docgodišnjak - Hrvatski savez slijepih
download 
Report Transcription
godišnjak - Hrvatski savez slijepih
HRVATSKI SAVEZ SLIJEPIH GODIŠNJAK Hrvatskog saveza slijepih br. 8 za 2006. godinu Zagreb, svibanj 2007. GODIŠNJAK Hrvatskog saveza slijepih br. 8 za 2006. godinu Izdavač: Hrvatski savez slijepih 10000 Zagreb, Draškovićeva 80 tel: 01 48 12 501, www.savez-slijepih.hr Glavni i odgovorni urednik: Antun Kovač, Rukopis dovršen 18. travnja 2007. Lektorica: Ivančica Banković-Mandić Slike odabrala: Karmen Nenadić Naslovnica: Mario Grgić Tisak i grafička obrada: indigo, Zagreb Naklada: 250 primjeraka Zagreb, svibanj 2007. SADRŽAJ ČITATELJIMA GODIŠNJAKA - urednik................................................................................................. 7 60 GODINA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH...................................................................................... 9 OD IDEJE O SAMOORGANIZIRANJU DO DNEVNIH TELE-NOVINA ZA SLIJEPE – Antun Kovač............... 9 SLIJEPIMA TREBAJU PRIJATELJI I POZITIVNA UZAJAMNOST SA SVIMA – razgovor s Vojinom Perićem – A.K.................................................................................................. 13 PODSJEĆANJE NA PROŠLOST, UKAZIVANJE NA PROBLEME SADAŠNJOSTI I VEĆA OČEKIVANJA OD BUDUĆNOSTI – Darko Matić...................................................................... 21 ŽIVOT JE TRNOVIT PUT KOJI NUDI IZAZOVE – Josip Hrvoj (iz monografije “Povijest pod prstima”)......... 23 1. IZ RADA UPRAVLJAČKIH TIJELA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH................................................. 25 1.1 NAGRADE “16. LIPANJ”........................................................................................................... 25 1.2 TREĆI UZASTOPNI MANDAT NA TAJNIČKOJ DUŽNOSTI.............................................................. 25 1.3 IZBORNA SKUPŠTINA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH SAMO JE PREDSJEDNIK NOV, SVE OSTALO IDE PO STAROM – A.K........................................... 26 1.4 IZVRŠNI ODBOR...................................................................................................................... 28 2. AKTIVNOSTI, PROGRAMI I PROJEKTI HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH......................................... 29 2.1 AKTIVNOSTI ZA KVALITETNIJI ŽIVOT I POLOŽAJ SLIJEPIH......................................................... 29 2.1.1 Aktivnosti.............................................................................................................................. 29 2.1.2 Programi i projekti.................................................................................................................. 31 2.1.2.1 Program pomoći kasnije oslijepjelim osobama za uključivanje u svakodnevni život...................... 31 2.1.2.2 Grupe za podršku osobama s oštećenjem vida....................................................................... 31 2.1.2.3 Prava i dnevne novine svaki dan i za slijepe........................................................................... 31 2.1.2.4 Projekt Neviđeno................................................................................................................ 32 2.1.2.5 Životokaz........................................................................................................................... 32 2.1.2.6 Šećer na kraju.................................................................................................................... 33 2.1.2.7 Slatki život......................................................................................................................... 33 2.1.2.8 Pomoć slijepima – Hobi treće dobi........................................................................................ 33 2.1.3 Prilozi................................................................................................................................... 34 Prilog 2.1.3.1 Nastavlja se borba za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost Ne trebamo milostinju pojedinca, već sustavnu brigu države – Darko Matić..................... 34 Prilog 2.1.3.2 Hrvatska dobila dnevne novine za slijepe - IskonInternet............................................... 36 Prilog 2.1.3.3 Hobi treće dobi – Lovorka Tesar.................................................................................. 37 Prilog 2.1.3.4 Dojmovi o seminaru "Šećer na kraju" – Savo Golić........................................................ 37 Prilog 2.1.3.5 Implementacija Brailleova pisma na lijekovima – Ljerka Dinjar........................................ 39 Prilog 2.1.3.6 Film prilagođen slijepima........................................................................................... 39 2.2 AKTIVNOSTI ZA POBOLJŠANJE PROPISA I ZAKONA U KORIST SLIJEPIH.................................... 40 2.2.1 Aktivnosti.............................................................................................................................. 40 2.3 OBRAZOVANJE I ZAPOŠLJAVANJE............................................................................................ 41 2.3.1 Aktivnosti.............................................................................................................................. 41 2.3.2 Projekti................................................................................................................................. 42 2.3.2.1 Mama, mogu i sam............................................................................................................. 42 2.3.2.2 Dodirna karta kao vrata znanja............................................................................................. 43 2.3.2.3 Međunarodni priručnik brajičnog glazbenog zapisa . ............................................................... 43 2.3.3 Prilozi................................................................................................................................... 43 Prilog 2.3.3.1 Mišljenje jednoga slijepog nastavnika o obrazovanju osoba s oštećenjima vida u Hrvatskoj – Ante Baković............................................................. 43 Prilog 2.3.3.2 Popularizacija brajice među djecom koja vide – Javorka Milković.................................... 46 Prilog 2.3.3.3 Zakladine stipendije i u školskoj 2006./07. godini – Karmen Nenadić............................. 47 Prilog 2.3.3.4 Novi međunarodni priručnik brajičnog glazbenog zapisa – Josip Hrvoj.............................. 49 2.4 TIFLOINFORMATIKA................................................................................................................. 51 2.4.1 Aktivnosti.............................................................................................................................. 51 2.4.2 Prilozi................................................................................................................................... 51 Prilog 2.4.2.1 Informatičke novosti u 2006. godini – Mario Perčinić.................................................... 51 Prilog 2.4.2.2 Računalno opismenjivanje slijepih osoba – Antun Bertić................................................ 52 Prilog 2.4.2.3 Slijepi i slabovidni lakše do zaposlenja s ECDL diplomom – D.Bičak................................ 53 2.5 IZDAVAČKA DJELATNOST........................................................................................................ 54 2.5.1 Aktivnosti.............................................................................................................................. 54 2.5.2 Prilozi................................................................................................................................... 54 Prilog 2.5.2.1 Prepjev Priča iz davnina na brajici – M.F...................................................................... 54 2.6 OPSKRBA SLIJEPIH TIFLOPOMAGALIMA.................................................................................. 55 2.7 OČNA PROTETIKA.................................................................................................................... 57 2.8 AKTIVNOSTI SLIJEPIH ŽENA.................................................................................................... 57 2.8.1 Aktivnosti.............................................................................................................................. 57 2.8.2 Prilozi................................................................................................................................... 57 Prilog 2.8.2.1 Ljetovanje u Premanturi............................................................................................. 57 Prilog 2.8.2.2 Majka – dar života – Vinka Hrgović-Cvetko................................................................... 58 2.9 NEPOSREDNA SURADNJA I POMOĆ ČLANICAMA I ČLANSTVU.................................................. 59 2.10 MEÐUNARODNA SURADNJA.................................................................................................. 59 2.10.1 Aktivnosti............................................................................................................................ 59 2.10.2 Projekti............................................................................................................................... 60 2.10.2.1 Razmjena mladih.............................................................................................................. 60 2.11 RAD ERKS-a PREMANTURE................................................................................................... 60 2.11.1 Aktivnosti............................................................................................................................ 60 2.11.2. Projekti.............................................................................................................................. 61 2.11.2.1 Izgradnja ERKS-a Premanture – uređenje prostora................................................................ 61 2.11.2.2 Financijska potpora za nabavu opreme................................................................................ 61 2.12 INVESTICIJSKA ULAGANJA.................................................................................................... 61 3. FINANCIJSKO POSLOVANJE HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH U 2006. GODINI.............................. 62 4. O NAMA, NAŠEM ŽIVOTU I RADU............................................................................................... 64 4.1 Dodirne točke – Rolando Butković............................................................................................ 64 4.2 Volim Pariz – Anita Matković..................................................................................................... 65 4.3 Socijalni položaj slijepih osoba - Mihaela Claudia Dugandžić..................................................... 67 4.4 Knjižnice dostupne svima – Željka Krušlin................................................................................. 69 4.5 Slijepi nisu samo dobri telefonisti – A.K.................................................................................. 70 5. IZ RADA ŽUPANIJSKIH I GRADSKIH UDRUGA SLIJEPIH.............................................................. 71 5.1 PODACI O TEMELJNIM UDRUGAMA, ČLANICAMA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH...................... 71 5.2 Aktivnosti................................................................................................................................. 74 5.2.1 Humanitarna aukcija slika u Dubrovniku – Rosa Matić............................................................... 74 5.2.2 Aktivnosti mladih u Udruzi slijepih Primorsko-goranske županije – Tanja Puškarić.......................... 74 5.2.3 Ne tako, nego ovako – S.B..................................................................................................... 74 5.2.4 Obilježavanje Dana bijelog štapa u Ličko-senjskoj županiji – Branko Ćuić...................................... 75 5.2.5 Govorni mobiteli za Ivana i Pavla – Jasna Dimić......................................................................... 75 5.2.6 Potpisivanje peticije u Slavonskom Brodu – Mirko Vrlazić............................................................ 76 5.2.7 Građani su susretljivi – Milan Paun.......................................................................................... 76 5.2.8 Jedno ispunjeno obećanje – T. Babajko Popović........................................................................ 77 5.2.9 Semafori prilagođeni za slijepe – Igor Weidlih............................................................................ 78 5.2.10 Dvije slijepe osobe stekle pravo na osobnog asistenta - Darko Matić......................................... 78 6. SPORT, ŠAH I RADIOAMATERIZAM............................................................................................. 79 6.1 SPORT.................................................................................................................................... 79 6.1.1 Atletika............................................................................................................................... 79 Svjetski prvaci........................................................................................................................ 79 6.1.2 Kuglanje.............................................................................................................................. 80 Sva naša odličja i priznanja – Zlatko Butko................................................................................ 80 9. Prvenstvo Europe u kuglanju – Zlatko Butko.......................................................................... 81 6.1.3 Pikado................................................................................................................................. 82 O dva državna prvenstva......................................................................................................... 82 6.2 ŠAH........................................................................................................................................ 83 Poletovih 50 godina – Bogdan Božinović..................................................................................... 83 Majstorski kandidat Krešimir Kačić-Karlin bez poraza.................................................................... 83 Osječani napokon prvi............................................................................................................... 84 Pojedinačno šahovsko prvenstvo svijeta za slijepe - GOA 2006. – FIDE majstor Bogdan Božinović..... 84 6.3 RADIOAMATERIZAM................................................................................................................ 85 Na hamfestu "Ruka prijateljstva 2006." proslavljena dvadeseta obljetnica Radiokluba slijepih "Louis Braille" – Savo Golić......................................................................................................... 85 DODATAK: Popis donatora i sponzora u 2006.g................................................................................. 87 ČITATELJIMA GODIŠNJAKA Poštovane čitatelje s nekoliko uredničkih napomena želim uvesti i u ovaj, osmi po redu, Godišnjak Hrvatskog saveza slijepih, publikaciju koju Hrvatski savez slijepih izdaje od 1999. godine i u kojoj se daje jednogodišnji presjek najvažnijih aktivnosti ove udruge s osvrtom na položaj slijepih u društvu i rješavanje njihovih egzistencijalnih i drugih pitanja i problema. Godina 2006., o kojoj je u ovoj publikaciji riječ, za Hrvatski savez slijepih (HSS) bila je značajna zbog dva događanja: prvo, HSS je obilježio 60. godinu svog osnutka i kontinuiranog rada i cijela je godina protekla u ovom ozračju; i drugo, održani su izbori najprije u temeljnim udrugama, a potom i na razini Saveza pa je sukladno tomu konstituirana Skupština novog saziva za četverogodišnje mandatno razdoblje te su izabrani Izvršni odbor, Predsjednik i Nadzoroni odbor HSS-a. Prije toga je imenovan i novi tajnik u osobi dosadašnjeg. Ovim smo događanjima, osobito prvom, posvetili nešto širi uvodni dio Godišnjaka br.8 jer oni to svakako i zaslužuju. Razgovor s novoizabranim Predsjednikom HSS-a Vojinom Perićem upotpunjuje ovaj prikaz, a kad ga pročitate, mnogo će vam razumljiviji i jasniji biti i dijelovi publikacije koji slijede, osobito ako se s problematikom slijepih i radom njihove krovne udruge susrećete prvi put. Nakon uvodnog dijela slijedi šest dijelova prema već koncepcijski ustaljenom redoslijedu. Kroz njih se daje prikaz rada i stanje u HSS-u, a sve popraćeno izabranim tekstovima iz novina i glasila HSS-a i Hrvatske knjižnice za slijepe (HKS) radi što zornije ilustracije navedenih aktivnosti i položaja slijepih, ali i zato da se pokaže kakve odjeke imaju ove aktivnosti ne samo među članstvom, već prije svega u društvu. Dobroj ilustraciji svakako će pogodovati i fotografije umetnute uz tekst pa ih treba pozornije razgledati! Prvi dio - Iz rada upravljačkih tijela HSS-a, predstavlja vrlo kratak osvrt na rad Izvršnog odbora i, nešto duži, na konstituirajuću i izbornu Skupštinu HSS-a, a poimence su nabrojeni i nagrađeni pojedinci povodom 60. obljetnice Saveza. U drugom, ujedno i najdužem dijelu, nabrojene su najvažnije aktivnosti te ukratko predstavljeni programi i projekti u 12 odabranih područja djelatnosti HSS-a. U trećem dijelu naslovljenom: Financijsko poslovanje HSS-a u 2006.g., iznijeti su ostvareni prihodi i rashodi za pojedine aktivnosti, programe i projekte, što pažljivom čitatelju-analitičaru daje još jedan aspekt sagledavanja ukupne djelatnosti Saveza. Četvrti dio uglavnom je posvećen životnim prilikama i položaju slijepih ljudi zbog čega je i naslovljen: O nama, našem životu i radu. Kroz pet objavljenih priloga iz različitih područja čitateljima se želi približiti dio svakodnevice slijepih osoba i problematika s kojom se suočavaju. Peti dio predstavlja vrlo kratak osvrt na aktivnosti desetak temeljnih udruga HSS-a o kojima se, uglavnom, pisalo u novinama, a tu ćete naći i kontakt adrese svih temeljnih udruga, članica Saveza. Šesti dio upućuje na to kako slijepi koriste svoje slobodno vrijeme, uz napomenu, da sport, šah i radioamaterizam, o kojima se govori u ovom dijelu, nisu jedina područja korištenja slobodnog vremena. Tako npr. izleti u prirodu ili u turistički poznata mjesta, u svetišta itd., međusobni susreti članova pojedinih udruga, planinarenje, glazba, čitanje i još mnoge druge aktivnosti, danas sve više popunjavaju slobodno vrijeme slijepih osoba. Publikacija završava popisom sponzora i donatora, bez kojih HSS ne bi ostvario ovako plodnu aktivnost kakva je bila tijekom 2006. pa im i kroz ovu publikaciju izražavamo iskrenu zahvalnost. Zahvalnost izražavamo i svima vama koji ćete pročitati ovu publikaciju jer već i to znači da vas je zainteresirala problematika iz života i rada slijepih ljudi organiziranih preko temeljnih udruga u HSS-u. A ako ovaj početni interes postane i vaše trajnije zanimanje za ovu problematiku, sa željom da i vi doprinesete potpunijoj integraciji slijepih u društvo, znat ćemo da je ova publikacija u cijelosti ostvarila svoj osnovni cilj. Urednik 60 GODINA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH OD IDEJE O SAMOORGANIZIRANJU DO DNEVNIH TELE-NOVINA ZA SLIJEPE 60 godina postojanja i rada nije mala stvar osobito ako je rad uspješan, a za HSS to se zasigurno može reći, tim više ako se zna da npr. prosječan ljudski vijek danas traje 70-ak godina. Unatoč tomu, osobni je dojam, da se o ovoj vrijednoj obljetnici ipak nije dovoljno pisalo i govorilo ni u glasilima HSS-a, ni u časopisima koje izdaje Hrvatska knjižnica za slijepe (HKS), a ni u medijima, osim nakon velikih manifestacija: svečana akademija u Hrvatskom narodnom kazalištu i predstavljanje filma “Boje nevidljivog” i monografije “Povijest pod prstima”. A toliko se toga moglo i trebalo pisati i reći. Ponajviše smo zatajili baš mi, slijepi, jer je jubilej bio prava prigoda da progovorimo o nama i našim problemima, o odnosu društva prema slijepima s kojim nikako ne možemo biti zadovoljni te da ukažemo na naše potrebe bez onih senzacionalističkih i patetičnih natruha koji se stalno provlače kroz medije. Uz to, daleko je više trebalo isticati rezultate 60-godišnjeg rada, sjetiti se uspješnih pojedinaca i organiziranih akcija. U ovom uvodnom tekstu u Godišnjaku br.8 osvrćem se samo na jedan djelić te razgranate i raznovrsne aktivnosti HSS-a u minulih 60 godina i to na onaj u kojem je Savez bio jedini nositelj konkretne aktivnosti, ulažući ogroman trud svojih mnogobrojnih aktivista prije nego što su državne institucije prepoznale te aktivnosti i napokon dale svoju manju ili veću potporu. Organiziranje slijepih, najveća tekovina 60-godišnjeg postojanja Kada su već tijekom rata slijepi studenti i njihovi slijepi drugovi iz Doma na Radničkoj cesti - piše dr. Tonković - počeli razmišljati o viziji položaja slijepih u budućemu društvu, pitali su se: tko će u novome društvu s autoritetom zastupati interese slijepih - opet videći ili slijepi sami? U osnovi njihova rezoniranja ležala je jednostavna logika: ako radnici i drugi obespravljeni slojevi trebaju svoju sudbinu preuzeti u svoje ruke, onda i slijepi, kao posebna grupa obespravljenih, trebaju imati glavnu riječ u stvarima koje se posebno na njih odnose - izvještava nas dr. Tonković u knjizi "I sami slijepi za slijepe". I tako se rodila misao o vlastitoj organizaciji slijepih koja je ubrzo nakon oslobođenja, 16. lipnja 1946. pretvorena u stvarnost. Toga dana 40-ak slijepih s cijelog područja Hrvatske, u Zagrebu, u Domu na Radničkoj cesti, osnovalo je Udruženje slijepih Hrvatske, današnji HSS - prisjeća se Tomislav Karlović, jedan od posljednjih živućih osnivača organizacije slijepih. Tomislav Karlović Što je bio stvarni poticaj za ovu ideju, ni Tonković kao jedan od njenih najneposrednijih izvršitelja, pouzdano ne zna, ali misli (i ovo me kao esperantista posebno raduje) kako je vjerojatno da je poticaj došao od jedne esperantske publikacije (Almanaha) Sveruskog društva slijepih, koja se nalazila u maloj brajičnoj knjižnici Doma na Radničkoj cesti. "U jednome članku u toj knjizi se navodi kako je, nakon Oktobarske revolucije, sam Lenjin savjetovao slijepima Rusije da se međusobno udruže". (citat iz spomenute knjige dr. Tonkovića) Bilo kako bilo, Udruženje slijepih Hrvatske stupilo je u život u trenutku kada su se u zemlji još vrlo intenzivno osjećale posljedice ogromnih dojučerašnjih ratnih razaranja. Stoga je razumljivo što se ono već na samome startu našlo suočeno s nedostatkom najosnovnijih materijalnih pretpostavki za rad u običnim uvjetima. No, jedno mu nije nedostajalo, a to je bio bezgranični optimizam i radni polet njegovih članova ponosnih što se, eto, i tom svojom djelatnošću uključuju u sveopći narodni pokret za obnovu i izgradnju zemlje. Godinama ih još taj polet neće napuštati. Tako je odmah mogao započeti jedan razvojni proces koji će - nošen i dalje unutarnjim subjektivnim snagama, a sve obilnije pomagan od države i društva - za proteklih šest desetljeća dovesti postupno do organizacije sposobne da kvantitetom i kvalitetom svojih usluga pružanih na razini suvremenih zahtjeva, zadovoljava najraznovrsnije potrebe osoba s teškim oštećenjima vida. Pomoću takve organizacije slijepi su odredili izgled ukupne organizirane skrbi o svojim istokobnicima u Hrvatskoj, u drugoj polovici 20. stoljeća i dalje, sve do današnjih dana. Danas nema prostora u Hrvatskoj koji nije obuhvaćen ovom organizacijom, ali za HSS nije samo to najvažnija tekovina 60-godišnjeg rada. Možda je čak i važnije da se u ovom slučaju radi o vrlo čvrstoj i, u svakom pogledu, stabilnoj organizaciji koja je uvijek imala jasne i ostvarive ciljeve, te, kad je trebalo, bila je ravnopravan partner i samoj državi, a uvijek siguran oslonac svojem članstvu. Ona je to i danas, a s obzirom na demokratski karakter suvremenog društva u kojem upravo građanske inicijative dobivaju na značenju, ona bi HSS, s obzirom na ogromno 60-godišnje radno iskustvo, tek mogao odigrati pravu ulogu.O tomu se, nažalost, još uvijek nedovoljno razmišlja u tom smjeru u okviru samog Saveza. Školska integracija slijepih učenika Školsku integraciju kao oblik školovanja povoljniji od školske segregacije i to ne samo za sposobniju slabovidnu i visoko slabovidnu već i za potpuno slijepu djecu, prihvatio je Republički odbor kao najviše tijelo HSS-a u svibnju 1966. Time je HSS prije same države i nezavisno od nje uveo školsku integraciju u sustav školovanja slijepih osnovaca. I do tada je bilo slijepe, osobito slabovidne djece uključeno u redovne osnovne škole, ali se, iskreno govoreći, gotovo u svim tim slučajevima više radilo o njihovoj fizičkoj nazočnosti u školi nego o integraciji. Pravo značenje ovakvog opredjeljenja HSS-a potvrđeno je sve brojnijim uključivanjem slijepe djece u redovne škole tijekom nadolazećih godina da bi danas njihov broj u integraciji bio veći od broja u segregiranom školovanju. Prvi korak k uvođenju sustavne integracije učinjen je otvaranjem radnog mjesta putujuće učiteljice, čime je bila utemeljena republička pokretna tiflopedagoška služba (MTPS) i ona je djelovala u okviru službe HSS-a i to kao prva takva služba u Hrvatskoj i Jugoslaviji. U drugoj polovici 70-ih godina osnovana su i dva regionalna MTPS-a pri Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u Osijeku i pri Udruženju slijepih za Istru, u Puli; također 10 s po jednom kvalificiranom putujućom učiteljicom u svakoj. U 1993. godini osniva se Služba za integraciju u Centru “Vinko Bek” u Zagrebu koja otada preuzima brigu o ovom obliku školovanja u RH i u školskoj godini 2006./07. npr. prati 135-ero učenika u predškolskim ustanovama i osnovnim školama. Prva putujuća učiteljica bila je Zdenka Blažić, a prvo slijepo dijete, koje je u okviru projekta školske integracije iz 1966. uključeno u redovnu osnovnu školu, bila je Ðurđica Suhina iz Jakovlja u općini Krapina. Ona je u rujnu 1966. krenula u 1. razred zavičajne škole, pripremljena za taj korak ubrzanim postupkom putujuće učiteljice nakon što su škola i, poglavito, ravnatelj Turkalj i učiteljica Nada Posavec, bez kolebanja pristali da ju prime. Bio je to u Hrvatskoj prvi slučaj obrazovanja potpuno slijepa djeteta među djecom normalna vida uz redovitu tiflopedagošku asistenciju. U školskoj godini 1966./67. u osnovnim je školama bilo ukupno 19-ero učenika, što znači da ih se 18 (Ðurđica je bila devetnaesta) tu zateklo bez sudjelovanja HSS-a. Počevši s tom školskom godinom Savez je sebi zadao brinuti se o svoj slijepoj i visoko slabovidnoj djeci u redovnim osnovnim školama bez obzira na to tko ih je tamo uključio. Zapošljavanje slijepih, isključiva djelatnost HSS-a Opet ću se pozvati na Tonkovića i njegovu knjigu “I sami slijepi za slijepe”. "Ako je u obrazovanju i profesionalnom osposobljavanju slijepih i slabovidnih u Hrvatskoj, Hrvatski savez slijepih, kao partner države, igrao komplementarnu ulogu, njegova je uloga u zapošljavanju takvih osoba bila ne samo glavna nego - može se slobodno tvrditi - i nepodijeljena, jer se tim poslom nijedna druga služba, ni organizacija, nije posebno bavila". Preko svoga zapošljavanja slijepi su dolazili u položaj da se mogu "vlastitim prihodima svoga rada uzdržavati i time se u uvjetima socijalno-ekonomskih odnosa izjednačiti s ostalim građanima"; pa zar uopće ima nešto vrednije od toga? Ali, valja znati da se to postizalo ponajčešće uz ogroman trud i umješnost mnogih vrijednih i djelatnih slijepih aktivista, pa čak i žilavom borbom za svako prikladno radno mjesto. Koliko je HSS stvarno bio angažiran na području zapošljavanja svojeg članstva nedvojbeno potvrđuje i činjenica da je uspio progurati dva zakona o ovoj problematici. Pripremao je i treći, sada već u demokratskoj Hrvatskoj, ali nažalost, bez uspjeha. Nakon osamostaljenja Hrvatske adekvatni rezultati na području zapošljavanja izostaju i broj novozaposlenih u ovom je razdoblju doista skroman. Ostaje, međutim, činjenica da ni u jednom području svoje razgranate djelatnosti Savez nije organizirao toliko aktivnosti kao na ovom, a to što odgovarajućih rezultata u demokratskoj Hrvatskoj još uvijek nema, samo je dokaz koliko su još uvijek ukupne društvene prilike u RH složene i teške te da će stoga još biti potrebno dosta vremena, ali i sustavnijih aktivnosti dok se sadašnje stanje za nezaposlene slijepe, i one u školama i na fakultetima, ne otpočne mijenjati u pozitivnijem smjeru. 11 Knjiga i časopisa nikad dovoljno Kada je u 1965. godini započela s radom knjižnica s brajičnim i zvučnim izdanjima knjiga, HSS je bio jedina institucija u Hrvatskoj koja se bavila ovim poslom. Već 1966. pokrenut je zvučni časopis za slijepe "Izbor", prvi zvučni časopis na prostorima tadašnje Jugoslavije. Tko je tada mogao i pojmiti da će jednoga dana slijepi Hrvatske moći sami "čitati" jedne dnevne novine. A eto, i to se dogodilo 30 godina kasnije, 3. ožujka 2006. kada je ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti gđa Kosor telefonskim pozivom na broj 01/ 492-1700 na simboličan način pustila u opticaj Večernji list prilagođen za slušanje slijepim osobama kao prve dnevne tele-novine za slijepe. Ali vratimo se u povijest. U 1969. proradila je brajična tiskara, postupno su opremljena tri studija za snimanje zvučnih knjiga i časopisa, pokretani su i drugi časopisi na brajici, u zvučnoj tehnici i na uvećanom tisku. Na inicijativu HSS-a Uredbom Vlade RH i odlukom Skupštine HSS-a 1999.g. je osnovana Hrvatska knjižnica za slijepe kao javna ustanova u kulturi. Ustroj Hrvatske knjižnice za slijepe kao samostalne kulturne ustanove pod ingerencijom Ministarstva kulture, posljednje je od većih postignuća HSS-a na području kulturne, izdavačke i informativne djelatnosti za slijepe. Manja postignuća na ovom području, ali ne manje vrijedna, u vidu novih publikacija, udžbenika, digitalnih časopisa i novina, internetskih stranica itd., bilježimo kontinuirano; u posljednje vrijeme kroz realizaciju programa i projekata financiranih uglavnom od strane državnih tijela. Ali unatoč tomu, knjiga i časopisa nikada dovoljno, a posebice udžbenika za učenike i studente. Stoga je vrlo ohrabrujuće zazvučalo pojašnjenje državnog tajnika u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa gosp. Ž. Janjića na posljednjem saborskom zasjedanju u 2006. da će, prema novom zakonu o udžbenicima, i slijepi učenici imati besplatne udžbenike, naravno, na brajici. A zahvaljujući informatičkoj pismenosti i računalnoj opremi prilagođenoj slijepima, danas i ova populacija ima praktički neograničen pristup informacijama, digitalnim knjigama i publikacijama, sve do dnevnih novina na internetskim stranicama. Umjesto zaključka Razvijajući različite djelatnosti u proteklih 60 godina, gomilajući dragocjeno iskustvo i pozitivnu radnu energiju, HSS je izrastao u uzornu organizaciju s jasnom perspektivom, kojoj bi, doduše, dobrodošlo jedno osvježenje kroz pomlađivanje rukovodećeg kadra, a što bi rezultiralo novim idejama i novim, osuvremenjenim djelatnostima. (A.K.) 12 SLIJEPIMA TREBAJU PRIJATELJI I POZITIVNA UZAJAMNOST SA SVIMA Razgovor s Vojinom Perićem, predsjednikom HSS-a U trenutku kad vodimo ovaj razgovor, Vojin Perić je Predsjednik HSS-a svega devet mjeseci, ali budući da je već do tada u njegovom najvišem tijelu, Skupštini, proveo jedan četverogodišnji mandat i da je aktivno sudjelovao u radu najužeg rukovodstva najveće udruge slijepih - one zagrebačke - mogao je sa sigurnošću dobrog poznavatelja prilika u Savezu, predstaviti najvažnije aktivnosti, postignuća i probleme ove organizacije. Tako ćemo saznati, kako je HSS obilježio 60. obljetnicu svog osnutka i rada, koje su bile najvažnije aktivnosti u 2006. godini, kakvi su odnosi unutar Saveza, koje su njegove namjere kao predsjednika, što misli o medijskom predstavljanju slijepih i njihove organizacije, o izmjenama Statuta HSS-a, o dodatku na tešku invalidnost, kao i o još nekim važnim pitanjima i pojavama ne samo u Savezu, već i u društvu. Tri ključna projekta uz 60. obljetnicu P.: Jeste li zadovoljni načinom i sadržajima obilježavanja 60. obljetnice HSS-a i kako ocjenjujete ukupnu klimu u HSS-u u vezi obilježavanja obljetnice? O.: Uvijek je nakon realizacije lakše govoriti - trebalo je učiniti ovo ili ono. Ja sam zadovoljan jer sve što smo zacrtali, to smo i ostvarili. Na prvom sastanku Povjerenstva govorili smo o monografiji i o još nekim aktivnostima koje je HSS već provodio. Monografiju smo tijekom godine i napravili u broširanom obliku na hrvatskom i engleskom jeziku, s tim da je ona dala samo presjek 60 godišnjeg rada HSS ne ulazeći u pojedinosti; spomenula je najvažnije osobe, najvažnije ciljeve, najvažnije rezultate; spomenula je i sve ono što nije ostvareno, a trebalo je ostvariti itd. Drugo, napravili smo i nešto što Savez do tada nije radio, barem ne u ovom obliku, a to je jedan dokumentarni film koji je današnjoj populaciji na prihvatljiv način prikazao probleme i afinitete slijepih; afirmirao mogućnosti, potrebe itd. slijepih osoba. Treća je važna stvar koju smo na prvom sastanku Povjerenstva zacrtali, a 16. lipnja, na dan osnutka HSS-a i realizirali, bila svečana akademija koju smo osmislili tako da se sastojala od jednog kratkog kulturno-umjetničkog programa i jednog performansa. Bilo je to zapravo moje obraćanje publici kao aktualnog predsjednika HSS-a. Napravili smo mrak, tj. jednu kulisu koja je zapravo sugerirala sljepoću, sugerirala naše potrebe, naša nastojanja kao i naše ciljeve. Naravno da je kroz taj mrak išlo potenciranje naših problema, odnosno pokušaj artikuliranja problema i ukazivanje na njih kroz neke banalne primjere, jer svakodnevica svakog čovjeka se sastoji zapravo od nekih 13 banalnih situacija, mikrosituacija koje u jednom makro izdanju, u konačnici, znače život. P.: Je li ovom važnom događanju, obilježavanju 60. obljetnice, u HSS-u dano dovoljno prostora i jesu li koordinirane aktivnosti i u udrugama? O.: Sve udruge su sudjelovale ne samo u prezentaciji ovih projekata već i u samim projektima. Pri odabiru ljudi koji će biti protagonisti dokumentarnog filma spustili smo se npr. u neke udruge koje nisu stalno u žiži, u medijima. Akteri filma nisu ljudi iz Zagreba, već iz manjih udruga. Nadalje, našu smo brošuru distribuirali odmah po svim udrugama i ona će poslužiti kao promidžbeni materijal ne samo 60. obljetnice već i općenito HSS-a i njegovih zadaća. Udruge su u svim svojim istupima, bilo u medijima, bilo na svojim skupštinama, također apostrofirale obilježavanje 60. obljetnice. Mislim da smo tijekom cijele godine imali dovoljno aktivnosti, a pogotovo u nastupima povodom Dana bijeloga štapa, tako da ne možemo govoriti samo o tri manifestacije: dokumentarni film, brošura i svečana akademija, jer je bilo i drugih sadržaja npr. potpisivanje peticije za ostvarivanje dodatka na tešku invalidnost tj. kada smo tražili potporu građana za donošenje zakona. U svim aktivnostima, kao i u svim medijskim istupima, apostrofirali smo obilježavanje 60. obljetnice. Zahvaljujući iskustvu koje posjedujemo kao savez udruga, oko Dana bijeloga štapa kao rijetko kada, i Savez i sve udruge bili su dovoljno eksponirani u medijima. Aktivnosti koje su dale pečat 2006. godini P.: Molim Vas da konkretnije ocijenite i druge aktivnosti HSS-a u 2006. godini? Koje su aktivnosti dale pečat toj godini, s kojima ste zadovoljni, a s kojima niste? O.: HSS ima jedan kontinuitet rada čija je preciznost i permanentnost i mene iznenadila, jer kad čovjek gleda sa strane čini mu se da to ne ide tako svestrano i tako stalno kao kad dođe s tim u doticaj. Tada vidi da ljudi i u službi i svi oni koji su zastupnici udruga, predsjednici udruga itd., svakodnevno rade i da se događa puno aktivnosti za koje netko sa strane i ne zna. Prije svega, sve publikacije koje inače izlaze u okviru HSS-a, izlazile su redovno i popratile sva zbivanja i tu možemo biti zadovoljni, iako i tu neke stvari treba mijenjati jednostavno zato da ne bi otišli u stereotipe, da ne bi postali šablona koja će se izlizati i što će ljudi sve manje čitati. Što se tiče nekih redovnih projekata, kao što znamo u Hrvatskoj je zaživjelo civilno društvo, ima više natječaja od gotovo svih ministarstava i tu se pojavljuju naše temeljne udruge i njihovih je mnogo aplikacija prošlo. Mnoge su naše udruge tu preuzele vrlo važnu ulogu. Imao sam priliku sudjelovati na nekim promocijama projekata i mogu reći da je tu napravljen velik iskorak kroz projekte koji su provođeni u udrugama. U HSS-u imamo aktivnosti mladih, mreža žena i neke druge aktivnosti, i sve su provođene dobro. Čak su sve dobile inovativne oblike, tj. dobile su na kvaliteti. Prije nekoliko godina smo se žalili kako su mladi neaktivni. Prošle se godine dogodila jedna snažna radionica u Premanturi, a ove je godine to bilo savršeno. Dakle, puno interesa, puno entuzijazma, puno novih ideja i to se njihovo druženje pretvorilo u slap aktivnosti; to je bilo vrlo impresivno i poticajno, a teško je i nabrojiti sve aktivnosti koje su oni prošli za tih deset dana. 14 Slijepe ne predstavljaju samo aktivnosti Saveza već i aktivnosti udruga: sport, šah, kazalište, sve to afirmira slijepe i to su oni pravi načini prezentiranja mogućnosti slijepih. Puno energije u HSS-u još uvijek odlazi na neke stvari na kojima se puno trudimo, a rezultata nema. Doplatak na tešku invalidnost jedan je od tih problema na kojima sam se i sam angažirao već više od godinu dana, a rezultata nema. Napravljeno je tek toliko da smo išli s tom peticijom i da smo javnost uzburkali, da su mediji o tome pisali, da su stranke reagirale na političkoj sceni, uglavnom opozicijske, ali to je sve premalo. I doista spreman sam, ali morat ćemo i svi zajedno, uložiti daleko više napora da bismo došli do tog dodatka na tešku invalidnost, ili ćemo jednostavno morati mijenjati strategiju, zato što ne samo da nema političke volje da se to riješi, već nemamo potporu ni drugih krovnih udruga osoba s invaliditetom. Doplatak na tešku invalidnost najakutniji problem slijepih u Hrvatskoj P.: Ne čini li Vam se da se previše energije i truda troši na rješavanje dodatka na tešku invalidnost te da su sve druge aktivnosti, bez obzira na to što su se odvijale, ipak podređene ovoj glavnoj aktivnosti, tim više što rezultata nema? O.: Prema svim anketama, formalnim i neformalnim, prema svim razgovorima koje sam do sada imao s ljudima iz udruga, to je najakutniji problem slijepih u Hrvatskoj. P.: I Vi se s time slažete? O.: Mnoge se stvari za boljitak pojedinca lome preko džepa, odnosno preko toga može li on neke svoje stvari podmiriti, ima li uopće financijskih sredstava za to. Ja ozbiljno mislim da sljepoća uzrokuje neke troškove u čovjekovu životu koje ljudi koji vide nemaju. To je sigurno i tu dvojbe nema. Mi smo izradili elaborat o tomu kad smo pripremali otvorenu tribinu prošle jeseni. Naravno, ne mislim da je to jedini gorući problem jer postoji i npr. obrazovanje; zapošljavanje je možda još teži problem od dodatka na teški invaliditet. Što se tiče zapošljavanja, dobili smo taj Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, neke su njegove točke usklađene, npr. kvotni sustav itd., ali se tu još ne vide rezultati jer radnih mjesta nema! Mi još uvijek lutamo, a na to se nadovezuje obrazovanje. Lutamo oko istih zanimanja, dakle oko zanimanja koja su zastarjela, koja se čak tehnološki više ne mogu na taj način obavljati. Zapošljavanje i obrazovanje su dva problema, ali se isprepleću u jedan veliki egzistencijalni problem i to je zapravo ono što je najakutnije i najbolnije. Ne prolaze čak ni naše inicijative P.: Nije li se HSS zapošljavanjem trebao pozabaviti s više novih aspekata? Ovo pitanje postavljam nakon što sam čuo da je u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje ostalo 17 miliuna kuna jer nitko nije ponudio programe za zapošljavanje. Možda je HSS trebao ovaj problem detaljnije izučiti i predložiti slijepima bez posla osposobljavanje za neke nove programe samozapošljavanja, obrtništva itd.? 15 O.: U HSS-u smo u drugoj polovini ove godine organizirali sastanak s Centrom “Vinko Bek” i osnovali smo Povjerenstvo za zapošljavanje i obrazovanje koje će se morati ozbiljnije pozabaviti ovim problemima. S Centrom je i ranije održano više sastanaka, neke inicijative postoje, međutim, moram reći da Savez tu igra ulogu koordinatora, predlagača, ali osim nekih radnih sastanaka ne vidim da se nešto događa kod partnera, odnosno da se događaju neki programi, da se stvari pomiču. Jasno je da i Centar ima nekih problema, vjerojatno oko preustroja i na usvajanju novih programa. Što se pak tiče samozapošljavanja, puno smo stvari pokušavali raditi s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju - od poslovnih asistenata do različitih inicijativa npr. kako zaštititi slijepe osobe nakon otkaza - i ništa nije prošlo. Dakle, s jedne strane imamo naše inicijative - npr. da slijepa osoba kad dobije otkaz ima dodatak, da ima novčanu naknadu do mirovine ili do sljedećeg zaposlenja, ali ni to nije prošlo. Ni kod poslovnih asistenata ništa se još nije dogodilo. Evo sad kroz jednu inicijativu dajemo par zahtjeva kako bismo vidjeli funkcionira li Fond i hoće li se napokon otvoriti. Mi smo u HSS-u spremni davati prijedloge i mislim da zasada nije učinjeno ovdje puno pa će trebati ozbiljno sjesti i razgovarati te pokrenuti određene inicijative. Da spomenem jednu od realiziranih naših inicijativa: upisan je jedan učenik u Medicinsku školu za fizioterapeute i mislim da će ovo pokrenuti stvari jer su dosadašnji rezultati odlični. Školovanje za fizioterapeute bilo bi od revolucionarnog značenja jer se to odvija u redovnom obrazovanju. Nisam zato da se ukine obrazovanje za zanimanje telefonista, već zato da se to radno mjesto jednostavno osuvremeni budući da nam ne treba telefonist manipulant već telefonist informator, dakle telefonist koji će vladati informatikom i koji će moći raditi u tzv. call centrima kojih ima sve više. Tu će biti više radnih mjesta nego nekada na telefonskim centralama. Za ovo osposobljavanje vjerojatno ne trebaju nikakvi veliki novi programi, već se jednostavno samo trebaju osuvremeniti programi u Centru te učenicima dati dodatna informatička znanja. P.: Razmišlja li se o tzv. zapošljavanju na daljinu, radu kod kuće? O.: O takvom zapošljavanju i samozapošljavanju nije bilo nekakvog velikog razgovora jednostavno zato što se čeka sastanak Povjerenstva za obrazovanje i zapošljavanje na kojem ćemo morati detaljno utvrditi program, utvrditi najbolnije točke i lupati po njima. Ovi se problemi napokon moraju pokrenuti s mrtve točke. Što s Peticijom P.: Peticiju je potpisalo 40-ak tisuća građana, nije li to premalo, a da bi ona mogla polučiti neki efekt, jer da ju je potpisalo milijun građana npr. preko toga se ne bi moglo olako prijeći? O.: Peticija je bila balon, pilot-projekt, jednostavno zato da bi tijekom 5 dana vidjeli kako će ići potpora građana. Nama je to prva peticija koju smo organizirali i tu je sigurno bilo i grešaka i nedosljednosti. Međutim, ja sam zadovoljan - za 5 dana 40 tisuća potpisa. Sada je veći problem u tome kako tu peticiju uručiti. Naime, mi smo poslali dopis Predsjedniku Vlade i tražili da primi delegaciju HSS-a i da mu uručimo peticiju, a on je to spustio do Potpredsjednice Vlade koja je rekla da će nas primiti na sljedećem Povjerenstvu za osobe s 16 invaliditetom i da joj predamo peticiju. Mi na to ne možemo pristati jednostavno zato što je to povjerenstvo bilo protiv peticije i nećemo na to pristati. Ili ćemo ju uručiti nekome u Vladi, ili ćemo ju odnijeti na protokol s novinarima i tamo ju uručiti. Ja sam s peticijom zadovoljan jednostavno zato što mislim da kad bi se ona provodila po udrugama mjesec-dva onda bi dobili tu kritičnu brojku od 400 do 500 tisuća potpisnika što obvezuje na referendum. Problem kod ovog našeg prijedloga zakona jest to što nema potporu krovnih udruga drugih kategorija invalidnosti. To je velik problem jer Vlada može hladno reći: dobro, ići ćemo u proceduru, ali dajte nam egzaktne podatke, dajte nam broj ljudi koji će biti obuhvaćeni zakonom, dajte nam koji sve invaliditeti tu pripadaju itd. Te podatke ima samo HSS i nitko drugi. Osnovana je pri vladinom povjerenstvu radna skupina za dodatak na tešku invalidnost, sastala se i utvrdila kako nam ne daje pravo za peticiju i ništa više. I sad nam šalju dopis da mi definiramo što je to teška invalidnost, mada smo to u svom prijedlogu zakona definirali. To je takva opstrukcija u kojoj će reći mi smo za, ali hajdemo definirati i čekajmo da se promjeni ova vlast. Nama su rekli:”N nemojte ići s peticijom jer ćete naškoditi aktualnoj vladi, predizborna je kampanja.” Ako predizborna kampanja počinje godinu dana i nešto prije izbora, a nakon toga će nam reći, dajte nam godinu - dvije da se sredimo. Kad uopće krenuti s nekim inicijativama, pitamo. A peticija je doista bila samo za, tj. tražila je podršku građana i nije bila protiv bilo koga. Jer nitko, ni Račanova vlada, pa ni ova, nije učinio ništa na ovom planu! Izmjene Statuta HSS-a na sljedećoj redovnoj Skupštini P.: Skupština u ranijem sazivu na posljednjem je zasjedanju pokrenula inicijativu za izmjenu Statuta HSS-a pa me, prvo, zanima jesu li te izmjene doista bile nužne i što će one pokrenuti i drugo, dokle se stiglo u ovom poslu? O.: Civilno društvo u nas je profunkcioniralo tako kako je profunkcioniralo. Zakon o udrugama je takav kakav je. Ja sam od ranije govorio da ni Savez slijepih ni pojedina njegova udruga nisu trebali postati udruga kao i svaka druga udruga. Ja mislim da je ovo jedan viši oblik udruživanja, da je u tom udruživanju prisutno ostvarivanje pravih potreba, egzistencija ranjivih skupina i da su to trebale biti udruge od posebne državne skrbi. A tek onda dolaze interesne udruge itd. No, imamo situaciju kakvu imamo. HSS je bio savez županijskih udruga, nakon toga je učlanjeno nekoliko gradskih udruga i sada je HSS savez županijskih i gradskih udruga. E sad, ili ćemo tu biti dosljedni, pa nastaviti s usitnjavanjem odnosno omasoviti broj udruga, ili ćemo biti principijelni i ostati na jednom ograničenom broju članica. Izmjene statuta se rade, mislim da su potrebne da bismo bili vjerodostojni, povjerenstvo ima neke svoje prijedloge; mislim da treba izbjeći nekontrolirano omasovljenje udruga i mislim da smo na dobrom putu da se to ne dogodi. Naravno, da će se sve izmjene u konačnici naći pred Skupštinom na sljedećem zasjedanju. Dosada nisam osjetio bilo kakve antagonizme P.: U krugovima HSS-a spominju se antagonizmi i polarizacije na relaciji Savez - udruge; jeste li ih već osjetili? 17 O.: Kad sam stupio na dužnost predsjednika bio sam doista iznenađen jednom pozitivnom klimom u HSS-u, bez obzira na to što se govorilo o tome kako postoje različiti antagonizmi i u skupštini i u izvršnom odboru. Moram reći da ja te antagonizme nisam osjetio i dosada nisam naišao na osobu koja ne bi bila spremna surađivati i koja mi ne bi dala ne samo potporu, već i određeni savjet, čak i svoje iskustvo. Može netko reći da sam naivan i da sam to krivo shvatio, ali evo, doista sam iznenađen u pozitivnom smislu, osobito suradnjom u izvršnom odboru. S udrugama zasada samo češći kontakti i detektiranje problema P.: U svom kratkom govoru nakon izbora za predsjednika najavili ste neke novine u radu HSS-a za koje ćete se zalagati. Citiram: “Mora se promijeniti percepcija HSS-a u medijima i pojedinac, član HSS-a, mora osjetiti da mu je bolje.” Uz to, najavili ste i veću pomoć udrugama na terenu. Što je konkretno u tom smislu učinjeno i jeste li zadovoljni učinjenim? O.: Još uvijek nisam zadovoljan, ali to su stvari za koje treba vremena, trebaju i neke promjene u Statutu HSS-a tako da će se stvari tek postaviti na svoje mjesto nakon određenog vremena. Naime, nakon tog govora i te skupštine došlo je ljeto, potom smo se koncentrirali na već spominjanu peticiju, na probleme koji su aktualni i koji ponajviše muče slijepe osobe; a kad sam govorio o tome da svaki pojedinac treba osjetiti boljitak, tada sam mislio i na širi kontekst. Naime, u posljednje vrijeme izrađuju se mnogi ključni dokumenti, donose se nacionalne strategije i konvencije, čak i na razini UN-a, itd., ali što iz njih dobije osoba na terenu, mislim općenito na osobe s invaliditetom? Ništa, ili skoro ništa! Tu sam prije svega mislio da konkretno u ova nesigurna vremena ljude uvijek muči ekonomski aspekt, dakle konkretno sam mislio na dodatak na tešku invalidnost, gdje bi, kad bi se našem zahtjevu udovoljilo, ljudi praktično osjetili jedan boljitak, jedan napredak u svojem standardu, a kroz to se mjeri većina stvari. Što se tiče same pomoći udrugama, do sada sam samo počeo češće kontaktirati s udrugama, detektirati problem i pokušati ga riješiti gdje se za to osjetila potreba. Imali smo velikih problema s udrugom u Požegi gdje je HSS intervenirao čak i financijski u smislu da se neke stvari riješe i da se postave na pravo mjesto. Naime, bilo je indicija da rad u toj udruzi nije bio pravilan, a tih indicija ima i danas. Kako će to završiti, vidjet ćemo. Ali ono što sam uočio i što moram odmah reći - HSS mora imati više upliva odnosno više ingerencija na poslovanje i na rad udruga da bi im mogao pomoći i da bi ta suradnja mogla biti obostrana. Ako jedna udruga traži potpunu autonomiju i HSS-u ne daje nikakve podatke, odnosno HSS nema nikakva uvida u tijek poslovanja i rada, te vrlo često o deformacijama u radu saznajemo iz medija ili iz određenih dokumenata koje dobijemo od lokalne samouprave ili tijela državne uprave, onda nema obostrane suradnje i nema pravovaljane, neću reći samopomoći već i lijeka nekim pojavama koje nisu dobre. Prema tomu, mislim da tu treba stvoriti određenu uzajamnost i mi smo na putu da te stvari riješimo i da u Statut unesemo određene promjene, ali i u što češćim kontaktima s udrugama na terenu, da na vrijeme detektiramo probleme, odnosno da i mi možemo biti logistika udrugama. A ta se logistika zapravo očituje kroz neke projekte HSS-a koji su pokrenuti, a pokreću se i neki novi, tako da bismo tu mogli ostvariti sve bolju suradnju s udrugama. 18 Protiv senzacionalizma i patetike medija P.: A mediji? Kad ste u nastupnom govoru spomenuli potrebu mijenjanja percepcije, jeste li mislili na onaj stalno prisutni senzacionalizam kad se piše i govori o slijepima? O.: Ne samo na senzacionalizam, već i na patetiku. Ja svaki svoj nastup nastojim lišiti patetike, pokušavam medijima sugerirati što da pitaju; pokušavam izbjegavati nekakva snimanja spotova odnosno najava emisija s npr. patetičnim prelaskom preko ceste. Ja sam protiv senzacionalističkih reportaža i napisa o tome kako u vlak ne može ući pas-vodič pa onda oko toga dižemo prašinu nekoliko tjedana vrbujući novinare, postavljajući im zasjede. Ne radi se o članovima HSS-a jer znamo tko je inicirao jedan takav način prezentacije u medijima. Taj nam se način može obiti o glavu i skoro nam se i obio, jer željeznica je sustav i grešku pojedinca lomiti preko cijelog sustava nije dobro - moglo nam se vratiti negativno i što se tiče povlastica i što se tiče ulaska pasavodiča u vlak. Zakon postoji i on se treba poštivati, ali i naša reakcija mora biti afirmativna. Mi ne smijemo društvo napadati i obvezivati ga nekim zakonima i pravilnicima jer ćemo onda postati netko koga društvo nije primilo s oduševljenjem, ali ga tolerira. Umjesto toga mi moramo tražiti prijatelje, a s druge strane, kada tražimo da se naša prava poštuju, moramo biti sasvim jasni. Nadam se da će to potvrditi i Konvencija UN-a koja je nedavno usvojena. A mi moramo biti afirmativni, moramo tražiti prijatelje i moramo stvoriti pozitivnu uzajamnost s većinom. Ja sam za stvaranje jednog ozračja gdje ćemo biti dobrodošli u društvo. P.: Ne doprinosimo li i mi sami tim lošim napisima u medijima, kada prenaglašavamo neke svoje potrebe i uglavnom se više žalimo, umjesto da ističemo doprinos koji slijepi daju, a mogli bi davati i veći, i društvu i svojoj sredini, a takvih primjera ima puno? O.: Slažem se apsolutno. Ja zastupam jednu udrugu koja promiče mogućnosti slijepih, odnosno afirmira slijepe kao osobe, jer ako ih što može afirmirati onda je to kazalište koje nema patetike, koje nema takav pristup, jer mi imamo svoje proizvode koji su u kontekstu kulture doživjeli jedan svoj nivo, tako da je i dalje moja osnovna tendencija u medijima afirmativna. Svako bi od nas trebao, kad govori u medijima, osjećati tu odgovornost da govori u ime slijepih Hrvatske i to jednostavno zato jer nas obično generaliziraju. Zato, kad nastupamo u medijima, mi možemo iznijeti i neki svoj problem, možemo i kukati ako treba, ali moramo isto tako biti svjesni, da će se to konačno reflektirati i na sve druge. Ne možemo nikome nametati kako će i kada nastupiti u nekom mediju, ali bi morali biti odgovorniji - mislim na sve osobe s invaliditetom! Pokušavam se malo koncentrirati na Konvenciju UN-a. Ona traži prava, traži da osoba s invaliditetom ima pravo na pogrešnu odluku, ali mi kao partner u društvu moramo tražiti i vlastitu odgovornost i za to biti spremni. I na svoje obveze također. I slijepi mogu imati mišljenje o svemu P.: Mediji se neadekvatno odnose prema slijepima, pokazao je to i Vaš primjer u Latinici nedavno? O.: Ja sam znao što me čeka, jer i Latinica isto tako, bez obzira koliko god da je napredan novinarski uradak, prema osobama s invaliditetom ima stereotipan odnos. Kad to kažem, prisjećam se onog nastupa kad je 19 s nama bila i gđa Hak i kad smo govorili o mnogim problemima; i onda je došlo i ono: napišite nam sada na brajici Latinica drugi dio. Meni je to bilo patetično i neprihvatljivo. Ovdje sam, pak, znao što me čeka, jer je Latin postao nervozan, a ja sam pokušao u tih svojih par minuta komprimirati sve ono što je trebalo i čak sam se referirao na raspravu prije. Oni uvijek misle da slijepi, i invalidi općenito, mogu govoriti isključivo o sebi, a zaboravljaju da i slijepi mogu imati mišljenje o svemu: o politici, o Vladi i o svemu drugome. I to je greška medija protiv koje se mi moramo nametati i to nametati se jako. Osobe s invaliditetom često traže svoje emisije, a ja sam u načelu protiv toga. Naime, to može biti početna faza jer naš mentalitet je još uvijek daleko od toga da se osobe s invaliditetom smatraju, uvjetno ću reći, normalnim građanima. Zašto slijepa osoba ne bi nastupila u bilo kojem talk shaw - u “Otvorenom” ili u bilo kojoj drugoj emisiji HRT koja poziva u goste popularne ljude? Bitna je odgovornost naših ljudi kad nastupaju u medijima, da to bude doista na nivou 21. stoljeća, a ne da pipkamo, tapkamo, tražimo pomoć. Pođimo samo npr. od riječi slijepac. Ne volimo kad nam netko kaže slijepac. Međutim, ima puno naših ljudi, koji sebe smatraju slijepcem. To je njihov način izražavanja, a i estetika je često vrlo bitna da bi te drugi pažljivije saslušali i stavili u neki drugi kontekst. Zajedništva je sve više na svim razinama P.: I na samom kraju, vratimo se još malo na odnose – središnjica, udruge. Dojam je da udruge malo utječu na rad središnjice pa i obrnuto, je li to samo dojam tj. kakvi su međusobni utjecaji na relaciji udruge središnjica? O.: Utjecaja ima, ima puno uzajamnosti, ima puno projekata koji se provode zajedno. Dakle projekti, aplikacije, prema resornim ministarstvima su zajednički. Trenutno su dva projekta odobrena koja su zajednička s istarskom i zagrebačkom udrugom. Osim toga jedan se projekt provodi u Vukovarsko-srijemskoj i u Krapinsko-zagorskoj županiji. Ima suradnje. Ja sam obećao i nastojao sam ići na skupštine udruga koje su se u međuvremenu održavale, nastojim vrlo često razgovarati s aktivistima iz udruga, kako sam i obećao prilikom izbora. Sa svim članovima Izvršnog odbora imam svaki tjedan konzultacije i sve odluke usuglašavamo. Odluke su makar telefonski usuglašene i ja sam obećao, mada dosada nisam uspio u cijelosti provesti, da se što više čujem s ljudima iz udruga. U kontaktima čujem o akcijama koje se provode, pokušavam ići čak i na neke sportske turnire kod otvaranja i kod sumiranja rezultata, ali ne stigne se sve napraviti, ne stigne se svugdje. Ono što ću sigurno napraviti u tom smislu, decentralizirat ću svoju funkciju na način da i drugi članovi Izvršnog odbora idu u udruge i vide što se radi te da potom daju povratne informacije. Ne kažem da mreža uzajamnosti ne bi mogla biti i bolja, ali zadovoljan sam već i s ovim što smo do sada učinili. 20 razgovarao: A.K. PODSJEĆANJE NA PROŠLOST, UKAZIVANJE NA PROBLEME SADAŠNJOSTI I VEĆA OČEKIVANJA OD BUDUĆNOSTI Povodom obilježavanja 60. obljetnice Hrvatskog saveza slijepih, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu održana je 16. lipnja svečana Akademija. Pokrovitelji obilježavanja obljetnice bili su predsjednik RH Stjepan Mesić i hrvatska Vlada. Nakon himne, koju je izveo Vokalni ansambl Udruge slijepih Zagreb, nazočnima se vrlo nadahnutim govorom obratio predsjednik HSS-a Vojin Perić. Prolazeći kroz galerije naših uspjeha, vrtove naših ambicija i traženja, Perić se posebno zadržao na ogromnoj dvorani naših problema. Nakon što je u dvije rečenice sumirao povijest slijepih Hrvatske u XIX. st., Perić je evocirao najvažnije trenutke u djelovanju HSS-a od 16. lipnja 1946. godine. Kroničari kažu da je u prvom desetljeću rada bilo aktivno 50 udruženja slijepih diljem Hrvatske. Danas Savez ima dvadeset županijskih i šest gradskih udruga slijepih. Još jednom je naglasio da obrazovanje čini osnovni preduvjet za ostvarenje egzistencije slijepog čovjeka. Osvrnuo se na rad i djelovanje Centra "Vinko Bek" te na integrirano obrazovanje slijepih. Istaknuo je važnost uvođenja kvotnog sustava zapošljavanja osoba s invaliditetom, te se založio da se ono prije svega odnosi na stopostotne invalide, a sve u cilju onemogućavanja eventualnih manipulacija s brojem invalida manjeg postotka invalidnosti od strane poslodavaca. Nije Vojin Perić u svom izlaganju mogao mimoići ni problem stambenog zbrinjavanja slijepih, jer, kako kaže, biti slijep i uz to biti podstanar, ravno je kataklizmi. Potkrijepio je to rezultatima jedne neslužbene ankete među Zagrepčanima kojom je utvrđeno da čak 65% njih ne bi primilo slijepu osobu u podstanarstvo. Socijalnu skrb, koja se odnosi na slijepe u XXI. st., Perić je označio kao ponižavajuću. Slijepe osobe ne trebaju socijalni, već integrativni dodatak, koji će svaka slijepa osoba trošiti sukladno svojim afinitetima i potrebama, dakle dodatak, koji će afirmirati njihove mogućnosti i njihov rad, kako bi bili jednaki u istim uvjetima s onima koji vide – naglasio je Perić. 21 Dotaknuo se on i organiziranja slobodnog vremena slijepih te ukazao na rad Saveza na razbijanju getoiziranog položaja slijepih što je rezultiralo čitavim nizom sportskih, šahovskih, planinarskih i radioamaterskih klubova te najstarijim kazalištem slijepih u svijetu. I tu je bio kraj Perićeva obraćanja nazočnima pod svjetlima naše najvažnije kulturne ustanove. Učinak je bio više no dramatičan, a kad su se ugasili i posljednji reflektori, te i oni koji vide uronili u “svjetlost” naše svakodnevice, Perić ju je nazvao preljevom od tamne čokolade na našoj virtualnoj torti. Uvjeti su to u kojima se ponekad osjećamo i građanima drugog reda. Naravno, osvrnuo se predsjednik Perić i na naš prosvjed u listopadu prošle godine kada nas nitko nije čuo. A kao šlag na tu virtualnu tortu stavio je primjer koji ga je učinio građaninom zadnjeg reda, a to su posljedice Zakona o javnom bilježništvu. Prema tom zakonodavnom rješenju slijepi, pored svojeg suvislog potpisa koji mogu staviti na papir, moraju staviti i otisak svojeg prsta umočenog u tintu. Zamolio je Perić sve kreatore hrvatske stvarnosti da u ovom zakonu učine slijepe jednakima videćima i da našu odgovornost prihvate i kao svoju odgovornost, jer nedostatak vida nije razlog za nepriznavanje potpisa. To su kompleksi nad kojima bi se trebale zamisliti osobe koje vide, jer to je njihov minus i njihov problem. I tako je slatko-gorkom čokoladom završio svoje izlaganje predsjednik HSS-a Vojin Perić i za to zaslužio gromoglasni pljesak, zbog kojega je morao, tog lipanjskog popodneva, dvaput izlaziti na scenu HNK-a, nažalost, ne zbog glume već zbog iznesene gorčine naše svakidašnjice. Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić u svom kratkom obraćanju istaknuo je činjenicu da mu je najdraža funkcija, počasno članstvo u Udruzi slijepih Zagreb. Svoj najnoviji doprinos integraciji slijepih potkrijepio je najavom imenovanja dosadašnje tajnice Udruge slijepih Zagreb Marije Mustač načelnicom Odjela za osobe s invaliditetom pri Gradskom uredu za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, što je bilo popraćeno još jednim gromoglasnim pljeskom. U ime Vlade RH nazočnima se obratila potpredsjednica Jadranka Kosor. Čestitajući slijepima 60. godišnjicu upornoga rada, istaknula je svoju želju da i dalje pomaže slijepima kolikogod to bude mogla. Kaže da je dobro čula sve poruke iz predsjednikova govora te pozvala da se oko nekih projekata odmah sjedne za stol i započnu dogovori, 22 kako mijenjati neke zakone. Pozvala je da u tom poslu budemo svi zajedno, jer mnogo se grešaka prema slijepima i drugim osobama s invaliditetom čini zato što se ne razmišlja dovoljno i zato što se njihov život ne poznaje dovoljno. No, istaknula je Kosor, zajedno možemo napraviti više na senzibiliziranju javnosti i odgovornih u preskakanju prepreka i predrasuda. Izaslanik Predsjednika i savjetnik za društvena i humanitarna pitanja, Boris Vučković, prenio je iskrene čestitke Predsjednika Republike u povodu našeg jubileja. Predsjednik s izuzetnom pozornošću prati rad HSS-a i ovom prigodom pozvao je naše izaslanstvo na razgovor o problemima slijepih. Izaslanik Vučković uručio je poklon Predsjednika Republike Hrvatskom savezu slijepih, a Vojin Perić predao je nagrade “16. lipanj” gospodinu Vučkoviću za predsjednika Mesića i potpredsjednici Kosor osobno. Svečana akademija završila je prigodnim poetsko-glazbenim recitalom u izvođenju Vokalnog ansambla Udruge slijepih Zagreb i Kazališta slijepih "Novi život" te malim koncertom klasične glazbe u kojemu su sudjelovali akademski obrazovani slijepi glazbenici i gosti Hrvatskog saveza slijepih. (D.M.) ŽIVOT JE TRNOVIT PUT KOJI NUDI IZAZOVE (iz monografije “Povijest pod prstima” - Predgovor) Toplo vam preporučujemo da pročitate ovu knjižicu, jer ona priča o dobrim i hrabrim ljudima koji su svojim idejama, kreiranjem događaja i sudjelovanjem u njima odlučili mijenjati svijet. Ona priča o onima koji su bili jučer, žive i danas, a bit će ih i sutra, koji hoće i znaju obojiti mrak, pretvarajući ga u sliku koju je moguće nositi danas, a obećava bolje sutra. Ovdje je riječ o zbivanjima koja su “slijepce”, kako su s omalovažavanjem nekada nazivali ljude koji ne vide, postupno pretvarala u slijepe, kako se nazivaju ljudi koji ne vide, ali imaju svoj ponos i dostojanstvo. Naše iskustvo govori da je život najmanje idila. Život je trnovit put koji nudi izazove na koje treba davati odgovore. U traženju najboljih rješenja ponekad je bilo i lutanja. O tome također govori ova knjižica. Ona je kratka slika istine na kojoj su utemeljena naša nastojanja za ljepše danas i bolje sutra. 23 Ne mislimo da prije nas nije bilo nikoga i ničega vrijednog spomena. Svjesni smo toga da je naša sadašnjost plod prošlosti, kao što će budućnost biti plod naše sadašnjosti. U tome je izvor naše odgovornosti prema djelima koja činimo. S tom spoznajom krećemo u priču koja ukratko podsjeća na prošlost, objašnjava sadašnjost i nudi viziju budućnosti. (J.H.) 24 1. IZ RADA UPRAVLJAČKIH TIJELA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH 1.1 NAGRADE “16. LIPANJ” Skupština HSS-a na zadnjem zasjedanju u starom sazivu dodijelila je nagrade “16.lipanj”, plakete i zahvalnice. Nagrade “16. lipanj” dobili su: Anđela Brlek iz Čakovca, Antun Ðurkan iz Koprivnice i Josip Hrvoj iz Zagreba te Jadranka Kosor i Stjepan Mesić. Plakete su dobili: Tonka Rajčić i Ante Kelava iz Splita, a zahvalnice: Jasenka Splivalo i Mara Šeparević. U ime nagrađenih zahvalio je Josip Hrvoj i između ostalog rekao: “60 godina je dug period kojim je HSS prošao od poratnih godina do današnjih dana, proživljavajući mnoge faze svog razvitka, izrastajući u organizaciju primjerenu današnjim društvenim uvjetima. U tom dugom periodu u HSS-u, u njegovim udrugama i njegovom članstvu širom naše zemlje, sazrijevala je ideja da slijep čovjek bude dostojan poštovanja onih koji vide. U toj velikoj borbi i dugotrajnom radu bilo je vrlo mnogo ljudi koji su isto tako svojim marom zaslužili ovu nagradu. Međutim, mi smo svjesni da svi do javnog priznanja, nažalost, ne stignu. Mi nagrađeni, u čije ime još jednom svima zahvaljujem, imamo sreću da nam se to danas dogodilo. Želim da vrednote i nit vodilju HSS-a svojim radom i dalje promičemo i da svojim radom i nadalje doprinosimo realizaciji osnovne ideje naše organizacije koja se najjednostavnije može svesti na to da i slijepi ostvare kvalitete življenja dostojne svakog čovjeka. U vremenu u kojem je profit postao glavna vodilja ipak ima ljudi koji su se toj pošasti othrvali i koji nalaze vrijednosti u nekim drugim vidovima življenja, a to je humanizam. Neka i nama svima to bude vodilja pa ćemo svi, jedni za druge, i dalje činiti koliko najviše možemo, a Bože daj, da toga bude što više! 1.2 TREĆI UZASTOPNI MANDAT NA TAJNIČKOJ DUŽNOSTI Na prvoj sjednici u 2006. g., 24 siječnja, Izvršni odbor u starom sazivu, ocjenjivao je prispjele molbe kandidata koji su se natjecali za tajničko mjesto u HSS-u i ponovo izabrao Ivicu Robića za tajnika HSS-a za sljedeće 4 godine. Na taj način I. Robiću počeo je teći treći uzastopni mandat na ovom najodgovornijem radnom mjestu u krovnoj organizaciji slijepih Hrvatske. 25 1.3 ZBORNA SKUPŠTINA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH Samo je predsjednik nov, sve ostalo ide po starom Zastupnici županijskih i gradskih udruga slijepih, okupljeni 22. travnja na konstituirajućoj i izbornoj skupštini Hrvatskog saveza slijepih, 4. po redu u samostalnoj državi Hrvatskoj, imali su samo dva zadatka: izabrati Izvršni odbor, predsjednika HSS-a i Nadzorni odbor za četverogodišnje razdoblje (2006.-2010.) te raspraviti i potvrditi programske dokumente: program rada i financijski plan za tekuću, 2006. godinu. Čini se da su oba zadatka odrađena korektno i, za razliku od nekih ranijih skupština, bez krupnih riječi - pa čak i bez povišenih tonova i prigovora. Zašto? Moguće odgovore ponudit ću na kraju teksta. Izbori Za 7 članova Izvršnog odbora natjecalo se čak 13 zastupnika, što potvrđuje da ova dužnost baš i nije neprivlačna; usput podsjećam da Skupština HSS-a broji 30 zastupnika pa ih je dakle gotovo polovica smatralo da bi trebali biti u užem rukovodstvu Saveza. Tajnim glasovanjem, odmah u prvom krugu, izabrano je dovoljnih 7 i to: (prema dobivenim glasovima) Marija Ciglar iz Čakovca, Vicko Sviličić - Split, Vojin Perić - Zagreb, Ðuro Stanić - Osijek, Miroslav Bebek - US Vukovarsko-srijemske županije, Zlatko Kuftić - Pula i Mirko Vrlazić - Slavonski Brod. Za Predsjednika HSS-a, od dva predložena kandidata, aklamacijom i javnim glasovanjem izabran je Vojin Perić (47) iz US Zagreb. U svom kraćem obraćanju zastupnicima nakon izbora, vidljivo uzbuđen, Vojin je najavio neke novine u radu Saveza za koje će se zalagati, a smjernice o svom radu podastrijet će na prvoj sjednici Izvršnog odbora. - Mora se promijeniti percepcija Predsjednika, Izvršnog odbora i HSS-a, osobito percepcija HSS-a u medijima - rekao je Perić, najavljujući također, da će za njega, kao predsjednika, sve udruge biti jednake i da im treba pomagati na način, da se decentralizira rad Izvršnog odbora na terenu. “Pojedinac, član HSS-a mora osjetiti da mu je bolje”, rekao je Perić. A još prije toga, prihvaćajući kandidaturu za člana Izvršnog odbora, Perić je najavio da će vrlo brzo biti spreman povući se iz rukovodstva, ako u radu ne bude rezultata. Po svemu sudeći, slijepi Hrvatske napokon su dobili u ulozi čelnog čovjeka odlučniju i energičniju osobu, osobu koja ne samo da zna što i kako treba činiti, već to što treba činiti, zna i izreći. Dovoljno je samo prisjetiti se njegovog istupa na Trgu bana Jelačića 14. listopada prošle godine na prosvjedu. Novi Nadzorni odbor izabran je također aklamacijom i to u starom sastavu, dakle čine ga: Biserka Cigula, Zrinka Kovačić i Marija Mustač. 26 O programu rada Predloženi Program rada za 2006., koji je ocijenjen od više zastupnika kao dobar, po koncepciji i najvećem dijelu sadržaja zapravo se bitnije ne razlikuje od prethodnih. Iz dosta opsežne rasprave o ovom dokumentu vrijedno je izdvojiti samo 4 prijedloga jer sve drugo što je bilo izrečeno, ili se već godinama, uglavnom od istih zastupnika, ponavlja kao npr. potreba za vraćanjem objava za vožnju u udruge, ili se, pak, odnosi na konkretnu udrugu, kao npr. poziv iz Požege da im stručni tim pomogne u radu novoizgrađenog računalnog centra, naravno, kad proradi. No, i ta se priča ponavlja već nekoliko godina. A najavljeni prijedlozi su sljedeći: - u program rada ugraditi i program obilježavanja 60. obljetnice HSS-a.; - organizirati novi prosvjed, tj. nastaviti s energičnim aktivnostima na rješavanju doplatka na tešku invalidnost; - više se angažirati na školovanju fizioterapeuta i masera; - u radu HSS-a više pozornosti usmjeriti na slabovidne osobe te se boriti i za ovu populaciju. O eventualnom novom prosvjedu izrečeno je mišljenje da ga treba dobro osmisliti i da se ne bi smjelo u to ići brzopleto. A za mlade slijepe dobru vijest priopćio je, uz iscrpno obrazloženje, tajnik HSS-a, da će se već najesen nekoliko slijepih srednjoškolaca moći upisati u redovnu srednju školu za zvanje fizioterapeuta jer su aktivnosti s tim u vezi već uvelike u tijeku. Skupština je bez rasprave prihvatila predloženi Financijski plan za 2006. godinu, kao i Program rada, te, uvažavajući zaključak Skupštine prošlog saziva, imenovala povjerenstvo koje će pripremiti izmjene Statuta HSS-a. Samo dva nova lica Za kraj malo statistike, jer smatram da se u ovih nekoliko podataka koji slijede nalaze i najavljeni odgovori na gore postavljeno pitanje: zašto, dakle, tako miroljubiva Skupština? Ovo se vjerojatno doodilo već zbog toga što ovu Skupštinu čine gotovo isti zastupnici kao i prethodnu, dakle sve što su imali za reći, već su izrekli, ili su mogli izreći, ranije. Većina je zastupnika zapravo već godinama na ovoj odgovornoj dužnosti: Vlatko Golac, Ivan Jurjević i Dragutin Suden. vjerojatno se više i ne sjećaju kada su prvi puta izabrani u najviše predstavničko tijelo Saveza u kojem neprekidno ostaju sve do današnjih dana i dalje. U ovom sazivu Skupštine samo su dva nova lica, odnosno tri, ako povratnika Vrlazića možemo smatrati novim: Tonka Rajić - Split i Dragutin Tomašić - Sisak. Sastav skupštine znatno se odrazio i na izbor članova Izvršnog odbora pa su u novom Izvršnom odboru svoj prvi mandat dobila samo dva zastupnika: Marija Ciglar i Vojin Perić. Od ostalih pet članova, tri su bili u odboru ranijeg saziva: Miroslav Bebek, Ðuro Stanić i Vicko Sviličić, a dva ranije: Zlatko Kuftić i Mirko Vrlazić. Zastupnici su očito svoje glasove radije davali već provjerenim, nego novim kadrovima, pa su tako otpali: Marinko V. i Željko Z. kao zastupnici s kraćim stažem, ali i Dragica Zlatar i Rolando Butković, nakon samo jednog mandata u Izvršnom odboru. Svojevrstan rekord ponio je svakako Ðuro Stanić koji je u Izvršnom odboru peti mandat zaredom. 27 U ovu Skupštinu izabrano je 5 žena: Dragica Zlatar, Marija Ciglar, Nevenka Valešić, Rosa Matić i Tonka Rajčić, što u ukupnom sastavu čini 16% i samo je prividan pomak u odnosu na ranija stanja. Mlađih od 30 godina, nažalost, nema i to bi slijepe Hrvatske trebalo barem zabrinuti. Na samom kraju pokušat ću se ozbiljno našaliti. Sjedinjene američke države imale su prije 20 godina u osobi Ronalda Reagana predsjednika glumca za kojeg kažu, da je, uz papu Ivana Pavla II., najzaslužniji za rušenje komunizma u Europi. Ako naš novoizabrani predsjednik, glumac također - po meni vrlo dobar - u svom mandatu sruši samo neke od barijera na koje HSS godinama bezuspješno juriša, morat ćemo i mi povjerovati da je život samo jedno veliko kazalište u kojem dobri glumci mogu postati sposobnim vođama, vjerojatno i obrnuto. (A.K.) 1.4 IZVRŠNI ODBOR Izvršni odbor je tijekom 2006. održao 7 sjednica (2 starog saziva i 5 u novom sazivu). Konstituirajuća sjednica Izvršnog odbora HSS-a izabranog na Skupštini 22. travnja održana je 11. svibnja. Za dopredsjednika HSS-a izabran je Miroslav Bebek. Utvrđen je broj stalnih radnih tijela - povjerenstava, a od udruga je zatraženo da predlože članove povjerenstava. Kao stalna povjerenstva utvrđena su: za žene, za mlade, za tifloinformatiku, za zapošljavanje i edukaciju, a uz njih bit će po potrebi osnivana i ad hoc radna tijela. Članovi Izvršnog odbora na prvoj sjednici raspravljali su i o metodama rada u cilju veće efikasnosti i operativnosti ovog tijela, na čemu je osobito inzistirao novi predsjednik HSS-a. Na 5 održanih sjednica tijekom godine Izvršni odbor razmotrio je mnoga aktualna pitanja iz rada HSS-a, a budući da će većina od njih biti spomenuta u ovoj publikaciji jer su činila osnovicu rada HSS-a, nema potrebe posebno ih navoditi. Napominjem samo da su npr.: obilježavanje 60. obljetnice HSS-a, potpisivanje Peticije za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost i prijedlog toga zakona, izrada novih projekata i programa s kojima se HSS natjecao za financijsku potporu najčešće kod državnih tijela, međunarodna suradnja, samo neke od tema o kojima se raspravljalo i više puta. Redovna djelatnost HSS-a u 2006.g. financirana je sredstvima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi temeljem posebnog ugovora te iz vlastitih sredstava Saveza. Projekti i programi su, pak, financirani iz sredstava Saveza i drugih financijera, najvećim dijelom različitih ministarstava i sl. U kojoj su mjeri rad i djelatnost Izvršnog odbora stvarno bili u funkciji članstva i je li ovo tijelo uspješno rukovodilo Savezom, operativno provodeći Program rada za 2006. godinu i zacrtane smjernice rada, ocijenit će Skupština HSS-a. 28 2. AKTIVNOSTI, PROGRAMI I PROJEKTI HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH 2.1 AKTIVNOSTI ZA KVALITETNIJI ŽIVOT I POLOŽAJ SLIJEPIH 2.1.1 Aktivnosti: Potpisivanje peticije za potporu građana prijedlogu HSS-a za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost svakako predstavlja jednu od najvažnijih akcija HSS-a u stalnom nastojanju za bolji život svojih članova. Peticiju je potpisalo 38397 građana među kojima i predsjednik RH-a Stjepan Mesić, mnogi gradonačelnici i župani, predsjednici i članovi vodstava pojedinih političkih stranaka, saborski zastupnici i drugi. Cijela akcija je bila dobro praćena u većini medija, a završna medijska prezentacija obavljena je na novinskoj konferenciji u HSS-u. Povodom Dana bijelog štapa izaslanstvo HSS-a je primio predsjednik Republike Stjepan Mesić. Predsjedniku je uručena nagrada “16. lipanj”, a potporu aktivnostima HSS-a Predsjednik je potvrdio svojim potpisom peticije za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost. Izvršeni su svi formalno-pravni poslovi radi uknjižbe vlasništva HSS-a na objekt i zemljišne čestice odmarališta u Stomorskoj. Nakon što se oforme zemljišne knjige, vlasništvo će biti upisano. Članovi HSS-a, korisnici usluga odmarališta u Stomorskoj, osnovali su Inicijativni odbor za uređenje ovog odmarališta. Predsjednik i tajnik Saveza održali su sastanak s članovima Inicijativnog odbora i upoznali ih s aktivnostima Saveza na sređivanju imovinskopravne dokumentacije i planiranim aktivnostima na uređenju ovog objekta u skladu s financijskim i drugim mogućnostima HSS-a. Kupljena je nekretnina u Premanturi (privatna kuća u susjedstvu kampa), što otvara mogućnost povećanja kapaciteta. Predstavnik Saveza prisustvovao je konferenciji o Memorandumu o socijalnoj uključenosti (JIM), koji je organiziralo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a uklapa se u predpristupne pregovore Hrvatske i EU-a za područje socijalne skrbi. Vladino povjerenstvo za osobe s invaliditetom, u čijem su radu sudjelovali i predstavnici Saveza, održalo je dvije sjednice na kojima je, između ostalog, raspravljano o izmjenama Zakona o sigurnosti u prometu na 29 cestama, Ministarstvu financija dano u zadatak da izradi model koji bi se primijenio za osobe s najtežim invaliditetom pri oslobađanju dijela troškova PDV-a prilikom kupnje osobnog automobila, te na ponovljeno traženje HSS-a, imenovana radna grupa koja bi radila na donošenju Zakona o doplatku na tešku invalidnost; HSS-u je preporučeno da odustane od peticije za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost jer bi se inzistiranje na njenom potpisivanju moglo protumačiti kao čin protiv aktualne vlasti. Hrvatskim željeznicama upućena je molba za poseban popust slijepim osobama za putovanje IC vlakovima. Odgovor HŽ-a bio je negativan, pozivao se na Zakon o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu prema kojemu za ovakav popust nisu predviđene “više klase” željezničkog prijevoza putnika. Naknadno je, na zadovoljstvo HSS-a, a na inicijativu HŽ-a, stigla obavijest da se slijepim osobama u putničkim i brzim vlakovima, od 1. rujna 2006.g., uvodi nova komercijalna povlastica od 75% i to u sve IC i ICN vlakove za 2. vagonski razred. Navedenu povlasticu slijepe osobe koriste uz predočenje članske iskaznice HSS-a pri kupnji karte na željezničkim blagajnama. Na sastanku u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi pokrenuto je pitanje adekvatnijeg tehničkog rješenja za korištenje povlastica u željezničkom putničkom prometu, jer je sadašnje, nepraktično i neodgovarajuće. Predsjednik Saveza V. Perić, Tajnik I. Robić i J. Pasarić, s još nekoliko predstavnika temeljnih udruga slijepih, sudjelovali su na dvodnevnom savjetovanju koje je u Jezerčici (Donja Stubica) organizirao SOIH u okviru provedbe CARDS programa, a čiji je nositelj Europski forum za osobe s invaliditetom ĹEDF). Teme savjetovanja odnosile su se na: način financiranja udruga osoba s invaliditetom, antidiskriminacijske zakone, odnos s javnošću i lobiranje u državnim institucijama u korist osoba s invaliditetom. U okviru CARDS projekta tajnik Saveza je prisustvovao Skupštini EDF-a u Rimu. Također u okviru CARDS Programa predsjednik Saveza je s predstavnicima nekih nacionalnih saveza osoba s invaliditetom boravio u Bruxellesu. 11. hrvatski simpozij osoba s invaliditetom, na kojem je predstavljena Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom, održan je 9. listopada, uz sudjelovanje predstavnika Saveza. Povodom dana bijelog štapa u kinu CineStar prikazan je film prilagođen slijepima, a organizator je bilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. U sklopu suradnje s Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom, u posjetu HSS-u bili su studenti ovog fakulteta, kako bi se upoznali s radom Saveza. Održan je sastanak s predstavnicima Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida. Dogovoreni su potreba i načini suradnje na rješavanju otvorenih problema osoba s invaliditetom. 30 2.1.2 Programi i projekti 2.1.2.1 Program pomoći kasnije oslijepjelim osobama za uključivanje u svakodnevni život Ovaj trogodišnji program završen je u 2006. godini održavanjem seminara za članove grupa podrške novooslijepjelima, u ERKS-u Premanturi. 2.1.2.2 Grupe za podršku osobama s oštećenjem vida Novi trogodišnji program Grupe za podršku osobama s oštećenjem vida započet je projektom Grupe podrške za osobe oštećena vida na području Slavonije i Baranje za koji je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi odobrilo iznos od 56.760,00 kn. Program ima za cilj što veću integraciju novooslijepjelih osoba u obitelj, socijalnu okolinu i širu društvenu zajednicu. Zadani cilj se provodi kroz rad grupa za podršku osobama s oštećenjima vida na području Krapinsko-zagorske županije i na području Slavonije i Baranje. U 2006. oformljena su 4 tima grupa podrške na području: Krapinsko-zagorske i Vukovarsko-srijemske županije. Timovi su sastavljeni od različitih profila stručnih osoba kao i rehabilitiranih slijepih osoba. Planira se dodatna edukacija ovih timova te održavanje edukacije za članove novih timova na području Osječko-baranjske, Brodsko-posavske i Požeškoslavonske županije. MZSS je za provođenje ovog programa u 2006. g. odobrilo namjenski: za provedbu programa 146.406,00 kn., za zapošljavanje stručne osobe 90.027,60 kn. i za nabavu opreme 15.088,96 kn. Do sada je u sklopu timova podrške obrađena 51 osoba. 2.1.2.3 Prava i dnevne novine svaki dan i za slijepe Ovim projektom započelo je ostvarivanje jednog od standardnih pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, tj. pravo na informiranje. U sklopu projekta slijepim je osobama omogućeno svakodnevno “čitanje” Večernjeg lista s web stranice korištenjem govornog programa, pozivom na telefonski broj 01 492-1700. Provođenje projekta omogućilo je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti iznosom od 32.320 kn. 31 2.1.2.4 Projekt Neviđeno Projektom će se kroz elektroničke medije ukazivati na specifičnosti slijepih osoba, njihovog života i svakodnevnih problema i teškoća s kojima se suočavaju. Radi se o inicijativi slijepih osoba da senzibiliziraju javnost za svoje probleme, kako bi ih sugrađani prihvaćali na osobniji i normalniji način. U okviru projekta snimljen je dokumentarni film “Boje nevidljivog” koji prikazuje život slijepe osobe kakav jest, kako bi osobe koje nisu imale iskustva rada sa slijepima, imale u njega bolji uvid. Za realizaciju projekta MZSS je odobrilo iznos od 98.900,00 kn., a tehničku provedbu osigurala je udruga “Fade in”. Svakom saborskom zastupniku dostavljen je po jedan primjerak DVD-a sa snimkom filma. 2.1.2.5 Životokaz Projektom se organiziraju i održavaju edukativne radionice namijenjene mladima i studentima oštećena vida. Teme radionica vezane su uz usvajanje socijalizacijskih vještina, samostalnost, slobodno vrijeme, usvajanje komunikacijskih vještina, edukaciju o modernim tehnologijama za slijepe i slabovidne i zapošljavanje slijepih. Radionice su bile organizirane na poseban način, primjenom Boalovog teatra, a radi se o kazališnim predstavama u kojima sudjeluju mladi uz glumce koji pokrenu problem/temu, a potom se sudionici uključuju i dalje rješavaju konkretnu situaciju. Ovaj projekt proveli su djelatnici HSS-a u suradnji s Dramskim studijom slijepih i slabovidnih “Novi život”, a u ulozi asistenata su bili videći vršnjaci/studenti volonteri. Radionice su trajale deset dana i na njima je sudjelovalo 29 mladih (6 potpuno slijepih i 23 s velikim oštećenjem vida) iz 19 Udruga. Za provedbu ovog projekta odobren je iznos od 70.700,00 kn. od Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. 32 2.1.2.6 Šećer na kraju Projekt je namijenjen slijepim osobama oboljelim od šećerne bolesti, a obuhvaćao je sedmodnevnu edukaciju kroz predavanja i radionice s ciljem educiranja slijepih osoba oboljelih od šećerne bolesti za što kvalitetniji život. Na projektnim aktivnostima je sudjelovalo 20 slijepih dijabetičara s pratiteljima. Iznosom od 79.465,00 kn. projekt je sufinanciralo MZSS. 2.1.2.7 Slatki život Pod ovim nazivom provodit će se projekt u okviru kojega će se organizirati edukacijski kamp sa svrhom omogućavanja dostupnosti informacija i edukacija kroz savjetovanja sa stručnim osobljem, pisani materijal na brajevom pismu i u zvučnoj tehnici, a sve u cilju boljeg samozbrinjavanja, regulacije i kontrole bolesti. Odobreni iznos za provođenje projekta je 60.000,00 kn., a njegovo provođenje najvećim dijelom predviđeno je za 2007. godinu. 2.1.2.8 Pomoć slijepima – Hobi treće dobi Projekt je namijenjen starijim slijepim osobama koje će, uz pomoć vršnjaka volontera, oplemeniti svoj svakodnevni život. U projektu su sudjelovale 22 starije slijepe osobe s pratiteljima. Projektom je provedena edukacija kroz savjetovanje organizirano u ERKS-u Premanturi. Kako je za projekt odobreno od MZSS-a svega 67.101,70 kn., projekt je ponuđen i drugim donatorima. 33 2.1.3 Prilozi: 2.1.3.1 Nastavlja se borba za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost Ne trebamo milostinju pojedinca, već sustavnu brigu države Nakon što je prije dvije godine Međunarodni dan bijelog štapa obilježen gromoglasnom šutnjom i prošlogodišnjim gromoglasnim prosvjedom na Trgu bana Jelačića, naša krovna organizacija ove se godine odlučila za nastavak demokratske borbe. Naime, inicirana je akcija prikupljanja potpisa na Peticiju za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost. Cilj nam je bio više no jasan: ubrzati ovaj proces kako bismo doveli one koji odlučuju o našoj sudbini za zajednički stol. Konačno, želimo započeti dijalog za rješavanje tog gorućeg problema za 15000 invalida bez obzira na njihov uzrok invaliditeta. Donošenje predloženog zakona eliminiralo bi sadašnju neopravdanu i nelogičnu situaciju koja je prisutna u reguliranju instituta "naknada za pomoć i njegu". Naime, reguliranje kroz različite zakone, koji za svoje polazište nisu imali stupanj invalidnosti već njezin uzrok, dovelo je do situacije prema kojoj se za isti 100%-tni invaliditet pojedinoj osobi daje pravo na naknadu u iznosu od 280,00 kn, a drugoj i veću od 4.000,00 kn. Između ova dva ekstremna slučaja postoji još nekoliko drugih stupnjeva i iznosa naknada, a sve to za isti stupanj invalidnosti. Zakonom bi se nadalje eliminiralo sadašnje stanje prema kojemu se različiti stupnjevi invalidnosti, i shodno tome različite materijalne potrebe za uklanjanje njihovih posljedica, tretiraju kroz jednak iznos doplatka (Zakon o socijalnoj skrbi). Zakonom bi se eliminirala praksa koja se temeljem odredaba Zakona o socijalnoj skrbi primjenjuje na osobe s invaliditetom, a koja se sastoji u tome da se pod pojmom "osposobljeni za samostalni život" smatraju osobe s invaliditetom koje završe osnovnu školu. Omogućilo bi se, također, osobama s najtežim invaliditetom da iz ovog doplatka nabave pomagala koja im najviše odgovaraju s obzirom na njihove konkretne potrebe, a koja se ne financiraju ni kroz jedan od uobičajenih društvenih sustava. I tako, iako nevješti u ovom obliku demokratskog djelovanja, u razdoblju od 7. do 12. listopada, preko svojih temeljnih organizacija, proveli smo akciju potpisivanja peticije Vladi Republike Hrvatske kojom se traži donošenje zakona o doplatku na tešku invalidnost. U tako kratkom vremenu peticiju je potpisalo gotovo četrdeset tisuća naših sugrađana, što za sve nas mora značiti jednu veliku moralnu pobjedu i podršku da smo na pravom putu te da na njemu moramo ustrajati. - Stoga se slijepi Hrvatske s pravom nadaju da će odgovorni reagirati na peticiju te konačno pokrenuti rješavanje neprihvatljive situacije - mogli smo čuti na tiskovnoj konferenciji u Savezu koja je održana u petak, 13. listopada. Tada su se okupljenim predstavnicima sedme sile obratili predsjednik Vojin Perić, dopredsjednik 34 Miroslav Bebek i tajnik Ivica Robić. - U protekloj godini, osim pokoje medijske prezentacije Zakona o dodatku na teški invaliditet, nije se dogodilo ništa - ustvrdio je na početku svog izlaganja Perić. - Nakon našeg obilježavanja šezdeset godina rada HSS-a u lipnju, kada smo organizirali svojevrstan performans gašenjem svjetla u dvorani, Vladino povjerenstvo odlučilo se za formiranje radne grupe koja će se pozabaviti ovim našim zakonom, kako bi on konačno mogao krenuti u saborsku proceduru. Do danas se dogodilo samo to da je nedavno, saznanjem da pripremamo potpisivanje peticije, ova radna grupa imala jedan sastanak na kojemu se nije dogodio nikakav napredak. U nastavku svoje uvodne riječi Vojin Perić je naglasio da ova peticija nije usmjerena ni protiv koga, jer potpora građana za neku našu inicijativu ne može ni biti protiv nekoga. - Ona je za ovu zemlju afirmativna, jer mi tražimo samo ono što imaju demokracije na koje se u Hrvatskoj uvelike pozivaju. Ovo je prva peticija koju smo organizirali i koja je samo predgovor za naše daljnje akcije ako se stvari ne budu mijenjale i ako ovaj zakon ostane u ladicama birokracije i ne ugleda svjetlo dana procedure. Pozvao je Perić i druge udruge i organizacije koje okupljaju osobe s invaliditetom da se pridruže HSS-u u ovoj akciji. Istaknuo je da ovaj zakon ima podršku mnogih invalida na terenu, no njihove krovne organizacije, izuzev HSUTI-a, još nam nisu dale nikakvu podršku. - Društvo u kojemu nam nakon godinu dana obnašanja vlasti kažu: "Nemojte, nismo se još uvijek snašli", pa nam onda nakon godinu i nešto mjeseci prije izbora kažu da je počela predizborna kampanja, tu nešto, gospodo, ne štima - tvrdi predsjednik Perić. - Stoga s razlogom smatramo da su naši problemi jedni od važnijih socijalnih problema Republike Hrvatske. Mi smo izabrani od slijepih da nešto napravimo i nemamo namjeru sjediti skrštenih ruku. Kod nas se raspon kreće od 280 pa do skoro 4000 kuna. To je nedopustiv raspon, nedopustivo je da uzrok invaliditeta određuje iznos koji osoba s invaliditetom ostvaruje. Uzrok određuje potrebu. Što se mene tiče, branitelji, koji su heroji ovoga društva, mogu imati znatno veći iznos i to nije sporno, međutim, institut koji se zove Dodatak na tešku invalidnost, mora imati barem približni iznos pomoći. Ovo je molba da se stvari izjednače i dovedu u jedan civilizacijski tijek - zaključio je Vojin Perić. - Nas je slijepe, kada dođemo na međunarodne skupove slijepih gdje govorimo o brizi države za našu populaciju, doista sram - ustvrdio je tajnik Robić. - Hrvatska nije gospodarski i društveno najnerazvijenija zemlja ovog kontinenta. Hrvatska nije u Africi ili Aziji, gdje bi možda 38 EUR bilo dostatno. Hrvatska je u Europi, a svi mi govorimo da smo njen dio. Pozivamo odgovorne da i na ovom segmentu pokažu da smo doista dio Europe - zaključio je Ivica Robić. U srijedu 18. listopada izaslanstvo Saveza, u sastavu Vojin Perić, Miroslav Bebek i Ivica Robić, posjetilo je predsjednika Republike Stjepana Mesića i u polusatnom ga razgovoru upoznalo s trenutačnim položajem 35 slijepih Hrvatske i njihovim traženjima. U znak podrške, Predsjednik je potpisao Peticiju za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost. Dakle, podrške nam ne nedostaje, no ono što nas svakako treba zabrinjavati jest svojevrstan zid šutnje prema ovim našim naporima. Da je doista tako, mogli smo se uvjeriti na Međunarodni dan bijeloga štapa kada smo mogli prisustvovati kino predstavama prilagođenim slijepima, gledati na televiziji priloge o slijepoj djeci koja, gle čuda, samostalno idu u svoju osnovnu školu ili smo mogli dobiti neke međunarodne konvencije o pravima napisane čak i na brajici, a o onome što nas svakodnevno tišti, gotovo ni slova ni riječi od onih koji to mogu riješiti, a uvijek su im puna usta svojih doprinosa poboljšanju položaja invalida. Stoga se s pravom pitamo kako to da u Francuskoj naši istokobnici dobivaju naknadu od 1000 EUR, u Njemačkoj 500 EUR, u Sloveniji 300 EUR, u Srbiji 170 EUR, a u Hrvatskoj 38 EUR. I na kraju nam ostaje tek nada da nećemo u 2007., na svoj dan, morati ponovno prosvjedovati po svim gradovima naše zemlje, već na taj dan pozdraviti i prezentirati skrb društva o nama, kao i svoja postignuća. Pa živi bili i doživjeli dan kada ćemo konačno moći reći da nam je bolje nego jučer. D.M. 2.1.3.2 Hrvatska dobila dnevne novine za slijepe Pozivom na telefonski broj tele-novina slijepe će osobe u Hrvatskoj moći svakodnevno preslušavati vijesti iz dnevnih novina, koje će im čitati posebni govorni automat. Pozivom na broj 01/4921-700 ministrica Kosor u Hrvatskom savezu slijepih simbolično je pustila u rad telenovine, u čije je pokretanje Ministarstvo uložilo oko 32.000 kuna. Slijepima su za sad dostupni samo članci Večernjeg lista, jer su njihove web-stranice uglavnom tekstualnog sadržaja, ali očekuju da će se i ostale dnevne novine prilagoditi softveru koji digitalni tekst pretvara u govor. Cijena poziva jednaka je ostalim pozivima u fiksnoj mreži, a interes oko 5800 slijepih u Hrvatskoj za dostupnošću novinskih članaka je velik. "Kad je prije dvije godine pokrenut prvi projekt telefonskog čitanja dnevnih novina slijepima, zvalo je stotinjak ljudi dnevno", kaže Danko Butorac iz Hrvatskog saveza slijepih. Taj se projekt ugasio jer su vijesti čitali spikerivolonteri, pa je izvedba bila preskupa. Rješenje se pojavilo s web-stranicama dnevnih novina, na temelju kojih je tvrtka AlfaNum iz Novog Sada razvila inteligentni govorni automat koji korisniku nudi izbornik rubrika, naslova i tema. Jednostavnim uputstvima korisnik bira što želi čitati, a računalo mu zatim tečno čita izabrani tekst. Uz dnevne novine, u petak 3. ožujka, predstavljeni su i drugi projekti koje je Savez napravio uz potporu Ministarstva obitelji, među kojima su tiskanje udžbenika za slijepe učenike, u što je uloženo pola milijuna kuna, tiskanje prvih priručnika za roditelje slijepe predškolske djece, organiziranje kampova za slijepu djecu i dr. 36 IskonInternet 03.03.2006. 2.1.3.3 Hobi treće dobi Seminar za slijepe osobe treće životne dobi i njihove videće partnere volontere, u sklopu projekta "Hobi treće dobi", održan je u ERKS-u Premanturu od 20. do 23. ožujka 2006. Sudjelovalo je 12 slijepih osoba i 12 videćih volontera. Cilj projekta je poboljšati kvalitete života slijepih treće životne dobi, podizanje nivoa samopoštovanja i integriranje u društvenu zajednicu. Videćim volonterima, pak, željela se približiti svakodnevica slijepih osoba i dati im prijedloge kako im mogu pomoći, zabavljajući se istovremeno pri tome. Nakon ugodnog putovanja i smještaja u lijepo uređen i za slijepe prilagođen kamp Premantura, svi sudionici su već u popodnevnim satima prvog dana pozorno saslušali predavanje mr. sc. Andree Fajdetić s Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta, kojim su se videćim volonterima nastojale približiti potrebe i mogućnosti slijepih osoba. Tijekom predavanja slijepe osobe su kroz raspravu svojim primjerima pokušale predočiti videćim volonterima kako žive i kako izvode aktivnosti svakodnevnog života. Drugi i treći dan započeli su vježbanjem pilatesa prilagođenog osobama treće životne dobi. Sudionici su bez teškoća prihvatili pilates loptu te lako naučili kako izvoditi vježbe korisne za poboljšanje cirkulacije i pravilnog držanja. Iako im je to bio prvi susret s pilatesom, svi prisutni pokazali su veliku zainteresiranost i volju za vježbanjem. U popodnevnim satima održano je natjecanje u izradi kokos kuglica, u kojem se ženska ekipa pokazala spretnijom i bržom od muške. Sudionici su se upoznali s radom i primjenom nekoliko korisnih pomagala kao što su: govorna vaga za kućanstvo, govorni mjerač glukoze u krvi, govorni dozatori za npr. lijekove i govorni toplomjer. Nakon večere svi prisutni zabavljali su se igrajući društvene igre - pikado, šah i domino. Cjelokupna atmosfera je bila odlična te je uspješno spojeno ugodno s korisnim. (L.T.) 2.1.3.4 Dojmovi o seminaru "Šećer na kraju" Imao sam zadovoljstvo sudjelovati od 23.-30. travnja 2006. u Premanturi na seminaru o dijabetesu. Veoma je dobro da je HSS organizirao ovaj seminar za kojim se odavno osjećala potreba jer veliki broj slijepih članova ima dijabetes. Pokazalo se da mnogi "šećeraši", iako imaju dugi niz godina šećer, malo znaju o svojoj bolesti, o prehrani, o načinu života i mogućnostima osobnog doprinosa u poboljšanju zdravstvenog stanja. Teme predavanja su dobro izabrane te su pružile mogućnost sudionicima seminara da nauče, ili da se podsjete na neke bitne stvari u prehrani, samokontroli, higijeni, tjelesnim aktivnostima i korištenju terapije. 37 Mislim da je trebalo više pažnje obratiti na jelovnik dijabetičara. Na primjer, trebalo je, uz suradnju s dijabetolozima, pripremiti prijedlog jelovnika za sedam dana kako bi sudionici seminara bili konkretno upoznati s preporučenim namirnicama i preporučenim načinima pripreme i količinom određenih namirnica. Kad sam prije desetak godina morao na strogu dijabetičku dijetu i za šest mjeseci smršavio dvadeset kilograma uzimajući šest obroka dnevno, (glukoza, trigliceridi i kolesterol su nakon toga došli u normalu) moja supruga je kupila digitalnu vagu i na početku sve namirnice, sirove i kuhane, precizno vagala, jer se u uputama za prehranu dijabetičara daju podaci uglavnom za termički prerađene namirnice. Znam da je koji put bila ugodno, a koji put i neugodno iznenađena malom količinom kuhane namirnice koju mi može staviti na tanjur. Literatura o dijabetičkoj prehrani za većinu ljudi je prekomplicirana, spominju se jedinice određene grupe namirnica, tako da bi bilo dobro da se na radionici sudionicima pokaže koliku će hrpicu na tanjuru napraviti npr. količina 1 jedinice integralne kuhane riže ili kuhane tjestenine (težina kuhanog 60 g) iz grupe "Kruh i zamjene" i preporučene jedinice iz grupe "Meso i zamjene" - 60 g termički prerađenog nemasnog mesa. Primijetio sam da sudionici seminara nisu razumjeli pojedine predavače kad su govorili o jedinicama određene grupe namirnica. U predavanju o prehrani trebalo je više staviti naglasak na to koliko se količinski uzima neke hrane, s kojim namirnicama treba biti jako štedljiv, a u kojima se može uživati bez brojenja kalorija. Pojedine predavače treba upozoriti da prilikom predavanja ne koriste riječ vidite i da se zapravo cijelo vrijeme obraćaju slabovidnima i videćima, a ne slijepima. Ovaj put je to bio slučaj s prvom medicinskom sestrom i s predavanjem o peritonejskoj dijalizi. Pohvalio bih predavanje dr. Knoteka, koje je bilo jasno i razumljivo. Jutarnje šetnje su bile vrlo korisne i naišle su na dobar odaziv. Prehrana u odmaralištu je bila dobra, osim prve večeri kada je obrok bio primjer od onoga što dijabetičar ne smije jesti. Ali nakon razgovora s gospođom Vinkom to se poboljšalo. Naglašavam, da je gospođa Vinka Hrgovčić pokazala puno smisla za organizaciju i uložila je puno truda da sve ide svojim tijekom, na zadovoljstvo sudionika seminara. Predlažem da HSS i ubuduće u okviru svojih mogućnosti organizira ovakve seminare, koji su veoma potrebni, jer ima mnogo dijabetičara u našem Savezu. Trebalo bi u zvučnoj tehnici snimati literaturu o šećernoj bolesti, a po mogućnosti i u zvučnim časopisima objavljivati priloge o dijabetesu. Stalno se u svijetu otkriva nešto novo, pa bi bilo zanimljivo to i saznati. Mislim da bi bilo dobro, možda jednom godišnje, porazgovarati s nekim dijabetologom, koji bi nam svima zajedno mogao reći o novim saznanjima u liječenju dijabetesa, jer kad odemo na redovne preglede svi su oni u gužvi i nemaju vremena da nam detaljno pojasne stvari koje nas zanimaju. Predlažem da jedna od narednih tema bude "novi bubreg, novi život", i kako što bolje podnijeti dijalizu, jer nažalost, dijabetičari često završe na dijalizi. Ovaj seminar je u potpunosti ispunio svoj zadatak i pružio mogućnost pojedinim članovima Saveza da čuju i nauče dosta toga što nisu znali, a morali su znati o šećernoj bolesti. Primijetio sam da su se mnogi prestrašili, 38 čuvši koje su sve moguće teške komplikacije. To me ne čudi, jer i sam nisam nikada bio na to upozoren od liječnika primarne zdravstvene zaštite. Vjerujem da su svi sudionici shvatili da nam ni najbolji dijabetolog na svijetu ne može pomoći, ako se mi sami ne držimo reda. (S.G) 2.1.3.5 Implementacija Brailleova pisma na lijekovima Hrvatska knjižnica za slijepe, pored svoje osnovne djelatnosti već nekoliko godina vrlo uspješno promovira Brailleovo pismo putem projekta - obilježavanje ambalaže hrvatskih proizvoda. U 2006. godini između Plive i HKS-a sklopljen je ugovor kojim se verificiraju odobrenja i konzultacije vezane za implementaciju brajeva pisma na lijekovima koje ta kompanija plasira na domaće i inozemno tržište. Implementacija Brailleova pisma na lijekovima u prošloj godini postala je obveza prema uputama i direktivi Europske unije. Ministrastvo zdravstva i socijalne skrbi pozitivno se očitovalo o projektu te je u tijeku razrada niza rješenja u Izmjenama Pravilnika o postupku, načinu davanja i stavljanju u promet gotova lijeka - “Narodne novine” br.143/98. Pored već dobro poznate suradnje s farmaceutskim kompanijama i tiskanje VIP-ove propagandne brošure u kombinaciji s brajevim pismom smatramo ozbiljnim pomakom u nastojanjima da se posredstvom pisma za slijepe senzibilizira javnost. (Lj.D.) IME LEKADOLA NA BRAILLEOVU PISMU ZAGREB - Farmaceutska tvrtka Lek lansirala je nedavno na tržište novi oblik lijeka Lekadol, koji se koristi za ublažavanje glavobolje, menstrualnih bolova, zubobolje te bolova nakon liječničkih zahvata. Ime lijeka na kutiji ispisano je i Brailleovim pismom za slijepe. (A.Š.) Metro-express 2.1.3.6 Film prilagođen slijepima ZAGREB - U povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, 15. listopada, u zagrebačkom kinu CineStaru u nedjelju je premijerno prikazan film "Parfem", prilagođen slijepim i slabovidnim osobama. Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor, koja je bila na projekciji, rekla je da će, osim u Zagrebu, taj film biti prikazan u još četiri hrvatska grada. Podsjetila je da je država Hrvatska donijela odluku o proglašenju Dana bijelog štapa u lipnju 1996. godine. Ocijenila je da se tijekom proteklih 10 godina učinilo dosta, dodajući kako još mnogo toga treba učiniti. Ove godine intenzivno se radi na projektu "Osobni asistent za najteže invalide", a u Hrvatskoj već 78 osoba ima osobnog asistenta. [Hina] Vjesnik, večernje izdanje, 16.10.2006. 39 2.2 AKTIVNOSTI ZA POBOLJŠANJE PROPISA I ZAKONA U KORIST SLIJEPIH 2.2.1 Aktivnosti: - Od predsjednika Vlade I. Sanadera zatraženo je da mu se osobno uruči Peticija za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost s potpisima građana. Zahtjev Saveza predsjednik Sanader je, međutim, proslijedio potpredsjednici Vlade J. Kosor, a iz njezinog kabineta je dobivena informacija da će peticiju i potpise primiti na prvom sastanku Vladinog povjerenstva za osobe s invaliditetom. - Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi upućen je prijedlog za izmjene Zakona o socijalnoj skrbi kao privremeno rješenje, dok se ne donese Zakon o doplatku na tešku invalidnost, a odnosile bi se samo na slijepe osobe. - Od Hrvatskih željeznica dobivena je suglasnost da će podržati inicijativu Saveza o promjeni Zakona o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu. O inicijativi za izmjenama spomenutog Zakona suglasilo se i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi na sastanku s državnom tajnicom Doricom Nikolić, a tekst prijedloga izmjena zakona, što je moguće prije, izradit će HSS. - Na sastanku radne grupe za pristupačnost građevinskih objekata predloženo da se ozvučenje semafora na raskrižjima tretira kao ostvarenje pristupačnosti. Dogovoreno je da se za tu namjenu iz predviđenih sredstava u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti osigura iznos od cca 100.000,00 kn. - Temeljem dogovora između potpredsjednice Sabora Ðurđe Adlešić (uz čiju pomoć je HSS inicirao donošenje izmjena Zakona o sigurnosti u prometu na cestama) i ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina povučene su iz procedure Izmjene Zakona o sigurnosti u cestovnom prometu koje su trebale biti raspravljene na siječanjskom zasjedanju Sabora, uz ministrovo obećanje da će se izmjena Zakona - članka 40 izvršiti u skoro vrijeme zajedno s izmjenama odredba o dopuštenom stupnju alkohola u krvi. - Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka je produljilo rok važenja “starih” znakova pristupačnosti, koje su dobile i slijepe osobe i koji im omogućuju parkiranje na obilježenim parkirnim mjestima, najprije do 15. listopada 2006., a potom, na traženje HSS-a, i uz podršku nekih drugih organizacija osoba s invaliditetom, do kraja 2006.g. - Ministarstvu pravosuđa upućena je još jedna inicijativa za izmjenu Zakona o javnom bilježništvu, koja je napokon i prihvaćena i ugrađena u Zakon na prvom saborskom zasjedanju u 2007. godini. - Od potpredsjednice Vlade J.Kosor zatražena je pomoć kako bi se pri Središnjem uredu za državnu imovinu ubrzalo rješavanje prijenosa dijela nekretnina u Drašnicama na HSS. - Predstavnici Saveza uključeni su u radne grupe za izradu Nacionalne strategije za osobe s invaliditetom od 2007.-2015. g. U centralnoj radnoj grupi predstavnik Saveza je Vojin Perić. - Radna grupa Povjerenstva za osobe s invaliditetom, koja je dobila u zadatak da izradi prijedlog Zakona o doplatku na tešku invalidnost, održala je prvi sastanak, koji je završio bez konstruktivnog prijedloga; nije 40 čak donijet ni plan s rokovima za izradu prijedloga zakona, već se čeka izrada kriterija za stupnjevanje invalidnosti. - Na temu Prijedloga zakona o doplatku na tešku invalidnost razgovaralo se na sastanku s predsjedništvom HNS-a održanom nakon predstave koju je za ovu stranku odigrao Dramski studio slijepih “Novi život”. Čelnici stranke su izrazili potporu traženjima HSS-a. - U suradnji sa zastupnikom Dragutinom Lesarom, a u okviru rasprave o Zakonu o udžbenicima zatraženo je od Ministarstva znanosti, prosvjete i športa da se očituje i o osiguranju besplatnih udžbenika za slijepu djecu. U istom smislu je upućen i dopis potpredsjednici Vlade Jadranki Kosor uz molbu da se angažira na utvrđivanju sustavnog rješenja i za besplatne udžbenike tiskane na brajici. - Ured pravobranitelja za djecu objavio je i predstavio UN-ovu Konvenciju “O pravima djeteta” na Brailleovu pismu i u zvučnom zapisu, s ciljem da se i slijepoj i slabovidnoj djeci osigura dostupnost ovom važnom dokumentu. 2.3 OBRAZOVANJE i ZAPOŠLJAVANJE SLIJEPIH 2.3.1 Aktivnosti: - U Ministarstvu znanosti, prosvjete i športa održan je sastanak o sufinanciranju izdavanja udžbenika na brajici i o standardizaciji brajice. - U Visokom medicinskom učilištu u Zagrebu sastali su se predstavnici nekoliko škola koje obrazuju mladež za zvanje fizioterapeuta; Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; Agencije za strukovno obrazovanje; HSS-a i poliklinike Arithera. Dogovoreno je da se od školske godine 2006./07. na Zdravstveno učilište Zagreb upiše barem jedan slijepi ili slabovidni učenik koji bi se obrazovao za fizioterapeuta u redovnom sustavu. Centar "Vinko Bek" iz Zagreba i HSS će pružiti svu potrebnu dodatnu pomoć. Uporedo će se izvršiti analiza postojećeg programa obrazovanja fizioterapeuta u srednjim školama, kako bi ga s uspjehom mogli savladati i slijepi učenici. Analizu programa izvršila je radna grupa koju su činili predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Agencije za strukovno obrazovanje, Zavoda za školstvo, Više medicinske škole iz Zagreba, Poliklinike Arithera, Centra “Vinko Bek” i HSS-a. Radna grupa je utvrdila da u principu nisu potrebne promjene u programu te je definirala pojedine 41 dijelove u kojima će obrazovne ustanove koje školuju slijepe učenike za fizioterapeute moći računati na logističku pomoć i podršku Centra “Vinko Bek”, Poliklinike Arithera i HSS-a. - U prvi razred srednje Zdravstvene škole u Zagrebu upisana je jedna učenica sa oštećenjem vida koja će se obrazovati za fizioterapeuta. - Predstavnici Britanske organizacije za potporu slijepim fizioterapeutima u HSS-u održali su dvodnevni savjetodavni program na kojem su se predstavnici škola za obrazovanje fizioterapeuta iz Splita i Zagreba, te Centra za obrazovanje slijepih “Vinko Bek”, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i nadležnih državnih agencija mogli upoznati s funkcioniranjem obrazovanja i radom slijepih fizioterapeuta u Velikoj Britaniji. - Hrvatska zaklada za školovanje slijepih “Marko Brkić” organizirala je humanitarni koncert u “Lisinskom” u Zagrebu, sa svrhom promocije Zaklade i upoznavanja javnosti s njezinim radom. - Upravni odbor Hrvatske zaklade za školovanje slijepih “Marko Brkić” donio je odluku o stipendiranju 12 učenika i studenata u školskoj godini 2006./2007. - Održan je sastanak Nadzornog odbora ZAPOS-a na kojem je prihvaćen financijski izvještaj za 2005. te podržan prijedlog vlasnika ZAPOS-a da se vlasništvo ustupi društvu Regeneracija Zabok sa kojim je u tijeku uspješan poslovni sporazum koji omogućuje redovna primanja i zaposlenje sadašnjim zaposlenicima ZAPOS-a. - U 2006. zaposleno je svega 6 slijepih osoba. 2.3.2 Projekti: 2.3.2.1 Mama, mogu i sam U okviru projekta organiziran je kamp za učenike oštećena vida viših razreda osnovne škole u ERKS-u Premanturi na početku školske 2006./07. godine, uz stručan nadzor defektologa koji rade s učenicima oštećena vida u integraciji i specijalnoj školi s višegodišnjim iskustvom rada s ovom populacijom. Cilj projekta je bio povećanje samostalnosti i integracije učenika oštećena vida u širu društvenu zajednicu. Projektom su se provodile aktivnosti usmjerene na povećanje socijalizacije djece, ples, izleti, jahanje, orijentacija i kretanje, odlasci u javne objekte (muzej, restoran, dućan). Projekt je proveo HSS u suradnji s Centrom “Vinko Bek”, a u njegovoj provedbi sudjelovalo je 25-ero djece i 12-ero stručnjaka. Za realizaciju projekta Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti odobrilo je iznos od 96.353,70 kn. 42 2.3.2.2 Dodirna karta kao vrata znanja Kako je za sufinaciranje projekta dobiveno samo 10.000 kn od Raiffeisenbank Austrija d.d. - u 2006. su izvršene pripreme za provođenje projekta, a njegova realizacija je predviđena za 2007. godinu. 2.3.2.3 Međunarodni priručnik brajičnog glazbenog zapisa Izdana je i promovirana knjiga Novi međunarodni priručnik brajičnog glazbenog zapisa na crnom tisku autorice Bettye Krolick. Projekt je sufinanciralo Ministarstvo kulture s iznosom od 10.000 kn. 2.3.2.4 Sufinanciranje novog zapošljavanja Za poslove pomoći i davanja uputa za nove tehnologije namijenjene slijepima u HSS-u je na vrijeme od 12 mjeseci zaposlena stručna slijepa osoba. Za realizaciju projekta MZSS odobrilo je iznos od 72.639,52 kn. 2.3.3 Prilozi: Prilog: 2.3.3.1 Mišljenje jednoga slijepog nastavnika o obrazovanju osoba s oštećenjima vida u Hrvatskoj Cilj odgoja, obrazovanja i rehabilitacije osoba s oštećenjima vida treba biti zapošljavanje. Za većinu njih zaposlenje je izuzetno važan preduvjet za socijalnu integraciju jer zaposlenost osigurava bolju financijsku situaciju, pozitivno djeluje na profesionalne, psihološke i socijalne aspekte života, što potvrđuju i život i znanost. Visoka nezaposlenost osoba s oštećenjima vida jest temeljni problem odgojnog, obrazovnog i rehabilitacijskoga procesa koji zaslužuje kritiku. Zato poboljšanje uvjeta za njihovo zapošljavanje treba tražiti ponajprije u boljoj edukaciji i rehabilitaciji. Pristup tom problemu ili zadatku mora biti stručan, to jest logičan, jasan, osmišljen i realan, što znači provediv i stalno evaluiran. Hrvatskoj je potrebna kvalitetna srednja strukovna škola za osobe s oštećenjima vida zbog specifičnosti njihova stručnog obrazovanja i osposobljavanja. To je racionalnije nego stvarati potrebne uvjete za njihovo stručno obrazovanje i osposobljavanje u redovitim 43 strukovnim školama diljem Hrvatske. Odnosno, ona je potrebna radi pružanja pomoći redovitim institucijama i osobito za doškolovanje i prekvalifikaciju osoba s oštećenjima vida. Programski ona treba biti što sličnija redovitim školama jer su u konačnici potrebna ista ili vrlo slična znanja, vještine i sposobnosti, samo što ih osobe s oštećenjima vida drugačije usvajaju. Osuvremenjivanje programa za zanimanja u kojima ove osobe mogu raditi mora biti u skladu s njihovim potrebama i mogućnostima, kao i potrebama i mogućnostima društva. Povećanje broja zaposlenih osoba s oštećenjima vida može se postići osmišljenijim, kvalitetnijim i ciljanim obrazovanjem i osposobljavanjem anticipirajući mogućnosti zaposlenja i potrebe društva uz racionalnu potporu države. Sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja mora stvoriti vješte ljude sa širim znanjem, vještinama i stajalištima, koji će im omogućiti da pronađu svoje mjesto u nesigurnoj i promjenjivoj radnoj okolini. Vještine čitanja, pisanja i računanja temeljne su vještine za stjecanje znanja, a te vještine osobe s oštećenjima vida stječu drugačije. Pismenost je pretpostavka kvalitetnog obrazovanja jer bez pismenosti nema samostalnog učenja, uključivanja u svijet rada, cjeloživotnog obrazovanja. Pismen čovjek dobro poznaje gramatiku i pravopis jezika na kojem je pismen, njegove izražajne stilove i diskurse. Pismenost je za osobe s oštećenjima vida važna isto toliko koliko je važna i za videće. Osobe s oštećenjima vida objektivno se teže opismene, ali one pod istim pretpostavkama mogu biti pismene kao i videće osobe, samo ne mogu postići njihovu brzinu čitanja. O razvijenosti vještina čitanja i pisanja ovisi u velikoj mjeri uspjeh u školi, na radnome mjestu i uopće u životu, a zahtjevnost razine pismenosti u suvremenome društvu stalno se povećava. Treba istaknuti činjenicu da osobe s oštećenjima vida mogu biti pismene, a to otvara mnoge mogućnosti. Sadržaj pojma primarna opća pismenost danas je mnogo širi nego nekad te sadržava, osim informatičke pismenosti, i poznavanje barem jednog svjetskog jezika. Bolje informatičko obrazovanje i bolje poznavanje stranih jezika potrebni su i za zanimanje telefonskog operatera i za zanimanje poslovnog tajnika. Za zanimanje telefonskog operatera potrebno je bolje poznavanje stranih jezika u funkciji struke, a za zanimanje poslovnog tajnika bolje služenje računalom i bolje poznavanje pisanog jezika u funkciji poslovnog i administrativnog dopisivanja uz mnogo razvijenije sposobnosti stvaranja teksta. To se može postići samo povećanjem satnice hrvatskog jezika i stranih jezika te informatike ili kompjutorske daktilografije i dopisivanja uz dobru korelaciju među predmetima. Prema tomu, treba stvoriti uvjete za podizanje sveukupne pismenosti osoba s oštećenjima vida na višu razinu, što će im omogućiti da se bolje i lakše obrazuju i da povećaju svoju radnu učinkovitost. Suvremeno obrazovanje, rehabilitacija, komunikacija, zapošljavanje i svakodnevni život osoba s oštećenjima vida ne mogu se podići na kvalitetnu razinu bez prikladnih elektroničkih pomagala, ali ta pomagala sama ništa ne rješavaju. Obrazovni proces treba osuvremeniti novim informatičkim tehnologijama te osobe s oštećenjima vida osposobiti za prihvaćanje tih tehnologija. Dakle, treba iskoristiti goleme mogućnosti koje im pružaju računala kao važna pomoćna sredstava kako poznavanje informatike ne bi bilo samo sebi svrhom. Osobe s oštećenjima vida nerijetko imaju teškoća u socijalnim vještinama te je uz obrazovnu potrebno podići i njihovu komunikacijsku razinu jer posjedovanje socijalnih vještina olakšava komunikaciju među ljudima. To 44 će se postići, između ostalog, i uvođenjem poslovne psihologije odnosno psihologije komuniciranja, što je podjednako važno i za poslovne tajnike i za telefonske operatere. I kod jednih i kod drugih treba uvježbati i razviti stanoviti oblik samorukovođenja što je preduvjet za rad na daljinu, a tu postoje mogućnosti zapošljavanja i osoba s oštećenjima vida. Posebnu pažnju treba posvetiti djeci jer se u mlađoj školskoj dobi udaraju temelji cjelokupnom kasnijem odgojno-obrazovnom radu. Nije dobro prepuštati djeci i mladima da rade sve što hoće, a ni poučavati ih previše, već ih treba voditi i usmjeravati prema samoučenju i kod njih razvijati entuzijazam za učenje koje treba biti usmjereno na stjecanje trajnih znanja. Odgojne ciljeve treba ugraditi u sve obrazovne i rehabilitacijske sadržaje i tako pojačati odgojnu ulogu škole. Osobe s oštećenjima vida ljubitelji su književnosti i glazbe te se ne smije zanemariti odgojna i rehabilitacijska uloga ovih umjetnosti i druge mogućnosti koje one pružaju, a pogotovo se ne smije zanemariti uloga školske lektire. Red i rad odgojne su vrednote; najlakše se stječu u okolini u kojoj se cijene, a preko jasnih i logično strukturiranih odgojno-obrazovnih sadržaja lakše će se ostvariti. Učenike treba poučavati i usmjeravati kako da se lakše i kvalitetnije obrazuju i osposobe za život te ih pripremati za cjeloživotno učenje. Osobama s oštećenjima vida objektivno je teže završiti školu, osposobiti se za posao ili pripremiti se za nastavak školovanja. Logično je da za usvajanje istih ili sličnih programskih sadržaja njima treba više vremena jer se moraju poštovati neke metodičke posebnosti i specifičnosti populacije. Raspoloživo vrijeme i radnu energiju osoba s oštećenjima vida treba iskorištavati maksimalno racionalno, a da bi se to moglo, treba osmisliti takve programe realizacija koji će rezultirati višestrukom koristi. Za racionalno i uspješno izvođenje nastave i rehabilitacije potrebna su primjerena nastavna sredstva s pomoću kojih će se osigurati uvjeti za učinkovitije i jeftinije obrazovanje i rehabilitaciju. Premda nema lakih i brzih rješenja, moguće je sve spomenuto postići i lakše i brže nego što to mnogi misle, samo moramo: 1. željeti činiti pomake, 2. povećati kvalitetu osobnoga znanja, 3. osloboditi se suviška osobnih interesa, 4. poštovati struku. Da bi se pomaci činili lakše i brže, probleme treba rješavati korak po korak: 1. poslije desetak godina izlaženja i desetak izdanih naslova treba kritički vrednovati Biblioteku Šestotočka i Biblioteku Izbor te preispitati njhovo daljnje izlaženje, 2. racionalizirati prepisivačku i izdavačku djelatnost na brajici (za slijepe) i na krupnome crnom tisku (za visokoslabovidne), 3. ugraditi HNOS u obrazovanje i rehabilitaciju osoba s oštećenjima vida. (A.B.) 45 Prilog: 2.3.3.2 Popularizacija brajice među djecom koja vide: Kada će djevojčica iz 1.b prestati pisati točkice i početi pisati slova? Ovo pitanje mi se osmjelila postaviti jedna učenica paralelnog, 1.a razreda, nakon što je dobrih pet mjeseci iz daljine promatrala svaki pokret, radnju, riječju svaku situaciju u kojoj se našla slijepa djevojčica integrirana u redovnu školu. Budući da sam od dječje logike više puta prije tog pitanja dosta naučila, odmah mi je postalo jasno da mi je tim pitanjem jedna sedmogodišnjakinja zapravo dala naslutiti na koji način integraciju slijepe djece u redovne škole promatraju ne samo djeca, nego i mnogi drugi sudionici integracije, koji tu integraciju promatraju iz daljine. U svjetlu ove nove spoznaje, počela sam promatrati ponašanje djece koja vide prema slijepoj učenici, pa time i prema brajici, koja se nalazila na vratima svih slijepoj učenici važnih prostorija u školi. Socijalni kontakti, mimoilaženje na hodnicima, povećana pažnja prilikom prolaska hodnicima za vrijeme velikog odmora - nisu predstavljali nikakav problem. Svi učenici su znali da se s njima u istoj školi školuje jedna slijepa učenica, svi su znali i tko je to, a već je više puta u praksi potvrđeno da djeca takve situacije prihvaćaju bolje nego odrasli. Međutim, kada je riječ o brajici, priča je malo drugačija. Djeca iz sad već prošlogodišnjeg 1.b brajicu su prihvatila kao nešto posve prirodno i to od prvog dana. Sami su je prepoznali na vratima učionice, sami su je prepoznali na zastavici s imenom učenice, a nakon perioda početnog čitanja i pisanja su, zahvaljujući taktilnoj zidnoj slovarici izloženoj na zidovima učionice, pomagali učiteljici prilikom snalaženja u brajičnoj početnici. Učenici iz ostalih razreda su imali malo drugačije reakcije. Neki su glasno razmišljali o tome kako bi bilo puno lakše čitati i pisati reljefna slova crnog tiska, drugi su smatrali da u igri mora biti neki složeni sustav razbijanja šifri, neki opet da se sigurno čita po razinama, bilo je i takvih (većinom učitelja) koji su živjeli u uvjerenju da je riječ o nekom agramatičnom stenografskom zapisu koji slijepoj osobi omogućava dobivanje i bilježenje samo šturih natuknica, ali da tu ne postoje interpunkcijski znakovi niti oni za velika slova, pa slijepi čovjek, bez obzira na to po kakvom se modelu školovao i koji je stupanj obrazovanja stekao, nužno mora biti polupismen, ukoliko nije, kako god zna i umije, savladao sve oblike u kojima se crni tisak pojavljuje u svakodnevnom životu. Svim ovim, i još mnogim drugim stavovima i izjavama bilo je zajedničko uvjerenje da je za savladavanje brajice potrebna nadljudska inteligencija. U znatiželji o brajici je apsolutno prednjačio 5.b razred, koji je u 5. razred ispratila ista učiteljica u čijem je razredu sada bila slijepa učenica. Budući da su svakodnevno posjećivali bivšu učiteljicu, stalno su pregledavali bilježnice s brajicom i taktilnim slikama kao i brajične udžbenike, te se nisu mogli načuditi kako odjednom njihova učiteljica "to" čita, niti kako nešto tako komplicirano može pročitati sedmogodišnje dijete. Zato sam, u dogovoru s njihovom sadašnjom razrednicom, otišla na jedan sat razrednika održati predavanjeradionicu na temu brajice. Nakon početnog razgovora u kojem su mi potvrdili da su mišljenja kako se brajica ne može naučiti, a pogotovo ne s lakoćom, obećala sam im da će prije kraja ovog nastavnog sata shvatiti princip pisanja i čitanja brajice, te sami pisati i čitati brajične riječi. Nisu vjerovali, ali nisu imali izbora nego raditi ono što im razrednica i ja kažemo, a to je bilo sljedeće: grupirali su se u grupe od po pet učenika. 46 Svaka je grupa dobila jednu kutiju vanjske ambalaže lijekova koji imaju brajične natpise i brajičnu abecedu na posebnom listu papira. Zadatak im je bio vrlo jednostavan: poslužiti se papirom s brajičnom abecedom i prema tome prepoznati slova od kojih se sastoji ime lijeka, te ih crtom odvojiti jedno od drugoga. Iznad svakog brajičnog slova je trebalo napisati slovo crnog tiska. Zahtjev postavljen pred njih uistinu nije mogao biti jednostavniji, jer su svi znali o kojem je lijeku riječ, dakle koju riječ i koja slova traže. Naravno, bili su gotovi za nekoliko minuta, i svi vrlo uspješni. Nakon toga sam im pomoću šablone šestotočke na ploči objasnila princip kombiniranja položaja točkica, kratko im objasnila pisanje velikih slova i brojeva, obavijestila ih o tome da je Braille tako "posložio stvari" kada je imao samo dvanaest godina (to ih se posebno dojmilo), da bih u ovoj fazi rada imala još samo jedan problem: bilo je previše dobrovoljaca koji se htjeli cijelom razredu zadavati brajične riječi za odgonetavanje. Budući da nisam imala dovoljno strojeva za pisanje, zapravo su "crtali" brajicu na ploči šablonom koja se tamo već nalazila i s papirom s abecedom u ruci. Naravno da oni nisu u toj fazi već naučili brajicu, ali više nitko od njih sam sebi nije vjerovao da mu se na početku sata činila nemogućom. Kasnije su uslijedile radionice i s drugim razredima, radionice drugačijeg tipa za djecu iz nižih razreda, a već je i prije ovog događaja bilo izložbi na temu brajice, predavanja u svrhu senzibilizacije prema slijepima i govora o drugim sadržajima vezanim za školovanje slijepe djece, a koji su zanimali videće učenike. Iznenadilo me što su učenici svih uzrasta pokazali jednaku količinu interesa za prezentirane materijale. Što drugo reći, nego da je sada na redu intenzivan rad s učiteljima, pogotovo onima predmetne nastave koji se nekako nadaju da će točkice ipak biti zamijenjene slovima prije nego što oni stupe na scenu. Djevojčica iz sada već 2.b nikada neće umjesto "točkica" početi pisati slova, barem ne na način i u mjeri na koji to rade ljudi koji vide, ali radionica u 5.b je pokazala da je potrebno samo deset minuta posla i dobre volje da u svijesti onih koji vide "točkice" postanu slova, što one uistinu i jesu. (J.M.) 47 Prilog: 2.3.3.3 - Zakladine stipendije i u školskoj 2006./07. godini Upravni odbor Hrvatske zaklade za školovanje slijepih "Marko Brkić" je prema raspisanom natječaju za dodjelu financijske potpore slijepim studentima i učenicima na sjednici 18. prosinca donio odluku temeljem koje se dodjeljuju stipendije. Stipendije u iznosu od 700 kn. učenicima srednjih škola i studentima: 1. Tatijani Blaž 2. Manueli Brubnjak 3. Mirku Hrkaču 4. Jozi Mariću 5. Danijeli Marušić 6. Vlasti Prenc 7. Vanji Raić. Stipendije u iznosu od 400,00 kn dobili su: studenti prve godine: 1. Miroslav Pavlović i 2. Ivana Vinko, te učenici-srednjoškolci: 1. Mijo Ćosić 2. Danijel Kralj i 3. Ana Kunjko. Danijeli Marušić produljen je rok korištenja laptopa za još godinu dana. (K.N.) 48 Prilog: 2.3.3.4 Novi međunarodni priručnik brajičnog glazbenog zapisa Most između onih koji vide i onih koji ne vide. Navedeno je djelo na najljepši mogući način doživjelo svoje objelodanjenje u dvorani Matice hrvatske 14. ožujka 2006. To opsežno i nadasve korisno djelo pedagoške glazbene literature američke autorice Beetye Krolick, u prijevodu Davora Lahnita, uredništvu Josipa Hrvoja i izdanju Hrvatskog saveza slijepih, koje standardnim tiskom predstavlja i objašnjava cjelokupnu glazbenu notaciju za slijepe, predstavili su Sead Muhamedagić, germanist, publicist i glazbeni entuzijast; profesor Tihomir Petrović, predsjednik Hrvatskog društva glazbenih teoretičara; profesor Davor Lahnit i profesor Josip Hrvoj. U glazbenom su programu sudjelovali poznati umjetnici: flautistica Petra Marković uz glazbenu pratnju Perice Mihaljevića, potom Perica Mihaljević kao solist, gitarist Predrag Krajnović i bariton Davor Radić uz glazbenu pratnju Eve Kirchmajer-Bilić. Moram reći da su svi glazbenici izvrsno izveli svoj program i time podigli cjelokupan događaj na višu razinu. U ime izdavača prisutnima se obratio predsjednik Hrvatskog saveza slijepih Miroslav Bebek. U kraćem je izlaganju podsjetio na napore Hrvatskog saveza slijepih u izdavačkoj djelatnosti, pobliže se osvrnuvši na predstavljeno djelo. Iz vrlo lijepog izlaganja Tihomira Petrovića izdvajam sljedeće: "Kad sam kao mladi nastavnik počeo raditi u Glazbenoj školi "Vatroslav Lisinski" došle su mi u klasu dvije slijepe učenice, Anka i Emilija. U mom silnom nastojanju da im pomognem, jer u mojoj učiteljskoj obvezi je bilo da ih naučim ono što je bilo u sadržaju predmeta kao što su solfegio, harmonija, te polifonija, susreli smo se s jednim nepremostivim problemom: kako im sadržaj mojih predmeta prenijeti u smislu glazbenog zapisa. Dakle, uz doista mnogo uloženog vremena i truda moje je diktiranje tog teksta tek možda nakon dvije godine postalo u potpunosti djelotvorno. Hoću reći da sam ja prvo morao naučiti sustav kojim slijepi bilježe znakove, ne samo kad je riječ o homofoniji, nego naročito kad je riječ o polifoniji, koja je silno složena, jer staviti jednu četveroglasnu Bachovu fugu u jedan redak točkica, gotovo je nezamislivo. To je ogroman napor i onog tko to zapisuje i onoga tko to didiktira. Stoga sam doista zahvalan na ovoj knjizi, u svoje ime i u ime svih onih učitelja, koji će jednom slijepima diktirati glazbu. Ja mislim da je ova knjiga jedan silno vrijedan dar upravo onima koji su na neki način odabrani od glazbe da sudjeluju u svemu tome. Ovom smo knjigom dobili jedan standard, koji će vjerujem slijepima bitno olakšati trud kad se uhvate u koštac s novom skladbom. Ova knjiga je most između onih koji vide i onih koji ne vide. Ona će beskrajno olakšati njihovu međusobnu komunikaciju. Ja sam sto posto siguran da je ovoj knjizi mjesto u svakoj glazbenoj školi upravo stoga što bi svaki nastavnik, došavši u poziciju da ima slabovidnog ili slijepog učenika, morao razumjeti način na koji glazbeni zapis stiže do osoba koje ne čitaju brajicu. Znam koliko je mnogo truda potrebno da bi se jedna ovakva knjiga dogodila. Doista moram izraziti svaku moguću hvalu na svaki dio ove knjige. Dakle, ona je toliko profesionalno učinjena, reklo bi se da je ovaj prijevod u nekim segmentima točniji i bolji od samog originala. Ta knjiga je točna i vjerodostojna u svakoj riječi koja u njoj piše." A Davor Lahnit je rekao: "Dugotrajnim usklađivanjem koje je trajalo više od stotinu godina napokon se došlo do određenog standarda u glazbenom zapisu za slijepe i slabovidne. Oni su sabrani u ovoj knjizi. No, još je 49 važnije da takav priručnik u cijelosti sada imamo i na našem jeziku. Kod prevođenja ovog priručnika ubrzo sam uvidio kako na području glazbenog nazivlja postoje još uvijek crne rupe u hrvatskom jeziku. Riječ je o usko specijaliziranim izrazima koji se još i danas koriste u obliku preuzetom iz stranih jezika. U tim slučajevima putokaz mi je bio ustaljeni oblik riječi u svakodnevnom korištenju. Zbog toga, nažalost, u priručniku ima i tuđica, ali prvi i osnovni cilj uvijek mi je bio primjenjivost i razumljivost pojmova iz svakodnevne prakse, a ne hrvatski izraz pod svaku cijenu. Gdje god sam mogao pronaći razumljiv hrvatski izraz, sa zadovoljstvom sam ga, dakako, uvrstio. Kad će se u neko buduće vrijeme pripremati novo izdanje ovog priručnika, nadam se da će broj tuđica biti još manji. Nepotrebno je naglašavati da hrvatske inačice ovog toliko dragocjenog priručnika ne bi bilo bez pomoći i podrške mnogih dragih ljudi, koje sam sa zadovoljstvom upoznao i s kojima sam s užitkom surađivao." Skupu sam se na kraju i ja obratio i između ostalog rekao: "Kao rezultat jedne dugoročne vizije, jer bez dugoročnih vizija nema ni rezultata, je i ovaj priručnik koji je sada ovdje predstavljen. Naime, poznata je stvar da se slijepi već preko stoljeća bave glazbom na način da je zapisuju i čitaju. Međutim, notno se pismo za slijepe, kao i standardno za ljude zdravog vida, razvija. Od zemlje do zemlje postojale su neke razlike koje su činile određene probleme slijepima kako bi naručili neku literaturu, primjerice iz Amerike, Rusije ili možda Brazila. Bilo bi znakova koji se pišu ovako ili onako, a i redoslijed im nije bio isti. Desecima godina radilo se na unificiranju notnog pisma za slijepe, ali spomenimo samo međunarodne konferencije 1982., 1987. i 1992. godine koje su ključne u donošenju konačnih odluka za unifikaciju notnih zapisa i znakova i njihovog redoslijeda zapisivanja. To sve skupa je sabrala, organizirala i uredila Beetye Krolick pa je ona stoga istaknuta kao autorica tog djela, a u stvari se radi o jednom skupnom radu. Bila bi sramota da je jedno takvo djelo zaobišlo Hrvatsku. Ovdje je bilo riječi o tome da ovo djelo na svoj način povezuje slijepe ljude s ljudima zdravoga vida. Sljepoća uvijek postavlja neka pitanja na koja treba dati odgovore. Kada je glazba u pitanju evo ga, tu je odgovor, u ovoj knjizi. Čovjek zdrava vida otvori knjigu i ako se hoće potruditi, ože naučiti brajicu. Može pomoći slijepom čovjeku, studentu, učeniku, prijatelju, poznaniku. Osim toga, sljedeći korak, koji će biti rezultat ove knjige, mora biti organizirano prepisivanje glazbene izdavačke djelatnosti za slijepe. Ova knjiga je prozor, sada to mogu raditi ljudi zdravoga vida. Sada postoji mogućnost da se u perspektivi otvori takva situacija da slijepi glazbenik naruči potrebnu literaturu i da je u primjerenom roku može imati. Silne su mogućnosti koje ova knjiga otvara i ja sam vrlo sretan što je danas predstavljamo. Knjiga se može nabaviti u Hrvatskom savezu slijepih po cijeni od 234,65 kuna. Na samom kraju ovog napisa, kao inicijator i nositelj ovog projekta, najiskrenije zahvaljujem svima koji su na bilo koji način pomogli u njegovoj realizaciji. Zahvaljujem i nazočnima u publici, jer bez njih ovaj osljedni korak ne bi imao smisla.” (J.H.) 50 2.4 TIFLOINFORMATIKA 2.4.1 Aktivnosti: - Izvršena je prezentacija Programa “mobilspik” namijenjenog slijepim osobama pri korištenju mobitela. - Predstavljene su tele-novine, uz korištenje programa anReader. - Centru za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek” uručena je donacija vrijedna 90.000,00 kn. a koja se sastojala od brajevog retka sa 80 slovnih mjesta i programa anReader. Opremu su Savezu besplatno ustupile tvrtke Handy tech iz Njemačke i AlfaNum iz Novog Sada. - U Tiflološkom muzeju je organizirana prezentacija i izložba elektroničkih pomagala namijenjenih slijepim i slabovidnim osobama. - U organizaciji Udruge Mreža svečano je slijepim polaznicima tečaja uručeno ukupno 11 ECDL diploma. Testiranje educiranosti ovih osoba izvršeno je u HSS-u. 2.4.2 Prilozi: Prilog: 2.4.2.1 Informatičke novosti u 2006. godini Tijekom 2006. godine u Hrvatskom savezu slijepih radilo se na nekoliko projekata koji su bili povezani uz informatiku i adaptivne tehnologije za slijepe osobe u Hrvatskoj. Tako je u travnju 2006. održana prezentacija projekta "Prava i dnevne novine svaki dan i za slijepe". Osim dnevnih novina, na prezentaciji je predstavljena prva verzija prvog čitača zaslona za symbian mobilne telefone pod nazivom Mobilespeak. Nakon slušanja mobilnih aparata koji nam hrvatske SMS poruke i pojedinosti iz izbornika mobilnog telefona čitaju na engleskom jeziku, došao je trenutak kada slijepe osobe mogu odahnuti. Naime, pojavio se Mobilespeak, čitač zaslona za mobilne telefone koji rade pod symbian operativnim sustavom. Mobilespeak na hrvatskom jeziku čita sve što se nalazi na zaslonu mobilnog telefona: trenutno odabran profil rada aparata, stanje i naziv mreže na kojoj se korisnik nalazi, trenutno stanje baterije mobilnog aparata, poruke o stanju na računu ili kompletan rad s imenikom. Čitanje i slanje SMS i MMS poruka također je moguće kao i pisanje elektroničke pošte i korištenje WAP preglednika za pregled Internet stranica na mobilnom uređaju. Napredniji korisnici mogu se u svakom trenutku povezati s nekim drugim korisnikom putem bluetooth veze te tako razmjenjivati podatke. Osim razmjene podataka s drugim korisnicima uz pomoć Mobilespeaka korisnici mogu samostalno instalirati dodatne aplikacije na svoje mobilne telefone. Naime, današnji mobilni telefoni koji rade pod Symbian operativnim sustavom spadaju u grupu pametnih telefona što znači da mogu izvršavati funkcije 51 kao i laptop računala. Tako danas za symbian operativni sustav postoje aplikacije za pisanje i uređivanje teksta, baza podataka, uređivanje slika, slušanje glazbe, video snimanje, rad s operativnim sustavom kao što je npr. kopiranje datoteka i rad s mapama. Ako odaberete mobilespeak kao vaš čitač zaslona za symbian mobilni telefon, možete slobodno koristiti sve nabrojano na vašem mobilnom uređaju. (M.P.) Prilog: 2.4.2.2 - Računalno opismenjivanje slijepih osoba Da bi se čovjek 21. stoljeća smatrao pismenim, minimalno čime treba vladati je poznavanje rada na računalu te govoriti barem jedan strani jezik. To su preduvjeti koje treba ispuniti da bi se pojedinac uopće mogao natjecati na nemilosrdnom tržištu rada. Ni slijepe osobe nisu izuzete od ovog pravila; štoviše one još teže pronalaze zaposlenje, tako da se i pred njih, a ponajprije pred mlade slijepe, postavlja kao imperativ, ovladavanje radom na računalu. U Udruzi slijepih grada Zagreba tečaj informatičkog opismenjivanja provodi se od proljeća 2001. godine. Obuku su uspostavili Danko Butorac za slabovidne osobe i Mario Perčinić za slijepe polaznike. Danas tečaj vodi Tomislav Juzbašić. Do sada je kroz obuku prošlo i tečaj uspješno završilo 20-ak osoba. Dok je mlađoj populaciji tečaj bio odskočna daska pri zapošljavanju, stariji polaznici na tečaj su krenuli zbog znatiželje i kako bi si prikratili slobodno vrijeme. Na tečaju se uče osnove operativnog sustava Windows, obrada teksta, osnove upravljanja datotekama i mapama. Tečaj se može i nadograditi i individualizirati ovisno o afinitetima polaznika. Do sada, za nekoliko grupa organiziran je i napredniji tečaj na kojem su se usvajala znanja o surfanju internetom i upotreba elektroničke pošte (e-mail). Na taj su tečaj krenuli polaznici koji su već imali određeno predznanje o osnovama korištenja računala ili su i sami kod kuće već posjedovali računalo kojim se nisu znali služiti u većem obimu. Najveći je problem prilikom provedbe tečaja, prema zapažanju voditelja, nepoznavanje nekih elementarnih čimbenika i operacija vezanih za rad računala u pojedinih polaznika - npr. neznanje strojopisa. Dosadašnje iskustvo, pojašnjava Juzbašić, potvrđuje kako je učinkovitije provoditi rad individualno tj. s jednim polaznikom, jer mu se tako može potpuno prilagoditi, brže može uočiti koji dio programa kandidat brže, a koji sporije usvaja te na temelju toga postaviti i okvire poduke. Juzbašić upozorava da se za slijepu populaciju Internet, u tehničkom smislu, pokazao kao najsloženiji dio izobrazbe. Razlog za to uglavnom je sve veća upotreba i primjena grafike, zbog čega polaznici sporo i teško usvajaju princip korištenja internetom (surfanje). Čitači ekrana kod čitaju na svoj način koji se često ne poklapa s onim što se vidi na ekranu. Što se e-maila tiče, dakle slanja i primanja elektroničke pošte, tu problema nema i sve dobro funkcionira. Odnedavno Tomislav Juzbašić provodi tečaj i u Udruzi slijepih Međimurske županije gdje su prvi polaznici đaci u osnovnim i srednjim školama te studenti. Da bi se kompjutersko opismenjivanje proširilo na cijelu 52 Hrvatsku bilo bi dobro, tvrdi Juzbašić, uspostaviti kvalificirani tim ljudi koji bi, prema potrebi, održavali tečajeve opismenjivanja slijepe populacije na računalima. (A.B.) Prilog: 2.4.2.3 – Slijepi i slabovidni lakše do zaposlenja s ECDL diplomom U Hrvatskom savezu slijepih izvršena je svečana dodjela prvih ECDL diploma u sklopu projekta udruge Mreže "ECDL - Europska računalna diploma za slijepe i slabovidne osobe". Europska računalna diploma standardizirana je potvrda poznavanja upravljanja računalom i rada s najraširenijim aplikacijama koje se danas koriste u svijetu. ECDL je prihvaćen u 140 zemalja s tendencijom da postane globalan standard. Godine 2001. sedam je članica EU-a započelo projekt ECDL-PD koji se odnosio na osobe koje su gluhonijeme, imaju tjelesno oštećenje, oštećenje vida ili su slijepe. Izrađen je također i sistem za testiranje slabovidnih osoba. Prema spoznajama HSS-a Hrvatska je među prvim zemljama u svijetu u kojima se provodi ECDL sa slijepim osobama, a u sklopu toga projekta prve diplome dobilo je 11 kandidata: - dvoje slabovidnih i devetero slijepih. - Kriteriji za ulazak u projekt su: da je kandidat slijep ili slabovidan, da nije stariji od 40 godina, poznavanje daktilografije i brajice. U HSS-u očekuju da će se osobe s ECDL diplomom lakše integrirati u normalan život što prije svega podrazumijeva zaposlenje, kako je objasnio tajnik Saveza Ivica Robić. ECDL fundaciju koja izdaje diplome osnovalo je Europsko udruženje informatičkih društava (CEPIS) radi širenja informatičke pismenosti premošćivanjem digitalnog jaza te omogućavanja sudjelovanja svim građanima u informacijskom društvu. D.B. Poslovni dnevnik, 28.2.2006. 53 2.5 IZDAVAČKA DJELATNOST 2.5.1 Aktivnosti: - Sudjelovanjem u Upravnom vijeću HKS-a utjecalo se na izdavačku djelatnost ove ustanove. - Kao glasila Hrvatskog saveza slijepih redovito su izdavani časopisi: - “HSS-INFO” - 12 brojeva, (u zvučnoj tehnici i elektroničkom izdanju) i “Riječ slijepih” - 6 brojeva, (na brajici, na audiokasetama i u elektroničkom izdanju). - Tiskan je Godišnjak HSS-a za 2005. godinu, te je besplatno dostavljen članicama HSS-a kao i relevantnim državnim institucijama i drugim organizacijama. - Tiskana je monografska brošura “Povijest pod prstima” na hrvatskom i engleskom jeziku. - Nastavljen je rad na upotpunjavanju i osuvremenjivanju web-stranica Saveza, tako da se na njima nalazi sve više zanimljivih i atraktivnih sadržaja o ERKS-u Premanturi, Zakladi “Marko Brkić”, pravima slijepih, očnoj protetici itd. - Časopis “Meridijani” izlazio je i u 2006. u elektroničkom obliku i zainteresiranim se čitateljima dostavljao elektroničkom poštom. - Započeto je prevođenje na hrvatski knjige “Slijepi na poslu” Philippea Chazala. 2.5.2 – Prilozi: Prilog 2.5.2.1 - Prepjev priče iz davnine i na brajici BAJKE DOSTUPNE I SLIJEPOJ DJECI Nastupom ogulinskog gradskog dječjeg zbora Klinci Ogulinci i predstavljanjem mjuzikla "Kako je Potjeh tražio istinu", u izvedbi učenika Prve Osnovne škole Ogulin, u zagrebačkom je kazalištu Vidra 1. lipnja svečano promovirano izdanje na Brailleovu pismu dječje knjige "U stihu i rimi o davnoj davnini". Knjigu je na brajici izdala Hrvatska knjižnica za slijepe, koja je i organizirala promociju u suradnji s Hrvatskim savezom slijepih. Slikovnica "U stihu i rimi o davnoj davnini" (Hum naklada 2004.) uspješan je prepjev Priča iz davnine Ivane Brlić Mažuranić, koji je načinila odgojiteljica Ljiljana Ivković sa željom da najljepše hrvatske bajke približi djeci predškolske dobi. Prepjevane u stihove i rime, priče Šuma Striborova, Regoč, Ribar Palunko i njegova žena, Jagor, Sunce djever i Neva Nevičica te Kako je Potjeh tražio istinu, uz ilustracije odgojiteljice Branke Lovrović, po ocjeni stručnjaka dobar su predložak za lutkarski, scenski, likovni i glazbeni izraz. Anka Došen Dobud 54 popratila je tekst metodičkim preporukama koje su uvrštene u slikovnicu. Te su priče potaknule i Knjižnicu za slijepe, kako je rekla ravnateljica Sanja Frajtag, da ovo djelo učini dostupnim slijepoj djeci, odnosno omogući slijepim roditeljima da ih čitaju svojim mališanima. U knjizi na brajici su i tri reljefne ilustracije. U bogatome programu na promociji, pored autorice i ilustratorice, govorile su recenzentice Anica Osredečki i Heda Gospodnetić, predsjednik Saveza slijepih Vojin Perić, ravnateljica ogulinske gimnazije Višnja Lipovščak i drugi. Kako, unatoč slabovidnosti i sljepoći, čitaju i koliko im se sviđaju rime iz davnine pokazale su učenice Osnovne škole “Vinko Bek” iz Zagreba Andrea Levatić, Inea Kolanović, Barbara Demirović i Eleonora Rušec. Odgojiteljica Smiljana Kovač Prugovečki animirala je publiku "interaktivnim" pričanjem priče o Potjehu te tako najavila izvrstan mjuzikl učenika Prve OŠ Ogulin, nastao uz vodstvo učiteljica Vesne Vuković i Dejane Ogrizović. Uz njih su i razigrani Klinci Ogulinci pokazali što su ih naučile voditeljica Dijana Franić, koja je i uglazbila pojedine pjesme, te koreografkinja Slavica Tripalo. Vrijednost projekta, koji je prije dvije godine započela odgojiteljica Ljiljana Ivković iz zagrebačkog Dječjeg vrtića Šumska jagoda, očito se i dalje potvrđuje kao djelotvorni poticaj stvaralaštvu djece i odraslih. (M. F.) Školske novine, 6. 6. 2006. 2.6. OPSKRBA SLIJEPIH TIFLOPOMAGALIMA Od pomagala koja se slijepim osobama osiguravaju preko HZZO u 2006. godini isporučena su sljedeća: POMAGALO KOMADA POMAGALO KOMADA Elektroničko pomagalo GLS komplet 5 Satovi brajevi ručni 58 Pisaći stroj Perkins 24 Satovi govorni ručni 208 Četverokanalni kasetofoni APH stolni 117 Govorne budilice 45 Reproduktor 5 Brajeve budilice 9 Radio kasetofon 10 Džepni satovi 7 Radio player CD 106 Štapovi (teleskopski, sklopivi,) 271 55 Slijepi korisnici su opskrbljivani tiflopomagalima koja se ne osiguravaju putem HZZO-a, a to su: POMAGALO POMAGALO KOMADA Elektroničke bilježnice (Braillino, Braille Wave) 9 Folija za crtanje 13,17 kg Mjerač šećera (gluki) 1 Metar 1 Laptop 2 Govorni tlakomjeri 3 Računala 2 Diktafoni33 Čitači ekrana JAWS 12 Punjač 2 Govorne jedinice Wintalker voice 13 Uvođač konca 14 Govorne jedinice anReader 19 Lopte 24 Softver za slabovidne Magnus 2 2 Govorni kalkulatori 16 Finereader 5 Memo privjesci 7 Brajevi pisaći strojevi Tatrapoint 1 Obilježivači za brajicu 12 Šila za pisanje 81 Povećala 21 Kasete 107 Šablone za potpis 17 Vrhovi za štap 18 Monopoly 2 Osobne vage3 Mlin 6 Kuhinjske vage 4 Šah mali 1 Govorni toplomjeri 16 Šah veliki 23 Domino 25 Geometrijski pribor 6 Čovječe ne ljuti se 12 Elektronsko povećalo 6 Brajev papir Tablice za pisanje KOMADA 493 kg 121 - S HZZO-om su sklopljeni ugovori o opskrbi korisnika tiflopomagalima, odnosno isporuci staklenih očnih proteza. - Praćena su redovito dostignuća i poboljšanja na području razvoja tiflopomagala. 56 2.7 OČNA PROTETIKA Izrada i aplikacija očnih proteza kao stalna djelatnost HSS-a ostvarivala se i u 2006.g. - Stručnjaci iz Njemačke boravili su tri puta u Hrvatskom savezu slijepih: u ožujku, lipnju i studenom i izrađivali proteze po mjeri. Ukupno je izrađeno 415 proteza po mjeri: (ožujak - 125, lipanj - 118 i studeni - 172 komada). - Pružane su usluge pri aplikaciji privremenih očnih proteza; - isporučene 53 gotove proteze iz kolekcije. 2.8 AKTIVNOSTI SLIJEPIH ŽENA 2.8.1 Aktivnosti: - Mreža žena, kao organizacijski oblik djelovanja unutar HSS-a u cilju afirmacije slijepih žena, kako u vlastitoj udruzi tako i u širem društvenom okruženju, okupila se u ERKS-u Premanturi. Na skupu su sudjelovale samo predstavnice udruga u kojima su članice Mreže izvršile bar minimalni opseg zadataka definiranih na prethodnom skupu. - Održan je prvi sastanak novoimenovog Povjerenstva za žene; za predsjednicu Povjerenstva izabrana je Ljiljana Tić, a izrađen je i prijedlog Programa rada za 2007. godinu. - Predstavnice HSS-a su u Premanturi sudjelovale na sasatanku Potkomisije žena Balkanskog savjetodavnog odbora (BCC-a). - Tradicionalni skup u povodu “Majčinog dana” žene su održale u ERKS-u Premanturi u obliku dvodnevnog programa. Jedan od sadržaja programa bio je posjet izletištu Cukrići, gdje je domaćin bila Udruga slijepih Županije istarske, dok je drugi značajan sadržaj bio definiranje budućeg rada Mreže žena i projekata namijenjenih slijepim ženama. - Skup slijepih žena Slavonije i Baranje organizirala je Udruga slijepih grada Požege. - Tradicionalno ljetno druženje slijepih žena održano je u ERKS-u Premanturi. 2.8.2 Prilozi: Prilog 2.8.2.1 Ljetovanje u Premanturi Pedesetak slijepih žena iz gotovo svih županija okupilo se u ERKS-u Premantura na već tradicionalnom 57 ljetovanju od 11. do 18. srpnja. Žene su bile vrlo aktivne i u jutarnjoj gimnastici koju je vodila Jadranka Tus i u radionicama plesa. Radionica plesa bila je podijeljena u dvije grupe: prva je grupa radila od 9 do 10.30h, a druga, od 14 do 15.30h. Radionicu plesa je odlično vodila mlada profesionalna plesačica Martina Zupčić koja je žene podučila više vrsta plesova. Pošto su vremenske prilike bile naklonjene sudionicama, iskoristile su prigodu i uživale u plivanju, a nakon uživanja u moru žene su se zabavljale pjesmom i razgovorom. Ljetovanje je stoga prolazilo u aktivnom odmoru i opuštanju. Za glazbeni program pobrinule su se same žene tako što su sakupile novac i organizirale jednovečernji nastup glazbenog sastava Rose. Ostalih dana i večeri zadovoljile su se i slušanjem glazbe s CD playera. Cijelo vrijeme ljetovanja ženama su se pridružile i članice Udruge slijepih Županije istarske iz Pule. (R.M.) Prilog 2.8.2.2 Majka - dar života Premantura - Tradicionalni susret slijepih žena povodom Majčinog dana održavao se u Premanturi od 12.-14. svibnja. Iz Zagreba se putovalo organizirano, a HSS je snosio troškove dvodnevnog boravka u kampu. Suorganizator susreta bila je Udruga slijepih Istarske županije, a voditeljice su bile Antonija Hasan i Tonka Rajčić. U večernjim satima prvoga dana, uz organizaciju članica sekcije žena Pula, polaznice susreta saslušale su predavanje o njezi kose, a mogle su se podvrgnuti i individualnom pregledu vlasišta uz savjetovanje o kvalitetnom tretiranju kose. U subotu, Udruga slijepih Istarske županije je u mjestu Cukrići, gdje se nalazi izletište za slijepe Istre, organizirala cjelodnevno druženje uz prigodan program povodom Majčinog dana na temu: "Majka - dar života". U sklopu programa obavljen je blagoslov kapelice koji je predvodio svećenik Lino Zohir, a potom je slijedio domjenak uz zabavu do kasnih popodnevnih sati. Nakon povratka u kamp, žene su se zabavljale uz glazbu do kasnih večernjih sati. Već u jutarnjim satima, u nedjelju, održana je radionica na temu: Kako i na koji način ubuduće organizirati Majčin dan. Čulo se više različitih prijedloga, a zaključeno je da Majčin dan i dalje zadrži svoju tradiciju, tj. da svake godine jedna udruga bude domaćin Susreta žena povodom Majčinog dana. Predstavnica sekcije Udruge slijepih Šibensko-kninske županije izrazila je želju da se sljedeći susret organizira u Šibeniku. (V.H-C) 58 2.9. NEPOSREDNA SURADNJA I POMOĆ ČLANICAMA I ČLANSTVU 2.9.1 Aktivnosti: - Gradu Čakovcu upućen je prijedlog HSS-a da se Udruzi slijepih Međimurske županije dodijeli priznanje grada u skladu s raspisanim pozivnim natječajem. - Povodom uskrsnjih i božićnih blagdana najpotrebitijim članovima svojih temeljnih udruga doznačen je iznos od 1.000,00 kn. po osobi. - Čelnici Saveza i članovi Izvošnog odbora prisustvovali su skupštinama i svečanim sjednicama udruga i to u: Čakovcu, Karlovcu, Koprivnici, Krapini, Pakracu, Puli, Sisku, Vinkovcima i Zagrebu. - U prostorijama Saveza na kraćim sastancima bile su predstavnice Udruga slijepih: Siska, Pakraca Grada Požege. - U okviru svojih redovnih aktivnosti i u skladu s odlukom Izvršnog odbora predsjednik HSS-a je boravio u Udruzi slijepih Požeško-slavonske županije kako bi se upoznao s tamošnjim stanjem. Ovoj udruzi je dodijeljena i financijska pomoć. - Predstavnici Saveza su prisustvovali svečanoj sjednici Upravnog odbora oftalmološkog društva koja je održana u povodu Dana bijelog štapa. 2.10 MEÐUNARODNA SURADNJA 2.10.1 Aktivnosti: - U posjetu HSS-u bili su predstavnici Međunarodne organizacije “Ambasadori mira” čije je sjedište u SADu. HSS-u na poklon su ponuđena korištena računala koja su prema njihovim navodima u dobrom stanju i upotrebljiva, ali do sada do realizacije ove inicijative nije došlo. - Predsjednik Saveza je boravio u Tirani u okviru projekta EDF-a. - Tajnik Saveza prisustvovao je sastanku Komisije za socijalna pitanja pri EBU-u i Konferenciji o zapošljavanju slijepih koja je održana na Cipru. Govorio je o stanju kvotnog zapošljavanja u zemljama Europe te dogovorio neke oblike suradnje s predstavnicima nacionalnih organizacija slijepih iz nekoliko europskih zemalja. - U ERKS-u Premanturi uspješno je organiziran sastanak Potkomisije slijepih žena pri Balkanskom savjetodavnom odboru. Na dvodnevnom radnom skupu, uz žene iz naše zemlje, sudjelovale su predstavnice: Bugarske, Cipra, Grčke, Rumunjske i Srbije i Crne Gore. Na ovom sastanku, kao poseban gost, bio je i Colin Low, predsjednik EBU-a. 59 2.10.2 Projekti 2.10.2.1 Razmjena mladih Predstavnici HSS-a s predstavnicima organizacija slijepih iz Češke, Poljske i Crne Gore u Poljskoj su dogovarali zajednički projekt susreta i razmjene mladih ovih zemalja, a projekt će se kandidirati prema fondovima Europske unije. 2.11. RAD ERKS-a PREMANTURE 2.11.1 Aktivnosti: - U ERKS-u Premantura boravile su 1392 osobe što je povećanje od 63% u odnosu na prethodnu godinu. Istovremeno je ostvareno 6502 noćenja, a to je povećanje u odnosu na prethodnu godinu za 38%. - Prvi je put u kampu organiziran doček Nove godine uz dobar odaziv članstva. - U 2006. godini, uz odmor i rekreaciju članstva, u ERKS-u Premanturi održani su mnogi skupovi i susreti različitog sadržaja kao npr.: radionica Dramskog studija slijepih "Novi život", pojedinačno državno šahovsko prvenstvo za slijepe i škola šaha za slijepu djecu u okviru projekta “Šah i mat, nisu matematika”, pojedinačno državno prvenstvo u pikadu, skupovi slijepih žena i mladeži; zajednički vikend imali su rehabilatanti odjela za kasnije oslijepjele osobe Centra "Vinko Bek"; održana je škola u prirodi za slijepu djecu, projekt “Hobi treće dobi” za starije članove, projekt “Šećer na kraju” za slijepe dijabetičare, i dr. - Od Istarske županije zatražena je nova koncesija na plaži Munte u Premanturi, budući da je dosadašnja istekla 2006.g. 60 2.11.2. Projekti 2.11.2.1 Izgradnja ERKS-a Premanture – uređenje prostora Za uvođenje centralnog grijanja dobivena su sredstva od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi u iznosu od 57.570,00 kn. 2.11.2.2 F inancijska potpora za nabavu opreme Projektom su tražena sredstva za nabavu više vrsta opreme koja bi prije svega služila za održavanje različitih radionica, predavanja i seminara u kampu. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi odobrilo je iznos od 62.320,52 kn, pa su kupljeni samo plazma ekran i elektronička bilježnica. 2.12 - INVESTICIJSKA ULAGANJA - Uređena je i već se koristi uredska soba koju je Savez dobio u okviru adaptacije i uređenja HKS-a. Adaptiran je također i sanitarni čvor. - Od tvrtke “INKEA” naručen je uredski namještaj za službu računovodstva HSS-a. - Betoniran je dio dvorišnog prostora u sjedištu Saveza. - Na prvom katu poslovne zgrade Saveza izvršena je izmjena ulaznih vrata. 61 62 3. FINANCIJSKO POSLOVANJE HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH U 2006. GODINI PRIHODI: 1. Za redovnu djelatnost iz Proračuna RH 2. Prihodi za pojedine projekte i programe 3. Prihodi iz vlastite djelatnosti 4. Prihodi od zakupa poslovnog prostora 1.544.656,41 kn 995.333,00 kn 2.065.483,01 kn 670.379,83 kn 5. Prihodi od donacija i pomoći 17.900,00 kn 6. Prihodi od pretplata na časopise 11.060,00 kn 7. Prihodi od članstva za korištenje prehrane i boravka u ERKS-u Premanturi 8. Ostali prihodi UKUPNO: 1.040.672,98 kn 120.901,52 kn 6.466.386,75 kn RASHODI- po projektima i programima 1. Program opskrbe tiflopomagalima uz praćenje dostignuća i saznanja 1.404.561,40 kn 2. Aplikacija očnih proteza iz kolekcije i po mjeri 528.028,22 kn 3. Poboljšanje ukupnog položaja slijepih promicanjem problematike slijepih i podizanjem kvalitete postojećeg zakonodavstva 362.892,82 kn 4. Međunarodne aktivnosti uz organiziranje i sudjelovanje na kongresima i seminarima 119.065,77 kn 5. Regionalni skup slijepih žena 37.987,52 kn 6. Izdavačke i promidžbene savjetodavne aktivnosti za slijepe 88.112,13 kn 7. Financiranje rada US-članica HSS-a i pomoć slijepim osobama 124.177,47 kn 8. Snimanje filma “Boje nevidljivog” 142.237,04 kn 9. “Pomoć pri aktivnom uključivanju novooslijepjelih osoba u svakodnevni život” 80.174,64 kn 10. “Životokaz” 100.233,95 kn 11. “Mama, mogu i sam” 112.583,24 kn 63 12. “Međunarodni priručnik brajičnog glazbenog izraza 16.581,04 kn 13. “ Kroz kamp do samostalnosti” 73.469,03 kn 14. Program “Grupe za podršku osobama s oštećenjem vida” 45.421,04 kn 15. “Šećer na kraju” 102.176,59 kn 16. ”Pomoć slijepima - Hobi treće dobi” 86.717,20 kn 17. Projekt pomoći obrazovanju slijepih za fizioterapeute 19.901,14 kn 18. “Sufinanciranje novog zapošljavanja iz sredstava Projekta” 48.927,40 kn 19. Edukacija za rad na računalu 34.542,46 kn 20. Održavanje WEB stranica 13.243,02 kn 21. Promicanje i usavršavanje brajičnog pisma 6.621,51 kn 22. Kroz informatiku do jednakih mogućnosti 28.111,28 kn 23. Novine na telefonski poziv 28.491,91 kn 24. Grupe podrške za osobe oštećena vida na području Slavonije i Baranje 86.934,64 kn 25. Obilježavanje Majčinog dana 10.030,00 kn 26. Aktivnosti Mreže žena 40.265,24 kn 27. Ljetni skup žena 16.508,55 kn 28. Organizirani odmor i rekreacija u ERKS-u Premanturi 29. Zajedničko investicijsko i tekuće održavanje korisnika zgrade 1.268.925,15 kn 208.214,97 kn 30. Opremanje radnog mjesta iz sredstava Projekta 15.088,96 kn 31. Nabava opreme za HSS iz sredstava Projekta 73.747,48 kn 32. Uređenje prostora ERKS-a Premanture iz sredstava Projekta 65.626,43 kn 33. Nabava opreme za HSS i ERKS Premanturu iz vlastitih sredstava 114.083,48 kn 34. Sufinanciranje nužnih građevinskih adaptacija ERKS-a Premanture 726.771,33 kn 35. Investicijsko ulaganje 149.177,27 kn UKUPNO: Ostvaren je višak prihoda u iznosu: 64 6.379.631,32 kn 85.755,43 kn 4. O NAMA, NAŠEM ŽIVOTU I RADU 4.1 DODIRNE TOČKE Ponekad stvaramo čvrsta uvjerenja o nekim životnim pojavama i pri tome često upadamo u zablude. Drugim riječima, krivo procjenjujemo svoje potrebe i svoje mogućnosti. To se uglavnom događa kad se nađemo pred novim izazovima i situacijama koje na prvi pogled djeluju zastrašujuće. Kada sam u 26. godini izgubio vid, imao sam potrebu za nastavkom života, i to kvalitetnog. Imao sam puno volje i energije za to. Međutim, bio sam prilično nezadovoljan. Tapkao sam u mjestu. Ljudi iz Udruge slijepih Našice savjetovali su mi učenje brajice i samostalno kretanje s bijelim štapom. Odlučno sam odbio tu mogućnost, jer sam mislio da su mi šake previše oštećene za čitanje i baratanje štapom. Nagovaranje je trajalo dvije godine. Za to vrijeme sam uvidio da moja taktika ne daje željene plodove. Konačno sam se odlučio i otišao na rehabilitaciju u zagrebački “Vinko Bek”. Naučio sam brajicu i hodanje i moj život je krenuo pravim smjerom. Dobio sam potrebnu širinu, pa su moja volja i energija dobile dovoljno prostora. No, primijetio sam da brajica nije toliko omiljena kod većine slijepih osoba koje sam do tada upoznao. Čudio sam se, ali nisam nikoga kritizirao, jer sam i sam dugo bio u zabludi. Zbog toga sam se iznenadio, kada je, prije tri godine, u našu Udrugu stigao Zdravko Veldić i izrazio želju za učenjem točkastog pisma. Vid je izgubio u sedamdesetoj godini života, a uzrok je glaukom. Poznavao sam gospodina Veldića iz viđenja. Znao sam da je visoko obrazovan i da je imao odgovorne funkcije u poljoprivrednim kombinatima i zadrugama. Viđao sam ga i u restoranu na rukometnom stadionu. Tamo je kartao s prijateljima. Bio je i predsjednik rukometnog kluba, a njegova dva sina su moji vršnjaci. I Veldić je poznavao mene, jer je bio redoviti posjetitelj utakmica našeg nogometnog kluba. Kada sam ga pitao zašto želi učiti brajicu, rekao mi je da ne želi biti nepismen. Više ne može čitati crni tisak i ako ne želi intelektualno zahrđati, mora znati čitati. I tako smo počeli ponedjeljkom i četvrtkom od 11 do 12 sati. U početku smo se držali Početnice, a onda smo nastavu prilagodili našim uvjetima. Za pola godine moj đak je naučio sva slova, sve predznake i interpunkcijske znakove. Način rada je takav da mu svaki put sastavljam nove zadatke, a zadajem mu i domaću zadaću. Time smo postigli svakodnevno vježbanje. Sada, treću godinu učenja, način rada nam je isti, a gospodin Veldić se čudi odakle mi toliko inspiracije da mu svaki put priredim nešto zanimljivo i originalno. Ja mu odgovaram da ne pomažem samo ja njemu, već i on meni. Osim samog čitanja, prednost je i to što se gospodin Zdravko dva puta tjedno makne iz kuće i dolazi u prostorije Udruge. Tako je počeo sudjelovati u aktivnostima Udruge. Oduševili su ga prosvjed iz 2005. godine i proslava 60. godišnjice Hrvatskog saveza slijepih. Sviđaju mu se i izleti koje Udruga organizira za naše članove. Nedavno je bio gost u mojoj emisiji na radiju i pokazao se kao odličan govornik. Dakle, i njemu je Brailleovo pismo dalo samopouzdanje. To je ono najvažnije. U zadnje vrijeme još neki članovi naše Udruge izražavaju želju za učenjem brajice, pa se može dogoditi da se naša mala škola proširi. Bilo bi mi drago da primjer gospodina Zdravka Veldića potakne još nekoga i omogući mu kvalitetniji život. Naravno, nikad nije kasno jer Brailleovo pismo predstavlja dodirnu točku s boljim i zanimljivijim životom slijepih osoba. (R.B) 65 4.2 Volim Pariz Dramski studio “Novi život” početkom listopada 2006. sudjelovao je na 4. Europskom festivalu osoba s posebnim potrebama (ORPHEE) u Versaillesu. Nešto poslije ponoći, u prelamanju dana s 29. na 30. rujna krenuli smo autobusom, a 1. listopada u popodnevnim satima stigli do Pariza! Prometne li gužve! Prostrani bulevari i parkovi. Nekih pola sata od Pariza smijestio se Versailles, gradić s nekih 80 tisuća stanovnika i znamenitim dvorcem francuskih kraljeva. Zgrade centra Versaillesa su jednokatnice i dvokatnice s jednoobraznim nizom francuskih prozora. Organiziran nam je poprilično asketski smještaj u nekoj vrsti svratišta hostelskog tipa, a sve sa šarmom francuske čistoće. Asketizam se protezao i na obroke koji nisu udovoljavali osjećaju sitosti većine naših članova. Ponedjeljak i srijedu odlučili smo provesti u razgledavanju Pariza s obzirom na to da smo u utorak bili zauzeti izvedbom predstave “Kralj Ubu” A. Jarrya. Iz Versaillesa smo krenuli dvokatnim inter city vlakom, tzv. RER-om kupivši dnevnu kartu po cijeni od 9 EUR i kojom smo mogli koristiti metro i autobuse Pariza. Za obilazak ovako velikog grada (oko 10 mil. stanovnika) potrebno je daleko više od dva dana. No, eto dobili smo tek blic pogled i površni pregled grada. Obišli smo katedralu Notre Dame, ogromno zdanje koje impresionira svojom impozantnošću, a i znana nam je iz literature. Neki od nas prošli su dijelovima muzejskog prostora Louvrea. Povezali piramidalno stakleno predvorje s filmom DaVincijev kod, vidjeli sliku Mona Lise iza niza neprobojnih stakala i začudili se njenoj omanjoj veličini, prošetali galerijama grčkih, etrušćanskih skulptura, galerijom taktilnih skulptura namijenjenih slijepim osobama koja nas nije oduševila. Bili smo na Eiffelovom tornju, modernom simbolu Pariza, čeličnom i aluminijskom zdanju visokom 320 m na čijem vrhu se nalazi meteorolška stanica i vidikovac, do kojeg se dolazi liftovima, a s kojeg se stere pogled na sve dijelove grada organizirane u pravilne cjeline, na teglenice na Seinei. Toranj je izgrađen povodom Svjetske izložbe u Parizu 1889.g. i bio je najviša građevina na svijetu do tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Sagrađen na četiri čelična nosača, stope u koje su ugrađeni liftovi i stepeništa povezane su platformama na visinama od oko 50 m i 100 m, razmak između nosača postepeno se sužava i dalje u vis streme sva četiri spojena čelična nosača postepeno se sužavajući i ponovo se povezujući platformom na vrhu. Površina ispod tornja iznosi oko 15 000 m2. Obišli smo i Montmartre, poznatu četvrt umjetnika i bohema. Kupovali poklončiće i minijature u nizu dućančića i galerija tog kvarta. 66 Zavirili u trgovine na Champs elyseesu, trgovačku žilu kucavicu grada, poput Ilice, s najelitnijim robnim kućama svijeta. Noć nas je zatekla ispred lopatica legendarnog Moulin Rougea i naravno nismo ušli. Nedostajalo nam je nekih 100 eura po osobi. Već je i pogled na tu ulicu ispunjenu pretežno crvenom rasvjetom koja se razlijeva iz noćnih barova i na ljude u crnom (izbacivači) i na tek započetu vrevu, dodao dojam i razvio vjetar u jedra naše mašte. Ulaz invalidima s pratnjom u mnoge institucije i kulturne ustanove je ili besplatan ili po povoljnijoj cijeni uz predočenje nekog odgovarajućeg dokumenta (npr. iskaznice našeg Saveza), u protivnom cijene ulaznica se kreću iznad 10 EUR. Posjetili smo i male caffe restorane u kojima možete jesti, onako na brzinu i po cijeni iznad 10 EUR. Ti maleni, uzani, u pravilu duguljasti prostori imaju smješten niz stolova za dvoje uz jednu stranu zida. U vrijeme ručka, nekih dva sata, od 12 do 14 sati, možete tu i objedovati daleko ukusnije i kvalitetnije od fast food hrane. Utorak, 03.10. tehnička ekipa je opremala scenu od ranih jutarnjih sati, tako da smo završnu probu imali tek oko tri sata poslijepodne. Nama glumcima otvorio se prostor za obilazak po osobnom izboru. Taj kratak period iskoristih za obilazak unutrašnjosti kraljevskog dvorca Versaillesa, njegovih parkova i jezera. Impresivna unutrašnjost s poznatom dvoranom ogledala koja je dugačka oko 700 m; duž čitave dužine punom visinom nasuprot prozorima proteže se niz ogledala, tako da je u odbljesku zalaska sunca dvorana okupana jarkom svjetlošću. U okviru dvorca smještena je predivna kazališna dvorana zavidne veličine, s mirisom patine i starosti. Dvorac je građen kroz nekoliko naraštaja francuskih kraljeva, najvećim djelom za Luja XIV ( 17 st.) i pokazatelj je raskoši, moći, snage tadašnje Francuske. Glavni ulaz je s istočne strane i širi se u prostran oveći trg, dok se na zapadnu stranu prostiru parkovi s nekoliko jezera spojeni šetnicama sa žardinjerama i skulpturama visokim preko tri metra, te klupama od mramora, omeđenim labirintom visokog grmlja pravilno dizajniranog i na kraju nepreglednim prostranstvom šuma uokolo. Jezera su umjetna i u sredini svakog nalaze se skulpturalne fontane posvećene nekom od božanstava starogrčke i rimske mitologije i moguće ih je pokretnim mehanizmom potpuno potopiti, uvući u vodu. Jezera su imala i praktičnu primjenu u slučaju požara. Broj posjetitelja sa svih kontinenata (izdvajam tu Japance) u svim kulturnim zdanjima je izuzetan, a redovi za ulazak i obilazak su dugački po nekoliko stotina metara. Ti redovi me podsjećaju na redove za city centre ili sličan “špeceraj” u nas. Uvečer smo održali izvedbu predstave Kralju Ubu pred oko 500 gledatelja u gradskom kazalištu u Versaillesu. Suvremeno opremljen, uređen, velik teatar. Među posjetiteljima nalazili su se i djelatnici našeg veleposlanstva u Francuskoj. Odjek predstave je bio izuzetan što je potvrdio i aplauz. Nakon ovako iscrpljujućeg i sadržajnog boravka, ali nažalost prekratkog i površnog, vratili smo se u večernjim satima 06.10. kući obogaćeni svaki svojim djelićima doživljaja i ispunjeni do nekog novog putovanja. (AM) 67 4.3 Socijalni položaj slijepih osoba Knjiga “Socijalni položaj slijepih osoba” autorice Mihaele Claudije Dugandžić, dipl. socijalne radnice, ugledala je svjetlost dana 4. listopada 2006. kada je predstavljena javnosti u prostorijama Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja. O tome kako je knjiga nastala, samo nekoliko napomena. Još davne 1997. godine, došavši u Udrugu slijepih kao student četvrte godine Studijskog centra socijalnog rada, i pišući seminarski rad o slijepim osobama iz kolegija Socijalni rad s invalidima, zainteresirala sam se za problematiku i život slijepih osoba. Moje prvo zaposlenje, tada još kao studentice, u sisačkoj Udruzi slijepih, omogućilo mi je da uočim kako smo, iako svi jednaki, ipak različiti. Bilo je zanimljivo učiti kako se slijepe osobe kreću, kako pišu i čitaju, kako osmišljavaju svoje slobodno vrijeme. Upoznavajući se sve više s problemima života slijepih osoba, u lipnju 1999. godine diplomirala sam na temu Socijalni položaj slijepih u gradu Sisku iz kolegija Socijalni rad s invalidima kod dr. Gojka Zovka. Već tada sam shvatila da će mi život slijepih osoba obilježiti prve godine mog radnog vijeka u struci diplomiranog socijalnog radnika zbog posla koji obavljam u Udruzi slijepih već devetu godinu. S obzirom na to da sam diplomirala na navedenu temu, a cilj Udruge je uvijek bio i objaviti moj diplomski rad u obliku knjige, konačno se pružila prilika za to u okviru ovog projekta. Za teorijski dio ove knjige koji govori o socijalnom položaju slijepih osoba koristila sam se malobrojnom adekvatnom literaturom, a dio knjige progovara o osobnom devetogodišnjem iskustvu stečenom u radu sa slijepim osobama i temelji se na podacima članstva Udruge slijepih osoba sa sjedištem u Sisku. O sadržaju knjige, u nastavku govori recenzentica doc. dr. sc. Zdravka Leutar, danas voditeljica kolegija Socijalni rad s invalidima pri Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu, Nazorova 51, "Knjiga "Socijalni položaj slijepih osoba" autorice Mihaele Claudije Dugandžić, dipl. socijalne radnice, podijeljena je u pet poglavlja. Prvo poglavlje je "Uvod", drugo poglavlje "Definicije sljepoće", treće poglavlje je "Poimanje sljepoće od prvobitne zajednice do danas", četvrto poglavlje "Učestalost sljepoće u populaciji" i posljednje poglavlje "Socijalna integracija". U uvodnom dijelu autorica se bavi definiranjem socijalnog položaja te daje misao vodilju kroz sadržaje cijele knjige. Pristupa pojmu invaliditeta i sljepoći kao jednoj od vrsta invaliditeta koju opisuje ova knjiga. Osvrće se na položaj slijepih u društvu i na potrebu njihove integracije. U drugom poglavlju autorica analizira definiranje sljepoće s tri aspekta: oftalmološkog, orijentacije i kretanja slijepih u prostoru i pedagoškog aspekta. U trećem poglavlju Mihaela Claudija Dugandžić jasno i sustavno prikazuje poimanja sljepoće i položaja osoba oštećena vida u društvu kroz povijest od prvobitne zajednice do danas. Osobito ističe položaj slijepih u Hrvatskoj i ulogu Vinka Beka na odgoju i obrazovanju slijepih osoba u Hrvatskoj. Potpoglavlje o Brailleovu pismu donosi, kako osnovna poznavanja s pismom ističući njegovu važnost za slijepe osobe, tako i njegovu uporabu u Hrvatskoj te korištenje istog u Udruzi slijepih sa sjedištem u Sisku. 68 U četvrtom poglavlju autorica govori o učestalosti slijepih osoba u Hrvatskoj s osobitim osvrtom na situaciju u Udruzi slijepih sa sjedištem u Sisku te donosi najnovije statističke podatke o članstvu po općinama te o većem broju slijepih osoba koje nisu registrirane u članstvu Udruge. Tu su istaknuti i osnovni socio-demografski podaci o članovima Udruge: socijalni status, starosna dob i stručna sprema članova Udruge. U posljednjem i najširem poglavlju autorica piše o socijalnoj integraciji slijepih općenito, služeći se dostupnom literaturom i faktorima socijalne integracije kao što su: obitelj, škola, radna sredina, orijentacija i kretanje slijepih osoba u prostoru, te osposobljavanje za svakodnevni život. Osobitu vrijednost teorijskim promišljanjima o faktorima daje i iskustvena potkrijepljenost podataka o stanju Udruge s obzirom na spomenute faktore. U nastavku ovog poglavlja autorica se bavi razmatranjem specifičnih problema socijalnog razvoja te uloge socijalizacijskih procesa kod slijepih osoba. Analizira i odnose socijalne okoline prema slijepim osobama te stavove slijepih prema njihovoj okolini i njima samima. Stavove nastoji potkrijepiti i ilustrirati i vlastitim upitima građana i slijepih osoba u Sisku. Na kraju govori o socijalnoj participaciji i/ili socijalnoj deprivaciji ističući da to ovisi o mnogim subjektivnim uvjetima kao što je adaptivni potencijal slijepe osobe, te o objektivnim uvjetima sredine u kojoj osoba živi. Autorica, kao socijalni radnik, navodi i prava iz sustava socijalne skrbi temeljem sljepoće i ističe neujednačenost same zakonske regulative koja za posljedicu ima neravnopravan položaj i samih osoba s oštećenjima vida i utjecaja na njihov socijalni položaj. Posebna vrijednost ove knjige je u tome što autorica uz teorijska promišljanja i iskustveno potkrepljuje činjenice svojim devetogodišnjim radom i na taj način približava čitateljima socijalni položaj slijepih osoba, kako općenito u društvu, tako na osobit način kroz život Udruge sa sjedištem u Sisku. Knjiga donosi vrlo vrijedne informacije i jedan interdisciplinaran pristup osobama s invaliditetom i daje doprinos, kako socijalnim djelatnostima, tako i svima onima koji se bave područjem invaliditeta. Spoznaje i informacije u knjizi pomoći će stručnjacima različitih disciplina (defektolozima, socijalnim radnicima, psiholozima, radnim terapeutima i dr.) da što bolje sagledaju položaj slijepih osoba i da svoj posao mogu još kvalitetnije obavljati te naći odgovore na pitanja iz svakodnevne prakse. Knjiga je pisana vrlo jasnim stilom te će dati korisne informacije i samim slijepim osobama kao i članovima njihovih obitelji, a i ona sama je jedan doprinos njihovoj boljoj integraciji u društvo”. Svjesna činjenice da je literatura koja se bavi problematikom slijepih osoba vrlo oskudna, drago mi je da sam ovom knjigom dala svoj doprinos u pružanju informacija studentima i stručnjacima raznih profesija koji dolaze u kontakt sa slijepim osobama, ali isto tako se nadam da će svi oni koji dođu u dodir s ovom knjigom, zaviriti u nju i barem na tren pokazati svoju zainteresiranost za život i probleme slijepih osoba. Ova je knjiga samo jedna od mogućnosti koja se pruža osobama koje vide da barem na tren obrate pozornost na ljude pored sebe kojima je njihova pomoć potrebna, jer najzad moderno društvo promiče ljudska prava, te počiva na načelu jednakih mogućnosti, te individualne i skupne inicijative i odgovornosti, no isto tako socijalnom odgovornošću podrazumijeva podupiranje pojedinaca i skupina koje nisu u stanju samostalno riješiti svoje egzistencijalne potrebe, pa je tako i u slučaju slijepih neizostavna podrška društvene zajednice. (M.C.D) 69 4.4 Knjižnice dostupne svima Tijekom Mjeseca hrvatske knjige knjižnice su organizirale niz zanimljivih događanja, a jedno od središnjih bio je upravo okrugli stol na temu: "Dostupnost knjižnica za sve -knjižnične službe, usluge i računalna oprema za slijepe, slabovidne i gluhosiijepe osobe: kako u lokalnoj zajednici dolaze do izvora znanja" održan 6. i 7. studenoga 2006. u Knjižnici i čitaonici "Fran Galović", u suradnji s Hrvatskim knjižničarskim društvom, Hrvatskom knjižnicom za slijepe i Udrugom slijepih Koprivničko-križevačke županije. Skup je bio međunarodnoga karaktera, predavači i sudionici bili su iz Hrvatske, Švedske, Austrije i Slovenije. Koprivnica je potvrdila svoju brigu za osobe s posebnim potrebama, uvrstivši ovaj skup kao jedan od središnjih programa u obilježavanju Dana Grada i proslave njegova 650. rođendana. Ove godine Koprivnica slavi i 160. obljetnicu organiziranog čitanja i knjižničarstva pod nazivom "Od prve čitaonice do multimedijalne knjižnice" (1846. - 2006.). Namjera okruglog stola bila je upoznati knjižničarsku i širu društvenu zajednicu s mogućnostima integracije osoba s oštećenjem vida, s pismom za slijepe (brajicom i brajičnom glazbenom notacijom), proizvodnjom digitalnih knjiga i zbirki za slijepe i slabovidne osobe, organiziranjem knjižnićnih usluga za slijepe, slabovidne i gluhoslijepe osobe te njihovim ravnopravnim uključivanjem u život lokalne zajednice. Željelo se poraditi i na izgradnji suradnje između raznih vrsta knjižnica i udruga slijepih u Hrvatskoj. Ravnateljica Knjižnice i čitaonice "Fran Galović" Dijana Sabolović-Krajina i voditeljica Županijske matične službe Ljiljana Vugrinec na samom su početku upoznale sudionike skupa s projektom ove knjižnice, koji financira Europska unija iz programa CARDS 2002. Glavne su aktivnosti ovog pilot-projekta u Hrvatskoj nabava specifične knjižnične građe i tehničke opreme, njihov smještaj u knjižnici, edukacija knjižničnog osoblja za pružanje nove usluge te organizacija i provođenje edukativno-animacijskih programa za ciljane skupine. O sličnim iskustvima u Švedskoj govorila je Beatrice Christensen Skold iz Swedish Library of Talking Books and Braille, a službe i usluge Hrvatske knjižnice za slijepe u Zagrebu prezentirala je ravnateljica Knjižnice Sanja Frajtag. Jedno od najzanimljivijih izlaganja bilo je o osnovama razumijevanja gluhosljepoće i prikaz mogućnosti pristupa informacijama i komunikaciji za gluhoslijepe osobe. Iznijela ga je Sanja Tarczay, profesorica rehabilitatorica, predsjednica Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba DODIR i autorica jedinstvenog udžbenika za učenje hrvatskoga znakovnog jezika Znak po znak, 1-4. Gordana Šestić i Blaženka Paković iz Centra za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" iz Zagreba govorile su o orijentaciji i kretanju osoba s oštećenjem vida u suradnji s videćom okolinom i o integraciji učenika s oštećenjem vida. Djelatnik iste ustanove, a i njezin bivši učenik, Perica Mihaljević upoznao je skup s nastankom i razvojem brajice i brajične glazbene notacije. Uz ovo izlaganje vezano je i izlaganje Mirne Osmanović iz Glazbenog odjela Gradske knjižnice, Knjižnice grada Zagreba o radu sa slijepima u Gradskoj knjižnici u Zagrebu. Komisija za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama Hrvatskoga knjižničarskog društva ovim je skupom nastavila problematizirati teme koje knjižnice stavljaju u središte senzibiliziranja šire javnosti za probleme osoba s posebnim potrebama, čime se promoviraju usluge knjižnica dostupnih svima. (Ž.K.) 70 Školske novine, 21.11.2006. 4.5 Slijepi nisu samo dobri telefonisti Onima koji ne prate i dovoljno ne poznaju aktivnosti HSS-a i rezultate koje slijepi postižu u životu i na poslu, moglo bi često puta izgledati da slijepi i kao organizacija i kao pojedinci vrlo slabo stoje u društvu. Takvom površnom dojmu o nama najviše doprinosimo mi sami, jer uglavnom stalno ukazujemo samo na naše probleme i potrebe, a manje na rezultate. To može biti razumljivo s jedne strane, jer položaj slijepih u društvu, općenito uzevši, danas je nepovoljniji u odnosu na njihov položaj u ranijem sustavu i to bi nas sve, a napose državne institucije i tijela vlasti, doista trebalo ozbiljno zabrinuti. Čini se, međutim, da zasada to brine samo nas slijepe, jer jedini na ovo paradoksalno, ali istinito, stanje stalno ukazujemo, dok oni drugi, ili se pretvaraju da sadašnje stanje ne primjećuju, ili, pak, da problem ne razumiju, ili u najboljem slučaju, daju poneku verbalnu podršku. I tako dok se i organizacija i pojedinci iscrpljuju uvjeravajući nadležne da slijepi imaju specifične potrebe koje moraju zadovoljavati i na ponešto specifičan način, a to onda zahtijeva i dodatna sredstva; dok uzaludno pokreću inicijative i predlažu rješenja koja su u suvremenom svijetu odavno poznata, dotle, s druge strane, zaboravljaju da bi trebalo isto tako, čak i jače, isticati sve one vrijedne rezultate koje HSS kao organizirana snaga i pojedinci, njegovi članovi, svojim ustrajnim radom i zalaganjem, ostvaruju. Za ovu prigodu izdvajam samo jedno područje, koje se nedovoljno ističe kada se predstavljaju slijepe osobe i njihove mogućnosti, a radi se o poslovima i radnim mjestima koje danas obavljaju slijepi u Hrvatskoj unatoč tomu što je zapošljavanje slijepih i dalje jedan od najakutnijih njihovih problema. Tako npr. kada se predstavlja slijepe u medijima, najčešće se kaže kako su oni dobri telefonisti, možda i glazbenici, kako imaju razvijene ove i one sposobnosti, šesto čulo itd. A čak ni mi sami, odnosno naši čelnici, ne kažemo, na kakvim sve vrlo stručnim i zahtjevnim poslovima rade pojedini slijepi u RH danas. Radi ilustracije navodim da su članovi HSS: sudac Upravnog suda RH 1, odvjetnici 2, zamjenik državnog odvjetnika 1, načelnica u gradskoj upravi Grada Zagreba 1, savjetnici u državnoj i lokalnoj upravi 3, sveučilišni profesor 1, prevoditelji 2, profesor na glazbenoj akademiji 1, nastavnici u redovnim školama 3, svećenik 1, savjetnik za turizam 1, defektolog u predškolskom odgoju 1, ravnatelj škole 1, nastavnici u školama za slijepe 5. Nabrojao sam ad hoc 24 osobe, a vjerojatno ih ima još za koje ni ja ne znam. I mada se to može učiniti vrlo skromnom brojkom, za nas koji dobro poznajemo prilike u HSS-u, to je itekako vrijedno spomena, jer, da vas podsjetim, danas svega 300-tinjak slijepih radi. A prema ovim nepotpunim podacima, dakle njih više od 7 posto, na vrlo složenim i zahtjevnim poslovima. Ako njima pribrojimo i 10-ak visoko obrazovanih slijepih zaposlenih u HSS-u, njegovim temeljnim udrugama i HKS-u, onda se ta brojka penje i preko 30, a to je već više od 10% svih zaposlenih slijepih u RH što to se nikako ne bi smjelo prešućivati. Naravno, da nam je cilj i želja da se još puno slijepih zaposli na takvim i sličnim poslovima, a 40-ak slijepih i slabovidnih studenata već danas na našim sveučilištima od HSS-a i društva, to opravdano očekuju. A da bi im stvarali uvjete za zaposlenje, bez obzira na to što se djelatnost Saveza na području zapošljavanja danas ne obavlja, i ne može se obavljati, na način i u okvirima kako se to radilo u ranijem sustavu, potrebno je o ovim 71 problemima što objektivnije govoriti i pisati, i pri tome (ali bez patetike) stalno isticati ostvarene rezultate, te u medijima predstavljati baš te slijepe koji uspješno obavljaju i neke druge poslove jer će to otvoriti puteve zaposlenja i za mnoge druge. (A.K.) 72 5. IZ RADA ŽUPANIJSKIH I GRADSKIH UDRUGA SLIJEPIH 5.1 PODACI O TEMELJNIM UDRUGAMA, ČLANICAMA HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH 1. Udruga slijepih Zagreb Tel: 01 48-11-123, Fax: 01 48-11-124 Draškovićeva 80/3, 10000 Zagreb 2. Udruga slijepih Krapinsko-zagorske županije Tel/Fax: 049 371-828 Magistratska 12, 49000 Krapina 3. Udruga slijepih u Sisku Tel: 044 547-511 Ivana Meštrovića 32, 44000 Sisak 4. Udruga slijepih Karlovačke županije Tel/Fax: 047 614-242, Štrosmajerov trg 2, p.p. 12, 47000 Karlovac 5. Udruga slijepih Varaždinske županije Varaždin Tel/fax: 042 213-185 Trg slobode 10, p.p. 163, 42000 Varaždin 6. Udruga slijepih Koprivničko-križevačke županije Tel/fax: 048 625-058 Opatička 6/1, 48000 Koprivnica 7. Udruga slijepih Županije bjelovarsko-bilogorske Tel: 043 244-451; Fax: 043 245-022 Gundulićeva 1, p.p.124, 43000 Bjelovar 8. Udruga slijepih Primorsko-goranske županije Tel: 051 336-090, Fax: 051 337-905 Pavlinski trg 4, 51000 Rijeka 73 9. Društvo slijepih i slabovidnih Ličko-senjske županije Tel/Fax: 053 771-640 Kralja Zvonimira 24/2, 53220 Otočac 10. Organizacija slijepih Virovitičko-podravske županije Tel: 033 721-190, Fax: 033 726-916 Trg bana Josipa Jelačića 9, 33000 Virovitica 11. Udruga slijepih Požeško-slavonske županije Tel/Fax: 034 273-457 Županijska 19, 34000 Požega 12. Udruga slijepih Brodsko-posavske županije Tel/Fax: 035 448-057; Tel: 404-160, 40 41 61 Starčevićeva 58, 35000 Slavonski Brod 13. Udruga slijepih Zadarske županije Tel/Fax: 023 250-546 Poljana Požarišće 1, 23000 Zadar 14. Udruga slijepih Osječko-baranjske županije Tel/Fax: 031 373-010, Svete Ane 55, 31000 Osijek 15. Udruga slijepih Županije Šibensko-kninske Tel/Fax: 022 216-773 Zadarska 4, 22000 Šibenik 16. Udruga slijepih Vukovarsko-srijemske županije Tel: 032 332-095, Fax: 032 333-479 Reljkovićeva 2, 32100 Vinkovci 17. Županijska udruga slijepih Split Tel/Fax: 021 483-655 Zagrebačka 17, 21000 Split 74 18. Udruga slijepih Županije istarske - Pula Tel: 052 543-494, Fax: 052 543-128 Zadarska 40, 52100 Pula 19. Udruga slijepih Dubrovačko-neretvanske županije Tel/Fax: 020 323-753 Marojice Kaboge 10, 20000 Dubrovnik 20. Udruga slijepih Županije međimurske Tel: 040 311-955 Kralja Tomislava 34, 40000 Čakovec 21. Udruga slijepih Grada Kutine Tel/Fax: 044 684-470 Trg kralja Tomislava 18, 44320 Kutina, p.p. 61 22. Udruga slijepih Našice Tel: 031 614-397 Trg I. Kršnjavija 5, 31500 Našice 23. Udruga slijepih Ogulin Tel/fax: 047 522-104 J.J. Strosmajera 8, 47300 Ogulin, p.p. 80 24. Udruga slijepih Pakrac – Lipik Tel/Fax: 034 412-068 Bolnička 1, 34550 Pakrac 25. Udruga slijepih Daruvar Tel/fax: 043 331-022 Preradovićeva 26 43500 Daruvar 26. Udruga slijepih Nova Gradiška Tel: 035 362-969, 035 362-970 Slavonskih graničara 7/1 35400 Nova Gradiška 75 5.2 Aktivnosti: 5.2.1 Humanitarna aukcija slika u Dubrovniku Dubrovnik - Udruga slijepih Dubrovačko-neretvanske županije proslavila je Međunarodni dan bijelog štapa 13. listopada u prostorijama Udruge. Tom prigodom županica gospođa Mira Buconić obećala je pomoć socijalno najugroženijem članu Udruge te je predloženo da Udruga kroz program za 2007. zatraži nabavu računala i programa za slijepe i slabovidne osobe. Udruga slijepih je, obilježavajući Međunarodni dan bijelog štapa, organizirala humanitarnu aukciju slika u hotelu Dubrovnik President 19. listopada. Na aukciji su rasprodana sva umjetnička djela koja je dvadeset i troje autora namijenilo ovoj Udruzi slijepih. Prikupljeno je 40.450,00 kuna. Novac je namijenjen za kupnju opreme i pomagala za slijepe. (R.M.) 5.2.2 Aktivnosti mladih u Udruzi slijepih Primorsko-goranske županije Rijeka - Mladi su kao prioritet izdvojili zapošljavanje, ali i različite aktivnosti koje imaju za cilj njihovo češće okupljanje i aktiviranje. Neke od aktivnosti su: izleti u prirodu, rasprave, različita predavanja, kao i tjedna druženja. Druženja mladih održavaju se ponedjeljkom u 19 sati. Da bi skrenuli pozornost na svoje probleme, mladi su također prepoznali potrebu suradnje s drugim organizacijama mladih. Vodstvo Udruge ocijenilo je aktivnosti mladih pozitivnim. (T.P.) 5.2.3 Ne tako, nego ovako Koprivnica - Dvadesetero članova Županijske udruge slijepih, u društvu pratioca i volontera, u ERKS-u Premanturi prošlo je tečaj korištenja bijelog štapa, koji su vodile profesorice iz zagrebačkog centra “Vinko Bek”. Dvadeset članova tijekom vikenda se upoznalo s osnovama u korištenju bijelog štapa, dok će osmero njih u sljedećim mjesecima proći individualnu obuku, nakon koje bi se mogli potpuno samostalno kretati. - Upoznavanje s bijelim štapom od velikog je značenja za naše korisnike. Još uvijek ima onih koji upotrebu štapa doživljavaju kao sramotu pa ga zbog nelagode koju osjećaju ne koriste. Dio mentalnih barijera je uklonjen zahvaljujući profesoricama koje su našim članovima ukazale na to da je bijeli štap njihov prijatelj, da im on može biti od velike pomoći te da im pruža određenu sigurnost pri kretanju, a isto tako ostale ljude upozorava na to da je riječ o osobi s oštećenim vidom - objašnjava Vesna Babić, tajnica županijske Udruge slijepih osoba. Članovi obitelji i volonteri Udruge u Premanturi su stekli nova znanja u vođenju slijepih osoba, ali i naučili kako što bolje i jednostavnije komunicirati s osobama oštećena vida. Financijska sredstva za program koji se odvija pod nazivom "Ne tako, nego ovako" Udruga slijepih Koprivničkokriževačke županije dobila je na natječaju za pomoć udrugama iz dijela prihoda igara na sreću za tekuću godinu od MZSS-a. (sb) Glas Podravine, 29. IX. 2006. 76 5.2.4 Obilježavanje Dana bijelog štapa u Ličko-senjskoj županiji U Ličko-senjskoj županiji međunarodni Dan bijelog štapa obilježen je radno. Predstavnici Društva slijepih posjetili su sve načelnike i gradonačelnike na prostoru županije. Dana 13. 10. predsjednika vlč. Juru Ladišića sa suradnicima primio je župan Ličko-senjski i gospićki gradonačelnik. Razmijenjena su mišljenja kako unaprijediti zaštitu slijepih ljudi na lokalnoj razini i kako utjecati da se kvaliteta življenja unaprijedi. Spomenuta gospoda dala su punu potporu naporima HSS-a prigodom prikupljanja potpisa na peticiju za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost. Izrazili su mišljenje da se to mora riješiti jer slijepima danas više nego ikad treba taj dodatak odrediti u primjerenom iznosu jer je borba hrvatskog naroda za slobodu upravo to i tražila - da se zaštite sve ranjive skupine i da im se omogući dostojanstven život. Posebno svečano bilo je u Udbini i u Novalji. U Udbini JE članica Predsjedništva Društva slijepih i slabovidnih Ličko-senjske županije gospođa Ljuba Ćoso priredila skromni domjenak za sve institucije koje djeluju u Udbini. Domjenku je nazočio i načelnik općine Udbina sa suradnicima gosp. Stanko Momčilović. U Novalji je izaslanstvo Društva 8.10. posjetilo čelništvo Grada i dogovorilo kako obilježiti međunarodni Dan bijelog štapa. Grad Novalja odobrio je u ovoj prigodi jednokratnu potporu od 500 kn svim članovima s prostora Grada Novalje. Gradonačelnik Grada Novalje i tajnik Gradskog Vijeća Ivan i Anton Dabo zajedno s predsjednikom našeg ogranka u Novalji Frankom Škuncom 10. listopada posjetili su sve članove u domu i uručili im osobno potporu te se upoznali s njihovim životnim uvjetima. (B.Ć.) 5.2.5 Govorni mobiteli za Ivana i Pavla Sisak - U povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, 13. listopada, gradonačelnik Dinko Pintarić posjetio je OŠ Ivana Kukuljevića, u kojoj nastavu pohađaju dva slijepa učenika. Pavao Anić - učenik trećeg razreda, a Ivan Malčić drugog razreda Područne škole Novo Pračno. Družeći se s učenicima u radionici, gradonačelnik je saznao kako se uči Braillevo pismo, dok je Ivanu i Pavlu poklonio govorne mobitele s čitačem za slijepe osobe. U sustavu školskog i predškolskog obrazovanja, petero slijepih učenika reintegrirano je u normalan sustav školovanja. Ovim posjetom, kazao je gradonačelnik, treba pokazati pažnju prema slijepoj djeci i omogućiti im integraciju u normalno obrazovanje. Naglasio je da će Grad Sisak i dalje voditi brigu o slijepim osobama, navevši konkretne akcije poput besplatne gradske vožnje i prilagodbe semafora. Pohvalio je i rad sisačke Udruge slijepih, čiji su članovi Ivan i Pavao. (J.D.) Novi Sisački tjednik, 19.10.2006. 77 5.2.6 Potpisivanje Peticije u Slavonskom Brodu Čelnici Udruge slijepih Brodsko-posavske županije uspješno su organizirali potpisivanje Peticije za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost na jednom od brodskih trgova. Pet dana dežurale su slijepe osobe i naši suradnici na štandu za potpisivanje i sakupili 1743 potpisa građana Slavonskog Broda. Među prvim potpisnicima evidentirani su gradonačelnik našeg grada dr. Mirko Duspara i dožupanica prof. Suzana Bilić-Vardić. Lokalni su mediji vrlo aktivno i angažirano popratili ovu akciju: Radio Brod, Radio Slavonija, Slavonskobrodska televizija i županijski tjednik Posavska Hrvatska. Pisani materijali Hrvatskog saveza slijepih također su vrlo pogodovali uspjehu ove akcije. Potpisivanje Peticije bilo je uvod u obilježavanje Međunarodnog dana bijelog štapa. Ovdje samo navodimo prijam izaslanstva Udruge župana Brodsko-posavske županije prof. Šime Ðurđevića i prijam kod gradonačelnika Grada Slavonski Brod dr. Mirka Duspare. Predstavnici Udruge upoznali su nositelje regionalne i lokalne vlasti s teškoćama koje se pojavljuju u radu organizacije slijepih, npr. pri zapošljavanju slijepih, u financiranju rada Udruge, itd., a od njih su dobivena obećanja u smislu stvaranja boljih uvjeta za rješavanje navedenih i drugih problema. Povodom Dana bijelog štapa županijska uprava za ceste na jednom od raskrižja ulica u blizini poslovnog prostora naše Udruge postavila je treptajući semafor sa slikovitim znakom crnih naočala kao upozorenje vozačima da se slijepe osobe češće koriste ovim raskrižjem. Zvučni semafor, zbog tehničkih razloga, zbog oblika raskrižja, nije, nažalost, bilo moguće postaviti. (M.V.) 5.2.7 Građani su susretljivi Vukovar - U Vukovaru živi 40-ak članova Udruge slijepih Vukovarsko-srijemske županije, a na području bivše općine Vukovar dvostruko više. Ipak, još uvijek znatan broj slijepih nije u članstvu Udruge. Zbog poteškoća odlazaka u Vinkovce, gdje je sjedište Udruge, od vukovarskoga gradskog poglavarstva zatražen je prostor na korištenje. U tijeku je, naime, registracija podružnice županijske udruge u Vukovaru. - Što još grad može učiniti za svoje slijepe sugrađane - pitali smo Stipu Mijića (67), umirovljenoga radnika gumare u tvrtki Borovu. - Zamorno je svaki mjesec ići u grad ovjeravati pravo na prijevoz, bi taj bi papir trebao vrijediti dulje. U Zagrebu pravo na prijevoz ima i osoba u pratnji slijepe osobe, ali realni smo, ne živimo u Zagrebu. Čujem da će se postaviti semafor kod tržnice pa molim odgovorne da naprave zvučni semafor da slijepi mogu sigurno prelaziti. Sada mi tamo pomogne policajac, ali baš je nezgodan prijelaz! Javne ustanove imaju dobre prilaze za teške invalide koji i nama dobro posluže, a i građani su vrlo susretljivi i nude pomoć. (M.P.) 78 Vukovarske novine, 6.10.2006. 5.2.8 Jedno ispunjeno obećanje ZADAR - U povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, koji se 15. listopada u Hrvatskoj obilježava već desetu godinu za redom, zadarski dogradonačelnik Dražen Grgurević primio je predstavnike Udruge slijepih Zadarske županije. Dogradonačelnik je istaknuo kako se u svijetu Međunarodni dan bijeloga štapa obilježava od 1964. godine u cilju senzibiliziranja javnosti na probleme slijepih osoba, koji su gotovo nezamislivi onima koji vide. - Ono što se prezentira javnosti u povodu obilježavanja Dana bijelog štapa, samo je segment iz svakodnevnog života slijepih osoba. Oni tako žive svaki dan, 365 dana u godini - rekao je zadarski dogradonačelnik, dodajući kako je Grad Zadar posljednjih godina nastojao pomoći slijepim sugrađanima. Naime, osim godišnje financijske pomoći, Grad je slijepim sugrađanima, odnosno Udruzi slijepih Zadarske županije, osigurao prostorije za okupljanje i druženje. Marinko Vidajić, predsjednik Udruge, zahvaljujući dogradonačelniku na prijmu, istaknuo je kako Grad Zadar svoju potporu slijepima najbolje iskazuje zapošljavanjem osoba oštećena vida u gradskoj upravi. - Gradska uprava već pola stoljeća na telefonskoj centrali zapošljava slijepe osobe. Danas, na ovoj centrali radi Mladen Bajlo, koji je član Izvršnog odbora zadarske udruge slijepih - rekao je Vidajić. Gradski su čelnici svoju potporu slijepima iskazali i nedavnim potpisivanjem peticije za donošenje Zakona o doplatku na tešku invalidnost na Narodnom trgu, naglasio je Vidajić. Na inicijativu Udruge slijepih dogradonačelnik Grgurević je na spomenutom prijmu obećao pomoći pri zapošljavanju jedne mlade članice udruge, što je ubrzo nakon toga i izvršeno tako da joj je pronađeno adekvatno radno mjesto. Za očekivati je da će i drugo isto tako važno obećanje biti ispunjeno, tj. da će Zadar ubrzo postati grad bez prepreka za tjelesne invalide, a što je najavio Grgurević. Shodno tomu, u idućoj godini postavit će se markeri na frekventnim gradskim lokacijama, ponajprije pješačkim prijelazima te zvučna signalizacija na raskrižjima. (T.B.P.) Zadarski list, 17. 10. 2006. 79 5.2.9 Semafori prilagođeni za slijepe Zagreb - Da je Grad Zagreb počeo pridavati sve veću pozornost slijepim osobama, pokazuje i akcija koju koordiniraju Ured za promet i Udruga slijepih Zagreb, a provode Zagrebačke ceste. Ovih se dana, naime, na prometna raskrižja ugrađuje još 120 zvučnih uređaja s tipkama za slijepe osobe. Ove godine u Zagrebu već je postavljeno 100 uređaja, a ovoga tjedna ugradit će se i na raskrižja Selske i Horvaćanske, Selske i Jadranskoga mosta, Selske i Savske, Vukovarske i Miramarske, Zvonimirove i Svetica. itd. - ukupno na 15 novih raskrižja. Dugoročni cilj je opremiti sva gradska raskrižja tim uređajima, a prvenstvo imaju ona na koja se požale slijepi građani, istaknuo je rukovoditelj jedinice Semafori Zagrebačkih cesta Zvonko Vorel. Tipkala imaju zvučni signal različitog intenziteta glasnoće, ovisno o okolnoj buci. Također, ukoliko se semafori s takvim uređajima nalaze blizu zgrada, na zahtjev stanara mogu se programirati tako da se tipkala sama isključe noću da zvučni signal ne uznemiruje građane. Stanari to mogu zatražiti od Gradskog ureda za promet, koji će im izaći u susret. Vorel je također zamolio Zagrepčane da čuvaju te uređaje, izuzetno važne slijepim osobama, jer su česta meta vandala. (I.W.) Vjesnik večernje izdanje, 18.10.2006. 5.2.10 Dvije slijepe osobe stekle pravo na osobnog asistenta Zagreb - U sklopu pilot-projekta Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti prvi je put uveden institut osobnog asistenta za najteže kategorije invaliditeta kojima je potrebna pomoć u samozbrinjavanju. Za slijepe koji bi se kandidirali za dodjelu osobnog asistenta to je značilo da uz sljepoću trebaju imati i neka druga oštećenja. Udruga slijepih Zagreb kandidirala je u svibnju 2006. dvije svoje članice. Kako je bila određena i dobna granica života - do 65 godina, Udruga nije bila u mogućnosti kandidirati i ostalih desetak članova koji su udovoljavali ostalim uvjetima. Prvi slijepi korisnici osobnog asistenta postale su: Ruža Herceg iz zagrebačke Dubrave, (bivša djelatnica NAME) i Veronika Vukušić iz Mikulića, (tekstilna radnica do umirovljenja). Dobivši suglasnost za svoja dva kandidata, udruga slijepih Zagreb je tako postala prva i jedina udruga slijepih u Hrvatskoj u kojoj se počeo ostvarivati institut osobnog asistenta. Obaveza Udruge bila je da pronađe asistenta, a to je morala biti nezaposlena osoba prijavljena na Zavodu za zapošljavanje s kojom je, nakon izbora, sklopljen ugovor o djelu. Ministarstvo je za korisnike i njihove asistente organiziralo poludnevni tečaj na kojem su se upoznali s načinom provedbe projekta. (D.M.) 80 6. SPORT, ŠAH I RADIOAMATERIZAM U sve sadržajnijem iskorištavanju slobodnog vremena, bavljenjem sportom, šahom, radioamaterizmom, odlascima na izlete i nizom drugih raznovrsnih aktivnosti, većina slijepih u Hrvatskoj kvalitetnije ispunjava život i zadovoljava svoje potrebe. Ove aktivnosti odvijale su se i u 2006. godini, a u ovoj publikaciji možemo spomenuti samo nekoliko značajnijih državnih i međunarodnih natjecanja i izdvojiti samo najvrjednije rezultate, uz napomenu, da se glavnina ovih aktivnosti odvija u udrugama što je i razumljivo, jer se u njima organiziraju i druge, za život slijepih, značajne aktivnosti. 6.1 SPORT 6.1.1 Atletika Svjetski prvaci Iako kraljica sportova među slijepima nema ni približno poklonika, kamoli natjecatelja, kao neki drugi sportovi, zahvaljujući upornosti nekih ljudi, i naravno, zasada još uvijek, nažalost, samo izuzetno malom broju mladih slijepih i slabovidnih atletičara, u 2006. za njihove atletičarske uspjehe saznala je cijela Hrvatska. A kako i ne bi, kad su njihovi rezultati svjetskog značenja. A te svjetski vrijedne rezultate postigli su Marija Iveković i Vedran Lozanov, oboje članovi AK "Agram" iz Zagreba, Na svjetskom atletskom prvenstvu osoba s invaliditetom održanom u nizozemskom gradiću Assenu Marija Iveković postala je svjetskom prvakinjom u skoku u dalj, i trećom u bacanju diska, dok se Vedran Lozanov proslavio postavši svjetski prvak u trčanju na 5000 m. Hrvatska sportska javnost prepoznala je njihove vrijedne rezultate pa je Mariju Iveković Hrvatski olimpijski 81 odbor proglasio najsportašicom Hrvatske u kategoriji osoba s invaliditetom za 2006. godinu. Najviša priznanja oboje mladih atletičara dobilo je i od Hrvatskog paraolimpijskog odbora i od Zagrebačkog športskog saveza. Vrhunske rezultate na Svjetskom juniorskom prvenstvu za osobe s invaliditetom u nizozemskom Assenu ostvarile su i dvije četrnaestogodišnje učenice osnovne škole Centra “Vinko Bek” - Kristina Ivanković i Kristina Škrlec. Kristina Ivanković osvojila je zlatnu medalju u bacanju kugle, a Kristina Škrlec u istoj je disciplini osovojila treće mjesto. Svi ovi vrhunski rezultati zasigurno će motivirati i druge mlade slijepe i slabovidne da se posvete atletici, osobito one u Centru “Vinko Bek” gdje u profesorici Selmi Dobrijević-Pili imaju kvalitetnog trenera i mentora. 6.1.2 – Kuglanje Sva naša odličja i priznanja Protekla 2006. godina spada u jednu od najuspješnijih u kuglanju slijepih i slabovidnih u Hrvatskoj. Kuglačka liga trajala je od veljače do studenog i održana je u 10 gradova. Državno prvenstvo u Sisku imalo je najviše natjecatelja do sada. Prvak Hrvatske za 2006. godinu je ekipa Rijeke u sastavu: Kombol, Jelušić i Dumenčić, a pojedinačno: B1 – Enver Jusić, B2 – Stanko Jerković, B3 – Mirko Štajdohar i kod žena Ruža Markešić. Uoči 9. prvenstva Europe održane su trodnevne pripreme u Sisku na istoj vrsti kuglane koja nas je čekala u Republici Češkoj. Sastav reprezentacije i solidno zdravstveno stanje igrača obećavali su veliki rezultat. Na kraju se to i ostvarilo premoćnom ekipnom pobjedom ispred Njemačke i Slovačke. Ponovno smo kao i u Rumunjskoj prije dvije godine stajali prvi na postolju. Sva naša odricanja i veliki napori treniranja vratili su se kao nagrada dok smo primali čestitke i slušali “Lijepu našu”. Pojedinačno natjecanje ponovno nas je razveselilo i nastavljen je niz uspjeha s prethodnih prvenstava. Ruža Markešić je nakon mnogih drugih mjesta na prvenstvima Europe konačno zasjela i na prvo mjesto. Sudionik svih 9 dosadašnjih prvenstava Ivan Kombol je nakon mnogih osvojenih medalja konačno ostavio sve iza sebe i zasluženo stajao na najvišem postolju u pojedinačnoj konkurenciji. Ugodno je iznenadio mladi Zlatko Vučenović kojem je zlatna medalja pobjegla za samo 2 čunja. U finalnom natjecanju osam najboljih pojedinaca po kategorijama uspjeli smo se izboriti za nastup gotovo svih naših igrača. Podjela medalja i priznanja u potpunosti je pripala Hrvatima koji su proglašeni za najuspješniju naciju po osvojenim medaljama. 82 Ponovno smo u potpunosti opravdali uložena sredstva i dostojno predstavili našu zemlju. Tjedan dana nakon Europskog prvenstva nastavljena je kuglačka liga, a naš velik uspjeh prepoznat je u sportskim krugovima pa su uslijedila mnogobrojna priznanja, nominacije i nagrade. Većina dnevnih novina, radio i televizija objavili su postignute rezultate. Pozvani smo kao gosti uživo na Hrvatsku i Otvorenu televiziju, a gostovali smo i na primanju koje je priredio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić za sve sportaše grada Zagreba koji su osvojili medalje na međunarodnim natjecanjima. Zagrebački sportski savez invalida dodijelio je priznanje ekipi, kao i Stanku Jerkoviću za rad u sportu, dok je Zagrebački sportski savez nominirao kuglačku ekipu i pojedince za sportaše godine. Posebnu nagradu za sportašicu grada Zagreba i godišnje priznanje za vrhunski sportski rezultat dobila je Ruža Markešić. Riječki sportski savez i Županijski primorsko-goranski savez proglasili su za najboljeg sportaša invalida Ivana Kombola i dodijelili mu priznanja. Hrvatski olimpijski odbor za najbolje sportaše invalide nominirao je Ružu Markešić, Ivana Kombola i kuglačku reprezentaciju. Nismo dobili olimpijska priznanja, ali smo bili na okupu sa svim sportašima koji su obilježili 2006. godinu. I Hrvatski paraolimpijski odbor nominirao je R.Markešić, I.Kombola i ekipu koja je dobila nagradu u neolimpijskom sportu. Naši klubovi koji daju najviše reprezentativaca gostovali su tijekom godine na natjecanjima u Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji, a ekipa Rijeke i Zagreba samo u Sloveniji. Postignuti su odlični rezultati i sa svih natjecanja vraćali smo se kao nositelji odličja i ekipno i pojedinačno. Financijska situacija nije dopuštala domaćinstvo, a ni gostovanja diljem Europe gdje su se održavala klupska natjecanja. (Z.B.) 9. Prvenstvo Europe u kuglanju Ponovo zlatni kuglači Na 9. prvenstvu Europe u kuglanju, održanom u češkom gradiću Luhačovice od 15. do 21. svibnja 2006., hrvatska reprezentacija slijepih kuglača nastupila je u sastavu: Ivan Kombol i Stjepan Ðunđek u kategoriji B1, Ivan Ptiček i Stanko Jerković u kategoriji B2 te Mirko Štajdohar i Vedran Dumenčić u kategoriji B3. Svi su igrači odlično igrali i zasluženo postali najbolja muška ekipa 9. europskog prvenstva. Ekipni redoslijed: 1. Hrvatska – 3879, 2. Njemačka – 3802 i 3. Rumunjska – 3734 srušena čunja. Redoslijed pojedinaca: Kat.B1: 1. Ivan Kombol – 1108, 2. Dorin Faragau (Rumunjska) – 1069, 3. Miroslav Murin (Slovačka) – 1059, 7. Stjepan Ðunđek – 1021, 9. Ranko Milutinović (Hrvatska) – 500, 16. Mato Bošnjak (Hrvatska) – 428 srušenih čunjeva. Kat.B2: 1. V.Tiberiu (Rumunjska) – 1383, 2. Gabor Czuth (Mađarska) – 1376, 3. Peter Sisenszki – 1366, 83 5. Stanko Jerković 1359, 6. Ivan Ptiček – 1342, 12. Darko Sarapa (Hrv.) – 634, 14. Franjo Tus (Hrv.) – 627 srušena čunja. Kat.B3: 1. Pavle Ribič (Slovenija) – 1452, 2. Zlatko Vučenović (Hrv.) – 1450, 3. Pavol Garaj (Slovačka) – 1442, 6. Vedran Dumenčić – 1427, 7. Mirko Štajdohar – 1426, 22. Mario Muškardin (Hrv.) – 598 srušena čunja. Žene – Kat.B3: 1. Ruža Markešić (Hrv.) – 1448, 2. Marliese Seifert (Njemačka) – 1425, 3. Marija Fras (Slovenija) – 1360 srušena čunja. Na ovom prvenstvu Hrvatska je osvojila tri zlatne i jednu srebrnu medalju i tako je postala najuspješnija sudionica 9. europskog kuglačkog prvenstva. Srušenih 3879 čunjeva (Hrvatska) novi je ekipni europski rekord. Odličan uspjeh naše reprezentacije i pojedinaca daje nadu u još bolje sutra u kuglačkom sportu slijepih i slabovidnih Hrvatske. (Z.B.) 6.1.3 PIKADO O dva državna prvenstva Pikado, iako najmlađi sport, igra se već u 20-tak udruga i vjerojatno je najpopularniji sport među slijepima. Pojedinačno prvenstvo u pikadu održano je od 28. rujna do 1. listopada u ERKS-u Premanturi. Sudjelovala su 53 igrača u dvije kategorije. U A kat. pobjednik je bio Kristijan Dodig, (Zagreb), 2. mjesto osvojio je Duško Petrović (Karlovac) i 3. Emil Punoš iz Rijeke. U B kat. pobijedio je Vilim Jelušić iz Rijeke, 2. i 3. mjesto pripalo je ženama: druga je Tereza Gajski (Pula) i treća Barica Punek (Zagreb). Ekipno državno prvenstvo u pikadu odigrano je 2. i 3. prosinca u Zagrebu. Svaka ekipa sastojala se od 4 igrača s područja županije. Sudjelovalo je 14 županijskih ekipa. Pobijedio je Zagreb, drugi su Riječani i treći Varaždinci. 84 6.2 ŠAH “Poletovih” pedeset godina Povodom 50. obljetnice osnutka i uspješnog djelovanja, zagrebački Šahovski klub slijepih (ŠKS) “Polet” organizirao je u ERKS-u Premantura od 3. do 8. lipnja vrlo jak međunarodni ekipni turnir na kojem su, uz slavljeničku ekipu, nastupile reprezentacije: Slovenije, Češke, Mađarske, Vojvodine, Njemačke, Italije i oslabljena reprezentacija Hrvatske bez Poletovaca. Turnir je igran u pet kola i to tako da su ekipe najprije podijeljene u dvije skupine, nakon čega su po dvije najuspješnije iz svake grupe išle u drugi krug natjecanja prenoseći međusobni rezultat iz prvog kruga. Nakon žilave borbe “Polet” je osvojio prvo mjesto i pobjedinčki pehar. Drugo mjesto zasluženo je osvojila momčad Mađarske, a pehar za treće mjesto uzela je vrlo jaka ekipa Vojvodine. Tako je na najbolji mogući način proslavljen vrijedni jubilej kluba. Ekipa “Poleta” igrala je u sastavu: K.Kačić-Karlin, V.Marendić, M.Šakić i S.Žaja koji je ujedno s 4,5 osvojenih bodova bio i najuspješniji igrač turnira. Organizacija natjecanja bila je besprijekorna: glavni sudac turnira, Zoran Mijatović, odradio je korektno svoj dio posla te su svi sudionici natjecanja bili puni hvale i sa sobom ponijeli predivne dojmove. Posebnu zahvalu zaslužuje Poglavarstvo Grada Zagreba koje je bilo pokrovitelj ove središnje manifestacije obilježavanja 50. obljetnice i bez čije donacije od 100.000 kn, turnira ne bi bilo. (B.B.) Majstorski kandidat Krešimir Kačić-Karlin bez poraza Na 15. prvenstvu Hrvatske za slijepe i slabovidne šahiste u Premanturi titulu prvaka Hrvatske osvojio je majstorski kandidat iz Zagreba Krešimir Kačić-Karlin, koji je osvojio sedam bodova iz devet partija i turnir završio bez poraza (pet pobjeda i četiri remija). Prvo mjesto Kačić-Karlin osvojio je s pola boda prednosti ispred Stipe Žaje i Milutina Šakića. U šahovskoj biografiji Krešimira Kačića-Karlina još su dva odlična rezultata: na prvenstvu Hrvatske 1957. godine osvojio je treće mjesto i bio je prvak Zagreba 1965. godine, uz višegodišnje nastupanje za šahovski klub PTT Zagreb na više prvenstava bivše države. 85 Splitska šahovska škola njegov je, ali i on njen, zaštitni znak: velemajstori Vlado Kovačević i Bojan Kurajica bili su njegovi učenici. Danas s Bogdanom Božinovićem vodi Ljetnu školu mladih slijepih i slabovidnih šahista u Premanturi. Vjesnik, 16. 7. 2006. Osječani napokon prvi Državno ekipno prvenstvo u šahu igrano je od 14. do 17. rujna u Premanturi. Sudjelovalo je 8 ekipa, a prve tri su: Osijek, Zagreb i Rijeka. Pojedinačno šahovsko prvenstvo svijeta za slijepe - GOA 2006. Jedanaesto po redu pojedinačno šahovsko prvenstvo svijeta za slijepe i slabovidne održano je od 9.- 18. listopada ove godine u dalekoj Goi, gradu na zapadnoj obali Indije, nedaleko od velike luke Mumbai. Prvi put otkada se igra, prvenstvo svijeta odigrano je izvan Europe i naši domaćini koji su uistinu dali sve od sebe kako bi naš boravak u Goi bio što ugodniji, bili su ponosni na tu činjenicu. Natjecanje je imalo neočekivano veliki medijski odjek, a o značenju te manifestacije za domaćina dovoljno govori podatak da su svečanom otvaranju uz brojne novinare i televiziju, nazočili guverner Goe kao i indijski ministar sporta. Na prvenstvu je sudjelovalo sedamdesetak igrača iz dvadeset i osam zemalja svijeta, a Hrvatsku su predstavljali odlični Vlatko Marendić i vrlo dobri Stjepan Žaja. Na koncu, Marendić se našao na diobi trinaestog do devetnaestog mjesta, a po dodatnom kriteriju zapalo ga je šesnaesto. To je svakako uspjeh jer Vlatko se na koncu našao u društvu s ponajboljim slijepim šahistima svijeta no samo je malo nedostajalo pa da na koncu bude u samom vrhu. Naime, u pretposljednjem kolu u partiji protiv Bugarina Nizama (inače dosadašnjeg viceprvaka svijeta) Vlatko je u svim elementima igre nadigrao eminentnog suparnika no tada u potpuno dobivenoj poziciji, u trenutku pada koncentracije previdio figuru i na taj način izgubio siguran bod. Naš drugi predstavnik Stjepan Žaja, osvojivši 50% bodova, našao se na diobi od 33. - 44. mjesta, što je za njega uspjeh jer je prvi put nastupao na ovako jakom natjecanju. Nakon odigranih devet kola, novi prvak svijeta postao je Rus Vladimir Berlinsky, srebrna medalja pripala je Kubancu Carlosu Larduetu dok je broncu osvojila Ukrajinka Ljubov Zilcova. Samo da se zna: nitko od prve trojke nije slijep! Ako Berlnsky i Zilcova i imaju određenih problema s vidom (a ne bih se kladio da su preveliki) Kubanac vidi sasvim, sasvim dobro! Krajnje je vrijeme da IBCA učini nešto po tom pitanju. FIDE majstor B.B. 86 6.3 RADIOAMATERIZAM Na hamfestu "Ruka prijateljstva 2006." proslavljena dvadeseta obljetnica Radiokluba slijepih "Louis Braille" Radioklub slijepih "Louis Braille" osnovan je 5. ožujka 1986. i budući da smo cijela dva desetljeća uspješno radili na popularizaciji i širenju radioamaterizma i tehničke kulture među slijepima Zagreba i Hrvatske, pa i šire, željeli smo sve aktivnosti u 2006. posvetiti za nas vrlo značajnoj obljetnici. Od 1995., kada smo prvi u svijetu pokrenuli amatersku radiogoniometriju (ARG) za slijepe, svake godine organiziramo nekoliko natjecanja u toj, za slijepe, jako zanimljivoj natjecateljskoj disciplini, u kojoj slijepi natjecatelj, sa slušalicama na ušima i goniometrom u ruci, pomoću najtišeg signala pokušava u što kraćem vremenu pronaći tri do pet odašiljača postavljenih u prirodi, vježbajući pri tome sluh, sposobnost rada goniometrom, brzinu i orijentaciju u prirodi. I u 2006. organizirali smo juniorsko, klupsko, otvoreno pojedinačno prvenstvo Zagreba i ekipno Hrvatske, a također smo nastupili na Prvenstvu Radiokluba slijepih "Galeb" iz Rijeke. Bili smo i suorganizatori Prvog ARG natjecanja za slijepe sisačko-moslavačke županije. Nama slijepima mnogo znači nastup na Otvorenom prvenstvu Hrvatske u ARG-u videćih, gdje već deset godina zaredom nastupamo u posebnoj kategoriji i na taj način doprinosimo našoj integraciji i afirmaciji. Slijepi radioamateri jako se vesele dvodnevnom Susretu slijepih radioamatera koji tradicionalno organiziramo na Sljemenu, pa smo se tako 20. i 21. svibnja 2006. u velikom broju okupili u Domu crvenoga križa. Mladi članovi našega kluba prvi su put nastupili na Susretu mladih tehničara Hrvatske, u Kraljevici, od 23. - 27. svibnja 2006. Zanimljivo je pripomenuti da su pravila natjecanja gotovo identična našim pravilima i da videći mladi natjecatelji imaju povez na očima kako bi se naučili orijentirati samo pomoću signala odašiljača. Početkom lipnja smo također prvi put sudjelovali na Tjednu udruga u Zagrebu. Iako naš radioklub sudjeluje u UKV i KV natjecanjima, na kojima je do sada pokazao zapažene rezultate, naš najvažniji projekt je organizacija UKV natjecanja "Ruka prijateljstva", a nakon toga slijedi hamfest (radioamatersko druženje) kada se dijele priznanja. Klupska ekipa je 15. listopada 2006. sa Sljemena održavala veze s videćim radioamaterima, koji su sa svakom održanom radioamaterskom vezom simbolično pružili nama slijepima ruku prijateljstva. U natjecanju je, osim klupske ekipe, sudjelovao i veliki broj slijepih radioamatera koji su radili iz svojih domova. 87 U subotu, 25. studenoga 2006., u društvenim prostorijama Udruge slijepih Zagreb naš klub je bio organizator i domaćin hamfesta povodom UKV natjecanja "Ruka prijateljstva 2006." Budući da je cijela 2006. bila posvećena obilježavanju dvadesete obljetnice osnivanja i djelovanja Kluba, ovo je bila odlična prigoda da s brojnim videćim radioamaterima, prijateljima i suradnicima proslavimo za nas značajan jubilej. Predsjednik RKS-a "Louis Braille" Savo Golić, upoznao je oko 120 sudionika hamfesta (iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije) s radom Kluba u proteklih dvadeset godina, istaknuvši da je u tom razdoblju preko 160 slijepih položilo radioamaterski ispit i time su otvorili svoj "prozor u svijet". Naš klub je sve učinio kako bi i slijepim radioamaterima bila dostupna sva bitna tehnička i radioamaterska literatura - na brailleovu pismu ili u zvučnoj tehnici, a od 1995. izdaje zvučni časopis "CQ radioamateri". Sudjelujući u KV i UKV natjecanjima, gdje smo odmjeravali sposobnosti, memoriju i brzinu s videćim radioamaterima i često odnosili pehare i medalje, radili smo na integraciji i afirmaciji slijepih. Naravno, spomenuli smo i velike uspjehe u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe i rad na uključivanju što većeg broja slijepih u tu jako korisnu i zanimljivu disciplinu. Naš rad je zamijećen i od šire društvene zajednice, tako da smo dobili brojna priznanja koja krase zidove našega kluba, ali navest ćemo samo najviše: Državnu nagradu tehničke kulture "Faust Vrančić". Nakon upoznavanja nazočnih s našim radom, prikazali smo petnaestminutni film koji obuhvaća više segmenata našega djelovanja. Iako smo vrlo ponosni na naše uspjehe, svjesni smo da mnogo toga dugujemo našim videćim prijateljima i suradnicima. Bez njihove pomoći, podrške i suradnje mnogo toga bi bilo neizvedivo, i stoga smo im dodijelili diplome "Počasni član" i zahvalnice. Podjeljeni su pehari i diplome za sedam kategorija natjecatelja. Ponosni smo na činjenicu da je naš radioklub jedan od desetak radioklubova u Hrvatskoj (od ukupno stotinjak) koji organizira UKV ili KV natjecanje. Budući da smo u rekordnom roku od samo mjesec dana od UKV natjecanja organizirali hamfest, dobili smo mnogo pohvala natjecatelja. Naš radioklub još od 1999. ima web stranice, tako da se sve o natjecanju i hamfestu moglo pročitati na www.rks-louisbraille.hr. Natjecateljski dnevnici su dolazili na e-mail adresu Kluba rks.9a1cbt@inet.hr, a zahvaljujući kompjutorskom zvučnom programu mi slijepi smo ih mogli obraditi. Sve diplome, kao i zahvalnice, imale su uz crni tisak i natpis na brailleovu pismu, što je izazvalo zanimanje i odobravanje dobitnika priznanja. Uz pehare i diplome "Ruka prijateljstva", podijelili smo i diplomu "Vinko Bek" svim sudionicima UKV natjecanja koji je do sada još nisu osvojili, a ostvarili su uvjete odradivši pet pozivnih znakova slijepih. Već godinama nam u našem UKV natjecanju "Ruka prijateljstva" brojni prijatelji s radiovalova pružaju podršku i simboličnu "ruku prijateljstva", stoga smo presretni kad ih možemo nagraditi lijepim peharima, zabaviti programom koji izvode slijepi (ove godine je Vokalni ansambl Udruge slijepih Zagreb izveo splet pjesama) i ugostiti na zajedničkom ručku, družiti se i zajedno zapjevati. I naravno, pozdraviti ih: "Do viđenja do sljedeće godine"! S.G. 88 POPIS DONATORA Agi-trade d.o.o. Zagreb Ljekarna Petek Alfa dinamic d.o.o. Zagreb Matica Hrvatska Alfa-računala Zagreb MD drogerija AlfaNum Mikronis Algoritam d.o.o. Zagreb Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Alu-com d.o.o. Zagreb Autobusni kolodvor Brišart, Zagreb Cedevita d.o.o. Zagreb Centar Vinko Bek Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o. Zagreb Gradsko poglavarstvo Velike Gorice Gramat Zagreb Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Mont d.o.o. Novi liber d.o.o. P.T. inžinjering d.o.o. Zagreb Pivka d.o.o. Hendy Tech Pliva d.o.o. Zagreb HNK Zagreb Presečki d.o.o. Krapina Hrvatske vode Zagreb Raifaissen bank Hrvatski nogometni savez Zagreb RB Auto iz Rijeke Javni bilježnik Katica Valić, Zagreb S.T.I. d.o.o. Zagreb Javni bilježnik Vladimir Marčinko, Zagreb Tiflološki muzej Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski Travelana Rijeka Kozina d.o.o. Oroslavje Tržnice Zagreb Kraš d.d. Zagreb Udruga slijepih Grada Kutine Kratis d.o.o. Zagreb Udruga slijepih Sisak Libar d.o.o. Zagreb Udruga slijepih Zagreb Ljekarna "Dorica Matijaca" Zagreb Zagorski vodovod Zabok 89 BILJEŠKE:
Similar documents
30 god - Udruga slijepih Istarske županije Pula
kao zajedničke potrebe svih slijepih preko Saveza slijepih Hrvatske, kao što je
proizvodnja i nabava pomagala za slijepe, izdavačka djelatnost na Brajevu pismu i
zvučnoj tehnici, informativna djela...
