geodezija od mesopotamije do globalnog geodetskog

Transcription

Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
132
UDK 528.2:908:94(3/4/9/32)
Pregledni rad
GEODEZIJA OD MESOPOTAMIJE DO GLOBALNOG
GEODETSKOG OPAŽAČKOG SISTEMA
GEODESY FROM MESOPOTAMIE TO GLOBAL GEODETIC OBSERVING
SYSTEM
Medžida Mulić, Esad Vrce, Džanina Omićević, Eldin Đonlagić
SAŽETAK
ABSTRACT
Tokom šest milenijuma postojanja
civilizacije na Zemlji, geodetske tehnike su
doživjele teško sagledive promjene.
Definicija i uloga geodezije su se mijenjale
u skladu s tim promijenila. Geodezija
(viša) je evoluirala od svoje originalne
klasične definicije da „proučava kretanja
nebeskih tijela, oblik i dimenzije Zemlje“ u
„znanost koja osim naprijed rečenog,
proučava njene promjene i kompleksne
dinamičke procese, koji djeluju unutar
Zemlje, na njenoj površini i iznad njene
površine, kao i u svemiru koji je okružuje.
Rad
predstavlja
detaljan
pregled
geodetskih tehnika, instrumenata, katastra
i kartografije kod starih civilizacija:
Mesopotamije, starog Egipta, antičke
Grčke, starog Rima, pa sve do Evropljana,
između 17. stoljeća do modernog doba.
Posebno su opisani geodetski radovi u
Bosni i Hercegovini, od doba osmanlija,
austro-ugarskog premjera, do savremenih
dostignuća u polju premjera i primjene
satelitskih modernih tehnika. Globalni
geodetski opažački sistem-GGOS, glavna
komponenta Internacionalne asocijacije za
geodeziju, kao projekat za buduće
generacije geodeta, opisan je na kraju.
During the six millennia of the existence of
the civilization on the Earth, surveying
techniques have been experienced difficult
foreseeable changes. The definition and
role of geodesy have been changing
accordingly. Geodesy has evolved from its
original classic definition that "studying
the movements of celestial bodies, the
shape and dimensions of the Earth" in the
"science which, beside it noted above,
studies its changes and complex dynamic
processes that ongoing inside the Earth, on
the surface, above its surfaces, and
evironment. The paper is overview of the
geodetic techniques and the surveying
instruments, cadastre and cartography in
the ancien civilizations: Mesopotamia,
ancient Egypt, antic Greece, ancient Rome,
to the Europeans, from the 17th century to
modern times. A detailed description
devoted to surveying and geodetic works in
Bosnia and Herzegovina, from the time of
Ottoman Empire, through the AustroHungarian survey, to the modern
achievements Global Geodetic Observing
System-GGOS, the main component of the
International Association of Geodesy
described at the end.
Ključne riječi: geodetska mjerenja starih
civilizacija, moderne geodetske mreže,
GNSS, GGOS
Keywords:
Surveying
of
civilisations,
state-of-art
networks, GNSS, GGOS
ancient
geodetic
Mulić,
M
M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đon
nlagić, E.: Geodezijaa od Mesopotamije ddo Globalnog
geodetskog
g
opažačkoog sistema
133
1.. UVOD
Historija razvoja geodetske profeesije pokazuje kaako je upravo onna oslikavala staanje kulturnog,
fillozofskog, znannstveog i tehno
ološkog nivoa razvijenosti druuštva i društveenih odnosa u
po
osmatranom perriodu, (Frankić i dr., 2011; Maacarol, 1960). Sam početak geoodetske prakse
teško je vremenskki ustanoviti, alii je očito vezan za rani stadij rrazvoja čovjeka u kojem je on
po
ostao svjestan ppotrebe da prošširi djelovanje izvan
i
svog bliskkog okruženja, kad je počeo
zaapažati stvari okoo sebe i kad ih jee trebao samom sebi objasniti.
Čo
ovjek je vjerojaatno počeo prav
viti prve „karte“ kad se počeo zznačajnije udaljavati od svoje
naastambe. Mjerennja su, naravno, nastala
n
kasnije. Najstariji pisanii tragovi i karte napravljene na
gllinenim pločamaa, kao što svjedočče arheološki arttifakti, datiraju još iz stare Mesoopotamije.
Fiilozofska pitanjaa oblika i dimen
nzija Zemlje, kaoo i svijeta koji jje okruživao ljuude, bila su dio
no
ormalnog razvojja misli u starim
m civilizacijamaa, koje su se razzvile na teritorij
ijama današnje
Kine,
K
Mesopotam
mije, starog Egiptta, antičke Grčkee, starog Rima, iitd. Međutim, u Evropi
E
je tek u
17
7. stoljeću geodeezija dobila oblik
k moderne znanoosti kakvu danass poznajemo.
Po
oznato je da se kartografija, kao
o grana geodeziije, uglavnom raazvila radi osvajjačkih i vojnih
ciljeva. Kao što jee naprijed rečeno
o, organiziranosst društvene zajeednice i nivo razvijenosti njene
tehnologije se oggleda u nivou razvijenosti
r
geodezije/kartografi
fije. Prve karte bile su crtane
ru
ukom, bez precciznih mjerenja i predstavljale su uglavnom nepovezane crtteže pojedinih
dij
ijelova teritorija. Mogle su posllužiti različitim svrhama: od puutokaza vojnicim
ma, putnicima,
trg
govcima, glasniccima, i slično.
Da se kojim slučaajem spoznaje o svijetu koji nass okružuje nije rrazvila, čovječannstvo bi možda
po
osmatralo svijet kao što ga pok
kazuju karte na slici
s
1, koje su vvjerovatno crtanne po uzoru na
naajstariju babilonnsku glinenu karrtu svijeta, pokaazanu na slici 22, koja simboliččki predstavlja
sv
vijet okružen voddom, s Mesopotaamijom u centru svijeta, prema m
mitu o stvaranju (Leick, 2002).
Slika 1: Rekonstrukcija karatta svijeta koje suu nacrtali antičkii filozofi iz petogg i četvrtog
stooljeća p.n.e:prem
ma Anaksimanderu i Hekatiju iz M
Mileta, (URL 1)
134
1.1. Mesopotamija, kolijevka civilizacije Historičari tradicionalno smatraju Mesopotamiju kolijevkom civilizacije Bliskog istoka.
Arheološke iskopine kazuju da se u Mesopotamiji razvila civilizacija koja je ostavila
čovječanstvu kulturno i tehničko naslijeđe u mnogim tehničkim granama. U Mesopotamiji su
razvijeni prvi geodetski mjerni instrumenti, poznavali su astronomiju i matematiku, sastavili
kalendar s 365 dana u godini, osmislili podjelu dana na 24 sata. Od njih baštinimo podjelu
kruga na 360 stepeni, stepen na 60 minuta, minutu na 60 sekundi. Spoznaje iz astronomije i
geodezije pomogle su da ostvare tehnička dostignuća u arhitekturi i agronomiji, imali su
razvijen sistem za irigaciju, izgrađene kanale za navodnjavanje, brane, vodovode, popločane
ulice, itd.
Najstarija poznata karta svijeta, izrađena na pečenoj glinenoj ploči, predstavlja svijet kao ravni
disk, s Mesopotamijom u sredini, i okeanom koji ga okružuje. Više o glinenim kartama u
(Nemet-Nejan, 1998, str. 93-97). Britanski nacionalni muzej čuva glinenu Babilonsku kartu,
koja je pokazana na slici 2. Kartu su otkrili britanski arheolozi početkom devetnaestog stoljeća,
ali su to objavili skoro 90 godina poslije. Otkriće artifakta kao što je babilonska karta svijeta,
može dati odgovore na mnoga pitanja o starim narodima i civilizacijama, načinu življenja, način
na koji su shvatali svijet, ali i otvoriti nova pitanja.
Mesopotamija je zauzimala teritorij plodne ravnice između rijeka Tigrisa i Eufrata (prema
starom armenskom jeziku zvala se Beth-Nahrin, što znači Kuća dviju rijeka), tj. na teritoriji
koju danas zauzimaju države Irak i Sirija, ali i puno šire. Tokom mesopotamske historije
postojale su različite države ili države-gradovi, u različitim epohama: Sumer, Babilon, Asirija,
Akad, Perzija,… . U Mesopotamskoj kulturi razvio se točak, plug, itd. Prvo klinasto pismo
datira iz sumerskog perioda oko 3200 g.p.n.e.
Znanstvenici današnjice, arheolozi, historičari, umjetnici, i drugi, dižu svoj glas protiv
uništavanja svjetske baštine na Bliskom Istoku, koja se u raznim razmacima događaju tokom
zadnjih decenija u Iraku i Siriji. U avionskim i drugim bombardiranjima, nestaju glinene ploče
sa zapisima koji nam mogu pomoći da saznamo više o civilizacijama koje su živjele u tim
predjelima planete, a nestajale su na nama nepoznat način nestajale s lica Zemlje.
Slika 2: Babilonska glinena ploča iz šestog stoljeća p.n.e., koja predstavlja kartu svijeta, na
kojoj su predstavljene države i gradovi i planine u Mesopotaniji: fotografija ploče izložene u
Državnom britanskom muzeju i grafička interpretacije karte i njena umjetnička predstava.
(URL1, URL2 i URL3)
135
Prema arheološkim artifaktima prvo geodetsko pozicioniranje urađeno je upravo u
Mesopotamiji. U Mesopotamiji su pronađene glinene ploče na kojima su zabilježene granice
parcela koje su bile potrebne za poljoprivredu, koja je bila dobro razvijena. Na pločama su bili
zabilježeni kanali za navodnjavanje s dvije linije, između kojih je bila valovita linija, najstariji
topografski znakovi, i dodatno, da razbije svaku sumnju bilo je napisano kanal. Na osnovu skica
parcela ustanovili su katastar, ali nisu imali matematičku osnovu premjera.
Međutim, neophodno je naglasiti da su prije više od četiri hiljade godina stari Egipćani pri
gradnji piramida pokazali osim poznavanja matematike i geometrije, dobro poznavanje mjernih
tehnika i razvijene mjerne instrumente, te postigli čudo graditeljske i mjerne kulture. Postoji
malo sačuvanih artifakata koji svjedoče o tom vremena. Vjerojatno je požar, koji se desio 642.
godine, u legendarnoj biblioteci u Aleksandriji, kosmopolitskom centru nauke tog vremena,
nepovratno odnio činjenice i spoznaje koje su skupljali mislioci kao što su: Aristotel, Platon,
Arhimed, Eratosten, Heron, i Klaudio Ptolemej, a koji su svoja znanja temeljili na znanju i
iskustvima Starog Egipta i njihovom poznavanju matematike/geometrije, kartografisanja i
geodetskih mjerenja.
1.2. Geodetska mjerenja u Starom Egiptu i drugim drevnim civilizacijama
Geodetska mjerenja primjenjivana u Starom Egiptu, u mnogim aspektima imaju zapanjujuću
sličnost s principima i tehnikama koje se primjenjuju danas. Simetrija i proporcije građevina iz
tog vremena svjedoče o vještinama i sposobnostima starih geodeta, a potreba za njihovim
„uslugama i servisima“ bila je posljedica razvijenog i civiliziranog društva. Obrazovanje i
opismenjavanje u Starom Egiptu je bila privilegija samo djece iz najviše klase.
Obrazovanjem su postajali Pisari koji su se smatrali specijalnom klasom ljudi, koji su održavali
red u društvu i vodili birokraciju. Najbolji među Pisarima su imali praktično i matematičko
obrazovanje za kontrolu geodetskih mjerenja, a koja su se radila u svrhu: mjerenje zemljišta i
računanje površina, obnavljanje i kontrolu granica parcela, računanje poreza, kontrole mjerenje
pri gradnji piramida, planiranja, iskolčavanju i gradnji gradova i sela.
Geometrija se u Starom Egiptu razvila iz nasušne potrebe da se ovlada problemima mjerenja
zemljišta i iskolčavanja parcela, te da se razviju tehnike mjerenja zemljišta. Značenje riječi
geometrija to i pokazuje: geo-zemlja, metris-mjeriti. Riječ geodezija (geo-zemlja, desis-dijeliti)
nastala je iz potrebe da se nakon godišnjih poplava rijeke Nila, u slučaju uništavanja kamenom
obilježenih granica parcela, zemljište nanovo podijeli, tj. da se rekonstruiraju granice posjeda.
Moderna razmatranja arheoloških artifakata iz tog vremena kao i primjena novih geodetskih
metoda, npr. laserskog skeniranja, za istraživanje arheoloških iskopina (Heinz i Müller, 2005;
Böhler i dr., 2001), indiciraju da su stari Egipćani razvili matematičku osnovu premjera, te da
su imali precizno definiran visinski sistem. Godišnje plavljenje Nila imalo je jak utjecaj na život
Egipćana, jer se često dešavalo da se promijene oblik i dimenzije parcela uz obale rijeke, ili su
pak nestajale kamene oznake kojima su obilježavali granice posjeda. Geodeti su morali ponovo
mjeriti zemljište ili po potrebi premještati kamene oznake, kako bi se riješili problemi između
susjeda.
U geodetskoj zajednici današnjice ponovo se proučavaju stanja mjernog pribora i geodetskih
tehnika drevnih civilizacija, te organiziraju specijalni studijski programi, koji se bave ovom
zanimljivom materijom, te na ovu temu organiziraju međunarodni simpozijuma i seminara.
136
Važno je dati uvid u pravni aspekt geodetskih mjerenja u Starom Egiptu, jer su upravo oni prvi
u pisanoj historiji razvili sistem vlasništva nad zemljištem i njegovu registraciju, preteču
modernog katastra.
1.2.1. Pravni aspekt geodetskih mjerenja i instrumenti u starom Egiptu
Arheološke iskopine indiciraju da su Stari Egipćani imali registraciju zemljišta čak 3000.
godine p.n.e. (URL4) Budući su bili veoma napredna civilizacija, Stari Egipćani su razvili
dobar sistem administriranja zemljišta, a sve u cilju pravilnog obračunavanja poreza. Ovo nije
bilo nimalo jednostavno zbog stalnih promjena na zemljištu, koje su nastajale nakon godišnjih
poplava Nila. Zadatak geodeta je bio da mjere svaku parcelu jednom godišnje. Granice parcela
obilježavane su kamenom, na kojem su se pravile zabilješke, kao što je pokazano na slici 3.
Također su se izdavali pisani dokumenti na ime vlasnika s opisom granica posjeda, što je slično
kasnijim „tapijama“ iz osmanskog perioda kasnije historije ili zemljišno-knjižni izvadak i
posjedovni list današnjice. Vodile su se zabilješke o položaju granica parcela s opisom terenskih
mjerenja u specijaliziranim geodetskim oficijelnim „institucijama“ za geodeziju koje bi
odgovarale današnjim ministarstvima. Zabilješke su obično pravljene na papirusima. Uglavnom
se može konstatirati da papirusi nisu sačuvani do današnjih dana, ali srećom postoje bilješke na
zidovima grobnica i hramova. Potreba za geodetima u Starom Egiptu je dakle bila posljedica
razvijenosti civilizacije i društvenih odnosa.
Slika 3: Geodeta provjerava zapisane podatke na međnom kamenu, lijevo. Desno je crtež sa
zida grobnice Djeserkeresonb-a koji je bio poznati staroegipatski geodeta, pisar, računovođa,
blagajnik i svećenik Amunov, (oko 1400-1390. g.p.n.e.). Pokazan je kao centralna figura u sceni
mjerenja dužina pomoću konopca. (URL 4)
Arheološke iskopine dale su artifakte kao što su papirusi i hijeroglifi koji svjedoče o korištenju
pretečâ današnjih instrumenata i pribora za geodetska mjerenja: viska, konopaca i štapova za
mjerenje dužina, instrumenata za viziranje, obilježavanje i produživanje pravaca, te instrumenta
za niveliranje. Postoje dobro očuvani artifakti koji svjedoče o dobro definiranim standardima za
137
mjerne jedinice dužina. Etalone (štapove) su čuvali u faraonovim riznicama kao najveće blago,
slika 4.
Slika 4: Drveni štap kao mjerni instrument za mjerenje dužine u starom Egiptu (URL5)
Slika 5: Geodeti mjere dužine razvlačenjem kalibriranih konopaca, na žitnom polju za obračun
poreza. Scena na zidu grobnice Manna, 1400–1352 g.p.n.e., Gornji Egipat, Theba.
(URL6; Brock, 2004, str. 4; Paulson, 2005, str.4)
Mjerne instrumente, često u kombinaciji s viskom, koristili su za astronomiju1, navigaciju2,
geodetska mjerenja i građenje. Slika 6 pokazuje crteže instrumenta „merchet“ i „groma“3 te
instrumenta za niveliranje u obliku slova A, kao i korištenje viskova i trokutova. Osim
fantastičnih razultata postignutih u orijentaciji građevina u pravcu sjevera i gradnji simetričnih
piramida, na idealno horizontalnom platou, ali je podloga na kojoj je izgrađena piramida
pokazuje da su dobro poznavali geomehaniku. Staroegipćani su se također iskazali u vještom
planiranju i izgradnji gradova i sela. Pored poznate je činjenice da su u starom Egiptu svake
godine obilježavali nanovo parcele poslije plavljenja Nila, ili da su iskolčavali pravougaone
granice parcela, iskolčavali su kanale za navodnjavanje. Prizori koji oslikavaju mjerenje
zemljišta u cilju ustanovljenja evidencije radi prikupljanja poreza su bili česti u grobnicama
starih Egipćana, (slika 5). U starom Egiptu su imali razvijene metode za mjerenje dužina
pomoću konopaca koji su bili kalibrirani. Manje jedinice na konopcu obilježavali su čvorovima,
1 U jednom napisu na zidu se kazuje da je kralj (faraon) predvodio astronomska mjerenja (bar formalno) i na istom
mjestu se opisuje način viziranja zvjezde Polare i mjerenje azimuta.
2 Stari Egipćani su ustanovili principe navigacije opažanjem nebeskih tijela.
3 Pri iskopavanju Pompeja 1912. godine pronađen je primjerak instrumenta za mjerenje uglova groma, izrađenog od
čelika, s viskom od bronze, a pretpostavlja se da je služio za iskolčavanje pravih uglova, (Wallis, 2005).
138
ali su dužine mjerili i štapovima (slika 4). Važno je naglasiti da su već u to vrijeme, kako je već
rečeno ranije, postojali standardi za mjerne jedinica dužine. (Brock, 2004, str. 4; Paulson, 2005,
str. 4)
Slika 6: Instrumenti „merchet“ i „groma“ i instrument za niveliranje u obliku slova A, (URL 7)
Dobro poznata gradusna mjerenja, koje je u trećem stojeću prije nove ere uradio Eratosten,
upravitelj slavne biblioteke u Aleksandriji, po meridijanskom luku između Aleksandrije i Siene
(današnjeg Asuana) u cilju određivanja dimenzija Zemlje, priskrbilo mu je laskavu titulu „oca
geodezije“. Prema (Ewing i Mitchell, 1970, str. 3), Eratosten je izračunao radijus Zemlje za
16% veći od danas poznatih vrijedosti.
Međutim, u svjetlu promišljanja i preračunavanjima iznesenim u (Lelgemann, 2004), Eratosten
je ustvari dobio vrijednosti dimenzija Zemlje veoma bliske onim kojim danas raspolažemo.
Eratostenovi vrlo dobri rezultati nisu prema Lelgemann-u slučajna, kao što se često u moderno
doba misli, nego su rezultat dobro osmišljenog modela i pažljivih opažanja. Veoma skupa
gradusna mjerenja platila je država jer im je trebala karta za tačnu navigaciju, iz vrlo praktičnih
razloga a koja vrijede i danas. Lelgemann argumentira činjenice da je Eratosten izvršio mjerenja
traverzama ili triangulacijom, slično onim metodama koje je Snelijus primijenio u Evropi u 17.
stoljeću!
Čudesno slikoviti artefakti na zidovima El Harnak svjedoče o bogatstvima koje su faraonu
donijeli s pomorskog putovanja u zemlju Punt, što uveliko opravdava investiranje u geodetska
mjerenja i kartografisanje. Kartu koja je nastala u antičko doba pod nazivom “Oikumene”,
Eratosten je nacrtao na osnovu svojih mjerenja i informacija koje je o Aziji dobio iz zapisa
Aleksandra Velikog, (Lelgemann, 2004, str.8). Eratosten je u 220. g.p.n.e. geodetskim
metodama dokazao činjenicu, čak sedamnaest stoljeća prije nego je Kolumbo smatrao da
Zemlja ima sferni oblik, i to osamnaest stoljeća prije nego je Magelan oplovio Zemlju i dokazao
isto.
139
Slika 7: Rekonstrukcija Eratostenove karta poznatog svijeta u drugom stoljeću p.n.e. (Diks,
2008)
Međutim, original Eratostenove karte nije pronađen, ali je napravljeno nekoliko rekonstrukcija
na osnovu pronađenih fragmenata „Geografije“ koju je Eratosten napisao u tri toma, kao i
prema „Geografiji“ koju je napisao njegov sljedbenik, grčki geograf Strabo, koji je citirao
Eratostena. (Diks, 2008) Eratostenova karta uveliko prevazilazi dotadašnja djela antičke
kartografije i geografije.
Eratosten je na prvi put u historiji na karti ucrtao meridijane i paralele, kao što pokazuje slika 7,
a nazive mjesta je upisao vjerovatno prema opisima vojskovođe Aleksandra Makedonskog i
informacijama koje je prikupljao od drugih putnika po Aziji kao i iz biblioteke čiji je bio
upravitelj. Karta obiluje geografskim i etnografskim podacima predjela Azije i Sredozemlja.
Podaci sadrže informacije iz kontinentalnih dijelova Evrope i Azije. Za određivanje dužine do
rijeka Eufrata, Indus i Gang refererirao se na zapise o dužini putovanja koje su za Aleksandra
Makedonskog prikupili i zapisivali bematisti (zaduženi za mjerenje dužine brojanjem koraka
i/ili korištenjem odometara), navigatori i Aleksandrov inžinjer Aristobulus na putu od Indije do
Persijskog zaljeva.
Nema sumnje da su poznati grčki matematičari Thales i Pitagora putovali u Egipat i Babilon da
uče od onih koji su konkretnim projektima primjenjivali matematičke, naročito geometrijske
aplikacije.
140
1.3. Geodetska mjerenja u Staroj Grčkoj i Rimskom carstvu
Grčki historičar Herodotus (oko 450. g. p.n.e.) je zabilježio da su Grci usvojili mnoga egipatska
računanja i tehnike mjerenja. Usvojena znanja su modificirali i razvili, te primijenili za svoj
sofisticirani napredak. Poznata su gradusna mjerenja koja je napravio Poseidonius (13550.g.p.n.e), određujući dužinu između Aleksandrije i otoka Rodos, na osnovu vremena
putovanja broda između ova dva mjesta. Zemljin radijus koji je odredio bio je za oko 11% veći
od realnog, (Ewing i Mitchell, 1970, str. 3).
Slika 8: Dioptra, grčki mjerni instrument-preteča teodolita. (URL 9)
Međutim, novije spoznaje (Sidoli, 2005; 2011) govore da je grčki pronalazač Heron, pomoću
instrumenta dioptra, primjenom metoda sferne astronomije i simultanim opažanjima lunarne
eklipse, odredio udaljenost između ova dva grada. Grčke metode mjerenja su naslijedili
Rimljani, čije su procedure mjerenja i računanja zabilježene i publicirane pod naslovom
„Corpus Agrimensorum“. Rimski mjerni instrumenti su pronađeni 1912. godine u arheološkim
iskopinama Pompeja, koji su doživjeli kataklizmu 27. avgusta 79. godine. Pronađen je
primjerak instrumenta za mjerenje uglova groma, izrađenog od čelika, s viskom od bronze, a
pretpostavlja se da je služio za iskolčavanje pravih uglova, (Wallis, 2005).
Prvi mjerni instrument za mjerenje horizontalnih i vertikalnih uglova, koji se može smatrati
pretečom teodolita je dioptra. Instrument se koristio u staroj Grčkoj, vjerovatno oko 150 godina
prije nove ere. Crtež na slici 8 pokazuje model napravljen prema Heronovom opisu, (Wallis,
2005, str. 3). Ptolomej, (85-165. g.n.e.) grčki astronom, je napravio astronomska mjerenja
instrumentom „triquetrum“ koji je stajao na tronošcu. Instrumentom su mjereni zenitni uglovi.
Prvi „džepni“ instrument za navigaciju je bio astrolab čiji je princip bio poznat u Grčkoj prije
150 g.p.n.e., a vjerojatno su ga ranije koristili i stari Egipćani za navigaciju, koji su ustanovili
141
temelje ove stare tehničke discipline, koja danas uz razvoj satelitske tehnike doživljava puni
procvat.
Iako je malo poznato o starim Grčkim geodetima i poslovima koje su morali uraditi za
realizaciju zapanjujućih građevina koji su ostali da svjedoče o ovoj velikoj drevnoj civilizaciji,
spominju se ovdje dva imena zbog njihovih profesionalnih podviga. Drevni Grčki geodeta
Eupalinos iz Megara konstruisao je prvi akvadukt na otoku Samos, oko 625. g. p. n.e., 1036 m
dug, na visini 55 m iznad nivoa mora, 180 m ispod vrha planine, dimenzije pofila 1.8 x1.8 m.
(URL 10). Tunel je kopan s obje strane planine. Voda za piće stizala je u grad snabdjevajući
domove, fontane na gradskim trgovima, javne česme i kupatila, i prolazila u luku. Historičar
Heradotus ovaj projekt opisuje kao najznačajnije tehničko dostignuće antičke Grčke. Drugi
slavni antički geodeta Hipodamus je zapamćen po umijeću planiranja gradova s poznatim
ortogonalnim dizajnom ulica, malim i velikim trgovima.
Slika 9: Transport preteče nivelira “chorobate” i mjerne letve, lijevo. (URL 11); Bronzana
statua Rimljanina koji mjeri gromom, napravljena prema ostacima iz Pompeja, desno. (URL
12)
Grčki mislioci, kojim čovječanstvo duguje mnoga pravila i teoreme iz geometrije,
trigonometrije, sferne trigonometrije, mehanike, geografije, itd., baštinili su znanje i iskustvo
starih Egipćana, ali su svoje znanje prenosili Rimljanima, a ovi su dalje razvili vještine
mjerenja. Rimski geodetski inžinjeri su imali važnu ulogu u planiranju i izgradnji izvanrednih
arhitektonskih i građevinskih projekata. Ortogonalno planirani i izgrađeni gradovi, putevi
izgrađeni kao prave linije, kojeg su pratili kanali, izgrađeni su kroz cijelo carstvo, kao i
akvadukti, impresivni su po svom dizajnu i funkcionalnosti, a svjedoče o sposobnostima svojih
graditelja. Stari Rimljani su izgradili jedanaest velikih akvadukta od kojih su četiri snabdijevali
grad Rim, koji je imao kanalizaciju koja je odvođena u rijeku Tiber. Za geodetska mjerenja
koristili su instrumente gromu, dioptru i instrument koji su razvili za niveliranje i izgradnju
akvadukta, kojeg su nazivali „chorobate“. Navest će se samo jedno ime iz ovog perioda,
Heronovog suvremenika, Frontinus, kontrolora akvadukta, (curator aquarum), koji je izumio
libelu.
142
Stari Rimljani su razvili princip i tehniku koju danas nazivamo geometrijskim i
trigonometrijskim nivelmanom, koristili su nivelmanske letve u kombinaciji chorobate, i dioptre
s libelom, malo poznati instrument libra i hodometar. Detaljnije o instrumentima, metodama i
tehnikama te vještinama geodeta iz drevnih civilizacija, mogu se naći u (Lewis, 2001; Evance,
1998).
Djela rimskih geodeta svjedočanstva su veličanstvenosti njihovog društva i njihove profesije.
Međutim, nakon pada rimskog carstva, slijede stoljeća bez napretka, te zbog crkvenih dogmi
nije bilo razvijanja značajnih znanstvenih misli u Evropi. Primat u razvoju istraživanja preuzeli
su Arapi.
1.4. Geodetska mjerenja u srednjem vijeku kod Arapa, Kineza i drugih
naroda
Kinezi su u osmom stoljeću oko 725. godine uradili gradusna mjerenja pod vođstvom
budističkog monaha I-Hsinga. Obavili su astronomska opažanja nad lukom dugim 5000 km, na
114° meridijanu. Rezultat mjerenja je da su odredili radijus Zemlje kao 56 7000 km, (Smith,
1997, str. 14). Arapi su u srednjem vijeku radili napredna istraživanja u oblasti astronomije,
matematike/geometrije, trigonometrije, mehanike itd. Često se u literaturi period između 8-13
stoljeća naziva zlatnim dobom islamske civilizacije, u kojem su arapski geodeti razvili ili
usavršili različite mjerne instrumente uključujući precizni nivelir, rotirajuću alhidadu, astrolab4.
Prvi katastar koji se kao institucija zasnivao na islamskom pravu, osnovao je u sedmom stoljeću
Muhammed s.a.v.s. Najpoznatije arapsko gradusno mjerenje urađeno je 827. godine pod
pokroviteljstvom kalife Abdulaha Al-Mamuna, koji je angažirao svoje astronome i geodete da
mjere uglove (s značajno boljom tačnošću od predhodnika) i dužine četiri meridijanska luka u
okolini Bagdada i Raqqah-a. Geodetske ekipe su se udaljavale od određene startne tačke,
mjereći ka sjeveru i jugu, sve dok se vertikalni ugao ka Polarnici (ili polarnoj zvijezdi) nije
promijenio za 1°.
Različiti izvori o načinu mjerenja dužine luka meridijana nisu usaglašeni. Prema (Smith, 1997,
str. 15) dužine su mjerene dugim konopcima s čvorovima, dok (Ewing i Mitchel, 1970, str. 3)
smatra da su koristili drvene štapove za mjerenje dužina. Dužine su zabilježene u arapskim
miljama, i usvojena mjerena vrijednost je za 1° bila 562/3 milja. Usvojena konverzija odgovara
vrijednosti 111,073 m, što daje obim Zemlje jednak 39 986 km, (Smith, 1997, str. 15), a što je
za 3,6 % veće od danas poznatih podataka, (Ewing i Mitchel, 1970, str.3).
Kao ilustracija će se pokazati samo isječak poznate karte5 koja pokazuje relativno visok nivo
kartografskog umijeća Arapa na početku dvanaestog stoljeća. Karta na slici 10 je napravljena
bez preciznih geodetskih mjerenja, ali predstavlja kartografsko remek djelo svog vremena,
imajući u vidu tehniku i tehnologiju izrade, a predstavlja jednu od najstarijih karata svijeta, koji
je napravio arapski kartograf i geograf Idrisi, Abu Abd Alahh Muhammed (1099 -1164).
Original karte bio je dimenzija 3,42 x 1,48 m, a poslije su od nje izrađene kopije na srebrenim
pločama. Danas postoje samo kopije. Svi natpisi na originalu su na arapskom jeziku, te postoje
4
Današnji geodeti u svakodnevnom stručnom jeziku koriste arapske termine za različite geodetske pojmove, kao:
alhidada, zenit, nadir, azimut, itd.
143
poteškoće s čitanjem u Evropi.6 Karta je orijentirana po arapskom običaju, sjever prema dole,
(Novak i dr. 2005, str.134).
Postoje historijske pretpostavke da je Kolumbo na čuvenom „putovanju u Indiju“, na kojem je
otkrio novi kontinent, koristio Al-Mamunove rezultate. Pretpostavka je da je Kolumbo ove
dimenzije Zemlje računao zabunom u rimskim umjesto arapskim miljama, što je obim Zemlje,
odnosno put plovidbe prikazalo za 25% kraćim, (Smith, 1997, str. 15). U srednjovjekovnoj
Evropi nije bilo razmatranja oblika i dimenzija Zemlje, niti je postojao katastar zemljišta.
1.5. Razvoj znanosti i geodetske teorije i prakse u zapadnom svijetu i
osmanlijskoj Turskoj
U 16. i 17. stoljeću dolazi napokon do razvoja znanosti u Evropi, ali je tek razvoj teleskopa,
termometra, barometra te tehnika računanja kao i pojave logaritamskih te trigonometrijskih
tablica7 utrao put za uvođenje i razvoj triangulacije. Tek je dakle na početku modernog doba,
Francuz Fernel 1525. godine koristeći instrument kvadrant, opažao astronomsku širinu Pariza i
Amienusa. Dužinu luka je dobio iz broja obrtaja točkova vagona. Godine 1533. Gemma Frisius
je objavio principe triangulacije, ali je tek Tiho Brahe, potkraj šesnaestog stoljeća, razvio
tehniku opažanja, a realizaciju terenskih triangulacijskih mjerenja napravio je 1620. godine
Willibrord Snelius (Smith, 1999, str.17). Slijedila su mjerenja Casinija, Picarda, Mopertija i
drugih, u cilju dokazivanja Njutnove teorije da je Zemlja spljoštena na polovima. Kasnije,
1750-1753.g., Ruđer Bošković je izmjerio luk meridijana između Rima i Riminija da bi
dokazao da svi meridijani na Zemlji nisu jednake dužine, (Muminagić, 1981, str. 7-8).
Vrijedan primjerak karte koja pripada zbirci bogate biblioteke Topkapy muzeja u Istanbulu,
koje pokazuju visok domet turske kartografije i posebno autora Pirija Reis-a, (Hadjdji
Muhyddin Piri, 1465-1554.g.). Piri Reis je napravio dvije karte svijeta, i poznatu knjigu o
plovidbi-Kitab-i Bahriye. Jedna verzija atlasa čuva se u biblioteci Suleymaniye, Ayasofya, u
Istambulu pod signaturom br. 2612, (Novak i Mlinarić., 2005, str. 331-365). Ova karta nije
rezultat geodetskih mjerenja nego ju je autor kompilirao na osnovu 28 drugih karata, iz ranijih
epoha.
Postoji veliki broj zanimljivih kartografskih prikaza, (napravljenih kao skica ili slika) iz
osmanskog perioda koje prikazuju pojedine gradove ili dijelove bosanske države, ali su sve te
karte nepovezane, pravljene kao kartografsko-umjetničko djelo vještih pojedinaca ili
putopisaca. Nedostatak svih tih skica/karata ili slika/karata općenito je što nisu pravljene u
jedinstvenom koordinatnom sistemu, nisu pravljene u mjerilu i ne pridržavaju se pravila
modernih kartografskih projekcija, što se kao redovna praksa uvodi tek početkom XVIII
stoljeća, dok su se ranije pojedini dijelovi Zemlje predstavljali često perspektivno i „od oka“.
Otomanska imperija, nije imala geodetski premjer teritorije ali slika br. 12a pokazuje plan
Istambula unutar gradskih zidina, iz 1533. godine, autora Matrakçi Nasuha, (Biyik i Yavuz,
6
Investitor ili mecena, bio je kralj Roger II, iz Palerma na Siciliji. Karta je završena 1154.godine, i u čast mecene
nazvana Tabula Rogeriana. Uz kartu je El Idrisi napisao i propratni komentar-Kitabi al Rogerina.
7
Logaritamske i trigonometrijske tablice su vjerovatno preuzeli od Arapa, koje su evropljani zvali Saracenima. Poznate
su Saracenove tablice, koje su se koristile u geodeziji i građevinarstvu sve do vremena masovne primjene elektronskih
kalkulatora i kompjutera.
144
1
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić,
Đ
E.: Geodeezija od Mesopotamij
ije do Globalnog
20
006). Praksa praavljenja crteža ili kombinacija slike
s
i skice bilii su sastavni dijjelovi putopisa
(tu
ur. seyahatnamee). Takve slike saadrže razne geoggrafske informaccije o vremenu nastanka crteža.
Prripadale su zajeddnici, te iako nisu
u pravljene u svrrhu katastra, predstavljaju vrijeddne informacije
o stanju zemljišta i nekretnina tog
g vremena.
Slika 10: Kartaa iz 1154 godine,, poznatog
autora Idrisi, Abu Abd Alahh Muhammed,
M
(1099 -1164). IIsječak. (Novak i dr. 2005,
str.134).
m
iz 18.
Slika 11: Raspoored gradusnih mjerenja
stoljeća kooje su uradili Evvropljani,
(Sm
mith,1997, str.200)
Zeemaljski muzej B
Bosne i Hercego
ovine, Univerziteetska biblioteka BiH, Orijentalnni institut, kao i
Bo
ošnjački institutt, svi locirani u Sarajevu, u svojim bibliotekkama baštine vrijedne
v
zbirke
hiistorijskih karataa8 Bosne i Herceegovine, koje ovvdje neće biti pokkazane. Samo mali
m broj karata
iz zadnje spomenuute zbirke je detaaljnije opisana u (Šahmanović, 22006).
U sedamnaestom stoljeću kao što
o je već rečeno, dolazi u zapadnnom svijetu do naglog
n
razvoja
zn
nanosti. Ovo je ppotaklo razvoj mjernog
m
instrumeentarija, a što je za posljedicu im
malo izvođenje
grradusnih mjerenjja na raznim strranama svijeta. Nastavljanjem
N
trriangulacije na tačke
t
određene
grradusnim mjerennjima dobio se „čvrst
„
i tačan okvvir“ unutar kojeg su se mogli uccrtavati detalji.
Zaa potrebe izgraddnje javnih rado
ova i kanala poočele su se pravviti tačnije topoografske karte.
(M
Muminagić, 1981, str. 3-11; Čub
branić, 1954, strr. 573-592; Maccarol, 1960; Ew
wing i Mitchell,
19
970).
Zb
bog zainteresiraanosti vojske za topografske karrte, razvijene evvropske države su već krajem
XVIII i početkom
m XIX stoljeća ustanovile svoje vojno-geograffske institute, kooji su preuzeli
vo
ođstvo u razvijannju osnovnih triaangulacijskih mrreža i topografiji9. U XIX stoljeeću računale su
see samo koordinnate trigonometrrijskih tačaka viših
v
redova, dook su se tačkee nižih redova
od
dređivale grafičkki. Napredak je postignut
p
izumoom Bavarskog asstronoma Soldneera koji je prvi
prrimijenio pravokkutne koordinate za geometrijski prikaz Bavarskee.
8
Bošnjački
B
institut poosjeduje u svojoj karrtografskoj zbirci okko 2000 različitih kaarata, koje se mogu pregledati
p
na URL
1.1
11.
9
Pruski
P
general Bayerr dao je podstrek razzvoju geodetske djellatnosti svog vremenna, predloživši da see u srednjoj Evropi
izv
vedu gradusna mjerrenja. Pruska vlada je pozvala sve evroopske države na se pridruže podhvatu. Vojno-geografski
insstitut u Beču je poslije 1862. godine, zab
bilježio je značajno djelovanje jer je, poored mjerenja na svoojoj teritoriji dobio
od
dobrenje lokalnih vlaasti u tadašnjoj Bosn
ni (u okviru otomannske Turske) da radii gradusna mjerenja na našoj teritoriji.
Ov
va su mjerenja posluužila za izradu karte koju
k
su kasnije austrro-ugarski oficiri korristili tokom okupacije Bosne.
145
Dalji napredak je dao Gauss, koji je izveo opće formule za konformno preslikavanje. Formule je
početkom dvadesetog stoljeća preradio Krüger. Poznatu Gauss-Krügerovu projekciju usvojila je
većina evropskih zemalja, a Bosna i Hercegovina pratila trend. U cilju samoodrživosti
finansijskog sistema tadašnjih država pojavila se neizbježna potreba za validnim oporezivanjem
zemljišta. U tu svrhu je bilo neophodno uspostaviti katastar zemljišta, na kome bi se temeljio
registar vlasništva, što su sve evropske države s različitim kvalitetom i napravile.
2. HISTORIJSKI PREGLED GEODETSKIH RADOVA U BiH
2.1 Stanje katastra u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu
Evidencija nekretnina u osmanskom periodu u BiH zasnivala se na tkz. opisnom katastru, a na
njemu se temeljila za to vrijeme, napredna i dobro organizirana registracija vlasništva. Sistem
se zvao Timar ili Miri10 ili Dirlik sistem, a karakteriziran je djelimično na islamskom zakonušerijatu, koji se kombinirao s turskom zemljišnom administracijom tog vremena.
Opisni katastar je u to vrijeme bio primjenjivan i u drugim velikim evropskim državama, npr.
Francuskoj. Opis se koristio da prenese verbalne odrednice za buduće vrijeme, a sadržavao je
atribute kao: ime vlasnika, postojeće građevine i infrastrukturu, zatim podatke o veličini
posjeda: površina, dimenzije, vrijednosti nekretnine napisane brojevima i mjernim jedinicama.
Opisni katastar je ustanovljen u cilju definiranja oporezivanja11 i planiranje porasta prihoda12.
Značajno je spomenuti deftere (tur. Defter-Kohne) koji su registrirali stopu poreza
poljoprivrednog zemljišta, a posebna registracija postojala je za vakufsku imovinu. Defteri su se
referencirali na katastarske knjige (tur. Kuyud-u Kadime) koje su bile razvrstane po
sandžacima13. U njih su se pohranjivale informacije kao: imena sela i posjeda, imena
zemljoposjednika, godišnji prihod sa zemlje, klasifikacija zemljišta, veličina posjeda, prirodni
resursi na zemlji, populacija i plaćeni porezi, granice javnog zemljišta, i slično.
Ove su informacije uzimane u obzir kod ekonomskih i tehničkih planiranja, (Biyik i Yavuz,
2006). Iako su sačuvani brojni pisani dokumenti i slike na kojima se pokazuju opservatorije i
scene s geodetskim instrumentima, treba reći da geodetskih mjerenja u smislu jedinstvene
državne mreže na kojoj bi se temeljio katastar nije bilo, jer se trigonometrijska mreža, počela u
Turskoj razvijati tek 1900. godine, (Çelik i dr., 2004). Dopuna katastru su bile informacije koje
su sadržane na brojnim prikazima gradova i predjela, kao na slici 12a. Ove slike su bile dopuna
poznatih putopisa iz tog vremena, koji su osiguravale važne geografske i statističke podatke.
Vlasništvo nad nekretninama dokazivalo se dokumentom zvanim tapija (tur. Tapi). Tapija je
osim podataka o vlasniku sadržavala opis parcela, površinu i detaljan opis granica, tj. susjednih
parcela, (slika 12b i 12c).
10
Miri na turskom jeziku znači država.
U otomanskoj carevini porez se ubirao kao jedna desetina (tur. öşür) od prihoda sa zemljišta.
Otomanska carevina trajala je šest stoljeća i početkom sedamnaestog stoljeća upravljala je zemljištem čija je površina
bila 26 puta veća današnje Turske, prostirala se na tri kontinenta s populacijom od 100 miliona stanovnika.
13
Država je bila organizirana u 35 pašaluka koji su bili podijeljeni na sandžake, a ovi u kazaze-administrativno-pravne
distrikte-kadiluke.
11
12
146
1
a))
Đ
ije do Globalnog
b)
b
c)
Slika
S
12: a) Istam
mbul na mapi au
utora Matrakçi Nasuh-a
N
iz 1533..godine, (Biyik i Yavuz, 2006,
str.1416); b) tapija iz 1539.go
od. na turskom jeziku,
j
pisana arrapskim pismom;; c) Tapija
(posjedovni listt) na bosanskom jeziku izdana 18892. godine.
2..2. Pregled geodetskih radova i stanja katasttra u austro
o-ugarskom
pe
eriodu
Geodetska djelatnnost u Bosni i Hercegovini raazvijala se skorro paralelno s razvojem ove
djelatnosti u druggim evropskim državama. Geoodeti su već taada stremili da se mjerenja i
triiangulacije svihh zemalja ujedin
ne14, da sve taččke budu određeene prema istom
m referentnom
elipsoidu, na kojooj će za svaku tačku biti određđena undulacija geoida, (Čubraanić, 1954, str.
58
86).
Slika 13: Fermaan sarajevskog paše
p
vojnicima-ggeodetima austroougarske monarhhije, kojim se
doozvoljavaju geod
detska (gradusnaa mjerenja) na teeritoriji Bosne.
14
Zanimljivo je ovdje napomenuti da je po
od vođstvom pruskog pukovnika Bayeraa osnovana 1864. goddine
d
IAG.
intternacionalna organiizacija za geodeziju, što je bila preteča današnje
147
Prva gradusna mjerenja poslužila su kao osnova za pravljenje topografskih karata. Prve
geodetske mreže u našim krajevima, koje se zasnivaju na matematičkom premjeru napravili su
vojnici Austro-ugarske monarhije, još za vrijeme otomanske imperije (Kovács i Timár, 2009).
U Bosni su se radila gradusna mjerenja, razvijala se dakle trigonometrijska mreža u obliku
lanaca. Austrijski oficiri-geodeti dobili dopuštenje od cara kao i sarajevskog paše. Ferman
sarajevskog paše pokazan je na slici 13, kao i skice koji su vojnici-kartografi, koji su krišom
pravili za izradu karate bosanske teritorije.
Astronomska i geodetska mjerenja predvodio je oficir Šternek. U svom timu je imao kartografa
Milinkovića, koji je pravio veoma detaljne skice krajeva kroz koja je prolazio. Uglove za skice
detalja mjerio je busolom. Napravio je kartu puteva kojim su prošli i preglednu skicu listova,
(slika 14 a).
Slika 14: a) Rad austrougarskog kartografa Milinkovića: Karta puteva kojima su austrougarski
oficiri-geodeti prošli, lijevo i pregledna skica detalja, desno. (Mulić, 2015; Bunjevac, 2015)
Slika 14: b) Detaljne skice Milinkovića koje su poslužile za kartografisanje bosanske teritorije:
putna mreža kod Vranduka u dolini rijeke Bosne, lijevo. Desno je slika detaljnog izvještaja.
(Bunjevac, 2015; Mulić, 2015)
148
Slika 15: Zapisnik mjerenja horizontalnih pravaca na trigonometrijskoj tački Bukovik.
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1880. godine počeo je pod rukovodstvom vojnih
topografâ, katastarski premjer okupiranog teritorija, koji je završen 1884. godine. Za cijelo
područje Bosne i Hercegovine izrađeni su planovi u mjerilu 1:6250 na bazi grafičke
triangulacije u mjerilu 1:12 500 i grafičkog premjera, koji je većim dijelom izveden
poluinstrumentalnim metodama i odoka, (Macarol, 1960).
Slika 16: Trigonometrijska mreža prvog reda na teritoriji današnje BiH
Međutim, geodetskih mjerenja u Bosni i Hercegovini bilo je i ranije. Prema (Macarol, 1960) od
1862. godine se triangulaciona mreža I reda austro-ugarske monarhije (u današnjoj Hrvatskoj)
počela nadopunjavati novim mjerenjima, u cilju uključenja nekih dijelovi te mreže (koja je
trebalo učiniti po tačnosti pogodnom) u internacionalnu mrežu gradusnih lanaca. Još prije
okupacije Bosne i Hercegovine, 1871-1875. godine, Bečki Vojno-geografski institut radio je
Mulić,
M
geodetskog
g
149
asstronomska mjerrenja za određivaanje geografskihh širina i dužina u Bosni i Herceggovini. U svrhu
od
dređivanja mjerrila trigonometriijske mreže izm
mjerena je osnoovica u sarajevsskom polju, a
taakođer su u Saraajevu rađena po
otpuna astronom
mska mjerenja u cilju određivannja orijentacije
mreže,
m
te su određđene astronomsk
ka širina, dužina i azimut, (Čubraanić, 1954, str. 590).
Po
oslije okupacije,, od 1879. do 18
883. godine razvvijena su dva triaangulaciona lancca I reda, jedan
krroz istočni, a ddrugi kroz zapad
dni dio Bosne, kojima je dalm
matinska trianguulaciona mreža
po
ovezana s triigonometrijskom
m mrežom u sjevernoj H
Hrvatskoj, (Macarol, 1960).
Trrigonometrijska mreža nižih red
dova rađena je u periodu od 1883-1887. godine. Koordinate su
biile date u elipsoiidnim Soldnerov
vim koordinatam
ma u granicama kkarte „specijalkee“ u mjerilu 1:
75
5 000. Ishodište koordinatnih sisstema bilo je uvvijek sredina „sppecial-karte“. Područje Bosne i
Hercegovine bilo je izdijeljeno naa mrežu takvih liistova karte, za kkoje je već u 70-tim godinama
deevetnaestog stooljeća izračunatte geografske pozicije.
p
Svakii list karte bio je osnovni
triiangulacijski list i smatrao se zasebnom ravniinom. Za potrebbe katastra listoovi su se dalje
dij
ijelili na 16 sekccija, a svaka sekccija na četvrtine. Na tim četvrtinnama je direktnoo sniman detalj
(g
geodetskim stoloom), kao što je veeć rečeno u mjerrilu 1:6250.
Na teritoriji Bosnne i Hercegovin
ne stabilizirano je
j 57 trigonomeetrijskih tačaka prvog reda na
međusobnoj
m
udaljjenosti do 32 km,
k (Muminagićć i Mulić, 19999, str. 144). Voojno-geografski
in
nstitut iz Beča, je objavio 1901. i 1902. godine, rezultate geodeetskih mjerenja provedenih na
teritoriji BiH u pperiodu 1862-1898., godine, kaoo i rezultate izjeednačenja u dviije knjige, pod
naaslovima: „Astrronomich-geodaatische Arbeitenn des Militar-geographischen Institutes“ i
„E
Ergebnisse der trriangulirungen“.
Trrigonometrijske mreže i geodeetska mjerenja koja su se oslaanjala na mrežu prvog reda,
po
oslužila su za prremjer teritorija Bosne i Hercegovine grafičkom
m metodom, u tkkz. ¨HermannsKögel¨
K
geodetskoom datumu, kao
o i ostale zemlje Austro-Ugarskke monarhije. Ovaj
O
geodetski
daatum se može oopisati kao što slijedi: za referrentni elipsoid usvojen je Bessselov elipsoid,
ish
hodište koordinaatnog sistema jee bila trigonomettrijska tačka prvvog reda, najvišee brdo u blizini
Beeča, Hermannsskögel (slika 17). Na toj taački su određene astronomskiim metodama
asstronomska širinna, dužina i azim
mut prema trigonnometrijskoj tačkki Hundsheimberg. Vrijednosti
ko
oje su definirale ishodište koord
dinatnog sistema „geodetskog daatuma Hermannsskögel“ su: φ =
48
8°16'15,”29 ±0,”04; λ = 33°57
7' 41,”06 istočnno od Ferra; α = 107°31' 41,,”70 za stranu
Hermannskögel – Hundsheimberg
g, (Muminagić, 1971,
1
str. 18).
Hermannskögel.. (Mulić, 2012)
Sllika 17: Kula na brdu kod Beča-H
150
1
Đ
ije do Globalnog
Kula
K
je sagrađenna poslije usvajjanja trigonomeetrijske tačke prrvog reda Herm
mannskögel za
ish
hodište koordinnatnog sistema. Ishodište koorrdinatnog sistem
ma uspostavljennog početkom
deevetnaestog stoljjeća nalazi se ispred kule kojaa služi kao vidikkovac, i desna slika pokazuje
plloču koja ukazuje posjetiteljima na važnost biljegge geodetske taččke ispred kule15.
Na osnovu grafiččkog premjera napravljene
n
su brojne karte i planovi. Napreddak u tačnosti
kaartografskih prikkaza je očigledan
n. Na osnovu preemjera provedennog u tri navrata:: (1861-1869.),
do
opunskih mjerennja (1880-1884.)) i zatim 1889. godine
g
(Šahmanović, 2006), izddana je u Beču,
18
889.g., karta Bossne i Hercegovin
ne na četiri kašiirana lista u mjerilu 1:75 000. Na
N ovoj karti je
po
o prvi put visinnska predstava prikazana
p
izohippsama. Između brojnih zanimljjivih karata iz
au
ustrougarskog peerioda, ilustracijaa se ovdje ogranničava na samo ddva primjera:
-
Karta autora Alois Studničkaa iz 1906 godinee, u mjerilu 1:1 0000 000, izdane u Sarajevu, na
kojoj su pokaazana sva veća mjesta
m
i prometniice tog vremena, (slika 18).
Geološka kaarta Bosne i Hercegovine,
H
u razmjeri 1:200 000, izdana oko
o
1910. g.,
austrijskog ggeologa Fridrich
h Katzer-a, kojii je živio i raddio u Sarajevu, koja oslikava
primjenu geodetskih podloga u druge inžinjerrske grane. (slikaa 18 b i c).
Kao
K što je naprij
ijed rečeno, na osnovu grafičkkog premjera (m
mjerenja su izveedena pomoću
in
nstrumenta zvanoog geodetski sto
ol) napravljeni su geodetski plaanovi. Slika br. 19c pokazuje
naajstariji plan Saraajeva, izdan u Beču, 1882,. godiine u mjerilu 1: 33125.
Slika 18.a: Kaarta Bosne i
Hercegovine, autora A.
Studničke,iz
izdana u
Sarajevu,11906., u
Mjerilu 1: 1 000 000.
Slika 188.b: Geološka
kartta Bosne i
Hercegoovine, izdana
u Beču, mjeerila 1: 200 000..
Slika 18.cc: Najstariji
plan gradda Sarajeva,
izdan u Beču,
B
godine
1882. goddine u mjerilu
1: 3125.
U vrijeme Austroo-ugarske monarrhije stabiliziranna je i izmjerenaa mreža preciznnog nivelmana.
Prrve radove precciznog nivelman
na započeo je Bečki
B
vojno-geoografski institut, godine 1873.
Visina nultog reppera na koji se naslanjao
n
preciznni nivelman tadaašnje austrougarrske monarhije
do
obijem je iz jednnogodišnjeg opaažanja srednjeg nivoa
n
mora, pom
moću mareograffa postavljenog
naa trgu Sartonio u Trstu. Opažan
nje srednjeg nivoa Jadranskog m
mora na trgu Saantorio u Trstu
raađena samo u goddini 1875.
15
Zanimljivost: aktuallni profesori i studen
nti geodezije TU Vieenna svakog ljeta orgganiziraju kros i izlett na
Heermannskogel.
151
Jednogodišnje opažanje srednjeg nivoa mora prouzročilo je sistematsku pogrešku cijele Austrougarske nivelmanske mreže prvog reda. Tačnost mjerenja i način izjednačenja nivelmanske
mreže ne zadovoljava zahtjeve preciznog nivelmana. Više detalja u (Bilajbegović, i dr., 2008).
Usprkos poznavanju činjenice da visine iz ovog prvog nivelmana ili kako se često naziva,
NVT1, ne zadovoljavaju tačnost, ove stare visine u normalnom ortometrijskom visinskom
sistemu se nažalost često koriste u BiH geodetskoj praksi.
2.3. Pregled geodetskih radova u BiH iz perioda između dva svjetska rata
Po završetku Prvog svjetskog rata, BiH je bila dio Kraljevine Jugoslavije. Domaći geodeti su u
tom historijskom razdoblju, popunili praznine između trigonometrijskih lanaca koji su bili
razvijeni ranije. Drugih značajnih osnovnih geodetskih radova u BiH između dva svjetska rata
nije bilo, jer se geodetski premjer uglavnom radio u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, a naslanjao
se na premjer Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji je ranije uspostavljen. Sistematski radovi na
triangulaciji I reda u Srbiji počeli su već 1903. godine i trajali su do 1912.godine, (Čubranić,
1954, str. 592).
Tako se dobila površinska triangulacija Jugoslavije, koja je orjentirana po fundamentalnoj tački
Hermannskoegle, austrougarske triangulacije. Trigonometrijska mreža Jugoslavije je izračunata
na Beselovom elipsoidu, (Muminagić, 1971, str. 18). Vojno-geografski institut u Beogradu je
izdao generalnu kartu Jugoslavenskih zemalja, 1918. godine, u mjerilu 1: 200 000, koja je
štampana na Krfu. Godine 1924. g. Odjeljenje katastra usvojilo je kao zvaničnu državnu
projekciju (za cijelu zemlju) Gauss-Krugerovu projekciju u tri trostepenske meridijanske zone.
Jugoslaviju, ali i BiH pokrivaju 5, 6 i 7. zona koje koincidiraju s projekcijom 15°, 18° i 21°
meridijana. Za referentni elipsoid Jugoslavije usvojen je, kao što je već rečeno, Beselov
elipsoid, jer su države zapadno od Srbije već imale isti usvojen relativno orijentiran referentni
elipsoid, ali je to u ono vrijeme bila najpogodnija kartografska projekcija.
U periodu 1921-1924. vojnogeografski institut iz Beograda završio je triangulacijske radove u
Kraljevini SHS, a potom započeo i skoro završio radove preciznog nivelmana na području
Srbije, Crne Gore i Makedonije, čija je tačnost iznosila 1,58 mm/km, (Bilajbegović i dr., 2008).
Postoje indikacije da su oficiri Trećeg Rajha tokom drugog svjetskog rata radili na
trigonometrijskoj mreži na okupiranim teritorijama (pa tako i u Bosni i Hercegovini), s ciljem
objedinjavanja geodetskih mreža i kartografije Evrope. Međutim ovdje to nije moguće
potkrijepiti dokazima. U Bosni i Hercegovini se osnovni geodetski radovi počinju ponovo
intenzivirati tek poslije drugog svjetskog rata.
2.4. Geodetski radovi u SFR Jugoslaviji
Austrougarski premjer i katastar zemljišta nastavio se koristiti u Bosni i Hercegovini i nakon
osnivanja SFRJ. Međutim, neophodno je reći da je taj premjer imao ograničenu namjenu i
tačnost, a potrebe savremenog projektovanja, građenja i uređenja prostora iziskivali su više i
tačnije informacije o prostoru. SFR Jugoslavija je pristupila novom premjeru zemljišta i izradi
152
geodetskih planova i karata, koji su po svom sadržaju i razmjeri trebali odgovoriti zahtjevima
tog vremena.
Stoga se 1953. godine pristupilo rekonstrukciji postojeće trigonometrijske mreže, koja je trebala
poslužiti kao matematička osnova novog premjera. U namjeri postizanja novog izjednačenja
trigonometrijska mreža je ponovno izmjerena. U tom cilju izmjereno je 59 Laplasovih tačaka,
na kojima je astronomskim mjerenjima određeno (φ, λ, α), od toga 38 tačaka u paru. Također je
urađeno 111 geoidnih tačaka, tj. određeni su (φ, λ), u cilju određivanja geoidnih visina iznad
referentnog elipsoida i pravilnog svođenja mjerenja na površinu elipsoida.
Ova mjerenja nikad nisu obrađena u potpunosti niti je urađeno zajedničko izjednačenje
trigonometrijske mreže SFRJ. Međutim, ova mjerenja su korištena za istraživanje tačnosti
orijentacije stare trigonometrijske mreže koje je opisano u (Muminagić, 1971). Treba naglasiti
da se na osnovu novih dopunjenih trigonometrijskih mreža radio fotogrametrijski premjer cijele
teritorije BiH, na osnovu kojeg je uspostavljena nova evidencija zemljišta.
Svi fundamentalni geodetski radovi urađeni u bivšoj državi, SFRJ, mogli bi biti svrstani kao što
slijedi:
-
trigononometrijske mreže, zajedno s astronomskim
trigonometrijske mreže,
osnovičke mreže za određivanje mjerila mreže,
gravimetrijske mreže (slika 19. a i b),
nivelmanske mreže visoke tačnosti i
izrada državnih karata.
a)
mjerenjima
za
orijentaciju
b)
a) osnovna gravimetrijska mreža SFR Jugoslavije b) dio osnovne i popunjavajuće gravimetrijske mreže
Slika 19: Osnovna gravimetrijska mreža razvijena i izmjerena u SFR Jugoslaviji, (Peterca i
Čolović, 1987
Mulić,
M
geodetskog
g
153
Slika 20: Normaalni reper u Mag
glaju kao osnovnni reper Nivelmaana visoke tačnossti II: vanjski
izgledd objekta u kojem
m se nalazi osnovvni reper-stanje jjuni 2004. godinne.
Raadovi nivelmanaa visoke tačnosti detaljno su elaaborirani u studijji (Bilajbegović i dr., 2008), u
ko
ojoj se predložže dizajn i savrremena metodoologija nove nivelmanske mreeže u Bosni i
Hercegovini, koja bi bila mod
derna mreža koja objedinjuje osnovne mrežže nivelmana,
grravimetrije i GN
NSS mreže.
Slika 21: Trigonnometrijska mreeža I reda u
SFR
S Jugoslaviji, (Muminagić, 19
971). Plavom
bojom
b
su označenni trigonometrijsski lanci koji
su se koristili za novu eksperim
mentalnu
orijentiranjju Beselovog elip
psoida.
spored Laplasoviih tačaka na
Slika 22: Rasp
teritoriji SFR Juugoslavije koje su
s odabrane za
novu eksperimeentalnu orijentacciju Beselovog
referentnog ellipsoida, (Muminnagić, 1971).
Rezulati raččunanja pokazujuu pogrešku
orijenntacije stare mreeže.
Određivanje geoida Jugoslavije objavljeno
o
je u (Muminagić, 1971), gdje su izzmeđu ostalog
deetaljno diskutiranni problemi s ko
ojim su se geodeeti tog vremena susretali prilikom povezivanja
154
1
Đ
ije do Globalnog
triigonometrijske m
mreže SFRJ i su
usjednih zemaljaa. Problemi su nnastali, kako zboog pogrešaka u
asstronomskim i ttriangulacijskim mjerenjima, taako i zbog razliičitih referentnihh elipsoida na
ko
ojima su mreže rreducirane i izraččunate.
Vojnogeografski iinstitut-VGI u Beogradu
B
(URL 14) izvještava dda je u periodu 1947 do 1980.
go
odine urađeno sllijedeće:
- određeno je 111 osnovica i osn
novičkih mreža,
7 geoidnih tačakka,
- određeno je 338 Laplasovih i 77
- projektovana je i uspostavljen
na gravimetrijskaa mreža I reda,
- završeno je prrvo izdanje Kartte JNA razmjera 1:300 000,
- završen je toppografski premjeer u razmjeru 1:225 000,
- završeno je prrvo izdanje Topo
ografske karte raazmjera 1:25 0000,
ografske karte raazmjera 1:50 0000,
ografske karte raazmjera 1:100 0000 i
ografske karte raazmjera 1:200 0000.
Do 1992. godine, VGI nije produccirao značajne projekte za Repubbliku Bosnu i Heercegovinu. Za
vrrijeme svog radaa u Vojnogeograafskom institutu profesor Abdulaah Muminagić jee učestvovao u
sk
koro svim ovim rradovima, a izm
među ostalog radiio na određivanju geoida Jugoslaavije, po astrogeeodetskoj metoddi. Na slikama 23
2 su pokazane odabrane Laplasove tačke kojee su se opažale
asstronomskim m
metodama, u cilju
c
određivanjja nove, poprravljene orijenttacije državne
triigonometrijske m
mreže. Slika 22
2 pokazuje trigonometrijske lance između Lapllasovih tačaka.
Sllike 23 i 24 pookazuju otklonee težišnica i geooid određen korištenjem tih veektora otklona
težišnica.
Slika
S
23: Rasporeed i veličina vekttora otklona
težišnica, koji ssu poslužili za od
dređivanje
relativnog aastrogeodetskog geoida
g
JJugoslavije.
(Mum
minagić, 1971).
Slika 24: K
Karta realnog geooida SFR
Jugoslavije oddređenog astro-ggeodetskom
metodom, u oodnosu na Beseloov elipsoid.
Postignuta taačnost iz izjednaččenja je 3,4
cm/km, (M
Muminagić i Muliić, 1999).
155
2.4.1. Osnovni geodetski radovi u Republici Bosni i Hercegovini
Državna trigonometrijska mreža Bosne i Hercegovine bila je sačinjena od trigonometrijskih
tačaka stabiliziranih i određenih po hijerarhijskom principu, sa četiri osnovna i dva
popunjavajuća reda. Tačke su ravnomjerno raspoređene po cijeloj zemlji, na međusobnom
rastojanju od oko 4 km. Na teritoriju Bosne i Hercegovine do 1992. godine bilo je određeno
ukupno 26 319 tačaka, što u prosjeku iznosi 0,51 tačka na kvadratni kilometar. Od toga je bilo:
- 57 trigonometrijskih tačaka prvog reda, na rastojanju do 32 km,
- 337 tačaka drugog reda na prosječnom rastojanju od 15 km,
- 4 090 tačaka trećeg reda, na prosječnom rastojanju 10 km te
- 21 835 tačaka četvrtog reda na prosječnom rastojanju 2,5 km.
Ako se tome dodaju tkz. vezne tačke, određene za potrebe orijentacije fotogrametrijskih
snimaka, a koje su po tačnosti približno odgovarale trigonometrijskim tačkama četvrtog reda,
dolazi se do cifre od oko 28 400 triangulacijskih tačaka.
Ako se broju trigonometrijskih tačaka dodaju poligonometrijske i poligonske tačke, može se na
osnovu raspoloživih podataka reći da, na jedan hektar površine Bosne i Hercegovine dolazi
jedna tačka s poznatim koordinatama. Naravno, gustina ukupnog skupa geodetskih tačaka nije
bila homogena. U urbanim sredinama je gustina tačaka bila veća, dok je u ruralnim i planinskim
područjima gustina tačaka bila manja. Ovo bi uglavnom oslikavalo stanje prije 1992. godine.
U periodu agresije (1992.-1995.) na Bosnu i Hercegovinu uništen je veliki broj geodetskih
tačaka. Potrebno bi bilo provesti rekognosciranje i analizu stanja geodetskih mreža i osnivanje
moderne baze podataka geodetskih tačaka kao što je predloženo u (Bilajbegović i dr., 2008).
Kako je stara triangulacija bila naslonjena na austro-ugarsku triangulaciju postojala je pogreška
u orijentaciji triangulacijske mreže. Ovo se konstatiralo u (Muminagić, 1971, str. 41)16, a
srednje pogreške orijentacije bosansko-hercegovačke triangulacije bile su oko 0,5“ po
geodetskoj širini (pomjerena ka jugu) i oko 18,6“ po geodetskoj dužini (pomak ka istoku),
(Muminagić i Mulić, 1999, str. 144), što se potvrdilo u rezultatima prve Doplerovske
međunarodne kampanje u kojoj je SFR Jugoslavija učestvovala.
Krajem osamdesetih godina predhodnog stoljeća napravljena su vjerojatno zadnja astronomska
mjerenja na teritoriju BiH. Mjerenja su provedena u cilju određivanja geoidnog profila u blizini
Sarajeva. Urađena su noćna astronomska opažanja zvijezda na osam tačaka geoidnog profila,
između trigonometrijskih tačaka prvog reda Bjelašnica i Bukovik, (Đonlagić, 1991, 1988, 1987,
1986).
Osnovnu gravimetrijsku mrežu činio je skup stabiliziranih tačaka, povezanih i organiziranih u
sistem zatvorenih poligona. Kao što je spomenuto, gravimetrijske radove je izvodio VGI iz
Beograda i čuvao podatke gravimetrijskog premjera BiH. Na traženje bosanskohercegovačkih
16
Napravljena je (eksperimentalna) nova orijentacija Beselovog elipsoida, po mreži pokazanoj na slikama, te su se
izračunale nove koordinate trigonometrijskih tačaka. Usporedba s koordinatama stare trigonometrijske mreže na
području Slavonije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine pokazale su srednje pogreške orijentacije stare trigonometrijske
mreže. Pogreške iznose po širini 0,“448 i dužini -19,“248. Međutim, pogreške orijentacije za područja Srbije, Crne
Gore i dijela Makedonije, po širini iznosile su 0, 658“ i dužini -18, 356“, te za područje Vojvodine i Sjeverne Srbije po
širini 0, 864 i dužini -18, 759. Različiti rezultati su dobiveni za različite teritorije koje se uglavnom podudaraju s
vremenom postavljanja triangulacije, ili s različitim izvođačima, (Muminagić, 1971, str. 41).
156
geodeta da se podaci gravimetrijskog premjera BIH učine dostupnim za znanstvena istraživanja,
nažalost GI u Beogradu nije pozitivno odgovorio.
Mreža nivelmana visoke tačnosti, poznata kao NVT2 razvila se u skladu s preporukom IAG, a
pod rukovodstvom tadašnje Savezne geodetske uprave. Rekognosciranje novih trasa
nivelmanskih vlakova urađeno je šezdesetih godina prošlog stoljeća. Mreža nivelmana visoke
tačnosti izmjerila se u periodu od tri godine. Rezultate mjerenja za zapadni dio Jugoslavije
obradio je Geodetski fakultet iz Zagreba, i tako su obrađene nivelmanske mreže visoke tačnosti
za Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Vojvodinu. Preostale dijelove
jugoslovenske nivelmanske mreže visoke tačnosti obradio je Geodetski institut u Beogradu,
(Bilajbegović i dr., 2008, str. 18-25).
Primjenom savremenih metoda premjeravanja tj. aerofotogrametrijom, u Bosni i Hercegovini je
do konca 1991. godine obavljen posao premjera na oko 92 % teritorija, i na tim osnovama
uspostavljen moderan katastar zemljišta za 50 % teritorija Bosne i Hercegovine. Radovi su
izvođeni prema propisima tadašnje Glavne geodetske uprave pri vladi FNR Jugoslavije, kasnije
Savezne geodetske uprave, te propisima Geodetske uprave Bosne i Hercegovine, (Pravilnik za
državni premjer I dio; Frankić i dr., 2011).
Na osnovu aerofotogrametrijskih snimaka koji su orijentirani na osnovu koordinata
trigonometrijskih tačaka (svih redova) ili za tu svrhu posebno određenih takozvanih veznih
tačaka, koje su progušćivale trigonometrijsku mrežu četvrtog reda (također i terenskih foto
skica dešifrovanja terena) proizvedene su moderne karte i planovi. Svi gradovi su imali kaširane
planove u mjerilu 1:1000 ili za gusto ugrađene dijelove u mjerilu 1:500. Za Baščaršiju, dio
starog Sarajeva, napravljeni su planovi u mjerilu 1:250.
Rezultati naprijed iznesenog bili su, za svoje vrijeme, rezultati koji su za evropske pojmove bili
zadovoljavajuće tačnosti. Unutarnja tačnost trigonometrijske mreže iznosila je 10 cm
(dozvoljeno odstupanje 3 sigma, tj. 30 cm). Tačnost je zadovoljavala mnoge zahtjeve korisnika,
ali je značajno naznačiti da je kod svih visokopreciznih inžinjerskih aplikacija trebalo uvijek
razvijati lokalne mreže u cilju izbjegavanja sistematskih utjecaja referentne državne položajne
2D mreže, što je poskupljivalo i usporavalo svaki projekat. Kao što je poznato u klasičnim
geodeskim mrežama visine su uvijek bile određivane u posebnom koordinatnom sistemu,
referencirane na „srednji nivo mora“.
Važno je ponovo istaknuti najveći nedostatak klasičnih geodetskih mreža, tj. činjenicu da su
premjeri različitih država ili bloka država realizirani u različitim geodetskim datumima.
Posljedica ovog je bila potreba da se za međudržavne velike građevinske, hidrotehničke i druge
inžinjerske projekte također morala razvijati posebna geodetska mreža.
Nedostatke klasičnih trigonometrijskih mreža koje su referencirane na različite elipsoide ili
različito orijentirane elipsoide, mogao se konačno prevazići primjenom globalnih mreža, koje
su postale ostvarive razvojem metoda satelitske geodezije. Iako je jedinstveni evropski
geodetski referentni sistem ETRS89, koji se zasniva na modernim metodama
satelitske/svemirske geodezije i referenciran je na globalni elipsoid GRS 80 bio u Evropi
usvojen već 1990. godine, u Bosni i Hercegovini se nažalost nije mogao primjenjivati, zbog
teških prilika kroz koje je naša država prolazila sve do kraja rata 1995. godine.
157
2.5. Pregled geodetskih radova u BiH poslije 1995. godine
Stremljenje progresivnih geodetskih djelatnika u Bosni i Hercegovini da održe visok nivo
kvaliteta i usklađenosti geodetskih radova s modernim trendovima u Evropi, bila je nažalost,
zbog četverogodišnje agresije na BiH, odgođena za postdejtonski period BiH historije. Prvi
susret bosanskohercegovačkih geodeta s GPS opažanjima desio se u prvoj poslijeratnoj godini.
Naime, u ljeto 1996. godine su geodetske uprave Slovenije i Hrvatske u saradnji s njemačkim
Državnim institutom za kartografiju i geodeziju - BKG (Bundesamt fur Kartographie und
Geodasie) iz Frankfurta, organizirale geodinamičku GPS kampanju CRODYN96. U cilju
popravljanja geometrije mreže Hrvatske i tačnosti položaja tačaka opažanih u GPS kampanjama
CROREF94, napravljen je sporazum o saradnji s geodetskim upravama u BiH, na osnovu kojeg
je na teritoriji Bosne i Hercegovine opažano pet tačaka stare trigonometrijske mreže prvog reda.
Međutim, iako je time BiH dobila pet tačaka s određenim koordinatama u ETRS89, to nije bilo
oficijelna EUREF kampanja za našu teritoriju.
2.5.1. EUREF Balkan 98 GPS kampanja
U saradnji s njemačkim Državnim institutom za kartografiju i geodeziju - BKG (Bundesamt fur
Kartographie und Geodasie) iz Frankfurta, geodetske uprave u BiH organizirale su 1998.
godine, zajedno s Odsjekom za geodeziju Građevinskog fakulteta u Sarajevu, prvu zvaničnu
GPS EUREF kampanju u našoj državi.
Slika 25: Rezultirajuća tačnost stanica
BIHREF2000-dvije 24 satne sesije opažanja,
(Mulić, 2012)
Slika 26: Elipsa pogrešaka stanica kampanje i
CEGRN05 mreže, pet do sedam 24 satnih
sesija opažanja,
(Mulić, 2012)
Kampanja je provedena u septembru 1998. godine, u pet uzastopnih 24-satnih sesija, u kojoj je
opažano 13 GPS stanica. Opažane su tačke prvog reda stare trigonometrijske mreže,
(Muminagić i Mulić, 1999). Sve tačke opažane su s GPS prijemnicima TRIMBLE 4000 Ssi i
GPS antenama TRIMBLE L1/L2 wGP. Rezultat obrade podataka u BGK su koordinate
izračunate u ITRF96 referentnom okviru za epohu opažanja 1998.7, koje su transformirane u
158
ETRS89. Postignuta tačnost koordinata bila je oko ±2 mm za horizontalne komponente i ±6,5
mm za visine, (Altiner i dr., 1999, str. 106-113). Rezolucijom 3 EUREF simpozijuma17
bosanskohercegovačka trigonometrijska mreža18, postala dio evropskog jedinstvenog
referentnog okvira EUREF, i zadovoljavala standardu tačnost klase B, te je trinaest tačaka
određeno u evropskom jedinstvenom koordinatnom sistem ETRS89. Mreža opažana 1998.
progušćena je u GPS kampanji provedenoj 2000. godine, jer prosječna udaljenost između
opažanih stanica u BiHREF98 referentnoj mreži bila prevelika.
2.5.2. Progušćenje GPS BIH EUREF mreže
U cilju progušćenja EUREF mreže u BiH, opažanoj 1998. godine, a koja se često naziva
BIHREF 98 GPS mreža, geodetske uprave dvaju entiteta Bosne i Hercegovine organizirali su
GPS kampanju u septembru 2000. godine. Opažano je 27 GPS stanica koje su predstavljale
trigonometrijske tačke prvog i drugog reda stare bosanskohercegovačke trigonometrijske mreže.
GPS kampanja je nazvana BIHREF 2000 (BiH Reference Frame). Među opažanim stanicama
bile su i četiri stanice koje su opažane u GPS EUREF Balkan kampanji iz 1998. godine i
također u CRODYN96.
Svi GPS prijemnici su bili firme Trimble 4000, tipa SSi a korištene su GPS antene firme
Trimble, tipa L1/L2 wGP. Opažanja su zbog ograničenih fin asijskih sredstava provedena u
dvije faze, po samo dvije 24 satne sesije, dok je pet tačaka opažano u pet 24-satnih sesija.
Podaci opažanja BIHREF 2000 kampanje su predmet istraživanja ovog rada i prvi rezultati
procesiranja su opisani u (Mulić i dr., 2006a, 2006b, 2006c).
2.5.3. Geodinamička istraživanja
Kao što je naprijed rečeno prva GPS opažanja u cilju geodinamičkih istraživanja u Bosni i
Hercegovini napravljena su 1996. godine, u okviru GPS kampanje CRODYN 96. Tad su u BiH
opažane trigonometrijske tačke prvog reda: Kudić Brdo, Čvrsnica, Stolice, Turić, zatim jedna
tačka drugog reda, koja je kraj osnovičke mreže u Livanjskom polju - Plovuća, te tačka kod
stadiona Koševo u Sarajevu, koja je određena kao tačka četvrtog reda.
Godine 1998. Bosna i Hercegovina se pridružila međunarodnom geodinamičkom projektu
CERGOP (Central European Regional Geodynamical Project). U tom projektu su se
organizirale GPS opažačke kampanje s akronomom CEGRN (Central European GPS Reference
Network). Ove kampanje su u skladu s konvencijom organizirane u pet 24-satnih sesija, i
organizirane su sredinom mjeseca juna, svake druge godine. U GPS kampanji CEGRN99 su u
BiH opažane dvije stanice: po prvi put je opažana novouspostavljena permanentna stanica u
Sarajevu SRJV (slika 27) i trigonometar prvog reda Turić. Stanica SRJV je iste godine
primljena u mrežu Evropske permanentne mreže, i nakon analize kvaliteta mjerenja svrstana u
kategoriju A, (slika 27).
Slijedile su GPS kampanje: CEGRN 2001, pa nadalje svake neparne godine do 2015. Po broju
opažanih stanica ističe se CEGRN 2005, kad je opažano 14 GPS stanica u Bosni i Hercegovini.
Trajanje kampanje u BiH bilo je produženo na nekim stanicama u cilju istraživanja multipath
17
Napominje se da je na istom simpozijumu usvojeno proširenje jedinstvene evropske nivelmanske mreže EULN u
kojoj je bila i bosanskohercegovačka mreža nivelmana visoke tačnosti, (Sacher i dr., 1999, str. 87-94).
18
zajedno s opažanim GPS mrežama iz Albanije i tadašnje Jugoslavije, tj. današnje Srbije i Crne Gore.
Mulić,
M
geodetskog
g
159
effekata na staniccama budućeg BIHPOS
B
projekta. Svih 14 BiH
H CEGRN 05 stanica su reop
pažane, tj. bile suu već opažane u ranijim kampanj
njama, npr. u BIH
HREF 98 ili BIH
HREF 2000.
Slika 27: Kaarta EPN GNSS mreže
m
koja kontrrolira EUREF m
mrežu, lijevo. Dessno-karta
rasporeeda opažanih sta
anica geodinamičkoj mreži CEGR
GRN 2005, (URL 15).
Slika 28: Brrzine stanica u BiH
B kao rezultat kombiniranih kaampanja BIHRE
EF2000 i
CEGRN2005: brzine stanica u horizontalnoj raavnini, lijevo, i bbrzine u vertikalnnoj ravnini,
desno. (Mullić, 2012)
2..5.4. Permanentna mreža BIHPOS
Peermanentna mreeža Bosne i Hercegovine,
H
n
nazvana
BIHPO
OS (BiH Positiioning Servis)
reealizirana je 2011. godine, organ
nizirana u dvije mreže:
m
FBIHPOS u Federaciji BiH
B i SRPOS u
En
ntitetu Republikka Srpska. Koord
dinate BIHPOS mreže određenee su u ETRF20000 referentnom
160
okviru. Geodetske uprave deklariraju tačnost položaja stanica u realnom vremenu 1-2 cm.
Detaljno o servisima BIHPOS-a na URL 15.
Slika 29: Raspored stanica FBIHPOS mreže (zelene), lijevo. Raspored stanica u SRPOS mreži
(plave), desno. (Mulić, 2015; URL 15)
2.6. Nova gravimetrijska mreža Bosne i Hercegovine
Gravimetrijska mjerenja apsolutnim gravimetrom izvedena su tokom 2013. godine,
gravimetrom FG5 Lacoste Inc, na četiri stanice: Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i Bijeljini.
Mjerenja relativnim gravimetrom urađena su u osnovnoj gravimetrijskoj mreži relativnim
gravimetrom Scintrex CG5, tokom 2014. Mjerenja će se nastaviti i predviđa se da će na
teritoriji BiH biti izmjereno između 3000 i 3500 gravimetrijskih tačaka. (Abaza, 2014)
Slika 30: Raspored tačaka apsolutne i relativne gravimetrijske mreže prvog reda u Bosni i
Hercegovini. (Abaza, 2014)
161
3. Integracija savremene geodetske tehnologije za dobrobit planete
Tokom šest milenijuma postojanja civilizacije na Zemlji, geodetske tehnike su doživjele teško
sagledive promjene. Definicija i uloga geodezije se u skladu s tim promijenila. Geodezija (viša)
je evoluirala od svoje originalne klasične definicije da „proučava kretanja nebeskih tijela, oblik
i dimenzije Zemlje“ u „znanost koja osim naprijed rečenog, proučava njene promjene i
kompleksne dinamičke procese, koji djeluju unutar Zemlje, na njenoj površini i iznad njene
površine, kao i u svemiru koji je okružuje. Nacionalno istraživačko vijeće nacionalnih
akademija SAD-a u (2010) definira geodeziju kao “znanost koja se bavi tačnim mjerenjima u
cilju razumijevanja tri fundamentalne osobine Zemlje: njen geometrijski oblik, njenu
orijentaciju u prostoru i njeno gravitacijsko polje, kao i promjene ovih osobina kroz vrijeme”.
Pioniri, ranije definiranog pojma geodezije, dakle geodeti, uključuju slavna imena kao što su:
Galileo, Descartes, Kepler, Newton, Euler, Bernoulli, Kant, Laplace, Airy, Lord Kelvin,
Jeffreys, Kasini, Gauss, i drugi. Tokom zadnjih nekoliko desetljeća satelitska/svemirska19
geodezija je esencijalni, integralni dio Zemlje. Planetarna istraživanja satelitskim misijama
primarno duguju svojim tehnološkim aplikacijama za tačno mjerenje (transfer) vremena,
određivanjima 3D koordinata i brzina stanica (pomoću opažanja satelita) i inžinjeringa u oblasti
razvoja senzora.
Geodeti eksploatišu i neprekidno primjenjuju inovativne tehnologije da bi izveli osnovna
mjerenja kao što su: pozicioniranje, realizacija referentnih okvira, mjerenje i distribucija
vremena, gravitacija, plimni valovi, topografija, batimetrija20, parametri orijentacije Zemlje,
okeanski vjetrovi, itd. Uvodeći klimatski-senzitivna opažanja, omogućavaju se opažanja:
promjena u nivou mora, ledenom i snježnom pokrivaču, glečerima, kopnenom (biljnom)
pokrivaču, deformacijama čvrste Zemlje, glacijalnom izostatičkom povratnom efektu,
cirkulacijama okeana, “rasipanju plimnih valova”, svemirskim meteorološkim uvjetima zvanom
svemirsko vrijeme, geomagnetizmu, meteorologiji, atmosferi, hidrološkim procesima, (Chao,
2003).
Postignuća ovih interdisciplinarnih opažanja, (kao i baze podataka koje ih registriraju i prate),
proširuju naše razumijevanje potencijalnih antropogenih procesa koji uvjetuju globalne
klimatske promjene i smanjuju ljudska i materijalna stradanja zbog prirodnih katastrofa, nastale
zbog vulkanske erupcije, zemljotresa, tektonskih pomjeranja, klizišta, izdizanje nivoa mora,
poplava i udara oluja.
Sistem Zemlja je kompleksan sistem u kojem se dešavaju različiti fizikalni, hemijski i biološki
procesi. Ti procesi se u sistemu Zemlja dešavaju u različitim razmjerima, pa se tako posljedice
tih procesa mogu uočiti ili uvjetuju posljedice u prostoru koji varira od mikrometra do globalne
razmjere. Varira i vrijeme pojavljivanja i trajanja ovih procesa. Tako, različiti procesi i pojave
mogu trajati od nekoliko sekundi do više milijardi godina.
19
svemirska geodezija je u bosanskom jeziku novi pojam koji opisuje ne samo tehnike satelitske geodezije (GNSS,
LLR, SLR, itd), nego i VLBI koja nije satelitska tehnika. Međutim i u engleskom je to nova definicija: „Svemirska
geodezija koristi skup tehnika koje se oslanjaju na precizna mjerenja dužina ili faznih razlika, emitiranih ili reflektiranih
od izvanzemaljskih tijela, kao što su kvazari, Mjesec ili vještački sateliti“, (Wdowinski i Eriksson, 2009 str.153).
20
batimetrija je također nova disciplina kojom se određuje dubina i oblik tj. reljef dna mora i okeana, služeći se
integracijom satelitskih tehnika sa sonarima za mjerenje dubina vode.
162
Istraživačka saradnja u geodeziji i geofizici, po svojoj prirodi je međunarodnog karaktera. Ona
okuplja znanstvenike iz raznih dijelova svijeta s ciljem istraživanja i prema tome razumijevanju
planete Zemlje i njenog okruženja. Znanje i podaci o sistemu Zemlja, prikupljeni tokom
istraživanja u međunarodnoj saradnji, daju neophodne informacije za otkrivanje (i odgovornu
upotrebu) prirodnih resursa, održivog upravljanja i smanjenja utjecaja prirodnih katastrofa, te da
zadovolji našu pozitivnu radoznalost o Zemljinom prirodnom okolišu i smanji posljedice
ljudskih aktivnosti.
Internacionalna geodetska asocijacija - IAG, koja je proslavila 150 godina od svog osnivanja,
ima za cilj da promovira znanstvenu saradnju i geodetska istraživanja na lokalnom i globalnom
nivou, koordinira osnivanje i održavanje međunarodnih servisa za međunarodnu znanstvenu
zajednicu, i predstavlja geodete u toj zajednici. IAG je osnovala Globalni geodetski opažački
sistem-GGOS, koji ima nimalo jednostavan zadatak da zadovolji veoma zahtjevne potrebe
širokog kruga različitih korisnika.
3.1. GGOS kao fundament za monitoring Sistema Zemlja
Korisnici GGOS sistema zahtijevaju visoku tačnost geodetskog referentnog okvira i njegovu
široku i jednostavnu dostupnost, njegovu dobru prostornu i temporalnu distribuciju. GGOS ima
težak zadatak da kombinira i sublimira, te napravi jaku sinergiju od podataka opažanja
prikupljenih veoma različitim mjernim tehnikama. Te tehnike trebaju imati sposobnost da mjere
varijacije u obliku Zemlje, njenom gravitacijskom polju, njenoj rotaciji, s veoma visokom
tačnošću i konzistentnošću od 0,1 do 1 ppm, a da pri tom imaju tendenciju smanjenju latentnosti
određivanja. Zahtjevna zajednica korisnika ima sve više pretenzija za prikupljanjem prostornih i
drugih relevantnih podataka u realnom vremenu.
Imajući u vidu kompleksnost sistema Zemlja i visoke zahtjeve korisnika GGOS sistema za
osiguravanjem tačnih, pouzdanih i pravovremenih prostornih informacija može se zaključiti da
je moguće zahtjeve zadovoljiti samo kroz integraciju „tri stuba geodezije“ u jedan sistem. Samo
takav sistem osigurava informacije o premještanju Zemljinih masa, zatim o deformacijama na
površini Zemlje kao i o dinamici Zemlje, i samo takav sistem pruža mogućnost da se opaža
cjelovita planeta.
Za postizanje planiranih funkcija GGOS treba da služi kao veliki savremeni „geodetski
instrument“ za monitoring sistema Zemlja. GGOS treba posmatrati kao veliku Zemaljsku
opservatoriju koja služi znanosti i društvu. GGOS treba da obuhvata globalne terestričke mreže
opservatorija, koje opažaju različitim geodetskim tehnikama, kao i svemirske misije koje su
posvećene geodetskim opažanjima i istraživanjima Zemlje, ali i komunikacijsku infrastrukturu,
analitičke i koordinacijske centre, internet portale, dostupne sisteme i centre za alarmiranje, itd.
GGOS će vjerojatno u skoroj budućnosti biti u prilici razviti dobro definirane produkte, koji će
davati osnovu za geo-znanosti i navigaciju.
Kombiniranje podataka skupljenih različitom geodetskom infrastrukturom omogućava
određivanje i održavanje geodetskog referentnog okvira, Zemljinog gravitacijskog polja i njene
rotacije. Terestričke geodetske mreže i navigacijski sateliti su neophodni za određivanje
referentnog okvira potrebnog za pozicioniranje. Sateliti u niskim orbitama - LEO (Low Earth
163
Orbit) koriste se za monitoring nivoa mora i okeana, turbulencija i transporta masa u atmosferi i
okeanima, monitoring ledenih površina, zaliha vodenih resursa na kopnu, količine vodene pare,
pomjeranja kopnenih površina, varijacija gravitacijskog polja, itd. Nova saznanja ukazuju da
varijacije gravitacijskog polja najvećim dijelom nastaju zbog transporta masa u hidrološkom
ciklusu.
3.2. Geodetske tehnike koje se kombiniraju u GGOS
Geodezija je znanstvena “disciplina mjerenja”, slično astronomiji (Rummel i dr, 2009, str. 89),
svoj brzi napredak umnogome duguje razvoju znanosti o svemiru. Geodetske svemirske tehnike
kao: VLBI, SLR, LLR, GNSS i DORIS dostigle su visok nivo tačnosti, što ih smješta na vrh
liste dostignuća u geoznanostima. GGOS kombinira i spaja u jednu globalnu cjelinu, unutar
globalnog referentnog okvira, dugu listu svemirskih tehnika: SLR/LLR, VLBI, GNSS, DORIS,
(diferencirani) INSAR, okeanska altimetrija, altimetrija ledenih površina, različite
gravimetrijske satelitske misije (s različitim zadacima da ispituju npr. perturbacije satelitskih
orbita, inter-satelitska ispitivanja, ubrzanja satelita i njihovu međusobnu udaljenostradiometrija, varijacije gravitacijskog polja), zatim različite astrometrijske tehnike i misije,
geodetske tehnike ispitivanja atmosfere pomoću GNSS-a mjerenjem do niskoorbitirajućih
satelita–LEO ili do prijemnika na stanicama na Zemlji. Sve ove tehnike moraju biti unificirane i
integrirane do nivoa 1 ppb, (Rummel i dr, 2009, str. 91), što nije jednostavan zadatak.
Bosanskohercegovački geodeti su kroz projekt BALGEOS (BALkan GEodetic Observing
System) inkorporirani u ciljeve GGOS-a. (Mulić i dr. 2011)
Slika 31: Geodetske satelitske/svemirske tehnike integrirane u GGOS. (Mulić, 2012)
164
ZAKLJUČAK
Geodezija je prošla dug razvojni put od crtanja karata na glinenim pločama u vrijeme
Mesopotamije i Babilona, konopaca za mjerenje dužina, grome za mjerenje uglova u u Starom
Egiptu i Rimu, pa sve do primjene modernih satelitskih metoda i tehnika geodetskih mjerenja.
Na tom putu i Bosna i Hercegovina se izborila za primjenu savremenih mjernih tehnika za
pozicioniranje, kartografisanje i modernog katastra, usprkos teškoj prošlosti kroz koju je
prolazio njen narod.
Međunarodna geodetska asocijacija-IAG, čiji je član geodetska zajednica Bosne i Hercegovine,
ustanovila je komponentu nazvanu Globalni geodetski opažački sistem. GGOS predstavlja
fundament za monitoring Sistema Zemlja i predstavlja projekt za nove generacije geodeta, kako
u BiH i širom planete.
LITERATURA
Abaza, H. (2014): Kampanje mjerenja apsolutnog i relativnog ubrzanja sile teže u "Osnovnoj
gravimetrijskoj mreži Bosne i Hercegovine". Geodetski glasnik 45, str. 74-81.
Altiner, Y., Schluter, W., Seeger, H. (1999): Results of the Balkan 98 GPS Campaigns in
Albania, Bosnia ad Herzegovina, and Yougoslavia. In (eds): Gubler, E., Torres, J.O. and
Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission for Europe (EUREF) held in
Prague, 2-5 June 1999. Publication No. 8, pp. 106-113
Bilajbegović, A. Mulić, M., (2014): Selection of the optimal heights system on the example of
Bosnia and Herzegovina's future leveling network. Geodetski glasnik/Geodetic Currier, no. 44,
vol. 46, pp. 5-33.
Bilajbegović, A., Vrce, E., Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, Dž. (2008a): Study of
terrain deformation examinations in the town Tuzla using geodetic methods. European
Geosciences Union Symposium, Vienna 2008, EGU2008-A-11355; G10-1MO5P-0368.
Bilajbegović, A., Vrce, E.,Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, Dž. (2008b): Local
geodynamic velocities by GPS and 3D model of the terrain deformation in Tuzla. European
Geosciences Union Symposium 2008 in Viena, EGU2008-A-11301; G10-1MO5P-0367.
Bilajbegović, A., Vrce, E.,Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, D., Ključanin, S.
(2008c): Studija o nivelmanu visoke točnosti (NVT) BiH – Obnova i djelomično ponavljanje
drugog nivelmana visoke tačnosti (II NVT iz 1973) s uputama za terenske radove od 20092012. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
Brock, J. F. (2004): Pyramids to Pythagoras: Surveying from Egypt to Greece – 3000 B.C. to
100 A.D. FIG. Workshop – History of Surveying and Measurement, FIG Working Week 2004,
Athens, Greece, May 22-27, 2004. p. 17.
Biyik, C. and Yavuz, A. (2006): Land Registration and Cadastre in Turkey from the Ottoman to
Data. Journal of Applied Science, 6(6): pp.1415-1425.
165
Bunjevac, V. (2015): Sistematski geodetsko-kartografski premjer austrijske/austro-ugarske
monarhije sa naglaskom na kartografski prikaz B&H, diplomski rad. Građevinski fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
Chao, B.F. (2003): Geodesy is Not Just for Static Measurements Anymore. EOS, Transactions
American Geophysical Union, Vol. 84, No. 16, P. 145, 2003 Doi:10.1029/2003EO160001
Čubranić, N. (1954): Viša geodezija, I dio. Školska knjiga, Zagreb.
Diks, R. (2008):
Enciclopedia.com
"Eratosthenes." Complete
Dictionary
of
Scientific
Biography.
Đonlagić, E. (1986): Određivanje astronomskih latituda instrumentom THEO 010 A.
Nacionalna konferencija astronoma Jugoslavije, Sarajevo, 1986.
Đonlagić, E. (1987): Savremene metode i instrumenti geodetske astronomije. Simpozij osnovni
geodetski radovi i metode za njihovu realizaciju. Struga, 1987.
Đonlagić, E. (1988): Meridijanski profil geoida Sarajeva po metodi astronomskog nivelmana.
Geodetski glasnik br 27, str. 34-41.
Đonlagić, E. (1991): Savremene metode geodetske astronomije za određivanje latitude i
azimuta, specijalistički rad. Geodetski odsjek Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu,
Beograd.
Ewing, C.E., and Mitchell, M.M. (1970): Introduction to Geodesy. American Elsevier
Publishing Comapny, Inc., New York, 1970.
Frankić, K., Kapetanović, N., Begić, M., Mulić, M. (2011): Društveni aspekt geodezije.
Geodetski glasnik br. 40, str. 79-86.
Kovács, B.; Timár, G. (2009): The Austro-Hungarian Triangulations in the Balkan Peninsula
(1853–1875). Proceedings of the First ICA Symposium for Central and Eastern Europe 2009,
Vienna University of Technology, Vienna.
Leick, G.. (2002): Mesopotamia: The Invention of the City. Penguin Books Ltd, London.
Lelgemann, D.. (2004): On the Ancient Determination of the Meridian Length by Eratosthenes
of Kyrene. Workshop – History of Surveying and Measurement, FIG Working Week 2004,
Athens, Greece, May 22-27, 2004, p. 9.
Macarol, S. (1959): Praktična geodezija. Tehnička knjiga, Zagreb.
Mulić, M., (2012): Istraživanje uticaja ITRF realizacija na koordinate, njihovu tačnost i
određivanje vektora brzina GPS tačaka na području BIH, doktorska disertacija. Građevinski
fakultet Univerziteta u Sarajevu.
166
Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006a): Untersuchung der Einflussfaktoren bei der
Koordinatenbestimmung nach EURE-Kriterien. Allegemeine Vermessungs-Nachrichten-AVN,
No. 2/2006, pp. 49-55.
Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006b): Study of the effects of processing strategy
variations on GPS position estimates. Poster Presentation. Geophysical Research Abstracts,
Vol. 8, 04734, 2006 SRef-ID: © European Geosciences Union 2006.
Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006c): Processing strategy variations on GPS
position estimates. Geodynamics of the Balkan Peninsula, Report on Geodesy, No.5(80)2006.
Monograph published in the frame of Project CERGOP/2 Environment. Warsaw University of
Technology, Insitute of Geodesy and Astronomy.
Mulić, M., Bašagić, M., Čičić, S. (2006d): Geodynamic investigation in Bosnia and
Herzegovina. In Pinter, N., Grenerczy, G., Weber, J., Stein, S., Medak, D. (eds), The Adria
Microplate: GPS Geodesy, Tectonics and Hazards, NATO Science Series, Springer
Netherlands, pp. 195-207.
Mulić, M., Đonlagić, E., Bilajbegović, A. (2007): Contribution of the BIHPOS GPS permanent
networks as the new infrastructure for investigations of Dinarides. IUGG 2007 General
Assambly, Perugia, July, 2007, poster presentation.
Mulić, M., Tuno, N., Omićević, Dž. (2011): Projekt BALGEOS (BALkan GEodetic Observing
System). Geodetski glasnik, br. 40, str.87-91.
Muminagić, A., Mulić, M. (1999): National Report of Bosnia and Herzegovina. In (eds):
Gubler, E., Torres, J.O. and Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission
for Europe (EUREF) held in Prague, 2-5 June 1999. Publication No. 8, pp. 144-145.
Muminagić, A. (1981): Viša geodezija I. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo.
Muminagić, A. (1971): Ispitivanje realnog geoida u Jugoslaviji, disertacija. Geokarta, Beograd.
Nemet-Nejan, K.R. (1998): Daily life in ancient Mesopotamia. Greenwood Press, Westport.
Novak, D., M., Mlinarić, D. (2005): Jadranska obala i otoci u djelu ‘Kitab-i Bahriye’ Pirija
Reisa. U: Novak, D., Lapaine, M., Mlinarić, D. (ur.): Pet stoljeća geografskih i pomorskih
karata Hrvatske, Školska knjiga d.d., Zagreb, str. 331-365.
Peterca, M., Čolović, G. (1987): Radovi na osnovnoj nivelmanskoj mreži. Geodetska služba
JNA, Beograd, str. 50-78.
Paulson, J. F. (2005): Surveying in Ancient Egypt, From Pharaohs to Geoinformatics. FIG
Working Week 2005 and GSDI-8, Cairo, Egypt April 16-21, 2005, p. 12.,
Rummel, R., Beutler, G., Dehant, V., Gross, R., ilk, K.H., Plag, H.-P., Poli, P:, Rothacher, M.,
Stein, S., Thomas, R., Woodwoth, P.L., zebrine, S., Zlotnicki, V. (2009): Understanding a
dynamic planet: Earth science requirements for geodesy. In: Global Geodetic Observing
167
System, Meeting the Requirements of Global Society on a Changing Planet in 2020, eds. by
Plag, H.-P., Pearlman, M., Springer Dorrecht Heidelberg London New York, 2009,
DOI:10.1007/978-3-642-02687-4-6, pp. 89-132.
Sacher, J., Ihde, J., Ellmann, A. (1999): The first UELN Stage is Achieved. In (eds): Gubler, E.,
Torres, J.O. and Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission for Europe
(EUREF) held in Prague, 2-5 June 1999, Publication No. 8, pp. 87-94.
Sidoli, N. (2011): Heron of Alexandria’s Date. John Wiley & Sons A/S
Sidoli, N. (2005): Heron's Dioptra 35 and Analemma Methods: An Astronomical Determination
of the Distance between Two Cities. Centaurus, Volume 47, Issue 3, pp. 236–258, September
2005, Article first published online: 7 SEP 2005 DOI: 10.1111/j.1600-0498.2005.470304.x
Smith, J.R. (1997): Introdaction to Geodesy, The History and Concepts of Modern Geodesy
(sec.ed). Jon Wiley series in surveying and boundary control. New York.
Šahmanović, S. (2006): Kartografska zbirka Bošnjačkog instituta u Sarajevu. Kartografija i
geoinformacije br. 6, str. 161-165.
Wallis, D. A. (2005): History of Angle Measurement, From Pharaohs to Geoinformatics. FIG
Working Week 2005 and GSDI-8, Cairo, Egypt April 16-21, 2005. p. 17
[URL 1] Historija razvoja kartografije
http://www.amusingplanet.com/2012/11/coming-of-age-in-cartography-evolution.html
(09. 11. 2015)
[URL 2] Babilonska karta svijeta i opis karte
https://en.wikipedia.org/wiki/Babylonian_Map_of_the_World#Description_of_the_mapped_are
as (09. 11. 2015)
[URL 3] Interpretacija i opis babilonske ploče-karte svijeta
http://www.henry-davis.com/MAPS/AncientWebPages/103.html (09. 11. 2015)
[URL 4] Geodetska mjerenja u Starom Egiptu
http://www.sage.unsw.edu.au/currentstudents/ug/projects/salmon/salmon.htm (09. 11. 2015)
[URL 5] Mjera za dužinu u starom Egiptu.
http://gslandsurveying.com/history-of-surveying (10. 11. 2015)
[URL 6] Scena mjerenja dužina sa zida grobnice u Mannu.
http://metmuseum.org/collection/the-collection-online/search/548574 (10. 11. 2015)
[URL 7] Mjerni instrumenti starog Egipta
http://www.surveyhistory.org/egyptian_surveying_tools1.htm (11. 11. 2015)
[URL 8] Rekonstruirana karta svijeta koju je napravio Eratosten u drugom stoljeću p.n.e.
https://ourarchive.otago.ac.nz/bitstream/handle/10523/1713/McPhailCameron2011MA.pdf?seq
uence=1 (11. 11. 2015)
168
[URL 9] Dioptra
http://www.hellenica.de/Griechenland/Biographie/Dioptra.jpg (11. 11. 2015)
[URL 10] Akvadukt na otoku Samos u antičkoj Grčoj
http://www.1902encyclopedia.com/A/AQU/aqueduct.html (12. 11. 2015)
[URL 11] Mjerni instrumenti za nivelanje „chorobata“ iz doba starog Rima
http://www.leg8.com/photos/ambrussum-tournage-2008 (13. 11. 2015)
[URL 12] Rimljanin u bronzi mjeri ugao.
http://spqrlive.com/#/roads-2/4536983443 (15. 11. 2015)
[URL 13] Istanbul na karti iz 16. stoljeća.
http://www.isprs.org/proceedings/XXXV/congress/comm4/papers/363.pdf (15. 11. 2015)
[URL 14] Radovi Vojno-geografskog instituta u Beogradu
http://www.vgi.mod.gov.rs/onama/godine.html (19. 11. 2015)
[URL 15] BIHPOS
http://www.fgu.com.ba/index.php?part=stranice (20. 11. 2015)
Autori:
Doc.dr.sc. Medžida Mulić, dipl.inž.geod.
Građevinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu
Patriotske lige 30, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
E-mail: medzida_mulic@gf.unsa.ba
Dr.sc. Esad Vrce, dipl.inž.geod.
Bosna i Hercegovina
E-mail: esad_vrce@gf.unsa.ba
Mr.sc. Džanina Omićević, dipl.inž.geod.
Bosna i Hercegovina
E-mail: dzanina_omicevic@gf.unsa.ba
Spec.sc. Eldin Đonlagić, dipl.inž.geod.
Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove
Sarajevo
Marka Marulića 2, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
E-mail: donlagic@bih.net.ba

geodezija od mesopotamije do globalnog geodetskog

Transcription

Similar documents

Izdavači: Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne

Osnove inženjerstva

gnss meteorologija i istraživanje parametara troposfere

Predstavitvena knjižica - SGGOŠ, srednja gradbena, geodetska in

7-1 MJERENJE BRZINE I PROTOKA FLUIDA Av QV ⋅ =

Metodologija naučno-istraživačkog rada sa osnovama statistike

Ak. god. 2004/05. - Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu