30 god - Udruga slijepih Istarske županije Pula

30 GODINA MEĐUOPĆINSKOG UDRUŽENJA
SLIJEPIH ISTRE
SVJETLOSTI TMINE
ZA IZDAVAČA:
Josip Ušić
UREDNIŠTVO:
Degoricija Verica
Kresojević Borislav
Pavlović Božo
Rubeša Juraj
Stuparić Božo
Turčić dr. Petar
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK
Dr. Petar Turčić
LEKTOR
Ivan Zoričić
SVJETLOSTI TMINE
Pula, studeni 1980.
Luis Braille, izumitelj pisma za slijepe
PREDGOVOR
U povodu značajnih obljetnica organizacija koja u Istri radi za slijepe izlazi
pred javnost brošurom u kojoj je prikazan rad slijepih i za slijepe u jednom
određenom razdoblju. Prvo izdanje izašlo je 1961. godine prigodom 10-godiš-njice
djelovanja organizacije slijepih na području Istre. Zatim slijede brošure prilikom
dvadesete i dvedesetpete godišnjice. Sada se ponovno javljamo prigodom tridesete
godišnjice.
Organizacija koja obuhvaća rad slijepih i za slijepe nekoliko puta je mijenjala
ime. Sada se zove Međuopćinsko udruženje slijepih Istre. Cilj je, međutim, tokom
svih trideset goĐina ostao isti — okupiti sve slijepe i odgovarajuće slabovidne u
svrhu organiziranog nastupanja u traženju boljih i uspješnih putova koji dovode do
komfornijeg života i rada ovog dijela naših naroda i narodnosti, u ovom slučaju na
teritoriju Istre.
Granice između pojedinih kategorija građana moraju nestati ili se toliko
smanjiti da nestane osjećaja manje vrijednosti kod lica pogođenih izvjesnim
nedostatkom. Svi, bez ikakvih rezervi, rame uz rame, jedan uz drugoga, s
neokrnjenim elanom moraju se uklopiti, stopiti u naše socijalističko samoupravno
društvo. Kod tog moraju učestvovati u radu jednakom potisnom snagom, jednakom
energijom, svaki na svom polju rada, svaki prema svojim mogućnostima, maksimalno
dajući sve od sebe. Time ćemo ispunjavati zadatak što nam ga je u amanet ostavio
nikada dovoljno prežaljeni i nikada zaboravljeni voljeni drug Tito.
Ovo izdanje, kao što su to bila i ranija, treba da bude ogledalo našeg rada, barem u
glavnim crtama, polaganje računa pred javnošću o našem radu.
O oblicima i načinu rada bilo je mnogo dogovaranja, mnogo sastanaka.
Nastojali smo dakle da bude zastupljena demokratičnost u radu, kao i javnost rada. U
1980. godini uvedena je i kolektivnost u upravljanju Udruženjem. Brošura je
daljnje proširivanje demokratičnosti i javnosti rada Međuopćinskog udruženja
slijepih Istre.
Nastojali smo da u svemu radimo u duhu naše stvarnosti, na čemu ćemo i dalje
bezrezervno nastaviti. Naš cilj je u radu da budemo uz naše članove od rođenja do
smrti, da uđemo u sve momente njihova života, da smo uz njih, kako u radosnim,
tako i manje radosnim momentima. Vodila nas je misao da svatko mora od društva
dobiti sve šio ga pripada i da svatko mora dati društvu sve što društvu pripada.
Nadamo se da smo u napisima u ovoj knjizi bili dovoljno jasni, tako da će i javnost
dobiti pravu sliku našeg rada i ocijeniti ga kao dobar, savjestan i konstruktivan rad,
što nam je bilo uvijek pred očima i uvijek jeĐina želja.
Vjerujemo da smo u tome uglavnom uspjeli, kao i u prethodnim izdanjima, i u
knjizi »Svjetlosti tmine«, koja izlazi prilikom tridesete godišnjice postojanja
Međuopćinskog udruženja slijepih Istre. Ako smo u tome uspjeli, to nam je najveće
zadovoljstvo i najveća nagrada za naš rad.
Redakcijski odbor
UZ 30. OBJETNICU MEĐUOPĆINSKOG UDRUŽENJA SLIJEPIH
ISTRE
Organiziranje slijepih u nas nema dugu tradiciju. U razdoblju do socijalističke
revolucije na jugoslavenskim prostorima postojala su samo dobrotvorna društva koja
su vodila brigu o slijepima, ali udio slijepih u aktivnostima tih društava nije postojao.
Slijepi su bili samo objekt tuđe brige. Socijalistička revolucija vrši korjenitu izmjenu
društvenih odnosa oslobađajući stanja poniženosti, bijede i nepriznanja sve one koji
su u klasnom društvu bili građani drugog reda, a takav je bio i položaj slijepih.
Grupa naprednih i samosvjesnih drugova, među kojima su vodeću ulogu imali slijepi
skojevci iz ratnih dana, pokreće akciju za samostalno organiziranje slijepih naše
Republike. 16. lipnja 1946. god. osnovano je Udruženje slijepili Hrvatske — danas
Savez slijepih Hrvatske. Po prvi puta slijepi naše zemlje postaju subjekt vlastite
sudbine.
Započela je borba slijepih za vlastitu afirmaciju u društvu. Pred osnivačima
Saveza slijepih Hrvatske stajali su brojni zadaci kako organizacijski, da se
organiziranjem obuhvate svi slijepi u Republici, tako i oni mnogo značajniji koji su
trebali izmijeniti položaj slijepog čovjeka u društvu, a to su zadaci vezani za
školovanje i radno osposobljavanje, zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje te
uklapanje slijepih u sve procese i sfere društvenog života, kako bi oni uistinu postali
ravnopravni članovi društvene zajednice.
Organiziranje slijepih, započeto odozgo na nivou Republike, širi se postupno iz
Zagreba u ostale centre te se tako osnivaju udruženja slijepih u Osijeku, Vukovaru,
Rijeci i postupno na području cijele Republike. Osnivanju Udruženja slijepih Istre
predhodilo je stvaranje Oblasnog odbora udruženja u Rijeci, čiji je zadatak bio da
poradi na osnivanju kotarskih odbora udruženja, te je tako 22. veljače 1951. god.
stvoren odbor Udruženja u Puli, koji će tijekom goĐina pod svoje okrilje okupiti sve
slijepe u Istri.
Obilježavajući 30. obljetnicu Međuopćinskog udruženja slijepih Istre, u
mogućnosti samo da sagledamo veličinu pređenog puta i one kvalitativne promjene
koje su u tom vremenu nastale u životu slijepih građana.
No o tome ne želim govoriti, jer su stranice ove knjige upravo posvećene radu,
rezultatima i uspjesima što ih je Udruženje postiglo potičući i samostalnim snagama
unapređujući brigu i zaštitu svojih članova.
U ovom kratkom osvrtu posvećenom 30. obljetnici Udruženja želja mi je da
istaknem neke specifičnosti i karakterne osobine slavljenika te vezu koja postoji
između Međuopćinskog udruženja slijepih Istre i Saveza slijepih Hrvatske.
Međuopćinsko udruženje slijepih Istre osnovano je nastojanjem organa SSH te je i
danas sastavni i nerazdvojni dio Saveza slijepih Hrvatske. Ipak nešto se u
međusobnom odnosu Udruženja i Saveza tokom proteklih 30 goĐina izmijenilo. U
počecima organiziranja slijepih bio je prisutan centralistički odnos na liniji Savez
slijepih Hrvatske i Međuopćinsko udruženje slijepih Istre, što je bilo i nužno u prvim
goĐinama dok se u Udruženju, a jednako tako i u drugim udruženjima slijepih u
Republici ne izgrade kadrovi koji će biti sposobni da samostalno vode svoja
udruženja. Razvoj demokratskih odnosa i samoupravljanja doveo je do toga da su se
udruženja slijepih, te tako i ovo u Istri, potpuno osamostalila i osposobila da
organiziraju svoje članstvo za samostalno vođenje udruženja. Danas je
Međuopćinsko udruženje slijepih Istre samostalna samoupravna asocijacija udruženja
slijepih s još 28 općinskih ili međuopćinskih udruženja u Savezu slijepih Hrvatske.
Težište aktivnosti je u samom Udruženju, a glavna riječ u svim pitanjima vezanim za
rad Udruženja pripada članstvu. Ipak Udruženje ostaje vezano neraskidivim vezama
za SSH. Unatoč svoj samostalnosti Udruženja, postoje i mnogi zajednički interesi za
sve slijepe naše Republike, a o tim zajedničkim interesima raspravlja se i odlučuju
delegatskim organima SSH, čime se osigurava prisutnost Međuopćinskog udruženja
slijepih Istre u radu SSH. S druge strane, realizacija zaključaka i dogovora
postignutih na nivou Republike, jedan je od zadataka Udruženja, čime je SSH stalno
prisutan u aktivnostima i radu Međuopćinskog udruženja slijepih Istre. Veza
Udruženja i Saveza ojačana je i time što se neke potrebe slijepih Istre zadovoljavaju
kao zajedničke potrebe svih slijepih preko Saveza slijepih Hrvatske, kao što je
proizvodnja i nabava pomagala za slijepe, izdavačka djelatnost na Brajevu pismu i
zvučnoj tehnici, informativna djelatnost među slijepima, a tu su i druge potrebe
građana bez vida.
Pridružujući se ovim kratkim prilogom proslavi 30. obljetnice slijepih Istre, ne
može se od mene očekivati da u cijelosti ocijenim rad i postignute rezultate u
Udruženju, ali dugogodišnje praćenje djelatnosti Udruženja i brojni susreti sa
slijepima Istre daju mi mogućnosti da istaknem bar neke kvalitete i neke
karakteristike prisutne u ovom Udruženju. Unatoč svim teškoćama koje postoje u
zapošljavanju slijepih i naporu koji je potrebno uložiti da se slijepa osoba zaposli,
Međuopćinsko udruženje slijepih u Istri uspijevalo je da zaposli sve svoje za rad
osposobljene članove, pa i više od toga. Bratska ruka Udruženja bila je ispružena
prema drugim udruženjima da im se pomogne u zapošljavanju njihovih članova.
Tako danas na području Istre radi priličan broj slijepih iz cijele Hrvatske pa i šire
zajednice. Ta otvorenost prema drugima nije prisutna samo u pitanju zapošljavanja
slijepih iz drugih udruženja već ona karakterizira ponašanje Udruženja u brojnim
vezama što ih slijepi Istre ostvaruju sa slijepima Hrvatske, a i drugih republika. Da
spomenem samo veze s Rijekom, Zadrom, Varaždinom kao i one na jugoslavenskom
planu s Koprom, Novom Goricom, Šapcem i sl. Time slijepi razvijaju i njeguju
drugarske i prijateljske odnose među slijepima i daju svoj doprinos jačanju bratstva i
jedinstva među našim narodima.
Slijepi Istre uvijek su nastojali da rad svog Udruženja dignu na viši stručni
nivo, što je garancija za uspješan rad, u unapređivanju brige, zaštite i pomoći
slijepim. Svojevremeno je Udruženje prvo u našoj Republici u svoju stručnu službu
uključilo socijalnog radnika. Danas je jedino od udruženja koje u svojoj stručnoj
službi ima angažiranog terenskog tiflopedagoga za rad s djecom koja su uključena u
redovne odgojno-obrazovne institucije, u tzv. integriranom sistemu odgoja i
obrazovanja, kojim je putem krenulo ovo Udruženje, kada je u pitanju odgoj i
obrazovanje djece i omladine. U pogledu socijalne zaštite slijepih te integriranog
odgoja i obrazovanja, slijepi Istre imaju zasigurno vodeće mjesto među udruženjima
naše Republike. Danas su na području Istre raznovrsnim oblicima pomoći i zaštite
obuhvaćeni svi slijepi, a jedna od značajnih tekovina zaštite jest dodatak za pomoć i
njegu što ga uživaju sva slijepa lica.
Ostvareni rezultati rada, u koje će se čitalac uputiti u ovoj knjizi, rezultat su
napora i truda što su ga ulagali i danas ulažu aktivisti Udruženja, osiguravajući time
sebi i svojim drugovima, svim slijepima Istre bolji i dostojanstve-nijii život,
integraciju i afirmaciju u sreĐinama u kojima žive i rade. Međutim, rezultati u radu
ne bi ni izdaleka bili takvi da Udruženje nije osiguralo široku podršku organa vlasti,
društveno-političkih i samoupravnih organizacija i struktura u realizaciji svojih
ciljeva i zadataka. Udruženje je uspjelo da u svom tridesetgodišnjem radu ostvari
tijesnu suradnju s brojnim društvenim činiocima iz čega rezultiraju i postignuti
uspjesi.
Ovaj moj kratki osvrt na vašu 30. obljetnicu, iako sam svjestan da nije potpun,
bio bi posve okrnjen kada ne bih spomenuo ličnost Josipa Ušića, najistaknutijeg
aktivista, Udruženja. Zahvaljujući njegovoj ustrajnosti, nesebičnosti i požrtvovnom
radu što ga je ulagao u ovih 30 goĐina za dobrobit slijepih Istre bilo je moguće
postići sve ono na što je Udruženje slijepih ponosno. Kod toga je osobni doprinos
druga Ušica nesumljivo bio velik te i on može biti ponosan time.
PRIJEĐENI PUT
Put Međuopćinskog udruženja slijepih Istre tokom prošlih trideset goĐina nije
bio, kao što to nije obično ni kod drugih, pravolinijski i bez teškoća već je bio dosta
vijugav, kako bi se moglo zaobići svaku poteškoću koja se na tom putu ispriječila, i
bez obzira na sve išlo dalje. Kada se osvrnemo na prijeđeni period, putanja našeg
Udruženja je vijugava, ali uzlazna, tako da se do danas postiglo ipak sve
najpotrebnije, kako bi naši članovi u najvećem procentu mogli živjeti kao
ravnopravni građani naše socijalističke zajednice. To sve mi ne bismo mogli postići
da kod nas ne postoji takav sistem kakav jest, jer bi, bez razumijevanja i pune
podrške naših organa vlasti, rezultati bili minimalni ili nikakvi. Kod svega toga
moramo uvijek imati pred očima, kao potisnu snagu u našem daljnjem radu, činjenicu
da stvari nikada tako dobro ne stoje a da ne bi mogle još bolje stajati.
Svugdje vrijedi postavka da je svaki početak težak, ali za početak našeg
Udruženja u Istri to vrijedi u punom smislu riječi. Počelo se ama baš mi iz čega.
Slijepi nisu imali svoju organizaciju, pa prema tome ni onoga koji će se brinuti da
organizirano žive i rade, da se ne mora svaki o sebi brinuti, jer pojeĐinac malo znači,
a udružen s drugima pridonosi jačanju društva i poretka. Kako je u našem sistemu
centralna stvar briga o čovjeku, kao osnovna karakteristika humanizma našeg
vremena, potekla je ideja da se i slijepi našeg područja udruže, kako bi organizirano
živjeli i na taj način postali ravnopravni članovi naših naroda i narodnosti, samostalno
zarađivali za svoj život i preko toga postali ponosni na rezultate svoga rada, savladali
eventualni osjećaj manje vrijednosti, osjećaj podređenosti u odnosu na druge koji su
fizički besprijekorniji, stekavši na taj način sličnu životnu radost, iako u izmijenjenim
životnim uslovima.
Ideja o organiziranju slijepih u Istri potekla je od Republičkog odbora saveza
slijepih (u zapisniku osnivačke skupštine Republički se odbor naziva »Udruženje
slijepih ministarstva Zagreb«). Na tu inicijativu sazvana je 22. II 1951. godine
Osnivačka skupština Udruženja slijepih za grad i kotar Pulu. To je stvarno historijski
datum u životu naših članova. U novom sistemu više nećemo sretati slijepe i druge
fizički i psihički hendikepirane na javnim mjestima s kapom ili posudom u ruci za
sakupljanje novčića, koje im pojedinci s većom ili manjom blagonaklonošću daju, iz
sažaljenja nad njihovim podređenim stanjem, nad njihovom nesrećom, kod nekih uz
izvjesnu dozu zlurade superiornosti. Stvorit će se ravnopravan ponosan član društva,
iako fizički ili psihički tangiran u raznom stupnju.
Jasno, novoosnovano udruženje nije imalo svojih prostorija, već je osnivačka
skupština održana u prostorijama Sindikalnog vijeća s početkom u 10 sati. Skupštinu
po službenoj dužnosti otvara povjerenik socijalnog staranja grada Pule, drug Finderle
Anđelo, koji nakon pozdrava svim prisutnima, a »u prvom redu drugu
potpredsjedniku Udruženja slijepih Ministarstva Zagreb — drugu Križanac
Dragutinu«, te predsjedniku Oblasnog udruženja slijepih Rijeka — drugu Lovriću
Luji, govori o važnosti osnivanja »odbora slijepih«. Drug Križanac obećava punu
podršku Glavnog odbora, a drug Lovirić podršku Oblasnog odbora Rijeka.
Na taj način nastalo je Udruženje slijepih Istre. Uz podršku narodne vlasti u Puli,
Glavnog i Oblasnog odbora ono je za kratko vrijeme napravilo i svoje prve nesigurne
korake.
Uz slijepe osnivačkoj skupštini prisustvovao je i drug Banković Miho,
povjerenik socijalnog staranja kotara Pula.
Skupština je donijela principjelne smjernice za rad, koje uglavnom danas važe i
koje su kroz čitavo vrijeme važile i bile produbljavane i proširivane. Trebalo je
omogućiti podesan smještaj Udruženju, naći materijalnu bazu za rad, idejnu bazu,
pružati pomoć članovima, pobrinuti se za točnu evidenciju članstva, evidenciju
njihovih životnih prilika i njihovih potreba, voditi brigu o njihovom zaposlenju, školovanju, opismenjavanju. Sve zadaci koji nas i danas zaokupljaju, možda samo u
različitom stupnju nego li onda.
U prvi odbor, pionirski odbor, izabrani su na prijedlog druga Bankovića Mihe
slijedeći drugovi:
1. Ušić Ivan — predsjednik
2. Ruža Petrović — potpredsjednik
3. Ušić Josip — tajnik
4. Banković Miho — povjerenik socijalnog staranja kotara Pula
5. Finderle Anđelo — povjerenik socijalnog staranja grada Pule
6. Kapuralin Petrica — referent zaštite odraslih GNO Pula
7. Brenko Ivan
8. Molinariić Anđela
9. Štiković Josip
10. Buić Anton — u ime Saveza boraca.
Budući da je ova skupština bila historijska, smatrali smo da nije na odmet da se
prikaže nešto detaljnije. Ponavljamo da su doneseni dalekosežni zaključci. Bilo je
govora i o bratstvu i jedinstvu Hrvata i Talijana na našem području, što još
upotpunjuje vrijednost ove skupštine. Treba napomenuti da je govor druga Križanca
prevodio na talijanski drug Lovrić.
Skupština je završila rad u 12 sati.
Počelo se odlično pa se moglo i dobro nastaviti.
Već 27. III 1951. god. izabran je u prostorijama Povjereništva socijalnog
staranja GNO Pula Izvršni odbor udruženja slijepih, kao uži štab za akciju, u
slijedećem sastavu:
1.
2.
3.
4.
5.
Ušić Ivan — predsjednik
Petrović Ruža — potpredsjednik
Ušić Josip — tajnik
Kapuralin Petrica — član
Zenzerović Anton — član.
Otvara se tekući račun Udruženja i određuje pečat. Predlaže se da se slijepima
Pule pridruže slijepi kotara Labin i grada Poreč, a da se za kotar Buzet i kotar Pazin
napravi centar u Pazinu.
Pošta za Udruženje šalje se na Povjereništvo soc. staranja GNO Pula, s tim da
se treba odmah obavijestiti Udruženje.
Najnužnija materijalna baza namjerava se postići putem obećane vage, koju
treba hitno tražiti od zemaljskog udruženja slijepih. Ukazuje se potreba za jednim
plaćenim funkcionerom za vođenje administrativnog posla za Udruženje slijepih i
gluhonijemih.
22. VIII 1951. godine održana je u 11 sati druga po redu konferencija
udruženja slijepih za grad i kotar Pulu. Konferenciji prisustvuje 26 članova,
predsjednik Oblasnog odbora drug Lovrić, predstavnici Povjereništva za socijalno
staranje GNO i KNO Pula, kotara Labin i Pazin.
Konstatirano je da je i rad krenuo, evidencija članstva je poboljšana. Vlasti
dobro surađuju, svi slijepi dobivaju potrošačku kartu R-l.
Dnevni red bio je slijedeći:
1. Čitanje uputstva o biranju delegata za skupštinu
2. Biranje kandidacione komisije (Kapuralin Petrica i Žu-fić Marija) i glasanje
3. Razno.
Za delegate u Glavni odbor slijepih u Zagrebu izabrani su:
Ušić Ivan — predsjednik
Ušić Josip — tajnik
Persilja Ivan
Buić Anton
Čelić Rudolf.
Za predstavnika u Glavnom odboru izabran je Ušić Ivan — predsjednik. Za
predstavnika u Oblasnom odboru izabran je Ušić Josip — tajnik odbora.
Glasa se tajno.
Kotar i grad Pula imali su tada 46 članova.
Udruženje slijepih, kao što se vidi, polako ulazi u sve pore života svojih
članova, što će mu biti glavni zadatak kroz čitavi budući rad.
24. VI 1952. godine u 10 sati održana je treća godišnja skupština i konferencija
Udruženja slijepih u Puli uz prisustvo predstavnika narodne vlasti i masovnih
organizacija.
Sa strane Oblasnog odbora u Rijeci bio je prisutan dr Ivo Marokini —
predsjednik odbora.
Aktivnost Udruženja slijepih u Puli je živa, ne samo u pravcu davanja pomoći
starijim slijepima već i u pravcu upućivanja djece na školovanje i uključivanju
omladine u privredu. Dvoje djece je već smješteno u Zavod za odgoj slijepe djece na
Josipovcu u Zagrebu, a u skoroj budućnosti bit će upućeno i treće dijete u taj Zavod.
Jedan će omlaĐinac biti uključen u privredu. Na daljnje školovanje bit će upućen i
nedavno unesrećen omlaĐinac.
Odbor organizacije slijepih crpi skromna sredstva i od dvije osobne vage.
U predsjednikovom referatu koji je podnio skupštini, uz iznijetu aktualnu
političku situaciju, upada u oči kritički osvrt na rad svakog pojedinog u odboru.
Prema tom osvrtu proizlazi da su prvi koraci Udruženja bili spori i teški. Izgleda da
su bili stvarno aktivni jedino tajnik Ušić Josip, blagajnica Kapuralin Petrica i član
Smojver Jelka. Ostali su veoma malo ili ništa radili. Uslijedila je vrlo konstruktivna
direktna dokumentirana kritika, koja je morala imati uspjeha.
Odbor je od osnivačke do ove skupštine održao četiri sastanka. Tajnik je
pronašao potrebne prostorije za kancelariju i najnužniji namještaj koji je dobio od
Kotarskog odbora narodne fronte. Postavljen je i honorarni službenik.
S terena organizacija nema gotovo nikakve pomoći.
Konferencija je održana u prostorijama kluba RVI.
Izabran je slijedeći odbor:
1. Vivoda Ćiril — predsjednik
2. Brenko Ivan — potpredsjednik
3. Ušić Josip — tajnik
4. Smojver Jelka — blagajnik
5. Blašković Anton
6. Petrović Ruža
7. Ušić Ivan
8. Trepov Đuro
9. Buić Anton
10. Fariin Zdenka
11. Štiković Josip.
Nadzorni odbor:
1. Pržiklas Ana
2. Ljubičić Zorko
3. Urbinz Arđea.
Konferencija je završena u 12,30 sati.
18. XI 1953. godine (srijeda) održana je u dvorani Okružnog suda četvrta po
redu godišnja skupština. Govori se hrvatski ii talijanski, kao i na svim prethodnim
konferencijama.
Konferenciji je prisustvovao i predsjednik Oblasnog odbora slijepih Rijeka,
drug Lujo Lovrić, koji je uz Ušić Ivana i Brenka Ivana izabran u radno
predsjedništvo. Ostali su funkcioneri skupštine: Smojver Jelka — zapisničar, Ušić
Josip i Kalčić Joakin — ovjerovitelji zapisnika.
Udruženje ima ukupno 78 članova (Pula, Rovinj i Labin), 30 potpuno slijepih,
44 poluslijepa i 4 poluslijepa djeteta. U Zavod na školovanje upućeni su Jeromela
Marčelo, Kalebić Aldo i Žufić Eduard.
Već postoji prvi statut saveza slijepih po kojem se osa-mostaljuju odbori na
terenu. Već postoje i povlastice u vožnji od 75%. Predavanjima po školama li radnim
kolektivima upoznaju se naši ljudi sa životom i radom slijepih kao ravnopravnih
članova našeg društva.
Na ovoj skupštini izabran je odbor u slijedećem sastavu:
Ušić Josip, Kalčić Joakim, Smojver Jelka, Ušić Ivan, Brenko Ivan i Žudetić Marijan.
Za predsjednika je izabran Ušić Josip, za blagajnika Smojver Jelka, dok će se tajnik
naknadno postaviti.
Za članove revizione komisije izabrani su: Buić Anton, Trepov Đuro i
Friganović Ivan.
U Oblasni odbor Rijeka novoizabrani odbor uputit će između sebe jednog
člana, a isto tako i na kongres Društva slijepih Hrvatske.
Između treće i četvrte konferencije održano je 15 sjednica odbora i mnogo
sastanaka d konferencija užeg odbora i predsjedništva. Konferencija je završila u
12,15 sati.
Naknadno je za tajnika postavljen Buić Anton, a na njegovo mjesto u revizionu
komisiju Milat Roko.
5. XII 1954. u 10 sati u prostorijama Narodnog doma u Puli održana je peta po
redu konferencija saveza slijepih pod imenom »Treća redovna godišnja konferencija
Saveza slijepih gradskog i kotarskog odbora Pula«.
Konferenciji prisustvuje 39 članova.
U ime Glavnog odbora iz Zagreba prisustvuje Lovrić Lujo, u ime Oblasnog
odbora Rijeka — Vjekoslav Šulina — tajnik tog odbora, predsjednik SSRN za Pulu
drug Abrami, u ime Savjeta za prosvjetu li kulturu drug Stefanović, u ime gluhih Pule
— Jadreško Rudolf, Stojnić Bogdan i Stojnić Vasilje; penzionere zastupa tajnik
Gašparov Ivan.
Skupštinom rukovode Lovrić Lujo, Friganović Ivan i Kalčić Joakim.
Zapisničar je Smojver Jelka, a ovjerovitelji zapisnika Šulina Vjekoslav i Brenko Ivan.
Uz ostalo je utvrđeno da se mogu nabaviti ručni satovi za slijepe. (Prva ga je tražila
Petrović Ruža). Gradski odbor treba nabaviti potreban broj radio-aparata koji će se
podijeliti članovima uz popust.
Kao odlična učenica na Jordanovcu nagrađuje se sa 2.000 Đinara Tončić Đina.
Između dvije konferencije odbor je održao 17 redovnih sastanaka i više izvanrednih.
Udruženje ima ukupno 52 redovna člana i 33 izvanredna. Od redovnih 25 je 100%
slijepih, 19 sa 90% gubitka vida i 8 sa 80% oštećenim vidom. Sedam ih ima na
izobrazbi u Zagrebu — pored tri već navedena, sada se školuju i Poropat Marijan,
Tončić Đina, Ušić Anton i Kontošić Romano.
Kalac Marica upućena je na oporavak u Okroglo na teret Glavnog odbora iz
Zagreba.
20. VI 1954. godine davala su u kazalištu priredbu slijepa djeca iz Zavoda koja
su ljetovala u Medulinu. Posjet je bio slab. Neki članovi su dobili pomoć od Crvenog
križa i SSRN.
Posjećuju se članovi smješteni u staračkim domovima, njih 14. Podijeljeno im
je 7.000 Đinara.
Oni koji imaju 80% oštećeni vid, u gradskom saobraćaju voze se besplatno.
Na skupštini je izabran slijedeći odbor: Kalčić Joakim — predsjednik, Ušić
Josip — potpredsjednik, Ušić Ivan — tajnik, Brenko Ivan, Žudetić Marijan, Kalac
Marica, Trepov Đuro, Smojver Jelka — blagajnik i Vitas Josip.
Reviziona komisija: Friganović Ivan, Milat Roko i Vivoda Ćiril.
U sud časti biran je Stojnić Bogdan, tajnik gluhonijemih.
Skupština je završena u 12,30 sati.
30. VI 1956. godine održana je šesta po redu skupština udruženja slijepih u
prostorijama Osnovne organizaoije SSRN, Rakovčeva 10.
Skupštini prisustvuju: Berkeš Milan, predsjednik Glavnog odbora SSH-e,
Begonja Šime, u ime kotarskog odbora SS Rijeka, Adam Voljko, u ime kotarskog
odbora SS Zagreb, Gergorić Ivan, u ime Odjela za socijalnu politiku NOK-a Pula i
SSRNK Pula, Rak Antun, u ime kotarskog odbora RVI, predstavnik općinskog
odbora Crvenog križa Buje, Novigrad i Motovun, predstavnik narodnog odbora Pazin
i Labin, predstavnik »Glasa Istre« d »La voce del popolo«.
U vremenu između dviju konferencija postavljena je za tajnika Ferlin Zdenka,
umjesto Ušić Ivana. Uz tu dužnost ona će voditi administraciju i blagajnu, jer je
honorarni službenik Smojver Jelka morala biti, iz opravdanih razloga, razriješena
dužnosti blagajnika i administratora. Bivši gradski odbor SSH dobiva status
kotarskog odbora, te se Ferlin Zdenka prima kao stalni službenik.
Između skupština održano je šest sastanaka šireg i 13 užeg odbora. U
novembru 1955. god. prekida rad pet kotarskih odbora i povjereništava SS, a sve
njihovo poslovanje prebačeno je na Kotarski odbor.
Organizacija broji 181 člana, od toga 5 je njih do sedam goĐina života, šest od
7 do 18 goĐina, 25 od 18 do 46 goĐina i 145 njih stariji su od 46 goĐina.
Iz blivših kotarskih odbora sedmoro je djece na školovanju, koja se nisu vodila u
evidenciji dokinutih kotarskih odbora.
Nekim članovima je povišena, a nekim dodijeljena stalna socijalna pomoć.
Zaposleno je pet članova. Troškove adaptacije jednog radnog mjesta snosio je odbor.
O trojici zaposlenih izašao je članak i slika u »Glasu Istre«.
Kako nije bilo materijalnih mogućnosti, nije održan tečaj za opismenajvanje,
nije nabavljen pisaći pribor, kao ni dva šaha i inventar za društvenu prostoriju. Traži
se ukidanje najamnine za parkiranje bicikala, koja se plaća upravi tržnice u iznosu od
1.500 Đinara.
Pratioci slijepih preko 90% plaćaju u lokalnom saobraćaju 50% cijene
prijevoza.
Na ovoj skupštini izabran je slijedeći upravni odbor:
Rajšić Miloš iz Pule — predsjednik, Blašković Josip — Labin, Jukić Lovro — Poreč,
Čepak Anita — Buje, Šepić Petar — Pazin, Kalac Marica — Pula, Kontošić Romano
— Pula, Mureta Nada — Pula, Milat Roko — Pula, Ušić Josip — Pula, Rubeša Juraj
— Odjel za socijalnu politiku NO Kotara Pula, Zakinja Nevenka — Narodni odbor
općine Pula, Kain Slavko (Buzet) — Kotarski odbor Crvenog križa.
Nadzorni odbor: Friganović Ivan, Stojnić Bogdan i Vivoda Ćiril.
Za predsjednika suda časti postavljen je Kalčić Joakim.
Za delegata na kongresu SSJ izabran je Rajšić Miloš.
Sedmi skup slijepih Istre održan je 14. IX 1957. godine u prostorijama RVI
Pula u Ulici Prvog maja 6.
Skupštini prisustvuju: Tonković Franjo — potpredsjednik Centralnog vijeća
SSJ, Berkeš Milan — predsjednik
Glavnog odbora SSH, Adamčić Branko, — tajnik Glavnog odbora SSH,
Štemberger — organizacioni sekretar KKSKH, Dodić — tajnik SSRN kotara Pula,
Vezić Franjo i Rajf Nevenko — Zavod socijalnog osiguranja Pula, Poropat Sofka —
Trikotaža Pula, Jadreško Rudolf — predsjednik gluhih kotara Pula, Friganović Ivan
— tajnik KOSRVI i Jugoslavije.
Sjednicom rukovode Tonković Franjo, Berkeš Milan, Rajšić Miloš, Ušić Ante,
Mureta Nada i Čepak Anita.
Zapisničar je Friganović Ivan.
Ovjerovitelji zapisnika: Vivoda Ćiril i Iveša Josip.
Kandidaciona komisija: Milat Roko, Rot Elizabeta i Brenko Ivan.
Od ranijih 9.500 Đinara zarada slijepih se penje na 14.000 Đinara.
U organizaciju je upisano 181 slijepa, dok ih na teritoriju kotara Pula ima 190.
Kako je teritorij kotara velik, radi prisnijeg saobraćaja s članovima, osnovana
su tri povjereništva — u Pazinu, Bujama i Poreču, a u formiranju je povjereništvo u
Labinu.
Udruženje ima predstavnika u Komisiji za zaštitu odraslih Savjeta za narodno
zdravlje i socijalnu politiku KNO Pula, kao i u Komisiji za društvene organizacije
OOSSRNH, u plenumu Glavnoga odbora SSH, u Centralnom vijeću SSJ.
Udruženje je imalo predstavnika i na Kongresu SSJ.
Kontaktira također s osnovnom organizacijom SSH Rijeke, Zagreba, Nove
Gradiške, Našica, Slavonskoga Broda.
Odbor se u plenumu sastao dva puta, dok je Izvršni odbor održao 15 sjednica.
Pri Odboru postoje komisije za kulturno-prosvjetni rad i socijalna pitanja i za
zapošljavanje.
Nabavljeno je 47 knjiga na Brailleovu pismu. Postoji velika poteškoća oko
njihovoga smještavanja, jer nedostaju društvene prostorije. Osjeća se velika potreba
opismenjavanja članova Brailleovirn pismom.
Istarsko narodno kazalište dodjeljuje nam tri besplatne ulaznice za reprizne
priredbe.
Predsjednik organizacije održao je 13 predavanja u Puli, Vodnjanu i Bujama
radi upoznavanja javnosti sa životom i radom SSH uz pokazivanje pomagala i
časopisa za slijepe. Učenice Srednje ekonomske škole u Puli pišu rad »Slijepi žele
biti korisni članovi, a ne balast društvene zajednice«.
28. XII 1956. god. u dvorani Doma JNA održana je akademija u povodu 10-
godišnjice SSJ, u kojoj su učestvovali članovi SS, Istarsko narodno kazalište, članova
literarnoga kluba i pjevački zbor »Matko Brajša-Rašan«. U Puli su date dvije
predstave, u Raša jedna, Poreču jedna i u Bujama također jedna.
Na Dan borca 1957. god. upriličen je izlet naših članova u Rijeku. Prethodno
su bili Riječani u Puli.
U Istri je zaposleno 13 slijepih osoba, a između skupština zaposleno ih je 6.
Glavni odbor dao je 120.000 Đinara za zimske socijalne pomoći članovima, a sam
odbor je podijelio članovima 40.000 Đinara soc. pomoći i 45 Ker-paketa. Sve je to
malo, jer ima 68 slijepih u veoma bijednim prilikama. Predlaže se ukidanje poreza
onima koji posjeduju manje od tri hektara, a onima koji imaju više od toga da se snizi
porez. Kod kupovine radio-aparata članovima se daje regres od 4.000 Đinara. Jednom
drugu dodijeljena je pomoć za liječenje u inostrastvu, drugoj dvojici nabavljeni su
satovi. Osam članova upućeno je u odmaralište u Okroglom.
O nama je pisao »Glas Istre — Novi list« u vidu intervjua s rukovodiocima,
reportaža o slijepima, o slijepima na radnome mjestu (uz fotografije), osvrt na
proslavu 10-godišnjice SSJ i o sakupljanju pomoći za slijepe u Mađarskoj, kod čega
je naše Udruženje bilo među prvima.
Dizanjem ruku izabran je odbor u slijedećem sastavu: Rajšić Miloš —
predsjednik, Friganović Ivan — potpredsjednik (godinu dana vrši dužnost
predsjednika, za vrijeme Rajšićevih studija u Zagrebu), Ušić Anton — tajnik, Ušić
Josip — član, u ime Pule, Kontošić Romano — član, u ime Pule, Mureta Nada —
član, u ime Pule, Čepak Anita — član, u ime Buja, Šepić Petar — član, u ime Pazina,
Jukić Lovro — član, u lime Poreča, Petrovac Ruža — član, u ime Pule i Franković
Mario — član, u ime Labina.
Nadzorni odbor: Dr Agićević Jerko — stručno lice, Vivoda Ćiril i Brenko Ivan.
Predsjednik suda časti — Kalčić Joakim.
Za delegate na II. kongresu SSH izabrani su Friganović Ivan, Milat Roko,
Čepak Anita i Mureta Nada. Uz njih prisustvuju Kongresu po službenoj dužnosti, kao
članovi GOSSH, Rajšić Miloš i Ušić Josip.
Za postignute uspjehe u radu daje se nagrada od 5.000 Đinara Ušicu Josipu i
Čepak Aniti (Buje), a od 3.000 Đinara Šepiću Petru (Pazin).
Skupština je završila u 11 sati i 30 minuta.
Na prijedlog GOSSH Zagreb od 16. IX 1957. god. Friganović Ivan prima honorar od
6.000 Đinara, jer vrši dužnost predsjednika. Treba izabirati honorarnoga službenika
KOOSSH Pula (zaduženi Friganović Ivan, Ušić Ante i Ušić Josip), koji bi radio 3—4
sata dnevno uz honorar od 4—5.000 Đinara mjesečno.
Osmi skup u vidu plenarnoga sastanka SSK Pula održava se u prostorijama
RVI u Ulici I maja 6, 12. V 1958. god.
Sastanku prisustvuju: Berkeš Milan — predsjednik GOSSH, Adamčić Dr
Branko — tajnik GOSSH, drug Jurcan — predsjednik KOSSRN Pula, Gergorić Ivan
— načelnik Sekretarijata za socijalno staranje NOK Pula.
Zapisničar je bila Turak Olga.
Centralna točka ovoga skupa bila je čuvanje narodne imovine ii ugleda
Udruženja. Raspravljalo se o slučaju Česi Barice koja je preuzela blagajničku dužnost
od Ferlin Zdenke.
Vodila je neuredno knjigovodstvo, te je nastao manjak od 316.680 Đinara, radi
čega je bila osuđena na dvije godine zatvora. Utvrđeno je da za nastalo stanje
odgovara i predsjednik, pa je tajnim glasanjem smjenjen.
Između konferencija održano je 11 sjednica upravnoga odbora i 23 sastanka sa
članovima i odbornicima koji su dolazili četvrtkom poslije podne.
Zaposlene su dvije slijepe osobe (Smilović Marija i Jeromela Marčelo). U dom
u Zagrebu smještena je Šestan Irene. Njenim je roditeljima dano 9.370 Đinara za
nabavku opreme za djevojčicu. Za 9.200 Đinara nabavljeno je odijelo za Vrtačić
Blaža iz Vodnajna. Za Dan Republike, Novu godinu i Prvi maj dodijeljeno je
članovima 186.000 Đinara pomoći. Zatim su dana članovima tri ručna sata, plaćeno
liječenje u Okroglom.
Odbor je ostao u istom sastavu kako je izabran na prethodnoj skupštini, samo
što je Ušić Josip postao novi predsjednik. Skupština je počela u 10 sati, a završila u
14,30.
Deveti skup održan je 18. X 1959. godine u vidu III. godišnje skupštine SSK
Pula. Započela je u 10 sati u prostorijama Doma organizacije slijepih.
Osini članova Skupštini prisustvuju i slijedeći drugovi: Marunić Rade — ROSSH
Zagreb, Braus Ivan — predsjednik SSRN općine Pula, Lazarić Josip — tajnik NOO-a
Pula, Rakić Ivan — načelnik Sekretarijata za narodno zdravlje i socijalnu politiku
NOK Pula, Bašić Milan — šef Biroa rada NOK Pula.
Radno predsjedništvo: Ušić Josip, Kontošić Romano, Marunić Rade,
Friganović Ivan, Mureta Nada, Turčić Dr Petar, Rakić Ivan.
Kandidaciona komisija: Ušić Anton, Žufić Eduard, Kalčić Joakim.
Verifikaciona komisija: Turak Olga, Kalac Marica, Krivić Mirko.
Komisija za zaključke: Ušić Anton, Krivić Mirko, Kalac Marica.
Zapisničar je Zmirak Mira.
Ovjerovitelji zapisnika: Friganović Ivan i Vivoda Čiril.
30. IX 1958. god. daje ostavku na članstvo u Odboru Friganović Ivan, jer je
prezauzet poslom na položaju predsjednika KO RVI, pa je za potpredsjednika
kooptiran Kontošić Romano, a Odbor nadopunjen Žufić Eduardom.
Između skupština odražno je 28 sjednica predsjedništva, jedan plenum odbora,
dva godišnja sastanka s djecom na školovanju, njihovim roditeljima i predstavnicima
narodne vlasti i društvenih organizacija.
Udruženje broji 205 članova, od toga su 164 smještena u porodice, 28 su u
domovima i 13 na školovanju.
Neki su oslobođeni plaćanja članarine. Ima ih koji odbijaju rehabilitaciju.
Ukinuto je povjereništvo u Labinu, Bujama i Poreču, a ostaje samo u Pazinu.
Komisija za kulturno-prosvjetni rad (Žufić Eduard, Raj-šić Miloš i Kalac Marica)
traži da se radi s članovima utorkom i petkom od 16 do 19 sati.
Već četiri godine tri puta godišnje dodjeljuje kazalište u Puli četiri besplatne
ulaznice repriznih priredaba za slijepe i njihove pratioce. Kupljeno je 30 ulaznica za
gostovanja Beogradske opere u Areni.
Dobivene su prostorije koje odgovaraju i koje su kompletirane namještajem.
Održana su predavanja prigodom 40-godišnjice KPJ-u (prof. Rajšić — dva
predavanja) i 150-godišnjice rođenja Louisa Braillea (Ušić Josip — jedno
predavanje). U novinama je izašlo 6 članaka o Udruženju.
Počelo se točno voditi evidenciju o uspjehu svakoga pojedinoga učenika na
školovanju, što se onda iznosi prilikom sastanaka s njima i njihovim roditeljima.
Zaposleno je još 6 članova, pa je tako sveukupno zaposleno 18 članova, uključujući
12 njih ranije zaposlenih.
Udruženje je dobilo 777.000 Đinara dotacija (kotar, općine, Uljanik, Lokalni
saobraćaj Pula).
U odmaralištu Okroglo bilo je 15 članova. Za njihov odmor plaćeno je 150.000
Đinara.
Na skupštini je izabran slijedeći odbor: Ušić Josip — predsjednik, Ušić Anton
— potpredsjednik, Turak Olga — tajnik; članovi predsjedništva: Kontošiić Romano i
Žufić Eduard; članovi izvršnoga odbora: Jeromela Marčelo i Mureta Nada; članovi
plenuma: Gašparini Ivanka, Jukić Lovro, Poropat Marijan i Katičić Viktor.
Nadzorni Odbor: Friganović Ivan, Krivić Mirko i Kalac Marica.
Predsjednik suda časti je Vivoda Ćiril.
Radi zalaganja u radu nagrađen je sa 15.000 Đinara Ušić Anton, sa 6.000 dnara
Kontošić Romano, s po 5.000 Đinara Mureta Nada, Žufić Eduard i Friganović Ivan a
sa 4.000 Đinara Čepak Anita.
Skupština je završila rad u 13,30 sati.
Deseti skup održan je kao IV. redovna konferencija KOSSH Pula 29. X 1961.
god. s početkom u 10,30 sati.
Radno predsjedništvo: Lovrić Lujo, Ravhekar Milan — KOCK Pula,
Friganović Ivan, Žufić Eduard i Tončić Đina.
Verifikaciona komisija: Turak Olga, Peruško Anton i Poropat Marijan.
Zapisničar je Turak Olga.
Ovjerovitelji zapisnika: Ušić Anton i Vivoda Ćiril.
Kandidaciona komisija: Peruško Anton, Rosanda Vera i Kalčić Joakim.
Zaključke će naknadno sastaviti Odbor i saopćiti ih članstvu na sastanku.
Između konferencija održano je 18 sjednica predsjedništva, 13 izvršnoga
odbora i jedna proširenoga plenuma, dva godišnja sastanka s djecom na školovanju i
njihovim roditeljima.
Sada Udruženje broji 247 članova (135 muškaraca i 112 žena). Još postoji
povjereništvo u Pazinu. Pet članova je dobilo stan. Postoji komisija za kulturnoprosvjetni i ideološko-politički rad.
Organizirana su četiri izleta, 15 predavanja po školama, u jedinicama JNA i u
društvenim prostorijama.
U apoteci na Trgu bratstva i jedinstva bila je postavljena pokretna izložba
Tiflološkoga muzeja slijepih Jugoslavije. 1961. god. održana su tri koncerta
umjetničkoga trija SSJ. Izdana je brošura za 10-godišnjicu rada KOSS — Pula.
Održan je turnir šahista u Zagrebu i Splitu. Imali smo također pet besplatnih ulaznica
za kazalište. Dano je 7.200 Đinara za ulaznice za Arenu u kojoj je bila operna sezona
Riječke opere. Sedam njih je na školovanju u Zagrebu, u Zavodu »Vinko Bek«. Osim
toga Jeramelo Marčelo pohađa gimnaziju u Puli, Tončić Đina srednju muzičku školu
u Puli, Matošević Nevija školu za fizioterapeute u Beogradu, a Poropat Marijan višu
fizioterapeutsku u Ljubljani.
Prostorije odbora su otvorene utorkom i petkom od 16 do 20 sati za sve
članove. U prostorijama imaju na raspolaganju četiri šaha, dva domina, dvije
Brailleove mašine za pisanje, radio-aparat, magnetofon, gramofon, te niz knjiga na
brailleovu i crnom tisku. Nabavljeno je 120 kilograma papira za Brailleovo pismo.
Zaposleno je 6 članova. Posjetilo se članove u domovima staraca, bilo je 13 posjeta
bolesnih kod kuće i u bolnici, 147 posjeta porodicama slijepih. Četiri člana bila su u
odmaralištu Okroglo, a osam njih na klimatskom liječenju. Izborilo se da naši
članovi, uz predočenje članske knjižice, dobivaju u trgovinama preko reda. Za
jednokratne pomoći od Centralnoga vijeća SSJ i Fonda jugoslavenske lutrije
dobiveno je 500.000 Đinara, a od Kotarskoga odbora Crvenoga križa 473.290 Đinara.
U Odbor su izabrani: Ušić Josip — predsjednik, Ušić Ante — potpredsjednik, budući
tajnik (od 1. I 1962. god. Kresojević Anna Maria), Žufić Eduard, Tončić Đina, dr.
Turčić Petar, Urban Franjo, Ostojie Marija, Katičić Viktor i Poropat Marijan.
Reviziona komisija: Gužvan Hinko, Rosanda Irma, Iveša Josip.
Predsjednik suda časti Vivoda Ćirif, Kalčić Joakim — zamjenik.
Delegat za Kongres SSJ: Ušić Josip, zamjenik je Ušić Ante.
Jedanaesti skup održan je u vidu V. redovne konferen-ce 14. VII 1963. god. u
prostorijama SS Pula, Trg Avnoja 4, s početkom u 9,15 sati.
Skupštini prisustvuju: Marunić Rade iz RO Zagreb, Ra-kić Ivan Kotar Pula,
Rubeša Juraj — općina Pula i Centar za soc. rad Pule, Urban Franjo — KOSSRN i
socijalna zaštita NOK Pula, Mirko Jeličic — Zavod za zapošljavanje, Kert Mario —
Privredna komora kotara Pula, Homan Josip — Pomoćna škola Pula, dr Petar Turčić
— Kotarski odbor CK Pula, Mustać Mici — OOCK Pula.
Radno predsjedništvo: Marunić Rade, Turčić dr Petar, De Leo Carmelo, Žufić
Eduard, Ušić Anton.
Zapisničar Perdec Karmen.
Ovjerovitelji zapisnika: prof. Rajšić Miloš i Tončić Đina.
Verifikaciona komisija: Kresojević Anna Maria, Krivić Mirko i Žufić Eduard.
Kandidaciona komisija: Rubeša Juraj, Dobnić Francesco, Kalčić Joakim.
Komisija za zaključke: prof. Rajšić Miloš, Rubeša Juraj, Ušić Anton, dr. Petar
Turčić i Ušić Josip.
Udruženje broji 277 članova.
Održano je osam masovnih sastanaka u društvenim pro-strolijama, tri sjednice
predsjedništva odbora, 16 sjednica izvršnoga odbora i niz tjednih sastanaka s
članstvom.
Pri odboru postoje četiri komisije: Komisija za rehabilitaciju i zapošljavanje —
predsjednik Ušić Josip, za kulturno-prosvjetni i ideološko-politički rad —
predsjednik Ušić Anton, sooijalno-zdravstvcna komisija — predsjednik Tončić Đina,
Komisija za stambena pitanja — predsjednik Žufić Eduard.
17. X 1962. god. zbog nedovoljnoga funkcioniranja komisije su raspuštene.
Za 1963. godinu svi su NOO općina u svojim budžetima zacrtali iznose i za pomoć
KOSS Pula.
Sva slijepa djeca su kategorizirana, pa se zna tko treba biti upućen u kakvu
školu.
Šest članova je dalo krv. Poslato je 37 molbi za oslobađanje od radio-pretplate,
isposlovane su dvije carinske olakšice, dva puta je pružena pomoć prilikom knjiženja
poljoprivrednih imanja i sudskih dioba, postavljeno je 77 zahtjeva za tuđu njegu i
pomoć i za tjelesino oštećenje.
Zaposlena su tri člana, a četiri člana penzionirana.
Sveukupno ima zaposlenih 19 članova.
Obilažena su buduća radna mjesta slijepih. Nabavljena su tri magnetofona, 20
patent bijelih štapova, 60 kilograma papira za Brailleovo pismo, 20 magnetofonskih
vrpci, 10 ručnih satova, tri džepna sata (1 je poklonjen) i sedam tabla i šila.
Uspjelo se dobiti jedan dvosobni stan.
Održano je 40 predavanja, uz prikazivanje filmova, po školama i radnim
organizacijama na temu sprečavanja sljepila. Organizirana su tri kolektivna izleta.
Na školovanju ima 11 učenika.
U odbor su izabrani: Josip Ušić, De Leo Carmelo, dr. Petar Turčić, Ušić Anton,
Višković Štefanija, Rubeša Juraj, Katičić Viktor — Labin, Brečević Marija — Pazin,
Valković Josip — Poreč, Katićić Slavko — Buzet, Kresojević Anna Maria — tajnik.
Nadzorni odbor: Gužvan Hinko, Rosanda Irma, Kalčić Joakim.
Delegati za Republičku skupštinu SSH: Ušić Anton i dr. Petar Turčić. Zamjenici su
Žufić Eduard i De Leo Carmelo.
Za uspješan rad dobili su diplome dr. Petar Turčić, Ušić Josip, Kotarski odbor
CK Pula.
Za odličan uspjeh u školi dodijeljene su pomoći: Tončić Đini — Brailleev
pisaći stroj, po pet hiljada dinara: šestan Ireni, Terlević Mariju i Terlević Ivanu.
Od odbornika su dobili po 15.000 dinara Ušić Anton i Žufić Eduard.
Skupština je završena u 13 sati.
Dvanaesti skup održan je 24. X 1965. u 9 sati kao I. općinska skupština Saveza
slijepih Pula, u društvenim prostorijama Saveza, Trg AVNOJ-a 4 Pula.
Skupštini uz delegate i odbornike prisustvuju još i slijedeće drugarice i drugovi:
Kranjčec Vlado — potpredsjednik ROSSH-e, Biondiić Pero — općinski odbor
Rijeke, Oblak Stanko — predsjednik KOS Koper, Radovan Marija — Zavod za
socijalnu zaštitu SO Pula, Barić Dragica — Komunalna zajednica soc. osiguranja,
Čavić Nenad — Zavod za zapošljavanje, Mustač Miči — OOC križa, Stančić Marko
— Udruženje penzionera, Božac Arhanđelo — predsjednik Radničkog savjeta
Lokalnoga saobraćaja Pula, Načinović Anton — Centar za soc. rad Labin, Vrančić
Anka — Soc. služba Rovinj, prof. Josip Homan — predsjednik Komisije za
Kategorizaciju i evidenciju djece d omladine ometene u psihofizičkom razvoju.
Radno predsjedništvo — dr. Petar Turčić, prof. Miloš Rajšić, Tončić Đina, Načinović
Anton, Vraničć Anka.
Zapisničar — Rubeša Juraj.
Ovjerovitelji zapisnika: Ušić Anton i Krivić Mirko.
Verifikaciona komisija: Kresojević Anna Maria, Brščić Marija li Višković
Anton.
Kandidaciona komisija: Ušić Anton, Odoni Anton i Fo-nović Blaž.
Izborna komisija: Brščić Marija, Rosanda Vera i Kresojević Borislav.
Komisija za zaključke: prof. Miloš Rajšić, Rubeša Juraj, Kresojević Anna Maria, dr.
Petar Turcići, novoizabrani predsjednik odbora. Glasanje na Skupštini vrši se tajno,
listićima.
Od 46 delegata i odbornika Skupštini prisustvuju 38, 5 imaju opravdan
izostanak, a 3 ga nisu opravdala.
Na drugom plenumu, 16. XII 1964. god. kooptirani su u Odbor, na dva
upražnjena mjesta, Jeromela Marčelo i Žufiić Eduard.
Data je ocjena rada svakoga pojedinoga odbornika.
Novi poslovnik o radu Odbora i komisija prihvaćen je jednoglasno na sjednici
IO 2. IX 1964. god.
Općine s terena ne ispunjavaju svoja obećanja, te se traži pomoć od
predsjednika kotara druga Dobrića Tomaža.
Izvršen je posjet slijepima u porodici u općini Novigrad, Umag, Buje, Poreč,
Pula i djelomično Labin. Rovinj, Pazin i Buzet ne pokazuju za to interes.
Problematika slijepih raspravljena je 23. IV 1965. god. u Soc-zdravstvenom vijeću
općine Pula.
Između skupština održane su 24 sjednice IO, 2 plenuma odbora, 2 sastanka s
članovima iz općine Pula i tri sastanaka s članovima drugih općina.
Udruženje broji 344 člana (ranije 277) i 23 izvanredna člana.
U Zagrebu se školuje 8 djece, 1 je u birotehničkoj školi, 1 u Beogradu u
fizioterapeutskoj školi, 1 pohađa gimnaziju u Puli, 1 srednju muzičku školu u Puli, 3
birotehničku školu u Zagrebu, a jedan je u Zavodu za rehabilitaciju u Osijeku.
Pružena je velika pomoć članovima u ostvarivanju prava iz novoga penzionoga i inv.
zakona. Kod toga nam je dala veliku podršku Komunalna zajednica soc. osiguranja.
Sličnu nam je pomoć dala i kod upućivanja djece na školovanje. Veliku pomoć nam
daje također i Komisija za kategorizaciju.
Kazalište nam daje 6 besplatnih ulaznica za sve reprizne predstave. Izvršeni su
pregledi djece u školi u Vodnjanu (hrvatskoj i talijanskoj) u školi Krnica, Vareški,
Rakalj, Kujici, radi odvajanja slabovidne od ostale djece i formiranja odjeljenja za
slabovidne učenike, koje je otvoreno u O. Š. »Moša Pijade«.
Preglede je izvršio naš oftalmolog u škol. god. 1965/66. Sredstva su dobivana
od Jug. lutrije, članarine, od jedne osobne vage, od pojedinih radnih organizacija na
pismeno traženje, od skupština općina prema broju slijepih na njihovoj teritoriji. Od
navedenoga broja članova 2 su predškolska djeteta, 8 ih posjećuje osnovnu školu i 4
srednju školu.
Zaposlenih ima 14 muškaraca i 7 žena. Nezaposleni su jedan muškarac i jedna
žena.
Postoje i dalje povlastice u saobraćaju. U lokalnom saobraćaju Pula imaju
besplatnu vožnju svi sa 90% oštećenim vidom i naviše. Od 95—100% gubitka vida
ima besplatno i pratilac.
Pri odboru djeluju slijedeće komisije: organizaciona, za školstvo i
rehabiliiltaciju, za zapošljavanje i raspodjelu pomagala, za suzbijanje sljepoće i soc.
zaštitu, za stambena pitanja, za kulturno-prosvjetni rad, šah i sport. Sve ove komisije
djeluju svaka na svom sektoru s više ili manje uspjeha.
Na skupštini je izabran novi Odbor u slijedećem sastavu: Ušić Josip —
predsjednik, Žufić Eduard — podpredsjednik, Kresojević Anna Maria tajnica, dr.
Petar Turčić — član
IO, Fonovć Blaž — član IO, Krivić Mirko — član IO, Ušić Anton — član IO,
Jeromela Marčelo — Pula, za plenum, Franković Mario — Labin, za plenum, Ferlić
Josip — Poreč, za plenum; Brečević Marija — Pazin, za plenum.
Reviziona komisija; Bulf Mira, Odom Anton i Rosanda Irma. Delegati za V.
saveznu skupštinu SSJ: Ušić Josip (zamjenik prof. Miloš Rajšić) i Žufić Eduard
(zamjenik Rubeša Juraj). Novčano su nagrađeni Načinović Anton sa 20.000 din.,
Vrančić Anka sa 15.000 Đinara i Katičić Viktor sa 10.000 Đinara.
Diplome su dobili prof. Josip Homan, prof. Miloš Rajšić, Rubeša Juraj,
Kresojević Anna Maria, Jeromela Marčelo, Žufić Eduard, Krivic Mirko, Fonović
Blaž, izvanredni član Višković Anton i bivši povjerenik u Pazinu Bratulić Zdenka.
Skupština je završila u 13 sati.
Trinaesti skup održan je kao II. redovna konferenca općinskoga odbora SS
Pula, 22. X 1967. god. u gimnastičkoj dvorani OŠ »Neven Kirac« Pula.
Na skupštini, kao što je to bilo i na prijašnjim, govori se hrvatski i talijanski.
Skupštini prisustvuju slijedeće drugarice i drugovi: dr. Branko Adamčić — tajnik
ROSSH-e, Šurkalo Vjera — direktor Centra za soc. rad Pula, Gregorović Ivan —
predsjednik SO Buzet, Sirotić Mario — šef soc. zaštite Buzet, Stanišić Tihomir —
»Glas Istre«, Stanišić Marko — Udruženje penzionera Pula, De Leo Carmelo — RVI
Pula, Barić Dragica — soc. radnik Pula, Alerić Adam — direktor Lokalnoga
saobraćaja Pula, Oblak Stane — predsjednik OOSS Koper, Petar Biondnlie — OOSS
Rijeka.
Radno predsjedništvo: dr. Petar Turčić, Tončić Đina, Jeromela Marčelo,
Fonović Blaž i Ušić Josip.
Zapisničar — Cvitković Anica.
Ovjerovitelji zapisnika: Odoni Anton i Krivić Mirko.
Verifikaciona komisija: Cvitković Anica, Jeromela Marčelo i Sirotić Mario.
Kandidaciona komisija — nije birana, pošto se zaključilo da je nepotrebna.
Izborna komisija — je ista kao i verifikaciona.
Komisija za zaključke: Kresojević Anna Maria, Krivić Mirko i Odoni Anton.
Od 1. I 1967. god. uvedeno je međuopćinsko financiranje OOSS Pula. Udruženje ima
424 člana (ranije lih je bilo 344).
Između skupština održano je 12 sjednica IO, 3 plenarne sjednice i vaše
masovnih sastanaka s članstvom.
Pri odboru radi 5 komisija. Dovršeno je anketiranje u porodici slijepih. Pregledano je
12.000 školske djece.
Naše Udruženje i Udruženje iz Rijeke održala su 16. I 1966. god. zajedničku
skupštinu u Rapcu.
Suradnja s općinom i masovnim organizacijama je na visini, a naročito sa
Zavodom za soc. osiguranje.
Po općinama su održani masovni sastanci s članstvom. Predstavnici odbora
prisustvovali su saborima općina.
U Zavodu »Vinko Bek« školuje se 8 učenika, u biro-tehoičkoj školi 8, u
srednjoj muzičkoj školi u Puli 1, 1 se na fakultetu sprema za profesora njemačkoga i
hrvatskoga jezika, jedan u školi za fizioterapeute, dva se nalaze na rehabilitaciji u
Osijeku. U školama Istre ima 15 slijepih i slabovidnih učenika.
Dotacije se dobivaju od općina i od radnih organizacija, od jedne osobne vage i
članarine. »Interkomerc« iz Umaga dodijelio je 2.000,00 dinara.
Školovanje su završila 4 slijepa učenika: jedna nastavnica muzike, jedan
fizioterapeut, jedan tlefonista, jedan daktilograf i jedan je osposobljen za pakovanje.
U međuvremenu su 4 zaposlena (2 ženske i dva muška), tako da je ukupno zaposleno
19 slijepih lica.
Između članova ima 31 RVT, 173 penzionera, 40 poljoprivrednika, 50 ih je
smješteno u domove, 34 prima soc. pomoć, a 77 ih je soc. ugroženo. Knjižicu
povlaštene vožnje Lokalnoga saobraćaja Pula ima 101 član. Osim toga imaju
povlastice i u drugim vidovima saobraćaja.
Vrlo teško se rješava stambeno pitanje slijepih lica.
Održano je 6 predavanja s temama iz današnje aktualnosti. Uoči Dana
Republike održana je u društvenim prostorijama svečana akademija. Organizirana su
tri, kolektivna izleta (Pohorje, Venecija, Kumrovec, Bled i Bohinj). Nastavlja se s
igranjem šaha. INK nam daje i dalje 6 besplatnih ulaznica za reprizne priredbe.
Nastojalo se organizirati tečaj stranih jezika, ali se nije uspjelo.
Izabran je slijedeći odbor: Ušić Josip — predsjednik, Odoni Anton —
potpredsjednik, Kresojević Anna Maria — tajnik. Članovi odbora iz Pule: dr. Petar
Turčić, Ušić Anton, Krivić Mirko i Matošević Nevija. Članovi odbora s terena:
Franković Mario — Labin, Brečević Marija — Pazin, Terlević Ivan — Buzet, Tončić
Đina — Buje, Ferlić Josip — Poreč i Pokrajac Anton — Rovinj.
Reviziona komisija: Bulf Mira, Cvitković Anica i Žufić Eduard. Za delegata na
Republičkoj skupštini izabran je Krivić Mirko. Za člana plenuma RO izabran je Ušić
Josip.
Skupština je završena u 13,30 sati.
Četrnaesti skup od osnivanja Udruženja slijepih Istre održan je pod imenom I.
skupština organizacije SS Pula, 26. X 1969. god. u hotelu u Buzetu, s početkom u
10,15 sati.
Skupštini su osim delegata i odbornika prisustvovale slijedeće drugarice (i
drugovi: Sedić Ante — predsjednik RO SSH-e, Grgurović Mate — OOSSH Rijeka,
Rogović Franjo — OOSSH Rijeka, Oblak Stane — predsjednik OOSSS Koper,
Babić Emil — OOSSS Koper, Marinac Željko — predsjednik SO Buzet, Josip
Tušćan — predsjednik Saveza boraca Buzeta, Jakovljević Bozo — predsjednik
OOCK Buzet, Herak Mario — predsjednik SO Poreč, Cerovac Slavomir — upravitelj
Historijskoga muzeja Buzet, Sirotić Josip — šef soc. službe Buzet, Sirotić Petar —
šef soc. službe Poreč, Vrančić Anica — soc. služba Rovinj, Rubeša Juraj — Centar
za soc. rad Pula, Albanese Palmlira — OOCK Pula, Sofo Sulejman — tajnik
Udruženja gluhih Pula, Pavlović Marijana — Stambeno poduzeće Pula.
Radno predsjedništvo: dr. Petar Turčić, Sedić prof. Ante, Matošević Nevia,
Bravar Ada i Ušić Josiip.
Zapisničar je Ušić Zorica — soc. radnik SS Pula.
Ovjerovitelji zapisnika: Kresojević Anna Maria i Mato-šević Nevia.
Verifikacioria komisija: Ušić Zorica, Odoni Anton i Ra-došević Kata.
Kandidaciona komisija: Tončić Đina, dr. Petar Turčić i Paoletti Olga.
Izborna komisija: Sirotić Josip, Griparić Bruno i: Novine Viktor.
Komisija za zaključke: Kresojević Anna Maria, Vorkapić Mirjana i Štifanić
Ugolina.
Delegacija za polaganje vijenca na spomenik palim borcima u Buzetu i
Istarskim toplicama: dr. Petar Turčić, Tušćan Josip, Štifanić Srećko, Tončić Đina i
Terlević Ivan.
Skupštini prisustvuje 12 odbornika, dok je trinaesti odbornik Franković Mario
radi bolesti odsutan. Osim toga Skupštini prisustvuje 16 delegata: Ostojić Marija,
Štifanić Ugolina, Paoletti Olga, Radošević Kata, Bravar Ada, Albanese Guglielmo
Maticchio Edoardo, Novine Viktor, Vrančić Ana, Ljubičić Silvana, Mikoli Marija,
Sirotić Josip, Griparić Bruno, Mišura Andrija, Katičić Viktor i Justinlić Anton.
Neopravdano su odsutni Jukić Lovro i Ferenčić Paola.
Između skupština održano je deset sjednica 10 i četiri sjednice plenuma
odbora. Na četvrtom plenumu dali su ostavku Ušić Anton, radi teške bolesti, i Krivić
Mirko. Na njihova mjesta su kooptirane Vorkapić Mirjana i Rosanda Vera.
Rad komisija pri odboru zadovoljava, osim komisije za aktivnost žena.
Udruženje brojii 390 članova. Jedanput godišnje održani su sastanci s
članovima po općinama.
Jedna djevojčica je u predškolskoj dobi, sedam ih ima u osnovnoj školi u
Zagrebu, dvanaest slabovidne djece ima u videćim školama, pet u srednjim školama,
jedan na fakultetu i jedan u višoj školi. Svega se školuje 27 članova Udruženja.
Ukupno je zaposleno 27 slijepih i tri slabovidna. Od toga ima sedamnaest telefonista,
dva prosvjetna radnika, tri fizioterapeuta, jedan soc. radnik, jedna je zaposlena u
trikotaži, pet u ostalim zanimanjima i jedno slabovidno lice u metalnoj grani.
Izvršena je revizija zdravstvenoga stanja kod 98 članova. Od toga ih je brisano 18
zbog poboljšanja vida i pooš-travanja kriterija. Stambeno se pitanje i dalje rješava
slabo.
Izvršena su četiri kolektivna izleta: Petrova gora, Plitvička jezera, Rovinjština
— Žminj (proslava formiranja brigade »Vladimir Gortan«), Motovun — Pazin
(proslava 25-go-dišnjice priključenja Istre Jugoslaviji), Zagreb — Kumrovec —
Rogaška Slatina.
Održana su dva predavanja s tematikom iz NOR.
U Split je poslan jedan član na prvenstvo Republike u šahu — Pokrajac Anton.
Primljena su nova pravila udruženja koja se primjenjuju od 1. I 1970. god.
Izabran je slijedeći odbor: Ušić Josip — predsjednik, Matošević Nevia —
potpredsjednik, Kresojević Anna Maria — tajnik. Članovi iz Pule: dr. Petar Turčić i
Rosanda Vera. Članovi s terena: Griparić Bruno — Labin, Terlević Ivan — Buzet,
Tončić Đina — Buje, Vrančić Ana — Rovinj.
Nadzorni odbor: Bulf Mira, Cvitković Anica i Odoni Anton.
Na skupštini se glasalo javno.
Za postignuti uspjeh u radu nagrađeni su Odoni Anton s 8.000 dinara, a s po
400,00 dinara — Sirotić Petar iz Poreča i Vrančić Ana iz Rovinja.
Za odlikovanje je predložen dr. Petar Turčić.
Skupština je zaključila rad u 14,4 sati.
Petnaesti skup održan je kao XIII redovna skupština 00 SSH-e Pula, 23. I 1972.
god. u hotelu »Poareč« u Poreču. Skupština je započela radom u 10 sati.
Skupštini su prisustvovali slijedeće drugarice i drugovi: Tonković dr. Franjo — RO
SSH-e Zagreb, Suden prof. Dragutin predsjednik OOSSH-e Rijeka, Oblak Stane —predsjednik OOSSS-e Koper, Herak Mario — predsjednik SO Poreč, Dobrilović
Anton — tajnik SO Poreč, Sirotić Petar — šef soc. službe Poreč, Mofardin Danica
— soc. služba Poreč, Vodušek Franjo — predsjednik SO Novigrad, Peroša Ivan —
načelnik društvenih službi bujskih općina, Duda Martin — predsjednik OK SSRN i
Općinskoga centra za soc. rad Pula, Radovan Marija — predsjednica RZ Centra za
coc. rad Pula, Rubeša Juraj — predsjednik društva soc. radnika i tajnik organizacije
mentalno nedovoljno razvijenih osoba, Radojčić Luka — tajnik Soc. zdrav. vijeća SO
Pula, Rojinić Aldo — član Soc. zdrav, vijeća Pula, Sofo Sulejman — tajnik
organizacije gluhih Pula, Albanese Palmira — OOCK Pula, Jadreško Rudolf —
predsjednik gluhih Pula, Černjul Josip — direktor centra za soc. rad Labin, Faraguna
Josip — predsjednik OKSSRN Labin, Radetić Mario — šef soc. službe Pazin,
Ferenčić Paula — soc. služba Pazin, Iskra Juraj — Dramski studio Zagreb, Rudan Ive
— »Glas stre« Pula.
Radno predsjedništvo: Ušić Josip, dr. Petar Turčić, dr. Franjo Tonković,
Tončić Đina i Brečević Marija.
Zapisničar — Drandić Zordia.
Ovjeroviteljice zapisnika: Žudih Marija i Matošević Nevia.
Verifikaciona komisija: Drandić Zorica, Grbac Gvido i Terlevlić Anton.
Izborna komisija — kao i verifikaciona komisija.
Kandidaciona komisija: Terlević Ivan, Albanese Guglielmo i Sirotić Petar.
Komisija za zaključke: dr. Petar Turčić, Kresojević Anna Maria i Žudih
Marija.
Delegacija za polaganje vijenaca na spomenik Rakovcu Joakimu i palim
borcima: Herak Mario, Sirotić Petar, Rubeša Juraj, dr. Petar Turčić, Jukić Lovro,
Ferlić Josip i Matošević Nevia.
Između skupština održano je 14 sjednica Odbora.
Udruženje ima 345 slijepih, redovnih članova i 21 vanrednoga člana.
Pri Odboru postoje četiri komisije, koje su opravdale svoje postojanje.
Patronažna služba dobro je funkcionirala. Napravljeni su posjeti, porodicama
slijepih u Labinu, Buzetu i Puli.
Međuopćinski način financiranja našega Udruženja i dalje funkcionira.
Drug Lazarić Josip, predsjednik SO Pula, otvorio je 19. XII 1971. god. nove
prostorije u koje je uselilo Udruženje. Za 280.000 nd kupljen je četverosobni stan.
Inače je i dalje u nacrtu gradnja doma slijepih u Puli u Ljubljanskoj ulici.
Održana je proslava 20-godišnjice postojanja Udruženja.
U projektu je otvaranje očne ambulante pri Udruženju.
Predavanja po radnim organizacijama nisu održana.
U Zavodu »Vinko Bek« školuje se 9 naših članova, 2 člana polaze videće
škole, 1 višu, a 1 visoku školu.
Zaposlena su tili slijepa lica dz unutrašnjosti i četiri naša člana. Inzistira se i
dalje na savladavanju stranih jezika.
Održana su četiri predavanja u prostorijama Udruženja, dva s medicinskim i
dva s ddeološko-političkim temama.
Organizirana su dva izleta, osam susreta šahista s Rijekom, Koprom,
Uljanikom, RVI i gluhima.
Radi isticanja u radu sa slijepima i za slijepe dobili su srebrnu plaketu RO
SSH-e slijedeći: Albanese Guglielmo, Vrančić Ana, Kresojević Anna Maria,
Dobrilović Anton, Vodušek Franjo, Općinski centar za soc. rad Pula, dr. Petar Turčić,
Frariković Mario.
Ušić Josip i prof. Miloš Rajšić dobili su ovo priznanje (plaketu) u Zagrebu na
proslavi 25-godišnjice RO SSH-e.
Dr. Petar Turčić predložen je za počasnoga člana SSH-e.
Učenici osnovnih i srednjih škola pisali su u 1971. godini radove s temom iz
života i rada slijepih. Nagrađena su tri rada iz osnovnih i tri rada iz srednjih škola.
Prva nagrada iznosila je 200,00 din, druga 150,00 din. a treća 100.00 din. Ostali su
dobili knjige. Na skupštini je izabran slijedeći odbor: Ušić Josip — predsjednik, dr.
Petar Turčić — potpredsjednik, Kresojević Anna Maria — tajnik. Članovi iz Pule:
Tončić Đina, Matošević Nevia i Brečević Marija, članovi s terena: Terlević Ivan —
Buzet, Vrančić Ana — Rovinj, Griparić Bruno — Labin.
Nadzorni odbor: Bulf Mira, Albanese Palmira i Žufić Eduard.
Za Republičku skupštinu izabrani su: Griparić Bruno, Terlević Ivan i Brečević
Marija.
Za predstavnika u RO izabran je Ušić Josip.
Pripreme za IV šahovsku olimpijadu teku normalno, ali izgleda da do
određenoga roka neće biti završen hotel »Brioni«. S toga će se morati pronaći neko
drugo mjesto za održavanje olimpijade.
Skupština je završena u 13,30 sati.
Šesnaesti skup održan je 9. XII 1973. god. u prostorijama kluba RVI u Puli,
Rakovčeva 10, pod imenom »Radna i osnivačka skupština osnovne organizacije
slijepih »Pula. Skup je počeo u 9,30 sati. Skupštini prisustvuju slijedeći: Rojnić Aldo
— SO Pula, Suđen prof. Dragutin — RO Zagreb i predsjednik 00 Rijeka, Hodnik
Zvonko — predsjednik OOSSS-e Nova Goniča, Skol Leopold — tajnik RVI Pula,
Trojan Alfons — tajnik invalida rada Pula, Finderle Anđelo, — Sirotić Petar — SO
Poreč, Lazarić Josip — predsjednik SO Pula, Oblak Stane — predsjednik OOSSS-e
Koper.
Radno predsjedništvo: dr. Petar Turčić, Finderle Anđelo, Terlević Ivan,
Matošević Nevia i Ušić Josip.
Zapisničarka — Suden Antica.
Ovjerovitelji zapisnika: dr. Petar Turčić i Finderle Anđelo.
Delegacija za polaganje vijenca na bistu Ruže Petrović,: Finderle Anđelo, Skol
Leopold, dr. Petar Turčić, Tončić Đina, Vrančić Anica.
Postoje dosta velike razlike u iznosu dodijeljenih pomoći slijepima. Neki
primaju 10.000—15.000 dinara, drugi 40— —50.000 dinara, pa čak i 80.000 dinara.
Razlike proističu iz različitih mogućnosti republika i pokrajina. Treba nastojati da
budu iznosi soc. pomoći slijepim osobama izjednačeni.
Iduća izborna skupština biti će održana 1976. god. u Pazinu.
Odbornik Griparić Bruno dao je 8. XII 1973. god. ostavku na odborništvu, pošto se
nije slagao s radom ostalih odbornika, već je silom htio da se radi po njegovim
zamislima.
Udruženje broji 418 članova.
Igranje šaha bilo je gotovo potpuno zamrlo, ali sada se opet oživljava. Neke
članice igraju i u šah — klubu »Uljanik«.
Ovo stanje je nastalo nakon smrti Ušić Ante i odlaska Poropat Maria na riječko
područje.
Jedan naš član učestvuje u radu talijanskoga kluba u Vodnjanu. Neprestano se
upotrebljava dvojezičnost u radu našega Udruženja. Više nema interesa za skupne
izlete.
Kontakte podržavamo ne samo sa RO, već i s udruženjem u Rijeci, Kopru i
Novoj Gorici.
U ovom periodu također funkcionira sistem međuopćinskoga financiranja.
Patronažna služba također dobro funkcionira. Vršene su posjete članovima kod kuće,
u bolnicama, staračkim domovima i na radnim mjestima.
U Zavodu »Vinko Bek« imamo desetoro djece. Jedna djevojka je na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu, jedan je mladić u birotehničkoj školi.
Svi sposobni za rad su zaposleni. Telefonisti na našem području trebaju znati
strane jezike.
Ima nekih poteškoća kod nabavke pomagala.
Saobraćajni znakovi postavljaju se na nogostupu tako da slijepi često udaraju u
njih.
Dobro napreduje posao oko dobivanja dodatka za tuđu njegu i pomoć.
Stambeno pitanje je i dalje teško.
Održane su akademije prigodom Dana mladosti i Dana žena, zatim je održano
šest predavanja s medicinskom tematikom i jedna manifestacija u čast priključenja
Istre Jugoslaviji.
Zadovoljava rad komisija za sport i rekreaciju. Naši šahisti dobili su dva
pehara, o čemu je bilo govora i na Radio-Puli i u »Glasu Istre«. Jedan član, drug
Živković Nikola iz Rovinja, počeo se baviti skijanjem. Treba započeti i s rollbalom.
Sekcija za žene trebala bi biti aktivnija.
Ranije pravilo zamijenjeno je statutom. Odsada djelujemo kao OOSS Pula.
Uskoro će se ovaj naziv promjeniti u Udruženje slijepih Istre. Sada ćemo se
registrirati kod Republičkoga SUP-a kao Organizacija slijepih Pula.
Na skupštini prorađen je uz diskusiji prijedlog statuta.
Na današnjoj skupštini donosi se akt o osnivanju naše organizacije, koja
dosada nije bila registrirana. Akt o osnivanju organizacije potpisuje deset članova:
Ušić Josip, Brečević Marija iz Pule, Albanese Guglielmo — Pula, Žufić Eduard —
Pula, De Leo Carmelo — Pula, Žudih Marija — Pula, Maticchio Edoardo —
Galižana, Rosanda Vera — Vinkuran, Pokrajac Anton — Rovinj i Terlević Marijan
— Bale.
Za budući financijski plan traži se 700,00 dinara po svakom članu.
U Odbor, umjesto Griparić Bruna, kooptiran je Albanese Guglielmo.
Monografiju grada Pule dobili su prof. Dragutin Suđen, Hladnik Zvonko iz Nove
Gorice i Oblak Stane iz Kopra. Prof. Suden predsjednik je riječke organizacije.
Skupština je završila u 13 sati.
Sedamnaesti skup održan je 22. II 1976. god, kao XIV skupština
Međuopćinskoga udruženja slijepih Istre Pula u prostorijama kluba RVI — Ra
kovčeva 10 — Pula.
Skupština je započela u 9 sati.
Skupštini su prisustvovali osim odbornika i delegata slijedeći drugovi: Lovrić
Lujo — invalid, potpukovnik u penziji, osnivač našega Udruženja: Križanac Dragutin
— osnivač našega Udruženja: Finderle Anđelo — osnivač našega Udruženja: Sedić
prof. Ante — tajnik RO SSH-e Zagreb: Hotujac Zlatko — šef računovodstva
ROSSH-e Zagreb; Crnobori Albin — tajnik OK SSRN Pula; Duda Martin — direktor
Centra za soc. rad Pula; Alerić Adam — direktor Lokalnoga saobraćaja Pula; Skol
Leopold — tajnik RVI Pula: Sofo Sulejman — tajnik Udruženja gluhih Pula: Rubeša
Juraj — tajnik Udruženja mentalno zaostalih Pula; Kumar Đani — predsjednik
Društva dječje paralize; Šimunac Paško — predsjednik invalida rada Pula; Suden
prof. Dragutin — predsjednik organizacije slijepih Rijeka; Oblak Stane —
predsjednik organizacije slijepih Koper i četvorica učenika autora teme o životu i
radu slijepih.
Radno predsjedništvo: Križanac Dragutin, Lovrić Lujo, Finderle Anđelo,
Grbac Gvido i Ušić Josip.
Zapisničarka je Drandić Zorica.
Ovjerovitelj zapisnika: Rubeša Juraj i dr. Petar Turčić.
Verifikaciona komisija: Rubeša Juraj, Grbac Gvido i Matošević Nevia.
Izborna komisija — kao i verifikaciona.
Kandidaciona komisija: dr. Petar Turčić, Vrančić Ana i Albanese Guglielmo.
Komisija za zaključke: Rubeša Juraj, dr. Petar Turčić, Grbac Gvido i prof.
Rajčić Miloš.
Pravo glasa im a 30 osoba. Opravdano je odsutna Bulf Mira. Neopravdano
odsutni: Dobrić Livio, Makovac Silvano i Breze Ivan. Između skupština održano je
14 sjednica odbora. Sa sjednica je bilo svega 13 izostanaka, od čega 9 opravdanih.
Pri odboru postoje i dalje četiri komisije: za suzbijanje sljepila i soc. pomoć; za
školovanje, rehabilitaciju, zapošljavanje i nabavu tiflopomagala; za kulturno
prosvjetni i ideološko-pol. rad i za sport i rekreaciju slijepih.
Organizacija, tj. Udruženje, broji 353 člana (180 muški i 183 žene). Osim toga
imamo 23 vanredna člana. Patronažna služba i dalje dobro funkcionira.
Dobro surađujemo s centrima za soc. rad i ostalim vidovima vlasti, sa RO SSH-e
Zagreb, sa zavodima za zapošljavanje, Zavodom »Vinko Bek« iz Zagreba. Imamo
predstavnika u svim konferencijama SlZ-ova i OSIZ-a, te u općinskim konferencija
za rehabilitaciju i zaštitu invalida, u boračkim i ostalim organizacijama. Surađujemo s
organizacijama slijepih Rijeke, Kopra, Nove Gorice, Zadra i Šapca.
Međuopćinsko financiranje Udruženja slijepih Istre i dalje postoji.
Još uvijek intenzivno mislimo na izgradnju poslovnih prostorija našega
Udruženja.
Na prevenciju sljepoće, posjete bolesnima u bolnicama, ili kod njihovih kuća, za
poklone i soc. pomoći utrošeno je 8000,00 din. Soc. pomoći davali smo ili za 29.
novembar, ili za Novu godinu ili za Prvi maj. Od 95% gubitka vida pa nadalje naši
članovi su oslobođeni pretplate na radio-pri-jemnike, a pretplatu na TV plaćaju 50%.
Članovi nesposobni za rad plaćaju za 20% umanjen porez na posjed, ako im je jedini
prihod iz poljoprivrede.
Na naše traženje u statute STZ-ova ušle su odredbe o dodatku za tuđu njegu i
pomoć. Kada nemaju taj dodatak po drugom osnovu, onda ga primaju putem SlZ-a
soc. zaštite matične općine.
Radilo se također na otkrivanju djece i omladine sa slabijim vidom.
Potrebna je očna ambulanta u okviru Udruženja, kako naši članovi ne bi dugo čekali
na pregled.
Sudjelovali smo na seminarima defektologa.
Ukazuje se potreba za filmovima sa suvremenim temama o slijepima. Sada postoje
četiri djeteta za kategorizaciju. U Zavodu »Vinko Bek« imamo pet naših članova.
Jedan naš član nalazi se u Sarajevu u predškolskom razredu. Na prof. reh. i
prekvalifikaciji za odrasle slijepe u Osijeku imamo 1. člana, u birotehničkoj školi u
Zagrebu dva člana, u gimnaziji u Puli imamo jednoga člana.
Prema tome sveukupno se školuje 9 naših članova. Sastanak s djecom na
školovanju i njihovim, roditeljima održava se i dalje jednom godišnje.
Nemamo nezaposlenih članova.
Organizacija nabave tiflopomagala je dobra. Mogao bi se jedino proširiti
asortiman tiflopomagala.
Uključili smo se u akciju prikupljanja sredstava za izgradnju jednoga centra za
slijepe sa kombiniranim defektima za čitavu SRH-u.
Stambena problematika je i dalje teška.
Održavana su predavanja u povodu 30-godišnjice oslobođenja.
Gostovalo je KZD »Filip Višnjić« iz Osijeka. Održano je predavanje u povodu Dana
Republike i dva s tematikom iz medicine.
Izlete nismo održali jer nema interesa.
Treba aktivirati šahovsku i rollbal ekipu.
Na skupštini je primljen statut organizacije, koja se od sada zove
»Međuopćinsko udruženje slijepih Istre Pula«.
Dodijeljene su novčane nagrade četvorici učenika koji su pisali na temu o
životu i radu slijepih. Nagrade su iznosile 500, 300 i 200 nd.
Glasalo se listićima.
U Odbor su izabrani slijedeći drugovi: Ušić Josip — predsjednik, dr. Petar
Turčić — potpredsjednik, Kresojević Anna Maria — tajnik.
Članovi iz Pule: Jeromela Marčelo, Jukić — Tončić Đina, Krivić Mirko i Žufić
Eduard. članovi s terena: Živković Nikola — Rovinj, Mišura Andrija — Labin,
Brečević Marija — Pazin, Rigo Ana — Poreč, Makovac Silvano — Buje i
Vukmirović Ankica — Buzet.
Nadzorni odbor: Bulf Mira (do 25. VI 1978. god., od 25. VI 1978. god. Ravnić
Ljubica), Cvitković Anica, Matošević Nevija (do 25. VI 1978. god., od 25. VI 1978.
god. Kalebić Aldo).
Delegati za Republičku skupštinu SSH-e: Jeromela Marčelo, Jukić — Tončić
Đina, Mišura Andrija i Živković Nikola.
Odbornik u RO SSH-e je Ušić Josip.
Skupština je završila rad u 14 sati.
Osamnaesti skup delegata slijepih i slabovidnih lica s područja Istre, uzvanika i
gostiju održan je 23. II 1980. god. kao Petnaesta redovna Izborna skupština
Međuopćinskoga udruženja slijepih Istre Pula u hotelu »Rovinj« u Rovinju.
Skupština je počela u 9,30 sati.
Prisutno je bilo 27 od 34 izabrana delegata.
Pored delegata prisustvuju i:
prof. Dragan Suden — predsjednik RO SSH-e,
Levanić Valek — predsjednik Udruženja slijepih Varaždina,
Bojanić Boško — tajnik Udruženja slijepih Varaždina,
Kuštara Rade — predsjednik Udruženja slijepih Zadra,
Pandurski Radivoje — tajnik Udruženja slijepih iz Zadra,
Nemec Lucijan — predstavnik OOZSS Koper,
Černeha Anita — direktor Centra za soc. rad u Buzetu,
Mikšaj Vojko — tajnik SlZ-a soc. zaštite Buje,
Ćirić Dragobran — tajnik SlZ-a predškolskog odgoja i osnovnog obrazovanja Buje,
Mrak Bernard — tajnik SlZ-a soc. zaštite Pazin, Francetić Dušan — preds. Komiteta
društvenih djelatnosti Pazin,
Kumar Đani — predstavnik OKSSRNH-e Pula,
Pavlović Božidar — predstavnik SlZ-a za zapošljavanje Pula,
Kundović Miljenko — predsj. Udruženja oštećenih sluhom Pula,
Sofo Sulejman — tajnik Udruženja oštećenih sluhom Pula,
Doblanović Romano — predstavnik Centra za soc. rad Pula,
Kapuralin Anton — predsj. Udruženja umirovljenika Pula,
Radišić Mile — predstavnik Konferencije za rehabilitaciju invalida Pula,
Šaule Marija — predstavnik SDK-a Pula,
Stuparić Božo — predstavnik SlZ-a invaladsko-mirovinskoga osiguranja Pula,
Matoševiić Romeo — tajnik SSRNH-e Rovinj,
Đeldam Jakov — predsj. Skupštine soc. zaštite Rovinj,
Ignjatov Branislav — tajnik SUBNOR-a Rovinj,
Šverko Paškval — tajnik SlZ-a za predškolski odgoj i osnovno obrazovanje Rovinj,
Malusa Andrea — predstavnik SSOH-e Rovinj.
Skupštinom rukovodi radno predsjedništvo u sastavu: Ignijatov Branislav,
Stoković Dragan, Krivić Mirko, Kuftić Zlatko i Ušić Josip.
Izabrana su i slijedeća radna tijela u sastavu:
Kandidaciona komisija: Marić Marijan, Kresojević Borislav i Degoricija
Venica.
Izborna komisija: Stuparić Božo, Petrović Mirjana i Krivić Mirko.
Komisija za zaključke: Tončić Đina, Degoricija Verica i Kresojević Bonislav.
Za zapisničara izabran je Kresojević Borislav.
Ovjerovitelji zapisnika: dr. Petar Turčić i Pavlović Božidar.
Delegacija za polaganje vijenca na spomenik palim borcima u Rovinju: Sponza
Pietro, Malusa Andrea, dr. Petar Turčić, Štifanić Srećko, Jeromela Marčelo, Tončić
Đina i Antunac Ana.
Nakon toga su pročitani pozdravni telegrami upućeni skupštini od strane
Dobrića Antona — predsj. SO Labin, Licula Josipa — društvenoga pravobranioca
Labina, Udruženja slijepih iz Murske Sobote i Živkovića Nikole — člana našega
Udruženja.
Izvještaj o četverogodišnjem radu Međuopćinskoga udruženja slijepih Istre čita
drug Kresojević Borislav. U izvještaju su iznesene poteškoće i uspjesi u izradu u
proteklom periodu. Navodi se 25 zaposlenih slijepih lica. Pomagala za slijepe su
problem za sebe. Slijepi bi pomagala trebali dobivati besplatno, a da ih nabavljaju
SlZ-ovi. Neki već tako rade, pa se možemo nadati da će se takav način opskrbe
slijepih pomagalima nastaviti i primjenjivati u čitavoj zemlji. Ciljevi stabilizacije
ostvarit će se i razumnom štednjom. No, u nekim oblastima moramo više štedjeti, dok
u drugima nešto manje. Odmor i rekreacija su sastavni dio života svakoga zdravoga
čovjeka, a naročito slijepih lica. Treba nastaviti dosadašnjim putom na tom polju.
Odmoreni radnik sposobniji je za izvršavanje svakodnevnih zadataka.
Drug Ignjatov Branislav čita zadatke i program rada Međuopćinskoga udruženja
slijepih Istre za razdoblje od 1. I 1980. god. do 31. XII 1983. god.
Program rada je izvanredan, ali i ambiciozan. Dio poslova i zadataka iz
programa trebaju izvršiti i neke druge strukture zajedno s Udruženjem, ili pak
Udruženje samostalno.
Drugarica Dimitirijević Laura iznosi podatke iz zaključnoga računa.
Drugarica Ravnić Ljubica čita izvještaj Nadzornoga odbora i zapisnik o
inspekcijskom pregledu financijskoga poslovanja Udruženja drugarice Klagac
Ljudmile, višega inspektora SDK-a Pula.
Sve izvještaje skupština je jednoglasno primila.
Na Skupštini je primljen Statut udruženja u novom nadopunjenom obliku.
Drug Levanić Valek iz Varaždina predlaže da se pobrate Udruženje slijepih Istre Pula i Varaždina jer su Pula i Varaždin gradovi pobratimi. Predaje plaketu Udruženja
slijepih Varaždina Udruženju slijepih Istre.
Skupština je izabrala Predsjedništvo u slijedećem sastavu: Pavlović Božidar,
Kuftić Zlatko, Stuparić Božo, Stoković Dragan, Ušić Josip, Živković Nikola i Žufić
Eduard.
Za prvoga predsjedavajućega s mandatom od godine dana Skupština izabire
Ušić Josipa.
Izabran je i Nadzorni odbor kojega sačinjavaju: Ravnić Ljubica — predsjednik,
Cvitković Anica — član i Jeromela Marčelo — član.
Za tajnicu je izabrana Kresojević Anna Maria, dosadašnja tajnica Udruženja.
Za delegate u Skupštinu RO SSH-e izabrani su Kuftić Zlatko, Krivić Mirko,Stoković
Dragan i Žufić Eduard.
Za člana Predsjedništva ROSSH-e izabran je Ušić Josip
Skupština je odlučila da na zbor slijepih aktivistkinja 8. III 1980. god. u
Karlovcu, o trošku Udruženja pođu Štifanić Ugolina (Novigrad) sa pratiocem i Črnjul
Eda (Labin) sa pratiocem.
Od 1. III 1980. do 30. IV 1980. god. prikupljaju se prilozi za postradale slijepe
Crne Gore.
Dugotrajnim aplauzom prisutni prihvaćaju slanje telegrama drugu Titu, kao
najdublji izraz odanosti njemu lično i politici koju vodi.
Skupština je završila radom u 13,30 sati.
Sažeto kazano do sada prijeđeni put u organiziranju života i rada slijepih i
slabovidnih lica u Istri, to su 55 sati provedenih na 18 skupština, zajedno sa
osnivačkom, ili 824 sata provedena na 278 sastanska izvršnog odbora ili plenuma
odbora. Kod toga se raspravljalo samo na godišnjim skupštinama po 127 točaka
dnevnoga reda s 39 pod točaka. Izabrana su 54 člana verifikacionih komisija, 54
člana kandidacionih komisija, 54 člana izbornih komisija i 72 člana komisija za
zaključke. Na skupštinama je birano ukupno 18 zapisničara i 36 ovjerovitelja
zapisnika. Izabrana su sveukupno 54 člana Nadzornih odbora. U radno predsjedništvo
birano je 68 članova. Na tim skupštinama ukupno je birano 180 odbornika i 7 članova
predsjedništva. Sigurno je isto toliko bilo točaka dnevnoga reda i na sastancima
izvršnog odbora i plenuma i isto toliko radnih sati provedenih na tim sastancima. K
tome treba dodati sate provedene svake godine na sastanku s djecom na školovanju i
njihovim roditeljima. Često su se održavali i sastanci sa zaposlenim članovima u cilju
upoznavanja njihovih problema, iako su se uz to obilazila i njihova radna mjesta.
Dnevni redovi su imali za predmet sve moguće probleme života i rada slijepih i
slabovidnih i sve njihove nijanse s kojima se susreću od rođenja do smrti. Bila je
prisutna stalna briga o kategorizaciji djece, kako bi se točno znalo u koju se školu
može uputiti svako pojedino dijete. Velika se briga također posvećivala djeci
predškolskog uzrasta, te djetetu uključenom u vrtić.
Kada je ustrebalo, dodijeljivana je pomoć i rodiljama našim članicama za
njihove potrebe i za opremu novorođenčeta, ne jednom već i više puta.
Kod upućivanja u školu, u određenim slučajevima, davala se pomoć za nabavku
odijela, cipela i drugoga neophodnoga za upućivanje u novi život. Plaćao se više puta
i prijevoz do škole. Za vrijeme školovanja učenike se obilazi, nadzire u cilju
postizanja što boljega uspjeha. Pomaže se u nabavci potrebnih knjiga i ostaloga
najpotrebnijega. Kada je to bilo potrebno, davala se pomoć i u gotovom novcu. Na
kraju svake školske godine rezimiraju se postignuti rezultati u školi, odlični i
vrlodobri nagrađuju, a slabiji podstiču na bolji uspjeh.
Nemoguće je gotovo opisati sve napore, navesti sva službena putovanja,
utrošena financijska sredstva kako bi se svi zaposlili. Bilo je slučajeva kada je
Udruženje izdržavalo pojedince, plaćalo im stan i hranu, kupovalo obuću i odjeću
dok su čekali i na zaposlenje. Mnogo se puta obilazi radna mjesta u cilju poboljšanja
radnih uslova i usavršavanja stila li metoda rada naših zaposlenih članova. Opet se
kod toga dobri pohvaljuju ti nagrađuju, lošiji podstiču na bolji rad. Time se uspjelo da
najveći broj naših zaposlenih postanu dobri radnici i da nestanu barijere sa strane
poslodavaca, koje su u početku postojale kod njihovoga primanja na posao.
Postepeno zapošljavamo sve naše članove sposobne za rad. Ne samo to, čak smo u
mogućnosti da zaposlimo i ponekoga iz drugih krajeva Jugoslavije.
Od svakoga člana tražimo da bude ispravan član našega socijalističkoga
samoupravnoga društva, ali i nastojimo da svatko dobije sve što mu po zakonu
pripada. Već 1951. god. isposlovano je da dobiju potrošačke karte R-l. Već 1953.
god. imaju 75% popusta u lokalnom saobraćaju, a od 1954. god. besplatno se voze na
svim lokalnim linijama. Od 1953. god. pa sve do prestanka s radom Istarsko narodno
kazalište daje četiri do šest besplatnih karata za slijepe i njihove pratioce za sve
reprizne predstave. Od 1956. god. potrebni dobivaju soc. pomoć. Te godine pratioci
slijepih preko 90% plaćaju u Lokalnom saobraćaju 50% od cijene prevoza, a od 1965.
god. i pratioci se voze besplatno. 1957. god. predlažemo da se oslobode poreza na
posjed članovi koji žive isključivo od poljoprivrede, ako imaju manje od 3 hektara
posjeda, ili da se umanji porez za 20% onima s više od tri hektara posjeda. Te se
godine daje regres od 4000 Đinara članovima kod nabavke radio-aparata. Jedan se
član upućuje na liječenje u inostranstvo. Od 1957. god. za praznik Prvi maj, Dan
Republike ili Novu godinu posjećuju se naši članovi smješteni u domovima staraca i
dijele se pomoći najpotrebnijima. Od 1958. god. neki, se članovi oslobađaju
članarine. Te godine počinje se sa sastancilma s članovima utorkom i petkom od
16—19 sati, radi njihovoga obavještavanja i upoznavanja s novim interesantnim
stvarima, koje se tiču njihovoga života i tada, radi održavanja predavanja,
saslušavanja njihovih potreba li mišljenja, kako bi se i oni uključili u upravljanje
Udruženjem. U istom cilju svake godine, barem jedanputa, upriličuju se masovni
sastanci s članovima s terena u općinskim centrima. Godine 1959. nabavlja se i 30
ulaznica za Arenu prigodom gostovanja Beogradske opere. Od 1961. god. usavršava
se patronažna služba, pa se posjećuju bolesni članovi u bolnicama, kod njihovih kuća,
prave se posjeti porodicama slijepih na terenu radi anketiranja njihovog smještaja,
životnih uslova i potreba. Ovo postaje rutinskom praksom u radu našega Udruženja.
Kada se čekalo u redovima, uz člansku knjižicu naši članovi mogu dobiti,
preko reda u trgovinama, mogu biti preko reda primljeni na pregled u ambulantama.
Od 1963. god. oslobađaju se pretplate na radio-aparat, a od početka 1976. god.
plaćaju 50% za televizijske prijemnike.
Mnogo je truda uloženo da se završi kategorizacija slijepe i slabovidne djece.
U nekim slučajevima pomaže se kod dobivanja carinske olakšice za nabavku lijekova
i potrebnih pomagala. Nekima se pruža pomoć kod uknjižbe i diobe posjeda. Postiže
se da dobiju dodatak za tuđu njegu i pomoć i dodatak za tjelesno oštećenje.
Nabavljaju se magnetofoni, patent-štapovi, magnetofonske vrpce, papir za pisanje
Brailleovim pismom, ručni džepni satovi, budilice, i table i šila. Sve to postaje
rutinska stvar u radu Udruženja, već od 1954. god.
23. IV 1965. god. raspravljena je problematika slijepih u Soc. zdravstvenom
vijeću SO Pula, kada su raspravljana i prioritetna radna mjesta za slijepe. Ove godine
počinje se pružati pomoć i u ostvarivanju prava iz novoga penziono-invalidskoga
zakona.
1966. god. dobivaju povlastice i u drugim vidovima saobraćaja, a ne samo u
Lokalnom saobraćaju Pula. Dolazi se na ideju, s obzirom na teren na kojem se
nalazimo, da se organizira tečaj stranih jezika, što još do danas nismo postigli.
1969. god. podvrgnuto je reviziji zdravstveno stanje 98 naših članova. Tada ih je
brisano 18 iz evidencije, jer nisu ispunjavali uvjete s obzirom na poboljšano stanje
vida uslijed liječenja ili upotrebom pomagala ili promjenom dotadašnjega kriterija po
kojem netko može biti član Saveza slijepih.
Od 1972. god., kako bi se upotpunila briga za naše članove, pri Odboru
Udruženja uspostavljaju se četiri komisije koje su zadužene za pojedine sektore
života — zdravstveni, kultuirno-prosvjetni, stambeni, zapošljavanje, sport i
rekreacija.
1973. god. ukazuje se na razlike u primanjima slijepih po pojedinim republikama i
pokrajinama u cilju izjednačavanja uslova života i rada članova SS. Upozorava se na
sve veće opasnosti od sve gušćega saobraćaja i moli da se saobraćajni znakovi
postavljaju na nogostup tako da o njih ne zapinju slijepa i slabovidna lica.
1976. god. osim beneficije kod pretplate na TV prijemnike dobivaju beneficije i u
telefonskom saobraćaju. Članovi nesposobni za rad oslobađaju se poreza. U statutima
SlZ-ova unose se odredbe o dodatku za tuđu njegu i pomoć.
Moramo podvući da se mnogo radilo i na ideološko-političkom obrazovanju
naših članova. Već od osnivačke skupštine govori se u našem Udruženju hrvatskosrpski i talijanski, pa se i time, uz ostalo, podvlači jednakopravnost svih naših naroda
i narodnosti na teritoriju Jugoslavije. Na svakoj godišnjoj skupštini govori se o
političkoj situaciji u svijetu i ukratko prikazuje naša aktualnost. Učestvujemo u svim
javnim manifestacijama, zborovima, proslavama, nosimo štafetu, drže se ideološkopolitička predavanja u Udruženju, naši članovi su u velikom broju članovi masovnih
organizacija, u SKJ, na svakoj skupštini brzojavom podvlačimo odanost drugu Titu i
putu koji je on zacrtao, odanost našemu rukovodstvu. Drže se predavanja iz
zdravstvene tematike i opće kulture. Drže se predavanja radi razbijanja predrasuda u
vezi sa slijepima i po raznim radnim organizacijama i školama.
Već od prvoga početka usko surađujemo s našom vlašću, bez čega ne bismo
mogli ništa postići. Tako, npr. već 1957. god. imamo predstavnika u Komisiji za
zaštitu odraslih savjeta za narodno zdravlje i socijalnu politiku KNO Pula, u
Komisiiji za društvene organizacije OO SSRN Pula, u Plenumu glavnoga odbora
SSH-e, Centralnom vijeću SSJ, šaljemo predstavnika na Kongres SSJ. Surađujemo s
Udruženjem slijepih Rijeke, Zagreba, Nove Gradiške, Našica, Slav. Broda, Kopra,
Nove Gorice, Zadra, Šapca itd. 16. I 1966. god. održana je u Rapcu zajednička
konferenca našega Udruženja i udruženja Rijeke.
Već 28. XII 1956. god., u Domu JNA Pula, u čast 10-godišnjice SSJ daju
akademiju članovi SS, članovi INK, literarnoga kluba i pjevačkoga zbora »Matko
Brajša Rasan«, i to dva puta u Puli, jednom u Raši, Poreču i Bujama. Akademije se
drže 1973. god. za Dan mladosti i Dan žena. Iste godine drži se manifestacija u čast
priključenja Istre Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. Sudjelujemo na saborima općina,
seminarima iz tematike koja zadire u naš rad (defektologa, savjetovanje okulista
itd.).
Rekreaciji se daje posebno mjesto. Članove šaljemo u odmarališta i banje.
Podržavamo igru šaha, te nastupama u Splitu, Rijeci, Zagrebu, Kopru, Zadru, i Puli u
»Uljaniku«. Naši članovi igraju s članovima RVI, s gluhima itd. Osnivamo i rollbal
ekipu sa kojom također učestvujemo u natjecanjima. Dva naša člana skijaju od kojih
jedan učestvuje u republičkom natjecanju skijaša i postiže zapažene rezultate.
Organiziramo kolektivne izlete, npr. 1957. god. jedan izlet, 1963. god. više izleta,
1966. god. tri izleta, 1969. god. četiri izleta, 1972. god. dva izleta. U zadnje vrijeme
izlete ne organiziramo, jer je interes za tu vrstu rekreacije opao, vjerojatno zato što
iima mnogo njih mogućnost da se odveze svojim kolima ili kolima najbliže rodbine
kuda i kada žele.
Kako je to već ranije napomenuto, čak od 1953. god., a u cilju suzbijanja
zdravstvenoga analfabetizma i upoznavanja širih slojeva s radom i životom slijepih,
održavaju se predavanja po školama i radnim organizacijama. Npr. 1963. god.
odražno je 40 predavanja uz prikazivanje odgovarajućih filmova, 1966. god. šest
predavanja itd. Sada se također osjeća potreba za filmovima s aktuelnom tematikom
iz života i rada slijepih, jer je tematika dosadašnjih filmova zastarjela.
O našem radu više puta je govorila lokalna štampa »Glas Istre«, »Voce del
popolo« i Radio — Pula, »Novi list« u vidu reportaža s radnih mjesta, uz donošenje
slika, u vidu intervjua sa zaposlenim članovima i članovima IO (1957. god. npr.,
1973. god. govore o peharima osvojenim na šahovskom takmičenju itd.).
Godine 1961. u apoteci na Trgu bratstva i jedinstva u Puli bila je izložba
Tliflološkoga muzeja SSJ. Iste godine izdana je brošura prigodom 10-godišnjice rada
organizacije slijepih Istre, 1971. god. brošura prigodom 20-godišnjice, a 1976. god.
za 25-godišnjicu života organizacije slijepih Istre. Također u cilju popularizacije
našega Udruženja djeca po školama pišu radove u vezi sa slijepima. Tako je 1971.
god. nagrađeno 6 napisanih radnji, od kojih su tri bile iz osnovnih, a tri iz srednjih
škola. U 1976. god. nagrađene su četiri radnje.
U cilju suzbijanja sljepila vrše se pregledi po školama: 1965. u školi u
Vodnjanu, Krnici, Vareškirna, Rakiju, Kujićima, a 1967. god. pregledano je po
školama Istre 12.000 djece. Pregledi su se vršili uvijek kada smo za to dobili
odobrenje nadležnih i potrebna financijska sredstva. S realizacijom toga u posljednje
vrijeme imamo znatnijih poteškoća. Preglede su vršili oftalmolozi, te spadaju u red
specijalističkih pregleda.
Dugo je vođena borba, a i dandanas se još uvjek vodi za dobivanje prikladnih
prostorija. O tom faktoru također mnogo zavisi kvalitet i razgranatost rada. Od 22. II
1951. god. do 30. IX 1952. god. imali smo prostoriju u sklopu prostorija
umirovljenika. Od 1. X 1952. do 30. IV 1954. bili smo smješteni u prostorijama
Gradske tržnice. Od I. V 1954. do 30. IX 1958. smješteni smo u neprikladnim
prostorijama u Lenjinovoj ulici u Puli. Od 1. X 1958. do 18. XII 1971. smješteni smo
u prikladnijim prostorijama na Trgu AVNOJ-a br. 7, odakle selimo 19. XII 1971. u
još prikladni-jejsrostorije u ulici Anke Butorac 30/1, u kojima se i danas nalaziimo.
Uvijek smo se selili kada su nam prostorije postale tijesne za našu oblimniiju
djelatnost s članstvom i u interesu članstva. Ni s današnjim prostorijama nismo
zadovoljni. Još od 1970. postoji zamisao izgradnje doma za slijepe u Puli, sa svim
potrebnim prostorijama, pa čak i očnom ambulantom, kako bi naši članovi bili i u
tom pogledu bolje i pogodnije zbrinuti.
Za ovo vrijeme bilo je i nekoliko prestrukturiranja našega Udruženja. Tako je
2. IX 1964. Izvršni odbor razradio novi poslovnik o radu odbora i komisija, koji su
naknadno prihvatili i drugi članovi. Od 1. I 1970. god. primjenjuje se novo pravilo
Udruženja, također odobreno i primljeno na skupštini 26. X 1969. god. 1973. god.
pravilo je zamijenjeno statutom (od tada djelujemo kao OOSS Pula). Registrirani smo
kod RSUP-a na osnovi akta potpisanoga od 10 članova. 1976. god. donosi se novi
statut po kojemu, uz ostalo, djelujemo kao Međuopćinsko udruženje slijepih Istre
Pula. 23. II 1980. skupština prihvaća novi nadopunjeni statut Udruženja.
Vidovi naše djelatnosti zavisili su uglavnom o materijalnoj bazi. U početku bili
smo upućeni na sredstva koja smo dobivali na osnovi snalaženja i od lokalnih vlasti.
Već u početku imali smo dvije osobne vage. Sada još uvijek postoji jedna osobna
vaga koja upotpunjuje naša materijalna sredstva. Zatim smo iznajmljivali na gradskoj
tržnici prostor za parkiranje i čuvanje bicikla građanima, što je donosilo minimalne
prihode i trajalo vrlo kratko vrijeme. Namjenska sredstva Jugoslavenske lutrije počeli
smo dobivati od 1954. god., nakon održanoga Prvoga kongresa SSH-e, a preko RO
SSH-e Zagreb. Osim toga tražili smo povremeno pomoć od nekih radnih organizacija
s područja Istre.
Već 1958. god. počinju se dobivati za naš rad povremene pomoći od pojedinih
općina. Te pomoći dobivaju se na uporno, stalno traženje našega Udruženja.
Reorganizacijom kotara u SR Hrvatskoj, kotar Pula integriran je s kotarom Rijeka, te
je 9. III 1966. Kotarska skupština u Rijeci prihvatila sugestiju udruženja slijepih Pule
i Rijeke sa sastanka održanog 16. I 1966. god. u Rapcu, a nakon iznošenja
predsjednika SO Labin Goba Josipa. Na sastanku u Rapcu zaključeno je da se
slabovidna djeca u kotaru Rijeka uključe u redovne škole, da se svim osposobljenim
slijepima prizna prioritet kod zapošljavanja na određenim radnim mjestima,
prvenstveno na kućnim telefonskim centralama. Dalje, da se dodijeli stalna soc.
pomoć svim soc. ugroženim slijepim licima i da se osigura način financiranja
Udruženja slijepih. Prema prijedlogu pok. Ušić Antona treba po svakom slijepom
osigurati 200,00 dinara.
Nakon odluke i preporuka kotara Rijeke, funkcioneri Udruženja slijepih Pula
prisustvuju svim općinskim saborima i skupštinama na kojima se određuju sredstva,
uz ostale, i za nas, a u cilju postizanja povoljnijih rezultata u tom pogledu. Od
početka te godine postoji međuopćinsko financiranje Udruženja slijepih. Dobivana
financijska sredstva predstavljaju uvjet bez kojega naše Udruženje ne bi moglo ni
postojati, niti djelovati. Kod dobivanja sredstava bilo je i poteškoća, jer uvijek ima
mnogo potreba, a nedovoljno sredstava, ali smo uvijek nailazili na potpuno
razumijevanje kod odlučujućih faktora, tako da smo od dobivenih sredstava mogli
djelovati, pronalaziti nove putove rada u cilju poboljšavanja životnih uslova naših
članova, stamulirati njihov rad dajući im sve što im pripada, kako bismo imali
moralno pravo tražiti od njih da dobro rade.
Povremeno smo im prikazivali da nemaju samo prava već i obaveze prema
društvu. Materijalno smo intervenirali gdje god i kad god je to bilo najpotrebnije i
najhitnije, kako bi život i rad naših članova tekao bez većih trzavica.
Uslijed osigurane materijalne baze mogli smo, između ostaloga, učestovati u
većini javnih manifestacija, proslavi 10-godišnjice SSJ, dati svoj obol za slijepe u
Mađarskoj (1958. god.), više puta dobre nagraditi (1957, god. nagrađena su četiri
člana, 1958. god. 6 članova, 1963. god. nagrađena su 4 odlična učenika i 2 odbornika,
1965. god. nagrađena su tri lica, a diplome je dobilo njih 10, 1969. god. nagrađena su
također tri člana itd.).
U kratkim crtama iznijete su neke pojedinosti iz života i rada našega Udruženja
kojih je bilo još više i još ljepših. To je sve trebalo navesti kako bi se vidjelo da smo
radili savjesno, na dobrobit naših članova i da smo donekle ispunili postavljeni nam
zadatak. Možemo završiti dobro poznatom istinom da stvari nikada ne stoje tako
dobro da ne bi mogle i još bolje stajati. Trudili smo se da radimo dobro, ali vjerojatno
smo mogli još i bolje raditi. Tko radi taj i griješi. Nastojali smo da u radu napravimo
što manje subjektivnih grešaka. Potpuniju ocjenu rada, naše brige za slijepe, moći će
donijeti oni koji dolaze iza nas.
ABECEDNI POPIS ODBORNIKA (s dužinom trajanja njihova mandata)
1. Albanese Guglielmo — odbornik od 9. XII 1973. do 21. II 1976. god.
Ukupno dvije godine, dva mjeseca i dvanaest dana. Za zalaganje u stambenoj
komisiji i društv. polit. radu dobio je 23. I 1972. Srebrnu plaketu RO SSH-e.
2. Albanese Palmira — izabrana je u Nadzorni odbor 23. I 1972. do 22. II
1976. Ukupno 4 godine i 28 dana.
3. Banković Miho — Bio je odbornik od 22. II 1951. do 24. VI 1952. a to je 1
godina i 4 mjeseca.
Izabran je za odbornika na osnivačkoj skupštini Udruženja. Kao načelnik
Odjela za narodno zdravlje i soc. politiku NOK-a Pula bio je u mogućnosti da
pomogne mnogo Udruženju u prvim danima postojanja, pa prema tome jednim od
težih dana života i rada. Do dobivanja vlastitih prostorija ustupio nam je prostorije
svoga odjela i omogućio da nam osoblje njegovog odjela pomogne u radu.
4. Blašković Anton — iz Pule. Bio je odbornik od 24. VI 1952. do 17. XI
1953. tj. 1 godinu, 4 mjeseca i 23 dana.
5. Blašković Josip — iz Labina. U odboru je od 30. VI 1956. do 13. IX 1957,
1 godinu, 2 mjeseca i 15 dana.
6. Brečević Marija — iz Pazina. Izabrana je u Odbor tri puta uzastopce (14.
VII 1963, 24. X 1965. i! 22. X 1967. do 25. X 1969. god.). Ponovno je izabrana 22. II
1976. do 22. II 1980. god. Ukupan odbornički staž je 10 godina, 3 mjeseca i 9 dana.
7. Brečević Marija — iz Pule. Odbornica je od 23. I 1972. do 21. II 1976. 4
godine i 1 mjesec.
8. Brenko Ivan — izabran je na osnivačkoj skupštini 22. II 1951 za
odbornika. 22. VI 1952. postaje potpredsjednik Udruženja. 18. XI 1953. opet postaje
odbornik do
29. VI 1956. Od 14. IX 1957. do 17. X 1959. član je Nadzornog odbora.
Ukupan staž je 7 godina, 5 mjeseci i 10 dana.
Iako već stariji i slijep, redovno dolazi na sjednice, aktivan je 1 daje korisne
prijedloge.
9. Buić Anton — izabran je na osnivačkoj skupštini 22. II 1951. u Nadzorni
odbor, kao videća osoba ispred RVI općine Pula.
24. VI 1952. do 17. XI 1953. bio je odbornik. Ukupan staž 2 godine, 8 mjeseci i 25
dana.
10. Bulf Mira — izabrana je 24. X 1965. za predsjednicu Nadzornog odbora li
bila na istoj dužnosti do 25. VI 1978. Ukupno 12 goĐina, 8 mjeseci i 1 dan.
Bez njezinog učešća rukovanje materijalnim dobrima našeg Udruženja u navedenom
periodu ne bi bilo toliko uredno. Kada se zna da bez materijalne baze nema niti
života, vidi se kolika je uloga drugarice Bulf u razvoju našega Udruženja.
11. Celić Rudolf — u Nadzornom odboru od 22. II 1951. do 24. VI 1952.
Ukupno 1 godinu i 4 mjeseca.
12. Cvitković Anica — u Nadzornom odboru od 22. X 1967. do 22. II 1981.
Ukupno 14 godina. Za svih 14 godina bila je od najveće pomoći u usmjeravanju
pravilnim putem naše politike upravljanja materijalnim sredstvima našega Udruženja.
Radi toga bilo joj je više puta odano priznanje.
13. Čepak Anita — izabrana u Odbor ispred Bujskih općina
30. VI 1956. do 17. X 1959. Svega 3 godine, 3 mjeseca i 17 dana. Za postignute
uspjehe u radu nagrađena je 14. IX 1957. sa 5000 Đinara, a 18. X 1959. sa 4000
dinara.
14. De Leo Karmelo — potpredsjednik Udruženja od 14. VII 1963. do 16. XII
1964. kada se zahvalio na dužnosti potpredsjednika zbog prezauzetosti u drugim
organizacijama. Bio je potpredsjednik 1 godinu, 5 mjeseci i dva dana.
15. Dragičević Jerko — u Nadzornom odboru od 14. IX 1957. do 17. X 1959.
Ukupno 2 godine, 1 mjesec i 3 dana.
16. Ferlić Josip — Biran za odbornika ispred članova Poreštine 2 puta
uzastopno (24. X 1965. i 22. X 1967. do 25. X 1969.). Ukupan odbornički staž 4
godine i 1 dan. Redovno je dolazio na sjednice Odbora. Točno izvršava sve zadatke
koje pred njega postavlja Udruženje.
17. Ferlin Zdenka — u Odboru je bila od 24. VI 1952. Za tajnika je
postavljena marta 1955. g. do 13. IX 1957. Ukupan staž je 3 godine, 10 mjeseci i 23
dana.
18. Finderle Anđelo — odbornik je od osnivačke skupštine od 22. II 1951. do
24. VI 1952. 1 godinu i 4 mjeseca. Bio je načelnik Odjela za narodno zdravlje i soc.
zaštitu NOG Pula. Uz njegovu pomoć Udruženje je dobilo u samome početku
najnužniji namještaj i privremene prostorije u Ulici JNA 6 u Puli.
19. Fonović Blaž — odbornik od 24. X 1965. do 21. X 1967. 1 godinu, 11
mjeseci i 27 dana. Slabovidni radnik Tvornice cementa Koromačno prekvalificiran je
za telefonista i radi u Puli. 24. X 1965. primio je kao priznanje za dosadašnji dobar
rad i zalaganje diplomu.
20. Franković Mario — iz Labina. Biran je za odbornika 14. IX 1957. do 17.
X 1959. drugi puta je biran za odbornika 24. X 1965. do 21. X 1967. i treći puta od
22. X 1967 do 25. X 1969. Sveukupno 6 godina, 1 mjesec i 4 dana.
U Odboru je bio aktivan i zdušno izvršavao zadatke Udruženja na terenu općine
Labin. Za svoj rad dobio je 23. I 1972. Srebrnu plaketu RO SSH-e prilikom 25godišnjice postojanja SSH-e.
21. Eriganović Ivan — član Nadzornog odbora od 18. XI 1953. do 13. IX
1957. 14. IX 1957. biran je za potpredsjednika Udruženja do 30. IX 1958. U
Nadzorni odbor biran je 18. X 1959. do 28. X 1961. Sveukupan staž 6 godina, 10
mjeseci i 21 dan. Mnogo se zalagao u rješavanju financijskih problema i blagajničkog
poslovanja Udruženja.
Za zalaganje na rješavanju problema nagrađen je 18. X 1959. sa 5000 Đinara.
22. Gašparini Ivanka — iz Ceriona. Bila je odbornica u ime članova dz Pazina
od 18. X 1959. do 28. X 1961. Ukupno 2 godine i 10 dana.
23. Griparić Bruno — Bio je odbornik u ime članova s teritorija Labina od 26.
X 1969. do 8. XII 1973. Ukupno 4 godine, 1 mjesec i 12 dana. Isticao se
oštroumnošću i korisnim prijedlozima na rješavanju problema Udruženja. Pokazao je
svoju zrelost i smisao za odborničku dužnost.
24. Gužvan Hinko — bio je Nadzornom odboru od 29. X 1961. do 23. X
1965. 3 godine, 11 mjeseci i 24 dana.
25. Iveša Josip — bio je u Nadzornom odboru od 29. X 1961. do 13. VII
1963. Ukupno 1 godinu 8 mjeseci i 16 dana.
26. Jeromela Marčelo — kooptiran je 17. XII 1964. za potpredsjednika
Udruženja, do 23. X 1965. Za odbornika je biran 18. X 1959. do 28. X 1961. i 24. X
1965. do 21. X 1967. g. i 22. II 1976 do 22. II 1980. g. 23. II 1980. biran je u
Nadzorni odbor. Ukupan staž 9 godina, 10 mjeseci i 14 dana.
Prema broju mandata može se zaključiti da je kao odbornik vrlo aktivan. Udubljuje se
u probleme i doprinosi njihovom rješavanju. Predstavlja gotovo prototip odbornika,
iako može obavljati svoju dužnost samo uz veće napore.
27. Jukić Lovro — za odbornika u ime Poreča biran je 30. VI 1956. 14. IX
1957. li 18. X 1959. do 28. X 1961. Ukupno 5 godina, 3 mjeseca i 28 dana. Pokazao
se aktivnijim u vršenju svoje dužnosti.
28. Kain Slavko — biran je 30. VI 1956. u Odbor u ime Kotarskoga odbora
Crvenoga križa Pula od 13. IX 1957. Ponovno je biran u Odbor u ime Buzeta 14. VII
1963. g. do 23. X 1965. Ukupno 3 godine, 5 mjeseci i 26 dana.
29. Kalac Marica — birana je u Odbor 5. XII 1954. i 30. VI 1956. do 13. IX
1957. Član Nadzornoga odbora postala je 18. X 1959. do 28. X 1961. Ukupno 4
godine, 9 mjeseci i 18 dana.
30. Kalčić Joakim — potpredsjednik od 18. XI 1953. do 4. XII 1954.
predsjednik od 5. XII 1954. do 29. VI 1956. član Nadzornoga odbora od 14, VII
1963. do 23. X 1965. Ukupno 4 godine, 10 mjeseci i 19 dana. Osim toga neko
vrijeme bio je i predsjednik suda časti. Pokazao se vrlo aktivan.
31. Kalebić Aldo — 25. VI 1978. kooptiran je u Nadzorni odbor do 22. II
1980. Ukupno 1 godinu, 7 mjeseci i 27 dana. Aktivan je u šahu i u igri zvučnom
loptom.
32. Kapuralin Petrica — u Odbor je izabrana na osnivačkoj skupštini 22. II
1951. kao referent zaštite odraslih GNO Pula. Vršila je dužnost blagajnika
organizacije do 23. VI 1952. Ukupno 1 godinu i 4 mjeseca.
33. Katičić Viktor — biran je u Odbor u ime komune Labin 18. X 1959. 29. X
1961. d 14. VII 1963. do 23. X 1965. Svega 6 godina i 5 dana.
Sve zadatke izvršavao je točno i na vrijeme. Pokazao se kao vrlo aktivan odbornik.
Za zalaganje u radu bio je 24. X 1965. nagrađen sa 10.000 dinara.
34. Kontošić Romano — na osnivačkoj skupštini 22. II 1951. postaje član
Nadzornoga odbora, do 23. VI 1952. Za odbornika je biran 30. VI 1956. 14. IX
1957. do 30. X 1958. god. Ponovno je biran za odbornika 18. X 1959. do 28. X
1961. Ukupno 6 godina i 8 mjeseci. Za dobar rad 18. XI 1959. nagrađen je sa 6000
dinara.
35. Kresojević Anna Maria — postala je tajnica Udruženja 1. I 1962. na kojoj
se dužnosti nalazi i danas, znači 19 godina, 1 mjesec i 22 dana. Ima vrline koje treba
imati tajnik Udruženja. U Udruženju je spinitus agens, a više puta i spiritus movens
svega. Za svoj rad dobiva 24. X 1965. diplomu a 23. I 1972. prilikom 25-godišnnjice
postojanja SSH Srebrnu plaketu RO SSH-e.
36. Krović Mirko — postaje član Nadzornoga odbora 18. X 1959. do 28. X
1961. Za odbornika je biran 24. X 1965. 22. X 1967. do 27. III 1968, i 22. II 1976. do
22. II 1980. Ukupan staž 6 godina, 5 mjeseci i 14 dana.
37. Kuftić Zlatko — izabran je za člana Predsjedništva 23. II 1980. Staž u
Udruženju je 1 godina.
38. Ljubičić Zorko — biran u Nadzorni odbor 24. VI 1952. do 17. XI 1953.
To je 1 godinu, 4 mjeseca i 24 dana.
39. Matošević Nevija — odbornica je od 22. X 1967. do 25. X 1969.
potpredsjednica od 26. X 1969. do 22. I 1972. ponovno odbornica od 23. I 1972.
do 21. II 1976, u Nadzorni odbor se bira 22. II 1976. do 25. VI 1978. Ukupan staž 10
godina, 8 mjeseci i 2 dana.
Bila je vrlo dobra i radnica, što se može zaključiti po dužini staža i polivalentnosti
zaduženja.
40. Milat Roko — u Nadzornom odboru od 18. XI 1953. do 29. VI 1956.
odbornik od 30. VI 1956. do 13. IX 1957. Ukupan staž 3 godine, 9 mjeseci 1 26 dana.
41. Molinari Anđelina — odbornica na osnivačkoj skupštini 22. II 1951. do
24. VI 1952. 1 godinu, 4 mjeseca.
42. Mureta Nada — odbornica od 30. VI 1956. 14. IX 1957. i 18. X 1959. do
28. X 1961. Ukupno 5 godina, 3 mjeseca i 28 dana. Za zalaganje u rješavanju
problema i izvršavanju zadataka 18. X 1959. nagrađena je sa 5000 dinara.
43. Odoni Anton — biran u Nadzorni odbor 24. X 1965. do 21. X 1967, za
potpredsjednika od 22. X 1967. do 25. X 1969, opet u Nadzorni odbor od 26. X 1969.
do 22. I 1972. Ukupno 6 godna, 2 mjeseca i 29 dana. Za savjestan rad 26. X 1969.
nagrađen je sa 800 nd.
44. Ostojić Marija — odbornica od 29. X 1961. do 13. VII 1963. Ukupno je
to 1 godina, 8 mjeseci i 15 dana.
45. Pavlovde Božidar — izabran je 23. II 1980. za člana Predsjedništva. Staž
u Udruženju je 1 godina.
46. Petrović Ruža — žrtva fašističkog terora i učesnik NOB-e Potpuno slijepa.
Za potpredsjednicu izabrana na osnivačkoj skupštini 22. II 1951. do 23. VI 1952, za
odborni-cu od 14. IX 1957. do 17. X 1959. Ukupan staž 3 godine, 1 mjesec i 3 dana.
Bila je vrlo aktivan član odbora. Nenadana smrt otela ju je iz sredine u kojoj je bila
vrlo cijenjena.
47. Pokrajac Anton — odbornik od 22. X 1967. do 25. X 1969. Ukupno 2
godine i 3 dana.
48. Poropat Marijan — odbornik od 18. X 1959. do 13. VII 1963. Biran za
odbornika i 29. X 1961. Ukupno 3 godine, 8 mjeseci i 25 dana.
49. Pržiklas Ana — u Nadzornom odboru od 24. VI 1952. do 17. XI 1953.
Ukupno 1 godinu, 4 mjeseca i 24 dana.
50. Rajšić Miloš — biran za predsjednika 30. VI 1956. i 14. IX 1957. do 11.
V 1958. Ukupno 1 godinu, 10 mjeseci i 11 dana. Za svoj rad dobiva 24. X 1965.
diplomu, a 23. I 1972. Srebrnu plaketu RO SSH-e, prigodom 25-godišnjice postojanja
SSH-e.
51. Ravnić Ljubica — kooptirana u Nadzorni odbor 25. VI 1978. do 22. II
1980. 23. II 1980. izabrana je u isti odbor. Ukupno 2 godine, 7 mjeseci i 27 dana.
52. Rigo Ana — odbornica od 22. II 1976. u ime članova iz Poreča do 22. II
1980. Ukupno 4 godine.
53. Rosanda Irma — u Nadzornom odboru od 29. II 1961. s ponovnim
zborom 14. VII 1963. i 24. X 1965. do 21. X 1967. Ukupan staž 5 godina, 11 mjeseci
li 22 dana.
54. Rosanda Vera kooptirana za odbornicu 27. III 1968, a izabrana 26. X
1969. do 22. I 1972. Ukupno 3 godine, 9 mjeseci i 26 dana.
55. Rubeša Juraj — odbornik u ime službe socijalne zaštite kotara, odnosno
općine Pula u dva mandata, od 30. VI 1956. do 13. IX 1957. i 14. VII 1963. do 23. X
1965. Ukupno 3 godine, 5 mjeseci i 24 dana. Za uspješan rad i zalaganje dobiva 24.
X 1965. diplomu, a 23. I 1972. god., u ime Općinskog centra za socijalni rad Pula,
Srebrnu plaketu RO SSH-e prilikom 25-godišnjece postojanja ROSSH-e.
56. Smojver Jelka — izabrana za odbornicu 24. VI 1952. 18. XI 1953. i 5. XII
1954. do 29. VI 1956. Ukupno 4 godine i 5 dana. Neko vrijeme obavljala je
administrativne i financijske poslove Udruženja.
57. Stojnić Bogdan — u Nadzornom odboru od 30. VI 1956. do 13. IX 1957.
Ukupno 1 godinu, 2 mjeseca i 15 dana.
58. Stuparić Božo — izabran 23. II 1980. god. za člana Predsjedništva. Staž u
Udruženju je 1 godina.
59. Šepić Petar — odbornik u ime socijalne službe općine Pazin od 30. VI
1956. do 13. IX 1957., 1 godina, 2 mjeseca i 15 dana. Za dobar rad 14. IX 1957.
nagrađen sa 3000 dinara.
60. Štiković Josip — izabran za odbornika na osnivačkoj skupštini, zatim 24.
VI 1952. do 17. XI 1953. Ukupno je bio odbornik 2 godine, 8 mjeseci i 25 dana.
61. Stoković Dragan — izabran za člana Predsjedništva 23. II 1980. Staž u
Udruženju je 1 godina.
62. Terlevic Ivan odbornik u ime općine Buzet. Izabran 22. X 1967. 26. X
1969. d 23. I 1972. do 21. II 1976. Ukupno 8 godina i 4 mjeseca.
63. Tončić Đina — u ime općina Bujštine. Izabrana 29. X 1961. do 13. VII
1963., zatim 26. X 1962. d 23. I 1972. do 21. II 1976., a od 22. II 1976. do 22. II
1980. odbornica je Pule. Ukupan staž 10 godina, 3 mjeseca i 27 dana. Već za vrijeme
studija 5. XII 1954. nagrađena je s 2000 dinara za odličan uspjeh, a 14. VII 1963. iz
istog (razloga dobiva na dar Brailleovu pisaću mašinu). Isti stil rada zadržava i kao
odbornik.
64. Trepov Đuro — izabran za odbornika 24. VI 1952. do 17. XI 1953., od
18. XI 1953. do 4. XII 1954. bio je član Nadzornog odbora. Ukupan staž 2 godine, 5
mjeseci i 10 dana.
65. Turak Olga — tajnica od 1. XI 1957. do 31. XII 1961. Ukupno 4 godine d
2 mjeseca.
66. Turčić dr Petar — izabran za odbornika 29. X 1961, 14. VII 1963., 24. X
1965, 22. X 1967, d 26. X 1969. do 22. I 1972. Za potpredsjednika od 23. I 1972. i
22. II 1976. do 22. II 1980. Ukupan staž 18 godina, 3 mjeseca i 25 dana. Za rad u
Odboru dobio je 14. VII 1963. diplomu, 26. X 1969. predložen za odlikovanje, 23. I
1972. dobiva Srebrnu plaketu RO SSH-e prilikom 25-godišnjice postojanja SSH-e,
kada je ujedno predložen i za počasnog člana SSH-e.
67. Urban Franjo — odbornik u ime socijalne službe kotara Pule od 29. X
1961. do 13. VII 1963. 1 godinu, 8 mjeseci i 14 dana.
68. Urbinz Argea — u Nadzornom odboru od 24. V 1952. do 17. XI 1953. 1
godinu, 4 mjeseca i 24 dana.
69. Ušić Ante — tajnik od 14. IX 1957. do 1. XI 1957., potpredsjednik od 18.
X 1969. i 29. X 1961. do 13. VII 1963., odbornik od 14. VII 1963. do 16. XII 1964. i
od 24. X 1965., 22. X 1967., do 27. III 1968. Ukupan staž 7 godina, 8 mjeseci i 17
dana. Za postignute uspjehe u radu 18. X 1959. nagrađen je s 15.000 dinara, 14. VII
1963. također s 15.000 dinara.
70. Ušić Ivan — na osnivačkoj skupštini izabran za predsjednika do 23. VI
1952., za odbornika 24. VI 1952., 18. XI 1953. do 4. XII 1954. god., za tajnika 5. XII
1954. do 30. III 1955. god. Ukupan staž 4 godine, 1 mjesec i 5 dana.
71. Ušić Josip — izabran za tajnika na osnivačkoj skupštini 22. II 1951. g. do
17. XI 1953., za predsjednika od 18. XI 1953. do 4. XII 1954., za potpredsjednika 5.
XII 1954., 30. VI 1956. do 13. IX 1957., odbornika 14. IX 1957. do 11. V 1958., za
predsjednika od 12. V 1958. do 22. II 1980. U Rovinju je 23. II 1980. izabran za
predsjedavajućeg Predsjedništva. Ukupan staž 30 godina.
Za postignute uspjehe i zalaganje u radu nagrađen je 14. IX 1957. s 5000 dinara, 14.
VII 1963. dobiva diplomu, 23. I 1972. dobiva Srebrnu plaketu RO SSH-e prigodom
25-godišnjice postojanja SSH-e.
72. Valković Josip — bio je odbornik u ime općine Poreč od 14. VII 1963. do
23. X 1965. Ukupno 2 godine, 3 mjeseca i 9 dana.
73. Višković Štefanija — odbornika od 14. VII 1963. do 23. X 1965. Ukupan
staž 2 godine, 3 mjeseca i 9 dana.
74. Vitas Josip — u odboru u ime socijalne zaštite NOG Pula od 5. XII 1954.
do 29. VI 1956. Ukupno 1 goĐina, 6 mjeseci i 24 dana.
75. Vivoda Ćiril — predsjednik od 24. VI 1952. do 17. XI 1953, u
Nadzornom odboru od 5. XII 1954., 30. VI 1956., 14. IX 1957. i 12. V 1958. do 17.
X 1959. Ukupan staž 6 godina, 3 mjeseca i 6 dana.
76. Vorkapić Mirjana — kooptirana za odbornicu 27. -III 1968. do 25. X
1969., Ukupno 1 godinu, 6 mjeseci i 28 dana.
77. Vrančić Ana — u Odboru predstavnik socijalne zaštite općine Rovinj od
26. X 1969. i 23. I 1972. do 21. II 1976. Ukupan staž 6 godina, 3 mjeseca i 26 dana.
78. Vukmiirović Anka — u Odboru u ime slijepih općine Buzet od 22. II
1976. do 22. II 1980. Ukupno 4 godine.
79. Zakinja Nevenka — u odboru kao predstavnik službe socijalne zaštite
NOO Pula od 30. VI i 1956. do 13. i IX 1957. Ukupno 1 godinu, 2 mjeseca i 15 dana.
80. Zenzerović Anton — izabran u ime socijalne službe kotara Pula u Odbor
na osnivačkoj skupštini 22. II 1951. god. do 23. IV 1952. Ukupno 1 godinu,i 4
mjeseca.
81. Živković Nikola — odbornik u ime slijepih općine Rovinj od 22. II 1976.
do 22. II 1980. 23. II 1980. biran je za člana Predsjedništva. Ukupno 5 godina staža.
Aktivan je u šahu, rollbalu i skijanju.
82. Žudetić Marijan — izabran za odbornika 18. X 1953. i 5. XII 1954. do:29.
VI 1956. Ukupno 2 godine, 9 mjeseci li 11 dana.
83. Žufić Eduard — kooptiran u Odbor 1. X 1958. do 17, X 1959. Izabran u
Odbor 18. X 1959, 29. X 1961. 13. VII 1963., ponovno kooptiran u odbor 16. XII
1964. do 23. X 1965., potpredsjednik od 24. X 1965. do 21. X 1967. U Nadzornom
odboru od 22. X 1967. do 25. X 1969. od 23. I 1972. do 21. II 1976. Ponovno biran
za odbornika od 22. II 1976.; do 22. II 1980. 23. II 1980. biran je za člana
Predsjedništva. Ukupan staž 19 godina, 1 mjesec i 6 dana. Za zalaganje u radu 18. X
1959. nagrađen je s 5000 dinara, a 14. VII 1963. s 15.000 dinara, 24: X 1965. dobro
je diplomu.
TABELARNI PRIKAZ SKUPŠTINA
Datum i
trajanje
Prostorije
Predsjednik
Potpredsjednik
Tajnik
22. II 1951.
10—12 h
Opć. sind.
vijeće
Ušić Ivan
Petrović Ruža
Ušić Josip
22. VIII 1951.
10—12 h
Opć. sind.
vijeće
Vivoda Ćiril
Petrović Ruža
Ušić Josip
24. VI 1952.
10—12,30 h
Klub RVI
Ušić Josip
Brenko Ivan
Ušić Josip
18. XI 1953.
10,30—12,15
Klub RVI
Ušić Josip
Kalčić Joakim
Buić Anton
5. XII 1954.
10—12,30 h
Narodni dom
Pula
Kalčić Joakim
Ušić Josip
Ušić Ivan Ferlin
Zdenka
30. VI 1956.
10—12,30 h
OOSSRN Pula,
Rakovčeva 10
Rajšić Miloš
Ušić Josip
Ferlin Zdenka
14. IX 1957,
9—11 h
OOSSRN Pula,
Rakovčeva 10
Rajšić Miloš
Friganović Ivan
12. V 1958.
10—14,30 h
Klub RVI 1.
maja 6
Ušić Josip
18. X 1959.
10—13,30 h
Prostorije
organizacije Trg
AVNOJ-a 4
Prostorije
organizacije Trg
AVNOJ-a 4
Prostorije
organizacije Trg
AVNOJ-a 4
Ušić Josip
Friganović Ivan
Do 30.IX Kontošić
R.
Ušić Anton
Ušić A. od
1.XI.1957.
Turak Olga
Turak Olga
Ušić Josip
Ušić Anton
Ušić Josip
Prostorije
Ušić Josip
29. X 1961.
10,30—13,30
h
14. VII 1963.
9,15—13 h
24. X 1965.
Nadzorni odbor
De Leo Karmelo do
16. XI 1964.
Jeromela M.
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Buić Anton
Celić Rudolf
Kontošić Romano
Buić Anton
Celić Rudolf
Kontošić Romano
Pržiklas Ana
Ljubičić Zorko
Urbinz Argea
Milat Roko
Trepov Đuro
Friganović Ivan
Friganović Ivan
Milat Roko Vivoda
Ćiril
Friganović Ivan
Stojnić Bogdan
Vivoda Ćiril
Dragičević Jerko
Vivoda Ćiril
Brenko Ivan
Dragičević Jerko
Vivoda Ćiril
Brenko Ivan
Friganović Ivan
Krivić Mirko
Kalac Marica
Gužvan Hinko
Rosanda Irma
Iveša Josip
Gužvan Hinko
Rosanda Irma
Kalčić Joakim
Žufić Eduard
Turak Olga do 1. I
Bulf Mira
9—13 h
organizacije Trg
AVNOJ-a 4
Osnovna škola
»Neven Kirac«
Ušić Josip
Odoni Anton
26. X 1969.
10,15—14,15
h
23. I 1972.
10—13,30 h
Hotel u Buzetu
Ušić Josip
Matošević Nevija
Hotel u Poreču
Ušić Josip
Dr Petar Turčić
9. XII 1973.
9,30—13 h
Klub RVI J.
Rakovca 10
Ušić Josip
Dr Petar Turčić
11. II 1967;
9—14 h
Klub RVI J.
Rakovca 10
Ušić Josip
Dr Petar Turčić
23. II 19809,30—13,30
Hotel »Rovinj«
u Rovinju
Predsjedništvo
od 7 članova
Dr Petar Turčić
22. X 1967.
9—13,30 h,
1962. Kresojević
Ana-Marija
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Turak Olga do 1. I
1962. Kresojević
Ana-Marija
Odoni Anton
Rosanda Irma
Bulf Mira
Cvitković Anica
Žufić Eduard
Bulf Mira
Cvitković Anica
Odoni Anton
Bulf Mira
Albanese Pakmira
Žufić Eduard
Bulf Mira
Albanese Pakmira
Žufić Eduard
Bulf Mina do
25. VI 1978.
Ravnić Ljubica
od 26. VI 1978.
Matošević Nevija
od 25. VI 1978.
Kalebić Aldo
od 26. VI 1978
Ravnić Ljubica
Cvitković Anica
Jeromela Marčelo
POPIS ODBORNIKA PO MANDATIMA
22. II 1951.
Banković Miho — povjerenik socijalnog staranja KNO Pula, Brenko Ivan,
Buić Anton u lime Saveza boraca, Finderle Anđelo — povjerenik socijalnog staranja
GNO Pula, Kapuralin Petrica — referent zaštite odraslih GNO Pula, Molinari
Anđela, Štiković Josip, Zenzerović Anton.
24. VI 1952.
Blašković Anton, Buić Anton, Ferlin Zdenka, Smojver Jelka, Štiković Josip,
Trepov Đuro i Ušić Ivan.
18. XI 1953.
Brenko Ivan, Smojver Jelka, Ušić Ivan, Žudetić Marijan.
5. XII 1954.
Brenko Ivan, Kalac Marica, Smojver Jelka, Vitas Josip, Žudetić Marijan.
30. VI 1956.
Blašković Josip (Labin), čepak Anita (Buje), Jukić Lovro (Poreč), Kain Slavko
(Buzet), Kalac Marica, Kontošić Romano, Milat Roko, Mureta Nada, Rubeša Juraj,
Šepić Petar (Pazin), Zakinja Nevenka.
14. IX 1957.
Čepak Anita (Buje), Franković Mario (Labin), Jukić Lovro (Poreč), Kontošić
Romano, Mureta Nada, Petrović Ruža, Ušić Josip.
12. V 1958.
Isti kao i 14. IX 1957., samo što je 1. X 1958. Žufić Eduard kooptiran u odbor
umjesto profesora Miloša Rajšića.
18. X 1959.
Gašperini Ivanka (Pazin), Jeromela Marčelo, Jukić Lovro (Poreč), Katičić
Viktor (Labin), Kontošiić Romano, Mureta Nada, Poropat Marijan (Rovinj) i Žufić
Eduard.
29. X 1961.
Ostojić Marija, Katičić Viktor (Labin), Poropat Marijan (Rovinj), Tončić Đina
(Buje), dr. Petar Turčić, Urban Franjo i Žufić Eduard.
14. VII 1963.
Brečević Marija (Pazin), Kain Slavko (Buzet), Rubeša Juraj, dr. Petar Turčić,
Ušić Anton, Valković Josip (Poreč) i Višković Stefanija.
24. X 1965.
Brečević Marija (Pazin), Ferllić Josip (Poreč), Fonović Blaž (Labiin),
Franković Mario (Labin), Jeromela Marčelo, Knivić Mirko, dr Petar Turčić i Ušić
Anton.
22. X 1967.
Brečević Marija (Pazin), Ferlić Josip (Poreč), Franković Mario (Labin), Krivac
Mirko (do 27. III 1968.), Matošević Nevija, Pokrajac Anton (Rovinj), Rosanda Vera
(od 27. III 1968.), Terlević Ivan (Buzet), Tončić Đima (Buje), dr Petar Turčić, Ušić
Ante (do 27. III 1968.), Vorkapić Mirjana (od 27. III 1968.).
26. X 1969.
Griparić Bruno (Labin), Rosanda Vera, Terlević Ivan (Buzet), Tončić Đina
(Buje), dr. Petar Turčić, Vrančić Ana (Rovinj).
23. I 1972.
Brečević Marija, Griparić Bruno (Labin, do 8. XII 1973., od 8. XII 1973. je
Albanese Guglielmo), Matošević Nevija, Terlević Ivan (Buzet), Tončić Đina i
Vrančić Ana (Rovinj).
9. XII 1973.
Brečević Manija, Griparić Bruno (Labin, do 8. XII 1973., od 8. XII 1973. je
Albanese Guglielmo), Matošević Nevija, Terlević Ivan (Buzet), Tončić Đina i
Vrančić Ana (Rovinj).
22. II 1976.
Brečević Marija (Pazin), Jeromela Marčelo, Krivić Mirko, Makovac Silvano
(Buje), Mišura Andrija (Labiin), Rigo Ana (Poreč), Tončić Đina, Vukmirović Anka
(Buzet), Živković Nikola (Rovinj), Žufić Eduard.
23. II 1980.
Bira se slijedeće Predsjedništvo: Kuftić Zlatko, Pavlović Božidar, Stuparić
Božo, Stoković Dragan, Ušić Josip, Živković Nikola i Žufić Eduard.
NAJČEŠĆI UZROCI OŠTEĆENJA VIDA U ISTRI
Od osnivanja organizacije slijepih, sadašnjega Međuopćinskog udruženja
slijepih Istre Pula, 22. II 1951. do 31. XII 1980. sveukupno je registrirano 897 osoba
oštećenog vida.
Interesantno je da su gotovo podjednako bili pogođeni muškarci i žene;
muškarci ipak nešto više (462) od žena (435). Mušakrci su zastupljeni za nešto više
od 3,02% od žena. To se donekle može protumačiti u neku ruku drukčijim položajem
muškaraca u ranijim vremenima, tako da su na nekim područjima života bili
izloženiji od žena i time podložniiji izvjesnim nepovoljnim utjecajima, pa tako i
oštećenju očiju i gubitku vida (traume, oštećenja očnoga dna, cirkulaitorni
poremećaji, toksična oštećenja vidnoga živca i sl.), ali ipak od svega toga u jednom
manjem broju.
Od 897 registriranih 376 ih je živih, 18 preseljenih s našeg teritorija, ili u druge
krajeve Jugoslavije ili u inostranstvo, 47 ih je brisano iz članstva radi poboljšanja
stanja na očima nakon liječenja ili upotrebom modernih pomagala, ili mijenjanjem
kriterija za članstvo u Savezu slijepih, 456 je umrlih.
Nas kao i čitavu našu zajednicu interesiraju živi članovi, jer radi njih postojimo i o
njima se moramo brinuti, ako ustreba od rođenja do smrti. Udruženje, kao neka vrsta
sindikata, mora se infiltrirati u njihov život, biti uz njih u svakom potrebnom
momentu, kako u teškim tako i u ugodnim situacijama.
Udruženje s članovima mora dijeliti i zlo i dobro. Prostorije Udruženja, kao što
je to napomenuto na drugom mjestu, moraju postati njihov drugi dom u kojemu će
naići na razumijevanje, pomoć i toplinu, koju će im trebati u izvjesnim slučajevima
nadomjestiti.
Treba nastojati da lim se pruži najefikasnija moguća pomoć. Za svakoga treba
znati, gotovo svakodnevno, kako živi i gdje se nalazi.
Naročito je potrebno djelovati u narodu preventivno kako bi se spriječilo barem u
nekim slučajevima regrutiranje novih slijepih ili s jačim oštećenjem vida. Zbog toga
smatramo da je korisno znati koji su najčešći uzroci koji dovode na našem terenu do
sljepila ili oštećenja vida, kako bismo na njih mogli usmjeriti našu borbu.
Svaki otklonjeni ili poboljšani slučaj predstavlja veliki uspjeh, kako u pogledu njega
samoga tako i sa stanovišta društva.
Nakon poboljšanja korist je višestruka, naročito je poboljšani osobno usrećen,
jer se uvrštava u posve drugu kategoriju ljudi, a društvo se rješava velike brige i s
materijalnog i kadrovskog stanovišta. Iz tabelarnog pregleda živih članova vidi se da
je koncem 1980. god. bio glaukom jedan od najčešćih uzroka sljepila ili jačega
oštećenja vida na našem teritoriju (povišeni tlak u oku). Nekoliko napomena u vezi s
glaukomom bit će na kraju ovoga izlaganja.
Prije upotrebe modernih pomagala bila je mirnija čak ispred povišenoga
očnoga tlaka najčešći uzrok koji je dovodio ljude u naše Udruženje. U dosta slučajeva
radilo se o takozvanoj malignoj kratkovidnosti s opsežnim promjenama na očnom
dnu i visokim brojem dioptrija. U najvećem postotku ovih slučajeva radi se o visokoj
slabovidnosti na koju se ne može mnogo utjecati optičkom korekcijom klasičnim
naočalima, kontaktnim lećama, kao mi liječenjem.
Nastoji se svaki slučaj poboljšati svim sada dostupnim sredstvima, ali još
uvijek je kratkovidnost ostala u vrhu tabele uzroka oštećenja vida na našem teritoriju.
Kod ovoga postoje objektivni i subjektivni razlozi. Među objektivne razloge na prvo
mjesto dolaze promjene na očnom dnu. Zatim u većini slučajeva radi se o ljudima u
zreloj dobi, visokoj starosti ili su to osobe koje nisu u stanju da se pridržavaju
potrebnih mjera, bilo da im to ne dozvoljava njihova životna dob ili njihova mentalna
situacija ili njihov stupanj kulturne razine. Neki kao da su se srodili sa svojim stanjem
na očima, pa ne osjećaju potrebu da si poprave položaj. Čak i jednostavne radnje u
više slučajeva za njih predstavljaju veliki napor koji im remeti životnu ravnotežu na
koju su navikli. Tu ima i dosta zdravstvenoga analfabetizma, zaziranja od naočala,
sramota od toga da okolina ima i vidni dokaz njihovih defektnih očiju, da su
»ćoravi«, što znači i manje vrijedni. To u njihovim očima i očima njihove okoline
predstavlja veliki nedostatak.
Ovo se sve manje susreće kod mlađih. No s obzirom da su naši slučajevi
većinom starijih godina, problem je zasada dosta naglašen. Kada bude sadašnja mlada
generacija došla namjesto sadašnje stare generacije, ovaj će problem vjerojatno
izgubiti na akutnosti, bit će u mnogo blažem obliku, u manjem broju. To nam
obećava i podatak iz tabelarnog pregleda brisanih članova iz kojega proizlazi da je
najviše brisanih kratkovidnih slučajeva, većinom zbog primjene kontaktnih leća.
Rješavanju problema kratkovidnosti doprinijet će ne samo napredak u svakome
pogledu već i povećanje broja oftalmologa d njihovim suzbijanjem zdravstvenoga
analfabetizma na ovom području, povećanjem broja radnika uopće ovom polju, kao
i napretkom nauke.
Na trećem mjestu uzroka gubitka vida ili jakoga oštećenja vida dolaze
promjene na očnom dnu. Tu dolaze u obzir razna oboljenja mrežnice, a prvenstveno
na bazi šećerne bolesti, našega velikoga neprijatelja. Zatim dolazi pigmentna
degeneracija mrežnice, s kojom se također vrlo teško boriti, gotovo još teže nego li s
prethodnim oboljenjem.
Ne smijemo ovom prilikom a da ne podvučemo poremećaje na očnom dnu
nastale u vezi sa stanjem cirkulacije, koje nam također zadaju velike glavobolje. Ne
manje muka imamo sa stanjem na očnom dnu u vezi s »ishabanošću« čitavoga
organizma, pa i organa vida, a na bazi staračkih involutivnih degenercija koje vrlo
često zahvaćaju i najkvalitetniji i prema tome najosjetljiviji dio očnoga dna, žutu
pjegu.
Sve su ovo obični slučajevi koji zahtijevaju izuzetne napore i od oboljeloga i
od specijalno lizobraženoga zdravstvenog kadra. Doza strpljenja ovdje mora biti
velika, jer liječenje traje dugo, a ne mora biti za kraće vrijeme ni efikasno. Ne dovodi
u mnogo slučajeva do brzoga, a još manje spektakularnoga poboljšanja. Osim toga u
arsenalu lijekova za ovo područje nema još za sada nekoga većega izbora i sredstava
koja bi u kratko vrijeme i pouzdano djelovala na obostranu veliku sreću. No i ovdje,
kao i na drugim poljima medicine, uvijek su mogući neočekivan preobrati,
poboljšanja koja se u početku nisu mogla predvidjeti ili su se samo nazirala. U
svakom pojedinom slučaju poduzima se sve što je u našoj moći, sve dosada poznato
primjenjuje, jer makroskopska slika može izgledati obeshrabrujuće, dok
mikroskopska zbivanja u predjelu promjena se ne mogu za života znati, a mogu biti
mnogo povoljnija, manje obeshrabrujuća od ma-kroskopskih, te se sve konačno može
završiti na opće zadovoljstvo. Osim toga je važno u kojem stadiju smo započeli
liječenje, jer kod uznapredovalih slučajeva rezultati će biti manje povoljni, kod
početnih, obrnuto, rezultati će biti sasvim zadovoljavajući. U novije vrijeme
pronađena su sredstva i načini kojima se pojedine vrste promjena mogu zaustaviti i
povoljno riješiti.
S 34 slučaja sljepila ili s praktički neupotrebljivim ili slabo upotrebljivim
vidom, dolaze među živim članovima katarakte. To je relativno veliki broj, jer su to
slučajevi koji se rutinski rade već svuda na svijetu i sa sve većom i većom sigurnošću
u uspjeh. Za obrazloženje ovoga ima i nekoliko mogućih objašnjenja. Pretežno se
radi o licima u visokoj starosti, tako da postoji veoma problematičan ishod kirurškoga
zahvata, kako sa strane vitalnosti organizma u cjelini tako i samoga oka. Zatim se
nekada ispriječi derutno kardiovaskularno stanje pogođenoga, poremećena cirkulacija
i slabo srce. Kao posljedica ovoga svega javlja se i kod pacijenta i kod njegove
okoline nezainteresiranost za nekim poboljšanjem s obzirom na eventualnu kratkoću
preostaloga životnoga puta lica s kataraktom. Dosta često ispriječi se i mentalno
stanje zainteresiranoga. U izvjesnom broju ovih slučajeva dodatna ispitivanja pokažu
da se radi o kompliciranoj sivoj mreni te da zahvat ne bi doveo do željenoga rezultata,
pa da se nije uputno ni upuštati u nizak.
Prema prethodnom kratkom izlaganju proizlazi da i slučajevi katarakta
predstavljaju kompleksan problem koji nije u svakom danom slučaju rješiv u korist
pacijenta. Zbog toga se u duže vrijeme može nakupiti sve veći broj tih inače u praksi
povoljno rješivih slučajeva. Prilično mnogo ima među našim materijalom i slučajeva
oštećenja vidnoga živca (42). Zaista dosta impozantan broj. No kad se uzme u obzir
da je vidni živac jedan od najosjetljivijih živaca u tijelu, osjetljiv na razne nepovoljne
faktore, onda taj broj i nije možda tako velik. Tu igraju ulogu razni faktori, od onih u
intrauterinom životu, pa do još većega broja tih faktora u ekstrauterinom životu.
Nekada ti faktori mogu ostati neotkriveni!, a nekada se zna da do tih teških stanja
dovode cirkulatorni momenti, toksični, prehrambeni, razni kemijski i fizički faktori,
ne izuzimajući mi grubu traumu. Kako se ovdje radi o finom živčanom tkivu, mjere
zbrinjavanja tih slučajeva su složene, dugotrajne i nekada nedovoljno uspješne. Kao
što je već ranije spomenuto, kod svih visoko diferenciranih tkiva, makroskopska slika
može uvelike divergirati od mikroskopskoga stanja u tom tkivu, pa ima i u ovim
slučajevima pozitivnih iznenađenja, i to u znatnom broju. Ima slučajeva kada pacijent
sa zastrašujućim izgledom dijela vidnoga živca u samoj očnoj jabučici ima normalan
vid, što se na prvi pogled ne bi nikako očekivalo. Takvi slučajevi ispadaju kao neko
čudo. Ovdje prevladavaju, kod oboljenja vidnog živca uopće, slučajevi koji se
temelje na oirkulatornim ili toksičnim uzrocima.
Na 6. mjestu uzroka sljepila ili slaboga vida na našemu terenu dolaze traume
(26 slučajeva). To su većinom slučajevi potpunoga sljepila prouzrokovani direktnim
djelovanjem traume na oko, rjeđe na njegovu okolinu. Vjerojatno da bi taj broj
traumatskih uzroka bio i veći, ali se u ovim slučajevima većinom radi o
kombiniranim povredama koje ili imaju nepovoljan konačni ishod, te do okuliste ne
stignu, ili kod politraume povreda očiju može biti lakše prirode, ili izgledati
drugorazredna od ostalih prisutnih povreda, s obzirom na opasnost po život. Većinom
se radi o mehaničkim povredama, povredama stranim česticama, eksplozivnim
povredama, kemijskim povredama itd.
Na pretposljednjom mjestu dolaze oštećenja rožnice (24 slučaja). Većinom se
radi o slaboviidnosti u jačem stupnju prouzrokovanoj zamućenjem raznoraznoga
oblika i jačine. Posljedica su obično ranijih oboljenja rožnice i veznice zajedno kao
odraz ranijih nepovoljnih materijalnih, socijalnih, a uslijed toga prehrambenih,
stambenih, prosvjetnih i drugih životnih prilika našega naroda. Nepovoljni uvjeti
dovodili su do oboljenja čitavoga organizma, kod čega su u velikom broju slučajeva
bile zahvaćene i oči. Ovaj se problem u najvećem postotku riješio nakon II svjetskog
rata poboljšanjem života, tako da us slični slučajevi danas veoma rijetki, mogu se
vidjeti samo sporadično u dugim vremenskim razmacima.
Slijedi broj sljepila ili slabovidnosti prouzrokovan na našem terenu prirođenim
uzrocima. Najviše ih ima jako sla-bovidnih bez vidljive ogranske podloge. U
lizvjesnom broju udruženi su s treperenjem očiju, drugi puta s fotofobijom,
albinizmom, a pokušaji poboljšanja vida ostali su, barem zasada, bez uspjeha.
Prema starosti naši slučajevi se većinom javljaju u zrelijem desetljeću. Najmanje ih
ima u prvom desetljeću života (7), a najviše u osmom (110). Već u drugom desetljeću
ih ima (11), skoro dva puta više nego u prvom. Od petog desetljeća pa naviše broj
progresivno raste, kako bi u osmoj postigao kulminaciju, a od njega broj naglo pada u
devetoj i desetoj deceniju. To bi otprilike odgovaralo i krivulji vitalnosti i
angažiranosti organizma. Dok je čovjek u naponu snage, rjeđe se javljaju abnormalne
devijacije. Čim počne opadati vitalnost, opada i životna sposobnost, a s time rastu i
skretanja od normale i u zdravsvtenom pogledu, što ima odraza i na stanje na očima.
Prema ovim našim statističkim podacima mogli bismo zaključiti da je zaštita
produktivnoga dijela naroda relativno dobra. Devijacije nam prave u ovom sektoru
života i dalje pojave vezane uz današnji naičn i tempo života (na bazi cirkulacije,
alkohola i drugih ovisnosti, nervnih stresova, opterećenosti itd.), iako je zaštita
zdravlja, naročito u posljednjih nekoliko decenija, znatno bolja, pa je i perspektiva
bolja.
Iz tabelarnog pregleda umrlih vidimo da naši slučajevi, iako su pogođeni
praktički jednim od najvećih fizičkih nedostataka, dugo žive. Umiru većinom u
visokoj starosti, najviše devetom i desetom desetljeću života. To može biti dokaz da
se uz dobru njegu, uz dobru podršku u životu mogu prebroditi i teške krize te da je
adaptacija našega naroda na većinu situacija u životu dobra, da je naš narod ustrajan i
žilav. To je vjerojatno uvjetovano i historijski, uzevši u obzir sve poteškoće koje su
naši narodi prošli kroz historiju.
Sve ovo govori da trebamo najveću pomoć, nakon gubitka vida, pružiti
pogođenom u prebrođavanju psihičke krize. Uz dobru podršku dotični se opat vraća u
život i nakon toga dugo živi. To se danas omogućava dovoljnom i efikasnom brigom
za svakoga slijepoga, nastojeći na svaki način da se vrati u stroj s videćima, dajući
mu osjećaj da isto vrijedi kao i ostali pripadnici naših naroda. Pomaže se, kada treba,
već od najranijega djetinjstva da se što bolje snađe u svom položaju ne udaljavajući
ga, već integrirajući ga s ostalima. Živi životom kao i svi ostali sa sličnim životnim
usponima i poteškoćama, pa se ne osjeća usamljenim. Gdje god to dozvoljava
mentalno stanje, pohađaju redovne škole zajedno s ostalom djecom. Kod
zapošljavanja daje im se prednost u zvanjima koja njima odgovaraju, materijalno su
potpomagani kako bi što lakše podnijeli nedaće vezane uz gubitak vida, nadarenima
se omogućava neograničeno napredovanje. Pomaže im se kod sklapanja brakova i u
odgoju njihove djece. Sve kao i svakom našem građaninu.
Tek u sedmom deceniju počinje nešto veći broj smrtnih slučajeva. To stoji u
vezi i s današnjim stupnjom naše medicine, koja je toliko napredovala da se
produžuje ljudski vijek.
Najveći broj umrlih je s glaukomom. Ovo možemo shvatiti kada pomislimo da
se glaukom većinom javlja u zrelijoj dobi, u pretežno istrošenijem organizmu, a ima i
slučajeva glaukoma koji se baziraju na sklerozi. Osim toga glaukom je, kako smo
vidjeli, i najmnogobrojniji uzrok sljepila na našem terenu.
Na drugom mjestu smrtnosti su katarakte (91 slučaj), jer su one obično u našim
slučajevima udružene s već navedenim težim stanjima organizma, iako su inače na
četvrtom mjestu uzroka oštećenoga vida u Istri.
Na trećem mjestu smrtnosti dolaze slučajevi kod kojih postoje promjene na
očnom dnu (82 slučajeva). To su obično teški bolesnici (dijabetes, povišeni tlak, teže
skleroze itd.), pa takvii češće i podliježu.
Na četvrtom su mjestu slučajevi kratkovidnosti, dok su po broju oštećenoga
vida na drugome mjestu. To bi možda moglo značiti da kratkovidnost nije u uskoj
vezi s općim stanjem organizma. Duže žive oni s oštećenjem vidnoga živca, zatim
traumatizirani slučajevi s oštećenom rožnicom, a najduže s urođenim uzrocima
sljepila ili slabovidnosti.
Na tabelarnom pregledu preseljenih vidi se da je najviše otišlo kratkovidnih (8
slučajeva). Većinom su otišli zbog boljih životnih prilika u sklopu porodice i
poznatih. Manji dio je vjerojatno tražio i bolje uvjete liječenja. Moguće da su iz
sličnih razloga odselila s našeg teritorija i četiri traumatizirana. Odselile su li dvije
katarakte, dva slučaja oštećenja vidnog živca. Navedeni slučajevi katarakta bili su
komplicirani s oštećenjem očnog dna.
Iz tabelarnog pregleda brisanih vidi se da je ukupno brisano 47 slučajeva, jer
nisu ispunjavali uvjete za člana Saveza zbog poboljšanja stanja na očima ili
mijenjanjem kriterija.
Od 47 njih bila su 24 muškarca i 23 žene. Kao i u cjelokupnom broju, i ovdje
postoji također paritet, podjednaki broj i muškaraca i žena. Najviše ih je bilo među
kratkovidnima, 28. Pronalaskom kontaktnih leća, stanje se na ovom polju dosta
izmijenilo. Nestalo je iz naših ambulanti nekih koji su ambulante gotovo
svakodnevno opsjedali, većinom bez većega uspjeha. Zatim slijedi broj brisanih
katarakti, (devet). Na trećem mjestu poboljšanja vida, promjenom dotadašnjeg stanja,
dolazi rožnica (četiri). Na svim ovim područjima u posljednje vrijeme najviše se
napredovalo, što ima odraza i na rezultate poboljšanja vida dotada slijepih i
slabovidnih. Manje ih ima s poboljšanjem kod promjena koje nama za sada manje
stoje pod kontrolom: kod promjena na očnom dnu (3), promjena na vidnom živcu (2),
kod glaukoma svega je jedan slučaj.
Najviše je brisanih u trećem deceniju života (19). U ovom deceniju dosta je
zastupljen »kompleks naočala«, pa mlađi radije nose kontaktne leće nego li klasične
naočale. U nekim sredinama, kako je to već napomenuto, teško je biti »ćorav«,
neimati dobar vid, što u današnje doba mnogo znači. Teško je u tim sredinama zbog
naočala biti »manje vrijedan«.
Na kratkovidnost i operiranu kataraktu po pet brisanih otpada u osmom i
devetom deceniju života, dok ih je u šestom iz istih razloga brisano 6. U drugim
decendjama javljaju se sporadični slučajevi poboljšanja vida (tri u drugom i petom
deceniju i dva slučaja u sedmom deceniju). Samo u prvom d desetom deceniju nismo
zabilježili nijedno poboljšanje vida.
Prema ovim kratkim razmišljanjima, na našem teritoriju i dalje ostaje kao
najveći problem glaukom, koji nam još uvijek, u velikom broju oštećuje vid. Zato
moramo usmjeriti naša nastojanja prema njegovom suzbijanju u vidu preventivne i
što uspješnije terapije. Kao i u čitavom svijetu, tako i kod nas, rano otkrivanje
glaukoma je među svim mjerama najvažnija mjera. Kod svakoga s početkom
staračkog vida, s visokom kratkovidnosti, s nekim nejasnim senzacijama u oštrini
viiđa, rastućim brojem »mušica« pred očima blagim glavoboljama, moramo misliti i
na glaukom i u tom smislu postupiti., To najviše zavisi o oftalmolozima jer su nekako
ovdje najsamostalnijih najcjelovitiji, iako i drugi profili liječnika mogu u tome
mnogo pomoći., Najviše mogu pomoći ipak zahvati oftalmologa, pa su kod glaukoma
nekako i najodgovorniji.
Kod glaukoma mora dakle postojati timski rad, kolaboracija s ostalim granama
medicine ali je uloga; oftalmologa veća nego kod nekih drugih uzroka sljepila. U vezi
s glaukomom moramo također pratiti sva dostignuća kod nas i u svijetu, što se tiče
ranog otkrivanja, terapije i rehabilitacije, kako bi naši bolesnici imali pouzdanu našu
pomoć.
Bez timskog rada, uske suradnje s ostalima ne možemo ni zamisliti borbu
protiv drugihuzroka sljepila, naročito onih koji se temelje na općem oboljenju
organizma.
TABELARNI PREGLED ŽIVIH ČLANOVA PO OPĆINAMA, DJAGNOZI,
DOBI I SPOLU
Općine
Buje Buzet Labin Pazin Poreč Pula Rovinj Ukup.
DIJAGNOZA
cataracta
1
1
10 2
4 14 2
34
cornea
1
2
4
3
3
8
3
24
fundus
8
2
11
9
5 26 11
72
glaukom
2
6
15
4
17 21
7
72
miopija
5
1
8
4
3 48 10
79
opticus
1
3
6
7
10 14
1
42
prirođeno
1
3
3
2 17 1
27
trauma
2
5 5
3
9
2
26
GODINE
I decenij
3
3
1
7
II
1
2 7
1
11
III
3
1
1
2
4 15
2
28
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
SPOL
muški
ženski
Ukupno
8,4
2
2
1
5
3
3
10
9
19
2
1
1
7
2
7
10
17
2
8
7
12
18
8
6
32
30
62
1
4
6
7
12
2
2
20
17
37
2
2
6
7
17
7
24
23
47
7
15
21
26
44
16
3
67
90
157
1
5
6
6
9
5
1
15
38
48
64
110
43
12
17
20
37
177
199
376
TABELARNI PREGLED UMRLIH ČLANOVA PO OPĆINAMA,
DIJAGNOZI, DOBI I SPOLU
Općine
Buje Buzet Labin Pazin Poreč Pula Rovinj Ukup.
DIJAGNOZA
cataracta
4
4
8
12 5
43
15
91
cornea
2
2
3
15
3
25
fundus
4
2
9
13
6
35
13
82
glaukom
3
11
30 18 12 42
6
122
miopija
7
4
4 34
9
58
opticus
1
2
6
8
2 15
2
36
prirođeno
1
1
1
3
2
3
2
13
trauma ______1__________2
5
1 20__________ 29
GODINE
I decenij___________________________________________________
II
III
1
1
IV
1
3
4
V
1
1
VI
1
5
1
7
VII
1 2
2
3 3
12
23
VIII
2 1
9
5 4
39
9
69
IX____________ 2 4 15 14 12
58 12
117
X._________ ___7 15 34 44 12
93 29
234
SPOL
muški
10 15 33 41 21
113 17
250
ženski
4
7 32 25 11
94 33
206
Ukupno
14 22 65 66 32
207
50
456
TABELARNI PREGLED ČLANOVA KOJI SU PRESELILI PO OPĆINAMA,
DIJAGNOZI, DOBI I SPOLU
Općine Buje Buzet Labin Pazin Poreč Pula Rovinj Ukup.
cataracta 1
1
2
cornea_________________________________________
fundus
1
1
2
glaukom
miopija 1 1
5
1
8
opticus 1
1
2
prirođeno
traume
3
1
4
I decenij
II
1
1
III
1
1
2
IV
1
2
1
4
V
1
1
VI
1
1
2
VlI
1
1
1
3
VIII
1
1
2
4
IX
1
1
X
Muški
3 1
4
3
11
Ženski: 1
1
4
1
7
Ukupno 4 1
4
1
7
1
18
TABELARNI PREGLED BRISANIH ČLANOVA PO OPĆINAMA, DIJAGNOZI,
DOBI I SPOLU
Općine
Buje Buzet Labin Pazin Poreč Pula Rovinj Ukup.
cataracta________________1_________1___6
1
19
cornea________________ 1
_______2
1______ 4
fundus
1
2
3
glaukom
1
1
miopija______1__________7_________5 12
3
28
opticus_______________________________ 2
2
prirođeno traume
I decenij
II
1
1
1
3
III
1
8
4
4
2
19
IV
1
1
2
4
V
3
3
VI
1
5
6
VII
1
1
2
VIII
5
5
IX
1
4
5
muški
ženski
Ukupno
1
1
2
10
1
11
3
3
6
8
15
23
2
3
5
24
23
47
TUMAČENJE UZ ZBIRNI TABELARNI PREGLED ŽIVIH,
UMRLIH, PRESELJENIH I BRISANIH ČLANOVA PO
OPĆINAMA, DOBI I SPOLU
Brojevi u zagradama predstavljaju zbroj ili horizontalnih ili vertikalnih
brojeva.
U svakom kvadratu u desnom donjem kutu nalazi se u zagradama zbroj
vertikalno poredanih brojeva u tom kvadratu.
U zadnjim kvadratima desno uz lijevu njihovu granicu u zagradama ima više
brojeva, od kojih svaki predstavlja zbroj brojeva poredanih u odgovarajućoj
horizontalnoj crti.
U donjem lijevom uglu istih kvadrata postoji zbroj svih brojeva unijetiih u tom
redu kvadrata.
U osmom, odnosno desetom redu kvadrata u donjem desnom uglu nalaze se po
dva broja: manji predstavlja zbroj slučajeva navedenih vertikalno u tom jednom
kvadratu, a veći je ukupan broj slučajeva po općinama navedenih vertikalno u svim
kvadratima te općine.
U zadnjem kvadratu desno, navedenih redova kvadrata u donjem lijevom uglu
manji broj je zbroj slučajeva u tom jednom kvadratu, a veći broj je zbroj svih
kvadrata zbirnog tabelarnog pregleda i horizontalno i vertikalno.
BUZET
LABIN
PAZIN
POREČ
Živi
1
1
10
2
4
14
2
(34)
Umrli
4
4
8
12
5
43
15
(91)
Preselili
1
-
-
1
-
-
-
(2)
Brisani
-
-
(5)
1
(19)
-
(15)
-
(10)
6
(63)
ROVINJ
1
(18)
(9)
Ž
1
2
4
3
3
8
3
(136)
(24)
U
-
2
2
3
-
15
3
(25)
P
-
-
-
-
-
-
-
(0)
B
-
(1)
-
(4)
1
(7)
-
(6)
-
(3)
2
(25)
1
(7)
(4)
Ž
8
2
11
9
5
26
11
(53)
(72)
U
4
2
9
13
6
35
13
(82)
P
1
-
-
-
-
1
-
(2)
B
1
(14)
-
(4)
2
(22)
-
(22)
-
(11)
-
(62)
-
(24)
CATARACTA
(6)
PULA
CORNEA
BUJE
(3)
(159)
FUNDUS
OPĆINE
2
6
15
4
17
21
7
(72)
U
3
11
30
18
12
42
6
(122)
P
-
-
-
-
-
-
-
(0)
B
-
Ž
5
1
8
4
3
3
48
(195)
(79)
U
-
-
7
4
-
4
34
(58)
P
1
1
-
-
-
-
5
(8)
B
1
Ž
1
3
6
7
10
14
1
(28)
(173)
(42)
U
1
2
6
8
2
15
2
(36)
P
1
-
1
-
-
-
-
(2)
B
-
Ž
1
-
3
3
2
17
1
(82)
(27)
U
1
1
1
3
2
3
2
(13)
P
-
-
-
-
-
-
-
(0)
B
-
Ž
-
2
5
5
3
9
2
(40)
(26)
U
1
-
2
5
1
20
-
(29)
P
-
-
3
-
-
1
-
(4)
B
-
Ž
-
3
-
-
-
3
-
(7)
U
-
-
-
-
-
-
-
(0)
P
-
-
-
-
-
-
-
(0)
B
-
(1)
(39)
(0)
-
-
(1)
(2)
(40)
(3)
-
-
-
-
(13)
(4)
(10)
(142)
(0)
-
-
-
-
-
(8)
(15)
(6)
(10)
(104)
(0)
-
-
-
-
-
-
(29)
(3)
(12)
(4)
(4)
(85)
(0)
-
5
2
-
-
-
(64)
(12)
(31)
(20)
(30)
(394)
(3)
-
12
-
-
-
-
(13)
(99)
(3)
(3)
(2)
(93)
(1)
(1)
(2)
(0)
(0) (59)
(897)
(0)
Ž
-
-
-
1
2
7
1
(7)
(11)
U
-
-
-
-
-
-
-
(0)
P
-
-
1
-
-
-
-
(1)
B
1
(1)
-
(0)
1
(2)
-
(1)
-
(3)
-
(7)
1
(2)
MYOPIA
(22)
OPTICUS
(22)
-
PRIROĐENO
-
(5)
7
(45)
TRAUMA
(2)
-
(2)
-
I DECENIJ
(3)
-
(17)
II
(7)
-
(3)
Ž
3
1
1
2
4
15
2
(15)
(28)
U
-
-
-
-
-
1
-
(1)
III
(5)
GLAUCOM
Ž
1
B
1
Ž
2
-
2
1
2
7
1
(19)
(50)
(15)
U
-
-
-
-
1
3
-
(4)
P
-
1
-
-
-
2
1
(4)
B
-
Ž
2
2
8
4
2
15
5
(27)
(38)
U
1
-
-
-
-
-
-
(1)
P
-
-
-
-
-
1
-
(1)
B
-
Ž
1
1
7
6
6
21
6
(43)
(48)
U
1
-
5
-
-
1
-
(7)
P
1
-
-
-
-
1
-
(2)
B
-
(3)
-
(2)
(1)
-
1
(3)
(8)
(13)
-
-
-
-
(2)
(1)
(4)
(6)
4
-
-
-
(8)
(3)
(2)
(6)
4
1
3
5
(20)
(13)
(19)
(28)
2
2
-
-
(2)
(4)
(4)
(5)
(6)
(4)
(3)
(6)
Ž
5
1
12
7
7
26
6
(63)
(64)
U
1
2
2
3
3
12
-
(23)
P
-
-
1
1
-
1
-
(3)
B
-
(6)
-
(3)
-
(15)
-
(11)
1
(11)
1
(40)
-
(6)
(2)
Ž
3
7
18
12
17
44
9
(92)
(110)
U
2
1
9
5
4
39
9
(69)
P
1
-
1
-
-
2
-
(4)
B
-
(6)
-
(8)
-
(28)
-
(17)
-
(21)
5
(90)
-
(18)
(5)
Ž
3
2
8
2
7
16
5
(188)
(43)
U
2
4
15
14
12
58
12
(117)
P
1
-
-
-
-
-
-
(1)
B
-
(6)
-
(6)
-
(23)
-
(16)
1
(20)
4
(78)
-
(17)
(5)
Ž
-
-
6
2
-
2
1
(166)
(12)
U
7
15
34
44
12
93
29
(234)
P
-
-
-
-
-
-
-
(0)
B
-
(7)
(39)
-
(15)
(40)
-
(40)
(142)
-
(46)
(104)
-
(12)
(85)
-
(96)
(394)
-
(30)
(93)
V
1
(10)
-
VI
-
(1)
8
-
VII
(3)
-
(1)
-
VIII
(2)
-
-
IX
(5)
1
(0) (246)
(462)
X
-
IV
P
7
32
20
24
67
17
(177)
U
10
15
31
41
20
114
19
(250)
P
13
1
4
-
-
3
-
(250)
B
1 (24)
-
Ž
9
10
30
17
23
90
20
(24)
(462)
(199)
U
4
7
934
25
12
93
31
(206)
P
1
-
-
1
-
4
1
(7)
B
1
15 (202)
3
UKUPNO
(15)
(39)
-
(23)
(17)
(40)
10
-
(77)
(65)
(142)
-
-
(61)
(43)
(104)
3
3
(47)
(38)
(85)
8
(192)
(394)
2
(38)
(55)
(93)
(23)
(435)
(897)
ŽENSKI
10
MUŠKI
Ž
NEKI OBLICI ZAŠTITE VIDA
Veliki napredak čovječanstva, uglavnom sve što se postiglo, u velikom
postotku može se zahvaliti i dobrom vidu, prirođenom ili dobrom vidu postignutom
pomagalima. Već samo ovaj momenat govori koliko je neophodno potrebno
pronalaženje svih mogućih putova i mogućnosti da većina ljudi zadrži ili zadobije
oštar vid. U nekim slučajevima to nije nimalo lako, jer je organ vida visoko
izdiferenciran da tako kažemo, plemenitog porijekla, jer se razvija iz mozga. Zato je
osjetljiv i relativno se lako oštećuje. Njegovi najfiniji građeni dijelovi ujedno su i
najvažniji za pravilnu funkciju vida. Većina njegovih dijelova sastoji se od finih
struktura koje ne trpe veća prestrukturiranja, veće preinake. Obično dolazi i kod
najmanje promjene, kada se ona zbiva na osjetljivom mjestu, do velikih posljedica.
Funkcija drugih organa uz takve promjene ne bi bila uopće ili vrlo malo tangirana,
dok na oku te iste promjene izazivaju dugotrajne ili nepopravljive poremećaje
funkcije. Fino satkani dijelovi oka, što su finije građe, imaju sve manju moć
regeneracije, te u slučajevima oboljenja tih dijelova tkivo finog tkanja bude
zamijenjeno tkivom grublje strukture, koje funkcionalno manje ili nikako ne
zadovoljava, pa ti dijelovi oka djelomično ili potpuno gube funkciju. To može biti
samo privremeno, a u velikom broju slučajeva trajno i nepovratno. Prema tome,
veoma je važno otklanjati situacije d agense koji mogu dovesti do promjena ina
organu vida. U vezi s ovim organom poznata postavka »bolje spriječiti nego liječiti«
dobiva svoj puni smisao. Nakon što promjena nastane, ima slučajeva kada se
prijašnja funkcija uspostavlja samo djelomično dugotrajnim mukotrpnim liječenjem.
Kod promjena na perceptornom aparatu, na primjer, ne mora pomoći nikakvo dosada
poznato liječenje.
Na mjere potrebne za očuvanje vida treba misliti kod ljudi svih uzrasta. Svako
doba ima svoje potrebe i zadatke u čijem rješavanju uveliko učestvuje i vid. U svakoj
dobi mogu postojati i izvjesni momenti koji nepovoljno djeluju na organ vida, a na
koje moramo misliti, kako bi se zaobišli ili potpuno otklonili, jer među situacijama
ima ih dosta koje se mogu predvidjeti i otkloniti. Naša je dužnost da su nam uvijek
prisutne situacije koje možemo predvidjeti, a koje mogu nepovoljno utjecati na oči.
Kao što je već navedeno, njih ima u svakoj dobi i na mnogim mjestima, no možda su
ipak za pojedine dobi neke karakteristični je nego za druge, učestalije u djetinjstvu
nego u odrasloj dobi i obratno.
Ima momenata koji mogu nepovoljno djelovati na čovječji vid, čak prije nego
je čovjek i nastao. Može se naime u pojedinim slučajevima predvidjeti da će iz nekog
braka nastati potomak koji bi mogao eventualno imati i neke promjene na očima i
time umanjiti ili onemogućiti njihovu pravilnu funkciju. Jasno da takvi pojedinci neće
moći, barem u vrijeme adaptacije na takvo stanje, tako promptno izvršavati zadatke
života koji u ovo naše moderno doba nadolaze u sve većem broju i sve većom
brzinom. Prirodno je da će se morati savjetovati da do veze hereditarno opterećenim
budućih roditelja ne dođe, ili ako dođe do veze, da po mogućnosti nemaju djece.
Postavljanje hereditarno opterećene djece na vlastite noge mnogo je kompliciranije i
teže i više opterećuje zajednicu nego kod normalne djece.
Kongenitalni i hereditarni uzroci sljepila zastupljeni su s oko 7% među svim
slučajevima slabovidnosti i sljepila. Statistike u ovom pogledu pokazuju znatan skok.
Naročito je značajna činjenica da je većina očnih bolesti recesdvno naslijedila, a to
znači da je potrebno utjecati na sklapanje brakova među rođaci|ma. Iz takvih brakova
potječe veliki broj defektnih u svakom pogledu, pa i u pogledu vida. Defekti na
očima dolaze pak u velikom broju udruženi s drugim nedostacima. Potrebno je
također obratiti pažnju na sklapanje brakova između slijepih lica. U ovim i sličnim
slučajevima, kandidatima za ženidbu treba ukazati na opasnosti do kojih eventualno
može doći kod sklapanja braka s bližim rođakom lili hereditarno opterećenom
osobom.
Mjere za očuvanje potpunijeg integriteta buduće ličnosti nastavljaju se dalje,
odmah nakon začeća. Na scenu sada stupaju ginekolozi koji kontroliraju tok i
pravilnost intrauterinog života, a sve s ciljem da na svijet dođe zdrav čovjek, koji
mora doprinijeti produžavanju i unapređivanju ljudskog roda. Ginekolozi mogu
predvidjeti i kakav će biti porođaj novog člana društva. Porođaj mora biti po
mogućnosti samo takav da novorođenče ne bude nepopravljivo ledirano, kod čega
može biti kompromitirana i pravilna funkcija očiju. Kod jačih oštećenja može doći i
do eventualnih većih i manjih krvarenja i u mozgu kao i u samom oku. Ovakva
krvarenja, naročito veća, mogu dovesti do jakog oslabljenja ili do gubitka vida, kada
se dešavaju u centru za vid u mozgu ili na samom očnom dnu i drugim dijelovima
perceptornog aparata oka.
U borbi za dobar vid budućih generacija treba obratiti pažnju i na kontrolu
trudnih žena, jer se pokazalo da neke bolesti, ako ih trudnica preboli u prvim
mjesecima trudnoće dovode do promjene na očima, što imaju za posljedicu smanjeni
ili nikakav vid.
Nekada se takvoj djeci može pomoći jedino zahvatom već u najranijem
djetinjstvu, što ne pada lako ni onome koji taj zahvat vrši, a kamoli roditeljima.
U svem svijetu, tako reći s prvim udisajima atmosferskoga zraka, u prvim satima
života novorođenog čovjeka nastupa briga za očuvanje pravilne funkcije očiju, za
očuvanje vida. Već u prvim satima života vrši se zaštita očiju od infekcije
ukapavanjom odgovarajućih lijekova koji imaju za cilj obranu očiju, još neotpornih
na oboljenje. U datom slučaju može se novorođenče zaraziti za vrijeme poroda, od
majke. Bolest bi brzo zauzela mah te može u kratko vrijeme zahvatiti više dijelova
oka, pa ako se ne bi liječilo, može dovesti do jačeg oštećenja vida, pa čak i do
potpunog sljepila. Još 1882. godine uveo je francuski liječnik Cr`ede to ukapavanje u
oči. Ovaj je zahvat imao za posljedicu nagli pad broja slijepih u svijetu. Onda je
uvelike harala spolna zarazna bolest koja je vrlo često dovodila do propasti očiju i
funkcionalno i fizički. Premda danas nema više takve opasnosti od spolnih bolesti,
ipak se još uvijek vrši taj zahvat, nazvan kredaizacija. Tim jednostavnim zahvatom može se riješiti velikih nevolja i pojedinac, a preko njega i čitavo čovječanstvo.
Kao u prvom satu života, tako i kroz čitavi život čovjeka sve do smrti borba za vid i
protiv uzroka njegovog oštećenja treba se voditi jednakom brigom i žestinom. Jasno,
kako je već napomenuto, ta borba nema u svim dobama života isti karakter, već je
različita i odgovara uzrastu i zadacima koje izvršava onaj koga se zaštićuje i za koga
se bori.
Kada dijete raste, izloženo je znatnom broju faktora koji baš u djetinjstvu mogu
dovesti do oslabljenja lili uništenja vida. Statistike su pokazale da jedan veći procenat
slijepih ljudi izgubi vid u djetinjstvu a naročito u prvim godinama života.
Iz istih tih statistika izlazi da se u velikom broju sljepoće gubitak vida mogao
spriječiti ili umanjiti. Često je uzrok oštećenja vida, ne samo u djetinjstvu već i u
odrasloj i odmakloj dobi kasno traženje pomoći, kasno dolaženje na pregled uopće, a
naročito liječniku za očne bolesti. Iz ovoga razloga nekada propadaju slučajevi koji
su se blagovremeno intervencijom mogli spasiti.
U najranijem djetinjstvu mjere za očuvanje vida svode se najčešće na
suzbijanje promjena na površinskim dijelovima oka lili u upoznavanju i planiranju
eventualnih popravljivih kongenitalnih promjena očiju. Što idemo dalje, borba za
očuvanje potpunog integriteta očiju sve više dobiva na žestini, jer se može slobodno
reći da nema nesretnijeg od onoga koji izgubi prethodno dobru funkciju oči. Takav
prođe mnoge teške psihičke muke dok se ne navikne na novonastalo stanje li
osposobi za daljnji samostalni život. Novi problemi nastaju već od početne
samostalnosti novorođenčeta, naročito pojavom pokretljivosti. Kod stadija u kolicima
treba naročitu pažnju posvetiti ručicama, posebno noktima. Zatim treba paziti kakve
se igračke stavljaju u kolica, radi zabave djeteta, na rubove kolica, pokrivač, okolinu,
posjetioce itd.
Svi se problemi još više zaoštravaju i novi pojavljuju kada dijete počne puzati,
a naročito pojavom prvih koraka kada još dijete nema iskustva i razumijevanja o
štetnosti pojedinih gestova ili stvari. Od sada pa kroz čitav život moraju nam biti živo
pred očima momenti uslijed kojih može doći do poremećaja, jednako što se tiče
oboljenja očiju kao i trazmh vidova povređivanja.
Srećom sada se ovdje ne moramo prvenstveno baviti problemima koji su
nekada bili u prvom planu, a vezani su bili za niski životni standard, za nedovoljnu
zdravstvenu zaštitu, za veliki primitivizam, jako naglašeni zdravstveni analfabetizam,
neobično loše stambene prilike, neobično loše higijenske uslove itd, itd. Svi ti
momenti nisu potpuno dokinuti, ali nisu ni (izdaleka onako naglašeni kao u nedavnoj
prošlosti. Svi mi danas u velikom broju tako živimo, kako se do pred nekoliko
decenija mije moglo ni zamisliti. Iz naših ambulanti, možemo kazati, gotovo potpuno
su nestala oboljenja očiju vezana za bijedu života, slično životu u getima.
ahvaljujući novoj eri iz naših su ambulanti gotovo potpuno nestala ranije toliko
česta oboljenja na bazi loše ishrane, koja su se najčešće javljala kod djece između
treće i šeste godine života, rjeđe kod starije djece i omladine do dvadesete godine, još
rjeđe u starijih. No ipak neće biti na odmet da kažemo nekoliko riječi o oboljenju
očiju zbog lošije ishrane i nepovoljnih faktora okoline.
Oči ne možemo promatrati kao nešto posebno u tijelu već samo kao sastavni
dio čitavog tijela. Istina, ima bolesti kod kojih je samo oko zahvaćeno, ali ima i
takvih slučajeva oboljenja oka koji su izraz oboljenja čitavog tijela, koji su kao prvi
znak bolesti čitavog organizma, naoko zdravog. Oči u tim slučajevima služe kao vrlo
osjetljiv uređaj za uzbunu koji traži pomoć radi sprječavanja daljnjih posljedica do
kojih može doći.
Tako kod slabije ishrane oko može biti prvo koje reagira na novonastalo stanje.
Svakome je poznato da je građevni materijal, u ovom slučaju hrana, najpotrebniji
tijelu za vrijeme rasta, znači, u djetinjstvu, naročito u ranom djetinjstvu. S toga baš u
toj dobi mora se pobrinuti za odgovarajuću ishranu mladog organizma, kako ine bi
došlo do oboljenja čitavog organizma, a s njime i očiju. Oboljenje očiju zbog
neodgovarajuće ishrane obično dugo prati oboljelog, nekada do zrele dobi života,
pogoršavajući povremeno se. U velikom broju ovih slučajeva ostaje više ili manje
oštećen vid, a u znatnom postotku može da bude jedva upotrebljiv.
Važnost borbe za dobru i odgovarajuću ishranu djeteta još postaje veća kada
pomislimo da pred djetetom stoji još čitav život sa zahtjevima modernog vremena,
koji su sve veći i kojima će ono s mnogo viiše muke moći, ili uopće neće moći
odgovoriti, zavisno o stupnju oštećenja oštrine vida. Trebamo samo pomisliti koliko
će zadataka morati riješiti u životu takvo dijete, kakvim se tempom danas živi, pa da
otprilike sagledamo važnost rada na ovom sektoru. Danas još jedino možemo vidjeti
ostatke ovog života punog lišavanja u vidu smanjene funkcije očiju, kao uspomenu na
ta vremena. Akutni slučajevi su vrlo rijetki zahvaljujući borbi za poboljšanje života.
Zajedno s ličnim standardom ide i veća mogućnost održavanja lične higijene.
Prosvjeta prodire gdje se ranije nije ni pomišljalo da se unese. Ovome treba dodati još
i velike napore koji su učinjeni i koje još uvijek činimo za poboljšanje stambenog
problema. Kao rezultat svega ovoga imamo pad broja oboljenja očiju karakterističan
za siromašne slojeve, a vezan uz slabu ishranu, slabu ličnu higijenu, slab, vlažan i
mračan stan.
U nastojanjima za očuvanje dobrog vida mogu se postići pozitivni i vidljivi
rezultati samo onda kada se u tome angažiraju svi ili većina zainteresiranih.
Uglavnom imamo dvije vrste zaštitnih mjera za očuvanje dobrog vida: mjere protiv
oboljenja organizma i očiju i mjere protiv ozljeda očiju.
U oba smjera imamo podjednako izgleda na uspjeh, iako nešto više kod mjera
protiv ozljeda očiju, jer se može kod toga predvidjeti mnoge momente i situacije kod
kojih može doći do povređivanja. Opet moramo uzeti u pomoć statističke podatke po
kojima su oko 23% slijepih, bilo na jedno ili oba oka, posljedica raznih povreda očiju.
Sprečavanje ozljeda očiju je u svakom uzrastu važno, ali naročito u djetinjstvu i
produktivnoj dobi života. U djetinjstvu naročito, jer na djeci svijet ostaje. Ona su
budućnosti i nada čovječanstva, pa oštećenje vida kod djece ima teže i dugotrajnije
posljedice.
Slično vrijedi i za ozljede očiju u produktivnoj dobi života. U produkciji učestvuju
najaktivniji dio čovječanstva, zapravo cvijet ljudskog roda. Mnoge se ozljede uz malo
više pažnje mogu izbjeći. Samu etiologiju povređivanja, naročito u djetinjstvu,
gotovo je nemoguće navesti. Nekada povrede nastaju na nesvakidašnji način, a
nekada gotovo na isti način. Najčešće se to dešava raznim iglama, ukosnicama, broševima, šiljatim štapićima, krhotinama stakla, džepnim nožićima, škaricama,
viljuškama, raznim igračkama s oštrijih i izbočenijih rubova i dijelova, praćkama,
strelicama, kod veće djece zrančim puškama, pištoljima itd., itd. Nemoguće je
nabrojiti sve čime se može povrijediti oko djeteta, jer se djeca kod igranja služe
svime i svačime, štogod im dođe do ruke. Ne bismo bili ni najmanje potpuni kada ne
bismo spomenuli ulogu koju kod povređivanja očiju djece igraju razne kemikalije,
kipuće tekućine, razne olovke. Kao opće važno, kod povreda i većih i manjih, dolazi
zatim u obzir vapno u raznom obliku, vatreno oružje kod neoprezne manipulacije, ili
kad se ostavlja na otvorenom, patrone, barut. Još ima slučajeva ranjavanja, iako
mnogo rjeđe nego iza rata, raznim ostacima oružja, oruđa i eksploziva.
U dječjem dobu rjeđe dolazi do samopovreda. Većina ih se dešava u skupnoj
igri, naročito u igri rata ili borbe. Nekada je borbenost i ratobornost potencirana lošim
odgojem. Nekada to podupiru i sami roditelji i drugi odrasli.
Dobro je poznata činjenica da se povrede najčešće dešavaju u momentu kada
jenjava nadzor nad djecom. Što je bolji nadzor, to se rjeđe dešavaju i udesi.
Treba paziti i što dijete čita i gleda. Negativno mogu na dječju maštu utjecati i razni
stripovi, filmovi, izvjesni sadržaji na televiziji koje mogu djeca shvatiti krivo, na svoj
osebujan način. Prema tome, najvažnije je djecu ne ostavljati bez nadzora, bilo kod
kuće bilo u školama, vrtićima, za-bavištima i sličnim institucijama, kojih bi moralo
biti toliko da obuhvate svu djecu kojima su neophodno potrebne. U dječje doba, i to
već u prvoj godini života ako ustreba, počinje se s borbom protiv slabovidosti na
jednom ili oba oka. Zato je zamišljena kontrola djece sa strane liječnika različitog
profila, kako bi se zapazilo svako i najmanje odstupanje od normale, pa tako i na
očima. Uspjeh ove borbe je tim bolji i potpuniji što ranije započne. Kada se počne
kasnije ili kasno, uspjesi su manji ili nikakvi.
Slabovidne su one oči čiji vid ne iznosi više od 30% normalne oštrine vida
usprkos primjeni pomagala. Najčešći uzrok slabovidnosti je škiljenje. U slučajevima
škiljenja dolazi do slabovidnosti, gubljenja funkcije, jer oko koje škilji ne fiksira
pravilno, žutom pjegom, već zbog otklona fiksira drugim nekim mjestom na očnom
dnu. To mjesto ne daje sliku (iste kvalitete kao žuta pjega već slabijeg intenziteta i
oštrine, pa se s kvalitetnijom slikom iz drugog oka, koje iravno gleda i pravilno
faksira ne može stopiti u jednu jedinstvenu sliku u mozgu. Stoga se slabija slika
potiskuje i oko koje krivo gleda, praktički ne vidi. Što to duže potraje, funkcija i tog
oka je sve više oštećena. Ima djece koja već od rođenja škilje, najčešće nakon teških
poroda, kod čega može doći do oštećenja pojedinih očnih mišića ili živaca. Mnoga
škiljenja razvijaju se tek kasnije, najčešće u prvoj do druge godine, rjeđe u trećoj,
četvrtoj ili petoj godini života. Poslije toga doba dolazi iznimno do škiljenja, a onda
se ono javlja obično kao posljedica neke druge očne bolesti (promjena na očnom dnu,
promjena na vidnom živcu, gubitka vida nakon povreda itd.).
S liječenjem škiljavosti treba započeti rano, jer je tada zagarantiran i potpuni
uspjeh, potpuno izlječenje. Čim raz-rokost duže traje, postupak je duži a uspjeh
problematičniji. Nakon nekoliko goĐina škiljenja, neliječeno oko može postati
nepovratno jače slabovidno. To postane naročito tragično, ako u kasnijem životu
strada bolje oko, a na škilja-vom oku nije više moguće popravljanje oštrine vida.
Takvo oko, iako kod pregleda nema nikakvih vidljivih bolesnih promjena, osim
otklona, ne može normalno razabirati. Ono je zahirilo, odučilo se gledati. Takvo oko
treba opet potaknuti na rad, što je osnova lječenja razrokih očiju. Prvo je i najvažnije
ustanoviti da li djetetu trebaju naočale. Često je naime uzrok ili jedan od uzroka
skiljenja dalekovidnost ili kratkovidnost. U istim slučajevima također može doći do
slabovidnositi, jer se na očnom dnu, naročito slabijeg oka, stvara manje ili više
nejasna slika. U takvim slučajevima ispravljanje oštrine vida inaočalima rješava
potpuno ili djelomično problem. Određene naočale za stalno nošenje treba dijete
stalno nositi, a strah roditelja pred opasnosti od razbijanja stakla nije opravdana. U
literaturi se iznimno opisuju ozljede oka krhotinama stakla naočala. U nekim
nesrećama mogu naočale čak i zaštititi oko.
Svakako, svaki slučaj škiljenja mora biti pod kontrolom liječnika za očne
bolesti koji će pravilno usmjeriti liječenje škiljavih očiju i dovesti do najobljeg ishoda
liječenja. Osim naočala može se odrediti i razne druge vježbe ili škiljavog ili
povremeno i ispravnog oka.Važnu ulogu kod liječenjima ima i operativni zahvat koji
može estetski dovesti do ispravljanja škiljavog oka nakon što je postignut vježbama
poželjan funkcionalni rezultat. Razrokost se danas češće zapaža nego prije, čemu
možda doprinosi i današnji način života, naročito u gradovima, koji pokazuje svoj
utjecaj i na djecu. Poznato je da i nervozna komponenta igra ulogu u razvoju
škiljavosti.
Samo iznimno postoji samo jedan uzrok škiljavosti. U velikom broju postoji
nekoliko njih, i tek kad se oni ujedine, dovode oko u otklon. Izvjesni utjecaj ima i
naslijeđe. Češće susrećemo škiljavu djecu škiljavih roditelja.
U školskom uzrastu briga o djeci ima svoje specifičnosti. Moderne učionice moraju
biti prostrane, higijena u školama mora biti na visini, s dosta svjetlosti. Klupe u
učionicama moraju biti takve da se u njima može samo pravilno sjediti li držati glavu.
Školske knjige moraju biti samo na odgovarajući način štampane, nastava ne bi
trebala biti vrlo intenzivna, kako djeca ne bi bila čitav dan opterećena, već da imaju i
vremena za boravak na otvorenom, za igru.
Također treba paziti i na ritmičko prekidanje rada. Roditelji moraju paziti da
dijete ne čita kraj lošeg svjetla, u nepravilnom položaju tijela, zgrčeno itd., itd.
Slabovidost, osim u naprijed navedenim slučajevima, može nastati i kod onih
slučajeva kod kojih postoji potpuna ili djelomična zapreka ulazu svjetlosnih zraka u
oko. U tim slučajevima treba već u djetinjstvu otkloniti prepreku. Tu dolaze u obzir
razni stupnjevi spuštenog kapka, prirođeno zamućenje leće, razna zamućenja na
površini oka (rožnici), itd. Uslijed manje greške u razvoju očnog dna, u najvećem
procentu slabovidne su i trepave oči (nistagmične oči). Kod treperavih očiju obično
dotični drži okrenutu glavu u jednu stranu, u pravcu u kojem mu oči manje trepere.
Nekada tresu i glavom. Samo mali procenat ovakvih očiju ima približno normalnu
oštrinu vida. Sve oči kod kojih se sumnja da postoji oštećen vid, iako izvana
izgledaju sasma normalno, treba uputiti na pregled okulisti.
Potrebno bi bilo kazati nekoliko riječi i o nošenju naočala. Ima u našem narodu
još dosta predrasuda u vezi s nošenjem naočala, srećom sve manje, ali još uvijek
dovoljno. Mnogi se stide nositi naočale. Smatraju da su s naočalama manje vrijedni,
jer time daju do znanja da imaju slab vid, toliko potreban u današnje vrijeme.
Iz nekoliko napomenutih činjenica vidi se kako blagotvorno mogu djelovati
naočale na oko, naročito na dječje oko, na stvaranje pravilne i oštre slike na očnom
dnu, čime se postiže oštar vid. Oni koji tek u odrasloj dobi počinju nositi naočale,
iako su to morali već od djetinjstva, nekada sa svim naočalima slabo vide. Svatko je
dužan nositi samo onakve naočale kakve mu je propisao liječnik, samo na onaj način
kako mu je to odredio liječnik. Od velike su važnosti za suzbijanje slabovidnosti i za
dobivanje dobrog Vida kod jednog dijela djece sistematski pregledi. Svako dijete
prije stupanja u školu treba da bude sistematski pregledano, kod čega će hiti
otkrivene između ostalog i eventualne greške vida i slabovidost. Sistematski pregledi
tokom školovanja trebaju se ponavljati, a s obzirom na vid, naročito u vrijeme
puberteta.
Pored svih nastojanja kod nekih se ne može postići upotrebljiv vid. Slabovidna
i slijepa djeca ranije su se odvajala od videće i odgajala u posebnim školama,
odjeljenjima za slabovidne i slijepe, u odgovarajućim zavodima. Danas međutim,
postoji tedenca da, gdje god je to moguće, ovakva djeca idu u školu s ostalom
videćom djecom, a uz specijalnu pomoć naročito izobraženog pedagoga, tiflopedagoga. To je tzv. integrirano školovanje slabovidne i slijepe djece. Život takve djece je
mnogo bolji, jer žive u roditeljskom domu, rame uz rame s drugom djecom, pa i
psihičko stanje u kojem se nalaze mnogo je povoljnije.
Iako oko predstavlja 1/375 ukupne površine tijela, ozljede oka u produktivnoj
fazi života čovjeka relativno su česte. Gotovo svaka peta ozljeda odnosi se na oči. To
se može protumačiti time da je oko u glavi stavljeno u prvi plan, da je upravljeno na
predmet na kojem se mora raditi. Sve što se radi, treba dobro i vidjeti. Povrede
nanose i mali uzroci, koji na drugom dijelu tijela me bi doveli do povređivanja.
Ozljede se mogu desiti na svakom polju djelatnosti: u domaćinstvu, u saobraćaju,
sportu, u poljoprivredi, u industriji, u građevinarstvu, pirotehnici, kod rada s
otvorenom vatrom, kipućim tekućinama, užarenim česticama, kod rada s električnom
strujom, sa zrakama vidljivog i nevidljivog svjetlosnog i drugog značenja. Zatim
povrede očiju mogu nastati raznim kemijskim sredstvima u kućanstvu, poljoprivredi,
raznim kemijskim laobratorijima i kemijskoj industriji. Poznate su povrede
kemikalijama iz neznanja, nepažnje, nepropisne upotrebe ili hotimično.
Treba još napomenuti i oštećenja vida nastala prekomjernim uživanjem
alkohola, čemu bismo posvetili nekoliko riječi. Oštećenje alkoholom može nastati
uzimanjem većih kolicima alkoholnih napitaka kroz duže vrijeme, naročito napitaka u
kojima ima metilnog alkohola, kada oštećenja vidnog živca mogu biti definitivna.
Slično može izazvati i etilni alkohol pod istim uslovima. Jednake pojave mogu nastati
i udisanjem para metilnog alkohola, kao i djelovanjem absorpcijom preko kože u
raznim tehnološkim procesima, kod upotrebe i proizvodnje raznih rastvarača i
sredstava za čišćenje, lakova, firnajsa, u industriji svile, kozmetskoj industriji itd.
Djelovanje alkohola može biti potencirano i ubrzano prekomjernim pušenjem kroz
duže vrijeme, naročito nezrelog, vlažnog duhana.
Povrede na radu predstavljaju najveći broj među udesima u vezi s očima, a
dovode i do velikih materijalnih gubitaka i gubitaka u vremenu. S velikim zamahom
industrijalizacije povećao se i broj ovih povreda od kojih se možemo očuvati samo
strogim poštovanjem postojećih propisa zaštite na radnom mjestu. U vezi s
povredama kao uzrokom sljepila, vrlo ozbiljno se postavlja i pitanje nužnosti
pregleda vida kao dijela profesionalne orijentacije. Ima slučajeva da su neki zaposleni
na mjestima na kojima je potrebna daleko bolja oštrina vida, što predstavlja
potencijalnu opasnost, a i rad i učinak je manji. Opasnosti se izlaže ne samo onaj koji
slabo vidi, već i njegova okolina. Svatko mora raditi samo onaj posao koji odgovara u
potpunosti njegovim sposobnostima, fizičkim, umnim i njegovoj oštrini vida. Na
radnim mjestima treba upotrebljavati lična zaštitna sredstva i zaštitna sredstva na
strojevima. Naročito je važna dovoljna rasvjeta radnog mjesta, jer kad se dobro vidi,
postižu se i bolji rezultati u pogledu kvalitete i kvantitete.
U suvremenoj industriji najčešće su povrede oka sitnim česticama koje prskaju
na sve strane na radnom mjestu. U 80% slučajeva svih povreda oka na poslu
posljedica su ovih čestica. Svakodnevno gotovo nastaju razne lakše ili teže povrede
oka komadićima pijeska, kamena, drva, stakla, željeza, čelika, bakra, i raznih drugih
metala i metalnih legura. Takve čestice lete različitom snagom i brzinom, te već
prema tome mogu zaostati na površini oka ili prodrijeti različito duboko u zid oka ili
ući u samu unutrašnjost oka. Dok strano tijelo nije prodrlo u oko, slučaj obično prođe
bez većih posljedica, ako nije došlo do naknadne infekcije proizvedene ranice. Kada
strano tijelo prodre u oko, pa makar i najsitniji komadić, naročito ako se radi o
komadićima izvjesnih metala (npr. željeza ili, bakra), situacija je vrlo teška u pogledu
prognoze, s obzirom na funkciju i fizički po organ vida. Takve slučajeve treba hitno
uputiti u ustanovu koja ima kadrovske i materijalne mogućnosti rješavanja ovih
teških slučajeva.
Veći komadići materijala bilo da potječu od materijala koji se obrađuje ili od
alata proizvedu na oku tupi udarac i obično se odbijaju od oka ili ga jako oštete.
Ovakve su ozljede česte, naročito pri sječi drva, zatim u građevinarstvu, u
kamenolomima i rudnicima.
Što se tiče povreda u saobraćaju i sportu, također je nemoguće predvidjeti sve
čime može doći do povrede očiju. Saobraćaj je u svim njegovim vidovima sve življi,
na cestama, na vodi i u zraku. Ipak izgleda da su najčešće nesreće u cestovnom
saobraćaju. Većinom su kod toga oči povređene raznim krhotinama, najčešće
staklenim, zatim dijelovima karoserije ili predmetima iz okoline.
U sportu dolazi do udaraca u oko tupim predmetom, loptom, štapom, šakom ili
nogom (nogomet, hokej, košarka, tenis, boks, skijanje itd.).
U poljoprivredi najčešće nastaju ubodi razne dubine i težine, razni teški udarci
u oči, povrede kemikalijama, izvjesne eksplozivne povrede itd. Veća je osim toga u
ovim slučajevima opasnost od infekcije zadobivene ozljede, s obzirom na ambijent u
kojem se desila i oruđe kojim je zadana. Dosta je bilo povreda očiju udarcem glave
životinje, udarom roga, repom, kopitom u oko, vilama, raznim drškama itd.
Mnoge od navedenih povreda mogu se predvidjeti i sprir ječitd. Povrede očiju
mogu nastati na svim poljima ljudske djelatnosti, u što detaljnije me možemo ulaziti.
Vrlo često dolaze također i u metalnoj industriji, naročito industriji željeza i čelika
(obrađivači željeza, tokari, glodači, kovači i dr.), zatim u građevinarstvu,
mašinogradnji, alatni carstvu, brodogradnji i sličnim zanimanjima, u lakoj i teškoj
industriji.
Udesi vezani za rad u topionicama, staklarama (ljevači, kalupari, puhači,
modelari) dolaze nešto rjeđe, ali mogu biti istog kvaliteta i posljedica kao naprijed
navedene. Ovdje se još pridružuje jako toplotno zračenje koje, kad je dugotrajno i
količinski jako, može također dovesti do nepoželjnih posljedica na oku. Naročito
treba biti na oprezu kod radova u rudnicima i kamenolomima (komadi uglja, alatki,
eksplozije, veća mogućnost infekcije itd.).
Kao što je to već napomenuto, treba biti oprezan i kod rada s kemikalijama, jer
postoji dosta velika mogućnost raznih udesa u vezi s očima (pare, direktno upadanje
u oči, sitna kemijska prašina, prskanje kemikalija, udisanje ili absorpcija preko kože).
U zreloj dobi života aktivnost pada te i mogućnost povređivanja je manja, iako može
doći do povreda svih profila i posljedica. Ozljede mogu biti slične onima u
produktivnoj dobi, ali u manjem broju. Funkcija organa vida više bude ugrožena
drugim faktorima nego povredana.
U svakoj dobi života može doći do oštećenja očiju zrakama vidljivog i
nevidljivog spektra, kao i drugim vrstama zračenja. Najčešće su pogođeni samo
površni dijelovi oka, no može da dođe do oštećenja i dubljih dijelova oka. Površinsko
oštećenje očiju obično ne ostavlja i trajnih posljedica. To se najčešće događa kod i
raznih zavarivanja, kod upotrebe kvarc-lampi, pri testiranju lučnih lampi, pri kratkom
spoju, u kino i tv studijima i ateljeima. Za obranu od ovih povreda postoje
odgovarajući štitnici i specijalne naočale. Neshvatljivo je kako se ipak vrlo često
dešavaju oštećenja, naročito kod zavarivanja. Svjetlosnim lukom bude zahvaćen ne
samo onaj koji zavaruje već i njegovi pomoćnici ili oni koji se nalaze u blizini ili su u
prolazu samo pogledali mjesto gdje se zavaruje.
Pri naglom i jako koncetriranom svjetlu dolazi do oštećenja očnog dna, do
stanja koja su znatno ozbiljnija, a mogu imati trajne posljedice. Kad ekspozicija oka
takvom svjetlu traje virio kratko, posljedice mogu biti prolazne, inače može doći do
jačeg ili trajnijeg oštećenja vida (gledanje u sunce). Još su uvijek najčešći uzrok
oslabljenja ili gubitka vida bolesti oka. Prema nekim statistikama u 70% slučajeva
oštećenja ili gubitka vida posljedica su oboljenja raznih dijelova oka. Kod oboljenja
možemo i također utvrditi izvjesne specifičnosti, već prema raznoj dobi. Kako je već
napomenuto u djetinjstvu je ishrana važan faktor za pavilno razvijanje organizma i
očiju. Uz to dolaze i drugi faktori o kojima je bilo već govora.
Posljednjih decenija smanjen je i broj trahomatoznog oboljenja očiju koje je
nekada bilo dosta čest uzrok smanjenja oštrine ili gubitka vida. Uglavnom bi se
trebalo držati postavke da svako crveno oko duže od nekoliko dana zahtijeva nadzor
liječnika, po mogućnosti okuliste. Važno je rano pristupanje pregledu, jer otezanje s
pregledom može dovući do napredovanja bolesti, javljanja komplikacija, pa se
kasnije takav slučaj teže izliječi, rezultati mogu biti djelomični a i potpuno izostati. U
produktivnoj dobi može doći, između ostaloga, do virusnog oboljenja rožnice, do
cirkulatornih akcidenata u vezi s hipertenzijom, dijabetesom, poremećenom
funkcijom bubrega itd. Stoga treba kod svakog lošeg osjećanja potražiti liječnika
kako bi se razjasnio uzrok toj pojavi. Kada već jednom dođe do cirku-latornog
akcidenta, teško je stanje ispraviti. Ovdje je problematična prognoza, a u izvjesnom
broju čak i beznadna, naročito kod većih krvarenja u žutoj pjegi, staklastom tijelu itd.
Sretniji je onaj kojemu se to desi samo na jednom oku, jer mogu biti zahvaćena i oba
oka, iako rjeđe. Uslijed začepljenja krvnih sudova koji hrane očni živac, većinom kod
ljudi s visokim tlakom, može doći do nepovratnog sljepila na jednom ili oba oka.
Reumatičari tokom vremena mogu dobiti i upalu očiju na reumatskoj bazi, pa moraju
čim osjete neke promjene na očima javiti se liječniku. Ove upale mogu ponekada biti
teške u smislu otpornosti na liječenje, te su dugotrajne, a mogu ostaviti na očima
manje ili veće posljedice. Ima ih koje se povremeno vraćaju, a tragovi; su nakon toga
različiti, od laganih oštećenja do kompletnog zamućenja nekih dijelova oka i
potpunog gubitka vida. No, i na ovom polju javljaju se nova sredstva koja skraćuju i
mijenjaju tok bolesti. Stoga je i perspektiva ovih slučajeva znatno bolja.
Slično vrijedi i za posljedice spolnih bolesti. U prošlosti su tragovi spolnih
bolesti na očima bili češći nego danas. Dosta je bilo slučajeva oštećenja ili potpunog
gubitka vida. Sada se situacija posve izmijenila, te su oboljenja očiju na ovoj bazi
postala raritetima.
Čak i jače gripozno oboljenje može ostaviti posljedice na očima, na oštrinu
vida u raznom stupnju do potpunog gubitka vida na jednom ili oba oka. Obično u
ovim slučajevima, koji srećom nisu česti, budu zahvaćeni vidni živci. Svakako treba
podvući važnost ranog pravilnog liječenja šećerne bolesti. Zbog promjena na očnom
dnu na bazi šećerne bolesti u nekim slučajevima dolazi do nepovratnog gubitka vida.
Ranije su šećeraši umirali uslijed nedovoljne mogućnosti liječenja prije nego je došlo
do komplikacije na očima. Sada su komplikacije na očima zbog šećera češće, jer je
boljim liječenjem produžen vijek i ljudi oboljelih od dijabetesa.
Dugotrajna glavobolja mora se uzeti vrlo ozbiljno jer može biti između
ostaloga znak povišenog tlaka unutar lubanje, kod čega dolazi do pritiska na vidne
živce. Zbog toga ti živci u različitoj mjeri propadaju, što ima za posljedicu različito
oštećen vid, pa i potpuno sljepilo.
Noćne glavobolje, naročito one koje postižu svoj vrhunac iza pola noći, prema
zori, mogu biti znak povišenog tlaka u očima (glaukom). Ove slučajeve mora se
razjasniti i pronaći uzrok kako ne bi došlo do kasnog postavljanja dijagnoze, kada u
mnogo slučajeva ne pomaže nikakvo liječenje, već može doći do potpunog gubitka
vida i na oba oka.
U zrelijih ljudi promjene na krvnim sudovima mogu izazvati promjene i na
raznim dijelovima oka, pa i na očnom dnu. Kod toga može biti zahvaćena žuta mrlja,
najosjetljiviji dio očnoga dna, neophodno potreban za dobivanje oštrog vida. Kako je
visoko izdiferencirana, žuta mrlja je i dosta osjetljiva, lezibilna, pa može biti prva
zahvaćena i kod nekih drugih općih oboljenja i povreda. Takvi ljudi obično ne ostaju
potpuno slijepi, ali ne vide sitnije stvari koje fiksiraju, ne mogu čitati, uvesti iglu i
slično, a mogu se u poznatim sredinama kretati.
Neke bolesti oka i čitavog organizma mogu dovesti do zamućenja. jedne ili
obiju očnih leća (katarakte). Posljedica je djelomično ili potpuno gubljenje vida. Ovi
slučajevi ne moraju predstavljati nepovratan gubitak vida, jer se nakon operativnog
odstranjivanja katarakte u velikom broju slučajeva ponovo dobije dobar vid.
Treba svakako između uzroka gubitka vida napomenuti povišeni tlak u očima
(glaukom). Prema nekim statistikama neliječenii glaukom je još uvijek najčešći uzrok
nepovratnog sljepila, čak u 60% slučajeva. Javlja se u svim uzrastima, ali pretežno se
javlja kod starijih ljudi. Kada se ne liječi, dovodi do propadanja vidnih živaca,
naročito na mjestu njihova nastajanja i potpunog sljepila.
U raritete spadaju i oboljenja očiju na bazi tuberkuloze. Pred dva-tri decenija
bila je tuberkuloza očiju vrlo česta, sada je gotovo potpuno nestala. Slično vrijedi za
traho-matozno oboljenje očiju, koje također u velikom procentu opada. Rjeđe oko
propada funkcionalno ili fizički zbog malignih tumora u samom oku ili okolini. Što
se tiče samog oka, maligni tumor može nastali na oku, u oku ili atakirati oko u vidu
metastaza.
Svako kronično gnojenje sluznog kanala treba radikalno riješiti, jer je i
najmanja ozljeda takvog oka opasna i može dovesti do kobne gnojne upale i do
gubitka oka.
Zbog svega navedenog kod dužeg crvenila oka, promjena u oštrini vida, pojave
mušica pred očima čiji se broj povećava, trajnijih glavobolja, naročito noću, kod
pojave magle ispred očiju, ne smije se oklijevati i otezati s odlaženjem na pregled
očnom liječniku. Svaki s povišenim krvnim tlakom, s pojačanim žeđanjem ili čestim
abnormalnim osjećajem gladi mora također potražiti savjet liječnika. Ova i slična
stanja u daljem toku mogu imati odraza i na očima i na oštrinu vida, toliko potrebnu
za normalan i sretan život baš u ovo naše doba, a vjerojatno još potrebniju u
budućnosti.
OBLICI ŠKOLOVANJA SLIJEPE I
SLABOVIDNE DJECE I OMLADINE
Integrirani odgoj i obrazovanje slijepe i slabovidne djece na području Istre.
U reformi odgoja i obrazovanja djece sa smetnjama u psihofizičkom razvoju uzelo je
učešća i Međuopćinsko udruženje slijepih Istre — Pula. Naime, već treću školsku
godinu, tj. od 1977. na području Istre djeluje mobilna tiflopedagoška služba.
Svrha te službe je otkrivanje, evidentiranje i praćenje slijepe i slabovidne djece u
redovnim školama s medicinskog, edukativnog i psihosocijalnog aspekta.
Sistem integriranoga odgoja i obrazovanja podrazumijeva uključivanje djece ometene
u psihofizičkom razvoju u redovne odgojno-obrazovne ustanove. Integracija je
rezultat sve razvijenije materijalne baze društva, a osniva se na stečenim iskustvima u
svijetu i kod nas. Do izglasavanja zakona o ovom sistemu odgoja i obrazovanja
prethodile su obilate pripreme i konzultacije s ljudima koji se već bave ovakovim
načinom rada. Iskustva u svijetu su već dugotrajna, a kod nas su to do sada bili samo
osamljeni i rijetki primjeri. Za razliku od segregiranoga odgoja i obrazovanja,
integracija teži za time da se djecu ometenu u razvoju približi i njihovim vršnjacima u
redovnim školama. Činjenica je da će veliki dio te djece još uvijek ostati u
specijaliziranim ustanovama, ali će se isto tako jedan dio djece sa smetnjama u
razvoju integrirati u redovnu odgojno-obrazovnu sredinu.
Da bi se slijepu i slabovidnu djecu uspješno uključilo u redovne odgojnoobrazovne ustanove, bile su potrebne svestrane pripreme kako roditelja, stručnopedagoškog osoblja tako i samih učenika.
U toku prve školske godine dolazilo se do razumljivog nepovjerenja u opstanak
ovakvoga načina tiflopedagoškog rada, tj. rada koji se odvija izvan specijaliziranih
ustanova, za odgoj i obrazovanje. Međutim, rezultati su bili ohrabrujući za rad u
narednom razdoblju. Naime, uvidjela se prednost školovanja slijepe i slabovidne
djece među vršnjacima neoštećena vida. To je sredina u kojoj će oni nakon završenog
školovanja živjeti i raditi, pa će njihova prilagodba na tu istu sredinu biti mnogo
uspješnija ako se provodi od najranije dobi.
U osnivanju mobilne tiflopedagoške službe i u njenom radu polazilo se od
slijedećih načela:
1. svoj djeci i omladini sa smetnjama u razvoju treba omogućiti odgoj li obrazovanje,
odnosno osposobljavanje za život i rad;
2. svakom djetetu treba dati pravo i mogućnost da se obrazuje i odgaja na osobnoj
razini, prikladnim metodama i sredstvima, odnosno u odgovarajućim uvjetima;
3. svoj djeci sa smetnjama u razvoju treba osigurati društveno organiziran
predškolski odgoj i odgovarajuću rehabilitaciju;
4. odgoj i obrazovanje te djece i omladine, kad god je moguće, treba provoditi u
redovnim odgojno-obrazovnim organizacijama s drugom djecom i omladinom;
5. svoj djeci i omladini sa smetnjama u razvoju u procesu odgoja i obrazovanja treba
osigurati primjerenu struci nu pomoć;
6. cilj i zadaci odgoja i obrazovanja ove djece i omladine isti su kao i za ostalu djecu
i omladinu, s tim što se zadaci u izvjesnom smislu proširuju u odnosu na otklanjanje,
odnosno ublažavanje smetnji.
U skladu s ovim načelima i specifičnostima rada sa slijepim i slabovidnim
učenicima ova služba se bavi kontroli-ranim praćenjem te djece uključene u redovne
odgojno-obrazovne institucije.
Provodi se aktivna i svestrana suradnja na relaciji uče-nik-nastavnik i roditelj.
U cilju prevencije i ranog otkrivanja oštećenja vida u najranijoj dobi izvršeni su i
kompletni oftalmološki pregledi u toku 1977/78. šk. g. na području općina Buje i
Buzet. Od strane liječnika-oftalmologa i tiflopedagoga pregledano je oko 3000 djece
predškolske i osnovnoškolske dobi od kojih je njih 400 određeno za detaljniji
oftalmološki pregled.
U toku ovoga trogodišnjega razdoblja otkriveni su slučajevi djece predškolske
dobi s većim oštećenjima vida, tj. potpuno slijepih.
Poznato je da je odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi dio odgojnoobrazovnoga sistema i dio cjelovitoga sistema osnovnog i općeg obrazovanja. Tako
se i malom četverogodišnjem Suljkić Muji ;iz Pule pruža odgovarajuća stručna
pomoć. Budući da je ustanovljena dijagnoza fibroplasta retrolentalis i Mišo nema
nikakva izgleda da ugleda svijet, bio je potreban krajnji oprez da se u traganju, od
strane roditelja, za lijekom i liječnikom ne zapostaviti njegov normalan predškolski
odgoj.
Tiflopedagog Udruženja često se nađe u dječjim vrtićima
U navedenom slučaju obilazilo se dijete i roditelje te s konkretnim uputstvima
davala mu se mogućnost da nauči da se snalazi i utiscima stečenim pomoću sluha.
Najasniju i najkonkretniju predodžbu o predmetima stiče pomoću brižljiva i
mnogokratnog percipiranja opipam, koji se ostvaruje objema rukama.
Dječaka smo također uključili u vrtić s djecom neoštećena vida da bi se još
više poradilo na njegovoj socijalizaciji.
U sličnoj situaciji našli su se i roditelji slijepih dječaka Ugrin Miljenka i
Damira suočivši se s istinom o potpunom gubitku vida njihove djece kod kojih su još
prisutne i smetnje u vidu psihomotorne retardacije.
Uspostavljanje kontakta s dječacima na taj je način znatno otežano. Navedene
smetnje mnogo su izraženije kod starijega dječaka, koji ima četiri godine i čiji se
psihofizički razvoj ne odvija u skladu s kronološkom dobi.
Dječake se obilazi jedanput mjesečno od strane tiflope-dagoga u njihovom
roditeljskom domu i radi se s njima po pitanju orijentacije i kretanja u prostoru,
snalaženja u poznatoj sredini uz pomoć zvuka, te na planu razvoja govora i
govornoga komuniciranja.
Uz pomoć Centra za soc. rad općine Buzet i SlZ-e za društvenu brigu o djeci
predškolskoga uzrasta nabavljen im je preko našega Udruženja kazetofon. Na kazete
se snimaju određene govorne vježbe, koje im se uz pomoć navedenonoga pomagala
mogu reproducirati.
Roditelji također pokazuju veliko interesovanje za psihofizički razvoj dječaka i
uz pomoć određenih uputa koje dobivaju od tiflopedagoga u međuvremenu provode
određene vježbe. Radi se naime na tome da ih se osposobi za osnovne kulturnohigijenske navike neophodne za njih same, a i za sredinu. Postoji mogućnost da ih se
smjesti, bar na jedno izvjesno vrijeme, u dječji vrtić u Buzetu i to naročito kod
mlađega dječaka Damira što ćemo i napraviti u narednom periodu.
Razvoj upravo navedenih dječaka predškolske dobi treba da se odvija
normalno kao i za ostalu djecu njihove dobi, pa se zbog toga i nabavljaju igračke
prilagođene njihovom senzornom oštećenju, tj. oštećenju vidnog analizatora.
Igračke trebaju da budu po mogućnosti ozvučene i taktilno prepoznatljive.
Basaneže Vesna je učenica drugoga razreda Osnovne škole u Krasici kod Buja. I
pored svoje visoke slabovidnosti i očnoga nalaza Anliridia congenita (prirođeni
nedostatak šarenice na oba oka) učenica nije trebala otići u Zavod za slijepu i
slabovidnu djecu. Naime, ona je ostala u svom roditeljskom domu i polazi redovnu
gore spomenutu školu. Budući da naša služba radi već treću školsku godinu,
djevojčicu se obilazi još od predškolske dobi. Tada se s njom radilo uglavnom na
formama odgojnog djelovanja, jer je djevojčica bila odgojno zapuštena i sa
smanjenom sposobnošću gledanja okarakterizirana kao dijete s distriktibilnom
pažnjom u klupi, remetila normalno odvijanje nastave, a to je jedna od popratnih
manifestacija slabovidnosti uz nemogućnost duže koncentracije na određeni predmet
ili zadatak koji joj je povjeren.
Polaskom u prvi razred Vesna je bila mnogo mirnija i pažljivija i nije
predstavljala problem nastavnici, a njeno ponašanje nije bilo devijantno. S njom se
radilo prvenstveno na usvajanju adekvatne nastavne građe uz pomoć primjerenih
nastavnih metoda i tiflotehničkih sredstava i pomagala.
Za potrebe slabovidnih učenika, pa tako i Vesne, nabavljene su specijalne
bilježnice s naglašenim linijama. Osim toga nabavljena je i školska klupa koja se
može podizati prema potrebama čitanja i pisanja, što se može prilagoditi konkretnom
slučaju. Udžbenici prvoga razreda bili. su štampani povećanim tiskom tako da su
učenici prošle školske godine mogli poslužiti za savladavanje početnoga čitanja.
Radni zadaci su se također štampali povećanim slovima zbog lakšeg snalaženja na
tekstu.
Nastojali smo da u drugom razredu, u toku protekle školske godine, nabavimo
za potrebe naših slabovidnih učenika udžbenike štampane povećanim tiskom, a koje
se koriste u našem Centru za odgoj i obrazovanje djece i omladine »Vinko Bek«, ali
nismo uspjeli.
Učenica se u toku ove školske godine služila udžbenicima koje su koristili i
njeni drugovi u razredu. Zbog toga se u radu s njom kako tiflopedagog, tako i
nastavnik služio vježbama na očuvanju i zaštiti vida. Pazilo se naročito na intervale
rada i odmora, te na vrijeme koje učenica može provesti čitajući određeni tekst. U
slučaju nemogućnosti da pročita određeni tekst s ploče, učenica se slobodno diže i
odlazi bliže ploči, ili joj nastavnica sama pročita tekst. Za ove dvije školske godine
Vesna je imala dvije nastavnice i niti jednoj od njih nije stvarala neki veći problem u
radu.
Za učenicu se također uz pomoć SlZ-a za predškolski odgoj i osnovno
obrazovanje nabavio kazetofon kao tifloteh-ničko pomagalo, koje će Vesni mnogo
koristiti u višim razredima.
Tiflopedagog ju je obilazio jedanputa tjedno u šokli na nastavi, a također i
individualno kod kuće. Uspjeh na kraju ove školske godine bio je dobar.
Na kraju školske godine 1979/80. nastavnica učenice drugarica Kapetanović
Marija je napisala:
«Učenica Basaneže Vesna završila je u školskoj 1979/80. god. treći razred s dobrim
uspjehom i primjerenim vladanjem.»
Zajedničkom pomoći nastavnice i tiflopedagoga prostignuti su dobri rezultati
Učenica je marljiva i aktivna. Zainteresirana je za rad. Poteškoće ima samo iz
hrvatskoga jezika zbog težine čitanja i pravilnog pisanja. Predmet koji je više
interesira i lako ga rješava je matematika. Aktivna je u radu i malo neuredna. Kada bi
postojala veća pomoć roditelja kod kuće u radu, uspjeh bi mogao biti bolji. Dobar je
drug u razredu, kulturno se ponaša. Prihvaćena je u razredu i u igri«. Titlopedagog je
također pružao stručno-pedagošku pomoć slabovidnoj djevojčici Pokrajac Sanji iz
Rovinja. Učenica je trećega razreda Osnovne škole »Savo Vukelić« u Rovinju i njena
slabovidnost je srednjega stupnja. Prije nego se djevojčicu uključilo u redovnu školu
bile su potrebne svestrane pripreme škole, a isto tako i roditelja, te nastavnice koja će
u razredu imati takovu jednu učenicu.
U prvi razred je krenula s vizusom 0,2 na oba oka. Sjedila je u prvoj klupi i
pazilo se također na adekvatno osvjetljenje na radnoj površini. Kod djevojčice su se
također odmah ispoljile izražene intelektualne sposobnosti i velika znatiželja, koja joj
je pomogla da s odličnim uspjehom završi prvi razred. Na kraju školske godine
učenica je nastavu završila nešto ranije i otišla je u Ljubljanu, gdje joj se nakon
jednog operativnog zahvata vizus znatno poboljšao i što je bio dobar preduvjet da
učenica u toku slijedeće školske godine pokaže još bolji uspjeh u radu i učenju. Sanja
se koristila specijalnim bilježnicama za slabovidne s naglašenim linijama.
Kontaktiralo se sa nastavnicom i pedagogom škole u konkretnim situacijama, kada je
kod nje dolazilo do emocionalne i socijalne nestabilnosti u porodici.
U pravi razred je krenula s vizusom 0,2 na oba oka lijepe rezultate u
savladavanju nastavne građe i u druženju sa svojim drugovima. Rezultat nije izostoa i
ovaj razred je završila s odličnim uspjehom. Roditelji su je redovito vodili na
oftalmološke preglede i stanje vida joj se znatno popravilo tako da je u toku drugoga
polugodišta trećega razreda Sanja dobila leće, koje je počela nositi i prilagođavati se
tom optičkom pomagalu. Uspjeh od prethodnih školskih godina se ponovio i Sanja je
u trećem razredu prošla odličnim uspjehom.
Tiflopedagog udruženja često posjećuje roditeljski dom djece
I njena drugarica razrednica Šubara Irena je zapisala: »Zapažanja:
Učenica: Pokrajac Sanja
Učenica je prilično slabog vida pa je stoga bio potreban poseban tretman u
nastavnom radu.
Veoma je napredna. Posjeduje dobro pamćenje i ima odličan sluh. Osim toga
brzo zaključuje. To su bili pozitivni elementi, koji su uveliko pomogli da učenica
veoma dobro savladava gradivo.
Najveći problem je predstavljalo pisanje, jer su joj često obične bilježnice bile
neprikladne, ali se brzo navikavala na njih.
Osim toga dobra suradnja između škole i doma i stručnjaka Udruženja slijepih
Pule, koja je jednom tjedno dolazila u Rovinj, uspjelo se da učenica postiže
izvanredne rezultate.
Problemi koji nailaze:
— Bit će problema u geometrijskom crtanju
— čitanju, gdje su sitnija slova
pa će trebati pronaći neko rješenje.«
Družeta Silvano je potpuno slijepo dijete, koji se u toku školske godine
1978/79. uključio u V razred Osnovne škole u Barbanu. Za njegov prelazak iz Centra
»Vinko Bek« u Zagrebu u redovnu školu bile su potrebne svestrane pripreme i
suradnja svih zainteresiranih činilaca. Bila je prije svega izražena bojazan roditelja, a
isto tako i nastavnika u vezi s uspješnom adaptacijom učenika u sredinu s vršnjacima
neoštećena vida. Na kraju četvrtoga razreda Silvano je boravio izvjesno vrijeme u
školi u Barbanu da bi se na neki način njegovi drugovi, a i sami nastavnici prilagodili
na njegovu prisutnost. Oni su se dapače pokušali saživiti s njegovom situacijom i s
načinom na koji Silvano uči i usvaja nastavno gradivo. Bilo je to novo i interesantno i
Silvano je postao dio te sredine, one iste u kojoj će on nakon završetka školovanja
nastaviti život i rad. Učenik se služi Brailleovim pismom i u školi piše Brailleovom
mašinom, koja je nabavljena putem našega Udruženja, a uz pomoć SlZ-a za osnovno
obrazovanje u Puli, kao i kazetofon koji mu mnogo koristi u nastavi stranoga jezika.
Brailleovo pismo naučili su uglavnom i nastavnici, a pogotovo nastavnica
matematike koja je upoznata i s matematičkim simbolima. Sa Silvanom je sjedio
svaki dan drugi učenik i pomagao mu kod izrade pismenih zadataka i njihova čitanja.
Silvana se redovito obilazilo i razgovaralo s nastavnicima za svaki nastavni predmet
kada god je dolazilo do dileme, da li je dovoljan slušni ili slušni i olfaktorni put
usvajanja određene nastavne građe.
Najviše se surađuje s nastavnicom stranoga jezika, jer je učeniku trebalo
štampati na Brailleovom pismu zadatke iz radne bilježnice i udžbenika, koji još za
sada nije štampan u našem RO SSH. Postoje, naime, samo kazete sa snimljenim
vježbama, koje učenik redovito sluša. Ispravljali su se također i domaći zadaci
učenika. Prve školske godine u toku boravka u redovnoj školi problem orijentacije i
kretanja nije više bio primaran, jer se Silvano uspješno snalazio u vrlo brzo poznatoj
sredini i bio je samostalan. Dodatni rad s učenikom provodio se u matematici.
Učenik, naime, tada nije imao potreban pribor za crtanje.
Tiflopedagog upućuje u rad na satu tehničkog odgoja
U istoj školskoj godini izvršena je i posjeta Centru »Vinko Bek« u Zagrebu uz
prisustvo nastavnika škole u Barbanu, učenika V raz. te predstavnika SlZ-a za
osnovno obrazovanje i predstavnika Udruženja. Posjetio se Centar i SSH (biblioteka,
štamparija, muzej). Zahvaljujući veoma dobroj organizaciji, posjet je bio naročito
koristan u radu sa Silvanom, a isto tako i s bilo kojim drugim slijepim i slabovidnim
djetetom. Silvano je V razred završio s odličnim uspjehom.
U šestom razredu krenulo se istim sistemom i načinom rada, osim što se učenika više
aktiviralo u odgojnim predmetima.
U nastavi likovnog odgoja modeliralo se uz pomoć gline, a u nastavi
tehničkoga odgoja učenik se aktivno uključio u proces izrade određenoga modela.
Udruženje je također nabavilo tiflograf za crtanje koji će kao nastavno pomagalo
mnogo pomoći u više nastavnih predmeta.
Udžbenike pisane Brailleovim pismom i reljefne karte iz zemljopisa nabavili
smo uz pomoć našega RO SSH u Zagrebu. Učenik ne posjeduje sve udžbenike nego
samo one koji se štampaju u štampariji RO.
Problem nabave pomagala postoji i prisutan je, što će se, nadamo se, uskoro
povoljno riješiti.
Drugarica pedagog Jozefina Stanišić bila je prisutna od prvoga dana uključenja
Silvana u redovnu školu i ona je napisala slijedeće:
»Koncem 1977/78. školske godine na inicijativu Međuopćinskoga udruženja slijepih
Istre Pula, a u dogovoru s roditeljem i prosvjetno-pedagoškom službom, odlučili smo
da Silvano Družeta iduću školsku godinu nastavi svoje redovno školovanje u našoj
školi. Iako smo se načelno suglasili da ga prihvatimo, ipak smo se pribojavali svega
toga, s obzirom da gotovo ništa nismo znali o radu sa slijepom djecom, nismo imali
nikakovoga iskustva, a niti uzora. Jedino ohrabrenje u svemu bilo je da u Udruženju
slijepih u Puli radi tiflopedagog s kojim smo od prvoga dana kontaktirali i od kojeg
smo očekivali veliku pomoć u radu s tim učenikom.
Predložili smo da učenik dođe u našu školu prije završetka školske godine i da
to bude neki pripremni period za nas i za njega kako bismo se iduće školske godine
svi zajedno lakše snašla. To smo i učinili. Silvano je došao u našu školu dva tjedna
prije završetka školske godine. Zajedno s tiflopedagogom napravili smo plan rada za
taj period. Predvidjeli smo da Silvano upozna učenike i nastavnike naše škole i to
smo ostvarili tako što smo zajedno s njim. boravili po jedan dan u svakoj našoj
područnoj školi koje pohađaju učenici od I do IV razreda. Prisustvovali smo nekim
nastavnim satovima, a ostalo vrijeme su djeca provela u igri li razgovoru da bi
ostvarila neposredan kontakt. Osim toga proveo je nekoliko dana među učenicima
tadašnjeg V razreda s ciljem da vidi kako se odvija rad u predmetnoj nastavi. Taj
pripremni period završili smo vrlo zadovoljni. Straha od novoga i nepoznatoga je kod
većine nas nestalo. Silvano je vrlo simpatičan dječak, bistar i spreman da radi. U
cijelom tom pripremnom periodu s nama je bila drugarica tiflopedagog, svestrano
nam pomagala i upućivala nas kako raditi. Od tada do danas ona je vanjski suradnik
našega kolektiva.
Iduću školsku godinu Silvano započinje kao da je oduvijek bio u toj sredim.
Učenici su ga prihvatili kao dobrog starog druga, a i on se tako osjeća među njima. U
radu nije bilo nikakvih posebnih poteškoća. Na nastavi se služi svojim udžbenicima i
mašinom koje ostavlja u kabinetu u školi, a kod kuće ima udžbenike iz kojih uči.
Uključen je u slobodne aktivnosti; (recitatorsku grupu) i u pionirsku organizaciju.
Marljivo uči i radi, a u tome mu pomažu i učenici i nastavnici, pa su neki od njih i
savladali Brailleovo pismo.
Silvano se ponaša kao svi ostali učenici, dobro je savladao prostor, odličan je
učenik i sada završava šesti razred.
Već treću školsku godinu Radolović Mladen, slabovidan učenik, polazi
redovnu školu u Vodnjanu. Učenik je osmoga razreda, visoko je slabovidan s očnim
nalazom: Nistagmus o. u. Međutim, i pored gore navedenih smetnji, Mladen je
uspješno savladano nastavni plan i program redovne škole.
Prilikom njegovog povratka iz Zavoda »Vinko Bek« u VI razred s
nastavnicima odgojnih predmeta (tehničkoga, fizičkoga i likovnoga), te svih onih
aktivnosti u kojima se traži intenzivna upotreba vida, posebno se konzultiralo. U tim
slučajevima obim nastavne građe se sažeo i adaptirao sposobnostima vida učenika.
Nastavnike je interesiralo koliko od Mladena mogu zahtijevati.
U ostalim nastavnim predmetima reprezentirala su mu se kvalitativno i
kvantitativno ista znanja kao i njegovim drugovima.
U nastavnim i vannastavnim aktivnostima služio se tehničkim pomagalima, a u
individualnom radu korištene su vježbe na očuvanju i zaštiti vida. Što je veoma
važno, pod redovnom je kontrolom liječnika oftalmologa i uz pomoć pravilnih
metoda rada, adaptacija na videću sredinu nije išla na štetu njegovih preostalih vidnih
sposobnosti.
Mladen je polaznik muzičke škole i odličan je učenik u razredu. Ove školske
godine on je završio osmi razred i zajedno sa svojim vršnjacima upisao se u jedan od
srednjoškolskih centara u Puli.
Mladen se osjeća vrlo ugodno u razredu medu svojim vršnjacima u Osnovnoj
školi Vodnjan.
Drugarica direktor Osnovne škole Vodnjan Anita Forlani na završetku
Mladenovog školovanja u istoj školi je napisala:
Ove godine završio je osmi razred u našoj školi Radolović Mladen, učenik koji
je i s većim teškoćama u vidu, postigao odličan uspjeh.
Učenik je prvi put bio upisan u našu školu 1. IX 1972. godine u prvo razred,
koga je vodila drugarica Vera Sučević.
Prva dva razreda je učenik proveo u školi Vodnjan te postigao vrlo dobar
uspjeh. Kada je prešao u speoijalnu školu za slabovidnu i slijepu djecu u Zagrebu 1.
IX 1974. god., Mladen nije prekinuo vezu i prijateljstvo sa svojim razredom s kojim
je stalno surađivao i dopisivao se. Došlo je i do posjeta grupe slijepih učenika iz
Zagreba u Vodnjanu što je posebno obradovalo male učenike IV razreda.
Pri završetku 1976/77. školske godine, preko Saveza slijepih iz Pule, upoznati
smo bili o povratku Mladena u našu sredinu, pa su odmah započete pripreme psihopedagoškoga karaktera za njegovo uključenje u normalan razred.
Razrednom i nastavničkom vijeću date su informacije i savjeti o budućem radu
i počela je suradnja između škole, pedagoške službe Udruženja slijepih iz Pule, te
SlZ-e za osnovno obrazovanje.
Treba reći da se učenik s velikim entuzijazmom uključio u rad razreda i
slobodnih aktivnosti, bez naročitih poteškoća, te da je stekao ugled među vršnjacima
za svoje vrline (šahista, svirač, folklorista), a i za svoje radne i ljudske osobine, pa je
više puta bio predložen za odgovorne zadatke samoupravnog karaktera, ina primjer za
predsjednika Školskog sportskog društva »Mladost«.
Razrednica, drugarica Elvira Ježić, stalno je pratila napredovanje učenika u
tijesnoj suradnja sa tiflopedagogom i roditeljima. Uprava i pedagoška služba škole su
posebno cijenile taj rad d pratile napredovanje učenika, koji je sve tri godine završio
razred odličnim uspjehom i primjernim vladanjem, te bio nagrađen.
Mišljenja smo da je školovanje Mladena Radolovića u Vodnjanu bilo veoma važno
za njegov razvoj, jer je povratak u familijarnoj sredini veoma pozitivno djelovao.
Učenik je samostalan u radu, dobro usmjeren na društveno kulturno-umjetnički
rad, pa smo uvjereni da u buduće neće imati posebnih poteškoća u školovanju i
uključivanju u udruženi rad.
Njegovim povratkom iz specijalne škole u matičnu, možemo reći da smo već
unaprijed primjenili intencije reforme odgoja i obrazovanja te da uključivanje učenika
sa teškoćama u razvoju u redovno školovanje je potpuno pedagoški opravdano i
pozitivno.«
U toku jednoga polugodišta obilazilo se slijepu mentalno retardiranu djevojčicu
Čerin Sandru iz Pule. Kod nje je prisutan veliki raskorak između mentalne i
kronološke dobi.
Međutim, takova kombinacija psihosomatskoga oštećenja nije odvojeno
sljepoća plus mentalna retardacija, to je jedan čisto novi hendikep koji ima svoju
psihologiju, pedagogiju i specijalne metode rada. Za djevojčicu bi bio najadekvatniji
smještaj u jednu ustanovu za osobe s kombiniranim smetnjama, koja kod nas, na
žalost, ne postoji. Tako je djevojčica prepuštena brizi roditelja i samo uz pomoć
kontinuiranoga individualnoga rada moglo bi se očekivati barem minimalne rezultate.
Iz naprijed navedenoga vidi se da su na našem području u redovne škole uključena
uglavnom praktički slijepa i slabovidna djeca, tako da u nastavnom radu s njima
postoje neke specifičnosti.
U edukaciji slabovidnih ne radi se o čistoj primjeni tehnike u zaštiti vida, nego
se upoznaju psihičke posljedice defekta vida na ličnost djeteta i treba se pronaći
pedagoški pristup u njegovu uklanjanju. Nastavnikova bitna zadaća je suzbijanje
posljedica smanjenoga vida. Njihove psihičke smetnje nisu opće i uzrokovane
isključivo vidnim oštećenjem. Potrebno je sagledati somatski, socijalni i psihički
položaj slabovidnoga djeteta u procesu edukacije.
Ono što karakterizira nastavu s tom kategorijom djece sastoji se u slijedećem:
ograničenost u upotrebi vida, naročito u čitanju i pisanju; povećana potreba za
posebnim, pretežno individualno adaptiranim testovima; za sredstvima nastave; za
tehničkim i optičkim pomagalima, za racionalnim korištenjem vizusa.
Za sve ove učenike potrebno je nabaviti još veći broj određenih tiflotehničkih
pomagala u čemu bi mogao mnogo pomoći i Centar »Vinko Bek«. Postoji dobra
suradnja sa SlZ-ovima za osnovno obrazovanje, koji su odmah bili voljna da se
nabave određena pomagala za potrebe tih učenika.
Međutim, najvažnije što tiflopedagog ili bilo koja osoba koja radi sa slijepim,
praktički, slijepim i slabovidnim učenicima može da postigne sastoji se u tome da ih
se osposobi i razvije do te mjere, da su sposobni ispravno i stvaralački postavljati se i
odnositi prema sebi, svojoj okolini, prema porodici, vršnjacima, radu, učenju i
vlastitom nedostatku.
Za to je svakako najpodesnija vlastita porodica.
Institucionalni oblici školovanja i osposobljavanja
Najveći broj slijepe djece u SR Hrvatskoj još uvijek polazi osnovnu školu pri
Centru za odgoj i obrazovanje »Vinko Bek« u Zagrebu. Ovaj Centar je jedinstvena
ustanova za odgoj slijepe i slabovidne djece u Republici. U njemu je obuhvaćeno
predškolsko odjeljenje, osnovna škola, posebna odjeljenja osnovne škole za djecu sa
složenim smetnjama, te srednja škola.
Trenutno se s našeg područja u Centru nalazi četvero učenika koji polaze
posebna odjeljenja za djecu sa složenim smetnjama.
Jedanputa godišnje Udruženje organizira sastanak s djecom i roditeljima iz
Centra i onih u redovnim školama, gdje se razgovara o postignutom uspjehu i o
eventualnim poteškoćama.
Srednje obrazovanje provodi se u Centru za odgoj i obrazovanje za smjerove
telefoniste, administrativnih tehničara, a u 1979. god. započelo se i sa školovanjem
programera. U Centru se vrši i dopunsko obrazovanje odraslih uz rad i iz rada. Za
osobe koje upotpunjavaju svoje znanje i stiču kvalifikaciju takovim vidom školovanja
organiziraju se posebni seminari, omogućuje im se dobivanje potrebne literature, a
Centar osigurava skripte na Brailleovom pismu i na uvećanom crnom tisku.
Pulić Gordan, Rovinj
Cetina Milica, Pula
Šergo Barbara, Poreč
Mirković Goran, Fažana
Centar »Vinko Bek« u Osijeku, kamo su također odlazili naši članovi i sticali
određenu kvalifikaciju, radi na stručnom osposobljavanju slijepih za razne poslove
pakiranja u industrijskim granama. Osim toga Centar osposobljava učenike za rad na
poslovima montaže, grafičke industrije, na doradi plastike, za poslove u
drvnoprerađivačkoj industriji, metalnoj struci itd. U Centru se vrši osposobljavanje za
telefoniste. Ovo osposobljavanje vrši se za invalide rada, koje su uputile na
rehabilitaciju invalidske komisije zajednica mirovinskoga i invalidskoga osiguranja.
Ova ustanova vrlo je značajna za slijepe osobe koje se osposobljavaju za rad u
industriji.
U SR BiH u Sarajevu postoji Zavod za slijepu djecu koji pored
osnovnoškolskog obrazovanja vrši i profesionalnu orijentaciju i pripremni dio
obrazovanja i osposobljavanja koji se najčešće provodi u Centru za profesionalnu
rehabilitaciju i zapošljavanje slijepih. Škola s praktičnom obukom Centra vrši obuku
slijepih lica za zvanje kvalificiranih radnika: metalostrugara, trikotažera, pletača,
telefonista i plastičara.
Među nabrojanim ustanovama svakako je važno napomenuti i Višu školu za
fizioterapeute — tehničare kamo su također odlazili naši članovi i sticali pomenuto
zvanje.
SLIJEPI I RAD
Sva stremljenja u radu sa slijepima mogu se svesti uglavnom na brigu oko
oblikovanja svakoga slijepoga u našem socijalističkom samoupravnom društvu u
potpunu ličnost sposobnu za samostalan život, jednako kao i svi videći. Postigavši to,
slijepi članovi našega društva mogu živjeti pod gotovo istim uvjetima kao i ostali
pripadnici naših naroda i narodnosti. Glavni cilj je mogućnost sticanja svih potrebnih
sredstava za život, za samostalno stvaranje životne materijalne baze. Time se lice
oštećena vida izjednačuje sa svakim ostalim Jugoslavenom, što ga čini ponosnim i
zadovoljnim. Posjedovanje vlastitoga, zarađenoga dinara, najbolji je način
pobjeđivanja osjećaja manje vrijednosti i depresije. To stvara mogućnost životnoga
optimizma, nasuprot zapostavljenosti, nasuprot osjećaja u nesigurne životne
egzistencije i mogućnosti eventualnoga nedostajanja najosnovnijih sredstava za život,
padanja na najniže životne grane, na grane pojedinca prepuštenoga u borbi za život
samom sebi. Instinkt za samoodržanje je jedan od najjačih instinkta uopće tako da je
takav pojedinac spreman na sve samo da se održi.
Tu se regrutuju kriminalci iz nužde, lopovi, propalice iz nužde, amoralni tipovi koje
je na taj stepen natjerala neizvjesnost.
Današnji naš stupanj razvitka skoro je potpuno eliminirao tu mogućnost, jer
društvo, putem propisa i zakona, onemogućava da se ponovi ranija zapuštenost i
osamljenost slijepih.
Onemogućava se slika slijepoga prosjaka koji je primoran da na javnim
mjestima u ispruženoj ruci drži kapu ili neku drugu posudicu u koju trebaju
dobronamjerni prolaznici spustiti najosnovnije za prosjakov život. Tako postoji,
između ostaloga, i Zakon o određivanju poslova i radnih zadataka na kojima se
zapošljavaju slijepi invalidi rada, odnosno slijepe invalidne osobe (Narodne novine
SRH br. 12/79.). Prema navedenom zakonu osnovne organizacije udruženoga rada i
radne zajednice obavezne su zaposliti slijepe osobe. Ovaj zakon propisuje da se
slijepi zapošljavaju na slijedećim radnim mjestima:
1. telefoniste na kućnim telefonskim centralama od najmanje 25 kućnih priključaka i
4 prenosnika za PTT mrežu;
2. na sortiranju i pakovanju gotovih prehrabenih a drugih industrijskih proizvoda u
industriji i trgovini težine do najviše 10 kg;
3. na montiranju (spajanju) predmeta manjih veličina izrađenih iz plastičnih masa ili
metala (električni prekidači i utičnice, rasvjetna tijela, manji transformatori, spajanje
vijaka s pripadajućom maticom i spajanje obujnica u odgovarajuće cjeline);
4. bušenje električnim vertikalnim bušilicama, koje se obavlja ručno prema
predhodno izrađenim šablonama;
5. na izrađivanju ambalaže od kartona (krojenje, zasje-canje, prelamanje —
oblikovanje i šivanje);
6. fizikalno-terapeutsko medicinskoga tehničara.
Vrlo precizno navedena su radna mjesta na kojima se prvenstveno zapošljavaju
slijepi. Kod toga se vodi računa o njihovom socijalnom ili ekonomskom položaju.
Uz navedena radna mjesta mogu se odrediti unutar radne zajednice ili OOUR-a i
druga podesna za zapošljavanje slijepe osobe, uz eventualnu adaptaciju pojedinih
oruđa za rad u cilju poboljšanja uvjeta rada slijepih osoba.
To je solidna zakonska osnova za sticanje solidne i trajne životne materijalne
baze slijepih. Isključena je samovolja pojedinaca i krivo tumačenje jer je zakon
veoma jasan i precizan.
Već 23. IV 1965, znači pred punih 14 goĐina, raspravljena je problematika
slijepih u Socijalno-zdravstvenom vijeću Skupštine općine Pula. Između ostaloga
razmotrena su i radna mjesta na kojima se prvenstveno zapošljavaju slijepi, a tek kad
njih nema, onda se mogu zaposliti na tim mjestima videće osobe. Znači da je to bilo
već tada na našem području uočeno i riješeno u duhu sadašnjega zakona. Od
navedenoga datuma postupalo se po donesenim zaključcima na toj sjednici, a sada je
to i ozakonjeno. Početne poteškoće kod zapošljavanja slijepih, umjetno postavljane
zapreke kod toga, davno su na našem terenu nestale i oborene. Tako smo uspijevali
do sada zaposliti sve naše nezaposlene slijepe članove, pa čak i pojedince iz drugih
krajeva Jugoslavije.
Do danas uspjeli smo zaposliti ukupno 101 slijepo i slabovidno lice. Od toga je
bilo 60 muških i 41 žena. Među zaposlenima bilo je 51 telefonista, 7 prosvjetnih
radnika, (dva profesora i 5 nastavnika), 6 zdravstvenih radnika (3 s višom i 3 sa
srednjom fizioterapeutskom školom), 4 kartonažera — pakera, 4 radnice u trikotaži, 4
daktilografa, 1 soc. radnik, 1 metalac, 1 tapetar, 1 cestar, 1 električar, 1 fakturist, 2
skadištara, 1 radnik u mlinu, 1 garderober, 6 radnika, 1 pralja, 1 službenik u
zdravstvu, 1 slastičar, jedan ribar, 2 knjigovođe, 1 rukovodilac organizacije, 1
prodavač i jedan administrator.
Između gore navedenih zanimanja, ima ih za koje su se naši članovi osposobili
posebnim školovanjem, osposobljavanje za samostalan rad (telefonisti, maseri,
kartonažeri, pakeri, radnice u trikotaži, socijalni radnik, muzičari, profesori,
nastavnici, daktilografi). Oni su polazili određene škole propisano vrijeme ili
skraćeno osposobljavani za samostalan rad uz redovni rad na radnim mjestima u
privredi ili ustanovama (neki telefonisti, metalac, tapetar, cestar, paker, nastavnik
muzičkoga odgoja).
Treća kategorija naših zaposlenih je ona koju smo mi primili kao već
zaposlenu (električar, fakturist, skladištar, radnik u mlinu, garderober, pralja,
službenik u zdravstvu, slastičar, ribar, rukovodilac organizacije, prodavač,
administrator, daktilograf, paker).
Redovno je školovano njih 55 (28 ženskih i 27 muškaraca).
Skraćeno osposobljavanje na radnim mjestima u privredi ili ustanovama prošlo
je njih 22 (15 muškaraca i 7 ženskih). Zatečenih na radnim mjestima ima 24 (18
muškaraca i 6 žena).
Od 48 telefonista njih 21 su ženske i 27 muškaraca.
Od 7 prosvjetnih radnika 5 ih je ženskih (1 profesorica i 4 nastavnice) i 2
muškarca (1 profesor i 1 nastavnik).
Od 6 zdravstvenih radnika 4 su muškarca i 2 ženske.
Daktilografi
Socijalni radnik
metalac
Tapetar
Cestar
Električar
Fakturista
Skladištar
Cementara
Gardorober
Pralja
Službenik
Slastičar
Ribar
Knjigovođa
Rukovocilac
Prodavač
Administrator
U
k
u
p
n
o
Trikotaža
Ž
Pakeri
M
Radnici
S
P
O
L
zdravstvo
Z
A
N
I
M
A
N
J
E
Telefonist
Prosvjeta
Od 4 kartonažera — pakera 3 su muškarca i 1 žena.
Četiri trikotažerke su sve žene.
Od 4 daktilografa 2 su muškarci i 2 žene.
Iz tabele »Pregled zaposlenih« može se vidjeti kako su raspodijeljena i mjesta s
jednim do dva zaposlena.
2 2
9
2 5
2
5 7
1
4
6
3
-
2
1
1
1
1
1
-
2
1
1
-
-
1
1
-
1
1
1
2
-
1
4
2
-
-
-
-
-
1
-
-
-
1
1
-
-
2
-
-
-
6
6
4
4
4
1
1
1
1
1
1
2
1
1
1
1
1
1
2
1
1
1
Iz gornjega tabelarnoga pregleda proizlazi da se naši zaposleni članovi bave,
kao što je i prirodno, najviše zanimanjima njima najdostupnijima. Njih 50% radi kao
telefonisti. Zatim slijede zanimanja koja se mogu obavljati bez ostatka vida ili sa
slabijom oštrinom vida (prosvjeta, maseri, manuelni radnici na jednostavnim
poslovima, na poslovima u trikotaži, radnici kartonažeri-pakeri i daktilografi). Slijede
rjeđa zanimanja na kojima rade dok im to dozvoljava iskustvo i preostali vid, nakon
čega se obično moraju penzionirati. Neki opet prelaze prekvalifikacijom u druga
zanimanja, koja imaju jednostavniji proces proizvodnje.
TABELARNI PREGLED
osposobljavanja
Spec. školovanje
Skrać. školovanje
Bili već zaposl.
Ukupno
NAČINA OSPOSOBLJAVANJA Način
Spol: M
Ž
Ukupno
27
28
55
15
7
22
18
6
24
60
41
101
Za navedene u ovom pregledu, najveći broj je osposobljen za rad uz
maksimalnu brigu Međuopćinskoga udruženja slijepih Istre Pula.
Samo briga našega Udruženja ne bi bila dovoljna za njihovo uvođenje u život,
već je bila možda važnija kod toga uska suradnja Udruženja s odgovarajućim SlZovima, radnim organizacijama i ustanovama. Bez navedenoga ovaj veliki zadatak na
dobrobit naših članova ne bi se ostvario.
Bez sredstava se ništa ne može niti početi, a materijal na baza naših nastojanja
dolazila je od spomenutih institucija i organizacija. No kod svega toga bila je
odlučujuća i velika briga Udruženja, vođena oko osposobljavanja i zapošljavanja
članova.
Udruženje je dodjeljivana srdestva pomoglo dobro kanalizirati i upotrijebiti.
Samo tom tijesnom suradnjom moglo se njih 74 uzdignuti na taj stupanj da mogu
samostalno zarađivati sredstva za život i postati korisni članovi društva.
Također i između onih koji su na radu izgubili vid uslijed bolesti ili povreda (njih 27)
bila su šestorica o čijoj je prekvalifikaciji vodilo brigu Udruženje.
Kod ostalih brinulo se da dobiju sve što im je društvo omogućilo da imaju,
pomagano je da u određeno vrijeme idu u penziju i bdjelo nad njima, kao i nad
svakim članom, u cilju čim ljepšega i sadržajnijega života.
Kako bi ovo izlaganje bilo potpunije, zaokruženije, sadržajnije, navesti ćemo
po kategorijama i poimenično po općinama imena članova do sada obuhvaćenih
školovanjem i zapošljavanjem.
Prikaz obuhvaća sedam istarskih komuna ili bolje rečeno istarsku subregiju.
Naše Udruženje počelo je zapošljavati slijepe članove u drugom polugodištu 1955.
god.
Ovaj prikaz obuhvaća zapošljavanje od prvih početaka do konca 1979. god.
1. Slijepi članovi koji su osposobljavani putem specijalnih zavoda, škola i fakulteta
55
2. Slijepi članovi koji su osposobljavani na intervenciju Udruženja slijepih uz
pomoć SlZ-ova soc. zaštite, SlZ-ova za zapošljavanje i SlZ-ova mirov. i inval. osigur.
22
3. Građani kojd su zatečeni na radnim mjestima, a raznim bolestima ili ozljedama na
radu ili ratu izgubili su vid, Udruženje ih je zaprimilo u članstvo
24
I Prikaz zaposlenih slijepih članova koji,su prošli kroz škole i zavode za slijepe i
osposobili se za samostalan rad:
BUJE
1. Budimir Vesela
2. Cvitić Elda
3. Maćešić Đorđe
4. Mikoli Marija
5. Morožin Vanda
6. Ranogajac Marija
7. Tončić Đina
8. Tošić-Spaić Danka
9. Žužić Anđelka
— telefonist (Umag)
— telefonist i telex (Buje)
— telefonist i teleprinter (Umag)
— telefonist (Umag)
— telefonist i teleprinter (Umag)
— telefonist (Umag)
— nastavnik muzičkoga odgoja
(Buje i Umag)
— telefonist (Umag)
— telefonist (Buje)
BUZET
1. Gršković Ivica
2. Terlević Ivan
3. Vukmirovdć Anka
— maser (Istarske toplice)
— maser (Istarske toplice)
— maser (Istarske toplice)
LABIN
1. Golja Vilma — telefonist (Labin)
2. Lovrec Stjepan — kartonažer (Raša)
3. Pavšić Danilo — telefonist (Rabac)
4. Peruško Vineti — telefonist (Labin) ;5. Rojnić Milan — telefonist (Raša)
6. Žagrić Zorko — telefonist (Raša)
PAZIN
1. Brečević Marija — trikotažer (Pazin)
z. Gašperini Ivanka —trikotažer (Pazin)
3. Prenc Željko — telefonist (Pazin)
POREČ
1. Justinić Anton — socijalni radnik (Poreč)
PULA
1. Bakša Franko
— telefonist (Pula)
2. Brečević Marija — telefonist (Pula)
3. Golja Vilma
— telefonist (Pula)
4. Fonović Blaž
— telefonist (Pula)
5. Jeromela Marčelo — telefonist (Pula)
6. Jovanović Dara — telefonist (Pula)
7. Kalebić Aldo
— telefonist (Pula)
8. Kontošić. Romano — telefonist (Pula)
9. Kalebić Miliborka — telefonist (Pula)
10. Kovač Derviša
— trikotažer (Pula)
11. Kuftić Slavica
— telefonist (Pula)
12. Kuftić Zlatko
— telefonist (Pula)
13. Ladiha Marica
— telefonist (Pula)
14. Legović Marija — telefonist (Pula)
15. Matošević Nevija — viši fizioterapeut (Pula)
16. Mureta Nada
— trikotažer (Pula)
17. Rajšić Miloš
— profesor (Pula)
18. Ranogajac Antonija — telefonist (Pula)
19. Ribarić Jolanda
— telefonist (Pula)
20. Rojnić Milan
— telefonist (Pula)
21. Sandrić Zlatko
— telefonist (Pula)
22. Šestan Irene
— nastavnik muzičkoga odgoja (Pula)
23. Stoković Dragan — telefonist (Pula)
24. Terlević Anton — telefonist (Pula)
25. Terlević Marijan — telefonist (Pula)
26. Tončić Đina
— nastavnik muzičkoga odgoja (Pula), prešla iz Buja
27. Ušić Ante
— telefonist (Pula)
28. Žudih Marija
— telefonist (Pula)
29. Žufić Eduard
— telefonist (Pula)
ROVINJ
1. Knapić Gracijela
2. Košara Branko
3. Kranjčić Milica
4. Ljubičić Silvana
5. Pokrajac Anton
6. Poropat Marijan
7. Sinčić Edi
8. Terlević Marijan
9. Živković Nikola
— nastavnik (Rovinj)
— daktilograf (Rovinj)
— nastavnik (Žminj)
— viši upravni tehničar (Rovinj)
— telefonist (Rovinj)
— maser (Rovinj)
— daktilograf (Rovinj)
— paker (Rovinj)
— viši fizioterapeut (Rovinj)
II Prikaz zaposlenih slijepih, za koje je posebno bilo zainteresirano Udruženje
slijepih i ostali nadležni SlZ-ovi za njihovo skraćeno osposobljavanje i zapošljavanje,
za samostalan rad u što kraćem roku. Ovo osposobljavanje je izvršeno direktno na
radnim mjestima u privredi ili ustanovama gdje su slijepi ostali na radnom mjestu, a
bilo je i slučajeva da su se osposobljavali u jednoj radnoj organizaciji, a zaposlili u
drugoj.
BUJE
1. Makovac Silvano
— telefonist (Umag)
LABIN
1. Božac Franko
2. Griparić Bruno
3. Katičić Viktor
— metalac (Labin)
— telefonist (Raša)
— telefonist (Labin)
PAZIN
1. Prenc Joakim
2. Šuran Petar
3. Šuran Ivan
POREČ
1. Meden Olimpija
— tapetar (Pazin)
— telefonist (Pazin)
— telefonist (Pazin)
— telefonist (Poreč)
PULA
1. Cetina Zdenka
— telefonist (Pula)
2. Družetić Radenko — telefonist (Pula)
3. Hajdarović Franjo — nastavnik muzičkoga odgoja (Pula)
4. Iveša Josip
— cestar (Banjole)
5. Kalčić Joakim
— paker (Pula)
6. Grbin Anita
— telefonist (Pula)
7. Mičeu Margerita — kartonažer (Banjole)
8. Nedeljković Branko— telefonist (Pula)
9. Zandomenigo Ester — telefonist (Pula)
10.
11.
12.
13.
14.
Vorkapić Mirjana — telefonist (Pula)
Pantelie Radivoj — telefonist (Pula)
Besedić Davor
— telefonist (Pula)
Banović Davor — telefonist (Pula)
Macuka Dragica
— telefonist (Pula)
LABIN
1. Bolanac Albino
2. černjul Eda
3. Dobrić Livio
4. Fonović Blaž
5. Mišura Andrija
6. Tomičić Anđelo
7. Tomičić Ivan
PAZIN
1. Vranić Kata:
PULA
1. Dorčić Bruno
2. Kalac Marica
3. Krivić Mirko
4. Laginja Mario
5. Odoni Anton
6. Prždklas Ivan
7. Rosanda Irma
8. Šego Milena
9. Trepov Đuro
10. Ušić Ivan
11. Ušić Josip
1.
2.
3.
4.
5.
— električar (Labin)
— fakturisit (Labin)
— skladištar alata (Koromačno)
— mlinar u cementari (Koromačno)
— garderober (Raša)
— radnik (Koromačno)
— radnik (Koromačno)
— pralja (Pazin)
— radnik (Pula)
— službenik u školskoj poliklinici (Pula)
— slastičar (Pula)
— ribar (Banjole)
— knjigovođa (Pula)
— radnik (Pula)
— knjigovođa (Pula)
— profesor (Pula)
— rukovodioc (Pula)
— prodavač (Pula)
— administrativni radnik (Pula)
Lesić Ivan
—radnik (Rovinj)
Pokrajac Nerina — daktilograf (Rovinj)
Racan Vjekoslav— skladištar (Rovinj)
Terlević Marijan — paker (Rovinj)
Vida Bruno
— radnik (Rovinj)
UKUPAN BROJ ZAPOSLENIH PO OPĆINAMA
Općine
I-grupa
II-grupa
Hl-grupa
Ukupno
1. BUJE
9
1
10
2. BUZET
3
3
3. LABIN
6
3
7
16
4. PAZIN
3
3
1
7
5. POREČ
1
1
2
6. PULA
29
11
11
51
7. ROVINJ
UKUPNO
9
60
19
5
24
14
103
Ovo izlaganje biti će još potpunije ako navedemo i spisak slijepe i slabovidne
djece i omladine koja se nalaze u redovnim školama, zavodima za slijepe i one koji
su vra-ćeni iz zavoda kao mentalno nesposobni za osposobljavanje i zapošljavanje.
Osim već 55 navedenih lica u tabeli, danas imamo 4 slijepa i slaboviidna djeteta u
redovnim školama, i to:
1. BASANEŽE VESNA — područna škola Krasica III razred.
2. POKRAJAC SANJA — Osnovna škola Royinj — IV razred.
3. DRUŽETA SILVANO — Osnovna škola Barban — VII razred.
4. RADOLOVIĆ MLADEN — I razred opće srednje škole«.
Djeca uključena u redovne zavode za slijepe i zavode usmjerenoga
obrazovanja:
1. PULIĆ GORDAN — predškolsko spec. odjeljenja, V BEK« Zagreb
2. MIRKOVIĆ GORAN — predškolsko spec. opredjeljenje V. BEK« Zagreb
3. ŠERGO BARBARA — Zavod »V. Bek« II razred.
4. CETINA MILICA — Zavod »V. Bek« VIII razred.
5. KVARANTA NADIJA — C. O. U. O. u Beogradu. III razred.
Na našem području ima još 3 djece predškolske dobi,, a to su:
1. SULJKIĆ MUJO — uključen u redovni vrtić — 5 god. (Pula)
2. UGRIN MILJENKO — uključen u redovni vrtić — 5 god. (Buzet)
3. UGRIN DAMIR — uključen u redovni vrtić — 5 god. (Buzet).
Veći je broj Omladinca i starijih članova koji su bili upućeni u zavode na
rehabilitaciju, a vraćeni su kućama kao mentalno retardirane osobe, pa bi šira
društvena zajednica trebala brinuti za smještaj osoba sa kombiniranim smetnjama.
BUJE
1. Žudih Marija
2. Ceh Rita
3. Đukačić Marijan (kasnije vraćen na područje Karlovca)
4. Smoković — Behlić Dragan (upućen na rehabilitaciju u Osijek, zbog
poboljšanja vida).
PAZIN
1. Sergo Josip (upućen u Osijek)
2. Širol Neviija (vraćena kući zbog nesposobnosti školovanja).
POREČ
1. Brnobić Nela (nakon VIII razr. prekinula školovanje)
2. Dasena Anton. (također je vraćen kao nesposoban)
3. Rosa Đulijano
4. Ipša Mirela
PULA
1. Močenić Josip
2. Lazarić Željko
3. Bulić Ivan
4. Bulić Milica
POMAGALA ZA SLIJEPE
Pomagala u životu svakoga čovjeka igraju veliku ulogu, jer se bez njih ne bi
mogao razvijati kako treba, ne bi mogao ići prosperitetu i napretku. Uloga pomagala
je još i veća kod lica kojima su priroda ili slučaj oduzeli neku od njihovih
sposobnosti. Njihova ličnost ostala hi bez pomagala još nepotpunija, znatno iza onih
koji posjeduju te sposobnosti. O pomagalima zavisi ljudski rod u svim dobima
ljudskoga života i razvoja, u djetinjstvu, odrasloj i odmakloj dobi života. No nekako
najpresudniju važnost imaju ona pomagala koja dovode do formiranja ličnosti, jer na
njima počiva daljnje usmjerenje svakoga pojedinca, a preko njega i čitavoga
čovječanstva. Sve što čovječanstvo više napreduje, to se pronalaze sve savršenija i
savršenija pomagala putem kojih se omogućavaju sve veći i krupniji koraci ka
napretku i poboljšanju načina života. Naročito je to postignuto u posljednje vrijeme.
Što se pred tridesetak i manje goĐina nije moglo ni zamisliti, danas je to dio
svakidašnjice bez koje se život ne bi odvijao kako se odvija. Zapravo nas dovodi do
čuđenja i divljenja kako su starije generacije bez tih dijelova sadašnjice ipak mogle
postizati uspjehe i živjeti bez njih. Trebalo im je mnogo više napora, vremena i
upornosti, rezultati nisu bili kao danas po obimu i približavanju savršenstvu.
Kod formiranja organizacije nismo ni znali kakovih sve pomagala ima putem
kojih se oštećeni vidom mogu sa-sma ili djelomično približiti videćim, putem kojih se
mogu vinuti na razinu ostalih. Tim pomagalima mogu se slabovidna i slijepa djeca
školovati, sticali znanja neophodno po-trebana za daljnja život i postojanje.
Pomagala su im od neocjenjive koristi i važnosti. Pošto je naša zemlja nakon II
svjetskoga rata bila porušena, morali smo se boriti za održanje gologa života
preživjelih, tako da smo u finijim pothvatima morali imitirati one u ostalom svijetu,
koji su imali sreću da vihor užasnoga rata manje zahvati ili uopće ne prođe preko
njihove zemlje. U mnogo slučajeva morali smo se obraćati za pomoć inostranstvu.
Napredak tehnike u poslijeratnom vremenu svagdje je išao vrlo brzo, ali je
logično da je taj hod bio različit u raznim dijelovima naprednijega svijeta, već prema,
udarcu ratnoga biča.
Tako je tehnika pomagala išla nejednakomjerno naprijed, ali opet se ipak išlo
naprijed. Kod nas je prvenstveno napredovalo ono što je služilo rekonstrukciji baze
života, temelja na kojima će se moći nadgrađivati finija struktura života. Tako smo u
početku morali uvoziti sva tiflopomagala, dok smo kasnije mogli se i na tom polju
početi osamosta-ljivati. Trebale su nekada dvije, pa i tri godine dok je neko pomagalo
stiglo do nas. Za uvoz bile su potrebne devize koje su nam također trebale iza sve
ostale za život najpotrebnije stvari, možemo reći za sve, osim za zrak. I u tim teškim
vremenima naše je društvo ipak uspjelo otkidati od ustiju i davati devize i za potrebe
naših slijepih. Kada se i platilo u devizama, prolazilo je mnogo vremena dok se je
primilo naručeno pomagalo. Kako se poboljšavala materijalna baza, a sjećamo se vrlo
dobro koliko smo oko toga imali poteškoća i izvana, i iznutra, tako se moglo lakše
doći i do potrebnih deviznih sredstava. Naša industrija je također počela proizvoditi
pomagala. Kako bi sve to teklo što racionalnije, nabavljanje je u početku bilo posve
centralizirano, da bi se kasnije decentraliziralo, prešavši, sa Saveznoga odbora
slijepih Jugoslavije na republičke odbore. Time je bio znatno skraćen put do
dobivanja pomagala, pa se skratilo i čekanje od uplate do primitka potrebnog
pomagala, a neka pomagala izrađena kod nas, postala su odmah dostupna licima
oštećena vida.
U našim dokumentima spominje se prvi put nabavka pomagala u zapisniku sa
skupštine 15. XII 1954. u kojem piše da je utvrđeno da se mogu nabaviti ručni satovi
za slijepe. Prva je tražila i dobila sat Ruža Petrović, žrtva fašističkog terora, kojoj je
neprijatelj iskopao oba oka. Zaključeno je da se nabavi i potreban broj radio-aparata,
koji će se uz popust podijeliti članovima. Najprije je, dakle, bilo govora o
pomagalima za odrasle. To je razumljivo, jer se školovanje i odgoj djece vršio
centralizirano.
O današnjem integriranom odgoju djece u videćim školama ili uvrštavanju
slijepe i slabovidne djece u vrtiće za vi-deću djecu, onda se nije ni sanjalo.
Satovi za slijepe bili su švicarski, najbolje izrade, o čemu se može zaključiti da je
briga za nabavku pomagala za slijepe, bila već od samoga početka na najvećoj
mogućoj razini.
Među prvim pomagalima za slijepe u Istri počele su stizati dvostrane pisaće
ploče češke izrade, s kojima su naši članovi bili veoma zadovoljni. Kasnije su stizale
znatno kvalitetnije pisaće ploče, ali zbog nedostataka u finalnoj obradi, nisu baš u
potpunosti zadovoljavale.
Prve Brailleove pisaće mašine i magnetofoni dobiveni su 1960. Prvi
dvokanalni magnetofon za potrebe organizacije dobiven je još 1958. god.
Ne treba niti napominjati da nabavka pomagala nije tekla sasvim glatko, da je tu bilo
dosta poteškoća, da je nabavka povremeno išla lakše, dok je ponekad zapinjala. Naša
nastojanja su na koncu ipak uvijek bila uspješna, sve su naše narudžbe uvijek bile
konačno realizirane.
Osvrnuvši se na pređenih 30 godina, možemo ustvrditi da u nabavku pomagala
nisu investirana baš mala sredstva. To nas sve ispunjava zadovoljstvom,
zadovoljstvom onoga tko uspješno ispuni svoju dužnost. Razumije se da je i svaki naš
član, osim novčane pomoći koje je pružilo društvo u širem smislu, kao i naša
organizacija, učestvovao u investiranju, već prema svojim mogućnostima. Bilo je
dosta slučajeva kada je neophodno potrebno pomagalo članu poklonjeno, u slučaju da
dotični nije imao mogućnosti da učestvuje u nabavci, a zaslužio je da mu se dadne na
dar.
Za 30 godina postojanja organizacije slijepih u Puli nabavljena su 23 velika
strujna magnetofona, 19 reporterskih magnetofona s mrežnim ispravljačem, dovoljno
velikih i malih magnetofonskih traka, koje članovi mogu kupiti kada god im to
ustreba. Nabavljeno je i 15 Brailleovih pisaćih mašina, 115 muških i ženskih
Brailleovih ručnih satova, 25 džepnih satova, 35 stolnih budilica, diktafona s
potrebnom opremom, 25 grunding philips kazetofona, mnogo jednostavnih većih i
manjih pisaćih ploča i šila. Po tvorničkim cijenama nabavljena su tri velika radioaparata i 4 tranzistora, kao i 1 dijaprojektor koji Udruženju služi prilikom održavanja
predavanja. Udruženje je kupilo oko 500 kg papira za Brailleovo pismo, koji se
također uvozi, dok je u radionicama RO Saveza slijepih u Zagrebu naručeno mnogo
releja obiju vrsta za kućne telefonske centrale.
Pored toga pribavljeno je mnogo bijelih štapova za slijepa lica, svih postojećih
oblika. Od navedenih velikih strujnih magnetofona članovi su do sada otkupili 22
komada. Jednim se koristi Udruženje u Puli, dok ostali stoje na raspolaganju
članovima.
Članovima su na raspolaganju 2 garniture domina, 10 garnitura šaha, garnitura
čovječe ne ljuti se, 3 lopte za rol-lbal i druge društvene igre. Spomenuti diktafon dat
je besplatno radi adaptacije radnog mjesta za slijepo lice, itd.
Na kraju treba istaći da nam je Zavod za zapošljavanje radnika u Puli nabavio jednu
telefonsku centralu, što nam je mnogo koristilo pri zapošljavanju slijepih telefonista.
Od nabavljenih 25 kazetofona, 17 ih je ustupljeno članovima po nabavnoj cijeni, a 8
poklonjeno novozaposlenim članovima.
Prema navedenom briga o nabavljanju svega onoga što nam stoji na
raspolaganju u vidu pomagala za slijepe bila je stalno prisutna. Nastojali smo da naši
članovi dođu do svega onoga sto im je potrebno za postizanje višega standarda
života, za sticanje novih znanja i saznanja. Za to je trebalo dosta vremena i truda, a
još više materijalnih sredstava. Materijalna sredstva, kako je to već napomenuto,
većinom su se dobivala od društva i naših članova.
Nabava tiflopomagala je jedan od osnovnih zadataka našega Udruženja, koji
nije kampanjskoga karaktera, već njegov trajni zadatak. To je jedna od najvećih
našiih obaveza prema članstvu.
Kuftić Zlatko na radnom mjestu u Službi SIZ mirovinsko-invalidskog osiguranja –
Pula
Legović Marija na radnom mjestu u RO «Otpadu» - Pula
Pantelić Radivoj na svom radnom mjestu u OOUR «Remont» - Pula
Šverko Aliče na svom radnom mjesu u «3. januaru» - Pula
Besedić Davor u Trikotažnoj industriji «Arena» - Pula
Sanrić Zlatko na radnom mjestu u «Tehnomontu» - Pula
Šuran Ivan na radnom mjestu u RO «Puris» - Pazin
Šuran petar na radnom mjestu u «Istraplastici» - Pazin
Nedeljković Branko i Bakša Franko na radnom mjesu u Medicinskom centru - Pula
Stoković Dragan na radnom mjestu u RO «INA – plinara» - Pula
Družetić Radenko na radnom mjestu u Zajednici osiguranja «Croatia» - Pula
Meden Olimpija na radnom mjestu u Skupštini općine Poreč
Kuftić Slavica na radnom mjestu u RO «Industrochem» - Pula
Černjul Eda na radnom mjestu prije gubitka vida
KULTURNO-ZABAVNI I DRUŠTVENI ŽIVOT SLIJEPIH
Kao što je već ranije istaknuto na drugom mjestu, organizacija slijepih nije u
početku imala odgovarajuće prostorije, već je prve dane provodila kao podstanar.
Jasno da u takvim stambenim prilikama prostorije organizacije slijepih nisu mogle
postati drugi dom lica oštećena vida Istre. U skučenim prostorijama, s drugim
djelatnostima u istoj sobi, iako srodnima s najnužnijim namještajem, nije moglo biti
nii iriječi o nekom razgranjavanju djelatnosti. Sreća u nesreći u takvim prilikama bila
je činjenica da je sve bilo u začetku pa tako i prikupljanje podataka o onima koji
trebaju koristiti usluge ii kojima treba služiti organizacija slijepih. Zbog toga se i
moglo nekako životariti i u onako teškim prilikama. Možda niti osnivači u ono
vrijeme misu mogli sagledati do kakvih će se razmjera sve to razviti, te da će se
organizacija toliko razgranati i ojačati da će biti sposobna da bude gotovo u svakom
momentu uz svakog člana. S kakvim smo se sve nasljeđem našli nakon II svjetskog
rata, stvarno je trebalo dosta se uzdignuti iznad sredine u kojoj se živjelo, da tako
relativno rano dođe i do pomisli da se osnuje jedna ovakva organizacija. Kako se
ranije gledalo na slijepe i defektne vidom, znaju svi stariji. Zdravstveni analfabetizam
bio je toliko razvijen da je biti »ćorav« bila velika sramota, pa su mnogi sakrivali taj
svoj nedostatak, da ne bi bili izdvojeni iz društvenih tokova i života. To je u velikoj
većini slučajeva značilo pasti! na prosjački štap. Možda je i ovo bilo jedan od povoda
da se stvori organizacija za ovaj soj ljudi koji je do tada bio neorganiziran, a u
znatnom procentu gotovo bez igdje ičega.
Smatramo da su ipak jedan od glavnih uzroka stanja u početku, kod osnivanja
organizacije, bile teške prilike u zemlji. Potreba i zahtjevi sa svih strana, nigdje ništa
ili vrlo malo, svi pružaju truke, a svima se u isti čas nije moglo dati. To je bilo
nemoguće. To ne bi bilo moguće ni danas, kada se ovo današnje ne da ni usporediti s
onim ondašnjim. Postojao je, i trebao je postojati neki prioritet, već prema važnosti
po vitalnost društvenog organizma. Tako smo i mi došli u određeno vrijeme na red i
samo tada smo mogli doći na red, dobivši minimalno, da na tom minimalnom kasnije
se nastavi samostalno raditi. To je u neku ruku dobro, jer kada se sve dobije gotovo
na tanjuru, onda se ne izoštrava moć snalaženja, sposobnost da iz malih stvari
naprave veće, pa oštroumnost može otupiti. Osim toga je vrlo dobro poznat
psihološki momenat da se najviše cijeni ono što je stečeno na težak, a ne na laki
način. Na taj način bili su primorani neki od onih koji su kumovali rađanju
organizacije slijepih Istre da se dovijaju na sve moguće načine.
Iz navedene tabele pregleda skupština razabire se da je tek 18. X 1959.
naznačeno kao mjesto održavanja skupštine »prostorije organizacije — Trg AVNOJa 4 Pula«. Do tada se selilo, gdje je bilo slobodnog mjesta i najpovoljnije određenog
dana, počev od 22. II 1951. od prostorija Općinskog sindikalnog vijeća; 24. VI 1952.;
18. XI 1953.; 14. IX 1957. i 12. V 1958. klub RVI. 5. XII 1954. Narodni dom Pula i
30. VI 1956. Općinska organizacija SSRN Hrvatske — Ra-kovčeva 10 Pula. Stalne
prostorije organizacije bile su do 1959. godine skučene, te iako se radilo, rad se nije
mogao razviti u takvom obimu kao što bi se bio razvio u prikladnijim prostorijama,
odgovarajućim prostorom i namještajem. Nakon dobivanja društvenih prostorija
moglo se bolje raditi, moglo se raditi kako je trebalo raditi, kako je to najbolje
odgovaralo članstvu. Iz izvještaja na skupštinama vidi se da su od tada postizani i
bolji rezultati. Tokom života u novim prostorijama pokazalo se da i one nisu potpuno
na visini. Sve bi se bilo nekako podnijelo da nije dolazilo povremeno do poplava
otpadnim vodama i materijalima iz kanalizacije lili zbog podvodnog položaja
prostorija i nedovoljne odvodne moći kišnice. S toga se 19. XII 1971. organizacija
preselila u sadašnje prostorije, u četverosobni stan od 100 m2 na Verudi, koje
uglavnom odgovaraju svrsi.
Prostorije su kompletirane potrebnim namještajem, pet plakara i tri ormara.
Time su uslovi života i irada umnogome poboljšani.
Već od 1964. god., kod donošenja srednjoročnog petogodišnjeg plana razvitka
općine Pula, pa zatim 1970. godine kada je donesen sličan petogodišnji plan, bilo je
zacrtano da se za potrebe slijepih izgradi dom s društvenom prostorijom, tri uredske
prostorije, prostorija za očne preglede, čekaonica i 20 stanova za naše članove.
Vjerujemo da dok to ne bude realizirano, neće biti ni trajnijeg rješenja naših
stambenih prilika. Ništa na svijetu nije savršeno, pa tako ne bi bio na budući dom, ali
dosada sve prostorije u kojima smo bili nisu bile građene za nas. Nismo mogli
učestvovati u njihovom planiranju. Kod planiranja prostorija doma bili bismo prisutni
i mi najzainteresovaniji, pa bi vjerojatno dom bio prikladniji, funkcionalniji za
njegovu svrhu.
Možda je pitanju prostorija posvećeno nešto više prostora, ali smatramo da je
to jedno od karĐinalnih pitanja o kojemu zavisi znatan postotak produktivnosti rada,
kvaliteta rada, autoriteta same organizacije. Smatramo da i u takav dom rado će
zalaziti zainteresirani, kao da ulaze u svoju kuću. On po svom izgledu mora pružiti
uvjeravanje da se u organizaciju koja u njemu djeluje može imati potpuno povjerenje.
Konačno prostorije u neku ruku izražavaju i stupanj društvenog standarda
cjelokupnog društva i prema posjetiocima naše zemlje kao i prema vani.
Tokom ovih 30 goĐina nastojalo se posvetiti veliku pažnju baš kulturno-zabavnom i
društvenom životu naše organizacije. Nakon tri desetljeća možemo otprilike i
ocijeniti i to naše nastojanje i reagiranje članstva na to usmjerenje. Moramo
napomenuti, a skoro i podvući da je to morao stvarati mali broj ljudi, a da iz mase
našeg članstva nije došao nikada ili vrlo rijetko neki od važnijih prijedloga za tu
djelatnost. Radilo se amaterski, pa je vjerojatno organizatorima nekada manjkalo i
snalažljivosti, što je opet u takvim situacijama i prirodno. Možemo sa sigurnošću
tvrditi, bez grižnje savjesti, da je još više intuicije nedostajalo članstvu. Nije ni čudno,
kada uzmemo u obzir većinu naših članova, njihovu životnu dob, prosvjetno-kulturnu
razinu, njihovo zdravstveno stanje i druge žvotne prilike. Možemo kazati, da smo
donekle i uspjeli. Da je moglo biti bolje, to sigurno stoji«
Naše djelovanje možemo nekako podijeliti u dva dijela, na prvu polovicu i
drugu polovicu života naše organizacije. U prvom razdoblju ljudi su bili željni svega,
pa su se i više odazivali pozivima na učestvovanje i na ovom polju rada. Standard im
je bio niži, pa su putem organizacije dolazili do onoga što u svojoj režija nisu mogli
postići. Kako je jačala materijalna baza društva, kako je pojeĐinac mogao doći do
sve više stvari po svojem ukusu i nahođenju, kada i kako i gdje hoće, interes za
skupne akcije unekoliko opada. Sasvim razumljivo i ljudski, čak ni u inostranstvo
nisu htjeli u većem broju, iako smo mislili da je u neku ruku putovanje u inostranstvo
nešto nesvakidašnje. Osim toga su i cijene usluga polako rasle, ne uvijek paralelno s
primanjima, pa i u ovome leži jedan od glavnih uzroka mijenjanju interesa naših
članova za ove i slične poduhvate. Sigurno ima i sa strane organizatora kod toga
nekih propusta.
Iako prilike nisu bile idealne, ovom se faktoru poklanjala velika pažnja, jer da
se čekalo na bolje prilike, skoro idealne, bilo bi se malo maklo od početka. Kako se
gledalo na kulturno-zabavni i društvena život naših članova, toliko potreban baš ovoj
kategoriji ljudi, najbolje se vidi iz pisanih dokumenata naše organizacije.
Već 20. VI 1954. za naše članstvo dala su priredbu slijepa djeca iz Zavoda
»Vinko Bek«, koja su bila na ljetovanju u Medulinu. Pošto se bilo tek u početku
gajenja i propagiranja ove djelatnosti među našim članstvom, a s obzirom i na
dotadašnje navike u društvu, posjet priredbi bio je slab.
Treba naglasiti da je već od 1954. god., započeto s lijepim običajem, barem je
to tada prvi puta zapisano, obilaska članova u domovima za stare i nemoćne i
posjetom porodicama u kojima su bili smješteni. U ovakoviim slučajevima pretežno
se radi o stvarno nemoćnim ljudima, koji nemaju fizičke mogućnosti i interesa za
neki kulturno-zabavni i društveni život. Smatralo se da i ovi momenti izazivaju kod
njih jednu vratu osjećaja sličnog onome što ga drugi proživljavaju doživljavajući
kulturno-zabavni li društveni život. Svaki naš posjećeni član osjećao se zadovoljnim i
veselim, čak i počašćenim, našim dolaskom, što je sve bilo krunisano malim, čednim
prigodnim darom. Mnogi su od posjećenih za taj susret živjeli i dugo prije i još duže
nakon njega. To se vrši svake godine, barem jednom godišnje, prilikom nekoga od
većih državnih praznika. Ovo je unijeto i u naš Statut, kao unutarorganizacijski
zakon.
U 1965. god. bio je predviđen tečaj za opismenjavanje članova, kao prvi korak
u novu eru, bez kojega se ne može niti zamisliti kulturno-zabavni i društveni život u
novoj socijalističkoj Jugoslaviji. Nabavilo se je u tu svrhu i sve potrebno za
realizaciju tečajima.
14. IX 1957. nabavljena su već 47 izdanja na brailleovom pismu. Istarsko
narodno kazalište od 1954. god. pa sve do njegovog zatvaranja dodijeljuje tri, četiri
pa i šest besplatnih ulaznica za naše članove i njihove pratioce za reprizne priredbe,
čak tri puta godišnje. Pokazalo se da je taj broj ulaznica dovoljan, jer nikada nije bilo
više reflektanata.
Prije toga, 28. XII 1956., održana je akademija u Domu JNA u Puli u povodu
10-godišnjice SSJ, u kojoj učestvuju članovi Saveza slijepih, članovi Istarskog
narodnoga kazališta, članovi literarnog kluba i pjevački zbor »Matko Brajša-Rašan«.
U Puli su održane 2 priredbe, u Raši, Poreču i Bu-jama po jedna.
4. VII 1957. organiziran je izlet do Rijeke za naše članove.
Iste te 1957. učenici Ekonomske škole u Puli pišu rad na temu »Slijepi žele biti
korisni članovi, a ne balast društvene zajednice«.
Nastojalo se što više prodrijeti u sve društvene strukture i na taj način nastojalo
oslabiti li dokinuti zdravstveni analfabetizam koji je vladao ranije u vezi s osobama
oštećena vida. Pridonosilo se raspršavanju predrasuda, kojima je bio obavijen taj soj
ljudi. Dokazivalo se što slijepi mogu, da su oni toliko sposobni da mogu na mnogim
poljima života i rada ići rame uz rame s ostalim članovima našega društva. Odmah u
početku, još 1953. god., održavana su predavanja po školama i radnim
organizacijama u cilju približavanja videćih osoba osobama oštećenoga vida,
upoznavanja sa životom i radom slijepih, koji su isto sposobni da budu vrijedni
članovi našega društva.
U 1957. god. održano je 13 takovih predavanja, demonstrirajući uz predavanje
časopise i pomagala za slijepe, što im sve omogućava da drže korak sa drugima.
»Glas Istre« te godine piše o nama u vidu intervjua sa zaposlenim našim članovima,
donoseći i fotografije s radnih mjesta na kojima rade slijepa lica, kao i u vidu
intervjua s rukovodiocima organizacije.
Ovo se prakticira i kasnijih godina, ali su ovi pionirski, početni koraci bili
dosta teški i imaju naročitu vrijednost. Veoma je dobro poznato da je teška borba s
predrasudama, naročito kada su one stoljećima stare.
18. X 1959. počelo se s održavanjem sastanaka sa slijepom djecom na
školovanju, njihovim roditeljima i predstavnicima zainteresiranih organa vlasti,
barem jedanput godišnje. Na tim sastancima sumirani su postignuti uspjesi u školi,
dobri pohvaljivani i nagrađivani, lošiji podsticani na postizanje boljih rezultata.
Gradila se baza budućeg kulturno-prosvjetnoga i društvenoga života, uz prisustvo
svih zainteresiranih. Smatramo da je to jedan od vrlo korisnih vidova usavršavanja
našega stila rada. Te godine se u dokumentima prvi put spominje komisija za
kulturno-prosvjetni rad, štab koji treba da taj rad unapređuje, podržava i pronalazi sve
nove i nove načine usavršavanja.
Zaključeno je također da se s članovima radi u društvenim prostorijama
svakoga utorka i petka od 16 do 19 sati u cilju njihovoga uzdizanja i uključivanja u
tokove zbivanja. Kasnije se prelazi na rad s članstvom samo utorkom, kada se
pokazao da je rad sa članstvom dva puta sedmično zamoran i da većina članova nije u
mogućnosti da dolazi češće na skupove.
1959. god. nabavljeno je 30 ulaznica za »Arenu«, kako bi i naši članovi u
većem broju prisustvovali gostovanju Beogradske opere. Održavana su predavanja u
povodu 40-godišnjice KPJ i 150-godišnjice Louisa Braillea. Te je godine u novinama
izašlo 6 članaka u vezi s našom organizacijom.
Organizacija je pomogla da 15 naših članova provede određeno vrijeme u
odmaralištu »Okroglo«.
Sličan metod rada njeguje se i kasnijih godina. Tako je 1961. god. održano 15
predavanja o životu i radu slijepih uz prigodan film. Predavanja su održana u
jedinicama JNA, školama i radnim organizacijama.
Organizirana su četiri kolektivna izleta.
U apoteci na Trgu bratstva i jedinstva postavljena je izložba Tiflološkoga
muzeja Saveza slijepih Jugoslavie.
Prigodom 10-godišnjice organizacije slijepih u Puli izdata je brošura
»Svjetlosti tmine«.
Predstavnici Saveza slijepih Jugoslavije, umjetnički trio, dali su tri koncerta.
Istarsko narodno kazalište daje i te godine pet besplatnih ulaznica za reprizne
priredbe, kao i za Arenu, prigodom gostovanja Riječke opere.
U društvenim prostorijama, koje su otvorene od 16 do 20 sati utorkom, postoje
četiri garniture šaha, 2 garniture domina, 2 brailleove mašine za pisanje, radio-aparat,
gramofon, magnetofon, te niz knjiga na brailleovom i crno bijelom tisku. Nabavljena
su 126 kg brailleovoga papira.
U odmaralište »Okroglo« upućena su četiri člana, a osam ih je upućeno na
klimatsko liječenje.
U 1963. god. moglo se sa zadovoljstvom utvrditi da su sva djeca
kategorizirana, gdje je kategorizacija bila potrebna, te se odsada znalo tko može biti
upućen u koju školu. To je vrlo važna stvar za budućnost takve djece, jer se točno zna
svako dijete uputiti u pravu školu.
17. X 1962. privremeno su prestale s radom komisije pri odboru, pošto im je
bila privremeno zamrla aktivnost. Naših 6 članova dalo je krv te smo se na taj način
uklopili u tu djelatnost.
Po školama i radnim organizacijama održano je 40 predavanja, uz prikazivanje
filma u vezi sa sprečavanjem sljepila.
Organizirana su tri kolektivna izleta.
U 1965. god. izvršeni su, kao i ranijih godina, posjeti našim članovima po
domovima i porodicama u Novigradu, Umagu, Bujama, Poreču, Puli i Labinu.
Također se posjećuju predstave u Istarskom narodnom kazalištu.
U 1967. god. održavaju se sastanci s članovima u općinskim središtima.
U organizaciji je održano 6 predavanja s aktualnim temama.
Uoči Dana Republike održana je u prostorijama organizacije svečana
akademija. Organizirana su tri kolektivna izleta (Venecija, Pohorje, Kumrovec, Bled,
Bohinj).
I te godine imamo šest besplatnih ulaznica za Istarsko narodno kazalište.
Potrebno je organizirati, s obzirom na područje na kojem djelujemo, kurs
stranih jezika za naše telefoniste.
U 1969. god. izvršena je revizija zdravstvenoga stanja jednoga dijela naših
članova, pa ih je 18 brisano iz članstva radi poboljšanja oštrine vida liječenja, ili
uslijed neispu-njavanja uvjeta za člana Saveza po novom kriteriju.
Izvršeni su kolektivni izleti na Petrovu goru i na Plitvička jezera. Išlo se u
Rovinj i Žminj na proslavu osnivanja brigade »Vladimir Gortan«. Posjetilo se
Motovun i Pazin u sklopu proslave 25-godišnjice priključenja Istre matici zemlji,
Jugoslaviji. Organiziran je izlet sa zadržavanjem u Zagrebu, Kumrovcu i Rogaškoj
Slatini.
U organizaciji su održana dva predavanja sa tematikom iz NOR-a.
U 1972. god. i dalje dobro funkcionira patronažna služba. Posjećeni su članovi na
području općina Labin, Buzet i Pula.
U organizaciji su održana četiri predavanja: dva sa ideološko-političkom
tematikom i dva sa tematikom iz medicine.
U 1971. god. pišu se u osnovnim i srednjim školama zadaci sa tematikom iz
života i rada slijepih. Nagrađeno je 6 radova — 3 rada iz osnovnih škola i 3 rada iz
srednjih škola.
Od 1973. god. ne postoji više interes za kolektivne izlete, vjerojatno radi
povišenja cijena usluga i drugih već ranije navedenih uzroka.
I dalje se posjećuju članovi u domovima i u porodicama.
Održana je akademija za Dan žena i za Dan mladosti. U organizaciji je također
održano 6 predavanja s medicinskom temtiikom.
Naši članovi sudjeluju u manifestacijama u čast prisjedinjenja Istre Jugoslaviji.
U 1976. god. navodi se u izvještajima također posjećivanje članova po
porodicama, bolnicama i domovima, uz prigodne poklone.
Osjeća se potreba za filmovima sa suvremenom tematikom, jer postojeći ne
odgovaraju sadašnjem vremenu.
Nabavka poimagala teče dobro, samo treba proširiti asortiman.
Održana su predavanja u povodu 30-godišnjice oslobođenja i za Dan
Republike. Održana su i 2 predavanja iz medicine.
U Puli je gostovalo Kulturno-zabavno društvo »Filip Višnjić« iz Osijeka.
Iz iznijetoga vidi se da je Odbor organizacije nastojao da bude kulturno-prosvjetni i
društveni život članstva u granicama mogućnosti, čim bujniji i raznovrsniji. Nastojalo
se da naše članstvo ne bude okrenuto samo sebi, već da učestvuje i u svim nijansama
života našega društva, kao ravnopravni i dobri pripadnici.
Velika važnost se posvećuje njegovanju i produbljivanju bratstva i jedinstva
naših naroda i narodnosti. Održavali smo tijesne veze s organizacijama Kopra, Nove
Gorice, Rijeke, Zadra, Šibenika, Splita, Šabca itd., kao i sa Republičkim odborom
SSH-e Zagreb. Nastojat ćemo učvrstiti veze s organizacijom u Šabcu. Postojali su
pokušaji uspostavljanja veza s organizacijom slijepih Trsta.
U našoj organizaciji od prvoga dana govori se hrvatsko-srpski i talijanski. Ima
slučajeva da jedan član govori hrvatsko-srpski, a drugi mu istovremeno odgovara na
talijanskom, uopće ne opažajući da u isti mah govore dva jezika.
Iz ankete zaposlenih naših članova, dakle najaktivnijega našega dijela članstva,
vidi se da možemo nastaviti sa sličnim stilom i metodom rada na ovom polju
djelatnosti, uz sve veće uključivanje mlađih članova, koji će toj djelatnosti davati sve
novi i novi polet i svježe životne sokove.
SPORT I REKREACIJA
Na polju sporta i rekreacije također treba postići da slijepi i slabovidni idu
uporedo s videćima. Jasno, to prvenstveno važi za discipline koje su dostupne licima
oštećenog vida. Ide se za time da svatko mora osjetiti blagodati koje pružaju sport i
rekreaciju. Kod lica oštećena vida treba to sve, u neku ruku, čak i potencirati. Time se
omogućava i slijepima i slabovidnima da jačaju u najvećoj mogućoj mjeri, da
razvijaju sve više svoje tjelesne sposobnosti, a neke i da stiču. Kod toga razvijaju se i
umne sposobnosti, jer se bez misaonoga rada ne može ništa postići. Na taj način
dolazi do one davno utvrđene činjenice da samo u zdravom tijelu može postojati i
zdrav duh, u osvježenom tijelu, osvježen duh. Kao i na mnogim poljima života, tako
se i na ovom polju slijepi i slabovidni moraju približiti i po mogućnosti izjednačiti s
ostalim pripadnicima naših naroda i narodnosti.
Udruženje slijepih Istre, ranije pod drugim nazivima, počelo je na ovo misliti
vrlo rano, već nakon prevladavanja početnih poteškoća oko »prohodavanja i
osovljavanja na vlastite noge«.
U dokumentima Udruženja spominje se po prvi puta rekreacija članstva, kada
je 26. VI 1954. god. u Istarskom narodnom kazalištu u Puli održana priredba slijepe
djece iz Zavoda u Zagrebu, koja su ljetovala u Medulinu.
Od 1957. god. pri Odboru postoji Komisija za kulturno-prosvjetni rad, u čije
zadatke spada i briga oko rekreacije članstva. Znači prema dokumentima organizirana
briga za rekreaciju postoji od 1957. god. pa sve do danas, znači pune 23 godine. Od
1957. god. pa sve do zatvaranja Istarsko narodno kazalište daje besplatne ulaznice za
repriz-ne predstave, prve dvije godine po tri ulaznice, a kasnijih godina po šest
ulaznica. Dok je postojao interes članstva, organizirali su se skupni izleti, u početku
dva do tri godišnje, a kasnije po jedan godišnje. Bilo je izleta koji su trajali i više
dana. Zadnjih pet goĐina zajedničkih izleta nije bilo, jer je interes za tu vrstu
rekreacije u znatnoj mjeri opao, tako da nismo bili u mogućnosti sakupiti dovoljan
broj izletnika, koji bi bio rentabilan za organizaciju izleta.
Od 1960. god. šalju se na oporavak u odmaralište članovi koji se za to prijave.
Udruženje učestvuje u troškovima oporavka. Kako je većina naših članova starije
dobi, boležljiva i time nepokretnija, odaziv nije velik, ali mogućnost postoji da se
izađe u susret onima koji za to pokažu interes.
Podrobnije o ovome, zainteresirani mogu se obavijestiti iz poglavlja »Prijeđeni
put« u kojem je točno reproduciran rad pojedinih skupština i navedeni podaci o
postojećim tijelima Udruženja.
Isto što vrijedi za rekreaciju, vrijedi i za aktivno bavljenje sportom. Tek 18
naših članova lima interesa i aktivno se bavi sportom. Od toga ima 10 šahista, 6
igrača zvučnom loptom i dva skijaša. Trebalo bi poraditi i na stvaranju interesa za
kuglanje, plivanje i atletiku, čime se kod nas još nismo bavili.
Već 1965. god. spominje se komisija za sport i šah, pa je od te godine
organizirana igra šaha pri našem Udruženju. Kod igre šaha bilo je također oscilacija,
pa je jednom došlo skoro do odumiranja igranja šaha, da se kratko vrijeme nakon
toga ponovno aktivira.
Prvo vrijeme radilo se na osposobljavanju sportista vježbanjima i spremanju u
Puli, kako bi nakon tih priprema nastupili i javno, ne da postignu neke vrhunske
rezultate već da učestvuju u sportu kao i drugi naši ljudi prema onoj da nije važno
pobjediti, već učestvovati.
Prvi pisani dokumenti o radu naših članova na sportu i rekreaciji javljaju se u
1973. god. u vidu izvještaja sa sastanka Komisije za sport i rekreaciju, upućivanja na
takmičenje, programa rada komisije itd. Kao na prvi pisani do-kumenat je izvještaj
Živkovića Nikole sa skijanja na Bohinju, gdje je u trčanju na 14 km zauzeo 9 mjesto,
iako mu je to bilo prvo skijanje u životu. Staza je bila veoma naporna, puno uspona i
spustova, krivina i neravnina, tako da su mnogi već nakon nekoliko kilometara
odustali spustu na 200 m nije imao sreće, diskvalificiran je. Izvještaj je datiran sa 20.
III 1973. Figurira kao prvi pisani do-kumenat o aktivnom bavljenju sportom naših
članova. Natjecanje je bilo između Hrvatske i Slovenije. Do tada se samo općenito
govorilo o sportu i rekreaciji, spominjala se uz ostalo i to područje bavljenja naših
članova.
Prvi pisani izvještaj Komisije za sport i rekreaciju upućen je 5. IV 1973.
Općinskom odboru saveza slijepih Pula. Između ostaloga u tom izvještaju razmatrana
je i mogućnost bavljenja igrom zvučnom loptom uz zaključak da se što prije nabavi
potrebna oprema i osigura prostorija za trening, kako bi se započelo radom.
Konstatira se da ima 7 kandidata za tu igru, dovoljno za dvije kompletne ekipe. U to
vrijeme predsjednik je te Komisije Žufić Eduard, a tajnik Terlević Marijan.
4. VI 1973. Odbor osnovne organizacije saveza slijepih Pula odobrava Živković
Nikoli troškove prisustvovanja prvenstvu u skijanju slijepih skijaša na
međurepubličkom takmičenju u Bohinju. Ovo se navodi kao jedan od dokaza
jednodušnosti Odbora, kada se radi o održavanju i proširivanju kreativnosti i naših
članova. U svakoj prilici i u svakom potrebnom vidu pomaže se raznolikost bavljenja
naših članova i time motivira svaku korisnu djelatnost.
Komisija podnosi 6. XII 1973. Odboru osnovne organizacije saveza slijepih Pula
izvještaj o radu u 1973. god. Konstatira se da je rad bio obiman, a da nisu izostali ni
zapaženi uspjesi, a sve kao posljedica i potpunoga razumijevanja odbornika koji su
omogućili materijalnu bazu izvršenja plana.
Pokušaj osnivanja ekipa za igru zvučnom loptom nije uspio iz objektivnih
razloga. Komisija međutim poziva i voljna je primiti sve zainteresirane članove i
uključiti ih u bilo koji vid sporta. Pokrenut će se oni sportovi za koje bude bilo
interesenata.
26. XI 1972. održana je osnivačka skupština saveza za rekreaciju i fizički
odgoj invalidnih osoba općine Pula, kod čega je postavljen cilj: okupljanje svih
invalidnih osoba na polju sporta, a među njima i osoba oštećenoga vida. Tako
udruženi u savez, moći ćemo bolje prosperirati, nego da smo ostali sami. No opet je i
dalje glavni teret ostao na Odboru osnovne organizacije saveza slijepih Pula,
gotovo sve do dans.
29. I 1974. donijet je plan rada za 1974. god. u kojem se i dalje inzistira na
oformljenju ekipe za igru zvučnom loptom. Zaključeno je da se pošalje naše skijaše
na prvenstvo Hrvatske. Komisija predlaže da se sportašima koji idu na prvenstvo plati
razlika pansiona i putni troškovi.
Odbor na svojoj sjednici (XIII) od 23. II 1974. traži da se organizira igra
zvučnom loptom i preuzima obavezu da će za sve susrete izvan Pule platiti putne
troškove i troškove smještaja za vrijeme takmičenja. U Puli će Odbor platiti naknadu
za dvoranu, trenera i potrebne rekvizite.
Za Živković Nikolu plaćaju se putni troškovi za odlaženje na skijanje i
pansion, na više od 50 dinara (do 50 din. plaća RO Zagreb).
30. I 1974. dodijeljuje se oprema za igru zvučnom loptom: Živković Nikoli, Terlević
Antonu, Sandrić Zlatku i Kalebić Aldu.
26. IX 1974. uslijedio je poziv Općinskoga odbora slijepih Zadra na turnir
zvučnom loptom u povodu proslave 30-godišnjice oslobođenja Zadra. Turnir je
održan 26. d 27. X 1974. u Zadru. Za osvojeno prvo, drugo i treće mjesto dodijeljen
je pehar.
U izvještaju o radu 3. X 1974. izvještava se i o aktiviranju igre zvučnom
loptom maja mjeseca 1974.
15. i 16. VI 1974. na republičkom prvenstvu igre zvučnom loptom u Splitu, osvojeno
je 8 od mogućih 9 mjesta.
Marta 1974. god. Živković Nikola učestvuje na republičkom prvenstvu slijepih
skijaša u Mrkoplju. Na takmičenju bio je povrijeđen, te nije ušao u kvalifikaciju.
6. X 1974. Odbor odobrava učestvovanje četvorici igrača na turniru igre zvučnom
loptom u Zadru. U ekipi je bio i trener i vozač koji ih je vozio. Na tom takmičenju
naši su igrači osvojili zadnje mjesto, sedmo, iza Osijeka, Zadra, Zagreba, Splita,
Novoga Sada i Virovitice. Za nas su nastupili: Živković Nikola, Kalebić Aldo, Žufić
Eduard i Terlević Anton. Njih je pratio zamjenik trenera Butković Anton i vozač
Duras Slavko sa kombijem Općinskoga zavoda za urbanizam i komunalne poslove
Pula. Rezultat ndje bio zadovoljavajući, jer je ekipa bila bez većega iskustva, bila je
nepotpuna, sa svega 13 treninga, od čega 6 po starim pravilima a 7 po novim
pravilima. Ostale ekipe igrale su po starim pravilima, zbog čega su postigle i bolje
rezultate.
4. XII 1974. donesen je program rada za 1975. god. u kojem se predviđa i
prijateljski susret naših irollbalista s rollbalistima Rijeke, Kopra, Zagreba i Zadra.
Zacrtano je slanje naših skijaša i rollbalista na republičko prvenstvo slijepih skijaša,
odnosno irollbalista. Osim toga konstatirano je da treba organizirati turnir u igri
zvučnom loptom u povodu 30-godišnjice oslobođenja grada Pule.
Prema navedenom programu izvršeni su i predviđeni zadaci. Susreti možda nisu
održani točno na predviđeni datum, već su po potrebi dani održavanja susreta
pomaknuti za kraće Vrijeme.
U 1975. god. plan i program rada bio je gotovo identičan s planom i
programom rada predviđenim za 1974. god., pa je a obim bavljenja na polju sporta i
rekreacije bio sličan kao i 1974. god.
18. III 1976. također je donesen plan rada za 1976. god. u kojem se predviđaju
treninzi igre zvučnom loptom po dva sata sedmično i odlazak na republičko
takmičenje u igri zvučnom loptom. Predviđeno je i aktiviranje članstva u raznim
sportskim granama — plivanju, veslanju, povlačenju užeta itd.
Kod takmičenja izvan Pule, svim sportašima se plaćaju dnevnice i putni
troškovi, kao i njihovim pratiocima d aktivnim funkcionerima SS Pula.
Potrebno je nabaviti opremu koja nedostaje.
Zaključeno je da na susrete izvan Pule idu samo oni sportaši koji redovno
vježbaju. Sastav ekipe za odlazak na takmičenje određuje Komisija za sport i
rekreaciju. Predsjednik ove Komisije je Jeromela Marčelo, a tajnik je Dragaš Velimir.
19. VI 1976. naša ekipa rollbala učestvuje na turniru u Ilirskoj Bistrici. Ekipu
sačinjavaju: Živković Nikola, Sandrić Zlatko, Terlević Anton. Na tom takmičenju
postignuti su slijedeći rezultati: Pula — Novo Mesto 3:5; Pula — Koper 1:5. Rezultat
nije zadovoljavajući, jer naša ekipa nije bila dovoljno pripremljena. Osim toga
postojale su [razlike u propozicijama, a posebno naše igre u obrani.
20. XI 1976. učestvovali smo na turniru igre zvučnom loptom. Od 12 mogućih
mjesta, zauzeli smo 11. mjesto. Re-dosljed ekipa bio je slijedeći: Osijek, Zadar,
Zagreb II, Zagreb I, Rijeka, Novi Sad, Split, Zaječar, Subotica, Beograd, Pula i
Virovitica. Našu ekipu sačinjavali su slijedeći igrači: Žufić Eduard, Živković Nikola,
Terlević Ivan i Kalebić Aldo. Pratioci su bili Butković Anton i trener Žufić Drago.
23. XI 1976. podnesen je izvještaj o radu u 1976. god. i plan i program rada za
1977. god. Zacrtan je susret sa rollbalistima Rijeke, rollbalistima Kopra u Puli, sa
rollba-iistima Zadra ilii Zagreba u Puli ili u Zadru i Zagrebu. Zaključeno je da treba
učestvovati na republičkom prvenstvu u rollbalu i skijanju. Pripreme i treninzi
rollbalistima održavati će se dva puta sedmično po dva sata. Treba uputiti zahtjev
Odboru RVI za pomoć radi uključivanja u kuglanje.
Navedeni plan i program rada izvršen je prema predviđanjima, a rezultati naše
ekipe bili su nešto bolji nego 1976. god. Slični i rezultati postignuti su i na skijanju. U
kuglanje se nismo uspjeli uključiti.
22. XI 1977. održana je sjednica komisije sa sličnim sadržajem kao i 23. XI
1976. Bio je podnesen izvještaj o radu u 1977. god. i plan i program rada za 1978.
god. Sjednica se nije bitno razlikovala od sličnih sjednica ranijih godina. Kao što je to
već napomenuto, rezultati rada u 1977. god. bili su zadovoljavajući, iako je moglo
biti i bolje. U 1978. god. radit će se po planovima po kojima se već nekoliko godina
radi.
15. XII 1977. podnesen je SIZ-u fizičke kulture općine Pula plan budžeta za 1978.
god. u iznosu od 76000,00 din.
Od 18. do 26. II 1978. u ime našega Udruženja na skijaškom natjecanju slijepih
skijaša SSH-e u Kranjskoj Gori učestvuju Živković Nikola i Pokrajac Anton. Pratilja
je bila Živković Ivanka. Živković Nikola je diskvalificiran u spustu, a u trčanju na 9
km osvojio je prvo mjesto i zlatnu medalju.
22. IV 1978. učestvujemo u Kopru u igri zvučnom loptom protiv ekipe Kopra s
rezultatom Pula — Koper 9:6. U ekipi su učestvovali Žufić Eduard, Kalebić Aldo,
Kuftić Zlatko i kao rezerva Sandrić Zlatko. Golove su dali: Žufić 7, Kalebić 2.
Također smo učestvovali u rollbalističkom prvenstvu u kojem smo zauzeli 9. mjesto.
Redoslijed ekipa bio je slijedeći: Osijek, Zadar, Zagreb, Vukovar, Rijeka, Virovitica,
Split, Slav. Brod i Pula.
Našu ekipu su sačinjavali: Žufić Eduard, Terlević Anton, Kuftić Zlatko i
Kalebić Aldo. Pratioci su bili Žufić Marino i Šnalc Marijan.
14. VI 1978. Odbor moli da bude našim rollbalistima na raspolaganju dvorana
za treniranje svakog ponedjeljka od 16 do 18 sati, počevši od 18. IX 1978.
24. VI održano je natjecanje između rollbal ekipa Zadra i Pule sa rezultatom
Pula: Zadar 1:5. U našoj ekipi su bili: Žufić Eduard, Terlević Anton, Kuftić Zlatko i
kao rezerva Sandrić Zlatko.
18. IX 1978. podnosi se Savezu za fizičku kulturu općine Pula program rada i
sredstava za 1979. god. Prema tome dokumentu 10 naših članova se bavi šahom, 6
igrom zvučnom loptom i dva skijanjem. Za treninge igre zvučnom loptom besplatno
koristimo dvoranu za košarku u sportskom centru »Mirna«, svakog ponedjeljka od 16
do 18 sati. Između ostaloga se predviđa susret s Koprom u rollbalu u Kopru i uzvratni
susret u Puli. Isto tako i treba se održati susret s Rijekom, i to jednom u Rijeci, a
jednom u Puli. Predviđena su dva dana za takmičenje u rollbalu, jednom u Zadru, a
drugi puta u Puli. Slično dva dana u Šapcu i dva dana u Puli.
U maju 1979. god. održat će se republičko takmičenje rollbalista u Osijeku, u
trajanju od tri dana. Savezno takmičenje bit će održano u oktobru 1979. god. u
Beogradu.
Prvenstvo rollbalista Hrvatske planirano je u Zagrebu uoči Dana Republike.
U februaru 1979. god. učestvovati će dva skijaša na takmičenju u Kranjskoj Gori.
Za ostvarenje svih predviđenih sportskih manifestacija naših članova i za potrebnu
opremu traži se za 1979. god. 133.698,80 din.
18. i 19. XI 1978. ekipa rallbalsiat učestvovala je na otvorenom prvenstvu
Hrvatske u Zagrebu. Postignuti su slijedeći rezultati: Pula — Zadar 2:7; Pula —
Rijeka 0:3; Pula — Vršac 3:4; Pula — Dubrovnik 1:2.
Našu ekipu su sačinjavali: Žufić Eduard, Živković Nikola, Sandrić Zlatko i
Kuftić Zlatko. Pratioci su bili Živković Ivanka i Butković Anton.
6. XII 1978. Komisija za sport i rekreaciju održala je sjednicu i izabrala za
tajnicu Terlević Encu, jer dotadašnji tajnik Diragaš Velimir već tri puta nije
prisustvovao sastanku. Zaključeno je da se šahiste i rollbaliste Kopra primi 16. XII
1978. na uzvratni prijateljski susret.
Sportska ekipa rollbalista prima zaslužni pehar
Protiv Kopra u rollbalu borit će se i naša druga ekipa rollbala u sastavu: Bakša
Franko, Stoković Dragan i jedan štićenik Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje
slijepih Birotehničke škole Zagreb.
Zaključeno je da se naši sportaši učlane u Konferenciju za rekreaciju, sport i
šah invalida Pule, uz godišnju članarinu od 120,00 din.
Na sport li rekreaciju u MUSI Pula daje se mnogo zbog već ranije iznijetih
motiva. Odbor je u svakoj situaciji izlazio u susret svakom opravdanom i
dokumentiranom zahtjevu, dajući punu moralnu i materijalnu pomoć, najveću koja je
bila u njegovim mogućnostima. Ne samo da se tražilo na sve odgovarajuće strane
moralnu i materijalnu podršku već se je svaki put odvajalo i iz naših skromnih
sredstava, kao što se i to jasno vidi iz naprijed navedenih dokumenata.
To se stalno radi već od prvoga dana kada se moglo početi sa sportom i
rekreacijom naših članova pa sve do današnjega dana.
ŠAH MEĐU SLIJEPIMA
Šah spada u najplemenitije društvene igre, jer oštri i osvježuje duh, a time
osvježuje i tijelo. Uči kombinacijama i rješavanju problema. U velikoj mjeri
apsorbira šahista, uljepšava mu život, jer vrijeme provedeno uz šahovsku tablu
pretvara u momente zadovoljstva koji se nastavljaju i dugo nakon završene igre. Zbog
toga prelazi u hobi, a dobro odigrana partija izaziva želju za drugom partijom i tako
redom, sve to dovodi do raznovrsnih lijepih doživljaja i uljepšavanja života igraču
šaha. To dokazuje i činjenica da se nekako lakše uspijevalo stvoriti ekipu šaha nego li
druge sportske ekipe. Na polju šaha postigli smo i dosta dobre rezultate. Možda se
sve ito zbilo i zato što je šah u neku ruku dostupniji onima koji žele igrati nego li
ostale igre kod kojih treba više aktivnoga kretanja, pa šah mogu igrati i oni koji nešto
vide kao i oni koji ništa ne vide, oni koji su pokretni, kao i oni koji su majne pokretni.
Stoga je šah igra koju bi se moglo omasoviti među našim članovima, uz malo dobre
volje pokazane naročito sa strane članstva, a i organizatora.
Već 1957. god misli se na uvođenje šaha kao društvene igre naših članova i
postavlja zadatak Udruženju da se na tome poradi. Do 1972. god. ta se tendenca
javlja zabilježena samo u općim dokumentima, dokumentima sa sjednica Odbora ili
izbornih sjednica. To je sve dok se nije pojavio veći interes među članstvom za igru
šaha i kada je šahovska ekipa bila već toliko osposobljena da je mogla nastupati i u
javnosti. Od tada imamo i posebne dokumente koji govore o radu i na ovom polju u
našem Udruženju. Tako je prvi pisani dokumenat koji govori o aktivnom bavljenju
šahom poziv Općinskoga odbora SSH-e Rijeka od 4. XII 1972. kojim se poziva na
Šahovski turnir sjeverno-jadranski kup 16. XII 1972. u prostorijama SS Rijeka. Prvo
kolo turnira počinje 16. XII 1972. u 10,30 sati.
18. XII 1972. imamo i drugi dokumenat u vidu izvještaja o prisustvovanju
naznačenome turniru. U igri učestvuju sa strane našega Udruženja: Pokrajac Anton iz
Rovinja, Terlević Marijan iz Bala, a iz Pule Žufić Eduard, Ušić Josip i Brečević
Marija. Kapetan pulske ekipe je Pokrajac Anton. Između četiri ekipe, Pula je zauzela
treće mjesto (Rijeka 9,5 bodova Nova Gorica 6 bodova, Pula 5,5 bodova i Kopar 3
boda). Riječka ekipa primila je radi toga jedan pehar u trajno vlasništvo i drugi
prelazni pehar koji će pripasti svaki puta drugome, onome koji pobijedi u Sjevernojadranskom turniru. Slijedeći susret zakazan je u Novoj Gorici.
Osim toga naše Udruženje vrši izvjesnu propagandu u cilju boljega
upoznavanja s igrom šaha slijepih, te 8. I 1973. za tombolu Škole za medicinske
sestre Pula daje jednu garnituru šaha za slijepe.
U programu rada za 1973. god. Komisije za sport, rekreaciju i šah Općinskoga
odbora saveza slijepih Pula, već kao prva točka stoji prijateljski susret šahista naše i
riječke organizacije u ožujku 1973. god. u Puli, a uzvratni prijateljski susret na jesen
iste godine u Rijeci. Odmah se zatim navodi da za te susrete treba osigurati 2500,00
dinara. Slični se susreti predviđaju i sa OOSS-e Kopra, uz osiguranje 2500,00 dinara.
Predviđa se i susret s organizacijom Nove Gorice, u kojem cilju treba osigurati
daljnjih 3000,00 dinara.
Dvojicu najboljih šahista uputit će se na savezno prvenstvo, te je potrebno
osigurati daljnjih 2000,00 dinara. Da bi se dobilo kandidate za ovo prvenstvo, održat
će se turnir interni, između naših šahista. Za ovo nisu bila predviđena sredstva.
Zacrtani su susreti sa šahistima »Uljanika«, šahovskoga kluba Pula, šahistima
invalidima i šahistima gluhonijemima. Sve bi se to održalo u Puli uz trošak od 500,00
dinara.
Prema sjećanju, iako nema naročito u tom smislu pisanih dokumenata, susreti
između šahovskih ekipa Pule, Rijeke i Kopra počeli su u decembru 1969. god., što je
sve prethodilo susretima svake godine, a pod nazivom Sjeverno-jadranski kup slijepih
šahiista. Zapravo, postojala je već 1958. god. šahovska ekipa organizacije slijepih
Pule, ali se šah nije tada još redovno igrao. Tu ekipu su sačinjavali: Poropat Marijan
(sada je prof. defektologije u Opatiji), Ušić Ante, Žufić Eduard, Jeromela Marčelo,
Kalebić Aldo i Kati-čić Viktor. Navedeni su bili pioniri igre šaha u našoj organizaciji.
Prvi susret ekipe bio je u Rijeci, juna 1958. s ekipama Rijeke, Splita Šibenika i Zadra.
Susret se održava pod nazivom Jadranski kup slijepih šahista kao preteča Sjever-nojadranskog kupa slijepih šahista. Najbolji igrači s ovoga susreta igrali su zatim svake
godine do 1966. god., svake godine u drugoj organizaciji, kao predstavnici rada na
igri šaha u svojim organizacijama. Turnira su se održavali, osim u Rijeci, u Puli, u
Splitu, u Šibeniku i Zadru. Opet najbolji šahisti s ovih turnira slani su na republička
takmičenja, a s ovih povremeno na savezna takmičenja.
Ovaj način igre traje do 1966. god., kada je iz ekipe naše organizacije, zbog
teške bolesti morao otići pok. Ušić Ante, a Poropat Marijan, zbog novoga radnoga
mjesta, prešao na područje riječke organizacije. Naša šahovska ekipa na taj način
ostala je bez najaktivnijih članova i rad ekipe je zamro, da se opet aktivira 1972. god.
Kada je već bila uhodana igra šaha u našoj organizaciji, 1973. god. u planu i rada
Komisije predviđeno je pozivanje šahovskoga majstora, koji bi održao otprilike 20
sati teorije šaha, kako bi se naši članovi čim bolje teoretski spremili i u budućnosti
postizali bolje rezultate. Za ovo treba predvidjeti 3000,00 dinara. Komisija traži
daljnje 2000,00 dinara, koje bi podijelila kao stimulans najboljima na bilo kojem
polju sporta.
Za nabavku sportskih rekvizita potrebne su daljnje 4000,00 dinara. Iako je
Komisija bila tek osnovana, donijela je vrlo obiman i ambiciozan plan rada, koji je
morao pridonijeti unapređenju sporta među našim članovima.
Na sjednici komisije 5. IV 1973. predlaže se Općinskom odboru SS Pula da se
na savezno šahovsko prvenstvo upute Pokrajac Anton i Terlević Marijan,
prvoplasirani između naših članova. Prvenstvo će se održati na Visu od 15. do 31. VII
1973.
Na susretu s Riječanima treba osigurati doručak i ručak.
Zadužuje se Pokrajac Anton da organizira dolazak šahovskoga teoretičara, koji
treba održati našim članovima teoriju šaha u cilju poboljšanja kvaliteta naših šahista.
Već 13. IV 1973. Općinski odbor SS Pula izvještava Republičku komisiju za sport i
šah o izboru Pokrajac Antona i Terlević Marijana za predstavnike organizacije SS
Pula na saveznom šahovskom prvenstvu. Općinski odbor SS Pula za njih plaća za
pansion 148,00 din. dnevno, dok oni sami snose putne troškove. Sredstva za ovo
prvenstvo odobrena su na sjednici Općinskoga odbora 3. VII 1973.
Iz izvještaja 10. IX 1973. o učestvovanju na saveznom prvenstvu slijepih
šahista na Visu vidi se da je Terlević Marijan zauzeo, od 34. moguća mjesta, 32.
mjesto, jer je svjež šahist, bez iskustva za ovako velike turnire. Pokrajac Anton
plasirao se nešto bolje. Pokrajac je od 13 igranih partija dobio 6, 5 remizirao a 2
izgubio. Terlević Marijan međutim 2 partije je dobio a 2 remizirao.
Prema dokumentu od 19. X 1973. donijeta je odluka o isplati troškova za
odlazak šahista na Sjeverno-jadranski turnir u Novu Goricu, u vidu dnevnica
šahistima i ostalim i troškove za prijevoz. Turnir se održava 27. i 28. X 1973. u
Novoj Gorici. Na tom turniru naša je ekipa zauzela prvo mjesto, dok je drugo mjesto
zauzela ekipa Nove Gorice treće mjesto ekipa Rijeke, a četvrto mjesto ekipa Kopra.
U ime naše organizacije na turniru su učestvovali Pokrajac Anton, Terlević Marijan,
Brečević Marija, Kalebić Aldo i Žufić Eduard.
Naša ekipa je dobila jedan pehar u trajno vlasništvo i jedan prelazni pehar.
Ekipu su prevozili Popović Erminio i Bravar Božo.
Ekipu je pratio i predsjednik odbora Ušić Josip.
Organizacija je u tu svrhu dala 3316,00 dinara.
Na ovom susretu za Novu Goricu su igrali: Uršić Jože, Bukvić Ilija, Ferfolja
Klaudije i Žgavc Marijan.
Za Koper su igrali: Starić Jaka, Oblak Stane, Grbec Jože i Nemec Lucijan.
Za Rijeku su igrali: Rauher Anđelo, Pavelić Ante, Bion-dić Pere i Muškardin
Mario.
U izvještaju o radu Komisije za sport i rekreaciju i šah za 1973. god. od 6. XII
1973. daje se rezime rada kroz čitavu 1973. god. Konstatira se da su u 1973. god.
postignuta veoma zapaženi uspjesi, za što treba zahvaliti li odbornicima Udruženja
koji su imali razumijevanja za potrebe na ovom polju irada i odobravali potrebna
materijalna sredstva za ostvarenje zacrtanih zadataka. Napominje se da je u ožujku
Živković Nikola na prvenstvu slijepih skijaša Hrvatske postigao veoma dobre
rezultate.
Odigrano je šahovsko prvenstvo između naših šahista na kojem je osvojio prvo
mjesto Poropat Anton, drugo mjesto je pripalo Terlević Marijanu, treće Brečević
Mariji, četvrto Kalebić Aldu, peto Terlević Antonu, šesto Žufić Eduardu i sedmo
Ušić Josipu.
Nakon ovoga prvenstva odigran je i prijateljski susret sa slijepima Rijeke, koji
su naši igrači izgubili.
U srpnju poslani su na savezni turnir slijepih šahista naši najbolji šahisti
Pokrajac Anton i Terlević Marijan. Postigli su dobre rezultate i veliko iskustvo u
igranju i na ovako velikim turnirima. Zahvaljujući baš tome stečenom iskustvu,
zauzeli smo na Sjeverno-jadranskom turniru slijepih šahista prvo mjesto. Ovo je sve
dokaz da se u igri šaha napreduje i da se zato ne troše uzalud materijalna sredstva.
Predviđenom turniru s Koprom i Novom Goricom nisu se mogle iz opravdajućih
razloga odazvati navedene ekipe, pa stoga ti susreti nisu ni održani. Komisija se
ponovno sastala 29. I 1974. radi donošenja programa irada za nadolazeću 1974. god.
U programu se predviđa interno prvenstvo između naših šahista, angažiranje
predavača dz teorije šaha, a sve u cilju usavršavanja naših šahista. Predviđa se
također susret sa slijepim šahistima Rijeke i učestvovanje na Sjeverno-jadranskom
turniru. Radi čim većega stimuliranja za učestvovanje na tom turniru predviđena je
nagrada za prvo mjesto u iznosu od 1000,00 dinara, za drugo mjesto 700,00 dinara a
za treće 500,00 dinara. Zacrtani su i susreti sa slijepim šahistima Kopra, Zadra i
Zagreba, kao i šahovskim klubovima Pule. Dvojica naših šahista trebaju učestvovati
na republičkom prvenstvu slijepih šahista.
Predlaže se isplata sportašima koji idu na prvenstvo razlike pansiona i putnih
troškova, a za prijateljske susrete dnevnica i putnih troškova.
Za sve ovo treba osigurati 18000,00 dinara.
Odbor Udruženja slijepih Pula u vezi s ovim 23. II 1974. donosi slijedeće
zaključke: Na susret s Rijekom treba uputiti šest prvih ploča internoga takmičenja
naših šahista, jednu rezervnu ploču i, već prema tradiciji, kao vođu puta predsjednika
Udruženja. Pristaje se na stimuluse predviđene u programu rada Komisije za sport i
rekreaciju za 1974. god. (prvo mjesto 1000,00 din., drugo 700,00 din., i treće mjesto
500,00 dinara).
Odobren je besplatan put li učestvovanje jednom šahisti na republičkom
takmičenju na teret Udruženja.
Za takmičenja izvan Pule plaća putne troškove i smještaj za vrijeme trajanja
takmičenja.
Znači sve se odobrava, kako je to Komisija predvidjela, samo da se i na polju
sporta naši članovi čim više osposobe i nadvladaju eventualne poteškoće u vezi sa
svojim stanjem, pa tako izjednače s ostalima.
RO SSH-e dopisom od 8. III 1974. izvještava da se od 18. do 26. V 1974. god.
održava i tradicionalni turnir slijepih šahista u Bavarskoj. Na turnir treba poslati
najbolje, a dnevni boravak košta 10 DM, pa treba blagovremeno osigurati potrebna
sredstva, RO SSH-e daje pratioca — tumača.
Organizacija 21. III 1974. moli Šahovski savez Hrvatske da uvede u (registar
šahista i naše slijepe šahiste. Kasnije se odustalo od posebne registracije, već je
zaključeno da se naši članovi registriraju preko šahovskoga kluba »Uljanik«.
Komisija 27. III 1974. određuje da se 7. travnja održi na šest ploča prijateljski
susret sa slijepima Rijeke. Predlaže se da drug Pokrajac Anton učestvuje na turniru u
Bavarskoj i na republičkom turniru slijepih Hrvatske.
9. IV 1974. podnose izvještaj1 učesnici susreta šahista u Rijeci iz kojega se
vidi da su ispale prva i druga ploča (Pokrajac Anton i Terlević Marijan), jer su
odgovarajući šahisti zakasnili na vezu s Rijekom. Turnir je izgubljen s 5:0 za Rijeku,
jer su u igri učestvovali samo slabiji šahisti.
10. V 1974. donosi se odluka po kojoj se u Bavarsku upućuje Pokrajac Anton
u vremenu od 17 do 26. V 1.974. god. Imenovani se upućuje i na republičko
prvenstvo slijepih šahista u Split od 1. do 15. VII 1974. god. Na takmičenje se
upućuje potpuno besplatno.
Organizacija slijepih Kopar izvještava 25. VI 1974. god. i poziva na turnir koji
će se održati 21. i 22 rujna 1974. god. i navodi cijenu pansiona. 27. VII 1974. god. o
tome istome izvještava u detalje, kako bi svaka pozvana organizacija mogla točno
planirati potrebna sredstva koja spadaju na svaku organizaciju (putni troškovi i
pansion).
U izvještaju učesnika Sjeverojadranskog kupa slijepih šahista, održanoga 21. a
22. IX 1974. god. u Kopru, a pod datumom izvještaja 23. IX 1974. god., vidi se da je
na tom turniru naša šahovska ekipa bila na trećem mjestu sa 7,5 bodova (Rijeka 8
bodova, Kopar 8 bodova, Nova Gorcia 0,5 boda). Za učestvovanje na turniru naše je
Udruženje dodijelilo 1.105,30 dinara.
Naši šahisti su igrali kako slijedi: Pula—Koper 1,50:2,50; Pula—Nova Gorica
3,5:0,5; Pula—Rijeka 2,5:1,5. Ujedno se odlučilo u vezi s molbom organizacije
slijepih Split da u buduće i ta organizacija učestvuje na ovom turniru.
Predsjednici organizacija bili su za to da i Split učestvuje u
Sjevernojadranskom turniru, ali su komisije za sport i rekreaciju organizacija to
odbile, radi izbjegavanja stvaranja velikih grupa, što bi dovelo do većih poteškoća u
financiranju. Predlaže se da Split organizira Jadranski turnir, uključivši uz
dalmatinske organizacije i Rijeku i Pulu, kao što je to bilo od 1958. god. do 1966.
god.
Dogovoreno je da sve četiri organizacije (Koper, Nova Gorica, Pula i Rijeka)
učestvuju zajedno, u tehničkom smislu, prilikom većih svečanosti i proslava.
26. IX 1974. dobilo je naše Udruženje poziv za učestvovanje na (turniru koji će se
održati 26. i 27. X 1974. u Zadru, a povodom 30-godišnjice oslobođenja Zadra.
3. X 1974. Komisija za sport i rekreaciju podnosi izvještaj o dosadašnjem radu iz
kojega se vidi da je u veljači i ožujku održan turnir između naših igraač, angažiran
predavač teorije šaha, ali je uspio održati samo 2 predavanja jer je preopterećen
drugim poslovima.
Izvještava se o već navedenom uspjehu na Sjeverno jadranskom kupu (21. i
22. rujna). 7. travnja 1974. održan je susret s Rijekom, s rezultatom 5:0 za Rijeku. Isti
je rezultat postignut i s invalidima. Nije održan susret s Koprom, Zadrom ili
Zagrebom iz materijalnih razloga.
Pokrajac Anton osvojio je u Splitu 6 mjesto, a na republičkom takmičenju 9
mjesto.
Planira se susret s gluhonijemim šahistima.
4. XII 1974. Komisija donosi plan rada za 1975. god. u kojem se također
planira susret između naših šahista i slijepih šahista Rijeke i Kopra, susret sa
šahistima društvenih i radnih organizacija Pule, učestvovanje šahista na republičkom
turniru, turnir sa šahistima Zadra i Zagreba, održavanje Svjevernojadranskog kupa u
Puli, turnir šahista u povodu 30-godišnjice oslobođenja Pule i da budemo domaćini
republičkoga šahovskog prvenstva.
Za sve sportske manifestacije potrebno je osigurati 34.000,00 din. Gore
navedeni susreti održani su kao što je zacrtano: odražn je interni turnir između naših
šahista, sa šahistima Rijeke i Kopra, sa šahistima PTT Pula, sa šahistima
»Elektroistre«, Tvornice stakla »Boris Kidrič« Pula, šahistima RVI i gluhonijemih.
Na republičkom turniru učestvovao je u lime naše šahovske ekipe Pokrajac Anton.
Sjevernojadranskii kup održan je od 21 do 22. XII 1975. god. Isto suodr žani i susreti
sa šahistima Zadra i Zagreba. U čast 30-godišnjice oslobođenja Pule za našu
šahovsku ekipu u Domu JNA Pula igrail su Pokrajac Anton, Terlević Marijan,
Brečević Marija i Kalebić Aldo. Republičko šahovsko prvenstvo, umjesto u Puli,
odigrano je u Splitu.
18. III 1976. Komisija je donijela sličan plan rada, kao za 1975. god., samo je
financijski dio plana nešto drugačiji, jer iznosi 36.500,00 din. Donose se osim toga
slijedeći prijedlozi: da se za bod u internom prvenstvu u šahu kao stimulans dade
10,00, a za prva tri mjesta i pismena priznanja; putni troškovi i dnevnice plaćaju se
sportašima, pratiocima i ostalim licima koja budu određena u ekipu; treba nabaviti
opremu koja nedostaje; treba osigurati prostoriju za odigravanje šahovskih susreta; za
tri izostanka s internoga prvenstva slijedi diskvalifikacija; pravo učestvovanja na
internom prvenstvu imaju samo oni koji redovno vježbaju u Udruženju; sastav ekipe
određuje Komisija za sport i rekreaciju.
30. V 1976. održan je susret slijepih šahista Pule i Rijeke. Za Pulu su nastupili:
Pokrajac Anton, Terlević Marijan, Kalebić Aldo, Jeromela Marčelo, Terlević Anton i
Živković Nikola. Za Rijeku su igrali: Rauhar Anđelo, Borac, Naravlić, Timek, Tus i
Stipeč.
Rezultat je bio 5:1 za Rijeku. Jedini poen za Pulu dobio je Pokrajac Anton.
Kao pratilac išao je Jeromela Josip.
Na ime troškova susreta naše je Udruženje dalo 560,00 dinara.
19. VI 1976. išlo se na sličan susret u Ilirsku Bistricu. Za naše Udruženje su nastupili:
Pokrajac Anton, Terlević Marijan, Jeromela Marčelo i Živković Nikola.
U turniru su učestvovale ekipe Kopra, Novoga Mesta i Pule. Postignuti su
slijedeći rezultati: Pula—Novo Mesto 3:1; Pula—Koper 2,5:1,5.
Udruženje je omogućilo ovaj susret dodijelivši zato 1.508,20 din.
30. VI 1976. odlučeno je na sastanku Komisije da na Sjevernoj adranski kup,
koji se održava u Rijeci 25. i 26. IX 1976., idu četiri člana ekipe i jedan rezervni
igrač, koji je na internom prvenstvu zauzeo peto mjesto, kao i predsjednik udruženja s
pratiocem. Za sličan susret u Zadru određeno je šest članova.
U izvještaju od 5. IX 1976. god. daju se rezultati s internoga prvenstva u šahu
održanoga od 25. III do 20. V 1976. god. Učestvovalo je 8 šahista. Turnir se održava
jednom sedmično. Na turniru su postignuti slijedeći rezultati: Pokrajac Anton 7
poena, Kalebić Aldo 6 poena, Terlević Marijan 5 poena, Jeromela Marčelo 3 poena,
Žufić Eduard i Hajdaro-vić Franjo po 2 poena, Ušić Josip i Terlević Anton po 1,5
poen.
Po svakom poenu dat je stimulans od po 10,00 dinara. Za potrebe Komisije za
sport i rekreaciju samo od 30. IX 1976. dodijeljeno je 7.754,45 dinara.
22. X 1976. o našem susretu sa šahistima oštećena sluha pišu i Sportske novosti u br.
59/75. slijedeće: »Tradicionalni šahovski susreti u Puli«
»U prostorijama Saveza slijepih u Puli održan je tradicionalni susret članova
šahovskih sekcija Saveza slijepih i osoba oštećenoga sluha.
Natjecanje je održano u povodu 30-obljetnice Saveza osoba oštećena sluha.
Uspješniji su bili šahisti Saveza slijepih, koji su pobijedili rezultatom 4:2.
Pojedinačni rezultati: Pokrajac—Martinko 1:0; Kalebić— Jurak 1:0; Terlević—
Gregorovdć 1:0; Jeromela—Horvat 0:1; Hajdarović—Gorišek 0:1; Žufić—
Radovdić: 1:0.
U čast Dana Republike d 30-godišnjioe SSH-e organizirano je u Zagrebu od
27. XI do 1. XII 1976. otvoreno pojeĐinačno prvenstvo slijepih šahista Hrvatske.
Pravo učestvovanja imali su igrači s najmanje drugom kategorijom. Troškove puta i
boravka snosile su organizacije čiji su igrači nastupili.
Predviđene su bile i nagrade za postignute uspjehe: prva nagrada 2500,00 din;
druga nagrada 2000,00 din; treća nagrada 1500,00 din; četvrta nagrada 1200,00 din.;
peta nagrada 1000,00 din. i šesta nagrada 800,00 din. (dopis RO SSH-e od 3. XI
1976. god.).
Istoga dana izvještava šahovski klub slijepih »Polet«, da se od 27. do 30. XI
1976. organizira pojedinačno prvenstvo slijepih šahista Hrvatske u povodu 20godišnjdce osnutka Kluba. Prvenstvo se organizira za treću i četvrtu kategoriju igrača
i vankategornike. Iz zapisnika sastanka Komisije za sport i rekreaciju od 23. XI 1976.
god., vidi se da su i u 1976. god. postignuti zadovoljavajući rezultati, opet zahvalivši
uskoj suradnjli Komisije s Izvršnim odborom udruženja i drugim faktorima u
Komuni. Ujedno je donijet plan i program rada za 1977. god.
Opet je predviđeno interno šahovsko prvenstvo, predavač teorije šaha, susret sa
šahistima Rijeke i Kopra u Puli, susret sa šahistima Zadra u Puli lili Zadru, susret sa
šahistima Pule d Zagreba u Puli i u Zagrebu, odlazak na Sjeverno-jadranski kup u
Novu Goricu, učestvovanje jednoga člana na republičkom prvenstvu u šahu,
prijateljski susret naših šahista sa šahistima OOUR-a i drugih organizacija. Zatim je
predviđeno aktiviranje članstva d u drugim vidovima sporta. Predviđena je nabavka
potrebne opreme. Podvučeno je opet da pravo nastupa u internom prvenstvu imaju svi
redovni članovi Udruženja. Komisija će naknadno odlučiti o nagradama
prvoplasiranih.
Odlučeno je da Udruženje učestvuje u nabavci prelaznog pehara, koj će se
dodijeljivati pobjedniku Sjevernojadranskoga kupa.
Za financiranje navedenoga programa rada Komisije u 1977. god. potrebno je
4.8600,00 dn.
22. XI 1977. održana je sjednica koja je imala sličan dnevni red ,i slične zaključke
kao i sjednica od 23. XI 1976. Razlika je u potrebama za realizaciju zacrtanoga
programa, koje su predviđene u visini od 76.000,00 dinara, koliko bi stajala
realizacija aktivnosti Komisije za sport i rekreaciju, u 1978. god.
1. II 1978. RO SSH-e u svom dopisu predviđa četiri republička prvenstva: u
skijanju, rollbalu, atletici i kuglanju. Ovaj dopis trebao bi da nam posluži kao
orijentacioni program rada i nastojanja za budućnost. Na osnovi ovoga treba nastojati
da se i naši članovi zainteresiraju za atletiku i kuglanje, pošto već drugi njeguju te
sportske discipline. To će se ostvariti, čim se prijavi dovoljan broj zainteresiranih.
Već 23. XI 1977. god. pokrenuta je inicijativa da se uputi zahtjev udruženju RVI da
nam pomogne u uključiva-iju naših članova u kuglanje.
24. IV 1978. pripremljen je d pročitan izvještaj o učestvovanju naših šahista u
susretu u Kopru. Rezultati su bili slijedeći: Terlević—Oblak 1:0, Kalebić—Grbec
0:1, Radolović—Počkaj 1:0, Jeromela—Nemec 1:0, Žufić—Jevnikar 0 : 1, Ušić—
Rožac 1:0.
24. VI 1978. podnijet je izvještaj o susretu šahista Pule i Zadra. U toj igri
postignut je rezultat: Zadar—Pula 2,5:1,5; Pojedinačni rezultati toga susreta: Zulić—
Terlević 0,5:0,5; Rajić—Kalebić 1:0; Ukalović—Radolović 1:0 i Kočevar— Žufić
0:1.
U septembru 1978. god. sastala se Komisija, a na dnevnom redu bilo je
izvršenje programa rada i međuljudski odnosi. Konstatirano je da za izvršenje plana
treba još naknadnih 30.000,00 dinara.
Planiran je prijem Zadrana za susret u šahu. Zatim treba učestvovati na
Sjevernojadranskom kupu u Izoli. Na tom susretu trebaju učestvovati sva četiri
igrača. Predsjednik udruženja išao bi na teret sredstava planiranih za sjednice i
skupštine. Zacrtan je i susret s Koprom i to do kraja listopada. Zbog pomanjkanja
sredstava Pokrajac Anton ne može učestvovati na republičkom prvenstvu u šahu.
18. IX 1978. dostavilo je Udruženje SOFK4 Pule plan rada za 1979. god., sličan kao
što je bio i ranijih nekoliko godina. U tom planu predviđeno je interno takmičenje
naših članova, pet susreta s radnim i društvenim organizacijama u Puli. Susret naših
šahista sa slijepim šahistima Kopra, Rijeke, Zadra i Šabca.
U novembru 1979. god. bit ćemo domaćina Sjevernojadranskog kupa slijepih
šahista Kopra, Nove Gorice, Pule i Rijeke. Dva šahista i jednoga pratioca uputiti
ćemo u Split, na republičko takmičenje. Zatim se planira i savezno takmičenje u
Beogradu na kojem ćemo i mi učestvovati s jednim do dva šahista.
Za realizaciju navedenoga plana i za financiranje i drugih sportova potrebno je
osigurati 133.698,80 dinara.
Svojim dopisom od 27. XI 1978. RO SSH-e daje u zadatak učestvovanje
slijepih šahista na republičkom takmičenju u Iloku, od 13. do 21. I 1979. Za to
takmičenje treba odabrati najbolje šahiste, jer će to takmičenje biti kvalifikacionoga
karaktera, s obzirom da će se u 1979. god. održati prvenstvo slijepih šahista
Jugoslavije.
6. XII 1978. održan je prošireni sastanak Komisije. Između ostaloga odlučeno
je da se drugove iz Kopra primi na uzvratni prijateljski susret 16. XII 1978. god.
Zatim je razmatrano učlanjenje naših šahista u Općinsku konferencu invalida, sekciju
za spoirt, rekreaciju i šah. Preporučeno je svim našim članovima da se upišu u
pomenutu Konferenciju. Jedino putem te Konferencije moći će se ubuduće dobivati
financijska sredstva za daljni rad naših sportaša. Članarina te Konferencije iznosi
120 dinara godišnje.
Iz navedenih glavnih dokumenata razabire se da naše Udruženje mnogo radi na
uključivanju naših članova u razne vidove sporta. Nema gotovo niti jednoga zahtjeva
članova u tom pogledu kojemu nije udovoljeno, bilo materijalno ili moralno, samo da
se što više razvije sport i što veći broj članova učestvuje u sportu i rekreaciji. Može se
konstatirati da je mogao biti odaziv članstva veći, masovniji, ali s obzirom na njihovu
starosnu dob i zdravstveo stanje, mogli bismo biti zadovoljni i s postignutim.
Naveden je bio razlog da smo imali dosta poteškoća kod postizanja i ovog nivoa
na kojem se nalazi sport u našem Udruženju. Moralo se na razne načine stimulirati i
one koji su sposobni za sport, kako ne bi došlo do splašnjavanja te djelatnosti. Kod
toga je bilo i uspona i padova, većih i manjih uspjeha i neuspjeha, povremenoga
razbuktavanja ove djelatnosti, kao i tinja-nja. Bilo je, makar i kraćih perioda, kada je
izgledalo da će se na ovom polju skoro stati. No uvijek se našao poneki entuzijast
koji je u sve ponovno ulio život i novi polet, tako da su se stvari ponovno pokrenule s
mrtve točke i ponovno poradilo na ovom važnom polju ljudskoga života.
U SVOJIM DRUŠTVENIM PROSTORIJAMA
Živeći i radeći u virio teškim uvjetima zbog loših i nepodesnih društvenih i
službenih prostorija, neprekidno smo razmišljali o tome kada, kako i uz čiju pomoć
riješiti to za život i rad slijepih zaista najteže pitanje.
Uz nesebičnu pomoć i podršku SO Pula, a posebno njezinog tadašnjeg
predsjednika druga Lazarića, koncern 1971. godine konačno je Udruženje uselilo u
nove, lijepe i funkcionalne prostorije na prvom katu Ulice Anke Butorac broj 30. Tu
su lijepe tri kancelarije, društvena dvorana, spremište za arhivu, skladište, prostrani
hodnik i sanitarni čvor. Raspored prostorija takav je da osigurava nesmetan rad svih
onih koji se istovremeno zateknu u njemu.
Predsjedništvo Udruženja za vrijeme sjednice
Dio naših članova u društvenim prostorijama
Nadzorni odbor na sastanku u prostorijama udruženja
Istina, sadašnje službene i društvene prostorije i nisu baš pri ruci svima
slijepima — nekako su dosta daleko od centrag rada. Međutim, autobusi lokalnog
saobraćaja imaju svoju stanicu u neposrednoj blizini, pa tako i nema nekih većih
teškoća za članstvo pri dolasku i odlasku iz Udruženja. Svakako da bi prostorije
locirane negdje u centri grada bile pristupačnije što će nas u buduće motivirati da o
tom problemu vodimo računa. Ipak mislimo da smo problem službenih i društvenih
prostorija rješili za duži period.
ŠTAMPA O NAMA
»Glas Istre«, 25. VI 1954.
TREBALO JE ČUTI I VIDJETI
Priredba Zavoda za odgoj slijepe djece iz Zagreba u puljskom Narodnom kazalištu
Ako je vrijedno pogledati kakvu nogometnu utakmicu, susret u boksu ili neki
strani film, onda je sigurno bilo mnogo vrednije pogledati ovu kulturno-umjetničku
priredbu, koju je u Narodnom kazalištu u Puli davala Osmogodišnja škola Zavoda za
odgoj slijepili iz Zagreba. Učenici ove škole nalaze se sada na odmoru u Medulinu.
Došli su da uživaju u našem moru, da osjete blizinu naroda Istre, iako ne mogu da
uživaju u ljepoti naših krajeva. Oni ne vide, ali ipak osjećaju blizinu onih, koji ih
vole, onih, koji za njih brinu, koji ih odgajaju i pripremaju za život. Oni su svjesni da
su članovi naše velike zajednice koja za njih brine i trude se da se dostojno pripreme
da svojim radom koriste toj zajednici.
Zavod za odgoj slijepih u Zagrebu djeluje već petu godinu. U ovo kratko
vrijeme Zavod je postigao vidne rezultate, tako da već mnogi od njihovih pitomaca
djeluju u javnom životu. Tako, osiim mnogih majstora u pletarskoj struci i
drvodjelstvu ima ih oko 60 na službi kao telefonista u telefonskim cenltralama.
Pitomci Osmogodišnje škole Zavoda, osim redovnih školskih predmeta, mnogo gaje i
lijepu umjetnost. Njihove priredbe u Zagrebu su na zamjernoj visini te služe kao
primjer drugim školama i učenicima, koji se odgajaju u normalnim prilikama. Da je
tako, mogli su se uvjeriti posjetioci priredbe koju su pitomci škole dali u Puli 20.
lipnja. Čudno je samo što se na ovoj priredbi misu u većem broju vidjeli oni koji se
bave odgojem omladine kao i ostalo građanstvo. Šteta je što kazalište nije bilo
ispunjeno do posljednjeg mjesta, jer priredba ovakove vrste i ove osmogodišnje škole
to zaslužuje.
Posjećivanjem njihove priredbe odali bi priznanje radu i zalaganju njihovih
nastavnika, a to je ujedno veliko zadovoljstvo djeci, koja u brojnom posjetu osjećaju
ljubav odraslih prema njima.
Priredba je bila upravo na visini. Na početku je upravitelj Zavoda Stjepan
Barač lijepim i biranim riječima pozdravio sve prisutne predstavnike vlasti, Saveza
komunista, kao i predstavnike ostalih organizacija. Zatim je mješoviti zbor pod
ravnanjem prof. Franje Tonkovića otpjevao nekoliko pjesama. Slijedilo ie nekoliko
uspjelih točaka, koje su pitomci izvodili solo lili u grupama: recitacije, nastup na
klaviru, gimnastičke vježbe, sviranje na harmonici. Učenik Josip Ceglec je na klaviru
dobro i sa razumijevanjem izveo Beethovenovu »Sonatu u G-duiru« i »Prvi let malog
vrapca« od Bjelinskog. Na kraju je folklorna grupa ove škole izvela i jedan splet
narodnih kola. Dostojni završetak lijepe priredbe. Narodna kola su vrlo lijepo
uvježbana i izvedena te mogu da posluže kao primjer mnogim folklornim grupama,
koje rade pod normalnim uvjetima.
Prof. F.B.
»Glas Istre«, 6. VII 1956.
KONFERENCIJA UDRUŽENJA SLIJEPIH ODRŽANA U PULI
Na godišnjoj konferenciji Kotarskog saveza slijepih u Puli, koja je održana 30. lipnja,
referat o radu i budućim zadacima Dodnio je predsjednik revizionog odbora drug
Ivan Friganović.
Na konferenciji je konstatirano da je zajednica omogućila i dalje omogućuje,
slijepim uspješnu borbu za ostvarenje svojih prava. Slijepima je danas osigurana
ravnopravnost u društvenom životu. Osnivanjem Zavoda za školovanje i odgoj
slijepih, oni svojim nastojanjima i radom pokazuju jednaku vrijednost kao i radnici
normalnog vida.
U toku godine po okulisti pregledano je 212 slijepih. Preko Udruženja vodi se
briga o slijepima i pruža im se pomoć, kako moralna tako i materijalna. S gubitkom
vida od 29 do 100 posto na području kotara Pule ima 180 slijepili, od kojih 14 njih
nisu članovi Udruženja. Do sedam godina starosti ima ih pet od 7 do 18 godina —
šest, do 46 godina — 25 i preko 46 godina 145 slijepih. U školama se danas nalazi
sedam slijepih učenika. Za posljednju godinu dana rehabilitirano je i zaposleno pet
slijepih članova Udruženja.
Sve forme kulturnog, društvenog i političkog života u radu sa slijepima nisu
bile zastupljene. Zato se kao glavni zadatak za budući rad Udruženja postavlja: veća
povezanost s političkim i društvenim organizacijama, okupljanje članstva i njihovo
uzdizanje, rad na rješavanju socijalnih problema slijepih, na njihovoj rehabilitaciji,
školovanju, smještaju u domove i tako dalje. U svim tim nastojanjima U-druženju će
pružiti pomoć i podršku i Savjet za narodno zdravlje NOK, kao i druge političke i
društvene organizacije, Socijalistički savez, Savez boraca i druge.
Skupština je izabrala novi kotarski odbor, predsjednika suda časti, revizionu
komisiju i delegata za Kongres Centralnog vijeća Saveza slijepih Jugoslavije.
"Glas Istre« 1. I. 1957.
DAJTE DA RADIM...
Milosrđe, to je nekad bio pojam brige za slijepe. Milosrđe i bijeli štap — vodič,
susretali su se po uglovima naših gradova gdje su slijepci stajali tapkajući na mjestu
poderanom obućom po izgaženom snijegu. Sažaljivi pogledi granana i pokoji dinar
što je farizeski zvučio u plehnatoj škrabici, bili su popraćeni patetičnim glasom:
»Udijelite slijepom!«
Nestali su kod nas »Karitasi«. Nestalo je milosrđa, kao jedine pomoći. Ostao je
samo tu i tamo bijeli štap vodič. Ulogu staraoca preuzela je zajednica.
— Danas slijepi više ne tapkaju po uglovima gradskih ulica, oni više nisu
prosjaci — rekao je Miloš Rajšić, slijepi predsjednik Kotarskog saveza slijepih u Puli
i član Centralnog odbora Saveza slijepih Jugoslavije.
Miloš Rajšić, dvadeset i osam godišnji predsjednik kotarskog saveza slijepih
jedan je od takvih. U maloj kancelariji svoje organizacije, on kao i drugi ljudi, vodi
brigu o ostalim članovima svoje organizacije. Čim je došao u Pulu, počeo je raditi na
oživljavanju kulturno prosvjetnog rada slijepih »Novi život« u Zagrebu danas je
solidna institucija, pedeset knjiga beletrističkih i političkih djela, pisanih Brailleovim
pismom.
Ovdje su iznijete samo neke od briga slijepog predsjednika. Mnogo je već
odvalio. Kulturno umjetničko društvo slijepih »Novi Život« u Zagrebu danas je
solidna institucija, kojoj je Rajšić bio prvi predsjednik. Sada je to samo ugodno
sjećanje na nekadašnje napore i uspjeh. A priznanje? To je dobio kad je rukovodio
plenarnim sastankom Centralnog odbora Saveza slijepih Jugoslavije.
Miloš Rajšić slijepi predsjednik, je apsolvent filozofije, Predavao je povijest u
Radničkoj gimnaziji u Rijeci. Primili su ga bili na probu, honorarno, a kasnije se čak i
Republički savjet za prosvjetu za njega interesirao. Ocijenili su ga najbolje. U Puli
kažu: »Još nije diplomirao«.
— Kad sam došao u Pulu — priča Miloš Rajšić, — javio sam se u svoju
partijsku organizaciju. Sekretar mi je rekao: »Pa, mi vas nećemo pozivati na sve
sastanke«. Ja nisam bio zadovoljan. Stanujem u dijelu grada gdje živi malo
intelektualaca. Mogu pomoći u radu svoje organizacije, barem predavanjima. Iako
slijep Rajšić je aktivan, nemiran, pun inicijativa. Brzo je po tom bio zapažen »Dajte
da radim, jer je volim rad« govorio je. Nedavno je izabran i u Školski odbor
Brodograđevno industrijske škole.
Često dokasno uvečer gori svijetlo u kancelariji Kotarskog saveza slijepih u
Puli. Zatim se pustom ulicom razli-ježu nesigurni koraci čovjeka čijem vidu neonsko
svjetlo ne pomaže, kao ni suncem obasjan dan.
LJ.B.
»Novi list«, 4. I 1957.
POVODOM 10-GODIŠNJICE SAVEZA SLIJEPIH
Ovih dana održana je u kino-dvorani Doma JNA u Puli svečana akademija
povodom desetogodišnjice Saveza slijepih Jugoslavije. Predsjednik Kotarskog odbora
Saveza slijepih Miloš Rajšić osvrnuo se na historiju djelovanja slijepih i na njihovo
socijalno zbrinjavanje. Slijepe u Puli pozdravio je i predsjednik Kotarskog odbora
Saveza slijepih iz Rijeke Šime Begonja, a Ivan Siljan, predsjednik Općinskog odbora
Socijalističkog saveza, istaknuo je važnost Saveza slijepih, naročito u kulturnoprosvjetnom radu i u ime Socijalističkog saveza dao je Kotarskom odboru slijepih u
Puli pedeset tisuća dinara.
Poslije ovog, uručen je Josipu Ušicu električni aparat za brijanje, kao dar u
znak priznanja za njegov dugogodišnji rad u Savezu Slijepih u Puli. Predsjednik
Kotarskog odbora saveza slijepih Miloš Rajšić objavio je imena autora najboljih
sastava na temu: »Slijepi žele da budu korisni članovi, a ne balast društvene
zajednice«. Prvu nagradu dobila je Đina Bilbašić, drugu Josipa Visković i treću
Aleksandar Saldo. Svi su oni učenici Srednje ekonomske škole u Puli. Nagrađeni su
knjigama.
U umjetničkom, dijelu programa akademije nastupio je mješoviti zbor KUD
»Brajša Rasan« pjesmom Ive Lotke Kalinskog: »Ja prokleh« i Mokranjčevom
»Desetom rukoveti«. Zatim su neki članovi Narodnog kazališta za Istru čitali
odlomke iz neobjavljenog romana »Drugi čovjek« koji je napisao slijepi profesor
Stanislav Šarić. Čitane su i neke pjesme Katice Lukšić, slijepe randice iz Osijeka.
Literarni program akademije uredila je profesor Ljubica Filipić-Ivezić.
LJ.B
»Glas Istre«, 15. III 1957.
RUŽA PETROVIĆ — GOST PULJSKE DJECE
Male nožice tapkale su na mjestu. Čekali su je nestrpljivo. Pozvali su je još
neki dan. Obećala je da će doći.
Gdje je tako dugo? Svakom minutom raslo je nestrpljenje. Uzbuđenje također.
Glavice, pokrivene pionirskim kapama, nadvirivale su se preko ograde — tko će prvi
ugledati automobil.
Konačno. Šofer je zaustavio kola ispred osmoljetke »Neven Kirac«. Došao je
dragi gost — Ruža Petrović ... Zapljeskale su ručice, mnogo malih ruku. Doček su
priredili sami, oni najmanji, koji su postali đaci tek ove godine.
Izašla je iz auta. Umjesto uzvika, umjesto radosti, djeca su zanijemila.
Zaboravili su pljesak. Uzdignute glave, blijeda, obučena u crno, sa maramom iste
takve boje na glavi, krenula je vođena ispod ruke, prema vratima škole. Ruža
Petrović je slijepa. Njen korak jednak je koracima tolikih slijepih, gotovo nečujan, ali
oprezan. Pogledi djece nisu se skidali s nje. Zadržavali su se najviše tamo gdje su
ostale samo brazgotine, prazne očne šupljine.
Ruža nije vidjela tu djecu. Ni njihove crvene marame, koje su tako brižno
popravljali dok su je očekivali, ni, ni lutku one male djevojčice što ju je pomno
zamatala da ne ozebe.
Ni crveno cvijeće na stolu do kojeg su je odveli nije vidjela. Osjetila je sve to. I
mališane, za koje je tražila da joj se opišu; osjetila je toplinu kojom je primljena.
Nekoliko puta maramicom je prebrisala očne kapke, što joj se nikada ne otvaraju, i
trepavice, što su joj neprestano sljubljene jedna uz drugu.
Djeca su toga dana, 8. marta, priredila u svojoj školi literarno sijelo. U čast
svom dragom gostu, u čast svojim majkama... S Ružom Petrović sjedio je za stolom
Štab pionira osmoljetke »Neven Kirac«, načelnik, tajnica i blagajnica ...
Dirljivo je bilo u samom početku. Direktoru škole, Edi Girardiju, zadrhtao je
glas, orosile su mu se oči kada je pozdravio goste, i one koji su priredili ovaj prijem,
svoje pionire ... »Taj dan nije samo dan žena, taj dan — dan je naših majki...
Došla vam je u goste ona, koja je u ratu dala vid da bi vama bilo bolje da bi sretno
živjeli u našoj zemlji...« — Donijela sam vam tortu, djeco. Hoćete da jedete? rekla je
tiho. Uzbuđenje joj nije dozvoljavalo da bude glasnija. A torta je bila velika, torta
koja se prema običajima u Istri, nosi u svatove, kada se rodi dijete ... Samo u velikim
i sretnim časovima.
Bila je zadovoljna, kada je čula da je torta lijepa, kada je čula usklik djece: —
Kako je velika! .. . Pioniri su njoj predali svoje darove: crni veliki šal, a podmladak
Crvenog križa: crnu suknju, onakvu, kakve nose žene u Istri.
Pionirke su čitale svoje radove posvećene majci, majčinom danu ... Drhtavi glasovi
postajali svi sve mirniji, jači... Ruža Petrović je pljeskala, svaku pjesmicu, pričicu,
svaki sastav pomno je slušala.
Zamolili su je da priča nešto o sebi. Ispričala se: — Teško je meni promisliti,
opet bih plakala ... Da, teško je sjećati se onih dana, kada su joj uzeli najvrednije —
vid. Bilo je to 22. srpnja 1944. godine. Imala je tada 33 godine. U njeno selo Rezanci
došli su talijanski fašisti. Muškarci su se razbježali od kuće. Žene su ostale u
domovima. Fašisti su pljačkali. I Ružin dom su opljačkali. Natovarili su na njezina
kola ii pšenicu i tele iz staje ... Sama je morala voziti u garnizon. Tu su je zatvorili.
Izgleda da su znali da su u njenoj kući bili Kotarski komitet SKOJ-a, Kotarski
komitet Žminja, a jedno vrijeme i Agit-prop, da je njenu kuću Partija smatrala
svojom. Ujutro oko 3 sata, izveli su je napolje. Prijetili su joj da će joj iskopati oči.
Nije mogla vjerovati. Odveli su je nekoliko kilometara, a onda svezali za stablo
drena. Ujutro su je seljaci našli bez očiju.
Kada je ozdravila, opet nije klonula. I slijepa plela je rukavice za partizane.
I danas radi sve kućne poslove — kuha, sprema . . . Samo vatru treba da joj naloži i
kruh izvadi iz peći netko drugi ... Njene su ruke izrađene. Čvrsto su grlile djecu, koja
su k njoj došla. Htjela da joj pjevaju. I pjevali su. Oni najmlađi najviše. Zapjevala je s
njima. A prije odlaska, zaže-ljela je da s njima zapleše kolo. Radost je sve više rasla.
Veselo se oprostila s djecom, a ona su joj od srca uputila svoju želju: — Dođi «nam
opet!
Kada su djeca došla da je pozovu, da dođe k njima u Pulu, upitala je: — Ima li
koje među vama iz mojeg doma ... Naravno. I njen dom, dječji dom »Ruža Petrović«
pozvao ju je tog dana k sebi u goste.
U domu je većina djece bez majke. Oni koji su bili kod kuće dočekali su je sa
cvijećem pred domom. Bila je ganuta. Dolazili su ostali štićenici, postepeno, iz škole.
Zajedno su ručali. Mnogi nisu bili u stanju da prinesu žlicu ustima. Nije im se jelo.
Ona, čije ime nosi njihov dom, koji im je zamijenio i oca i majku, došla je k njima.
Silvana Završ-nik dvanaestogodišnja djevojčica, poklonila joj je ručni rad što ga je
sama izvezla, Renato Basarić duborez u drvu: sliku uokvirenu školjkama. Poklonili
su joj i sliku, kada su se slikali s drugom Titom i drugaricom Jovankom Broz. Opisali
su joj sve što se na slici vidi. Pamtit će Ruža Petrović sve ono što su joj rekli, a oni će
sigurno uvijek znati cijeniti njezinu žrtvu da njima bude bolje ...
I plakali su i smijali se, pjevali i plesali kolo. Sve to, i plač i smijeh, pjesma i
kolo, bilo je jednako lijepo — sve je bilo od srca ...
B. Mogorović
»Glas Istre« od 30. III 1962, broj 14
ODRŽAT ĆE SE TJEDAN PREVENCIJE SLJEPOĆE
U utorak, 27. marta, održan je u Puli sastanak Kotarskog odbora Saveza
slijepih, na kojem je oformljen Koordinacioni odbor za pripremu i provođenje Tjedna
prevencije sljepoće, koji će se održati od 8. do 14. aprila. Ova akcija uslijedit će
neposredno iza svjetskog Dana zdravlja, koji će odlukom Svjetske zdravstvene
organizacije biti posvećen temi »Čuvaj vid — spriječi sljepoću«.
Akcija u Puli i na području našeg kotara karakterizira će niz raznih oblika
obilježavanja prevencije sljepoće, razna predavanja i slično. Da bi se postigao što
bolji uspjeh, odlučeno je da se u petak 30. marta održi u vijećnioi Narodnog odbora
kotara sastanak, na kojem će se usvojiti konkretni program i plan provođenja Tjedna
prevencije sljepoće na području pulskog kotara. U Koordinacioni odbor izabrano je
20 drugova i drugarica.
»Glas Istre« od 6. IV 1962, broj 15
U TOKU MJESECA APRILA OVE GODINE PLAN PREVENTIVNE AKCIJE
PROTIV SLJEPOĆE
Ovogodišnji 7. april, svjetski Dan zdravlja, posvećen je temi »Čuvaj vid —
spriječi sljepoću«. U povodu toga Savez slijepih Jugoslavije organizira ove godine od
8. do 14. aprila Tjedan prevencije sljepoće. I u kotaru Pula izvršene su sve pripreme
da se takva akcija provede. Osnovan je Koordinacioni odbor, koji broji 20 članova. U
odbor je ušao širi krug aktivista, društvenih radnika, Odbor je održao prvi sastanak
prošlog petka, na kojem je usvojen program akcije.
S obzirom na to da je program vrlo obiman, zaključeno je da se Tjedan
prevencije sljepoće u kotaru Pula provodi kroz cjeli mjesec april. Predviđeno je da se
angažiraju i druge društvene organizacije i da se velika pažnja posveti aktivnostima u
komunama. Svakako je vrijedno pažnje to da će se održati savjetovanje s referentima
higijensko-tehničke zaštite, a osim toga u komunama sastanci s inspektorima rada i
referentima HTZ te izvršiti obilazak općina, zapravo organizacija i članova Saveza
slijepih. U školama, ustanovama i poduzećima bit će održana predavanja koja će
spremiti slijepi profesor Miloš Rajšić i oftalmolog dr Petar Turčić. Predviđeno je da
narodna i radnička sveučilišta također organiziraju predavanja i prikazivanje filmova
sa tematikom o vidu i prevenciji sljepoće. Vrijedan pažnje je i prijedlog da se izvrši
analiza radnih mjesta u nekim poduzećima, školama, ustanovama kako bi se došlo do
podataka što treba učniti da bi se otklonile mogućnosti pojave slabljenja vida kod
ljudi koji na njima rade. U periodu od 15. do 21. aprila bila bi održana priredba na
kojoj bi nastupili slijepi članovi organizacije, kao i neka omladinska kulturnoumjetnička grupa. Priredba bi se održala u dvorani Doma JNA ili Istarskog narodnog
kazališta.
H.
»Glas Istre« od 13. IV 1962, broj 16
SUSRETI POBIJEĐENA TAMA
Bijele i crne tipke klavira. I zvuci. Bacha, Mendelssohna. Vježbe. Kajdanka i
uporna volja i želja da se savlada ono još nesavladano u muzici. To je svijet dvadeset
jednogodišnje Đine Tončić. Muzika je njen život, sve ono što joj pruža radost, njen
životni cilj. Učenica je šestog, završnog razreda Niže muzičke škole u klasi profesora
klavira Duška Nožice. Dok sunce, ovo proljetno probija kroz prozor i tjera kanarinca
da se oglasi na pozdrav nježnim cvrkutom, Đina priča svoju životnu priču sadržanu u
dvadeset i jednoj godini. Jednog jutra probudila se još kao dijete i — pokrila oči
rukama ne vjerujući. Oko nje je bila tama. Gusta, neprozirna. I uvijek tako. Imala je
više od dvanaest godina kada je otišla u Zavod za slijepu djecu u Zagreb. Učila je
uporno i završavala po dva razreda u jednoj školskoj godini. Pomogli su joj tetka Ana
i barba Ivan Antonaci. Prihvatili je kao svoje dijete, brinuli se oko nje. Jer oca je
izgubila kada je imala sedam godina, a mati, na selu, nije joj mogla sve to pružiti. I
završila je Đina osnovno školovanje. Što dalje?
— Muziku volim. Pomogli su mi. Sada sam učenica Niže muzičke škole, a
kada je završim, nastavit ću školovanje u srednjoj muzičkoj. Poslije toga željela bih
raditi i studirati na pedagoškoj akademiji. Od Narodnog odbora općine primam
stipendiju, a organizacija Saveza slijepih nabavlja mi svu potrebnu literaturu, sve ono
što mi je za rad u školi potrebno. Nailazim na puno razumijevanje svih. Prvih dana u
školi nije bilo lako. Ali sada mogu samo najpohvalnije govoriti o svojim drugovima i
drugaricama u školi, profesorima. Ponekad me netko od mojih školskih drugova pita:
»Kako možeš tako?« »Čovjek sve može« — odgovaram. »Ako ima volju, ako želi
nešto da postigne, čovjek sve može. Volim muziku, klavir, uživam da vježbam na
njemu. Ponekad ruke neće da slušaju misao, pa mi je onda teško.
Dok ruke ne postanu poslušne i prsti zaigraju po dirkama klavira i počnem
drugovati s melodijama Mendelssohna, Mozarta. Klasičnu muziku obožavam, volim
i zabavnu, ali džez još uvijek mi je stran. Vjerojatno ste čuli — slijepi muzičar Rej
Čarls jedan je od najboljih muzičara Amerike. Eto vidite ...
— Vrijedna je ona djevojka. Stalno uči, vježba — kaže teta Ana.
— Dobro je to dijete — kaže barba Ivo, spremajući se za odlazak u ribolov. —
Dođite još koji put da porazgovaramo, izaći ćemo malo čamcem na more.
— Klavir imam i ovdje u kući. To mi puno pomaže — kaže Đina. I pogled
njenih očiju okreće se prema teti Ani, koja sjedi s nama za stolom. Kao da time želi
nešto reći, nešto što se ne govori, što se osjeća.
Tiho proljetno, nedjeljno prijepodne, sunce, žuti kana-rinac koji pjeva i njene
riječi:
»Dolazi proljeće. Sunce. Kiša je bila tako dosadna.« I tako: muzika je vratila
samopouzdanje, muzika je postala njen život, njen vid, njena svjetlost. Drugovanje
s melodijama.
— Čovjek sve može — zvoni kao najljepša melodija njena izrečena misao. A
to dvadeset jednogodišnja Đina kaže kao nešto što se samo po sebi razumije.
V. Hubač
»Glas Istre« od 20. IV 1962, broj 17
AKCIJA TJEDNA PREVENTIVE PROTIV SLJEPOČE USPJEŠNO SE
ODVIJA
U toku mjeseca aprila, kao što je već poznato, održava se akcija Tjedna
prevencije sljepoće. U kotaru Pula akcija se odvija dobro. U nekim osnovnim
školama održana su predavanja iz oblasti zaštite vida, a nabavljeno je i šest
dijafilmova na tu temu, koji će se prikazivati u svim osnovnim školama. Osim toga,
za narodna sveučilišta nabavljen je kratkometražni film »Čuvajmo oči«. U Rovinju je
17. aprila održana projekcija toga filma, sutradan u Poreču, a 19. aprila u Labinu. Uz
film je dr Petar Turčić, oftalmolog, održao predavanja o zaštiti vida. Ovim oblikom
aktivnosti bit će obuhvaćene i druge općine.
Vrijedno je pažnje i ono što je učinilo brodogradilište »Uljanik« u Puli: služba
HTZ i sindikalna podružnica obratili su se Koordinacionom odboru za provođenje
akcije, da se nakon prvomajskih praznika u tri večeri za njihove članove održi
predavanje o zaštiti vida, koje je pripremio dr Turčić.
Osim toga, 21. aprila u Domu JNA bit će održana priredba, na kojoj će pored
članova Saveza slijepih nastupiti i ženski pjevački zbor Muzičke škole u Puli i sekcija
harmonikaša te folklorna sekcija Omladinskog kulturno-umjetničkog društva »Istra«.
V.H.
»Glas Istre« od 31. VIII 1962, broj 36
PROLAZNICI KROZ PULU I GRAĐANI PULE!
Naš servis osobnih vaga u Puli od 1. septembra raspolagat će kasa-blokom,
tako da će naši ugovarači vaga biti dužni da svakom građaninu koji se važe daju kasablok, a na zahtjev na taj blok su dužni da napisu i težinu dotične osobe. Ovo smo
uveli zbog prigovora koje smo primili od građana, da na vagama nemamo nikakve
kontrole.
Jedini naši prihodi su dvije osobne vage i servis za parkiranje bicikla na
Gradskoj tržnici.
Parkirajte svoje bicikle kod našeg servisa! Za vrijeme obavljanja raznih
poslova u gradu, uz minimalnu naplatu od 20 dinara, on će vam biti na sigurnom
mjestu.
Češćim kontroliranijeg vlastite težine kontrolirate ujedno i vaše zdravlje, a time
pomažete i socijalno ougrožene članove našeg Saveza.
Kotarski odbor Saveza slijepih Pula.
»Glas Istre« od 21. XII 1962, broj 52
TETA LUCI JA BILA JE GANUTA
Svi u Balama znaju za slijepu staricu Luciju Godina ali malo ima onih koji
poznaju njenu prošlost. Teti Luciji sada je 76 godina, a već 75 godina, ili od ranijeg
djetinjstva, potpuno je slijepa. U 23. godini ostala je bez roditelja i time sama
prepuštena borbi za život. Imala je dvije sestre, ali one su se udale i malo su marile za
nju. Nakon smrti majke tadašnja ju je općina smjestila u jednu kuću u Balama
nazvanu »staračkim domom«, jer su u njoj bili smješteni nemoćni starci. Pod dolasku
u tu kuću Lucija je živjela s jednom staricom, ali je ona uskoro umrla. Pomoć koju je
primala od općine nije bila dovoljna ni za najbjedniji život, pa je bila prisiljena da
počne i sama nešto raditi. Najprije uz pomoć susjeda, a kasnije potpuno samostalno,
Lucija je godinama šivala papuče, koje je onda prodavala mještanirna Bala.
Iz doba oslobodilačkog rata Lucija se posebno sjeća jednog detalja koji je
vezan direktno uz nju i njezin dom. Negdje 1944. godine jednog dana u kuću su joj
dovedena četiri partizana, ranjena prilikom nekog okršaja s fašistima u blizini Bala.
Dovedeni su radi liječenja u njezinu kuću, jer su na nju fašisti najmanje sumnjali.
Lucija se u početku bojala tih ljudi. Nije znala kako da se prema njima ophodi, kako
da s njima govori. Bojala se da su joj fašisti nekoga podmetnuli, sarno da bi je onda
mogli okriviti za pomoć partizanima. Da ipak nije podvala, uvjerila se kad je opipala
njihove rane. Međutim, i dalje se bojala da će fašisti u Balama saznati za njih, pa će
onda stradati, a s njima i ona sama. Prvog dana nije imala hrane koju bi pripremila za
njih, ali već sutradan je jedan čovjek donio potrebne namirnice. A kada su oni
ozdravili i napustili kuću, sjeća se Lucija, nešto od te hrane je ostalo i za nju. Lucija
se sjeća da se jedan od ranjenih partizana zvao Milan i da je govorio talijanski. Kada
joj se zahvaljivao na gostoprimstvu, obećao je da će joj doći u posjet nakon
oslobođenja, ali do danas se nikada nije javio.
Nakon oslobođenja mnogi Talijani iz Bala su optirali za talijansko
državljanstvo i selili u Italiju. Zvali su i Luciju da pođe s njima, ali ona nije htjela da
napusti svoje Bale. U tadašnjem Narodnom odboru općine Bale su joj obećali pomoć,
koju i danas prima i od nje živi.
Život Lucije Godina je pun uspomena. Većinom su te uspomene ružne, vezane
uz teškoće s kojima se morala boriti u svom životu. Prilikom nedavne proslave Dana
Republike teta Lucija je doživjela nešto što je nazvala najljepšim trenutkom u svom
životu.
29. novembra dva predstvanika Narodne omladine iz Bala i jedan predstavnik
Lovačkog društva posjetili su bolesnu staricu u njezinom stanu, zaželjeli joj sretan
praznik Dan Republike i brzo ozdravljenje te uručili skromne poklone svojih
organizacija, među kojima d jednog zeca. Bolesna i slijepa starica je bila upravo
ganuta tim posjetom. »Prije sam se nadala smrti, nego vašem dolasku«, rekla je.
»Nemam riječi kojima bih vam se mogla zahvaliti na poklonu, vama d vašim
organizadijama. Posebno vam se zahvaljujem na posjetu. U životu, vjerujte mi, nikad
nisam bila sretnija od ovog trenutka. Jer, dok su se ljudi veselili raznim praznicima,
smijali se, pjevali i plesali, ja sam ostala uvijek sama u svojoj kući, u vječnoj tami,
potpuno zaboravljena. Nikad me nitko nije posjetio u prazničkom danu do danas, a i
danas su došli omladinci kojima sam se najmanje nadala. Normalno bi bilo da
njihova misao bude okupirana zabavom, a eto, oni vode brigu i o nama nemoćnim
starcima. Drago mi je da se veselite Danu Republike, ali vjerujte mi, moje je današnje
veselje veće od vašeg. Moram vam priznatii još nešto: ovo je prvi put u životu da
svojom rukom diram zeca, a ovo će biti prvi put i da ga jedem.«
Teta Lucija je na kraju rekla da se još uvijek nada da će je, ako je samo živ, jednom
posjetiti i nekadašnji partizan Milan, koji se, kad je bio ranjen, oporavljao u njenoj
kući.
Mlada delegacija je napustila kuću Lucije Godina sa suzama u očima. Članovi
aktiva Narodne omladine su joj obećali da njihov posjet neće izostati ni prilikom
budućih praznika.
Albino Jurman
»Glas Istre« od 19. VII 1963, broj 29
PLODNA DVOGODIŠNJA DJELATNOST SAVEZA SLIJEPIH U ISTRI
U nedelju je održana peta redovna skupština organizacije slijepih kotara Pula,
na kojoj je raspravljano o radu i problemima slijepih na području Istre u toku protekle
dvije godine, odnosno od četvrte skupštine organizacije, održane u oktobru 1961.
godine.
U navedenom razdoblju broj članova Saveza slijepih u Istri popeo se od 238 na
277. Na skupštini je naglašeno da se Savez slijepih i na našem području sve više
afirmira u rješavanju niza problema s kojima se susreću članovi organizacije. Značaj
Saveza slijepih sve više uviđaju i u svim općinama. Na primjer općinske skupštine,
odnosno ranlije narodni odbori općina, prema svojim mogućnostima, osiguravaju
financijska sredstva za upućivanje na školovanje slijepe djece i omladine, a vode
brigu i o rješavanju drugih problema slijepih. Od prošle skupštine, zahvaljujući
komisiji za kategorizaciju pri Kotarskom odboru Saveza slijepih i medicinskom
osoblju, kategorizirana su sva slijepa lica na području Istre, tako da sada se znade
koliko članova treba uputiti u predškolski razred, koliko u redovnu školu, a koliko
treba rehabilitirati, odnosno osposobiti za poslove koje će moći obavljati usprkos
oslabljenom ili izgubljenom vidu. Nadalje, Kotarski odbor saveza slijepih vodio je i
brigu da se pojedini članovi Saveza oslobode od radio-pretplate, intervenirao kod
Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje kako bi pojedini članovi stekli pravo na
dodatak zbog tjelesnog oštećenja i za tuđu njegu i pomoć, zatim poduzimao korake
kod privrednih organizacija za zapošljavanje rehabilitiranih slijepih lica.
Kotarski odbor saveza slijepih se angažirao i na rješavanju stambenih problema
svojih članova. Međutim na tom polju nije mnogo učinjeno. U Puli, na primjer,
Narodni odbor općine je bio obećao da će osigurati za članove Saveza slijepih šest
stanova, a dobiven je samo jedan dvosobni stan.
Žalosno je da su dva stana čak i izgubljena, jer su po smrti ranijih korisnika
članova Saveza slijepih dodijeljena trećim osobama, što se ubuduće ne bi smjelo
dogoditi, već bi trebalo barem takve stanove da opet dobiju članovi Saveza slijepih.
Zahvaljujući suradnji Kotarskog odbora Saveza slijepih i zdravstvenih organizacija
velika pažnja poklanja se i zdravstvenom prosvećivanju u vezi s vidom. Na području
Istre održano je više predavanja o zaštiti vida uz prikazivanje dijafilma »Čuvajmo
oči«, i drugih brojnih predavanja po školama i u narodnim sveučilištima. Na skupštini
je posebno spomenuta pomoć u odjeći li obući u vrijednosti od oko 700 000 dinara,
koju je organizaciji slijepih dodijelio Kotarski odbor Crvenog križa.
Na skupštini je izabran novi Kotarski odbor Saveza slijepih, dva delegata za
Republičku skupštinu i reviziona komisija.
»Glas Istre« od 31. V 1968, broj 23
PLENUM ORGANIZACIJE SLIJEPIH
Osnovna organizacija Saveza slijepih u Puli održala je u nedjelju, 26. maja,
svoj Plenum, na kojem su doneseni neki zaključci značajni za daljnju aktivnost. Prije
svega tu spada odluka o uključivanju u proslavu 25-godišnjice pripojenja Istre matici
zemlji, zatim donošenje završnog računa za prošlu godinu i predračuna prihoda li
rashoda za ovu godinu, te odobrenje regresa slijepim i njihovim pratiocima za
korištenje odmarališta Saveza slijepih Jugoslavije.
Tretirana je i problematika zapošljavanja slijepih i njihovog uključivanja u
radni proces, kojom su prilikom istaknuti uspjesi, ali i još uvijek otvoreni problemi.
PRIZNANJA
Svakoga veseli kada dobije priznanje, pa makar i malo, jer svako priznanje
znači da je dotadašnji rad bio takav da ga treba posebno podvući, istaći i nagraditi.
Zato svako priznanje ispunjava ponosom onoga kome se daje. Momenat dobivanja
priznanja, kao i vrijeme nakon toga, a i neposredno prije toga, predstavljaju ugodne,
svijetle momente koji se pamte i koji se usijecaju u pamet. Svaka uspomena na to
izaziva sreću, ispunjava zadovoljstvom i ponosom, te sve to zajedno, između
ostaloga, čini ljudski život sadržajnijim. Primljeno priznanje predstavlja i obavezu da
se radom nastavi, barem u onom stilu i obimu koji je doveo do dodijeljivanja
priznanja. Najveće ushićenje uz dobivanja priznanja može, međutim, potrajati samo
kraće vrijeme, jer je dokazano da tko spava na lovorikama, ne nastavlja dobrim
radom. Stil rada treba neprestano usavršavati, a obim rada proširivati, jer da toga nije
bilo u prošlosti, ništa se ne bi moglo odvijati u znaku progresa. Da toga nije bilo
razvoj bi stao, svijet bi stao, tapkalo bi se u mjestu. Svaki zastoj i tapkanje u mjestu
na nešto dulji rok znači nazadovanje, propadanje.
Ovo zlatno pravilo života koje je vrijedilo u prošlosti, vrijedi u sadašnjosti i
vrijedit će u budućnosti, dovelo je do svega ovoga što imamo i što je postignuto.
Prema tome priznanja i za Međuopćinsko udruženje slijepih Istre predstavljaju
podstrek za postizanje daljnjih još boljih uspjeha, predstavljaju obavezu za daljnje
usavršavanje stila rada i daljnje proširivanje, razgranavanje obima rada, a sve u
interesu i za dobrobit članova.
Možemo se pohvaliti, da, između ostalih priznanja, imamo i 10 zahvalnica s
potpisom Predsjednika Republike, druga Tita. Zahvalnice smo uokvirili d ukrašavaju
naše prostorije. Na njih smo naročito ponosni i predstavljaju nam najdraže i najveće
priznanje. Drug Tito je za nas izdvojio jedan dio svoga vremena, kako bi nam se javio
i pokazao time da se našem Udruženju posvećuje pažnja i odaje priznanje i s
najvišega mjesta.
To je dokaz nebrojeno puta iskazane brige druga Tita za svakoga pojedinoga
građanina SFRJ, nebrojeno puta dokazane njegove ljubavi za svakoga našega
čovjeka. To ujedno predstavlja veliku podršku našem radu, podsticaj na sve bolji i
bolji rad, kako bi opravdali povjerenje druga Tita, koje nam je na ovaj način iskazao.
Ovo nam je stalno pred očima i pomoglo nam je u savlađivanju svih poteškoća u
našem radu.
Pored toga, kako je naše Udruženje bilo domaćin od 6. do 19. IV 1972. IV
svjetske šahovske olimpijade slijepih, u kojoj su učestvovale reprezentacije 22
države, posjedujemo sliku s prijema olimpijske reprezentacije kod druga Tita u
Bijelom dvoru.
Kao što je vjerojatno poznato svima, olimpijada je održana u hotelu
»Belvedere« u Medulinu. Mi smo bili izabrani za domaćina, pa je i to jedno veliko
priznanje našem Udruženju za rad i postignute rezultate.
26. listopada 1971. među prvima smo dobili Srebrnu medalju pulske komune za
unapređenje rada s najtežim invalidima, slijepim osobama.
23. listopada 1973. na takmičenju za Sjeverno jadranski kup u Novoj Gorici, u
kojem učestvuju ekipe slijepih šahista Rijeke, Nove Gorice, Kopra i Pule dobili smo
pehar, kao priznanje za osvojeno prvo mjesto na turniru.
22. lipnja 1974. dobili smo od Organizacije slijepih Rijeke specijalno izrađen
suvenir, figuru istarskog svirača na roženicama. Osim toga dobili smo 22. rujna 1974.
godine diplomu za osvajanje trećega mjesta u takmičenju slijepili šahista za Sjevernoj
adranski kup u Kopru. Istoga dana dobili smo i priznanje u povodu 25-godišnjice
Osnovne organizacije Zveze slepih Slovenije Kopar.
Od RO saveza slijepih Hrvatske 16. lipnja 1976. godine, na VI redovnoj
skupštini RO, dodijeljena nam je srebrna plaketa u znak priznanja, u povodu 25godišnjice našega Udruženja i 30-godišnjice Republičkoga udruženja slijepih.
26. rujna 1976. dobili smo diplomu za sudjelovanje na takmičenju slijepih šahista za
Sjeverojadranski kup u Rijeci.
Udruženje umirovljenika Pula dodijelilo nam je priznanje 1976. godine za
suradnju i pomoć slijepim umirovljenicima.
6. ožujka 1977. osvojio je zlatnu medalju u brzom hodanju slijepih skijaša naš
član Živković Nikola koji je istoga dana zauzeo i drugo mjesto u skijaškom slalomu.
24. III 1977. učestvovali smo u prijateljskom susretu sa šahistima RVI Pula i
dobili u znak priznanja monografiju grada Pule.
21. svibnja 1977. dobili smo priznanje i diplomu za osvojeno 7. mjesto na
republičkom takmičenju u rollbalu od strane Saveza za sport i rekreaciju invalida
SRH.
11. lipnja 1977. dodijeljeno nam je priznanje prigodom 30-godišnjice
Međuopćinskog društva sljepih in slabovidnih Kopra.
30. rujna 1977. dobivamo diplomu u povodu 30-godišnjice postojanja i
djelovanja Međuopćinske organizacije osoba oštećenoga sluha Pula.
24. prosinca 1977. na sastanku predsjednika, potpredsjednika i tajnika
organizacije slijepih Šabac i Izvršnoga odbora Međuopćinskog udruženja slijepih
Istre Pula dobili smo na poklon i uspomenu na prvi susret navedenih dvaju udruženja
knjiga Parmaković Dragoslava »Mačvanski partizanski odred«.
8. travnja 1978. dobili smo priznanje Organizacije slijepih Rijeke u vidu
istarskih suvenira.
24. lipnja 1978. dobivamo zastavu i monografiju Zadra u povodu takmičenja
slijepih sportaša u Puli.
24. rujna 1978. u Izoli dobili smo diplomu radi učestvovanja u takmičenju
slijepih šahista za Sjeverojadranski kup.
18. prosinca 1978. dobili smo plaketu Međuopćinskoga udruženja slijepih
Zadra u povodu proslave njihove 25-go-dišnjice.
U 1978. godini dobili smo od Organizacije slepih iz Šabca tri brošure i Spomen
knjigu grada Šapca uz model stroja za tkanje karakterističnoga za šabački kraj.
19. maja 1979. dobili su naši rollbalisti priznanje za osvojeno 7. i 8. mjesto na
takmičenju rollbalista u Šibeniku.
26. svibnja 1979. u povodu Tjedna invalida i Dana mladosti dobili smo u
Kopru diplomu i dva pehara za učestvovanje u šahu i rollbalu.
24. veljače 1980. naš član Živković Nikola dobiva zlatnu i srebrnu medalju za
osvojeno prvo i drugo mjesto na republičkom prvenstvu slijepih skijaša
Možda će nekome pasti u oči da je prošlo 20 godina od dobivanja prvoga
priznanja. To je period u kojem smo se mi dokazivali svojim radom, kako bismo se
istakli i dobili prvo priznanje.
To je vrijeme kada smo se borili s poteškoćama koje su neizbježne u svakom
radu na početku. Stoga je i nastala izreka, da je svaki početak težak. Za ovo vrijeme
morali smo preboljeti »dječje bolesti« naše organizacije, također neizbježne u
»djetinjstvu« svake organizacije. To je vrijeme kada smo teškom mukom sticaili
potrebno iskustvo u radu, vlastitim snagama, jer gotovo da i nismo imali uzora u koji
bismo se mogli ugledati. Nakon toga slijedilo je daljnjih 29 priznanja, kao dokaz da
smo se relativno dobro snašli, dobro radili, a na dobrobit naših članova i naše veliko
zadovoljstvo.
SLIJEPI O SEBI, SVOM UDRUŽENJU I DRUGIMA
TONČIĆ ĐINA
Kaže da je rođena prije 38 goĐina u Oprtlju nedaleko od općinskog središta
Buje. Djetinjstvo provodi s roditeljima čije su predrasude mogle biti kobne. U
Zavodu »Vinko Bek« u Zagrebu završava osnovnu školu a nižu muzičku. U toj školi i
dolazi do životnog opredjeljenja — muzika. Po povratku iz Zagreba u Puli završava
srednju muzičku školu, stiče zvanje stručnog učitelja i s tim se zvanjem zapošljava u
školama Buja i Umaga — na svakoj polovicu radnog vremena. Radeći u Bujama i
Umagu, u Puli u redovnom roku završava pedagošku akademiju, stiče viišu stručnu
spremu ili naziv nastavnika muzike. Nakon četiri godine rada u Bujama i Umagu
1970. godine zapošljava se u OKUD-u »Istra« u Puli, koje prestaje s radom nakon
integracije u Centar odgoja i umjetničkog obrazovanja »Ivan Matetić Ronjgov« u
Puli. Član je SKJ. Posebno je ponosna i radosna što je baš ona bila prvi radnik u
novom centru kojega je OOSK primila u svoje redove. U privatnom životu nema
problema. Stambeno joj je pitanje riješeno.
Na poslu nema nikakvih poteškoća. Ono što uvijek želi i svojim ponašanjem
čini, to je da ima isti tretman kao i svaki drugi radnik — čovjek. Ne prihvaća
benificije, teško joj padaju sažaljenja. Kaže da s ljubavlju obavlja složeni i odgovorni
posao prosvjetnog radnika. Učenica koju ona odgaja ove je godine osvojila i prvo
mjesto u Hrvatskoj i u Jugoslaviji na takmičenju harmonikaša. Kolektiv ima veliko
razumijevanje prema nama. Naime, u mom kolektivu čak nas troje slijepih radimo.
Sada je izvanredni student Pedagoškog fakulteta u Rijeci, OOUR Nastavne
djelatnosti u Puli. Opredijelila se za studij glazbenog odgoja.
O svom Udruženju imam samo riječi zahvalnost i pohvale. Posebna zahvalnost
i poštovanje drugu Ušicu. Udruženje me otkrilo kao slijepog invalida, pratilo me i
zdušno pomagalo sve do mog prvog osobnog dohotka koga sam primila u Bujama i
Umagu. Kada se sada sjetim posjeta u Zagrebu, papira, Brajeve mašine, knjiga,
zaposlenja u Bujama d Umagu, te stana u Bujama, o tome bi se dalo jako mnogo
pisati. Stotinu i jedan zaposleni slijepi. Zamislite. Pa to je impozantna brojka. To se
ne bi moglo ostvariti bez i mimo Udruženja. Utoliko su obaveze nas mlađih prema
Udruženju veće, utoliko se više moramo angažirati na daljnjoj afirmaciji Udruženja
na osiguranju kontinuiteta rada. Mislim da su se mlađi bili počeli nekako povlačiti, ali
su se blagovremeno trgli. Kolektivno rukovođenje, odlučivanje i odgovornost prilika
su da se mlađi uključe u rad, da se osposobljavaju i da na taj način očuvaju sve ovo
što smo do sada postigli. Sama, kaže dalje Đina, daje onoliko koliko objektivno
može. Poziv prosvjetnog radnika angažira je gotovo preko cijelog dana. Priznanja
koja je Udruženje dobilo izraz su njegovoga permanentnog djelovanja na rješavanju
složenih problema s kojima se svakodnevno susreću naši članovi. Takvo djelovanje
nije ni moglo, a nije ni prošlo nezapaženo. Druga nagrada grada Pule visoko je
društveno priznanje našem društveno-humanitarnom Udruženju zbog čega smo svi
mi njegovi članova ponosni.
O drugima bi se isto tako moglo dosta toga napisati. Prvo i najvažnije je i to da
Udruženje samo ne bi bilo u stanju postići one rezultate koje je postiglo da nije bilo
razumijevanja kod mnogih drugih. Spomenut ću samo društveno-političke i
samoupravne zajednice i udruženi rad. Zamislite, ponavljam, stotinu i jednog slijepog
zaposlenog. Ta bi brojka bila daleko manja, možda je ne bi ni bilo da nije bilo
podrške pomoći i razumijevanja drugih. Tu i tamo javljale su se teškoće, posebno u
sistemu financiranja. No, one su prevazilažene na bazi obostranog razumijevanja i
tolerancije. Najčešće teškoće bile su u subjektivnom gledanju pojedinih ljudi dok je
politika prema Udruženju apsolutno dobra. Za pohvalu je način financiranja
stručnjaka — tiflopedagoga. Vidite da sredstva izdvaja više samoupravnih interesnih
zajednica i da u tom pogledu već niz goĐina nemamo nikakvih teškoća.
Na kraju moram reći da sve ovo nas članove Udruženja obavezuje da i u
buduće ulažemo napore na razvijanju i njegovanju suradnje sa svima, na još čvršćem
povezivanju Udruženja i svakog njegovog člana u društvene tokove, u naš
samoupravni socijalistički mehanizam. Tu je naše mjesto, tu nam je perspektiva.
Iskreno zahvaljujem redakcijskom odboru što mi je pružio priliku da na ovaj način
kažem nešto o sebi, o svom Udruženju i o drugima.
JOSIP UŠIĆ
Protekli 30-godišnji rad u Udruženju slijepih dao mi je mogućnost da upoznam
ne samo probleme slijepih članova našeg Udruženja nego i šire društvene zajednice i
zbog toga sam uvijek bio u mogućnosti da usporedim uspješnost rada našeg
Udruženja s drugim udruženjima bilo u Republici ili šire u zemlji. Svaka ta
usporedba, bez pretjerane skromnosti, uvjeravala me u spoznaji da dobro radimo i da
u svom radu postižemo zapažene rezultate, što me nukalo da i dalje ulažem napore i
ustrajem u radu.
To ne znači da u proteklom razdoblju i u Udruženju i oko njega nije bilo
problema, bilo subjektivne ili objektivne naravi i da ih i u buduće neće biti. Neki od
njih su se teže, a neki lakše rješavali, ali sam uvijek najteže doživljavao
subjektivistički i tradicionalistički pristup rješavanja problema naših slijepih
sugrađana, posebno kad se govori o njihovim mogućnostima rada i obrazovanja.
Zadnjih nekoliko goĐina najviše me vesele uspjesi koje postižemo u uključivanju
slijepe djece u redovni sistem odgoja i obrazovanja (predškolske ustanove, osnovne
škole i centri odgoja i usmjerenog obrazovanja). Dosadašnje iskustvo i postignuti
rezultati daju nam pravo da ustvrdimo da je koncept integriranog odgoja i
obrazovanja slijepe djece u Istri postao pedagoška stvarnost.
Čime sam u ovom trenutku nezadovoljan?
Izdvojio bih samo neke probleme koji u posljednje vrijeme zaokupljaju moju
pozornost:
1. Nedovoljna angažiranost jednog broja članova našeg Udruženja u radu
Udruženja. Posebno me smeta kad su neaktivni mlađi, zdravi i sposobni ljudi za koje
je društvo u cjelini i Udruženje učinilo mnogo od školovanja do zapošljavanja.
Uvjeren sam da će i takvih pojedinaca ubuduće biti sve manje.
2. Nerazumijevanje pojedinih sredina vezano za financiranje rada Udruženja,
posebno tiflopedagoške službe koja uspješno radi na problemima integriranog
obrazovanja slijepe djece i omladine.
3. Pretjerano administriranje pojedinih institucija kad se radi o ostvarivanju prava
slijepih građana.
4. Neshvatljivo mi je da nakon toliko godina upornog uvjeravanja nemamo u
središtu grada, u blizini značajnijih i javnih institucija, rezerviran parking prostor za
invalida, da se i dalje postavljaju saobraćajni znakovi po pločnicima ulica i da su ti
pločnici zakrčeni parkiranim automobilima. Stanje je u našem gradu takvo da
onemogućava sigurno kretanje građanima uopće, a da ne govorimo o slobodnom
kretanju invalida i o našim slijepim sugrađanima. Nadajmo se da će se i to riješiti.
I ovom prilikom moram istaknuti primjer radnih ljudi zaposlenih u OOUR »Lokalni
saobraćaj« — Pula, koji su donijeli odluku da sve naše članove i njihove pratioce bez
traženja regresa na svim svojim linijama prevoza besplatno. Nadam se da će takvih i
sličnih razumijevanja u narednom periodu biti više.
Autobusi OOUR «Lokalni saobraćaj» - Pula pružaju besplatnu pomoć članovima
našeg Udruženja
ZLATKO KUFTIĆ
Svi znamo Zlatka. Kod toga ne mislim samo na nas zaposlene u Zajednici
zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, gdje i on radi, već mnoge druge Puljane koji
na bilo koji način surađuju s Udruženjem slijepih Pula. Ima samo 27 goĐina, a dva
života. Jedan davno prohujali pun dječje bezbrige i sunca i drugi težak, neizvjestan sa
strepnjom za sutra. Danas taj krhki, uporni, mladi čovjek živi svoj novi vijek,
smireno, sa svim brigama i radostima, koje prate svakog čovjeka u naše vrijeme.
Razlika je jedino što su njegovi dani svi isti bez sunca i oči mu pokriva vječni mrak.
Zlatko Kuftić rođen je u selu Kuftići 1953. godine, kao i ostalih četvero njegove
braće, bio je zdravo i napredno dijete. Ljudi kažu da se za jednu sekundu može
dogoditi nešto što se ne događa u sto godina. Kako inače govoriti o jednom
proljetnom danu 1963. godine, kada je taj mali desetogodišnji dječak u bezazlenoj
igri pao u kreč i povrijedio oči. Nije pomoglo liječenje i kirurška intervencija. Ostao
je invalid, slijep na oba oka.
I tada počinje ona uporna borba pripreme za život. Da život ne bude samo puka
egzistencija, već sadržajem i društveno koristan, jer se samo na taj način lakše
podnose sve lične teškoće. Naše je društvo humano i posebno se brine za
rehabilitaciju i pomoć onima kojima je to potrebno.
Zlatko je bio vrijedan i uporan učenik. Odlazi 1965. u Zagreb, gdje završava
osnovno školovanje za slijepe, u međuvremenu bio je na liječenju u bolnici u
Skoplju, gdje se podvrgao ponovnoj operaciji. Nakon liječenja odlazi u Osijek gdje
završava školu za kvalificiranog telefonistu. I tako nakon niza neuspjeha u liječenju,
jedna velika radna pobjeda, koja imu donosi osjećaj sigurnosti i samostalnosti.
Prvo zaposlenje je 19. IV 1971. u »Industrochemu« u Puli na mjestu telefoniste. Tih i
nenametljiv pokazao se kao vrlo vrijedan i pouzdan radnik. Nakon 7 godina po
potrebi službe premješten je u MIO i zdravstvo u Puli, gdje se i sada nalazi. Posebno
je zapažen njegov korektan i staložen odnos s ljudima koje uslužuje na svom radnom
mjestu.
Aktivan je i vrijedan suradnik u Međuopćinskom udruženju slijepih u Puli.
Time uzajamno vraća dug prema ustanovi koja se brine i rješava sve probleme
slijepih osoba.
Oženio se 1974. godine i ima petogodišnjeg sinčića. Supruga mu je također
slijepa osoba i zaposlena na telefonskoj centrali. Žive normalnim, svakodnevnim
životom, kao većina pulskih obitelji. Sami odlaze na posao, kreću se ulicama,
održavaju svoj stan, iako im je vid toliki da jedva razaznaju sjene ispred sebe. Zar se
baš u tome ne vidi snaga i veličina njihovih napora da nisu drugom na teret i da žive
svoj život skoro sasvim sličan ostalima. Koliko puta mi je rekao da ne želi privilegije
tamo gdje može da radi kao li ostali ljudi.
Vrlo je zadovoljan što Međuopćinsko udruženje slijepih u Puli, ovako lijepo
radi i požrtvovano se brine o svakom svom članu ma području Istre. Zar nije
pohvalno da momentalno nema nijedne slijepe osobe nezaposlene, koja je sposobna
za rad, ni nezbrinute, ako je stara i bolesna. Ima zamjerku na pravilnik o raspodjeli
stanova u radnim organizacijama, što se barem mala prednost ne daje slijepim
osobama, koje ipak nisu sposobne ponijeti isti teret kao zdravi, ma koliko se oni
trudili da se njihov hendikep ne primjećuje.
Zlatko je samo jedan od mnogih koji su hrabro savladali nesretni udes u životu,
kroči svojim putem i živi svoj život, zahvaljujući pomoći naše društvene zajednice i
svojoj čvrstoj odluci da uspije.
AKTIVNOST U ORGANIZACIJI NE SMIJE PRESTATI
MIRKO KRIVIĆ
Ovim riječima započeo je razgovor umirovljenik MIRKO KRIVIĆ,
dugogodišnji član Udruženja slijepih u Puli. U želji da nešto više kaže o svom
iskustvu i svojim utiscima na temu — Slijepi o sebi i drugima — KRIVIĆ nije.
mogao a da se ne podsjeti svojih prvih susreta s organizacijom slijepih Istre, čijim je
članom postao 1959. godine.
Članstvo je, razumije se, bilo uvjetovano gubitkom vida na osnovu definicije
sljepoće. Ali vrata ove organizacije otvorena su i svima koji žele pomoći, bilo
iskustvom, aktivnošću ili materijalnim učešćem. Solidarnost i razumijevanje potrebni
su zbog zajedničkog rješavanja svakodnevnih životnih problema i potreba.
Samo jednom čovjek ostaje bez vida, tog dragocjenog čula, i samo tada odjednom
osjeti potrebu ne samo za razumijevanjem, podrškom i hrabrenjem članova porodice,
već isto toliko, a možda i više, potrebu za svojom organizacijom, organizacijom u
kojoj ljude more iste brige i problemi, vezuju iste misli i želje. Ovako zajednički
organizirani puno je lakše suosjećati sa svima koje je pogodila ista ili slična sudbina,
npr. s ljudima koji su izgubili sluh.
Otkako je postao član Udruženja slijepih Istre, prije 21 godinu, koliko traje
njegova invalidnost, drug KRIVIĆ uvijek je aktivan, uvijek u pokretu. Organizacija
je i njemu mnogo pomogla počevši od rješavanja stambenog problema do normalnog
uključivanja u sve tokove društvenog života. Zahvaljujući brizi organizacije i
njegovoj aktivnosti u njoj umirovljenički dani su mu sadržajniji, ispunjeni lijepim
uspomenama. Posebno ga raduje što svojim radom u Komisiji za stambenu
problematiku članova Udruženja slijepih Istre može pomoći da se što efikasnije
rješavaju ovi važni životni problemi svakog čovjeka.
Govoreći o slijepima i težini invalidnosti spominje slijepe koji su od rođenja i
one koji su oslijepili u kasnijoj dobi ističući poznatu istinu da je unutarnji svijet
jednih bogatiji od drugih, ali da u međusobnim kontaktima i suradnji jednih i drugih
te djelatnosti organizacije dolaze do zajedničke slike svijeta i života u njemu.
A o ostalim kategorijama invalida, koji iz objektivnih razloga nisu postigla potreban
stupanj organiziranosti, drug Krivić misli da su oni više briga društvene zajednice
koja preko djelatnosti stručnih službi i institucija rješava probleme njihove
rehabilitacije i zaštite. Kod svih invalida zajedničko je, doduše, pitanje provođenja
rehabilitacije i zaštite, ali u svim kategorijama invalidnosti nije, na žalost, postignuto
sve što je na tom polju bilo moguće, a to »moguće« velikim je dijelom ovisilo upravo
o aktivnostima odgovarajućih invalidskih organizacija.
Mnoge su invalidske organizacije osnovane kasnije od organizacije slijepih, i
nemaju tako bogato iskustvo pa im je organizacija slijepih spremna pomoći. »Poznato
je«, sjeća se drug KRIVIĆ, »da je i našu organizaciju pratilo sve ono što je od
oslobođenja do danas pratilo razvoj našeg društva u svakom pogledu. U početku
nismo imali ni stolica dovoljno, a da i ne govoirimo o telefonima, magnetofonima,
satovima i drugim pomagalima. Danas imamo lijepo uređen poslovni prostor i
društvene prostorije, ali smatram da one nisu dovoljno iskorištene. Na žalost, dok
smo bili bez osnovnih uvjeta za rad, kao da smo bili aktivniji. Da li je to pitanje
goĐina? Mnogi smo stariji! Mislim da se ne radi o sukobu generacija, ali trebali bi da
se mladi više angažiraju u društvu. Ja sam sa svim članovima u vrlo dobrim
odnosima. Slažemo se kad god je u pitanju neka akcija i stalno imam na umu da
aktivnost u svojoj organizaciji ne smijemo prekinuti, ne samo zbog nas i našeg
zadovoljstva već i zbog onih koji dolaze, koji očekuju našu pomoć i podršku da se
rehabilitiraju i uključe u svakodnevni život i rad.«
PORTRETI
PROFESIONALNA I LJUDSKA OBAVEZA PREMA ČOVJEKU MORA BITI
VODILJA SVAKOG ŽIVLJENJA
Tajnik Skupštine općine Buje IVAN POROPAT savjestan je i odgovoran
pregalac u životu i radu komune u kojoj djeluje već punih 18 godina.
Od rodnih dana, sela na krasu u Ćićariji u općini Buzet, do Bujštine put nije dalek.
Geografski mala razdaljina, gotovo od grada do predgrađa, ali u životu nekadašnjek
seoskog dječaka proteklo je na tom putu razdoblje punog društvenog angažiranja.
Predsjednik odbora za proslavu Poropat Ivan
Već u 15. godini života, pod utjecajem sudbonosnih ratnih zbivanja postaje
zreo i aktivan omladinac. Uspješno izvršava zadatke za ciljeve NOB-a, rukovodi
omladinskom organizacijom u svom rodnom selu i općini Buzet. Uvijek u žiži
događaja socijalnog staranja za sve one kojima je pomoć potrebna, tamo gdje je
najosjetljivije, najdelikatnije.
Od vremena obavljanja dužnosti referenta za socijalnu zaštitu u općini Buzet
pa do rukovodioca u općini Buje, drug POROPAT ne izostaje da kontaktira i surađuje
s organizacijom slijepih Istre. Stoga ga u povodu 30. obljetnice postojanja i rada ove
humanitarne organizacije Međuopćinsko udruženje slijepih Istre predlaže i bira za
predsjednika Odbora za obilježavanje ove značajne obljetnice, čija će se centralna
proslava održati u Bujama 22. veljače 1981., na dan osnivanja organizacije.
Izborom druga Ivana Poropata za predsjednika Odbora za proslavu građani oštećena
vida Bujštine, a preko njlih i slijepi Istre, zahvaljuju se drugu Poropatu te pored
drugih zaslužnih građana za uspjehe ove organizacije na listu svojih aktivista,
odbornika, stručnih i društveno-političkih radnika, suradnika i prijatelja sa
zadovoljstvom bilježe njegovo ime. Nije to samo spontana i trenutna zahvalnost. To
je skromno priznanje čovjeku koji je završivši studij za socijalni rad na Višoj školi za
socijalne radnike u Zagrebu 1959. u svom diplomskom radu, među ostalim, naglasio
upravo ono što se u njegovom svakodnevnom djelovanju uspješno potvrđuje:
»Profesionalna i ljudska obaveza prema čovjeku mora biti vodilja svakog življenja«.
Izražavamo iskrenu želju Udruženja slijepih Istre da kontakti i suradnja druga
Poropata s našim Udruženjem bude i dalje kontakti korisne suradnje, pomoći i
razumijevanja kao i do sada. To nam ulijeva vjeru u stalni napredak i dobrobit bujske
komune, slijepih u njoj, slijepih Istre i cijele naše zemlje.
ŽIVOT ORGANIZACIJE NJEGOVA JE BRIGA
Obilježavanjem 30. godišnjice rada i djelovanja organizacije slijepih u Istri
bilježi se i radni vijek čovjeka čije je ime nerazdvojno vezano uz organizaciju. Nema
događaja u životu slijepih Pule, Istre ni Hrvatske a da Josip UŠIĆ nije na djelu,
aktivan i uporan. Život organizacije vezan je s njegovim životom.
Ušić Josip dugogodišnji predsjednik Udruženja
Nema sela, zaseoka ni grada u Istri u koje nije stupila noga ovog vrijednog i
upornog pregaoca. Putem po Istri vodi ga organizacija pod njegovim vodstvom, za
članove podnosi zahtjeve u vezi s liječenjem, medicinskom i profesionalnom
rehabilitacijom, školovanjem. Dnevno brine o pomagalima za slijepe, njihovom
zapošljavanju, društvenom životu. Upućuje, obilazi, podsjeća. I na tom putu ne
mimoiđu ga ponekad ni neprijatnosti. Ljuti se, jer i strpljenje ima kraj. Ljudi za koje
se zalaže ne mogu dugo čekati. Teško podnose neizvjesnost, teže od ostalih.
Razumjeti ih, pomoći im nije samo pitanje osobnog angažmana već i društvena
obaveza.
Da li će građanin bez vida uspjeti, hoće li se snaći, smoći snage da se snađe u
novoj radnoj sredini glavna je preokupacija dugogodišnjeg predsjednika njegove
organizacije. Josip UŠIĆ — bilo u funkciji tajnika, potpredsjednika ili predsjednika
organizacije — često se nalazi na terenu i izvan radnog vremena. Naći smještaj za
slijepu osobu, provjeriti angažiranost pratioca, funkcioniranje pomagala, pristizanje
zvučne bibloteke — zadaci su koje on svesrdno obavlja.
Zahvaljujući njegovu osjećaju za ovu kategoriju invalida, kojoj i sam pripada, i
funkcionalnosti organizacije, osobe u čije je školovanje i rehabilitaciju zajednica
investirala našli su svoje mjesto u radnim organizacijama, život im je postao puniji i
sadržajniji.
Analizirajući njegov život i rad, sada kad odlazi u mirovinu, članovi Udruženja
slijepih Istre osjećaju svojom dužnošću odužiti se drugu UŠICU, odužiti se aktivnom
sudioniku borbe u životu svakog člana organizacije ovim skromnim recima.
Bili bismo nepravedni a da ne spomenemo da je drug UŠIĆ dao svoj prilog
rješavanju problema i drugih kategorija invalida u Istri. Na radnim skupovima i
skupštinama organizacije osoba oštećena sluha, Društva za pomoć mentalno
retardiranim osobama, ratnih vojnih invalida i drugih drug UŠIĆ je uvijek isticao
povezanost i sličnost problematike rehabilitacije i zaštite invalidnih osoba.
Spomenimo da je drug UŠIĆ sudjelovao u organizaciji i osnivanju Konferencije za
rehabilitaciju i zaštitu invalida u Puli i bio njen prvi predsjednik.
Iako se zbog problema financiranja humanitarnih organizacija do kojih je došlo
u općini Pula, zahvalio na dužnosti predsjednika Konferencije, spreman je da
surađuje jer, kako i sam ističe, život organizacije slijepih Istre njegova je jedina
obaveza koja ga ispunjava zadovoljstvom.
UZOR SPORTAŠIMA
ŽIVKOVIĆ NIKOLA rođen je samo pet godina prije drugog svjetskog rata.
Dijete siromašnih, ali i ponosnih roditelja iz sela Zečeva u Šibenskoj Rogoznici. Kao
i svi njegovi vršnjaci, nije imao niti je mogao imati djetinjstvo. Samo što je kročio u
život, sudario se sa stravičnom istinom, istinom surovog bratoubilačkog rata.
Zbjegovi koji su nekada trajali i po nekoliko mjeseci bili su jedini spas, bili su jedini
način da se spasi goli život. Glad, zima, fizičko i psihičko iscrpljenje morali su
ostaviti teške tragove na tom krhkom, neishranjenom organizmu. Bolest je napala oči,
a o liječenju u to vrijeme nije moglo biti ni govora.
Ali Nikola se ne predaje. Sa samo 11 godina otisnuo se u svijet, u nepoznato.
Roditelji ga upisuju u Zavod za slijepe i slabovidne u Zemunu. Tu završava
osmogodišnju, ali i nižu muzičku školu. U isto vrijeme završio je i zanat i dobio naziv
klavir-štimera. Pokušava Nikola i liječenje očiju, ali u tome ne uspijeva. Ni
beogradski ni sarajevski stručnjaci ne mogu mu pomoći. Bolest je učinila svoje. Kao
mladić sa svoje 24 godine završava srednju školu za fizioterapeute u Beogradu, a
odmah zatim se zapošljava u OKR »Dr Martin Horvat« u Rovinju gdje i sada radi.
Njegovi radni drugovi u njemu imaju vrijednog i marljivog suradnika, pocijenti
stručnog i savjesnog radnika, a porodica pažljivog i nježnog oca i supruga. Naše
Udruženje ima u Nikoli odanog člana i aktivnog društveno-političkog i sportskog
radnika. Drug Živković u međuvremenu stalno radi na svom stručnom usavršavanju.
Završio je višu školu za zdravstvene tehničare fizioterapeutskog smjera i na taj način
stekao višu stručnu spremu.
Sportom se bavi od najranijeg djetinjstva ili točnije od početka školovanja.
Nije od tada imao nikakvih posebnih želja ili opredjeljenja. Njega je zanimao
rekreativni sport, a ne sportski rezultati. Bavi se nogometom, hrvanjem, atletikom.
Sudjeluje i na takmičenjima čak i republičkog ranga. Prije nekoliko godina
opredjeljuje se za dvije sportske grane — rollbal i skijanje. U rollbalu je uvijek u
prvoj postavi. Ističe se snažnim i preciznim udarcima i efektnim obranama. S ekipom
rollbala osvojio je niz sportskih priznanja i trofeja. Kaže da mu fizički napori ne
padaju teško, ali da ga svaki uspjeh veoma obraduje.
Od prije nekoliko godina skijanje je postalo njegova opsesija, njegovo
opredjeljenje. Da je to tako, pokazuju i postignuti rezultati. Drug Živković 1978.
godine osvaja prvo mjesto i zlatnu medalju na republičkom prvenstvu u brzom
hodanju na skijama u Sloveniji. On se pobrinuo da nas 1980. godine dvostruko
obraduje. Osvaja dvije medalje, i to zlatnu i srebrnu u spustu i brzom hodanju.
Uspjesi hvale vrijedni, uspjesi kojima se radujemo svi — on, njegova porodica,
članovi Udruženja, prijatelji i znanci. Nije pravo samo njegovim direktnim sportskim
rivalima. Skromnost koja ga krasi u životu prisutna je i u sportu. Kaže nam na
svečanoj sjednici Predsjednjištva Udruženja: »Nisu ovo samo moje medalje. One
pripadaju Udruženju, svima nama. Neka ih u vitrinama Udruženja, neka bogate
riznicu naših sportskih trofeja«. I zaista tri medalje, dvije zlatne i jedna srebrna sijaju
u vitrini punim sjajem, sijaju za prošla vremena, ali služe i kao uzor, kao motivacija,
kao dokaz da se ustrajnim oradom mogu postići i vrhunski sportski rezultati.
Ocijenivši da drug Živković dostojno i samopregorno re prezentira naše Udruženje,
donesena je odluka da se o trošku Udruženja za njega nabavi kompletna skijaška
oprema.
Za postignute rezultate primio je i zasluženu nagradu — ručni sat od
Udruženja, od SlZ-a Socijalne zaštite Rovinj priznanje, te istarske roženice od SlZ-a
za fizičku kulturu Pule.
Vjerujemo da će drug Nikola još niz godina braniti boje našeg Udruženja, da
će još dugo biti aktivni sportaš i da će postizati dobre rezultate. To mu iz svega srca
svi mi želimo, a na dosadašnjim uspjesima iskreno mu čestitamo i zahvaljujemo.
UZORAN RADNIK
ŽUFIĆ EDO rođen je prije 42 godine. Već 23 godine radi na telefonskoj
centrali Skupštine općine Pula. Bez vida je ostao nesretnim slučajem, kada je imao
samo 11 godina. Ipak, upornim radom završava osmogodišnju, a zatim i školu za
telefoniste. Uzoran je radnik u svojoj radnoj organizaciji, što potvrđuje i brončana
medalja općine Pula, koju je kao takav i dobio. Nježan je i pažljiv suprug i roditelj,
uzoran sportaš i neumorni aktivist u Udruženju. Gotovo niti jedne godine nije bio bez
zaduženja u Udruženju, njegovim komisijama i odborima. Trenutno je predsjednik
komisije za rekreaciju i sport. Član je i prvog Predsjedništva udruženja. Sportom se
bavi iz hobija, ali mu je i veoma stalo do sportske afirmacije Udruženja. Sve u svemu
zadovoljan je onim što jest, onim što ima. Budućnost mu je osigurana.
Četrnaestogodišnji sin odličan je učenik, a to mnogo znači. Zadovoljstvo je tim
veće što mu je i stambeno pitanje riješeno na zadovoljavajući način.
Daljnji razvoj i afirmaciju Udruženja smatra obavezom svakog člana, smatra je
neophodnom. Ugled koji je Udruženje do sada steklo radom i ponašanjem mora se
čuvati, njegovati i dalje razvijati. Na tome se, kaže Edo, moraju svi članovi
angažirati.
IZVOD IZ MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA ZA
INVALIDNE OSOBE
Zakonodavstvo obuhvaća život gotovo u svim njegovim situacijama, sačinjeno
u jezgrovitom stilu, najneophodnijim riječima razumljivim za one koji ga se moraju
pridržavati. Sve se kreće, sve se mijenja pa tako i zakoni, pa se nastoji da zakoni
obuhvate svakidašnji život jednog perioda postavkama trajnijeg karaktera, koje će po
mogućnosti biti valjane na duži period i prikazivati što vjernije doba njihovog
nastajanja. Tako je novo zakonodavstvo izraz našeg vremena. Nešto je zadržalo iz
ranijih epoha, a nešto je sa-sma novo u njemu što predstavlja osebujnost današnjeg
vremena. Skoro svaki dan rađa nešto novo, ali bitne stvari se gotovo ne mijenjaju, već
mogu potrajati dugo, dok traje način života koji ih je stvorio. Čak ni veoma korjenite
promjene ne mogu sve izmijeniti, jer se pozitivna iskustva prenose generacijama.
Naši su zakonodavci također preuzeli mnoge pozitivne stvari iz zakonodavstva prije
našeg socijalističkog sistema, stvari koje predstavljaju srž čovjekovog življenja.
Ovaj izvod predstavlja zbir propisa koji reguliraju život, kada više pojedinac ne može
biti onoliko aktivan član zajednice, ali i pored toga ostaje član naših naroda i
narodnosti, koji se ne može odbaciti, već mu treba omogućiti i dalje život dostojan
čovjeka u našoj socijalističkoj stvarnosti. U tome jest i najuzvišenija crta našeg
poretka, što svakome osigurava dostojan život od rođenja do smrti. Čak i poslije smrti
ima normativa kojima se odaje pošta i pokazuje briga za fizički nestalog člana i
njegovu porodicu. U tim momentima pomoć zajednice je potrebnija, nego u ostalim
prilikama u životu pojedinca. Ništa nije vječno, itako neće vječno trajati ni norme
dane u ovom izvodu, ali sigurni smo da će se mijenjati, ako se budu mijenjale, samo
na bolje u smislu savršenijeg, sveobuhvatnijeg, u smislu proširenja prava ove
kategorije građana.
PORODIČNA MIROVINA
1. Uvjeti za stjecanje prava
a) Opći uvjeti
Član 77.
(1) Članovi porodice umrlog osiguranika iz čl. 29. i 30. Zakona stječu pravo
na porodičnu mirovinu:
1) ako je osiguranik imao najmanje 5 godina staža osiguranja ili najmanje 10
godina mirovinskog staža, pod uvjetom da je ispunjena i gustoća staža osiguranja
utvrđena društvenim dogovorom, u skladu sa zakonom;
2) ako je osiguranik imao 20 ili više godina mirovinskog staža;
3) ako je osiguranik ispunjavao uvjete u pogledu godina mirovinskog staža i
starosti za stjecanje starosne ili invalidske mirovine, ili bio korisnik starosne odnosno
invalidske mirovine, ili korisnik naknade osobnoga dohotka odnosno privremene
naknade u vezi s pravom na profesionalnu rehabilitaciju odnosno s pravom na
zaposlenje.
(2) Dok se ne zaključi društveni dogovor u smislu stava 1. točka 1. ovog člana,
uvjet gustoće staža osiguranja ispunjen je ako je osiguranik u posljednjih 5 godina
prije smrti imao najmanje 40 mjeseci efektivnog staža osiguranja odnosno u
posljednjih 10 godina prije smrti — najmanje 60 mjeseci efektivnog staža osiguranja.
(3) Pri utvrđivanju da li je ispunjen potrebni staž osiguranja u posljednjih 5
odnosno 10 godina prije smrti (stav 2) primjenjuju se odredbe člana 66. stava 3.
ovoga statuta, tako da se razdoblje od 5 odnosno 10 godina produžuje još za onoliko
vremena koliko je osiguranik u tom razdoblju proveo na odsluženju vojnog roka u
Jugoslavenskoj narodnoj armiji.
(4) Ako je smrt osiguranika nastala kao posljedica nesreće na poslu ili
profesionalne bolesti, članovi porodice stječu pravo na porodičnu mirovinu bez
obzira na dužinu mirovinskog staža i staža osiguranja umrlog osiguranika.
b) Posebni uvjeti koje trebaju ispunjavati članovi porodice
Član 78.
(1) Bračni drug osiguranika (udovica, udovac i razvedeni bračni drug) stječe
pravo na porodičnu mirovinu ako ispunjava posebne uvjete propisane u čl. 84. do 87.
Zakona.
(2) Dijete stječe pravo na porodičnu mirovinu ako ispunjava posebne uvjete iz
čl. 89. i 90. Zakona, a pastorče, unuče i dijete bez roditelja — ako ispunjava još i
posebni uvjet, i to:
1) pastorče — ako ga je osiguranik odnosno korisnik
prava uzdržavao sam ili zajedno s bračnim drugom u svojemu kućanstvu;
2) unuče, brat i sestra — ako nemaju vlastite prihode dovoljne za uzdržavanje;
3) drugo dijete bez roditelja uzeto na uzdržavanje — ako nema vlastite prihode
dovoljne za uzdržavanje, a osiguranik odnosno korisnik prava ga je uzdržavao u
svojemu kućanstvu najmanje 3 godine prije svoje smrti, ili kraćem vremenu — ako je
smrt prouzročena nesrećom na poslu ili izvan posla.
(3) Roditelj (otac i majka, očuh i maćeha i usvojitelj osiguranika) stječe pravo
na porodičnu mirovinu pod uvjetom iz člana 91. Zakona.
2. Osnovica za određivanje porodične mirovine
Član 79.
(1) Porodična mirovina određuje se od starosne odnosno invalidske mirovine
umrlog osiguranika (osnovica za određivanje porodične mirovine), i to:
1) poslije smrti osiguranika — od starosne mirovine koja bi osiguraniku
pripadala u času smrti prema navršenom mirovinskom stažu, ili — ako je to za
korisnika povoljnije — od invalidske mirovine koja bi osiguraniku pripadala za slučaj
invalidnosti u smislu člana 1. točka 1. ovoga statuta;
2) posije smrti osiguranika koji je umro uslijed nesreće na poslu ili
profesionalne bolesti, kao i osiguranika korisnika mirovine koji je bio ratni ili
mirnodopski vojni invalid I. do VI. grupe ili drugi invalid I. do VI. grupe izjednačen s
mirnodopskim vojnim invalidom (član 54) — od invalidske mirovine određene u
visini 85% od mirovinske osnovice;
3) poslije smrti korisnika starosne mirovine — od mirovine koja je korisniku
pripadala u času smrti;
4) poslije smrti korisnika invalidske mirovine — od mirovine koja mu je
pripadala u času smrti;
5) poslije smrti invalida rada — korisnika prava na naknadu osobnoga dohotka
u vezi s pravom na profesionalnu rehabilitaciju ili na privremenu naknadu u vezi s
pravom na zaposlenje — od invalidske mirovine koja bi invalidu pripadala u času
smrti za slučaj invalidnosti u smislu člana 46. stava 1. točke 1. ovoga statuta.
(2) Kao najmanja osnovica za određivanje porodične mirovine (stav 1. toč. 1. i
3. do 5) uzima se starosna mirovina određena za mirovinski staž od 20 godina.
3. Visina porodične mirovine
Član 80.
Porodična mirovina određuje se od osnovice za porodičnu mirovinu (član 79),
ovisno o broju članova porodice koji imaju pravo na mirovinu, i to:
1) ako mirovina pripada samo bračnom drugu i djeci osiiguranika, ili samo
roditeljima, ili samo braći, sestrama i drugoj djeci bez roditelja uzetoj na uzdržavanje
— mirovina se određuje u ovim postocima:
za jednoga za dva za tri za četiri ili
člana
člana
člana više članova
70%
80%
90% 100%
2) ako mirovina pripada bračnom drugu, djeci i roditeljima osiguranika,
mirovina se određuje tako da se bračnom drugu i djeci odredi u postotku prema točki
1. ovoga člana, a roditeljima — ostatak od pune svote osnovice. Ako bi bračnom
drugu i djeci, s obzirom na njihov broj, pripadala puna svota osnovice za porodičnu
mirovinu, roditeljima se određuje mirovina u visini 10% od osnovice, a bračnom
drugu i djeci — u visini 90'% od osnovice;
3) ako mirovina pripada bračnom drugu, djeci ili roditeljima i drugim
članovima porodice (brat, sestra i drugo dijete bez roditelja uzeto na uzdržavanje),
bračnom drugu, djeci ili roditeljima mirovina se određuje po točki 1. ovoga člana, a
drugim članovima porodice pripada ostatak od pune svote osnovice za porodičnu
mirovinu.
Član 81.
Ako pravo na porodičnu mirovinu ima bračni drug i bivši — razvedeni bračni
drug osiguranika odnosno korisnika prava, obojica se smatraju jednim članom
porodice u smislu ovoga statuta i porodična mirovina određuje im se
Član 82.
(1) Ako porodična mirovina pripada samo bračnom drugu i djeci osiguranika,
ili samo roditeljima osiguranika, ili samo drugoj djeci bez roditelja (član 80. točka 1),
a neki od njih žive odvojeno, ukupna svota mirovine dijeli se na jednake dijelove.
(2) Ako porodična mirovina pripada bračnom drugu, djeci i roditeljima
osiguranika, a neki od njih žive odvojeno, ukupna svota porodične mirovine
prethodno se podijeli
225
na dio koji pripada bračnom drugu i djeci i dio koji pripada roditeljima (član 80.
točka 2), pa se svaki dio dalje raspodjeljuje na jednake dijelove.
(3) Ako mirovina pripada bračnom drugu, djeci ili roditeljima osiguranika i
drugoj djeci bez roditelja, a neki od njih žive odvojeno, ukupna svota porodične
mirovine prethodno se podijeli na dio koji pripada bračnom drugu, djeci ili
roditeljima i na dio koji pripada drugoj djeci bez roditelja (član 80. točka 3), pa se
svaki dio dalje raspodjeljuje na jednake dijelove.
(4) Mirovina se dijeli u smislu st. 1. do 3. ovoga člana i u slučaju kada se
nekome od korisnika privremeno obustavi isplata dijela porodične mirovine koja mu
pripada, kao i u slučaju mirovanja prava koje pripada pojedinom član porodice, ako
se porodična mirovina ponovno ne određuje u smislu člana 126. Zakona.
4.) Otpremnina i novčana naknada bračnom drugu Član 83.
(1) Udovica koja nije navršila 45 godina života i udovac koji nije navršio 60
godina života do smrti bračnog druga, a nisu stekli pravo na porodičnu mirovinu po
drugome temelju ni pravo na starosnu ili Invalidsku mirovinu i nisu u radnom odnosu
niti obavljaju samostalnu djelatnost na temelju koje su osigurani, stječu pravo na
otpremninu ako su ispunjeni opći uvjeti za stjecanje prava na porodičnu mirovinu
(član 77).
(2) Otpremnina iz stava 1. ovog člana utvrđuje se u visini šestomjesečne svote
porodične mirovine koja bi brač-nom drugu (udovici odnosno udovcu) pripadala da je
sam stekao pravo na porodičnu mirovinu, a ako su drugi članova porodice
osiguranika stekli pravo na porodičnu mirovinu — u visini deveterostruke mjesečne
svote dijela mirovine koji bi mu pripadao po članu 82. ovoga statuta da je korisnik
porodične mirovine.
(3) Otpremnina određena po stavu 2. ovoga člana ne može premašiti najvišu
svotu mirovinske osnovice od koje se određuje mirovina.
(4) Otpremnina iz ovoga člana isplaćuje se odjednom nakon pravomoćnosti
rješenja.
Član 84.
(1) Udovici koja nije stekla pravo na porodičnu mirovinu, kao i udovici kojoj
je prestalo pravo na porodičnu mirovinu prije navršene 45. godine života, pripada
pravo na novčanu naknadu kao radniku koji je privremeno izvan (radnog odnosa, uz
uvjete propisane odredbama člana 88. st. 1. i 2. Zakona.
(2) Visina novčane naknade, kao i potanje uvjete za ostvarivanje korištenja i
trajanje korištenja naknadom iz ovoga člana utvrđuje Skupština Zajednice posebnim
općim aktom.
(3) Udovici koja nije stekla pravo na porodičnu mirovinu nakon smrti
osiguranika — udruženog poljoprivrednika, ne osigurava se pravo na novčanu
naknadu u smislu stava 1. ovoga člana.
MINIMALNA MIROVINA I ZAŠTITNI DODATAK UZ MIROVINU
1. Minimalna mirovina
Član 85.
(1) Korisniku starosne i invalidske mirovine ostvarene na temelju mirovinskog
staža od 40 (muškarac) odnosno od 35 (žena) godina, kao i korisniku invalidske
mirovine ostvarene na temelju invalidnosti prouzročene nesrećom na poslu ili
profesionalnom bolešću, osigurava se prema članu 95. stav 1. Zakona pravo na
minimalnu mirovinu, bez obzira na visinu prihoda korisnika mirovine.
(2) Visina minimalne mirovine iz stava 1. ovoga člana utvrđuje se društvenim
dogovorom u smislu člana 95. stava 2. Zakona.
(3) Pravo na minimalnu mirovinu ne pripada korisnicima starosne ili
invalidske mirovine koji su pravo na mirovinu ostvarili kao osiguranici — udruženi
poljoprivrednici.
2.) Zaštitni dodatak uz mirovinu
Član 86.
(1) Korisnicima starosne, invalidske i porodične mirovine osigurava se zaštitni
dodatak uz mirovinu, ako im mirovina iznosi manje od propisane granične svote
najnižeg mirovinskog primanja i ako ni korisnik mirovine ni članovi njegova
kućanstva nemaju dovoljnih drugih prihoda za uzdržavanje, ako zakonom i ovim
statutom nije drugačije određeno.
(2) Kao prihodi korisnika mirovine i članova njegovi kućanstva uzimaju se u
obzir svi prihodi korisnika mirovine i članova njegova kućanstva ostvareni na temelju
radnog odnosa, samostalne djelatnosti, poljoprivredne djelatnosti, mirovine i drugoga
dohotka od imovine i prihoda podložnog porezu. U ukupne prihode ne ulaze:
mirovina korisnika o čijem se pravu na zaštitni dodatak rješava, novčana naknada za
tjelesno oštećenje i doplatak za pomoć i njegu druge osobe — po odredbama zakona i
ovoga statuta, ni druga primanja njegova ili članova njegova kućanstva za koje je,
prema posebnim propisima kojima se ustanovljuje pojedino primanje, izričito
utvrđeno da se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju imovnoga stanja kućanstva.
(3) Ako se kućanstvo korisnika mirovine sastoji samo od članova koji nemaju
drugih prihoda osim mirovine, smatra se da ni korisnik mirovine, kojemu se
osigurava zaštitni dodatak uz mirovinu, ni članovi njegova kućanstva nemaju drugih
prihoda dovoljnih za uzdržavanje, ako prihod ostvaren na temelju mirovine ne prelazi
graničnu svotu najnižega mirovinskog primanja po članu kućanstva.
(4) Pod kućanstvom korisnika mirovine podrazumjeva se zajednica života,
privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda svih članova kućanstva, bez obzira na
srodstvo.
Član 87.
(1) Osnovica za određivanje visine zaštitnog dodatka jest razlika između svote
mirovine koja korisniku pripada po zakonu i ovome statutu i granične svote
najnižega mirovinskog primanja.
(2) Ako su ispunjeni uvjeti u pogledu imovnoga stanja (stav 3), zaštitni dodatak
određuje se u visini 100% od osnovice — za korisnika invalidske mirovine stečene na
temelju invalidnosti prouzročene bolešću ili povredom izvan posla, u odgovarajućem
postotku od osnovice ovisno o dužini mirovinskog staža — za korisnike starosne
mirovine, a o broju članova porodice — za korisnike porodične mirovine i iznosi:
a) za korisnika starosne mirovine — muškarca koji ima mirovinski staž
manji od 15 godina — 70% od osnovice, od 15 i više a manje od 25 godina — 80%
od osnovice, od 25 i više a manje od 30 godina — 90% od osnovice, od 30 godina i
viši — 100% od osnovice;
b) za korisnika starosne mirovine — ženu koja ima mirovinski staž
(manji od 15 godina — 75% od osnovice, od 15 i više a manje od 25 godina — 85%
od osnovice, od 25 godina i više — 100% od osnovice;
c)
1)
2)
3)
4)
za korisnika porodične mirovine — ako se mirovinom koristi:
1 član porodice — 70% od osnovice,
2 člana porodice — 80% od osnovice,
3 člana porodice — 90% od osnovice,
4 lili više članova porodice — 100% od osnovice.
Ako zaštitni dodatak pripada članovima porodice iz člana 80. toč. 2. i 3. ovoga
statuta, zaštitni se dodatak određuje u postotku u kojemu je određena porodična
mirovina.
d) za korisnike iznimne mirovine kojima je mirovina priznata po propisima
koji su bili na snazi do 31. prosinca 1964. — 100% od osnovice.
(3) Graničnu svotu najnižega mirovinskog primanja, kao i visinu prihoda
kućanstva korisnika mirovine koja utječe na pravo na zaštiitni dodatak, utvrđuje
Skupština Zajednice posebnim općim aktom u skladu s odredbama člana 96. stava 3.
Zakona.
Član 88.
(1) Korisniku starosne ili (invalidske mirovine ostvarene na temelju
mirovinskog staža od 35 ili više a manje od 40 godina (muškarac), odnosno od 30 ili
više a manje od 5 godina (žena), zaštitni dodatak uz mirovinu pripada u visini 100%
od osnovice iz člana 87. stava 1. ovoga statuta, bez obzira na visinu prihoda
kućanstva korisnika mirovine.
(2) Kada se porodična mirovina ostvaruje poslije smrti osiguranika ili korisnika
mirovine u slučajevima iz stava 1. ovoga člana, korisnicima porodične mirovine
pripada pravo na zaštitni dodatak uz mirovinu li određuje se u odgovarajućem
postotku od osnovice, bez obzira na visinu prihoda njihova kućanstva.
Član 89.
(1) Zaštitni dodatak uz mirovinu pripada od dana od kojega pripada mirovina,
ako je zahtjev za priznanje prava na zaštitni dodatak podnesen u roku od 6 mjeseci od
dana primitka rješenja o pravu na mirovinu. Ako je zahtjev podnesen poslije toga
roka, zaštitni dodatak pripada od prvog dana slijedećeg mjeseca nakon podnošenja
zahtjeva i za 6 mjeseci unatrag.
(2) Ako su uvjeti za stjecanje prava na zaštitni dodatak ispunjeni poslije
ostvarivanja prava na mirovinu, pravo na zaštitni dodatak pripada od dana ispunjenja
uvjeta, a najviše za 6 mjeseci unatrag, računajući od prvog dana slijedećega mjeseca
nakon podnošenja zahtjeva.
(3) Zaštitni dodatak isplaćuje se zajedno s mirovinom.
(4) Korisnik zaštitnog dodatka uz mirovinu dužan je prijavljivati svaku
promjenu koja utječe na pravo ili na visinu dodatka, i to:
a) u roku od 8 dana — promjenu u cenzusu prihoda nastalu zbog toga što je
neki od članova kućanstva stupio u radni odnos ili stekao pravo na mirovinu, kao i
zbog smanjenja broja članova kućanstva;
b) od 31. siječnja svake godine — ostale promjene nastale u protekloj godini.
(5) Pravo na zaštitni dodatak prestaje i isplata se obustavlja kada se izmijene
činjenice ili okolnosti u pogledu cenzusa prihoda koji utječu na pravo na taj dodatak,
i to:
a) s prvim danom slijedećega mjeseca nakon nastale promjene zbog toga što je
neki od članova kućanstva stupio u radni odnos ili stekao pravo na mirovinu, kao i
zbog smanjenja broja članova kućanstva;
b) sa 1. travnjom slijedeće godine zbog svih ostalih promjena nastalih u
protekloj godini, ali tako da se do tada zaštitni dodatak isplaćuje u svoti u kojoj je
isplaćen za prosinac protekle godine.
Član 90.
(1) Zaštitni dodatak uz mirovinu ne pripada korisnicima mirovine:
1) kojima se mirovina isplaćuje u inozemstvu u smislu člana 123. Zakona, ako
međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno;
2) kojima se mirovina ne isplaćuje za vrijeme njihova boravka u inozemstvu
— za sve vrijeme boravka u inozemstvu, ako taj boravak traje duže od 6 mjeseci.
(2) Zaštitni dodatak ne pripada korisnicima prijevremene starosne mirovine i
korisnicima starosne, invalidske ili porodične 'mirovine koji su pravo na mirovinu
ostvarili kao osiguranici — udruženi poljoprivrednici odnosno kao članovi njihovih
porodica.
PROFESIONALNA REHABILITACIJA DJECE
Član 91.
(1) Pravo na profesionalnu rehabilitaciju, prema odredbama člana 97. Zakona
imaju djeca invalidi iz člana 31. istoga zakona, koja se redovitim školovanjem pod
redovitim uvjetima ne mogu osposobiti za samostalan život i rad zbog invalidnosti
prouzročene povredom ili bolešću u smislu odredaba zakona i ovoga statuta, ili zbog
ometenosti u fizičkom lili psihičkom razvitku u smislu posebnih propisa o
kategorizaciji i evidentiranju takve djece.
(2) Djeca invalidi iz stava 1. ovoga člana mogu ostvariti pravo na
profesionalnu rehabilitaciju prije nego što navrše 45 (muškarci) odnosno 40 (žene)
godina života, ako su ispunjeni ovi uvjeti:
1) da postoji vjerojatnost da se dijete, s obzirom na prirodu uzroka i stupanj
njegove nesposobnosti, može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za život li
rad;
2) da je dijete završilo osmogodišnju školu odnosno obavezno specijalno
obrazovanje predviđeno republičkim propisima o specijalnom školstvu;
3) da postoji mogućnost da se osposobljavanje djeteta, s obzirom na društvenu
razvijenost i druga osobna svojstva, rehabilitacijom može postići najduže u roku od 4
godine.
(3) Dijete koje ne ispunjava uvjete prethodnoga školovanja iz točke 2. stav 2.
ovoga člana, ima pravo na profesionalnu rehabilitaciju ako je navršilo 15 godina
života i ako su ispunjeni uvjeti iz toč. 1. i 3. istoga stava.
(4) Dijete osiguranika (član 31. točka 1. Zakona ima pravo na profesionalnu
rehabilitaciju ako osiguranik, u času podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na
profesionalnu rehabilitaciju djeteta, ispunjava uvjete mirovinskog staža i staža
osiguranja za stjecanje prava na profesionalnu rehabilitaciju (član 15).
Član 92.
(1) Za djecu koja su zbog invalidnosti ili zbog zdravstvenog stanja, prema
propisima o specijalnom školstvu, obavezna na specijalni odgoj i obrazovanje, za čiju
je provedbu potreban smještaj u organizacijama internatskog tipa, ako su ispunjeni
uvjeti iz člana 91. ovoga statuta, dio troškova za njihov smještaj u takvim
organizacijama, kao i troškova u vezi s profesionalnom rehabilitacjom, snosi
Zajednica.
(2) Odredbe stava 1. ovoga člana primjenjuju se i kada je dijete smješteno u
drugome mjestu u drugu porodicu, ako .mu je za obavezno osnovno školovanje
potrebna nastava u specijalnoj školi.
(3) Općim aktom Skupštine Zajednice utvrđuje se koje troškove iz st. 1. i 2.
ovoga člana snosi Zajednica, uzimajući pni tome u obzir visinu prihoda kućanstva u
kojemu dijete živi. Istim aktom utvrđuje se koji se prihodi uračunavaju u prihode
kućanstva i tko se smatra članom kućanstva.
Član 93.
(1) Profesionalna rehabilitacija djece provodi se u zaštitnim organizacijama, u
specijalnim organizacijama za rehabilitaciju, u radnim i drugim organizacijama, kao i
na odgovarajućim tečajevima i u specijalnim stručnim školama za djecu ometenu u
fizičkom li psihičkom razvitku.
(2) Trajanje profesionalne rehabilitacije djece određuje se ovisno o načinu
provedbe rehabilitacije i o vrsti i stupnju stručne spreme koju treba postići
rehabilitacijom.
Član 94.
(1) Pravo na profesionalnu rehabilitaciju djece-invalida prestaje:
1) ako dijete ne započne rehabilitaciju u roku od godine dana od dana
određenoga za početak rehabilitacije, osim ako je bilo spriječeno uzrocima koji su
izvan njegove volje;
2) ako dijete svojevoljno prekine rehabilitaciju ili ako ne izvršava dužnosti u
vezi s provedbom rehabilitacije i tako onemogućuje svoje osposobljavanje za rad;
3) ako nastanu takve promjene u fizičkom i psihičkom stanju djeteta koje
onemogućuju daljnju provedbu rehabilitacije;
4) ako prilikom ponovnoga pregleda djeteta stručni organ vještačenja ustanovi
na temelju rezultata do tada provedene rehabilitacije da ne postoji vjerojatnost da se
dijete rehabilitacijom osposobi za život i rad.
(2) Dijete kojemu je pravo na profesionalnu rehabilitaciju prestalo pod
okolnostima iz toč. 3. i 4. stava 1. ovoga člana, stječe ponovno to pravo ako se u
povodu novoga zahtjeva utvrdi da su nastale promjene koje ponovno omogućuju
profesionalnu rehabilitaciju, odnosno koje čine vjerojatnim da će se rehabilitacijom
dijete osposobiti za samostalan život i rad.
(3) Djetetu kojemu je pravo na profesionalnu rehabilitaciju prestalo pod
okolnostiam iz toč. 1. i 2. stava 1. ovoga člana, ako je mlađe od 18 goĐina —
uspostavlja se pravo na profesionalnu rehabilitaciju, a ako je starije od 18 goĐina —
može se uspostaviti pravo na rehabilitaciju, i to nakon ocjene novoga zahtjeva,
okolnosti zbog kojih je prestalo pravo, kao i uvjeta za uspješan nastavak i završetak
rehabilitacije u odgovarajućem roku.
Član 95.
(1) Poslije uspješno završene profesionalne rehabilitacije do odgovarajućeg
zaposlenja dijete ima lista prava i dužnosti koje prema zakonu i ovome statutu, ima
invalid rada u razdoblju od završetka profesionalne rehabilitacije do stupanja na
odgovarajući posao na koji je upućen.
(2) Za vrijeme iz stava 1. ovoga člana osposobljeno dijete ima pravo na
privremenu naknadu u visini od 50% od granične svote najnižega mirovinskoga
primanja.
(3) Privremena naknada iz stava 2. ovoga člana pripada djetetu invalidu od
dana završetka profesionalne rehabilitacije do dana stupanja na posao, ako se prijavio
radi zaposlenja nadležnom organu zajednice za zapošljavanje u roku od 30 dana od
dana kada je rješenje o priznanju prava na privremenu naknadu postalo konačno.
(4) Korisniku iz stava 2. i 3. ovoga člana, kojemu neovisno o njegovoj volji
prestaje zaposlenje, pripada privremena naknada i za vrijeme od prestanka toga
zaposlenja do dana stupanja na novi posao.
(5) Odredbe st. 2. i 3. člana 27. ovoga statuta primjenjuju se d na korisnika
privremene naknade iz st. 3. i 4. ovoga člana.
NAKNADE PUTNIH I SELIDBENIH TROŠKOVA
Član 96.
(1) Osobe osigurane po zakonu imaju po odredbama ovoga statuta pravo na
naknadu putnih troškova u vezi s ostvarivanjem odnosno korištenjem pravima:
1) kada su od nadležnog organa zajednice upućene ili pozvane u drugo mjesto
radi ocjenjivanja invalidnosti, preostale radne sposobnosti, tjelesnog oštećenja,
postojanja opasnosti od invalidnosti, kao i potrebe pomoći i njege druge osobe;
2) kada su od nadležnog organa zajednice upućene u drugo mjesto radi
profesionalne rehabilitacije ili prilagođavanja za rad;
3) kada su upućene u drugo mjesto radi stupanja na odgovarajući posao koji
im je osiguran.
(2) Pravo na naknadu putnih troškova imaju i osobe određene kao pratioci
osiguranih osoba iz stava 1. ovoga člana.
Član 97.
(1) Naknadu putnih troškova u slučajevima iz člana 96. stava 1. točke 1. ovoga
statuta snosi Zajednica za osobe iz čl. 19. i 242. Zakona, koje su podnijele zahtjev za
ostvarivanje prava iz mirovinskoga i invalidskoga osiguranja, za osiguranikakonisnike prava iz mirovinskog d invalidskoga osguranja koji se pozivaju na ponovni
odnosno kontrolni pregled kod stručnog organa vještačenja, kao i za članove porodice
osiguranika kod kojih je potrebno ocijeniti postojanje invalidnosti kao uvjeta za
stjecanje određenoga prava.
(2) Naknadu putnih troškova snosi Zajednica i u slučaju kada stručni organ
vještačenja drugoga stupnja, u žalbenom postupku ili drugim povodom, ocijeni da je
potrebno donijeti nalaz i mišljenje na temelju neposrednoga pregleda osiguranika
odnosno invalida rada ili članova njihove porodice.
član 98.
Naknada putnih troškova obuhvaća:
1) Naknadu za troškove prijevoza u odlasku i povratku;
2) naknadu za troškove prehrane i smještaja za vrijeme putovanja li boravka u
drugome mjestu.
Član 99.
(1) Osiguranici kojima je priznato pravo na profesionalnu rehabilitaciju
odnosno pravo na zaposlenje (čl. 13. i 14.) imaju pravo na naknadu prijevoznih
troškova ako im je zbog korištenja priznatim pravom, prema stanju invalidnosti i
tjelesnog oštećenja a s obzirom na udaljenost od mjesta određenoga za rehabilitaciju
odnosngo za zaposlenje, potreban stalni prijevoz, a nije im osiguran besplatan
prijevoz.
(2) Naknada prijevoznih troškova u smislu stava 1. ovoga člana pripada i
djeci-invalidima u vezi s korištenjem priznatim pravom na profesionalnu
rehabilitaciju.
Član 100.
Osiguranici kojima je priznato pravo na zaposlenje i koji su upućeni radi
stalnoga zaposlenja u drugo mjesto, imaju pravo na naknadu se razredbenih troškova
(član 39).
Član 101.
Skupština Zajednice općim aktom određuje vrstu i način upotrebe prijevoznih
sredstava, uzimajući u obzir zdravstveno stanje osiguranika i dužinu puta, potanje
uvjete i način ostvarivanja naknade putniih troškova, svotu naknade za troškove
prehrane i smještaja za vrijeme putovanja i boravka u drugome mjestu, kao li najvišu
svotu naknade selidbeniih troškova.
ORGANIZACIJE KOJE SU POMOGLE PRILIKOM IZDAVANJA I
TISKANJA OVE KNJIGE
Spisak organizacija udruženog rada, samoupravnih interesnih zajednica i
sindikalnih organizacija koje su dale financijsku pomoć za tiskanje knjige:
1. Sindikalna organizacija Organa uprave Skupštine općine Buje
2. Skupština SIZ socijalne zaštite općine Buje
3. SIZ u oblasti kulture općine Buje
4. Sindikalna organizacija »Intercomeirc«, Umag
5. PIK »Umag« — Vina bujštline, Umag
6. Sindikalna organizacija »Buje — Eksport«, Buje
7. Sindikalna organizacija »Proleter«, Buje
8. »Umbert Gorjan«, Novigrad
9. »Jedinstvo« — OOUR Komunalna djelatnost, Umag
10. »Istraturist«, Umag
11. »Istra — auto« — OOUR Transport, Umag
12. Sindikalna organizacija Doma zdravlja, Umag
13. Sindikalna organizacija Tvornice cementa, Umag
14. OOUR »Velepromet«, Umag
15. Savez sindikata Hrvatske — Općinsko vijeće Umag
16. Mlinotest »Ajdovščima« — Sindikalna organizacija, Umag
17. Skupština SIZ socijalne zaštite općine Buzet
18. SIZ osnovnog obrazovanja općine Buzet
19. Centar odgoja a usmjerenog obrazovanja, Buzet
20. Sindikalna organizacija OOUR-a »Istarske toplice«, Buzet
21. Sindikalna organizacija »Istarske pivovare«, Buzet
22. ŠHG »Istra« — Buzet, OOUR Šumarija
23. SIZ socijalne zaštite općine Labin, Centar za socijalni rad
24. »Elektroprivreda« Rijeka, OOUR TE Plomin
25. Sindikalna organizacija OOUR Ugljenokopa Labin
26. Sindikalna organizacija Tvornice cementa Koromačno
27. Organizacija sindikata OOUR TAS »Prvomajska — Raša«, Raša
Organizacija sindikata OOUR TSD »Prvomajska — Raša«, Raša
Organizacija sindikata RZ ZS »Prvomajska — Raša«, Raša
28. »25. maj« Sindikalna organizacija Tvornice lutaka i igračaka, Labin
29. Tvornica poljoprivrednih strojeva, Labin
30. Sindikalna organizacija Tvornice hidratiziranog vapna, Most Raša
31. SOUR »Rabac«, Labin
32. RO »Metalac« — Sindikalna organizacija, Labin
33. Sindikalna organizacija »Istratrans«, Labin
34. Skupština SIZ socijalne zaštite općine Pazin
35. SIZ za kulturu, fizičku i tehničku kulturu, Pazin
36. Tvornica »Pazinka«, Pazin
37. GRO »Vladimir Gortan«, Pazin
38. Sindikalna organizacija Tvornice trikotaže »Istranka«, Pazin
39. RO »Kamen«, Pazin
40. RO »Istraplastika«, Pazin
41. Skupština SIZ socijalne zaštite općine Poreč
42. SIZ odgoja i osnovnog obrazovanja općine Poreč
43. SIZ u oblasti kulture općine Poreč
44. Savez sindikata Hrvatske — Općinsko vijeće Poreč
45. Sindikalna organizaaija RZ SOUR »Plava laguna«, Poreč Sindikalna
organizacija »Plava laguna« — OOUR »Albatros« Poreč
46. »Anita« ROUT Vrsar, RZ »Zajedničke službe«, Vrsar
47. »Riviera« — OOUR »Lanterna«, Poreč »Riviera« — OOUR »Mirna«, Poreč
48. Sindikalna organizacija IKB Umag, Ekspozitura Poreč
49. Skupština SIZ socijalne zaštite općine Pula
50. SIZ za zapošljavanje, Pula
51. Radnici RO »Arenaturist«, Pula
52. Sindikalna organizaaija TLS »Boris Kidrič« — OOUR »Vatrostalno staklo«,
Pula
Sindikalna organizacija TLS »Boris Klidrič« — OOUR »Rasvjetno staklo«,
Fažana
53. Općinska konferencija za rehabilitaciju ti zaštitu inva-lida, Pula
54. Savez sindikata Hrvatske, Općinsko vijeće u Puli
55. Sindikalna organizacija »Put« — OOUR »Kanalizacija«, Pula
Sindikalna organizacija »Put« — OOUR »Niskogradnja«,
Pula
Sindikalna organizacija »Put« — OOUR »Komunalne
djelatnosti«, Pula
56. »Istra« TRO Pula, OOUR »Veleeprodaja« »Istra« TRO Pula, OOUR
»Maloprodaja« »Istra« TRO Pula, RZ ZS
57. Sindikalna organizacija »Tehnomont«, Pula
58. Radna organizacija »Ikus«, Pula
59. Sindikalna organizacija RO »Mesopromet«, Pula
60. Sindikalna organizacija Tvornice cipela »Astra«, Pula
61. RO »Istrapublik«, Pula
62. GIO »Export — Import«, Pula
63. »INA — plinara«, Pula
64. Sindikalna organizacija ZMIORH, Područna služba u Puli
65. Sindikalna organizacija »Otokar Keršovani«, Pula
66. Sindikalna organizacija Medicinskog centra, Pula
67. Radna organizacija za ceste — Sindikalna organizacija, Pula
68. Sindikalna organizacija OOUR »Transjug«, Pula
69. SDK, Pula
70. Sindikalna organizacija RO »Mehanika«, Pula
71. Sindikalna organizacija »Otpad«, Pula
72. RO »Arena« Modna trikotaža »Olga Ban«, Pula
73. RO »Industrochem« — Sindikalna organizacija, Pula
74. Sindikalna organizacija OOUR-a za upravljanje i održavanje pruga, Pula
75. GIK »Istra« — Radna organizacija »Istragradnja«, Pula
76. Sindikat RO »Brioni«, Pula
77. RO »Badel« — OOUR Fazana
78. Sindikalna organizacija Istarske osnovne banke, Pula
79. Građevno poduzeće »Primorje« — Sindikalna organizacija, Pula
80. Tvornica cementa Pula
81. RZ OKPD Valtura, Pula
82. Sindikalna organizacija RO »Puljanka«, Pula
83. Sindikalna organizacija Tvornice »Siporex«, Pula
84. RO »Elektromlin«, Pula
85. PTT, Pula
86. Skupština SIZ socijalne zaštite općine Rovinj
87. SIZ društvene brige o djeoi predškolskog uzrasta, odgoja i osnovnog
obrazovanja općine Rovinj
88. Sindikalna organizacija Stručne službe SIZ u stambeno--komunalnoj oblasti
općine Rovinj
89. »Jadran«, Rovinj
90. Sindikalna organizacija Tvornice duhana i ambalaže, Rovinj
91. Sindikalna organizacija GRO »Aldo Rismondo«, Rovinj
92. Sindikalna organizacija RO »Mirna«, Rovinj
93. PKB OOUR »Turističko — ugostiteljska organizacija«, Rovinj
94. RO »Istarski boksiti«, Rovinj
95. Sindikalna organlizaaije bolnice »Prim. dr Martin Hor-vat«, Rovinj
96. Sindikalna organizacija »Obrada«, Rovinj
I ovom prigodom im se najsrdačnije u ime Međuopćin-skog udruženja slijepih Istre
— Pula zahvaljujemo.
Redakcija
SADRŽAJ
Predgovor
7
Uz 30 obljetnicu Međuopćinskog udruženja slijepih Istre (Dragutin Suđen,
Predsjednik Saveza slijepih Hrvatske)
9
Prijeđeni put (Pripremio dr Petar Turčić)
13
Najčešći uzroci oštećenja vida u Istri (Pripremio dr. Petar Turčić) 75
Neki oblici zaštite vida (Pripremio dr. Petar Turčić)
89
Oblici školovanja slijepe i slabovidne djece i omladine (Pripremila Verica
Degoricija) 105
Slijepi i rad (Pripremio dr .Petar Turčić) 123
Pomagala za slijepe (Pripremio dr. Petar Turčić)
135
Kulturno-zabavni i društveni život slijepih (Pripremio
Dr. Petar Turčić) 147
Sport i rekreacija (Pripremio dr. Petar Turčić)
157
Šah među slijepima (Pripremio dr. Petar Turčić)
167
U svojim društvenim prostorijama (Pripremio Borislav
Kresojević) 181
Štampa o nama (Pripremio Borislav Kresojević)
185
Priznanja (Pripremio dr. Petar Turčić) 201
Slijepi o sebi, svom udruženju i drugima (Pripremili:
Kresojević, Pavlović, Rubeša, Stuparić) 205
Portreti (Pripremili: Kresojević, Rubeša)
213
Izvod iz mirovinskog i invalidskog osiguranja za invalidne osobe (Pripremio Božo
Stuparić) 221
Spisak (Pripremio Josip Ušić) 237
Tisak: OOUR Tiskara »O Keršovani — Pula