sam se namučio dok sam ga napravio.˝˝Vi? ˝upitah začuđeno. ˝Da. Ja sam Zvonko Car˝, nasmiješio se. ˝Nemoguće, on je…˝, ali sam zastala. ˝… sada tu je pred tobom, ali vidiš me samo ti i nitko drugi˝, šapnuo je. ˝Zašto samo ja?˝upitala sam radoznalo. ˝Samo si se ti našla na ovome mjestu u ono vrijeme kada sam se pojavio˝, rekao je blagim glasom. ˝A da je bio netko drugi?˝upitala sam znatiželjno. Ja moram, sada ići, nadam se da ćemo se ponovo vidjeti. Ponosim se svojom školom i svim marljivim učenicima. Doviđenja!˝bile su njegove posljednje riječi. Nestao je, a djelovao je tako sretno. Njegove su oči bile stvarne, prepune nježnosti, poštenja i topline. Drago mi je što sam barem u mislima razgovarala s malim čovjekom velikoga srca po kojemu je moja škola dobila ime i zbog toga sam jako ponosna. Djevojka s galebom Petra Kršul , 6. a / 1998. TEMA BROJA 25. godišnjica smrti Sjećanje VELIKI ČOVJEK -Ponosim se što sam učenica OŠ Zvonka CaraOd prvog razreda idem u školu Zvonka Cara, no tada nisam znala ništa o njemu. Sada, kada sam učenica petoga razreda, znam da je Zvonko Car bio veliki čovjek. Bio je kipar, slikar i učitelj likovne kulture, kakvoga bi zasigurno svatko poželio. Učiteljevao je u školi gdje se danas nalazi ˝Moj dom˝, prodavaonica namještaja i knjižara. Napravio je mnogo kipova, a jedan od njih je ‘’Ribar’’ koji stoji na crikveničkoj paladi i hrabro prkosi buri i valovima, a simbolizira malog crikveničkog čovjeka koji se u prošlosti bavio ribarstvom. Ponosim se što sam učenica osnovne škole Zvonka Cara.’’Zvonko’’ je nazvana naša literarno – novinarska družina, pjevački zbor naše škole, ali i Božićni sajam koji se u našoj školi održava po treći put. Veselilo bi me da u skoroj budućnosti i neka veća ulica dobije njegovo ime. Jovana Puhalo, 5. c / 1999. Na Zvonkovom grobu 13. studenog 2007. godine literati i novinari s voditeljicom školskog lista “Zvonko” posjetili smo grob Zvonka Cara po kojemu je naša škola dobila ime.Zvonko je pokopan na crikveničkom groblju zajedno s majkom i bratom.Prošlo je 25 godina od njegove smrti. Položili smo buket prekrasnoga cvijeća i zapalili svijeću pokraj njegovoga imena. Slikali se i s ljubavlju u srcu napustili crikveničko groblje. Ostalo je u tišini, a svijeća ljubavi i poštovanja svijetlila je na Zvonkovome grobu. Lana Bogdanović, 6.a Na Zvonkovom grobu Ponosna sam na svoju školu Imala sam šest i pol godina kada me je škola uzela u svoj topli i nježni zagrljaj. Krenula sam u Osnovnu školu Zvonko Car – područna škola Selce .Prve četiri godine moja učiteljica je bila Lukrecija Stilin. Na ovom svijetu ne postoje tako lijepe riječi kojima bih je mogla opisati. Bila je moja druga nježna i dobra mama .Uvela me je u svijet slova i brojki, svijet prirode, glazbe i likovne kulture. Dobila sam čvrste i dobre temelje za daljnje školovanje .Rastanak od škole i učiteljice bio je jako tužan. No život ide dalje. Ne dozvoljava nam da se dugo Škola okrećemo u prošlost. Došao je peti razred. Novi grad, nova škola. I ovdje me je škola veselo i radosno dočekala. Bila je mnogo veća i ljepša od moje stare škole. Toplu ruku prijateljstva čvrsto mi je stisnuo moj dragi razrednik Ivo Tkalec. Desetak dana mi je bilo potrebno da upoznam nastavnike pojedinih predmeta, koji su svojim dugogodišnjim pedagoškim radom i znanjem u meni izazvali strahopoštovanje. Proširili su i obogatili moje znanje i naučili me socijalnim vještinama, razvili empatiju za moje prijatelje .Danas sam učenica osmog razreda. Dobar sam i vrijedan đak. Za moj dobar uspjeh svakako je najviše zaslužna moja lijepa i moderna škola, nastavnici koji su se svaki dan trudili da mi pruže najbolje .Ponosna sam na svoju OŠ Zvonka Cara školu, zahvalna joj za sve lijepe i sretne trenutke koje sam provela u njoj .Kada me netko bude pitao o školi, ja ću mu reći : "Pohađala sam Osnovnu školu Zvonka Cara, to je najbolja škola na svijetu. PONOSNA SAM NA SVOJU ŠKOLU". Daria Drageljeviić, 8. a ZVONKO 9 TEMA BROJA GOST ZVONKA Marijan Mavrić, poznati selački slikar UČENIK ZVONKA CARA Ove godine Zvonkov učenik, gost našega Zvonka. Ništa bolje, ništa draže. Dvije godine u mirovini, ali radi, slika, stvara deset sati na dan i kaže da mu nije dovoljno. Trebao bi stvarati dvanaest sati dnevno. Do Crikvenice autobusom, a potom pješice svakoga dana do svoje radionice u Grižanama. Nije mu teško, kaže, to je dobro za zdravlje. Završio je srednju grafičku školu u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka (ranije i Zagreb). Imao je nekoliko samostalnih izložba. Sudionik je ZILIK – a, Zimske likovne kolonije u Karlovcu, koja je prošlog tjedna startala 35. put. Ponosan je što je bio učenik Zvonka Cara koji je u njemu prepoznao budućega umjetnika, danas poznatog slikara. O DJETINJSTVU... Teta Slavica, učiteljica u mirovini, mi’j govorela da san bil jako tih, ali ne i povučen. Puno smo se igrali vani. Delal san igračke od drva. Napravil san dizalicu. Bil san jako ponosan na nju. Jednom san je ostavil vani i niki mi’j ju ukral. To je bila tragedija jer u to vrime ni bilo igračak. Najviše san se volel igrat skrivačići i to kad malo zaškuri. Skupljali smo se kod letrike, to je žaruljica koja je bila na pol uličice. Zvali smo je poli letrike. Pošto je to bilo poslijeratno vrime, znali smo se igrat rata, ali niki ni’j htel bit neprijatelj, igrali smo se po brdih. ŠKOLA... OSNOVNA... U osnovnoj školi va Selcih risal san bolje nego drugi, jako san volel risanje. Napravil san ilustraciju za pjesmu Po šumama i gorama i za to dobil nagradu. Va to vrime nis imel harti kuliko mi’j trebalo. Kradom san risal na čiste stranice knjig. Kad san došal u crikveničku osmoljetku (osnovnu školu) va 5. i 6.razred, nastavnik 10 ZVONKO Marijan u svojoj radionici z likovnog mi’j bil Zvonko Car. On je valje videl da z manun treba delat po posebnon programu, da iman talenta. Zato mi’j zadaval posebni zadaci: « Stavi lampičinu, škatuljicu šibic » rekal mi’j « gledaj i riši ». Kad se njemu učinelo da nis dosta narisal, rekal bi mi : « Len si mi, Selčane, len ! » Zvonko mi’j poklonil uljene boje. Bil san jako radosan. On me’j potakal na umjetnost. Njemu morem zahvalit ča san danas. On je mome ocu rekal da san rojen za slikanje, da moran poć va školu za slikara. SREDNJA... Nakon što san završil osmoljetku, šal san u srednju grafičku školu u Zagreb. Školovanje mi’j trajalo četiri leta, ta škola puno mi’j pomogla oko grafike. Slika je dobro ocjenjena. Poslje san šal va Zagreb kadi žiri odbacuje slike, ne prihvate se, ali moja slika je bila primljena. Na toj sliki san narisal stari sić ki stoji na štirni i žena va crnon,udovica, a škrti kamenjar u pozadini. Jako teška slika. AUTOPORTRET, VIDJELI SMO GA U RADIONICI, U GRIŽANAMA Imel san dva autoportreta, jedan gol do pasa, a jedan va mantelu. Kada san to delal, nis ja zamišljal da gren sebe slikat, nego zamislin neku sliku, a sebe zamen za model. Ako rišen nekoga misec dan, model me čini nervoznim, a kad san sam sebi model onda san miran, smiren. POSAO... POČETCI… Nakon srednje, delal san va tvornici ambalaže v Riki koja je imela litografiju. Smišljal san ideje za nove padelice. Kasnije san delal va Novom listu va Riki. Imela je redakciju « Plavi kutevi », časopis o moru i pomorstvu. Bil san ilustrator. Nakon Novog lista počel san samostalno djelovat kao slikar. U to vrime bilo’j teško upast u « Hrvatsko društvo likovnih umjetnika » Nakon mnogo truda postal san član DRUŠTVA va Zagrebu, pa v Riki. Prva samostalna izložba bila je u Turističkoj zajednici va Crikvenici. (Gljedan se va zrcalu i slikan). Portretiral san još kćer i sina Matu, oca, mater, još moran napravit i portret drugoga sina, maloga Mavra ki gre sad va vrtić. KOJA VAM JE NAJDRAŽA SLIKA? Iman jednu s kon san šal va Riku. To je bila izložba Bijanale mladih i tu san svoju sliku izložil. Radmila Matejčić (kritičarka, povjesničarka umjetnosti) odmah je zapazila. ZASTAVA (LOGOTIP) … Na poticaj ravnatelja Vladimira Domijana, napravil san zaštitni znak vaše škole – ZASTAVU. Jako san to rado delal jel volin uvik pomoć i delat za dicu. Autoportret Marijana Mavrića TEMA BROJA Jedina poteškoća mi’j ići do tamo jer ne vozin, pa iden od crikveničkog igrališta pišice, ali to je i jednim djelom dobro za me jer je zdravo! « Živin va Grižanih, a spin va Selcih !» ZILIK Tjedan dana san bil va Karlovcu u koloniji ZILIK, što znači zimska likovna kolonija. Danas san se vratil. 35 godina postoji ta kolonija. Bil san sa značajnimi umjetnicimi zi cele U razgovoru s Nerom i Darijom Hrvatske va Dječjem domu « Vladimir Nazor » .Tu slikamo INFO i slike poklanjamo domu. Sad san crtal dve slike, a lani san dici predaval akvarel i to im je • Datum rođenja: 3. maja u svibnju puno značilo. • • • • • • • • • • • mjesecu 1942.g.(tako je sa smješkom rekao) Horoskopski znak: bik Mirovina: prije dvije godine,ali radna Obitelj: kćer, žena i dva sina Vrlina: upornost Mana: diskopatske promjene u kičmi Naj književnik: ranije – Jack London, Maksim Gorki, sada Gabriel Garcija Marqez Naj boja: plava – za vrijeme renesanse pigmenti plave boje su bili jako skupi. Zbog te boje podizala se cijena slici. Najviše slika more, krš iz kojeg izvire trava (pejzaž) Neostvarena želja:"Volio bih sagraditi svoju kućicu va Grižanama" KOJA VAM JE NAJDRAŽA TEHNIKA? Najviše mi odgovara jajčana tempera gdje je žutanjak vezivo. To je tehnika kada ljudi nisu imali uljenu boju, nego si je moral sam napavit. Volim i akvarel. Akvarel me opušta i zabavlja. Jednom me’j Vanda Ekl (poznata kritičarka) upitala: « Pa ča delaš s akvarelom ?» Ja san joj odgovorel „ako san slikar, slikan sa svime! Najviše u slobodno vrime“. Rekla je, da se moren visoko popet, a moren i završit u ludnici. ATELIER U GRIŽANAMA Živel san sam u roditeljskoj kući koja je bila moja radiona, a ja san spal va kantuni. Kada san se oženil, dobil san dva sina i tako je cela kuća bila za spat, a crtal san va kantuni koji se s vrimenom se više smanjival i nis imel više kadi slikat. Zlatica Balas, poznata čakavska spisateljica, me’j zvala, dal bi došal delat va Grišku školu. Prihvatil san, bil san jako sretan ča san dobil tako velik prostor, dvi učionice. Gori je mir i dobro osvjetljenje i to je pozitivno djelovalo na me. U mladim danima DJECA KARLOVAČKOG ODMARALIŠTA U SELCU, U VAŠOJ RADIONICI? U sklopu ˝Škole u prirodi ˝ djeca iz cijele Hrvatske koja borave u Karlovačkom odmaralištu, u Selcu turističkim vlakićem dolaze u Grižane u atelier. Razgledaju Klovićevu izložbu i u likovnoj radionici delaju svoji inicijali,(oko kih su rožice) uz moju pomoć. ČAKAVSKO - ENGLESKA SLIKOVNICA ˝NAŠE SELCE˝, KOLIKO VAM ZNAČI? Jako puno. Najviše ča su je delala dica od 3. – 11. leta, Dječjeg vrtića ˝Radost˝i Dječjeg doma ˝Izvor˝iz Selca, te učenici PO Zvonka Cara. U slikovnici se počinje i završava zavičajem. On je, kako ga kroz crteže i pjesme vide dica, veliko bogatstvo ovdašnjeg stanovništva. To je najbolji projekt va turizmu, za njegovu promociju. Najviše mjesta je posvećeno moru… S prijateljem NAJDRAŽA USPOMENA IZ RANIJIH DANA? Jedva san čekal proliće da se si zajedno najimo črišanj kih je bilo puno va Grižanama. KOJE SAVJETE BISTE UPUTILI MLADIM SLIKARIMA? Da jako puno uče, delaju, mirno slikaju i budu uporni! Marijan s kćerkom Razgovor s duhovitim slikarom Marijanom Mavrićem, koji voli čakavsku riječ, protekao je brzo u ugodnom i toplom ozračju. Nera Novaković, 8.a Daria Drageljević, 8.a Marijanovi sinovi, Mate i Maro ZVONKO 11 PROJEKT Radionice na temu "Lipi naš ča" PROJEKTNOM NASTAVOM DO ZABORAVLJENOG ČA U ožujku 2007. završen je projekt „Lipi naš ča“. U projekt su bili uključeni svi učenici, moje škole, učitelji i roditelji. U auli škole bila je postavljena izložba starih fotografija „NIGDANJA CRIKVENICA“, fotografa Igora Ivančića, te „ZI STARIH KONOB“, izložba starih predmeta i pisama. Izrađeno je mnogo plakata na istu temu. Isti su nastali na satovima predmetne i razredne nastave, te raznim aktivnostima. Učenici su pisali na čakavsku shemu, molili su čakavske molitve, snimali filmove, provodili anketu o čakavskom narječju, učili o pjesnicima našega kraja, pisali recepte pod nazivom „Ča su jili naši stari“ i učili o životu i djelu Zvonka Cara. Učenici osmih razreda posjetili su galeriju slikara Marijana Mavrića u Grižanama. On je rođen u Selcu i pravi je čakavac. Najviše voli slikati prirodu, a posebno voli planine u Grižanama jer jako utječu na njega. Na pitanje što misli o današnjoj čakavštini, odlučno je odgovorio: „Ljudi danas jako malo govore čakavski, ko da ga se srame, a to ne bi trebalo bit tako. Čakavski je naš ponos! Naš izvor!“ Bili smo oduševljeni njegovim odgovorom. Pri posjetu Grižanama pozornost nam je privukao spomenik „Žena z brentun“, djelo našega Zvonka Cara, crikveničkoga kipara i slikara na kojega se naša škola ponosi. Grupa učenika čakavaca je s učiteljicom geografije Ivanom Budić, krenula u susret Stari pribor Predstavljanje narodne nošnje gospođi Tei Jerić, s kojom je bilo dogovoreno da se obiđu stari crikvenički portali i portuni. Saznali smo kako svaki portal i portun nosi svoju priču. Lijepo i poučno druženje, kamerom je zabilježio profesor informatike Damir Donadić. Nije se samo radilo na prikupljanju podataka, nego su se igrale i stare igre našega zavičaja, koje smo mi s radošću prihvatili. Jako zanimljiva igra koja je privukla posebnu pozornost učenika je igra bataci ili špiljci. Bilo je tu još mnogo zanimljivih igara koje su nam učitelji pokazali. Učenici su upoznali i narodne nošnje našega kraja (selačku, bribirsku i crikveničku). Gost projektnoga dana, 27. ožujka, bila je Đurđica Ivančić Dusper, crikvenička spisateljica koja piše o prošlosti, običajima i načinima življenja naših starih na čakavskom području. Predstavila je svoj rad i upoznala nas sa svojom zbirkom. U dvanaest sati, iz školskoga dvorišta, učenici 7.a puštali su balone s čakavskim porukama. Nakon toga, učenici od 4. do 8. razreda u auli škole pogledali su predstavu „Stari poltron“. Iz ovoga projekta saznali smo mnogo o životu i življenju naših starih. Postali smo bogatiji za još jedno saznanje iz prošlosti našega kraja. Poruka svima, njegujte svoj jezik, i govorite čakavski, jer jezik je majka! Marta Petrović, 8.a Razgovor s Đurđicom Ivančić Dusper Priča o Kotoru U sklopu projekta “Lipi naš ča”, 27.ožujka u našu školu je pozvana gospođa Đurđica Ivančić Dusper, Crikveničanka koja je puno pisala o našem gradu. Predstavila nam se i počela pričati kako je bilo kada je ona otišla u mirovinu. Nije znala kako će sve svoje vrijeme potrošiti. svašta je probala, ali se ipak odlučila za pisanje. Pisala je sve o Kotoru. Jedan učenik zamolio ju je da pročita jednu priču o Kotoru iz svoje knjige. Pročitala nam je i nastavila razgovor. Spomenula je kako je crkva Svetog Šimuna na Kotoru izgorjela, a svećenik se preselio u Kaštel. Saznali smo kako su nekada dobivali sol i da se sol mijenjala za hranu. U gorskim krajevima kada su bile velike suše, vodu su uzimali iz lokve. Rekla nam je da u Dolcu, današnji Ladvić, postoje dva znamenita hrasta. Ljudi su prije bili siromašni, ali zadovoljni. Dobili su i struju i televizor, ali ih i to nije moglo zadržati na Kotoru. Kada je Đurđica završila svoju priču jedna naša učenica pročitala je svoj rad iz našega “Zvonka”, a potom smo joj ga poklonili. Razgovor sa gospođom Đurđicom nas je vratio u prošlost, saznali smo više o životu starih Crikveničana i postali kulturno bogatiji. TeA Matejčić - Jerić, pjesnikinja 12 ZVONKO Lana Bogdanović, 6.a PROJEKT ŠKOLOVANJE NAŠIH PREDAKA Moj pradida, učenik i učitelj ploče u kutu i sl. Veće kazne su se obavljale u školskom WC-u gdje je učenik mogao dobiti šibom po goloj stražnjici klečeći na podu. Nakon obvezatne četverogodišnje pučke škole mogao se upisati u četverogodišnju građansku školu ili tzv. Nižu gimnaziju, nakon koje se moglo upisati u peti razred gimnazije. Isto tako nakon završene pučke škole mogao se upisati u gimnaziju. Moj dida Srećko u to se doba preselio s obitelji na Sušak te se tamo upisao u 1. razred klasične gimnazije na Sušaku. Još je postojala i realna gimnazija i ženska realna gimnazija. Tu su dječaci bili odvojeni od djevojčica. Broj predmeta se povećao. Učili su se latinski, grčki, francuski jezik, kemija, fizika, matematika i svi drugi predmeti. U to doba već su postojale knjige i bilježnice. Zanimljivo je da su se knjige kupovale od starijih đaka i isto tako se prodavale mlađima. Cijena im je bila oko 30 % vrijednosti novih knjiga. Gimnazija je trajala 8 godina. Nastava je trajala 4 do 5 sati svako jutro od ponedjeljka do suboto. 1941. godine dolaskom nove vlasti podijeljene su svim učenicima Državne svjedodžbe. 1942. godine dida je maturirao i nakon toga se upisao na Medicinski fakultet, no zbog rata napušta fakultet i odlazi u vojsku. Nakon završetka rata 1945. godine moj dida postaje učitelj u područnoj školi u Donjem Zagonu i u Bilićima kraj Breza. U isto vrijeme moja pok. prabaka Lela predaje kemiju u Osnovnoj školi u Novomu. Njezina mama Lukrecija bila je učiteljica cijeli život. Iz toga vremena sjeća se moj dida da je osnovna škola bila osmogodišnja škola. On je radio u područnoj školi koju je u sva četiri razreda pohađalo 20-tak učenika. Radilo se tako da bi svaki razred sjedio u svome redu te bi se zadavali zadatci pojedinom razredu. Npr. prvi razred piše slovo A, drugi razred piše sastavak, treći vježba množenje, a četvrti čita i tako dalje. Još se puno toga sjeća moj dida, ali je ovdje premalo mjesta za sve njegove priče i sjećanja. Dida priča kako mu je najteže padalo što je morao ići u školu i ujutro i popodne. Sjeća se da je toliko plakao pa ga je mama znala iznijeti s klupom iz kuće na ulicu dok od srama ne bi krenuo u školu. Podvorkinja je zvonom u 7,45 sati i 13,45 sati označavala početak nastave. Obvezatne su bile i šetnje u prirodu. Škola ja imala vrt izvan Novoga Srećko Kabalin, pa su djeca sa svojim učenik II razreda Klasične učiteljima uređivala taj U prvi razred krenulo je njih sušačke gimnazije vrt i tako upoznavala 36 učenika. Učiteljica se zvala Danica Dasović, udana Dominez. Učiteljicu voće, povrće, drveće i sl. Postojale su i su zvali Gospodična! U školu se išlo ujutro takozvane “đačke akcije”. Bile su to akcije i popodne. Ujutro od 8 sati do 10 sati i pošumljavanja krša. Tako su pošumljavali dio popodne od 14 do 16 sati. Ujutro i popodne Novoga koji se naziva Kalvarija i Prisika. Isto postojao je jedan odmor za vrijeme kojega tako obvezne su bile i “prošesije” u obližnje bi učenici koji su imali ikakvu marendu to kapelice Sv. Mikule, Sv. Kuzma, Sv. Marka i pojeli. Četvrtak je bio dan odmora, kao i dr., Pričao mi je dida da bi nakon takvih prosubota i nedjelja. U nedjelju, u 8 sati bila je cesija obično ostajali s učiteljicom na livadi. Sjeća se kako je jednom učiteljica pozvala obvezna “đačka maša”. U školu se nosio pribor koji se sastojao od sve učenike na igru “kamo ova stvar mora pločice, krede, spužvice i krpice. Na nastavi poć?”. Učiteljica bi u nečiju kapu skupila se učila abeceda, zbrajanje, oduzimanje stvarčice od svakoga učenika (mogao je to i tablica množenja te krasopis. To su bile bit kamenčić, žir, list, grančica i sl.). Izvlačila osnovne stvari koje je učenik “pučkoškolac” bi stvari iz kape s pitanjem: Kamo ova stvar mora poć?” Jedan o učenika zadavao bi morao naučiti. zadatke. Npr. protrčati do zida, obići kapelicu i sl. Na zadatak, da onaj koga izvuče učiteljica, mora poljubiti “Gospodičnu” učiteljica je izvukla predmet moga dide. Njega je bilo Filip Blažević, 6.a jako sram poljubiti učiteljicu. No tad je prolazio avion i sva su djeca potrčala vidjeti ga, pa je onda učiteljica rekla didi da ju brzo poljubi dok djeca ne gledaju i tako je on izvršio svoj zadatak. Praznici su bili u vrijeme Božića, Uskrsa i ljetni praznici. Ocjene su bile podijeljene na “drugi red”, to su bile dvojke i jedinice, zatim je bio doba (3), vrlo dobar (4) i odličan (5). Kazne za učenike bile su gore nego danas. Učiteljica je dijelila packe po dlanovima šibom, vukla bi ih za kosu iznad uha, Pradida Srećko Filip s djedom, tatom i pradidom stajali su izvan klupe, kraj Moj pradida zove se Srećko Kabalin. Rođen je 1923. godine u Novom Vinodolskom. 1930. godine krenuo je u 1. razred Pučke škole u Novom. Pučka škola bila je obvezna i trajala je 4 godine. Škola nije imala neko posebno ime, zvala se samo Pučka škola. Bila je smještena u samom centru Novoga na mjestu gdje se danas nalazi muzej i čitaonica. ZVONKO 13 DOGAĐAJNICA Dan škole, 4. lipnja U ŽMINJU USPJESI NA ŽUPANIJSKIM I DRŽAVNIM NATJECANJIMA Dan škole obilježili smo u večernjim satima, u 19 sati prigodnim programom, svečanom sjednicom i podjelom nagrada najboljima u državi i do petog mjesta u županiji. Proglašena je i učenica generacije Mirjana Barović, a najboljim učenikom osmih razreda Raul Vančina. Mirjana Barović se na državnoj razimi, na natječaju iz njemačkog jezika plasirala na drugo mjesto, Karlo Lelas i Raul Vančina za istraživački rad iz biologije na 3. mjesto. Fana Šimičević je sudjelovala na državnom natjecanju iz biciklizma. Uspješni su bili učenici 7. ih (dječaci) u malom nogometu i rukometu, Priznanja su primili i njihovi učitelji Maja Gašparović, Dušanka Starčević, Ivo Tkalec, Rešad Mujkanović, Buketima cvijeća nagrađeni su jubilarci, koji su u ovoj školskoj nastavi proveli 5., 10., 15., 20., 25 i 30 godina, 35. god. Ostalim uspješnim učenicima su priznanja podijeljena na završnoj priredbi za osmaše. Daria Drageljević, 8.a Drugo mjesto na 13. državnom natjecanju iz njemačkoga jezika u Makarskoj NEOČEKIVANI USPJEH U 4. razredu uključila sam se u izbornu nastavu iz njemačkoga jezika. Uvijek sam imala dobre ocjene jer sam s lakoćom svladavala gradivo. U 8. razredu pohađala sam dodatnu nastavu. Bili smo dobar tim. Nastavnica Maja Gašparović je uvijek govorila da sam nadarena za njemački jezik. Ja tome nisam pridavala posebnu pažnju pa sam povremeno i izostajala s dodatne nastave jer se održavala uvijek 7. sat, a morali smo ozbiljno uvježbavati jezične strukture. Nakon uspješnog škoskog natjecanja pozvani smo svi na županijsko natjecanje. Ja sam osvojila 1. mjesto. Sa svojom mentoricom pozvana sam na državno natjecanje u Makarsku od 18. do 20. svibnja. Super! Na svečanom otvorenju natjecanja u hotelu Biokovka dojmile su me se riječi predsjednice Državnog povjerenstva: „Dragi učenici, čestitam vam na ostvarenom uspjehu koji je rezultat vaše nadarenosti, marljivosti kao i intuzijazma vaših mentora koji su prenosili svoje znanje i ljubav prema njemačkome jeziku i razvijali u vama natjecateljski duh. Znanje njemačkoga jezika kojim govori velika većina Europljana, omogućuje nova poznanstva i prijateljstva, razmjenu iskustava i stjecanje znanja.“ Tek sam tad postala svjesna da sam među najboljima i najuspješnijima iz cijele Hrvatske. Natjecanje se održavalo u Osnovnoj školi Stjepana Ivičevića. Pismeni dio ispita: slušanje i čitanje s razumijevanjem, provjera gramatike, uporaba jezika i pisanje sastavaka na zadanu temu. Bila sam potpuno iscrpljena. Previše naporno za jedno prijepodne. Nakon ručka išli smo na vožnju brodom i uživali u prirodnim ljepotama Makarske. 14 ZVONKO KATEDRA ČAKAVSKOGA SABORA ŽMINJ Ove godine sudjelovali smo na 39. SABORU ČAK AVSKOG PJESNIŠTVA. Poslali smo samo tri pjesmice jer naša literarno – novinarska skupina Zvonko ima malo čakavaca. Na nastup u Žminj pozvana sam za svoju pjesmicu Metuljić. U Žminj sam otišla u pratnji mame, voditeljice i prijateljice Marte. Program je bio podijeljen u dva dijela. Ujutro smo najprije prisustvovali misi u crkvi. Nakon mise su nastupili mladi pjesnici, ali i recitatori. Podijeljenje su im nagrade. Poslije nastupa imali smo razgovor s urednicom Modre laste. Kasnije je slijedio ručak uz druženje, a poslije podne upriličen je svečani Program. Volim čakavsku riječ. I dalje ću je njegovati, a ovaj nastup u malom istarskom gradiću Žminju dugo ću pamtiti. Makarska je poznato turističko odredište, grad bogate prosvjetne, turističke i kulturne prošlosti. Zabava, druženje i pozitivno ozračje. Ponovno sam bila opuštena. Lucija Kružić, 8.a Nakon ugodne vožnje išli smo opet u školu. Na vratima je bila privremena lista poretka natjecatelja. Bila sam treća. „Lijepo, ali ti možeš i bolje“, rekla je moja mentori- saznanjima i nezaboravnim uspomenama ca. Svi pismeni radovi dati su nam na uvid. sa čvrstom odlukom da ću ponovo doći u Pronašle smo nekoliko pogrješaka i napisale Makarsku. Zahvaljujući uspjehu na državnom natjeprimjedbu. „Možda će poredak na ljestvici biti promijenjen?“ mislila sam. Izvorni canju i ostalim odličnim ocjenama proglagovornik njemačkoga jezika pohvalio je moj šena sam na Danu škole uzornom učenicom – učenicom generacije. Još jedno priznanje i sastavak. Idući dan bio je usmeni dio ispita. Dobila vrijedna nagrada! Hvala, nastavnici Maji na uloženom trudu, sam temu: Što bih učinila da u stranoj držapodršci i razumijevanju. Želim joj puno vi izgubim putovnicu? Prilično zahtjevno. uspjeha u radu s budućim natjecateljima. Trudila sam se ostaviti dobar dojam. Na bogatom švedskom stolu tražila sam nešto Mirjana Barović,8.r. osobito za jelo. Opet napetost, neizvjesnost i iščekivanje. Kasno poslijepodne objavljena je konačna lista. Nisam se usudila podignuti pogled. Najednom povici mojih kolegica: „Bravo! Čestitamo! Druga si!“ Osjetila sam olakšanje. Bila sam presretna. „To sam i očekivala“, rekla je nastavnica Maja i snažno me zagrlila. Uslijedilo je svečano proglašenje pobjednika i podjela priznanja i nagrada učenicima i mentorima. Dirljiv prizor. U Crikvenicu sam se vratila Mirjana i učiteljica Maja u Makarskoj ponosna, obogaćena novim DOGAĐAJNICA 3. na državnom natjecanju iz biologije ISTRAŽIVAČKI PROJEKT Naziv istraživačkog projekta bio je ovisnost životnih zajednica u Vinodolskom kanalu po morskim mjenama. Istraživanje je trajalo devet mjeseci. Svaki mjesec jednom su pratili utjecaj morskih mjena na živa bića, pojasa plime i oseke. Na projektu su radila dva učenika 8.b razreda, Karlo Lelas i Raul Vančina, a mentorica im je bila Dušanka Starčević, učiteljica biologije. Natjecanje je održano u Šibeniku, u svibnju 2007 godine. Učenici su istraživali ovu biocenozu kroz četiri godišnja doba. Pretpostavilo se da će biti razlika u brojnosti vrsta zbog različitih ekoloških uvjeta u dvjema postejama. U radu su rabljene metode izravnog opažanja, konzerviranja životinja, herbariziranja algi. Podatci su bilježeni u tablice, alge procjenjivane, a zbog utjecaja onečišćenja i dotoka slatke vode urađena je bakterijska pretraga. Na istraživanim postajama uočen je stalan florističko – faunistički sastav. Pronađene su iste vrste karakteristične za sjeverni Jadran i spomenuti pojas. Zbog utjecaja mikro klime (vjetrovi i valova), mnoge vrste su zabilježene kao pojedinačni primjerci, a sigurno ih je i više. Učenici su bili u sekciji ekologije, zajedno sa srednjim školama. Ipak su Karlo i Raul osvojili treću nagradu. Konkurencija je bila dosta jaka jer su tu bili natjecatelji koji su to već iskusili, a našima je bio prvi put. Trudom su dobili zasluženu nagradu. Karlo i Raul istražuju Nera Novaković, 8.a U Radoboju… Poljubi grumen zavičajne zemlje i prošapći: “Hvala“ "Lijepo je na zemlji dok ima na njoj Pjesama niklih iz ljubavi. Kulturno obrazovno društvo mička skupina. Nakon toga Side Košutić u Radoboju i uslijedio je svečani proove godine je raspisalo gram. Svečanost su otvonatječaj za neobjavljene rile gospođe Antonija literarne radove. i Dubravka, učiteljica I ove godine željeli glazbene kulture, smo sudjelovati. Bili predsjednica Odbora smo uspješniji nego za nagradu. One su prošle godine kada glavne organizatorice smo dobili desetak prii „duša“ ovoga natjeznanja. Radoboj 2006. čaja. nismo posjetili, ali ove Njima godine taj san i želje su Lucijin nastup su se prinam se ostvarili. Jedna naša družili i člaučenica, Lucija Kružić je nagranovi Prosudbeđena pa je trebala na završnoj prirenoga odbora za dbi pročitati svoj uradak. Još nas sedmero je nagradu Nada Babić, prof. pohvaljeno. Nakon razgovora s ravnateljem, , književnik Stjepan Lice, odluka je pala, idemo! predsjednica KOD-a Side 20. svibnja 2007. krenuli smo kombijem Košutić Biserka Šimunović Dražena Brnčića prema Radoboju. U pratnji i druge važne ličnosti. je osim naše voditeljice Milene bila i mama Posebno nas je veselilo što Lane Bogdanović. Bili smo jako sretni i uzbu- je u Programu sudjelovala đeni. Prvi put u Zagorju i to na nagradnom i naša Lucija pročitavši svoj putovanju. prozni uradak „Svaki oltarić Veliki park u kojem je smještena OŠ Side ima svoj križić“. Prof. Nada Košutić jako nas je oduševio. Babić predstavila je novo Domaćini su bili više nego gostoljubivi. izdanje djela Side Košutić Dočekali su nas u zbornici. Poklonili smo im „Vrijeska“ čije izdanje su priprigodne poklone koje je izradila naša kera- redili ona i Stjepan Lice. Nakon uzbudljivoga i kvalitetnog programa počastili su nas ručkom, gdje smo nastavili svoje druženje s učiteljima i učenicima koji su stigli iz svih krajeva lijepe naše. U kasnim popodnevnim satima malo smo prošetali Radobojem te se uputili prema Crikvenici. Bio je to još jedan nezaboravan susret kojega ćemo se dugo sjećati. I blago onima, koje je pjesma upitomila, Da se dadu milovati od nje. Oni su djeca nasmijana." Sida Košutić Nikolina Antić, 8.b Ispred škole Side Košutić ZVONKO 15 DOGAĐAJNICA Nagrada grada Crikvenice za POZICU Jesen u Zaboku POZICA - simbol dugogodišnjeg prijateljstva gradova Poreča, Zaboka i Crikvenice, zbornik ponajboljih literarnih i likovnih uradaka učenika osnovnih i srednjih škola triju spomenutih gradova omogućava nam izlet prepun druženja, sklapanja novih prijateljstava i osvježavanje starih, kulturnih uzdizanja i gastronomskih užitaka. Grad domaćin svake jeseni je Zabok, a tiskanje izdanja omogućuje svake godine jedan od triju gradova. Čitav tjedan bio je u znaku moga putovanja u Zabok. U školi sam brojila dane i sate do petka. U kući se je također osjećala nervoza. Roditelji, ponosni na svoju mladu ‘’spisateljicu’’ činili su sve da mi pomognu u pripremama. Sva bliža i dalja rodbina, svi prijatelji bili su upućeni u taj važan događaj. Pa ne dobiva se ‘’književna’’ nagrada baš svaki dan, nagrada ‘’Grada Crikvenice’’. Osvanuo je i taj dugoočekivani dan. Tata je izvezao plavu limuzinu iz garaže, pažljivo otvorio vrata svojoj mezimici, spremio njezin kofer i odvezao je na autobusnu stanicu u Crikvenicu. Velika pusa i stisak ruke za rastanak. Na stanici su stajale nastavnice i meni dvije nepoznate djevojke. Brzo smo se upoznale. Bile su to Katarina i Martina. Ušle smo u kombi i naše je ‘’veliko’’ putovanje moglo početi. Vrijeme je brzo prolazilo u ugodnom društvu. Kilometri su ostajali iza nas. Stigle smo u Zabok, grad prijateljstva. Smjestile smo se u hotelu ‘’Kušan’’. To je vrlo lijepi i moderno uređeni hotel. Soba je bila tako lijepa da sam ostala bez daha. Oduševio me je topli, meki i udoban krevet. Slatka mala kupaonica odisala je čistoćom. S prozora sobe imala sam pogled na cijeli grad Zabok. Darija s prijateljicama pod Gupčevom lipom 16 ZVONKO Katarina, Martina i ja bile smo zajedno u sobi, dok su nastavnice dijelile sobu do nas. Nakon što smo se smjestile otišle smo na ručak. Sve je bilo ukusno i obilno. Nakon ručka vratile smo se u sobu kako bismo još jednom pročitale radove. Imala sam veliku tremu jer nisam naučena govoriti ili čitati pred publikom. Trudila sam se da što ljepše izgledam i da sam što mirnija. Nakon nekoliko sati nastavnice su pokucale na vrata i mi smo poslušno krenule za njima. Došli smo u gimnaziju Antuna Gustava Matoša. Škola je velika i jako lijepo uređena. Na ulasku nas je pozdravila voditeljica škole i zaželjela nam dobrodošlicu da se ugodno osjećamo kod njih. Uslijedilo je predstavljanje POZICE, simbola dugogodišnjeg prijateljstva Poreča, Zaboka i Crikvenice, zbornika ponajboljih literarnih i likovnih uradaka učenika osnovnih i srednjih škola. Svoje radove prvo su čitali učenici iz Poreča. Iza njih slijedila je Crikvenica. Katarina se je prva popela na pozornicu. Iza nje hrabro je krenula Martina. Bile su odlične. Ja sam DOGAĐAJNICA Ivanom. Nakon dodjele nagrade priređen je bogat domjenak s delicijama i slasticama vrhunske kvalitete. Nakon svečanosti vratili smo se u hotel na večeru. Te večeri zaspala sam s osmijehom na usnama misleći na svoje najdraže. Osvanuo je novi dan, nedjelja, dan povratka. Naše veliko putovanje bližilo se kraju. Podvojenih sam osjećaja. Jedan dio mene želi se što prije vratiti kući i baciti u zagrljaj najmilijih, a onaj drugi, nestašniji da se ovo lijepo putovanje što kasnije završi. Krenuli smo. Naš cilj bio je hrvatska metropola Zagreb i posjet jednom od najljepših groblja u Hrvatskoj, Mirogoju. Nakon kupovine cvijeća i svijeća krenuli smo u obilazak. Daria, Katarina i Martina na predstavljanju Pozice u Zaboku izvlačila posljednje atome hrabrosti i odlučno sam se popela na pozornicu. Nije bilo lako. Mnoštvo pogleda uprtih u mene, srce kuca, ruke se znoje i dršću kao lišće na hladnome vjetru. Olakšanje je nastupilo kada me je moja nastavnica pohvalila i rekla: ‘’Bravo, Daria’’. U školi je bio pripremljen domjenak. Strah i nervoza su nestajali sa svakim progutanim zalogajem. Navečer smo pozvani na koncert grupe ‘’Litlle Pigeon’s for Hill Blues’’. Oduševila me usna harmonika. Glazba je bila prekrasna i neobična. To nije glazba koju slušam i razumijem. Pažljivo sam poslušala cijeli koncert. Na kraju dana bila sam jako umorna i ispunjena. Jedva sam čekala krevet i njegov topli zagrljaj. Oči su mi se sklopile. Probudila me je tiha glazba s mobitela. Subota je. Brzo sam ustala. Spremna sam za nove izazove i doživljaje. Nakon ukusna doručka krećemo prema Donjoj Stubici. Prvi put sam u Zagorju i uživala sam u njegovoj ljepoti. Pitomi brežuljci izmjenjivali su se sa zelenim livadama. Jesen je obojala lišće i nijedan slikar nije joj ravan. ‘’Život bračnog para’’ , ‘’Od konoplje do platna’’ , ‘’Kovački zanati’’ i ‘’Kolarski obrt’’ , ‘’Stočarstvo’’ , ‘’Od zrna do pogače’’ i dr. Sve je bilo vrlo zanimljivo. Ono što sam učila iz povijesti sada sam mogla vidjeti i osjetiti, život hrvatskoga Zagorja u prošlosti. Za ručak smo isprobali zagorske specijalitete. Posebno su mi se dopale štrukle. Sada sam doživjela i bogatstvo okusa zagorskoga kraja. Nakon ručka posjetili smo grob Ksavera Šandora Gjalskoga. Navečer smo prisustvovali kulturnoj manifestaciji Dani Ksavera Šandora Gjalskoga, gdje se dodjeljivala velika književna nagrada Ksaver Šandor Galski. Nagradu je dobila Sanja Lovrenčić za svoje djelo U potrazi za Posjetili smo grob najveće dječje spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, najvećeg i meni najboljeg pjesnika Dragutina Tadijanovića, košarkaškog MozartaDražena Petrovića, poznate glumice Ene Begović. Cilj je bio položiti cvijeće i svijeće na grobnicu Antuna Barca i Vladimira Nazora. Nakon obilaska i kratkoga zadržavanja u Zagrebu krenuli smo prema Crikvenici. Gorski Kotar zabijelio se pod snijegom. Vozač je stao da osjetimo hladnu mekoću snijega pod svojim nogama. Prohujalo je vrijeme i stigli smo u Crikvenicu. Bilo mi je zaista lijepo na putovanju. Posjetila sam ljude i krajeve gdje nisam bila. Upoznala sam nove običaje, vratila se u povijest. Zahvalna sam svima koji su mi to omogućili i organizirali ovo uzbudljivo i nadasve edukativno putovanje. Daria Drageljević, 8.a Došavši u Donju Stubicu vrijeme kao da je stalo. Vrijeme Seljačke bune, Matije Gupca i stoljetne lipe. Prekrasne kućice pune starinskog namještaja i slika koje pričaju priče o teškome životu zagorskih ljudi i težaka. Put nas je dalje vodio u Kumrovec sa svojim toplim kućicama. Stisle su se jedna pokraj druge kao ptići u gnijezdu. Posjetili smo kuću Josipa Broza Tita. Vidjeli smo njegovu odjeću, slike, kolijevku u kojoj je ležao. Upisali smo se u knjigu utisaka. Razgledali smo kućice, simbol zagorskog života nekada: ‘’Zagorska svadba’’ , Na grobu Dragutina Tadijanovića ZVONKO 17 DOGAĐAJNICA Dan učitelja, 5. listopada PONOSNI NA SVOJ DAN Učitelji, odgajatelji i profesori Srednje škole Dr. Antuna Barca, Dječjeg vrtića ‘’Radost’’, te osnovnih škola Vladimira Nazora i Zvonka Cara obilježili su svoj dan zajedničkom večerom u Hotelu Vila Ružica. Nakon bogate večere podijeljene su novčane nagrade grada Crikvenice učiteljima čiji učenici su osvojili 1., 2. ili 3. mjesto na državnim natjecanjima ili susretima. Iz naše škole ta čast je pripala Maji Gašparović (njemački jezik, 2. mjesto) i Dušanki Starčević (istraživački projekt, 3. mjesto, biologija). Za sudjelovanje na državnom – biciklizam, nagrađen je Ivo Tkalec, a za rukomet i mali nogomet Rešad Mujkanović. Učitelji i odgajatelji nastavili su druženje uz pjesmu i ples. 4. listopada 2007. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, oko 300 učitelja, odgajatelja, ravnatelja i stručnih suradni- ka (pedagoga, psihologa…) iz cijele Hrvatske promovirano je, tj. unaprijeđeno u zvanje mentora ili savjetnika. Priznanja za napredovanje u zvanje uručili su im ministar Dragan Primorac i ravnatelj S prijateljicom Marinom na promociji u zvanje učitelja Agencije za odgoj i savjetnika hrvatskoga jezika obrazovanje Vinko Filipović. Program je vodila prestižna novinarka ne obnaša dužnost voditelja županijskoga Uršula Tolj. Nakon svečanosti uslijedio je stručnoga vijeća za hrvatski jezik. (Rijeka domjenak i druženje. – istok i otoci.) Iz naše škole napredovanje u zvanje učitelja savjetnika hrvatskoga jezika dobila Saznala: Laura Lončarić, 8.a je Milena Blažić Knez, koja već četiri godi- Svečano otvorenje PŠ Selce Selce dobilo novu školu i vrtić Dugo očekivani dan za učenike i djelatnike PŠ Zvonka Cara u Selcu osvanuo je 3.rujna.2007. Bio je to dan otvaranja nove škole i vrtića. Svečano otvaranje počelo je u 9 sati. Larisa Dešman, učenica 6. razreda, otpjevala je himnu. Otvaranje su upotpunile tople riječi gradonačelnika Grada Crikvenice Božidara Tomašeka, ravnatelja naše škole Vladimira Domijana i ravnateljice Dječjega vrtića „Radost“. Uzbuđeno iščekivanje roditelja i djece, nestrpljivost prvašića bilo je na vrhuncu. Čim je škola službeno otvorena, svi uzvanici krenuli su u razgledavanje nove škole, a potom i novoga vrtića, koji je smješten u istoj zgradi. Za uzvanike je priređen domjenak. U novoj učionici Nova škola Stara škola 18 ZVONKO Škola i vrtić prekrasno, moderno i kvalitetnije su opremljeni. Stara škola imala je dvije učionice, zbornicu, kuhinju i hodnik. Prvu učionicu dijelili su 1. i 2. razred, a drugu 3. i 4. Tada su učenici morali ići u školu u dvije smjene. Nova škola ima četiri učionice, zbornicu, veći hodnik i kuhinju. Učionice su moderno opremljene novim namještajem, pločama, televizorima i ostalim potrebnim stvarima. Sada svi učenici idu u jutarnju smjenu. Za Selce nova škola i vrtić znače uspjeh i napredak. Učenici su radosni i ponosni što imaju novu školu i sada sa zadovoljstvom svakoga jutra ulaze u nju. Učiteljice su također oduševljene jer sada svaki razred ima svoju učionicu, ali su sretnije kada vide osmjeh na licu svojih učenika. Nikolina Antić, 8.b. DOGAĐAJNICA Slikovnica velikih i malih Selčana NAŠE SELCE Prošle godine povodom Dana narodnih knjižnica rodila se ideja o projektu «Stvaramo sli kovnicu o Selcu». Edita Jeličić Krpan, knjižničarka u Narodnoj knjižnici i čitaonici Selce okupila je oko sebe dvadesetak vrijednih ručica iz Područne škole Selce i Dječjeg vrtića Selce koje su se, uz pomoć učiteljica Lukrecije Stilin i Dubravke Kršul, teta Marine Drageljević i Branke Murete te odgojiteljica Ivanke Vukelić i Margarete Brozović iz Dječjeg doma «Izvor» bacile na posao te osmislile tekst i napravile ilustracije za slikovnicu. Onda su na red došle vrijedne velike ruke koje su pomogle u ostvarenju ovoga projekta. Tako je likovno oblikovanje djelo našeg poznatog slikara Marijana Mavrića, lekturu je napravila Vlasta Lončarić dok je za grafičko oblikovanje zaslužan Branko Lenić, predsjednik HDLU-a Rijeka. Ubrzo je slikovnica prepoznata i kao zanimljiv suvenir te se javila ideja o prijevodu na engleski jezik. Bio je to poprilično težak zadatak budući da su rečenice i u prijevodu trebale biti jednostavne, dječje, a s druge strane trebalo je što vjernije opisati i predočiti strancu naše običaje. Dvojezično izdanje slikovnice (čakavski dijalekt i engleski) predstavljeno je u Mjesecu hrvatske knjige te je pobudilo velik interes kako kod domaćih ljudi tako i kod ljudi iz drugih krajeva Lijepe naše. Planira se i izdanje na talijanskom i njemačkom jeziku pa se nadamo da će turisti po odlasku iz Selaca osim lijepih uspomena ponijeti sa sobom ovaj vrijedan i jedinstveni suvenir. Dječji božićni sajam/ponos škole UČIONICE PRETVORENE U SAJMIŠTE Tradicionalni Božićni sajam održan je 12. put, 14.prosinca 2007. godine u našoj školi. Našem sajmu odazvali su se mnogobrojni građani. Uz program došli su pogledati i kupiti božićne ukrase, te keramičke predmete koje je izradila naša keramička radionica. Ove godine keramički anđeli izrađeni s mnogo truda bili su atrakcija. Ostali keramički predmeti također su bili lijepi i posebni, svaki na svoj način. Jaslice, svijeće, slike, košarice, cvijeće i ostali predmeti, također su se prodavali na sajmu. U jednoj prostoriji nudili su se ukusni kolači, za koje su zaslužni naši sponzori. Kao i svake godine mogli su se kupiti bonovi za pakete iznenađenja, koje su prodavali naši učenici s kapama Djeda Mraza na glavi. Sajmu su najviše pridonijeli učenici, zaposlenici, mnogi roditelji i vanjski suradnici. U hodnicima naše škole bilo je veoma veselo i zabavno. Kada je počeo program, Sajam se zatvorio i svi su sa zadovoljstvom promatrali naše učenike na pozornici. Program je započeo recitalom „Bijeg u Egipat“ , koji je Ljubica Miletić-Domijan uvježbala sa svojim učenicima. Publiku je oduševio igrokaz „Ruby and Spike“ na engleskom jeziku koji su s učenicima Božićni aranžmani uvježbale Ana Lončarić i Tamara Sabo. Učenice 1. i 2. razreda izvele su plesnu točku «Božić u kraju našem», a uvježbala ih je Milena Nećak.»Božićna noć» je plesna točka koju su izvele učenice 3. i 4. razreda uz pomoć svoje voditeljice Dubravke Šarić. Plesnu točku „Za šaku ljubavi“ izvele su učenice viših razreda pod vodstvom Marijane Marić - Tonković. Veliki zbor, kojemu je voditeljica Tatjana Veljanovska, upotpunio je program svojim izvedbama „Sretan budi čovječe“ i „Nek svima je sretan Božić“. Mali zbor je jako lijepo izveo nekoliko pjesama koje su pripremile njihove voditeljice Eva Tomljanović i časna Ancila. Za kraj su nas oduševili naši gosti KUD „Neven“ Selce i Gradski zbor, Crikvenica pod vodstvom Darka Majstorovića. Uspješno je završio još jedan Božićni sajam. Gosti KUD-a Neven Nikolina Antić, 8.b Ana Lončarić, prof. engleskoga jezika Edita i Ana, autorice slikovnice Božićna atrakcija, keramički anđeli ZVONKO 19 NAŠI UČITELJI OTIŠLI U ZASLUŽENU MIROVINU Oproštaj uz prigodnu božićnu večeru Uz prigodnu večeru u restoranu Bego oprostili smo se od vjerne četvorke : ravnatelja, kuharice, knjižničarke i učiteljice razredne nastave. Slavljenike su pozdravile i uručile im poklone predstavnice obaju sindikata Marijana Marić-Tonković i Dragica Gržičić. Marijana se potom svakome od njih obratila prekrasnim riječima. Mirjana! Dika naše trpeze je gospođa Mirjana. Većina je nas poznaje kao izvrsnu kuharicu i slastičarku. Nije prošao niti jedan blagdan bez njezinih delikatesa. Za vrijeme trajanja seminara kvalitetne škole, voditelji seminara i sudionici iz drugih škola, rekli su da se uvijek rado vraćaju u našu školu radi škole same, radi ljudi koji ovdje rade, ali ponajviše radi naše kuharice Mirjane. Kad se počne bližiti Božićni sajam, naša Mirjana uživa na svoj poseban kreativan način. Izrađuje vješto male odojke i I Mirjana nam se obratila Mikuliće. Da je ona maštovita i kreativna gospođa, to već svi znaju, ali nije mala stvar spomenuti da svoju kreativnost gospođa Mirjana nosi i kući kada piše prekrasne pjesme, a saznala sam da joj je potajna želja objaviti ih. Inspiraciju joj daje priroda i to napose šuma kada s noge na nogu Ljubavnom cesticom stiže do Gradine. Ona u šumi zna svako drvo i travku. Kako joj šetnja pomaže da regulira svoj tlak, toliko joj adrenalin skoči kad u veselju dočeka svog unuka Denija koji jedino kod nje puno i mirno spava pa ga teta Mirjana ne želi više ni dati njegovim roditeljima. Da je naša Mirjana prava faca, potvrđuje i puno lignji, koje zna uloviti preko ljeta, u njenom frižideru, a nije šala kad vam kažem ako sretnete nekoga da roni i traži morsko blago, znajte i to je naša Mirjana. Draga naša Mirjano! Puno Vam hvala za sav vaš trud i doprinos ovih ljeta. Mirjana, kuharica 20 ZVONKO Naši umirovljenici Nedjeljka! Tiha, nenametljiva i skromna – to je naša Neda. Ali, naša Neda, nije oduvijek bila takva. Zvali su je Munja, a vi pogodite zašto. Naša se teta Neda vrlo rado sjeća Gorskoga kotara i Mrkoplja koji joj je ostao u sjećanju kao nešto najljepše i najslađe što je doživjela u pedagoškom radu. S osmjehom se rado vrati u mladost i školovanje uz Nedjeljkina pozdravna riječ njivu i krave, divlje jagode i jabuke. Najljepše joj je bilo zapjevati uz blago, a najteže joj je padalo kad bi morala ujutro prije škole s blagom na pašu, a pri povratku bi vrata škole već bila zatvorena. Život s prirodom i u prirodi je nešto što joj je uvijek moglo napuniti baterije. Naša Nedjeljka kao i svaka baka ne može odoljeti svojoj djeci i unucima pa su joj uvijek na usnama moja djeca. I mi smo, gospođo Neda, Vaša djeca i mi Vas volimo kao da smo vaši rođeni. Nedjeljka, knjižničarka NAŠI UČITELJI RAVNATELJ, VLADIMIR DOMIJAN Muškarac, suprug, učitelj, fizičar, fizo, diša, ravnatelj, šef, boss,prof. Faks, Istina sve je to Vladimir Domijan. Mijenjajući školu mijenjao je i sebe. To je uvijek iznosio kao načelo prema kojem bismo svi trebali težiti. Ne možeš mijenjati drugoga, možeš mijenjati samo sebe. Mijenjajući se, ravnatelj je iz bossa postao voditelj i odveo nas u neku drukčiju školu. Interese škole uvijek je stavljao na prvo mjesto. Birao je ljude koji će znati iskoristiti snagu i potencijal, a onda bi i sam zajedno s njima bio jači i snažniji. Mnogo bi se toga moglo o gospodinu Vladimiru Domijanu reći tako da su ove riječi samo dio mozaika o tom čovjeku. Osoba kako su prvašići jednom rekli ravna papire, tražila je načine kako unaprijediti školu.Bio je SVEVIDAR. Sve je vidio, ali nije odmah dao da znanja. Kao mudar čovjek od iskustva čekao je priliku i čekao je vrijeme. Novo, novo, novo je pseudonim za njegova nastojanja. Uvijek smo znali da nam se sprema neka novina. Ili je radionica ili je neko iznenađenje. Iako smo bili dobri učenici, ponekad bi nas uhvatila dvojka. Tada nam je laknulo jer smo imali razgovor i mogućnost komunikacije s osobom kojoj si mogao reći sve, a kada bi rukom gladio lijevi brk, to je značilo da je duboko razmišljao. Bivajući kvalitetniji, nismo više uopće sumnjali da ćemo uvijek dobiti što god tražili.Veliko iznenađenje, ali i slatki spas bilo je također njegovo maslo. Otvorenje PO došao je kao melem na ranu mnogima od nas. Najveća zasluga svakako je mogućnost izbora,. Nitko se ne boji odabrati , ali me posebno veseli što smo odabrali svi isto. Svi smo mi jedan tim. On je tim. Mi smo on. On je mi. Sada, kada odlazi u zasluženu mirovinu, želimo mu poručiti da se ne boji za nas ni za školu jer nas je naučio kako biti drukčiji, kako biti bolji od svih, kako uspjeti. Ravnateljeva pozdravna riječ Neki ljudi uđu u naše živote i brzo odu. Neki bivaju dugo i ostave tragove u našim srcima. Vi ste, zasigurno jedan od onih čiji će trag zauvijek ostati. Ravnatelj sa suprugom i novom ravnateljicom Ljiljana i ravnatelj LJILJANA KALANJ Ljiljana, učiteljica razredne nastave Od svoje kolegice, oprostile su se učiteljice razredne nastave PŠ Selce. Tekst je napisala Lukrecija Stilin. Krasi ju bezvremenska ljepota skrivena u duši koja je nesebično dijelila životna iskustava i saznanja, uskačući u naše privatne i profesionalne probleme. Smijeh koji odzvanja i popunjava prostor u kojem biva, topla riječ utjehe kad otkrije magične kamenčiće tuge u čijim očima, vrutak dobrote i znanja razasut po generacijama Tribaljaca, Driveničana, Grižanaca i Selčana , čista nevinost dječje radoznalosti u novonastalim prilikama, tajnovitost i otvorenost baš tada kada je potrebno, čovjekoljublje i …Učiteljica sretnog življenja s nepresušnom nadom u bolje sutra. Izgledom Ljiljana i Mirjana i stavom lavice, pred koju je život najčešće postavljao opasne zamke Nakon toplih i ugodnih riječi, nastavili smo s i prepreke, sakriva u sebi plahu večerom. Slijedila je zabava i ples do kasno u srnu i otkriva ju samo najbližima. noć. Zeusovu zlobu o razdvajanju muza 21. siječnja, slavljenici su nas počastili bogatim pobija do temelja, dokazujući kako domjenkom. jedna osoba može biti satkana od Marijana Marić-Tonković, prof. mnoštva vrlina. ZVONKO 21 NAŠI UČITELJI NOVE NADE UVIJEK DOBRO DOŠLI U našu školu gotovo svake godine dolaze nove radne snage. Neki zauzmu mjesta onih koji odlaze u zasluženu mirovinu, a drugi stižu zbog promjene radnih mjesta. Vrata su svima srdačno uvijek otvorena. ANAMARIJA GRBČIĆ PAHALIĆ, učiteljica razredne nastave u PŠ Selce DESIRÉE PEČAVER, ravnateljica Rođena sam u Zagrebu gdje sam živjela i školovala se do završetka fakultetskog obrazovanja. Studij pedagogije pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala sam 1991. godine, a diplomirala 1996. iz područja školske pedagogije kod prof. dr. Vladimira Jurića na temi “Načini poticanja i ostvarivanja kreativnosti”. Završila sam osnovnu glazbenu školu i sviram klavir. Od 1995. živim u Selcu. Udana sam i imam dvoje djece. U osnovnoj školi Zvonka Cara prvi puta sam se zaposlila 1996. godine. Radila sam kao pedagog i kao nastavnik glazbene kulture s učenicima od petog do osmog razreda. Od 2000.godine do danas, s kratkim prekidima, zaposlena sam u Zvonku Caru kao pedagog. Ovdje sam stekla gotovo cjelokupno radno iskustvo i praksu u odgoju i obrazovanju djece. Anamarija Rođena 14. ožujka 1977. godine, u znaku ribe, moja osjetljiva narav borila se izborom ribe koju bih predstavljala u životu. Ponekad bih bila pirana koja bi gazila sve pred sobom, pa tako ostvarivala, gotovo, sve ciljeve koje sam zacrtala, a time mrcvarila svoju obitelj, koja me uvijek u svemu podržavala. Ponekad bih se pretvorila u ćudljivu i plahu ribicu, čije bi osjećaje mogao poljuljati svaki pokret, svaka riječ, baš sve. Od trenutka kada sam otkrila slova, znala sam što želim – biti, dijete, imati dijete i ostati dijete. Biti dijete – nije lako. U sretnoj obitelji – sretno dijete. Na tome sam im vječno zahvalna. Imati dijete – dva puta – moja sreća se nastavila u ljubavi. Postati učitelj – učinilo mi se kao logično rješenje, ali ostati dijete – bila je najteža zadaća. Ljubav prema hrmonici Nova ravnateljica Desirée Mišljenja sam da sam ostvarila kvalitetne međuljudske odnose s kolegama, roditeljima i učenicima. Od 1. siječnja ove godine imenovana sam ravnateljicom škole. Prihvatila sam se ovog odgovornog posla jer smatram da imam sposobnosti nastaviti graditi odnose na već postavljenim temeljima Kvalitetne škole. Vrlo sam uporna, volim timski rad, te sam spremna prihvatiti nove izazove. 22 ZVONKO Mala Anamarija Stoga je moj moto, nečija, «ukradena» izreka: «Bit ću dijete u ulozi učitelja. Neću davati ono što želim, niti što znam, niti ono što znam, dat ću ono što jesam – vječno dijete!» Literarno-likovni podlistak veljača, 2008. Zvončić Va konobe Va mojoj konobe je mir, škurina, paučina. Stare stvari nan je žal hitit, aš su nonine, nonićeve i se neč znače i morda će rabit za neč. A ja znan da rabit te stvari više niki neće. Materi se stisne grlo, kad ju pitan žač ne šije na noninu mašinu? Kad ju pitan za nonićeve postole za vrt, ili nekakov ribarski alat za koga ne znan ni čigov je. Valjda saka konoba mora takova bit, škura, tiha i puna uspomen. Barbara Lang, 6.b/7.b Na natječaju ''Čakavčići pul Ronjgi’’ 3. nagrada Grančica nara Veronika Kostrenčić, 7.b More šapće More Površina, Ivan Jandrić 4.r. PŠ Selce More j' čisto more j' plavo more je vavik bajno. Ariana Pešević, 4. r. PŠ Selce Voda biću Voda kravi, voda travi, voda mami, voda tati. Voda najzdraviji napitak svakom biću. Leo Došen, 2.r. PŠ Selce Jedrilica i val Dica Saki dan na placi skupljaju se dica. Vole malo ćakulat, igrat i bicikelima se vozit. Dupini na zalasku sunca, Uršula Ferenčak, 4.r. Polne kad tuče na obed gredu. Posle obeda napisat zadaću moraju. A onda opet igrat se gredu. Lucijan Šoštarić, 4. r. PŠ Selce Riba, Petra Vuković, 3.r. Jedrilica je na pučini ugledala veliki Val. Jedrilica: Zašto si k meni došao, veliki Vale? Val: Ja sam ne biram put, to me more nosi, a ja prkosim njegovoj moćnoj kosi. Jedrilica: Možeš li me spasiti od ove suše? More je moje srce, odvedi me u njega. Val: Mogu, ali hoćeš li mi postati prijatelj? Jedrilica: Hoću! Hvala! Val: Drži se, sad ću! Jedrilica: Hoćeš li mi reći kako si odrastao? Val: Ne znam točno. Jedino znam da sam se rodio u sredini bistrog plavog oceana. Jedrilica: Ja sam izgrađena u brodogradilištu "Jedraona". I tako su otplovili sve dalje i dalje… Ennio Pečaver, 2. r. PŠ Selce Bura, Mateja Maričić, 8.b Što je sreća? Sreća je novo jutro. Sreća je novi dan. Sreća su mama i tata i zato sam sretan ja. Sreća je plavo more i sunce što sja. Sreća su zelene gore i zato sam sretan ja. Sreća je prijatelj moj s kojim se igram ja. Sreća su svi ljudi svijeta i zato sam sretan ja. Nevio Mijić, 4.a Ja sam sreća Što je to sreća? Kako nastaje sreća. Zašto postoji sreća? Gdje se pronalazi sreća? Ne znam definiciju sreće, ali znam da sam ja sreća i da ju se ne može kupiti novcem. Pomognem roditeljima, poslušam ih, zagrlim ih. Zato sam ja sreća! Imam psa Lakija. On je za mene sreća i ja sam za njega sreća. Imam veliku prekrasnu obitelj. Ona je za mene sreća i ja sam za nju sreća. Lijepo je biti sreća. Sreća se pronalazi u obitelji, prijateljima i lijepim događajima. Ako želiš pronaći sreću i sam moraš biti sreća! Iva Baričević, 5.b 2 ZVONČIĆ More Kad su na moru vali, more se jako jadi, a kad se umiri, more šapće. Kamičići za sobun poteže i riva. Va moru žive ribi, školjke, raki… Moru niš ne fali. More si vole, i veli i mali. Doris Jeličić, 2.r. PŠ Selce Pahulje, Ivor Kanjski, 5.r. Boje, Magdalena Jakubin, 7.b. Moj zavičaj Poneštra Moja crikva Poneštra va mojoj kamari, ča ju saki dan opiran, lipa j' i vela. Ča se na nju stavjan! Kroz nju vidin tičice ke lete i pivaju, kuću od kamika i šumu. Sako mesto ima crikvu. Moja je Sveti Anton. Saki dan se pred njun igran i po skalinami skačen. Dojde još puno dece, pa igramo skrivača i crnu kraljicu. None ke gredu na mašu se jako jade jer nimaju mira ni va crikve. Mi čvrčimo, pa zaboravimo da pop maši. Na nedelju se lipo obučemo i pred oltaron skušeno molimo da nan grihe oprosti. A čin završi maša, već se dogovaramo kad ćemo se opet igrat. Ennio Pečaver, 2. r. PŠ Selce Ella Crnić, 5.a Poneštre Poneštre vele, poneštre male, poneštre nove, poneštre stare. Poneštre kafene i bele. Kakove god da su moja je najlipša jer kad ju opren sunce va moju sobu pride. Moj grad Selačka crkva, Marijeta Albaneze, 2.r. PŠ Selce Moj grad zove se Crikvenica. Nalazi se uz more. Krase ga predivni parkovi i prekrasne plaže. Uljepšavaju ga cvrkuti ptica, šum mora, a zimi zvonki fijuk bure. Posjećuju ga brojni turisti, koji uživaju na našim lijepim plažama. Iznad grada nalazi se brdo Kotor, na kojem je nekad u davnoj prošlosti bilo naselje. Volim svoju Crikvenicu i za mene je to najljepši grad na svijetu. Tamara Jovanović,3.a Doris Jeličić, 2. r. PŠ Selce Selce, Denis Subašić, 2.r., PŠ Selce Krajolik, Nikolina Hajdić, 7.a Puzle, Sara Prpić, 5.b. Venecijanska noć Već nekoliko godina s velikim uzbuđenjem očekujem početak kolovoza. Tada se održava Venecijanska noć. Tako je bilo i ove godine. Od ranog jutra barčice i jahte strpljivo su čekale u lučici da ih njihovi vlasnici lijepo ukrase. Ljudi su se natjecali čije će plovilo biti ljepše, privlačnije i zapaženije. One su ponosno držale svoja ukočena leđa i lijeno se lelujale u plavom zagrljaju, čekajući da budu gotove. Ljetni dan je tako dug, a noć nikako da stigne. U meni je raslo sve veće uzbuđenje, napetost i znatiželja. Četvrtoga kolovoza pala je tiha, ljetna noć. Zvjezdice na nebu nestrpljivo su titrale. Otvarale su svoje prekrasne zvjezdane oči pokušavajući vidjeti što se to događa, dolje, na moru. Brod Paša, najveći i najljepši brod u luci zaplovio je prvi. Okićene barke, kao božićne jelke pružile su si ruke i krenule u ljetnu avanturu. Ja sam se nalazila na jednoj od tih ukrašenih ljepotica. Plovili smo prvo prema Crikvenici, a onda na drugu stranu prema Novom Vinodolskom. Slušali smo tihi pjev mora. Samo poneka ribica bi narušila tu čarobnu tišinu. Osjećala sam se kao kraljevna na starom mletačkom brodu. Povratak u luku brzo je stigao. Glazba je najavila povratak morskih ljepotica. Večer je nastavljena veličanstvenim vatrometom. Nebo je zasvijetlilo najljepšim bojama i oblicima. Rakete su se izmjenjivale velikom brzinom, a dah mi je zastajao u grlu od njihove ljepote i sjaja. One su izlazile iz mora čineći njegovu površinu živim ognjem. Ulazili smo sve dublje u noć. Pjesma se orila Selcem. Svi smo bili veseli i razuzdani, ali sve što je lijepo kratko traje. Venecijanska noć je prošla, a nama su ostale drage uspomene. Moj kraj Pul mora se smestil moj lipi kraj, va njen su si sritni tu j raj. Beli zidići, črjeni krovići na kin tići kantaju. miće uličice na suncu se griju, a na turne urice biju. Uzak potočić polako teče, a na kraju va more uteče. Veli vali sa stenami se igraju, pul kih se dečica zezaju. Laura Stilin, 6.b Moj zavičaj Pod Brdinami kućice bele, miće, vele. Kameni zidići, crljeni krovići na kih kantaju mići, crni kosići. Uski putići do mora vode, a va moru oslići. Na pučini barke se ljuljaju kako ih valići zaljuljaju. Mjesečina pride more utihne, moj zavičaj zaspi i utone va dubok san. Nerea Cossutti, 6.b Daria Drageljević, 8.a ZVONČIĆ 3 Ja sam jesen Jesenski rap Pozdrav jeseni Jesen je žuta plodova puna. Crvene jabuke digle graju: Jedite nas kao zdravu hranu. Žirevi mali s grane pali pa se posvađali. Grožđe je zdravo, jedite pravo. Što će mi više kad je kruška sa mnom tu, jeo bih ju cijeli dan niti jednu drugu samo krušku, samo krušku. Šljiva ima vitamina, meni je ona fina. Luk je ljut, kukuruz je žut. Pšenica, kraljica, bjelica brašno nam dala naša srca razdragala. Ona nam daje jela slasna: peciva, krafne, kifle, kolače i perece, sve to sladi naše nepce. Svanulo je rosno nedjeljno jutro. Suncu kao da je ponestalo snage,nije grijalo istom žestinom kao ljetos.Tiho je stigla jesen.Ušuljala se u naše domove, na ulice,u šume i parkove. Mama,tata i ja krenuli smo u šumu pozdraviti je.Toplo smo se odjenuli noseći svatko svoju košaricu sa sendvičem. Koračali smo šumskom stazom,mekanom od otpalog raznobojnog lišća.Neka stabla su se zlatila,a neka su bila potpuno ogoljela. U naletu vjetra čulo se škripanje grana, te lepet krila preplašenih ptičica.Košarice smo napunili oskorušama,šipkom i raznim biljem za kuhanje čaja.Uz stazicu sam ubrala stručak ciklama čiji miris mi je pomiješan s mirisom vlažne zemlje škakljao nosnice.Ciklame će razveseliti moju baku. U daljini je nešto šušnulo.Mislim da sam vidjela sivog zeca. Veselo smo stigli do bakine kuće.I u njihovo selo stigla je jesen.Djed je slagao svježe ispiljena drva,a u daljini se čuo tužni cvil pile. Iz bakine kuhinje širio se slatki miris svježe skuhanog džema od šljiva.Baka mi je u smočnici pokazala ukiseljenu kapulicu koju jako voli moja mama. Nakon ukusnog ručka krenuli smo kući. Počelo je kišiti.Baka nam je dala dva kišobrana. Zakopčala sam jaknu dok sam u ruci čvrsto držala svoju košaricu punu jesenskih darova. Timski rad, 3.r. PŠ Selce Prihaja jesen Prihaja jesen rana puna košara grozdova ubrana. Divojke nogami grozdi maste bit će mošta i vina za se. Listi j više na podu neg' na drvu. Vetar ga nosi, prevrće i va ćoški zgrće. Sakud gre i raznosi plodi dunj, kostanj, oirihi, krušak i jabuk. Kanat tic se gubi va dubini. Vetar svoju pismu kanta va tišini. Dani su kraći, sivi. Al' isto se živi. Nerea Cossutti, 6.b. 4 ZVONČIĆ Jesensko lišće, Lazer Lekaj, 1.r., PŠ Selce Stigla je šarena kraljica Počela je nova školska godina, a ubrzo i bogato obučena jesen. Tko može prebrojiti njene boje, tko može reći koja je najljepša, one zajedno zadivljuju svojom ljepotom. Ugođaj daju jesenji cvjetovi, nova trava, prava, zelena što nam je podariše jesenje kiše i za jesen pretopli sunčani dani. Kamo god se okrenem obuzima me jesen, a možemo je zvati "šarena kraljica" jer je bogata ne samo bojama, lišća i cvijeća, već i svim vrstama voća koje plijeni svojom slašću i ljepotom. Ah, te crvenkaste jabuke, zelenkasto- žute mandarine, a bobe grožđa i crne i bijele caruju u bogatoj jeseni. Pune ruke posla, puno veselja, a radosti do neba i sunca. Sve me veseli, sve mi život daje. Kako je siromašan čovjek koji ne zna uživati u prirodi, u njenoj ljepoti, u njenoj raskoši. Sve blista, sve zove na šetnju poslije školskih obveza. Radostan čovjek može sve stignuti kada samo pomisli na ljepotu koju mu daruje jesen. Dubravko Butorac, 8.a Bura Šuma u jesen, Florijan Kostrenčić, 3.a Jesenja tuga Žuto mokro lišće spava. Mekani tepih pod mojim nogama. Oblaci tmurni magla gusta. Oko mene tuga je pusta. Diže krovi, ruši drva, to j' bura zaigrana. Mojoj babi klobuk je zela pa se j' starica najadila. Ni se strpit mogla pa j' prešla poli mene. Zrušila mi j' dvorišće celo pa j' krenula na drugo delo. Još se j' malo poigrala pa j' šla spat. Ni sama nis znala ča ću joj jutro dat. Ariana Pešević, 4. r. PŠ Selce Jesenski list Silvia Maričić, 5.b. Fana Šimićević, 5.a/6.a Nagrađen na natječaju Modre laste Jesenji list, Steffani Maravić, 5.b. Steffani Maravić, 5.b Jesen Preslikavanje nara, Lorena Jovanović, 8.a. Mirisna i šarena jesen došla je u moje Selce. Dunje žute i mirisne vise na stablima, a grožđe se primamljivo koprca na prozirnoj kiši. Ogoljele krošnje drveća, njišu se u ritmu hladnog vjetra. Oblaci se mrgode nama đacima, i prate nas dok nosimo teške, velike školske torbe pune znanja. Lijepa je jesen u mome Selcu. Ena Đipalo, 4. r. PŠ Selce Svijeća Ljubavi Badnjak i Božić Svijeća ljubavi Za sve one kojih nema, za one koji žive u nama, heroje što Hrvatsku su branili. I opet suza past će, zapalit ćemo svijeću ljubavi, položit je na hladan kamen, ne bi li im oko srca bilo toplije. Otišli su na nepravedan način, dali život za svoju domovinu, za svoj dom. Zato im veliko hvala, zato im vječna slava! Kugle, Nikolina Antić, 8.b. Marta Petrović, 8.a Ludi dani Stižu nam ludi dani i ljudi svi su maškarani. Tu ima baš svega što treba i ne treba. Svatko se nekako snađe i raznih ludih maski tu se nađe. Božić je jedan od najljepših blagdana, pun sreće i blagostanja. U obiteljima vlada mir i veselje. Svi se spremaju za taj najveći blagdan. To je vrijeme darivanja. Dva tri dana prije djeca i odrasli kupuju poklone svojim najdražim. Na Badnjak poslije ručka svi se skupe i zajedno kite božićno drvce. Na njega se stavljaju svjetlucave lampice raznih oblika i boja, mnoštvo šarenih kuglica, spirala, zvončića, čizmica, zvjezdica, češera, mašnica i razno razni ukrasi. Sve se to još ukrasi sa sjajnim trakicama raznih boja i veličina. Na sam vrh drvca se stavi zvijezda. Ispod drvca se slože jaslice u kojima je Isus, Marija, Josip i mnoštvo malih i velikih životinja. Do jaslica se stave pokloni koje ćemo darovati svojim najbližima i onima koje najviše volimo. Na Badnjak u crkvu se ide na pola noći. Kada misa završi na izlazu iz crkve jedni drugima čestitamo Božić. Ujutro kad se probudimo svi si čestitamo Božić i darujemo jedni drugima poklone koje smo posebno s puno ljubavi kupili baš za te nama drage osobe. Nestrpljiva djeca prvi otvaraju sve svoje poklone koje su dobili od svojih najdražih, a kasnije to učine i odrasli. Nakon toga svi se lijepo odjenemo i zajedno otiđemo na misu da se Bogu zahvalimo na svim lijepim stvarima i da se pomolimo za svoje najdraže.Kasnije otiđemo do svoje rodbine da i njima čestitamo taj najdivniji blagdan i da djecu darujemo sitnim poklončićima. Svi se lijepo zabavimo baš na taj dan i to nam je jedan od najljepših dana u godini pun ljubavi i topline. Nerea Cossutti, 6.b Uršula Ferenčak, 4.a Tiha noć, Matilda Car, 6.b Kiflica U jutarnjim satima tijesto se radi marljivi pekar za priču ne mari. Kiflice samo iz tijesta niču i započinju svoju priču. Ja sam kiflica s pekmezom za Sanju, a ja sam kiflica s čokoladom za malu Anju, mene najviše voli Iva jer u sebi imam pekmez od šljiva. I u mom gradu Vukovar svijetli Svijeće se pale. Na svakom prozoru svjetlost. Sve svijeće u mom gradu zajedno šalju svjetlo i nadu Vukovaru. Griju hladne razrušene cigle i zidove koji su pali u ratu. Često se pitam kojoj kući pripadaju razbacane cigle i polurazrušeni zidovi, kojoj su kući bili temelj, koju su obitelj držali na okupu. Naši branitelji, heroji hrabro su branili i štitili Vukovar. Majka mi je pričala da kada je pao Vukovar, svi su imali osjećaj kao da je pao i dio njihovih srca i duša. Danas suosjećamo s Vukovarom. Molimo se i brinemo za njega. Grad se obnavlja izvana i iznutra. Ljudi se polako vraćaju kao i nada u ovaj hrabri grad I ove godine zapaliti ću svijeću za grad koji je obranio Hrvatsku. Loredana Pincan, 7.b Iva Mandekić, 3.a Božićna markica, Maja Krištafor, 5.a Približava se zima Približava se zima, poput dima. Medvjedići blijedo- sivi, a vučići promrzli. Zadimljeno jutro zaspalo. Nebo se po zvijezdama rasulo. Cvjetovi uspavani kao uspavana ljepotica. Neobično pecivo Petak je,posljednji dan u tjednu.Ustajem se kao i obično,vrijeme je za školu. Sjetio sam se da je danas Dan kruha..Zaboravio sam mami reći da mi ispeče nešto da ponesem u školu.Imao sam u džepu par kuna pa sam požurio u pekarnicu. Bilo je puno ljudi.Tražio sam pogledom peciva.Zainteresiralo me jedno neobično pecivo sa zlatnim sjemenkama.Kako su peciva nestajala jedno za drugim to pecivo kao da me molilo: Uzmi me, vidiš da imam po sebi točke. Neobično pecivo uskoro je zamirisalo u mojoj torbi. Luka Rogić, 3.a Čovjek začuđen poput Regoča, jer se nebo prosulo i zvijezde sakrilo. Kruh naš svagdašnji, Melanija Peričić, 1.r., PŠ Selce Podivljalo more, cvile jedra. Eto… stigla je zima. Ivan Jandrić, 4. r. PŠ Selce ZVONČIĆ 5 Moja staza Moja staza Hodam svojom stazom. Još uvijek traje moje djetinjstvo, drago mi je što još nije završilo. Ne znam što me čeka u životu ... Kadkad sam hrabra, ali nekada se bojim. Uživam u njemu ... Volim svoju obitelj, svoje prijatelje, svoju rodbinu. Hodam svojom stazom. Srebrnom stazom svojeg djetinjstva. Laura Lončarić, 8.a Ritam simetrija. Mateja Marišić, 8.b Ritam simetrija, Antonia Grubišić, 8.b Cvit Rožica Gledan ga i mislin kako je lip… Pun sakakovih boj pun mirisi i arom. Ej da mi sej jedanput probudit pa da buden cvit. Rožica bela rožica žuta rožica črljena. Rožica diše pčelice zuje pa delaju med. Ariana Pešević, 4. r. PŠ Selce Gledala sam... Lucijan Šoštarić, 4. r. PŠ Selce Gledala sam zvijezdu dok je kroz oblake probijala zrake. Gledala sam zvijezdu dok je padala i u padu zemlju obasjavala. Milijun je zvijezda na nebu, a ja gledam samo jednu, svoju zvijezdu. Iva-Maria Virag, 8.a Cvijet, Sara Prpić, 5.b Zvjezdana noć, Dora Šebešćen, 6.b Tiha noć, Leon Mudražija, 6.b 6 ZVONČIĆ Moja vesela obitelj Moja obitelj je topla, nježna i sretna. To je sigurna luka u koju se mogu sakriti od svih nedaća. Glava obitelji je moj tata. Dobar je , pouzdan i siguran. Ne priča mnogo, čak nije sklon ni nekom velikom maženju i slatkorječivosti, vrlo je uredan i vrijedan. U svakome trenutku spreman me je odvesti u školu, na nečiji rođendan ili u Rijeku. Ja ga jako volim. Svi kažu da sam mu slična. Mi ne pričamo puno, ali znam što osjećamo i koliko velika ljubav struji u nama. Ponekad se zna i naljutiti zbog moje neurednosti, svađe s bratom ili ružnih riječi. Nadvije se nad mene poput crnoga oblaka. Samo čekam kada će munje početi sijevati. Srećom, oluja kod moga tate kratko traje. Druga moja ljubav i sreća je mama. Debeljuškasta, topla, simpatična i nježna. Uvijek uz mene, spremna je i na najteže žetve samo da ja budem sretna. Brine se o svima i o svemu. Ona je dobri anđeo naše kuće. Spremna je saslušati, pomoći i razumijeti. Moja mama peče najbolje kolače na svijetu i priča najljepše priče. Ponekad se pokušava naljutiti na nas, ali joj to ne uspijeva.Njena ljubav je bezgranična i bezvremenska tako da ljutnju ostavlja za neke druge ljude. Treći član naše obitelji je najmanji, najslađi i najljepši. To je moj brat Davor. Ove jeseni je krenuo u prvi razred. Svi imamo posla s njim. Njemu su igračke i igra mnogo važniji od školske zadaće. Vedar je i mio dječak, ali me često zna naljutiti. Sve mora biti po njegovom, a ja kao starija i pametnija moram popustiti, tako govore moji roditelji. Taj mali zna me gadno naljutiti, ali što me on više ljuti ja ga više volim. Četvrti član naše obitelji je moj djed, sijedi starac pun životnoga iskustva. Često me podsjeća na indijanskog poglavicu. Mudar, pametan, pošten i pravedan. Jako nas voli. Često nas prima u svoj topli zagrljaj. Želje nam čita iz očiju. Ne želi da nas netko mrko pogleda. Mi smo njegovi unuci najdraži, najbolji i najslađi. Hvala ti, Bože što sam se rodila u svojoj obitelji. Ne bih je mijenjala za sve blago ovoga svijeta. Daria Drageljević, 7.a/8.a Nagrada Grada Crikvenice za POZICU Sunce na prozorčiću Ja šampion Moja mat Dogodilo se to jednog lijepog sunčanog dana kad sam krenula u školu. Stigavši u školu, čekala sam učiteljicu da dođe u razred. Održali smo prvi sat. Počeo je školski odmor. Bila sam uznemirena. Pogled mi je bježao prema Suncu. Nisam znala što se događa. Sunce kao da mi želi nešto reći, kao da me želi pozvati k sebi. Razmišljala sam kako da dođem do Sunca: -Da se popnem na visoki neboder, na veliko brdo, veliko stablo ili da dobijem krila?- pomislila sam. U mom razmišljanju prekinulo me školsko zvono. Održali smo još jedan sat. Konačno, nastava je završila. Svi su krenuli svojim kućama, a ja sam ostala sama i razmišljala o svom Suncu. Odjednom se dogodio čarobni trenutak. Sunce se spustilo do mene i šapnulo mi: -Ti si moj Šampion Sunca! Bila sam vrlo ponosna. Od tada sam ispunjena ljubavi, iskrenošću, prijateljstvom, marljivošću. Svaki dan se veselim, smijem i gledam u svoje Sunce. Moja mat je dobra. Kuha i peče. Stalno nas dičinu po kući vuče. Ena Đipalo, 4. r. PŠ Selce Igra boja, Lana Bogdanović, 6.a Kad se razjadi za vlasi me počupa a ki god put i papučun nalupa. Bruna Cossutti, 3. r. PŠ Selce Saki oltarić nosi svoj križić Gren cistun punin svita. Vidin puno nasmišenih ljudi. Nasmišeni zvani, a morda namrgođeni znutri. Saki nosi svoju muku, bila ona veća ili manja. Saki se s tim nosi na neki svoj način, ali ako nevolju valje ne rešiš, ona obično naraste još veća, dok se nove samo gomilaju… Sakomu njegova nevolja zgljeda najveća, iako baš i ni tako. Ni isto dal si nezadovoljna ča ne moreš kupit novi postoli ili kilo kruha. Jedanput sam va Riki prošla uz jednoga staroga barbu ki je nemareć ni za koga prekapal po baji od smet. Nikako me je bilo sram to gljedat. Za njega je srića nać komadić kruha. Njegov je križ glad, samoća, a sigurno i vela tuga. Niki nosi bolest, nikoga je dotukla smrt, niki je sam bez ikoga svoga, niki nima krova nad glavun, niki je osamljen ili nesrićno zaljubljen. Moja nona zna reć “Saki oltarić nosi svoj križić!” S početka nis niš razumela. Sad već znan da saki čovik nosi svoj križić bio on velik ili mići. Sve zavisi ča mu žitak donese. Lucija Kružić, 7.a/8.a Nagrada na natječaju Side Košutić Kos Jedan dan kad san zišal van, jedan je kos na žici pival. Krasnu j' skladbu sam recitiral. Bajnu melodiju kljunon sviral. Pival je glasno, slušal san, a tad je odletel, lepršajuć krilima. Ennio Pečaver, 2. r. PŠ Selce Kvadrati, Sardo Ninić, 4.r., PŠ Selce Boje, Rea Jelenović, 5.a Putovanje na letećem sagu Voljela bih putovati na letećem sagu. Vidjela bih kameni most u Skoplju, piramide u Egiptu, Eiffelov toranj u Parizu, filmski studio u Hollywoodu. Prošetala bih kineskim zidom. U Hrvatskoj bih voljela vidjeti park prirode Kopački rit, crkvu Sv. Donata u Zadru. U Splitu bih vidjela Dioklecijanovu palaču. Nakon svih tih ljepota vratila bih se u Crikvenicu. Bilo bi to baš zanimljivo putovanje. Katarina Kružić, 4. r. PŠ Selce Vatromet, Stefani Maravić, 5.b ZVONČIĆ 7 Pjesma Pjesmo, što nisi već pobjeda kada slavu snivaš? Pjesmo, što nisi najslađa muzika najljepša slika najluđa čaša vina kada već slavu snivaš? Riječi, neka vas vjetar ko sjemenje maslačka po svijetu posije. Neka te na uho voljenoj šapuću neka ti riječi u molitve uđu budi hrabrost izgubljenom na prašnom putu, kad već slavu snivaš. Moć tvoja neka slavuja utiša. Mirjana Klement, naša kuharica Pjesma je uvrštena u zbirku Erato za odrasle i na CD. Igra Jednoga dana su se okupili ljudski osjećaji i osobine. Odlučili su zaigrati skrivača. Pošto je Ljubav bila najstarija, na njoj je bio red da broji. Kako je bila prva, odredila je pravila igre koja su glasila: „Ja ću brojiti do sto, a vi se morate sakriti na neko lijepo mjesto!" Svi su se složili, osim Mrzovolje koja je, naravno, bila loše volje. Igra je počela i bez nje. Lijenost se gegala s noge na nogu tražeći mjesto koje je lijepo, a istodobno i udobno. Ljepota je pronašla savršeno mjesto, sakrila se na oblak. Ludost, luda kao i inače, pronašla je najzanimljivije mjesto. Popela se na dugu. Laž, zlobna kao i uvijek, otišla je na najružnije mjesto, u kanalizaciju. Svatko je pronašao savršeno mjesto. Kada je Ljubav izbrojila do sto, počela je tražiti. Prvo je pronašla Ludost koja je upravo padala sa duge, zatim je pronašla i Lijenost koja je prilegla u obližnjem grmu. Uskoro je pronašla sve osim Darovitosti. Nitko nije znao gdje se ona nalazi. Ljubav je zavirila u svaki kutak, ali nije je našla. Tražili su cijeli dan, sve do zalaska sunca. Nisu ni slutili da je ima posvuda, oko svih, jer bez nje nitko ne bi bio uspješan. Daniela Župan, 7.b Uradak pohvaljen na natječaju za Pozicu. Zemljina ploha Iva Stilin, 5.b Putujem u Dalmaciju Osmi je mjesec. Sunce prži, topi kamen, trga stijenu, a ja putujem autobusom u Dalmaciju. U autobusu vrućina, nema zraka, zagušljivo je, a vani oko nas čarolija. Goli kamen i busen osušene, ali ne bilo kakve trave. To je čarobna trava, mirisna trava, naprosto dragocjena jer u svakome busenu trave skriva se bar jedan šareni cvijetak.Taj cvijetak vas odmah očara svojom ljepotom i posebnošću.Visoki, vitki, bijeli ljepotan Velebit očekuje nas u najljepšem i najsvečanijem odijelu obasjan ljudima iz cijeloga svijeta koji se dolaze diviti njegovim ljepotama i mnogobrojnim endemima, njegovim žutim biserčićima, degenijama. Tu kao da je vrijeme stalo, kao da se sve zaustavilo, ali koga briga. Nije bitno vrijeme, sat, mjesec, godina, bitno je samo ovo remek djelo prirode. Svu tu ljepotu upotpunjuje i more koje lupa i udara u stijene kao da želi doći do samoga vrha. Došlo je i vrijeme i za jelo. Dok su ostali putnici jeli, ja sam iskoristila priliku da bolje upoznam ovaj tajanstveni kraj. U daljini vidim čobane sa slamnatim šeširima na glavi i suhim travkama u ustima, a oko njih mnogo ovaca što su se raspršile po kamenjaru ne bi li našle koju sviježu travku. Čobane nije briga što se događa u svijetu, koji je dan, ne interesira ih hoće li pasti dionice neke tvrtke ili će porasti. Njih jedino brine jesu li ovce na broju. Oni žive ljepšim i bezbrižnijim životom,nego mi «gradski» ljudi koji smo opterećeni uglavnom «glupostima». Nažalost,moram se oprostiti od ovog neopisivog prizora jer krećemo dalje. Čeka nas još pola sata vožnje. Prelazimo preko Masleničkog mosta, a ja se prisjećam ratnog vremena kada sam ovuda prolazila s roditeljima, ali ne preko ovog lijepog modernog mosta, već preko pontonskog mosta koji je u to vrijeme Metuljić više puta bio srušen. No,ne smijem razmišljati o onom ružnom vremenu, sada je novo, i slobodno doba. Naljepše rozu dišljivu rožicu Spušćal se je metuljić Evo, Novigradsko ždrijelo,pješčane plažice, trstika....Tu su se podivaneli su već i polja. Ljudi beru razneJedva agrume, vesele se i Jer se dugo nisu videli. pjevaju. Uživaju u radu i druženju. Sve smo bliže “Novo proliće gre,i bliže cilju. Konačno, autobus staje tridesetak km ispred Si to govore. Tičice na grani, rodno grada Zadra. Moram požuriti u malo selo Paljuv, Va šumici srni, selo moje majke. Na licu mi se pojavljuje smiješak. Rožice va travi, Ovdje je sve nekako poznatoTeplo i blisko.Poznata lica, sunašce na glavi… poznati puteljci, jednake kućice....Kokoši i «tuke» Ala, bog, moran poć. kokodaču ispred kuća, ovce mekeću, Opetkrave ću, jamuču, prit” a u Metuljić rekalmore daljini more. More me gleda i smije mi se.jeMoje Pa utekal… me čeka! Na črljeni pup ruže Se je spušćal i Ivona Matošić,8.r. Tu malo duže ostal. Uradak nagrađen na natječaju za POZICU Lucija Kružić, 7.a/8.a Nagrađen u Žminju NAŠI UČITELJI MILENA MATRLJAN, knjižničarka MILKA KLEMENT, kuharica Rođena sam 23. prosinca 1979. godine u Gospiću. Osnovnu školu završila sam u Karlobagu, te ekonomsku školu Mije Mirkovića u Rijeci. Hrvatski jezik i književnost diplomirala sam 2003. godine na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a knjižničarstvo 2005. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada sam radila u Osnovnoj školi «Podmurvice» u Rijeci, i u osnovnoj školi Ivanke Trohar Fužine. Rođena sam 1961. godine u Tounju, mjestu pokraj Ogulina. Osnovnu školu završila sam u Tounju, dvije godine srednje škole, vlakom sam putovala u Ogulin. 1978. god. došla sam u Crikvenicu raditi, preko tadašnje «Omladinske zadruge». Crikvenica mi se jako svidjela, ostala sam i upisala se u ugostiteljsku školu «Dr. Antun Barac». Odmah, po završetku škole počela sam raditi u «OOUR-u – Miramare» Hotelu «Esplanada». 1991. god. rodila sam sina Dina, a 1993. god. Marina. Zbog njih sam ostala kod kuće. Milena uvijek u poslu Prije zaposlenja u Osnovnoj školi Zvonka Cara radila sam u Gradskoj knjižnici Viktora Cara Emina u Opatiji. Udana sam i živim u Rijeci. Ambiciozna sam, društvena, jako volim svoj posao i nadam se da ću dobro surađivati sa svim učiteljima i učenicima škole. Prvi dani života naše Milene Marijana Barac Tomić, učiteljica razredne nastave Rođena sam u znaku djevice 1980.g. u Rijeci. Živim u Jadranovu sa svojom obitelji gdje sam pohađala prva četiri razreda Osnovne škole V. Nazora.Osnovno školovanje završila sam u Crikvenici gdje sam također upisala i opću gimnaziju. Diplomirala sam razrednu nastavu s pojačanom likovnom kulturom u VUŠ-u Rijeci. Godinu dana sam stažirala u 3. razredu OŠ J. Klovića u Triblju. Nakon položenog stručnog ispita radila sam na zamjenama u osnovnim školama u Triblju, Crikvenici, Dramlju, Selcima i Novom Vinodolskom. Kuharica Milka Milka, beba Marijana danas U ranom djetinjstvu Volim slikati, pisati stihove, izrađivati nakit i duge šetnje. Kao dijete uvijek sam maštala da ću postati učiteljica i s velikom upornošću mašta je postala stvarnost. Kada su krenuli u školu, počela sam raditi sezonski, godišnje po dva mjeseca. 1. siječnja ove godine dobila sam posao kuharice u vašoj školi. Ovdje mi je jako lijepo s djecom i nadam se lijepoj suradnji. Pripremila: Marta Petrović, 8.a ZVONKO 23 PUTOVANJA Maturalac 8.a i 8.b Zauvijek u mome srcu Još u sedmom razredu razgovarali smo i raspravljali kamo ćemo ići na maturalac. Naravno, mi smo htjeli ići što dalje i što više dana, ali to nije bilo moguće. Puno smo o tome razgovarali. Završilo je ljeto, a po mojoj se glavi motala misao o maturalcu. Nitko se nije mogao koncentrirati na rad u školi. Samo smo razgovarali o maturalcu i što ćemo sve raditi. Dogovorili smo se s razrednikom da idemo u Vodice. To je bilo super, sve dok nam nije rekao da ta ponuda otpada zbog ružne tragedije koja se ovoga ljeta dogodila na Kornatima. Nismo bili sretni zbog toga, ali što se može! Pala je nova ponuda. Dogovorili smo se za Pirovac. Iako dosta njih nije znalo gdje se Pirovac nalazi, morali smo prihvatiti ponudu. Došao je dugoočekivani dan. Okupili smo se ispred škole u 7 sati. Svi smo došli s koferima i smjestili se u bus. Naša avantura je počela. Pokupili smo Selčane i krenuli obalom. U busu je, kao i uvijek, bilo glasno. Svi smo se zezali, slušali glazbu i pjevali. Rodile su se tu i neke nove ljubavi, a prijateljstva su se još više učvrstila. Putovanje je trajalo dugo. Na pizzi u Gospiću Učenice s Enisom Osmaši uz Morske orgulje u Zadru 24 ZVONKO Stigli smo u Zadar. Dobili smo vodiča koji nas je proveo kroz grad. Vidjeli smo mnoge građevine i slušali morske orgulje na obali. Saznali smo i da je Zadar dobio ime po tome što je dobiven za dar.Bilo je jako zanimljivo, ali svi smo već pomalo bili iscrpljeni i umorni od puta, tako da nas je razočarala vijest da još idemo i na slapove Krke. Ponovo smo sjeli u bus i krenuli. Kada smo stigli, razgledali smo slapove Krke, PUTOVANJA Mateja i Ante u trenutku odmora a onda su nam nastavnici dali sat vremena slobodnog. Sjeli smo na klupicu i tamo se zezali i pričali. Dubravko je izgubio novčanik, ali smo ga srećom na kraju pronašli. Bili smo jako sretni kada smo napokon krenuli za Pirovac. Mislili smo da ćemo odsjesti u hotelu pa smo se razočarali kada smo stigli i saznali da ćemo biti u bungalovima. Naravno, bungalovi i nisu bili baš ono što smo očekivali pa su tu poteM rtv kle i suze. Kada smo eu mo se raskomotili, otišli rn smo na večeru. Večeru e nismo baš pojeli jer smo bili previše razočarani. Poslije večere smo ostali na plaži i tamo su neki plakali, a drugi su ih tješili. Shvatili smo da nismo došli plakati, nego se dobro zabaviti jer je ovo zadnja godina da se svi zajedno družimo i nikada više neće biti kao sada. Tražili smo od nastavnika da se okupamo u bazenu. Oni su nam dopustili. Otišli smo u bungalove po kupaće i natrag u bazen. Nismo smjeli skakati, ali nama nije to bilo zanimljivo, pa smo, naravno, skakali. Voda je bila jako hladna, pa smo brzo otišli van. Vratili smo se u bungalove i otuširali. Kada smo se otuširali, s nastavnicima smo se dogovrili da ne smijemo ulaziti kod drugih u bunglove i moramo biti tihi. Naravno, to nismo poslušali, pa smo skakali jedni do drugih, vrištali i tulumarili. Nastavnici su stražarili, ali nas ipak nisu uspjeli uhvatiti. Nismo spavali cijelu noć. Gosti su se tužili na nas i skoro je došla policija, a uprava hotela nas je skoro izbacila van iz bungalova. Kada nam je to rekla nastavnica, malo smo se smirili i ipak smo zaspali. Ujutro smo se digli svi pospani i iscrpljeni. Doručkovali smo i krenuli na Kornate. Putovali smo brodom 4 sata. Većina je spavala na brodu. Neki na podu, a neki na klupicama. Kada smo napokon stigli, imali smo priliku da se okupamo, ali nismo uzeli kupaće, pa smo morali čekati nastavnike i vodičkinju da se okupaju. Nakon toga smo išli na ručak. Ručak je bio izvrstan. Imali smo ribu i zelje. Oni koji nisu voljeli ribu, dobili su kotlete. Ma, ručak je bio za prste oblizati! Brodom smo se i nazad vozili 4 sata. Bilo je jako dosadno. Posjetili smo Šibenik. Razgledali katedrale i bili u shoppingu. Kada smo se nakupovali, krenuli smo nazad u bungalove. Otuširali smo se, pojeli i onda su nam nastavnici rekli da imaju iznenađenje za nas. Sredili smo se i otišli u prostoriju gdje inače jedemo. Tamo su nam organizirali zabavu. Napravili su neke igre za nas i organizirali ples. Kada smo završili s tim, vratili smo se u bungalove i nastavili sa zezancijom .Opet smo prekršili dogovor s nastavnicima. Trčali smo jedni kod drugih, vrištali i bježali iz bungalova. Nastavnici su bili budni cijelu noć. Napravile smo palačinke, ali su nam malo zagorjele. Ja, Lorena, Ivana i Iris, nismo mogle držati oči otvorene, pa smo zaspale, zbog toga nam je jedino žao! Tu večer je bilo najbolje, a mi smo to prespavale. Ali nema veze. Ujutro smo brzo morali spakirti stvari jer smo išli u Split, a nakon toga doma. Trebali smo ići i na „Poljud“, ali se igrala utakmica pa nismo mogli ući na igralište. Razgledali smo Split i Dioklecijanovu palaču. Kada smo dobili sat vremena slobodnog, otišli smo u McDonald’s , a zatim u Funky Fish. U McDonald’s-u smo se slikali sa Enisom Bešlagićem, popularnijim pod nazivom Šemso. Nakon kupovine, krenuli smo prema busu i zatim kući. Nastavnici su rekli da idemo u Gospić na pizzu. Kada smo stigli u Gospić, pojeli smo pizzu i malo izašli van. Kartali smo se i još malo pričali, a zatim krenuli doma. Ostavili smo Selčane i otišli u Crikvenicu. Svuda je lijepo, ali kod kuće najljepše. Ovaj ću izlet pamtiti i zauvijek će mi biti u srcu. Osmi smo razred. Druge godine više nećemo biti zajedno. Sve će se promijeniti, i zato mi je drago što smo bili svi zajedno i dobro smo se proveli. S radošću ću se prisjećati svih divnih trenutaka s ovoga izleta i svih lica i smješka mojih prijatelja. I svoj 8.a zavijek ću nositi u srcu. Ludo je poželjeti da se vrate stari dani, jer štogod da se dogodi, nikad neće biti kao lani... Marta Petrović, 8.a Ante, Daria i Laura u veselom razgovoru ZVONKO 25 PUTOVANJA Moj put u Denver Sjeverna Amerika, Država Colorado, Denver Imao sam Božić iz snova. Padale su krupne pahulje snijega, a to sam oduvijek htio. Nisam ni primjetio da se ispod malog borića kojega smo na Badnjak ukrasili Nadia i ja, nalazila vreća sa poklonima. Nadia je ostavila večeru za Djeda Božičnjaka kako ne bi bio gladan kad dođe i sve je pojeo. Bili smo sretni radi toga. Moja je prijateljica dobila električnu gitaru roze boje sa znakom Hello Kitty i tako joj se ostvarila najveća želja sa njezine liste. Kako sam ja bio došao u Ameriku tek pred nekoliko dana, nisam bio siguran, poznaje li mene „ ovaj „ Djed Božičnjak, ali kad sam počeo otvarati vreću sa poklonima, bio sam siguran da me je upoznao jako dobro. Sva moja lista bila je unutra. Božić smo proveli igrajući se na snijegu. Padao je puno i gusto da sam se zatrpao u njemu. To je bio doživljaj kojega nikada neću zaboraviti. Sljedeći dan otišli smo na klizanje. Nisam se nikada klizao pa sam više glumio pred Nadjom da se ne bojim, iako mi nije bilo svejedno. Kad sam napravio nekoliko koraka, opustio sam se i sve mi je krenulo. Uživao sam. tubing. Nisam znao što je to, ali kad nam je gospodin barba objasnio, brzo sam potrčao do svoga kotača za spuštanje i čekao. Tata i mama su sjeli u svoj kotač i uhvatili me za noge. Barba nas je odgurnuo i mi smo krenuli. Vrištali smo od uzbuđenja. Ponovio sam spust nekoliko puta. Bilo je nezaboravno. Udaljini sam vidio škljocanje foto aparata. Kasnije mi je mama rekla da se u našoj blizini skijao poznati glumac Tom Cruise. Mi to nismo znali pa smo se vratili bez njegovog autograma.Na povratku u Denver, pratila nas je sniježna mećava zbog koje nismo mogli dalje. Bili smo upućeni u Rekreacijski centar zajedno sa 13 000 ljudi. Moja se prijateljica zabrinula, ali je meni sve to bilo interesantno jer sam prije takvu zbrku gledao samo na filmu. Svi su se ustrčali oko nas Marin s roditeljima pa smo ubrzo postali slavni jer su lavine bile na odlasku iz Denvera dosta visoke pa smo ostali u centru preko noći. Ujutro se cesta raščistila i uz pratnju rendžera, Tih sam dana bio jako uzbuđen. Nisam došli smo u Denver. Koja avantura! više mogao misliti ni na školu ni na ocjeNova godina je bila nešto posebno. ne, već samo na moj susret sa prijateljiVatromet je počeo u 21,00 h jer je to bio com Nadjom. Ona se odselila u Denver vatromet za djecu, a u 24,00 h za odrasle. pred godinu dana i svi smo bili jako tužni Počelo je s jedne,a nastavilo se s druge strakad je otišla iz našega 1. a razreda. ne. Pucalo se jako puno, ali samo na nebu jer se inače bojim petardi. Moj djed nas je dopratio na aerodrom Čudio sam se veličini grada i u Zagreb . Bio sam pomalo tužan što mnoštvu ljudi, a ponajviše okićenim ostavljam svoga djeda, ali i uzbuđen što dućanima i restoranima. letim prvi put u svom životu. Najviše me iznenadilo kino kada Najprije smo poletjeli prema sam sjeo u veliku fotelju sa naslonjaFrankfurtu, a potom presjeli u drugi čem na kojega nisam navikao. avion za Denver. Prvi avion je bio velik, Jednom sam ostao sam bez rodiali kad sam vidio naš avion za SAD, telja sa svojom prijateljicom Nadjom malo sam zastao jer je bio ogroman.Let u igraonici pa sam pokušao i sam je trajao punih 11 sati. U avionu sam se razgovarati sa svojim vršnjacima dobro osjećao. Gledao sam filmove, a Amerikancima na engleskom jeziku. stujardese su me cijelo vrijeme nudile Bilo je cool. hranom i pićem. Iako sam već pred kraj Zoološki vrt je za mene bila velika leta bio umoran, sve je to nestalo kad atrakcija. Posjetio sam ga po danu i sam vidio zastavu SAD-a . noći. Po danu sam razgovarao s kraNadia me dočekala i odmah smo ljem životinja, gorilama i vidrama, a se nastavili družiti kao da se nismo ni Maskota trgovačkoga centra (Marin i Nadia) po noći se divio osvijeteljenim figurirastajali. Kod svoje prijateljice sam boracama životinja. Pravi doživljaj! vio 21 dan i sve mi je brzo prošlo. U Americi me čudila veličina svega. Ulice Vidio sam dinosaure, vozio svemirski brod Svako jutro budile su me vjeverice svojim su široke i duge, kuće imaju velike podru- i hodao po Mjesecu. Gledao sam planete i šuškanjem i skakanjem po granama. Gledao sam filmove o kaubojima, ali kad me u kojima možeš igrati nogomet bez divio se Titanicu. Bio sam začuđen knjižnicom na tri kata mi je Nadia rekla da idemo na grob jednome problema, a dućani su ogromni pa sam od najpoznatijih lovaca na bizone Buffalo morao mnogo hodati. Najviše me obra- gdje je prvi kat samo za djecu. Poznata sudnica iz filma bila je osvjetljena Billa, nisam mogao vjerovati. Mnogo sam dovao dućan samo s dječjim igračkama u naučio o njihovom životu, a imao sam prili- kojem sam mogao odabrati poklon po želji. i ukrašena sobovima, saonicama i Djedom Cucky Cheese’s je igraonica za djecu. U njoj Božičnjakom. ku slikati se u kaubojskom odjelu. Upoznao sam kulturu Indijanaca, vidio Za mene je veliko iznenađenje bila i ima sve što mi djeca volimo. Mnogo igrica vožnja vlakom Polar Express kroz kanjon na sreću, hrana i piće. Na kraju igre, dao njihovu narodnu nošnju, oružje i nastambe. Rocky Mountains gdje sam susreo „ pravoga sam svoje kartončiće sa bodovima i odabrao Baš kao u filmu. Još bih mnogo mogao pričati o svom puto„ Djeda Božičnjaka. Sva su mu djeca dala igračku. Nisam mogao od veselja. Svaki je dan bio bolji od protekloga. Bili vanju u Ameriku, ali ću vas ostaviti da sami listu sa svojim željama, a on je obećao da će sve napraviti za nas. U vlaku se nalazio i smo u poznatom skijalištu Key Stone. Penjao zamišljate kako je letjeti preko Atlanskoga Grinch koji nas je pokušao prestrašiti, ali ga sam se žičarom visoko, visoko, a onda izne- oceana i upoznati Novi kontinent. Marin Tonković, 2. a se ja nisam bojao.Bio sam sretan što sam nadio kad sam vidio toliko puno ljudi i djece koji su se skijali i sanjkali. Ja sa išao na snow i njegova mama mogao upoznati lik iz filma. 26 ZVONKO IZBOR ZA NAJ Pobijedili su najbolji… Dubravko Butorac Dominik Orešković Leo Mišković Nevio Butorac Ivan Vlček Damjan Baričević dečki dečki 8. a 8. b Laura Lončarić Klaudia Škiljan Marta Petrović Marcela Oroši Lorena Jovanović Iris Šarlija cure cure Miss i mister I ove godine smo tradicionalno birali miss i mister osmaša. Izbor je bio škakljiv, ali su ipak pobijedili najbolji. Osim toga, ove godine, odlučili smo napraviti inervju s prvim, drugim i trećeplasiranima. Jesi li mislila/mislio da ćeš pobijediti? Nevio: Nisam, nisam ni mislio da ću se natjecati. Lorena: Nisam, to mi nije ni bio cilj. Kako si se osjećao/osjećala kada te je razred izabrao da sudjeluješ? Marta: Bilo mi je svejedno hoće li me izabrati ili ne. Klaudia: Nisam imala poseban osjećaj iako mi je bilo drago zbog toga Dominik: Nisam imao poseban osjećaj Leo: Bilo mi je drago što su me izabrali Ova godina Vam je zadnja u ovoj školi. Žalite li zbog toga? Marta: Pa malo i žalim...ipak će mi tu ostati sve moje uspomene iz djetinjstva Klaudia: Biti će mi žao napustiti svoj stari razred... Lorena: Da, žalim zbog prijatelja, ali ne i zbog nje same. Koju školu želite upisati nakon osmoga razreda? Dominik: Ekonomsku Leo: Ekonomsku Nevio: Građevinsku-niskogradnja Vjerujete li u ljubav na prvi pogled? Marta: Vjerujem... Klaudia: Ne! Lorena: Ne vjerujem! Koje osobine treba imati tvoj najbolji prijatelj? Marta: Mora biti dobar, vjeran i iskren... Klaudia: Vjeran, iskren i da mi pomogne kada ga god zatrebam... Lorena: Mora biti iskren i dobar i da je tu kada ga trebam... POBJEDNICI: Lorena Jovanović (6. rujna 1993.- djevica) NAJ PREDMET: njemački jezik HOBI: surfanje internetom NAJ FILM: Ona je najbolja NAJ FRENDOVI: Marta, Iris, Ines, Ivana, Laura, Daria, Nena... ŽIVOTNI MOTO: Živi i pusti druge da žive!!! Nevio Butorac (3. studenog 1993.-škorpion) NAJ PREDMET: hrvatski jezik HOBI: rukomet i mali nogomet NAJ FRENDOVI: Dominik, Armend, Matija, Alica, Tomica, Marcela... NAJ FILM: Harry Potter ŽIVOTNI MOTO: Život je kao sladoled... uživaj u njemu dok se ne rastopi... ZVONKO 27 ISTRAŽIVANJE POSARIĆ ENDRINA FAZLJI (19. ožujak 2001. – riba) Ime joj se jako sviđa, a izabrala su joj ga oba roditelja. Najviše se voli igrati s prijateljicama Šerminom i Almirom. Najdraža životinja joj je pas. Jako voli ići u školu. O NI VE DOMIJAN NEREA COSSUTTI 28 ZVONKO (6. studenog 1995. – škorpion) Nerea je učenica 6.b. razreda naše škole. Iako je u znaku škorpije ipak je pristupačna i rado spremna pomoći prijateljima. Ime je dobila po svome djedu koji se je zvao Nereo. Voli slušati domaće pjevače, a najdraže boje su joj plava, crna i roza. Ne voli baš ići u školu, ali ide radi društva i dobre zabave (ko i svi mi, he, he…). Svoje ime ne bi nikada mijenjala jer joj se sviđa i jer je vrlo rijetko i neuobičajeno. (21. siječnja 1995. VERNES - vodenjak) Njegovo ime je Vernes. Izabrala ga je sestra. Trebao se zvati Werner, ali to je njemačko ime. Ime Vernes dobio je po svome ujaku. Svoje ime ne bi mijenjao jer mu se jako sviđa i rijetko je. Ima trinaest godina, ima brata i sestru. Brat ima petnaest, a sestra dvadeset i četiri godine. Voli sport i svoje prijatelje. Prije se je bavio rukometom, ali im se klub raspao. Slobodno vrijeme rado provodi s prijateljima uz njemu najdraže jelo pizzu i piće colu. IĆ (23. veljače 1996. – riba) Ime je dobila po maminoj noni. Ona se zapravo zvala Franka, ali su je svi zvali Fana. Sviđa joj se njezino ime, drago joj je što nije često pa ga svi lako zapamte. Ide u šesti razred, ima puno prijatelja. Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodi s njima. STEFFANI (16. listopada 1996. – vaga) MARAVIĆ Kada se je rodila mama joj je htjela dati ime Tena (po pripovijetci Josipa Kozarca). Ali tada, njen jedanaestogodišnji brat Filip odmah se pobunio rekavši da ga to podsjeća na tenisice i brašno “TENA”, te da ne želi da mu se tako zove sestra. Brat joj je dobio ime po princu Filipu, onda je i ona dobila po princezi od Monaka – Steffani. Ne zna je li zato zaslužno njezino ime ili ona, ali njezin brat ju jako voli i tretira baš kao i malu princezu. Njoj je to super! EŠEV FANA ŠIMIČEVIĆ RAFAEL OMER (26. srpnja 1999. – lav) Ime mu je izabrao tata po rukometašu Veniu Lozertu. Najbolji prijatelji su mu Karlo i Gogo, a prijateljice Karla i Kristina. Dobro skija, obožava klizanje, rolanje i košarku. Voli pohano meso i pire. Najdraža životinja mu je zec. U školi voli likovni i tjelesni. Često odlazi na Korčulu i u Zagreb. Njegova učiteljica misli da je jako zabavan i kreativan. (5. prosinac 2000. – strijelac) Ime mu je izabrao tata, a mama ga iz ljubavi zove Rafo. Tako je naš Rafael dobio nadimak Rafo. Najbolji prijatelj mu je Mate s kojim se najčešće igra lovice. Jako voli maškare, a najdraža maska mu je Spiderman. TO MI ČIĆ (29. kolovoz 2000.- djevica) Ime mu je izabrala mama. Obožava svoje ime jer je posebno. Najdraže jelo su mu palačinke, a od igara graničar. Trenira stolni tenis i jako voli skijati. Ne voli previše školu, najdraži su mu praznici. I ove godine odlučile smo nastaviti s istraživanjem neobičnih imena u našoj školi. (1. srpnja 1994. – rak) Ime joj je Corina. Dao joj ga je tata. Dobila ga je po jednoj španjolskoj glumici. Trebala se je zvati Barbara ili Corina. Svoje ime ne bi mijenjala, sviđa joj se zato što je rijetko. Ima trinaest godina, trenira atletiku. Ima dvije sestre i jednoga brata. Sestre su Diana i Barbara, a brat Lukas. Voli sport i shopping. Najdraže piće joj je cola, a jelo pizza. Svoje slobodno vrijeme provodi s prijateljima. CORINA VUKUŠIĆ BORUT Neobična imena ISTRAŽIVANJE I BLIZANC Luka i Lana Bogdanović NOL A POSARIĆ (17. srpnja 1998. - rak) Ime su joj dali njezini roditelji. Jako joj se sviđa i ne bi se željela zvati drukčije. Bavi se rukometom koji veoma obožava. Voli matematiku, to joj je omiljeni školski predmet, ali baš ne voli hrvatski jezik. Voli ići u školu i igrati se s prijateljima. MICHELLE BUTORAC (9. kolovoz 2000. - lav) Ime joj je izabrala mama. Najviše voli svoje dečke Matea i Leona. Voli se igrati s Turtlesima i igrama za dečke. Najviše voli jesti njoke. TARA KRMPOTIĆ (31. 1. 2001. – vodenjak) Ime joj je izabrao tata i njoj se jako sviđa. Voli ići u školu. Obožava svoga psa Lukija i svoja dva dečka Tina i Rafaela. Najdraže jelo joj je pommess frites. Dva puta tjedno pohađa satove baleta. ESMERALDA ČELEBIĆ Esmeralda je učenica 7.a. razreda naše škole. Slobodno vrijeme provodi sa svojim prijateljima. Ime su joj izabrali roditelji. Španjolskog je podrijetla. Esmeralda znači smaragd, zeleni dragi kamen. (18. 1. 1996. – jarac) Napravio sam đir po našoj školi i saznao da imamo tri para blizanaca, jedan par u PŠ Selce, a dva u matičnoj školi u Crikvenici. Potraga je bila uspješna... Mi smo bili živahna djeca i u maminom trbuhu, pa smo se tako i rodili 5 tjedana ranije. Luka se rodio prvi i to u 10,00 sati, a ja u 10,01 sati, pa tako imam starijega brata. Kao male bebe bili smo dobra i zdrava djeca, a omiljena večera bila nam je Lino, dječja hrana, ali sve do jednoga dana. Imali smo staklene bočice i više nam se nije sviđala večera pa smo oboje iz svojih krevetića bacili na pod bočice vičući: “dugo meko”. Zamislite koliko smo mami zadali posla.Od toga dana najdraža večera bila nam je špek i luk. Luka je uvijek bio nemirniji od mene. Teta nam je kupila hodalicu i jednu stolicu koja je imala pojas na zakopčavanje. Luki je nešto palo na pod i sagnuo se, ali je pao zajedno sa stolicom. Bili smo u vrtiću kada se Luka zaletio u zid i morao je na šivanje. Kada je mama došla, nije znala koga tješiti jer sam i ja plakala zbog Luke. Ali nije samo Luka bio na hitnoj. Jednom sam otkinula iglicu ružmarina i pomirisala je tako da je uletjela u nos. Mi smo dosta različiti, ali samo u bolesti smo pravi blizanci. Sjećam se kada sam ja imala temperaturu Luki je bilo dosadno, a i bio je tužan pa me je ovako molio: “Lana, dragoga ti Bogeka, igraj se sa mnom.” Bilo je još puno dogodovština u našem životu, a zadnja je od prije par dana kada nam je Luka objasnio da je limun koji raste kod Nade limunada. Jedini blizanci u školi, u Selcu Ana i Luka Antić jedini su blizanci koji pohađaju područnu školu Zvonka Cara u Selcu. Oni su nam dosta toga rekli, a ovo smo izdvojili. Ana Antić Ana se u slobodno vrijeme voli igrati u prirodi. Veoma joj se sviđa nova škola u koju je ove jeseni krenula prvi put u prvi razred. U školi ima puno prijatelja. Jako joj je drago što ima brata blizanca. To što je blizanka s bratom ne bi mijenjala ni za sve sličice jagodice bobice koje trenutno skuplja. Luka Antić Kada ne ide u školu voli se igrati autićima. Jako je dobar u školi. Svoju novu učiteljicu veoma voli. Više voli provoditi vrijeme kod kuće nego u školi. Rado bi želio još jednog brata. Kada bi dobio brata, imao bi četvero braće i sestara. Blizanke Tamara i Nikolina Hajdić Nikolina i Tamara Hajdić rođene su 14.4.1994. godine u Rijeci. Nikolina je starija pet minuta od svoje sestre Tamare. Imaju starijega brata Kristijana. Žive u Crikvenici i pohađaju OŠ Zvonka Cara. Idu u sedmi razred. Vesele su, dobre i simpatične djevojčice. Bave se folklorom. U slobodno vrijeme vole se družiti s prijateljicama, rolati i zezati. Saznao Ante Petty, 8.a ZVONKO 29 ENGLISH AN INTERVIEW WORDSQUARE E L E P H A N T G C A C E T B C S T A O B A T W E A N E R M O G I O D T S NN D P J E A R S M C I E U P C H EE T A H S N T H Z S A F O O I E E O O A N L N O B M R T O S P A E L O A M O U S E R K D O G Z E T T E R I E K U N I F O R M L CAN YOU FIND THESE WORDS IN THE WORDSQUARE? April, bat, bed, book, cage, cat, cheetah, computer, dog, ears, elephant, food, game, garden, job, letter, mouse, one, pet, photo, sad, snake, school, tennis, two, uniform, zoo AND THE HIDDEN WORD IS ___________________ . Interviewer – I Dracula – D I: What’s your name? D: My name is Count Dracula. I: Where do you live? D: I live in a castle on that hill. I: What do you drink? D: I drink human blood. I: What do you eat? D: I don’t eat anything. I: Why are you so scary? D: Because I’ve got sharp teeth. I: Do you drink children’s blood? D: Oh, yes, it’s delicious! I: Why do you sleep by day? D: Because I don’t like the light. I: Do you have a girlfriend? D. Yes, I have one. I: What’s her name? D: It’s Countess Night. I: Do you like crosses? D: Nooooooo! I hate them. I: Thank you. It’s been a real pleasure meeting you. D: You are welcome. Goodbye! Laura Medvešček i Lucija Tomić, 5.b Luka & Saša MY BEST FRIEND My best friend is Luka. He is eleven. He lives in Crikvenica. Luka has got big ears and eyes. He’s got a blunt nose and brown hair. His eyes are brown, too. He hasn’t got any brothers or sisters and he hasn’t got a pet. He likes playing computer games and he talks a lot. Luka’s Mum’s name is Branka and his Dad’s name is Slavko. They are one really happy family. Saša Tomašev, 5. b Iva Baričević, 5.b Borna Maričić, 4.r PŠ Selce 30 ZVONKO DEUTSCH Unsere reise nach Dalmatien 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Die Haupstadt von Österreich ist... In Crikvenica... Sie fliegt... Eine Hand, zwei... Ich esse zu... Mein ... ausweis Guten Abend, Gute... Eine ..., zwei Hände Ein Mann mit 70 Jahren ist... Das Adriatische... Mein ... ist Sabine. Mein Personalausweis Mein N a m e i s t M i ch a e l a Sumaistorcic. Ich bin 12 Jahre alt und wohne in einem kleinen Haus in Dramalj. Ich habe einen Bruder und eine Schwester. Mein Bruder ist 11 Jahre alt und geht in die 5. Klasse, meine Schwester studiert Jura und ist 22 Jahre alt. Wir wohnen zu fünft, meine Mutter, meine Oma, mein Bruder, meine Schwester ud ich. Ich gehe in die 7. Klasse, in die Zvonko Car – Schule. Mein Lieblingsfach ist Deutsch. In meiner Freizeit spiele ich Gitarre und tanze. Mein Lieblingssänger ist Toše Proeski und meine Lieblingsband ist US5. Am liebsten esse ich Eis und trinke Limonade. Die meisten meiner Freundinnen spielen Handball aber mir gefällt dieser Sport nicht. Mein Lieblingssport ist Fußball und mein Lieblingssporter ist Eduardo da Silva. Mein Bruder trainiert auch Fußball und sein Vorbild ist Ronaldinho. Meine Mutter geht oft joggen und ist immer in Topform. Zu Hause helfe ich im Haushalt. Ich räume immer mein Zimmer auf und sauge Staub. Es ist sehr anstrengend, aber was man tun muss, ist nicht schwer. Michaela Sumaistorčić, 7. b Im September sind die Schüler der achten Klasse mit dem Bus nach Dalmatien gefahren. Wir haben unsere Klassenexkursion gemacht. Wir haben viele Städte besucht: Zadar, Šibenik und Split und Wasserfälle von Krka gesehen. Es war wünderschön! Wir haben in Pirovac im Hotel Miran zwei Nächte geschlafen. Das Hotel ist sehr schön und die Zimmer waren super. Wir haben viel gebadet, geschlafen, gespielt, gesungen, getanzt und sind geschwommen und spaziert. Wir haben neue Freunde kennen gelernt und sind mit ihnen in Verbindung geblieben. Wir haben die Inseln Kornati – den Nationalpark auch besucht. Dort haben wir Fisch gegessen. Es hat prima geschmeckt! In allen Städten haben wir kleinen Kirchen und den Dom besucht. Split ist eine wünderschöne Stadt. Wir sind im Diokletian – Palast gewesen. Der Palast ist sehr schön und groß. Er ist auch sehr alt. Auch haben wir interessante Landshaften und Sehenswürdigkeiten gesehen. Am Samstag haben wir in Gospić Pizza gegessen. Pizza war super! Wir haben auch Cola getrunken. Um Mitternacht sind wir nach Hause angekommen. Unsere Klassenexkursion war sehr interessante und einfach wünderschön. Es war auch unvergesslich. Laura Lončarić, 8.a Tunesien Diesen Herbst flogen meine Eltern, meine Schwester und ich in das Nord-Afrikanische Land Tunesien. Wir begannen unseren Urlaub mit dem Flug aus Ljubljana nach Monastir, einer kleinen Haffenstadt in Ost Tunesien. Von davon gingen wir per Bus zu unserem Hotel in Mahdia, noch einer Haffenstadt. In dem funf Sterne Hotel El Mouradi Mahdia hatten wir all-inclusive. Die meisten Tage in Tunesien badeten wir an den sandigen Stranden. Naturlich ritten wir auch auf Dromedaren. Mein Vater und ich besuchten auch noch Kartago und die Hauptstadt Tunis. Nach sieben Tagen flogen wir wieder zuruck. Diesen Urlaub werde ich nie vergessen. Leonardo Müller, 6.b Ich und meine Schwester neben den Dromedaren ZVONKO 31 SPORT Alan Begić, najbolji vratar Hrvatske… Mauro Lukšić, državni prvak SVJETSKI USPJESI Približio se kraj školske godine. Školske brige su iza mene, a ja još imam odraditi veliki zadatak. Sa svojim rukometnim klubom odlazim na svjetsko prvenstvo. Riječ je o jednom od najvećih turnira za djecu, tj. svjetsko prvenstvo u rukometu, koje se održava u Švedskoj u Goteborgu. Parille cup je okupio 910 ekipa, ukupno 15.000 igrača iz cijeloga svijeta, sa svih kontinenata. Moja ekipa RK «Bribir» predstavljala je Hrvatsku na svečanom otvorenju svjetskoga prvenstva. Tu čast smo dobili jer smo i 2006. godine bili prvaci svijeta. U kategoriji rođenih 1995. godine bile su 33 ekipe. Igrali smo pet utakmica u kva- lifikacijama i u našoj skupini bili smo prvi. Unatoč teškim uvjetima igre, naime stalno je padala kiša, ozračje je bilo sjajno i puno prekrasnih dojmova. U finalu smo dobili sve utakmice, a u samoj završnici igrali smo protiv RK «Croatia» iz Zagreba. Tu utakmicu smo pobijedili 16 : 7 i tako stekli titulu prvaka svijeta. Naša se ekipa natječe već četiri godine, a djeca su iz Crikvenice i Bribira. Bili smo višestruki državni prvaci Hrvatske, a ja sam prošle godine izabran za najboljega vratara Hrvatske. Puno radimo, treniramo i uspjeh na kraju dolazi. Alan Begić, 6.b Prvaci svijeta Najuspješniji sportaši MALI NOGOMET: Naša školska ekipa iz malog nogometa osvojila je 3. mjesto na završnici u Delnicama. U ekipi su sudjelovali: Liridon Zena, Drago Dević, Sanjin Omić, Klaudijo Pecolaj, Jasmin Omerašević, Dejan Perić, Marcel Tomić, Dubravko Butorac, Adriano Jelenović, Antonio Njegovan i Armend Mutiši. Put do završnice nije bio lak jer smo naišli na jake škole. Jako smo bili sretni kada smo čuli da smo prošli dalje, jer našem nagađanju trebala dalje proći OŠ Vladimira Nazora. Najzanimljivije je to što se njihova ekipa inače bavi nogometom, a u našoj je bilo i rukometaša. Pobjeda je ipak pokazala tko je naj. Rukometaši RUKOMET: Naša školska ekipa osvojila je 1. mjesto na županijskom prvenstvu, koje je održavano u Rijeci. Nakon osvojenoga prvoga mjesta plasirali smo se na poluzavršnicu športskih natjecanja regije zapad, koja se održala u Senju gdje smo osvojili 2. mjesto što smatramo velikim uspjehom naše škole. Za našu ekipu su se natjecali : Liridon Zena, Nevio Butorac, Dubravko Butorac, Armend Mutiši, Paulo Derossi, Jasmin Omerašević, Sanjin Omić, Dejan Perić, Antonio Njegovan, Kristijan Bećiri, Mauro Sudar, Tomislav Vukoja, Antonio Karačić i Dario Đeneš. Jako smo sretni da smo osvojili tako visoka mjesta. Svaki uspjeh je sladak, ali pred nama je i obveza da budemo još bolji. Dubravko Butorac, 8.a 32 ZVONKO USPJEŠAN RIBIČ Mauro Lukšić, učenik 6.b. r. naše škole, ribolovom se počeo baviti sa 7 godina. Nastupa za PŠRD “Arbun“ iz Crikvenice. U pet godina bavljenja ribolovom ovo mu je najuspješnija godina. Ove godine bio je na brojnim natjecanjima duž cijeloga Jadrana. Mauro ribič Na međužupanijskom prvenstvu u Zadru koje se održavalo od 12.-14. listopada 2007. osvaja 7. mjesto. U Biogradu 17. listopada 2007. godine osvaja 2. mjesto, te je ušao u županijsku reprezentaciju. Na primanju nagrade kod gradonačelnika dobiva nagradu grada “Zlatnik Stjepana Radića“. Na državnom prvenstvu u Opatiji od 19.21. listopada 2007. postaje državni prvak u kategoriji U-16. ulazi u reprezentaciju. Mauro je novi državni prvak u sportskom ribolovu u kategoriji lov štapom s obale. Na toj smotri nastupilo je 48 najboljih koji su lovili u vrlo teškim uvjetima, po jakoj buri i velikoj hladnoći. Tijekom dva dana ulovili su 2823 ribe ukupne težine 90 kilograma. Iduće godine odlazi na svjetsko prvenstvo u Barcelonu, u Španjolsku. Na ostalim natjecanjima s klupskim kolegom Alanom Begićem osvajaju ekipna prva i druga mjesta. Kup “Koromačno“ u rujnu. Ekipno osvaja 1. mjesto, dok je Alan Begić bio pojedinačno prvi. Kup “Rokova“ Šilo u kolovozu 1.mjesto pojedinačno, a ekipno 3. mjesto. Kup “Prijatelja“ Crikvenica u rujnu, 2. mjesto pojedinačno. U kategoriji U-21 srebrnu medalju osigurali su Tea Radil i Igor Kostrenčić iz crikveničkog “Arbuna“. Svoje slobodno vrijeme Mauro provodi na moru sam ili sa svojim nonićem. Ima i svoju barčicu s kojom voli bacati vrše i mreže te panulati. Mauro je na svoje rezultate vrlo ponosan, nada se da će takve rezultate postizati i dalje, a možda još i bolje. Nerea Cossutti, 6.b SPORT Naj u 2007. 1. Mauro Lukšić Biciklizam Fane Šimičević NAJ POJEDINAC Bilo je naporno Među mnoštvom uistinu vrsnih udičara i natjecatelja nije bilo lako odabrati najboljeg. Ipak, nakon sagledavanja svih činjenica odlučili smo titulu najuspješnijeg pojedinca dodijeliti malom, ali izrazito spretnom Crikveničaninu Mauru Lukšiću koji je s nepunih 13 godina uvjerljivo dokazao svoju premoć na natjecanjima najvišeg ranga. Sigurni smo da ćemo o Mauru i njegovim uspjesima još imati prilike čuti i pisati, jer svojim ulovima, upornošću i zagriženošću za ribolov prednjači daleko ispred svih natjecatelja. Državni prvaci 2. Tea Radil NAJ POJEDINKA Malo je natjecateljica koje se mogu mjeriti sa spretnošću i svestranošću kakvu ima članica PŠRK Arbun - Crikvenica Tea Radil. Svojim izvrsnim uspjesima na svim ovogodišnjim natjecanjima, a poglavito krunskim uspjehom na Svjetskom prvenstvu 2007. održanom u Belgiji gdje se izborila za zlatnu medalju, Tea Radil je zasluženo osvojila i titulu najuspješnije ribolovke 2007. godine. PRIJEM ZA NAJUSPJEŠNIJE Grad Crikvenica se uvijek i stalno brine za svoje sportaše. Ove je godine razloga za slavlje bilo više nego dovoljno. Mada je bilo i drugih (boćarska bronca i zlato u brdskom biciklizmu), čak je devet medalja osvojeno na području sportskog ribolova. Najuspješniji ribolovci su članovi PŠRD Arbun Crikvenica i ŠRK Oslić- Selce. Tako je Mauro Lukšić osvojio državno zlato u kategoriji U – 16 štap – obala, Igor Kostrenčić i Tea Radil ekipno Ribolov Na Korčuli se održalo međužupanijsko natjecanje u sportskom ribolovu. Na tom natjecanju sudjelovale su članice SRK “Oslić” iz Selca i postigle odlične rezultate u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji. “Oslić” je, u sastavu Ljiljane Antić i Mirjane Pobor osvojio prvo mjesto. Mirjana Pobor pojedinačno je bila četvrta. Mirjana će, u sastavu ribolovne reprezentacije Hrvatske, nastupiti na svjetskom prvenstvu u Brazilu koje će se održati od 13. do 20. listopada. Lana Bogdanović, 6.a Lana Bogdanović, 6.a srebro u kategoriji U – 21 štap –obala,a Tea Radil svjetsko zlato pojedinačno i ekipno u kategoriji U – 21 štap - brod. Ljiljana Antić je osvojila zlatnu, a Mirjana Pobor brončanu medalju te zajedno ekipno zlato na državnom prvenstvu za seniorke, dok je Mirjana Pobor više nego zasluženo druga na svijetu pojedinačno i ekipno u disciplini štap – obala. U njihovu je čast u organizaciji Grada Crikvenice održan prijem na kome je između ostaloga Božidar Tomašek, gradonačelnik Crikvenice, svima čestitao na izvanrednim uspjesima koje su postigli te im podijelio posebna priznanja i zlatnik s likom Stjepana Radića. Osim toga, prema kriterijima HOO, najuspješnijim su sportašima dodijeljene stipendije, među ostalima Mirjana Pobor i Tea Radil. Nerea Cossutti, 6.b Najuspješniji Fana Šimičević biciklizmom se počela baviti u 4. razredu.Njezina avantura počela je vrlo jednostavno.Nastavnik tehničke kulture ušao je u razred Fana i pitao želi li se koja djevojčica baviti biciklizmom.Fana je odmah pristala. Počela se pripremati.Skoro svaki dan odlazila bi u Rijeku.Tamo je prelazila poligon i rješavala razne testove. Kada je stigla prva utrka, bila je spremna.Utrkivala se na županijskom natjecanju i osvojila predobro 7.mjesto. Drugi put natjecala se u 5. razredu.To je također bilo županijsko natjecanje, ali ovoga puta utrkivala se puno spremnija. Bila je bolja od svih, osvojila je 1.mjesto. Probila se na državno natjecanje, ali tamo nije imala tako dobre rezultate. U svemu joj je pomogao nastavnik tehničke kulture koji je bio zadovoljan njezinim uspjehom.Bilo je naporno, ali bi se time i dalje željela baviti. Boćanje Nije se mnogo pripremao Jurica Njegovan boćanjem se bavi samo ljeti. Time se počeo baviti jer je to nekim njegovim prijateljima bio hobi. Nije se mnogo pripreJurica mao. Nastupio je na županijskom natjecanju, i osvojio odlično 5. mjesto. No, tu nije kraj, pojavio se na državnom natjecanju na kojemu je također bio 5. Najviše mu je pomogao trener.Bio je zadovoljan iako nije bilo naporno. Boćanjem bi se, naravno, htio baviti i dalje. Lana Bogdanović, 6.a ZVONKO 33 GLAZBA Limena glazba Selce 80 GODINA POSTOJANJA 1927.-2007. Početci Limene glazbe Selce Limena je glazba počela djelovati davne 1927. godine. Ona je veoma aktivno djelovala do početka Drugog svjetskog rata 1941. godine. Završetkom rata, počeli su se okupljati bivši glazbenici, ali bez većih rezultata do 1958. godine. Iste je godine u Selce došao Ivan Kačurov, koji počinje aktivirati stare glazbenike, te okuplja i podučava mlade, pa tako Limena glazba Selce pomalo počinje nastupati. Nakon odlaska gospodina Kačurova iz Selca, limena je glazba „pauzirala“, ali ne zadugo. Zahvaljujući Mihovilu Lončariću jedan je dio glazbe i dalje aktivan, iako se u to ubraja održavanje mesopustarskih običaja. 1973. za voditelja selačke glazbe angažiran je iskusan glazbenik i voditelj Nikola Matić iz Crikvenice. Glazba je uz njega postajala sve bolja, te ubrzo imala zavidnu kvalitetu muziciranja. Smrću Nikole Matića 1979. godine voditelj glazbe postaje Čedomir Lončarić iz Selca. On je veoma uporan u radu i svoj posao obavlja sa zadovoljstvom i srcem, stoga ga možemo prozvati zaljubljenikom u glazbu. Posljednjih nekoliko godina glazba je znatno pomlađena, a kvaliteta muziciranja je unaprijeđena. Tijekom 2005. godine u Limenoj glazbi Selce djelovalo je čak tridesetak članova, što je veoma zadovoljavajući broj. Temeljni cilj Limene Limena glazba Selce-u Virju glazbe Selce jest promicanje glazbene kulture i amaterizma te osiguranje nastavka tradicije. Dakako, uz financijska sredstva, instrumente i notni materijal, najveća su vrijednost ove glazbe njezini članovi, posebno mladi, te nezaobilazni voditelj Čedomir Lončarić. Od 2006. godine Limena glazba Selce član je Hrvatskog sabora kulture, saveza udruga puhačkih orkestara. Ponosna sam što sam i ja njezin član od 2005. godine, kao i moje prijateljice Marija Lončarić i Dorotea Pobor. Larisa Dešman, rođena za pjesmu PJEVAČKA NADA Prvi put je pjevala na maškarama u Selcu kada je imala 3 godine, (bezveze pjevušila) tata joj je svirao.U prvom razredu počela je pjevati u zboru. Pjevala je na raznim otvaranjima primjerice na plažama. S devet godina se je upisala u glazbenu školu u Crikvenici. Počela je svirati gitaru uz pratnju profesora Darka Majstorovića, uz to je još svirala tamburice u “KUD-u Neven“. S deset godina prijavili su ju na festival “Neki novi klinci“, koji se održavao u Crikvenici gdje je pobijedila. Godinu dana kasnije opet je pjevala na festivalu “Neki novi klinci“, ali ovoga puta ne kao natjecatelj nego je otvorila festival prošlogodišnjom pobjedničkom pjesmom “Pul mora“. Voli pjevati, to je ispunjava. A željela bi postati dobra pjevačica. Možda i uspije, nikad se ne zna. Nerea Cossutti, 6.b. 34 ZVONKO Uspjeh promenadnih koncerata Osnova aktivnosti temelji se na održavanju redovitih proba, svakoga utorka i četvrtka u 19:30 u prostorijama Doma prosvjete u Selcu, i radu s mladima, što se potom vidi na javnim nastupima. Glazba također nastupa prigodom obilježavanja državnih i lokalnih praznika, a posebno su značajni promenadni koncerti jedanput tjedno tijekom ljeta u organizaciji Turističke zajednice mjesta Selce. Svakoga četvrtka navečer na središnjem selačkom trgu, Limena glazba održava dvosatne koncerte koji su uvijek veoma dobro posjećeni i jako dobro prihvaćeni. Također, već se tradicionalno svake godine održava božićni koncert, u Domu prosvjete, Selce. Uz Limenu glazbu, već nekoliko godina, nastupa Miroslav Živković, bariton zbora HRT, kao solist, te lokalna pjevačica Maja Crnjanović. Božićni su koncerti također veoma uspješni zahvaljujući upornom trudu i volji kapelnika Čedomira Lončarića. Selačka je glazba 2000. godine nastupala na smotri puhačkih orkestara Primorsko – goranske županije u Rijeci, a održavala je i promenadne koncerte u Crikvenici i Novom Vinodolskom. Putovanja s Limenom glazbom Limena glazba svake godine, najčešće dva puta, putuje po lijepoj našoj, ali nekada i u inozemstvo. Do sada, koliko smo mi mladi u glazbi, putovali smo u Fužine, Virje i Novu Gradišku. Fužine su bile mali jednodnevni izlet, dok smo u Virju ostali dva dana, a u Novoj Gradiški tri dana. GLAZBA U Virju smo bili 11. i 12. studenog 2006. Godine. Pozvani smo na 120. obljetnicu Limene glazbe Dobrovoljnog vatrogasnog društva Virje, 11. studenog. Uživali smo u njihovim običajima na zadnji dan Martinjskih dana općine Virje, dok smo se drugoga dana pripremali za koncert. S nama su na proslavi 120. obljetnice Limene glazbe DVD-a Virje sudjelovale i glazbe iz Đurđevca, Lepoglave i Požege. Svi smo se upoznali i družili, te uživali, a potom se vratili kući. Put u Novu Gradišku bio je veoma zanimljiv, iako je veoma dug i naporan. Prvi smo dan razgledavali grad, te se upoznali s članovima Gradske glazbe Nova Gradiška. Razveselili smo se što ima mnogo mladih članova, tako smo brzo sklopili nova prijateljstva. Drugi smo dan održali jednosatni koncert, a kasnije otišli s njima na jednodnevni izlet izvan grada. Sljedeći smo se dan oprostili, te poslije ručka krenuli u Selce. Sljedeće se godine planira putovanje u Mađarsku, najvjerojatnije u siječnju. Prije toga, stariji članovi Limene glazbe Selce dva puta u gostovali u Strassu u Austriji i u Sloveniji (Slovenske konjice) te nekoliko puta u Spičkovini kod Zaboka i Novoj Gradiški. Kruna aktivnosti – prvi CD Prošle je godine Limena glazba Selce snimila svoj prvi CD. Na snimanju CD-a sviralo je 29 glazbenika, vokalni solist bio je Miroslav Živković, a dirigent Čedomir Lončarić. Snimljeno je trinaest glazbenih djela klasike, jazza, bluesa i evergreena. 2007. g. odnijela mnoge glazbenike U 2007. godini, na izmaku, oprostili smo se od mnogih na području glazbe. Šansonijera Ivice Percla, najtraženijega skladatelja Đorđe Novkovića, frontmena grupe ''Animatori'' Krešimira Blaževića, jedne od najvećih estradnih zvijezda Toše Proeskoga, Tonija Kljakovića, koji je preminuo na pozornici. Shrvan teškom bolešću umro je i glazbenik Philadelphia Jerry Ricks, koji je živio u Kastvu. Oprostili smo se i od Luciana Pavarottia, a u lipnju nas je u 102. godini napustio velikan na području književnosti Dragutin Tadijanović, TADIJA. Naslovnica CD-a To su: Milotti – MIX (arr. Josip Forenbacher), Instant koncert (arr. Harold L. Walters), Splitska fešta (arr. Nikica Kalođera), Romansa (Ludwig van Beethoveen), Belafonte forever (arr. Norbert Studnitzky), Wild cat blues (T. Waller – C. Williams), Zanzibar (Harm Evers), Beguine time (Harald Benedikt), Vječne melodije (Ruiz – Velazquez – Grever), Primorski mix (arr. Josip Forenbacher), Jalta, Jalta (Alfi Kabiljo), Ivo Robić – MIX (arr. Josip Forenbacher) i Mesopustarski potpuri (arr. Josip Forenbacher). Izdavač CD-a je Grubišić d.o.o. Snimanje su financijski pomogli Primorsko – goranska županija, Grad Crikvenica, Turistička zajednica mjesta Selce te ostali. Na CD-u su svirali: Tatjana Veljanovska, inače profesorica glazbene kulture u našoj školi, i Dorotea Pobor – flauta; Danijel Pobor, Laura Lončarić, Kristijan Pobor, Marija Lončarić i Ivana Bekljajev – klarinet; Željko Antić i Robert Lončarić – sax – tenor; Igor Antić, Goran Mažuranić i Martin Lončarić – krilnica; Franjo Pobor i Gordan Mulac – tenor; Stjepan Šoštarić – bariton; Enej Antić, Aleksandar Antić i Bruno Cossuti – truba; Alen Pobor, Neven Zdravković i Kristian Magaš – trombon; Nikola Jovanović, Vitomir Car, Eduard Lončarić i Peter Zangl – bas; Vojko Lončarić – bas – gitara; Boris Dračić – električna gitara; Robert Vančina – bubnjevi. Prodaja CD-a bila je veoma uspješna. Članovi Limene glazbe veoma su ponosni na njega, pogotovo što se sav taj trud isplatio. Žene u manjini Iako Limena glazba ima čak tridesetak članova, među njima je samo pet žena, dvije starije i tri osnovnoškolke. To su, profesorica glazbene kulture Tatjana Veljanovska, Ivana Bekljajev, članica dviju limenih glazba – Limene glazbe Selce i Limene glazbe Trsat, osmašice Marija i Laura Lončarić, te naša najmlađa članica, sedmašica Dorotea Pobor. Iako nas je malo, odlično se zabavljamo i da nema nas muškoj populaciji bi zasigurno bilo dosadno. Mi Limenoj glazbi Selce dajemo neku posebnu, naravno, pozitivnu notu. Laura Lončarić, 8.a Luciano Pavarotti Zbogom, maestro! Luciano Pavarotti, najpoznatiji operni tenor našega vremena, preminuo je u četvrtak 6. rujna 2007 u 71. godini života. Pavarotti je 25. kolovoza izašao iz bolnice nakon dvotjedne terapije povezane s rakom gušterače koji mu je dijagnosticiran 2006. godine. Ovaj Talijan rođen u Modeni 12. listopada 1935. godine odlikovao se iznimnim glasom, a nastupao je na najvećim svjetskim pozornicama, od milanske Scale do njujorške Metropolitan Opere. Potječe iz glazbene obitelji. Prije nego što se počeo baviti glazbom, bavio se pedagogijom i želio je biti učitelj. Debitirao je 1961., u Reggio nell’Emilia te pobjeđuje na međunarodnim glazbenim natjecanjima. Prvi javni nastup izvan Italije imao je u Beogradu. Slijede pozivi različitih talijanskih, nizozemskih (Amsterdam) kao i drugih opernih kuća (Beč, Zurich). Godine 1965. radio je u SAD-u i Australiji s Joan Sutherland. Godinu dana poslije debitira i u milanskoj Scali. Slijede angažmani u Barceloni, Parizu, Londonu i New Luciano Pavarotti Yorku. Godine 1981. osniva u Philladelphiji natjecanje mladih pjevača i od tada počinje reducirati broj svojih nastupa na pozornici. U prosincu 2003., oženio se bivšom suradnicom Nicolettom Mantovani 30 godina mlađom od sebe. Iz tog i prethodnog braka otac je četiri kćeri. Gradonačelnik Modene, Giorgio Pighi istaknuo je: ‘Modena se identificirala s Pavarottijem, koji je učinio ovaj grad poznatim diljem svijeta zahvaljujući svom iznimnom glasu. Pavarotti je htio da Modena ostane njegov grad, te mu je bilo vrlo važno da ovdje ostane pokopan’. Laura Lončarić, 8.a ZVONKO 35 GLAZBA Toše Proeskog više nema NAJVEĆI HITOVI: ZAUVIJEK IMAŠ MJESTA U NAŠIM SRCIMA Kada smo saznali vijest da je naša zvijezda, ali prije svega dobra osoba poginuo u prometnoj nesreći, nitko nije mogao vjerovati. Uslijedila su pitanja zašto? Zašto Bog uzima najbolje? Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. u Prilepu u Makedoniji. Živio je vrlo skromno, pošteno, ali i sretno. Od ranog djetinjstva pjevao je u zborovima, i naravno nastupao. Njegov prvi solistički nastup bio je kada je imao 10 godina. Pjevao je "Ave Mariju", i rasplakao publiku. Glazbenu karijeru započeo je 1996. godine pobjedom na teen festivalu. « Srce nije kamen» «Veži me za sebe» «Magija» «Tko ti grize obraze» «Igra bez granica» «Ostala si uvijek ista» «Volim osmijeh tvoj» (duet s Antonijom Šolom) «Lagala nas mala» (duet s Tonyjem Cetinskim) «Čija si» «Igra bez granica», gdje se nalazi i njegov veliki hit s Antonijom Šolom – "Volim osmijeh tvoj" koji je proglašen najprodavanijim singlom ove godine. Toše je oduvijek poznat kao odličan pjevač i pravi profesionalac. Govorio je kako je stvoren za publiku, na kritike se nije obazirao. Tošina izjava o Bogu: "Vjerujem u Boga. Njemu mogu zahvaliti za svoj dar." To što radim je misija koju On izvršava preko mene. Ja sam tek marioneta.» Lucija Kružić, 8.a Na festivalu 1997. godine nastupao je pjesmom "Pusti me". Godinu dana poslije, trijumfirao je na festivalu u Skopju pjesmom "Ostani do Toše Proeski kao kraja". Probitak na nacionalnoj jednogodišnji dječak razini postigao je pjesmama "Usni na usni" i "Sonce vo Tvoite Rusi Kosi", za koju je dobio nagradu na Eurofestu. Godine Toše Proeski Toni Kljaković – "domaćin" MIK-a Izvodeći Milottijevu skladbu ‘Noštromo’ usred pjesme jednostavno se nagnuo naprijed i srušio... Toše i Antonija na jednom od nastupa. 1999. potpisuje ekskluzivan ugovor sa produkcijskom kućom "Avalon". Njegov prvi album “Nekade vo Nokta” izlazi iste godine u svibnju. Svoj prvi veliki koncert održao je u listopadu 2001. godine u beogradskom "Sava centru". Nedugo nakon toga, otputovao je na australsku turneju sa još nekoliko velikih makedonskih glazbenika. Jedan od svojih posljednjih trijumfa doživio je tijekom nastupa na "Beoviziji" pjesmom "Čija si". Makedonski pjevač osvojio je Grand Prix druge večeri Hrvatskog radijskog festivala ove godine u kategoriji urbane glazbe. Toše Proeski u Hrvatskoj se je proslavio hitom "Srce nije kamen". U kolovozu ove godine popularni pjevač izdao je svoj posljednji album pod nazivom 36 ZVONKO Veliki glazbenik Toni Kljaković rođen je u Solinu, ali toliko je dobro govorio primorskom čakavicom da su ljudi mislili da je rođeni Primorac. Nastupao je na mnogim festivalima, a jedan od njih je i Splitski festival gdje je otpjevao pjesmu «Nima Splita do Splita» u duetu s Terezom Kesovijom... Domaćin je na MIK-u (Melodije Istre i Kvarnera) gdje je nastupio 23 puta, izveo 42 pjesme i pobijedio čak 7 puta. Očarao je svojim pjesmama većinu žitelja Istarske i Primorsko – goranske županije. Najveći uspjeh imao je s pjesmama: »Kartolina z Kraljevice«, »Urinjska baklja«, »Ognjišće«, »Nebuloza« i »Trsački prošijani«, ali to su samo neke... Najpoznatiji publici je po pjesmi «Maškare, ča moru maškare» i pripjevu u dječjoj seriji «Pčelica Maja». U Puli, 3. studenoga, 2007. godine, u čast velikome glazbenom pedagogau, dirigentau i skladatelju Nellu Milottiju, Toni Kljaković se tijekom nastupa srušio u Istarskom Narodnom kazalištu... Liječnici su odmah krenuli s reanimacijom, te su ga odvezli u obližnju bolnicu gdje se doznalo da je doživio infarkt tijekom nastupa i preminuo u 76. godini. Pripremila: Lorena Jovanović, 8. a GLAZBA Otišao je Đorđe Novković KNJIŽEVNOST VELIKI GLAZBENIK Đorđe Novković rođen je 2. rujna 1943. u Sarajevu. Sa šest godina išao je u glazbenu školu. Diplomirao je dirigiranje na Glazbenoj akademiji u Sarajevu. Šezdesetih godina svirao je s Indexima, a osnovao je i grupu Pro Arte. 1986. preselio se u Zagreb. Prvi uspjeh je postigao skladbom ˝Stari Pjer˝. Ta je skladba objavljena u više verzija, a najpoznatija je izvedba grčke pjevačice Nane Mouskouri te instrumentalna obrada orkestra Paula Mariata. Europski hit ostvario je prepjevom pjesme Zora u nizozemskoj verziji Piera Vermana. Bio je član prvoga reality showa Music Talents, te Hrvatskog idola. Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, grupu Pro Arte, Srebrna krila… Bio je najtraženiji skladatelj. Ploče izdavača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka . Đorđe Novković je zajedno s Andrejom Bašom bio pobjednik prvoga hrvatskoga izbora za pjesmu Eurovizije, skladbom Don’t ever cry. Skladao je više od 2500 pjesama i prodao oko 2o milijuna ploča. Bio je suvlasnik i direktor programa najveće diskografske kuće Croatia Record. Poslovno je surađivao s Tončijem Huljićem. Đorđe Novković bio je član HDS- a (Hrvatskog društva skladatelja) od 1969. Sudjelovao je na mnogobrojnim festivalima i dobio mnogobrojne nagrade. 1969. je dobio Porin za životno djelo. Đorđe Novković iznenada je preminuo 6. svibnja 2007. To je veliki gubitak za našu glazbenu scenu. Daria Drageljević, 8.a Otišao je i Galliano Pahor, VELEMAJSTOR MIKROFONA I GLUME Galliano Pahor, ugledni dramski umjetnik, rođen 17. listopada 1955. godine, umro je u Rijeci nakon duge i teške bolesti. Galliano je 1976.g. postao članom glumačkog ansambla Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca, gdje je započela njegova veza s Rijekom. Poslije nekoliko godina rada u Talijanskoj drami prešao je na Hrvatsku dramu. Ostavio je brojne zapažane uloge u kazalištima diljem Hrvatske. Galliano Pahor pored glume bio je i « velemajstor mikrofona ». Svojim glasom ostavio je veliki trag, ne samo u riječkoj rock sceni, već i na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera. Galliano je na MIK-u uvijek bio velikoplasiran, ali ne i pobjednik. Njegov je primjer još jedan dokaz da čovjek ne mora pobijediti, ne mora iza sebe imati tko zna koliko nosača zvuka, a opet ga narod sluša, prepoznaje i najviše od svega voli. Uvijek je želio snimiti svoj CD, pa je zadnjih mjesec dana života intezivno radio na njemu. Mnogi su mislili da neće uspjeti, no ipak je uspio snimiti četiri kompozicije. Brojni Riječani, kazališni gledatelji, prijatelji i kolege Galliana Pahora oprostili su se od njega izvedbom Mozartove « Lacirmose » na komemoraciji održanoj u punoj dvorani kazališta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Sahranjen je u krugu obitelji. Nera Novaković, 8.a Dragutin Tadijanović, Tadija (1905. – 2007.) Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga u Rastušju kraj Slavonskoga Broda. Osnovnu školu završio je u Podvinju, a gimnaziju u Slavonskome Brodu. Počeo je studirati šumarstvo, a onda je prešao na studij književnosti i umjetnosti. Diplomirao je 1937. godine. Radio je kao tajnik Društva hrvatskih književnika, nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti, državni službenik, urednik u izdavaštvu te direktor Instituta književnosti. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1964. – 1965. Prvu pjesmu ˝Tužna jesen˝objavio je u đačkoj ˝Omladini˝ 1922. objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki. Prevodio je Nezvala (˝Akrobat˝) , Goethea , Hoelderlina, Novalisa i dr. , a uredio je velik broj djela hrvatskih pisaca. Nastupao je s pjevačkim zborom ˝Mladost – Balkan˝. Tadija je jako volio putovanja. Putovao je diljem Lijepe naše, ali i Austrijom, Švicarskom, Njemačkom, Češkom, Francuskom, Španjolskom, Tunisom… Najznačajnija djela su mu Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, More u meni, Kruh svagdanji, Svjetiljka ljubavi, Gost u Vučedolu, Večer nad gradom, Sam… Tijekom života dodijeljene su mu brojne nagrade: - Orden rada sa zlatnim vijencem - Zmajeva nagrada Matice srpske u Novom Sadu za knjigu ˝Prsten˝ - Nagrada Vladimira Nazora za životno djelo - Plaketa grada Zagreba - Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom u Parizu. Dobio je još mnogo nagrada. U Opatiji je među slavnima dobio svoju ZVIJEZDU. Svake godine bio je gost Susreta ˝Ivica Kičmanović˝. Velik broj pjesama preveden je na dvadesetak jezika. Tadijanović je preminuo u Zagrebu 27. lipnja 2007. u svojoj 102 godini. Šteta, nema više našega Tadije koji je stvarao i u 101. Pamtit će ga rado generacije starih i mladih koji tek dolaze na scenu. Daria Drageljević, 8.a ZVONKO 37 LEGENDE Evo nas opet! U prošlom broju smo pisali o nekim legendama naših krajeva. No, nismo, u stvari, krenuli od početka. Taj početak je vrijeme kad su slavenska plemena tek došla u ove krajeve i bili su tzv. "pogani", tj. nisu još bili prešli na krš-ćanstvo, bili su mnogobošci. Vjerovali su u bogove: Peruna, Svantevida, Velesa, Horsa…..božice: Mokoš, Ladu, Moranu, Vesnu…. Sva ta imena se povremeno čuju u svakodnevnom životu, no malo tko zna više o njima. Napravili smo istraživanje o njima, legendama i mitovima koje ih prate da bismo saznali nešto novo. Pa, krenimo……. U starim knjigama piše otprilike ovako: "U početku ne bijaše ništa, samo beskonačnost i more, a kraj mora Jasen – Svantibor, svjetsko stablo. On nadvisuje sve visove, krošnja mu je ponad Svarogovih i Perunovih dvori, a korijenje zadire u carstvo Crnoboga. To su dvori Vidingrad, Svitava i Svitavski gajevi." Ovo bi zaista bio slikovit opis božanskih stanova onih dobrih u visinama, ali i sila podzemlja i mraka. Jasen - Svantibor LEGENDE O POSTANKU SVIJETA I ZNAČENJU BOGOVA U SVIJETU SVAROGA I CRNOBOGA Svarog Na početku je postojalo samo more, duboko i mračno. Na dnu je bio magi-čni zlatni prah stvaranja, ali je samo božansko biće moglo dosegnuti do dna. Iznad te silne vode bila je samo jedna stvar utkana u taj Pramrak. To je bilo jaje u kojemu je počivao Svarog koji je snivao san o postanku svijeta. U jednome trenu se pojavila pukotina u jajetu iz kojega sine neviđena svjetlost, udari u tminu i pokrene silu stvaranja zvanu Žibog. Svarogovom voljom će biti stvoren svijet. Ali, pokreće se život i u Pratmini i od Svarogove sjene se stvara Crnobog, sila potpune suprotnosti, otac patnje i zle kobi. Jednom stvoreni i Svarog i Crnobog stvaraju svoje dvojnike: Svarog Volosa, Crnobog Črta.Volos je bio golem i moćan, bog ljudskog obličja, guste 38 ZVONKO brade, prekriven lakim krznom, snažnih nogu i glave na kojoj su bili veliki rogovi. Zastrašujućeg izgleda, on je bio zaštitnik rogatih životinja, šuma i prirode. (Po današnjoj podjeli svetaca otprilike bi to bio sv. Blaž). Črt je bio crna krilata spodoba, čekinjave dlake, kravljeg repa i vučje gubice. Golemog rasta, na ljudskim rukama je imao crne kandže oštre kao u zvijeri. On je bio utjelovljenje zla, tmine, nedaće i gubitka. Mogao je i promijeniti obličje, najčešće u ognjenog zmaja, čak i troglavog, prekrivenog krljuštima. Ponekad je znao uzeti oblik lijepa mladića i unijeti tugu i nemir u srce naivne, mlade djevojke. Zbog opake moći u podzemlju dragulji znaju nositi zlu kob i nesreću. Ipak, Svarog je naredio Črtu da zaroni do dna mora i donese zlatni prah za stvaranje svijeta. Črt je to učinio, međutim, kako je bio pokvaren, u gubici je sačuvao dio zlatnog praha. Najprije je Svarog dio prosuo po dijelu vode i nastala su brda i doline, koje su se stale širiti u daljinu. U tome trenutku, u gubici Črta prah počne rasti i on ga ispljunu. No, ne nastane ništa divno nego pustara, tmurne gudure, močvare i razna gadna mjesta. Da bi rastao i opstao biljni i životinjski svijet Svarog na dnevno nebo stavi Sunce , a sunčeva brata Mjeseca na noćno. Svaki Svarogov pogled na nebo stvorio je jednu zvijezdu. Donja ljuska jajeta iz kojega je Svarog izašao je pala na zemlju i razbila se. Od većih komada je nastao po jedan div ili divka, a od manjih komadića su nastali čovječuljci, malčići, palčići i patuljci. To su bili čuvari čarobnih tajni obdareni duhovnim moćima. Osim divova i patuljaka, nastalo je i puno stvorenja, dobre ili loše naravi. Nastadoše vile koje nisu bile ni dobre ni loše jer nemaju ljudske poglede na dobro i loše. Od gornje ljuske Svarogova jajeta nastalo je Drvo svijeta, krošnjati jasen, koji je, rastući, odvojio nebo od zemlje. U krošnji se nalazi Navu kojemu stoluje Svarog, a u najmanjim korjenčićima je mračno carstvo Crnoboga. Podno krošnje, iz tvrde kamene žile izvire vrelo žive vode zvano vrutak života iz kojega istječe Potok radosti koji uvire u Jezero istine po kojemu plove labudovi, galebovi i ostale ptice. Na jezeru su tri otoka: Otok uspomena, Otok Sreće i Otok spokoja. Otok uspomena je šumovit i bez obala jer šuma počinje od dodira s vodom. Tu struji čudan mir koji tjera namjernika da sjedne uz kakav potok i razmisli o sadašnjem i bivšem životu. Šume Otoka uspomena čine drva u kojima prebivaju mnoge generacije duša. Otok sreće je mjesto kojega nije znan pravi izgled jer samo bog ili mudrac može sagledati pravi izgled. Svi ostali vide sreću onako kako su je zamišljali. Otok spokoja je mjesto prekrasnih vrtova i lugova, posjećuju ga mudraci i ostala navska bića željna mira i spokoja. Sva tri otoka su mjesta koja posjećuju bogovi, vile i junaci, ali i Ognjeni zmaj koji dovuče Crno-boga, no svaki njihov dolazak završi sramno i budu otjerani. Svitogorske dvore od dolina, mora i planina zemaljskog svijeta dijeli bezdan. Iz Svitogora U krošnji stabla svijeta živi Svarogova Div-ptica, ogroman orao, pomoćnik i glasnik Svarogov. U blizini su Rojenice, tri vile suđenice, obdarene moćima određivanja sudbine. Sudbinu koju odrede pri rođenju ne može nitko promijeniti, pa ni one same. U toj krošnji je Svitogor, grad bogova, kojemu je vladar Stari Vid ili Svarog, otac svih bogova. u svijet vode dvoja vrata:jedna jutarnja na istoku, otvaraju se pri svitanju, a ime im je Svitava. Čuva ih psoglavac Ogar, umiljati hrt koji čuva božanskog Svantevida i ženu mu Zoru. Oni donose danje svijetlo. Druga vrata su večernja, na zapadu. Čuvar je Zagar, psoglavac, zao i opak, jer to su vrata noći. Najviša je Svarogova kula koja se poput LEGENDE litice diže iznad oblaka, svaki kat je nebo, u svako nebo vode jedna vrata za koja postoji jedan ključ. Zato je ponekad Starom Vidu ime Čuvar sedam ključeva. Pored veličanstvenih Svarogovih dvora ističu se Perunovi dvori. Na suprotnom kraju drveta svijeta nalazi se mračno carstvo Crno-Boga, Trtar, mjesto koje sunce nikad nije dotaknulo. U dubinama Trtara nalazi se Temnava, otok smrti s mračnom Lelej-gorom. Na vrhu gore je Tamnograd, dvori Crnoboga i njegove svite. Tu protiče Rijeka zaborava. Stribog Mrki dvori su od čelika, a oko njih ognjena, plava rijeka uništenja.Pomoćnici Crnoboga su: Mržnja, Zločin i Nesloga. Tu stanuje i prelijepa Morana donositeljica noćnih mora, vladarica smrti, studeni i zime. Doba Moranine moći je zima, tada je snažna i moćna. Pod okriljem noći dolazi u domove i snove, čineći mladiće i djevojke mahnitima. Često mijenja oblik i zna doći i kao ružna starica Baba Jaga. U proljeće se povlače snage njenog dragog Leđana, slabi njena moć i zloća. Tada dolazi na zemlju kao prelijepa i umilna djevojka, zavodi mladiće umilnim govorom i ponašanjem. No, ponovnim dolaskom zime vraća se njezina zla kob. Stanovnik Temnave je i Bijes kao i Bjesomor, sin Morane i Bijesa. Tu stanuju i prijateljice, zle Ljutice, vladarice kletvi, mučenja i bezumlja. Njihovoj pakosti nema kraja. I Demonski jahač je u Temnavi. On je jedan od Črtovih oblika i jaše konjsku sjenu praćen crnim lovačkim psom. Divovi su, također, nastali od donje ljuske Prajajeta staroga Vida. Uglavnom su bili gadne naravi, osim par iznimki. Ljubomorni su bili na moć i udoban život bogova tako da su im stalno pakostili. Ne pretjerano pametni imali su moći ravne božanskima. Planinska sedla su im bila sjedala, a zeleni pašnjaci ležajevi. Ogromne rupe u zemlji su djelo divovskih nogu i ruku. Neumjereni u jelu, pojeli bi za obrok medvjeda, par srna, divljih svinja i bivola, popili strašno puno vode. Dobri divovi, nama znani, bili su Regoč i Veli Jože. Također je bilo divova i divki u carstvu Svaroga i Crnoboga, npr: ledeni Leđan na sjeveru, Ognjan og-njeni na jugu, Svitogor i kći mu Strijelka, Koleda i mnogi drugi. LEGENDE O BOŽANSKOJ OBITELJI Svarog se zaljubio u Koledu, divku nezemaljske ljepote, odjevenu u halje satkane od magle koju su joj isprele vile. Postala mu je žena i boginja te dobila ime Božanska Vida. Imali su tri sina: Peruna, Svantevida i Tatomira. Tatomir je bio nemirni bog Mjeseca koji je još kao dijete otišao iz kolijevke i ukrao Morani čarobni biser. Morana ga je od bijesa raščetvorila, ali su ga božanski roditelji sastavili i oživjeli. Od tada se Tatomir na zemlji pojavljuje u četiri različita oblika. (Kasnije neće moći odoliti Moraninim čarima i postat će njenim ljubavnikom i jedinim koji će moći smiriti njene strasti). Četvrti sin Svarogov je nastao od uzdaha zadovoljstva koji je Svarog ispustio kad je pogledao zemlju, plod svojega stvaranja. To je Stribog, bog vjetra ( poznatiji kao Stribor). Na sve što je Svarog stvorio lijepo, Crnobog je odgovarao ružnim i zlim, tako da svaka dobra i lijepa stvar ima svoga dvojnika u ružnome i zlu. Svarog nije bio posve zadovoljan time što je stvorio prekrasnu prirodu, vile, božice, divove i ostalo. Mislili su on i Vida da bi svemu trebalo dati svrhu i stvoriti ljude. I tako, iz stasitoga duba kojemu je udahnuo ljudski duh nastao je prvi muškarac, a od moćne lipe pod Vidinim moćnim utjecajem nastala je prva žena. Od mirisa lipina cvijeta potječe ženska sklonost mirisima, a od duba muško štovanje snage i čvrstoće. Kako su stabla tvar od koje je nastao život, vjeruje se da se ljudska duša vraća u stablo nakon smrti. Zato su naši preci posebno štovali stare gajeve,naročito nasade starih hrastova tj. dubova. PERUN Izvorno, ime znači korijen, ali se povezuje sa službom gromovnika. U srednjem vijeku su se veliki hrastovi, sveti gajevi čak cijela sela i utvrde nazivali Perunovim imenom. I danas postoji puno imena s tim korijenom.Perun je brdo na Učki, cvijet perunika, Perunovac, Peruni Vrh, Perunić, prezime Perunović i mnoga druga imena. Četvrtak se u dijalektu nekih Slavena naziva perundan. Smatralo se da cvijet perunika raste samo na mjestu gdje je udarila Perunova munja. Opisan je kao grub čovjek s bakrenom bradom, vozi se u kočiji s upregnutim jarcem a moćnu sjekiru baca na zle ljude i uvijek mu se ponovno vrati u ruku. Imao je još jedno oružje – mitske zlatne jabuke i one su bile talisman potpunog uništenja. Perun je bio vladar svijeta živih, neba i zemlje a glavni neprijatelj mu je bio Veles ( ili Volos ). Na kraju ga je uspio Perun ubiti i otjerati u njegovo vodeno podzemlje. Kiša je dolazila uvijek nakon pobjede Peruna i simbolizirala je promjenu godišnjih doba. No, Veles bi se uvijek vraćao na zemlju. Perunova obilježja su prenesena na sv. Iliju, ali i na sv. Jurja koji postaje mučenik i svetac vitez jer ubija zmaja tj. Velesa. Zaštitnik je plodnosti općenito a za vrijeme sušnoga vremena se pjevalo Zelenome Jurju da donese kišu odnosno da dobro pobijedi zlo i da rodi zemlja. Obzirom da se sa Perunom povezivao hrast u južnoslavenskim zemljama na granicama su stajali označeni hrastovi. Sve vezano uz Peruna imalo je simboliku broja devet a to jako podsjeća npr. Na Ivaninih "Devet župančića" VELES Zamišljan je dijelom kao zmija s rogovima (bikovim, ovnovim) i dugom bradom. Veles je stalno izazivao Peruna kradući mu stoku, djecu ili ženu. Perun bi ga tada progonio munjama. Rekli smo da bi da na kraju ubio. To se događalo na kraju godine. No, ponovno bi se Veles preporodio kao zmija koja kida staru kožu i ponovno izlazi. Iz svog korijenja u Stablu Svijeta je slao duhove mrtvih u živi svijet kao glasnike u određeno doba godine a te legende se poklapaju s krajem kalendarske godine. To je davna svetkovina Velje noći koja je kombinacija karnevala i Noći vještica. Ti dani su slavljeni između Božića i kraja veljače. Mladići su se odijevali u duge kapute od ovčje vune, nosili groteskne maske. Lutali selima i bučili. Pjevali su pjesme o tome kako su dugo putovali i kako su vlažni i blatnjavi što su bile aluzije na svijet Velesa. Bili su obavezno darivani da bi se umilostivilo Velesa. Još jedan primjer simbolizma u starim običajima je veziva-nje prvog snopa žita koje bi se ostavilo na sred polja stajati. To je bilo vezi-vanje Velesove brade. Još se i danas koriste izrazi "puna šaka brade" ili "uhvatiti boga za bradu" u smislu dobivanja koristi ili bilo kakvoga blagostanja. Međutim, stari Slaveni ga nisu smatrali tako zlim pa u ruskim bajkama preuzima obličje sv. Nikole i spašava zemljoradnike i stoku od bijesa Ilije Gromovnika. ZVONKO 39 LEGENDE Vezan je uz Volosa i Virej – mitski svijet vječnoga proljeća. To je vlažna zelena livada po kojoj šeću duše umrlih. Iz ovoga svijeta dolazi Zeleni Juraj kojega ćemo spomenuti malo kasnije. učesnika. Njen lik napravljen od krpa bi spaljivali da bi dozvali Vesnu – boginju proljeća. Dani posvećeni Morani su bili od Božića do Bogojavljenja 19. siječnja. Njoj su pripadali još i glogov kolac, gajde od prirodnih pojava vijavice, mraz i studen, a od kultnih mjesta groblja. Posebno je bila opaka u paru s divom Leđanom, vladarom ledenog carstva. Kad su se uparili nastalo je ledeno doba, zaledili su sve živo na zemlji, uključujući i prethistorijske mamute. Međutim, ona je svojom zloćom dozlogrdila čak i Crnobogu, gospodaru podzemlja, pa ju je on odveo u Donji svijet, u njezin "Morin dom" gdje je kraljevala u tmini nečujno i nevidljivo, kao najopakiji zlotvor zemaljskog svijeta. MOKOŠ Veles Ona je ostatak kulta majke zemlje. Korijen imena je opet sanskrt - makha: plemenito, bogato. Striže ovce i prede vunu. Luta maskirana kao žena i obavlja kućanske poslove. Na početku je bila poput kućnoga duha. I danas se ponegdje smatra da ne treba prije proljetnih praznika u zemlju za bijati kolce jer je zemlja pred rađanjem novoga života. MORANA LEGENDA O NASTANKU KORNATA I RIJEKE DOBRE Ona je slavenska boginja smrti i zime i pojavljuje se najčešće kao lijepa djevojka, blijeda s vučjim očnjacima i kandžama. Drugi lik joj je Baba Jaga, stara ružna vještica. Njeno ime dolazi od stare indijske riječi "mora" što znači "silom umrijeti". Također "morena" označava sniježne lavine i ledenjake. Općenito, vjerovalo se da sve zimske nepogode: snijeg, led, mraz i smrt dolaze od Morane. Ponekad je njezin lik miješan s Mokoši koja je boginja majka, boginja zemlje. To je vjerojatno zbog mita o Jarovidu (Zelenome Jurju) kada se Morana udaje za Jarovida kao boginja zemlje i proljeća a potom, kad ga Perun ubije, postaje zla vještica, boginja zime. Prikazivana je i kao izdanak zime: obučena u bijelo, prsti dugi u obliku ledenica, a oružje metla kojom je razbacivala ili skupljala snijeg stvarajući opasne smetove i zatrpavajući putove. Time je, uz pomoć vukova, izazivala bijelu smrt onih koji su se zatekli daleko od kuće. Ponekad je plovila u ljusci od jajeta što će se kasnije pripisati kao osobina vještica. Ne samo što je ubijala nego je i voljela mučiti ljude i životinje. Ulazila bi noću kroz ključaonice i pritiskala ih oduzimajući im dah tijekom sna. Postoje brojne uzrečice i danas: "noćna mora", "pritisnula me mora" , "mori me žeđ", "smori me teret", "zavladala mora među ljudima",…. Tako opasnu stari Slaveni su vidjeli i u crnoj mački koja prelazi cestu, crnom gavranu, kukavici, mišu, psu koji zavija…..Branili su se od nje bijelim lukom, stavljanjem jabuke sa zabodenim novčićem u grob, hranili su živinu u krugu,…. Organizirali su i već spomenute maškare. Maskirani su preskakali krjesove, ali obavezno je morao biti neparan broj 40 ZVONKO S iznimkama, divovi su bili zlobni i zavidni, oholi i željni božanske vlasti. Najsretniji bi bili kada bi se vratio prvobitni mrak u kojemu bi oni bili vladari. To, uz sve pokušaje, nije uspijevalo jer su bogovi i ostala magična stvorenja bila moćnija. Uglavnom su živjeli kako su htjeli, nasilno uglavnom, ponekad gazeći pred sobom sve što im se našlo na putu. Bili su skloni prežderavanjima i pijankama, da bi zatim slijedilo bjesomučno orgijanje. Svaka takva gozba je završavala svađom i tučnjavom. Bogovima je takvo ponašanje jako smetalo. Na kraju je došlo do otvorenog sukoba. No, u samom početku je bilo jasno da zastrašujući Morana izgled neće puno pomoći jer su bili kratke pameti. Divovi su smislili da će se popeti jedan drugome na ramena sve do neba, da bi utrnuli sunce i mjesec, a kamenjem bi pogasili zvijezde. Dok to rade druga grupa na zemlji bi uništavala kompletan život. Popeli su se i već pomislili da su uspjeli kad su se oko njih prosule strijele Perunove. Nakon par napada strijelama divovski toranj se srušio. Uz Peruna su bili i Svantevid, Gerovit, Bojana (boginja pobjede), te vile bojovnice. Divovi su otkidali komade planina i bacali na bogove, ali ako bi koji i bio ranjen moćni napitci su to vrlo brzo rješavali. Divovi Klek i Orjen su doslovno zatirali život na zemlji. Stradalo je jako puno ljudi i ostalih bića pa su se bogovi zabrinuli. Pozvali su najvećeg diva – Kornata da pregovaraju. Međutim, divovi su pregovore shvatili kao priliku da prevladaju, ponovno snujući protiv bogova. Tatomir je predložio divovima da uđu u more gdje je najdublje, obzirom da su tako veliki, a ljudi bi se nastavili boriti s planina. Tako bi bili u istoj ravnini. Divovi su se izrugivali tome, misleći kako su svi u strahu od njih i pristali na taj prijedlog. Tog dana je bilo zatišje i divovi su se prežderavali i opijali cijele noći slaveći pobjedu. Ujutro, izlaskom boginje Zore bitka je započela. Bogovi su precizno pogađali divove strjelicama i divovi su tek tada shvatili koliko su bili tupavi. Naime, da bi dohvatili kamenje s morskog dna za ratovanje morali su se sagnuti i uroniti u more. Tada bi otkrili leđa i stradali od Vodanovog trozuba ili Perunove gromovite strijele. Počeli su bježati ali ih je dosta zapinjalo za kamenje na dnu i popadalo u more. Tada Stribor podigne neviđenu oluju u moru kao konačan kraj divovima. Od mrtvih divova nasta zemlja, a od kostiju sivi kamen koji i danas viri iz mora. Velikog Kleka koji je uspio malo pobjeći Volos je proboo svojim nezemaljskim mačem i kažu da još i danas iz njegovih žila teku sokovi koje ljudi nazivaju rijekom Dobrom. Dio divova je protjeran u planine. Tamo su i ostali i pretvorili se u litice, a Volos je zadužio divokoze i muflone da žive na njihovim kostima i paze da se ne probude. Samo rijetki dobri divovi su preživjeli rat npr. dobri Veli Jože – prijatelj ljudi. Za ovaj puta to bi bilo sve iako je svijet legendi zamršen i kompliciran. Vjerovali su u jako puno bogova, vilenjaka, mitskih bića i vjerujte, što više se ulazi u taj svijet otkriva se puno običaja koji su nam jednostavno: običaji,a u stvari korijenje vuku iz tih pradavnih vremena i prenose se s koljena na koljeno. Priredio: Luka Jeličić 6. a (uz pomoć mame Anite Jeličić) Tekstovi priređeni uz pomoć knjiga: "Hrvatski mitovi i legende" - Vanja Spirin i Roman Markuš "Legende i predaje Hrvata" - Dražen Kovačević te brojnih internetskih stranica. ZABAVNI KUTAK Zvonkoskop (2007./2008.) OVAN (21.3.-20.4.) Ljubav: Već si pomislila/ pomislio da nikada nećeš uspjeti osvojiti svoju simpatiju… To je točno, zato moraš nešto i poduzeti! Sreća ne dolazi sama od sebe… Prijateljstvo: Možda toga nisi svjesna/svjestan, ali neke prijatelje užasno zapostavljaš. Trgni se prije nego svi odlepršaju od tebe! Škola: U školi vam je sve super, ali moglo bi biti i bolje. Zagrijte stolicu i biti ćete sretniji. Ove godine će nekima zvijezde biti veoma naklonjene, dok će se od mnogih Amorove strijelice jednostavno odbijati. Saznajte što očekuje vas… STRIJELAC (22.11.-21.12.) LAV (24.7.-23.8.) Ljubav: Pripazi da se ne upustiš olako u avanturu koja bi mogla imati neželjen završetak. Prijateljstvo: Potkraj veljače ćeš ostati bez jako dobre prijateljice/prijatelja. Škola: Nakon zimskih praznika imat ćeš malu krizu s ocjenama. Uči, uči i uči! BIK (21.4.-21.5.) DJEVICA (23.8.-22.9.) Ljubav: U sretnoj si vezi, ali svojim nemarom mogla/mogao bi i izgubiti svoju ljubav. Posveti svome dečku/curi više pažnje. Prijateljstvo: Prijateljstvo ti je na nuli! Voliš biti sama/sam, ali kada vidiš svih oko sebe kako su sretni što imaju prijatelje, svlada te očaj. Pokreni se i pronađi nove prijatelje! Škola: Vrijedna/vrijedan si, pažljiv/a na satu, redovito pišeš zadaće… Samo tako nastavi! BLIZANCI (22.5.-21.6.) Ljubav: Tvoja simpatija te jednostavno obožava, ali ti nisi siguran/sigurna u to… Bez brige, u ljubavi ti predstoji izvrsno razdoblje! Tko zna, možda baš s njom/njim…. Prijateljstvo: Konačno si se riješila/riješio dugogodišnje „prijateljice/prijatelja“ za koju/koga si mislila/mislio da te obožava. Svi griješe, zato ne razbijaj glavu što se pretvarala/pretvarao da ti je naj. Život ide dalje… Škola: Iako sve super stoji, mogla/mogao bi se malo više potruditi. Trud se isplati! RAK (22.6.-23.7.) Ljubav: Da, da, uvijek misliš kako nemaš sreće u ljubavi. Kada malo bolje otvoriš oči, shvatit ćeš da jedan/jedna cura /dečko pati za tobom. Prijateljstvo: Biti ćeš jako osjetljiv/a na kritiku, ali prihvati je. Ti ćeš se osjećati super, a nećeš povrijediti svoje dugogodišnje prijatelje. Škola: Prestani igrati igrice na računalu i kreni u pohod na knjigu. L j u b a v : Organiziraj tulum iznenađenja za njegov/njezin rođendan! Sigurno ćeš ga/ju osvojiti! Prijateljstvo: Sve je super, ali bi vam trebalo malo zabave. Organizirajte na primjer pidžama party?! Škola: Razred definitivno prolaziš bez ikakvih problema. VAGA (23.9.-22.10.) L j u b a v : Va s dvoje ste jednostavno različiti! Je li to prednost ili mana? Sam/a prosudi! Prijateljstvo: Osjećaš se užasno! Razmisli, jesu li pravi prijatelji oni među kojima se osjećaš ignorirano? Škola: Ne pišeš redovito zadaće? Pokreni se jer bi to moglo itekako utjecati na tvoju ocjenu. ŠKORPION (23.10.-21.11.) Ljubav: Jedan sladak/slatka dečko/cura bacio/ la je pogled na tebe! Uzvrati mu/ joj istom mjerom! Prijateljstvo: Okupi svoje prijatelje pa zajedno pogledajte neki dobar film! Škola: Ispunit ćeš sva očekivanja i razveseliti roditelje dobrim ocjenama. Ljubav: Više si raspoložen/a za maženje nego za izlaske? Tvoj dečko/ cura će te sigurno shvatiti. Prijateljstvo: Samo bi ležala/ležao i gledala/gledao TV, ali tako ne ćeš popraviti svoj odnos s prijateljima. Škola: Sve je super, ali pazi da u drugom polugodištu ne počneš spavati na satu. JARAC (22.12.-20.1.) Ljubav: Je li moguće da se udaljavaš od nje/njega? To nije dobar znak…. Prijateljsvo: Najbolje se provodite u prirodi. Izlet će vam definitivno goditi. Škola: Previše ćeš razmišljati o svemu, samo ne o školi! ZNAK GODINE (4. veljače) Znak Zvonka Cara po kojemu nosi ime naša škola, ali i literarno novinarska skupina. VODENJAK (21.1.-18.2.) Ljubav: Zemlja zove zaljubljenu/ zaljubljenog djevojku/dečka! Lebdiš na sedmom nebu i svijet promatraš kroz ružičaste naočale! Prijateljstvo: Vrlo si darežljiv/a i uživaš u tome! Ne dozvoli da te drugi iskorištavaju. Škola: Nakon prvoga polugodišta, zaboravit ćeš sve što si dotada naučio/ la! Pripazi! RIBE (19.2.-20.3.) Ljubav: Iznenada se pojavila simpatija iz prošlosti! Hoćeš li mu/joj dati još jednu šansu? Prijatelji: Jedna djevojka BIK postala ti je jako dobra prijateljica. Stalno ste zajedno! Škola: Za tebe će ova školska godina biti kao stvorena za dobru zabavu… Napisala: Laura Lončarić, 8.a Nacrtao: Leonardo Müller, 6.b ZVONKO 41 ZABAVNI KUTAK KRIŽALJKA: Poznati hrvatski i strani književnici i njihova djela 1. Na točkice dopišite slova koja nedostaju i dobit ćete jedan školski predmet. .... etra - žensko ime .... rao - vrsta ptice .... rata - prolazimo kroz njih .... van - muško ime .... astreb - ptica grabežljivica .... lena - žensko ime .... in - muško dijete .... omislav - muško ime 2. 3. 4. 5. 6. 7. Nerea Cossutti, 6.b. 8. 9. 10. VICEVI DETEKTOR LAŽI 11. 12. 13. 14. 1. Zbirka pjesama Dragutina Tadijanovića Pepeo …. 2. Jedan od glavnih likova u djelu Alkar Dinka Šimunovića 3. Napisao roman Starac i more … Hemingway 4. Zbirka pjesama Dragutina Tadijanovića …. žetve 5. Spisateljica knjiga Harry Pottera J.K. … 6. Napisao je djelo Veli Jože – Vladimir…. 7. Napisao je djelo Mali princ Antoine De Saint … 8. Ime pisca Kolara 9. Siniša Glavašević napisao je knjigu Priče iz … 10. Poznati književnik Kušan 11. Francuski pjesnik Fallet 12. Poznati književnik Ivo, naš Nobelovac 13. Hrvatski pjesnik Paljetak VICEVI Ivičina mama kupi detektor laži i pita Ivicu: -Ivice što je bilo u školi? Dobio sam pet, a detektor pippipip. Dobro, dobio sam tri, pippipip. Dobro, dobio sam jedan. Kada sam ja bila u školi, imala sam sve petice, pippipip! Ha-ha! Ne smij se mami! Ha-ha! Ipak sam ti ja otac, pippipip!!!! POLICIJA Zaustavi policija vozača i pita: Dobar dan, što sam učinio? Možda sam vozio prebrzo? Ne, vozili ste presporo! 2x2 Ivicu pita nastavnica: Koliko je 2x2? Ivica: Ne znam, a znate li vi? Nastavnica: Da, naravno! Ivica: Pa, zašto onda mene pitate. KUĆA Zašto Perica ima oblu kuću? Da mu netko ne dođe iza ugla! MIŠ 14. Izraelski satiričar Kishon RJEŠENJE: Najpoznatija zbirka pjesama Dragutina Tadijanovića. Laura Lončarić, 8.a SREBRNE SVIRALE; 1. srca, 2. Rašica, 3. Ernest, 4. Blagdan, 5. Rowling, 6. Nazor, 7. Exupery, 8. Slavko, 9. Vukovara, 10. Ivan, 11. Rene, 12. Andrić, 13. Luko, 14. Ephraim. 42 ZVONKO Zašto je Ivicu strah ići na informatiku? Jer se boji miša! DEAN Došao Dean doma i pita mamu: ''Mama, imam li ja veliku glavu?'' Mama: ''Nemaš! Uzmi kapu i donesi 3 kg krumpira.'' VICEV I PETICA Došao Ivica doma, sav sretan pa kaže tati: ''Tata, skoro sam dobio 5.'' Tata: ''Pa, kako?'' Ivica: ''Ovaj pored mene je dobio pet.'' 2+2 Došao Ivica u školu i pita ga nastavnica: ''Koliko je 2+2?'' Ivica: ''4.'' Nastavnica: ''Sjedi, 5.'' Ivica: '' Joj, znao sam!'' SPORO, ŠKOLA Zašto Filip uvijek kasni u školu? Zato što piše sporo, škola! Mario Marijanović, 6.a Jurica Njegovan, 6.a ZABAVNI KUTAK OSMOSMJERKA U osmosmjerci pronađi ove pojmove vezane uz školski pribor: 1. olovka 2. šiljilo 3. pernica 4. bilježnica 5. ravnalo HUMORISTIČNI VREMEPLOV Janko: Ivane, tužit ću te učiteljici da si me gađao kamenom. Ivan: Pa i ti si mene gađao. Janko: Jesam, ali ja sam promašio! Došao student kući sa ispita, a majka ga upita: I sine, kako je bilo? Sin: Kao u crkvi! Majka: Kako to misliš? Sin: Lijepo, kada je profesor pitao ja sam se križao, a kada sam odgovarao on se je križao. Učiteljica zemljopisa: Anice, koja zemlja ti je najdraža? Anica: Glina, učiteljice! Na satu prirode kaže učitelj: Djeco, jež je glavna životinja iz skupine bodljara. Tko tu još spada? Verica: Komarac, učitelju! Učitelj: Kako, komarac? Verica: Kad te ubode, jadna ti majka! Učitelj: Kako glasi množina riječi drvo? Petar: Drvored, učitelju? Na satu likovnog učiteljica je djeci dala zadatak da nacrtaju pejsaž. Svi su nešto nacrtali, netko more, drugi šumu, livadu, lišće…, samo Ivica je predao prazan list papira. Učiteljica: Ivice, zašto nisi ništa nacrtao? Ivica: Jesam, ali ne možete vidjeti jer je magla! A P M I V H LJ B E O H E L S A T D E L L D R M B R G P I F O G N F LJ K L LJ K I V C I J A L I C N O K E C LJ C Š J B F Š A R A V N A L O K L C E G F N I H J M J A B D C A H K I G D B N B I LJ E Ž N I C A SUDOKU Laura Lončarić, 8.a Matematika nema veze s ovom igrom, nema zbrajanja, oduzimanja, množenja… Svaki broj od 1 do 9 se u određenom retku, stupcu i kvadratu smije pojaviti samo jednom. Uživaj u igri! 1 6 3 Pripremila: Branka Brnić prof. povijesti 8 8 2 2 4 7 3 5 1 8 9 4 6 7 6 1 8 2 4 6 7 4 6 1 9 4 2 7 2 8 9 Laura Lončarić, 8.a ZVONKO 43 Foto strip Gle, što je ono? Laura Lončarić, 8.a Kupanje… Gasi taj fotoaparat! Što me slikaš?! Ptičica… Kad će ta pizza? Na pizzi u Gospiću… Joj, što mi smeta ova kapa! Zar moram pozirati s njom?! Ovo mi baš dobro stoji?! Ah, to je samo leteći brod! Modni dodatci… Zbunjeni Damjan… Brrr..., što je hladno! i Nikolina Antić, 8.b Ma opusti se, ovo je samo da se pokažemo curama! Martu muče problemi… Hajde, Kako sam završi s tim! zgodan! Dosadan si! Ma, kakav maneken… Mogao bih biti maneken! Maturalac… Wild boys… Mučno mi je! Jedva čekam da brod spusti sidro! Slikaj me, slikaj! Gladan sam ko‛ vuk! Neraspoložena Nera… Dosta mi je svega! Na Murteru… Kako me djeca vole! Baš sam prava zvijezda! Uf, kako mi se spava! Lov na zvijezdu… Ali sam fotogeničan!
