Pročitajte prvo poglavlje

SYLVIA DAY
PRED TOBOM
Prevela s engleskoga
Lidija Milenkov-Ečimović
Ovu knjigu posvećujem doktoru Davidu Allenu Goodwinu.
Moja ljubav i zahvalnost nemaju granica.
Hvala ti, Dave. Spasio si mi život.
1. poglavlje
T
rebali bismo otići u neki bar i proslaviti.«
Nije me iznenadila ushićena izjava mojeg cimera. Cary Taylor
uvijek je pronalazio izlike za slavlje, bez obzira na to koliko nebitan i
beznačajan povod bio. Oduvijek sam na to gledala kao na dio njegova
šarma. »Sigurna sam da nije previše pametno piti prije prvog dana
na novom poslu.«
»Ma, daj, Eva.« Cary je sjedio na podu naše nove dnevne sobe
okružen s nekoliko kutija za preseljenje i zabljesnuo me svojim osvajačkim osmijehom. Već se danima raspakiravamo, ali on još uvijek
izvrsno izgleda. Vitke građe, tamne kose i zelenih očiju, Cary je bio
muškarac čiji apsolutno božanstveni izgled gotovo nijednog dana u
njegovu životu ništa nije umanjivalo. Možda bih mu to i zamjerila
da mi nije najdraža osoba na cijelom svijetu.
»Nisam mislio da se napijemo kao zvijeri«, bio je uporan. »Samo pokoja čaša vina. Možemo uhvatiti happy hour i vratiti se doma
do osam.«
»Ne znam hoću li se uspjeti vratiti na vrijeme.« Rukom sam
pokazala na svoje joga-hlače i odgovarajući topić za vježbanje. »Nakon
što izmjerim koliko mi treba pješice do posla, idem u teretanu.«
»Brzo hodaj i još brže vježbaj.« Nasmijala sam se vidjevši kako
je Cary savršeno izvio obrvu. Bila sam totalno uvjerena da će to nje1
Sylvia Day
govo lice od milijun dolara jednog dana osvanuti na jumbo-plakatima
i u modnim časopisima širom svijeta. Bez obzira na izraz lica, jednostavno je svojom ljepotom oduzimao dah.
»Može sutra poslije posla?« Ponudila sam mu kompromisni
prijedlog. »Ako preživim dan, to će biti dobar razlog za slavlje.«
»Dogovoreno. A ja ću za to vrijeme krstiti novu kuhinju i pripremiti nam večeru.«
»Uh…« Cary je obožavao kuhati, ali nije bio posebno talentiran
za to. »Super.«
Otpuhnuvši zalutali pramen kose s lica, nacerio mi se. »Imamo
kuhinju za kakvu bi većina restorana ubila. Nema šanse da u njoj
zaribam jelo.«
Ne pretjerano uvjerena u to, mahnem mu na pozdrav i zaputim
se prema vratima, odlučivši izbjeći razgovor o kuhanju. Dizalom sam
se spustila u prizemlje i nasmiješila se portiru kada mi je pompozno
otvorio vrata prema ulici.
Istog trenutka kada sam zakoračila na pločnik, obgrlili su me
mirisi i zvukovi Manhattana te me pozvali na istraživanje. Činilo mi
se da nisam samo prešla na drugu stranu zemlje u odnosu na svoj
nekadašnji dom u San Diegu, već da sam svjetovima daleko od njega.
Dvije velike metropole — jedna beskrajno umjerena i uspavanih čula,
druga pršti životom i frenetičnom energijom. U snovima sam zamišljala kako živim u niskoj zgradi bez dizala u Brooklynu, ali umjesto
toga završila sam kao poslušna kći na Upper West Sideu. Da Cary
ne živi sa mnom, bila bih užasno usamljena u tom ogromnom stanu
za koji mjesečna najamnina iznosi više nego što većina ljudi zaradi u
godini dana.
Vratar me pozdravi dodirom prsta po šiltu kape. »Dobra večer,
gospođice Tramell. Trebate li taksi večeras?«
»Ne, hvala, Paule.« Zaljuljala sam se na okruglim petama svojih
tenisica. »Prošetat ću.«
Nasmiješio se. »Malo je svježije nego poslijepodne. Trebalo bi
biti ugodno za šetnju.«
»Rekli su mi da se trebam nauživati ovog lipanjskog vremena
prije nego što postane pakleno vruće.«
»Odličan savjet, gospođice Tramell.«
2
PRED TOBOM
Prošavši ispod moderne staklene nadstrešnice na ulazu koja se
nekako uspjela uklopiti u staru zgradu i susjedne građevine, uživala
sam u relativnoj tišini drvoredom obrubljene ulice prije nego što sam
uronila u užurbanost i prometni tijek Broadwaya. Nadala sam se da
ću se jednog od tih dana potpuno uklopiti među prave Newyorčane, no za sada sam se još uvijek osjećala poput varalice. Imala sam i
adresu i posao, ali i dalje sam se pribojavala podzemne željeznice, a ni
dozivanje taksija nije mi polazilo za rukom. Nastojala sam ne hodati
uokolo širom otvorenih očiju i sa zbunjenim izrazom na licu, ali nije
mi uspijevalo. Toliko je toga bilo za vidjeti i doživjeti.
Zadivilo mi je osjetila — miris ispušnih plinova pomiješan s
mirisom hrane na pokretnim štandovima, povici prodavača stopljeni
s glazbom uličnih zabavljača, veličanstven raspon lica, stilova odijevanja i naglasaka, raskoš arhitektonskih čudesa… I automobili. Isuse
Kriste. Nigdje i nikada prije nisam vidjela takvu podivljalu bujicu
automobila.
U svakom trenutku mogla su se vidjeti barem jedna kola hitne
pomoći, policijski automobil ili vatrogasno vozilo koje se pokušava
probiti kroz poplavu žutih taksija uz zaglušno zavijanje sirena. Zadivljeno sam promatrala nezgrapne kamione za odvoz smeća kako se
spretno kreću kroz jednosmjerne ulice i dostavljače paketa koji se u
nastojanju da zadovolje stroge rokove hrabro probijaju između automobila tako gusto zbijenih da se gotovo dodiruju odbojnicima. Pravi
Newyorčani kroče ravno kroz sve to, a svoj grad vole jednako ležerno
i intimno kao omiljeni par cipela. Paru koja izvire iz rupa u pločniku
i ventilacijskih otvora ne promatraju s romantičnim oduševljenjem i
nisu ni trepnuli kada im je tlo pod nogama zavibriralo jer je ispod
nas protutnjala podzemna željeznica, a ja sam se nacerila kao zadnji
idiot i skvrčila prste na nogama. New York je za mene bio potpuno
nova ljubavna afera. Oči su mi zaneseno blistale i to se vidjelo.
Zbog toga sam se stvarno morala potruditi da djelujem nezainteresirano dok sam hodala prema zgradi u kojoj ću raditi. Što se mojeg
posla tiče, dobila sam što sam željela. Htjela sam živjeti prema svojim
mjerilima, a to je značilo početi na samom dnu. Od sutra ujutro radit
ću kao asistentica Marka Garrityja u tvrtki Waters Field & Leaman,
jednoj od najuglednijih marketinških agencija u Sjedinjenim Državama. Moj očuh, megafinancijaš Richard Stanton uzrujao se kada sam
3
Sylvia Day
prihvatila taj posao, dajući mi jasno do znanja kako sam, da nisam
toliko gorda, umjesto toga mogla raditi za njegova prijatelja i ubirati
povlastice takva poznanstva.
»Tvrdoglava si kao i svoj otac«, bio je rekao. »Trebat će mu
cijela vječnost da od svoje policijske plaće otplati tvoje studentske
kredite.«
Oko toga bila se razvila velika svađa, a moj otac nije bio voljan
popustiti. »Neka sam proklet ako dopustim da drugi čovjek plaća
školovanje mojoj kćeri«, izjavio je Victor Reyes kada je Stanton iznio
svoju ponudu. Poštujem to. Mislim da je i Stanton osjećao jednako
poštovanje premda to nikada ne bi priznao. Mogla sam shvatiti obojicu jer sam se pokušala izboriti za to da sama otplatim kredite… i
izgubila. Za mojeg oca to je bilo pitanje časti. Moja se majka odbila
udati za njega, ali on nikada nije popustio u svojoj odlučnosti da mi
bude otac u svakom mogućem pogledu.
Svjesna činjenice da se besmisleno pjeniti zbog nekih starih
frustracija, usredotočila sam se na to da što brže stignem na posao.
Odlučila sam izmjeriti koliko mi je potrebno za prelazak te kratke
dionice u vrijeme gužve ponedjeljkom i bila sam zadovoljna stigavši
do poslovnog tornja Crossfire, u kojem su se nalazili uredi tvrtke
Waters Field & Leaman, za manje od trideset minuta.
Nagnula sam glavu unatrag i pogledom slijedila obrise zgrade
sve do vrha kojim zadire u nebo. Zgrada nazvana Crossfire bila je
uistinu impresivan, elegantan i blistav safirni toranj koji para oblake.
Još od prethodnih razgovora za posao znala sam da je unutrašnjost s
druge strane slikovito ukrašenih okretnih vrata s bakrenim okvirom
bila jednako zadivljujuća zbog podova i zidova od zlatastog mramora
te sa zaštitarskim stolom i okretnom rampom od brušenog aluminija.
Izvukla sam identifikacijsku karticu iz unutarnjeg džepa hlača i
pokazala je dvojici zaštitara u crnim odijelima za recepcijom. Svejedno su me zaustavili, nesumnjivo zbog toga što, blago rečeno, nisam
bila prikladno odjevena, ali odmah su me pustili. Nakon što sam se
dizalom popela na dvadeseti kat, dobila sam opću predodžbu o tome
koliko mi vremena treba da prijeđem cijelu rutu od kućnih vrata do
vrata ureda. Bravo ja.
Krenula sam prema dizalima kada je gracioznoj, savršeno njegovanoj brineti torbica zapela u okretnu rampu i iskrenula se te se iz nje
4
PRED TOBOM
prosulo brdo sitniša. Kovanice su poput kiše padale po mramoru i
veselo se kotrljale, a ljudi su samo nastojali zaobići taj kaos i nastavljali
svojim putem kao da ništa nisu vidjeli. Suosjećajno sam se lecnula
i čučnula kako bih joj pomogla skupiti kovanice, a isto je učinio i
jedan od zaštitara.
»Hvala vam«, rekla je, dobacivši mi brz, nervozan osmijeh.
Uzvratila sam joj osmijehom. »Nema problema. I meni se to
jednom dogodilo.«
I dalje čučeći, iskoračila sam kako bih dosegnula novčić koji je
ležao blizu ulaznih vrata i naletjela na par luksuznih crnih oksfordica
obavijenih crnim hlačama šivanim po mjeri. Pričekala sam trenutak
da mi se čovjek makne s puta, a kada to nije učinio, izvila sam vrat
unatrag kako bih podigla svoje vidno polje. Elegantno trodijelno odijelo dobrano mi je pobudilo osjetila, ali tek ga je visoko, neodoljivo,
privlačno, vitko tijelo u njemu učinilo senzacionalnim. Pa ipak, uza
svu tu izazovnu veličanstvenu muževnost, tek me je pogled na čovjekovo lice bacio u trans.
A joj. Jednostavno… a joj.
Graciozno se spustio u čučanj tik ispred mene. Pogođena svom
tom izvanrednom muškošću u razini očiju, mogla sam samo zuriti.
Potpuno omamljena.
Zatim se nešto u zraku između nas pomaknulo.
Dok mi je uzvraćao pogled, promijenio se… Kao da mu je neki
štit spuznuo ispred očiju i razotkrio goruću snagu volje koja mi je
isisala zrak iz pluća. Taj snažni magnetizam koji je izlučivao postajao
je sve intenzivniji i pretvorio se u gotovo opipljiv utisak rezonantne
i neumoljive moći.
Reagirala sam potpuno instinktivno i pomaknula se unatrag te
se razlijepila stražnjicom na pod. Laktovi su mi zabubnjali od silovita
dodira s mramornim podom, ali jedva da sam osjetila bol. Previše me
zaokupilo zurenje, potpuno me prikovala prisutnost čovjeka ispred
mene. Kosa crna poput tinte uokvirila je lice čija ljepota oduzima dah.
Neki bi kipar mogao zaplakati od sreće dok gleda pravilnu liniju kosti
njegova lica, a čvrsto oblikovana usta, nos i oči intenzivno plave boje
činili su ga barbarski božanstvenim. Plave su se oči lagano suzile iako
mu je na licu i dalje lebdio istreniran flegmatični izraz.
5
Sylvia Day
Nosio je crnu košulju i odijelo, ali kravata je bila u savršenu
skladu s tim blistavim šarenicama. Pronicljive oči odmjeravale su me
i napravile mi rupu u grudima. Srce mi je počelo ludo udarati, a usne
razdvojile zbog ubrzana disanja. Mirisao je slatko kao grijeh. Nije to
bila kolonjska voda. Možda gel za tuširanje. Ili šampon. Što god da
je, bilo je apsolutno zamamno, baš kao i on sam.
Pružio mi je ruku razotkrivajući dugmad za manšete od oniksa i
sat vrlo skupa izgleda. Zadrhtala sam udahnuvši zrak i položila svoju
ruku u njegovu. Bilo mi je poskočilo od njegova čvrstog stiska. Taj mi
je električni dodir kroz ruku odaslao snažan impuls od kojeg su mi se
naježile dlačice na potiljku. Nije se pomaknuo ni na trenutak, a jedna
se bora pojavila između lagano namrštenih samouvjerenih obrva.
»Jeste li dobro?«
Obrazovan i ležeran glas, s jedva zamjetnom hrapavom notom,
pobudio mi je jato leptirića u trbuhu. Pomislila sam na seks. Nevjerojatan seks. Na trenutak mi je prošlo kroz glavu da bi me mogao
dovesti do vrhunca samo ako bude dovoljno dugo govorio.
Usne su mi bile suhe, pa sam ih ovlažila jezikom prije nego što
sam odgovorila. »Dobro sam.«
Ustao je s nerazmetljivom elegancijom, povlačeći i mene za sobom. I dalje smo se gledali u oči jer ja jednostavno nisam mogla
skrenuti pogled. Bio je mlađi nego što sam isprva pretpostavila. Rekla
bih da nema još ni trideset, ali oči su mu bile puno zrelije. Prodorne
i izrazito inteligentne.
Osjetila sam kako me nešto privlači k njemu, poput užeta vezanog oko struka koje on polako i neumoljivo povlači.
Treptanjem se trgnuvši iz polunesvjestice, pustila sam mu ruku.
Nije bio samo lijep; bio je… očaravajuće lijep. Bio je jedan od onih
muškaraca kojima žene požele rastrgnuti košulju i promatrati kako
se dugmad s nje raspršuje uokolo zajedno s njihovim inhibicijama.
Zurila sam u njega, odjevena u uglađeno, urbano, besramno skupo
odijelo i mislila na sirov, iskonski seks od kojeg se plahte trgaju u
komadiće.
Sagnuo se i podigao identifikacijsku karticu za koju nisam ni
znala da sam je ispustila, oslobodivši me tako svog provokativnog
pogleda. Mozak mi se postupno vraćao u normalu. Ljutila sam se
6
PRED TOBOM
na samu sebe zbog toga što sam se osjećala toliko nelagodno, dok je
on istovremeno potpuno vladao sobom. A zašto? Zato što sam bila
potpuno omamljena, dovraga.
Podigao je pogled prema meni, a ta poza — gotovo je klečao
preda mnom — ponovno me izbacila iz ravnoteže. Gledao me u oči
dok se pridizao. »Jeste li sigurni da ste dobro? Trebali biste malo
sjesti…«
Lice mi se zažarilo. Baš zgodno, ispala sam tako smotana i nespretna pred najsamouvjerenijim i najgracioznijim muškarcem kojeg
sam u životu vidjela. »Samo sam izgubila ravnotežu. Dobro sam.«
Svrnuvši pogled u stranu, zapazila sam ženu koja je istresla sadržaj svoje torbice. Zahvaljivala je zaštitaru koji joj je pomogao; zatim
mi je počela prilaziti, naširoko se ispričavajući. Okrenula sam se prema
njoj i pružila joj nekoliko kovanica koje sam prikupila, ali njezinu je
pozornost privuklo božanstvo u odijelu i istog je trenutka potpuno
zaboravila na mene. Pričekavši trenutak, jednostavno sam pružila
ruku i ubacila joj sitniš u torbu. Zatim sam riskirala i još ga jednom
pogledala te shvatila da me i dalje promatra dok je brineta svesrdno
zahvaljivala. Njemu. Ne meni, naravno, koja sam joj zapravo pomogla.
Upala sam joj u riječ. »Mogu li, molim vas, dobiti svoju karticu?«
Pružio mi ju je. Premda sam je nastojala uzeti ne dodirujući ga,
njegovi su prsti okrznuli moje i ponovno me ispunili nabojem svijesti
o njegovoj privlačnosti.
»Hvala«, promucala sam netom prije nego što sam se provukla
pokraj njega i kroz pomična vrata izjurila na ulicu. Zastala sam na
pločniku, pohlepno gutajući newyorški zrak ispunjen mirisima milijun
drugih stvari, nekih dobrih i nekih otrovnih.
Pred zgradom bio je parkiran elegantan crn terenac Bentley, a
na njegovim besprijekorno čistim zatamnjenim prozorima vidjela sam
svoj odraz. Lice mi je gorjelo, a sive oči prekomjerno su se sjajile.
Već sam prije vidjela taj izraz na svojem licu — u ogledalu kupaonice
neposredno prije nego što odem u krevet s muškarcem. Bio je to izraz
koji govori »spremna sam za seks« i u tom mu trenutku apsolutno
nije bilo mjesto na mojem licu.
Isuse. Daj se saberi.
7
Sylvia Day
Nakon samo pet minuta s gospodinom Mračnim i Opasnim bila
sam ispunjena nekom razdražljivom, uzburkanom energijom. Još sam
uvijek osjećala njegovu magnetsku privlačnost, neobjašnjiv poriv da
se vratim unutra gdje se on nalazio. Mogla sam izmisliti izgovor da
nisam dovršila ono što sam u Crossfire došla obaviti, ali znam da bih
se poslije zbog toga grizla. Koliko ću puta u jednom danu napraviti
budalu od sebe?
»Dosta«, tiho sam prekorila samu sebe. »Kreni dalje.«
Automobilske sirene zaparale su zrak kada je jedan taksi izletio
tek koji centimetar ispred drugog te nagazio na kočnicu kada su smioni pješaci zakoračili na zebru nekoliko sekundi prije nego što se
svjetlo na semaforu promijenilo. Uslijedila je vika, rafalna paljba
pogrdnih riječi i pokreta rukama koji u sebi nisu nosili nikakav istinski gnjev. Već za nekoliko trenutaka svi će sudionici zaboraviti razmjenu povika, koja je bila tek jedan otkucaj srca u prirodnom ritmu
velegrada.
Stopila sam se s pješačkim prometom i krenula prema teretani, a
na licu mi je zatitrao smiješak. O, New Yorče, pomislila sam, ponovno
se osjetivši smirenom. Zakon si.

—— ——
Planirala sam se zagrijati za traci za trčanje, a zatim popuniti sat vremena na nekoliko sprava, no tada sam vidjela da upravo kreće početnički tečaj kick boxinga, pa sam umjesto toga slijedila grupu polaznika
koji su čekali instruktora. Kada je sat završio, osjećala sam se puno
bolje, baš kao ona stara. Mišići su mi treperili od savršene količine
umora i znala sam da ću poslije toga spavati kao beba.
»Super ti ide.«
Ručnikom sam obrisala znoj s lica i pogledala mladića koji mi
se obratio. Visok i elegantno mišićav, imao je živahne smeđe oči i
savršen maslinasti ten. Trepavice su mu bile zavidne debljine i dužine,
a glava obrijana.
»Hvala ti.« Usta mi se izviju u zafrkantski smiješak. »Vraški se
vidjelo da mi je prvi put, ha?«
Nacerio se i pružio mi ruku. »Parker Smith.«
»Eva Tramell.«
8
PRED TOBOM
»Pokreti su ti prirodno elegantni, Eva. Uz malo vježbe mogla
bi doslovno rasturati. U gradu kao što je New York, imperativ je
poznavati tehnike samoobrane.«
Rukom je pokazao na plutenu ploču ovješenu na zid. Bila je
prekrivena posjetnicama i lecima pričvršćenim čavlićima. Otrgnuo je
zastavicu s dna fluorescentno obojena lista papira i pružio mi je.
»Jesi li čula za krav magu?«
»U nekom filmu s Jennifer Lopez.«
»Ja ga podučavam i volio bih podučiti i tebe. Tu ti je moja web
stranica i telefonski broj studija.«
Svidio mi se njegov pristup. Bio je izravan, baš kao i njegov
pogled, a osmijeh mu je bio iskren. Pitala sam se nije li to možda
uvod u kakav zavodnički ulet, ali držanje mu je bilo cool, pa nisam
mogla sa sigurnošću zaključiti.
Parker je prekrižio ruke i pokazao fino oblikovane bicepse. Na
sebi je imao crnu majicu bez rukava i dugu trenirku. Conversice su
mu djelovale udobno razgaženo, a ispod ovratnika izvirivale su tetovaže s tribal uzorkom.
»Na web stranici pronaći ćeš raspored treninga. Dođi pogledati,
i vidi odgovara li ti.«
»Svakako ću razmisliti o tome.«
»Odlično.« Ponovno mi je pružio ruku, a stisak mu je bio čvrst
i samouvjeren. »Nadam se da se vidimo.«

—— ——
Kada sam se vratila, po stanu se razlijegao fenomenalan miris, a iz
surround sound zvučnika Adele je duboko emotivno pjevušila o uzaludnoj potrazi za pravom ljubavi. Pogledala sam preko dnevne sobe u
kuhinju i vidjela Caryja kako se ljulja u ritmu glazbe dok nešto miješa
na štednjaku. Na radnoj površini uz štednjak stajala je otvorena boca
vina i dvije čaše, od kojih je jedna dopola bila napunjena crnim vinom.
»Hej!« zazvala sam ga približavajući mu se. »Što se kuha? I
stignem li se prvo otuširati?«
Ulio je vino u drugu čašu i pružio mi je preko šanka uvježba­
nim i elegantnim pokretima. Na prvi pogled nitko ne bi rekao da je
djetinjstvo proveo balansirajući između majke ovisne o drogi i udo9
Sylvia Day
miteljskih domova, nakon čega je uslijedio pubertet koji je proveo u
popravnim domovima za mladež i državnim institucijama za rehabilitaciju. »Tjestenina s mesnim umakom. I pričekaj s tuširanjem, večera
je gotova. Jesi li se zabavila?«
»Jesam, kad sam stigla u teretanu.« Izvukla sam jedan od barskih stolaca od tikovine i sjela. Ispričala sam mu o tečaju kick boxinga
i Parkeru Smithu.
»Ideš sa mnom?«
»Na krav magu?« Cary odmahne glavom.»To je presirovo za
mene. Bio bih sav prekriven modricama, a to bi me moglo stajati
angažmana. Ali, ići ću s tobom i malo baciti oko, za slučaj da je tip
neki smutljivac.«
Promatrala sam ga kako sipa tjesteninu u pripremljeno cjedilo.
»Smutljivac, ha?«
Tata me dobro naučio čitati muškarce, zbog čega sam odmah
znala da bog u odijelu predstavlja nevolju. Obični vam ljudi uz pomoć
nude i simboličan smiješak, tek toliko da uspostave trenutačnu vezu
koja olakšava situaciju. A s druge strane, ni ja se njemu nisam nasmiješila.
»Malena«, reče Cary, vadeći zdjelice iz kuhinjskog ormarića,
»ti si zanosna, seksi žena. Sumnjiv mi je svaki muškarac koji nema
muda da te otvoreno pozove na izlazak.«
Uzvratila sam mu mrštenjem nosa.
Dodao mi je zdjelicu koja je sadržavala tanušne špagete prekrivene oskudnim umakom od rajčice s komadićima mljevene govedine
i graška.
»Nešto te muči. Što je bilo?«
Hm… Primila sam dršku žlice koja je izvirivala iz zdjelice i
odlučila ne komentirati hranu. »Mislim da sam danas naletjela na
najzgodnijeg muškarca na planetu. Možda čak i na najzgodnijeg muškarca u povijesti čovječanstva.«
»A, da? Mislio sam da sam to ja. Pričaj mi.« Cary najradije jede
stojećke, pa je ostao s druge strane šanka i naslonio se na kuhinjski
element.
Gledala sam kako uzima nekoliko zalogaja svoje vlastite kulinarske umotvorine prije nego što sam i sama odlučila kušati. »Nema se
10
PRED TOBOM
tu zapravo puno reći. Rasipala sam se stražnjicom nasred predvorja
u Crossfireu, a on mi je pomogao da ustanem.«
»Je li visok ili nizak? Plav ili tamnokos? Nabildan ili vitak?
Kakve su mu boje oči?«
Drugi sam zalogaj isprala s malo vina. »Visok. Tamnokos. Vitak
i nabildan. Plave oči. Bezobrazno bogat, sudeći po odjeći i modnim
dodacima. I nevjerojatno seksi. Znaš kako to obično biva — na neke
zgodne frajere hormoni ti uopće ne polude, dok neki neprivlačni
tipovi imaju nevjerojatno snažnu seksualnu privlačnost. Ovaj tip ima
sve.«
U trbuhu mi je zatitralo kao onog trenutka kada me Mračni i
Opasni dodirnuo. U mislima mi je i dalje bila kristalno jasna slika
njegova prekrasnog lica. Muškarcima bi trebalo zakonom zabraniti
da tako fenomenalno izgledaju. Moje se spržene moždane stanice još
nisu oporavile od susreta s njim.
Cary se laktom oslonio na radnu plohu, a duge šiške pale su mu
preko jednog blistavo zelenog oka. »I, što se dogodilo nakon što ti
je pomogao ustati?«
Slegnuh ramenima. »Ništa.«
»Ništa?«
»Otišla sam.«
»Molim? Nisi koketirala s njim?«
Uzela sam još jedan zalogaj. Zapravo, jelo i nije bilo tako loše.
Ili sam ja umirala od gladi.
»Cary, on nije tip muškarca s kojim možeš koketirati.«
»Takav muškarac ne postoji. Čak i sretno oženjeni povremeno
vole bezazleno koketiranje.«
»Na tom tipu nije bilo ničeg bezazlenog«, rekoh oporo.
»A, jedan od tih.« Cary mudro kimne glavom. »Zločesti dečki
mogu biti zabavni, ako im se ne približiš previše.«
On to, naravno, dobro zna; pod noge mu padaju muškarci i
žene svih dobnih kategorija. Pa ipak, svaki put nekako bi mu pošlo za
rukom odabrati krivog partnera. Hodao je s vrebačima, preljubnicima,
ljubavnicima koji su prijetili da će se ubiti zbog njega i ljubavnicima s
boljim polovicama koje mu nisu spomenuli… Sve je redom proživio.
11
Sylvia Day
»Ne mogu zamisliti da bi ovaj tip mogao biti zabavan«, rekla
sam. »Djeluje mi previše žestoko. No, kladim se da je zbog sve te
žestine super u krevetu.«
»E, sad pametno zboriš. Zaboravi stvarnog tipa. Ubaci samo
njegovo lice u svoje maštarije i neka tamo bude savršen.«
S obzirom na to da sam tipa prije htjela u potpunosti izbaciti
iz glave, promijenila sam temu. »Imaš li sutra sastanak u nekoj od
agencija?«
»Naravno.« Cary je počeo u detalje iznositi svoj raspored, navodeći reklamu za traperice, sredstvo za samotamnjenje, donje rublje
i parfem.
Sve sam drugo protjerala iz misli te sam se usredotočila na njega
i njegov sve veći uspjeh. Potražnja za Caryjem Taylorom rasla je iz
dana u dan, a on je kod fotografa stjecao dobru reputaciju i pohvale
na račun svoje profesionalnosti i točnosti. Bila sam oduševljena zbog
njega i tako ponosna. Prešao je dug put i doživio puno ružnih stvari.
Tek nakon večere uočila sam dvije velike kutije s poklonima,
naslonjene na trosjed.
»Što je to?«
»To je«, reče Cary, pridruživši mi se u dnevnoj sobi, »vrh
vrhova.«
Odmah sam znala da su pokloni od Stantona i mame. Mojoj
je majci novac bio neophodno potreban za sreću i bilo mi je drago
što Stanton, suprug broj tri, ne samo da je mogao ispuniti tu njezinu
potrebu, nego i potrebe njezinih bližnjih. Često bih poželjela da tome
već jednom dođe kraj, ali mama se teško mirila s činjenicom da ja
na novac gledam potpuno drugačije od nje. »Što je sad poslala?«
Stavio mi je ruke na ramena, što mu nije bio nikakav problem
jer je za pedalj bio viši od mene.
»Ne budi nezahvalna. On voli tvoju mamu. Hoće je razmaziti, a
ona hoće razmaziti tebe. Svidjelo se to tebi ili ne, on to ne radi zbog
tebe. Radi to zbog nje.«
S uzdahom se složim s njim. »Što je unutra?«
»Glamurozna obleka za subotnju humanitarnu večeru za pravobraniteljski centar. Božanstvena haljina za tebe i Brionijev smoking za
12
PRED TOBOM
mene jer kupujući darove meni, zapravo čini nešto za tebe. Puno si
tolerantnija prema njemu dok imaš mene da slušam tvoje zvocanje.«
»Upravo tako. Hvala bogu da to zna.«
»Naravno da zna. Stanton ne bi bio multimilijarder da ne zna
sve.« Cary me primio za ruku i odvukao do paketa. »Daj, dođi,
pogledaj.«

—— ——
Deset minuta do osam sljedećeg jutra prošla sam kroz pomična vrata
u Crossfireu i ušla u predvorje. Želeći već prvog dana ostaviti najbolji mogući dojam, odlučila sam se za jednostavnu ravnu haljinu
usklađenu s crnim salonkama kojima sam u dizalu, na putu prema
gore, zamijenila cipele za hodanje. Podigla sam plavu kosu i savila je
u prekrasnu punđu u obliku broja osam, koju mi je Cary ljubazno
složio tog jutra. Ja baš i nisam bila previše spretna s kosom, ali on je
mogao složiti frizure koje su bile prava umjetnička remek-djela.
Stavila sam male biserne naušnice koje mi je tata poklonio kad
sam diplomirala i Rolex od Stantona i mame. Na trenutak sam po­
mislila da sam previše truda uložila u svoj izgled, no kada sam zakoračila u predvorje, sjetila sam se kako sam pala na pod u odjeći za
vježbanje i bila sam zahvalna što nimalo ne sličim na tu ne odveć
dražesnu djevojku. Čini se da ni dvojica zaštitara nisu zbrojila dva
i dva kada sam im na putu prema pomičnoj rampi pokazala svoju
identifikacijsku karticu.
Na dvadesetom katu izašla sam u predvorje tvrtke Waters Field
& Leaman. Preda mnom bio je zid od neprobojnog stakla oko dvokrilnih vrata kroz koja se ulazi na recepciju. Djevojka koja je sjedila za
stolom u obliku polumjeseca vidjela je karticu koju sam joj pokazala
kroz staklo. Pritiskom na tipku otvorila mi je vrata dok sam karticu
spremala u torbu.
»Bok, Megumi«, pozdravila sam je zakoračivši unutra, diveći
se njezinoj bluzi boje brusnice.
Bila je miješane rase, zasigurno dijelom azijske krvi, i izrazito
zgodna. Crnu, gustu kosu oblikovala je u elegantnu bob-frizuru, nešto
kraću odostraga i ravno odrezanu sprijeda. Imala je tople, bademaste
smeđe oči te pune i prirodno ružičaste usne.
13
Sylvia Day
»Bok, Eva. Mark još nije stigao, ali znaš kamo trebaš ići, zar ne?«
»Svakako.« Mahnuvši joj, krenula sam hodnikom lijevo od
recepcije sve dokraja, gdje sam još jednom skrenula lijevo i našla se
u nekada otvorenom prostoru, sada podijeljenom na odjeljke. Jedan
je bio moj i otišla sam ravno do njega.
Torbicu i vrećicu s cipelama ravnih peta za hodanje ubacila sam
u donju ladicu metalnog ormarića; zatim sam pokrenula računalo.
Ponijela sam nekoliko predmeta kojima ću personalizirati prostor i
izvadila ih iz torbe. Jedan od njih bio je uokviren kolaž od tri fotografije — ja i Cary na plaži Coronado, mama i Stanton na njegovoj
jahti na Francuskoj rivijeri i tata na dužnosti u svom policijskom automobilu u Oceansideu u Kaliforniji. Drugi je predmet bio aranžman
raznobojna staklenog cvijeća koji mi je Cary poklonio upravo tog
jutra kao »dar za prvi dan«. Smjestila sam ga pokraj grupice fotografija i naslonila se da vidim kako to sve zajedno izgleda.
»Dobro jutro, Eva.«
Ustala sam i našla se licem u lice sa svojim šefom. »Dobro jutro,
gospodine Garrity.«
»Zovi me Mark, molim te. Dođi u moj ured.«
Slijedila sam ga niz hodnik i ponovno razmišljala o tome kako
je moj novi šef veoma ugodan oku, blistavo tamna tena, uredne kozje
bradice i nasmiješenih smeđih očiju. Mark je imao četvrtastu čeljust i
šarmantan izvijen osmijeh. Bio je u dobroj kondiciji, a njegovo samouvjereno držanje ulijevalo je povjerenje i poštovanje.
Rukom mi je pokazao na jedan od dva stolca ispred svog radnog stola od stakla i kroma te pričekao da sjednem prije nego što se
smjestio u svoj ergonomski oblikovan stolac. S nebom i neboderima
u pozadini Mark je djelovao uspješno i moćno. Ustvari, on je još
uvijek bio samo junior account manager, a njegov ured tek ormar
u usporedbi s uredima direktora i izvršnih šefova, ali pogledu kroz
njegov prozor nije bilo zamjerke.
Naslonio se i nasmiješio. »Jesi li se smjestila u novi stan?«
Iznenadilo me što je to zapamtio, ali bilo mi je i drago. Upoznala sam ga na drugom razgovoru za posao i odmah mi se svidio.
»Manje-više«, odgovorila sam. »Još se tu i tamo nađe neka
neraspakirana kutija.«
14
PRED TOBOM
»Došla si iz San Diega, zar ne? Grad je lijep ali toliko različit
od New Yorka. Nedostaju li ti palme?«
»Nedostaje mi suhi zrak. Na ovdašnju se vlagu treba privi­k­
nuti.«
»Čekaj samo da se ljeto zažari.« Osmjehnuo se. »Dakle… tebi
je danas prvi dan ovdje, a ti si meni prva asistentica, stoga ćemo svoju
suradnju morati osmisliti u hodu. Ja nisam navikao delegirati poslove,
ali siguran sam da ću brzo pohvatati konce.«
Odmah mi je laknulo. »A ja se veselim poslovima koje ćeš mi
delegirati.«
»Za mene je velik korak naprijed imati nekog poput tebe, Eva.
Volio bih da budeš sretna dok radiš ovdje. Piješ li kavu?«
»Kava mi je jedna od najvažnijih namirnica.«
»Ah, asistentica po mom ukusu.« Još se šire osmjehnuo. »Neću
od tebe tražiti da mi donosiš kavu, ali ne bih imao ništa protiv da mi
pomogneš dokučiti kako rade oni novi aparati za kavu koje su upravo
postavili u sobama za odmor.«
Nacerila sam se. »Nema problema.«
»Nije li tužno što trenutačno nemam nikakav drugi zadatak za
tebe?« Zbunjeno se protrlja po potiljku. »Kako bi bilo da ti pokažem
projekte na kojima trenutačno radim i da odatle krenemo?«

—— ——
Ostatak dana prošao je kao u magli. Mark je održao dva kratka
sastanka s klijentima i jedan dug s kreativnim timom koji radi na
konceptualnim idejama za jednu strukovnu školu. Bilo je fascinantno
promatrati iz prve ruke kako različiti odjeli unutar agencije preuzimaju štafetu jedan od drugog i pronose reklamnu kampanju od
prvog prijedloga do ostvarenja. Možda sam mogla ostati malo duže
i bolje se upoznati s rasporedom ureda, ali u deset do pet zazvonio
mi je telefon.
»Ured Marka Garrityja. Eva Tramell pri telefonu.«
»Dovuci se doma i idemo na ono piće koje si jučer odgodila
za danas.«
Nasmiješim se na Caryjevu odglumljenu neumoljivost. »Dobro,
dobro. Stižem.«
15
Sylvia Day
Ugasila sam računalo i izašla iz ureda. Stigavši do dizala, izvadila
sam mobitel kako bih Caryju napisala kratku SMS-poruku »krenula
sam«.
Zvuk zvonca upozori me na to koje se dizalo zaustavlja na
mojem katu pa se ja pomaknem kako bih stala ispred njega, samo
na trenutak svrnuvši pozornost na mobitel i pritisnuvši tipku pošalji.
Vrata se otvore i ja zakoračim prema njima. Podignem pogled kako
bih vidjela kuda idem i susretnem plave oči. Zastane mi dah. Jedini
putnik u dizalu bio je bog seksa.
16