Školski list osnovne škole Manuš Broj 5 { Godina 2012. ⁄ 2013

Transcription

Školski list osnovne škole Manuš Broj 5 { Godina 2012. ⁄ 2013
Izdvajamo: Sestre Zaninović • Robert Kurbaša • Matko Marušić i prijatelji
Hrvoje Kovačević • Marina Fernandez • Likovno-literarni podlistak Zdenac
Školski list osnovne škole Manuš
Broj 5 { Godina 2012. ⁄ 2013.
Sadržaj
5 Proslava 100. rođendana naše škole
6 Dioklecijanova škrinjica
9 Na Mosoru
10 Turistički vodiči na jedan dan
11 Zrak koji udišemo
13 Snježni doživljaji iz Norveške
15 Na put s Nenni i Mateom
17 Manuški odred za čistoću
18 Robert Kurbaša
20 Književnik Matko Marušić i prijatelji
21 Sestre Zaninović
22 Ravnateljska posla
23Pričigin
24 Dan sporta
25Natjecanja
26 Od čudnovatog do čudesnog
27 Promocije i rastanci
28 Posjet književnika Hrvoja Kovačevića
29 Tjedan zdravog života
30 Vrijeme u slikama
32 Ekskurzija Zagreb – Slavonija 2012.
36 Povijest u karikaturama
38 Marija Antoaneta - žrtva jednog vremena
41 Novi stanovnik u Vatikanu
44 Ivan Kušan
46 Camp California
47 Felix Baumgartner
48 Mažoret ples
49 Justin Bieber
50 Mali luksuzi bez kojih ne možemo
51Coca-Cola
52 Književni klub: osvrti
53Asterix
54 Mravac poliglot
58 Zabavimo se
Uvodnik
Dragi Mravcoljupci!
Evo nas na kraju još jedne školske godine.
Pored brojnih uzbuđenja nismo ni primijetili kako vrijeme leti. Ugostili smo zanimljive književnike, glumce i sportaše, dali sve od
sebe u natjecanjima, otkrili nove talente na
Pričiginu, proslavili se na Lidranu…
Da, da! Prvi put u našem Manušu, školski
list predložen je za Državno natjecanje.
Osobite zasluge pripadaju novinarkama
6.a razreda koje cijelu godinu vrijedno rade
istražujući.
Svaka čast, cure!
Uredništvo Mravca svim Manušanima želi
bezbrižno, zabavno ljeto i osmijeh na licima
vaših roditelja kad ugledaju svjedodžbe.
urednica Ivana Kaštelan
3
4
Dani ponosa i slave
Dani ponosa i slave
Proslava 100.
rođendana
naše škole
“O školo mala, sva naša lipa radosti,
najlipje dane ditinjstva našeg dala si”
24. svibnja 2012. za sve je Manušane bio poseban dan.
Nakon višemjesečnih priprema, kako bi sve proteklo
savršeno, okupili smo se u Nadbiskupiji i s brojnim
prijateljima proslavili veličanstveni 100. rođendan
naše manuške dame. Pjevalo se, plesalo, jelo i pilo. Još
jednom, susreli smo draga lica naših umirovljenika
i bivših učenika. Bio je to nezaboravan dan.
5
6
Terenska nastava
Dioklecijanova škrinjica
Video 3.b razreda i učiteljice Ilijane Dominović
prikazan je na HTV- u u emisiji Školski sat kao
primjer kreativnosti i dječje radoznalosti.
Svi ga možete pogledati na stranici:
https://www.youtube.com/watch?v=7VCCiu-I5jc
Tema našeg videa je iskorištavanje moći
prirode od strane rimskih graditelja koji su s
ograničenim tehničkim znanjem uz genijalna rješenja osigurali opskrbu vodom području
Dioklecijanove palače i njegove okolice.
Temeljeno na ideji slobodnog pada, s izuzetno preciznim izračunima, uspjeli su u
naumu da u svakom trenutku u Palaču, s izvora rijeke Jadro, dotekne točno onolika količina
vode kolika je potrebna.
Ovaj rimski akvadukt građen je istovremeno kad i Dioklecijanova palača (kraj III.
- početak IV. st.), dug je oko 9 km, a visinska razlika krajnjih točaka iznosi 33 metra što
daje prosječni nagib kanala kojima je dovođena voda od 0,37%.
Obzirom da je to izuzetan primjer i poticaj
da u današnje vrijeme možemo modernu tehnologiju u suradnji s prirodom iskoristiti za
opći boljitak našeg društva, htjeli bismo znati
više o tehnikama i načinu gradnje akvadukta.
Terenska nastava
“Science of the city”
Učenici 3.b razreda sudjelovali su u projektu
Science of the city La Mandarina de Newton
iz Barcelone. Urbana i međunarodna avantura “Science of the city #2” pokrenuta je nakon
uspjeha prošlogodišnje prve verzije.
Science of the city odvija se istovremeno
i u Barceloni, Silicijskoj dolini, New Yorku,
Parizu i Singapuru. Od ove godine zahvaljujući radijskoj emisiji “Znanost na eteru”, Zagreb
se uključuje u suradnju sa znanstvenim avanturistima u novom izdanju projekta.
O čemu se radi?
Ovako je glasila obavijest na koju smo se i mi
uključili:
Znanstvenici i inženjeri istražuju svijet oko
sebe i stvaraju rješenja koja utječu na naš svakodnevni život. Kako im možemo poručiti što znamo
i što nas zanima i zabrinjava na našim ulicama,
trgovima i kvartovima? Što se pitaš o svom gradu iz svijeta znanosti i tehnologije? Kako možemo
zajedno učiti i povećati kvalitetu života u gradovima? Koje su teme koje bi znanstvenici i inženjeri trebali riješiti u tvom gradu? Pošalji nam tvoja
pitanja i prijedloge. Kroz projekt Znanost o gradu
zajedno gradimo mostove za bilo koga tko želi susresti i dohvatiti znanstvenike i inženjere. Ceste
koje pružaju tisuću i jednu priliku za upravljanjem znanstveno tehnološkim razvoja grada.
Za istraživanje grada i samu realizaciju iskoristili smo splitski gradski projekt Dioklecijanova
škrinjica kada smo uz turističkog vodiča obilazili i upoznavali svoj grad. Nagradno pitanje postavio je učenik Nikolas Nađ, a mi smo ga uklopili u filmić i poslali na natječaj.
Ilijana Dominović, učiteljica
7
Terenska nastava
8
2
1
3
4
5
6
7
8
9
10
11
14
12
13
15
17
16
18
20
19
21
22
OKOMITO:
VODORAVNO:
2. DIOKLECIJANOVA PRIJESTOLNICA ZVALA SE
1. ULICA U PALAČI KOJA IDE U SMJERU ISTOK-ZAPAD ZOVE SE
3. SVEČANI ULAZ U CAREVE ODAJE ZOVE SE
4. IME CAREVE SUPRUGE BILO JE
5. SVETAC KOJI JE STRADAO U NJEGOVIM PROGONIMA BIO JE
10. S IZVORA TE RIJEKE SAGRADIO JE VODODVOD
6. DRUGO IME ZA GROBNICU JE
11. PROSTOR U PALAČI GDJE MU SE NAROD KLANJAO
7. BILJKA KOJU POVEZUJEMO S DIOKLECIJANOM JE
12. NJEGOVO IME PRIJE NEGO ŠTO JE POSTAO CAR
8. ULICA KOJA IDE U SMJERU SJEVER-JUG ZOVE SE
13. DIO SPLITA KOJI SE ZOVE PO SVETOM DUJMU
9. NJEGOVA GROBNICA DANAS JE SPLITSKA…
15. GRAD U BLIZINI KOJEGA JE ROĐEN JE
14. ŽIVOTINJA KOJU POVEZUJEMO S DIOKLECIJANOM JE
16. SJEVERNA VRATA ZOVU SE JOŠ I
17. NJIH JE PROGONIO
18. NAZIV ZA FEŠTU SVETOG DUJE
18. IZ DIOKLECIJANOVE PALAČE RAZVIO SE GRAD…
19. IME NJEGOVE KĆERI
20. PODRIJETLOM JE BIO
21. GROBLJE POKRAJ SALONE NA KOJEM
JE BIO POKOPAN SVETI DUJE
22. PROGLASIO SE SINOM RIMSKOG BOGA…
Terenska nastava
Na Mosoru
14. studenog svi treći razredi OŠ Manuš pošli
su na izlet na planinu Mosor. U autobusu nije
bilo dovoljno mjesta za sve učenike i učiteljice pa su zato neki morali na put kombijem.
Vodič nam je putem pričao o nekim zanimljivostima. Prvo odredište bio nam je izvor rijeke Žrnovnice. Doručkovali smo u šumici na
čistom zraku. Nakon toga razgledali smo malu
špilju. Tamo su neki ljudi pekli roštilj i za sobom ostavili smeće.
Na putu do Zvjezdanog sela Mosor igrali smo igru Kalodont. Kada nam je dosadilo,
neki od nas su zaspali. Ispred zvjezdarnice
smo marendali, a potom su nam učiteljice
dale krede pa smo crtali po cesti. Nacrtali smo
rijeke, mora, šume, sunca, planine i još puno
toga. U zvjezdarnici smo poslušali predavanje
o Sunčevom sustavu i pogledali kratki film o
lansiranju rakete. Učitelj nije mogao govoriti
o filmu jer neki učenici nisu bili dobri. Nakon
toga, popeli smo se na zvjezdarnicu i gledali
kroz teleskop. Još smo se malo poigrali i krenuli natrag u školu. Bilo nam je jako lijepo.
Marita Podrug i Tonka Butorac
9
10
Terenska nastava
Turistički vodiči
na jedan dan
Dana 13.11.2012. mi učenici 8.razred koji pohađamo izbornu nastavu iz njemačkog jezika,
u pratnji naše drage učiteljice Mire Giljanović
imali smo nastavu van škole.
Svi smo se pripremali za taj dan i svatko je
imao zadatak istražiti jedan dio stare jezgre
grada Split i naučiti prezentirati na njemačkom jeziku. Bili smo jako zainteresirani i svi
smo se potrudili obaviti zadatak. Nestrpljivo
smo čekali odlazak na terensku nastavu. Dok
smo šetali gradom i obilazili znamenitosti te
pričali i izlagali svoje radove, osjećali smo se
poput turističkih vodiča.
Svi bi se učenici složili sa mnom da je to bio
najljepši sat njemačkog jezika do sada. Družili
smo se, učili i zabavljali. Vjerujem da će nam
svima ta terenska ostati u lijepom sjećanju.
Connor Karlo Grubić, 8.b
Eko zona
Zrak koji udišemo
Neprijatelj čovjek
Svim živim bićima na zemlji potreban je zrak,
pa kažemo da je on jedan od osnovnih životnih uvjeta.
Zrak je smjesa različitih plinova koji tvore
Zemljinu atmosferu.
Sastoji se uglavnom od dušika, kisika i
ugljičnog dioksida. Živa bića (ljudi, životinje
i biljke) udišu kisik, a izdišu ugljikov- dioksid, dok biljke u procesu fotosinteze uzimaju i
ugljikov-dioksid.
Najveći neprijatelj zračnog omotača je čovjek. Dim iz industrijskih postrojenja, te ispušne plinove automobila, aviona i vlakova
nazivamo smog.
Primjerice, udisanje zraka u Mexico Citiyu
ravno je pušenju 40 cigareta dnevno.
Smog se podiže visoko u atmosferu i stapa se s vodom, te stvara kisele kiše. Uzrokuje
i učinak staklenika koji dovodi do globalnog
zatopljenja. Čovjek je na taj način poremetio
prirodu i ugrozio svoj život na Zemlji. Mora
nam biti jasno da zagađujući zrak, vodu i tlo
uništavamo sami sebe.
Smeće
Jeste li se ikad zapitali koliko ima smeća na
našem planetu? Koliko je vremena potrebno da se razgradi jedna vrećica iz trgovine?
Vjerojatno ne znate da plastični otpad nije biološki razgradiv.
11
12
Eko zona
Svake godine po tisuću tona smeća vjetar
odnese u oceane, a nešto od toga završava i na
tzv. Velikoj pacifičkoj mrlji smeća, najvećem od brojnih otoka smeća na svijetu.
Taj otok smeća površinom je gotovo dva
puta veći od Texasa i pluta Tihim oceanom
negdje između Kalifornije i Havaja.
Svake godine približno 100 000 morskih
sisavaca ugine od posljedica zagađenja.
Naša domovina je jedna od najočuvanijih u
Europi, no ipak joj prijeti tsunami električnog
otpada. Takav otpad je najčešće i otrovan, a
njegov volumen raste galopirajućom brzinom
zbog učestale zamjene starih uređaja novim i
modernijim.
U zemljama Trećeg svijeta, primjerice u
Senegalu, otpad se zbrinjava na potpuno neodgovoran način. To su najvećim dijelom tzv.
EE otpadi- olovo, živa, kadmij i krom, najčešće završavaju u okolišu i truju ljude.
Karepovac
Odlagalište smeća Karepovac mjesto je gdje
otputuje svo naše smeće.
Danas, kad je karepovačko megabrdo, s
više od šest milijuna kubika otpada, preraslo pedeset metara visine, sve više truje tlo,
vodu, zrak i ljude.
Tamo često nastaju i vrlo opasni eksplozivni staklenički plinovi metan i ugljikov
Na Karepovac svakodnevno
bacimo 350 do 390 tona
sirovina i opasnog otpada:
»» 104 tone gradskog otpada iz
kućanstava, vrtova i parkova
»» 63 tone papira i kartona
»» 44 tone plastike
»» 21 tona stakla
»» 10 tona metala
»» 5,7 tona drva
»» 10,8 tona tetrapaka
»» 3.5 tona opasnog materijala
dioksid, pa često dolazi i do požara koji traju
tjednima, na dubini od 50 do 70 metara. Ne
može ih se ni gasiti. Svugdje na svijetu odlagališta smeća dobro su ograđena jer zbog neodgovornog postupanja vrlo lako može doći
do eksplozije plinova.
Karepovac je ograđen samo lijevo i desno
od ulaza ogradom visine 127 cm, iako po zakonu cijelo odlagalište mora biti ograđeno
ogradom od najmanje 2 m.
Prema propisima, odlagalište mora biti
priključeno na javnu cestu, no u našem slučaju postojeće pristupne ceste nemaju dovoljnu
širinu da se mogu nazvati javnim cestama.
Mia Marić,8.c i Andrea Listeš, 5.a
Moje putovanje
Snježni doživljaji
iz Norveške
2. ožujka članovi izviđačkog kluba Posejdon,
među njima i ja, krenuli smo s načelnikom na
put prema Norveškoj. Ovo je već drugi europski projekt u kojem smo sudjelovali. Pridružili
su nam se i izviđači iz Poljske i Slovenije. Projekt
je naslovljen WINEXNO (Winter experience in Norway). Norvežani su organizirali susret
s ciljem socijalizacije mladih iz malog mjesta
Overhall u koji smo se i mi zaputili.
Predzadnji dan smo izrađivali ledene skulpture i navečer među njima zapalili svijeće.
Prekrasan prizor koji treba doživjeti.
Jednu noć prespavali smo u tzv. tipiima,
stožastim drvenim kućama, a popodne smo
otišli u obilazak parka. Vidjeli smo vukove,
risove i losove. Ujutro nas je zahvatila mećava, ali kasnije se vrijeme smirilo pa smo
skijali, sanjkali i smijali se jedni drugima.
Cijelu subotu proveli smo u vožnji, prvo
avionom, a potom autobusom. Temperature
su bile prilično niske, no nama nije smetalo jer
smo se dobro zabundali. Nismo se mogli dovoljno načuditi nekim Norvežanima koje smo
sretali u kratkim rukavima. Pratilo nas je vedro vrijeme, ali sunca nigdje. Svaki dan nam je
bio ispunjen aktivnostima, naravno, većinom
na snijegu: rat snježnim kuglama, potraga za
plastičnim tanjurima i čašama u snijegu, pravljenje snjegovića, spuštanje niz padine na plastičnim folijama…
Norvežani koji su “rođeni na snijegu” izvodili su vratolomije na skijama. Te večeri
predstavili smo jedni drugima svoje domovine i tradicionalna jela. Stolovi su bili prepuni
raznovrsne ukusne hrane. Mi smo ponudili
inćune, pršut, sir, arancine, maslinovo ulje,
rižot s kozicama… Ne treba ni reći da na stolu
ništa nije ostalo. Inače smo za ručak i večeru
jeli norveška tradicionalna jela: lososa, mesne okruglice, puno krumpira… Zanimljivo je
i to što oni ne peku bijeli kruh već samo crni
sa sjemenkama.
13
14
Moje putovanje
Zabavljali smo se plešući razne plesove kao
što su salsa, flamenco, norveški tradicionalni plesovi… Kupali smo se u bazenima izgrađenim pod zemljom. Pomalo je smiješno kad
kažeš nekome da ideš u Norvešku, a nosiš kupaći kostim.
Zadnji dan pisali smo tzv. Youthpass, dokument u kojem se navode svladane vještine
i sposobnosti.
Polazak nam je bio u 2 sata ujutro, nitko
nije htio kući.Plakali smo i grlili se jer je tih
nezaboravnih sedam dana prošlo prebrzo.
Naravno, ostali smo u vezi s novim prijateljima. Nestrpljivo se radujemo sljedećem
susretu.
Lea Jerković, 8.c
Razglednice
Na put s Nenni i Mateom
London
London je glavni grad Engleske i Ujedinjenog
Kraljevstva.
Njegova povijest počinje tijekom II. tisućljeća osnivanjem rimskog Londiniuma.
U 19. stoljeću ime grada promijenilo se u
London te se danas odnosi i na predgrađe, a
ne samo na gradsku jezgru- drevni londonski
squarer mile.
London je slovio za najveći grad na svijetu
od 1831. do 1925.godine.
Rastuća prometna zagušenja dovela su do
prve gradske željezničke mreže na svijetu.
Danas je London jedan od najznačajnijih
gradova i jedno od najvećih svjetskih financijskih središta.
U Londonu se govori više od 300 jezika zahvaljujući raznolikosti kultura, nacionalnosti
i religija njegovih stanovnika.
Ljepoti ovog grada pridonose zadivljujući parkovi kao što su Royal parks, Hyde park,
Kensington Gardens i Regent's park. Svjetskoj
baštini pripadaju i londonski Tower, povijesno
naselje u Greenwichu, botanički vrt u Kewu,
westminsterska palača i opatija te crkva sv.
Margarete.
Zaštitno lice Londona su i njegovi crveni
autobusi na kat i crni taksiji.
Ukoliko budete imali priliku posjetiti London, sigurno nećete ostati ravnodušni
pred njegovim ljepotama i znamenitostima.
Nenni Goleš, 6.a
15
16
Razglednice
Pariz
Pariz je glavni grad Francuske. Smješten je na
obalama rijeke Seine u sjevernoj Francuskoj,
u središtu pokrajine L'ile de France, također
poznate i kao Pariška regija.
Stanovništvo grada Pariza procijenjeno je
na 2 167 994 stanovnika.
Pariz je danas jedan od vodećih svjetskih
poslovnih i kulturnih središta s nemalim utjecajem na zabavu, modu, umjetnost, medije,
politiku, znanost i obrazovanje.
S 45 milijuna posjetitelja svake godine
ubraja se među najpopularnije turističke destinacije svijeta. Privlače ih brojne znamenitosti kao što su Eiffelov toranj (najviša građevina u Parizu, naziv dobio po svom arhitektu Gustavu Eiffelu), Place de Bastille, crkva
Notre Dame, park Luxembourg (u prošlosti
privatni park izrađen za Mariju de Medici),
Slavoluk pobjede, muzeji Louvre, Orsay…
U Parizu je jako cijenjen i sport tako da grad
obiluje košarkaškim, teniskim i nogometnim
klubovima.
Pariz je svakako vrijedan posjeta!
Matea Gazibara, 6.a
Razgovori
Manuški odred
za čistoću
Razgovarali smo s
Manušankama zaduženim
za čistoću i urednost naše
škole. To su: Zdenka,
Grozdana, Ana, Miroslava,
Snježana i Tonka.
Mi: Da niste čistačica koje bi
Vaše idealno zanimanje bilo?
Snježana: Moje idealno zanimanje bilo bi glumica.
Zdenka: Ja bih bila medicinska sestra.
Grozdana: Radila bih u svojoj struci, bila bih kemijski
tehničar.
Tonka: Bila bih frizerka.
Mi: Kakva su Vaša iskustva s djecom u ovoj školi?
Snježana, Zdenka: Djeca u ovoj školi su jako
dobra i poslušna, s njima gotovo nikad nije
bilo većih problema.
Mi: Koja je najsmješnija zgoda koja
Vam se dogodila na poslu?
Snježana, Zdenka: Ne možemo se točno sjetiti,
ali sa sigurnošću možemo reći da na školskim
hodnicima smiješnih zgoda bude svaki dan.
Mi: Koji su Vam dani u godini najzahtjevniji u poslu?
Snježana, Zdenka: Najzahtjevniji dani u našem
poslu su dani maškara i različitih priredaba.
Tonka, Grozdana: Posao nam je najzahtjevniji
za vrijeme praznika.
Mi: Koje su vam igračke u djetinjstvu bile najdraže?
Grozdana: Krpena lutka.
Tonka: balote.
Mi: Koju ste osnovnu školu pohađale?
Grozdana: OŠ Ivan Goran Kovačić u Imotskom.
Tonka: OŠ u Blatu na Cetini pokraj Omiša.
Mi: Imate li hobi?
Grozdana, Tonka: Da, gledanje sapunica.
Mi: Imate li omiljenog pjevača?
Grozdana: Mate Mišo Kovač.
Tonka: Dražen Zečić.
Mi: Pjevate li dok radite?
Grozdana, Tonka: Da, uvijek pjevušimo.
Mi: Volite li svoj posao?
Snježana, Zdenka: Jako volimo svoj posao i djecu u ovoj školi.
Novinarke 6.a
17
18
Razgovori
Robert Kurbaša
Naša Matea ušla je u trag slavnom glumcu,
prekinula ga u snimanju nove serije i kazališne predstave te mu postavila par pitanja o kojima je razmislio i odgovorio
Matea: Jeste li oduvijek znali da
želite postati glumac?
Robert: Nisam uvijek bio samouvjeren tako da
nisam znao hoću li uspjeti u svijetu glume.
Matea: Kako biste sebe opisali?
Robert: Ne bih se htio opisivati u detalje, samo
bih rekao da sam običan čovjek i da ne očekujem od ljudi da mi se klanjaju. Nisam neki bog
zato što sam glumac.
Matea: Gdje ste završili osnovnu školu?
Koji Vam je predmet bio najdraži?
Robert: Osnovnu školu sam završio u Žrnovnici.
Sjećam se da sam često znao recitirati pa bih
zato mogao reći da mi je hrvatski jezik bio
najdraži predmet.
Matea: Sjećate li se neke smiješne zgode koja
Vam se dogodila u školskim danima?
Robert: U školskim danima mi se nije dogodilo
puno smiješnih zgoda tako da ih se ne sjećam.
Matea: Kakav ste bili učenik?
Robert: Bio sam dobar učenik, uglavnom sam
prolazio s 4 ili 5.
Matea: U kojem kazalištu radite?
Robert: Radim u zagrebačkom kazalištu, ali
mogu reći da mi je žao što sam napustio splitski HNK.
Matea: Koji su Vam kolege glumci najdraži?
Robert: Nemam baš miljenike, ali dobar sam s
Doris Pinčić, Anom Begić i Franom Lasićem.
Razgovori
Matea: Koju ulogu ste odigrali s najviše gušta?
Robert: Sve uloge odigram s guštom, ali ipak s
najvećim sam guštom odigrao ulogu u “Moja
kućica, moja slobodica” zato što mi je to bila
prva uloga.
Matea: Gdje Vam je draže glumiti,
u kazalištu ili na televiziji?
Robert: Volim podjednako svoj posao, no ipak
mogu reći da su mi draži serija i film zato što
mogu više pokazati osjećaje.
Matea: Na kojim novim projektima radite?
Robert: Trenutno radim kazališnu predstavu s
Doris Pinčić, no neću vam otkriti detalje nego
vas pozivam da je dođete pogledati.
Matea: Što biste poručili mladima
koji imaju želju postati glumci?
Robert: Poručio bih im da budu svoji i da im cilj
ne bude korist ili slava nego stvaranje boljeg
društva i ljubav prema tome što rade.
Matea: Što biste voljeli biti da niste glumac?
Robert: Htio bih biti nogometaš.
Matea Gazibara, 6.a
19
20
Razgovori
Književnik
Matko Marušić i prijatelji
Dana 6. veljače 2013. svojim gostovanjem
počastio nas je pisac i profesor medicine Matko
Marušić. Pridružili su mu se i njegovi prijatelji iz
osnovne škole koji su ga nadahnuli za stvaranje
likova romana Snijeg u Splitu. Upoznali smo
Trešnju, Marinu, Nevena (Žutog) i Vjeka.
Mi: Što Vas je potaklo na pisanje
romana Snijeg u Splitu?
Matko: Nakon razvoda moja je žena otišla živjeti u inozemstvu i povela našeg sina. Slao
sam mu priče pa je tako nastao i Snijeg u
Splitu.
Mi: Koji trenutak iz djetinjstva
pamtite kao najsretniji?
Matko: Kad me Marina poljubila u obraz.
Mi: Imate li neku neostvarenu želju?
Matko: Oženiti Marinu!
Mi: Koja Vam je najdraža knjiga za djecu?
Matko: Družba Pere Kvržice.
Mi: Tko Vam je uzor u književnosti?
Matko: Mato Lovrak.
Mi: Što biste savjetovali mladim generacijama?
Matko: Čitati, čitati, čitati!
Žuti: Lipo se vi igrajte!
Marina: Budite prijatelji! Naš razred je ostao
naš razred baš zbog prijateljstva.
Vjeko: Ljubav potiče sreću, mržnju, ljubomoru… Morate znati voljeti sunce, more, smokvu, čak i slabašnu biljku.
Mi: Što je održalo vaše prijateljstvo svih ovih godina?
Matko: Ljubav i uspomene iz djetinjstva.
Družili smo se često, bili u kontaktu i nakon
osnovne škole.
Novinarke 6.a
Razgovori
Sestre Zaninović
Povodom otvorenja taekwondo kluba na
Gripama, 6. veljače našu školu posjetile su slavne
sportašice Ana i Lucija Zaninović. Bile smo jako
znatiželjne pa smo ih obasule brojnim pitanjima.
Mi: Što vas je potaknulo da se
počnete baviti taekwondoom?
Ana: 2000.g. gledale smo Olimpijske igre u
Sydneyu te smo se prvi put susrele s tom borilačkom vještinom i odlučile se okušati.
Mi: U kojem klubu trenirate?
Ana: Treniramo u klubu Marjan.
Mi: Koliko godina trenirate ovaj sport?
Lucija: Treniramo već dvanaest godina.
Mi: Koliko ste medalja osvojile?
Lucija: Odavno smo prestale brojati, ali vjerojatno ih imamo pedesetak.
Mi: Tko vam je uzor u sportu?
Ana: Ima ih puno, ipak mogle bismo izdvojiti
Janicu Kostelić i Dražena Petrovića.
Mi: Čega ste se morale odreći zbog taekwondoa?
Lucija: Sport donosi puno odricanja, ali i dobiti. Najviše smo se morale odreći svog slobodnog vremena.
Mi: Kako biste opisale sebe u tri riječi?
Ana i Lucija: Obje smo jako slične, uporne
smo, društvene i pomalo senzibilne.
Mi: Koju ste osnovnu i srednju školu pohađale?
Ana i Lucija: OŠ Pojišan i srednju turističku školu.
Mi: Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Ana i Lucija: Imamo jako malo slobodnog vremena, a provodimo ga igrajući tenis i posjećujući kino.
Mi: Koliko su česte ozljede u vašem sportu?
Ana: Ozljede su sastavni dio taekwondoa i
jako su česte.
Mi: Kojom se medaljom najviše ponosite?
Ana: Zlatnom medaljom sa Svjetskog
prvenstva.
Lucija: Brončanom medaljom s Olimpijskih
igara.
Mi: Što biste poručile mladim sportašima?
Ana i Lucija: Poručile bismo im da je upornost
jako važna i da se bez nje ne može postići ništa
u životu pa tako i u sportu.
Novinarke 6.a
21
22
Razgovori
Mali ljudi velikog značenja
Ravnateljska posla
Naša dobro poznata ravnateljica Marita Guć
u ovom razgovoru otkriva pojedinosti iz svog
života koje sigurno niste znali. Otkrivamo
kako se iza ozbiljne poslovne žene skriva lice
dobre supruge, majke i prijateljice.
Svi učenici naše škole znaju tko ste, ali
možete li nam reći nešto više o sebi?
Ja sam Marita Guć, rođena sam u znaku vage
07. listopada 1966.g. u Splitu. Svoje djetinstvo provela sam u imotskoj krajini u Aržanu
gdje sam završila osnovnu školu. Srednju školu sam završila u Splitu, a studij defektologije
u Zagrebu. U četvrtom razredu srednje škole upoznala sam svog današanjeg supruga.
Oženili smo se na zadnjoj godini studija i zbog
njega sam se vratila u Split.
Kada i kako ste se odlučili raditi
posao koji danas radite?
Još u 6. ili 7. razredu osnovne škole osjetila
sam poziv pomagati onima kojima je pomoć
potrebna.
Jeste li oduvijek radili u našoj školi i što ste sve radili?
Ne, nisam oduvijek u ovoj školi. Ubrzo nakon
što sam se vratila iz Zagreba u Split zaposlila sam se u centru Juraj Bonači. Nakon toga
sam još radila i u osnovnim školama Visoka i
Mejaši. U našoj školi Manuš počela sam raditi
1991.g. kao defektolog.
Kako ste postali ravnateljica škole?
Naš bivši ravnatelj, g. Šućur, razbolio se i ja
sam ga neko vrijeme mijenjala. Onda mi je
on rekao da bih se mogla kandidirati za ravnateljicu, što sam i učinila. Sada sam u drugom mandatu. Prvi je trajao četiri godine, ali
ja sam se ponovo prijavila i bila izabrana.
Kakvi su odnosi između vas,
roditelja, učenika i profesora?
Odlični! Ne bih bila na ovom mjestu na kojem sam sada da je drugačije. Zbog tako odličnih ljudi s kojima surađujem, sve je puno
lakše raditi.
Kakve ste projekte do sada ostvarili
i koje još planirate ostvariti?
Za vrijeme otkada sam ravnateljica uvela sam Dan
sporta. Kao škola sudjelujemo u Državnom natjecanju iz likovne kulture Ivana Brlić Mažuranić
koje se održava u Slavonskom Brodu. Moram se
pohvaliti i da smo prva škola u Hrvatskoj koja
je zaposlila zaštitara.Iduće školske godine pokrenut ćemo projekt za učenike iz cjelodnevnog programa koji je vezan uz prehranu ekološki
Školska događanja
proizvedenom hranom, a projekt će biti financiran sredstvima Europske Unije.
Je li vaš posao naporan i što vaša obitelj kaže na to?
Posao je svakako odgovoran, a ponekad i
naporan jer znam cijeli dan provesti u školi. Imam puno posla i puno je dokumentacije prošlo preko mojih leđa. Moja obitelj, sin
i suprug, podupiru me u svemu i zbog toga
mi je lakše obavljati ovaj posao. Ponekad nemam dovoljno slobodnog vremena za viđanje
s meni dragim osobama.
Imate li kakvih ostvarenih ili neostvarenih želja?
Prije pet godina bila sam u Egiptu. To mi je
oduvijek bila želja koja se i ostvarila. Iskustvo
tog putovanja bilo je prekrasno. Nije isto kao
na fotografijama. Bilo je to nešto čarobno!
Imam još jednu neostvarenu želju, a to je odlazak u Kinu. Za to putovanje potrebno je dosta vremena pa se nadam da ću ovo ljeto naći
vremena i za to putovanje.
Paulina Bešker, 8.c
Pričigin
U duhu Tjedna zdravog života Pričigin je kao
ovogodišnju temu odabrao zdravu hranu.
Nastupili su Pričiginaši:
»Luka
»
Bajto, 1.b
»Klara
»
Juras, 3.a
»Toni
»
Crnogorac, 4.a
»Dora
»
Krolo, 4.b
»Noa
»
Davitkovski, 4.b
»Ana
»
Borozan, 5.b
»Franka
»
Brničević, 5.b
»Antea
»
Benzon, 6.c
»Katja
»
Brajković, 6.c
Posebna gošća bila je glumica Marina
Fernandez, poznatija kao Marija iz Ruže vjetrova.Ispričala nam je kako ju je Popaj nagovorio da se uhvati zelenjave,a okani čokolade.
Glumačku karijeru započela je već u 2. godini života muljajući starijima kad joj nešto ne
bi bilo po guštu. Imala je želju vidit malo svita pa se zaputila u daleki Portugal gdje je glumila otkačenu Dolores u jednoj tinejdžerskoj
sapunici. Doma se vratila jer joj je falila mamina spiza. U Ruži vjetrova najzabavnije joj je
bilo trčkarat po plaži sa Šimunom (Zoranom
Pajićem). Za lik Marije kaže da joj i nije toliko
slična jer ne plače i ne kuka toliko. Glumica je
na kraju poručila svima da vjeruju u sebe jer je
to najvažnije čime god se u životu bavili.
Ivana Kaštelan, prof.
23
24
Školska događanja
DA N S P O RTA
I ove godine tradicionalno je održan Dan sporta.
Učenici svih razreda sudjelovali su u štafeti, nogometu i graničarima.
Danima prije nije se spavalo od uzbuđenja, a lovorikama su se okitili sljedeći:
Nogomet
1. mjesto: 1.a, 2.c, 3.c, 4.a, 5.c, 6.a, 7.c, 8.c
Graničari
1. mjesto: 2.c, 3.c, 4.c, 5.a, 6.a, 7.a
Štafeta
1. mjesto: 1.b cure, 1.a momci
2.b, 3.c, 4.a, 5.a, 6.c, 7.c, 8.c
Školska događanja
NATJECANJA
Županijsko natjecanje
Matematika
»Ivan
»
Marušić, 4. razred – 7. mjesto (V. Sopta)
»Darijan
»
Gudelj, 5. razred – 3. mjesto (N. Mitov)
Juras, 6. razred – 10. mjesto
»Ivana
»
(L. Havranek- Bijuković)
»Ana
»
Juras, 7. razred – 5. mjesto (N. Mitov)
»Vjeko
»
Dimić, 7. razred – 10. mjesto (N. Mitov)
»Mihaela
»
Wang, 8. razred – 4. mjesto
(L. Havranek- Bijuković)
Hrvatski jezik
»Matea
»
Sušić, 7. razred – 10. mjesto (T. Domić)
Povijest
»Anđela
»
Mia Jeličić, 7. razred – 1. mjesto (D. Reljić)
»Karla
»
Radović, 8. razred – 5. mjesto (D. Reljić)
»Vjeko
»
Dimić, 7. razred – 10. mjesto (D. Reljić)
Državno natjecanje
Matematika
»Darijan
»
Gudelj, 5. razred – 1. mjesto (N. Mitov)
Engleski jezik
»Mihaela
»
Wang, 8. razred – 10. mjesto (D. Erceg)
LiDraNo
»školski
»
list Mravac predložen
za Državno natjecanje
Moja prva knjiga
Stigli su rezultati 9. natječaja “Moja prva knjiga”
u organizaciji Centra za neohumanističke studije.
Članovi stručnog žirija ove su godine bili
književnici Sanja Pilić i Tito Bilopavlović te suradnici iz CNS-a Romana Leko, Matea Šabić
Sabljić, Antonia Begušić, Mihaela Prišlić i Vanja
Kiseljak; slikovnice su pregledale i preporučile Ana Kompari i Darinka Sović, knjižničarke
Dječje knjižnice Vladimira Nazora iz Zagreba.
Od pristiglih 685 dječjih slikovnica, čija je
kvaliteta značajno porasla, stručni žiri je imao
pune ruke posla. Teško se bilo odlučiti jer su
radovi bili zanimljivi, originalni, vješto napisani i oslikani. Zato je ove godine uz 10 prvih
nagrada dodijeljen velik broj drugih, trećih i
posebnih nagrada.
Među svima istakle su se i naše vrijedne i
maštovite učenice koje dijele 2. nagradu.
Andrea Listeš, 5.a - (Ne) prijateljstvo
Kristina Mustapić, 5.c - Obitelj je najveće blago
Čestitamo našim učenicama koje su se
upustile u pustolovinu stvaranja vlastite priče!
Potičem sve zainteresirane da i dogodine
pokažu svoje talente te da se upuste u avanturu maštovitog pisanja i slikanja.
Mentorica, Katarina Škiljo
Knjižničarka OŠ Manuš Split
25
26
Školska događanja
Od čudnovatog
do čudesnog
Čudnovate zgode ravnateljice osnovne škole Manuš Marite Guć, dviju učiteljica razredne nastave Jasminke Jozipović i Vesne Sopte te
učiteljice hrvatskog jezika Lade Režić započele su u Zagrebu u zgradi HAZU-a na svečanom
otvaranju Međunarodne znanstvene konferencije “Od čudnovatog do čudesnog: 100 godina Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića”.
Učiteljice osnovne škole Manuš sudjelovale su u brojnim sesijama, kazališnim predstavama, promociji knjige namijenjene djeci s posebnim potrebama, s djecom brodskog
kraja slušale su priče na ulici te se osladile
tortom spravljenom za stoti Hlapićev rođendan. Razgledale smo likovnu izložbu dječjih
radova šegrta Hlapića, na kojoj tradicionalno
S ponosom i zanimanjem u tom hramu
znanosti i umjetnosti slušale smo o važnosti hrvatskog Andersena u svjetskoj dječjoj
književnosti i družile se s praunukom Ivane
Brlić-Mažuranić.
Zgode se nastavljaju u Brodu na Savi gdje
se 11. listopada 1970. održao prvi festival Ivane
Brlić-Mažuranić.
sudjeluju i bivaju nagrađivani učenici naše
škole, a koja je bila postavljena u prizemlju
secesijske kuće u kojoj je poznata spisateljica
živjela sa suprugom i djecom.
Na svakom uglu ovog lijepog slavonskog
grada izranjao je veseli lik šegrta Hlapića,
naivne cirkuske djevojčice Gite i svih osoba
ove ljupke priče, pune životne istine, dane u
Školska događanja
obliku male putne pustolovine koja ostaje zauvijek u sjećanju.
Unuka bana Mažuranića odaje svoje podrijetlo upravo u naivnoj jednostavnosti i vrlo
finim lirskim opažanjima, što katkad bljesnu
dragocjenim humorom.
Ivana Brlić-Mažuranić pridružila nam se u
promenadnoj šetnji gradom, fotografirala se s
nama, naravno čudeći se mobitelima i fotografiji u boji te nas pozvala na svečanu večeru u prostoru Kazamata Tvrđave. Naravno, jelovnik je osobno odabrala.
Naše čudnovate zgode završile su čudesnim
izletom u Brodsko vinogorje i vilu Brlićevac.
Lada Režić, učiteljica hrvatskog jezika, mentor
Promocije i rastanci
U učiteljicu mentoricu promovirana je Nelica
Mitov, profesorica matematike.
Na tradicionalnom božićnom domjenku
oprostili smo se od kolegica Bosiljke Vržine,
računovotkinje i Nevenke Banović, učiteljice
razredne nastave.
27
28
Školska događanja
Posjet književnika
Hrvoja Kovačevića
Književnik Hrvoje Kovačević počeo je pisati
priče za djecu s 27 godina. Autor je osamnaest naslova od kojih dvanaest počinje riječju
tajna. Namjera mu je bila tom čarobnom riječi
privući čitatelje. Je li u tome uspio otkrit ćemo
i mi jer je naša knjižnica bogatija za jedan naslov, Kovačevićevu Tajnu ribljeg oka namijenjenu 4. razredu.
Književnik nam je predstavio svoje djelo
ispričavši kako je većina likova nastala prema ljudima koje poznaje. Najiskreniji kritičar
mu je kći koja danas ima 18 godina. Književni
uzor mu je slavna Ivana Brlić- Mažuranić čijeg
Hlapića osobito voli. Svestrani književnik studirao je arhitekturu, a bavi se još i snimanjem
amaterskih filmova i crtanjem karikatura.
Želja mu je da se jednog dana prema njegovim romanima snimi film za djecu.
Ivana Kaštelan, prof.
Školska događanja
Projekt
Tjedan zdravog života
Od 22. travnja do 3. svibnja naša škola obilježila
je Tjedan zdravog života. Uz mnoštvo zanimljivih predavanja i radionica, učenici su predstavili svoje radove na temu zdrave prehrane, a
među njima je provedena i anketa koja je istražila prehrambene navike naših Manušana.
10 pravila za pravilnu
prehranu školaraca
1. Započni dan jutarnjim
obrokom kod kuće!
Nakon cijele noći bez hrane jutarnji obrok
puni tvoj “prazni spremnik” i osigurava ti
energiju za napore koji te očekuju u školi.
2. Pokreni se!
Uklopi tjelesnu aktivnost u svakodnevne navike.
3. Jedi raznoliko i raznobojno!
Imaj na umu da nijedna namirnica ne može
sama osigurati sve hranjive tvari.
4. Jedi umjereno!
Nije potrebno odricati se određene hrane,
samo treba imati mjeru.
5. Jedi dovoljno žitarica, voća i povrća!
Ove namirnice osiguravaju ugljikohidrate koji
ti daju energiju, ali i brojne vitamine, minerale i vlakna.
6. Pij dovoljno tekućine!
Popij barem 1,5 l vode dnevno.
7. Hrana nije dobra ili loša!
Ne postoje dobre ili loše namirnice, samo dobre ili loše prehrambene navike.
8. Jedi redovito!
Kako bismo kontrolirali glad pametno je pojesti međuobrok, no moramo pripaziti da ne
pojedemo previše.
9. Održavaj poželjnu tjelesnu masu!
Dobar način da održavaš poželjnu težinu i da
se osjećaš dobro je pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnost.
10. Započni odmah i uvodi promjene postupno!
Lakše je postupno uvoditi promjene u svoj
način života nego uvesti velike promjene
odjednom.
Ivana Kaštelan, prof.
29
30
Vrijeme u slikama
Božić
Vatrogasna vježba
Vrijeme u slikama
Maškare
31
32
Osmaši parte ća
Ekskurzija Zagreb
– Slavonija 2012.
Na samom početku školske godine, tek friški
osmaši krenuli su na put. To jutro nikome nije
bilo teško ustati i nitko nije kasnio. 11. rujna
2012. u 7,00 ujutro, okupili smo se na parkiralištu ispred GK Marka Marulića. Na brzinu
smo se pozdravili s roditeljima i ukrcali se u
autobus. S nama su bile i razrednice: Danijela
Erceg, Ana Pletikosić i Lada Režić, te draga
“vodička” Ivana i najcool vozač na svijetu,
Zlatko.
Slavonijo ravna stižemo! Avantura je počela.
Prvog dana na redu je bio naš glavni grad
Zagreb, mi veseli Splićani okupirali smo ga
oko podne i razmilili se poznatim zagrebačkim ulicama. Obišli smo Trg sv. Marka, Gornji
grad, Trg bana Josipa Jelačića, Kamenita vrata i katedralu. Pratili smo utabane staze starih
Purgera i Marije Jurić Zagorke. Iz Zagreba nastavljamo prema Valpovu, gdje nas čeka udoban smještaj u Hotelu Vila Valpovo. Nakon
što smo se smjestili usljedilo je uobičajno
druženje po sobama :). Najprometnije su bile
sobe br. 106 i 108. Nije bilo važno jesi li akavac, bekavac ili cekavac važno je bilo da smo
se svi dobro zabavljali, a pokazale su se i prve
simpatije. Razrednice nam nisu dozvolile veliko ludovanje, već su nas uputile na spavanje u 22:30, ali kako to već biva, igrali smo se
skrivača s njima do kasno u noć. Neki su i kroz
prozor bježali u druge sobe.
Drugi dan ekskurzije, nije počeo poletno
kao prvi, ovo jutro je stvarno bilo teško ustati. Kako kaže stara narodna poslovica: Što se
mora nije teško! (moš mislit). Spustili smo se
na doručak gdje su nam ljubazni domaćini
pripremili tople palačinke. Krenuli smo prema Vukovaru. Mislim da vozač Zlatko nikada
nije vozio tiše učenike, svi su kunjali pokušavajući nadoknaditi nedostatak sna.
Stigli smo u Vukovar. O njemu smo puno
slušali, gledali dokumentarce, razgovarali s roditeljima, ali ono što smo vidjeli i čuli
Osmaši parte ća
u Vukovaru, vukovarskoj bolnici i na Ovčari,
svih nas je pogodilo. Nitko nije ostao ravnodušan. Miješali su nam se osjećaji tuge, bijesa
i nevjerice. Zar je zbilja moguće da su se takvi zločini dogodili na kraju 20. stoljeća u srcu
Europe? Polako smo se pribrali u autobusu koji
nas je vodio dalje prema Iloku gdje smo obišli
vinske podrume. Upoznali smo se s bogatom
vinarskom tradicijom iločkog kraja, vidjeli najveću bačvu u koju je stalo čak nekoliko
naših učenika. Za kraj smo kupovali vina kao
poklon našim roditeljima, ali naše razrednice
su sva vina spremila na sigurno (da nas ne dovedu u napast degustiranja :)). Ne brinite vratile su nam neotvorene boce kada smo stigli
kući.Već lagano umorni krenuli smo natrag u
hotel gdje smo nakon večere imali organizirano i prvo disco večer. Ovu noć smo proveli
mirno, nismo se igrali skrivača s razrednicama, već smo svi manje – više na vrijeme zaspali iscrpljeni od putovanja i plesa.
Treći dan svanuo je oblačan i hladan, zbilja
hladan. Uputili smo se nimalo optimistični u
Kopački rit, a nakon njega u Osijek. U Kopačkom
ritu vozili smo se brodom, vožnja je bila ugodna, ali zbog velike hladnoće nismo uspjeli vidjeti sve životinje i ptice kojima je to uobičajno
stanište. Neki su uspjeli usprkos hladnoći i zaspati u brodu. U Osijeku smo se prvo sklonili
od kiše i ugrijali u jednom lokalnom kafiću ispijajući vruću čokoladu sa šlagom. Obišli smo
Arheološki muzej, crkvu sv. Petra i Pavla i prošetali gradom. Osijek nas je oduševio svojom
ljepotom i prijaznošću vodiča i domaćina.
Nakon dolaska u hotel uslijedila je zabava
kao i uvijek, simpatije su prerasle u prve ljubavi, spojili su se i prvi školski parovi, a svi drugi
koji nisu bili baš tako jako zaljubljeni iskoristili su vrijeme upaznajvajući kolege iz drugih
razreda. Svi smo se bolje upoznali, to je prednost višednevnog druženja. Promijenila su se
mišljenja, neki učenici ti više nisu “umišljeni i
33
34
Osmaši parte ća
napuhani”, “glupasti i bezvezni”, već vidiš da
smo svi isti razigrani teenageri.
Predzadnji dan ekskurzije odveo nas je u
prelijepi grad Đakovo na državnu ergelu lipicanaca koja je osnovana još davne 1506. godine. Uživali smo razgledavajući zadivljujuće
konje koji su mnoge iznenadili svojom visinom i elegancijom. To je pasmina poznata u
cijelom svijetu. Ti pitomi konji oždrijebe se
kao smeđi ili sivi, a kako rastu postaju bijeli.
U Đakovu smo još obišli i katedralu svetog Petra u neoromaničkom stilu, stolnu crkvu Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon
ugodne šetnje otišli smo u Bizovačke toplice
gdje smo uživali u toplim bazenima.
Zadnja večer u hotelu začudo je bila mirna.
Družili smo se po sobama, razgovarali, slušali
glazbu s raznoraznih gadgeta, šalili se. Svima
nam je bilo žao što se ekskurzija primiče kraju, kao da se već nakon dan-dva nećemo sresti u školi. Samo je najveselija devetorka budna dočekala zadnji dan ekskurzije.
14. rujna krenuli smo kući, umorni, sretni i pomalo sjetni. Kako smo na ovom putovanju imali zbilja posebnog šofera, na povratku u Split sve nas je odveo svojoj kući. Možete
zamisliti kako je bilo njegovoj supruzi kada je
ispred kuće ugledala supruga okruženog s pedesetak djece i četiri zgodne žene. Obišli smo
imanje našg vozača, koji je još jednom pokazao kako su Slavonci vrijedni ljudi i najbolji
domaćini.Na povratku smo svratili u Zagreb,
obišli smo sve ono za što nismo imali vremena
prvoga dana. Bili smo u Tehnološkom muzeju
gdje smo se upoznali s izumima Nikole Tesle,
zvijezdama i svim postojećim prijevoznim
sredstvima. Nakon obilaska Tehnološkog
muzeja otišli smo ručati. Vozikali smo se po
Zagrebu tražeći restoran, i našli smo ga, ali
bio je to pogrešan restoran. Došli smo u restoran Maxi, a ručak nas je čekao u restoranu
Maksimir. Nakon ručka otišli smo u obilazak
zoološkog vrta koji je najveći u RH. Zbilja je
ugodno šeteti zelenim površnama i promatrati divlje životinje. Umorni, sjeli smo u autobus
i krenuli kući. Dočekali su nas roditelji koje je
zanimalo samo jesmo li bili pristojni. Naravno
da jesmo! Što su drugo mogli očekivati od svoje
djece, pa oni su nas odgojili!
Paulina Bešker, 8.c
Osmaši parte ća
35
36
Povijesni kutak
KARIKATU
U
T
S
E
J
R AM
I
V
A
PO
Povijesni kutak
37
38
Povijesni kutak
Navodno je kazala “Neka jedu kolače”.
Je li zaista zaslužila biti upamćena kao jedna od najomraženijih žena u povijesti?
Marija Antoaneta žrtva jednog vremena
Marija Antoaneta jedna je od najomraženijih žena
u povijesti, ako ne i najomraženija. Tko još ne zna
za, navodno, njezinu izjavu “Ako nemaju kruha,
neka jedu kolače”? Iako danas povjesničari sve
više dovode u pitanje je li Marija Antoaneta ikada izjavila navedenu rečenicu, ona se nalazi u svakom školskom udžbeniku. Pitamo se je li zaista
zaslužila “titulu” najomraženije.
Marija Antoaneta je bila petnaesto dijete, najmlađa kći austrijske carice Marije
Terezije koja je vladala u 18. stoljeću. Poznato
je da Marija Terezija nije imala topli, majčinski odnos prema svojoj djeci, već ih je koristila kao pijune u vođenju vanjske i unutarnje politike. Njezina djeca, pogotovo ženska bit će žrtvovana za slavu Austrije,. Bila
je prava Habsburgovka, rođeni činovnik. (U
Habsburškoj Monarhiji jedino što je funkcioniralo bio je golemi administrativni aparat
koji je svojom čeličnom rukom stezao za vrat
brojne narode Monarhije.) Dinastija Habsburg
kao jedna od najjačih i najstarijih europskih
vladarskih obitelji imala je i neke vrline, ali
osjećajnost nije bila jedna od njih.
Kako je izgledalo djetinjstvo Marije
Antoanete? Okružena brojnim dadiljama,
majku je rijetko viđala, a susreti s njom bili su
praćeni ceremonijom lišenom osjećaja. Kada
je u pitanju obrazovanje, od 16-ero djece
Marije Terezije stekla je najlošije obrazovanje:
s dvanaest godina jedva je čitala na njemačkom, a o francuskom koji je bio jednako obvezatan, da i ne govorimo. Na Dvoru su je doživljavali kao neozbiljnu, prpošnu, površnu.
A onda s nepunih 15 godina napušta Bečki
dvor i odlazi u nepoznato. Naime, Marija
Terezija je svoju dinastiju željela povezati s
Marija Antoaneta u dobi od 20 godina na francuskom dvoru
u svečanoj odjeći u kojoj je postala francuska kraljica
francuskim Bourbonima, svojim najvećim
neprijateljima. S tim ciljem žrtvovala je svoju najmlađu kći i poslala ju je u potpuno nepoznato. Zamislite da danas 14-godišnja djevojčica napušta svoj dom, svoju domovinu i
odlazi u stranu zemlju, jezik jedva razumije,
udati se za čovjeka kojega nikada u životu nije
susrela, a kamoli upoznala. No, to je bilo uobičajeno za život europskih vladarskih kuća
onoga vremena. Brakovi su bili ugovarani još
dok su mladenka ili mladoženja bili u kolijevci.
Ipak imala je sreće. Većina brakova iz računa
je nesretna, ali njezin brak s francuskim kraljevićem Lujom Augustom, budućim kraljem
Lujom XVI., ispao je sasvim dobar, unatoč
brojnim glasinama o njihovim izvanbračnim
Povijesni kutak
Marija Antoaneta u dobi od 32 godine na slici zajedno
s djecom. Imala je četvero djece od kojih će djetinjstvo
preživjeti tek jedna kći.
vezama. Većinu tih glasina povjesničari danas
smatraju pukim izmišljotinama.
Njezina glavna zadaća na francuskom
dvoru bila je roditi nasljednika. Možemo
samo zamisliti pod kojim stresom je živjela u
Versaillesu prvih sedam godina braka dok napokon nije rodila prvo dijete, kćerkicu MarieTherse Charlotte. No Francuska nije bila zadovoljna. Francuzi nisu željeli djevojčicu već
dječaka, prijestolonasljednika kojega je donijela na svijet 22. listopada 1781.g. Bila je puno
bolja majka u odnosu na svoju vlastitu.
Istina je da je Marija Antoaneta u Versaillesu
vodila raskošan život. Bila je predvodnica europske mode u drugoj polovici 18. stoljeća.
Imala je svoju osobnu modnu dizajnericu,
Rose Bertin s kojom ju je vezalo čvrsto prijateljstvo, iako je ova bila obična građanka.
Rose Bertin je tako postala prva poznata modna dizajnerica visoke mode.
Francuski su građani, plaćajući porez koji
je iz dana u dan, iz sata u sat stalno rastao, plaćali i njezine skupocjene haljine. Samo jedna haljina vrijedila je čitavo malo bogatstvo,
a ona bi jednu haljinu odjenula samo jednom i
nikad više. Dnevno se četiri puta preodijevala.
Haljine koje nije više odijevala poklanjala bi, a
samo najdraže sačuvala. U te haljine utrošeni
su metri i metri najskupocjenijih tkanina koje
su ukrašavane predivnim vezovima i čipkom.
I sve to je rađeno bez upotrebe stroja, vještim
rukama krojačica, vezilja, čipkarica. Ovdje
ne smijemo biti licemjerni i strogo joj suditi kad smo i sami često žrtve modnih trendova koji se vrtoglavo izmjenjuju. Način na koji
je živjela bio je više-manje uobičajen na europskim dvorovima 18. stoljeća. Sama Marija
Antoaneta objašnjavala je svoju ekstravaganciju kao nadoknadu za potpuno beznačajnu
ulogu koju je imala na francuskom dvoru.
Ali kako nije vidjela, kako nije shvatila
da francuski narod pati pod teretom brojnih
nedaća?
Kraljevska obitelj živjela je u Versaillesu,
dvorcu 20-tak kilometara udaljenom od
Pariza. Bourboni su tamo živjeli okruženi visokim plemstvom, potpuno izolirani od ostatka svijeta. Marija Antoaneta je u vrlo rijetkim
prilikama napuštala Versailles. Ona nije mogla znati za patnje francuskog naroda.
Ipak treba reći da je na kraju postala svjesna situacije u zemlji i počela se zanimati za
politiku. Podržala je ministra koji je predlagao smanjenje troškova Dvora. Već je stekla
nadimak Madam deficit. Francuski narod je
saznao za njezine skupocjene haljine i kockarske dugove koji su plaćani iz državne blagajne, njihovim novcem. Postala je omražena,
zvali su je “Ona Austrijanka”. I na kraju osudili na smrt. Pogubljena je na giljotini 16. listopada 1793.g. Imala je 38 godina.
39
40
Povijesni kutak
Haljina Rosin Bertin koja je bila osobna modna dizajnerica Marije Antoanete
Sredinom 18. stoljeća u modi je bio panier, vrsta donjeg rublja kojim se postizala
širina u bokovima i do 3 m. Panieri su bili konstrukcija koja se umetala ispod
podsuknje dajući haljini na taj način veliki volumen i zaobljen oblik. Panier se
sastojao od krugova ili elipsa izrađenih od ribljih kostiju, mekog drveta ili žice
povezanih svilenim trakama. Čitava konstrukcija je pomalo podsjećala na kokošji
kavez. Funkcija mu je bila naglasiti bokove.
Haljina Marije Antoanete koja se čuva
u Royal Ontario Museum u Kanadi.
Kao što je već rečeno, nitko više ne vjeruje
da je Marija Antoaneta stvarno izjavila čuvenu
rečenicu “Neka jedu kolače.” Tom rečenicom,
tko god da ju je izrekao, kao da je htio opisati sudbinu same Marije Antoanete. Živjela je
na najraskošnijim europskim dvorovima, austrijskom i francuskom, znala je samo za najbolje pa ništa drugo nije ni mogla ponuditi
gladnim Francuzima. Takav način života skupo je platila, svojim životom.
Ipak kad malo zastanemo i zamislimo se
nad njezinom pričom, pred našim očima pojavit će se žena sa svojim slabostima i vrlinama koja je spletom nesretnih okolnosti postala žrtvom jednog vremena.
Za jednu drugu izjavu sigurno znamo da ju je
izrekla. Kad je dovedena na giljotinu svom krvniku je stala na nogu i pri tom kazala: “Oprostite.
Nije bilo namjerno.” Ta se izjava više uklapa u
pravu sliku o Mariji Antoaneti.
Povijesna grupa s Dragicom Reljić
M.A. nosi izrazito široki panier
Franjo naših dana
Novi stanovnik u vatikanu
Papa Franjo i dalje se vozi metroom
“da bi bio blizu ljudima…”
“Habemus papam!” odjeknulo je 13. ožujka
2013.g. kad se pokazao bijeli dim iz dimnjaka
Sikstinske kapele. Nedugo zatim, na balkon
bazilike sv. Petra izašao je jednostavan i nasmijan čovjek – papa Franjo. Odmah je osvojio srca progovorivši jezikom jednostavnosti,
milosrđa, dobrote…
Tko je taj jednostavni novi papa?
Priča njegovog života započinje u dalekoj
nam Argentini, 17.prosinca 1936. Puno mu je
ime Jorge Mario Bergoglio.
Rođen je u brojnoj obitelji. Nakon završenog školovanja, neko vrijeme je radio kao kemijski tehničar. Uvidjevši Božji poziv, odlučuje postati svećenikom. Zaređen je 13. prosinca 1969. godine.
Kao dušebrižnik, i kasnije kao nadbiskup
Buenos Airesa, posebnu pažnju posvećuje najpotrebnijima – onima najsiromašnijima.
Redovito obilazi njihove četvrti, posjećuje bolnice, domove za nezbrinutu djecu. Uvijek nastoji biti tu za drugoga. Blaženi papa Ivan Pavao
II. imenuje ga 2001. kardinalom Rimske Crkve.
Nakon odlaska pape Benedikta XVI. izabran je za 266. papu, a odlučio se za ime
Franjo. Time je postao u mnogočemu prvi:
»prvi
»
papa imenom Franjo
»prvi
»
papa isusovac
»prvi
»
papa iz Južne Amerike.
I nakon proglašenja, nastavlja živjeti po
svojim dosadašnjim navikama.
Ana Juras i Brigita Krivić, 7.a
Veliki je navijač nogometnog kluba
San Lorenzo de Almagro
41
42
Franjo naših dana
Saznali smo o papama
»Papa
»
(lat. otac, tata) naziv je za poglavara
Katoličke Crkve (također: Sveti Otac).
»Vrijeme
»
koje papa provede na čelu Crkve
naziva se pontifikatom, a njegovo prijestolje Apostolska Stolica (lat. Cathedra Petri).
»Od
» 1871. godine, papinska Apostolska palača nalazi se na Trgu sv. Petra uz vatikansku baziliku, dok je papinska katedrala bazilika sv. Ivana Lateranskog.
»Prema
»
katoličkoj tradiciji, papa je nasljednik apostola Petra, koji je bio prvi rimski
biskup i najvjerojatnije 67. godine umro
mučeničkom smrću u Rimu.
Zanimljivosti
o papama
»Papa
»
Silverije (536. – 537.) bio sin pape
Hormizde (514. – 523.) a dvojica rođene braće naslijedili su jedan drugog na Apostolskoj
stolici.
»O
» nekim papama, posebice onima iz prvih stoljeća, zna se vrlo malo ili ništa npr. o
papi Urbanu I. (222. – 230.).
»Najkraći
»
pontifikat imao je Stjepan II. koji
je 752. godine izabran za papu, ali je poslije
tri dana umro bez biskupskoga ređenja te
se ne nalazi na popisu papa. Posljednji papa
s kratkim pontifikatom (samo 33 dana) bio
je papa Ivan Pavao I., prethodnik Ivana
Pavla II.
Franjo naših dana
»Za
» svetog Petra obično se drži da je upravljao Crkvom 37 godina, a papa Ivan Pavao
II. više od 26 godina.
»Biti
»
biskupom Rima bila je vrlo zahtjevna
uloga, o čemu govori i slučaj pape Formoza
(891. – 896.) koji je tijekom svojeg pontifikata stekao veliki broj neprijatelja pa su
nakon njegove smrti bili iskopani njegovi
posmrtni ostaci i bilo mu je suđeno za brojne grijehe koje je počinio. Proglašen je krivim i odsječena su mu tri prsta te je zakopan u običan grob. Međutim, ubrzo je bio
ponovno otkopan i bačen u rijeku Tiber.
»U
» povijesti pontifikata bilo je mnogo zanimljivih ljudi. Tako je, primjerice, papa
Celestin V. (1294.), krsnog imena Pietro del
Morrone, bio pustinjak poznat po pomaganju siromašnima. Bio je toliko skroman
da je čak živio u maloj špilji. Kardinali izbornici bili su toliko ganuti tom njegovom
žrtvom da su ga dugo vremena nagovarali da se prihvati papinstva, što je na kraju i učinio, ali je kao papa proživio samo
6 mjeseci. Za razliku od njega, Španjolac,
papa Aleksandar VI., svjetovnog imena
Rodrigo de Borgia bio je bogati vinogradar
koji je kupio prijestolje, a od Apostolske
stolice napravio unosan posao. Živio je poročno i prema nekim izvorima, imao čak
devetero djece. Najpoznatiji su od njih kći
Lucrezia i sin Cesare. Po njegovoj smrti, tijelo je bilo danima nepokopano.
»U
» povijesti papinstva postojalo je i takozvano proročanstvo svetog Malahija po kojem će
posljednji papa nositi ime Petar II. To se proročanstvo nije ostvarilo obzirom da se papa
tog imena trebao izabrati na konklavi 2013.
Ana Juras i Brigita Krivić, 7.a
43
44
Portret
Ivan Kušan
(1933.-2012.)
U studenom prošle godine napustio nas je
pisac na spomen čijeg imena nam je prva
asocijacija lik Koko iz njegova najpoznatijeg romana za djecu. No, osim Koka, Ivana
Kušana pamtit ćemo kao jednog od najcjenjenijih hrvatskih pisaca i klasika dječje
književnosti.
Ovaj rođeni Sarajlija zapravo je bio akademski slikar, urednik časopisa Telegram i
Most te urednik hit-biblioteka za djecu, poput Modre laste, Smiba i Hit-juniora. Bio je redoviti profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te je prevodio s engleskog,
francuskog i ruskog jezika. Školovao se, živio
i radio u Zagrebu. Osim romana za djecu pisao
je novele, romane i drame za odrasle (Razapet
između, Zidom zazidani, Toranj, Medvedgradski
golubovi, 100 najvećih rupa). Istaknuo se i pisanjem drama, od kojih su mnoge uspješno
postavljene na kazališne daske (Svrha od slobode, Spomenik Demostenu, Ljepotica i zvijer).
Unatoč plodnom književnom radu Kušan
je ipak najpoznatiji ostao po serijalu romana
o dječaku Koku, čiji je prvi dio objavljen 1956.
godine pod naslovom Uzbuna na Zelenom vrhu.
Lik Koka Milića uzdignuo je pisca do zvjezdanih
staza, a serija romana o njemu postala je kultno
štivo generacija osnovnoškolaca. Pustolovine
nestašnog dječaka prikazane su i u romanima
Koko i duhovi, Koko u Parizu i Zagonetni dječak
koji su postali nevjerojatno omiljeni među mladim čitateljima. U njima je Kušan napravio odmak od tradicije time što je uveo krimi-fabulu i
životne likove, a živim govorom zamijenio neprirodan standardni govor.
Portret
Zagrebački redatelj i piščev sin, Daniel
Kušan, preveo je Koka i duhove na filmsko
platno 2011. godine. Film je bio najgledaniji u
Hrvatskoj te godine (više od 80 000 gledatelja) te je tako potvrdio slavu malenog junaka.
U suradnji s redateljem Draženom
Žarkovićem Daniel je ispunio očevu posljednju želju te doveo u kino drugu pustolovinu jednog od najpopularnijih likova hrvatske dječje književnosti. Zagonetni dječak, nedavno je prikazan u kinima i prošao je jednako uspješno kao prvijenac. U njemu glavni
junak, uz pomoć prijatelja Tome i Marijane,
kreće u nove pustolovine razotkrivajući dobro skrivanu tajnu novog učenika iz razreda.
Zagonetni dječak osamdesetih je bio pretvoren u uspješnu igranu seriju, baš kao i
Lažeš, Melita, roman o zgodama i nezgodama desetogodišnje djevojčice Melite. Serija za
djecu Lažeš, Melita, snimljena je 1983. godine prema istoimenom Kušanovom romanu,
koji je zajedno s redateljem serije bio i autor
scenarija.
Interes za ekranizacijom Kokovih avantura
pokazali su i Amerikanci. Tvrtka Disney htjela je otkupiti prava na Kušanove romane pod
uvjetom da književnik odustane od verzije koju je počeo pripremati sa sinom. Pisac je,
međutim, želio da njegov sin ekranizira knjige
te su zajedno krenuli u filmsku pustolovinu.
S obzirom na veliku gledanost kojom su popraćene dosadašnje ekranizacije, ne sumnjamo da će Kušanove priče i dalje puniti naše
kinodvorane.
U planu je ekranizacija romana Uzbuna na
zelenom vrhu i Ljubav i smrt, pa nam preostaje
željno iščekivati daljnje avanture našeg omiljenog junaka.
Daria Čikeš
45
46
Nezaboravno ljeto
Camp California
Nismo se ni okrenuli, a pred nama je već novo
ljeto. Premda smo još kratko u školskim klupama, radujemo se druženju s prijateljima,
kasnim buđenjima, ljenčarenju i svemu lijepom što donosi ljeto.
Sa sjetom se prisjećam prošlogodišnjih
praznika jer su bili posebni. Provela sam ih u
međunarodnom dječjem kampu California.
Službeni jezik u kampu je engleski jezik, a
mogu sudjelovati sva djeca od 7 do 17 godina.
Smjestili smo se u Pakoštanima.
Dakle, četrnaest divnih dana provela sam u
društvu 160 djece iz tridesetak zemalja širom
svijeta. Vrijeme smo provodili u različitim aktivnostima poput jedrenja, surfanja, penjanja,
zabavljanja u waterparku… Sudjelovali smo u
video produkcijama i dramama.
Meni se najviše svidjelo jedrenje i penjanje
zbog napetosti, ali i waterpark zbog zabave i
druženja.
Večernje aktivnosti su svaki put bile drugačije: egg drop (pokušaj očuvanja jajeta cijelim pri bacanju sa 6 metara), counselor makeover, capture the flag…
Kabinu sam dijelila s pet vršnjakinja i counseloricom s engleskog govornog područja
koja je brinula o nama.
Odlazili smo na izlete u središte Pakoštana
i na planinarenja u NP Paklenicu.
U kampu sam upoznala mnogo odličnih
prijatelja iz Hrvatske i svijeta, Europe, Azije i
Sjeverne Amerike.
Vrijeme provedeno u kampu bilo je za
mene divno iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Sigurna sam da ću tamo opet ljetovati.
Anđela Mia Jeličić, 7.c
Čudesni ljudi
FELIX BAUMGARTNER
Felix Baumgartner rođen je 20. travnja 1969.g.
u Salzburgu, austrijski je padobranac te BASE
skakač. Poznat je po vrlo opasnim prirodnim
akrobacijama.
Karijeru je započeo kao austrijski vojnik
koji je trenirao skakanje padobranom.
Nekoliko puta uvršten je u Guinnesovu
knjigu rekorda:
1999.je skočivši sa zgrade Petronas Towersa
(1205,5 m) u Maleziji, oborio je rekord u najvišem skakanju padobranom.
2003. postao je prva osoba koja je preletjela
preko Engleskog kanala uz pomoć posebnog
izuma- krila napravljenih od ugljena i vlakna.
Oborio je rekord u najnižem BASE skoku
kada je s 29 metara visine skočio iz ruke velikog spomenika Isusa Krista u Rio de Janeiru.
2004. postao je prva osoba koja je BASE
skokom skočila s vijadukta Milla (343 metra)
2006. postao je prva osoba koja je padobranski skočila sa zgrade Turning Torso
(776,58 metara)
U nedjelju ujutro dana 14. listopada 2012.
Felix je s 39 045 m skočio iz svoje svemirske
kapsule privezane za balon napunjen helijem.
Tim slobodnim padom oborio je rekord
Chuck Yeagera, čovjeka koji je prvi probio
zvučni zid.
Uspio je oboriti još dva rekorda: najviši slobodni pad te najviše putovanje balonom
napunjenim helijem.
Felixov povratak na Zemlju trajao je 9:09
min. Na početku pada Felix se počeo okretati oko svoje osi što je bilo vrlo loše te se cijela
Red Bull ekipa zabrinula za njegov život.
Felix se ubrzo stabilizirao te nastavio ravno
padati. Uspio je otvoriti padobran te je sigurno sletio na Zemlju.
Mirta Kardum, 6.a
Sigurno niste znali…
Felix se za skok iz svemira pripremao i
u našoj Hrvatskoj. Bio je na Velebitu gdje je
skakao u jamu Mamet sa 190 m visine. To
je bio njegov prvi skok u tamu. Za Felixovu
sigurnost zadužena je bila Hrvatska gorska
služba spašavanja.
47
48
U slobodno vrijeme
Mažoret ples
Mažoret ples nastao je spojem marširanja i plesnih pokreta. Svaka mažoretkinja ima zadatak stajati uspravno, biti nasmijana i otplesati uvježbanu koreografiju. Suci znaju biti prilično kritični na natjecanjima pa osim plesnih pokreta veliku pažnju pridaju i našem izgledu. Uvijek
moramo imati podignutu kosu, nositi
suknjice, čizme ili papučice.
Svakog ponedjeljka, srijede i petka,
kad skinem s leđa školsku torbu, pretvorim se u mažoretkinju. Plešem solo, tj.
sama izvodim koreografiju. Svoju prvu
medalju osvojila sam kad sam prvi put
plesala solo.
U klubu imamo najmlađe juniorke,
mlađe juniorke i seniorke. Najmlađe juniorke su djevojčice od 6 do 8 godina, mlađe
juniorke djevojčice od 10 do 13 godina, a
seniorke djevojke od 14 do 22 godine. Naše
seniorke plešu i sa zastavama. To je novina
koja će se tek od ove godina uvesti na natjecanja. Jako se trudimo pa se nadam da
će to potvrditi i osvojene medalje.
Karla Ujaković, 6.a
Idoli
JUSTIN BIEBER
»Tri
» puta uvršten sam u
Guinnesovu knjigu rekorda.
»Ošišao
»
sam svoju svima
prepoznatljivu kosu te
ju prodao za čak 40 000
dolara kako bih pomogao
djeci na Haitiju.
»Moj
»
zaštitni znak je
ljubičasta boja, obožavam
tenisice Supra.
»Jako
»
sam dobar u nogometu,
hokeju, a osobito u košarci.
»U
» sretnoj sam vezi s
pjevačicom i glumicom
Selenom Gomez
»Dosad
»
sam objavio šest
albuma: My world I.,
My world II., My world
complection, Never say never,
Under the Mistletoe, Believe.
»Moji
»
fanovi nazivaju
se Belieberi.
Justin Drew Bieber rođen je kišnog utorka 1.
ožujka 1994. u Stratfordu, mjestašcu pokraj
Ontaria u Kanadi.
Živio je skromno s mamom Patriciom
Lynn Malette jer su se ona i muž Jeremy razveli. Justin ima polusestru Jazmyne i polubrata Jaxona iz očeva drugog braka.
Justin bi često zarađivao novce pjevajući i
svirajući gitaru na ulici pred kazalištem.
Mama Pattie je rado snimala Justinov talent te svoje uratke objavljivala na YouTubeu
kako bi i rođaci mogli čuti i vidjeti Justinovo
pjevanje i sviranje.
Nakon nekog vremena poznati menadžer
Scooter Braun tražio je mlade talente na
YouTubeu. Pogledao je Justinove videe te se
jako zainteresirao za njega. Nazvao je Pattie
i dogovorio susret s Justinom. Zadivio ga je
Justinov glas i zanimanje za pjevanje.
Svijetom se brzo pročuo glas o mladom telentu. Za njega je čuo i Usher, poznati reper.
Poželio je surađivati s Justinom pa mu je ubrzo
postao i mentor.
Prva objavljena Justinova pjesma bila je One
Time, no pjesma koja ga je proslavila bila je
Baby, ujedno i najgledaniji spot na Youtubeu.
Njome je započela Justinova uspješna karijera.
Belieberice: Mirta Kardum i
Klara Bruna Tomić, 6.a
49
50
Mali luksuzi bez kojih ne možemo
Starke ili conversice
Prve conversice All Star nastale su davne 1917. g.
Marquis M. Convers, cijenjeni menadžer
tvornice Convers Rubber Shoe Company u
Maldenu, Massachusettsu, počeo je proizvoditi muške, ženske i dječje cipele s gumenim
oplatama. Dvije godine kasnije već je proizvodio 4 000 pari conversica dnevno.
Svoju popularnost doživjele su novim sportom, košarkom. Legendarni košarkaš Chuck
Taylor postao je zaštitno lice ove modne marke.
Osobito poznate postale su nakon Drugog
svjetskog rata te su se počele proizvoditi u različitim dizajnima.
Do 1966. Convers je nudio crnu i bijelu varijantu, a onda su uvedene nove boje kako bi
odgovarale različitim košarkaškim timovima.
Do svoje smrti 1969. u dizajniranju ovih modela sudjelovao je i sam Chuck Taylor.
U novije vrijeme starke se izrađuju i od
kože, džinsa, neke su i lakirane, iscrtane…
2003. Convers je kupila tvornica Nike, a
proizvodna je izvedena iz Amerike. Nastale
su i promjene u dizajnu od kojih je najznačajnija ta da platno tenisica više nije u dva sloja.
Razlika vrlo primjetna.
Klara Jelača i Lana Jukić Peladić, 6.a
ICe Watch
Od sunčanog sata izumljenog prije otprilike
5000 godina u Egiptu, preko vodenog sata,
pješčanog, mehaničkog pa sve do današnjih
modernih satova, nikada ni jedan sat nije izazvao toliku popularnost kao Ice Watch.
Ice Watch je belgijska marka s japanskim
Miyota mehanizmom. Izumljen je 2007. godine. Ono što ga čini jedinstvenim je veseli dizajn, veliki izbor boja, ali i kvaliteta. Ice Watch
je moderan, elegantan i zabavan. Zvijezda je
među ručnim satovima. Može se prilagoditi svakoj prilici i odjevnoj kombinaciji, šareni
su i primamljivi te svakako otežavaju izbor pri
kupnji. Sam proizvođač kaže: “Mijenjajte ih i
postat ćete kolekcionar jer jednostavno kad
ih nabavite, više nećete moći stati.”
Ice Watch je kratko na modnom nebu, ali
već je zasjao u punom sjaju. Nose ga mladi,
stariji, poznati, poslovni ljudi… Popularan je
diljem svijeta, nose ga na svim kontinentima. Fora oblici i različite boje čine ga idealnim poklonom za sve mlade i one koji se tako
osjećaju.
Lana Mrčela, 6.a
Zanimljivosti
Coca-Cola
Coca-Cola je najpopularnije gazirano piće na svijetu. Nastala je 8.5.1886., a izumio ju je dr. John
Pemberton.
Čak 97% svjetskog stanovništva prepoznaje bijelo-crveni logo Coca-Cola kompanije.
Evo nekih zanimljivosti koje niste znali o
Coca-Coli:
»Coca-Cola
»
je u sebi sazdržavala pravi kokain sve
do 1906. godine kad je zamijenjena kofeinom.
»Pila
»
se čak i u svemiru 1985. Prva limenka
Coca-Cole izumljena je baš za astronaute.
»Svaka
»
boca sadrži 37 grama šećera.
»Originalan
»
recept te tajni sastojak Coca-Cole
čuva se u Atlanti u sefu pod stalnim nadzorom.
Tajni sastojak dobio je nadimak 7X.
»Trebalo
»
bi vam 9 godina da probate svih
3500 proizvoda Coca-Cola kompanije.
»Okrhnuti
»
zub stavite u čašu kojoj se nalazi
Coca-Cola i nakon 10 dana zub će nestati.
»Iako
»
su se od prve pojave Coca-Cole na
tržištu pojavile razne imitacije sličnog okusa,
niti jedna od njih nije postigla ni približnu
popularnost originalnog napitka.
Jana Matošić, 6.a
51
52
Književni klub
A. Dorić, J. Matanović
“One misle da smo male”
Djevojka Matija živi s mamom i strogom bakom. Želja joj je pronaći tatu o kojem joj majka nikada nije ni pričala. U Zagreb poslom stiže slikar Kristijan Tomić. Ubrzo Matija od mame sazna da
joj je on otac. Matija ga silno želi upoznati pa glumeći novinarku
dolazi na njegovu izložbu i intervjuira ga. Dok se ona zbližava s
ocem ni ne sluti kako se njezina mama bori s opasnom bolešću.
Ipak, sve završava sretnim raspletom. Matijina mama se oporavi
te obnavlja odnos s Kristijanom.
Knjiga mi se jako svidjela jer nam ukazuje na to kako naizgled
i bezizlazna situacija može imati sretan kraj, bez obzira na to koliko ona teška bila.
Nenni Goleš, 6.a
Nada Mihelčić
Zeleni pas
Obiteljski odnosi i brige odrastanja zakompliciraju se još jače kad trinaestogodišnja Vlatka
upadne u probleme s drogom. Njen problem
postaje problem cijele obitelji. Kad joj nestane novaca, Vlatka bježi od kuće i počinje krasti. Obitelj ova nesreća zbližava, brinu se za nju,
no ona prekida sve kontakte s njima. Policija
je pronalazi i vraća kući, no ovisnost je jača pa
se sve ponavlja. Majka doživljava živčani slom.
Vlatku uspiju smjestiti u komunu u Španjolskoj,
bježi pa je smjeste u komunu u Hrvatskoj. Nakon
ponovnog bijega završi u zatvoru. Godinu dana
kasnije Vlatka se vrati kući. Obitelj pokušava
nastaviti s normalnim životom, no za Vlatku je
prekasno. Zaražena hepatitisom umire.
Knjiga me se jako dojmila jer je spisateljica ozbiljnu temu prilagodila dječjem jeziku. Posebno mi se svidio lik bake. Ona predstavlja vezu između starijih i mlađih u obitelji.
Svatko bi poželio takvu baku.
Vlatkin
problem svjedoči nam
o tome da se slična situacija može
dogoditi u bilo kojoj obitelji i utjecati
na svakog njezinog
člana.
Spisateljica nam
poručuje da droga
nikada nije rješenje
za probleme koji se javljaju u našim godinama.
Svojom ovisnošću upropastit ćemo svoj život
kao i živote svih članova svoje obitelji.
Književnica Nada Mihelčić već nam je poznata po lektirnom naslovu Bilješke jedne gimnazijalke. Radi u izdavačkoj kući i bavi se
prevođenjem s engleskog jezika.
Lana Mrčela, 6.a
Strip
Asterix
Božidar Golubić, učenik 5.c razreda, obožavatelj je i vrijedan skupljač stripova o Asterixu i
Obelixu.
Najstarija izdanja naslijedio je od tate, a
ona potječu iz davne 1970. i ‘71.
Asterix mu je omiljeni strip jer je duhovit te obiluje povijesnim podatcima. Najdraže
izdanje mu je Grad bogova zbog priče o
Rimljanima koji nikako ne uspijevaju posjeći
šumu jer svaku noć ponovo izraste. Drag mu
je i zbog lika Tamburixa koji je bezrazložno
uvjeren u svoj pjevački talent.
Za Asterixa kaže da mu je omiljeni lik jer je
mudar, hrabar i duhovit.
Asterix je lik serije francuskih stripova. Strip su stvorili 1959. René Goscinny
(priču) i Albert Uderzo (ilustracije). Nakon
Goscinnyjeve smrti 1977. Uderzo je nastavio
rad na stripu. Asterix je najpoznatiji francuski
strip, preveden na 77 svjetskih jezika, uključujući klasične jezike i dijalekte.
Asterix živi oko 50. godine pr.Kr. u izmišljenome selu na sjeverozapadu Galije, području današnje Bretagne u Francuskoj. Selo
Božidar Golubić
je među Galima poznato po tome što je jedino
koje još nisu osvojili Julije Cezar i rimski legionari. Stanovnici sela crpe nadljudsku snagu iz čarobnog napitka koji priprema druid
Čudomix. Selo s jedne strane okružuje ocean, a s druge strane četiri rimske utvrde, čija
je namjena paziti da Gali ne stvaraju nevolje…
Ivana Kaštelan, prof.
53
54
Mravac poliglot
Johnny Depp
John Christopher “Johnny” Depp II was born
on 9 June,1963. in Owesboro,Kentucky, USA.
He is an American actor, a producer and a
musician.
He loves tattoos, he wears crazy clothing
combinations, he plays in a band…
Depp has been nominated for Oscar three
times,and won a Golden Globe and Screen
Actors Guild Award.
He has got many friends and fans, because
he`s famous.
Johnny acted in 8 famous films: “Charlie
and the Chocolate Factory”, “Pirates of the
Caribbean”, “Edward Scissorhands”, “Rango”,
“Dead bride”, “Alice in Wonderland”, “Sleepy
Hollow” and “Once Upon a Time in Mexico.”
He has been in relationship with Vanessa
Paradis, a French singer and an actress. The
couple has two children- daughter Lily-Rose
Melody and son John “Jack” Christopher.
As a guitar player, Depp recorded a solo album, played slide guitar in Oasis song “Fade
In-Out” and the “Fade Away (Warchild
Version)”. In addition, he played acoustic guitar in the movie “Chocolate” and the soundtrack for the film “Once Upon a Time in
Mexico”.
Johnny Deep lives very busy, but also very
crazy life and these were just some facts about
him.
Sara Vješnica 5.c
Mravac poliglot
THE MOST
UNUSUAL
PARTY EVER
I was at the birthday party two weeks ago.
It was my birthday party! The party was in a
hotel under the sea surface, and there were
a lot of children there. We had a cake in the
shape of a shark who was swimming after
a man. We also had toys in the shape of dolphins, sandwiches that looked like sea horses, sea stars and sea shells. We were all dressed up like sea creatures. I was the Neptunethe god of the sea. My best friend was dressed as a lobster, and the other one went as
a killer whale. The girls were mostly dressed
as mermaids but the most beautiful mermaid
was Bridget.
It was great. We were swimming with the
dolphins and we played a game where somebody was standing on a glass platform, while
the others were trying to hit him.
My favourite game was the last one. The
reason is this: when I was on the glass platform, my friend hit me and I fell right on
Bridget. For a short second I could smell her
strawberry shampoo. She wasn’t hurt so I
don’t think she was angry.
We were very noisy and the neighbours
were really angry. In the end, my friend, the
killer whale, accidentally broke the glass wall
with his tail while he was dancing. The water
started pouring into the room and the whole
hotel had to be evacuated before it was completely flooded.
It was the best party ever!
Matija Petrić, 6. c
TEA TIME
On Monday, 15 April, the eight graders had a
tea party. It was an unusual tea party, because, as you may know, British people drink tea
at 5 o’clock in the afternoon. We felt an urgent need to drink a cup of tea in the middle
of the day-at about noon. I brought my best
(and the oldest) china and some traditional Croatian biscuits such as “Napolitanke”,
to blend the best tradition of both cultures.
Some of the students were actually surprised when they tasted their tea with milk for
the first time-they were pleasantly surprised
by the taste of it. Of course, we used only the
finest tea bags (vanilla and strawberry were
strictly forbidden!). It was a pleasant experience and a moment of relaxation and fun for
both students and their English teacher.
55
Mravac poliglot
56
Come scrivere un sms?
qnd-quando (kada) cm-come (kako) cn-con (s, sa) tt-tutto (sve)
ok-va bene (dobro) dv-dove (gdje) 6-sei (si)
Ivan: Cm stai oggi?
Danijel: Tt ok.
Ivan: Dv 6?
Danijel: Al parco cn gli amici.
Ivan: Qnd arrivi a casa?
Danijel: Alle 9.
Ivan: Ci sentiamo dopo.
Danijel: Ciao :)
Lana: Tt ok.
Darina: Dv 6?
Lana: A casa.
Darina: Cn chi 6 a casa?
Lana: Cn mamma e papà.
Darina: Ci sentiamo dopo.
Lana: Ciao :)
Darina: :)
Lara: Ciao Marta! Dv 6?
Marta: Al parco.
Lara: Cn chi 6 al parco?
Marta: Cn gli amici.
Lara: Qnd arrivi a casa?
Marta: Alle 6.
Lara: Ci sentiamo dopo.
Marta: Ciao!
Danijel Papić,7.b
Darina Benussi, 7.a
Lara Nizeteo, 7.b
Osmosmjerka
C
A
V
O
L
F
I
O
R
E
V
I
N
S
A
L
A
T
A
A
P
M
P
A
T
A
T
A
E
G
V
E
E
O
C
A
R
O
T
A
R
A
P
L
L
R
Z
U
C
C
A
A
N
E
A
L
D
A
G
L
I
O
P
E
R
N
A
U
R
A
C
A
V
O
L
O
Z
P
I
S
E
L
L
O
L
L
N
A
C
A
R
C
I
O
F
O
O
E
N
P
R
E
Z
Z
E
M
O
L
O
A
AGLIO (češnjak)
CAROTA (mrkva)
CIPOLLA (crveni luk)
CARCIOFO (artičoka)
CAVOLFIORE (cvjetača, karfiol)
CAVOLO (zelje, kupus)
INSALATA (salata)
PATATA (krumpir)
PISELLO (grašak)
MELANZANA (patlidžan)
RAVANELLO (rotkvica)
ZUCCA (bundeva, tikva)
PEPERONE (paprika)
GRAPPOLO (grozd)
PREZZEMOLO (peršin)
Lana Čeko, 7.a
Mravac poliglot
DIE SACHERTORTE
Zutaten:
»180
»
g Kochschokolade
»140
»
g Butter
»» 160 g Zucker
»8
» Eier
»10
» g Vaniliezucker
»100
»
g Aprikosenmarmelade
Für Zuckerguss
»250
»
g Kochschokolade
»120
»
g Staubzucker
»120
»
ml Wasser
»1» Löffel Butter
Sachertorte ist die bekannteste Torte aus Wien. Frank Sacher
hat die Sachertorte gemacht. Er hat diese Torte in 1832 zum ersten Mal für Graf Metternich serviert.
Das richtige Rezept ist heute noch ein strenges Geheimnis.
Ihr könnt die richtige Sachertorte nur in Wien essen.
Lea Jerković, 8.c
57
Zabavimo se
58
Križaljka
Pojas
Ukras
od malih izmeđui
kamenčića kopna
mora
Naš
poznati
otok
Labirint
Ana je počela spremati stvari za more ali nikako ne može naći svoje stvari za plažu. Pomozi joj.
Prvi čovjek
Jadransko,
Crno,
Mrtvo
Dosadan
ljetni kukac
Zagrebačka
banka
Alfred
kraće
Voće:
morganj
Strano
ime (Jan)
Alatke za
veslanje
Glasanje
psa
Znak za
Kalij
D
Spoj, USB…
Ivan kraće
Upiši N
Hun, Obar
Koja je od
srebra
Osobna
zamjenica
Upiši I, T
Alatka za
vitlanje
Mama
bez kraja
Mjesto u
gorskom
kotaru
Znak za
Iridij
V
H
A
R
M
O
N
I
K
A
C
I
I
N
S
V
A
D
O
T
I
R
O
A
R
I
L
I
F
O
T
U
N
L
C
M
A
O
B
O
R
B
E
O
O
I
F
R
U
L
A
L
A
A
F
N
R
I
I
E
NJ
A
B
I
H
O
Č
U
N
V
T
A
R
N
U
N
L
E
B
E
A
K
B
A
S
S
R
A
L
M
F
L
A
U
T
E
L
G
T
O
A
T
K
T
B
I
L
U
O
E
I
T
E
L
S
U
G
P
P
R
M
Glazbena osmosmjerka
Bas
Bubanj
Citra
Doba
Fine
Flaute
Frula
Gitara
Rješenje:
Gusle
Harfa
Harmonika
Klavir
Lira
Metalofon
Note
Oboa
Ples
Puls
Rog
Takt
Tamburica
Truba
Violina
Violončelo
———————————
Ako ispravno riješite osmosmjerku, preostala
slova dat će rješenje osmosmjerke
Impressum
MRAVAC, list učenika OŠ Manuš, Split
Broj 5, svibanj 2013.
NAKLADNIK
OŠ Manuš, Vukovarska 11, 21000 Split
GLAVNA UREDNICA I VODITELJICA
Ivana Kaštelan, prof.
UREDNIŠTVO
Božidar Golubić, Filip Avelini, Filip Lovrić (5.c)
Nenni Goleš, Mirta Kardum, Matea Gazibara,
Zorica Maroević, Jana Matošić, Lana Jukić Peladić,
Zrinka Bazina, Petra Blažević, Karla Ujaković, Klara
Jelača, Klara Bruna Tomić, Lana Mrčela (6.a)
Anđela Mia Jeličić (7.c)
Lea Jerković, Paulina Bešker (8.c)
LEKTORI
Ivana Kaštelan, Daria Čikeš, Marina Matić
LIKOVNA UREDNICA
Ana Pletikosić, prof.
FOTOGRAFIJE
učiteljice, internet
GRAFIČKA PRIPREMA
Luka i Martina Vidoš
NASLOVNICA
Ana Borozan, 5.b
NAZADNICA
Brigita Krivić, 7.a
TISAK
Školska knjiga, Zagreb
NAKLADA
1000 primjeraka
WEB
http://www.os-manus-st.skole.hr/
www.os-manus-st.skole.hr