H rvatsko d ru štvo za p rim ijen jenu lin g vistiku

Transcription

XXVIII. međunarodni znanstveni skup
25. – 27. travnja 2014.
Zagreb, Hrvatska
Croatian Applied Linguistics Society
Kroatische Gesellschaft für Angewandte Linguistik
Association croate de linguistique appliquée
Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku
VIŠEJEZIČNOST
KAO PREDMET
MULTIDISCIPLINARNIH
ISTRAŽIVANJA
MULTIDISCIPLINARY
APPROACHES TO
MULTILINGUALISM
28th international conference
25 – 27 April 2014
Zagreb, Croatia
Knjižica sažetaka
Book of Abstracts
H
P
D
L
Croatian Applied Linguistics Society
Kroatische Gesellschaft für Angewandte Linguistik
Association croate de linguistique appliquée
XXVIII. međunarodni znanstveni skup
28th International Conference
25. - 27. travnja 2014. / 25 - 27 April 2014
VIŠEJEZIČNOST KAO PREDMET MULTIDISCIPLINARNIH ISTRAŽIVANJA
MULTIDISCIPLINARY APPROACHES TO MULTILINGUALISM
Knjižica sažetaka
Book of Abstracts
Uredile / Editors
Kristina Cergol Kovačević / Sanda Lucija Udier
HDPL / CALS
Srednja Europa
2014.
Izdavač:
Srednja Europa
ISBN: 978-953-7963-09-5
CIP zapis dostupan
u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem koji će se unijeti naknadno
Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja
Multidisciplinary Approaches to Multilingualism
Mjesto održavanja skupa / Conference venue
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb
Organizacijski odbor / Organising committee
Goranka Antunović, Ivana Bašić, Kristina Cergol Kovačević, Lidija Cvikić, Vesna Deželjin, Renata Geld,
Jasna Novak-Milić, Sanda Lucija Udier, Lovorka Zergollern-Miletić
Programski odbor / Programme committee
Goranka Antunović (Zagreb), Vesna Bagarić Medve (Osijek), Kees de Bot (Groningen, Nizozemska), Rafaela
Božić (Zadar), Lidija Cvikić (Zagreb), Marica Čilaš Mikulić (Zagreb), Sanja Ćurković Kalebić (Split), Lia
Dragojević (Dubrovnik), Annette Đurović (Beograd), Vlasta Erdeljac (Zagreb), Ina Ferbežar (Ljubljana), Milica
Gačić (Zagreb), Tamara Gazdić-Alerić (Zagreb), Renata Geld (Zagreb), Milvia Gulešić Machata (Zagreb),
Henriëtte Hendriks (Cambridge, Velika Britanija), Damir Horga (Zagreb), Zrinka Jelaska (Zagreb), Višnja
Josipović Smojver (Zagreb), Dunja Jutronić (Split), Branko Kuna (Osijek), Alisa Mahmutović (Sarajevo),
Mihaela Matešić (Rijeka), Marta Medved Krajnović (Zagreb), Jelena Mihaljević Djigunović (Zagreb), Vesna
Mildner (Zagreb), Judit Navracsics (Veszprém, Mađarska), Mojca Nidorfer Šišković (Ljubljana), Jasna NovakMilić (Zagreb), Višnja Pavičić-Takač (Osijek), Dunja Pavličević-Franić (Zagreb), Anita Peti-Stantić (Zagreb),
Ana Petravić (Zareb), Boris Pritchard (Rijeka), David Singleton, (Veszprém, Mađarska), Mateusz-Milan
Stanojević (Zagreb), Diana Stolac (Rijeka), Renata Šamo (Pula), Ljiljana Šarić (Oslo, Norveška), Lovorka
Zergollern-Miletić (Zagreb)
Internetska stranica / Web page
http://www.hdpl.hr
Sadržaj / Contents
POZVANI IZLAGAČI / KEYNOTE SPEAKERS
1
JEAN-CLAUDE BEACCO
Université Sorbonne Nouvelle, Paris, France
Implementing plurilingual education through curriculum........................................................................................1
Implementacija višejezičnog obrazovanja putem kurikula.......................................................................................1
HENRIËTTE HENDRIKS
University of Cambridge, United Kingdom
Talking about motion in “another” language: findings across different types of multilingual learners...................2
Izražavanje pokreta u „drugome“ jeziku: podatci prikupljeni od različitih tipova višejezičnih učenika.................3
AUGUST KOVAČEC
Filozofski fakultet u Zagrebu
Dvojezičnost, jezični kontakti i jezične interferencije s posebnim obzirom na hrvatski jezični prostor..................3
Bilingualism, language contact and interference with reference to Croatian linguistic area....................................4
IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI / GENERAL AND POSTER SESSIONS
6
GABI ABRAMAC
Višejezičnost u židovskoj ultraortodosknoj zajednici u Brooklynu..........................................................................6
Multilingualism in the Jewish ultra-orthodox community in Brooklyn...................................................................6
KATARINA ALADROVIĆ SLOVAČEK
Učiteljski fakultet u Zagrebu
Jezična kreativnost u učenju hrvatskoga kao nasljednoga jezika.............................................................................7
Linguistic creativity in learning the Croatian language as a hereditary language....................................................7
MARINELA ALEKSOVSKI
Heterogenost – prednost ili nedostatak.....................................................................................................................8
Heterogeneity – advantage or disadvantage.............................................................................................................8
TIHANA BAGIĆ
Agencija za mobilnost i programe Europske unije, Zagreb
Višejezičnost, mobilnost i interkulturalna kompetencija..........................................................................................9
Multilingualism, mobility and intercultural competence..........................................................................................9
MARTINA BAJČIĆ
Pravni fakultet u Rijeci
Multilingualism as an asset or an obstacle to legal translation in the EU context..................................................10
Višejezičnost kao 'dodana vrijednost' ili prepreka pravnom prevođenju u kontekstu EU-a...................................10
KATICA BALENOVIĆ
Sveučilište u Zadru, Odjel za nastavičke studije u Gospiću
Classroom interaction in early EFL learning: the analysis of the learner's interlanguage......................................10
Razredna interakcija u ranom učenju engleskoga kao stranoga jezika: analiza učeničkoga međujezika...............11
IVANČICA BANKOVIĆ-MANDIĆ
Višejezičnost i jezična tolerancija...........................................................................................................................11
Multilingualism and language tolerance.................................................................................................................12
MARTINA BAŠIĆ
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Fonem /ď/ – hod po rubu čakavskih ekavskih konsonantskih inventara................................................................12
Phoneme /ď/ – walk on the edge of the Čakavian Ekavian consonant inventory...................................................12
EMINA BERBIĆ KOLAR I TANJA ĐURIĆ
Učiteljski fakultet u Osijeku, dislocirani studij u Slavonskome Brodu
Usvajanje engleskoga jezika kao inoga jezika te hrvatskoga jezika kao materinskoga jezika u mlađoj školskoj
dobi.........................................................................................................................................................................13
The acquisition of English as a second language and Croatian as a mother tongue at young school age..............13
MARIJA BILIĆ
Filozofski fakultet u Splitu
The corpus-based study of English phrasal verbs in legal domain.........................................................................14
Proučavanje engleskih fraznih glagola u području prava temeljeno na korpusu....................................................14
KLARA BILIĆ MEŠTRIĆ
Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji
Multilingualism in Osijek – the LUCIDE project perspective...............................................................................15
Višejezičnost grada Osijeka kroz projekt LUCIDE................................................................................................15
SARA BRODARIĆ
Can the English language in music, on TV and the Internet improve formal EFL results of secondary school
students?..................................................................................................................................................................16
Može li engleski jezik u glazbi, na televiziji i na internetu unaprijediti školski uspjeh iz engleskog kao stranog
jezika kod učenika u srednjim školama?................................................................................................................16
BARBARA BURŠIĆ I MIA KOŽUL
Zašto ima iznimaka, a nema *forama – interkonsonantsko a u genitivu množine imenica....................................17
Why are there iznimaka but there is no such thing like *forama – interconsonantal “a” in the genitive plural of
nouns.......................................................................................................................................................................17
KRISTINA CERGOL KOVAČEVIĆ I DAMIR HORGA
Učiteljski fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu
Paradoxical asymmetry in monolingual language sets...........................................................................................18
Paradoksalna asimetrija u jednojezičnom uvjetu....................................................................................................18
LIDIJA CVIKIĆ I JASNA NOVAK MILIĆ
Pripremljenost budućih nastavnika za međukulturne izazove u nastavi hrvatskoga kao nasljednoga i drugoga
jezika.......................................................................................................................................................................19
Intercultural competence in future teachers of Croatian as a heritage and as a second language..........................20
ANKICA ČILAŠ ŠIMPRAGA I MARICA ČILAŠ MIKULIĆ
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Filozofski fakultet u Zagrebu
Osobna imena polaznika Croaticuma hrvatskoga podrijetla..................................................................................20
Personal names of Croaticum students of Croatian origin.....................................................................................21
SANJA ČURKOVIĆ KALEBIĆ
Repetitions in English and Croatian conversations................................................................................................21
Ponavljanja u konverzacijama na engleskom i hrvatskom jeziku..........................................................................22
TOMISLAV ĆUŽIĆ
Športska gimnazija Zagreb
Pravopisne pogreške kao rezultat negativnoga prijenosa (pogled u najizrazitije hrvatsko-slovenske pravopisne
razlike)....................................................................................................................................................................22
Orthographic errors caused by negative transfer (a look into most common Slovene-Croatian orthographic
differences).............................................................................................................................................................23
MIRTA DESNICA, BOGDANKA PAVELIN-LEŠIĆ I MIRIAM MICULINIĆ
Filozofski fakultet u Zagrebu, Université Paris-Est
Višejezičnost i prebacivanje koda u francuskim i hrvatskim tiskanim medijima...................................................23
Multilingualism and code-switching in French and Croatian written media..........................................................24
VESNA DEŽELJIN
Italofona enklava u zapadnoj Slavoniji između hrvatskog i talijanskog jezika......................................................24
Italian speaking enclave in Western Slavonia between Croatian and Italian..........................................................24
ARNALDA DOBRIĆ
Dobar izgovor u stranom jeziku – nužnost ili nepotreban napor?..........................................................................25
Good pronunciation in foreign language – necessity or an unnecessary effort?....................................................25
LIA DRAGOJEVIĆ
Sveučilište u Dubrovniku
Višejezična posada – jednoznačan naziv................................................................................................................26
Multilingual crew – monosemic term.....................................................................................................................26
EDIN DUPANOVIĆ
Osnovna škola Kulen Vakuf, Orašac, Bosna i Hercegovina
Najnovije semantičke ekstenzije rodbinskih naziva nećak i nećakinja..................................................................27
The latest semantic extensions of kinship terms nećak and nećakinja...................................................................27
VLASTA ERDELJAC, BOŠKA MUNIVRANA, MARTINA SEKULIĆ, JANA WILLER-GOLD, NINA
ČOLOVIĆ I DOROTEA ROSANDIĆ
Utjecaj predočivosti na razumijevanje riječi u hrvatskom kod dvojezične i jednojezične djece s posebnim
jezičnim teškoćama.................................................................................................................................................28
Influence of imagebility on understanding Croatian words in bilingual and monolingual children with specific
language impairment...............................................................................................................................................28
INA FERBEŽAR
Filozofska fakulteta v Ljubljani, Slovenija
Jezični testovi: alat ili oružje jezične politike.........................................................................................................29
Language tests: a tool or a weapon of language policy..........................................................................................29
ZRINKA FRLETA
Sveučilište u Zadru
Prevoditelj, stroj, rezultat........................................................................................................................................30
Translator, machine, result......................................................................................................................................30
MILICA GAČIĆ
European policy of multilingualism and of linguistic diversity.............................................................................31
Europska politika višejezičnosti i jezične raznolikosti...........................................................................................31
ANGELINA GAŠPAR
Corpus-based bilingual terminology extraction......................................................................................................32
Dvojezično crpljenje terminologije temeljeno na korpusu.....................................................................................32
TAMARA GAZDIĆ-ALERIĆ I MARKO ALERIĆ
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ispitivanje sekundarne jezične kompetencije u vertikalnoj višejezičnosti.............................................................32
Examining secondary linguistic competence in vertical multilingalism................................................................33
SIEGFRIED GEHRMANN
Sprachenpolitik und Interesse oder warum das europäische Projekt am „Kampf der Sprachen“ scheitern kann.. 33
Jezična politika i interes ili zašto bi „borba jezika“ mogla dovesti do neuspjeha europskog projekta...................34
MARIJA GJURAŠIĆ
Utjecaj promjene statusa (stručnoga) jezika iz obveznoga u izborni kolegij na nefilološkim fakultetima na ishode
učenja odnosno razinu jezične kompetencije na stranom jeziku............................................................................34
Influence of the status change (from a mandatory to an optional course) of (technical) foreign language courses
on learning in non-philological colleges.................................................................................................................35
TEA GLAVAŠ
Hrvatsko vojno učilište
Exploring the relationship between the learner self-concept and FL anxiety among adult EFL learners..............35
Odnos pojma o sebi kao inojezičnom govorniku i straha od jezika kod odraslih učenika.....................................36
TANJA GRADEČAK-ERDELJIĆ I ANA MIKIĆ ČOLIĆ
Filozofski fakultet u Osijeku
Računalno nazivlje i engleski kao profesionalna deformacija................................................................................36
Computer terminology and English as an occupational hazard..............................................................................37
JAGODA GRANIĆ
Filozofski fakultet Splitu
Stvarni odnos jezičnih većina i manjina.................................................................................................................37
The real relationship of language majorities and minorities...................................................................................38
ANA GRGIĆ I MILVIA GULEŠIĆ MACHATA
Brojna pitanja o brojevima: brojevne riječi i razine prema ZEROJ-u....................................................................38
Numerous questions on numbers: numerals and levels according to CEFRL........................................................39
DAŠA GRKOVIĆ, IVA PAVIĆ I NIKOLINA SOKOLIĆ
Ortoepska prilagodba španjolskih imena u hrvatskom jeziku................................................................................39
Orthoepic adaptation of Spanish names in the Croatian language.........................................................................39
PETAR HATEGAN
Universitatea din Bucureşti, Romania
Od mjesnoga govora manjine do jezičnih i društvenih kompetencija....................................................................40
From the local language of the minority to social and language competences......................................................41
IRENA HORVATIĆ ČAJKO
Pravni fakultet u Zagrebu
Ovladavanje trećim jezikom (J3) uz višejezični pristup – rezultati eksperimenta..................................................41
Sprachenübergreifendes L3-Lernen – Ergebnisse eines Experiments....................................................................42
MIROSLAV HRDLIČKA
Jezični identitet Kašuba..........................................................................................................................................42
Language identity of the Cassubians......................................................................................................................43
SNJEŽANA HUSINEC
Njemački utjecaj na nazivlje hrvatske sudske prakse u razdoblju od 1848. do 1918. ….......................................43
The German influence on the terminology of the Croatian judiciary in the period between 1848 and 1918. …...44
IVA IVANKOVIĆ
Dječji vrtić Potočnica, Zagreb
Pristupi dvojezičnom obrazovanju u Hrvatskoj......................................................................................................44
Approaches to bilingual education in Croatia.........................................................................................................45
ZRINKA JELASKA I DORA VUK
Nasljedni govornici i njihov hrvatski jezik – utjecaj jezične povijesti na pisanu proizvodnju..............................45
Heritage speakers and their Croatian language – the influence of language history on written language
production...............................................................................................................................................................45
VIŠNJA JOSIPOVIĆ SMOJVER, RENATA GELD, MATEUSZ-MILAN STANOJEVIĆ I FILIP KLUBIČKA
Izgovor ELF-a i jezična shizofrenija: međunarodno razumljiv engleski s nacionalno prepoznatljivim obilježjima
................................................................................................................................................................................46
The pronunciation of ELF and linguistic schizophrenia: internationally intelligible English with recognizable
national features......................................................................................................................................................46
DAMIR KALOGJERA
Dvojezični učinak u Držića.....................................................................................................................................47
Bilingual effect in the work of Marin Držić...........................................................................................................47
MANUELA KARLAK
Učiteljski fakultet u Osijeku
Razlike u uporabi strategija učenja, intenzitetu motivacije i ovladanosti komunikacijskom jezičnom
kompetencijom u srednjoškolskih učenika njemačkog i engleskog kao stranih jezika u odnosu na znanje
dodatnog stranog jezika..........................................................................................................................................48
Differences in learning strategy use, motivational intensity and communicative competence of foreign language
learners of English and German at secondary level with additional foreign language knowledge as a
distinguishing factor...............................................................................................................................................48
DANIELA KATUNAR I DAŠA BEROVIĆ
Od jezičnog sustava do jezične uporabe: konstrukcijska analiza prijelazne antonimije u hrvatskom....................49
From language system to language use: a constructional analysis of transitional antonymy in Croatian..............49
ŽELJKA KNEŽEVIĆ I ANA ŠENJUG GOLUB
Stav roditelja prema učenju stranih jezika kao jedan od čimbenika razvoja višejezičnosti u učenika...................50
Einstellungen der Eltern zum Fremdsprachenlernen als einer der Faktoren für die Entwicklung von
Mehrsprachigkeit bei Schülern...............................................................................................................................51
LJILJANA KOLENIĆ
Višejezičnost u starim hrvatskim gramatikama......................................................................................................51
Multilingualism in old Croatian grammar books....................................................................................................52
TIHANA KRAŠ, HELENA RUBČIĆ I TANJA STIPEĆ
Filozofski fakultet u Rijeci
Subject pronoun interpretation in Croatian: comparing monolinguals with simultaneous bilinguals....................52
Interpretacija osobnih zamjenica u funkciji rečeničnoga subjekta u hrvatskome jeziku: usporedba jednojezičnih
sa simultanim dvojezičnim govornicima................................................................................................................53
AIDA KORAJAC I JELENA CVITANUŠIĆ TVICO
Uvid u afektivne strategije ovladavanja složenijim morfosintaktičkim strukturama kod govornika hrvatskoga kao
nasljednoga jezika...................................................................................................................................................53
Insight into the affective strategies of mastering more complex morphosyntactic structures in Croatian heritage
language speakers...................................................................................................................................................54
IVANA LALLI PAĆELAT
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Službena dvojezičnost u Istarskoj županiji – prijevodna perspektiva....................................................................54
Official bilingualism in the County of Istria – a translational perspective.............................................................55
STELA LETICA KREVELJ
Some of the things multilingual users do (or don’t do)..........................................................................................55
O stvarima koje višejezični korisnici čine (ili ne čine)...........................................................................................55
RADOVAN LUČIĆ
Universiteit van Amsterdam, Nederland
Kako to tamo psuju? Vulgarizmi u hrvatskom i nizozemskom: jedan slučaj „lažnih neprijatelja“........................56
How to swear there? Vulgarisms in Croatian and Dutch: an example of “false enemies“.....................................56
ANTONIA LUKETIN ALFIREVIĆ I MAURA FILIPPI
Filozofski fakultet u Splitu; Muzička akademija u Zagrebu
Xe nato el picio – È nato il bambino: o okomitoj višejezičnosti u današnjem Trstu..............................................57
Xe nato el picio – È nato il bambino: on vertical multilingualism in today's Trieste.............................................57
IVANA LUKICA
Višejezičnost i strani jezici pravne struke: prošlost, sadašnjost i budućnost..........................................................58
Multilingualism and languages for legal purposes: past, present and future..........................................................58
SANDRA MARDEŠIĆ, ANDREA SVILARIĆ I HANA KLAK
Višejezičnost i strah od stranog jezika....................................................................................................................59
Multilingualism and foreign language anxiety.......................................................................................................59
IRENA MARKOVIĆ
Sličnosti i razlike u percepciji jezika i glazbe (promišljanja o univerzalnom u glazbi i jeziku)............................60
Similarity and difference in language and music perception (thoughts on universality of music and language). .60
ANITA MEMIŠEVIĆ I MIHAELA MATEŠIĆ
Pardon my English: uporaba i značenje odabranih engleskih riječi i izraza u hrvatskome jeziku.........................60
Pardon my English: usage and meanings of select English words and phrases in Croatian..................................61
NIVES MIKELIĆ PRERADOVIĆ, DAMIR BORAS I MONIKA BERAĆ
Učenički korpus hrvatskog kao stranog jezika.......................................................................................................61
Learner corpus of Croatian as a foreign language..................................................................................................62
IRENA MILOŠ
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Jezični varijeteti u urbanoj i ruralnoj dijalektologiji...............................................................................................62
Language varieties in rural and urban dialectology................................................................................................63
JUDIT NAVRACSICS I GYULA SÁRY
University of Pannonia, Veszprém, Magyarország
Written sentence comprehension in first and second languages.............................................................................63
Razumijevanje pisane rečenice u prvom i drugom jeziku......................................................................................64
MOJCA NIDORFER ŠIŠKOVIČ
The role of digital discourse in multilingualism.....................................................................................................64
Uloga digitalnog diskursa u višejezičnosti.............................................................................................................64
LIDIJA OREŠKOVIĆ DVORSKI I BOGDANKA PAVELIN-LEŠIĆ
Poteškoće izgovora kroatofonih studenata francuskoga jezika uvjetovane drugim stranim jezikom....................65
French pronunciation difficulties of Croatian-speaking students related to other foreign language(s)..................65
VIŠNJA PAVIČIĆ TAKAČ, GABRIJELA BULJAN I ROMANA ČAČIJA
Hrvatski i engleski u dodiru: evribadi spiks ingliš, no razumijemo li hrvatski?.....................................................66
Croatian and English in Contact: /evribadi spiks ingliʃ/, but do we understand Croatian?....................................66
DUNJA PAVLIČEVIĆ-FRANIĆ
Jezična raslojavanja u hrvatskome kao nasljednome jeziku – prikazi, problemi, perspektive...............................67
Language stratification in Croatian as heritage language – reviews, problems and perspectives..........................68
CARMELA PERTA
Università G. D’Annunzio, Pescara, Italia
Albanian dialects in Italy: consequences of the interactions between ‘old’ and ‘new’ Albanians..........................68
Albanski dijalekti u Italiji: posljedice interakcija između „novih“ i „starih“ Albanaca.........................................69
ANA PETRAVIĆ
Višejezičnost kao odgojno-obrazovni cilj – pitanja razvoja kurikula iz glotodidaktičke perspektive....................69
Mehrsprachigkeit als Bildungs- und Erziehungssziel – Fragen der Curriculumentwicklung aus
fremdsprachendidaktischer Perspektive.................................................................................................................70
JASNA PETRC
Spremnost budućih odgojitelja, učitelja i nastavnika za primjenu načela zavičajnosti u odgojno-obrazovnom
procesu....................................................................................................................................................................70
Readiness of future kindergarten, elementary and high-school teachers for the implementation of local identity
principles in the education process.........................................................................................................................71
NATAŠA PIRIH SVETINA
„Mirëdita”, „добар ден” i „jó napot kívánok” pozdravljamo se na obuci za buduće nastavnike slovenskog kao
stranog jezika..........................................................................................................................................................71
“Mirëdita”, “добар ден” and ”jó napot kívánok” are greetings used during the professional trainings for future
teachers of Slovene as FL.......................................................................................................................................72
JURICA POLANČEC
Što nam aktionsart glagola može reći o njegovu vidu: korpusna perspektiva........................................................72
Verbal aspect and Aktionsart of the Croatian verb: a corpus-based analysis..........................................................73
LEONARD PON
Mehrsprachigkeit und Lehrwerke für Deutsch als zweite Fremdsprache – am Beispiel der Grammatik..............73
Višejezičnost i udžbenici za njemački kao drugi strani jezik – na primjeru gramatike..........................................74
KRUNOSLAV PUŠKAR
OŠ Ljudevita Modeca, Križevci
Čiji je kaj? Narječje između prihvaćanja i odbijanja..............................................................................................74
Who does Kajkavian belong to? A dialect between acceptance and rejection.......................................................74
MIRNA RADIŠIĆ
The relationship between teacher beliefs and educational policy about language choice in foreign language
instruction at the primary level in Croatia..............................................................................................................75
Das Verhältnis zwischen Lehrereinstellungen und Bildungspolitik zur Sprachwahl im Fremdsprachenunterricht
in der Primarstufe in Kroatien................................................................................................................................75
PETAR RADOSAVLJEVIĆ
Jezici u kontaktu: rumunjski i hrvatski kod Roma Bajaša......................................................................................76
The Romanian-Croatian language contact: the case of the Bayash Roma.............................................................76
DANIJELA RADOVIĆ I SVENKA SAVIĆ
Univerzitet u Novom Sadu, Pedagoški zavod Vojvodine, Srbija
Međujezični utjecaji u procesu usvajanja trećeg jezika..........................................................................................77
Cross-linguistic influence in the third language acquisition process......................................................................77
ANDREA ROGOŠIĆ
Odrazi hrvatsko-talijanskih jezičnih dodira u splitskoj antroponimiji devetnaestoga stoljeća...............................77
Reflections of the Croatian-Italian linguistic contact in the anthroponymy of the 19th century Split...................78
GORAN SCHMIDT
Bilingual abstracts of scholarly papers as a type of self-translation.......................................................................78
Dvojezični sažetci znanstvenih članaka kao tip samoprevođenja...........................................................................79
BOJANA SCHUBERT
Štokavsko-kajkavski i obrnuti prijevodi Ivana Krizmanića – „književne igrarije i zimnje zabavice“ ili odličan
primjer utjecaja društvenih okolnosti na jezični identitet pojedinca......................................................................79
Štokavian to Kajkavian and contrariwise translations by Ivan Krizmanić – “literary amusements and wintertime
fun” or an excellent example of how social circumstances influence an individual’s linguistic identity..............80
SANJA SIMIĆ
OŠ Milana Šorga, Oprtalj
Kroatoliano – je li to pravi naziv?..........................................................................................................................80
Crotalian – is that the right name?..........................................................................................................................81
DAVID SINGLETON I SZILVIA BÁTYI
The multilingual landscape of (mostly) monolingual Hungary..............................................................................81
Mehrsprachigkeit im (Mehrheitlich) Einsprachigen Ungarischen Sprachraum.....................................................82
LELIJA SOČANAC I ALEXANDER HOYT
Pravni fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu
Jezični sukobi u Austro-Ugarskoj Monarhiji: primjer Istre....................................................................................82
Language conflicts in the Austro-Hungarian Monarchy: the case of Istria............................................................83
RENATA ŠAMO
Current research on FL/SL reading across languages and disciplines....................................................................84
Suvremena multidisciplinarna istraživanja čitanja na stranom/drugom jeziku......................................................84
VALENTINA ŠARAC LEKIĆ
Komparativno istraživanje motivacije srednjoškolaca i studenata za učenje engleskoga kao jezika struke..........84
A comparative study of secondary school and university students' motivation for learning ESP..........................85
ZRINKA ŠIMUNIĆ
Višejezičnost i prijevodne varijacije iz perspektive komparativne analize diskursa..............................................85
Multilingualism and translation variations from the perspective of comparative discourse analysis....................86
IVANA ŠPIRANEC I NEDA BORIĆ
Arhitektonski fakultet u Zagrebu
Uloga metaforičkih slika u gradbi značenja engleskih složenica u terminologiji graditeljstva..............................86
The role of image metaphors in the generation of English compounds in building terminology..........................87
SANDRA TOMINAC COSLOVICH I ARIJANA KRIŠKOVIĆ
Pomorski fakultet u Rijeci; Medicinski fakultet u Rijeci
A study of translation universals in a Croatian translation of a maritime institutional text....................................87
Istraživanje prevoditeljskih univerzalija na primjeru hrvatskog prijevoda pomorskog institucionalnog teksta....88
TAMARA TURZA BOGDAN I LADA KANAJET ŠIMIĆ
Učiteljski fakultet u Zagrebu; Hrvatska Matica iseljenika
Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) – pogled na nastavu hrvatskoga jezika iz
suvremene metodičke perspektive..........................................................................................................................88
Croatian schools of America and Canada (CSAC) - a glance at Croatian language teaching from the perspective
of contemporary teaching methodology.................................................................................................................89
SANDA LUCIJA UDIER
Enklitike u nastavi hrvatskoga kao inog jezika između višega i nižega varijeteta.................................................89
Enclitics in teaching Croatian as a second language in relation to the high and low varieties of Standard Croatian
................................................................................................................................................................................90
ALMA VANČURA I GORAN MILIĆ
Simultano prevođenje brojeva: kognitivno-lingvistički pristup ili kako biti u sedmom nebu................................90
Simultaneous interpretation of numbers: cognitive-linguistic approach or how to be on cloud nine....................91
DUBRAVKA VIDAKOVIĆ ERDELJIĆ
Syntactic aspects of literary translation from Croatian into English......................................................................91
Sintaktički aspekti književnoga prijevoda s engleskoga na hrvatski jezik.............................................................91
DUBRAVKA VILKE-PINTER
Veterinarski fakultet u Zagrebu
The role of cognates in structuring bilingual mental lexicon.................................................................................92
Uloga kognata u strukturiranju J2 mentalnog leksikona........................................................................................93
IRENA VODOPIJA KRSTANOVIĆ I VALENTINA JANJETIĆ
Filozofski fakultet u Rijeci; Visoka poslovna škola PAR
Implicit (English) language policy in higher education: insights from three universities......................................94
Implicitna jezična politika u visokom obrazovanju: uvid u stanje na tri sveučilišta..............................................94
IVO ŽANIĆ
Fakultet političkih znanosti u Zagrebu
A warum You nicht ballare? Višejezičnost i jezični simbolizam u hrvatskoj popularnoj glazbi............................95
A warum You nicht ballare? Multilingualism and linguistic symbolism in Croatian popular music.....................95
IZLAGANJA U OKVIRU OKRUGLOG STOLA / ROUND TABLE
96
ZRINKA FIŠER
Osnovna škola „Vladimir Nazor“, Slavonski Brod
Poučavanje učenika s disleksijom: kreativnost i mašta..........................................................................................96
Teaching pupils with dyslexia: creativity and imagination.....................................................................................96
RENATA GELD
Blindness and aspects of second language acquisition and learning......................................................................97
Sljepoća i procesi u usvajanju i učenju drugoga jezika..........................................................................................98
AGNIESZKA KAŁDONEK-CRNJAKOVIĆ
Nezavisni istraživač / Independent researcher
ADHD and foreign language acquisition................................................................................................................99
ADHD i usvajanje stranoga jezika..........................................................................................................................99
AGNIESZKA KAŁDONEK-CRNJAKOVIĆ
The effect of dyslexia on foreign/second language acquisition and effective methods in teaching foreign
language skills to dyslexic learners......................................................................................................................100
Učinak disleksije na usvajanje stranog/drugog jezika i učinkovite metode u poučavanju disleksičnih učenika
vještinama stranoga jezika....................................................................................................................................101
DIANA TOMIĆ
L2 and hearing impairment: What do we know so far?........................................................................................102
J2 i oštećenja sluha: Što dosad znamo?................................................................................................................102
POPIS IZLAGAČA / LIST OF PARTICIPANTS
103
Sažetci su objavljeni prema prijavljenom jeziku izlaganja. Najprije se navodi sažetak na jeziku izlaganja, a
potom sažetak na drugome službenom jeziku skupa.
The abstracts in this book are ordered according to the language in which the author(s) will present. Each paper
will be presented in the language in which the first version of the given abstract is provided.
Jean-Claude Beacco
Université Sorbonne Nouvelle, Paris, France
Implementing plurilingual education through curriculum
This paper deals with plurilingual and intercultural education, a response to the increasingly plural character of
European societies. Such education should be reflected in the right of every individual to high quality education
whose main features include the acquisition of competences, knowledge, dispositions and attitudes based on a
range of different learning experiences.
The main technical characteristics of a curriculum designed to achieve the mentioned educational features are:
- the aim, common to all school subjects, of producing critical adults who are open to otherness; contact
with languages and discourse genres in schools must not simply provide learners with the competences
they need to live in the community, it must also show them how these languages and genres to convey
and shape ideas;
- the integration, convergence or transversal organisation of foreign language teaching;
- an approach involving interaction between foreign languages, and between foreign languages and the
majority language of schooling, regional/minority and possibly migration languages taught in school as
well as other subjects.
This paper stresses the fact that plurilingual and intercultural education can be promoted by curricular action at
various levels. Specifically, this will involve:
- promoting co-ordination of lessons while bearing in mind greater coherence and synergy between the
learning of foreign, regional, minority and classical languages, the language(s) of schooling, and also the
language dimension of all subjects;
- identifying the intercultural competences appropriate to any course of study, promoting awareness of
them and working to integrate them within the learning process;
- encouraging learners to think more about the components of their plurilingual repertoire, their
intercultural competences, the ways in which languages and cultures work, and the best ways of
profiting from their personal or collective experiences of using and learning languages.
Attempting to give plurilingual and intercultural education its rightful place in the curriculum and to make teaching
more effective may mean:
- increased coherence between contents, methods and terminologies
- identifying bridges and organising learning paths
- highlighting the language components common to the various learning processes
- promoting awareness of possible transfers
- linking subject-specific knowledge and competences, for the purpose of developing intercultural
competence.
This lecture aims to identify and illustrate a concrete convergence between the teaching of foreign languages at
levels such as: discourse genres, communicative competences, variability and reflexivity.
Implementacija višejezičnog obrazovanja putem kurikula
Ovaj se rad bavi višejezičnim i međukulturnim obrazovanjem koje se javlja kao odgovor na sve raznorodniji
karakter europskih društava. Takvo bi se obrazovanje trebalo ogledati u pravu svake osobe na kvalitetno
obrazovanje, čije su glavne karakteristike usvajanje kompetencija, znanja, sklonosti i stavova utemeljenih na
nizu različitih obrazovnih iskustava.
1
HDPL • XXVIII. međunarodni znanstveni skup / 28th International Conference
Glavne su tehničke karakteristike kurikula namijenjenoga postizanju spomenutih obrazovnih karakteristika:
- zajednički cilj, jedinstven za sve školske predmete, odnosio bi se na obrazovanje kritičnih odraslih ljudi
otvorenih prema različitosti ostalih; kontakt s jezicima i diskurzivnim žanrovima u školama treba u
učenika razviti kompetencije koje su im potrebne za život u zajednici te im mora pokazati kako ti jezici i
žanrovi prenose i formiraju ideje;
- integracija, stjecište ili poprečna organizacija poučavanja stranoga jezika;
- pristup koji uključuje interakciju među stranim jezicima te između stranih jezika i jezika većine (koji se
koristi u obrazovanju), regionalnih/manjinskih te migracijskih jezika koji se poučavaju u školi i ostalih
predmeta.
U ovome se radu naglašava činjenica da se višejezično i međukulturno obrazovanje može promovirati
putem kurikula na tri razine i to na sljedeći način:
- poticanjem koordinacije nastave, imajući u vidu višu koherentnost i sinergiju među učenjem stranih,
regionalnih, manjinskih i klasičnih jezika, jezika koji se koristi u obrazovanju te jezične dimenzije svih
školskih predmeta;
- identifikacija interkulturalnih kompetencija primjerenih bilo kojem studiju, poticanje svijesti o navedenim
kompetencijama te rad na njihovoj integraciji unutar procesa učenja;
- poticanje učenika na promišljanje o elementima njihova višejezičnoga repertoara, njihovim
međukulturnim kompetencijama, načinima na koje jezici i kulture funkcioniraju te o načinima koji im
mogu pomoći iskoristiti njihova osobna ili zajednička iskustva s uporabom i učenjem jezika.
Pokušaj da se višejezičnom i međukulturnom obrazovanju osigura zasluženo mu mjesto u kurikulu te da se
poučavanje načini učinkovitijim može značiti:
- povećanu koherentnost između sadržaja, metoda i terminologija,
- identifikaciju poveznica i organizaciju načina učenja,
- isticanje jezičnih komponenata zajedničkih različitim procesima učenja,
- poticanje svijesti o mogućem transferu,
- povezivanje znanja i kompetencija specifičnih za pojedini predmet sa svrhom razvoja međukulturne
kompetencije.
Cilj ovoga predavanja jest identificirati i ilustrirati konkretna stjecišta različitih razina poučavanja stranih jezika
kao što su to diskurzivni žanrovi, komunikacijske kompetencija, varijabilnost i refleksivnost.
***
Henriëtte Hendriks
University of Cambridge, United Kingdom
Talking about motion in “another” language: findings across
different types of multilingual learners
In the beginning phases of language acquisition research, language learning was thought to be done either by
children learning their mother tongue in a natural environment (first language acquisition), or by adolescents
learning a language at school (guided second language acquisition). It was only in the 1980s that researchers
started to acknowledge the fact that 1) many of us are born into a multilingual environment, and therefore
acquire (at least) two languages simultaneously from birth; and that 2) humans may also learn languages in a
more natural environment through migration to another country (non-guided second language acquisition). In the
last 15 years, globalisation has set in, and the types of language acquisition have multiplied: we find Chinese 3year-olds learning English in private schools, and Polish 5-year-olds learning English in England; a German
business man learning English through Rosetta Stone, and a Spanish grandmother learning English in the US
from her Spanish grandchildren. In this talk I will discuss the current multifaceted landscape of language learning
and acquisition to set the scene for a more in-depth discussion of my own work in adult second language
acquisition. In this second part of the talk, I will mainly talk about our findings regarding reference to space in
different populations: non-guided second language learners, semi-guided second language learners and guided
third-language learners. Results will show the path that these different groups of learners take towards native
2
like expression in the newly learnt language. They will indicate how the acquisition of this specific phenomenon
is influenced by typological factors related to learners’ language pairs / combinations, how different types of input
may get learners to acquire phenomena in different orders or to different extents, and finally, they will show that
although the effect of teaching (guided-ness) is very clear in terms of the acquisition of some linguistic features,
it is a lot less clear in terms of learners’ “thinking for speaking” phenomena.
Izražavanje pokreta u „drugome“ jeziku: podatci prikupljeni
od različitih tipova višejezičnih učenika
U početnim fazama istraživanja učenja i usvajanja jezika smatralo se da se taj proces javlja u djece koja uče svoj
materinski jezik u prirodnoj okolini (usvajanje materinskoga jezika) ili adolescenata koji jezik uče u školi (vođeno
učenje jezika). Tek su osamdesetih godina prošloga stoljeća istraživači počeli prepoznavati dvije činjenice: 1)
mnogo se nas rađa u višejezičnoj sredini te stoga usvajamo (barem) dva jezika simultano od rođenja i 2) ljudi
uče jezike u prirodnijoj okolini kad migriraju u stranu zemlju (nevođeno usvajanje jezika). Tijekom posljednjih
petnaest godina globalizacija je učinila svoje te su se uvišestručile vrste usvajanja jezika: nailazimo na
trogodišnje Kineze koji uče engleski jezik u privatnim školama, petogodišnje Poljake koji engleski uče u
Engleskoj, njemačkoga poslovnog čovjeka koji se koristi Rosettom Stone kako bi naučio engleski i španjolsku
baku u SAD-u koja uči engleski od svojih unuka. U ovom ću predavanju komentirati današnji višeslojni krajobraz
učenja i usvajanja jezika kako bih pripremila temelje za dublju raspravu svojega rada u kojemu se bavim
usvajanjem jezika u odraslih. U tome drugom dijelu predavanja uglavnom ću govoriti o rezultatima koji se
odnose na referiranje na prostor u različitih populacija: nevođenih učenika drugoga jezika, poluvođenih učenika
drugoga jezika te vođenih učenika trećega jezika. Rezultati će uputiti na načine na koje spomenute različite
skupine učenika postižu izvornu varijantu u svojemu iskazu na novonaučenome jeziku. Također će se pokazati
kako je usvajanje te specifične pojave povezano s kombinacijama jezika u učenika, kako učenici mogu usvojiti
pojave različitim redoslijedom i do različitih razina uslijed različitih vrsta unosa. Konačno, rezultati će pokazati da,
iako je učinak poučavanja (vođenost) vrlo jasan što se tiče usvajanja nekih jezičnih karakteristika, puno je manje
jasan u pitanju pojavnosti jezično-specifičnih načina razmišljanja (engl. thinking for speaking) u učenika.
***
August Kovačec
Dvojezičnost, jezični kontakti i jezične interferencije s posebnim obzirom
na hrvatski jezični prostor
Dvojezičnost (najčešći oblik višejezičnosti) u različitim zajednicama dolazi u različitim oblicima i s različitim
intenzitetom. Dvama jezicima (ili s više njih) kojima se služi neka zajednica ili pojedinac govornici samo u
iznimnim slučajevima vladaju u jednakom stupnju i u posve istovjetnim komunikacijskim situacijama: najčešće
jednim jezikom (jezičnim sustavom) vladaju bolje nego drugim, svaki jezik (jezični sustav) rabe u drugačijim
komunikacijskim situacijama. Kako god bilo, uporaba dvaju (ili više) jezika u nekoj zajednici ili kod pojedinca
dovodi do interferencija, uporabe jedinica (fonema, morfema, riječi, konstrukcija...) iz jednoga od dvaju jezika u
drugome. Dok su takve uporabe povremene i na individualnoj razini, one se mogu smatrati jezičnim
„pogreškama“ (o čem je osobito potrebno voditi računa pri podučavanju stranih jezika), ali se rezultati takvih
interferencija u (jednom od dvaju ili više jezika u kontaktu) mogu proširiti u uporabi i ustaliti pa onda imamo
pojavu posuđivanja (riječi, morfema) ili pojavu kalka, tj. doslovnog, ili približno doslovnog prevođenja s jednoga
od jezika u kontaktu na drugi. Brojčanost govornika i društveni prestiž jezika „davaoca“ i jezika „primaoca“, tip
dvojezičnosti te vrsta kontakta uvjetuju intenzitet pojave interferencija, pa onda i posuđivanja i kalkova. Nema
jezika koji se uvijek rabio i razvijao sam za sebe, bez kontakta s drugim jezicima, pa primjere za jezični kontakt,
interferencije te posuđivanje i kalk možemo navoditi i iz svih jezika, pa i svih europskih jezika (najvažniji sudionici
u kontaktu: latinski, iberski, vizigotski i arapski za španjolski; latinski, galski, franački, normanski za francuski;
jezik Angla i Sasa, keltski, normanski, francuski za engleski itd.). Za europske jezike osobito je važno istaknuti, u
kontaktu s pojedinim jezicima, ulogu latinskoga na Zapadu te grčkoga i staroslavenskoga na Istoku za
oblikovanje pojedinih, posebno književnih jezika. Na primjeru hrvatskoga (kako književnoga i standardnoga
3
jezika tako i njegovih dijalektnih varijeteta) mogu se ilustrirati mnogobrojni kontakti s drugim jezicima te
mnogobrojne posuđenice i kalkovi prema njima koji su prihvaćeni u hrvatskom jeziku. Iako su neki latinski
elementi ušli u slavenski već u doba prvih kontakata s latinskim (vino, ocat i dr.), posebno je važan kontakt
slavenskoga s balkanskim vulgarnolatinskim/balkanoromanskim nakon doseljenja te romanskim jezicima
hrvatskih i susjednih prostora. Dok o romanstvu u unutrašnjosti imamo razmjerno malo potvrda, na jadranskoj
obali i na otocima može se stoljećima pratiti kontakt hrvatskoga s autohtonim romanskim jezikom dalmatskim te
s talijanskim sa susjednoga poluotoka, osobito u njegovoj mletačkoj varijanti. Dok je židovkošpanjolski samo
djelomice okrznuo hrvatski, uloga rumunjskoga jezika vlaških pastira tijekom više stoljeća vidljiva je i u ruralnom
rječniku
i u onomastici. Ne treba zaboraviti ulogu dvaju jezika Crkve u Hrvatskoj, latinskoga i
crkvenoslavenskoga, s tim da je latinski bio i jezik državne uprave i javnih poslova. U prošlosti jednako tako valja
voditi računa o utjecaju velikih kulturnih „živih“ jezika, talijanskoga, koji je bio jezik kancelarija i znanosti u
priobalnim područjima, njemačkoga koji je bio povremeno jezik vojske, tehnike i uprave, te u znatno manjoj mjeri
madžarski. Po utjecajima koji su došli iz tih kontakata hrvatski se uklapa u jadransku i u panonsku jezičnu areu.
Ili izravno ili posredstvom njemačkoga hrvatski je došao i u kontakt s francuskim, a danas, u doba tzv.
globalizacije, pod intenzivnim je utjecajem engleskoga, kao uostalom i većina europskih jezika te jezika svijeta.
Radi ilustracije treba spomenuti i balkanski jezični savez (ili balkansku jezičnu ligu), koji samo djelomice i rubno
zahvaća i hrvatski, a koji se razvio jezičnom konvergencijom tijekom dugih stoljeća dominacije grčkoga
(bizantskoga grčkoga) pa zatim turskoga u istočnim i južnim područjima Balkanskoga poluotoka te na području
nekadašnje Dacije. I hrvatski jasno pokazuje kako su njegov današnji sastav i struktura rezultat mnogobrojnih
kontakata tijekom povijesnoga razvoja.
Bilingualism, language contact and interference with reference to Croatian linguistic area
Bilingualism (the most common form of multilingualism) occurs in various forms and intensity in different
communities. Certain communities or individuals rarely have equal command of two (or more) languages, which
they rarely use in identical communicative situations. One language (linguistic system) is mostly mastered to a
greater degree than the other and each language (linguistic system) is used in different communicative
circumstances. However, the usage of two (or more) languages by a certain community or individual causes
interference and the usage of units (phonemes, morphemes, words, constructions, etc.) of one language in the
other. As long as such occurrences of usage are occasional and take place at individual level, they may be
considered as “mistakes” (which need to be paid particular attention to in second language teaching). However,
the results of such interference may spread and become stabilized in their usage resulting in the phenomenon of
borrowing (words, morphemes), or the occurrence of calque, which is a literal or almost literal translation from
one language to the other in the case of language contact. The number of speakers, the social prestige of the
source language and the receiving language, the type of bilingualism and the type of language contact condition
the intensity of interference occurrence as well as the phenomena of borrowing and calque. No language has
always been used and developed on its own, without any contact with other languages. For this reason, we may
find examples of language contact, interference as well as borrowing and calque in all languages, including all
European languages (the most important partakers in contact: Latin, Iberian, the language of the Visigoths, and
Arabic for Spanish; Latin, Gaelic, Frankish, Norman for French; the language of the Angles and Saxons, Celtic,
Norman, French for English, etc.). When it comes to language contact and European languages, one should
point out the role of Latin in the west and Greek and Old Slavonic in the east which took part in forming individual
literary languages. The standard Croatian language and its dialectal varieties may serve as an example to
illustrate multiple contacts with other languages as well as multiple borrowings from those languages and
calques which have been accepted in the standard Croatian language. Some elements from Latin have been
accepted into the Slavonic language already at the time of first contact between the two languages (vine,
vinegar, etc.). Of paramount importance is the contact between the Slavonic and Vulgar Latin / Balkan Roman
languages from the Balkans which was established after the migrations to these areas and the Romance
languages found in the Croatian and neighbouring areas. Although there is little evidence of elements borrowed
from Romance languages in continental Croatia, the Adriatic coast and the islands have for centuries witnessed
contacts between Croatian and the autochthon Romance language Dalmatian as well as the neighbouring Italian
language (Venetian in particular). While Judaeo-Spanish has only weakly touched upon the Croatian language,
the centuries-long role of the Romanian language of the Vlach shepherds is reflected in rural lexis and
4
onomastics. One should also bear in mind the role of the two languages of the Church in Croatia, Church
Slavonic and Latin which was used in governmental and public affairs. Moreover, the influence of the great
cultural “living” languages of the past may not be disregarded; Italian, which was the language of the offices and
science in the coastal region of the country, German, which was occasionally the language of the army,
technology and government, and Hungarian, which exerted a lesser influence. On the basis of the influence of
those languages on Croatian, the Croatian language may be categorized as the language of the Adriatic and
Pannonian linguistic area. Either directly or through German, the Croatian language got in touch with French.
Nowadays, due to globalization, it is directly influenced by the English language together with most European
and world’s languages. To illustrate, one should mention the Balkan linguistic League, in which Croatian is only
partially included, and which was developed due to linguistic convergence which occurred over the long
centuries of the domination of Greek (Byzantine Greek) and Turkish in the eastern and southern areas of the
Balkans and in the area where Dacia used to be positioned. The Croatian language clearly shows that its current
form and structure are the result of numerous contacts which occurred throughout history.
5
IZLAGANJA U SEKCIJAMA I POSTERI /
GENERAL AND POSTER SESSIONS
Gabi Abramac
Višejezičnost u židovskoj ultraortodosknoj zajednici u Brooklynu
Tema ovog izlaganja je višejezičnost u židovskoj ultraortodoksnoj zajednici u Brooklynu. Pripadnici ortodoksne
židovske zajednice u Brooklynu sljedbenici su haredskog i hasidskog judaizma koji je nastao među aškenaskim
Židovima Istočne Europe u 18. stoljeću, proširivši se kasnije na Srednju Europu i Baltik. Na tim je područjima u
spomenutom razdoblju židovska dijaspora koristila triglosičan jezični repertoar, tj. hebrejski kao sveti jezik, jidiš
kao razgovorni jezik zajednice i jezik zemlje domaćina. Sociolingvističko istraživanje u hasidskim zajednicama u
Brooklynu provedeno je tijekom 2012. i 2013. godine. Pripadnici hasidskih zajednica žive u strogo izoliranim
četvrtima, pohađaju isključivo vjerske škole u kojima se nastava odvija na jidišu uz izučavanje svetih knjiga na
hebrejskom i aramejskom (lašon hakodeš). Budući da su hasidi po političkom opredjeljenju anticionisti, moderni
hebrejski (ivrit) se u školama ne podučava. Engleski jezik smatra se ”nužnim zlom” i uči se samo kako bi se,
prema potrebi, ostvario kontakt s vanjskim svijetom. U istraživanju je korištena metodologija jezičnobiografskog
narativnog intervjua na temelju kojih su izrađene jezične biografije informanata te je izvršena rekonstrukcija
narativnog identiteta i analiza jezičnih biografija. Cilj izlaganja je pokazati kako na početku 21. stoljeća haredska
zajednica u Brooklynu nastavlja kontinuitet triglosičnog jezičnog repertoara židovske dijaspore. Istraživanje je
obuhvatilo nekoliko hasidskih sekti te je analizirano usvajanje engleskog jezika, lašon hakodeša, ivrita i jidiša,
kao i stavovi govornika prema uporabi ovih jezika. Izlaganje će prikazati na koji način pripadnici ortodoksne
židovske zajednice u Brooklynu koriste triglosičan repertoar, te kakav je odnos jezika i etničkoga, kulturnoga i
religijskoga identiteta. Glavna hipoteza istraživanja jest da je učestalost korištenja posuđenica iz jidiša i
hebrejskog izravno razmjerna stupnju religioznosti. Druga je hipoteza da članovi zajednice koji se smatraju
anticionistima u svojem govoru ne koriste posuđenice iz modernoga hebrejskog jezika, nego isključivo iz
biblijskog hebrejskog ili jidiša.
Multilingualism in the Jewish ultra-orthodox community in Brooklyn
Members of the Jewish ultra-orthodox community in Brooklyn are the followers of Haredi and Hasidic Judaism
which originated among the Ashkenazi Jews in Eastern Europe in the 18 th century, and later spread across
Central Europe and Baltic region. At that time Jewish diaspora used a triglossic language repertoire in all those
areas, i.e. Hebrew as the sacred language, Yiddish as the conversational language of a community and the
language of a host country. Sociolinguistic research in the Hassidic communities of Brooklyn was carried out in
2012 and 2013. The members of Hassidic communities live in isolated neighborhoods where they attend
religious schools with classes conducted in Yiddish and holy books are studied in Biblical Hebrew and Aramaic
(Lashon Hakodesh). Since Hassidic political views are anti-Zionist, Modern Hebrew (Ivrit) is not taught in
schools. English is considered to be a ”necessary evil”, needed for the interaction with the outside world. The
research was conducted using the methodology of narrative interviewing and linguistic biographies. The aim of
this presentation is to show that the Haredi community of Brooklyn at the beginning of the 21 st century continued
to use the historical triglossic linguistic repertoire of Jewish diaspora. The research encompassed several
Hassidic sects. The mastery of English, Lashon Hakodesh, Ivrit and Yiddish was analyzed, as well as the
attitude of speakers towards the usage of these languages. The goal is to show how the members of the
orthodox Jewish community in Brooklyn use the triglossic repertoire and to analyze the relationship between
language and ethnic, cultural and religious identities. The main hypothesis is that the frequency of borrowing
from Yiddish and Hebrew is directly connected with the speakers’ religiousness. The second hypothesis is that
anti-Zionist community members do not use loanwords from Modern Hebrew, but only from Biblical Hebrew and
Yiddish.
6
Katarina Aladrović Slovaček
Jezična kreativnost u učenju hrvatskoga kao nasljednoga jezika
Učenje hrvatskoga kao nasljednoga jezika u hrvatskoj nastavi u inozemstvu odvija se najčešće u nehomogenim
grupama (različita dob, različit broj godina učenja hrvatskoga jezika) jednom tjedno kroz dva školska sata. Iako
najveći broj sati uče hrvatski jezik, polaznici uče i o kulturi, povijesti te zemljopisnim karakteristikama Republike
Hrvatske. Istraživanja su pokazala da je znanje nasljednih govornika hrvatskoga jezika obilježeno relativno
visokim stupnjem tečnosti, relativno širokim rječnikom, visokom komunikativnošću, ali niskim stupnjem
gramatičke točnosti, kao i nepoznavanjem pragmatičkih ili sociolingvističkih pravila. Stoga je napravljeno
istraživanje o poznavanju hrvatskoga jezika na razini komunikacijske kompetencije (osposobljenosti) kod
učenika (N = 50) koji hrvatski jezik uče kao nasljedni u okviru hrvatske nastave u inozemstvu (Savezna
Republika Njemačka, pokrajina Baden-Württemberg, koordinacija Ulm). Iako 75 % učenika smatra hrvatski jezik
svojim materinskim jezikom, rezultati testa pokazuju dominantu ulogu njemačkoga jezika, osobito na grafijskoj i
leksičkoj razini. Upravo zato, cilj je ovoga rada ispitati jezičnu kreativnost učenika – polaznika hrvatske nastave u
inozemstvu, odnosno koje strategije učenici rabe kako bi popunili „praznine“ u svome mentalnome leksikonu
hrvatskoga jezika te kojim se postupcima služe kako bi gramatički i stilski oblikovali pisani tekst. Uzorak čini
pedeset pisanih radova učenika, nastalih na temelju slikovnoga predloška. Metodom analize sadržaja dobiveno
je koje strategije i postupke učenici rabe na grafijskoj, gramatičkoj i leksičkoj razini, a dobiveni će se rezultati
usporediti s obzirom na broj godina učenja hrvatskoga jezika, spol te stav prema hrvatskome jeziku. Očekuje se
da će učenici biti najkreativniji u oblikovanju neologizama kako bi popunili leksičke „praznine“, u uporabi
arhaičnih ili dijalektalnih gramatičkih oblika te u izravnome prijenosu govora u pismo na grafijskoj razini. Također
se očekuje da će ispitanici koji duže uče hrvatski jezik imati manje odstupanja te manje pribjegavati različitim
jezičnim strategijama kako bi popunili svoje leksičke ili gramatičke „praznine“.
Linguistic creativity in learning the Croatian language as a hereditary language
Learning Croatian as a hereditary language in Croatian schools abroad mostly occurs in non-homogeneous
groups (different age, a different number of years learning Croatian language) once a week for two lessons.
Although students spend most of their class time learning the Croatian language, they also learn about the
culture, history and the geographical characteristics of the Republic of Croatia. Researches have shown that the
knowledge of a hereditary speaker of the Croatian language is marked by a relatively high degree of fluency,
relatively wide vocabulary, high communicative skills, but a low degree of grammatical accuracy and a lack of
knowledge about pragmatic and sociolinguistic rules. Therefore, this study was carried out to establish the
knowledge of the Croatian language at the level of communicative competence (capability) with students (N =
50) who learn Croatian language as a hereditary language in Croatian schools abroad (Federal Republic of
Germany, Baden-Württemberg and Ulm coordination). Although 75% of the students consider the Croatian
language to be their mother tongue, the test results indicate a dominant role of the German language, especially
at the levels of spelling and lexis. Therefore, the purpose of this paper is to examine the linguistic creativity of
students - students learning Croatian abroad, and find out which strategies students use to fill "the gaps" in their
mental lexica of the Croatian language and which procedures they use to format written text grammatically and
stylistically. The sample was made of fifty texts written by students, based on a picture template. The results
provided information about the strategies and processes the students use at the levels of spelling, grammar and
lexis. They were obtained by means of content analysis. The results will be compared with regard to the number
of years of learning the Croatian language, gender, and attitude towards the Croatian language. It is expected
that the students will be most creative in forming neologisms to fill the lexical "gap", in the use of archaic or
dialectal grammatical forms and in the direct transfer of speech to the written form at the level of spelling. It is
also expected that the students who have learnt the Croatian language longer will make less deviations and will
not often resort to using various strategies to fill the "gaps" in their linguistic knowledge of grammar and lexis.
***
7
Marinela Aleksovski
Heterogenost – prednost ili nedostatak
Ini se jezik može poučavati u skupinama koje su uglavnom homogene i u skupinama koje su uglavnom
heterogene. Homogenost učenika inoga jezika znači da su oni uglavnom slične dobi, jezičnoga i općega
obrazovanja i da uče ini jezik s istom svrhom. Heterogenost učenika inoga jezika znači da se učenici razlikuju po
navedenim svojstvima. Kad je riječ o hrvatskome kao inome jeziku, tipične homogene skupine učenika mogu se
naći na stranim sveučilištima na kojima se poučava hrvatski jezik, a tipične heterogene skupine formiraju se u
sveučilišnim programima i tečajevima hrvatskoga kao inoga jezika u Hrvatskoj. Budući da se oblici svake
nastave, pa i nastave inoga jezika, bitno razlikuju s obzirom na svojstva onih kojima je nastava namijenjena, rad
u heterogenim skupinama obično se percipira kao nedostatak i prepreka kvalitetnoj nastavi. Kako svladati
prepreke koje višejezičnost i heterogenost sa sobom nose, u odnosu na rad u jezično homogenim grupama, i na
koji ih način pretvoriti u prednost, izazov je s kojim se nastavnik koji radi s heterogenim skupinama svakodnevno
suočava u nastavnome procesu. Takozvano kontrastivno iskustvo nastavnika hrvatskoga kao inoga jezika
nastalo u radu s učenicima neizvornim govornicima u heterogenim skupinama važno je polazište za kreiranje
nastavnih materijala i ocjenjivanje njegove težine i učinkovitosti u nastavnoj praksi. U izlaganju će se nastojati
potkrijepiti potpuno suprotna teza, a to je da heterogenost, osobito jezična heterogenost, može biti prednost u
oblikovanju nastave inoga jezika zbog toga što navodi lektora da traži univerzalna jezična tumačenja, a u tome
procesu mora osmisliti odgovarajući opis jezika. Teza će biti potkrijepljena istraživanjem koje je provedeno u
nastavi hrvatskoga kao inoga jezika u heterogenoj skupini od dvanaest polaznika koji su bili govornici šest
različitih jezika – engleskog, njemačkog, francuskog, španjolskog, poljskog i kineskog.
Heterogeneity – advantage or disadvantage
Learner groups being taught a second language are either predominantly homogeneous or heterogeneous. The
homogeneity of L2 learner groups means that they are mostly similar in terms of age, linguistic and general
levels of education, and they learn the L2 with the same purpose. The heterogeneity of L2 learners means that
learners differ in terms of the aforementioned factors. When it comes to Croatian as L2, homogenous groups of
students are typically found at foreign universities where Croatian is taught, whereas typical heterogeneous
groups are formed within university programs and Croatian as L2 courses held in Croatia. Due to the fact that L2
teaching methods, just as any other teaching method, vary significantly depending on the target learners, the
heterogeneity factor is normally viewed as an obstacle to quality teaching. Teachers who work with
heterogeneous groups are faced with numerous challenges within the teaching process on a daily basis, such as
how to overcome obstacles pertinent to multilingualism and heterogeneity as opposed to linguistically
homogenous groups, and how to turn those obstacles into advantages. The so-called contrastive experience of
teachers of Croatian as L2 gained through working with non-native speakers in heterogeneous groups
represents an important starting point for the development of teaching materials and the evaluation of their level
of difficulty and efficiency in teaching. This presentation aims to support an opposing view, i.e. a claim that
(linguistic) heterogeneity can be considered an advantage when it comes to teaching L2 due to the fact that
teachers are instigated to seek universal linguistic explanations, while at the same time they have to devise a
suitable description of the language at issue. The hypothesis will be supported by the outcomes of a research
conducted during a Croatian as L2 course taught to a heterogeneous group of twelve students - speakers of six
different languages: English, German, French, Spanish, Polish and Chinese.
***
8
Tihana Bagić
Agencija za mobilnost i programe Europske unije, Zagreb
Višejezičnost, mobilnost i interkulturalna kompetencija
Višejezičnost i interkulturalna kompetencija među glavnim su ciljevima europskih obrazovnih politika. Vijeće
Europe potiče razvoj višejezičnosti i sastavnica interkulturalne kompetencije, poput tolerancije, empatije,
otvorenosti prema drugim kulturama i nedostatka etnocentrizma od samog početka školovanja. Poticaj se očituje
u obrazovnim smjernicama koje zagovaraju učenje više stranih jezika u školama, te nastavnim programima i
materijalima koji razvijaju sastavnice interkulturalne kompetencije poput, primjerice, Europskog jezičnog
portfolija EJP (2006) i Autobiografije interkulturalnih susreta (Byram et al., 2009). Poseban je naglasak na
poticanju mobilnosti učenika i nastavnika u obliku studijskih boravaka u ciljnoj zemlji, razmjeni učenika i
nastavnika te suradnji na međunarodnim obrazovnim projektima. U svojem smo istraživanju nastojali utvrditi
postoji li povezanost između višejezičnosti, dakle učenja drugog stranog jezika u školi s mobilnošću učenika i
između višejezičnosti sa sastavnicama interkulturalne kompetencije. Teorijski okvir rada počiva na opisu
sastavnica interkulturalne kompetencije iz dokumenta Autobiografija interkulturalnih susreta (Byram et al. 2009).
Istraživač polazi od pretpostavke da je višejezičnost učenika povezana s njihovim boravkom u inozemstvu i
sastavnicama interkulturalne kompetencije koje obuhvaćaju jedanaest elemenata, među ostalima, otvorenost u
stavovima prema drugim kulturama, toleranciju, empatiju, vještine interpretacije i povezivanja, nedostatak
etnocentrizma, interkulturalnu prilagodbu i svijest o komunikaciji te kritičku kulturnu svjesnost. Istraživanje je
provedeno na uzorku od 208 srednjoškolskih učenika gimnazijskog smjera u Hrvatskoj pri čemu su ispitanici
ispunjavali upitnik interkulturalne kompetencije te upitnik o učenju stranih jezika i boravku u inozemstvu.
Rezultati istraživanja pokazuju da je višejezičnost, tj. učenje drugog stranog jezika u školi povezano s određenim
sastavnicama interkulturalne kompetencije učenika. Provedeno istraživanje implicira važnost učenja više stranih
jezika u školama, poticanje učenika na mobilnost, te razvoj sastavnica interkulturalne kompetencije. Mišljenja
smo da će s razvijenijom jezičnom i interkulturalnom kompetencijom učenicima biti lakše izgraditi europski
identitet i ostvariti harmoničan suživot s pripadnicima drugih kultura u današnjem sve multikulturalnijem društvu.
Multilingualism, mobility and intercultural competence
Multilingualism and intercultural competence are among the main objectives of European educational policies.
The Council of Europe promotes multilingualism and development of intercultural competence components, such
as tolerance, empathy, openness toward foreign cultures and lack of ethnocentrism from the beginning of
schooling. Educational policies advocate learning more foreign languages at schools and developing curricula
and educational materials that develop intercultural competence components such as, for example, European
language portfolio ELP (2006) and Autobiography of intercultural encounters (Byram et al., 2009). Particular
emphasis is on encouraging mobility of pupils and teachers such as study visits to a target country, pupil and
teacher exchanges as well as cooperation on international educational projects. Our research tried to establish
the connection between multilingualism, in this case learning a second foreign language at school, with pupils'
mobility and between multilingualism and intercultural competence components. The theoretical framework of
our study is based on the intercultural competence model described in the document Autobiography of
intercultural encounters (Byram et al. 2009). The researcher assumes pupils' multilingualism is connected with
their stay abroad and with intercultural competence components. These components include eleven elements,
among others, attitudinal openness toward other cultures, tolerance, empathy, interpreting and relating skills,
lack of ethnocentrism, intercultural adaptation, communicative awareness and critical cultural awareness. The
study was conducted on a sample of 208 grammar school pupils in Croatia. The pupils completed intercultural
competence questionnaire and questionnaire on learning foreign languages and their stay abroad. The research
results indicate that multilingualism, learning of a second foreign language at school, is connected to certain
intercultural competence components. The conducted research implies the importance of learning more foreign
languages at school, encouraging pupils to be mobile and developing intercultural competence components. We
believe that with higher levels of language and intercultural competence it will be easier for pupils to build a
European identity and to realize harmonious coexistence with members of other cultures in today's increasingly
multicultural society.
9
Martina Bajčić
Multilingualism as an asset or an obstacle to legal translation in the EU context
An inherent characteristic of European law is its multilingual nature. The latter is manifested in equal authenticity
of legislative texts in all official languages of the European Union. Multilingualism and linguistic diversity are
matters often addressed by the Court of Justice of the European Union (hereinafter: CJEU), as well as by
national courts of EU Member States. In fact, courts are often faced with the task of adjudicating cases involving
divergences between language versions. From the perspective of Translation Studies and legal translation it is
therefore interesting to examine the guidelines followed by the courts when dealing with such cases. The CJEU’s
approach to interpreting the meaning of the concepts of EU law in particular might prove helpful for legal
translation. With this in mind, the author explores multilingualism from a cross-disciplinary perspective employing
both legal and linguistic theories and attempts to answer the following questions: Does the CJEU consult other
language versions in its interpretation? Do national courts consult other language versions? Are some languages
more equal than others? Do courts take other methods into account in their search for meaning of EU legal
concepts?
Višejezičnost kao 'dodana vrijednost' ili prepreka pravnom prevođenju u kontekstu EU-a
Ključno obilježje Europske unije jest višejezična priroda njezinoga pravnog sustava. Sve su jezične verzije
europskoga zakonodavstva, naime, jednakovrijedne i moraju se tumačiti ujednačeno. Budući da se i Sud
Europske unije i nacionalni sudovi država članica često bave pitanjem višejezičnosti, autorica uspoređuje njihove
pristupe tumačenju pojmova europskoga prava koji mogu biti korisni za pravno prevođenje u kontekstu EU-a, ali
i za teoriju prevođenja općenito. Osobito je zanimljivo ispitati pristup sudova tumačenju pojmova u slučaju razlika
među jezičnim verzijama. U tom svjetlu autorica istražuje višejezičnost iz pravne i lingvističke perspektive te
nastoji odgovoriti na sljedeća pitanja: Služi li se Sud Europske unije i drugim jezičnim verzijama u svojem
tumačenju? Provjeravaju li nacionalni sudovi druge jezične verzije? Jesu li neki jezici ipak 'jednakiji' od drugih u
pitanju tumačenja? Primjenjuju li sudovi i neke druge metode u svojoj potrazi za značenjem pojmova europskoga
prava?
***
Katica Balenović
Sveučilište u Zadru, Odjel za nastavičke studije u Gospiću
Classroom interaction in early EFL learning: the analysis of the learner's interlanguage
The paper deals with the development of the learner's interlanguage in classroom interaction in early EFL
learning. The recordings of spontaneous classroom interaction were analysed during three consecutive years
when the students were at the end of grades one, two and three. The research was conducted within the
framework of a large project Early acquisition of English as a foreign language: the analysis of the learner's
interlanguage (project no. 130-1301001-0988). A total of 93 children from 5 Croatian primary schools were
included in this research. Additional analysis of the learner’s interlanguage was conducted in groups of six focal
learners from each of five schools. The initial hypotheses is that students' oral production shows a clear progress
over the years of learning, i.e. there is an increase in the length of utterances, linguistic and lexical diversity. We
also assume that there is a decrease in the use of mother tongue in the learner’s oral production in classroom
interaction as well as the interdependence between grammar and lexis seen in article use. Transcribed
recordings of six focal learners in classroom interaction have been coded according to the system including
Codes for Human Analysis of Transcripts (CHAT). Quantitative analysis of transcripts (the number of
morphemes, mean length of utterance- MLU, type/token ratio) has been conducted using CLAN (MacWhinney
1995, 2008, 2010). Qualitative analysis has been carried out using error analysis, i.e. proper/wrong article use
10
before singular/plural of nouns, first/later mentioned nouns or article omission use. The findings partly confirmed
initial hypotheses and pointed out interlanguage variability in second language aqcuisition. The use of CHAT and
CLAN tools enables the data from this research to be included into CHILDES (Child Language Data Exchange
System- MacWhinney).
Razredna interakcija u ranom učenju engleskoga kao stranoga jezika:
analiza učeničkoga međujezika
U radu se prati razvoj učenikova međujezika u okviru razredne interakcije u ranom učenju engleskoga kao
stranoga jezika. Izvršena je analiza snimaka spontane razredne interakcije na kraju tri uzastopne školske godine
učenika prvog, drugog i trećeg razreda. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta Usvajanje engleskoga
jezika od rane dobi: analiza učenikova međujezika (130-1301001-0988). U ovom radu uzet je dio učeničkog
korpusa koji uključuje 93 učenika u 5 hrvatskih osnovnih škola, a u okviru toga uzorka prati se jezični razvoj 6
slučajno odabranih učenika iz svake škole. Polazi se od pretpostavke da s godinama učenja govorni iskazi
učenika postaju dulji, jezično pravilniji i leksički raznovrsniji. Također se pretpostavlja kako nakon nekoliko
godina učenja engleskoga jezika dolazi do smanjene uporabe materinskog jezika učenika u razrednoj interakciji,
te kako postoji međusobna ovisnost leksika i gramatike, što se posebice uočava na primjeru uporabe članova.
Nakon snimanja spontane razredne interakcije jezična građa je transkribirana, kodirana i anotirana u skladu sa
sustavom za transkribiranje govorne interakcije CHAT (Codes for Human Analysis of Transcripts). Pomoću
računalnog programa CLAN (MacWhinney 1995, 2008, 2010) izvršena je kvantitativna analiza korpusa: mjerenje
broja iskaza, morfema, srednja duljina iskaza i omjera različitih riječi. Kvalitativna analiza provedena je analizom
pogrešaka, tj. analizom točne i netočne uporabe člana u odnosu na jedninu/množinu imenica, prvo/kasnije
spominjanje te izbjegavanje uporabe člana. Rezultati istraživanja djelomično su potvrdili polazne pretpostavke te
ukazali na izraženu međujezičnu varijabilnost u ovladavanju inim jezikom. Osim toga, korištenje CHAT i CLAN
alata omogućuje da se podatci iz ovog istraživanja uključe u svjetski sustav za razmjenu podataka o dječjem
jeziku (CHILDES).
***
Ivančica Banković-Mandić
Višejezičnost i jezična tolerancija
Rad se bavi odnosom višejezičnosti, prepoznavanjem i tolerancijom stranog izgovora u određenim zanimanjima
te stavom prema jezicima. Pokušat će se otkriti utječe li višejezičnost na jezičnu toleranciju. U istraživanje tog
odnosa krenulo se s hipotezom da su višejezični govornici tolerantniji prema stranom izgovoru neizvornih
govornika hrvatskog jezika kao i da bolje prepoznaju J1 neizvornih govornika, za razliku od izvornih govornika
hrvatskog jezika koji ne govore strane jezike ili govore samo jedan strani jezik. U istraživanje je uključeno 60
ispitanika, izvornih govornika hrvatskog jezika različite dobi, spola i stupnja obrazovanja. Od ukupnog broja
ispitanika (N=60) njih 36 mlađe je od 30 godina i 24 starije od 30 godina. Ukupno 43 ispitanika ima srednju
stručnu spremu, 17 višu ili visoku. Među ispitanicima ima više žena nego muškaraca. Od ukupnoga broja
ispitanika njih osmero ne govori ni jedan strani jezik. Najviše ih govori dva jezika ili jedan jezik, slijede oni koji
govore tri jezika. Četiri jezika govori čak devet ispitanika i pet jezika dva ispitanika. Najviše ih govori engleski
jezik (45), slijede njemački (31), španjolski (12), talijanski (11), slovački (3), ruski (3), srpski (3), slovenski (2),
francuski (2), bošnjački (2), poljski (1), češki (1), ukrajinski (1), turski (1) i švedski (1). Ispitanici su slušali zvučne
zapise 121 neizvornoga govornika hrvatskog jezika i ispunjavali upitnik o procjeni njihova izgovora. Trebali su
procijeniti prihvatljivost izgovora za određena zanimanja, pokušati prepoznati J1 neizvornog govornika te
izraziti stav o zemljama, narodima i jezicima koji se pojavljuju u zvučnom korpusu. U dosadašnjim je
istraživanjima uočeno da dob, spol i stupanj obrazovanja uglavnom ne utječu na procjenu kvalitete izgovora
inojezičnog govornika hrvatskog jezika i stupanj prihvatljivosti izgovora u određenim zanimanjima. Rezultati
istraživanja pokazat će kako varijabla (ne)poznavanje stranih jezika naspram navedenih varijabli (dobi, spola i
stupnja obrazovanja) utječe na jezičnu toleranciju.
11
Multilingualism and language tolerance
The paper deals with the relationship between the multilingualism of Croatian speakers and tolerance of a
foreign accent in some professions. The starting hypothesis is that multilingual speakers are more tolerant to the
foreign accent of non-native speakers of Croatian and that they can better recognize the L1 of the speaker. On
the other hand, it is assumed that Croatian native speakers who do not speak any foreign language are less
tolerant in this respect. The study included 60 native speakers of Croatian of different ages, gender and
education levels. Out of the total of 60 participants, 36 were under the age of 30. 43 participants had a highschool education, 17 had higher (college or university) education. Women were more represented than men.
Eight participants do not speak any foreign language, and the rest speak one or more languages. Most of them
speak English (45), which is followed by German (31), Spanish (12), Italian (11), Slovakian (3), Russian (3),
Serbian (3), Slovenian (2), French (2) Bosnian (2), Polish (1), Czech (1), Ukrainian (1), Turkish (1) and Swedish
(1). The participants listened to the recorded speech of 121 non-native speakers of Croatian and they had to
assess if the speakers' pronunciation is acceptable for some professions. They were also asked to identify the
L1 of the speaker and express their attitude to the languages involved. Earlier studies showed that the age,
gender and level of education generally do not influence the assessment of the non-native pronunciation of
Croatian. The results of this research show that multilingualism, as opposed to age, gender and education, is a
significant variable influencing linguistic tolerance.
***
Martina Bašić
Fonem /ď/ – hod po rubu čakavskih ekavskih konsonantskih inventara
Jedna je od temeljnih osobitosti čakavskoga konsonantizma nepostojanje zvučne alveopalatalne afrikate. Na
mjestima gdje se u štokavskim sustavima javlja taj fonem, u čakavskim se sustavima javlja fonem /j/ (mȅja, slȁjī,
žējȁ). Fonem /j/ javlja se i u primljenica iz talijanskoga jezika (jārdĩn, jĩr, štajõn). U posljednih se pola stoljeća i u
čakavskim sustavima pod utjecajem govora u kojima postoji zvučna alveopalatalna afrikata, u prvome redu
standardnoga jezika, javlja palatalni eksploziv /ď/. U fonološkim se sustavima u kojima postoji fonem /ť/ fonem
/ď/ javlja kao njegov zvučni parnjak. Kvantitativno je sociolingvističko istraživanje crikveničkoga govora pokazalo
da se fonem /ď/ u visokome postotku javlja na mjestima gdje se sustavno javljao fonem /j/ ili skupina /jd/
(dõjde/dõďe). Iako je fonem /ď/ „nedavno“ usvojen u crikveničkome govoru, već se počinje izdvajati kao
nepoželjna jezična karakteristika, društveno neprihvatljiva, stigmatizirana i istaknuta. Najčešće se fonem /ď/
opisuje u čakavskim konsonantskim inventarima kao rubni fonem. Njegovo učestalo spominjanje u opisima
čakavskih govora i činjenica da se javlja umjesto izrazito važnih čakavskih osobina može govoriti o
ravnopravnome statusu fonema /ď/ u konsonantskome inventaru čakavskih govora. Kako bi se razjasnio status
fonema /ď/ u čakavskim ekavskim govorima, horizontalne će se varijacije varijable fonem /ď/ prikazati analizom
objavljenih članaka, rječnika, disertacija i monografija o ekavskome čakavskom dijalektu. Vertikalne će se
varijacije iste varijable prikazati iz kvantitativnoga sociolingvističkog istraživanja crikveničkoga govora ispitanika
različitih dobnih skupina.
Phoneme /ď/ – walk on the edge of the Čakavian Ekavian consonant inventory
One of the fundamental characteristics of the Čakavian consonantal inventory is the absence of the voiced
alveolo-palatal affricate. In the place of that Štokavian phoneme, in Čakavian systems there is a phoneme /j/
(mȅja, slȁjī, žējȁ). Phoneme /j/ also appears in loanwords from the Italian language (jārdĩn, jĩr, štajõn). In the past
half-century the phoneme /ď/ started to appear in Čakavian due to the influence of the vernaculars with a voiced
alveolo-palatal affricate in their consonant inventory, primarily standard language. In the phonological systems in
which there is a phoneme /ť/, phoneme /ď/ emerges as its voiced counterpart. Quantitative sociolinguistic
analysis of the variation of characteristic Čakavian variables of the local vernacular of Crikvenica showed that
12
the phoneme /ď/ occurs in a high percentage in places where phoneme /j/ or group /jd/ (dõjde/dõďe) used to
appear. Although the phoneme /ď/ was "recently" received into the local vernacular of Crikvenica, it has already
begun to stand out as an undesirable linguistic characteristic, socially unacceptable, stigmatized and highlighted.
Phoneme /ď/ is often described as a marginal phoneme in the Čakavian consonantal inventories. Its frequent
acknowledgment in the description of Čakavian vernaculars and the fact that it occurs in the place of an
extremely important Čakavian feature can be indicative of its equal status in the consonantal inventory of
Čakavian vernaculars. In order to clarify the status of the phoneme /ď/ in the Čakavian Ekavian vernaculars,
horizontal variations of the variable phoneme /ď/ will be displayed by means of analysis of published articles,
dictionaries, dissertations and monographs on the Čakavian Ekavian dialect. Vertical variations of the same
variable will be displayed. They will be based on the quantitative sociolinguistic analysis of the variation of the
characteristic Čakavian variables of the local vernacular of Crikvenica used by speakers of both genders in three
generational groups.
***
Emina Berbić Kolar i Tanja Đurić
Učiteljski fakultet u Osijeku, dislocirani studij u Slavonskome Brodu
Usvajanje engleskoga jezika kao inoga jezika te hrvatskoga jezika kao
materinskoga jezika u mlađoj školskoj dobi
Rad se bavi istraživanjem procesa ovladavanja engleskim kao prvim stranim jezikom te hrvatskim kao
materinskim jezikom u mlađoj školskoj dobi. Djeca već u ranoj dobi postaju višejezični govornici; kreću u školu
govoreći zavičajni idiom, a zatim uče standardni hrvatski jezik te strani jezik. Ova okomita i vodoravna
višejezičnost u neprestanom su međuodnosu. Engleski i hrvatski jezik kao članovi različitih jezičnih obitelji
pretpostavljaju i drugačije jezične značajke koje mogu otežati njihovo usporedno učenje. Proučavanjem nastave
engleskoga i hrvatskoga jezika u mlađim razredima osnovne škole te uspjeha učenika u pojedinome jeziku, u
radu se želi istražiti točnost ove pretpostavke. Također su navedeni i znanstveni pristupi kojima se pokušava
objasniti složeni proces usvajanja materinskoga i inoga jezika. Puno je čimbenika koji utječu na usvajanje jezika:
jezične značajke, učitelj/ica, osobine učenika, motivacija, vanjski čimbenici i drugi. U radu se nastoje povezati
navedeni čimbenici, a poseban je naglasak na odnosu učenika prema učenju jezika. Pretpostavka je da su
učenici koji su pozitivno usmjereni na učenje jezika ujedno i uspješniji u njegovu ovladavanju. Istraživanje je
obuhvatilo učenike od prvoga do četvrtoga razreda jedne osnovne škole u Slavoniji te njihove učitelje hrvatskoga
i engleskoga jezika. Pri istraživanju su korištene ankete za učenike, intervjui te promatranje nastave hrvatskoga i
engleskoga jezika. Dosadašnja istraživanja u okviru ELLiE projekta te istraživanja profesorice Mihaljević
Djigunović polučila su značajne rezultate na području usvajanja stranoga jezika i interakcije dvaju jezika, no još
uvijek ne postoji dovoljno podataka o njihovu uzajamnom odnosu u nastavi. Danas gotovo da i ne postoje
jednojezični govornici. Višejezičnost je postala uvjet za preživljavanje u svijetu, stoga je potrebno neprestano
izučavati načine na koje se jezična kompetencija i sposobnost mogu unaprijediti. Školska okolina ima jako bitnu
ulogu u ranome usvajanju jezika te su ovakva istraživanja vitalna za daljnji napredak višejezičnih govornika te
dobar pokazatelj sadašnjega stanja jezičnoga usvajanja i poučavanja.
The acquisition of English as a second language and Croatian as a
mother tongue at young school age
The paper deals with the process of acquisition of English as a second language and Croatian as a mother
tongue at young school age. Children become multilingual speakers at a very young age; they come to school
speaking their home idiom, and then they start learning standard Croatian and a foreign language as well.
Vertical and horizontal multilingualism types are constantly interwoven. English and Croatian, belonging to
different language families, have different language characteristics which can make parallel language learning
more difficult. This hypothesis is examined by researching English and Croatian language lessons in lower
grades of primary school. Scientific approaches to both mother tongue and second language acquisition are
mentioned as well. There are numerous factors that influence language acquisition: language characteristics, the
13
teacher, students’ characteristics, motivation, external factors, etc. In the paper, all factors are related, and the
stress is on students' attitude towards language learning. The hypothesis is that students who are positively
oriented towards language learning are more successful in language acquisition. The research involved students
from the first to the fourth class in one primary school in Slavonia, and their Croatian and English teachers.
Research instruments were surveys designed for students, interviews and observation in the class. Mihaljević
Djigunović’s research and ELLiE project provided significant results about foreign language acquisition and the
interaction between two languages, but still there are not enough data about the relation between the mother
tongue and foreign language. Monolingual speakers are rare nowadays. Multilingualism has become essential
for survival; therefore it is necessary to constantly search for methods which can enhance language competence
and skills. School has an important role in early language acquisition and this kind of research is vital for
multilingual speakers' further development and is also an indicator of the present state of language acquisition
and teaching.
***
Marija Bilić
The corpus-based study of English phrasal verbs in legal domain
Phrasal verbs are complex grammatical structures which tend to appear in legal English writing regardless of
their redundancy, polysemy and the principle of language economy. This article focuses on the identification,
classification and analysis of the most frequent phrasal verbs in English as a source or target language. It also
investigates translation equivalents and the application of the translation procedures of transposition, modulation
and reduction. The research is conducted on two small parallel corpora of legislative documents (available on
the web-pages of EURO-Lex and HIDRA) consisting of 225 000 running words in total. It is based on a
hypothesis that the top-ranked functional words of the Word lists generated by WordSmith Tools are particles
(prepositions, adverbs) that phrasal words consist of. A corpus-based analysis has proven to be useful when
searching for collocates while the concordance lines generated by the search word allow us to discover some
patterns of the authentic language use and the contextual factors that influence variability. Ever greater
communication on an international level increases the necessity for specialised translation that improves the
communication among experts and contributes to knowledge sharing across language boundaries. The aim of
the research is to contribute to the quality and consistency of professional translations. The evaluation results
are reported by WordSmith Tools 5.
Proučavanje engleskih fraznih glagola u području prava temeljeno na korpusu
Frazni glagoli su kompleksne gramatičke strukture koje se pojavljuju u engleskom pravnom jeziku bez obzira na
zalihost, višeznačnost i načelo jezične ekonomičnosti. U ovom se članku utvrđuju, klasificiraju i istražuju najčešći
frazni glagoli u engleskom kao izvornom ili ciljnom jeziku. Također se istražuju prijevodni ekvivalenti i primjena
prevoditeljskih postupaka kao što su transpozicija, modulacija i redukcija. Istraživanje je provedeno na dvama
manjim korpusima pravnih dokumenata (koji su dostupni na stranicama EURO-Lex i HIDRA-e) koji ukupno
sadrže 225.000 pojavnica. Temelji se na tezi da se čestice (prijedlozi, prilozi) od kojih se sastoje frazni glagoli
nalaze među najviše rangiranim funkcionalnim riječima na popisu pojavnica dobivenih s pomoću alata
WordSmith. Analiza temeljena na korpusu učinkovita je metoda pronalaženja kolokacija, a niz primjera
konkordancija dobivenih na temelju tražene riječi omogućuje otkrivanje uzoraka autentičnog jezika u uporabi i
kontekstnih faktora koji utječu na varijabilnost. Sve učestalija komunikacija na međunarodnoj razini
podrazumijeva potrebu za stručnim prevođenjem koje ubrzava komunikaciju između stručnjaka i doprinosi
prijenosu znanja izvan jezičnih granica. Ovim istraživanjem želi se poboljšati kvaliteta i dosljednost stručnih
prijevoda. Za obradu rezultata koristi se alat WordSmith 5.
14
Klara Bilić Meštrić
Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji
Multilingualism in Osijek – the LUCIDE project perspective
The aim of this work is to present research conducted within the LUCIDE project (Languages in Urban
Communities: Integration and Diversity in Europe), funded by the European Commission Lifelong Learning
Programme 2010-2014. The project involves partners from 13 European cities: Athens, Dublin, Hamburg,
Limassol, London, Madrid, Osijek, Oslo, Rome, Sofia, Strasbourg, Utrecht and Varna. The project is aimed at
depicting how communication occurs in a multilingual city, and this paper addresses multilingual matters in terms
of language diversity and language policy in Osijek, especially those concerning sensitivity and maintenance of
multilingualism. The research methodology has been developed among the LUCIDE partner cities and language
has been analysed as a form of communicative practice at the following three levels: symbolic/representational,
transactional/communicative and finally at the authoritative/directive level. The first one refers to realities of
everyday life – how we use language to send messages, the second one to the unofficial acceptance of
multilingualism by authorities on the ground and the third is related to official texts and regulations. The research
first drew on secondary data on the basis of which the primary data collection ensued through twenty interviews
with stakeholders and professionals. Research results indicate that despite the respondents thinking highly of
multilingualism and the existing highly developed regulation, a number of phenomena deserve more attention,
especially at the symbolic and transactional level. To be more specific, languages traditionally spoken in Osijek
and the surrounding area, such as Hungarian and German, are hardly perceived to be important and valuable
(this is indicated by the loss of pupils in German classes and the decrease in the number of citizens whose
mother tongue is the Hungarian language) and, there is a general lack of perception as to the sensitivity of the
multilingualism topic in the town, which infuences the destiny of all languages spoken in the city.
Višejezičnost grada Osijeka kroz projekt LUCIDE
Cilj je ovog rada predstaviti istraživanje provedeno u okviru LUCIDE projekta (Jezici u urbanim zajednicama integracija i raznolikost u Europi) financiranog od strane Programa za cjeloživotno učenje 2010.-2014. Europske
komisije. Projekt uključuje partnere iz 13 europskih gradova - Atene, Dublina, Hamburga, Limassola, Londona,
Madrida, Osijeka, Osla, Rima, Sofije, Strasbourga, Utrechta i Varne. Jedan od osnovnih ciljeva projekta opisati je
komunikaciju u višejezičnome gradu, dok je namjera ovoga rada dati pregled jezične raznolikosti i jezičnih
politika u gradu Osijeku, posebice vezano uz osjetljivu prirodu višejezičnosti u Osijeku čiji je opstanak
neizvjestan. Unutar metodologije istraživanja, razvijene od strane partnera na projektu, jezik se analizira kao
oblik komunikacijske prakse na sljedeće tri razine: simboličkoj ili reprezentacijskoj, transakcijskoj ili
komunikacijskoj, te na koncu na autoritativnoj ili direktivnoj razini. Prva se odnosi komunikacijske prakse u
svakodnevnom životu, druga je vezana uz neslužbeno prihvaćanje višejezičnosti od strane lokalnih vlasti, dok
treća obuhvaća službene tekstove i propise. U sklopu projekta, prvo je obrađena arhivska građa na temelju koje
su prikupljeni primarni podaci kroz dvadeset intervjua s dionicima i profesionalcima. Rezultati istraživanja
pokazuju kako unatoč općeprihvaćenom visokom mišljenju o višejezičnosti i izrazito razvijenim postojećim
propisima, niz fenomena vezanih uz višejezičnost u gradu zaslužuje veću pozornost, pogotovo na simboličkoj i
transakcijskih razini. Odnosno, jezici koji su se tradicionalno govorili u Osijeku i okolici, kao npr. mađarski i
njemački, gube (ili su izgubili) status simboličkog kapitala (što se očituje u smanjenju učenika koji biraju njemački
kao strani jezik i kontinuiranom padu broja građana čiji je materinski jezik mađarski), te općenito postoji
smanjena percepcija višejezičnosti kao osjetljive teme, što neminovno utječe na sudbinu svih jezika u gradu.
***
15
Sara Brodarić
Can the English language in music, on TV and the Internet improve formal
EFL results of secondary school students?
The availability and omnipresence of the English language by way of different media has been growing
tremendously, providing a rich context and bringing benefits to the process of English foreign language
acquisition among Croatian students. Past studies have discussed that the main medium of Western cultural
transmission seems to be the English language, as well as hypothesised that both pop song register and
audiovisual material enhanced with captions and subtitles could provide beneficial input to the second or foreign
language learner.
In the light of these considerations, this study examines to what extent the incidental acquiring of English in non
institutional situations and through media relates to the success Croatian adolescents achieve in their secondary
school EFL classes. The data for the present study were collected by means of a questionnaire and are
statistically analysed to compare the EFL grades of 78 secondary school pupils with the self-reported frequency
of their engagement in the following activities: watching English language films or TV programmes, listening to
English language music, reading trivia and literature or talking to others in English, playing videogames with
English language content and finally surfing the Internet. Moreover, the research questions also address which
of the mentioned activities has a stronger influence on excellent grades and which one is the most popular
among male as opposed to female students. A more specific interest of the study is related to the medium of
music and film and is thus targeted at finding a relationship between the students’ success in English at school
and their preference for music with English lyrics over Croatian or lyrics in other languages, as well as their
attitudes towards subtitling, captioning and dubbing of English spoken movies. The results revealed that
students who frequently undertake activities involving the use of English in non institutional context and those
who express a prominent interest towards English spoken or written media achieve better success in their formal
English language education at school. The findings and further research in the area could be usefully
implemented within the programmes of formal English foreign language learning.
Može li engleski jezik u glazbi, na televiziji i na internetu unaprijediti školski uspjeh iz
engleskog kao stranog jezika kod učenika u srednjim školama?
Dostupnost i sveprisutnost engleskog jezika putem raznovrsnih medija je izuzetno porasla te omogućuje bogat
kontekst i pridonosi procesu učenja engleskog kao stranog jezika kod hrvatskih učenika. Prethodna istraživanja
ističu engleski jezik kao glavni medij prenošenja zapadnjačke kulture, uz radnu hipotezu o korisnu utjecaju jezika
popularnih pjesama, kao i audio-vizualnih uradaka obogaćenih podnaslovima, na učenje drugog ili stranog
jezika. U svjetlu navedenih razmišljanja ovaj rad istražuje u kojoj se mjeri slučajno usvajanje engleskog jezika u
izvanškolskom kontekstu i posredovanjem medija može povezati sa školskim uspjehom hrvatskih adolescenata
na nastavi engleskog kao stranog jezika u srednjim školama.
Podaci za ovaj rad prikupljeni su uz pomoć upitnika te su statistički analizirani u svrhu usporedbe školskih ocjena
iz engleskog jezika sedamdeset i osmero srednjoškolskih učenika i njihove procjene o učestalosti vlastitog
sudjelovanja u sljedećim aktivnostima: gledanje filmova i TV programa na engleskom jeziku, slušanje glazbe na
engleskom, čitanje lakog štiva i literature ili konverzacija na engleskom, igranje video igara sa sadržajem na
engleskom te konačno korištenje interneta. Štoviše, istraživačka pitanja također traže odgovore na to koja od
spomenutih aktivnosti ima jači utjecaj na odlične ocjene te koja je najpopularnija među učenicima muškog spola,
a koja među učenicama. U radu je poseban interes usmjeren prema mediju glazbe i filma, stoga se ciljano
istražio odnos između uspjeha učenika iz engleskog u školi i preferiranog slušanja glazbe na engleskom u
odnosu na hrvatski ili neki drugi jezik te njihovi stavovi prema titlovanju, podnaslovima i sinkronizaciji filmova na
engleskom jeziku. Rezultati su pokazali da učenici koji se često upuštaju u aktivnosti uz upotrebu engleskog
jezika u izvanškolskom kontekstu, kao i oni koji izražavanju istaknuti interes prema engleskim govornim ili
pisanim sadržajima, ujedno postižu bolji uspjeh u formalnoj naobrazbi engleskog jezika u školi. Nova saznanja i
16
buduća istraživanja u ovom području mogla bi se korisno primijeniti u programima učenja engleskog kao stranog
jezika u školama.
***
Barbara Buršić i Mia Kožul
Zašto ima iznimaka, a nema *forama – interkonsonantsko a u genitivu množine imenica
Ovladavanje padežnim sustavom jedan je od najsloženijih zadataka s kojim se susreću neizvorni govornici
hrvatskoga jezika. Zbog brojnih funkcija genitiv se smatra najsloženijim padežom za usvajanje i ovladavanje. U
nastavu inojezičnoga hrvatskoga zbog frekventnosti se uvodi već na početnome stupnju. Genitiv množine
posebno je težak neizvornim govornicima zbog postojanja više nastavaka (-a, -a s interkonsonantskim a, -i, -iju,
-u). Interkonsonatskim a (nepostojanim, sekundarnim) u genitivu množine bave se u određenoj mjeri gramatike
Silić-Pranjković 2005; Barić i sur. 2005; Raguž 1997, Babić i sur. 1991, također i radovi Težaka (1980-1981),
Silića (2012), Markovića (2013). Nemale probleme u ovladavanju inojezičnim hrvatskim predstavlja
(ne)pojavljivanje interkonsonatskog a u genitivu množine imenica s osnovom na dva konsonanta u nominativu
jednine. Interkonsonantsko a pojavljuje se u genitivu množine nekih imenica (student, iznimka, pismo), a u
drugih se imenica (indeks, forma, mjesto) ne pojavljuje, iako osnova završava na dva konsonanta. Zbog
brojnosti i složenosti pravila o pojavljivanju, griješi se u genitivu množine imenica čak i na višim stupnjevima
učenja inojezičnoga hrvatskoga. Iz perspektive neizvornih govornika množinski oblici genitiva imenica često su
nesustavni i zbunjujući te otežavaju proces ovladavanja genitivom i općenito padežnim sustavom. U ovome će
izlaganju biti riječi upravo o imenicama koje završavaju na dva konsonanta i u genitivu množine ostvaruju i(li) ne
ostvaruju interkonsonantsko a i o razlozima zbog kojih se to događa. Također, bit će prikazani i rezultati
istraživanja među izvornim i neizvornim govornicima o nastavcima genitiva množine imenica s osnovom na dva
konsonanta u nominativu jednine. Pokušat će se odgovoriti na pitanje koji sve čimbenici mogu utjecati na pojavu
interkonsonatskog a (frekventnost riječi, naglasak) te postoje li modeli koji omogućuju neizvornim govornicima
lakše ovladavanje oblicima genitiva.
Why are there iznimaka but there is no such thing like
*forama – interconsonantal “a” in the genitive plural of nouns
Mastering the case system is one of the most complicated tasks encountered by non-native speakers of the
Croatian language. Due to numerous functions, the genitive case is considered to be most complex for acquiring
and mastering. Because of its frequency, it is introduced at the elementary level of courses of Croatian as L2.
Non-native speakers find the genitive plural especially difficult to master since there are several suffixes (“-a”, “a” with inter-consonant “-a”, “-i”, “-iju”,”-u”). The topic of the interconsonantal “a” (inconstant, secondary) in the
genitive plural is dealt with to a certain extent in the grammar manuals written by Silić Pranjković 2005, Barić et
al. 2005, Raguž 1997, Babić et al. 1991, as well as in the papers by Težak (1980-1981), Silić (2012), Marković
(2013). Not insignificant difficulties in the mastering of Croatian as L2 are caused by the (non-) occurrence of the
interconsonantal “a” in the genitive plural of nouns with the stem which contains two consonants in the
nominative singular. The interconsonantal “a” appears in the genitive plural of some nouns (student, iznimka,
pismo) while in other nouns (indeks, forma, mjesto) it does not, even though the stem ends in two consonants.
Due to the number and complexity of rules governing its usage, mistakes occur in the genitive plural of nouns
even at the more advanced levels of learning Croatian as L2. From the perspective of non native-speakers,
plural forms of the genitive case are frequently unsystematic and confusing and they hamper the process of
mastering the genitive case and the case system in general. This presentation studies precisely nouns which
end in two consonants and in the genitive plural take and/or do not take the interconsonantal “a” as well as the
reasons why this happens. Moreover, we will present the results of the research conducted among native and
non-native speakers on the suffixes for the genitive plural of the nouns with a two-consonant stem in the
nominative singular. We will attempt to answer the question of factors which can influence the appearance of the
interconsonantal “a” (word frequency, accent) and explain if there are models which enable non-native speakers
to master the genitive forms more easily.
17
Kristina Cergol Kovačević i Damir Horga
Paradoxical asymmetry in monolingual language sets
In this paper the existence of paradoxical asymmetry, defined as faster reaction times to the L2 than the L1, in
the spoken production of the Croatian and English languages is investigated. It was hypothesized that reaction
times to the L2 in proficient bilinguals' production would be faster than the reaction times in their mother tongue.
Contrary to the common procedure in which asymmetrical processing of the two languages is obtained in
language-switching tasks, this study uses monolingual blocks in which a picture-naming task is carried out either
in Croatian or in English. Moreover, the spoken processing of two groups of Croatian L1 speakers of English L2,
the proficient Croatian dominant bilinguals and the low-proficiency English language learners, is compared.
Asymmetrical processing costs (faster reaction times to L1 than to L2) have been found in the group of L2
learners and the expected paradoxical asymmetry (faster reaction times to L2 than to L1) in the group of
dominant bilinguals. The results were interpreted in terms of Grosjean’s (1998, 2001) bilingual language mode
as having both languages activated if there is a possibility that both might be needed, even in the monolingual
language set. It is suggested that the paradoxical asymmetry effect occurs due to the always present resting
level activation of the mother tongue which needs to be inhibited for the processing of L2 in the dominant
bilinguals to take place. Upon the processing of the L1 the mother tongue needs to be reactivated again, which
takes up a lot of cognitive energy due to its previous inhibition. This reactivation results in increased processing
costs of the mother tongue in the processing of dominant bilinguals. The asymmetrical processing costs found in
L1 learners have been interpreted in terms of the Revised Hierarchical Model (Kroll and Stewart 1994) which
predicts that the access to the L2 lexical form is performed via the L1 lexical from in low-proficiency L2 users.
References:
Grosjean, François. 1998. “Studying bilinguals: Methodological and conceptual issues.” Bilingualism: Language
and Cognition 1: 131-149.
Grosjean, François. 2001. “The Bilingual’s Language Modes.” In One Mind, Two Languages: Bilingual Language
Processing, edited by Nicol, Janet L., 1-22. Oxford: Blackwell.
Kroll, Judith F. and Erika Stewart. 1994. “Category Interference in Translation and Picture Naming: Evidence for
Asymmetric Connections between Bilingual Memory Representations.” Journal of Memory and Language 33:
149-174.
Paradoksalna asimetrija u jednojezičnom uvjetu
U ovome se radu istražuje paradoksalna asimetrija u govornoj proizvodnji hrvatskog i engleskog jezika.
Paradoksalna asimetrija očituje se u bržem vremenu reakcije u proizvodnji na drugom jeziku od vremena
reakcije na materinskom jeziku u dvojezičnih govornika pa je i temeljna hipoteza ovoga rada bila ta da će vrijeme
reakcije na drugi jezik vrsnih dvojezičnih govornika biti brže od vremena reakcije na materinski jezik. Za razliku
od uobičajenog eksperimentalnog pristupa u kojemu do asimetričnog procesiranja dolazi u zadacima promjene
jezika, u ovome se istraživanju koriste jednojezični eksperimentalni uvjeti u kojima se zadatak imenovanja slike
proveo isključivo na hrvatskom (hrvatski jednojezični uvjet) ili isključivo na engleskom jeziku (engleski
jednojezični uvjet). Osim toga, uspoređeno je govorno procesiranje dviju skupina govornika, hrvatsko-engleskih
dvojezičnih govornika kojima je hrvatski materinski i dominantni jezik (vrsniji govornici engleskoga jezika) i
hrvatskih govornika koji engleski uče kao strani jezik (manje vrsni govornici engleskoga jezika). U potonjoj
skupini govornika utvrđen je asimetričan utrošak vremena potrebnoga za procesiranje i govornu proizvodnju,
odnosno vrijeme reakcije bilo je brže u reakcijama ispitanika na njihovu materinskom jeziku (hrvatskom), nego
na njihovom drugom jeziku (engleskom). U reakcijama dvojezičnih govornika s dominantnim hrvatskim jezikom
pronađena je očekivana paradoksalna asimetrija odnosno vrijeme reakcije bilo je brže u reakcijama ispitanika na
njihovom drugom jeziku (engleskom), nego na njihovom materinskom jeziku (hrvatskom). Rezultati su
interpretirani s obzirom na Grosejanovu (1998, 2001) dvojezičnu aktivaciju u smislu aktivacije obaju jezika
govornika u uvjetu (čak i jednojezičnom) u kojem postoji mogućnost da su oba jezika potrebna za procesiranje.
Predlaže se tumačenje da do paradoksalne asimetrije dolazi uslijed uvijek prisutne temeljne razine aktivacije
18
materinskoga jezika u mirovanju. Aktivacija materinskoga jezika mora se inhibirati kako bi se ostvarilo
procesiranje drugoga jezika u dominantnih dvojezičnih govornika. Materinski jezik potrebno je potom ponovno
aktivirati u trenutku kad se na njemu treba procesirati. Ta ponovna aktivacija troši puno kognitivne energije, što
uzrokuje uvećan utrošak vremena pri procesiranju materinskoga jezika u dominantnih dvojezičnih govornika.
Asimetričan utrošak vremena pronađen u reakcijama hrvatskih govornika koji uče engleski kao strani jezik
interpretiran je u okviru revidiranog hijerarhijskog modela (Kroll i Stewart 1994), kojim se predviđa pristup L2
leksičkoj formi putem L1 leksičke forme u govornika koji su u procesu učenja stranoga jezika te im je znanje na
još razmjerno niskoj razini.
Literatura:
Grosjean, François. 1998. “Studying bilinguals: Methodological and conceptual issues.” Bilingualism: Language
and Cognition 1: 131-149.
Grosjean, François. 2001. “The Bilingual’s Language Modes.” In One Mind, Two Languages: Bilingual Language
Processing, edited by Nicol, Janet L., 1-22. Oxford: Blackwell.
Kroll, Judith F. and Erika Stewart. 1994. “Category Interference in Translation and Picture Naming: Evidence for
Asymmetric Connections between Bilingual Memory Representations.” Journal of Memory and Language 33:
149-174.
***
Lidija Cvikić i Jasna Novak Milić
Pripremljenost budućih nastavnika za međukulturne izazove u nastavi hrvatskoga kao
nasljednoga i drugoga jezika
Učitelji u hrvatskoj nastavi u inozemstvu te učitelji i nastavnici hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, a zbog sve većeg
broja učenika kojima hrvatski nije prvi jezik, za uspješan rad trebaju imati mnoga specifična znanja i
kompetencije (Češi, Barbaroša Šikić, Cvikić 2012). Uz znanje jezika i znanje o jeziku, sržnom možemo smatrati
međukulturnu kompetenciju (MKK) (Fantini 1995, Byram 1997). Učitelji u inozemstvu i sami moraju imati razvijen
visok stupanj MKK kako bi uspješno mogli živjeti i raditi u stranoj sredini. Onima u domovini MKK presudna je da
bi razumjeli svoje inojezične učenike i olakšali im snalaženje u novom okruženju – novom školskom sustavu,
društvenim normama i jeziku (Novak Milić 2012). Uz razvijanje vlastite, učitelj u oba slučaja mora biti sposoban
razvijati i MKK kod učenika. Poželjno je da nastavnici sami imaju visoko razvijen stupanj MKK i da posjeduju
teorijska znanja o njoj, da se ne dogodi da kod učenika trebaju razvijati kompetencije koje ni sami nisu razvili.
No, upitno je koliko se pozornosti u postojećim studijskim programima studija za učitelje i nastavnike hrvatskoga
jezika posvećuje tim temama. Autori istražuju pripremljenost studenata, budućih učitelja (Učiteljski fakultet) i
nastavnika hrvatskoga (Filozofski fakultet), potencijalnih učitelja u hrvatskoj nastavi u inozemstvu ili s inojezičnim
učenicima u Hrvatskoj, za međukulturne izazove. Istraživački dio rada ide u dva smjera: a) na temelju dostupnih
silaba ispituje se zastupljenost tema o MKK u silabima učiteljskoga studija i studija kroatistike; b) ispituju se
stavovi budućih učitelja i nastavnika o višejezičnosti, međukulturnosti, o postupcima i metodama koje smatraju
poticajnima za razvoj MKK posebno izrađenim upitnikom. Stavovi studenata različitih studijskih modula na
Učiteljskome fakultetu u Zagrebu (n=63) usporedit će se sa stavovima studenata kroatistike na Filozofskome
fakultetu. Na temelju provedenoga istraživanja raspravlja se o pripremljenosti budućih učitelja za rad s
inojezičnim učenicima te se daju smjernice za moguće promjene u obrazovanju učitelja.
Literatura:
Byram, M. (1997). Teaching and Assessing Intercultural Communicative Competence. Clevedon, England:
Multilingual Matters.
Češi, M., Barbaroša-Šikić, M., Cvikić, L. (2012). Stručno usavršavanje učitelja hrvatskoga jezika za poučavanje
inojezičnih govornika – stanje, potrebe, moguća rješenja. IV. HIDIS, Zagreb, izlaganje.
Fantini, A. E. (1995). Introduction: Language, Culture and World View: Exploring the nexus. International Journal
of Intercultural Relations, 19, 143-153.
Novak Milić, J. (2012). Međukulturna komunikacijska kompetencija i inojezični hrvatski u okruženju hrvatske
19
škole. U M. Češi, L. Cvikić i S. Milović (ur.), Inojezični učenik u okruženju hrvatskoga jezika (str. 61-67). Zagreb:
Agencija za odgoj i obrazovanje.
Intercultural competence in future teachers of Croatian as a heritage
and as a second language
Teaching Croatian in schools abroad or to non-native speakers of Croatian pupils in Croatia requires teachers to
have specific knowledge and competence (Češi, Barbaroša Šikić, Cvikić 2012). Besides knowing the language
itself and knowing about the language, the core competence in such situations is intercultural competence (ICC)
(Fantini 1995, Byram 1997). Teachers abroad have to develop ICC in order to live and work successfully away
from home. For those teaching “at home” ICC is crucial for understanding their non-native pupils and in helping
them get along in a new environment, including a new school system, new social norms and a new language
(Novak Milić 2012). In both cases a teacher must be able and work on developing his/her pupils’ ICC. It is
desirable for a teacher’s ICC to be highly developed in order to transfer it to his/her pupils. It is questionable
though how much attention is given to topics related to ICC in the current teacher education curricula. The aim of
this paper is to look into the intercultural readiness of future teachers from the Faculty of Teacher Education and
from the Faculty of Humanities and Social Sciences, both from the University of Zagreb, for Croatian classes
abroad and for teaching Croatian as L2 in Croatia. Two topics are covered: a) analysis of IC-topics in the
available curricula; b) a questionnaire targeting attitudes towards multilingualism, interculturalism, methods and
practices desired for the development of ICC in Croatian as a heritage/L2 language classroom. The attitudes of
two groups of students (FTE vs. FHSS) are compared and analysed. Based on the data collected, ICC of future
teachers is discussed and some suggestions for changes in teacher education are given.
References:
Byram, M. (1997). Teaching and Assessing Intercultural Communicative Competence. Clevedon, England:
Multilingual Matters.
Češi, M., Barbaroša-Šikić, M., Cvikić, L. (2012). Stručno usavršavanje učitelja hrvatskoga jezika za poučavanje
inojezičnih govornika - stanje, potrebe, moguća rješenja. IV. HIDIS, Zagreb, izlaganje.
Fantini, A. E. (1995). Introduction: Language, Culture and World View: Exploring the nexus. International Journal
of Intercultural Relations, 19, 143-153.
Novak Milić, J. (2012). Međukulturna komunikacijska kompetencija i inojezični hrvatski u okruženju hrvatske
škole. U M. Češi, L. Cvikić i S. Milović (ur.), Inojezični učenik u okruženju hrvatskoga jezika (str. 61-67). Zagreb:
Agencija za odgoj i obrazovanje.
***
Ankica Čilaš Šimpraga i Marica Čilaš Mikulić
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Filozofski fakultet u Zagrebu
Osobna imena polaznika Croaticuma hrvatskoga podrijetla
U izlaganju će se s antroponomastičkoga stajališta, na temelju ankete, pokušati utvrditi zakonitosti imenovanja
osoba hrvatskoga podrijetla koje žive u različitim jezičnim sredinama. Najveći broj polaznika Croaticuma
hrvatskoga podrijetla dolazi sa španjolskoga i portugalskoga jezičnoga područja iz Latinske Amerike. Zatim se
izdvaja nešto manja skupina polaznika s engleskoga područja, ponajviše iz Australije i SAD-a. U trećoj su
skupini polaznici rođeni u Europi, ponajviše u Njemačkoj, Austriji, manje u Francuskoj, Italiji i drugim zemljama.
Riječ je o ispitanicima koji pripadaju drugom, trećem i četvrtom naraštaju hrvatskih iseljenika. Premda je riječ
samo o 70-ak ispitanika, vjerujemo da je moguće utvrditi određene tendencije i zakonitosti imenovanja. Anketa
sadržava onomastički relevantna pitanja na temelju kojih se želi: 1. ustanoviti o kakvu je osobnoimenskom
repertoaru riječ, tj. prevladavaju li tradicionalna hrvatska ili moderna inojezična imena prisutna u Hrvatskoj i u
zemlji u koju su se odselili ili pak dominiraju imena tipična za zemlju u kojoj žive, s nehrvatskim jezičnim
osobitostima; 2. utvrditi primijenjeno načelo imenovanja (nasljedno, kalendarsko, pod utjecajem mode i dr.); 3.
utvrdili postoji li različita uporaba imena ispitanika u službenoj i neslužbenoj komunikaciji (Važno je uočiti
20
pripadaju li „kućna“ imena hrvatskomu, a „izvankućna“ stranomu jeziku.) 4. utvrditi dobivaju li muške osobe
češće hrvatska imena, tj. je li njima namijenjeno da, uz prezime, i s pomoću imena čuvaju tragove svojega
nacionalnog identiteta; 5. utvrditi ima li pokraćenih i izvedenih hrvatskih imena u statusu službenoga imena
(Naime, u hrvatskome je jeziku vrlo bogata uporaba pokraćenih i izvedenih imena u neslužbenoj komunikaciji, a
mnogo je primjera i službenih imena koja imaju pokraćenu ili izvedenu formu. Postojanje izvedenih i pokraćenih
imena sa statusom službenih imena kod naših ispitanika bio bi čin čuvanja hrvatskoga jezika.) te 6. ustanoviti
koje su strukturne onimijske promjene unutar jednoimenske i dvoimenske formule nastupile pod utjecajem
stranih jezika.
Personal names of Croaticum students of Croatian origin
The paper will try to determine the regulations (models) of naming within the circle of Croatian immigrants in
different language milieus. We will try to achieve this by using a questionnaire as well as by using the research
stand point of the anthroponomastics. Croaticum students, who are of Croatian descent, mostly come from Latin
America. Somewhat smaller is the group of Croaticum students of Croatian descent who come from the English
speaking world (Australia and the USA). The third group is composed of students born in Germany, Austria,
France and other European countries. These examinees appertain to the second, third or fourth generation of
Croatian immigrants. Although we examined only 70 students, we believe that it is possible to determine certain
tendencies, rules and models in relations to the naming process. The questionnaire contains some questions
which are important from the onomastic point of view. According to the answers to these questions we intend to
establish: 1) what is the repertoire of personal names (whether traditional names prevail, or maybe modern
foreign names, or the names typical for the country where the attendants live); 2) applied rule of naming
(hereditary, according to the calendar, under the influence of fashionable names); 3) different uses of personal
names in their official and unofficial communication (is there a difference between the use of the name “inside”
and “outside of the family); 4) whether there is a difference between men and women, and whether men get the
Croatian traditional names more often than women; 5) whether there are shortened and derived Croatian names
which belong to the group of official personal names (in Croatian we have a very wide use of shortened and
derived names in unofficial communication); and 6) which structural onymic changes have appeared under the
influence of foreign languages.
***
Sanja Čurković Kalebić
Repetitions in English and Croatian conversations
Repetition is an important feature of interactional discourse. Research has shown that repetition is pervasive in
conversational interaction. This study investigates repetition in English and Croatian conversations of native
speakers of Croatian and non-native speakers of English. The author analyses repetition in the conversations of
first year university students of English. The subject group consisted of four volunteers, two females and two
males. For every participant four different speech events of about 15-20 minutes were audiotaped. The
participants engaged in two casual, dyadic conversations - one in English and one in Croatian - first with one
partner and then with another partner. The first two conversations were taped consecutively. The second two
conversations were taped an hour later. The participants were asked to talk as naturally as possible about a
casual topic of their choice. The aim of the study is to investigate the frequency and forms of repetition and to
provide an account for the linguistic structure of repetition in English and Croatian conversations. The analyses
address the following questions: 1) What is the frequency of repetitions in native and non-native language
conversations?: 2) What is the distribution of the forms of repetition in L1 and L2 conversations?; 3) What
linguistic structures are most frequently repeated in Croatian conversations and what structures are most often
repeated in English conversations? Data will be analysed by means of quantitative and qualitative methods.
Quantitative methods will be used to find the frequency of repetition and the distribution of forms and linguistic
structures of repetition. Qualitative analysis will be made to identify the forms of repetition and the linguistic
structure of repetition. Statistical methods will be used to identify the relationship between repetition in L1 and L2
conversation. Based on the results obtained, the implications of this study for the teaching practice will be
considered.
21
Ponavljanja u konverzacijama na engleskom i hrvatskom jeziku
Ponavljanje je važno obilježje interakcijskog diskursa. Istraživanja su pokazala da ponavljanje prožima
konverzacijsku interakciju. U ovom radu istražuje se ponavljanje u konverzaciji na hrvatskom kao materinskom
jeziku i engleskom kao stranom jeziku. U istraživanju su sudjelovala dva studenta i dvije studentice prve godine
engleskog jezika i književnosti. Svaki sudionik sudjelovao je u četiri različita govorna događaja koji su snimljeni
diktafonom. Svaki govorni događaj trajao je između 15 i 20 minuta. Svaki sudionik sudjelovao je u dvije
konverzacije – jednoj na engleskom jeziku i jednoj na hrvatskom jeziku – prvo s jednim sustudentom, a zatim s
drugim sustudentom. Prve dvije konverzacije snimane su jedna za drugom. Sljedeće dvije konverzacije snimane
su sat kasnije. Sudionici su zamoljeni da razgovaraju što je moguće prirodnije o temi koju sami odaberu. Cilj je
rada istražiti učestalost ponavljanja, vrste ponavljanja i lingvističke strukture koje se ponavljaju u konverzaciji na
engleskom i hrvatskom jeziku. Provedenim analizama odgovorit će se na sljedeća pitanja: 1.) Koliko je
ponavljanje učestalo u konverzaciji na materinskom jeziku, a koliko u konverzaciji na stranom jeziku? 2.) Kakva
je raspodjela vrsta ponavljanja u konverzaciji na prvom, a kakva u konverzaciji na drugom jeziku? 3.) Koje se
lingvističke strukture najčešće ponavljanju u konverzaciji na hrvatskom jeziku, a koje u konverzaciji na
engleskom jeziku? Podaci će se obraditi kvantitativnim i kvalitativnim metodama. Kvantitativnim metodama
ustanovit će se učestalost ponavljanja, raspodjela vrsta ponavljanja i lingvističkih struktura koje se ponavljaju.
Kvalitativnim analizama identificirat će se vrste ponavljanja i lingvističke strukture koje se ponavljaju. Statističkim
metodama istražit će se odnos između ponavljanja u konverzaciji na materinskom i na stranom jeziku. Na
temelju dobivenih rezultata razmotrit će se implikacije tog istraživanja na nastavnu praksu.
***
Tomislav Ćužić
Športska gimnazija Zagreb
Pravopisne pogreške kao rezultat negativnoga prijenosa (pogled u najizrazitije hrvatskoslovenske pravopisne razlike)
Unatoč tomu što je riječ o vrlo srodnim slavenskim jezicima, hrvatski i slovenski jezik razlikuju se u nekim
osnovnim pravopisnim načelima i pravopisnim rješenjima. S obzirom na leksemsku razinu hrvatski je pravopis
fonološki u širem smislu te, naravno, fonološki u užem smislu, tj. fonemski, s nešto nefonoloških morfemskih
(morfonoloških) elemenata, dok je slovenski pravopis uglavnom fonološki u širem smislu, a nefonološki u užem
smislu, tj. morfemski (morfonološki). Što se pak tiče interpunkcije, u hrvatskome pravopisu, uvjetno rečeno,
dominira semantičko načelo, a u slovenskome tzv. gramatičko, pri čemu se ta suprotstavljena interpunkcijska
načela u razlikovnome smislu ponajviše aktiviraju u pisanju/zapisivanju zavisnosloženih rečenica.
Kompariranjem osnovnih postavki pravopisne norme hrvatskoga i slovenskoga jezika moguće je predvidjeti s
kojim će se poteškoćama susresti, odnosno koje će pogreške činiti slovenski studenti hrvatskoga zbog
nesvjesnoga prenošenja slovenskih pravopisnih elemenata u hrvatski tekst, što će se analizom pisanih
pogrešaka uglavnom i potvrditi. Primjerice, može se očekivati da će se u hrvatskim tekstovima slovenskih
studenata češće naći riječi s morfemskim načinom zapisivanja koje je u hrvatskome pravilno fonemski zapisati.
Cilj je stoga ovoga rada prikazati najvažnije pravopisne razlike koje izazivaju tzv. negativni prijenos, čime se želi
pridonijeti osvještavanju takva tipa pravopisnih pogrešaka, tj. prijenosnih odstupanja. U vezi s tim prikazani su
negativni pravopisni transferi na razini riječi (primjena jednačenja suglasnika u pismu, alternacije ije/je/e/i,
zapisivanje poluzatvornih suglasnika/afrikata č i ć, dž i đ itd.) te negativni pravopisni transferi na razini rečenice,
tj. na interpunkcijskoj razini (pisanje zareza), pa pravopisna prijenosna (interferencijska) odstupanja dijelimo u
dvije skupine: na ona koja se tiču leksemske razine (razine riječi) i na ona interpunkcijska. Na kraju se zaključuje
da je u nastavi važno izvoditi vježbe kojima se može povećati osvještavanje pravopisnih razlika i time barem
donekle umanjiti pojavnost prijenosnih (interferencijskih) pravopisnih odstupanja.
22
Orthographic errors caused by negative transfer (a look into most common Slovene-Croatian
orthographic differences)
Even though these are closely related languages, Croatian and Slovenian differ in some fundamental
orthographic principles and orthographic solutions. With regard to the lexemic level, the Croatian orthography is
phonological in a broad sense, and, naturally, phonological in a narrow sense, i.e., phonemic with several nonphonological morphemic (morphological) elements, whereas the Slovenian orthography is mostly phonological in
a broad sense, non-phonological in a narrow sense, i.e., morphemic (morphological). Regarding punctuation, it
can be fairly said that the Croatian orthography is dominated by a semantic principle and Slovenian by a socalled grammatical principle. The two juxtaposed punctuation principles are, in a distinctive sense, mostly
activated in writing complex sentences. A comparison between the fundamental postulates of Croatian and
Slovenian orthographic norms enables the anticipation of the difficulties awaiting Slovenian students of Croatian
and the errors they will make due to the unconscious transfer of Slovenian orthographic elements onto Croatian
texts (for instance, we can expect to find morphemic entries in Croatian texts). This can frequently be verified by
the analysis of mistakes produced in written texts. Therefore, the goal of this paper is to introduce the most
important orthographic differences that result in so-called negative transfer, aiming at making students aware of
this type of errors. With reference to the aforementioned, the paper shows negative orthographic transfers at the
word level (using consonant equations in writing, ije/je/e/i alternations, writing of affricates č and ć, dž and đ
etc.), and negative orthographic transfers at the sentence level, i.e., at the punctuation level (writing commas).
Deviations are divided into two groups: the ones regarding the lexemic level (word level) and the ones regarding
punctuation. The paper concludes at the end that is important to do exercises in class which raise awareness of
orthographic differences and thus decrease the number of interferential orthographic deviations.
***
Mirta Desnica, Bogdanka Pavelin-Lešić i Miriam Miculinić
Filozofski fakultet u Zagrebu, Université Paris-Est
Višejezičnost i prebacivanje koda u francuskim i hrvatskim tiskanim medijima
Razvojem suvremenih medija i turizma u francuskom i hrvatskom popularnom tisku očituje se sve veća
izloženost višejezičnosti. Tako se uz leksičke posuđenice u ženskim časopisima, ali i dnevnome tisku, može
pronaći velik broj primjera prebacivanja koda (code-switching). Radi se o umetanju pojedinih riječi, sintagmi ili
cjelovitih rečenica na stranome jeziku unutar teksta na francuskom odnosno hrvatskom jeziku. U ovom se radu
analiziraju konteksti primjera prebacivanja koda te njihova semiopragmatička vrijednost, odnosno, Gumperzovim
riječima, njihovo „društveno značenje“ (social meaning) ili, Ballyjevim, njihovi „evokacijski efekti“ (effets par
évocation). Naime, prema autorima, konteksti u kojima se određene riječi ili iskazi pojavljuju postaju dio njihovog
značenja koje je prisutno i kada su upotrijebljeni izvan njima uobičajenog konteksta. U dijelu koji se bavi
analizom francuskog tiska, kao primjer su uzete pojavnice izraza what else? u devet informativnih dnevnih i
tjednih novinama, prikupljene putem baze podataka Factiva. Rezultati analize tematika i metadiskurzivnih
komentara („comme dit X“ – „kao što kaže X“, itd.) uz koje se ovaj izraz pojavljuje pokazuju da u pisanom
francuskom govoru what else? funkcionira kao znak marke Nespresso, u čijim se u Francuskoj iznimno
popularnim reklamama pojavljuje kao slogan, te glumca Georga Clooneya koji u njima glumi. Nadalje, taj se
izraz vezuje uz kavu, uz britanska i američka obilježja i uz mondene holivudske i francuske krugove. U dijelu
rada koji se odnosi na hrvatski tisak razmatrane su pojavnice riječi i izraza na engleskome i francuskome jeziku
u hrvatskim izdanjima časopisa Cosmopolitan i Elle dostupnim u elektroničkom obliku. Radi se o rekurentnim
izrazima koji dolaze iz engleskog i francuskog jezika, primjerice engleski Help!, Wow!, street style, LOL
(Laughing Out Loud), YOLO (you only live once) ili francuski Très chic!, Voilà! Bon appétit!. Velik utjecaj
engleskog jezika pojačavaju komunikacijske tehnologije i globalizacijski procesi, dok je francuski jezik povezan
sa modom i umijećem življenja.
23
Multilingualism and code-switching in French and Croatian written media
As the result of the development of communication technologies and tourism, a growing influence of
multilingualism can be noticed in French and Croatian popular newspapers not only in the form of loanwords, but
also in the form of code-switches, i.e. words, syntagms, clauses or sentences in a foreign language. In this paper
we discuss the contexts and the semiopragmatic effects of code-switching, or, in other terms, its social meaning
(Gumperz) or its effects achieved by evocation (effets par évocation, Bally). According to the authors of these
terms, the context in which a word or an expression appears becomes a part of its meaning, which persists even
when they are employed outside of their usual context. In the part that deals with the French written media, we
take as an example the tokens of the expression what else? collected in 9 daily and weekly newspapers using
the database Factiva. The analyses of themes and of metadiscursive comments („comme dit X“ – „as X says“)
associated with this expression show that what else? has become, in French written speech, a sign of
Nespresso and of the actor George Clooney who pronounces this expression in the extremely popular
commercial for Nespresso coffee. Moreover, it is often triggered by the themes related to coffee, to British or
American elements (language, culture, etc.) and to the national or the American jet-set. In the second part, we
discuss code-switches in English and in French in the Croatian on-line editions of Cosmopolitan and Elle
magazines. Most of the examples found are recurrent English or French expressions as Help!, Wow!, street
style, LOL (Laughing Out Loud), YOLO (you only live once) or Très chic!, Voilà!, Bon appétit!. The influence of
English is reinforced by the communication technologies and globalization, while French is related to fashion and
to the art de vivre.
***
Vesna Deželjin
Italofona enklava u zapadnoj Slavoniji između hrvatskog i talijanskog jezika
U nekoliko navrata do sada pisali smo o etničkoj i jezičnoj zajednici Talijani u zapadnoj Slavoniji. Od prvih
doseljenika pa do danas nije prošlo ni stotinu pedeset godina, a ta je osobita italofona enklava, unatoč
izoliranosti od matice, odnosno od talijanskog jezika, te mnogobrojnim i vrlo teškim društvenim prilikama i
materijalnim poteškoćama, kako u prvim godinama nakon doseljenja u to područje tako i kasnije, za vrijeme dva
velika svjetska te tijekom Domovinskoga rata, uspjela opstati na tom području. Za razliku od dosadašnjih
slučajeva, u ovoj prigodi usmjeravamo svoju pozornost na odnos govornika te jezične zajednice prema
većinskom jeziku u njihovu okruženju, a to znači prema hrvatskom jeziku i to ponajprije prema nestandardnim,
dijatopijski obilježenim varijetetima hrvatskoga jezika, a zatim i prema hrvatskom standardnom varijetetu s kojim
se pojedini ovdašnji italofoni govornici susreću u formalnim situacijama i(li) u institucijama. Za razumijevanje
položaja proučavane jezične enklave još je važniji stav njegovih govornika o njemu te posebno odnos prema
krovnom, odnosno talijanskom jeziku. Važno je, naime, uočiti da je proučavani italofoni idiom, kao manjinski
sustav sa sve manjim brojem govornika, izuzetno ugrožen i nezaštićen. S jedne strane mogući zainteresirani
čimbenici i institucije krovnog jezika nerijetko nisu ni upoznati s njegovim postojanjem, a s druge strane, dosta
čvrsti i učestali stvarni dodiri s italofonim govornicima, pa čak i iz područja iz kojih su u prošlosti preci ovdašnjih
italofonih govornika stigli, proučavani italofoni idiom čuvaju samo prividno, budući da ga, zapravo, znatno
kontaminiraju i osuvremenjuju, pri čemu njegovi govornici nisu toga ni svjesni.
Italian speaking enclave in Western Slavonia between Croatian and Italian
We have discussed the Italian speaking community of Western Slavonia several times so far. As it is well known,
its first members arrived in that area some hundred and fifty years ago. Despite the isolation from the language
mainstream, i.e. Italian, and despite numerous social difficulties and economic hardship encountered at the
moment of the arrival as well as later, during the two world wars and the Croatian War of Independence, this
Italian speaking enclave survived and persisted in that area. On this occasion we shall focus our attention on the
24
attitude of its speakers towards the majority language that surrounds it, which corresponds either to nonstandard Croatian varieties diatopically marked either to the Croatian standard variety that some members of the
Italian speaking enclave should/must use in certain formal situations or/and in institutions. In order to understand
the present status of this language enclave, it is even more important to notice the attitude of its speakers
towards their idiom and particularly the relation with the roof language, i.e. the Italian language. It should be
made clear that the Italian idiom spoken in Western Slavonia, as a minority language with a rapidly decreasing
number of speakers, is extremely endangered and unprotected. On one hand Italian institutions and individuals,
that could help and contribute actively to its preservation, often ignore its existence, and on other hand, rather
strong and frequent contacts with Italian speakers in Italy, frequently living in the areas where the ancestors of
Italian speaking people in Slavonia came from, instead of revitalizing the Italian idiom of Slavonia, mostly
contaminate and modernize it, while its speakers remain unaware of this process.
***
Arnalda Dobrić
Dobar izgovor u stranom jeziku – nužnost ili nepotreban napor?
U radu se raspravlja o nužnosti dobrog izgovora, načinima usvajanja i ishodima primjene različitih metoda
korekcije izgovora. Naime, tek jedan pogled na različite materijale za učenje stranih jezika neminovno upućuje
na činjenicu da je izgovor kao jedan od segmenata učenja, usvajanja i podučavanja stranih jezika zanemaren ili
sveden na vrlo nisku razinu. Ovakva tendencija ne čudi s obzirom na sveprisutnost teksta i komunikacije koja se
na brojnim društvenim mrežama odvija pisanim kanalom. Iako različiti materijali nude „brzo i lako“ rješenje u vidu
računalnih programa s vježbama za izgovor, zanemarena je percepcija kao osnovni uvjet dobre reprodukcije,
baš kao što se takvim pristupom teži svojevrsnom umanjivanju uloge nastavnika u cijelom procesu. U trenutku
kada osoba koja uči ili usvaja strani jezik počinje percipirati razlike u izgovoru u odnosu na vlastiti jezik, ostaje
problem reprodukcije kod polaznika. Veliki broj osoba koje uče strane jezike u neformalnom će razgovoru iznijeti
kako im je dobar izgovor najveći problem, da to smatraju jednim od lošije usvojenih razina stranog jezika.
Nelagoda i osjećaj da im dobar izgovor nije prijeko potreban najveće su zapreke pri usvajanju dobrog izgovora.
Pri usporedbi rezultata dobivenih različitim drugim metodama korekcije i rezultata korekcije verbotonalnom
metodom na konkretnim zvučnim primjerima istaknut će važnost dobrog izgovora u jeziku na segmentalnoj i
suprasegmentalnoj razini. Ono što jest različito i jedinstveno za verbotonalnu metodu jest upotreba pokreta pri
usvajanju jezika koji će svojom kvalitetom i smjerom olakšati usvajanje pojedinog uvježbavanog segmenta, a
važnost voditelja korekcije i ovdje se opetovano ističe. Primjena ovakvog pristupa usvajanju jezika jednostavna
je i moguća pri radu s učenicima različite dobi, a u svojoj osnovi opetovano podsjeća koliko je jezik
multidimenzionalan i koliko bi multidimenzionalno njegovo usvajanje trebalo biti.
Good pronunciation in foreign language – necessity or an unnecessary effort?
In this paper the necessity of good pronunciation, ways of its acquisition and outcomes of application of different
speech correction methods are discussed. It is obvious at a glance that in the existing materials for foreign
language learning pronunciation as one of the segments of foreign language learning, acquisition and teaching is
completely neglected or barely present. This tendency is not suprising at all having in mind the omnipresence of
text and written communication on numerous social networks. Although different teaching materials offer „quick
and easy“ solutions such as computer programmes for pronunciation exercises, perception as the basic
condition for good reproduction is neglected. Furthermore, this sort of approach diminishes the role of the
teacher in the whole process. Even at the moment when a learner starts to perceive the differences in
pronunciation between his/her native and foreign languages, the problem of reproduction remains. Quite a
number of learners admit in informal conversation that good pronunciation is their greatest challenge and that
they consider it one of the levels of language most poorly acquired. Discomfort and feeling of unnecessity of
good pronunciation are the strongest obstacles in good pronunciation acquisition. By the comparison of the
results obtained by some other speech correction methods and results obtained by the verbotonal method
25
(presented also as sound samples) the importance of good pronunciation at segmental and suprasegmental
levels will be stressed. The uniqueness of the verbotonal method is the usage of movement that will facilitate
acquisition of a certain segment due to its quality and direction. Once again the importance of the teacher is
stressed. The application of this approach to language learning and acquisition is simple and can be used with
learners of different age and in its base it reminds us of the multidimensionality of language and how
multidimensional the process of learning and acquisition should be.
***
Lia Dragojević
Višejezična posada – jednoznačan naziv
Nekad su sudionici u pomorskom prometu (brodovlasnik, časnik, naručitelj, agent, vlasnik robe, zapovjednik
broda) svi bili iste nacionalnosti i komunikacija na brodu mogla je biti jednojezična. Međutim, danas je
višejezičnost na brodu uobičajena, a takvo okruženje nameće potrebu za dobrim međusobnim razumijevanjem.
Značenje ne smije biti višeznačno. Kako to postići? Međunarodna višejezična pomorska zajednica (IMO) već
više od dva stoljeća prihvaća engleski jezik kao službeni jezik kako bi zaštitila ljudske živote na moru, doprinijela
sigurnosti u plovidbi i očuvala more i priobalje (Cole 1999). Na početku rad raspravlja o engleskom kao
svjetskom jeziku koji služi za međunarodno pomorsko poslovanje (Crystal 2003, Sočanac 2005, 2010). Nadalje,
govori o dvosmislenim i jednoznačnim leksičkim jedinicama i rečenicama koje pomorci koriste u razgovoru
(Cruse 1986, Aitchinson 1999, 2005, Saeed 2000). Jednako tako daju se primjeri komunikacijskih obrazaca
među pomorcima (Čulić-Viskota 2005). Odabrano je 6 rečenica koje mogu biti dvosmislene prema IMO SMCP,
2001., na engleskom jeziku. IMO nudi precizno rješenje takve dileme. Prijevodi šest rečenica na hrvatski jezik
uspoređeni su s izvornikom (Pritchard 2006, 2011). Dodani su rezultati istraživanja profesorica pomorskog
englekog jezika (Borucinsky i Tominac-Coslovich 2012) koje su se bavile pomorsko-pravnim institucionalnim
tekstovima na engleskom i njihovim prijevodima na hrvatski. Lingvističke teoretske postavke, istraživanje i
rasprava pojašnjavaju se u svrhu što djelotvornijeg usvajanja fraza i vokabulara engleskog jezika na hrvatskim
visokim pomorskim učilištima u skladu s najnovijim svjetskim kretanjima. Očekuje se da će tva dvojezična
lingvistička analiza biti primjenjiva studentima u nastavi, kao i pomorcima u plovidbi.
Multilingual crew – monosemic term
Several centuries ago, the participants in the common maritime adventure (shipowner, mate, charterer, agent,
owner of the goods, master) were all of the same nationality, and the communication could be carried out in only
one language. However, nowadays, multilingualism aboard the vessel is normal. In such circumstances, there
exists the requirement of efficient understanding. Meaning should not be ambiguous. How to achieve this goal?
International multilingual community (IMO = International Maritime Organization) has accepted English as an
official language for more than two centuries to protect human lives, contribute to safety in navigation and
preserve the sea and coastal regions (Cole, 1999). First, the paper discusses the usage of English as a global
language which is used in international ship’s business (Crystal 2003; Sočanac 2005, 2010). Further, it deals
with ambiguous and monosemic lexical items and sentences, which are used among seafarers in
communication. At the same time, some examples of practical communication aboard foreign vessel are given
(Čulić-Viskota 2005). Six English sentences are analysed. They might be ambiguous according to IMO SMCP,
2001. IMO offers a precise solution to this dilemma. The translational equivalents in Croatian are compared to
the source text (Pritchard 2006, 2011). Finally, the paper discusses the results of a research study of Maritime
English. The research has been carried out by the experts who analysed maritime law institutional texts
(Borucinsky, Tominac-Coslovic 2012). Linguistic theoretical approach, research and discussion have been
explained to achieve the goal, i.e. efficient acquisition of English phrases and vocabulary at Croatian maritime
colleges in compliance with current international trends. This bilingual linguistic analysis is expected to be useful
to students as well as to seafarers at sea.
26
Edin Dupanović
Osnovna škola Kulen Vakuf, Orašac, Bosna i Hercegovina
Najnovije semantičke ekstenzije rodbinskih naziva nećak i nećakinja
Tijekom 2013. godine proveli smo istraživanje uporabe rodbinskoga nazivlja u hrvatskim urbanim govorima.
Istraživanje je obuhvatilo četiri najveća hrvatska urbana središta, a sudjelovalo je ukupno 46 ispitanika – 7 u
Zagrebu, 14 u Splitu, 13 u Rijeci i 12 u Osijeku. Ispitanici su popunjavali upitnik koji se sastojao od 60 rečenica
koje je trebalo dovršiti (npr. „Muževa brata sin meni je ...“). Između ostalog, namjera nam je bila istražiti koliko je
u urbanim govorima prisutan sustav naziva za djecu supružnikova brata ili sestre jer možemo vidjeti da to
nazivlje izumire. Od osam naziva za tu kategoriju srodstva u rječnicima hrvatskoga (npr. Anićev Veliki rječnik
hrvatskoga jezika) možemo pronaći njih pet (svastičić, svastičina, zaovičić, zaovičina i djeverična). U ovom
istraživanju ni jedan ispitanik nije naveo da rabi neki od starih naziva. Međutim, u prosjeku 43 % ispitanika rabi
za tu kategoriju srodstva nazive nećak i nećakinja. Ti su se nazivi nekada rabili isključivo za krvno srodstvo, a tu
najnoviju semantičku ekstenziju možemo objasniti pojavom koju smo nazvali preuzimanje. Naime, u pojedinim
upitnicima nalazimo analitičke konstrukcije tipa ženin/mužev nećak, što ukazuje na činjenicu da su ovi nazivi
preuzeti od supruga ili supruge u trenutku kada su stari nazivi nestali iz uporabe. U starijim napisima o
hrvatskom rodbinskom nazivlju čitamo da je naziv nećak nekada bio isključivo sestrin sin i to isključivo muškoj
osobi – svome ujaku. Međutim, kada je naziv bratić započeo mijenjati svoje značenje, naziv nećak počeo se širiti
kroz sustav rodbinskoga nazivlja. Tom najnovijom semantičkom ekstenzijom nazivi nećak i nećakinja zalaze
također i u kategoriju afinalnoga srodstva. Interesantno je napomenuti da time hrvatski naziv nećak poprima
istovjetno značenje kakvo ima odgovarajući engleski naziv nephew u Oxford English Dictionary i to je nešto što
će hrvatski leksikografi morati imati na umu u svojim budućim radovima.
The latest semantic extensions of kinship terms nećak and nećakinja
During 2013, we conducted a research study concerning the use of kinship terminology in Croatian urban
dialects. The research was conducted in four major Croatian cities, with a total of 46 participants – 7 in Zagreb,
14 in Split, 13 in Rijeka and 12 in Osijek. Participants were asked to fill in a questionnaire containing 60
sentences to be completed (e.g. „My husband's brother's son is my...“). Among other things, our intention was to
find out whether the old system of terms used for spouse's sibling's children was still extant, as it is obvious that
these terms are becoming obsolete. Out of eight terms for this kinship category, five (svastičić, svastičina,
zaovičić, zaovičina and djeverična) can be still found in the Croatian language dictionaries (e.g. Veliki rječnik
hrvatskoga jezika by Anić). In this research, there were no participants who used old terms. However, on
average, 43% of the participants used the terms nećak and nećakinja for this category of kinship. These terms
were previously used exclusively for consanguineal kinship, and this latest semantic extension can be explained
by the phenomenon we called takeover. Namely, in some questionnaires we find analytic constructions
wife's/husband's nephew, which point to the fact that these terms were taken over from one's spouse when the
old terms became obsolete. In the old articles on Croatian kinship terminology, we can see that nećak used to be
sister's son, but only to a male – his uncle. However, when bratić started to chnage its meaning, nećak started its
expansion through the Croatian kinship system. By the latest semantic extension, nećak has also become affinal
kinship term. Interestingly, in this way, it has acquired the same meaning as the equivalent English term nephew
as defined in Oxford English Dictionary. This is something Croatian lexicographers will have to bear in mind
during their future enterprises.
***
27
Vlasta Erdeljac, Boška Munivrana, Martina Sekulić, Jana Willer-Gold, Nina
Čolović i Dorotea Rosandić
Utjecaj predočivosti na razumijevanje riječi u hrvatskom kod dvojezične
i jednojezične djece s posebnim jezičnim teškoćama
Dosadašnja istraživanja djece s posebnim jezičnim teškoćama pokazala su da ne postoje veće razlike u
razumijevanju riječi kod dvojezične i jednojezične djece (Paradis 2010) zato što se obje skupine susreću s istim
tipom poteškoća (Paradis 2007, Gutierrez-Clellen 2008). Ovim se radom želi ispitati postoji li značajna razlika u
procesiranju izgovorenoga i pisanoga stimulusa na hrvatskome jeziku između dvojezične i jednojezične djece s
posebnim jezičnim teškoćama, pri čemu se posebno promatra utjecaj leksičkoga obilježja predočivosti na
značenjsko procesiranje riječi. Leksičko obilježje predočivosti podrazumijeva mogućnost oblikovanja mentalne
reprezentacije riječi, odnosno stupanj zamislivosti leksičke jedinice u mentalnom leksikonu. Sudionici ovoga
pilot-istraživanja podijeljeni su u dvije skupine – ciljanu skupinu čine djeca s posebnim jezičnim teškoćama
odrasla u dvojezičnome okruženju, a kontrolnu skupinu djeca s posebnim jezičnim teškoćama odrasla u
jednojezičnome okruženju. U svakoj je skupini petero sudionika (po tri dječaka i dvije djevojčice) u dobi od osam
do deset godina koji su uključeni u rehabilitaciju slušanja i govora. Istraživanje polazi od hipoteza da
dvojezičnost neće utjecati na razumijevanje zadanih riječi te da će obje skupine ispitanika biti manje uspješne u
zadacima s nisko predočivim riječima. Istraživanje se temeljilo na trima testovima preuzetim iz baterije testova
PALPA (P sych o lin gu ist ic Asse ssm en t s of La n gua ge P ro ce ssin g in Ap h a sia (Ka y i d r. 19 92 ) )
koji su prevedeni na hrvatski jezik i prilagođeni hrvatskim govornicima. Zadatak Procjene auditivne sinonimije
uključuje procese slušanja (auditivni modalitet), a zadaci Procjene pisane sinonimije i Test semantičkih
asocijacija procese čitanja (vizualni modalitet). Prema varijabli predočivosti, ispitni je materijal organiziran u dvije
skupine – visoko predočive riječi i nisko predočive riječi. Rezultati istraživanja interpretirani su prema
modularnome mentalnom modelu opisanom u PALPA-i te razmotreni unutar teorije dvostrukoga kodiranja i
modela višejezičnoga mentalnog procesiranja. Istraživanje utjecaja dvojezičnosti na značenjsko procesiranje
visoko i nisko predočivih riječi ostvaruje doprinos razmatranjima mentalnoga leksikona te omogućuje dodatne
smjernice rehabilitacijskim postupcima djece s posebnim jezičnim teškoćama.
Literatura:
Erdeljac, V. (2009) Mentalni leksikon. Ibis grafika: Zagreb.
Gutierrez-Clellen, V.; Simon-Cereijido, G.; Wagner, C. (2008) Bilingual children with language impairment: A
comparison with monolinguals and second language learners; Appl Psycholinguist; 29 (1); 3–19.
Paradis, J. (2010) The interface between bilingual development and specific language impairment; Applied
Psycholinguistics; 31; 3–28.
Paradis, J. (2007) Bilingual children with specific language impairment: Theoretical and applied issues; Applied
Influence of imagebility on understanding Croatian words in bilingual and monolingual
children with specific language impairment
Previous research on performance of children with specific language impairment [SLI] has shown that there is no
notable variability in word comprehension between bilingual and monolingual children (Paradis 2010) as both
groups encounter same difficulties (Paradis 2007; Gutierrez-Clellen 2008). This study investigates whether there
is a significant difference in written and spoken stimulus processing in Croatian between bilingual and
monolingual children with SLI concerning the effect imageability has on the semantic processing of a word.
Imageability is the degree of picturability of the lexical unit in the mental lexicon. Participants of this pilot study
are divided in two groups – the target group consisting of children with SLI raised in bilingual environment and
the control group consisting of children with SLI raised in monolingual environment. Both groups comprise of five
participants (three boys and two girls) aged eight to ten all receiving listening and speech rehabilitation.
Research is based on the hypotheses that bilingualism will not influence word understanding and that both
28
groups will be less successful on low imageable words tasks. The research is conducted on the basis of three
tests from the battery of tests PALPA (Psych o ling u ist ic Asse ssme n t s o f La ng ua g e P ro ce ssing in
Ap ha sia , K ay et a l.1 99 2 ), translated into the Croatian language and adapted for Croatian speakers. The
listening processes (auditory modality) are tested by the Auditory Synonym Judgements test and the reading
processes (visual modality) by the Written Synonym Judgements test and the Word Semantic Association test.
The examining material is organized into two parts – high imageable words and low imageable words. Research
results are interpreted according to the modular model described in PALPA considered within dual-coding theory
and the model of multilingual processing. Our research into the effect bilingualism has on the semantic
processing of high and low imageable words contributes to the theoretical discussions on mental lexicon as well
as offers guidance for the rehabilitation of children with SLI.
References:
Erdeljac, V. (2009) Mentalni leksikon; Ibis grafika; Zagreb.
Gutierrez-Clellen, V.; Simon-Cereijido, G.; Wagner, C. (2008) Bilingual children with language impairment: A
comparison with monolinguals and second language learners; Appl Psycholinguist; 29 (1); 3–19.
Paradis, J. (2010) The interface between bilingual development and specific language impairment; Applied
Paradis, J. (2007) Bilingual children with specific language impairment: Theoretical and applied issues; Applied
***
Ina Ferbežar
Jezični testovi: alat ili oružje jezične politike
U suvremenome globaliziranom svijetu svjedoci smo svojevrsnog paradoksa: zbog sve intenzivnijih migracija
države postaju sve više multilingvalne, a zbog jezičnih zahtjeva koje postavljaju novim građanima pokazuju se
(ponovno) i težnje za jednojezičnošću. U procesima suvremene »glokalizacije« Republika Slovenija nije
izuzetak: podaci posljednjih godina pokazuju da broj imigranata u Sloveniji raste, a istodobno se povećavaju
službeni zahtjevi za znanjem slovenskoga jezika. Potvrda o tom znanju još je od 1992. godine uvjet za stjecanje
slovenskoga državljanstva naturalizacijom, a druge države Europske unije uvode jezične zahtjeve za tzv.
potrebe integracije tek u posljednjem desetljeću – i zaoštravaju ih iz godine u godinu; ne samo jezičnim ispitima,
već i ispitima poznavanja države u koju useljenici imigriraju, njezina uređenja, kulture i društva. U članku će biti
predstavljeni konkretni podaci i usporedbe u vezi s time. Jezično testiranje za stjecanje državljanstva ili za
potrebe integracije zadire u osnovna ljudska prava i tako otvara brojna etička pitanja, a i pitanja pristupa
jezičnom znanju, nastavnoj praksi i stvarnim komunikacijskim potrebama osoba koje polažu takve ispite. Jezični
testovi u takvim okolnostima mogu biti koristan „alat“ u procesima uključivanja ljudi u društvo – međutim s druge
strane mogu se zlorabiti kao opasno oružje za isključivanje iz društva.
Language tests: a tool or a weapon of language policy
In the modern, globalised world we are facing a unique paradox. Due to the increasing migration processes,
countries are becoming increasingly multilingual; however, language requirements that the newcomers have to
fulfil in host countries show the tendency to monolingualism. In these »glocalisation« processes Slovenia is no
exception: recent data show that in the last few years the influx of migrants to Slovenia has been growing and
that, in parallel, the official requirements relating to the Slovene language have been increasing (30 acts and
regulations in 2002, more than 100 in 2012). Language proficiency in Slovene has been a prerequisite to
applying for Slovenian citizenship by naturalisation since 1992; other European countries on the other hand have
only begun to extensively introduce language requirements for the so-called integration purposes in the last
decade. These requirements are being tightened from year to year: not only the language exams have been
introduced in the countries traditionally open to migrants, but the newcomers also have had to demonstrate the
knowledge of the host country’s culture, society, and its constitutional arrangement. In this contribution, some
29
relevant data are presented and certain comparisons made. Language testing for integration purposes
significantly interferes with the human rights and hence raises various ethical questions, including those of
access to language courses, of learning practices, and of actual communicative needs of potential test takers. In
such circumstances, language tests can be used as a useful tool in the integration processes, but can also be
misused as a dangerous weapon of exclusion.
***
Zrinka Frleta
Prevoditelj, stroj, rezultat
U današnje doba, kada se vrijeme mjeri u milisekundama, brzina dobivene informacije ili rezultata od
neprocjenjive je vrijednosti. U tom je pogledu stroj uvelike nadvisio prevoditelja. U svakom drugom pogledu
prevoditelj je u ogromnoj prednosti nad strojem. U ovom radu pokušat ću pokazati na relativno jednostavnim
primjerima – prijevodima naslova filmova ili određenih pojedinačnih pojmova, kako je stroj ograničen na vrlo mali
izbor mogućih prijevoda te da u mnogim slučajevima nije uopće moguće odabrati točan, a kamoli pravi prijevod.
Naime, točnost prijevoda ne mora nužno biti i najbolja mogućnost prijevoda budući da u mnogim situacijama
prijevod ovisi o jeziku na koji se prevodi. U tim situacijama prevoditelj je dužan ustrajno preispitivati svoj prijevod
dok ga ne dovede do točke u kojoj se spajaju relativna točnost i duh jezika. Pri prevođenju prevoditelj će voditi
računa o tri osnovna kriterija prevođenja: fonološki, semantički i pragmatični kriterij. Samo kao primjer navest
ćemo prijevod filma Scary Movie. Većina programa za strojno prevođenje ostavit će ime filma u originalu bez
obzira što prijevod tog filma na hrvatski glasi Mrak film. U tome se očituje ograničenost stroja i mogućnost
prevoditelja da iskoristi navedene kriterije: poštuje se kratkoća naziva te se upotrebljava fonem r koji se nalazi i u
originalu, poštuje se iako ne izravno i semantički kriterij budući da se strah (scary) vrlo često povezuje s
mrakom, također se poštuje i pragmatički kriterij budući da je Scary Movie parodija koja obiluje scenama na koje
bi komentar među mlađom populacijom bio upravo – Mrak!
Translator, machine, result
Nowadays, when time is measured in milliseconds, the speed of received information or results has become
invaluable. In this respect, the machine has greatly surpassed the translator. In all other respects the translator
has a huge advantage over the machine. In this article I will try to present that the machine is limited to a very
small selection of possible translations and that in many cases it is not even capable of choosing the correct
translation, let alone the correct one. I shall do so by using relatively simple examples - translations of film titles
or certain individual terms. The accuracy of the translation may not necessarily be the best possibility for
translation since in many situations the translation depends on the language that the text is being translated into.
In these situations, the translator is obliged to perform a persistent questioning of his/her translation until it is
brought to the point in which a relative accuracy and the spirit of the language are connected. While translating,
the translator will take into account the three basic criteria of translation: phonological, semantic and pragmatic
criteria. We will just give the example of the translation of the film title Scary Movie. Most programs for machine
translation will leave the title of the film in the original regardless of the fact that the Croatian translation of the
film title is Mrak film. This reflects the limitations of the machine and the ability of the translator to use the listed
criteria: respect for the shortness of the title and the usage of the phoneme r which is contained in the original;
respect, although not direct, for the semantic criteria since the fear (scary) is very often associated with
darkness; there is also respect for the pragmatic criteria since Scary movie is a parody which abounds in scenes
to which the comment of young people would be – Mrak!
***
30
Milica Gačić
European policy of multilingualism and of linguistic diversity
The documents issued by the European institutions and organisations may be divided into three categories,
based on their targeted addressees:
- policy documents (the language policy documents and all-inclusive documents and publications),
- teachers' documents (language teaching profession), and
- learners' documents (LL and learners’ position improvement documents).
Historically, the first documents issued by the political bodies of the Community/Union were the instruments
defining the language policy of the Member States regarding the languages used in their official documents.
Since those founding days, it has been possible to differentiate between several stages in the development of
the EU language policy:
- the period of the late 50s – the enacting of languages for the official use within the EEC member states,
- the period after 1976 – characterised by an intention to make the protection of linguistic and cultural
heritage one of the cornerstones of the European construction,
- the period of the 1980s with intensive discussions about learning languages of the EC member states in
other member states, and
- the period after 2002 specific for the broadening of the EU view of multilingualism through the Barcelona
goals, and embracing the idea of learning of non-European languages as important.
Since 2007, when the Commissioner for Multilingualism was appointed for the first time , the awareness of the
importance of the required language skills for economy, mobility and for social cohesion has constantly been
raised.
Europska politika višejezičnosti i jezične raznolikosti
Dokumenti europskih institucija i organizacija mogu se svrstati u tri kategorije, ovisno kome su namijenjeni:
- dokumente koji se odnose na jezičnu politiku i sveobuhvatne dokumente i publikacije,
- dokumente koji se odnose na učitelje jezika) i
- dokumente koji se odnose na učenike / one koji uče jezike i na poboljšanje njihova položaja.
Povijesno gledajući, prvi dokumenti koje su prihvatila politička tijela Zajednice/Unije instrumenti su koji definiraju
jezičnu politiku država članica o jezicima za korištenje u njihovim službenim dokumentima. Od tih osnivačkih
dana moguće je razlikovati nekoliko faza u razvoju jezične politike Europske unije:
- razdoblje kasnih 50-ih kad se donose propisi o jezicima za službenu upotrebu u državama članicama
Europske ekonomske zajednice,
- razdoblje nakon 1976. obilježeno nastojanjem da se zaštiti jezično i kulturno nasljeđe kao temelj
izgrađivanja Europe,
- razdoblje nakon 1980-ih u kojem se intenzivno raspravlja o učenju jezika država članica Europske
zajednice u drugim državama članicama i
- razdoblje nakon 2002. koje karakterizira šire gledanje europskih tijela na višejezičnost kroz barcelonske
ciljeve te kroz prihvaćanje ideje važnosti učenja neeuropskih jezika.
Od 2007., kada je prvi put imenovan Povjerenik za višejezičnost, stalno se podiže svijest o važnosti
posjedovanja određenih jezičnih vještina zbog gospodarskih razloga, mobilnosti i socijalne kohezije.
***
31
Angelina Gašpar
Corpus-based bilingual terminology extraction
The paper describes a methodology for bilingual terminology extraction and termbase building based on the
terminological, lexical and pragmatic criteria along with the translator's knowledge and experience. The research
work is conducted on the sentence aligned million- word Croatian-English parallel corpus of legislative texts, the
first bigger corpus designed for this language pair so far. In order to assess the hybrid, statistical and linguistic
approach as well as the tools for automatic term extraction, the automatically obtained lists of term candidates
are compared to the manually created reference list. The term extraction includes multi-word units and singleword units corresponding to multi-word ones. The tools used in this research are: SDL Trados WinAlign
(sentence alignment), SDLMultiTermExtract, and WordSmith (for statistically-based term extraction) and NooJ
(linguistically-based environment). The evaluation is reported by statistical measures of precision, recall and Fmeasure. The language resources covering a specific domain speed up the translation process, reduce the cost
and time and enable communication across different languages and cultures. Also, their application greatly
facilitates machine translation and computer-assisted translation, information retrieval, building of multilingual
term bases, glossaries and other resources which are prerequisite for the development of a language with
insufficient linguistic resources, such as Croatian.
Dvojezično crpljenje terminologije temeljeno na korpusu
U radu se opisuje metodologija dvojezičnog crpljenja terminologije i izrade terminološke baze na temelju
terminoloških, leksičkih i pragmatičkih kriterija te prevoditeljskog znanja i iskustva. Istraživanje se obavlja na
hrvatsko-engleskom usporednom milijunskom korpusu pravnih tekstova sravnjenih na razini rečenica, prvom
većem korpusu izgrađenom za ovaj jezični par, do sada. Za procjenu učinkovitosti kombiniranog statističkog i
lingvističkog pristupa i alata za automatsko pronalaženje kandidata za termine, automatski dobiveni popisi
uspoređeni su s ručno načinjenim referentnim popisom. Crpljenje termina uključuje višerječne jedinice i
jednorječne jedinice čiji su ekvivalenti višerječni izrazi. Alati koji se koriste u istraživanju su: SDL Trados WinAlign
(za rečenično sravnjivanje), SDLMultiTermExtract, i WordSmith (za crpljenje terminologije temeljeno na statistici)
i NooJ (lingvistički pristup). Za procjenu rezultata koriste se statističke mjere preciznosti, odziva i F-mjera. Jezični
resursi izgrađeni za jezik struke ubrzavaju proces prevođenja, smanjuju trošak i skraćuju vrijeme te omogućuju
komunikaciju između različitih jezika i kultura. Također, njihova primjena znatno olakšava strojno prevođenje,
računalno potpomognuto prevođenje, pretraživanje informacija, izradu višejezičnih baza, glosara i drugih jezičnih
resursa koji su neophodni za razvoj jezika s nedostatnim jezičnim resursima kao što je hrvatski jezik.
***
Tamara Gazdić-Alerić i Marko Alerić
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ispitivanje sekundarne jezične kompetencije u vertikalnoj višejezičnosti
Da bi se u nastavi hrvatskoga jezika utvrdili opseg i kvaliteta usvojenoga znanja, provode se usmena i(li)
pismena ispitivanja. Ispitivanje znanja namijenjeno utvrđivanju stupnja ovladavanja hrvatskim standardnim
jezikom, kao drugim materinskim jezikom u okomitoj višejezičnosti, nije samo postupak prema kojem učenike
razvrstavamo i ocjenjujemo po znanju nego ono ima i bitnu ulogu u pribavljanju povratnih podataka koji su
nastavnicima nužni za poboljšanje poučavanja, a učenicima kao povratni podaci koji ih motiviraju i vode u
procesu učenja. Provjere znanja nam daju bitne podatke što su naši učenici naučili, koliko je kvalitetno njihovo
znanje te koji je opseg naučenoga gradiva, tj. jesmo li postigli svoje ciljeve u poučavanju. U ovom će radu biti
proučeni različiti materijali koji služe za provjeru usvojenosti normā hrvatskoga standardnoga jezika na
osnovnoškolskoj razini. Cilj istraživanja također je i upozoriti na prihvatljivost/neprihvatljivost pismenih ispita
32
(testova), osobito u pogledu njihove primjerenosti dobi i spoznajnim mogućnostima učenika, kao i pokušati
pridonijeti usustavljivanju i standardizaciji pismenih ispita (testova) za provjeru stupnja ovladavanja jezičnim
znanjima, kao i istaknuti kako je prilikom utvrđivanja nacionalnih kompetencija nastavnika u obzir potrebno uzeti i
kompetenciju izrade testova kao bitnu kompetenciju kojom budući nastavnici moraju ovladati.
Korpus pismenih ispita (testova) bit će proučen:
α)
s obzirom na tipove zadataka kojima se u njima provjeravaju jezična znanja
β)
s obzirom na to u kojoj se mjeri provjeravaju teorijska, a u kojoj praktična jezična znanja
χ)
s obzirom na to koliko provjeravana znanja prate Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006) i
u njemu predviđene ishode učenja (obrazovna postignuća), budući da se ciljevi poučavanja trebaju, u
skladu s međunarodnim dokumentima o obrazovanju, odrediti kao mjerljivi ishodi učenja (engl. learning
outcomes).
Examining secondary linguistic competence in vertical multilingalism
Oral and written examinations are being carried out in the teaching of the Croatian language with the purpose of
establishing the extent and quality of the acquired knowledge. Testing the knowledge of the Croatian standard
language, as a second mother tongue within vertical multilingualism, is not only the process by which students
classify and assess their knowledge, but it has an important role in providing feedback to the teachers who are
necessary for the improvement of teaching and pupils as well as the feedback data that motivate and guide them
in the learning process. Assessments provide us with important information that our students learn, how good
their knowledge is, and what is the extent of their learning, i.e. we learn whether we achieve our goals in
teaching. This paper will present various materials used for the purpose of testing the acquired norms of the
standard Croatian language at elementary school level. The aim of this research is to warn of the
acceptability/unacceptability of the written exams (tests), especially in terms of their adequacy with respect to the
age and the cognitive capability of the pupils. Moreover, the research strives to contribute to the systematization
and standardization of the written exams (test) used to check the level of mastery of various types of linguistic
knowledge as well as to point out the need to look upon the competence of designing tests as an important
competence which future teachers need to master. This should be taken into account when establishing the
national competences of teachers.
The corpus of written exams (tests) will be studied:
a) with regard to the types of exercises used to test different types of linguistic knowledge
b) with regard to how much the theoretical types as opposed to the practical types of linguistic knowledge
are tested
c) with regard to how much the types of knowledge tested are in accordance with the Primary School
Curriculum (2006) and the learning outcomes (educational achievements) it presets; due to the fact that
teaching aims should be defined as the measurable learning outcomes, in accordance with the
international documents on education.
***
Siegfried Gehrmann
Sprachenpolitik und Interesse oder warum das europäische
Projekt am „Kampf der Sprachen“ scheitern kann
Anders als es auf den ersten Blick den Anschein hat, ist die Sprachenpolitik der Europäischen Union keineswegs
einheitlich, vielmehr ist sie entlang demokratie- und effizienzpolitischer Kriterien zahlreichen Widersprüchen
unterworfen. Hiervon ist der Widerspruch zwischen den Empfehlungen der Europäischer Union, die
Mehrsprachigkeit der europäischen Bürger durch das Erlernen von mindestens zwei Fremdsprachen in den
nationalen Bildungssystemen zu fördern, und der Arbeitssprachenregelung in den Organen der Europäischen
Union mit der Dominanz von Englisch als globale Kommunikationssprache nur der offensichtlichste. Der Beitrag
untersucht die Argumentationslinien dieser Sprachenpolitik und konfrontiert sie mit den Interessen anderer
33
sprachenpolitischer Akteure wie denen der Nationalstaaten oder der wissenschaftlichen „community“, die
scheinbar von nationalen Ideologien befreit sich der globalen „Lingua franca“ Englisch bedient, um schneller und
effektiver die kommunikativen Ressourcen der internationaler Wissenschaft zu nutzen. Dies wirft eine Reihe von
Fragen auf, die den Kern europäischen Projekts als Gemeinschaft von Gleichen betreffen: nämlich wie man mit
sprachlicher, ethnischer und kultureller Heterogenität als Gründungsmythos der Europäischen Union im Kontext
eines anderen Mythos, dem der Globalisierung, umgehen soll oder muss. Der Beitrag versucht, wesentliche
Begriffe dieser Auseinandersetzung zu dekonstruieren und die hinter unterschiedlichen sprachenpolitischen
Strategien verborgenen Interessen deutlich zu machen. Hierbei geht es im Wesentlichen um die Frage, wie wir
das europäische Projekt in den nächsten Jahrzehnten gestalten wollen und mit welchen Konsequenzen zu
rechnen ist, wenn wir uns auf die Seite einer bestimmten Sprachenpolitik schlagen, um das
Kommunikationsproblem in der Europäischen Union zu lösen. Ein Fokus des Beitrags ist hierbei auf
sprachenpolitische Implikationen der Wissenschafts- und Bildungspolitik in Europa gerichtet, die deshalb von
besonderem Interesse ist, weil sie weitreichende Konsequenzen für das Gelingen oder Scheitern des
europäischen Projekts, wie wir es bislang kennen, enthält.
Jezična politika i interes ili zašto bi „borba jezika“ mogla dovesti
do neuspjeha europskog projekta
Drugačije nego što se na prvi pogled čini, jezična politika Europske unije nije ni u kojem slučaju jedinstvena. Ona
je, naprotiv, prema demokratsko-političkim kriterijima i kriterijima političke učinkovitosti obilježena brojnim
proturječjima. Pritom je proturječje između preporuka Europske unije o poticanju višejezičnosti europskih
građana učenjem najmanje dvaju stranih jezika u nacionalnim obrazovnim sustavima i režima radnih jezika u
organima Europske unije samo ono najočiglednije. U prilogu se istražuju argumentacijske linije te jezične politike
i konfrontira ih se s interesima drugih jezičnopolitičkih aktera, kao primjerice onima nacionalnih država ili
znanstvene zajednice koja se, prividno oslobođena nacionalne ideologije, služi engleskim kao globalnom
linguom francom kako bi se brže i učinkovitije koristila komunikacijskim resursima međunarodne znanosti. To
otvara niz pitanja koja se tiču srži europskog projekta kao zajednice jednakih, naime kako se treba i mora
odnositi spram jezične, etničke i kulturne raznolikosti kao osnivačkog mita Europske unije u kontekstu jednog
drugog mita, mita globalizacije. Prilog pokušava dekonstruirati bitne pojmove tog prijepora i pojasniti interese
skrivene iza raznih jezičnopolitičkih strategija. Pritom se u biti radi o pitanju kako ćemo oblikovati europski
projekt u sljedećim desetljećima i s kojim posljedicama moramo računati ukoliko se svrstamo na stranu neke
određene jezične politike kako bismo riješili problem komunikacije u Europskoj uniji. Jedan od fokusa rada
usmjeren je na jezičnopolitičke implikacije znanstvene i obrazovne politike u Europi koja je od posebnog interesa
s obzirom da sadržava dalekosežne posljedice za uspjeh ili neuspjeh europskog projekta kakav za sada
poznajemo.
***
Marija Gjurašić
Utjecaj promjene statusa (stručnoga) jezika iz obveznoga u izborni kolegij na nefilološkim
fakultetima na ishode učenja odnosno razinu jezične kompetencije na stranom jeziku
Učenje stranih jezika i jezična raznolikost (tj. višejezičnost) spadaju među glavne ciljeve jezične politike
Europske unije po kojoj svako dijete u Europskoj uniji (prema odluci sa sjednice Europskoga vijeća u Barceloni
2002.) od malih nogu treba učiti materinski jezik uz najmanje dva strana jezika. Što se statusa (stručnoga)
stranog jezika na visokoškolskim ustanovama (na nefilološkim fakultetima), međutim, tiče, on se uvođenjem
Bolonjskoga procesa drastično pogoršao, i to u smislu da je strani jezik na većini nefiloloških fakulteta izgubio
status obveznoga kolegija te da se njegova satnica (bilo da je riječ o obveznome ili izbornom kolegiju) uglavnom
drastično smanjila. Primjerice, na ekonomskome odjelu Sveučilišta u Dubrovniku, koji je sljednik nekadašnjeg
Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu Sveučilišta u Splitu, strani jezici gube status obveznoga kolegija. I to
34
umjesto dva (obavezna) strana jezika (kao dotad), od 2003. do 2013. moglo se učiti samo jedan (izborni) strani
jezik (s time da je akademske godine 2013./2014. ponovo uvedena mogućnost izbora dvaju stranih jezika). Osim
toga, u spomenutom desetogodišnjem razdoblju strani se jezik na ekonomskome odjelu učio umjesto
(obavezno) osam semestara maksimalno tri semestra (izborno). Na pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku
strani je jezik (engleski), međutim, i nakon uvođenja Bolonjskoga procesa zadržao status obveznoga kolegija
(šest semestara). Ovim radom namjerava se istražiti koliko je činjenica promjene statusa i satnice, odnosno
duljine učenja stranoga jezika u razdoblju od 2003. do 2013. utjecala na ishode učenja, pri čemu će se kao
mjerilo uzeti citiranost strane literature u završnim odnosno diplomskim radovima studenata na odjelima na
kojima je strani jezik obvezan te citiranost iste na odjelima na kojima je strani jezik izborni kolegij. U istraživanju
se također namjerava provesti anketa među studentima u kojoj bi se ispitalo njihovo mišljenje o pitanju utjecaja
promjene statusa jezika na ishode učenja (odnosno na razinu jezične kompetencije na stranom jeziku) te
važnost poznavanja (stručnih) stranih jezika u njihovoj budućoj profesiji. Rezultati tog istraživanja moći će se
primijeniti u komparativnim studijama.
Influence of the status change (from a mandatory to an optional course) of
(technical) foreign language courses on learning in non-philological colleges
Learning foreign languages and linguistic diversity (i.e. multilingualism) are two major goals of the European
Union’s policy, according to which every child has to learn its mother tongue and at least two foreign languages.
Regarding the status of (technical) foreign language courses in institutions of higher education (specifically, nonphilological colleges), their status has drastically deteriorated with the implementation of the Bologna Process. In
most non-philological colleges foreign language courses have lost the status of a mandatory course and the
number of course hours (for both mandatory and optional courses) has decreased considerably. For example, at
the Faculty of Economy at the University of Dubrovnik, which is the successor of the former Faculty of Tourism
and Foreign Trade at the University of Split, foreign language courses are losing the status of a mandatory
course. Instead of taking two mandatory foreign language courses, from 2003 until 2013 students could only
take one foreign language course which was optional (but in the academic year 2013/2014 the option to choose
between two foreign languages was reinstated). Furthermore, in the aforementioned ten year period the foreign
language course at the Faculty of Economics did not last eight semesters (like the mandatory course), it lasted
for a maximum of three semesters (for the optional course). At the Faculty of Maritime Studies at the University
of Dubrovnik the foreign language course (for English) kept its status of a mandatory course (over six semesters)
even after the implementation of the Bologna Process. This study aims to explore how much have the change of
status and the decrease in the number of course hours, i.e. the length of foreign language courses from 2003
until 2013, influenced the learning of a language by measuring the amount of quotes from foreign language
literature in the theses of students taking mandatory foreign language courses and students taking optional
foreign language courses. The researcher aims to do an opinion poll among the students to see what they think
how the status change of foreign language courses has influenced the learning of a language and the
importance of knowing a (technical) foreign language in their future profession. This study can also be applied in
further similar comparative research.
***
Tea Glavaš
Exploring the relationship between the learner self-concept and
FL anxiety among adult EFL learners
With the ongoing demand for language learning at adult age due to the pressures of the labour market, adult L2
motivation is emerging as an important niche of motivational research in SLA. Bearing in mind the recent
developments in L2 motivational research (Dörnyei 2013, 2005; Mercer 2011; Ushioda 2009), this research
attempts to explore the learner self-concept and its relationship to FL anxiety (Gardner and MacIntyre 1993)
among adult EFL learners during an intensive language learning programme. Redifining Gardner's concept of
integrativeness (Gardner 1985, 2010) Dörnyei approached L2 motivation in relation to the globalisation
35
processess with English as an international language without the native speaker community for the FL learner to
identify himself with. Adopting Dörnyei’s (2005, 2009) two-fold FL learner self-concept (Ideal L2 Self and Oughtto L2 Self), this research aims at examining the developmental aspect of the learners’ evaluative feelings about
themselves as FL learners, which are to have a beneficial effect on motivation, and their dynamic interplay with
FL anxiety commonly perceived as having a hindering effect on the language learning process. All four language
skills were taken into account when examining both the learners’ capability to envision themselves as successful
language users as well as their FL anxiety. The sample included 10 adult EFL learners attending an intensive 5month language programme of 30 hours of instruction per week (6 hours a day). Quantitative data was collected
five times during the programme (α=0.796, 0.822, 0.901) to follow the developmental aspect of both the FL selfconcept and FL anxiety, while the qualitative data was collected on three occasions (learners’ essays and openended questions). The results show a significant negative correlation between the Ideal L2 Self and FL anxiety
with various patterns observed across the language skills in relation to individual differences such as age and
gender.
Odnos pojma o sebi kao inojezičnom govorniku i straha od jezika kod odraslih učenika
Zbog rastuće potrebe za cjeloživotnim obrazovanjem motivacija odraslih za učenje stranih jezika zauzima sve
važnije mjesto u istraživanjima motivacije unutar OVIJ-a. Uzimajući u obzir aktualna kretanja unutar motivacijskih
istraživanja vezanih uz proces učenja stranog jezika (Dörnyei 2013, 2005; Mercer, 2011; Ushioda 2009), ovaj rad
pokušat će istražiti odnos između pojma o sebi kao inojezičnom govorniku i straha od jezika (Gardner and
MacIntyre, 1993) među odraslim učenicima engleskog jezika tijekom intenzivnog programa učenja.
Redefinirajući Gardnerov koncept integrativnosti (Gardner 1985, 2010), Dörnyei promatra motivaciju za učenje
stranoga jezika kroz prizmu globalizacijskih procesa u kojima engleski postaje međunarodni jezik čije je
ovladavanje lišeno akulturacijskih težnji. Preuzimajući Dörnyeijev (2005, 2009) koncept inojezičnog pojma o
sebi koji uključuje ono idealno te ono traženo inojezično „ja“, cilj je rada ispitati razvojni aspekt učenikove
samopercepcije kao inojezičnog korisnika s jedne i straha od jezika s druge strane te njihovo međusobno
djelovanje. Učenikova sposobnost stvaranja predodžbe o sebi kao inojezičnom govorniku, kao i strah od jezika,
promatrani su kroz sve četiri jezične vještine kako bi se dobio jasniji uvid u moguće razlike između receptivnih i
produktivnih jezičnih vještina u odnosu na učenikovu vizualizaciju sebe kao korisnika stranog jezika te
potencijalnog straha koji se javlja prilikom ovladavanja istim. Uzorak je uključio 10 odraslih polaznika intenzivnog
petomjesečnog tečaja engleskog jezika koji uključuje 30 nastavnih sati tjedno (6 nastavnih sati svaki dan).
Kvantitativni podaci prikupljani su pet puta tijekom tečaja (α=.796, 0.822, 0.901) kako bi se pratili mogući razvojni
aspekti kako pojmova o sebi tako i straha od jezika, dok su kvalitativni podaci prikupljani tri puta tijekom 5
mjeseci (učenički pismeni radovi i odgovori na pitanja otvorenog tipa). Rezultati pokazuju statistički znatnu
negativnu korelaciju između idealnog inojezičnog ja i straha od istog te otkrivaju raznolike razvojne obrasce,
ovisno o promatranoj jezičnoj vještini u odnosu na individualne razlike učenika kao što su spol i dob.
***
Tanja Gradečak-Erdeljić i Ana Mikić Čolić
Računalno nazivlje i engleski kao profesionalna deformacija
U radu ćemo predstaviti rezultate pilot istraživanja o uporabi anglizama iz područja računalnog nazivlja, kao i
ekvivalentnih hrvatskih inačica u hrvatskom jeziku koje smo proveli među nastavnicima engleskog kao stranog
jezika. U istraživanju se koristio višenamjenski upitnik temeljen na istraživanju Škifić i Mustapić (2012): u 1. dijelu
upitnika od ispitanika se traže informacije o vlastitom spolu, dobi i navikama uporabe interneta; u 2. dijelu
ispitanicima je ponuđen niz izraza (prilagođenih i neprilagođenih anglizama te domaćih izraza) za deset pojmova
iz područja računalne tehnologije. Ispitanici moraju označiti jedan ili više izraza kojima se najčešće koriste; u 3.
dijelu ispitanici na temelju niza ponuđenih ilustracija moraju ponuditi izraze kojima se koriste za pojedine
predmete i operacije vezane uz računalnu tehnologiju; u 4. dijelu ispitanicima je ponuđen niz izraza (prilagođenih
36
i neprilagođenih anglizama te domaćih izraza) za pet pojmova iz područja računalne tehnologije u sklopu
rečenica. Rezultati ukazuju na to da je, unatoč deklarativnom stavu ispitanika kako preferiraju uporabu hrvatskih
izraza u svakodnevnom životu, profesionalna izloženost engleskom jeziku u velikoj mjeri omela nastavnike
engleskog jezika u uporabi hrvatskih inačica, a za ponuđene je hrvatske inačice vrlo često izostao odgovarajući
prijevodni ekvivalent na engleskom jeziku. Radi usporedbe i testiranja hipoteze o interferenciji stranog jezika kao
jezika zanimanja ispitat će se i skupina nastavnika hrvatskog jezika kako bi se ustanovile razlike i sličnosti u
procesima odlučivanja o odgovarajućem obliku leksema. Pri tome se za krajnji cilj ima ustanoviti koji su
najpogodniji rječotvorni obrasci koji pridonose usustavljivanju hrvatskih inačica posuđenica iz engleskog jezika i
u kojem smjeru se razvijaju međusobni odnosi engleskog i hrvatskog jezika u vrlo dinamičnom okružju
računalnog nazivlja.
Computer terminology and English as an occupational hazard
The paper presents the results of a pilot research on the use of anglicisms in the field of computer terminology
as well as their Croatian equivalents conducted among teachers of English as a foreign language. The research
used a survey based on the study presented in Škifić and Mustapić (2012). In the first part of the survey the
informants provide their personal information on age, sex and the use of the Internet. The second part offers a
series of expressions (adapted and unadapted anglicisms) from the field of computer technology. The informants
are to choose one or more expressions they use most frequently. In the third part the informants provide
expressions for objects or operations from IT technology presented in different illustrations. In the fourth part they
are offered to choose expressions (adapted and unadapted anglicisms) in the context of sentences. The results
show that, in spite of the declarative standpoint of the informants that they use Croatian expressions in their
everyday life, their occupational exposure to English has disrupted them to a high degree from using appropriate
Croatian equivalents, and in the case of providing appropriate translation equivalents for Croatian expressions,
they showed a high degree of insecurity. In order to compare the initial hypothesis of interference of a foreign
language as a professional language, a group of teachers of Croatian will be tested in order to establish the
differences and the similarities in the processes of decision making on the choice of appropriate lexemes. The
final goal of the research is to establish the elements in choosing the most appropriate word-formational patterns
conducive to creating the most successful and widely used Croatian equivalents for English borrowings as well
as to establish in which directions the mutual relationship of the Croatian and English languages are likely to
develop, especially in the context of a very dynamic field of computer terminology.
***
Jagoda Granić
Filozofski fakultet Splitu
Stvarni odnos jezičnih većina i manjina
Višejezičnost, odnosno jezična raznolikost, različita demografska distribucija govornika pojedinih idioma i, što je
možda najvažnije, razlike u distribuciji društvene moći dovele su do nastanka jezične većine i manjine. Unatoč
njihovu komplementarnom odnosu i postojećem konsenzusu u vezi s pojmom manjine kao marginalizirane,
subordinirane i diskriminirane zajednice, manjinsko pitanje koje nadilazi pitanje minimalnog razumijevanja
kulture i jezika i dalje ostaje problem u dokumentima europske jezične politike u kontekstu zaštite manjinskih
prava i promoviranja višejezičnosti. Tome pridonosi činjenica da ne postoji ni univerzalno prihvaćena definicija
koncepata manjine i manjinskih prava, kao niti univerzalno prihvaćena klasifikacija manjinā (stare, nove, vidljive,
kompaktne, difuzne itd.), a problema ima i u terminologiji (regionalni i/ili manjinski jezici). Stvarni odnos jezičnih
većina i manjina, koji inače definiraju njihove elite, manifestira se na različite načine s obzirom na
komunikacijsku i simboličku dimenziju tog odnosa. Jezična manjina koja funkcionira samo u simboličkom, a ne i
u komunikacijskom prostoru, brže se asimilira i vremenom nestaje, za razliku od one koja podjednako
funkcionira i u jednom i u drugom prostoru. Relacije između jezične većine i manjine umnogome obilježavaju
nacionalne ideologije koje se smatraju generatorima jezičnih manjina i njihove diskriminacije, ali i ''aktivni
lingvicid'', odnosno iskorjenjivanje manjinskog jezika ili njegovo uklanjanje iz prostora javne komunikacije. Danas
je mnogo češći i suptilniji ''pasivni lingvicid'' koji eksplicitno ne isključuje manjinske jezike iz javne komunikacije,
37
pa je riječ o tzv. ''pozitivnoj diskriminaciji'', ali im zato uskraćuje potporu. Upravo bi mehanizmi zaštite jezičnih
prava trebali spriječiti bilo koji oblik lingvicida, trebali bi poticati integraciju, a spriječiti nasilnu asimilaciju te
promovirati pozitivne državne politike prema manjinama. Konsenzus u procjeni minimalnih prava, dakako i onih
jezičnih, koja bi svaka većina trebala garantirati svojim manjinama, ne upućuje samo na kodifikaciju manjinskih
prava i poništavanje dvostrukih kriterija nego i na brigu za očuvanje jezične raznolikosti.
The real relationship of language majorities and minorities
Multilingualism, or rather language diversity, varying demographic distributions of speakers of one or another
idiom, and, perhaps most important, differences in the distribution of social power have led to the existence of
language majorities and minorities. Despite their complementary relationship and despite the present consensus
about the notion of minorities as marginalized, subordinated, and discriminated communities, the "minority
question" over and above the level of minimal understanding of culture and language continues to be a problem
in documents on European language policy in the context of protection of minority rights and promotion of
multilingualism. This is exacerbated by the fact that there is as yet no universally accepted definition of the
concepts "minority" and "minority rights", nor any universally accepted classification of minorities (old, new,
visible, compact, diffuse etc.); there are problems in terminology as well (regional and/or minority languages).
The real relationship of language majorities and minorities, as defined by their own elites, is manifested in
varying ways with regard to the communicative and symbolic dimension of the relationship. A language minority
that functions only in symbolic space and not in communicational space is quick to assimilate and will disappear
with time, unlike one that functions in both sorts of space. Majority-minority relations are heavily marked by
national ideologies which can be seen as generators of language minorities and of discrimination against them,
and even by "active linguicide", i.e. elimination of the minority language or its exclusion from the space of public
communication. Much more frequent and subtle today is "passive linguicide", which does not explicitly exclude
minority languages from public communication, but does "actively discriminate" and deprives them of support.
Mechanisms of protection of language rights need to halt any sort of linguicide, to encourage integration, and to
avoid forcible assimilation while promoting a positive state policy toward minorities. A consensus on defining the
minimum of rights, including language rights, which every majority needs to guarantee to its minorities, requires
not only the codification of minority rights and the abolition of double standards, but also explicit concern for the
maintenance of language diversity.
***
Ana Grgić i Milvia Gulešić Machata
Brojna pitanja o brojevima: brojevne riječi i razine prema ZEROJ-u
Na samome se početku učenja inoga jezika pojavljuje izrazita komunikacijska potreba za primanjem i
proizvodnjom različitih brojevnih riječi. S druge strane, brojevne su riječi u hrvatskom jeziku (kao i u drugim
slavenskim jezicima) morfološki i sintaktički vrlo složena vrsta, tj. imaju vrlo različita gramatička obilježja. To
znači da je, kako bi se moglo sudjelovati u svakodnevnim razgovorima, potrebno ovladati brojnim morfološkim i
sintaktičkim pravilima. Učenici hrvatskoga kao inoga jezika trebaju ovladati naprimjer brojevnim riječima koje
imaju rod i brojevnim riječima koje ga nemaju, slaganjem imenice ili imenske sintagme s glavnim brojevima dva,
tri i četiri, slaganjem imenice ili imenske sintagme s glavnim brojem pet i većim brojevima, pridjevskozamjeničkom sklonidbom po kojoj se sklanjaju neke brojevne riječi, sročnošću s brojevnim imenicama tipa dvoje
i dvojica, itd. Nadalje, znanja o brojevnim riječima iz prvoga jezika učenika često nisu primjenjiva na hrvatski
jezik. Uz to, ni opisi brojevnih riječi u priručnicima za hrvatski kao prvi jezik ne podudaraju se uvijek kada je riječ
o brojevnim riječima. Da bi se rasvijetlile poteškoće u vezi s poučavanjem pojedine vrste brojevnih riječi i
razradila metodologija ovladavanja njima, potrebno je odrediti kojim brojevnim riječima trebaju ovladati govornici
na određenim razinama po ZEROJ-u (na kojoj se razini očekuje ovladanost glavnim brojevima; brojevima u
datumima; brojevima u izražavanju vremena; sklonidbom brojeva jedan, jedna, jedno; sintagmama koje se
38
sastoje od glavnih brojeva i pridjeva, zamjenica i imenica; brojevnim imenicama itd.), tj. daju se prijedlozi i
smjernice obrade brojevnih riječi na razinama od A1 do C2 po ZEROJ-u. U radu se također predlaže kada bi se
u ovladavanju brojevnim riječima mogao primijeniti leksički pristup.
Numerous questions on numbers: numerals and levels according to CEFRL
At the very beginning of learning a foreign language, there is a distinct communication need to receive and
produce different numerals. On the other hand, numerals in Croatian (as in other Slavic languages) are
morphologically and syntactically very complex, i.e. they have very different grammatical features. That means
that in order to participate in everyday conversations, one needs to master numerous morphological and
syntactic rules. The students of Croatian as L2 should master, for instance, numerals that have gender and
those that do not, the concordance of nouns or noun syntagms with cardinal numbers dva (Engl. two), tri (Engl.
three), and četiri (Engl. four), the concordance of nouns or noun syntagms with cardinal number pet (Engl. five),
and higher numbers, the adjective-pronoun declension according to which some numerals are declined,
congruence with numeral nouns of the dvoje (Engl. two, n.pl.), and dvojica (Engl. two, m.pl.), type, etc.
Furthermore, the knowledge of numerals from the student's L1 is often not applicable to the Croatian language.
In addition, the descriptions of numerals in the handbooks of Croatian as L1 do not always coincide when it
comes to numerals. In order to shed light on the difficulties related to teaching certain types of numerals, and to
elaborate a methodology to master them, it should first be determined which numerals should be mastered by
speakers at specific CEFRL levels (at which level is mastery of cardinal numbers expected; numbers in dates;
numbers in expressing time; declension of the numbers jedan (Engl. one, m.sg.), jedna (Engl. one, f.sg.), jedno
(Engl. one, n.sg.); syntagms that consist of cardinal numbers and adjectives, pronouns and nouns; numeral
nouns, etc.), i.e. suggestions and guidelines are offered for the treatment of numerals on CEFRL levels A1 to C2.
The paper also proposes when the lexical approach could be applied in mastering numerals.
***
Daša Grković, Iva Pavić i Nikolina Sokolić
Ortoepska prilagodba španjolskih imena u hrvatskom jeziku
U radu će biti predstavljena ortoepska prilagodba španjolskih vlastitih imena u hrvatskome jeziku. Strano ime,
iako gost u domaćem jeziku, ne ponaša se poput drugih posuđenica koje su opće imenice. S jedne strane, ono
označava identitet imenovane osobe, a s druge strane, zbog obilježja jezika iz kojeg dolazi, govori nam o
pripadnosti imenovanog određenoj društvenoj skupini koja se tim jezikom koristi (Ivas 2003). Upravo iz toga
razloga, kompromisna prilagodba u obliku potpune fonološke (glasovne) prilagodbe te zadržavanje izvornog
mjesta naglaska doima se kao optimalno rješenje. Osobito su zanimljive fonološke razlike konsonantskih i
vokalskih sustava hrvatskog (Landau, Lončarić, Horga, Škarić 1995) i španjolskog (Martínez-Celdrán,
Fernández-Planas, Carrera-Sabaté 2003) te razlike između odnosa grafema i fonema u jezicima. Uzrok većine
pogrešno pročitanih ili bolje rečeno loše prilagođenih stranih imena leži u utjecaju grafije na sam izgovor. Tako
se primjerice prezime Villa treba čitati kao [bilja], a ne [vilja]; ime Miguel kao [migel], a ne [miguel], kako se kod
nas uvriježilo. Osim manjkave fonemske prilagodbe, ponekad dolazi i do pomicanja mjesta naglaska. Prema
Španjolskoj kraljevskoj akademiji (2011) u španjolskome postoje dva pravila kojima određujemo naglašeni slog
unutar riječi, npr. kod vlastitog imena Daniel mjesto naglaska nije na prvome [Dániel], nego na zadnjem slogu
[Daniél]. Kako bi se strano ime što bolje prilagodilo domaćem jeziku, valja se u što manjoj mjeri oslanjati na
grafiju te poznavati osnove pravopisa i fonološki sustav jezika iz kojega ime dolazi.
Orthoepic adaptation of Spanish names in the Croatian language
This paper will deal with the orthoepic adaptation of Spanish names in the Croatian language. Foreign name,
even though it is a guest in the domestic language, does not behave like other loan words. On one hand, it
signifies the identity of the named person and on the other hand, due to the characteristics of the language it
comes from, it tells us about the specific social group a person with a foreign name belongs to (Ivas 2003).
Precisely for that reason, a compromise adaptation that refers to the complete phonological (sound) adaptation
39
and retention of the native place of accent appears to be the optimal solution. Phonological differences of
consonantal and vowel systems between the Spanish (Martínez-Celdrán, Fernández-Planas, Carrera-Sabaté
2003) and Croatian languages (Landau, Lončarić, Horga, Škarić 1995) are especially interesting as well as the
grapheme-phoneme relation in the languages. The influence of orthography is the cause of erroneously read or
badly adapted foreign names. For example, the surname Villa should be read as [bilja], and not as [vilja]; the
name Miguel as [migel], and not [miguel], as it took roots in our language. Apart from the deficient phonemic
adaptation, the place of the accent sometimes also changes. According to the Spanish Royal Academy of
Language (2011) the Spanish language has two rules that determine which syllable needs to be stressed. For
example, in the name Daniel the stress is on the final syllable [Daniél] and not on the initial [Dániel]. To adapt a
foreign name correctly, one should not relay on orthography, but have the knowledge about orthography and the
phonological system of the language the foreign name comes from.
***
Petar Hategan
Universitatea din Bucureşti, Romania
Od mjesnoga govora manjine do jezičnih i društvenih kompetencija
Cilj je izlaganja pružiti okvirni prikaz položaja manjinskoga jezika u odnosu na standardne jezike u višejezičnoj
sredini na primjeru učenika pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj te iznijeti mogući način postizanja jezičnih
i društvenih kompetencija. Djeca pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj gotovo u svakom mjestu govore
drukčijim mjesnim govorom, polaze u školu bez znanja rumunjskog jezika, u školi počinju učiti hrvatski
standardni jezik, čuju rumunjski kolokvijalni i šatrovački govor te uče standardni rumunjski jezik. Imajući u vidu
činjenicu da Hrvati žive u ruralnim sredinama u kojima prevladava usmena kulturna tradicija, redovito u njihov
jezik i govor ulaze sve moguće interferencije i transferencije (od leksičko-semantičkih, preko fonetskih i
gramatičkih do onih ortografskih) i manji broj ih se ispravno i potpuno služi s najmanje jednim od dvaju jezika.
Budući da su i sintagme poput interkulturalnog kurikuluma, kulturnog pluraliteta, kulturnog identiteta više
normativne kategorije, a manje realne i činjenične, među glavne se ciljeve ovog izlaganja ubrajaju sustavni
pristup odrednicama navedenih sintagmi te iznošenje načina kako potaknuti, provesti i razviti jezične i društvene
kompetencije u dvojezičnoj sredini. Trajna podrška dopunske nastave hrvatskog jezika i književnosti među
Hrvatima u Rumunjskoj, koju već godinama pruža Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike
Hrvatske, jedno je od mogućih polazišta prema realnoj pojavi jezičnih i društvenih kompetencija pojedinaca i
hrvatskih manjinskih zajednica razvijenoga kulturnoga i nacionalnog identiteta društva različitosti. Kombiniranje
kvalitativnoga (osobito naturalističkoga) i kvantitativnog pristupa kreativnom edukacijskom činu; osobni kontakt i
uvid u problem, induktivni pristup, dinamičnost, empatijska neutralnost i fleksibilnost te razvojni pristup putem
promatranja, intervjuiranja – nestrukturiranoga, polustrukturiranoga i strukturiranoga – prikupljanja dokumenata i
artefakata predstavljaju metode traženja mogućih konkretnih rješenja za praksu. Primijenjeno akcijsko
istraživanje smatramo najprimjerenijim za postizanje cilja prijelaza iz mjesnoga govora do navedenih
kompetencija. Polazište ovog rada predstavlja sociološka studija provedena tijekom 2013. na uzorku od 3 %
hrvatskog stanovništva (156 ispitanih). Rezultati studije pokazuju visoku svijest Hrvata o svom hrvatskom
identitetu te o hrvatskom jeziku kao najreprezentativnijem elementu etničke zajednice Hrvata u Rumunjskoj.
Tako da na pitanje: Što Hrvatska predstavlja za Vas?, 66,03 % (103) ispitanika odgovorilo je da Hrvatska
predstavlja: Povijest svojih predaka i svog jezika, a na upit: Koji je prema Vašem mišljenju najreprezentativniji
element etničke skupine Hrvata u Rumunjskoj?, njih je 60,26 % (94) odgovorilo – materinski (hrvatski, op. P.H.)
jezik. Interdisciplinarno utemeljen nastavni plan i program čiji bi sastavni dijelovi sadržaja bili jezični (jezičnokomunikacijski, literarni, lingvistički, stilistički) elementi te povijesni, zemljopisni, umjetnički, kulturni i civilizacijski
elementi dviju sredina utemeljenih na konfrontativno-kontrastivnom pristupu i komunikacijski realnim i
potencijalnim situacijama omogućio bi nam zadržavanje visokih rezultata, ali istodobno bi nam osigurali
preduvjet porasta jezično i društveno kompetentnih pripadnika te etničke zajednice. Nizom bi teorija
(biheviorističkom, strukturalnom, biološkom, teorijom značenja) usvajanja jezika trebao biti upoznati svi
nastavnici (treba istaknuti sustavno osposobljavanje nastavnika za rad u višejezičnim i višekulturnim sredinama)
koji rade s dvojezičnom djecom.
40
From the local language of the minority to social and language competences
The aim of the presentation is to give the general outline of the position of minority language with regard to
standard languages, in a multi-linguistic area, exemplified by students belonging to the Croatian minority in
Romania, as well as to propose a possible way of mastering language and social competences. The children of
the members of the Croatian minority in Romania, speak a different local language almost everywhere; they
begin school without any knowledge of Romanian, during school they begin to learn the Croatian standard
language, they hear colloquial Romanian as well as slang, and learn the standard Romanian language. Keeping
in mind the fact that Croatians live in rural areas in which cultural tradition and word of mouth dominate, it is
common that all possible interference and transference enter their speech (from the lexical-semantic, through
the phonetic and grammatical, to the orthographic ones). However, a small number of speakers use them
correctly and fully with one of the two languages. Since phrases such as intercultural curriculum, cultural
plurality, cultural identity are more normative categories and less realistic and factual, this paper also aims to
provide a systematic approach to the provisions of the above phrases and a presentation of ways to encourage,
implement and develop language and social competence in a bilingual environment. Ongoing support for the
additional teaching of the Croatian language and literature among the Croats in Romania, which has for years
been provided by the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia, is one of the possible
starting points towards the real appearance of language and social competence, among individuals and Croatian
minority communities with a developed cultural and national identity, of a diverse society. Combining qualitative
(especially naturalistic) and quantitative approaches to a creative educational act: personal contact and insight
into problems, inductive approach, dynamic, empathic neutrality and flexibility as well as a developmental
approach through monitoring, interviewing - unstructured, semistructured and structured - collection of
documents and evidence, represent a method of searching for possible concrete solutions for practice. We
consider applied research - active research - to be most appropriate for accomplishing the task of transitioning
from local speech to the competence described above. The starting point of this work is the sociological study
done throughout 2013 on a sample of 3% of the Croatian population (156 interviewed). The results of the study
show a high awareness of Croatians about their Croatian identity as well as the Croatian language as the most
representative element of the Croatian ethnic community in Romania. So, to the question: What does Croatia
represent to you?, 66.03% (103) respondents answered that Croatia represents: The history of their forefathers
and their language, and for the question: In your opinion what is the most representative element of the Croatian
ethnic community in Romania?, 60.26% (94) answered - mother tongue (Croatian, op. P.H.). The starting point
would be an interdisciplinary-based curriculum whose contents would be linguistic (linguisticallycommunicational, literal, linguistic, stylistic) elements and historical, geographical, artistic, cultural and
civilisational elements of the two environments, based on the contrastive-confrontational approach and realistic,
and potential, communicational situations. Through a series of theories (behaviourist, structural, biological,
theory of meaning) the adoption of speech should be familiarised to all teachers (to highlight the systematic
training of teachers to work in multilingual and multicultural environments) working with bilingual children.
***
Irena Horvatić Čajko
Ovladavanje trećim jezikom (J3) uz višejezični pristup – rezultati eksperimenta
Polazeći od ideje prave višejezičnosti (materinski jezik + dva strana jezika) (Europska komisija 1995, Bausch
2003, Gehrmann 2005), jezikoslovci i glotodidaktičari istražuju specifičnosti ovladavanja trećim jezikom kako bi
došli do spoznaja o učinkovitom stjecanju višejezične kompetencije. Istraživanje ovladavanja J3/Jn (Third
Language Acquisition) u međuvremenu se razvilo u samostalno istraživačko područje. Rezultati istraživanja
(Hufeisen/Jessner 2001; De Angelis/Dewaele 2009; Hufeisen 2008) pokazuju da međujezično povezivanje
pridonosi učinkovitijem učenju jezika. Pitanje je povezuju li učenici spontano svoja jezična znanja ili pritom
trebaju potporu. Hufeisen (2006) smatra da se u učenika može probuditi potencijal sinergije jezičnih
(pred)znanja, da učenike treba ohrabriti da posegnu za postojećim jezičnim znanjem. U izlaganju se prikazuje
eksperiment zasnovan na hipotezi – dodatni jezični unos usmjeren na komparativan rad u ovladavanju jezičnim
41
znanjima intenzivira uporabu jezičnih predznanja i pozitivno utječe na razvoj kompetencije u J3. Sudionici
eksperimenta su petnaestogodišnjaci kojima je materinski jezik hrvatski (J1), a nakon engleskog kao J2 u prvom
razredu srednje škole počinju učiti njemački kao J3. Eksperimentalna skupina (ES) pet je mjeseci radila na
zadacima međujezičnog uspoređivanja na više jezičnih razina (leksik, morfologija, sintaksa, tekst). U inicijalnoj
fazi istraživanja rabljeni su sljedeći instrumenti: upitnik za učenike, test jezičnog prijenosa i inventar strategija
učenja jezika (Oxford 1990). U završnom ispitivanju nakon eksperimenta rabljen je i test jezične kompetencije u
J3. Rezultati su pokazali da je u sudionika ES u primjeni jezičnog prijenosa utvrđena statistički značajna razlika
na leksičkoj razini, da su i na drugim jezičnim razinama bolji, da češće primjenjuju kognitivne strategije i
strategije nadoknađivanja te da je njihov rezultat u testu jezične kompetencije u njemačkom kao J3 bio bolji nego
kod kontrolne skupine. U daljnjim bi istraživanjima bilo važno analizirati učinak višejezičnih pristupa u nastavi
stranog jezika temeljem longitudinalnih studija te pritom uzeti u obzir različite kombinacije jezika.
Sprachenübergreifendes L3-Lernen – Ergebnisse eines Experiments
Ausgehend von der Idee der sog. echten Mehrsprachigkeit (Muttersprache + zwei Fremdsprachen)
(Europäische Kommission 1995; Bausch 2003; Gehrmann 2005), erforschen Sprachwissenschaftler und
-didaktiker Spezifika des Erlernens einer dritten (L3, Ln) Sprache, um Erkenntnisse darüber zu gewinnen, wie
man mehrsprachige Kompetenz effizient erlangt. Erforschung der L3-Aneignung (TLA − Third Language
Acquisition), hat sich inzwischen zu einem selbstständigen Gebiet entwickelt. Forschungsresultate (Ringbom
1987; Hufeisen/Jessner 2001; De Angelis/Dewaele 2009; Hufeisen 2008) zeigen, dass Brückenbildung zwischen
einzelnen Sprachen zum effizienteren Sprachenlernen führt. Die Frage ist, ob Lernende spontan
sprachenübergreifend denken und handeln oder dabei Unterstützung brauchen. Hufeisen (2006) meint, das
Potential der Synergiebildung könne in den Lernenden geweckt werden, man solle sie ermuntern, auf ihr
vorhandenes Sprachwissen zurückzugreifen. Im Beitrag wird über ein Experiment berichtet, das auf der
Hypothese beruhte – der zusätzliche sprachliche Input ausgerichtet auf vergleichende Spracharbeit intensiviert
die Nutzung sprachlicher Vorkenntnisse und beeinflusst positiv die Entwicklung der L3-Kompetenz. Am
Experiment nahmen 15-jährige Deutschlernenden teil (DaFnE-Konstellation mit Kroatisch als L1). Die
Experimentalgruppe arbeitete fünf Monate an sprachenvergleichenden Aufgaben (Lexik, Morphologie, Syntax,
Text). Vor dem Experiment wurden in der Eingangsuntersuchung folgende Instrumente eingesetzt: Fragebogen,
Test des interlingualen Transfers und Inventar der Sprachlernstrategien (Oxford 1990). In der
Abschlussuntersuchung kam außer den erwähnten Instrumenten noch ein Test der Sprachkompetenz in
Deutsch als L3 dazu. Ergebnisse haben gezeigt, dass bei den Teilnehmenden der Experimentalgruppe im
Vergleich zu der Kontrollgruppe ein signifikanter statistischer Unterschied auf der lexikalischen Ebene bei der
Anwendung des sprachlichen Transfers festgestellt wurde, dass sie auf anderen Sprachebenen auch besser
waren, dass sie mehr kognitive und kompensatorische Sprachlernstrategien einsetzten und dass ihr Resultat im
Test der deutschen Sprache besser war als bei der Kontrollgruppe. In weiteren Untersuchungen wäre es wichtig,
die Wirkung sprachenübergreifender Ansätze im FSU in longitudinalen Studien zu analysieren und dabei
unterschiedliche Sprachkombinationen einzubeziehen.
***
Miroslav Hrdlička
Jezični identitet Kašuba
Većinu suvremenih nacija odlikuje obilježje multikulturalnosti, što nerijetko ukazuje na činjenicu da unutar
političke zajednice egzistira više od jedne etničke skupine (Blažević, Rončević, Šepić 2007). Kao primjer
zajednice čiji je identitet u velikoj mjeri određen jezikom/govorom njezinih pripadnika možemo istaknuti Kašube,
etničku skupinu nastanjenu u Poljskoj čija povijest i kulturne osobitosti nisu poznate izvan krugova malobrojnih
stručnjaka, te koja se služi idiomom čiji status još uvijek izaziva prijepore među jezikoslovcima zainteresiranima
za kašupsku tematiku. Pogled na status skupine, kao i samoga jezika, mijenjao se kroz povijest, a do većih je
42
pozitivnih pomaka došlo nakon promjene političkoga sustava u Poljskoj 1989. godine. Idiom, „koji se donedavno
definirao u širokom rasponu odrednica – kao dijalekt / etnolekt / jezik, odnosno kao književni jezik / književni
mikrojezik / književna kašupština“ (Sesar 2009) svoje je mjesto pronašao u Zakonu o nacionalnim i etničkim
manjinama te o regionalnom jeziku Republike Poljske. Kašupsko pitanje time nije do kraja riješeno, a kao jedan
od problema javlja se i sam termin regiolekt koji zbog njegove višeznačnosti određeni broj lingvista ne prihvaća
(Sesar 2003). I dok stručnjaci i zanesenjaci nastoje spasiti kašupski jezik i proširiti prostor njegove upotrebe,
mlađe se generacije sve češće svoga jezika srame i izbjegavaju ga koristiti izvan obiteljskog okružja, jer ga vežu
uz seosku sredinu (Treder 2000). Time se ograničavaju mogućnosti samoga jezika i njegov se društveni položaj
narušava. Svrha je ovoga rada nadovezati se na postojeću literaturu vezanu uz kašupski jezik na hvatskome
jeziku te pokazati njegovu sociolingvističku situaciju, kao i pokušati (nanovo) otvoriti pitanja važnosti jezičnog, ali
i kulturnog identiteta u višejezičnim zajednicama.
Language identity of the Cassubians
The majority of modern nations are multicultural, which often points to the fact that there is more than one ethnic
group inside the political community (Blažević, Rončević, Šepić 2007). As an example of a community whose
identity is largely determined by the language / speech of its members, we can point out the Cassubians, an
ethnic group located in Poland, whose history and cultural characteristics are not known outside the circle of very
few specialists. The Cassubians use an idiom whose status still causes controversy among linguists interested in
this subject. The Perspective on the group's status, as well as on the language itself, has changed through
history, with more significant positive changes occurring after the shift of the political system in Poland in 1989.
The idiom, “which was until recently defined by a wide range of qualifications – as a dialect / ethnolect /
language, or as a literary language / literary microlanguage / literary Cassubian“ (Sesar 2009), found its place in
the Law on national and ethnic minorities and the regional language of the Republic of Poland. However, the
Cassubian question was not thereby completely resolved. The very term regiolect presents one of the problems,
given that it is not accepted by some linguists due to its ambiguity (Sesar 2003). While specialists and
enthusiasts endeavor to save the Cassubian language and to expand the context of its use, younger generations
have become increasingly ashamed of their language and avoid using it outside their family enviroment,
because they associate it with a rural enviroment (Treder 2000). The language potential is thus being limited and
its social status undermined. The purpose of this paper is to contribute to the existing Croatian literature on the
Cassubian language and to explain its sociolinguistic situation, as well as to try to (again) open up questions
about the importance of language and cultural identity in multilingual communities.
Snježana Husinec
Njemački utjecaj na nazivlje hrvatske sudske prakse u razdoblju od 1848. do 1918.
Stvaranje modernog hrvatskog pravnog nazivlja započelo je sredinom 19. stoljeća nakon uvođenja hrvatskog
kao službenog jezika u javne službe, a njegovo usustavljivanje trajalo je uglavnom do 1918. godine. Prije
uvođenja hrvatskog jezika njemački je jezik, uz latinski, imao dominantnu ulogu u Hrvatskoj. Svi važeći zakoni
bili su tada na njemačkom jeziku, a tijekom više povijesnih razdoblja prije polovice 19. stoljeća njemački jezik bio
je i jezik sudstva. Stoga se pravno nazivlje u Hrvatskoj razvijalo dijelom prema njemačkom predlošku. Tako je
1850-ih nastao prvi njemačko-hrvatski rječnik pravnih i političkih naziva Juridisch-politische Terminologie für die
slavischen Sprachen Österreichs, a na hrvatski su prevođeni i najveći i najvažniji austrijski zakoni poput Obćeg
gradjanskog zakonika, Gradjanskog parbenog postupnika, Kaznenog zakona o zločinstvih, prestupcih i
prekršajih i drugih. Time su mnogi pravni instituti po prvi put dobili svoje hrvatske nazive. Ovaj rad predstavlja
rezultate istraživanja njemačkog utjecaja na hrvatsko pravno nazivlje koje je rabila sudska praksa u razdoblju od
1848. do 1918. godine. Cilj istraživanja bio je utvrditi koje je njemačke leksičke elemente preuzela sudska praksa
i ugradila u hrvatski pravni jezik tijekom promatranog razdoblja, koliki je bio izravni, a koliki neizravni njemački
utjecaj, u kojoj mjeri su se upotrebljavale njemačke prevedenice te kakve su one bile po vrsti. Budući da je
postojao neposredan jezični dodir između njemačkog i hrvatskog jezika na polju prava, polazi se od hipoteze da
je njemački jezik, usprkos izraženom jezičnom purizmu, izvršio određeni utjecaj na hrvatsko pravno nazivlje.
Navedena hipoteza provjerava se kvalitativnom dijakronijskom analizom sadržaja punomoći pisanih na
hrvatskom jeziku od početka 1850-ih do 1918. godine. Prikazano istraživanje daje potpuniji uvid u oblikovanje i
43
razvoj znanstvenog i strukovnog nazivlja na polju prava te omogućuje stjecanje novih spoznaja o razvitku
hrvatskog pravnog nazivlja u okviru standardizacije hrvatskog jezika.
The German influence on the terminology of the Croatian judiciary in
the period between 1848 and 1918
The creation of the modern Croatian legal terminology started around the middle of the 19 th century after the
introduction of Croatian as an official language in the public sphere. The systematisation of the same
terminology lasted mainly until 1918. Before the mid-19 th century the dominant languages in Croatia were Latin
and German. All the laws that were in force at the time were written in German. During certain periods before
1850 German was also the language of the Croatian judiciary. Therefore, Croatian legal terminology was partly
based on German. During the 1850s the first German-Craotian dictionary of legal and political terms Juridischpolitische Terminologie für die slavischen Sprachen Österreichs was compiled, and the main Austrian laws such
as the Civil Code, the Code of Civil Procedure, the Criminal Code, etc. were translated into Croatian. Many legal
instruments were assigned their Croatian terms for the first time. This paper presents results of a research on
the German influence on the Croatian legal terminology used by the judiciary between 1848 and 1918. The
research aims to determine: which German lexical elements were taken over and built in the Croatian legal
language during the observed period; the intensity of the direct and indirect German influence; the types of the
used German calques and their frequency. Since German and Croatian were in direct contact in the field of law,
the research hypothesis is that, despite the strong linguistic purism, German has influenced Croatian legal
terminology. The research questions are investigated by the method of qualitative diachronic analysis of powers
of attorney written in Croatian between 1850 and 1918. The presented research offers an additional insight into
the creation and development of the Croatian scientific and technical terminology in the field of law and provides
new understanding of the development of the Croatian legal terminology within the process of standardization of
the Croatian language.
***
Iva Ivanković
Dječji vrtić Potočnica, Zagreb
Pristupi dvojezičnom obrazovanju u Hrvatskoj
Polazeći od suvremenih interpretacija dvojezičnosti i prikaza najčešćih modela dvojezičnog obrazovanja u
svijetu, u radu se problematizira dvojezičnost iz sociolingvističke i interkulturalne perspektive te daje pregled
dvojezičnih modela nastave u Hrvatskoj uključujući i modele nastave na jezicima i pismu pripadnika nacionalnih
manjina. Unatoč legislativnoj opredijeljenosti Hrvatske kao multikulturalne zemlje u kojoj se svakom građaninu
jamče temeljna prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom
uvjerenju, te usmjerenosti obrazovne politike prema razvoju višejezične i interkulturalne kompetencije, razvidna
je potreba za unaprjeđivanjem pristupa dvojezičnoj nastavnoj praksi. Dostupni podatci (podatci Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta) pokazuju tendenciju porasta broja djece predškolske dobi u ovladavanju stranim
jezicima u sklopu redovitoga programa u dječjim vrtićima ili kao kraćeg programa izvan redovitog programa, a
demografske i kulturološke promjene u Hrvatskoj, uvjetovane ponajviše globalizacijskim procesima, također
pokazuju sve veću potrebu za novim pristupima dvojezičnom obrazovanju. Kada se govori o pristupima
dvojezičnom obrazovanju u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu, uglavnom se misli na organizaciju
nastavnog procesa na jezicima i pismima nacionalnih manjina, budući da jedan od modela takve nastave
uključuje dvojezičnu nastavu. Međutim, podatci pokazuju da je upravo najmanji broj škola programski usmjerenih
na dvojezično obrazovanje. Isto tako, evidentan je relativno malen broj škola koje su kurikulumski usmjerene
prema programima dvojezične nastave za učenike koji nisu pripadnici nacionalnih manjina. S obzirom na sve
veći interes učenika za razvoj jezičnih i komunikacijskih kompetencija u dva ili više jezika, a što je i od općeg
društvenog interesa, ovim radom nastoji se dati prikaz postojećih modela dvojezičnog obrazovanja u Hrvatskoj
te apostrofirati nužnost daljnjeg promišljanja o mogućim pristupima dvojezičnom obrazovanju u kontekstu
hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava.
44
Approaches to bilingual education in Croatia
Considering contemporary interpretations of bilingualism and an overview of most common models of bilingual
education in the world, bilingualism is discussed from sociolinguistic and intercultural perspectives. A review of
actual models of bilingual education in Croatia is given, including models of education for pupils who are
members of national minorities. In spite of the legislative orientation of Croatia as a multicultural country, where
each citizen is entitled to basic human rights, regardless of his race, color of skin, sex, language, religion,
political or any other belief, and orientation of educational policy towards the development of multilingual and
intercultural competences, the approaches to bilingual education need to be improved. Available data (Ministry of
Science, Education and Sports) show a tendency to increase the number of preschool children learning at least
one foreign language in the regular program or short course programs. The demographic and cultural changes in
Croatia, mostly caused by globalization processes, witness an increasing need for new approaches to bilingual
education as well. When approaches to bilingual education are discussed in the framework of Croatian
educational system, they are most commonly associated with models of education for members of national
minorities, as one of these models includes bilingual classes. However, data show that a minority of schools
provide bilingual education. A small number of schools which enrol pupils who are not members of national
minorities but tend to become bilingual through education are evident as well. Considering the increasing
interest of pupils for the development of language and communication competences, which is in the interest of
the society as well, the main issue of this paper is to give an overview of current models of bilingual education in
Croatia and to emphasize the need for further consideration of possible approaches to bilingual education in the
context of Croatian educational system.
***
Zrinka Jelaska i Dora Vuk
Nasljedni govornici i njihov hrvatski jezik – utjecaj jezične povijesti na pisanu proizvodnju
Položaj materinskoga jezika u višejezičnosti pojedinca općenito, ali i hrvatskoga u različitim društvenim i jezičnim
okolnostima, može se proučavati na različite načine. U ovomu se radu raščlanjuju neki odgovori nasljednih
govornika hrvatskoga raspoređeni u pet tematski jedinica (podatci o meni, o majci, o ocu, o obitelji i položaju
hrvatskoga tijekom života, osobito školovanja). Dobiveni su opširnom anketom koju je ispunilo 40 ispitanika, po
deset srednjoškolaca i studenata iz Austrije i Mađarske. Raščlanjeni se odgovori uspoređuju s tipičnim
inojezičnim razvojem, a potom se raščlanjuju pisani tekstovi ispitanika kojim su opisivali isti strip. Jezična se
građa raščlanjuje prema nekoliko obilježja, kvantitativno (duljina teksta, leksička složenost, sintaktička složenost)
i kvalitativno (odabir riječi, točka gledišta). Obilježja pisane građe promatraju se u odnosu na podatke dobivene
upitnikom. Među pojedinim radovima u sve četiri skupine uočavaju se razlike koje proizlaze iz obilježja svakoga
pojedinca. No ako se radove objedini u skupine prema jeziku i dobi, pokazuju se zanimljive grupne razlike. Bilo
je očekivano da će u obje jezične skupine broj pojavnica biti uočljivo veći kod studentske skupine od učeničke,
što se i potvrdilo. Međutim, nije bila očekivana uočljiva jezična prednost u proizvodnji mađarskih nasljednih
govornika u odnosu na austrijske. Pisani su tekstovi mađarskih učenika kao skupine po nekoliko istraživanih
obilježja vrlo slični tekstovima austrijskih studenata. Iako broj ispitanika nije dovoljno velik da bi se izvukli
općeniti zaključci, u radu se osim utjecaja formalnoga školovanja u odnosu na rješavanje proizvodnoga zadatka
uočavaju i sklonosti proizišle iz društvenojezičnoga položaja hrvatskoga.
Heritage speakers and their Croatian language – the influence of language
history on written language production
The status of a mother tongue within plurilingual speakers in general and Croatian in particular could be
analyzed from different points of view. This paper analyses some data collected from the answers of Croatian
heritage speakers grouped under five headings (data on myself, my mother, father, family, Croatian language,
particularly during schooling). They were gathered by means of a questionairre filled by 40 subjects, high-school
and college students from Austria and Hungary. The answers are compared to the elicited language production
45
where the same five drawings were described. A few quantitative (length, lexical complexity, syntactic
complexity) and qualitative (vocabulary choice, point of view) features were analyzed. When compared
individually, members of all four groups had various results caused by individual differences. The comparison of
groups separated by language and age revealed interesting results. In both language groups (German and
Hungarian) college students as a whole produced longer texts, which was expected. However, the comparison
shows that Hungarian high-school students are more similar to Austrian college students than to Austrian highschool children in several features: the number of tokens, number of lemmas, number of lexical words and
consequently lexical density. The explanation of these results in elicited language production is looked for in the
effect of formal schooling and the sociolinguistic status of Croatian.
***
Višnja Josipović Smojver, Renata Geld, Mateusz-Milan Stanojević
i Filip Klubička
Izgovor ELF-a i jezična shizofrenija: međunarodno razumljiv engleski
s nacionalno prepoznatljivim obilježjima
Ovaj se rad nadovezuje na dosadašnja istraživanja vezana za stavove prema izgovoru engleskog jezika u
Hrvatskoj u kontekstu globalizacije te na istraživanje engleskog izgovora hrvatskih učenika osnovnih škola
(autor, u tisku). Analizira se engleski izgovor fokus grupe sveučilišnih studenata, govornika pet različitih prvih
jezika (hrvatskog, njemačkog, poljskog, litvanskog i arapskog), koji u promatranom kontekstu koriste engleski
kao lingua franca (ELF) u razgovoru o temama vezanim za njihov zajednički predmet studija – jezik. Snimka
strukturiranog razgovora fokus grupe potaknuta pojedinačnim čitanjem zadanoga teksta vezanog za temu
razgovora koristi se za slušnu analizu izgovornih obilježja definiranih u okviru teorije izgovornih obilježja ELF-a
(Jenkins 2000). Analizu provode četiri samostalna kvalificirana slušača. Traže se odgovori na dva temeljna
pitanja. Prvo, u kojoj se mjeri i na koji način izgovor korisnika ELF-a na ovoj najvišoj razini kompetencije razlikuje
od engleskog izgovora na koji nailazimo u međujeziku hrvatskih učenika? Drugo, po kojim se karakterističnim
nacionalnim obilježjima taj 'zreli' korisnički izgovor ELF-a razlikuje od izgovora članova iste fokus grupe i
usporedive kompetencije koji su izvorni govornici drugih, fonološki potpuno različitih i raznorodnih jezika? Uz sva
ograničenja opsega i metode istraživanja dobiveni rezultati nedvojbeno daju odgovore na postavljena pitanja. Na
ovoj razini izgovora, za razliku od one učeničke, prisutna su sva obilježja ključna za neupitnu i potpunu
međunarodnu razumljivost. Ostala obilježja, koja predstavljaju odstupanja od alofonskih pravila ili prozodijskih
obilježja izvornoga engleskog, utvrđena su kod svih članova fokus grupe. Paradoksalno, ispitanici i sami u
slobodnom razgovoru pokazuju 'jezičnu shizofreniju' te za izgovor koji se udaljava od izvornoga smatraju da
'zvuči loše'. Kod svakog ispitanika ovakva obilježja manifestiraju se ovisno o fonološkoj pozadini prvoga jezika.
Jedino što se pokazuje zajedničko svim ispitanicima jest utisak slogovnosti ritma. Na temelju toga daju se
smjernice za egzaktnu usporedbu ritma mjerenjem vokalskih duljina i izračunavanjem indeksa slogovnosti ritma
prema Low, Grabe i Nolan (2000).
The pronunciation of ELF and linguistic schizophrenia: internationally intelligible
English with recognizable national features
This work is related to previous research on attitudes to the pronunciation of English as a Lingua Franca in
Croatia and to an earlier study involving Croatian primary-school pupils (author, in press). We analyse the
English pronunciation of five university students, speakers of five different first languages (Croatian, German,
Polish, Lithuanian and Arabic), who discuss topics of common interest in a focus group. Their conversation,
preceded by the reading of a test passage serving as a prompt for discussion, was recorded and analyzed
auditorily by four independent trained listeners in terms of Jenkins’ (2000) core and non-core features. There
were two basic research questions. First, to what extent and in what way does the participants' pronunciation at
46
this highest level of competence differ from the pronunciation found in the interlanguage of Croatian learners?
Second, what are the characteristic, national features distinguishing this 'mature' ELF pronunciation of individual
focus-group members from the other participants who are native speakers of phonologically different languages?
Despite the limitations of scope and method, the results provide unambiguous answers to our questions. At this
level of pronunciation, as opposed to learners' pronunciation, we have found all the features necessary for
complete international intelligibility. However, the 'non-core' features giving away non-native pronunciation, such
as absence of allophonic alternation and non-native prosody, have also been found with all five participants.
Paradoxically, in free conversation, participants exhibit linguistic schizophrenia, denying any conscious emulation
of native-like pronunciation, but saying that foreign-accented pronunciation 'sounds bad'. Which give-away
features are manifested depends on the phonological background of the participants’ first language, but they all
convey the impression of a syllable-based rhythm. Accordingly, guidelines are provided for a comparative study
of their rhythm by vowel duration measurement and comparing their syllabicity indices according to Low, Grabe
and Nolan (2000).
***
Damir Kalogjera
Dvojezični učinak u Držića
Dvojezičnost u povijesti naše kulture, antropološki shvaćene, susrećemo od najranijih dana praktično u svim
dijelovima koji danas pripadaju našoj državi, i to tako da se naši ljudi stranim jezikom izravno služe u
korespondenciji i drugim tekstovima, ili na manje vidljiv način kojim se dvojezičnost iskazuje, a to je jezično
posuđivanje, leksički i gramatički kalk, kao i umetanje opsežnijih izričaja u izvorni jezik njihova teksta. O djelima
Držićevim postoji opširna literatura koja analizira njegov jezik i doprinos baš takva jezika 'dodirnutog'
dvojezičnošću njegovim književnim dostignućima koja i danas djeluju. Cilj je ovoga izlaganja da se dotaknu
neke pojave koje navode na sociolingvističko tumačenje dvojezičnosti u Držićevim kazališnim komadima i da se
pomoću pojmova iz te lingvističke grane ocrta jezična situacija koja se u njima odražava. Teme dotiču onodobni
Dubrovnik kao govornu zajednicu sa svojim implicitnim normama jezičnog ponašanja, raslojenost jezika
(hrvatskoga i talijanskoga) u vezi s društvenim statusom govornika, dvojezičnost (socijalnu i/ili individualnu) koja
se očituje u intimnom jezičnom posuđivanju s posljedicama na strukturu jezika primaoca te prebacivanje koda.
U izlaganju se podržavaju tvrdnje da ishod doticaja jezika i dijalekata doprinosi uvjerljivosti likova, odnosno daje
pozitivan dvojezični učinak tekstu.
Bilingual effect in the work of Marin Držić
We encounter bilingualism in the history of our culture, viewed anthropologically, and in practically all the parts
which belong to our country today. It is achieved so that the Croatian people use a foreign language directly,
while corresponding with othet texts, or in a less visible way, by inserting long utterances into the original
language of their text. In the work of Marin Držić one finds voluminous literature analysing his language and the
contribution of this language, “touched” by bilingualism, to his literary success which is at work even today. The
aim of this presentation is to touch upon certain phenomena which point one at the sociolinguistic explanation of
bilingualism in Držić’s theatre plays. Furthermore, the aim is to use the concepts found in that branch of
linguistics to depict a linguistic situation they reflect. The topics touch upon Dubrovnik of the time as a linguistic
society with its implicit norms of linguistic behaviour, the multi-layered nature of the language (Croatian and
Italian) and with reference to the societal status of the speaker, bilingualism (social and/or individual), which is
reflected in the intimate language borrowing which affects the structure of the receiving language and codeswitching. The presentation supports the claims that the result of language contact contributes to the
persuasiveness of the characters and provides a positive bilingual effect in the text.
***
47
Manuela Karlak
Razlike u uporabi strategija učenja, intenzitetu motivacije i ovladanosti komunikacijskom
jezičnom kompetencijom u srednjoškolskih učenika njemačkog i engleskog kao stranih jezika
u odnosu na znanje dodatnog stranog jezika
Istraživanja u području ovladavanja inim jezikom često ukazuju na pozitivan utjecaj višejezičnosti na ovladavanje
inim jezikom, a o čemu se raspravlja u teorijskom dijelu rada. Tako se, primjerice, smatra da učenici koji uče više
stranih jezika imaju znatno pozitivniji afektivni profil te da se učenjem više jezika povećava učenikova jezična
svjesnost, razvijaju strategije učenja i smanjuje strah od jezika, što pridonosi pozitivnijem stavu prema učenju
jezika i boljem pojmu o sebi kao učeniku stranoga jezika (Mihaljević Djigunović 2007). Sukladno tomu, ističe se i
da višejezične ili dvojezične osobe zbog većeg iskustva s učenjem jezika i veće izloženosti jezicima vjerojatno
imaju određene vještine, strategije ili vjerovanja koja im omogućuju pristupiti procesu učenja učinkovitije od onih
čije je iskustvo ograničeno na samo jedan jezik (Nayak et al. 1990). U tom se kontekstu ukazuje i na mogućnost
da učenici koji uče dva strana jezika učenju često pristupaju analitički, uspoređujući međusobno jezike koje uče
(Zergollern-Miletić 2007). U istraživačkom se dijelu rada prikazuju rezultati istraživanja provedenog na uzorku
srednjoškolskih učenika u Republici Hrvatskoj. Cilj je istraživanja bio utvrditi postoje li među učenicima
njemačkog odnosno engleskog kao stranih jezika koji uče još jedan strani jezik razlike u uporabi strategija
učenja, intenzitetu motivacije i ovladanosti komunikacijskom jezičnom kompetencijom u odnosu na one učenike
koji uče samo jedan strani jezik. Uporabu strategija i intenzitet motivacije ispitali smo upitnicima, a uvid u
ovladanost komunikacijskom jezičnom kompetencijom pružile su ocjene u razrednom i standardiziranom
vrjednovanju. Utvrđene su brojne statistički značajne razlike među pojedinim poduzorcima učenika, a
višejezičnost se pritom ističe kao iznimno vrijedan saveznik u raznim vidovima ovladavanja stranim jezikom.
Differences in learning strategy use, motivational intensity and communicative competence of
foreign language learners of English and German at secondary level with additional foreign
language knowledge as a distinguishing factor
Research in SLA often points at a positive influence of multilingualism in the process of SLA, which is discussed
in the theoretical part of the paper. Learners learning more foreign languages have a more positive affective
profile and higher levels of language awareness, and are characterized by a continuous development of learning
strategies and a decreasing language anxiety, which contributes to a more positive attitude toward language
learning and a better foreign language learner self-concept (Mihaljević Djigunović 2007). Due to their more
extensive language learning experiences and exposure to many languages, multilingual and bilingual persons
are assumed to have certain skills, strategies and beliefs which provide for a more effective approach to the
language learning process than those with a limited experience of learning only one language (Nayak et al.
1990). Hence, learners learning two foreign languages possibly approach the learning process analytically and
compare the languages they learn (Zergollern-Miletić 2007). Results of a research study conducted on a sample
of secondary school learners in the Republic of Croatia are presented in the research part of the paper. The aim
was to investigate differences in two samples of foreign language learners, English and German, in the area of
learning strategy use, motivational intensity and communicative competence with knowledge of an additional
foreign language as a distinguishing factor. Learning strategy use and motivational intensity were measured by
means of questionnaires and the grades obtained during instruction as well as through standard testing served
as markers of the level of communicative competence. Numerous statistically significant differences were found
between different subsamples of learners with multilingualism as a prominent ally in different aspects of foreign
language acquisition.
***
48
Daniela Katunar i Daša Berović
Od jezičnog sustava do jezične uporabe: konstrukcijska
analiza prijelazne antonimije u hrvatskom
Međuleksički odnosi, poput antonimije i sinonimije, tradicionalno se definiraju kao paradigmatski odnosi
leksičkog sustava (Lyons 1977, Cruse 1986, Šarić 2007). Međutim, uporabno utemeljena istraživanja tih
međuleksičkih odnosa pokazuju kako se oni strukturiraju i na sintagmatskoj razini, odnosno pravilnim
konstrukcijskim obrascima koji omogućuju uspostavljanje određenog sinonimskog ili antonimskog odnosa u
diskursu (Jones i sur. 2012, Gries i Otani 2010). Jones (2002) kao jednu od vrsta sintagmatski utemeljene
antonimije ističe tzv. prijelaznu antonimiju (eng. transitional antonymy), koja se ostvaruje u konstrukcijskom
okviru from__to__u engleskom (npr. from bad to good, from night to day). Cilj je ovog rada istražiti konstrukcijski
okvir u hrvatskom jeziku, koji se za razliku od engleskog ostvaruje u više od jednog prijedložnog para ( u – iz,
s(a) - na, od – do) te time nudi složeniju sliku prijevodnih ekvivalenata prijelazne antonimije. Navedeni se
prijedlozi u hrvatskoj literaturi nazivaju parnim prijedlozima (Silić i Pranjković 2005, Matas Ivanković 2006,
Kovačević i Matas Ivanković 2007), čime se ističe njihovo supojavljivanje u paru (npr. iz toplog u hladno, s konja
na magarca). Međutim, postojeće analize parnih prijedloga (v. gore) u hrvatskom a) ne uključuju antonimiju kao
relevantan aspekt analize parnih prijedloga i b) ne iznose podatke iz korpusa o frekvenciji, distribuciji i
sintaktičko-semantičkim okvirima ovih prijedložnih parova. Kako bi se navedena svojstva parnih prijedloga
opisala, u ovom će se radu provesti analiza njihovih distribucijskih svojstava, posebice u odnosu na semantička
obilježja i argumentnu strukturu glagola koji parne prijedloge ostvaruju kao svoju dopunu ili dodatak. Pokazat će
se kako je antonimski odnos koji se ostvaruje u konstrukciji parnih prijedloga baziran na sintaktičko-semantičkim
obilježjima prijedloga da kodiraju uloge ISHODIŠTA (prijedlozi iz, s, od) i CILJA (u, na, do), kao i na mogućim
specijalizacijama konstrukcijskog okvira, primjerice u kodiranju SMJERA (od – prema) ili pak leksičkoj
specijalizaciji u frazemima (s konja na magarca) (v. Fillmore i sur. 1988, Goldberg 1995).
Literatura:
Cruse, D.A. (1986) Lexical Semantics; Cambridge University Press.
Fillmore, Ch., Kay, P., O’Connor, M. (1988) “Regularity and idiomacity in grammatical constructions: The case of
‘let alone’; Language 64: 501-538.
Goldberg, A. E. (1995) Constructions: A Construction Grammar Approach to Argument Structure; University of
Chicago Press.
Jones, S., Murphy, M.L., Paradis, C. & Willners, C.(2012) Antonyms in English: Construals, Constructions and
Canonicity; Cambridge University Press; UK.
Jones, S. (2002), Antonymy: A Corpus-based perspective; London and New York: Routledge
Kovačević, B., Matas Ivanković, I. (2007) „Parni prijedlozi“; Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33;
245-261.
Lyons, J. (1977) Semantics, vol. 1; Cambridge University Press.
Matas Ivanković, I. (2006) Prijedlozi s genitivom u hrvatskom i ruskom jeziku, doktorska disertacija, Filozofski
fakultet: Sveučilište u Zagrebu.
Silić, J. i Pranjković, I. (2007) Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka sveučilišta; Školska knjiga:
Zagreb.
Šarić, Lj. (2007) Antonimija u hrvatskome jeziku: Semantički, tvorbeni i sintaktički opis; Hrvatska sveučilišna
naklada: Zagreb.
From language system to language use: a constructional analysis
of transitional antonymy in Croatian
Interlexical relations, such as antonymy and synonymy, are traditionally defined as paradigmatic relations of the
language system (Lyons 1977, Cruse 1986). However, usage based approaches to interlexical relations show
how they are structured on the syntagmatic level as well, by regular constructional patterns that enable their
formation in discourse (Jones et al. 2012, Gries and Otani 2010). Thus Jones (2002) discusses transitional
antonymy as one such example, represented by the from_to_ construction in English (e.g. from bad to good,
49
from night to day). The goal of our analysis is to explore transitional antonymy in Croatian, which is represented
by more than one prepositional pair (u – iz 'into – out of', s(a) – na 'off of - onto, od – do 'from - to'). The Croatian
construction thus points at more complex properties of transitional antonymy than its English equivalent. In
Croatian literature these are also called “pair prepositions“ (Silić and Pranjković 2005, Matas Ivanković 2006,
Kovačević and Matas Ivanković 2007), thus pointing at their co-occurence in pairs in context (e.g. iz toplog u
hladno 'from hot to cold', s konja na magarca 'lit. 'from horse to arse'; 'to trade down'). However, extant analyses
of these prepositions in Croatian do not discuss a) antonymy as a relevant relation of these prepositions and b)
do not provide corpus data about the frequency, distribution and syntactic-semantic frames of these prepositional
pairs. In order to describe these properties, we will conduct a distributional analysis of prepositional
constructions, especially with regard to the relation of prepositional constructions and verbal semantic and
argument strucutre that they interact with. We will show how the antonymy relation of prepositions is based on
the syntactic and semantic tendency of prepositions to code the semantic roles of SOURCE (iz 'out of', s(a) 'off
of', od 'from') and GOAL (u 'into', na 'onto', do 'to') in sentence argument structures. We will also discuss
specializations of the transitional antonymy construction, which occur either in distinguishing PATH as a salient
schematic relation (e.g. od 'from’ – prema 'towards'), or in lexical specifications of this construction in various
idioms (e.g. s konja na magarca 'to trade down') (see Fillmore et al. 1988, Goldberg 1995).
References:
Cruse, D.A. (1986) Lexical Semantics; Cambridge University Press.
Fillmore, Ch., Kay, P., O’Connor, M. (1988) “Regularity and idiomacity in grammatical constructions: The case of
‘let alone’; Language 64: 501-538.
Goldberg, A. E. (1995) Constructions: A Construction Grammar Approach to Argument Structure; University of
Chicago Press.
Jones, S., Murphy, M.L., Paradis, C. & Willners, C.(2012) Antonyms in English: Construals, Constructions and
Canonicity; Cambridge University Press; UK.
Jones, S. (2002), Antonymy: A Corpus-based perspective; London and New York: Routledge
Kovačević, B., Matas Ivanković, I. (2007) „Parni prijedlozi“; Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33;
245-261.
Lyons, J. (1977) Semantics, vol. 1; Cambridge University Press.
Matas Ivanković, I. (2006) Prijedlozi s genitivom u hrvatskom i ruskom jeziku, doktorska disertacija, Filozofski
fakultet: Sveučilište u Zagrebu.
Silić, J. i Pranjković, I. (2007) Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka sveučilišta; Školska knjiga:
Zagreb.
Šarić, Lj. (2007) Antonimija u hrvatskome jeziku: Semantički, tvorbeni i sintaktički opis; Hrvatska sveučilišna
naklada: Zagreb.
***
Željka Knežević i Ana Šenjug Golub
Stav roditelja prema učenju stranih jezika kao jedan od čimbenika
razvoja višejezičnosti u učenika
Višejezičnost europskih građana u obliku poznavanja barem dva strana jezika uz materinski, uvrštena je uslijed
procesa globalizacije, internacionalizacije i europskih integracija u programatske dokumente Europske unije kao
jedna od temeljnih kompetencija koju treba razvijati tijekom cijeloga života. Kao relevantan cilj europske
obrazovne politike, razvoj višejezičnosti sve intenzivnije svoje mjesto pronalazi u nacionalnim kurikulima širom
Europe pa tako i u Hrvatskoj. Pritom osnovnoškolska nastava stranih jezika, u kojoj se postavljaju temelji za
cjeloživotno učenje jezika, ima središnju ulogu u procesu razvoja višejezičnosti. Uspješnosti tog procesa
doprinosi veći broj čimbenika, među kojima se nalazi i pozitivan stav roditelja prema učenju stranih jezika. U
radu se prikazuje dio rezultata istraživanja uvjeta za razvoj višejezičnosti u jednoj osnovnoj školi u Hrvatskom
50
zagorju. Rezultati se odnose na stavove roditelja učenika nižih razreda prema učenju stranih jezika, njihovu
shvaćanju višejezičnosti, važnosti određenih jezika za njihovo dijete te uvjerenjima o redoslijedu i ukupnom broju
stranih jezika koje bi učenici trebali učiti u redovitom školovanju. Istraživanje je provedeno na uzorku od 120
roditelja. Faktorskom analizom dobivena su tri faktora u području stavova roditelja prema učenju stranih jezika –
korisnost učenja stranog jezika za dijete, povoljan utjecaj učenja stranih jezika na razvoj djeteta te učenje
stranog jezika kao dodatno opterećenje za učenika. Rezultati pokazuju da postoji razlika u stavu roditelja s
obzirom na stupanj njihova obrazovanja. Kao jezike važne za dijete najveći broj roditelja navodi engleski i
njemački jezik, a višejezičnost većinom shvaćaju kao poznavanje većeg broja jezika. Pri tome većina roditelja
misli da bi učenici tijekom redovitoga obrazovanja trebali učiti najviše dva strana jezika, engleski kao prvi, a
njemački kao drugi strani jezik. Rezultati upućuju na potrebu boljeg informiranja roditelja o važnosti višejezičnosti
i čimbenicima važnima za njezin razvoj.
Einstellungen der Eltern zum Fremdsprachenlernen als einer der Faktoren für
die Entwicklung von Mehrsprachigkeit bei Schülern
Mehrsprachigkeit europäischer Bürger als Kenntnis von mindestens zwei Fremdsprachen neben der
Muttersprache, wird in programmatischen Dokumenten der EU infolge der Globalisierungs- und
Internationalisierungsprozesse sowie der europäischen Integrationen, als Grundkompetenz bezeichnet, die
während des ganzen Lebens gefördert und entwickelt werden soll. Als wichtiges Ziel europäischer
Bildungspolitik findet Mehrsprachigkeit zunehmend ihren Platz in den nationalen Curricula in ganz Europa und
so auch in Kroatien. Dabei kommt dem schulischen Fremdsprachenlernen, in welchem Grundlagen für das
lebenslange Lernen gelegt werden, die zentrale Rolle in der Entwicklung von Mehrsprachigkeit zu. Dem Erfolg
dieses Prozesses tragen mehrere Faktoren bei, unter anderem auch die positive Einstellung der Eltern zum
Fremdsprachenlernen. In dieser Arbeit wird ein Teil der Ergebnisse einer, in einer Grundschule im Nordwesten
Kroatiens durchgeführten Untersuchung zu den Bedingungen für die Entwicklung von Mehrsprachigkeit,
präsentiert. Die Resultate beziehen sich auf Einstellungen der Eltern zum Fremdsprachenlernen, deren
Auffassung von Mehrsprachigkeit, deren Überzeugungen bezüglich der Wichtigkeit einzelner Fremdsprachen für
ihr Kind und der Anzahl der Fremdsprachen und Sprachenfolge in der schulischen Bildung. An der Untersuchung
nahmen 120 Eltern von Schülern der Primarstufe teil. Mittels einer Faktorenanalyse wurden im Bereich der
Einstellungen der Eltern zum Fremdsprachenlernen drei Faktoren ermittelt – Nützlichkeit des
Fremdsprachenlernens für das Kind, positiver Einfluss des Fremdsprachenlernens auf die Entwicklung des
Kindes und das Fremdsprachenlernen als zusätzliche Belastung für den Schüler. Die Ergebnisse zeigen einen
Unterschied in den Einstellungen der Eltern im Bezug auf den Grad ihrer Bildung. Als die wichtigsten Sprachen
für ihr Kind führen die meisten Eltern Englisch und Deutsch an und die Mehrheit fasst Mehrsprachigkeit als
Kenntnis mehrerer Sprachen auf. Dabei sind die meisten Eltern der Meinung, dass die Schüler während ihrer
schulischen Bildung nicht mehr als zwei Fremdsprachen lernen sollten, und zwar Englisch als erste und Deutsch
als zweite Fremdsprache. Die Resultate weisen auf einen größeren Informationsbedarf der Eltern über die
Wichtigkeit der Mehrsprachigkeit sowie über die für ihre Entwicklung relevanten Faktoren.
***
Ljiljana Kolenić
Višejezičnost u starim hrvatskim gramatikama
Rad će govoriti o višejezičnosti u starim hrvatskim gramatikama i kontrastivnom jezičnom pristupu u njima. U
izlaganju će se rabiti metode analize, sinteze, povijesna metoda, metoda komparacije. Većina je starih hrvatskih
gramatika dvojezičnih, pa i trojezičnih. One su hrvatske gramatike, ali su protumačene inim jezikom, latinskim,
talijanskim, njemačkim ili mađarskim. Prva je hrvatska gramatika Bartola Kašića (1604.) hrvatska gramatika
protumačena latinskim jezikom, druga hrvatska gramatika Ardelija Della Belle (1728.) hrvatska je gramatika
protumačena talijanskim jezikom, hrvatske gramatike slavonskih gramatičara 18. stoljeća hrvatske su gramatike
protumačene i njemačkim jezikom (Tadijanović 1761., Reljković 1767., Lanosović 1778.), odnosno njemačkim i
mađarskim jezikom (Lanosović 1795.), gramatika Ignjata Alojzija Brlića (1833.) protumačena je njemačkim
jezikom itd. Stari su hrvatski gramatičari i sami bili poligloti da bi mogli napisati hrvatske gramatike protumačene
51
inim jezikom. Često su stare hrvatske gramatike podučavale strance hrvatskom jeziku i Hrvate inom jeziku.
Uspoređivali su gramatike hrvatskoga i inoga jezika i uglavnom su rabili kontrastivni pristup.
Multilingualism in old Croatian grammar books
The paper will present multilingualism in old Croatian grammar books and the contrastive language approach in
them. The work will use methods of scientific inquiry such as analysis, synthesis, historical method, comparative
method. Almost all old Croatian grammar books are written in two or even three languages. They are Croatian
grammar books but Croatian grammar rules are explained in the Croatian language and in a foreign language
such as Latin, Italian, German or even Hungarian. The first Croatian grammar book, Kašić's Institutionum linguae
illyricae libri duo (1604) explains Croatian grammar rules in the Latin language, the second Croatian grammar
book written by Ardelio Della Bella explains Croatian grammar rules in the Italian language, Croatian grammar
books written by Slavonian writers of the 18 th century explained Croatian grammar rules in the German language
(Tadijanović 1761, Reljković 1767, Lanosović 1778) and in the German and Hungarian languages (Lanosović
1795). The Grammar book written by Ignjat Alojzije Brlić (1833) explained Croatian grammar rules in the German
language. Old Croatian grammarians were polyglots. They compared Croatian grammar to the foreign language
(Latin, Italian, German, etc.) and they used contrastive approach in their grammar descriptions.
***
Tihana Kraš, Helena Rubčić i Tanja Stipeć
Subject pronoun interpretation in Croatian: comparing monolinguals
with simultaneous bilinguals
The Interface Hypothesis (Sorace & Filiaci 2006) predicts that properties relating to an interface between syntax
and discourse/pragmatics may pose difficulties in bilingual development. Inspired by this hypothesis, in this
paper we investigate whether there is a delay in the acquisition of the discourse conditions governing the
distribution of subject pronouns in Croatian in simultaneous bilinguals compared to monolinguals. Being a prodrop language (like Italian), Croatian allows subject pronouns to be either expressed (overt) or omitted (null). Our
previous research has shown that Croatian monolingual children acquire the discourse conditions for the use of
null and overt forms by the age of 11. According to these conditions, overt pronouns prefer a non-subject
antecedent in intra-sentential contexts, while null pronouns do not have a clear preference between the subject
and a non-subject antecedent. Two groups of 11-year-old children, Croatian-Italian simultaneous bilinguals and
Croatian monolinguals, and a group of monolingual Croatian-speaking adults completed a picture selection task.
The sentences consisted of a main (matrix) and a subordinate clause. The main clause contained the subject
and the object. The subordinate clause featured a null or an overt pronoun which matched the matrix subject and
object in gender and number (e.g. Puži je pozdravio mrava j dok je proi/j/oni/j čitao novine, ‘The snail greeted the
ant while it was reading the newspaper’). Participants had to choose between two pictures, showing either the
matrix subject or the matrix object performing the action described in the subordinate clause. The results showed
that both groups of children interpreted subject pronouns in an adult-like way and in line with the discourse
conditions outlined above; no statistical differences were found between any of the subject groups. This
suggests that simultaneous bilinguals do not lag behind monolinguals in the acquisition of the discourse
conditions for the subject pronoun use in Croatian.
Reference:
Sorace, A., & Filiaci, F. (2006). Anaphora resolution in near-native speakers of Italian. Second Language
Research, 22 (33), 339-368.
52
Interpretacija osobnih zamjenica u funkciji rečeničnoga subjekta u hrvatskome jeziku:
usporedba jednojezičnih sa simultanim dvojezičnim govornicima
Hipoteza o sučeljima (Sorace i Filiaci 2006) predviđa da pojave na sučelju sintakse i diskursa/pragmatike mogu
izazvati poteškoće u dvojezičnome razvoju. Potaknuti tom hipotezom, u ovome radu ispitujemo zaostaju li
simultani dvojezični govornici za jednojezičnim govornicima pri usvajanju diskursnih pravila uporabe osobnih
zamjenica u funkciji rečeničnoga subjekta u hrvatskome jeziku. Poput talijanskoga, hrvatski ulazi u skupinu prodrop-jezika u kojima osobne zamjenice u funkciji rečeničnoga subjekta mogu biti izrečene i neizrečene. Naše je
prethodno istraživanje pokazalo da jednojezični govornici hrvatskoga jezika usvoje diskursna pravila uporabe tih
oblika do svoje jedanaeste godine. Prema tim pravilima, izrečene zamjenice u većoj se mjeri odnose na element
unutar rečenice koji nije u funkciji rečeničnoga subjekta, dok se neizrečene zamjenice u podjednakoj mjeri
odnose na element koji jest i na onaj koji nije u funkciji rečeničnoga subjekta. Dvije skupine jedanaestogodišnje
djece, one koja simultano usvajaju hrvatski i talijanski jezik i one koja usvajaju samo hrvatski jezik, te skupina
jednojezičnih odraslih govornika hrvatskoga jezika riješile su zadatak odabira slike. Rečenice su se sastojale od
glavne i sporedne rečenice. Glavna je rečenica sadržavala subjekt i objekt. U sporednoj se rečenici nalazila
neizrečena ili izrečena osobna zamjenica koja se podudarala sa subjektom i objektom glavne rečenice u rodu i
broju (npr. Puži je pozdravio mravaj dok je proi/j/oni/j čitao novine). Ispitanici su trebali odabrati jednu od dvije
slike, koje su prikazivale subjekt ili objekt glavne rečenice kao vršitelja radnje u sporednoj rečenici. Rezultati su
pokazali da su obje skupine djece interpretirale osobne zamjenice kao odrasli govornici i to u skladu s gore
iznesenim diskursnim pravilima; ni jedna skupina ispitanika nije se statistički znatno razlikovala od preostale
dvije. To upućuje na zaključak da simultani dvojezični govornici ne zaostaju za jednojezičnim govornicima pri
usvajanju diskursnih pravila uporabe osobnih zamjenica u funkciji rečeničnoga subjekta u hrvatskome jeziku.
Literatura:
Sorace, A., i Filiaci, F. (2006). Anaphora resolution in near-native speakers of Italian. Second Language
Research, 22(33), 339-368.
***
Aida Korajac i Jelena Cvitanušić Tvico
Uvid u afektivne strategije ovladavanja složenijim morfosintaktičkim strukturama kod
govornika hrvatskoga kao nasljednoga jezika
Proces učenja jezika podrazumijeva strategije i tehnike kojima se učenik koristi, 'prikrivena' mentalna djelovanja
određena osobinama učenika i uvjetima učenja te društvenim kontekstom. Učenik je u taj proces uključen
intelektualno (kognitivno), društveno i afektivno. U izlaganju će biti riječi o ovom posljednjem, afektivnom
aspektu, točnije, o afektivnim strategijama kojima se, na srednjem stupnju učenja jezika na Croaticumu
(stupnjevi B1+ i B2 prema ZEROJ-u), pri ovladavanju složenijim morfosintaktičkim strukturama služe potomci
hrvatskih iseljenika, kojima je hrvatski jezik nasljedni i koji ga prethodno nisu učili u didaktički organiziranoj
sredini. Učenici kojima je hrvatski jezik nasljedni važan su i velik dio svih učenika hrvatskoga kao inoga jezika te
im stoga treba posvetiti posebnu pozornost. Od učenika kojima je hrvatski jezik strani razlikuju se prema pitanju
identiteta, potrebama za učenjem te obiteljskim vezama s nasljednim jezikom i kulturom. Hrvatski im je jezik
najčešće emotivno blizak, no vrlo su im često vještine čitanja i pisanja na nižoj razini ovladanosti. Iako mogu
imati vrlo razvijene komunikacijske vještine poput bogatoga vokabulara ili fluentnosti, nerijetko njihov (među)jezik
karakterizira nedostatak gramatičke točnosti i(li) pragmalingvističke i sociolingvističke kompetencije (npr. pravilno
oslovljavanje ili biranje odgovarajućega registra u određenoj komunikacijskoj situaciji). Koristeći biografsku,
retrospektivnu metodu kao što je vođenje dnevnika u razdoblju od šest tjedana te uzimajući u obzir i povijest
učenja jezika svakoga ispitanika, omogućit će se uvid u neke, za polaznike Croaticuma kojima je hrvatski
nasljedni jezik karakteristične, afektivne strategije učenja i uporabe jezika kao što su svladavanje emocionalnih i
motivacijskih problema te straha od ‘nepoznatog poznatog’ jezika kao i upornost i razvoj pozitivnog stava
akumuliranjem energije potrebne za prevladavanje frustracija uslijed usvajanja složenijih gramatičkih struktura.
53
Insight into the affective strategies of mastering more complex morphosyntactic
structures in Croatian heritage language speakers
The process of learning a language involves strategies and techniques that a student uses, ‘hidden’ mental
activities defined by specific student’s characteristics and learning conditions, as well as by the social context.
The student is involved in that process intellectually (cognitively), socially and affectively. This presentation will
address the latter, the affective aspect, more precisely the affective strategies that – during the intermediate
stage of language learning at Croaticum (levels B1+, B2 according to CEFR) – while mastering complex
morphosyntactic structures, descendents of Croatian emmigrants’ use, the ones for whom Croatian is a heritage
laguage and who have not been learning Croatian in a didactically organized way. Students of Croatian as a
heritage language make up for an important and large part of all students of Croatian as a second and foreign
language and therefore should be given special attention. They differ from the students who learn Croatian as a
foreign language by the issue of identity, motives and family ties with the heritage language and culture. Most
often Croatian language is emotionally close to them, but their reading and writing skills are at a lower level of
mastery. Although they might have highly developed communication skills such as rich vocabulary and fluency,
quite often their (inter)language is characterized by a lack of grammatical accuracy and / or pragmalinguistic and
sociolinguistic competences (e.g., proper adressing or choosing the appropriate register in a particular
communication situation). Using biographical, retrospective method, such as keeping a diary for a period of six
weeks and by taking into account the history of language learning of each participant, the insight will be given
into some – for Croaticum students to whom Croatian is the heritage language – characteristic, affective learning
strategies and the use of language such as overcoming emotional and motivational problems and fear of ‘the
unknown familiar’ language as well as the persistence and the development of positive attitude by accumulating
the energy necessary to overcome the frustration due to the adoption of the more complex grammatical
structures.
***
Ivana Lalli Paćelat
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Službena dvojezičnost u Istarskoj županiji – prijevodna perspektiva
Prema Statutu Istarske županije (čl. 6, 21, 22, 23 i 24) “hrvatski i talijanski jezik u ravnopravnoj su službenoj
uporabi u radu županijskih tijela u samoupravnome djelokrugu“ te u radu nekolicine gradova i općina s
dvojezičnim statusom. Službena dvojezičnost pretpostavlja svakodnevno stvaranje usporednih tekstova. U
ovome se slučaju većina tekstova sastavlja na hrvatskome, a zatim se prevodi na talijanski jezik. Zbog službene
prirode jezika, vrlo je važno imati precizno i ujednačeno nazivlje kao i razvijene jezične tehnologije koje bi
omogućile brži i kvalitetniji proces prevođenja pri dvojezičnim institucijama. Cilj je ovoga rada predstaviti
problematiku prevođenja na manjinski jezik u slučaju kada je manjinski jezik nacionalni jezik u drugoj državi te
pripada drugome pravnom sustavu. Prikazat će se dosadašnja praksa stvaranja nazivlja i prevođenja u Istarskoj
županiji i ponudit moguća rješenja u stvaranju novoga odnosno ujednačavanja i provjeravanju postojećega
nazivlja. Istraživanje će se provoditi na usporednome korpusu sastavljenome od izvornih tekstova na
hrvatskome jeziku i njihovih prijevoda na talijanskome jeziku. U analizi nazivlja i analizi univerzalnih obilježja
prijevoda koristit će se korpusnolingvistički pristup. Osim što se pretpostavlja da će talijanski prijevodi pokazivati
značajke univerzalnih obilježja prijevoda, očekuje se i da će nazivlje korišteno u tim prijevodima pokazivati
posebne značajke, koje nisu uobičajene u dvojezičnome nazivlju jezika koji pripadaju različitim pravnim
sustavima, i koje se ne susreću kod nazivlja manjinskih jezika koji nemaju status nacionalnoga jezika. Isto se
tako očekuje da će analiza postojećega nazivlja ukazati na potrebu sustavnoga planiranja stvaranja i
provjeravanja odnosno normiranja talijanskoga nazivlja koji se tiče hrvatskoga pravnog sustava. Razvoj jezičnih
alata i resursa omogućio bi svakako učinkovitiji i brži proces prevođenja, jamčio uporabu jasnoga i
nedvosmislenoga talijanskog nazivlja za hrvatske prilike, dok bi s druge strane skrbio o talijanskome
standardnome jeziku, ne umanjujući mu kvalitetu, ali ni posebnosti koje dobiva statusom manjinskoga jezika.
54
Official bilingualism in the County of Istria – a translational perspective
According to the Statute of the County of Istria, the Croatian and Italian languages are to be in equal official use
in the work of all county bodies in the self-governing domain as well as in the activities of the municipalities and
towns with a bilingual status. Consequently, this implies the production of a large number of parallel texts since
most of them are written in Croatian and then translated into Italian. Due to the official character of the
languages and produced texts, it is very important to have precise and consistent terminology. The aim of this
paper is to present the problems that emerge during the translation process involving a minority language where
this latter is a national language in another country with a different legal system. This paper outlines the
terminology and translation difficulties encountered by the administration of Istria and presents possible solutions
by creating new terminology, i.e., by harmonizing and checking the existing terminology. For this study, a parallel
corpus of Croatian source texts and their Italian translations was compiled and processed according to current
practices in corpus linguistics, and in corpus-based translation studies in particular. In addition to the universal
translation features, it has been assumed that the translated texts will show peculiar features that are not
common in the bilingual terminology of two languages belonging to two different legal systems, and which are
not common in the terminology of minority languages which do not have the status of national languages. It has
also been expected that the analysis of the existing terminology will show the need for systematic planning and
standardization of the Italian terminology related to the Croatian legal system. The development of language
tools and resources would enable a more efficient and faster translation process. Furthermore, it would ensure
clear and an unambiguous Italian terminology in the Croatian setting, whereas, on the other hand, it would
nurture the Italian standard language without undermining either its quality or the peculiarities obtained by its
status as a minority language.
***
Stela Letica Krevelj
Some of the things multilingual users do (or don’t do)
It has been widely acknowledged that multilingual users activate their previously acquired linguistic knowledge in
third language (L3) production. However, the relationship between the level of activation of previously acquired
languages and linguistic awareness in multilingual users calls for further research. The aim of this study is to
examine the relationship between linguistic awareness in multilinguals and different patterns of recourse to
previously acquired languages identified in their L3 production. The data examined here come from an oral
translation task from Croatian into Italian by 10 Croatian university students majoring in English and Italian at the
University of Zagreb. The level of proficiency in both non-native languages was measured through a picture
description task, and the participants were homogeneous in terms of the age of onset, order of acquisition, and
exposure to the two non-native languages. In the analysis of oral production, we identified several lexical items
that were particularly problematic for the participants and which were at the same time identified as potential
instances of cross-lexical consultations. In order to gauge the levels of linguistic (both meta-linguistic and crosslinguistic) awareness, a stimulated recall interview was performed with each participant. The participants’ oral
production on the translation task was transcribed, and they were asked to comment on their production and to
try to make corrections if they thought any were necessary. The results did not provide evidence of a direct
relationship between the patterns of recourse to previously acquired languages and the levels of linguistic
awareness, but it showed that different levels of conscious cognitive control were involved in the lexical search
across native and non-native languages.
O stvarima koje višejezični korisnici čine (ili ne čine)
Opće je poznata činjenica da u procesu proizvodnje na trećem jeziku višejezični korisnici aktiviraju prethodno
usvojena jezična znanja i iskustva u procesu proizvodnje na trećem jeziku. Međutim, još uvijek nema dovoljno
saznanja o sprezi između učestalosti aktivacije prethodnog jezičnog znanja i jezične svjesnosti. Cilj je ovog
istraživanja ispitati odnos između jezične svjesnosti kod višejezičnih korisnika i različitih obrazaca korištenja
prethodno usvojenih jezičnih sustava u jezičnoj produkciji na J3. U istraživanju je sudjelovalo deset studenata
55
engleskog i talijanskog jezika na Sveučilištu u Zagrebu čiji je materinski jezik (J1) hrvatski. Ispitanici su bili
izjednačeni po dobi u kojoj su započeli s usvajanjem triju jezika, redoslijedu usvajanja jezika i izloženosti trima
jezicima. Kako bi se utvrdio stupanj jezične kompetencije ispitanika u engleskom (J2) i talijanskom jeziku (J3)
koristio se zadatak usmenog opisivanja slike. U prvom dijelu istraživanja od ispitanika se tražio usmeni prijevod
kratkog teksta s hrvatskog na talijanski jezik. Kroz analizu usmene produkcije uočene su riječi i izrazi koji su
ispitanicima stvarali poteškoće i koji su istovremeno prepoznati kao potencijalni primjeri međujezičnih interakcija.
Kako bismo utvrdili razinu jezične (metajezične i međujezične) svjesnosti, u drugom dijelu istraživanja sa svakim
ispitanikom proveden je retrospekcijski intervju (engl. stimulated recall interview). Podaci prikupljeni kroz usmeni
prijevod transkribirani su, a zatim se od ispitanika tražilo da komentiraju vlastiti prijevod i da isprave i objasne
eventualne pogreške. Rezultati istraživanja nisu pokazali postojanje izravnog odnosa između različitih obrazaca
korištenja prethodno usvojenih jezičnih sustava i razine jezične svjesnosti, ali su pokazali da postoje različite
razine svjesnosti o međujezičnim interakcijama s J1 i J2.
***
Radovan Lučić
Universiteit van Amsterdam, Nederland
Kako to tamo psuju? Vulgarizmi u hrvatskom i nizozemskom: jedan slučaj „lažnih neprijatelja“
Svi ljudi, bez obzira kojim jezikom govorili, za izražavanje nezadovoljstva koriste psovke, kletve i pogrde.
Najčešće su to tabu riječi, riječi koje u slušatelja izazivaju zgražanje. Unatoč činjenici da su određena tabu
područja prisutna u svim jezicima (genitalni organi, izmet i seksualne aktivnosti), svaki ih jezik organizira na
poseban način, ovisno o svojoj strukturi, a još više o izvanjezičnim činjenicama koje zadiru duboko u područja
znanosti poput psihologije, sociologije i antropologije. Nažalost, prilično skromna istraživanja tih izrazito
emotivno obilježenih elemenata razgovornog stila nisu dosad uspjela definirati čimbenike i mehanizme
funkcioniranja sustava psovki i pogrda pa tako ne postoji ni ustaljeno nazivlje za opise izuzetno složenih odnosa
unutar tih sustava. U ovom ću radu ponuditi organizaciju jezičnog sustava psovki i pogrda u hrvatskom i
nizozemskom jeziku. Posebno ću se osvrnuti na neuobičajenu pojavu riječi suprotnih denotativnih značenja u tim
jezicima koje redovito upućuju na istovjetne koncepte. Razmotrit ću metafore u području pogrdnih naziva,
mogućnosti kombiniranja pojedinih elemenata iz različitih tabu područja te načine intenziviranja perlokucijskih
učinaka u tim izrazito zanimljivim govornim činovima.
How to swear there? Vulgarisms in Croatian and Dutch: an example of “false enemies“
All people, no matter which language they speak, use swearwords, curses and invectives to express their
displeasure. These are usually taboo words, words that shock the listener. Even though certain taboo fields
(genital organs, faeces, sexual activities) exist in all languages, each language organizes them in different ways.
This organization depends to a lesser extent on the language structure and to a larger extent on extra-linguistics
factors that are the subject of sciences other than linguistics, such as psychology, sociology and anthropology.
Unfortunately, there has been scant research on these stylistically highly marked elements of colloquial speech.
So far there has been little success in defining the factors and mechanisms that underlie the system of
swearwords and invectives, as well as in developing a common terminology. This paper will offer an organization
of the system of swearwords and invectives in Croatian and Dutch. It will also point to an unusual regularity
among certain pairs of words of opposite denotative meaning in these languages that refer to the same
concepts. Special attention will be paid to metaphors in invective utterances, the possibilities of combining
particular elements from different taboo fields and to intensifiers in these remarkable speech acts.
***
56
Antonia Luketin Alfirević i Maura Filippi
Filozofski fakultet u Splitu; Muzička akademija u Zagrebu
Xe nato el picio – È nato il bambino: o okomitoj višejezičnosti u današnjem Trstu
Grad Trst još od vremena Austro-Ugarskog Carstva predstavlja višejezičnu sredinu. U njemu su danas osim
talijanskog jezika u upotrebi i različiti varijeteti tršćanskog dijalekta, kao i slovenski jezik. Tršćanskom
višejezičnošću te osobito tršćanskim dijalektom i njegovim varijetetima bave se suvremeni talijanski autori
(primjerice Carla Marcato), a istraživanja o višejezičnosti koja su dijelom provedena i u Trstu nalazimo i u
radovima nekih hrvatskih autora (npr. onima Vesne Deželjin). U ovom će radu biti riječi o okomitoj višejezičnosti
talijanskih govornika, tj. o odnosu talijanskog jezika i tršćanskog dijalekta na temelju rezultata dobivenih u okviru
istraživanja provedenog u Trstu u grupi ispitanika koju sačinjavaju tri generacije istih obitelji, a za koje su nam
kao metodološko uporište poslužili radovi gore navedenih autorica. Neki od ispitanika koji pripadaju prvoj
generaciji od svoga rođenja žive u Trstu, dok su ostali u Trst doselili iz Istre (Buje) ili iz okolice Trsta (Muggia) u
prvoj polovini prošloga stoljeća. Zajednička svim ispitanicima je dvojezičnost, tj. upotreba talijanskog jezika i
tršćanskog dijalekta. Polazeći od pretpostavke da se govornici prve generacije u svakodnevnoj komunikaciji
služe pretežno dijalektom, za razliku od govornika druge i treće generacije za koje pretpostavljamo da se češće
služe talijanskim jezikom, cilj istraživanja bio je ispitati ponašanje govornika u različitim životnim situacijama. U
intervjuima su ispitanici objasnili izbor pojedinog idioma u određenoj situaciji te objasnili eventualnu promjenu
jezika na temelju čega smo pokušali donijeti zaključke o razlozima takve upotrebe. Također smo istražili postoje
li razlike u izboru idioma među generacijama te pokušali utvrditi razlikuju li se varijeteti tršćanskog dijalekta koji
upotrebljavaju različite generacije iste obitelji. Pri tome smo se služili upitnicima u kojima su opisane tipične
životne situacije koje se odvijaju u obitelji, u prostorima javnog i društvenog života ili u određenim institucijama
pri čemu su ispitanici naznačili kojim se idiomom koriste i objasnili svoj odabir.
Xe nato el picio – È nato il bambino: on vertical multilingualism in today's Trieste
Ever since the time of the Austro-Hungarian Empire the city of Trieste has represented a multilingual
environment in which today, apart from the Italian language, different varieties of Trieste dialect and the Slovene
language are used as well. Multilingualism of the city of Trieste, especially the dialect of Trieste and its varieties,
have been the subject of the works of contemporary Italian authors (for example, Carla Marcato), but also certain
Croatian authors (for example, Vesna Deželjin). This paper will address the vertical multilingualism of the Italian
speakers, i.e. the relationship of the Italian language and the dialect of Trieste, on the basis of the results
obtained within the framework of a study conducted in Trieste on a group of informants consisting of three
generations of the same family. The research methodology is based on the works of the previously mentioned
authors. Some of the informants who belong to the first generation have lived in Trieste since their birth, while
others moved to Trieste from Istria (Buje) or from the surroundings of Trieste (Muggia) in the first half of the last
century. All informants are bilingual, i.e. they use the Italian language as well as the dialect of Trieste. Assuming
that the speakers of the first generation use dialect in everyday communication, unlike the speakers of the
second and the third generation, the aim of this study was to examine the behaviour of speakers in different
situations. In our research we tried to explain the language choice of the informants as well as their potential
need of code switching. We also wanted to explore whether there were differences in the choice of languages
between generations, and to see whether the varieties of Trieste dialect differ among different generations of the
same family. To accomplish this task, we used questionnaires which contained descriptions of some typical
situations in family life, situations that regard social and public context or the more formal institutional context,
and our informants indicated and explained their language choice in certain circumstances.
***
57
Ivana Lukica
Višejezičnost i strani jezici pravne struke: prošlost, sadašnjost i budućnost
Od osamostaljenja Republike Hrvatske potreba za stranim jezicima pravne struke u stalnom je porastu (Kordić
2008, Budimir 2009, Lukica i Kaldonek 2011, Javornik Čubrić 2012), a posebno se intenzivirala procesom
pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Europska komisija 2008. godine donosi Rezoluciju o europskoj strategiji
višejezičnosti čiji je temelj potaknuti građane da uče dva strana jezika od kojih bi prvi služio za upoznavanje
kulture, povijesti i književnosti zemlje u kojoj se jezik govori, a drugi za poslovne svrhe. Naglašava se potreba za
cjeloživotnim učenjem i učenjem izvan formalnog obrazovnog sustava, što je hrvatskim pravnicima omogućeno
otvaranjem Centra za jezik i pravo u Zagrebu 2007. godine. Kako bismo otkrili kakvo je stanje u Hrvatskoj pet
godina nakon donošenja spomenute Rezolucijom proveli smo istraživanje među 95 studenata prava i 100
diplomiranih pravnika kojima je materinski jezik hrvatski, a učili su jedan ili više stranih jezika. Podaci o učenju i
korištenju stranih jezika, o potrebama za stranim jezicima te vlastitoj procjeni ovladanosti istim jezicima
prikupljeni su anonimnim on-line upitnikom. Poseban naglasak stavljen je na pojmove dvojezičnosti i
višejezičnosti i načinu na koji ih ispitanici tumače te smatraju li se i sami višejezičnim osobama. Statističkom
obradom podataka željeli smo utvrditi postoji li korelacija između formalnog i neformalnog učenja stranih jezika,
procjene ispitanika o vlastitoj ovladanosti stranim jezicima, stava o sebi kao višejezičnim osobama i stavovima o
korisnosti pojedinih jezika za njihovu profesiju i sljedećih varijabli: spol, dob, početak učenja stranih jezika, broj
stranih jezika koje je ispitanik učio i motivacija za učenje stranih jezika. Rezultati su pokazali očekivane velike
razlike između studenata i pravnika, no pružili i neke sasvim neočekivane spoznaje vezane za važnost koju
ispitanici pridaju učenju stranih jezika te njihovom shvaćanju višejezičnosti.
Multilingualism and languages for legal purposes: past, present and future
Research shows that the need for languages for legal purposes has been growing in Croatia since its
independence (Kordić 2008, Budimir 2009, Lukica and Kaldonek 2011, Javornik Čubrić 2012), and has further
risen with the accession process. In 2008, Council Resolution on a European Strategy of Multilingualism was put
forward in order to promote learning two foreign languages among its citizens. One needs foreign languages to
learn about the culture, history and literature of a country and develop professionally. Special emphasis is placed
on lifelong learning and learning outside formal educational systems. Such learning of languages for legal
purposes has been available to Croatian lawyers since the establishment of the Centre for Languages and Law
in 2007 in Zagreb. In order to investigate the current situation in Croatia, five years after the adoption of the
Resolution, we conducted a research among 95 law students and 100 practising lawyers whose L1 is Croatian
and who studied one or more foreign languages. An online questionnaire was developed to gather information
about the participants’ learning and use of foreign languages, their foreign language needs and perceived
competence in foreign languages. A special focus was placed on the terms bilingualism and multilingualism and
how the participants interpret them as well as on how they view themselves in this respect. The data was
analysed to determine correlations between learning foreign languages in formal and informal settings,
participants’ perceived competence in foreign languages, their attitudes towards themselves as multilinguals,
their attitudes towards various foreign languages and the following variables: age, gender, age of onset, number
of foreign languages learned and foreign language learning motivation. The results confirmed that there was a
great difference between the students and the lawyers, but also revealed unexpected findings on the importance
both groups place on foreign language learning and how they view multilingualism.
***
58
Sandra Mardešić, Andrea Svilarić i Hana Klak
Višejezičnost i strah od stranog jezika
Istraživanja straha od stranog jezika potvrdila su povezanost mnogobrojnih i različitih varijabli, kao što su:
osobine ličnosti, spol, dob, jezična darovitost, duljina učenja, stupanj izloženosti jeziku u neformalnom kontekstu,
razredno ozračje, nastavnik, itd. s ovim čestim fenomenom u nastavi. Budući da je većina istraživanja u
hrvatskom obrazovnom kontekstu provedena za jezike kojima su učenici i studenti više izloženi, a to su engleski
i njemački, cilj ovog istraživanja bio je ispitati strah od romanskih jezika, i to talijanskoga i portugalskoga.
Ispitanici su bili studenti preddiplomskog i diplomskog studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu, višejezičari,
visokomotivirani i iskusni učenici stranih jezika, ukupno njih 103. Istraživanje je provedeno pomoću upitnika
CROEFLA (Mihaljević Djigunović i dr. 2004) koji je primjenjiv i u svrhu ispitivanja straha od stranog jezika u
sveučilišnom kontekstu učenja. Analiza podataka potvrdila je početnu hipotezu o povezanosti varijabla vrlo male
jezične izloženosti i većeg straha od sudjelovanja u nastavi na tom jeziku. Rezultati usporedne analize za
talijanski i portugalski ukazuju da veća izloženost stranom jeziku prije upisa na studij ne rezultira nužno i
smanjenjem straha od upotrebe jezika u u sveučilišnoj nastavi. Ostale ispitane varijable, duljina učenja i iskustva
u učenju stranog jezika, u smislu poznavanja većeg broja jezika i namjere učenja drugih jezika, nisu se pokazale
značajnima u smanjenju razine straha od uporabe jezika na nastavi. Dobivene podatke treba razmatrati u
kontekstu visoko postavljenih kriterija sveučilišne nastave koji su se dosad pokazali karakterističnima za
hrvatske studente koji usvajaju strane jezike kao profesionalni izbor. Smatramo da će to istraživanje potaknuti
nova istraživanja koja bi se mogla baviti usporedbama motivacije hrvatskih studenata i njihovih kolega u drugim
obrazovnim kontekstima.
Multilingualism and foreign language anxiety
Research in foreign language anxiety has confirmed correlations between this phenomenon and numerous
different variables such as: personality traits, sex, age, level of linguistic competence, length of learning, level of
exposure in an informal context, classroom environment, teachers, etc. Most research conducted in the
Croatian context of education has involved languages which students were more exposed to, such as English
and German. Therefore, the aim of this research was to examine anxiety in using Romance languages, such as
Italian and Portuguese. The participants of the study were 103 multilingual undergraduate and graduate students
from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, majoring in these two foreign languages, and
thus considered highly motivated and experienced language learners. The instrument used to gather the data
was the CROEFLA (Mihaljević Djigunović, J. et al. 2004) questionnaire, applicable also for the purpose of
exploring foreign language anxiety in a university context. The data analyses confirmed the initial hypothesis: a
positive correlation between less language exposure and a higher level of anxiety in university classrooms. The
results of a comparative analysis for Italian and Portuguese showed that a higher language exposure, prior to
university admission, does not necessarily result in less classroom anxiety. Other enquired variables, such as
length and experience in foreign language studies, knowledge of multiple languages and a wish to learn other
languages seemed to be irrelevant to the levels of foreign language anxiety. The collected data should be
considered in the context of the high criteria of a university environment that is typical for Croatian students who
acquire foreign languages as a professional choice. Further research is needed in order to compare levels of
foreign language anxiety with the different motivations of Croatian students and their colleagues in other
educational contexts.
***
59
Irena Marković
Sličnosti i razlike u percepciji jezika i glazbe (promišljanja o univerzalnom u glazbi i jeziku)
Većina ljudi artikulira i percipira govor. Isto se podrazumijeva za muziku. Melodije i ritmovi razvijali su se
paralelno s razvitkom ljudskog glasa vjerojatno na sličan način kao što se to događalo i kod govora. Stoga, ako
je muzika univerzalna ljudskim bićima, isto vrijedi i za jezik. No, univerzalnost je ipak poljuljana specifičnošću
kultura upravo jezikom, pa tako i specifičnošću kultura upravo muzikom. Iako su kontinuirano prolazili kroz razne
oblike miješanja, interferencija i posudaba elemenata kronološki, geografski, ili u socijalnoj vertikali, iz rezultata
ispitivanja trebali bi potvrditi da je upravo melodije koje su manje familijarne, odnosno najudaljenije u percepciji
ispitanika, zapravo i najteže memorirati. Kod jezika bi trebali vidjeti isti fenomen. Što je jezik percipiran kao
udaljeniji (manje familijaran), to je memoriranje rečenica manje uspješno te bi aktivnost mozga kod njegove
percepcije trebala biti niža. Posebno pripremljena studija trebala bi pokazati kako ispitanici reagiraju na razine
familijarnosti jezika i muzike i kako se dobiveni rezultati mogu uvrstiti u buduće studije o samoj percepciji. Iako
smo u nemogućnosti mjeriti neuronsku aktivnost mozga, svoje ćemo rezultate usporediti s rezultatima dobivenim
kroz druge studije takvog tipa provedene na ovom polju.
Similarity and difference in language and music perception (thoughts
on universality of music and language)
Most human beings produce and perceive language. The same can be said for music. Melody and rhythm,
probably much similar to language, have been developed in parallel with the human voice. Therefore, if music is
universal to all human beings, the same applies to language. Yet universality is somehow being undermined by
the particularity of culture in the actual language, in other words with the particularity of culture in the actual
music. Even though they mixed and borrowed elements in space and time, or across the social vertical, the
experiments should demonstrate that the more distant (unfamiliar) perceived music is probably going to be
remembered less successfully. The same should apply to language. The more distant a language is perceived,
the more difficult memorizing phrases get, and therefore the processing activity in the brain should be lower. We
are going to use a specially prepared interview to find out how interviewees react to the levels of familiarity in
languages and music, and how our results can be interpreted towards the possibility of future studies on
perception itself. Even though we are not equipped with the possibility of measuring the neural activity in the
brain, our study can be compared with the valuable results received through other studies in the field.
***
Anita Memišević i Mihaela Matešić
Pardon my English: uporaba i značenje odabranih engleskih riječi i izraza u hrvatskome jeziku
U sveprisutnome komunikacijskom srazu hrvatskoga jezika s engleskim jezikom – linguom francom
suvremenoga doba – u znanstvenim se raspravama najčešće razmatraju uporabno-normativni leksički i
sintaktički odnosi (u žarištu su mahom analize utjecaja engleskoga jezika na hrvatski u leksiku, tvorbi riječi,
frazeologiji i sintaksi). Mnogo su manje takvim istraživanjima dotaknuti suptilniji aspekti semantičkih svojstava,
kao što je semantičko raslojavanje koje se u slučaju nekih riječi i izraza događa kada uđu u hrvatski jezik. Naime
primanje nekih engleskih riječi i izraza utječe na komunikaciju tako da omogućuje izražavanje postojećih
komunikacijskih potreba novim jezičnim sredstvima. Drugim riječima, neke se komunikacijske strategije pritom
ostvaruju uz pomoć inojezičnih elemenata. Cilj je rada analizirati skupinu odabranih engleskih riječi i izraza koje
su ušle u uporabu u hrvatskome jeziku (posebno onih tabuiziranih) te istražiti njihovu funkciju i njihova značenja.
Polazište u istraživanju je pretpostavka da su takve riječi u određenim situacijama poprimile status čistih
diskursnih oznaka, dok se u drugima koriste kao punoznačne riječi. Opisani status utvrđuje se metodama
60
diskursne lingvistike i pritom se razmatra uloga takvih riječi u komunikaciji kao i njihov učinak na prijenos poruke.
U svrhu istraživanja pretraženi su dostupni korpusi suvremenoga hrvatskog jezika i proveden je upitnik među
studentima: ispitana je čestota uporabe u produkciji i recepciji te percepcija semantičkoga raslojavanja.
Provedena semantička analiza sugerira da dolazi do određenoga semantičkog pomaka. Pritom posebno valja
istaknuti pomake u smjeru eufemizacije: engleske riječi počinju funkcionirati kao eufemizmi za hrvatske riječi i
izraze, za što postoje dokazi ne samo u privatnome nego i u javnome diskursu. Ti su pomaci motivirani
ponajprije pragmalingvističkim razlozima.
Pardon my English: usage and meanings of select English words and phrases in Croatian
In the context of the omnipresent communicational conflict between Croatian and English – which is the lingua
franca of our time – scientific debates most frequently focus on the analysis of normative lexical and syntactic
relations (the focus is mainly on the influence of English on Croatian at the lexical level and at the levels of word
formation, phrases and syntax). Such research usually does not touch upon the more subtle aspects of semantic
properties such as semantic development that occurs in the case of some words that enter Croatian. When an
English word is adopted, it enables expression of the extant communicative needs through new linguistic means.
In other words, some communicative strategies are realised with the help of elements from a foreign language.
The aim of this paper is to analyse a group of select English words and phrases (in particular taboo words) that
have entered Croatian and explore their functions and meanings. The basic assumption is that such words have
acquired in some contexts the status of pure discourse markers, while in others they are used in their full (or in a
somewhat modified) meaning. Their status is determined on the basis of methodology of discourse linguistics
and the focus is on the role of these words in communication and on their impact on the transmission of a
message. In order to achieve this, we analysed the available corpora of the contemporary Croatian language
and constructed a special questionnaire that was administered to students. We analysed the frequency of use in
both production and reception, and the perception of semantic development of these words. The conducted
semantic analysis suggests that certain types of semantic shifts occur. We would like to emphasise the shift
towards euphemisms: English words begin to function as euphemisms for Croatian words and phrases.
Evidence for this can be found not only in private, but also in public discourse. These shifts are primarily
motivated by pragmalinguistic reasons.
***
Nives Mikelić Preradović, Damir Boras i Monika Berać
Učenički korpus hrvatskog kao stranog jezika
Višegodišnje iskustvo poučavanja hrvatskog kao stranog jezika jasno je ukazalo na potrebu za izvorom
podataka koji nadilazi ograničenja postojećih dvojezičnih rječnika i priručnika omogućavajući optimalan prikaz
hrvatskog jezika neizvornim govornicima. Cilj našeg rada je opisati metodologiju izrade prvog računalnog
učeničkog korpusa hrvatskog kao stranog jezika na temelju pisanih tekstova i zvučnih zapisa izgovora stranih
studenata Croaticuma na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Učenički korpus, čiji će nacrt biti opisan u
izlaganju, sastojat će se od 2 potkorpusa: korpusa pisanih tekstova sustavno opisanih detaljnim metapodatcima
(spol, dob, nacionalnost, materinski jezik, dvo-/višejezična kompetencija, jezične kompetencije roditelja, itd.) te
potkorpusa snimki čitanih tekstova i akustičkog zapisa spontanoga govora. Naša hipoteza je da će upravo
računalna obrada učeničkog korpusa omogućiti dubinsku analizu učeničkog jezika (opisivanje učeničkog jezika
te devijacije od standarda). Računalna obrada rezultirat će ekstrakcijom značajnih lingvističkih uzoraka,
zahvaljujući različitim načinima označavanja koji će biti provedeni na korpusu: označavanjem vrste riječi (part-ofspeech tagging), vrste učeničkih pogrešaka (error tagging) i značenjskim označavanjem. Istraživanje će pružiti
uvid u međujezik učenika i omogućiti profesorima bolji pregled stvarnih potreba učenika. Istraživanje prikupljenih
autentičnih podataka prirodnog jezika i računalna analiza korpusa pogrešaka rezultirat će stvaranjem
interaktivnih računalnih alata i aplikacija za individualnu pomoć učeniku u poboljšanju vještina čitanja i pisanja
hrvatskog jezika na leksičkoj, gramatičkoj i diskursnoj razini. Doprinos razvitka ovakvog korpusa je u
osiguravanju reprezentativnih podataka za sustavno istraživanja hrvatskog kao stranog jezika te u razvoju
61
konzistentne metodologije i skupa računalnih alata koji će omogućiti komparativnu analizu hrvatskog kao prvog i
kao stranog jezika, razvoj nastavnih materijala za poučavanje neizvornih govornika na različitim razinama
usvajanja hrvatskog jezika, razvoj deskriptora za jezične testove te raznih inovacija u nastavi hrvatskog kao
stranog jezika. Zbog tipoloških obilježja hrvatskog kao flektivnog jezika, učenički korpus hrvatskog može poslužiti
za razvoj metoda i alata drugih slavenskih jezika koji još nemaju učeničke korpuse.
Learner corpus of Croatian as a foreign language
Years of experience in teaching Croatian as a foreign language have clearly indicated the need for a lexical
resource that overcomes the limitations of existing bilingual dictionaries and manuals, enabling optimal
presentation of the Croatian language to non-native speakers. The aim of this study is to describe the
development methodology of the first learner corpus of Croatian as a foreign language, which is based on written
texts and audio recordings of foreign students attending Croaticum – Center for Croatian as a Second and
Foreign Language at the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb. The learner corpus,
which will be described in the oral presentation, will consist of two subcorpora: a subcorpus of written texts
systematically described by detailed metadata (gender, age, nationality, mother tongue, two - /multilingual
competence, language competence of parents, etc.) and subcorpus of recordings of read-aloud and
spontaneous speech. Our hypothesis is that computer processing of our learner corpus should provide the indepth analysis of learners' language (description of their interlanguage and deviations from the standard).
Computer processing will result in the extraction of important linguistic patterns, due to different level of corpus
annotation and enrichment: part of speech tagging, error tagging and semantic tagging. The research will
provide insight into the interlanguage of learners and enable teachers to better understand the real needs of their
students. Research on the collected authentic natural language data and computer analysis of the corpus of
errors will result in the creation of interactive tools and computer applications for individual assistance in
improving reading and writing skills of Croatian language at the lexical, grammatical and discourse level. The
developed corpus will ensure representative data for systematic research of Croatian as a foreign language as
well as the development of a consistent methodology and set of tools that will allow comparative analysis of
Croatian as first and as a foreign language. It will also allow the improvement of teaching materials at different
levels of Croatian language acquisition, as well as the development of descriptors for language tests and various
innovations in teaching Croatian as a foreign language. Due to typological characteristics of Croatian as a
flective language, Croatian learner corpus can be used to develop methods and tools for other Slavic languages
that do not yet posses their own learner corpora.
***
Irena Miloš
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Jezični varijeteti u urbanoj i ruralnoj dijalektologiji
U radu je riječ o temeljnim metodološkim načelima pri istraživanju narodnih govora. Nestandardni jezični
varijeteti utječu na raslojavanje jezika, ali se metodološki postupci terenskoga dijalektološkog rada u svjesnosti
veće globalne umreženosti, i prostorne i društvene, moraju prilagođavati ili mijenjati. Iako govor određenoga
mjesta uvijek može biti opisan jezičnim postupcima tradicionalne ili u ovome kontekstu ruralne dijalektologije
koja traži odraze što starijega jezičnoga stanja, primarno na razini fonologije, zatim morfologije i leksika, a slabije
sintakse i semantike, ne mogu se zaobići ni varijacije koje se odnose i na pojedinačne i na skupne jezične
ostvaraje. Usto, temeljne se definicije idioma, skupina govora, dijalekta i narječja desetljećima nisu mijenjale i u
njima je prisutna dominacija autohtonih izvornih govornika koji nisu živjeli izvan mjesta rođenja, nisu se školovali
niti bili pod (duljim) utjecajem drugih organskim idioma, standardnoga jezika i, naravno, drugih jezika, no danas
je takvih govornika sve manje te bi metodologija istraživanja govora nužno podrazumijevala i minimalnu
generacijsku uključenost kojom ruralna dijalektologija interferira s urbanom. S druge strane, ipak je potrebno
zabilježiti i najstarije jezično stanje narodnoga govora kako bi se omogućila komparativna analiza s drugim
62
govorima te odredila pripadnost poddijalektu, dijalektu i narječju. Takva je hijerarhija istraživanja u dijalektologiji
temeljna te je uspostavljena ponajprije zbog govora koji nisu istraženi ili su slabije istraženi ili se pak nalaze na
međudijalektnoj granici s drugim napose nehrvatskim narodnim govorima, primjerice slovenskima. S druge
strane, nekadašnje zatvorene ruralne zajednice više u tom smislu ne postoje jer su na njih utjecali
komunikacijske tehnologije i mediji te dobra povezanost s gradovima uz poslovne transfere stanovništva iz
jednoga mjesta u drugo. U radu se iznose primjeri utemeljeni ponajprije na vlastitim istraživanjima čakavskih
govora te se razmatraju i predlažu pristupi u opisima dijalektnih idioma.
Language varieties in rural and urban dialectology
The paper deals with fundamental methodological principles applied in the research of dialect speeches. Nonstandard language varieties affect the layering of language, but the methodological procedures of field work in
dialectology, considering physical and social global networking, must be adjusted or changed. Although the
speech of a particular place can always be described by linguistic or traditional methods, in this context, rural
dialectology, which seeks reflections of the older states of language, primarily at the level of phonology, then
morphology and vocabulary, less at the level of syntax and semantics, the varieties of the individuals and groups
should also be considered. In addition, the basic definitions of idioms, groups of speeches and dialects have not
changed for decades and they reflect the dominance of indigenous native speakers who were not living outside
their place of birth, not educated, not (for the longer time) affected by other organic idioms, standard language
and, of course, other languages, but today there are less such speakers, so the methodology of speech research
should necessarily imply the minimum generational involvement of rural dialectology which interferes with the
urban one. On the other hand, it is also necessary to record the oldest linguistic status of local speech in order to
facilitate comparative analysis with other speeches and determine affiliation to subdialect and dialects. Such a
hierarchy in dialectology is fundamental and has been established primarily for speeches that have not been
explored, that are not well researched or that are on the interdialectic verge with other, especially non-Croatian
speeches, for example Slovenian. On the other hand, once closed rural communities do not exist any more in
that sense because they were affected by communication technology and media as well as with good
connections to cities with business population transfering from one place to another. The paper presents
examples based primarily on my own research of Čakavian speeches and discusses the proposed approaches
in descriptions of dialectic idioms.
***
Judit Navracsics i Gyula Sáry
Written sentence comprehension in first and second languages
In order to understand meaningful utterances, a number of heterogeneous pieces of linguistic information must
be processed and integrated by the human language comprehension system. The comprehension of language is
more than the identification of word meanings. Without syntactic processing, without the recognition of syntactic
relations between the contextualized words sentence comprehension will not be successful. The paper presents
the results of a psychophysical bilingual study carried out on 97 Hungarian users of English as a second
language. The subjects were shown L1 and L2 sentences, and they were expected to make decisions regarding
the acceptability of the sentences. From the 240 test sentences 120 were correct and 120 were semantically
incongruent or syntactically violated. Reaction time and rate of acceptability judgment were measured and
compared in both languages between the groups that were created based on the subjects’ language proficiency
(C1 or highly proficient and B2 or intermediate) level, and on the age of second language acquisition (early or
late). With non-parametric statistical analyses, we found significant differences in L1 and L2 between semantic
and syntactic processing both in reaction times and acceptability judgments in most cases. Our results support
the greater role of language proficiency as opposed to the age of L2 acquisition in successful written sentence
processing.
63
Razumijevanje pisane rečenice u prvom i drugom jeziku
Kako bi se razumjeli smisleni izričaji, brojni se raznovrsni komadići lingvističkih informacija moraju procesirati i
integrirati u sustavu razumijevanja ljudskoga jezika. Razumijevanje jezika podrazumijeva više od samog
prepoznavanja značenja riječi. Bez sintaktičkog procesiranja i prepoznavanja sintaktičkih odnosa među
kontektualiziranim riječima, razumijevanje rečenice ne bi bilo moguće. U radu se predstavljaju rezultati
psihofizičke dvojezične studije koja je provedena na uzorku od 97 mađarskih govornika engleskog kao drugoga
jezika. Ispitanicima su prikazane rečenice na njihovom prvom (J1) i drugom (J2) jeziku te su trebali odlučiti jesu li
im prikazane rečenice prihvatljive. Od ponuđenih 240 rečenica, 120 je bilo točno, a 120 nije bilo usklađeno sa
semantičkim ili sintaktičkim zakonitostima jezika. Mjereni su vrijeme rekacije i stupanj odluke o prihvatljivosti
rečenica. Te su vrijednosti uspoređene u oba jezika među skupinama koje su načinjene na temelju vrsnosti u
jeziku (C1 ili izrazito vrsni i B2 ili srednje vrsni) te na temelju dobi u kojoj su ispitanici počeli učiti drugi jezik (rana
ili kasna dob). Upotrijebili smo neparametrijsku statističku analizu i u većini slučajeva pronašli znatne razlike u
vremenima reakcije i procjenama o prihvatljivosti rečenica između J1 i J2, u semantičkom i sintaktičkom
procesiranju. Naši su rezultati u skladu s viđenjem veće uloge vrsnosti u jeziku u uspješnom procesiranju
rečenice od dobi u kojoj su učenici počeli usvajati drugi jezik.
***
Mojca Nidorfer Šiškovič
The role of digital discourse in multilingualism
Computer mediated communication has, due to its common and frequent use, an important influence on the
language use of the first language, foreign languages and languages in contact. Beside the changes it evoked in
society and human relationships, it also influences the communication of people at work, simplifies distance
cooperation and cooperation between different cultures. Some of the communication patterns have become
globally recognizable, especially in short messages (SMS), electronic mail and social networks, as far as the
language use and rules of behaviour, i. e. netiquette, are considered. Some of these have become universal in
use, and can easily be understood by any common user of computer mediated communication (emoticons,
capital letters, message structure, time to reply, etc.) in different languages. At the same time there are spellcheckers, thesauruses and other tools available in many of the electronic devices and for users in different
languages. As part of the new culture in communication, there has also been a significant shift in the tolerance of
the mistakes, made in computer mediated texts. All these changes help multilingual speakers to better language
use. In the paper, there will be some examples presented from the research of the language use in emails by the
speakers of the Slovene language as a foreign language, and also of how electronic communication encourages
the development of communicative ability, and which elements may be discussed to play an important role in the
universality of the digital discourse in multilingualism.
Uloga digitalnog diskursa u višejezičnosti
Računalno posredovana komunikacija zbog masovnosti i učestalosti uporabe ima velik utjecaj na jezičnu
uporabu, kako materinskoga, tako i stranih i kontaktnih jezika. Osim promjena koje je izazvala u društvu i u
međusobnim odnosima, računalno posredovana komunikacija utječe i na sporazumijevanje ljudi na poslu,
pojednostavljuje suradnju na daljinu i suradnju između različitih kultura. U odnosu na uporabu jezika i pravila
ponašanja, tzv. netiketu, određeni obrasci sporazumijevanja postali su globalno prepoznatljivi, posebno u kratkim
porukama (SMS), e-pošti, društvenim mrežama i slično. Neki od njih postali su toliko univerzalni da ih s lakoćom
mogu razumjeti opći korisnici računalno posredovane komunikacije na svim jezicima (emotikoni, velika slova,
struktura poruke, vrijeme odgovora na poruku itd.). Istovremeno korisnici elektronskih uređaja mogu birati alate
za provjeru pravopisa, glosare i druge alate na različitim jezicima. Kao dio nove kulture sporazumijevanja razvila
se veća tolerancija na greške koje se javljaju u računalno posredovanoj komunikaciji. Sve te promjene
64
višejezičnim govornicima pomažu da se bolje služe jezikom. Na primjerima istraživanja elektronskih poruka ovaj
rad prikazat će uporabu jezika u sporazumijevanju putem e-pošte kod govornika slovenskog jezika kao stranog.
Pokazat će se nadalje da elektronska komunikacija potiče razvoj komunikacijskih sposobnosti te će se definirati
elementi koji igraju važnu ulogu u univerzalnosti digitalnog diskursa u okviru višejezičnosti.
***
Lidija Orešković Dvorski i Bogdanka Pavelin-Lešić
Poteškoće izgovora kroatofonih studenata francuskoga jezika
uvjetovane drugim stranim jezikom
Učenje stranoga jezika složen je proces u kojem je, u okviru stjecanja komunikacijske kompetencije, potrebno
svladati cijeli niz elemenata međuovisnih jezičnih razina. Nerijetko u tom procesu biva zapostavljeno
uvježbavanje izgovora nepoznatih fonema stranoga jezika, a posebno onih koji se čine zajedničkima u
fonološkim sustavima materinskog i stranoga jezika. Naime realizaciji svih glasova u stranome jeziku potrebno je
pristupati kao učenju novih, tj. nepoznatih u materinskome jeziku, u okviru stjecanja cjelokupnih govorno-jezičnih
navika. Izgovor francuskoga jezika, u odnosu na hrvatski, odlikuje se anteriorizacijom, labijalizacijom,
stupnjevima otvorenosti samoglasnika, varijacijom samoglasničkog timbra, principima naglasnog sustava i
intonacijskih modela uporabe i sl. Svaki dio izgovora u stranome jeziku specifičan je za taj govorno-jezični
sustav, počevši od ritamsko-intonacijskih cjelina – struktura, te o njima ovisi izgovor. Stoga je nemoguće postići
optimalan izgovor novoga glasa ako se ne savlada cjelokupni izgovor svih sastavnica govornoga lanca – svih
glasova unutar ritma i intonacije pripadajućeg iskaza. U stjecanju optimalnog izgovora stranoga jezika u odrasloj
dobi neizbježan je utjecaj materinskog jezika, ali i drugih stranih jezika. Cilj ovoga rada jest utvrditi i klasificirati
pogreške u izgovoru uzrokovane drugim stranim jezikom studenata francuskog jezika preddiplomskog studija
Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iz zvučnih zapisa izgovora studenata izdvojit će se osobitosti stranoga akcenta
koje je moguće pripisati utjecaju drugog stranog jezika studenata. Rad počiva na pretpostavci da se uz sustav
pogrešaka u izgovoru tipičnih za kroatofone govornike, koje proizlaze iz višestrukih oprečnosti i nesrazmjera
između hrvatskog i francuskog fonološkog sustava, javljaju i pogreške koje se ne mogu svesti na utjecaj
materinskoga jezika. Te su pogreške odraz pojedinih karakteristika fonoloških sustava drugog/drugih stranih
jezika, npr. engleskog, talijanskog, španjolskog, njemačkog itd. U radu će se utvrditi pojedini obrasci utjecaja
drugih stranih jezika na izgovor francuskog te ponuditi moguća rješenja za uklanjanje neželjenih prizvuka u
izgovoru koji nisu u skladu s francuskim fonološkim sustavom i njegovim prozodijskim obilježjima.
French pronunciation difficulties of Croatian-speaking students related
to other foreign language(s)
A highly complex foreign language learning process involves the acquisition of a whole set of interdependent
language elements in order to achieve communicative competence. Throughout that process, teaching the
pronunciation of new phonemes, and especially the ones that appear to be shared by the phonological systems
of both foreign language and the mother tongue, is often set aside. All second language phonemes need to be
treated as nonexistant in the mother tongue and as new to the foreign language learner. French language
pronunciation, compared to Croatian, is characterized by anteriorization, labialization, different degrees of vowel
aperture, vowel timbre variation, accentuation principles, intonation models, etc. All aspects of foreign-language
pronunciation are language-specific, starting from rhythm and intonation units – stuctures which have a strong
impact on the pronunciation quality. Therefore, optimal realization of a new phoneme may be achieved only by
completely mastering pronunciation elements – all sounds within utterance rhythm and intonation pattern.
Acquiring optimal French language pronunciation by the adult learners is affected not only by their mother
tongue, but also by other foreign languages they know. The aim of this paper is to establish and classify the
pronunciation mistakes caused by other foreign language(s) of the students of French language and literature at
the Department of Romance languages of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. Recordings
of students’ phonetic realizations of chosen utterances will be analysed giving special attention to detecting the
characteristics of foreign accent which may be described as the influence of other foreign language(s). It may be
65
assumed that along with mistakes which result from differences between the Croatian and French phonological
systems, there appear mistakes that cannot be attributed to the mother tongue influence. Those mistakes reflect
certain characteristics of the phonological systems of other foreign language(s), such as English, Italian,
Spanish, German, etc. This paper will try to determine patterns of the impact of other foreign language(s) on
students' French pronunciation and offer possible solutions to eliminate pronunciation habits inconsistent with
the French phonological system and its prosodic features.
***
Višnja Pavičić Takač, Gabrijela Buljan i Romana Čačija
Hrvatski i engleski u dodiru: evribadi spiks ingliš, no razumijemo li hrvatski?
Polazeći od činjenica da se engleski (EJ) i hrvatski jezik (HJ) sve češće nalaze u kontaktu u različitim sferama
društvenoga djelovanja i da se velik dio hrvatske populacije samo uz liberalno tumačenje pojma dvojezičnosti
(npr. Matras 2009) može smatrati minimalno/površno dvojezičnim, u ovom se radu bavimo problemom
razumijevanja prijenosa engleskoga jezičnog materijala (engl. contact-induced linguistic transfer, Siemund 2008)
u HJ u tekstovima informativnih medija. Na jednom kraju komunikacijskoga kanala nalazi se novinar koji
nekritički/nestručno prevodi vijesti s EJ na HJ, dovodeći u kontakt ta dva jezika s različitim frazeološkim,
leksičkim, strukturnim i stilskim repertoarom. Među primateljima takvih sadržaja mnogo je onih kod kojih takva
praksa može ugroziti razumijevanje poruke. Prvenstveno razmatramo prijevode u kojima dolazi do upotrebe
anglizma kao kontaktnoga sinonima (npr. indikator za žmigavac) i replikacije (Weinreich 1953) u smislu prijenosa
značenja (npr. lažni prijatelji: mapa/map) i konstrukcijskih obrazaca bez fonološkoga materijala (sintaktički ili
frazeološki kalkovi: ‘imati X za umrijeti’). Budući da su ovakvi oblici prijenosa u izražajnom smislu nepotrebni i da
se mogu smatrati činom (podsvjesne) orijentacije k prestižu EJ (Nikolić-Hoyt 2005), u ovom ćemo radu istražiti u
kojoj mjeri takva praksa može ugroziti uspješnost komunikacije. Konkretno, cilj je istraživanja utvrditi u kojoj su
mjeri primjeri prijenosa prepoznatljivi i razumljivi i u kojoj su mjeri postali dijelom jezičnoga repertoara odrasloga
izvornoga govornika HJ. Recepciju prijenosa ispitat ćemo testom koji obuhvaća odabrane čestice iz
prikupljenoga korpusa prijenosa. Test sadrži kombinaciju dekontekstualiziranih zadataka, u kojima se traži
određenje značenja koje proizlazi iz samih jezičnih jedinica (zadatak definiranja), i komunikacijskih zadataka, u
kojima se tumačenje značenja temelji na kontekstualnim ključevima i (općem) znanju (zadatak dopunjavanja
diskursa i zadatak razumijevanja prijenosa na temelju konteksta). Rezultati istraživanja pružit će uvid u stupanj
razumijevanja prijenosa u populaciji izvornih govornika HJ te rasvijetliti čimbenike koji pri tome igraju ulogu (npr.
demografske osobine ispitanika i vrsta prijenosa).
Literatura:
Matras, Yaron (2009). Language Contact. Cambridge: Cambridge University Press.
Nikolić-Hoyt, Anja (2005). „Englesko-hrvatski jezično-kulturni dodiri”. U: Stolac, D., Ivanetić, N. I Pritchard, B.
(ur.). Jezik u društvenoj interakciji. Zagreb-Rijeka: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 353-359.
Siemund, Peter (2008.) „Language contact: Constraints and common paths of contact induced language
change”. U: Siemund, P., Kintana, N. (ur.) Language Contact and Contact Languages. Amsterdam/Philadelphia:
John Benjamins, 3-11.
Weinreich, Uriel (1953). Languages in Contact. Findings and Problems. New York: Linguistic Circle of New York.
Croatian and English in Contact: /evribadi spiks ingliʃ/, but do we understand Croatian?
English and Croatian are increasingly coming into contact in various fields of social practice. At the same time
much of the Croatian population may be regarded superficially bilingual at best and only under a very lax
interpretation of the term bilingualism (e.g. Matras 2009). The issue we address in this study is the
comprehension of various instances of contact-induced linguistic transfer (Siemund 2008) from English into
Croatian informative media texts. At one end of the communication channel there is a journalist who forces into
66
contact the two languages with distinct lexical, phraseological, structural and stylistic repertoires by
indiscriminately translating English news reports into Croatian. Among the recipients of such messages,
however, there is a sizeable portion of those who are likely to miss the message. We shall focus on translations
featuring different instances of transfer such as ‘contact synonyms’ (e.g. indikator for žmigavac) and replication
(Weinreich 1953), namely transfer of meaning alone (as in false cognates: mapa/map) or of constructional
patterns with no phonic material (syntactic or phraseological calques: imati X za umrijeti engl. to have X to die
for). Since these transfers are uncalled for and can be considered as acts of (subconscious) orientation to the
prestige of English (Nikolić-Hoyt 2005), we shall here explore the degree to which such practice can be
detrimental to successful communication. The aim of the present study is to establish a) to what extent instances
of linguistic transfer are recognised and comprehended and b) to what extent such examples have become part
of adult Croatian native speakers’ linguistic repertoire. Participants’ transfer reception will be measured by
means of a test incorporating selected corpus items. The test is a combination of decontextualised tasks, i.e.
those in which meaning is conveyed by language itself (definition task) and communicative tasks, i.e. those in
which contextual cues and background knowledge are used to convey meaning (discourse completion task and
context-based comprehension task). The results will provide insight into the nature of adult Croatian native
speakers’ reception of transfer and unearth factors that may play a role in this process (e.g. participants’
individual features and types of transfer).
References:
Matras, Yaron (2009). Language Contact. Cambridge: Cambridge University Press.
Nikolić-Hoyt, Anja (2005). „Englesko-hrvatski jezično-kulturni dodiri”. U: Stolac, D., Ivanetić, N. I Pritchard, B.
(ur.). Jezik u društvenoj interakciji. Zagreb-Rijeka: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 353-359.
Siemund, Peter (2008.) „Language contact: Constraints and common paths of contact induced language
change”. U: Siemund, P., Kintana, N. (ur.) Language Contact and Contact Languages. Amsterdam/Philadelphia:
John Benjamins, 3-11.
Weinreich, Uriel (1953). Languages in Contact. Findings and Problems. New York: Linguistic Circle of New York.
***
Dunja Pavličević-Franić
Jezična raslojavanja u hrvatskome kao nasljednome jeziku – prikazi, problemi, perspektive
Usvajanje se prvoga jezika (L1) razlikuje od učenja inoga ili drugoga jezika (L2) jer se u procesu ovladavanja
inim jezikom stvara međujezik u kojemu interferiraju elementi prvoga i drugoga jezika. Pritom i nojezično učenje
može imati dvojako značenje: učenje potpuno novoga i nepoznatoga jezičnoga sustava (strani jezik) te usvajanje
jezičnoga idioma kojim je govornik djelomično ovladao, najčešće u ranome djetinjstvu (nasljedni jezik). Kako
hrvatski jezik, osim izvornih govornika u Hrvatskoj, u komunikaciji rabi još gotovo isto toliko govornika izvan
domovine, pitanje hrvatskoga kao nasljednoga jezika nužno postaje dijelom hrvatske obrazovne politike. Iako
većina hrvatskih govornika u inozemstvu hrvatski jezik smatra materinskim, rezultati istraživanja i komunikacijska
praksa potvrđuju da su ispitanici kompetentniji na jeziku okruženja u kojemu žive. Bez obzira na njihov osobni
stav, hrvatski jezik uče kao ini odnosno nasljedni jezik, budući da je ovladavanje hrvatskim u inozemstvu pod
utjecajem specifičnih jezičnih i izvanjezičnih uvjeta u kojima se jezik upotrebljava. Posljedica je neminovno
jezično raslojavanje koje se ogleda u varijetetima, ponajprije dijastratičkm (sociolekti) i dijafazijskim
(funkcionalnim) jezičnim posebnostima više ili manje različitima od standardnojezične norme. Rad donosi prikaz
stanja u procesu usvajanja hrvatskoga jezika kao nasljednoga u inozemstvu. Zaključci su temeljeni na
rezultatima longitudinalnoga istraživanja (2008.-2012.) provedenoga u Njemačkoj (Baden-Württemberg) i
Švicarskoj (Zürich). Sudjelovalo je 200 učenika hrvatske nastave u inozemstvu u dobi od 7 do 18 godina. Testom
komunikacijske kompetencije i samostalnim pisanim radovima, utvrdila se usvojenost jezičnih kompetencija na
gramatičkoj i leksičkoj razini (u skladu s dobi, kognitivnim razvojem, izloženošću jezičnoj komunikaciji i jezičnim
predznanjem), a anketnim upitnikom bili su ispitani stavovi o hrvatskoj nastavi u inozemstvu (motivacija, svrha i
potreba učenja, sociokulturno ozračje). Podatci su obrađeni SPSS programom za statistiku. Rezultati istraživanja
poslužit će za analizu i procjenu razine usvojenosti hrvatskog kao nasljednoga jezika te dati smjernice za
osposobljavanje učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu.
67
Language stratification in Croatian as heritage language – reviews,
problems and perspectives
The acquisition of the first language (L1) differs from second language learning (L2). This is due to the fact that
in the process of mastering the non-mother tongue an interlanguage is created in which elements of the first and
the second language interfere. In this process non-mother tongue learning can have a double meaning: learning
a completely new and unfamiliar language system (foreign language), or acquiring a language idiom which the
speakers had already partially mastered, usually in the early childhood (heritage language). Since the Croatian
language, apart from the native speakers in Croatia, is used in communication by almost as many speakers
abroad, the issue of Croatian as a heritage language necessarily becomes part of the Croatian education policy.
Although the majority of Croatian speakers abroad consider Croatian to be their mother tongue, the results of
research and communication practice confirm that pupils who participated in this research were more competent
in the language of the social environment in which they live. Despite their personal attitudes towards Croatian as
their mother tongue, they learn Croatian as a heritage language (L2), since the acquisition of Croatian abroad is
under the influence of specific linguistic and extralinguistic conditions in which the language is used. The
consequence is inevitable language stratification reflected in the varieties, primarily diastratic (social dimension)
and diaphasic (functional dimension) linguistic specificities which more or less deviate from the standard
language. This paper brings out the review of the situation in the acquisition of Croatian as a heritage language
abroad. The data are based on the results of a longitudinal study (2008-2012) conducted in Germany (BadenWürttemberg) and Switzerland (Zürich) with 200 Croatian pupils ranging from 7-18 years of age. A test of
communicative competence and pupils' written works are used to determine the attainment of linguistic
competence at grammatical and lexical levels (according to age, cognitive development, previous knowledge,
exposure to language communication), a questionnaire is used to examine attitudes about Croatian classes
abroad (motivation, needs, purpose of learning, socio-cultural environment ). The data were analyzed with the
SPSS statistical program. The research results will be used to analyze and evaluate the level of acquisition of
Croatian as a heritage language, and to provide guidelines for the Croatian teachers working abroad.
***
Carmela Perta
Università G. D’Annunzio, Pescara, Italia
Albanian dialects in Italy: consequences of the interactions between ‘old’ and ‘new’ Albanians
This study explores the problems related to the interactions of two groups of Albanians: the ‘old’ ones who have
migrated to the south of Italy in different waves since the 15th century, and the ‘new’ Albanian immigrants who,
opposing the Communist regime, have taken refuge in Italy since the beginning of the 1990s, settling mostly in
the “historical” Albanian enclaves. The aim of this paper is to offer a picture of Albanian vitality from the
perspective of the speakers’ linguistic competence and language use, along with the attitudes towards the
language. The focus will be on four enclaves which form a geographical continuum, a factor which bears on the
vitality of the Albanian dialects. On the basis of the overall findings of two fieldworks, a clear hierarchy of the
vitality of Arbëresh - the language of the ‘old’ Albanians - emerges: the four villages form an Arbëresh language
use a continuum that improves as one moves from the coast towards inland locations. Moreover, a general
negative attitude toward Arbëresh can be observed among the villages, even though at different levels. This
attitude was sharpened by the arrival of the “new Albanians” whose highly negative ethnolinguistic image
throughout Italy has provoked a shift among Arbëresh speakers in favor of the Italian language. Today,
consequently, the attitude toward all varieties of Albanian in Italy is unfavorable: the “old Albanians” do not fit into
the recognized pattern of language shift and death, since they are not underprivileged minorities and the only
high-risk for the language is the intense contact with Italian and the Italo-romance varieties. However, nowadays,
these varieties are unpredictably affected by a new social contamination from the association of their language
with that of the negatively viewed “new Albanians”. The new refugees, suffering from political, economic, and
social disadvantages, do fit into the pattern, since they respond to their negative situation by using the distinctive
68
language of their group less, or giving up its use altogether, so as to dissociate themselves from a
disadvantageous ethnic identity.
Albanski dijalekti u Italiji: posljedice interakcija između „novih“ i „starih“ Albanaca
Ovo se istraživanje bavi problemima interkacije dviju skupina Albanaca: „starih“, koji migriraju na jug Italije u
različitim valovima još od petnaestoga stoljeća i „novih“ albanskih imigranata koji su, suprotstavljajući se
komunističkom režimu, pronalazili utočište u Italiji od početka devedesetih godina prošloga stoljeća te se
naseljavali uglavnom u „povijesnim“ albanskim enklavama. Cilj je ovoga rada ponuditi sliku vitalnosti albanskog
jezika s obzirom na jezičnu kompetenciju i jezičnu uporabu govornika te s obzirom na stavove prema jeziku.
Usredotočit ćemo se na četiri enklave koje čine geografski kontinuum, čimbenik koji utječe na vitalnost albanskih
dijalekata. Na temelju općih rezultata dvaju terenskih istraživanja proizišla je jasna hijerarhija snage jezika
Arbëresh. Radi se o jeziku “starih” Albanaca koji se kao kontinuum proteže kroz četiri sela u kojima se koristi.
Kontinuum se poboljšava na putanji od obale prema kontinentalnim lokacijama. Nadalje, u selima se uočava
opći negativan stav prema jeziku Arbëresh, iako je on vidljiv na različitim razinama. Taj stav zaoštren je
dolaskom „novih Albanaca“ čija je vrlo negativna etnolingvistička slika diljem Italije izazvala pomak među
govornicima jezika Arbëresh u korist talijanskoga jezika. Stoga je danas stav prema varijetetima albanskoga
jezika u Italiji nepovoljan: „stari Albanci“ se ne uklapaju u prepoznatljiv uzorak pomaka i smrti jezika, s obzirom
na to da ne spadaju u neprivilegirane manjine te je jedini visoki rizik s kojim je taj jezik suočen intenzivan kontakt
s talijanskim i italoromanskim varijetetima. No, danas su ti varijeteti nepredvidljivo obilježeni novim društvenim
„onečišćenjem“ proizišlim iz povezivanja njihova jezika s „novim Albancima“, prema kojima je stav negativan.
Nove se izbjeglice, koje se nalaze u nepovoljnom političkom, ekonomskom i društvenom položaju, uklapaju u taj
uzorak jer odgovaraju na svoj negativan položaj tako što sve manje koriste specifičan jezik svoje skupine ili ga
potpuno prestaju koristiti kako se ne bi povezivali s etničkim identitetom koji je stavljen u nepovoljan položaj.
***
Ana Petravić
Višejezičnost kao odgojno-obrazovni cilj – pitanja razvoja kurikula
iz glotodidaktičke perspektive
S obzirom na višejezičnost kao odgojno-obrazovni cilj i kao društvenu realnost u europskom je okruženju u
području jezične politike i glotodidaktike razvijeno više različitih pristupa planiranju jezičnog obrazovanja i razvoju
kurikula za redovno školstvo. Pritom se kao dvije oprečne paradigme mogu identificirati tradicionalni aditivni i
noviji kurikulski/integrirani pristup poticanju i razvoju višejezičnosti učenika. Dok se aditivni pristup temelji na
konsekutivnom i pretežito izoliranom razvoju monolingvalnih kompetencija u svakom novom jeziku u slijedu
učenja jezika, kurikulski pristup održavanje i razvoj jezičnog repertoara učenika sagledava u cjelini
uspostavljajući poveznice između predmeta jezično-komunikacijskog područja, a u svom jačem obliku i
povezivanjem jezičnih i nejezičnih predmeta. U ovu drugu skupinu pristupa ubrajaju se različiti kurikulski
koncepti kao npr. objedinjeni jezični kurikul, kurikul višejezičnosti te razvoj kurikula za pluralno jezično i
(među)kulturno obrazovanje Vijeća Europe. Ti se koncepti temelje na cjelovitom poimanju jezičnog obrazovanja
koje za cilj ima orijentaciju na učenika i učinkovitiji razvoj učeničkih jezičnih repertoara. Polazeći od te dvije
paradigme jezičnog obrazovanja, prilog se bavi pitanjem koja je paradigma zastupljena na kurikulskoj razini u
hrvatskom školstvu. U tu se svrhu predstavljaju rezultati poredbene analize aktualnih nastavnih programa za
osnovnu školu za hrvatski i za strane jezike (2006.) te analize jezično-komunikacijskog područja Nacionalnog
okvirnog kurikuluma (2011.) u dijelu osnovnoškolskog obrazovanja. Rezultati istraživanja pokazuju da na
kurikulskoj razini dominira aditivni pristup jezičnom obrazovanju. Na toj se osnovi razmatraju mogućnosti za
prevladavanje tradicionalnog pristupa jezičnom obrazovanju kojima bi se kurikulski pristup povezao s okvirnim
uvjetima za razvoj višejezičnosti učenika u hrvatskom školskom sustavu. Posebno se naglašava nužnost
sveobuhvatnog planiranja jezičnih kurikula i revizije kurikulskih dokumenata u smjeru horizontalnog i vertikalnog
koordiniranja jezičnih predmeta.
69
Mehrsprachigkeit als Bildungs- und Erziehungssziel – Fragen der Curriculumentwicklung
aus fremdsprachendidaktischer Perspektive
Bezogen auf die Mehrsprachigkeit als Bildungs- und Erziehungsziel und als gesellschaftliche Realität sind im
europäischen Umfeld unterschiedliche sprachenpolitische und fremdsprachendidaktische Ansätze zur Planung
der sprachlichen Bildung und zur Curriculumentwicklung für das Regelschulwesen entwickelt worden. Zwei
entgegengesetzte Paradigmen stehen sich gegenüber: ein traditioneller additiver und ein neuerer
curricularer/integrierter Ansatz.Während der additive Ansatz auf der konsekutiven und vorwiegend isolierten
Entwicklung von monolingualen Kompetenzen in jeder neuen Sprache in der Sprachenlernfolge beruht, versteht
der curriculare Ansatz den Erhalt und die Entwicklung des Sprachenrepertoires der Schüler/-innen als ein
Ganzes, indem er Verbindungen zwischen den sprachlichen Fächern herstellt und in seiner stärkeren Form auch
Sprach- und Sachfächer miteinander verbindet. Zu dieser zweiten Kategorie der Ansätze gehören
unterschiedliche curriculare Konzepte wie z.B. das Gesamtsprachencurriculum, das Curriculum
Mehrsprachigkeit sowie die Curriculumentwicklug für plurale sprachliche und (inter)kulturelle Bildung des
Europarates. Gemeinsam ist diesen Konzepten, dass sie von einer gesamtsprachlichen Auffassung der
sprachlichen Bildung ausgehen, die eine schülerorientierte Bildung und effizientere Entwicklung von
Sprachenrepertoires der Schüler/-innen zum Ziel hat. Der vorliegende Beitrag geht der Frage nach, welche von
diesen beiden Paradigmen im kroatischen Schulwesen auf der curricularen Ebene repräsentiert ist. Hierzu
werden die Ergebnisse einer vergleichenden Analyse der aktuellen Lehrpläne für Kroatisch und für
fremdsprachliche Fächer (2006) und des sprachen- und kommunikationsbezogenen Bereichs innerhalb des
Nationalen Rahmencurriculums (2011) für den Bildungsabschnitt der Grundschule (Klassen 1-8) vorgestellt. Die
Untersuchungsergebnisse belegen, dass auf der curricularen Ebene der additive Ansatz sprachlicher Bildung
dominiert. Vor diesem Hintergrund diskutiert der Beitrag Möglichkeiten zur Überwindung des traditionellen
Ansatzes in der sprachlichen Bildung, die den curricularen Ansatz mit den Rahmenbedingungen für die
Entwicklung der Mehrsprachigkeit der Schüler/-innen im kroatischen Schulwesen verbinden. Besonders
hervorgehoben wird die Notwendigkeit einer gesamtsprachlichen Curriculumplanung und der Revision der
curricularen Dokumente in Richtung einer horizontalen und vertikalen Koordinierung der sprachichen Fächer.
***
Jasna Petrc
Spremnost budućih odgojitelja, učitelja i nastavnika za primjenu načela
zavičajnosti u odgojno-obrazovnom procesu
Obrazovni je sustav svake države zadužen za sustavno i organizirano očuvanje i njegovanje jezičnoga
bogatstva. Institucionalni oblik odgojno-obrazovnoga rada započinje još u predškolsko doba, polaskom djeteta u
vrtić. I sustavno učenje jezika, jezičnoga standarda i osvješćivanje razlike između standardnoga i zavičajnih
idioma započinje već u vrtiću i traje cijeloga života. Načelo zavičajnosti, kao važno načelo nastave hrvatskoga
jezika, pridonosi čuvanju i održavanju bogatstva dijalekata, ali i ovladavanju standardom. Dosad provedena
istraživanja o primjeni načela zavičajnosti u hrvatskome odgojno-obrazovnome sustavu dala su relevantne
informacije u skladu s njegovom uključenosti u Nastavni plan i program za osnovne škole i nastavne programe
za srednje škole, uključenosti dijalektnih tekstova u čitanke, a samo je jedno istraživanje ispitalo odnose
studenata kroatistike prema dijalektima. Kako rezultati istraživanja pokazuju nedovoljnu uključenost dijalekata u
odgojno-obrazovni proces, smatrali smo nužnim ispitati spremnost budućih odgojitelja, učitelja i nastavnika za
primjenu načela zavičajnosti u odgojno-obrazovnom procesu, pretpostavljajući da razumiju važnost očuvanja
dijalekata u odgojno-obrazovnom procesu. Do sada su istraživanja uglavnom bila usmjerena na osnovnoškolsku
i srednjoškolsku razinu, a ovim se istraživanjem pokušalo uključiti i početak organiziranoga odgojnoobrazovnoga procesa, vrtiće, što je do sada bilo rijetko zastupljeno. Anketa će se provoditi sa studentima
završnih godina Ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja te Učiteljskoga studija na Učiteljskome fakultetu
Sveučilišta u Rijeci, kao i sa studentima završnih godina studija Hrvatskoga jezika i književnosti (nastavnički
70
smjer) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Ovo će istraživanje pridonijeti boljem uvidu u spremnost
budućih obrazovnih stručnjaka za očuvanje dijalekata kao bogatstva svakoga naroda. Istraživanje će dati
smjernice za poučavanje na studijima Ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja na Učiteljskome fakultetu u
Rijeci i studiju Hrvatskoga jezika i književnosti (nastavnički smjer) na Filozofskome fakultetu u Rijeci. Naglasit će
se i važnost daljnjega osvještavanja javnosti, lingvista i obrazovnih stručnjaka o problemu primjene načela
zavičajnosti u odgojno-obrazovnome sustavu.
Readiness of future kindergarten, elementary and high-school teachers for the
implementation of local identity principles in the education process
Systematic language learning, standardized language learning and realizing the difference between standard
and local idioms start in kindergarten. The principle of local identification, contributes to the preservation and
conservation of the local dialect, but also to mastering the standard language. Existing research on the topic of
implementing the principle of local identity in Croatian educational system has given relevant information,
including its presence in the Curriculum for Elementary Schools and Curriculum for Secondary Schools, in the
presence of dialectal texts in textbooks and in research that looked into Croatian studies students’ view of
dialects. Since the results have shown insufficient involvement of dialects in the education process, it is
necessary to see the readiness of future kindergarten, elementary and high-school teachers to apply principles
of local identity in the education process, at the same time supposing they are aware of the importance of
preserving dialects in the education process. This research will include kindergartens, as the beginning level of
the institutionalized education, which has been rarely explored to date. The questionnaire will be filled in by
graduate students from the Faculty of Teacher Education and graduate students from the teacher's module of
the Croatian language and literature study at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Rijeka. This
research will contribute to the insight into the readiness level of future educators in preserving the dialect as a
unique treasure of a local identity. It will provide guidelines for teaching at the Faculty of Teacher Education and
at the teacher's module of the Croatian language and literature study at the Faculty of Humanities and Social
Sciences in Rijeka. Certainly, it will amplify the importance of informing the public, the linguists and education
experts about the problems of implementing the principles of local identity in the education process.
***
Nataša Pirih Svetina
„Mirëdita”, „добар ден” i „jó napot kívánok” pozdravljamo se na obuci za buduće
nastavnike slovenskog kao stranog jezika
Za buduće učitelje slovenskog kao stranog jezika, koji su u većini govornici slovenskog kao J1, po našem
mišljenju, jedno od bitnih iskustava u procesu izobrazbe za poučavanje jezika jest i učenje novog, za njih
potpuno stranog jezika. U okviru različitih oblika izobrazbe za podučavanje slovenskog kao stranog tako uvijek
se organizira i nastava nekog stranog jezika. Sudionici tih tečajeva se tako nalaze u različitim ulogama. Oni su u
isto vrijeme učenici koji uče za njih potpuno novi strani jezik, a i samo promatrači i samo procjenitelji vlastitog
procesa učenja jezika i promatrači procesa poučavanja jezika. U procesu učenja jezika kandidati se često
snalaze u stresnoj situaciji koja je i inače karakterističan za sudionike tečaja jezika. Upute učitelja trenera
pomažu im da rasvijetle vlastiti proces učenja jezika. Iz različitih razloga u svoju izobrazbu često uključujemo
tečajeve albanskog, makedonskog ili madžarskog jezika (iz naslova priloga). U radu prvo predstavljamo različite
oblike nastave za buduće učitelje u koje su uključeni i tečajevi jezika. Nadalje predstavljamo te tečajeve, metode
i aktivnosti kojima se poslužuju nastavnici te upute koje primaju sudionici. U središtu su rada rezultati ankete
koju smo distribuirali među 80 sudionika tih tečajeva. U anketi smo ispitivali različite aspekte takvog rada: koji su
po njihovom mišljenju glavni ciljevi tečaja unutar izobrazbe za poučavanje jezika, što su konkretno naučili, koji su
inače ciljevi učenja jezika, koji su pozitivni ali i negativni aspekti konkretnog učenja, to jest što bi prenijeli u
vlastitu praksu, a što bi radije izbjegli. Rezultati su raznoliki i mogli bi biti od pomoći u planiranju nastave za
buduće učitelje stranih jezika.
71
“Mirëdita”, “добар ден“ and “jó napot kívánok” are greetings used during the
professional trainings for future teachers of Slovene as FL
For a teacher trainee, usually a native speaker of Slovene involved in the process of education and professional
training for teaching Slovene as FL, necessary experience involves learning one for the trainee completely new
foreign language. This is the reason why special “mini” language courses are included in various training
programmes for teaching Slovene as a non-native language. The participants of such courses must get into
different roles: at the same time they are participants of the language course (usually at the very beginning
level), self-observers and self-evaluators of their own learning process as well as the observers of the teaching
process. During such courses participants often face distress, typical for usual language learners. The guidance
of the teaching trainer helps them reflect on their own process of learning. Usually less widely used and taught
languages are incorporated in our trainings, as for example Albanian, Hungarian and Macedonian (e.g. title of
the paper). The paper first introduces some of the forms of teacher trainings in which ‘mini’ language courses are
incorporated. We present these language courses within regular teacher trainings – methods and activities used,
as well as the instructions provided for the participants. The main contribution of the paper is the results of the
questionnaire distributed among 80 participants of these trainings. The participants were asked about different
aspects of such training, for example: what are in their opinion the learning objectives of these language
courses, what did they actually learn, what are the main objectives of language learning in general, and what are
the pluses and minuses of the particular teaching practice they were exposed to – actually what would they like
to transfer into their own teaching practice and what would they rather avoid. Results are heterogeneous and
might help plan future language teaching curricula.
***
Jurica Polančec
Što nam aktionsart glagola može reći o njegovu vidu: korpusna perspektiva
U posljednjih desetak godina znatno su produbljena naša znanja o kategoriji glagolskoga vida u hrvatskome
jeziku. Posebno su značajni radovi došli iz područja proučavanja hrvatskoga kao inoga jezika (v. literaturu u
Čilaš Mikulić 2012). U posljednje vrijeme proučavanju vida pridonose i novi računalni resursi (Šojat, Srebačić i
Štefanec 2013). Danas se zna da glagolski vid nije samo morfološka kategorija. Uočeno je, naime, da glagolski
vid kao morfološka kategorija ulazi u složene odnose sa značenjem glagola, konkretnije s leksičkim vidom
glagola, tzv. aktionsartom. Ti se odnosi najzad usložnjuju uporabom glagola u određenome sintaktičkom
kontekstu. U ovome će se radu predstaviti preliminarni rezultati analize dosad nedovoljno istraženoga odnosa
između razreda aktionsarta hrvatskih glagola i izražavanja vidskih opreka. Prema Čilaš Mikulić (2012: 4-5),
semantički razredi glagola, drugim riječima razredi aktionsarta, ključni su za razumijevanje glagolskoga vida u
HJ2. U radu se preuzima razdioba na šest razreda aktionsarta iz Van Valin (2005: 31-42), a vidska se značenja
tumače vrlo slično Comrieju (1976: 16-40), odnosno postoje svršeni i nesvršeni vid, a nesvršeni pak ima dva
značenja, habitual i progresiv. Analiza će se provesti na slučajnome uzorku od 1000 glagolskih pojavnica iz
Hrvatskoga nacionalnog korpusa. Za svaki od njih bit će naveden razred aktionarta te vidsko značenje. Pokušat
će se utvrditi koliko pripadnost nekoga glagola određenomu razredu aktionsarta korelira s mogućnošću njegova
javljanja u svršenome ili nesvršenome vidu. U istraživanju se pritom neće sustavno analizirati narav tvorbenih
odnosa između vidskih parova. Rezultati će biti posebno zanimljivi za proučavanje hrvatskoga kao inoga jezika
jer će se na uzorku moći proučiti navedena glagolska svojstva u stvarnoj uporabi i na stvarnim primjerima iz
jezika. Time se dolazi do objektivnije slike o odnosu glagolskoga vida i aktionsarta, ali o kategoriji glagolskoga
vida u hrvatskome jeziku općenito.
72
Verbal aspect and Aktionsart of the Croatian verb: a corpus-based analysis
Our knowledge of the Croatian verbal aspect has seen major development in the last ten years. Some important
contributions have been made in the research on Croatian as L2 (see Čilaš Mikulić 2012). The verbal aspect is
not just a morphological category. It has been noticed that the verbal aspect as a morphological category
exhibits complex relations to the meaning of the verb, i.e. to its lexical aspect, or the Aktionsart. These relations
are made more complex by the use of the verb in certain syntactic context. This talk will present the preliminary
findings of an analysis of the relation of the Aktionsart of Croatian verbs and the expression of aspectual
oppositions, which has so far received little attention. According to Čilaš Mikulić (2012: 4-5), the semantic
classes of verbs, in other words the Aktionsart, are crucial for the understanding of the verbal aspect in Croatian
as L2. In this talk we follow the system of six Aktionsart classes developed by Van Valin (2005). Furthermore, the
aspectual meanings are interpreted along the lines of Comrie (1976), namely, there are perfective and
imperfective aspects, the latter having two further meanings: the habitual and the progressive. The analysis will
be conducted on a random sample of 1000 verb tokens retrieved from the Croatian National Corpus. The
Aktionsart class and the aspectual meaning will be established for each verb. We will try to determine whether a
correlation between the Aktionsart of a verb and its aptitude to occur in the perfective or imperfective aspect
exists. The findings will be particularly interesting for the study of Croatian as L2, as the abovementioned
features will be analyzed on examples from actual language use. Therefore, a more objective idea of the relation
of the verbal aspect and the Aktionsart will be brought about.
***
Leonard Pon
Mehrsprachigkeit und Lehrwerke für Deutsch als zweite
Fremdsprache – am Beispiel der Grammatik
Der Beitrag untersucht die Frage, inwieweit die kroatischen Lehrwerke für Deutsch als zweite Fremdsprache mit
dem in den letzten Jahren immer wichtigeren Mehrsprachigkeitskonzept kompatibel sind. Im theoretischen Teil
wird zunächst auf die Bedeutung des Mehrsprachigkeitskonzepts eingegangen. Dazu werden vor allem der
Gemeinsame europäische Referenzrahmen für Sprachen (2001) sowie die Ergebnisse einer Tagung zum
Thema „Mehrsprachigkeit im Bereich Deutsch als Fremdsprache“ (Neuner/Koithan 2003) berücksichtigt. Ferner
wird der Zusammenhang zwischen Mehrsprachigkeit und der recht häufig anzutreffenden Unterrichtssituation
‚Deutsch nach Englisch‘ thematisiert, wie er u. a. in „Mehrsprachigkeitskonzept – Tertiärsprachenlernen –
Deutsch nach Englisch“ (Hufeisen und Neuner 2003) erörtert wird. Darauffolgend wird darüber diskutiert, wie
den aus dem Mehrsprachigkeitskonzept hervorgehenden Anforderungen in der unterrichtlichen Praxis Rechnung
getragen werden kann, wobei besonderes Augenmerk den Unterrichtsmaterialien gilt. Im praktischen Teil wird
eine Untersuchung vorgestellt, in der die grammatikbezogenen Seiten kroatischer Lehrwerke für Deutsch als
zweite Fremdsprache einer Analyse unterworfen werden. Es wird nämlich von der Hypothese ausgegangen,
dass die Lehrwerkautoren hierzulande das Potenzial der Mehrsprachigkeitsförderung noch nicht richtig erkannt
haben und dass ihre Lehrwerke im Bereich der Grammatikvermittlung daher kaum mehrsprachigkeitsfördernde
Elemente enthalten. Deswegen wird die Analyse in erster Linie darauf abzielen, die Art und Weise zu
untersuchen, in der grammatikalische Regeln dargestellt und Grammatikübungen gestaltet werden. U. a. wird
überprüft, in welchem Maße diese Lehrewerke Impulse für regelentdeckendes bzw. induktiv-exploratives Lernen
geben, auf Vergleiche mit Mutter- und/oder erster Fremdsprache zurückgreifen etc. Das Hauptanliegen des
Beitrags besteht darin, das Vorhandensein und die Merkmale der mehrsprachigkeitsfördernden Elemente im
Zusammenhang mit der Grammatikvermittlung in den gewählten Lehrwerken zu untersuchen. Einerseits werden
aus den gewonnenen Ergebnissen Lösungsvorschläge für Lehrwerke abgeleitet, andererseits wird der
Fragenkomplex angesprochen, inwieweit die aus den theoretischen Überlegungen abgeleiteten Anforderungen
bezüglich der Mehrsprachigkeit in einem Lehrwerk überhaupt operationalisierbar sind.
73
Višejezičnost i udžbenici za njemački kao drugi strani jezik – na primjeru gramatike
Prilog se bavi pitanjem u kojoj su mjeri hrvatski udžbenici za njemački kao drugi strani jezik usklađeni sa sve
važnijim konceptom višejezičnosti. U teoretskome se dijelu najprije propituje značenje koncepta višejezičnosti.
Uzimaju se u obzir Zajednički europski referentni okvir za jezike (2001) kao i rezultati savjetovanja na temu
Višejezičnost i njemački kao strani jezik (Neuner/Koithan 2003., Mehrsprachigkeit im Bereich Deutsch als
Fremdsprache). Tema je ovoga djela i odnos između višejezičnosti i vrlo česte nastavne situacije „njemački
nakon engleskoga“ (usp. Hufeisen/Neuner 2003., Mehrsprachigkeitskonzept – Tertiärsprachenlernen – Deutsch
nach Englisch). Potom se raspravlja o tome na koji se način zahtjevima koji proizlaze iz koncepta višejezičnosti
može udovoljiti u okviru nastavnoga rada. Pritom se posebna pozornost posvećuje nastavnim materijalima. U
praktičnome se dijelu predstavljaju rezultati istraživanja u kojemu se analiziraju dijelovi hrvatskih udžbenika za
njemački kao drugi strani jezik posvećeni gramatici. Pretpostavka je da autori domaćih udžbenika još uvijek nisu
dovoljno prepoznali potencijal koncepta višejezičnosti te da njihovi udžbenici ne sadrže elemente koji bi poticali
razvoj višejezičnosti. Stoga je analiza prije svega usmjerena pitanju na koji način su predstavljena gramatička
pravila i oblikovani gramatički zadaci. Između ostaloga, ispituje se i u kojoj mjeri ti udžbenici potiču istraživačko
učenje, koliko se koristi mogućnost usporedbe materinskog i(li) prvog s drugim stranim jezikom, itd.
Osnovni je cilj priloga da se analizom udžbenika ispita zastupljenost elemenata kojima se potiče razvoj
višejezičnosti te da ih se opiše. S jedne strane, iz dobivenih se rezultata izvode prijedlozi za oblikovanje
udžbenika vezano za gore navedeno istraživačko pitanje. S druge strane, raspravlja se o problemu u kojoj se
mjeri zahtjevi koji proizlaze iz teoretskih razmatranja višejezičnosti uopće mogu operacionalizirati u udžbenicima.
***
Krunoslav Puškar
OŠ Ljudevita Modeca, Križevci
Čiji je kaj? Narječje između prihvaćanja i odbijanja
Ovaj rad bavi se današnjim položajem kajkavskog narječja unutar hrvatskog tronarječnog jezičnog naslijeđa, kao
i odnosom hrvatskog standardnoga jezika naspram njega. Zbog nepovoljna sociolingvističkog položaja, manjka
regionalne svijesti i osjećaja jezične posebnosti kajkavštine, postavlja se pitanje trebaju li jezični stručnjaci, koji
se danas sve više zanimaju za organske idiome kojima prijeti izumiranje, intervenirati kako bi se među sâmim
govornicima povećao interes za taj idiom niskog prestiža i općenito poboljšao njegov službeni položaj. Također,
postavlja se pitanje je li kajkavština u današnje vrijeme ograničena samo na svoj pravi geografski prostor kao
jedini jezični rezervat ili je (jednako) prisutna u cjelokupnom hrvatskom javnom diskursu. Štoviše, kroz prizmu
ekolingvistike i sociolingvističkog aktivizma ispituju se mogućnosti revitalizacije kajkavštine njezinim uvođenjem
u škole kao izbornoga predmeta na kajkavskom području i poticanja kajkavsko-štokavskog bilingvizma u nastavi.
Budući da dosad nisu provođena znanstvena ispitivanja mnijenja o položaju kajkavštine i njezinom uvođenju u
škole, provedeno je kvantitativno istraživanje na 270 ispitanika mlađe i srednje dobi s područja grada Križevaca i
njegove okolice. Tim istraživanjem istražen je emotivan odnos govornikâ prema svojim govorima, lokalnim i
regionalnim identitetima, a dobiveni rezultati na mikrorazini dali su vrijedne spoznaje o društvenojezičnoj situaciji
na makrorazini, odnosno na čitavome kajkavskome govornom području.
Who does Kajkavian belong to? A dialect between acceptance and rejection
This paper deals with todayʼs position of the Kajkavian dialect within Croatian tridialectal language heritage, as
well as with the relationship of the Croatian standard language towards it. Due to its unfavorable sociolinguistic
status, a lack of regional awareness and a feeling of Kajkavian linguistic distinctiveness, the question arises as
to whether or not language experts, who are increasingly taking an interest in moribund local idioms, should
intervene in order to increase an interest in this sociolinguistically low-prestige idiom among its very speakers
and generally improve its official status. Also, the question arises as to whether or not Kajkavian is limited today
only to its real geographical area as its only language reserve or is it (equally) present in the whole public
discourse of Croatia. What is more, through the aspects of ecolinguistics and sociolinguistic activism,
possibilities of Kajkavian revitalisation are enquired into with its introduction to schools as an optional subject in
74
the Kajkavian-speaking area, as well as the encouragement of Kajkavian-Shtokavian bilingualism in class. Since
there have not been any scientific researches on the attitudes towards the position of the Kajkavian dialect and
its introduction to schools to date, a quantitative research has been carried out on a sample of 270 informants of
younger and middle age from the town of Križevci and its immediate area. On the basis of this research, the
emotional attitude of the speakers of Kajkavian towards their local idioms, local and regional identities has been
investigated, and the results gathered on the micro level produced invaluable facts about the sociolinguistic
situation on the macro level, that is, in the whole Kajkavian-speaking area.
***
Mirna Radišić
The relationship between teacher beliefs and educational policy about language choice
in foreign language instruction at the primary level in Croatia
The recognition of importance of the influence of previously known languages in the process of second/foreign
language development is based on the position that second/foreign language learners in the process of SLA rely
and depend on their first language as well as on all of their language-related experience (e.g. Larsen-Freeman
1997; Herdina & Jessner 2002; Kecskes and Papp 2003; Cummins 2007; Turnbull & Dailey-O’Cain 2009). Such
a position offers support to the implementation of a multilingual approach in instructional settings, which is
discussed in the theoretical part of the paper. The research part of the paper shows the results of a study
conducted with primary English teachers in Croatia. The study investigates their attitude towards the possible
benefits of first language use in the instruction of English as the first foreign language. The instrument applied
was an online questionnaire and the responses were gathered during a 6-month period. The findings of the
study point at the participants’ insecurities about L1 contributions to the foreign language development and a
lack of awareness about contemporary ideas in applied linguistics. The findings are discussed within the
framework of the language teaching policy in Croatia. Finally, the results of the present study are shown as
relevant for many different stakeholders responsible for foreign language instruction in Croatia.
Das Verhältnis zwischen Lehrereinstellungen und Bildungspolitik zur Sprachwahl im
Fremdsprachenunterricht in der Primarstufe in Kroatien
Die Erkenntnis darüber, wie bedeutend der Einfluss vorher erlernter Sprachen im Prozess des
Zweit-/Fremdspracherwerbs ist, gründet auf der Annahme, dass sich die Zweit-/Fremdsprachenlerner im
Prozess des Zweit-/Fremdspracherwerbs auf ihre Erstsprache anlehnen sowie auf ihr ganze vorherige
Spracherfahrung (z. B. Larsen-Freeman 1997; Herdina & Jessner 2002; Kecskes and Papp 2003; Cummins
2007; Turnbull & Dailey-O’Cain 2009). Eine derartige Position unterstützt die Durchführung des
Mehrsprachigkeitsansatzes in formalen Lernkontexten, worauf im theoretischen Teil der Arbeit näher
eingegangen wird. Im empirischen Forschungsteil werden die Ergebnisse der mit Englischlehrern in kroatischen
Grundschulen durchgeführten Forschung dargestellt. Dabei wurde die Einstellung der Lehrer zu möglichen
Vorteilen des Erstsprachgebrauchs im Englischunterricht als der ersten Fremdsprache untersucht. Das
angewandte Instrument war ein Online-Fragebogen und die Antworten wurden über einen Zeitraum von 6
Monaten gesammelt. Die Ergebnisse der Untersuchung weisen auf eine Unsicherheit der Befragten hin
bezüglich des Beitrags der Erstsprache in der fremdsprachlichen Entwicklung aber auch auf mangelnde
Kenntniss über gegenwärtige Ideen im Bereich der angewandten Linguistik. Die Ergebnisse werden aus der
Sicht der Sprachlehrpolitik in Kroatien erörtert. Schlussendlich werden die Ergebnisse für viele unterschiedliche
Akteure, die für den Fremdsprachenunterricht in Kroatien verantwortlich sind, als relevant dargestellt.
***
75
Petar Radosavljević
Jezici u kontaktu: rumunjski i hrvatski kod Roma Bajaša
Romi Bajaši razlikuju se od ostalih Roma u prvom redu po svojem materinskom jeziku koji je rumunjski (točnije
rečeno radi se o dijalektalnim varijetetima dakorumunjskoga). Osim naziva Bajaši, ti su Romi kod nas poznati i
pod drugim imenima kao što su to npr. Koritari, Rudari / Ludari, a osim u Hrvatskoj, prisutni su u gotovo cijeloj
jugoistočnoj Europi, pa i u samoj Rumunjskoj. U Hrvatskoj Bajaši, odnosno Romi kojima je materinski jezik
rumunjski, čine barem polovicu ukupne romske populacije te se procjenjuje da njihov stvaran broj premašuje
10.000 osoba. Naša su prethodna istraživanja pokazala da ih je moguće podijeliti na tri relativno homogene
podskupine, u prvom redu prema dijalektalnim varijetetima rumunjskog kojima govore, ali i prema geografskoj
distribuciji te nekim drugim sociolingvističkim obilježjima. Spomenute varijetete nazvali smo erdeljski dijalekt,
baranjski muntenski dijalekt i ludarski muntenski dijalekt. Ti se dijalekti međusobno, ali i prema standardnom
rumunjskom razlikuju, u većoj ili manjoj mjeri, kako na području fonologije tako i morfologije. U usporedbi sa
standardnim rumunjskim potrebno je istaknuti određenu arhaičnost, te činjenicu da su govornici bajaškog
rumunjskog oko dva stoljeća, možda i dulje, bez izravnog kontakta s ostalim govornicima rumunjskoga, osim
unutar vlastite zajednice. Budući da se Bajaši u Hrvatskoj nalaze u inojezičnom okruženju, gdje je većinski jezik
hrvatski, važna je odlika bajaških govora i hrvatsko-rumunjski jezični dodir. Cilj je ovoga rada prikazati konkretne
primjere jezičnog dodira kod ispitanih izvornih govornika ludarskog muntenskog dijalekta iz Siska, Kutine i
Slavonskog Broda. Kod naših se ispitanika, koji su svi dvojezični, jezični dodir očituje relativno snažno, prije
svega i očekivano u leksiku, no vidljiv je i na polju morfosintakse, te su kod svih ispitanika vrlo česte pojave
miješanja i preklapanja kodova. Navedene ćemo fenomene promatrati na temelju jezične građe koju smo
prikupili terenskim radom izravno od govornika bajaškorumunjskih dijalekata.
The Romanian-Croatian language contact: the case of the Bayash Roma
The Bayash (Boyash) Roma differ from other Roma groups firstly due to their mother tongue that is Romanian
(more precisely, dialectal varieties of Dacoromanian). These Roma are known not only as the Bayash (bajaši),
they are also known under other names like Koritari, Rudari / Ludari, and are present not only in Croatia, but also
in almost all of Southeastern Europe, including Romania. In Croatia the Bayash (or more precisely Roma with
Romanian as their mother tongue), make up at least half of the total Roma population, and it is estimated that
their actual number exceeds 10,000 persons. Our previous studies have shown that they can be divided into
three relatively homogeneous sub-groups, on the basis of the dialectal varieties of Romanian they speak, as well
as geographical distribution and other sociolinguistic factors. The mentioned language varieties were named
Transylvanian dialect, Baranya Muntenian dialect and Ludari Muntenian dialect. Each of these dialects differs
from each other, as well as from Standard Romanian, to a greater or lesser extent, in the field of phonology and
morphology. In comparison with Standard Romanian, it is also necessary to emphasize certain archaicity, along
with the fact that for approximately two centuries and maybe longer the speakers of Bayash Romanian have
been without direct contact to other speakers of Romanian, except within their own communities. Since the
Bayash in Croatia are in a foreign linguistic environment, with Croatian being the majority language, an important
feature of Bayash Romanian is Croatian - Romanian language contact. The aim of this paper is to present
concrete examples of language contact in native speakers of the Ludari Muntenian dialect from Sisak, Kutina
and Slavonski Brod. Our informants, all of them bilingual, manifest relatively strong phenomena of language
contact, primarily and expectedly in the lexicon, but also in the field of morphosyntax, whereas there were
observed common cases of code-mixing and code-switching. The mentioned characteristics will be observed
based on the linguistic material gathered through fieldwork, directly from the speakers of Bayash-Romanian
dialects.
***
76
Danijela Radović i Svenka Savić
Univerzitet u Novom Sadu, Pedagoški zavod Vojvodine, Srbija
Međujezični utjecaji u procesu usvajanja trećeg jezika
U ovom istraživanju cilj je utvrditi pridonosi li, u kojoj mjeri i na koji način rusinsko-srpska, slovačko-srpska i
mađarsko-srpska dvojezičnost pridonosi uspješnosti u procesu učenja trećeg, engleskog jezika na osnovi
vlastite intuicije za jezik kod studentica Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. U Vojvodini je u službenoj upotrebi
srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski jezik i njihova pisma (Statut AP Vojvodine, Službeni list
APV br. 17/09), a na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu postoji duga tradicija istraživanja dvo- i višejezičnosti
u odnosu na jezik većinskog naroda (Mikeš 1961, 1998; Mikeš i Savić 1972, 1974; Genc 1973, 1991). Korpus
empirijskih podataka čine odgovori dvojezičnih studentica (74) i studenata (26) 1. godine Filozofskog fakulteta u
upitniku (o materinskom jeziku, drugom i trećem jeziku i međujezičnim utjecajima). Podaci su analizirani na
osnovi spola i kombinacije triju jezika (materinski: mađarski, slovački i rusinski; drugi: srpski; treći: engleski jezik)
– ukupno 35. Dobiveni rezultati potvrđuju rezultate suvremenih istraživanja dvo- i višejezičnosti i pokazuju
sljedeće: 1. bez obzira na tipološke karakteristike jezika dvojezičnost efikasno utječe na usvajanje trećeg jezika
(Cenoz 2001, Jessner 2007), što je u ovom istraživanju dokumentirano za rusinsko-srpsku, slovačko-srpsku i
mađarsko-srpsku dvojezičnost u procesu učenja engleskog kao trećeg jezika; 2. drugi jezik ima veći utjecaj na
učenje trećeg jezika od prvog (naučenog ili usvojenog) jezika (Williams and Hammarberg 1998); 3. transfer
jezičnog znanja provodi se na nesvjesnom nivou (češće u neformalnim nego u formalnim situacijama), kao što je
potvrđeno i u drugim istraživanjima (Hoffmann 2007).
Cross-linguistic influence in the third language acquisition process
The aim of this study is to determine if the Ruthenian-Serbian, Slovakian-Serbian and Hungarian-Serbian
bilingualism influences the acquisition of English as a third language according to language intuition among
female students at the Faculty of Philosophy, University of Novi Sad. In Vojvodina, the officially used languages
are: Serbian, Hungarian, Slovakian, Croatian, Romanian and Ruthenian (AP of Vojvodina Statute („Službeni list
APV” br.17/09)), and at the Faculty of Philosophy in Novi Sad bilingualism, multilingualism and a majority
language have been traditionally studied since its foundation (Mikeš 1961, 1998; Mikeš and Savić 1972, 1974;
Genc 1973, 1991). Empirical data have been collected from a sample of bilingual female students (74) and male
students (26) of the first year of study at the Faculty of Philosophy. They answered questions about their mother
tongue, second and third languages and cross-linguistic influence provided in a questionnaire. Data were
analyzed according to the participants’ sex and combination of three languages (mother tongue: Hungarian,
Slovakian, Ruthenian; second language: Serbian and third language: English) - total of 35 questionnaires. The
obtained results confirm the contemporary findings in bilingualism and multilingualism research and show the
following: 1) bilingualism has a positive influence on third language acquisition regardless of the typological
characteristics (Cenoz 2001; Jessner 2007); in this research this has been confirmed for Ruthenian-Serbian,
Slovakian-Serbian and Hungarian-Serbian bilingualism in the process of learning English as a third language; 2)
the second language has a greater influence on the third language acquisition process than the first one
(Williams and Hammarberg 1998); 3) linguistic knowledge is transferred subconsciously, more often in informal
that in formal situations, as it was confirmed in other studies (Hoffmann 2007).
***
Andrea Rogošić
Odrazi hrvatsko-talijanskih jezičnih dodira u splitskoj antroponimiji devetnaestoga stoljeća
Dodiri Hrvata s Romanima na području Splita datiraju još od postanka grada te se nastavljaju tijekom njegove
povijesti, posebno intenzivno u vrijeme mletačke uprave. U 19. stoljeću talijanski je ostao službenim jezikom i
jezikom visokog društvenog i kulturnog prestiža i upravo je tada dalmatinska inteligencija ušla u sklop talijanske
kulture u većoj mjeri nego u vrijeme mletačke uprave. Višestoljetna hrvatsko-talijanska etno-jezična simbioza i
77
bilingvizam posljedično su doveli do velikog broja elemenata talijanskog, odnosno mletačkog idioma u općem
leksiku splitskog govora. Faktor prestiža odigrao je vjerojatno najvažniju ulogu u tome da su tijekom mletačke
uprave i tijekom 19. stoljeća mnogi talijanski, odnosno mletački izrazi zamijenili domaće, istisnuvši ih iz upotrebe.
Ovo istraživanje ima za cilj pronaći i opisati navedene utjecaje u splitskoj antroponimiji 19. stoljeća. Izvore
korpusa osobnih imena i prezimena predstavljaju matične knjige krštenih vođene u trima splitskim župama (Sv.
Dujam, Sv. Križ, Sv. Petar) koje sadrže podatke o društvenom statusu i podrijetlu obitelji te omogućuju
proučavanje dijastratičke distribucije osobnih imena, odnosno potencijalnih utjecaja talijanskih modela
nadijevanja imena od strane domaćeg stanovništva. Zbog činjenice da je kategorija nadimaka najbliža sferi
apelativa odnosno govornom jeziku, ista očekivano sadrži najveći udio talijanskih i mletačkih elemenata. S
obzirom na to da se nadimci kao neslužbena antroponimijska kategorija ne zapisuju u matičnim knjigama,
prikupljeni su iz dva publicirana rada koji sadrže popise osobnih, odnosno obiteljskih nadimaka u Splitu 19.
stoljeća. Na primjerima iz prikupljenog korpusa analizira se udio talijanskih odnosno mletačkih elemenata te
hibridne tvorenice, a rezultati se uspoređuju s dosadašnjim istraživanjima leksika splitskoga govora. Analizom
prikupljenog antroponimijskog korpusa pokušava se dokazati status antroponima kao sociolingvističkog znaka u
kojem se odražavaju aspekti specifičnog društveno-kulturnog, odnosno jezičnog konteksta.
Reflections of the Croatian-Italian linguistic contact in the anthroponymy
of the 19th century Split
Linguistic contact between the Romance and Croatian populations in Split area dates back to the Early Middle
Ages, but was particularly intense during the four centuries of the Venetian government. In the 19 th century
Italian remained the official language and the language of high social and cultural prestige as Dalmatian
intellectuals integrated into the Italian culture more intensely than in the previous periods. Centuries of CroatianItalian ethno-linguistic symbiosis and bilingualism have brought about a large number of Italian and Venetian
elements in the speech of Split. The prestige of Italian and Venetian was probably the crucial cause of such an
intense lexical borrowing during the Venetian government and during the 19 th century. The aim of this paper is to
analyse the influence of Italian and Venetian within the corpus of the 19 th century anthroponymy of Split. The
corpus will be excerpted from the birth registers of three parochial districts (St. Domnius, St. Cross, St. Peter)
which contain data on social status and provenance of each single family thus enabling the analysis of the
diastratic distribution of personal names, i.e. of the potential influence of the Italian models in name giving. The
category of nicknames is closest to the sphere of spoken language which is why it contains the largest number
of Italian and Venetian elements. Considering the fact that nicknames, as the unofficial anthroponymic category,
cannot be found in birth registers, it is necessary to use certain published works that contain the relevant corpus.
The collected corpus of nicknames is analysed on the lexical as well as on the morphological level with particular
emphasis on hybrid formations. The analysis of the collected corpus aims to prove that anthroponyms are
sociolinguistic signs which reflect not only the characteristic features of the local speech, but also certain
particularities of the socio-cultural context.
***
Goran Schmidt
Bilingual abstracts of scholarly papers as a type of self-translation
The paper deals with the phenomenon of self-translation of scholarly paper abstracts. The focus of interest is on
the differences (the so-called 'shifts') between an original abstract and its translation, i.e. between the source text
and the target text. The translation shifts are explored at multiple linguistic levels: the level of lexemes, the level
of syntagms, the level of sentence structure (syntax), the level of text (e.g. cohesive devices), as well as at the
pragmatic level (the extralinguistic context). The main objective of the research is to determine to what extent the
abstracts differ in the source language and the target language, and to provide an explanation of possible
differences. Other objectives include determining the most common (self-) translation procedures and strategies
78
applied in the analyzed corpus, and determining whether self-translation as a mode of translation differs from the
'ordinary' translation. The corpus consists of bilingual abstracts (German-Croatian, Croatian-English, CroatianGerman, English-Croatian, and English-German) from a collection of papers on translation (Karabalić and
Omazić (ed.) 2008. Istraživanja, izazovi i promjene u teoriji i praksi prevođenja. Osijek: Sveučilište J. J.
Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet). The proposed research should give insight into the nature of selftranslation, and, indirectly, translation in general.
Dvojezični sažetci znanstvenih članaka kao tip samoprevođenja
U radu se razmatra pojava samoprevođenja sažetaka znanstvenih članaka. Usmjerit ćemo pozornost na razlike
(takozvane "pomake", engl. shifts) između izvornih sažetaka i njihovih prijevoda, tj. između izvornog i ciljnog
teksta. Pomaci u prevođenju mogu se manifestirati na svim jezičnim razinama: razini leksema, razini sintagmi,
razini rečenične strukture (sintakse), razini teksta (npr. kohezivna sredstva), kao i na pragmatičkoj razini
(izvanjezični kontekst). Glavni je cilj ovog rada utvrditi u kojoj se mjeri razlikuju sažetci na izvornom i ciljnom
jeziku te ponuditi objašnjenje eventualnih razlika. Ostali ciljevi uključuju utvrđivanje najuobičajenijih postupaka i
strategija (samo)prevođenja koje su primijenjene u analiziranom korpusu, kao i utvrđivanje eventualnih razlika
između samoprevođenja i prevođenja tuđih tekstova. Korpus se sastoji od dvojezičnih sažetaka (njemačkohrvatskih, hrvatsko-engleskih, hrvatsko-njemačkih, englesko-hrvatskih i englesko-njemačkih) iz zbornika radova
o prevođenju (Karabalić i Omazić, ur. 2008. Istraživanja, izazovi i promjene u teoriji i praksi prevođenja. Osijek:
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet). Predloženo istraživanje trebalo bi omogućiti uvid u
narav samoprevođenja, a neizravno i prevođenja u širem smislu.
***
Bojana Schubert
Štokavsko-kajkavski i obrnuti prijevodi Ivana Krizmanića – „književne igrarije i zimnje
zabavice“ ili odličan primjer utjecaja društvenih okolnosti na jezični identitet pojedinca
U izlaganju se predstavljaju rezultati analize jezične upotrebe kajkavskoga prevoditelja Ivana Krizmanića (1766.1852.), koji je glavninu svoga stvaralaštva napisao u pretpreporodnome razdoblju, počevši od svoje četrdeset i
treće godine starom kajkavskom grafijom i kajkavskim književnim jezikom na nj prevodeći i sa štokavskoga.
Sredinom tridesetih godina 19. stoljeća Ivan Krizmanić upoznao se i sprijateljio s brojnim ilircima i u svojim
djelima nastalima od 1835. do 1841. promijenio je vizualni identitet jezika preuzevši Gajevu grafiju, iako i dalje
pišući kajkavskim književnim jezikom. Napokon, 1843. godine kada ilirizam postaje i politički program, a ilirska je
štokavština već opisana u dvjema gramatikama i u rječniku, Krizmanić u svojoj 77. godini mijenja i jezični
identitet te počinje pisati ilirskom štokavštinom (Pogor u Rimu, 1843.) na nju prevodeći s kajkavskoga (Ogenj vu
Rimu, 1820.). Interdisciplinarnim pristupom utemeljenim na prepletu povijesti, sociologije i lingvistike, analiza
Krizmanićeva jezika provedena je na dvjema razinama. Na makrorazini istražuje se društvena povijest
kajkavskoga književnog jezika, njegov status i uloga u višejezičnom društvu sjeverozapadne Hrvatske tijekom
prve polovice 19. stoljeća. Nadalje se analizira utjecaj ilirskih napora oko implementacije štokavskoga jezika na
jezični identitet kajkavskoga autora Ivana Krizmanića i na njegove izbore jezičnoga koda. Na mikrorazini
promatra se varijabilnost Krizmanićeve jezične upotrebe u kajkavskome dijelu njegova jezičnoga korpusa na
grafijskoj, fonološkoj i morfološkoj razini, s ciljem povezivanja jezične varijacije s izvanjezičnom zbiljom. Varijacija
se analizira unutar pojedinih tekstova i u cjelovitu korpusu, a Krizmanićeve se jezične varijable uspoređuju s
gramatičkim opisom Ignaca Kristijanovića. Usporedbom upotrebne i gramatičke jezične norme u dvojice
suvremenika želi se doprinijeti utvrđivanju stupnja normiranosti književne kajkavštine u posljednjim desetljećima
njezina postojanja.
79
Štokavian to Kajkavian and contrariwise translations by Ivan Krizmanić – “literary
amusements and wintertime fun” or an excellent example of how social circumstances
influence an individual’s linguistic identity
This presentation shows the analysis of the results of a linguistic usage of a Kajkavian translator Ivan Krizmanić
(1766-1852), who wrote most of his works before the Croatian Revival movement, starting at the age of 43
(Palafox Generalu Lefebureu, 1809) writing in the old Kajkavian orthography and Kajkavian literary language,
and translating into it from Štokavian. In the mid 1830s Ivan Krizmanić met and befriended many Illyrians, and in
his work created between 1835 and 1841 he changed the visual identity of the language by adopting Gaj's
orthography, even though he was still writing in the Kajkavian literary language. Finally in 1843, when Illyirianism
became a political program, and Illyric Štokavian language had already been described in two grammars and in
a dictionary, Krizmanić, now at the age of 76, altered his language identity and started writing in Illyric Štokavian
(Pogor u Rimu, 1843), translating into it from Kajkavian (Ogenj vu Rimu, 1820).
Using the interdisciplinary approach based on the interweaving of history, sociology and linguistics, the analysis
is conducted on two levels. On a macro level we explore the social history of the Kajkavian literary language, i.e.
its status and role in the multilingual society of the Northwestern Croatian in the first half of the 19 th century. The
paper also analyses the impact of Illyrian efforts on the implementation of the Štokavian language on the
linguistic identity of the kajkavian author Ivan Krizmanić and on his choices of the linguistic code. On a micro
level we observe variability of Krizmanić's linguistic use in Kajkavian corpus and compare his linguistic variables
to the grammatical description of Ignac Kristijanović. By comparing language use and grammatical norm
between the two contemporaries, the aim is to establish a degree to which the Kajkavian literary language is
standardized in the last decades of its existence.
***
Sanja Simić
Kroatoliano – je li to pravi naziv?
Velik broj istraživanja jezika višejezičnih govornika pokazuje da oni imaju visoku razinu metalingvističke svijesti i
niz prednosti međujezičnih utjecaja koji dovode do lingvističke i kognitivne spretnosti (npr. Jessner 1999, 2003;
Cenoz, Hufeisen, Jessner 2001; Ringbom 1992, 2007). Takva učenja nalaze svoje uporište još u stajalištima
Vygotskoga koji dvojezičnost smatra katalizatorom kognitivnoga razvoja. Višejezičnost u Istri iznimno je složena
jer se dva službeno priznata jezika, hrvatski i talijanski, isprepliću s nizom lokalnih dijalekata. Povijesno i
statusno oba su službena jezika podjednaka te postoje preduvjeti za razvoj uravnotežene dvojezičnosti (Hržica,
Padovan i Kovačević 2011). Ipak, suprotno očekivanjima, iskustva na području Bujštine upućuju na oskudnost
ukupnoga vokabulara, leksičko uopćavanje, morfosintaktičku nepreciznost te sporost u uspostavljanju jezičnih
paralela prilikom učenja stranoga jezika. Cilj je ovoga istraživanja opisati jezično ponašanje učenika jedne
seoske istarske škole obzirom na njihovo jezično podrijetlo i povijest, društvenoekonomski status obitelji te stav
prema jeziku. Sudionici su učenici 1.-8. razreda; ukupno ih je 41. Istraživanje je kvalitativno i uključuje sljedeće
zadatke (1-5) upotpunjene prikupljenim podatcima (6-10):
1. imenovanje predmeta i aktivnosti na slikama na svim jezicima koje učenici govore
2. prijevod kratkih rečenica s engleskoga na sve aktivne jezike
3. opis događaja usmeno (uz snimanje) i pismeno na svim aktivnim jezicima
4. kratki sastav na zadanu temu na svim aktivnim jezicima
5. gramatički zadaci (hrvatski i talijanski jezik)
6. test jezične inteligencije
7. intervju s odgajateljicom
8. intervjui s učiteljicama razredne nastave
9. fokus grupe s učenicima
10. demografski upitnik za roditelje
80
Ovo se istraživanje temelji na dvije hipoteze. Prema prvoj, ishodi zadataka 1-5 trebali bi potvrditi gore navedene
iskustvene nalaze, a prema drugoj, prikupljeni podaci 6-10 otvorit će prostor za stvaranje novih hipoteza o
utjecaju socio-ekonomskih faktora na lingvističko-kognitivni razvoj i mogućem stapanju jezika koje sadrži
elemente pidžinizacije. Rezultati bi mogli poslužiti kao osnova za promatranje višejezičnosti u svjetlu okolinskih
utjecaja.
Crotalian – is that the right name?
A great deal of research on early multilingualism points to a high level of meta-linguistic awareness and multiple
cross-linguistic advantages that result in both linguistic and cognitive agility (Jessner 1999, 2003; Cenoz,
Hufeisen, Jessner 2001; Ringbom 1992, 2007). Such views draw upon Vygotsky's theory which sees bi/multilingualism as a catalyst of cognitive development. Multilingualism in Istria is extremely complex, as two official
languages, Croatian and Italian, intertwine with a number of local dialects. Since both official languages are
equally recognised, there are preconditions for the development of balanced multilingualism (Hržica, Padovan,
Kovačević 2011.). However, direct experiences in the Buje region do not support theoretical expectations and
suggest deficiency of the overall vocabulary, lexical generalisations, morphosyntactic inaccuracy and inertia in
drawing linguistic parallels in foreign language learning. The goal of this study is to describe students' linguistic
behaviour in a rural Istrian school with respect to their linguistic origins and history, their socio-economic status
and attitude towards language. The study includes all grade 1-8 pupils and involves these activities:
1. labeling objects and activities in the picture
2. translation of short sentences from English to regional languages
3. description of an event orally (with recording) and in written
4. short composition on a given topic
5. grammaticality judgment
6. test of linguistic intelligence
7. interview with daycare teacher
8. interviews with grades 1-4 teachers
9. focus groups with students
10. demographic questionnaire for parents
The study is based on two hypotheses. According to the first, activities 1-5 should confirm the above mentioned
experiences, and according to the second, data collected 6-10 will create new hypotheses on the influence of
socio-economic factors on linguistic and cognitive development, as well as possible amalgamation of languages,
with elements of pidginisation. The results might open up some new ecological perspective on the phenomenon
of multilingualism.
***
David Singleton i Szilvia Bátyi
The multilingual landscape of (mostly) monolingual Hungary
The textual form of language surrounds us, creating the linguistic landscape of a country or a region. Visual
language use – both within buildings and outside - tells us a great deal about the presence and use-trends of the
languages in question. Unlike many studies in this field, this paper focuses on the linguistic landscape of a
country, namely Hungary, where the population is relatively monolingual. Our paper aims to describe the ways in
which languages other than Hungarian – both western (German, English) and eastern (Russian) are represented
in various situations in Hungary, and to what effect. There is little doubt, for example, that multilingual labelling in
Hungarian supermarkets can be an affordance (Aronin & Singleton 2012: 174ff.) – for the general buying public,
Hungarian and other, but also for the novice language acquirer, who can use the labelling in languages he/she
knows to help him/her decipher and acquire lexis in the target language. The paper will discuss and exemplify
both the affordance provided to the language learner by multilingual labelling and the sometimes misleading
connotations of English brand-names. The second part of the presentation will analyse the linguistic landscape
of a Hungarian town (Hévíz) where public signs and visual language use are in flux owing to a change in the
81
tourism pattern; German-speaking tourists are being increasingly replaced by Russian tourists, who are actually
buying properties there and whose presence is very much represented in the linguistic landscape. The paper will
comment on Russian signs across a range of domains and report on the reaction to the change of various local
social groups. The paper will demonstrate clearly that, even in a relatively monolingual country like Hungary, as
globalization and international mobility progress, multiple languages are being included as components of the
linguistic landscape, and are being noticed and responded to.
Mehrsprachigkeit im (Mehrheitlich) Einsprachigen Ungarischen Sprachraum
Die schriftliche Form einer Sprache umgibt uns täglich, sie schafft, prägt und erweitert die Sprachlandschaft
eines Landes oder einer Region kontinuierlich. Insbesondere der Sprachgebrauch, der an oder innerhalb von
Gebäuden visuell zum Ausdruck gebracht wird, sagt viel über die Präsenz, den Status und die
Anwendungsbereiche einer bestimmten Sprache aus. Im Gegensatz zu den meisten vorliegenden Studien zu
diesem Thema werden wir uns in diesem Beitrag genauer mit der Sprachlandschaft eines Landes beschäftigen,
das eine relativ monolinguale Bevölkerung aufweist, nämlich Ungarn. Ziel ist es, typische “Einsatzgebiete” von
Sprachen nebst Ungarisch (z.B. westliche Sprachen wie Deutsch und Englisch sowie östliche Sprachen wie
Russisch) sowie deren Verwendungskriterien zu beschreiben und zu untersuchen. Zweifellos kann zum Beispiel
die multilinguale Etikettierung von Produkten in ungarischen Lebensmittelgeschäften als Affordanz (Aronin &
Singleton 2012: 174ff.) gleichermassen für die allgemeine (ungarische oder nicht-heimische) Käuferschaft wie
auch für Sprachanfänger angesehen werden, da sie unzählige Vergleichsmöglichkeiten zwischen bekannten und
unbekannten Sprachen bietet und somit eine Vereinfachung der Entschlüsselung und damit verbunden des
Erwerbs der Zielsprache ermöglicht. Die Hauptfrage des Vortrags bilden daher die Behandlung und Illustration
von Textualitätshinweisen, die dem Sprachenlernenden durch multilinguale Beschriftungen zur Verfügung
stehen, mit zusätzlichem Fokus auf der manchmal irreführenden Bedeutung von englischen Markennamen. Der
zweite Teil unseres Vortrags widmet sich der Verwendung der Schrift im öffentlichen Raum einer spezifischen
ungarischen Stadt (Hévíz). Dort befindet sich die Sprachlandschaft, bzw. die visuell gestaltete und zur Schau
gestellte Sprache (in Form von Strassen- und Ladenschildern, Plakaten, Leuchtreklamen usw.), in einem
ständigem Wandel, der mehrheitlich demographisch bedingt ist: Deutsche Touristen werden vermehrt durch
Reisende aus Osteuropa abgelöst, welche häufig Immobilien erwerben und deren Anwesenheit in der
vorhandenen Sprachlandschaft reflektiert wird. Basis dieser Untersuchung sind amtliche und privat-kommerzielle
Schilder auf Russisch in verschiedensten Bereichen sowie die entsprechenden Reaktionen der lokalen
Bevölkerung auf diese Veränderungen. Unser Beitrag zeigt deutlich auf, dass als Folge der fortschreitenden
Globalisierung und internationalen Mobilität sogar in einem mehr oder weniger monolingualen Land wie Ungarn
die Mehrsprachigkeit einen festen Bestandteil der Sprachlandschaft bildet, der auch bemerkt und thematisiert
wird.
***
Lelija Sočanac i Alexander Hoyt
Pravni fakultet u Zagrebu; Filozofski fakultet u Zagrebu
Jezični sukobi u Austro-Ugarskoj Monarhiji: primjer Istre
Borbe za vlast u Austro-Ugarskoj nisu se vodile samo na razini sukoba između centralističke države i podređenih
naroda, već i na razini sukoba između nacionalnih skupina na lokalnoj/regionalnoj razini, što potvrđuje da do
jezičnih sukoba u višejezičnim zajednicama dolazi kada je društveni status različitih jezičnih skupina asimetričan
(Rindler Schjerve 2003). U ovome radu bavit ćemo se odnosom između jezika i moći u Istri kao višejezičnoj
zajednici u drugoj polovici 19. stoljeća. Zakonske odredbe, počevši od Nationalitätengesetza iz 1867. do različitih
tipova normativnih dokumenata vezanih uz jezična pitanja usporedit će se s jezičnom praksom u javnim i
privatnim tekstovima. Kao primjer javnog diskursa analizirat ćemo istarske hrvatske i talijanske novine koje su
izlazile u sedamdesetim godinama devetnaestog stoljeća u Trstu: Naša sloga i La Provincia. Također ćemo
istražiti privatnu korespondenciju – pisma osoba koje su bile usko povezane s uredništvom Naše sloge, kao i
82
pisma čitatelja navedenih novina. Tako ćemo pokazati kako se proklamirano načelo jednakih nacionalnih prava
dovodilo u pitanje u okvirima suprotstavljenih tendencija nacionalnog buđenja i stvaranja nacionalnih država,
tako da je njegova primjena paradoksalno izazivala sukobe koje je trebala spriječiti i vodila prema polarizaciji
između talijanskog i hrvatskog stanovništva u Istri.
Izvori:
Spinčić, Vjekoslav (1933) Rukopisna ostavština Vjekoslava Spinčića. HR-HDA-801. Hrvatski državni arhiv.
Zagreb.
Naša sloga 1870.-1878.
La Provincia 1870.-1878.
Literatura:
Rosita Rindler Schjerve (ed.) (2003) Diglossia and Power: Language Policies and Practice in the 19th Century
Habsburg Empire. Berlin; New York: Mouton de Gruyter.
Stevenson, Patrick; Carl, Jenny (2010) Language and Social Change in Central Europe: Discourses on Policy,
Identity and the German Language .- Edinburgh University Press.
Šarić, Ljiljana et al (eds.) (2010) Contesting Europe’s Eastern Rim: Cultural Identities in Public Discourse.Bristol; Buffalo; Toronto: Multilingual Matters
Van Dijk, Teun (2008), Discourse and Power .- Palgrave Macmillan.
Wodak, Ruth et al. (2009) The Discursive Construction of National Identity. Edinburgh University Press.
Language conflicts in the Austro-Hungarian Monarchy: the case of Istria
The power struggles in Austria-Hungary did not take place only at the level of conflict between the central state
and subordinate nationalities but also on the level of conflict between different nationalities on the local/regional
level, which proves that societal multilingualism turns into conflict whenever the status of linguistically diverse
groups is asymmetric (Rindler Schjerve 2003). We will discuss the interplay of language and power in Istria as a
multilingual community in the second half of the 19th century. Legislative provisions, ranging from the
Nationalitätengesetz of 1867 to various types of normative documents related to the use of languages in public
domains, will be set against actual practice in the form of written language, both public and private. Focusing on
the 1870s, we will examine two Istrian newspapers as examples of public written language: the Croatian
language Naša Sloga and the Italian language La Provincia. We will also report on private written language from
the same period, focusing on personal correspondence among Istrians – letters written by individuals who were
directly involved in publishing Naša Sloga as well as by those who we presume read that newspaper. Our paper
will analyse the ways in which the proclaimed principle of equal national rights was undermined within the
framework of opposing nation-building tendencies, so that its application paradoxically evoked the very conflicts
which it was designed to prevent and led to a polarisation between the Italian and Croatian population in Istria.
Sources:
Spinčić, Vjekoslav (1933) Rukopisna ostavština Vjekoslava Spinčića [Vjekoslav Spinčić Manuscript Collection].
HR-HDA-801. Hrvatski državni arhiv – Croatian State Archives. Zagreb.
Naša sloga 1870-1878
La Provincia 1870-1878
References:
Rosita Rindler Schjerve (ed.) (2003) Diglossia and Power: Language Policies and Practice in the 19th Century
Habsburg Empire. Berlin; New York: Mouton de Gruyter.
Stevenson, Patrick; Carl, Jenny (2010) Language and Social Change in Central Europe: Discourses on Policy,
Identity and the German Language .- Edinburgh University Press.
Šarić, Ljiljana et al (eds.) (2010) Contesting Europe’s Eastern Rim: Cultural Identities in Public Discourse.Bristol; Buffalo; Toronto: Multilingual Matters
Van Dijk, Teun (2008), Discourse and Power .- Palgrave Macmillan.
Wodak, Ruth et al. (2009) The Discursive Construction of National Identity. Edinburgh University Press.
***
83
Renata Šamo
Current research on FL/SL reading across languages and disciplines
Reading is one of the most frequently and most intensively studied language skills, especially in English,
although other languages are included much more than in the past. Consequently, this interest requires different
multidisciplinary approaches, and today they mainly comprise: linguistic analysis principles, cognitive processing
mechanisms, research methodological issues, instructional (computer-assisted or not) support techniques,
features of reading as a socio-cultural practice, etc. The aim of the paper is to present some current trends
related to research on reading in a foreign/second language. It is based on the analysis of 156 references
(articles) that were published in a variety of international journals from 2008 to 2013. Its main focus refers to the
number and type of languages covered by the studies, classification of the publications in which the studies were
presented, and categories of the issues to which the studies were oriented. The author tends to show that: a) the
number of different languages included in FL/SL reading research over the world is increasing; b) the
publications presenting this research are beyond the ones exclusively focused on reading construct, and c) the
issues addressed here follow the most relevant insights into the theory of reading with special reference to a
foreign or second language. All this should serve as a way to better understanding of what reading as a skill,
activity, process and practice may imply and how it may be studied, indicating also that the current research (not
only in this domain, though) unavoidably has its multidisciplinary character. Above all, it should give some useful
guidelines to potential Croatian researchers interested in reading in a non-native language.
Suvremena multidisciplinarna istraživanja čitanja na stranom/drugom jeziku
Čitanje predstavlja jednu od najčešće i najsnažnije istraživanih jezičnih vještina, osobito u kontekstu engleskog
jezika, premda je broj drugih jezika sve više u porastu. To je zanimanje nužno potaknulo različite
multidisciplinarne pristupe koji se danas uglavnom odnose na: načela lingvističke analize, mehanizme
kognitivnog procesiranja, istraživačko-metodološka pitanja, tehnike (ne/računalnog) poučavanja, obilježja čitanja
kao specifične društveno-kulturološke prakse itd. Cilj ovog rada je omogućiti uvid u najnovija kretanja unutar
istraživanja čitanja na stranom/drugom jeziku, a zasniva se na analizi 156 radova objavljenih u nizu uglednih
međunarodnih časopisa od 2008. do 2013. Glavni su joj elementi: a) zastupljenost jezika u relevantnim
istraživanjima, b) klasifikacija publikacija u kojima su istraživanja opisana i c) specifičnost temeljnih pitanja
prema kojima su istraživanja usmjerena. Autorica najprije nastoji pokazati da se broj različitih jezika obuhvaćenih
istraživanjem čitanja na nematerinskom jeziku povećava u različitim dijelovima svijeta, zatim da publikacije u
kojima su istraživanja predstavljena nisu isključivo usmjerene na konstrukt čitanja i, konačno, da pitanja na koja
istraživanja nastoje odgovoriti slijede najvažnije spoznaje u teoriji čitanja na J2. Dobiveni bi podaci trebali
poslužiti boljem razumijevanju onoga što čitanje kao vještina, aktivnost, proces i praksa podrazumijeva te kako
se pritom može istraživati, ukazujući ujedno na neizbježni multidisciplinarni karakter suvremenog istraživanja.
No, rad bi prije svega trebao dati korisne smjernice za buduća istraživanja stručnjacima u Hrvatskoj koje zanima
navedena problematika.
***
Valentina Šarac Lekić
Komparativno istraživanje motivacije srednjoškolaca i studenata za učenje
engleskoga kao jezika struke
Dosadašnja istraživanja (npr. Gardner 1985, 2010; Dörnyei 2005, 2009) pokazala su veliku važnost motivacije u
ovladavanju inim jezikom. Međutim, rijetke su studije u Hrvatskoj (Jakovac i Kamenov 2012, Martinović i
Poljaković 2010, Miščančuk 2010, Jelovčić 2008) koje se bave motivacijom za učenje stranoga jezika struke.
84
Polazeći od pretpostavke da istraživanja o motivaciji učenika mogu pridonijeti boljem razumijevanju samog
procesa učenja, naš je cilj bio istražiti motiviranost srednjoškolaca i studenata za učenje engleskoga kao jezika
struke. Istraživanje je provedeno sa 97 maturanata Tehničke škole Ruđera Boškovića u Zagrebu i 85 studenata
druge godine strojarstva na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Željeli smo utvrditi
intenzitet pojedinih vrsta motivacije za učenje engleskoga kao jezika struke te izraženost demotivacije kod
maturanata tehničke škole i studenata strojarstva. Također smo htjeli utvrditi razlikuju li se te dvije skupine
sudionika u motivaciji i demotivaciji, te postoji li povezanost motivacije i demotivacije s nekim obilježjima
sudionika. Kao instrument korišten je Upitnik o motivaciji (Mihaljević Djigunović 1998) koji mjeri upotrebnokomunikacijsku motivaciju, afektivnu motivaciju i integrativnu motivaciju, te demotivator nastavne situacije i
demotivator teškoća pri učenju. Prikupljeni su i podaci o spolu, dobi, duljini učenja engleskog jezika, obrazovanju
roditelja, veličini mjesta odrastanja te ocjeni iz engleskog jezika na kraju prethodne godine. Utvrđena je
očekivana međusobna povezanost različitih vrsta motivacije kao i njihova negativna povezanost s
demotivatorima. Maturanti su iskazali više razine svih oblika motivacije nego studenti, dok su se kod studenata
pokazala više izražena demotiviranost nastavnom situacijom. Utvrđene su i zanimljive razlike u motivaciji s
obzirom na ispitana individualna obilježja sudionika. S obzirom na malen broj sličnih istraživanja u Hrvatskoj,
rezultati tog komparativnog istraživanja mogu pridonijeti oblikovanju relevantnih spoznaja na kojima bi se
mogao temeljiti pristup nastavi stranog jezika struke. U izlaganju će se opisati moguće implikacije nalaza ovog
istraživanja.
A comparative study of secondary school and university students' motivation for learning ESP
Research has confirmed the important role of motivation in SLA (e.g. Gardner 1985, 2010; Dörnyei 2005, 2009).
However, very few studies in Croatia (Jakovac and Kamenov 2012, Martinović and Poljaković 2010, Miščančuk
2010, Jelovčić 2008) have focused on the motivation for learning ESP (English for specific purposes). Based on
the assumption that research into the learner`s motivation can attribute to a better understanding of the language
learning process, the aim of this study was to get an insight into the motivation of the Zagreb Ruđer Bošković
Technical School students and second year undergraduate students of mechanical engineering at the Faculty of
Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of Zagreb. The participants were 97 secondary
school and 87 university students. We wanted to look into the levels of motivation for learning ESP present in the
two groups of participants. We also aimed at establishing if there were significant differences in the levels of
motivation between these groups. The instrument used in the study was Motivational questionnaire developed
by Mihaljević Djigunović (1998) which measured pragmatic-communicative, affective and integrative types of
motivation, as well as teaching setting demotivator and learning difficulties demotivators. Background information
about each participant was gathered including their gender, age, size of the place of origin, parental education,
how long they had been learning English and their final grade in English at the end of the previous school year.
As expected, the results indicated a positive relationship between different types of motivators and a negative
relation with demotivators. The secondary school participants had higher levels of all types of motivators than the
students, while the students showed higher levels of the teaching setting demotivator. There were also
interesting differences in motivation regarding background information between the two groups. This
comparative research can contribute to formulating a basis for a new approach to teaching ESP at the
secondary school and university levels. The author will elaborate on the possible implications of the findings.
***
Zrinka Šimunić
Višejezičnost i prijevodne varijacije iz perspektive komparativne analize diskursa
U ovom se izlaganju bavimo utjecajem višejezičnosti na strukturiranje prijevodnog diskursa. Polazimo od
koncepcije “teksta kao varijacije i diferencijalnog zbroja njegovih sukcesivnih stanja”, locirajući tekstualnost
“između konstantne stabilnosti postignute nakon nekoliko varijacija i konstrukcije značenja kao izvora alteracija”
(Adam 2009). Predmet su našeg istraživanja prijevodne varijacije, odnosno varijacije u prijevodu određenog
izvornog teksta od strane različitih prevoditelja. U radu analiziramo dva aspekta utjecaja višejezičnosti na
85
brojnost i opseg prijevodnih varijacija. Prvi se aspekt odnosi na višejezičnost izvornog teksta, odnosno na
prisutnost u izvornom tekstu elemenata nekog trećeg jezika, koji nije ni polazni ni ciljani jezik. Drugi aspekt
utjecaja višejezičnosti na brojnost i opseg prijevodnih varijacija odnosi se na višejezičnost samoga prevoditelja
(je li mu ciljani jezik materinski ili prvi, drugi ili treći strani jezik). Prevoditeljske strategije naime uvelike se
razlikuju u ovisnosti o tome jesu li usmjerene prema izvornom ili prema ciljanom tekstu, te od toga u kojoj mjeri
prevoditelj vlada ciljanim jezikom kao prvim, drugim ili trećim stranim jezikom. Naša zapažanja temelje se na
analizi korpusa autentičnih tekstova nastalih u kontekstu evaluacije prevoditeljskih kompetencija. Analizirani
tekstualni korpus obuhvaća prijevode s hrvatskog na francuski jezik iz različitih područja specijalizacije:
novinarskog, poslovnog, pravnog i znanstvenog prevođenja. U analizi odabranih tekstova, oslanjamo se na
integrirajuće modele analize teksta i diskursa (Roulet 2001, 2006; Adam 2005, 2009).
Multilingualism and translation variations from the perspective of
comparative discourse analysis
This work discusses the influence of multilingualism on the structuring of translation discourse. We start from the
“concept of a text as a variation and differential sum of its successive states” by positioning textuality between
the “constant stability achieved after a few variations” and “construction of meaning as the source of alteration”
(Adam 2009). The aim of our research is to clarify the sources of translation variations or variations in a
translation of the same original text by different translators. In this work, we analyze two aspects of the impact of
multilingualism on the number and extent of translation variations. The first aspect relates to the multilingualism
of the source text - the presence in the original text of elements of a third language that is not the source or
target language. The second aspect of the impact of multilingualism on the number and extent of translation
variations refers to the multilingualism of translator himself (to whether the target language is his mother tongue
or his first, second or third foreign language). Translation strategies vary widely depending on the translator’s
orientation to the original or to the target text, and on the degree of the translator’s competence in the target
language as a first, second or third foreign language. Our observations are based on the analysis of a corpus of
original texts used to evaluate the competence of translators. The texts include translations from Croatian to
French from different fields of specialization: journalism, business, law, and scientific subjects. In the analysis of
the selected texts, we rely on integrative models of textual and discourse analysis (Roulet 2001, 2006; Adam
2005, 2009).
***
Ivana Špiranec i Neda Borić
Arhitektonski fakultet u Zagrebu
Uloga metaforičkih slika u gradbi značenja engleskih složenica u terminologiji graditeljstva
Polazeći od zapažanja da su metaforičke slike učestao način konceptualiziranja i u jeziku struke, cilj je ovoga
rada istražiti njihovu ulogu u gradbi značenja terminoloških složenica kao i semantičke procese na osnovu kojih
se njihove sastavnice povezuju. Analiza će obuhvatiti imenske složenice (imenica + imenica). Teorijsku podlogu
rada čine relevantni radovi koji se bave složenicama (Marchand 1960, Plag 2003, Bauer 1983, Adams 1873,
Benczes 2006) kao i radovi utemeljeni u kognitivnoj jezičnoj teoriji (Lakoff 1987a, Langacker 1987, Taylor 2002)
te suvremenim pristupima terminologiji (Cabré 2003, Temmerman 2000, Faber 2009). Složenice su oduvijek bile
predmet istraživačkog interesa, no tek je kognitivna jezična teorija omogućila njihovu cjelovitiju jezičnu analizu
pri čemu se poznata Bloomfieldova (1933) distinkcija između endocentričnih i egzocentričnih složenica
zamagljuje u korist njihova objedinjavanja pod nazivom kreativne složenice (Benczes 2006). Istovremeno se tek
odnedavno istražuje uloga metaforičkih slika kao kognitivnog kreativnog alata u generiranju terminoloških
složenica (Caballero 2001-2001, Ureña 2012). Iako se metaforičke slike (image metaphors), u čijoj je osnovi
preslikavanje predodžbi, a ne koncepata, prema Lakoff-u (1987b) tradicionalno smatraju nekonvencionalnima,
trenutačnima i jednokratnima, uobičajenima u pjesništvu, u terminologiji graditeljstva one su vrlo frekventne i
imaju značajnu ulogu u kreiranju konvencionalizirane stručne terminologije. Ovom se analizom želi učvrstiti
86
hipoteza da u kreiranju terminoloških složenica djeluju isti kreativni procesi konceptualizacije kao i u primjerima
složenica u općemu jeziku. Time se ujedno kognitivno-jezični pristup pokazuje prikladan i u opisu stručnih jezika
što potvrđuje tezu o stručnoj terminologiji kao integralnom dijelu općega jezika (Štambuk 2005, Borić 2011,
Špiranec 2011). Osvrt će se također dati na kontrastivni aspekt engleskih složenica i njihovih hrvatskih
ekvivalenata. Metodologija analize utemeljena je u diskurzivnom pristupu korpusu pisanih tekstova (Stanojević
2013) u domeni graditeljstva u kombinaciji s tematsko-terminološkim rječnicima. Rad je zamišljen kao prilog
suvremenim kognitivno orijentiranim istraživanjima stručnih terminologija.
The role of image metaphors in the generation of English compounds in building terminology
Based on the observation that image metaphors are also a common way of conceptualization in the specialized
language, the aim of this paper is to investigate their role in the generation of terminological compounds as well
as the semantic processes on the basis of which the constituents of a compound build meaning. In our analysis
we shall focus on nominal compounds (noun + noun). Our analysis is theoretically based on relevant articles
concerned with compounds (Marchand 1960, Plag 2002, Bauer 1983, Adams 1873, Benczes 2006), works in the
field of cognitive linguistics (Lakoff 1987a, Langacker 1987, Taylor 2002), and also contemporary approaches to
terminology analysis (Cabré 2003, Temmerman 2000, Faber 2009). Although compounds have always been the
focus of research interest, it was the advent of cognitive linguistics that provided a more appropriate framework
for their in-depth analysis. Taking into account insights from cognitive linguistics, Benczes (2006) introduces the
term creative compound erasing a clear-cut distinction between endocentric and exocentric compounds
(Bloomfield 1933). Moreover, the role of image metaphors has been recently researched in terminology
(Caballero 2001-2001, Ureña 2012). Even though image metaphors, which involve mapping images instead of
concepts, are traditionally considered as unconventional, ad hoc, and fleeting metaphors that are common in
poetry (Lakoff 1987b), they are also frequent in building terminology and have a significant role in the generation
of conventionalized terminology. Our analysis is aimed at strengthening the hypothesis that similar creative
processes of conceptualization occur both in the generation of terminological compounds and compounds in
general language. Hence, the cognitive linguistic framework shall also prove appropriate for the analysis of
terminology thus confirming terminology as an integral part of general language (Štambuk 2005, Borić 2011,
Špiranec 2011). This paper also aims to provide an insight into a contrastive aspect of English compounds and
their Croatian equivalents. Research methodology is based on a discourse approach to a corpus of written texts
(Stanojević 2013) in the specialized language of building combined with terminological dictionaries. The paper is
conceived as a contribution to the contemporary cognitive-oriented research in terminology.
***
Sandra Tominac Coslovich i Arijana Krišković
Pomorski fakultet u Rijeci; Medicinski fakultet u Rijeci
A study of translation universals in a Croatian translation of a maritime institutional text
The following paper serves as a contribution to the ongoing debate on the issue of the existence of translation
universals, i.e. shared features which all translations supposedly have in common regardless of the pairs of
languages involved. Therefore, translation universals and their relations to Toury’s laws of translation are first
reviewed and then a study is undertaken to confirm or dispute their existence in a Croatian translation of a
maritime institutional text originally written in English. The translated text is also compared to another institutional
text originally written in Croatian. The tools used in the analysis are borrowed from the field of corpus linguistics
and combined with the introspective-driven research. We describe the texts and methods used in the analysis
and discuss our results and findings from other similar research papers. Our results show that some structural
and genre-specific factors affect the translation, thus preventing some of the translation universals from
manifesting themselves in the Croatian translation. For instance, explicitation, a universal feature of translation
which usually results in translated texts having longer sentences does not apply in this case. Quite the opposite
seems to be the case, i.e. the majority of sentences in the source text are longer than their translated versions,
which could be explained by structural differences between the two languages (English being an analytic
language and Croatian a synthetic one). However, Toury's law of standardization proves to be highly applicable
87
and noticeable in the choice of linguistic structures found in the translated text, which are in accordance both
with the norms of the Croatian language and the linguistic features of institutional texts. As for Toury's law of
interference, we can say that no negative transfer has been registered largely due to a number of mechanisms
used by the translator to avoid it, namely by using full-form relative clauses in translating English short-form
relative clauses, converting passive voice to active or applying word order inherent to the Croatian language.
Istraživanje prevoditeljskih univerzalija na primjeru hrvatskog prijevoda
pomorskog institucionalnog teksta
Rad koji slijedi doprinos je raspravi o postojanju prevoditeljskih univerzalija, tj. zajedničkih karakteristika koje se
navodno pojavljuju u svim vrstama prijevoda bez obzira o kojim se parovima jezika radi. Prije svega rad daje
pregled prevoditeljskih univerzalija te ih stavlja u odnos s Touryjevim zakonima ponašanja u prevođenju, nakon
čega slijedi prikaz istraživanja potonjih pojava na primjeru hrvatskog prijevoda pomorskog institucionalnog teksta
izvorno pisanog na engleskom jeziku. Hrvatski prijevod također je uspoređen s dodatnim institucionalnim
tekstom izvorno pisanim na hrvatskom jeziku. Alati korišteni u analizi preuzeti su iz korpusne lingvistike te
korišteni u kombinaciji s introspekcijski motiviranim istraživanjem. Rad donosi opis tekstova i metode njihove
analize te raspravu o rezultatima dobivenima u ovom istraživanju i spoznajama iz sličnih relevantnih radova.
Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da određeni čimbenici u strukturi ciljnog jezika i u samome žanru teksta
koji se prevodi utječu na prijevod te onemogućuju pojavu određenih prevoditeljskih univerzalija. Primjerice,
eksplicitacija, kao jedno od univerzalnih obilježja prevedenih tekstova, odražava se na dužinu rečenica, pri čemu
je većina rečenica u prevedenom tekstu duža od rečenica u izvorniku. No to nije slučaj u hrvatskom prijevodu
pomorskog institucionalnog teksta analiziranog u ovome radu. U spomenutom prijevodu vrijedi upravo suprotno,
tj. rečenice izvornog teksta duže su od rečenica u prijevodu, što se dijelom može objasniti različitom naravi dvaju
jezika, tj. sintetičkom naravi hrvatskoga te analitičkom naravi engleskoga jezika. Međutim, Touryjev zakon
standardizacije pokazao se izrazito primjenjivim, što je zamjetno u analizi jezičnih konstrukcija prisutnih u
prijevodu, koje su u skladu s normama hrvatskoga jezika te s jezičnim obilježjima institucionalnih tekstova.
Nadalje, prema Touryjevom zakonu interferencije, nije zabilježen niti jedan primjer negativnog transfera i to
velikim dijelom zahvaljujući postupcima kao što su primjerice zamjena skraćenih oblika engleskih odnosnih
rečenica punim oblikom odnosnih rečenica u hrvatskome prijevodu, pretvaranje pasivnih oblika u aktivne te
primjena reda riječi svojstvenog hrvatskome jeziku.
***
Tamara Turza Bogdan i Lada Kanajet Šimić
Učiteljski fakultet u Zagrebu; Hrvatska Matica iseljenika
Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) – pogled na
nastavu hrvatskoga jezika iz suvremene metodičke perspektive
Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) djeluju od 1974. godine. Njihovo djelovanje do
sada nije bilo analizirano s obzirom na metodički pristup u poučavanju hrvatskoga kao inoga jezika. U radu se
analiziraju dokumenti iz arhiva HIŠAK-a u Chicagu. Opisuje se djelovanje HIŠAK-a i njegovo značenje u
kontekstu inozemne nastave hrvatskoga jezika i kulture. U osnivačkim aktima, programima i dokumentima koji
su izlazili od 1974. do 1985. iščitavaju se načela, ciljevi i metode pristupa poučavanju hrvatskoga kao
nasljednoga jezika: načela nastave jezika, posebnosti ranog usvajanja jezika, integracija nastavnih sadržaja,
kontrastivni pristup jeziku, multikulturalnost, otvoreni komunikacijski nastavni sustav. Na temelju analiziranih
načela poučavanja i usvajanja hrvatskoga jezika istražuje se i analizira koncepcija udžbenika i metodičkog
priručnika. U središtu istraživačkog interesa njihova je struktura i metodičko oblikovanje sadržaja. Analizira se
struktura udžbenika, vrste pitanja i zadataka, nastavni oblici na koje se pozivaju učenici i dimenzioniranje
sadržaja (Nemeth-Jajić 2007). Dobivene se spoznaje stavljaju u kontekst suvremenih teorijskih spoznaja o
usvajanju hrvatskoga kao nasljednoga jezika (Jelaska 2012, Jelaska i Cvikić 2005, 2009, Milić 2012). Rad
donosi analizirani pregled kultrološkog djelovanja HIŠAK-a u usvajanju i njegovanju hrvatskoga jezika u
88
izvandomovinskoj nastavi. Na temelju pregledanih i analiziranih dokumenata zaključuje se o metodičkome
prinosu izvandomovinskoj nastavi hrvatskoga jezika u kontekstu suvremenog humanističkog pristupa
poučavanju jezika (Littlewood 2000, Widdowson 2000, Wood 1995, Težak 1996).
Croatian schools of America and Canada (CSAC) - a glance at Croatian language teaching
from the perspective of contemporary teaching methodology
Croatian Schools of America and Canada (CSAC) have been active since 1974. Their activity has not yet been
analyzed in terms of the approach involving the methodology of teaching Croatian as a foreign language. The
paper analyzes documents from the CSAC archive in Chicago. The CSAC activity and its significance within the
context of foreign Croatian language and culture teaching are described. In the founding acts, programs and
documents published from 1974 to 1985, the principles, objectives and methods of the approach to teaching
Croatian as a heritage language can be found: the principles of language teaching, the particularities of early
language learning, integration of teaching materials, contrasting approach to language, multiculturalism, open
communication teaching system. Based on the analyzed principles of teaching and learning the Croatian
language, the concepts of textbooks and teaching methodology workbooks are examined and analyzed. The
focus of research interest is their structure and methodological organization of materials. The structure of the
textbook is analyzed, as well as the types of questions and tasks, teaching forms that students are asked to
adopt and the dimensioning of materials (Nemeth-Jajić, 2007). The insights that are arrived at are placed in the
context of contemporary theoretical conceptions about learning Croatian as a heritage language (Jelaska 2012;
Jelaska and Cvikić 2005, 2009; Milić 2012). The paper brings an analyzed overview of the cultural activity of the
CSAC in learning and preserving the Croatian language in expatriate teaching. Based on the documents that
have been reviewed and analyzed a conclusion is made on the contribution of the teaching methodology to
expatriate Croatian language teaching in the context of contemporary humanistic approach to language
instruction (Littlewood 2000, Widdowson 2000, Wood, 1995, Težak 1996).
***
Sanda Lucija Udier
Enklitike u nastavi hrvatskoga kao inog jezika između višega i nižega varijeteta
U normiranju standardnoga hrvatskog jezika ima puno otvorenih pitanja te često nema jedinstvena mišljenja koja
je inačica prihvatljiva ili preporučljiva i je li ona dio višega ili nižega varijeteta hrvatskoga standardnog jezika.
Stručnjaci za HIJ (hrvatski kao ini jezik) slažu se da trebaju poučavati standardni jezik, ali među njima nema
jedinstvena stava o tome koji se varijetet treba poučavati. Postoje mišljenja da se viši varijetet treba poučavati
samo na najvišim stupnjevima, a da je za ostale stupnjeve poželjan srednji varijetet. Postavlja se pitanje na koji
način na nastavi HIJ-a treba poučavati redoslijed enklitika jer je taj dio sintakse teško usvojiv. U strukturi
hrvatske rečenice enklitike se mogu smjestiti iza svake naglašene riječi, i to točno određenim redoslijedom.
Učenicima HIJ-a lakše je usvojiv propisani međusobni redoslijed enklitika nego položaj koji one zauzimaju u
rečenici, osobito u složenoj rečenici. Ako su enklitike smještene poslije prve ili bilo koje druge naglašene riječi, to
je obilježje višega varijeteta. Stroga norma ne preporučuje postavljanje enklitika iza stanke i to ne smatra
obilježjem višega varijeteta, dakle na taj se način tvore rečenice razgovornoga jezika. U izlaganju će biti
iznesena tvrdnja da je na nastavi HIJ-a korisno poučavati da se enklitike postavljaju iza prve naglašene riječi,
premda se na taj način proizvode rečenice koje pripadaju višemu varijetetu i nisu uobičajene u razgovornome
jeziku. Budući da učenici HIJ-a teško razlikuju naglašene od nenaglašenih riječi, jednostavno pravilo da enklitike
stoje na drugome mjestu pomaže im da bolje ovladaju njihovim položajem i redoslijedom. Tvrdnja da je takav
način poučavanja enklitika svrsishodan bit će potkrijepljena rezultatima istraživanja provedenog na 30 učenika
HIJ-a koji su sustavno poučavani tom metodom i na 30 učenika koji nisu. Istraživanje je pokazalo da su učenici
poučavani tom metodom bolje ovladali položajem enklitika u jednostavnoj i složenoj rečenici, kao i njihovim
redoslijedom.
89
Enclitics in teaching Croatian as a second language in relation to the high
and low varieties of Standard Croatian
The standardization process of the Croatian language entails numerous unresolved issues. Quite often there is
no consensus when it comes to proposing or recommending a particular variant. Croatian as L2 experts agree
on the fact that standard language should be taught to students. Some of them believe that the high variety
should be taught at proficiency level only, while other levels should be taught the middle variety. A highly
problematic issue for teaching Croatian as L2 is the order of enclitics. When it comes to the structure of Croatian
sentences, enclitics can be placed following any accented word in a strictly defined, specific order. A feature of
the high variety is the position of enclitics after the first or any other accented word. Norms of Croatian do not
recommend placing enclitics after a pause. The presentation intends to propose that in teaching Croatian as L2 it
is recommendable to teach students to place enclitics after the first accented word, despite the fact that such a
syntactic structure seems typical for the high variety and it is common in colloquial speech. Since Croatian as L2
students find it hard to distinguish accented from unaccented words, a simple rule which states that enclitics
should be placed second might help the students master the place of enclitics. The assertion stating that such an
approach to the teaching of enclitics might prove to be useful will be corroborated by the results of a research
carried out on 30 students of Croatian as L2 who had been taught using the mentioned method, as opposed to
30 students that had been taught using different methods. The results of the research revealed the fact that
those 30 students of Croatian as L2 taught by the mentioned method acquired a higher level of knowledge about
the place and the order of enclitics.
***
Alma Vančura i Goran Milić
Simultano prevođenje brojeva: kognitivno-lingvistički pristup ili kako biti u sedmom nebu
Različita istraživanja (Lederer 2002, Pinochi 2009) su pokazala da brojevi stvaraju velike probleme tumačima pri
simultanom prevođenju, budući da su to kratki segmenti govora koji su izrazito neredundantni. S druge strane,
sadržajno su jako informativni te kao takvi zahtijevaju izuzetno visoku koncentraciju potrebnu za njihovo točno
prevođenje. Tradicionalni je pogled na brojeve pri simultanom prevođenju takav da brojevi nemaju semantičko
značenje tj. da se riječ koja označava broj ('signifiant') i samo značenje ('signifié') podudaraju (Alessandrini
1990, Gile 2009, Seleskovitch 1988). Za razliku od tradicionalnog, ukoliko upotrijebimo kognitivnolingvistički
orijentirane pristupe (Dobrovolskij and Piirainen 2006, Núñez 2009) možemo pretpostaviti da bi se brojevi,
posebice kada su oni dio idomatskih izraza, trebali promatrati kao (bona fide) lingvističke jedinice koje imaju
semantičko značenje. Ta nejednoznačnost brojeva proizlazi iz kognitivnih mehanizama koji se oblikuju putem
različitih kulturnih i povijesnih okolina, različitih jezika, sustava pisanja i obrazovanja. Ovo istraživanje pokušava
ustanoviti koje će leksičke jedinice koje u sebi sadrže brojeve studenti prevoditelji netočno prevesti i koje će im
stvarati više problema: one koje imaju jedno, osnovno značenje i kod kojih jednoznačnost onemogućuje bilo
kakvu vrstu preinaka ili one figurativne koje možemo objasniti putem kognitivno-lingvističkog pristupa.
Istraživanje smo proveli promatrajući studente prevoditelje kako simultano prevode govore u kojima se nalaze
različite vrste i tipovi brojeva, odnosno figurativni izrazi čiji su sastavni dio brojevi. Analizirali smo različite
prijevode u kojima se nalaze brojevi kako bismo identificirali koje strategije pri prevođenju studenti prevoditelji
najviše koriste te kakve posljedice ima odabir određene strategije na kvalitetu samog prijevoda. Kategorizacija je
provedena na temelju kombinacije tipologija koju daju Braun and Clarici (1997), Mazza (2001) i Pinochi (2009).
Rezultati pokazuju da studenti najčešće izostavljaju brojeve ili daju približne vrijednosti. Naposljetku, brojevi koji
nemaju semantičko značenje čine se težima za prevesti nego brojevi u idiomatskim izrazima koji se obično
uopćavaju i ovise o (ne)poznavanju određenog idioma u ciljnom jeziku. Spoznaje dobivene ovim istraživanjem
mogu biti od koristi za teoriju usmenog prevođenja te kvalitetu obuke, ali također mogu pomoći i u nastavi
engleskog jezika kada se gradi ne samo jezična, nego i izvanjezična lingvistička baza.
90
Simultaneous interpretation of numbers: cognitive-linguistic approach
or how to be on cloud nine
Various studies (Lederer 2002, Pinochi 2009) have shown that numbers represent lexical items which are very
difficult to interpret since they are short segments lacking redundancy. Nonetheless, they are very high in
informative content and as such require extreme concentration on the part of the interpreter. Traditionally, in
simultaneous interpretation numbers were observed as having univocity of meaning, i.e. correspondence
between 'signifiant' and 'signifié', and lacking semantic content (Gile 2009, Seleskovitch 1988, Alessandrini
1990). However, by relying on approaches drawing on the cognitive-linguistic approach to meaning
(Dobrovolskij and Piirainen 2006, Núñez 2009) we suggest that numbers, especially when parts of idiomatic
expressions, should also be observed as (bona fide) meaningful linguistic units which fall back on cognitive
mechanisms shaped by the appropriate cultural and historical settings, supported by language, writing systems,
and education. This study tries to establish which of the two types of disruptive elements are more difficult for
trainees to interpret and which cause most problems: those that that are presumed to have only one, basic
meaning preventing any reformulation, or the figurative ones, those that can be explained through cognitivelinguistic approach. The study was conducted by observing trainee-interpreters interpreting speeches containing
numbers or idiomatic expressions containing numbers. The instances of numbers and their interpretations were
identified and analyzed with the aim of identifying the preferred strategies and the impact of the chosen strategy
on the quality of the rendered text. Categorization of errors for this study was based on Braun and Clarici (1997),
Mazza (2001) and Pinochi (2009). The results show that trainees mostly use omissions and approximations,
although lexical errors and errors of transposition (of the digits) were quite common. Finally, numbers that are
commonly argued to lack semantic meaning cause more problems in simultaneous interpretation than the
idiomatic expressions with numbers which are usually approximated or their interpretation relies on the
interpreter’s (lack) of awareness/knowledge of the proper idiom in the target language.
Dubravka Vidaković Erdeljić
Syntactic aspects of literary translation from Croatian into English
One of the ways in which languages establish contact is through translation of literary texts. Very often in this
process structures of the source language are taken over and gradually integrated into the recipient language. In
this paper we will examine the influence exerted by English on Croatian at the syntactic level. By analyzing
parallel corpora consisting of literary works originally written in English (e.g. The Casual Vacancy by J. K.
Rowling) and their translations into Croatian we will try to establish the frequency of the following phenomena
occurring in Croatian under the influence of English: the excessive use of personal pronouns where in Croatian
they are redundant due to the fact that the agent is expressed implicitly in the verb through the conjugation; the
use of possessive pronouns instead of reflexive possessive pronouns; and the use of nouns premodifying nouns.
The results thus obtained will then be compared to the results gained through the analysis of the occurrence of
these phenomena in contemporary literary works of comparable size, genre and style originally written in
Croatian. We expect the observed phenomena to be more prevalent in the translation, but our aim is also to
establish whether they have found their way in the text originally written in Croatian as well. We will also try to
analyze why these phenomena are replicated in the Croatian language, are they solely the result of clumsy
translations or of some cognitive and functional factors.
Sintaktički aspekti književnoga prijevoda s engleskoga na hrvatski jezik
Jedan od načina ostvarivanja kontakta među jezicima je i prevođenje literarnih djela. Vrlo često tijekom tog
procesa jezik primatelj preuzima i postupno adaptira strukture jezika davatelja. U ovome radu ispitat će se
utjecaj koji engleski jezik vrši na hrvatski jezik na sintaktičkoj razini. Analizom paralelnih korpusa koji se sastoje
od literarnih djela izvorno napisanih na engleskome jeziku (npr. The Casual Vacancy autorice J. K. Rowling) i
njihovih prijevoda na hrvatski pokušat ćemo utvrditi učestalost sljedećih pojava do kojih je u hrvatskom jeziku
došlo pod utjecajem engleskog: pretjerana uporaba osobnih zamjenica onda kada su one u hrvatskom suvišne
jer je vršitelj radnje posredno izražen konjugacijom glagola; uporaba posvojnih zamjenica umjesto u hrvatskom
uobičajenih povratno-posvojnih zamjenica; te uporaba imenica kao modifikatora drugih imenica. Tako dobiveni
91
rezultati usporedit će se s rezultatima analize učestalosti ovih pojava u suvremenim literarnim djelima slične
veličine, te usporedivog žanra i stila koji su izvorno napisani na hrvatskome jeziku. Pretpostavljamo da će
promatrane pojave biti učestalije u prijevodu s engleskog jezika, ali cilj nam je također utvrditi jesu li one prisutne
i u tekstu izvorno napisanom na hrvatskom jeziku. Također ćemo pokušati analizirati zašto se ove pojave
repliciraju u hrvatskom jeziku, je li to samo rezultat nespretnih prijevoda ili su na djelu neki kognitivni i
funkcionalni čimbenici.
***
Dubravka Vilke-Pinter
Veterinarski fakultet u Zagrebu
The role of cognates in structuring bilingual mental lexicon
Recent bilingual memory models based on the findings of a number of empirical studies assume a significant
level of interaction between bilinguals’ languages. In this study a comparative analysis of verbal associations to
cognates (words of the same or similar form and meaning) and non-cognates was performed aiming to explore
the function and position of cognates in mental lexicon of bilingual speakers at different levels of L2 proficiency.
Qualitative features of word associations were examined, namely, the proportion of paradigmatic, syntagmatic
and phonological responses, to determine whether cognates establish their associative links with other elements
in mental lexicon of bilingual speakers in a distinctly different way than do non-cognates and whether the extent
to which they are incorporated into the mental lexicon is influenced by the level of proficiency in a given
language. Participants in the study were 120 Croatian-English bilingual speakers, all University of Zagreb
students, at different levels of English language proficiency (advanced, intermediate and beginners' group). The
obtained results are discussed within a theoretical framework of spreading activation model of semantic memory
and in relation to several hierarchical models of bilingual memory. The results confirm the proposed hypothesis
according to which the least difference in the type of produced verbal associations between L1 and L2 and
among L2 speakers at different levels of language proficiency were expected for the cognates. Such findings are
in line with the distributed feature model of semantic memory (de Groot & Nas 1991, Kroll & de Groot 1997, Van
Hell & de Groot 1998) and a number of studies supporting this model (e.g. Aitchinson 2003, Dong 2005, French
et al. 1998, Marian 2009, Paradis 2004, Pavlenko 2009), as well as with the mixed representation model of
bilingual lexical processing (Kroll 1993, Kroll & Sholl 1992, Kroll and Stewart 1994, Kroll & Tokowicz 2005)
according to which, besides the level of proficiency in a language, the overall organization of mental lexicon and
the degree to which semantic representations are shared in the bilinguals' languages largely depend on the
word's lexical category. The results of the study therefore indicate that cognates play an important role in
structuring mental lexicon, particularly at lower levels of proficiency in a foreign language, since they facilitate
establishing novel links in the existing semantic network.
References:
Aitchinson, J. (2003). Words in the mind: An introduction to the mental lexicon. Oxford: Basil Blackwell.
De Groot, A. M. B. (1993). Word-type effects in bilingual processing tasks: Support for a mixed representational
system. In R. Schreuder, B. Weltens (Eds.), The bilingual lexicon. John Benjamins: Amsterdam-Philadelphia
De Groot, A. M. B. & Nas, G. L. J. (1991). Lexical representation of cognates and noncognates in compound
bilinguals. Journal of Memory and Language 30, 90-132.
Dong, Y. et al. (2005). Shared and separate meanings in the bilingual mental lexicon. Bilingualism: Language
and Cognition, 8(3), 456–482.
Kroll, J. F. (1993). Accessing conceptual representations for words for words in a second language. U: The
bilingual lexicon. (Ur. R. Schreuder and B. Weltens), 54-81. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins.
Kroll, J.F. & Sholl, A. (1992). Lexical and conceptual memory in fluent and non-fluent bilinguals. U: Cognitive
processing in bilinguals. (Ur. Harris, R.J.), Philadelphia: John Benjamins.
Kroll, J. F. & Stewart, E. (1994). Category interference in translation and picture naming: Evidence for
asymmetric connections between bilingual memory. Journal of Memory and Language 33, 149-174.
92
Kroll, J. F. & Tokowicz, N. (2005). Models of bilingual representation and processing: Looking back and to the
future. In J. F. Kroll i A. M. B. de Groot (Eds.), Handbook of bilingualism: Psycholinguistic approaches (pp.531553). New York: Oxford University Press.
Marian, V. & Spivey, M. (2003). Comparing bilingual and. monolingual processing of competing lexical items.
Applied Psycholinguistics 24, 173-193.
Paradis, M. (2004). A Neurolinguistic Theory of Bilingualism. John Benjamins Publishing Company
Pavlenko, A. (2009). The Bilingual Mental Lexicon Interdisciplinary Approaches. Multilingual Matters.
Van Hell, J.G. & de Groot, A.M.B. (1998). Conceptual representation in bilingual memory: effects of concreteness
and of cognate status in word association. Bilingualism. Language and Cognition 1 (3), 193-211.
Uloga kognata u strukturiranju J2 mentalnog leksikona
Novije generacije modela organizacije bilingvalnog pamćenja, temeljene na nalazima brojnih empirijskih
istraživanja, pretpostavljaju značajnu razinu interakcije među jezicima bilingvala.
U ovom radu se kroz usporednu analizu verbalnih asocijacija na riječi kognate (riječi iste ili slične forme i
značenja u dva jezika) i nekognate istražuje položaj i funkcija kognata u mentalnom leksikonu bilingvala različite
razine jezične kompetencije u stranom jeziku. Kvalitatitivnom analizom, kroz utvrđivanje proporcija
paradigmatskih, sintagmatskih i fonoloških odgovora proizvedenih u testu verbalnih asocijacija nastojalo se
utvrditi uspostavljaju li kognati na značajno različit način od nekognata asocijativne veze s drugim elementima u
mentalnom leksikonu bilingvala, kao i u kolikoj mjeri na njihovo inkorporiranje u mentalni leksikon utječe faktor
razine jezične komeptenecije u datom jeziku. U ispitivanju je sudjelovalo 120 izvornih govornica hrvatskog jezika,
studentica Sveučilišta u Zagrebu, različite razine poznavanja engleskog jezika. Dobiveni rezultati sagledani su
kroz teorijski okvir modela širenja aktivacije semantičkom mrežom, kao i hijerarhijskih trodjelnih modela
temeljenih na ideji konceptualne, odnosno leksičke medijacije među jezicima. U radu je potvrđena polazna
hipoteza da će se najmanje razlike u načinima verbalnog asociranja između J1 i J2, kao i u J2 među
govornicima različitih razina jezične kompetencije pokazati za kategoriju kognata. Ovakvi rezultati u skladu su s
postavkama modela distribuiranih obilježja semantičke reprezentacije (de Groot 1993, de Groot & Nas 1991,
Van Hell & de Groot 1998) te nalazima većeg broja istraživanja (npr. Aitchinson 2003, Dong 2005, Marian 2009,
Paradis 2004, Pavlenko 2009), kao i mješovitog reprezentacijskog modela leksičkog procesiranja bilingvala
(Kroll 1993, Kroll & Sholl 1992, Kroll & Stewart 1994, Kroll & Tokowicz 2005), prema kojem, osim razine znanja,
na stupanj dijeljenosti semantičkih reprezentacija u dva jezika, odnosno ukupnu organizaciju mentalnog
leksikona, uvelike utječe i leksička kategorija. U tom smislu, rezultati govore u prilog teze da kognati imaju važnu
funkciju u strukturiranju mentalnog leksikona, osobito na nižim razinama jezične kompetencije, budući da
govorniku olakšavaju uspostavljanje novih veza unutar postojeće semantičke mreže.
Literatura:
Aitchinson, J. (2003). Words in the mind: An introduction to the mental lexicon. Oxford: Basil Blackwell.
De Groot, A. M. B. (1993). Word-type effects in bilingual processing tasks: Support for a mixed representational
system. In R. Schreuder, B. Weltens (Eds.), The bilingual lexicon. John Benjamins: Amsterdam-Philadelphia
De Groot, A. M. B. & Nas, G. L. J. (1991). Lexical representation of cognates and noncognates in compound
bilinguals. Journal of Memory and Language 30, 90-132.
Dong, Y. et al. (2005). Shared and separate meanings in the bilingual mental lexicon. Bilingualism: Language
and Cognition, 8(3), 456–482.
Kroll, J. F. (1993). Accessing conceptual representations for words for words in a second language. U: The
bilingual lexicon. (Ur. R. Schreuder and B. Weltens), 54-81. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins.
Kroll, J.F. & Sholl, A. (1992). Lexical and conceptual memory in fluent and non-fluent bilinguals. U: Cognitive
processing in bilinguals. (Ur. Harris, R.J.), Philadelphia: John Benjamins.
Kroll, J. F. & Stewart, E. (1994). Category interference in translation and picture naming: Evidence for
asymmetric connections between bilingual memory. Journal of Memory and Language 33, 149-174.
Kroll, J. F. & Tokowicz, N. (2005). Models of bilingual representation and processing: Looking back and to the
future. In J. F. Kroll i A. M. B. de Groot (Eds.), Handbook of bilingualism: Psycholinguistic approaches (pp.531553). New York: Oxford University Press.
Marian, V. & Spivey, M. (2003). Comparing bilingual and. monolingual processing of competing lexical items.
Applied Psycholinguistics 24, 173-193.
Paradis, M. (2004). A Neurolinguistic Theory of Bilingualism. John Benjamins Publishing Company
93
Pavlenko, A. (2009). The Bilingual Mental Lexicon Interdisciplinary Approaches. Multilingual Matters.
Van Hell, J.G. & de Groot, A.M.B. (1998). Conceptual representation in bilingual memory: effects of concreteness
and of cognate status in word association. Bilingualism. Language and Cognition 1 (3), 193-211.
***
Irena Vodopija Krstanović i Valentina Janjetić
Filozofski fakultet u Rijeci; Visoka poslovna škola PAR
Implicit (English) language policy in higher education: insights from three universities
The aim of this paper is to identify elements of implicit language policy indicators in strategic documents of three
higher education institutions in geographical proximity. Using document analysis we examine and compare
aspects of institutional policies at the respective universities with a particular eye to the English language and the
internationalization of higher education. In general, language policies of both the EU and the Council of Europe
are underpinned by individual plurilingualism and societal multilingualism, and efforts put forth by the EU and the
European Commission aimed at promoting linguistic diversity are evidently directed, among others, at higher
education institutions. However, internationalization, the creation of a European Higher Education Area and
mobility have contributed to introducing English as the common language in academia, which is reflected in
university strategies and the overall ecology of languages. Given these developments, it is obvious that
institutions of higher education should have their own explicit language policy which would determine the status
and use of languages. There is no doubt that such a language policy is essential for internationally-oriented
universities, yet surprisingly few institutions have actually designed explicit language policies. However,
language policies exist in higher education institutions even when they have not been made explicit or formally
written. In line with this view, we draw on aspects of implicit language policies to provide insights into the gap
between EU language policy and current practices at the respective institutions. Although, the fostering of
plurilingualism is a fundamental element of European higher education, the data from the document analysis
suggest an evident dominance of English in study programmes, student and staff mobility programmes,
institutional internationalization initiatives, and information resources.
Implicitna jezična politika u visokom obrazovanju: uvid u stanje na tri sveučilišta
Cilj je ovoga rada identificirati elemente indikatora implicitne jezične politike u strateškim dokumentima triju
visokoobrazovnih institucija u neposrednoj zemljopisnoj blizini. Pomoću analize sadržaja, istraženi su razni
aspekti jezičnih politika institucija uključenih u istraživanje, s posebnim naglaskom na elemente engleskoga
jezika i internacionalizacije visokog obrazovanja. Jezične politike Europske unije (EU) i Vijeća Europe temelje se
na principima individualnog plurilingvizma i društvenog multilingvizma, te su u skladu s time razvijena i
nastojanja EU i Europske komisije usmjerena na promicanje lingvističke raznolikosti u institucijama visokog
obrazovanja. No, internacionalizacija, stvaranje Europskoga prostora visokog obrazovanja i mobilnost doprinijeli
su uspostavljanju engleskoga kao jezika akademske zajednice, što je jasno vidljivo u sveučilišnim strategijama i
cjelokupnoj jezičnoj ekologiji. S obzirom na opisani smjer razvoja, jasno je da bi visokoobrazovne institucije
trebale razvijati eksplicitne jezične politike čime bi se odredili status i korištenje jezika u razne svrhe. Iako je
takva jezična politika od iznimne važnosti za internacionalno orijentirana sveučilišta, iznenađujuće mali broj
institucija ima eksplicitnu jezičnu politiku. Unatoč navedenom, jezične politike na visokoobrazovnim institucijama
postoje čak i onda kada nisu eksplicitne niti formalno napisane. U skladu s time, ovo istraživanje promatra
aspekte implicitnih jezičnih politika i pruža uvid u jaz između jezične politike EU i prakse na institucijama
uključenim u istraživanje. Iako se njegovanje plurilingvizma nalazi u samoj osnovi europskog visokog
obrazovanja, podaci dobiveni analizom dokumenata ukazuju na očitu prevlast engleskoga jezika u studijskim
programima, programima mobilnosti studenata i osoblja, inicijativama institucionalne internacionalizacije i
izvorima informacija.
***
94
Ivo Žanić
Fakultet političkih znanosti u Zagrebu
A warum You nicht ballare? Višejezičnost i jezični simbolizam u hrvatskoj popularnoj glazbi
Prema R. Shukeru, "istraživati popularnu glazbu znači istraživati popularnu kulturu", jer ta je glazba glavno i
sveprisutno sredstvo kojim se posreduje kompleksan sklop konotacija, referencija, motiva i društvenih
informacija. Tekstovi popularne glazbe proizvode estetske, kulturne i komercijalne učinke, ali su i važno mjesto
jezičnih dodira i hibridizacija, izvori i prijenosnici jezičnih inovacija, okvir simbolične upotrebe jezičnog materijala i
jezičnih konstrukcija modernosti. Iako analiza jezično-izražajnih značajki tekstova izvan njihova kohezivnog i
interakcijskog odnosa sa zvukom, ritmom, plesom, izvođačem i publikom ima neka metodološka ograničenja,
autor drži da se može uspostaviti konzistentan interpretacijski okvir, dosegnuti relevantan sociolingvistički uvid i
načiniti tipologija kodnog preključivanja/ miješanja u njima. Otkad je u šezdesetima rock postao globalni žanr, u
neanglofonim društvima jezični se kontakt primarno ostvaruje između domaćeg jezika i engleskoga. Posrijedi je
"engleski odozdo", neformalno ‒ aktivno ili pasivno ‒ korišten da simbolizira ili izrazi modernost i privlačne
urbane načine života, nasuprot "engleskom odozgo", koji dominantna kultura promiče institucionalnim kanalima
u svrhu međunarodne komunikacije (B. Preisler). U Hrvatskoj je u tom kontekstu od Prvog svjetskog rata
kontinuirano zastupljen i "talijanski odozdo", kao što je upravo popularna glazba još u tridesetima u izrazitijem
opsegu uvela hispanizme u javnu sferu. Osnovna tipologija jezičnih hibridizacija obuhvaćala bi sljedeće
kategorije: 1) međujezično rimovanje koje iskorištava fonetsku sličnost; 2) oslovljavanje kad se ljubavno
udvaranje odvija u kontekstu urbane komunikacije; 3) višejezičnost kao poetičko sredstvo za osnaživanje
retoričkog i estetskog učinka poruke (semantičke opozicije, sličnosti, paralelizmi); 4) ironija i parodija; 5) "čista"
jezična igra; 6) sučeljavanje jedinica iz različitih jezika kao stilsko sredstvo za afirmaciju subkulturnih identiteta.
Hrvatski je slučaj dodatno zanimljiv zato što se u većini uloga kao "strani jezik" javlja i domaći dijalekt
supostavljen standardnom hrvatskom ili njemu bliskoj razgovornoj novoštokavštini.
A warum You nicht ballare? Multilingualism and linguistic
symbolism in Croatian popular music
As R. Shuker puts it, "to study popular music is to study popular culture" because it is a major vehicle which
promotes a complex set of wider connotations, references and socio-cultural information. Popular music lyrics
create aesthetic, cultural and commercial effects, at the same time being important as a site of language contact,
hybridization and innovation, the frame of linguistic symbolism and linguistic constructions of modernity. Having
in mind that the interpretation of lyrics extracted from their cohesive relationship with sound, rhythm, dance,
performance and audience has some methodological limitations, it is believed that a consistent interpretative
framework can anyway be established, and that both relevant code-mixing typology and generally applicable
sociolinguistic insights can be attained. Since rock music has developed into the global genre, code-mixing in
non-anglophone societies is primarily achieved between the domestic language and English. This "English from
below" is informally, actively or passively, used to symbolize modernity and urban lifestyles, in contrast to
"English from above", which is promoted through institutional channels for the purposes of international
communication (B. Preisler). In Croatia one can also find a long-term use of "Italian from below", and the
pioneering role of popular music in introducing hispanisms into the public sphere as early as the 1930s. The
typology of linguistic hybridizations encompasses the following categories: 1) interlinguistic rhyming based on
phonetic similarities; 2) addresing when courting takes place in urban environment; 3) foreign language elements
as a poetic device which adds to the rhetorical and aesthetic effect of the message (semantic oppossitions,
similarities, parallelisms); 4) irony and parody; 5) "pure" language play; 6) juxtapositon of components from
different languages as stylistic devices for the expression of sub-cultural identities. What makes the Croatian
case additonally interesting is the fact that in almost all mentioned functions autochthonous dialects assume the
role of "foreign code" juxtaposed to the standard Croatian.
95
Zrinka Fišer
Osnovna škola „Vladimir Nazor“, Slavonski Brod
Poučavanje učenika s disleksijom: kreativnost i mašta
Disleksija je jedan od najčešćih oblika lakših teškoća u učenju. U prosječnom razredu od 25 učenika naći će se
do 5 učenika koji se nose sa svakodnevnim izazovima karakterističnim za disleksiju. Tijekom srednjeg djetinjstva
djeca velik dio dana provode u školi, a nastavni proces prilagođen potrebama prosječnog učenika bez posebnih
potreba ne pruža im mogućnost iskoristiti u potpunosti njihove potencijale. Biti učitelj djetetu s disleksijom ne
podrazumijeva samo biti moderatorom u obrazovnom procesu. Socijalne i emocionalne teškoće usko su vezane
uz teškoće koje neki učenici imaju u obrazovnom procesu, a nastaju unutar školskog okružja koje nameće
nerealno postavljene uniformirane obrasce ponašanja i dostignuća za cijelu školsku populaciju. Modifikacije u
nastavnom procesu od ključnog su značenja za učenike s disleksijom, a manifestiraju se kao izmjene u
nastavnim metodama, pomagalima i oblicima rada. Međutim, koliko su današnji učitelji i nastavnici obrazovani
za rad s učenicima koji imaju disleksiju pitanje je koje je potrebno istražiti. Učenici s lakšim teškoćama u učenju
nastavu pohađaju po individualiziranom programu i integrirani su u nastavni proces. Dužnost je svakog učitelja
prilagoditi svoje metode rada potrebama takvih učenika, ali problemi nastaju kad se, na primjer, učitelj nađe u ne
tako rijetkoj situaciji gdje poučava kombinirani razredni odjel u kojem se nalaze i daroviti učenici i učenici s
teškoćama u učenju. Nedovoljna materijalna sredstva, ograničeno vrijeme nastavnog sata i zadani kurikulum
predstavljaju začarani trokut unutar kojeg se vrlo malo može učiniti u pitanju potreba takvih učenika, osobito u
složenim razrednim odjeljenjima. Na primjeru dva brata i sestre, trojki kojima je dijagnosticirana dislalija, prikazat
ću koliko pozitivnog učinka na afektivne faktore (toliko važne u okviru usvajanja jezika) mogu imati male izmjene
u procesu poučavanja. Eksperimentom koji je uključio primjenu glume i glazbenog video isječka pokušala sam
dokazati kako je, unatoč navedenim ograničenjima, moguće uz malo mašte stvoriti multisenzorni pristup u
poučavanju stranog jezika i povećati motivaciju učenika.
Teaching pupils with dyslexia: creativity and imagination
Dyslexia is one of the most common forms of learning disabilities. In an average class of 25 pupils, up to 5 of
them have to deal with everyday challenges imposed by dyslexia. During the middle part of the childhood,
children spend most of their days in school but lessons adapted to the needs of an average pupil without special
needs do not offer them the possibility of fully exploiting their potentials. Being a teacher of pupils with dyslexia
does not imply being merely a moderator in the educational process. Social and emotional problems are closely
connected to the difficulties some pupils face during their education, and arise within school environment which
imposes unrealistically set patterns of behavior and achievements for the entire school population. Modifications
within the teaching process imply key significance for pupils with dyslexia and they are manifested as changes
regarding teaching methods, aids and classroom management. But how familiar are contemporary teachers with
the ways of teaching pupils with dyslexia is an issue worth investigating. Pupils with learning difficulties are
integrated in regular classes and attend lessons following individualized programs. Teachers educating pupils
with special needs have to adapt their way of teaching in order to suit the needs of such pupils, but problems
arise if, for example, a class is a combined one, comprised of pupils of different age, some being gifted and
some having learning difficulties. Insufficient resources, limited lesson duration and imposed school curriculum
construct a bewitched triangle which imposes great difficulties in aiding pupils with special needs, especially in
such a complex classroom. On a case of two brothers and a sister, triplets diagnosed with dyslalia, I will try to
show the amount of positive effect small changes within teaching process can have on affective factors (so
important in language acquisition). With the experiment based on drama and a musical video, I have tried to
prove how, in spite of aforementioned limitations, one can create a multisensory approach in teaching a foreign
language and increase the pupils’ motivation.
96
Renata Geld
Blindness and aspects of second language acquisition and learning
There have been a number of studies dealing with the language of the blind. Nativist studies expectedly claim
that the lack of vision will not significantly affect the process of language acquisition (see e.g. Chomsky 1980,
Landau and Gleitman 1985). Conversely, empiricists attempt to prove that deficient sensory experience of the
blind is bound to have a negative effect on their cognitive development and language acquisition (see e.g.
Andersen et al. 1993, Dunlea and Andersen 1992, Preisler 1997, Urwin 1984). More recent approaches show
that neither of this is completely true: although concept formation is delayed in blind children, the initial
disadvantages are lost after the age of 10 (Pérez-Pereira and Conti-Ramsden 1999). Moreover, the congenitally
blind exhibit enhanced speech comprehension, which may be related to enhanced perceptual processing skills
(Röder et al. 2003, Röder and Rösler 2004: 731). However, until recently, there were almost no studies on the
blinds’ second language acquisition and/or learning. The aim of this contribution is twofold: first, discuss the
findings pertaining to first language development and look into their relevance for second language
acquisition/learning, and second, report on recent studies involving Croatian blind learners of English - their
language learning and linguistic meaning construal (Geld and Šimunić 2009, Geld and Čutić 2014, Geld, work in
progress, and Geld and Glavaš, work in progress). The findings suggest that Croatian learners of English have
extraordinary analytical skills and cognitive strategies comparable to their sighted peers. Furthermore, they are
willing to face difficult tasks, such as, for example, tackling the issue of cognitive motivation and meaningfulness
of highly idiomatic linguistic units. Finally, they are aware of their own limitations, but still motivated to learn and
explore their own uniqueness and potential in the process of learning a foreign language.
References:
Andersen, E. S., A. Dunlea, and L. Kekelis (1993) The impact of input: language acquisition in the visually
impaired. First Language. 13 (37), pp. 23 -49. doi:10.1177/014272379301303703.
Chomsky, N. (1980) Rules and Representations. New York: Columbia University Press.
Dunlea, A. and E. S. Andersen (1992) The emergence process: Conceptual and linguistic influences on
morphological development. First Language. 12, pp. 95-115.
Geld, R. and A. Čutić (2014) Salience of topology in the strategic construal of English particle verbs in blind
users of English. In: Peti-Stantić, A. and M.-M. Stanojević (eds.), Language as Information: Proceedings from
CALS 2012: 13-29. Milan. Frankfurt / New York: Peter Lang Verlag.
Geld, R. and A. Čutić (work in progress) UPs and DOWNs in the Strategic Construal of PV Constructions in Blind
Users of English as L2
Geld, R. and T. Glavaš (work in progress) Motivation for Learning in Blind Learners of English as a FL
Geld, R. and M. Šimunić (2009) A case study of a blind speaker of English as L2. In: Brdar, M., M. Omazić, and
V. Pavičić Takač (eds.), Cognitive Approaches to English: Fundamental, Methodological, Interdisciplinary and
Applied Aspects: 403-430. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing.
Landau, B. and L. R. Gleitman (1985) Language and Experience: Evidence from the Blind Child. Cambridge,
Mass: Harvard University Press.
Pérez Pereira, M., and G. Conti-Ramsden (1999) Language Development and Social Interaction in Blind
Children. Essays in developmental psychology. Hove: Psychology Press.
Preisler, G. (1997) Social and emotional development of blind children: a longitudinal study. In: Lewis, V. and G.
M. Collis (eds.), Blindness and psychological development in young children: 69-85. Leicester, England: PBS
Books.
Röder, B., L. Demuth, J. Streb, and F. Rösler (2003) Semantic and morpho-syntactic priming in auditory word
recognition in congenitally blind adults.
Language and Cognitive Processes. 18 (1). pp. 1-20.
doi:10.1080/01690960143000407.
Röder, B. and F. Rösler (2004) Compensatory plasticity as a consequence of sensory loss. In: Calvert, G., C.
Spence and Stein, B. E. (eds.), The handbook of multisensory processes: 719–747. Cambridge, Mass: MIT
Press.
Urwin, C. (1984) Communication in infancy and the emergence of language in blind children. In: Schiefelbusch,
R. L. and J. Pickar (eds.), The Acquisition of Communicative Competence: 479-524. Baltimore: University Park
Press.
97
Sljepoća i procesi u usvajanju i učenju drugoga jezika
Mnogo je studija koje se bave jezikom slijepih. Nativisti tvrde da pomanjkanje vida ne utječe značajno na proces
usvajanja jezika (vidi npr. Chomsky 1980, Landau and Gleitman 1985). Nasuprot tome, empiristi nastoje
dokazati da pomanjkanje osjetilnog iskustva kod slijepih mora imati negativni učinak na njihov razvoj i usvajanje
jezika (vidi npr. Andersen et al. 1993, Dunlea i Andersen 1992, Preisler 1997, Urwin 1984). Noviji pristupi polaze
od pretpostavke da ni jedno od navedenog nije u potpunosti točno: iako razvoj pojmova kasni kod slijepe djece,
navedeno kašnjenje se nadoknadi do 10. godine starosti (Pérez-Pereira and Conti-Ramsden 1999). Pored toga,
istraživanja pokazuju da kongenitalno slijepa djeca imaju povećanu sposobnost razumijevanja govora, što je
vjerojatno povezano s povećanom sposobnošću perceptivnog procesiranja (Röder et al. 2003; Röder and Rösler
2004: 731). Međutim, istraživanja kojima je cilj istražiti usvajanje i(li) učenje drugoga jezika vrlo su rijetke,
donedavno ih gotovo i nije bilo. Cilj je ovoga izlaganja dvojak: prvo, potaknuti raspravu o tome na koji način su
rezultati istraživanja prvoga jezika relevantni za istraživanje usvajanja/učenje drugoga/stranoga jezika i drugo,
komentirati rezultate recentnih istraživanja koja uključuju slijepe učenike engleskoga jezika u Hrvatskoj, a bave
se aspektima njihova učenja i konstruiranja jezičnoga značenja (Geld i Šimunić 2009, Geld i Čutić 2014, Geld,
istraživanje u tijeku, Geld i Glavaš, istraživanje u tijeku). Rezultati istraživanja pokazuju da hrvatski učenici imaju
iznimne analitičke sposobnosti i kognitivne strategije učenja koje su usporedive sa strategijama videćih učenika.
Nadalje, slijepi su se učenici spremni suočiti s teškim jezičnim zadacima, kao što je npr. pronalaženje kognitivne
motivacije i smislenosti u idiomatskim izrazima u engleskome jeziku. Naposljetku, svjesni su svojih ograničenja,
ali ipak motivirani učiti i istraživati svoju jedinstvenost i potencijal u procesu učenja stranoga jezika.
Literatura:
Andersen, E. S., A. Dunlea, and L. Kekelis (1993) The impact of input: language acquisition in the visually
impaired. First Language. 13 (37), pp. 23 -49. doi:10.1177/014272379301303703.
Chomsky, N. (1980) Rules and Representations. New York: Columbia University Press.
Dunlea, A. and E. S. Andersen (1992) The emergence process: Conceptual and linguistic influences on
morphological development. First Language. 12, pp. 95-115.
Geld, R. and A. Čutić (2014) Salience of topology in the strategic construal of English particle verbs in blind
users of English. In: Peti-Stantić, A. and M.-M. Stanojević (eds.), Language as Information: Proceedings from
CALS 2012: 13-29. Milan. Frankfurt / New York: Peter Lang Verlag.
Geld, R. and A. Čutić (work in progress) UPs and DOWNs in the Strategic Construal of PV Constructions in Blind
Users of English as L2
Geld, R. and T. Glavaš (work in progress) Motivation for Learning in Blind Learners of English as a FL
Geld, R. and M. Šimunić (2009) A case study of a blind speaker of English as L2. In: Brdar, M., M. Omazić, and
V. Pavičić Takač (eds.), Cognitive Approaches to English: Fundamental, Methodological, Interdisciplinary and
Applied Aspects: 403-430. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing.
Landau, B. and L. R. Gleitman (1985) Language and Experience: Evidence from the Blind Child. Cambridge,
Mass: Harvard University Press.
Pérez Pereira, M., and G. Conti-Ramsden (1999) Language Development and Social Interaction in Blind
Children. Essays in developmental psychology. Hove: Psychology Press.
Preisler, G. (1997) Social and emotional development of blind children: a longitudinal study. In: Lewis, V. and G.
M. Collis (eds.), Blindness and psychological development in young children: 69-85. Leicester, England: PBS
Books.
Röder, B., L. Demuth, J. Streb, and F. Rösler (2003) Semantic and morpho-syntactic priming in auditory word
recognition in congenitally blind adults.
Language and Cognitive Processes. 18 (1). pp. 1-20.
doi:10.1080/01690960143000407.
Röder, B. and F. Rösler (2004) Compensatory plasticity as a consequence of sensory loss. In: Calvert, G., C.
Spence and Stein, B. E. (eds.), The handbook of multisensory processes: 719–747. Cambridge, Mass: MIT
Press.
Urwin, C. (1984) Communication in infancy and the emergence of language in blind children. In: Schiefelbusch,
R. L. and J. Pickar (eds.), The Acquisition of Communicative Competence: 479-524. Baltimore: University Park
Press.
98
Agnieszka Kałdonek-Crnjaković
ADHD and foreign language acquisition
Attention Deficit Hyperactivity Disorder (ADHD) is a disorder of developmental basis featured by inattention,
hyperactivity and impulsivity, which may affect the learning process in different ways. A number of researchers
(Barkley, Lipowska, Kim and Kaiser, etc.) have suggested that ADHD individuals manifest difficulties in languagebased tasks; however they are not affected by lower linguistic functions, but rather by attention dysfunction.
Therefore the employment of appropriate teaching techniques is crucial in working with ADHD individuals; these
techniques must recognize the individual profile of the learner (Opić and Kudek Mirošević 2011). In the field of
applied linguistics and learning difficulties/disorders there is a scarcity of research in relation to ADHD. Sparks
and colleagues researched ADHD college students learning Spanish as a foreign language (2004, 2005, 2008)
to assess specific difficulty in foreign language acquisition. They suggested that L2 learners with ADHD may be
a diverse group that exhibits a range of L1 and L2 literacy, L1 cognitive ability and L2 aptitude skills. Therefore,
they concluded that ADHD do not exhibit specific language difficulties in L2; thus ADHD should be rather
discussed within the individual differences scheme (Sparks et al., 2008a). In this regard, although ADHD is not a
language-based difficulty, it may affect the acquisition of foreign language skills. Apart from language skills, it is
also important to mention the possible effect of ADHD on motivation on foreign language learning.
The aim of my presentation is to discuss ADHD manifestations and their possible effect on the acquisition of
foreign language skills, as well as learning and teaching strategies that can facilitate the learning process. The
basis for my conclusions will be leading theories on ADHD in both L1 and L2, as well as my personal experience
in working with children with specific learning difficulties in teaching ESL/EFL and French as a Foreign
Language.
References:
Barkley, R.A. (2006). Attention-deficit/ hyperactivity disorder – A handbook for diagnosis and treatment. New
York: The Guilford Press.
Kim, O.H. & Kaiser, A.P (2000). Language characteristics of children with ADHD, Communication Disorders
Quarterly, 21(3), 154-165.
Lipowska, M., Bogdanowicz, M., Buliński, L. (2008). Language skills in children with ADHD and developmental
dyslexia, Acta Neuropsychologiica, 6(4), 369-379.
Opić, S. & Kudek Mirošević (2011). Handling Students with ADHD Syndrome in Regular Elementary Schools,
Napredak, 152(1), 75 – 92.
Sparks, R., Javorsky J. and Philips, J. (2005). College students classified with attention deficit hyperactivity
disorder (ADHD) and the foreign language requirements, Journal of Learning Disabilities, 37(2), 169-178.
Sparks, R., Javorsky, J. and Philips, J. (2005). Comparison of the performance of college students classified as
ADHD, LD, and LD/ADHD in foreign language courses, Language Learning, 55(1), 151- 177.
Sparks, R., Humbach, N. and Javorsky, J. (2008). Individual and longitudinal differences among high-and lowachieving, LD, and ADHD L2 learners, Learning and individual Differences, 18, 29-43.
Sparks, R., Ganschow, E., Patton, L. (2008a). Among High- and Low-achieving L2 Learners with Special Needs.
In J. Kormos & E. H. Kontra (Eds.), Language learners with special needs. An international perspective (pp. 1135). Bristol: Multilingual Matters.
ADHD i usvajanje stranoga jezika
Poremećaj pažnje / hiperaktivnost (ADHD) jest razvojni poremećaj obilježen pomanjkanjem pažnje,
hiperaktivnošću i impulzivnošću, što na različite načine može utjecati na proces učenja. Brojni istraživači
(Barkley, Lipowska, Kim i Kaiser, itd.) smatraju da osobe koje imaju ADHD manifestiraju poteškoće u zadacima
temeljenim na jeziku, no da nisu pogođeni nižim lingvističkim funkcijama, već poremećajem pažnje. Stoga
uporaba primjerenih tehnika poučavanja mora prepoznati individualni profil učenika (Opić i Kudek Mirošević
2011). U području primijenjene lingvistike i poteškoća/poremećaja učenja postoji pomanjkanje istraživanja koja
se bave ADHD-om. Sparks i dr. istražili su studente visokih škola koji su imali ADHD, a koji su učili španjolski kao
drugi jezik (2004, 2005, 2008) s namjerom da ocijene specifičnu poteškoću u učenju stranoga jezika. Predložili
su da bi učenici drugoga jezika koji imaju ADHD mogli biti raznovrsna skupina koja je vrlo pismena u J1 i J2, J1
99
kognitivnim sposobnostima i J2 vještinama. Zaključili su da ADHD ne pokazuje posebne jezične poteškoće u J2
te da bi se stoga ADHD trebalo razmatrati unutar sheme individualnih razlika (Sparks et al., 2008a). U skladu s
navedenim, iako ADHD nije poteškoća koja se temelji na jeziku, ipak može utjecati na usvajanje vještina
stranoga jezika. Osim jezičnih vještina, važno je spomenuti moguć učinak ADHD-a na motivaciju za učenje
stranoga jezika.
Cilj je moje prezentacije raspraviti o manifestacijama ADHD-a i njihovom mogućem učinku na usvajanje vještina
stranoga jezika i strategije učenja i poučavanja kojima se može olakšati proces učenja. Temelj za moje zaključke
bit će vodeće teorije o ADHD-u u J1 i J2, kao i moje osobno iskustvo u podučavanju engleskog kao
drugoga/stranoga jezika i francuskoga kao stranoga jezika djeci s poteškoćama u učenju.
Literatura:
Barkley, R.A. (2006). Attention-deficit/ hyperactivity disorder – A handbook for diagnosis and treatment. New
York: The Guilford Press.
Kim, O.H. & Kaiser, A.P (2000). Language characteristics of children with ADHD, Communication Disorders
Quarterly, 21(3), 154-165.
Lipowska, M., Bogdanowicz, M., Buliński, L. (2008). Language skills in children with ADHD and developmental
dyslexia, Acta Neuropsychologiica, 6(4), 369-379.
Opić, S. & Kudek Mirošević (2011). Handling Students with ADHD Syndrome in Regular Elementary Schools,
Napredak, 152(1), 75 – 92.
Sparks, R., Javorsky J. and Philips, J. (2005). College students classified with attention deficit hyperactivity
disorder (ADHD) and the foreign language requirements, Journal of Learning Disabilities, 37(2), 169-178.
Sparks, R., Javorsky, J. and Philips, J. (2005). Comparison of the performance of college students classified as
ADHD, LD, and LD/ADHD in foreign language courses, Language Learning, 55(1), 151-177.
Sparks, R., Humbach, N. and Javorsky, J. (2008). Individual and longitudinal differences among high- and lowachieving, LD, and ADHD L2 learners, Learning and individual Differences, 18, 29-43.
Sparks, R., Ganschow, E., Patton, L. (2008a). Among High- and Low-achieving L2 Learners with Special Needs.
In J. Kormos & E. H. Kontra (Eds.), Language learners with special needs. An international perspective (pp. 1135). Bristol: Multilingual Matters.
***
Agnieszka Kałdonek-Crnjaković
The effect of dyslexia on foreign/second language acquisition and effective methods in
teaching foreign language skills to dyslexic learners
Dyslexia is a specific learning difficulty which affects the development of literacy and language related skills. It
is characterised by difficulties with phonological processing and information processing speed. Dyslexia also
tends to be resistant to conventional teaching methods, but its effects can be mitigated by specific intervention
(HUD, 2012). Since dyslexia is a language-based difficulty, it may affect foreign language learning. Ganschow
and Sparks (1991) stressed that foreign language learning is either enhanced or limited by the degree to which
a learner has control over their native language skills, which means that individual differences exist; therefore
specific teaching methods should be applied. It has been suggested that dyslexics best learn when a
multisensory, structured and explicit approach is used (Sparks et al., 1992); however its efficacy depends on
the intensity of difficulties (Nijakowska, 2010), age and the skills that are addressed (Kałdonek-Crnjaković,
2013). The characteristics of a language must be considered when predicting difficulties in learning it
(Schneider and Crombie, 2003; Kałdonek, 2012); however it is very likely that similar language skills will be
affected and that dyslexic learners will make considerably more errors compared to their non-impaired peers
(e.g. Kałdonek, 2011). Research in Croatia on foreign language acquisition and dyslexia has only involved
English as a foreign language (EFL). Its outcomes have showed that Croatian dyslexic EFL learners
underperform in writing skills compared to their non-impaired peers (Kałdonek, 2011) and that their spelling
100
errors are similar to native English dyslexics (Kałdonek-Crnjaković, 2013). I will discuss the manifestations of
dyslexia and their effect on foreign language learning, as well as learning and teaching strategies that can
facilitate the learning process, based on leading theories and research on dyslexia in L1 and L2, including the
findings of the research involving Croatian dyslexic foreign language learners.
References:
Hrvatska Udruga za Disleksiju (HUD) (2012) www.hud.hr
Ganschow, L. & Sparks R. (1991). A screening instrument for the identification of foreign language learning
problems: Evidence for a relationship between native and second language learning problems, Foreign
Language Annals, 24(5), 383-397.
Kałdonek-Crnjaković, A. (2013). Multisensory structured metacognitive instruction in the light of the age factor in
teaching EFL to dyslexic learners (PhD dissertation). Faculty of Humanities and Social Sciences, University of
Zagreb.
Kałdonek, A. (2012). Studenci z dysleksją rozwojową a nauczanie języków obcych w kontekście języka
polskiego. In B. Skowronek (Ed.) (Nie)swój język polski. Nowe horyzonty w językoznastwie stosowanym.
Kraków: WNUP.
Kałdonek, A. (2011). Dyslexia/dysgraphia and foreign-language learning: analysis of written discourse (an
example from Croatia). Sarajevo: Proceedings of the First International Conference on Foreign Language
Teaching and Applied Linguistics.
Nijakowska, J. (2010). Dyslexia in the foreign language classroom. Bristol: Multilingual Matters.
Schneider, E. & Crombie, M. (2003). Dyslexia and foreign language learning. NY: David Fulton Publishers
Sparks, R., Ganschow, L., Javorsky, J., Pohlman, J. & Patton, J. (1992). Test comparisons among students
identified as high-risk, low-risk, and learning disabled in high school foreign language courses, The Modern
Language Journal, 76, 142–159.
Učinak disleksije na usvajanje stranog/drugog jezika i učinkovite metode u poučavanju
disleksičnih učenika vještinama stranoga jezika
Disleksija je poteškoća u učenju koju obilježavaju poteškoće u razvoju čitanja i pisanja. Disleksiju obilježavaju
nedostatne sposobnosti fonološke obrade i problemi s brzinom obrade informacija. Dokazano je da
konvencionalne metode poučavanja nisu efikasne u radu s osobama s disleksijom, no obilježja disleksije mogu
se ublažiti posebnim metodama poučavanja (HUD 2012). Kako je disleksija poteškoća na jezičnoj razini, ona
može značajno utjecati na učenje stranih jezika. Prema Ganschow i Sparks (1991) uspjeh u učenju stranoga
jezika ovisi o jezičnim vještinama u materinskom jeziku. Zbog postojanja individualnih razlika trebaju se
primjenjivati posebne nastavne metode. Sparks i suradnici (1992) predlažu da osobe s disleksijom najbolje uče
strani jezik metodom temeljenom na multisenzornom, strukturiranom i eksplicitnom pristupu, no djelotvornost te
metode može ovisiti o intenzitetu poteškoća (Nijakowska 2010), dobi i vještinama koje se poučavaju (KałdonekCrnjaković 2013). Važne su i osobine stranoga jezika kada se predviđaju poteškoće u njegovom usvajanju
(Schneider i Crombie 2003, Kałdonek 2012), no vrlo je vjerojatno da će se poteškoće pojaviti u usvajanju sličnih
jezičnih vještina te da će učenici s disleksijom činiti znatno više pogrešaka u odnosu na učenike bez disleksije
(npr. Kałdonek 2011). Dosadašnja istraživanja u Hrvatskoj u području učenja stranih jezika i disleksije
provedena su samo na engleskom jeziku. Rezultati su pokazali da osobe s disleksijom kojima je hrvatski
materinski jezik ostvaruju slabije rezultate u pisanju u odnosu na osobe bez disleksije (Kałdonek 2011) te da su
njihove pravopisne pogreške slične osobama s disleksijom kojima je engleski materinski jezik (KałdonekCrnjaković 2013). Prezentirat ću obilježja disleksije i kako ona može utjecati na učenje stranih jezika, kao i
strategije učenja i poučavanja koje mogu olakšati proces usvajanja stranoga jezika. Prezentacija će se temeljiti
na vodećim teorijama i istraživanjima o disleksiji u prvom i drugom jeziku, uključujući rezultate istraživanja
provedenih na učenicima stranog jezika s disleksijom kojima je hrvatski materinski jezik.
Literatura:
Hrvatska Udruga za Disleksiju (HUD) (2012) www.hud.hr
Ganschow, L. & Sparks R. (1991). A screening instrument for the identification of foreign language learning
problems: Evidence for a relationship between native and second language learning problems, Foreign
101
Language Annals, 24(5), 383-397.
Kałdonek-Crnjaković, A. (2013). Multisensory structured metacognitive instruction in the light of the age factor in
teaching EFL to dyslexic learners (PhD dissertation). Faculty of Humanities and Social Sciences, University of
Zagreb.
Kałdonek, A. (2012). Studenci z dysleksją rozwojową a nauczanie języków obcych w kontekście języka
polskiego. In B. Skowronek (Ed.) (Nie)swój język polski. Nowe horyzonty w językoznastwie stosowanym.
Kraków: WNUP.
Kałdonek, A. (2011). Dyslexia/dysgraphia and foreign-language learning: analysis of written discourse (an
example from Croatia). Sarajevo: Proceedings of the First International Conference on Foreign Language
Teaching and Applied Linguistics.
Nijakowska, J. (2010). Dyslexia in the foreign language classroom. Bristol: Multilingual Matters.
Schneider, E. & Crombie, M. (2003). Dyslexia and foreign language learning. NY: David Fulton Publishers
Sparks, R., Ganschow, L., Javorsky, J., Pohlman, J. & Patton, J. (1992). Test comparisons among students
identified as high-risk, low-risk, and learning disabled in high school foreign language courses, The Modern
Language Journal, 76, 142–159.
***
Diana Tomić
L2 and hearing impairment: What do we know so far?
In this paper I will present a review of the research literature regarding L2 and hearing impairment. There are
several factors contributing to the oral communication skills of the hearing impaired: the severity and age onset
of the impairment, amplification type (cochlear implant or hearing aids), communication mode (spoken language
or sign language), cognitive factors and SES. The third factor relates to L2 research which can be divided into
three subgroups: sign – oral language bilingual acquisition, acquisition of L2 in bilingual environments, usually in
minority families, and research on SLL of the hearing impaired. The third subgroup is the least represented, and
focuses mostly on university level teaching of L2. Although the most important difficulty for hearing impaired L2
learners is speech perception, others are also identified: insufficient L1 knowledge, lack of adequate teaching
materials, lack of environmental support (individualized programs or availability of a tutor) to name just a few. To
overcome these difficulties in practice various strategies have been employed in teaching – extensive use of
visual aids and technology being the most important. The paper ends with examples of good practice and
analysis of hearing impaired SLL in Croatia.
J2 i oštećenja sluha: Što dosad znamo?
Ovaj rad donosi pregled literature o učenju stranih jezika kod osoba s oštećenjem sluha. Nekoliko čimbenika
utječe na uspješnost u oralnoj komunikaciji te skupine osoba: stupanj oštećenja i dob u kojoj se oštećenje javilo,
vrsta slušnog pomagala (umjetna pužnica ili slušno pomagalo), način komunikacije (znakovni ili oralni jezik),
kognitivni čimbenici i SES. Treći se čimbenik najčešće javlja u istraživanja bilingvizma kod slušnih oštećenja. To
se istraživačko područje može podijeliti u tri skupine – usvajanje znakovnog ili oralnog jezika, usvajanje drugog
jezika u bilingvalnom okruženju te učenje drugog jezika kod osoba s oštećenjem sluha. Istraživanja iz treće
skupine najčešće se odnose na učenje stranog jezika na sveučilišnoj razini. Iako je nemogućnost percepcije
govora uzrokovana oštećenjem osnovna prepreka za razvoj govorne komunikacije kako na materinskom tako i
na stranom jeziku, u poučavanju stranog jezika osoba s oštećenjem sluha javljaju se i druge poput nedovoljno
poznavanje oralnog materinskog jezika, neprikladni materijali, nedostatna podrška okoline (individualizirani
pristup ili dostupnost asistenta). U praksi se te poteškoće prevladavaju na različite načine od kojih se u novije
vrijeme najčešće ističu uporaba različitih vizualnih pomagala i tehnologije pri učenju. Na kraju su prikazani
primjeri dobre prakse poučavanja stranog jezika osoba sa slušnim oštećenjima i opisano trenutačno stanje u
hrvatskoj praksi.
102
Filozofski fakultet u
Zagrebu
gabi.abramac@sokrat.hr
Aladrović Slovaček Katarina
Učiteljski fakultet u
Zagrebu
kaladrovic@gmail.com
Aleksovski
Marinela
Zagrebu
maremore13@yahoo.com
Alerić
Marko
Zagrebu
maleric@ffzg.hr
Bagić
Tihana
Agencija za mobilnost i
programe Europske unije,
Zagreb
tihana.bagic@gmail.com
Bajčić
Martina
martina.bajcic@gmail.com
Balenović
Katica
Sveučilište u Zadru, Odjel
za nastavičke studije u
Gospiću
balenovick@net.hr
Banković-Mandić
Ivančica
Zagrebu
ibmandic@gmail.com
Bašić
Martina
Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti
mkovacev@hazu.hr
Bátyi
Szilvia
University of Pannonia,
Veszprém
szilviabatyi7@gmail.com
Beacco
JeanClaude
Université Sorbonne
Nouvelle
jcb.mdg@wanadoo.fr
Berać
Monika
Zagrebu
monika.berac@gmail.com
Berbić Kolar
Emina
Osijeku, dislocirani studij
u Slavonskome Brodu
ebkolar@gmail.com
Berović
Daša
Zagrebu
dasa.berovic@gmail.com
Bilić
Marija
Marija.Bilic@ffst.hr
Bilić Meštrić
Klara
Sveučilište u Zagrebu,
Hrvatski studiji
klara.bilic.mestric@gmail.com
Boras
Damir
Zagrebu
dboras@ffzg.hr
Abramac
Gabi
103
Borić
Neda
Arhitektonski fakultet u
Zagrebu
nedaboric@hotmail.com
Brodarić
Sara
sara.brodaric@gmail.com
Buljan
Gabrijela
Osijeku
gbuljan@ffos.hr
Buršić
Barbara
Zagrebu
barbara.bursic@gmail.com
Cergol Kovačević
Kristina
Zagrebu
kristina.cergol@ufzg.hr,
k.cergol@gmail.com
Cvikić
Lidija
Zagrebu
lcvikic@gmail.com,
lidija.cvikic@ufzg.hr
Cvitanušić Tvico
Jelena
Zagrebu
jelena.cvitanusic@gmail.com
Čačija
Romana
Osijeku
rcacija@ffos.hr
Čilaš Mikulić
Marica
Zagrebu
cilasm@yahoo.com
Čilaš Šimpraga
Ankica
Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje
acilas@ihjj.hr
Čolović
Nina
Zagrebu
ncolovic7@gmail.com
Čurković Kalebić
Sanja
sanja.kalebic@st.t-com.hr
Ćužić
Tomislav
Športska gimnazija Zagreb tomislavcuzic@net.hr
Desnica
Mirta
Zagrebu; Université ParisEst
Deželjin
Vesna
Zagrebu
vdezelji@ffzg.hr
Dobrić
Arnalda
Zagrebu
arnalda.dobric@gmail.com,
adobric@ffzg.hr
Dragojević
Lia
lia@unidu.hr
Dupanović
Edin
Osnovna škola Kulen
Vakuf, Orašac
evanath@hotmail.com
104
desnica.mirta@gmail.com
Đurić
Tanja
Osijeku, dislocirani studij
u Slavonskome Brodu
Erdeljac
Vlasta
Zagrebu
verdelja@ffzg.hr
Ferbežar
Ina
Filozofska fakulteta v
Ljubljani
ina.ferbezar@ff.uni-lj.si
Filippi
Maura
Muzička akademija u
Zagrebu
mfilippister@gmail.com
Fišer
Zrinka
Osnovna škola „Vladimir
Nazor“, Slavonski Brod
os-slavonski-brod-006@skole.t-com.hr
Frleta
Zrinka
zfrleta@unizd.hr
Gačić
Milica
Zagrebu
milica.gacic@ufzg.hr
Gašpar
Angelina
agaspar@marul.ffst.hr
Gazdić-Alerić
Tamara
Zagrebu
tamara.gazdic-aleric@ufzg.hr
Gehrmann
Siegfried
Zagrebu
siegfried.gehrmann@ufzg.hr
Geld
Renata
Zagrebu
geldrenata@gmail.com
Gjurašić
Marija
marija.gjurasic@zg.t-com.hr
Glavaš
Tea
glavas.tea@gmail.com
Gradečak-Erdeljić
Tanja
Osijeku
tgradeca@gmail.com,
tgradeca@ffos.hr
Granić
Jagoda
jgranic@ffst.hr,
jagoda.granic@gmail.com
Grgić
Ana
Zagrebu
anagrgic@ffzg.hr
Grković
Daša
Zagrebu
dasagrkovic@yahoo.com
Gulešić Machata
Milvia
Zagrebu
mgulesic@ffzg.hr
Hategan
Petar
Universitatea din
Bucureşti
hategan13@yahoo.com
Hendriks
Henriëtte
University of Cambridge
hpjmh2@cam.ac.uk
tanja_duric@yahoo.com
105
Horga
Damir
Zagrebu
dhorga@ffzg.hr
Horvatić Čajko
Irena
icajko@pravo.hr
Hoyt
Alexander
Zagrebu
ahoyt@ffzg.hr
Hrdlička
Miroslav
Zagrebu
miroslavhrdlicka@yahoo.com
Husinec
Snježana
shusinec@pravo.hr
Ivanković
Iva
Dječji vrtić Potočnica,
Zagreb
iva.robot@gmail.com
Janjetić
Valentina
Visoka poslovna škola
PAR, Rijeka
vjanjetic@par.hr
Jelaska
Zrinka
Zagrebu
zjelaska@ffzg.hr
Josipović Smojver
Višnja
Zagrebu
visnja.josipovic@ffzg.hr
KałdonekCrnjaković
Agnieszka
Nezavisni istraživač
agnieszka.kaldonek@gmail.com
Kalogjera
Damir
Zagrebu
dkalogj@ffzg.hr
Kanajet Šimić
Lada
Hrvatska Matica iseljenika
lada@matis.hr
Karlak
Manuela
Osijeku
mputnik@ufos.hr
Katunar
Daniela
Zagrebu
dkatunar@ffzg.hr
Klak
Hana
Zagrebu
hklak@ffzg.hr
Klubička
Filip
Zagrebu
fklubicka@gmail.com
Knežević
Željka
Zagrebu
zeljka.knezevic@ufzg.hr
Kolenić
Ljiljana
Osijeku
kolenic@ffos.hr
Korajac
Aida
Zagrebu
aidakorajac@gmail.com
106
Kovačec
August
Zagrebu
august.kovacec@zg.t-com.hr
Kožul
Mia
Zagrebu
x_miamia@hotmail.com
Kraš
Tihana
tkras@ffri.hr
Krišković
Arijana
Medicinski fakultet u
Rijeci
arijana.kriskovic@medri.uniri.hr
Lalli Paćelat
Ivana
Sveučilište Jurja Dobrile u
Puli
ilalli@unipu.hr
Letica Krevelj
Stela
Zagrebu
sletica2@ffzg.hr
Lučić
Radovan
Universiteit van
Amsterdam
r.lucic@uva.nl
Luketin Alfirević
Antonia
aluketin@ffst.hr
Lukica
Ivana
ivana.lukica@pravo.hr
Mardešić
Sandra
Zagrebu
smardesi@ffzg.hr
Marković
Irena
imarkov@unizd.hr
Matešić
Mihaela
mmatesic@ffri.hr
Memišević
Anita
amemisevic@ffri.hr
Miculinić
Miriam
Zagrebu
lapin.agile@ymail.com
Mikelić Preradović
Nives
Zagrebu
nmikelic@ffzg.hr
Mikić Čolić
Ana
Osijeku
amikic@ffos.hr
Milić
Goran
Osijeku
gmilic77@gmail.com
Miloš
Irena
Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje
idrpic@yahoo.com
Munivrana
Boška
Zagrebu
boska.munivrana@gmail.com
Navracsics
Judit
Veszprém
navju@yahoo.co.uk
Nidorfer Šiškovič
Mojca
Ljubljani
mojca.nidorfer-siskovic@ff.uni-lj.si
107
Novak Milić
Jasna
Zagrebu
jnmilic@ffzg.hr
Orešković Dvorski
Lidija
Zagrebu
lodvorsk@ffzg.hr
Pavelin-Lešić
Bogdanka
Zagrebu
bpavelin@ffzg.hr
Pavičić Takač
Višnja
Osijeku
visnja.pavicic.takac@gmail.com,
vpavicic@ffos.hr
Pavić
Iva
Zagrebu
ipavic2@ffzg.hr
Pavličević-Franić
Dunja
Zagrebu
dunja.pavlicevic-franic@ufzg.hr,
dunja.pavlicevic-franic@zg.t-com.hr
Perta
Carmela
Università G.
D’Annunzio, Pescara
cperta@unich.it
Petravić
Ana
Zagrebu
ana.petravic@ufzg.hr
Petrc
Jasna
jpetrc@ffri.hr, jpetrc@gmail.com
Pirih Svetina
Nataša
Ljubljani
n.pirih@ff.uni-lj.si
Polančec
Jurica
Zagrebu
jurica.polancec@gmail.com
Pon
Leonard
Osijeku
leonardpon@gmail.com,
lpon@ffos.hr
Puškar
Krunoslav
OŠ Ljudevita Modeca,
Križevci
os-krizevci-001@skole.t-com.hr
Radišić
Mirna
Osijeku
mradisic@ufos.hr
Radosavljević
Petar
Zagrebu
pradosav@ffzg.hr
Radović
Danijela
Univerzitet u Novom
Sadu, Pedagoški zavod
Vojvodine
stanojevicd@yahoo.com
Rogošić
Andrea
arogosic@ffst.hr
Rosandić
Dorotea
Zagrebu
dorotea.rosandic@gmail.com
108
Rubčić
Helena
chrubcic@yahoo.com
Sáry
Gyula
Veszprém
---
Savić
Svenka
Univerzitet u Novom
Sadu, Pedagoški zavod
Vojvodine
svenka@eunet.rs
Sekulić
Martina
Zagrebu
msekulic@ffzg.hr
Schmidt
Goran
Osijeku
goran_schmidt@hotmail.com,
gschmidt@ffos.hr
Schubert
Bojana
Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti
bmarkovi@hazu.hr
Simić
Sanja
sanja.simic@pu.t-com.hr
Singleton
David
Veszprém
DSNGLTON@tcd.ie
Sočanac
Lelija
lelijasocanac@yahoo.com
Sokolić
Nikolina
Zagrebu
sokolicn@gmail.com
Stanojević
MateuszMilan
Zagrebu
mmstanoje@ffzg.hr
Stipeć
Tanja
aepis.tanja@yahoo.com
Svilarić
Andrea
Zagrebu
andrea.svilaric@gmail.com
Šamo
Renata
Zagrebu
renata.samo@ufzg.hr
Šarac Lekić
Valentina
Zagrebu
val.sarac@gmail.com
Šenjug Golub
Ana
Zagrebu
ana.senjug@ufzg.hr
Šimunić
Zrinka
simzr@bih.net.ba,
simunic.zrinka@gmail.com
Špiranec
Ivana
Arhitektonski fakultet u
Zagrebu
ivana.spiranec@tvz.hr
Tomić
Diana
Zagrebu
dtomic@ffzg.hr
Tominac Coslovich
Sandra
Pomorski fakultet u Rijeci
stominac@pfri.hr
109
Turza Bogdan
Tamara
Zagrebu
tamara.turza-bogdan@ufzg.hr
Udier
Sanda
Lucija
Zagrebu
sanda-lucija.udier@zg.t-com.hr
Vančura
Alma
Osijeku
avancura@ffos.hr
Vidaković Erdeljić
Dubravka
Osijeku
dvidakov@inet.hr
Vilke-Pinter
Dubravka
Veterinarski fakultet u
Zagrebu
dupinter@vef.hr
Vodopija
Krstanović
Irena
ivodopija@ffri.hr
Vuk
Dora
Zagrebu
vukdora89@gmail.com
Willer-Gold
Jana
Zagrebu
jwgold@ffzg.hr
Žanić
Ivo
Fakultet političkih
znanosti u Zagrebu
ivo.zanic@zg.htnet.hr
110
Sponzori skupa
Alfa
Končar – generatori i motori
Pearson
Profil
Turistička zajednica grada Zagreba
H
P
D
L
ISBN: 978-953-7963-09-5

H rvatsko d ru štvo za p rim ijen jenu lin g vistiku

Transcription

Similar documents

Croatian Fraternal Union of America

8. kongres hrvatskog kardiološkog društva

ovdje - Božo Skoko

BASICS

programme

Hrvatska u brojkama 2013. - Državni zavod za statistiku

Veliki dan hrvatskog športa

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KIKLOP_poster

PRIRUČNIK za prevo enje pravnih propisa Republike Hrvatske na