HAKOL94_za tisak - Židovska općina Zagreb
Transcription
HAKOL94_za tisak - Židovska općina Zagreb
Fotografije: Nataπa PopoviÊ SADRÆAJ IMPRESSUM Ha-kol 94. svibanj-lipanj 2006. sivan - tamuz 5766. Glavna i odgovorna urednica Nataπa Barac UredniËki savjet Zora Dirnbach, Æivko Gruden, Ana Lebl, Tamara Indik-Mali, Damir Lajoπ TehniËka urednica Nataπa PopoviÊ Priprema i oblikovanje za tisak Magen d.o.o. Zagreb Ha-kol glasilo æidovske zajednice u Hrvatskoj Lektorica Ivana Kurtovic Budja IzdavaË Æidovska opÊina Zagreb, PalmotiÊeva 16, 10000 Zagreb, p.p. 986. Tel: 385 1 49 22 692 fax: 49 22 694 e-mail: jcz@zg.t-com.hr uredniπtvo: hakol@net.hr Za izdavaËa dr. Ognjen Kraus ISSN 1332-5892 Izlaæenje Ha-kola financijski potpomaæe Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske Pretplata 100 kuna godiπnje, za inozemstvo 200 kuna. Æiro raËun kod ZagrebaËke banke broj: 2360000-1101504155 Æidovska opÊina Zagreb. Devizni raËun: 30101-620-16/2424116441 Tisak NPGTO OFFSET ZAGREB Na naslovnici: Rafael Talvi , Rabin, 60x50, 1991. g., ulje na platnu, Izraelska filharmonija i Zubin Mehta za ÆOZ i Zagreb . . . . . . . . . . . . . . .4 Filatelija: Dvostruko slavlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 Jom Haπoa na Mirogoju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8 Izrael: æivot je na trenutak stao . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10 Mimohod æivih u Auschwitzu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11 Prijem povodom Jom Hacmauta u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13 Izrael proslavio 58. roendan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14 Tri Hrvatice proglaπene Pravednicima meu narodima . . . . . . . . . . . .16 Konferencija EUAS-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17 Skup u Dubrovniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19 Funky Town . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20 Sastanak unije æidovskih æena Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 ÆO Osijek: Pesah i Jom Haπoa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Rijeka: Izloæba o povijesti æidovske zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23 Jom Haπoa u »akovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 Predstavnici Europskog æidovskog kongresa u Zagrebu . . . . . . . . . . .25 Prijetnje Æidovskoj opÊini Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26 61. obljetnica proboja iz Jasenovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28 100. obljetnica AJC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29 Koncert sefardske muzike u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31 Konferencija urednika æidovskih novina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33 ZagrebaËki gradonaËelnik u Izraelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 Stogodiπnjica sinagoge u Novome Sadu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 TreÊi dio serijala o izraelskim zastavama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36 Povratak velikana u rodnu Opatiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40 Opatijsko djetinjstvo dr. Lea Sternbacha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42 Filatelija: Holokaust . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .45 Politika: Izrael dobio 31. vladu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47 Odasvud pomalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50 Papa Benedikt XVI. u Auschwitzu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 Obiljeæena 61. godiπnjica osloboenja Mauthausena . . . . . . . . . . . . .54 SluËaj Aπner i dalje bez pomaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .55 Ulicama Londona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 Preminula udovica Ëovjeka koji je pokuπao ubiti Hitlera . . . . . . . . . . . .58 Preminuo predsjednik Srediπnjeg æidovskog vijeÊa NjemaËke . . . . . . .60 Odlazak poznatog izraelskog πansonjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61 In memoriam: Jakica Papo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61 In memoriam: Rafael Talvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62 U realiziciji ovog broja sudjelovali su: Jurica MiletiÊ, Melita ©vob, Nataπa PopoviÊ, Mira Altarac- Hadji-RistiÊ, Damir Lajoπ, Andrej Pal, Nada Rajner, Laila ©prajc, Æeljko Heimer, Sanja DukiÊ, Vesna Domany-Hardy, Regina Kamhi, Tonko MaroeviÊ Svim suradnicima najtoplije zahvaljujemo! 200 GODINA ÆOZ :: KONCERT :: IZRAELSKA FILHARMONIJA I ZUBIN MEHTA ZA ÆOZ I ZAGREB Izraelska filharmonija pod ravnanjem maestra Zubina Mehte odræala je 31. svibnja u prepunoj zagrebaËkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga sveËani koncert u povodu 200. obljetnice Æidovske opÊine Zagreb i Dana grada Zagreba. Na programu sveËanog koncerta, u organizaciji Koncertne direkcije, bila su djela Ludwig van Beethoven, Richard Strauss i Hector Berlioz, a u dodatku Izraelska je filharmonija izvela Tibaltovu smrt iz “Romea i Julije” Sergeja Prokofljeva. Koncertna dvorana bila je premala za sve one koje “U dvjesto godina od osnutka su æeljeli uæivo Ëuti jedan Židovske općine u Zagrebu, od deset najboljih svjetskih naša je zajednica postala dio filharmonijskih orkestara. Oni koji nisu uspjeli naovoga grada”, kazao je predbaviti karte, koncert su sjednik Židovske općine Zagmogli pratiti u direktnom reb dr. Ognjen Kraus. prijenosu na hrvatskoj televiziji. Publiku, meu kojom su bili predstavnici Æidovske opÊine “Bolju proslavu Dana Zagreb, potpredsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor, grada Zagreba i 200. supruga predsjednika RH Milka MesiÊ, predsjednica skupπtine grada Zagreba Tatjana Holjevac, proËelnici gradŽidovske općine Zagreb skih i dræavnih odjela, kao i predstavnici diplomatskog zbora, od ove uz Izraelsku filharsu prije koncerta pozdravili predsjednik Æidovske opÊine moniju ne možemo ni Zagreb dr. Ognjen Kraus i zagrebaËki gradonaËelnik Milan zamisliti”, rekao je zagreBandiÊ. “Bolju proslavu Dana grada Zagreba i 200. Æidovske opÊine Zagreb od ove uz Izraelsku filharmoniju ne moæemo ni zamisliti”, rekao je BandiÊ dodajuÊi da su Æidovi veÊ 200 godine prisutni u svim sferama æivota Zagreba, te da su Zagrebu dali neprocijenjiv doprinos. “U dvjesto godina od osnutka Æidovske opÊine u Zagrebu, naπa je zajednica postala dio ovoga grada. U doba njenog punog cvata izmeu dva svjetska rata, Æidovi su Ëinili gotovo 5 posto stanovniπtva Zagreba. Kreativno su sudjelovali u 4 svim podruËjima æivota i pridonijeli njegovom razvoju i prosperitetu”, kazao je Kraus, dodajuÊi da danaπnja æidovska zajednica u Zagrebu, iako mnogo manja bački gradonačelnik nego prije, i dalje sudMilan Bandić. jeluje u ukupnom æivotu i kulturi svoga grada. “Ova zajedniËka sveËanost znak je priznanja i poπtovanja koje ona uæiva”, istaknuo je. Muzika je, nastavio je Kraus, najljepπi naËin da se obiljeæi proslava 200. godiπnjice osnutka Æidovske opÊine u Zagrebu i Dan grada Zagreba. ➠ 94 200 GODINA ÆOZ :: KONCERT :: ZUBIN MEHTA JEDAN OD NAJVEĆIH DIRIGENATA DANAŠNJICE Zubin Mehta muzički je direktor Izraelske filharmonije od 1969. godine, a 1981. godine to je imenovanje postalo doživotno. Prvi put je dirigirao Izraelskom filharmonijom 1961. godine, a uski kontaktni između njega i orkestra održavaju se od tog vremena. U lipnju 1994. godine maestro Mehta i sarajevski simfonijski orkestar izveli su Mozartov Requiem na ruševinima sarajevske Nacionalne knjižnice. Taj je koncert prenošen u 26 zemalja svijeta, a skupljena novčana sredstva bila su namijenjena UN-ovom fondu za izbjeglice. Maestro Mehta vodi Izraelsku filharmoniju na koncertima pretplate, posebnim koncertima, koncertima povodom velikih nacionalnih događaja, te na koncertima koji se održavaju u kibucima ili vojnim kampovima. Tijekom kriznih razdoblja u Izraelu, kao i u vrijeme rata, Mehta je otkazivao sve svoje obaveze i bio uz svoje muzičare. Maestro Mehta rođen je u Indiji Zubin Mehta rođen je u Bombaju u Indiji u muzičkoj obitelji. Njegov otac Mehli Mehta osnovao je Bombajski simfonijski orkestar, a trenutačno je muzički direktor Američkog mladog simfonijskog orkestra u Los Angelesu. Unatoč muzičkom okruženju u kojem je odrastao, Zubin Mehta prvo je počeo studirati medicinu. Nakon što je s 18 godina odustao od medicinske karijere, počeo je studirati na Muzičkoj akademiji u Beču. Sedam godina kasnije vodio je i Bečku i Berlinsku filharmoniju te je ubrzo postao jedan od najtraženijih svjetskih dirigenata. Bio je muzički direktor Simfonijskog orkestra u Montrealu (1962. - 1967.), a vodio je i filharmonijske orkestre Los Angelesa i New Yorka. Maestro Mehta bio je i muzički direktor i savjetnik ljetnog festivala u Firenzi “Maggio Musicale Fiorentino”, a od rujna 1998. on je generalni muzički direktor Bavarske državne opere u Muenchenu. Za svoj rad dobio je brojna priznanja diljem svijeta. U Izraelu je nagrađen počasnim doktoratima Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, sveučilišta u Zubin Mehta je u studenome 1994. godine ostvario jedan od svojih snova - doveo je Izraelsku filharmoniju u svoju domovinu Indiju. Dirigirajući u Bombayu i New Delhiju pomogao je u premošćivanju političkih prepreka između Izraela i Indije. Njegova privrženost orkestru Izraelske filharmonije u kombinaciji s njegovom ljubavlju prema domovini tu su turneju po mnogočemu učinili jedinstvenom. Tel Avivu i Instituta Weizmann. U čast Zubina Mehte i njegova oca Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu jedno je krilo svog odjela za muziku nazvalo njihovim imenom. Zubin Mehta počasni je građanin Tel Aviva. Zubin Mehta dirigirao je i, danas već povijesnim, koncertima “Tri tenora” u Rimu i Los Angelesu. Maestro Mehta je 1981. godine imenovan doživotnim muzičkim direktorom Izraelske filharmonije. KritiËari: Koncert za pamÊenje ➠ KritiËari su u ocjeni koncerta bili jedinstveni - radilo se o koncertu za pamÊenje i nezaboravnoj veËeri za ljubitelje klasiËne glazbe. smrt iz ‘Romea i Julije’ Sergeja Prokofejeva”, komentar je kritiËara “Vjesnika”, koji takoer navodi da je Mehta elegantnom gestom, sugestivnim pogledom i temperamentom motivirao svoje glazbenike s kojima surauje gotovo Ëetiri desetljeÊa. “S velikim iskustvom i znanjem dirigirao je sve toËke programa napamet ukljuËujuÊi i bravoruzni dodatak - Tebaldovu Po pisanju Novoga lista, Izraelska filharmonija pod Mehtinim ravnanjem odræala je izvrstan koncert!. “NiËeg previπe, ➠ 94 5 200 GODINA ÆOZ :: KONCERT :: BANDI∆ MAESTRU MEHTI URU»IO MEDALJU GRADA ZAGREBA Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić uručio je, dan uoči koncerta Izraelske filharmonije u Zagrebu, proslavljenom dirigentu Zubinu Mehti Medalju grada Zagreba. “Ovo će vas odličje podsjećati na grad Zagreb i dosadašnja gostovanja u našem gradu”, rekao je tom prilikom Bandić, koji je maestru Mehti poželio uspješan nastavak karijere i glazbenog djelovanja koje je, kako je istaknuo, često u službi postizanja mira i snošljivosti.. Zubin Mehta je, zahvalivši na odličju, kazao da Medalju grada Zagreba prima i u ime svog orkestra. Za nas je ovaj nastup povodom Dana Zagreba i 200. godišnjice Židovske općine u Zagrebu velika odgovornost, rekao je Mehta, te dodao: “Zato će moji glazbenici dati sve od sebe da vam uveličaju veliki dan. Za moj orkestar hrabro je svirati pred tako uglednom publikom”. ➠ niËeg premalo, nego upravo kako treba i u pravoj mjeri mogla bi biti najkraÊa ocjena njihova zagrebaËkog muziciranja”, piπe “Novi list”, dok “VeËernji list” napominje kako publika unatoË tome πto je koncert trajao do ponoÊi nije æurila kuÊi, veÊ je dugotrajnim i glasnim ovacijama izmolila dodatak. “Svi Ëlanovi orkestra bili su solisti. U nevienom brzom tempu izvrπavali su maestrov zahtjev u kojem se oslikava tehniËko umijeÊe, duhovna nadmoÊnost, istodobna apsolutna odanost diri- 6 gentu koji ih ovi i s njima upravlja”, piπe “Jutarnji list”, dodajuÊi da “1850 mjesta viπe ne zadovoljava glazbeno-kulturne potvrebe ZagrepËana. Pouzdano bi i dvorana s 4000 mjesta takoer bila ispunjena do posljednjeg mjesta”. Izvrsni orkestar Izraelske filharmonije priredio je jedinstveni glazbeni doæivljaj Koncertna dvorana bila je prekojem je brojno sluπateljstvo dugo odomala za sve one koje su željeli bravalo i skandiralo, sve do dodatka uživo čuti jedan od deset najbofragmenta Prokofijeva “Romea i Julije”, ljih svjetskih filharmonijskih piπe, izmeu ostaloga, “Slobodna Dalorkestara. macija”. 94 :: KONCERT :: Piπe: Jurica MiletiÊ Filatelija DVOSTRUKO SLAVLJE U povodu Dana grada Zagreba i 200. obljetnice osnutka Æidovske opÊine Zagreb, Izraelska filharmonija pod ravnanjem maestra Zubina Mehte je u srijedu, 31. svibnja odræala sveËani koncert. Dvostruko slavlje Dana Zagreba i 200. obljetnica Æidovske opÊine Zagreb bilo je primjereno obiljeæeno i filatelistiËki: na glavnoj zagrebaËkoj poπti u JuriπiÊevoj ulici, toËnije na tamoπnjem filatelistiËkom πalteru toga je dana u uporabi bio poseban prigodni æig s tekstom DAN GRADA ZAGREBA - 10101 ZAGREB 31.5.2006. - Izraelska filharmonija i ZUBIN MEHTA - 200. obljetnica osnutka ÆIDOVSKE OP∆INE ZAGREB (na hrvatskome i hebrejskom jeziku). Tekst na hebrejskom jeziku ove se godine veÊ pojavio na dotisku izdanom 27. sijeËnja u povodu Meunarodnog dana sjeÊanja na ærtve holokausta, ali u prigodnome æigu pojavio se prvi put. Tim je æigom bila poniπtena i marka na dopisnici Hrvatske poπte s posebnim dotiskom u kojem se, osim prigodnog teksta, vide i povijesni zagrebaËki heraldiËki amblem, ali i logo Æidovske opÊine. I dotisak na dopisnici i prigodni æig nastali su kao plod suradnje Æidovske opÊine Zagreb, tvrtke Magen i filatelistiËkog novinara Jurice MiletiÊa. Naklada dopisnica je samo 100 komada, a rijeË je o prvom dotisku i prvom æigu kojim se obiljeæila 200. obljetnica Æidovske opÊine. Slijedi joπ nekoliko æigova i cjelina, najveÊi dio njih potkraj ljeta i u jesen. 200 GODINA ÆOZ IZRAELSKI FILHARMONIJSKI ORKESTAR Izraelski filharmonijski orkestar osnovao je Bronislaw Huberman 1936. godine. Huberman je bio cionist i osnovao je orkestar kako bi na taj naËin od holokausta spasio æidovske muziËare iz Europe. Izraelski filharmonijski orkestar osnovao je Bronislaw Huberman 1936. godine. Huberman je bio cionist i osnovao je orkestar kako bi na taj naËin od holokausta spasio æidovske muziËare iz Europe. Prvi inauguracijski koncert tadaπnjeg “Palestinskog orkestra” izveden je 26. prosinca 1936. godine, a orkestrom je dirigirao legendarni Arturo Toscanini. Proglaπenjem Dræave Izrael 1948. godine, orkestar je promijenio ime u “Izraelski filharmonijski orkestar” i danas se smatra jednim od deset najboljih orkestara na svijetu. Proglaπenjem Dræave Izrael 1948. godine, orkestar je promijenio ime u “Izraelski filharmonijski orkestar” i danas se smatra jednim od deset najboljih orkestara na svijetu. Izraelski filharmonijski orkestar godiπnje izvede viπe od 200 koncerata u Izraelu i diljem svijeta. Osim πto se smatra “najboljim izraelskim veleposlanikom u svijetu”, Izraelski filharmonijski orkestar odræava i posebne koncerte za izraelske vojnike, ponekad - u sluËajevima rata - i na najudaljenijim crtama bojiπnice. Izraelska filharmonija posljednji je put nastupila u Hrvatskoj u kolovozu 2004. godine, kada je odræala koncert u pulskoj Areni. Izraelski filharmonijski orkestar bio je od neprocjenjive vaænosti za karijere izraelskih umjetnika. Ranije je u redovima Izraelske filharmonije bio veliki broj muziËara koji su uglavnom dolazili iz bivπeg SSSR-a ili SAD-a, ali danas viπe od polovice muziËara Izraelske filharmonije roeni su i πkolovani u Izraelu. Uz Izraelsku filharmoniju posebno se vezuju imena dvojice velikih dirigenata - Leonarda Bernsteina i Zubina Mehte. 94 7 DAN SJE∆ANJA :: ZAGREB :: JOM HA©OA NA MIROGOJU Dan sjećanja na žrtve i heroje holokausta, Jom Hašoa, obilježen je 25. svibnja na židovskom dijelu zagrebačkoga groblja Mirogoj. Kod spomenika Mojsiju okupili su pripadnici židovske zajednice, predstavnici diplomatskog zbora te predstavnici hrvatske Vlade, Hrvatskog sabora, Grada Zagreba i Islamske zajednice u Hrvatskoj. Zapaljene su svijeće u znak sjećanja na šest milijuna Židova ubijenih tijekom Drugoga svjetskog rata, a kod spomenika Mojsiju vijence su položili predstavnici Židovske općine Zagreb, Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj, izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Shmuel Meirom te predstavnici hrvatskih vlasti. Zagrebački nadrabin Zvi Eliezer Alonie izmolio je kadiš za sve Židove stradale tijekom holokausta. Predsjednik Židovske općine Zagreb dr. Ognjen Kraus tom je prigodom održao govor koji prenosimo u cijelosti. Naglasci iz govora predsjednika ÆOZ-a, dr. Ognjena Krausa povodom Jom Haπoa: - “Trauma holokausta stvorila je nov æidovski identitet. Besprimjeran genocid koji se dogodio naoËigled ravnoduπnog svijeta u srcu Europe, naveo je Æidove da svoju buduÊnost uzmu u svoje ruke. U borbu za nezavisnost Izraela Chaim Weizmann pozvao je u pomoÊ duπe πest milijuna umorenih europskih Æidova. Svom narodu i svijetu jasno je dao do znanja πto ærtve znaËe - obavezu i poticaj”. - “Niπta ne ujedinjuje Æidove ËvrπÊe i trajnije od sjeÊanja na ærtve”. - “Dugo je vremena trebalo proÊi da svijet shvati univerzalnost etiËke i humane poruke naπeg sjeÊanja. Kad podsjeÊamo na patnju i nepravdu, kad govorimo o holokaustu, mi upozoravamo 8 na genocid kao najveÊi zloËin protiv Ëovjeka, æivota i civilizacije. UnatoË svim deklaracijama, osudama i sankcijama, genocid postoji i danas. U 20. stoljeÊu u genocidu je stradalo viπe od 38 milijuna ljudi. Zar to ne govori dovoljno o vaænosti borbe protiv njega?” - “VeÊ nekoliko godina antisemitizam je u usponu u cijelom svijetu. RasistiËki antisemitizam povezan je s porastom nacionalizma, pojavama neonacizma i neofaπizma. Izgredi, napadi, razaranja, paleæi, ubojstva nastavljaju se iz godine u godinu na svim kontinentima. Ali mnogo je opasniji politiËki antisemitizam koji je zapravo antiizraelizam. ©ire ga radikalni i militantni islamski pokreti - ne samo na Bliskom istoku, nego u mnogim islamskim zajednicama Europe i Latinske Amerike. PolitiËki savezi i teroristiËke mreæe razvijaju to kretanje. Ali kad antisemitizam postane dræavnom politikom, kao πto je to bio u Hitlerovom TreÊem Reichu, onda iz mraËne proπlosti ponovno izranja avet kukastog kriæa. Kad iranski predsjednik negira holokaust, poziva na uniπtenje Izraela, kad postoji moguÊnost da oruæje masovnog uniπtenja postane instrument takve politike - onda postoji realna opasnost novog holokausta.” - “Zabrinuti smo zbog zaoπtravanja politiËke situacije nakon palestinskih izbora i pobjede Hamasa, i strepimo za buduÊnost Izraela. Svoju nadu polaæemo u pozitivne tendencije na obje strane, a isto tako i u pomoÊ meunarodne ➠ 94 DAN SJE∆ANJA :: ZAGREB :: ➠ zajednice da se uspostavi trajni mir, snoπljivost i razumijevanje meu narodima, dræavama i kulturama. I ovom prilikom æelim ponoviti misao: ne bi li drevni Jeruzalem - srediπte triju velikih svjetskih religija - u buduÊnosti mogao postati otvoren, svjetski grad i primjer suæivota...” - “Na sreÊu u Hrvatskoj ne zapaæamo porast i izraze antisemitizma. Sa zadovoljstvom moram reÊi da su u naπoj sredini odnosi izmeu vjerskih i nacionalnih zajednica dobri.” - “Na æalost moram i ovom prilikom reÊi da je naπa opÊina suoËena s krizom kakve nije bilo u Ëitavoj njenoj povijesti. Nakon izbora grupa nezadovoljnika poËela je direktno napadati legalno izabrano rukovodstvo, blatiti ga u javnosti neutemeljenim optuæbama, Ëak je podigla tuæbe i potaknula sudske procese i na kraju traæila da se Æidovska opÊina Zagreb briπe iz popisa vjerskih zajednica. U kampanju su uvuËeni mediji i politika. ÆOZ je veÊ deset mjeseci u viπestrukoj blokadi. Iako je Dræavno odvjetniπtvo odbacilo tuæbu o toboænjim financijskim malverzacijama, i dalje je oteæana komunikacija s dræavnim institucijama i 94 dalje smo u blokadi, bez uobiËajenog dijaloga s njima. Nismo uspjeli realizirati ugovore i dogovore s dræavnim vlastima. Oteæe se i realizacija pripremljenih projekata. Meu njima je najvaænija izgradnja Æidovskog centra i sinagoge u Praπkoj ulici, na zemljiπtu naπeg hrama, razorenog u doba NDH i ustaπtva.” - “UnatoË svim tim problemima unutar naπe opÊine postoji jedinstvo i volja da se kriza prevlada. Æalosno je da se sve to dogaa u godini kada obiljeæavamo dvjestotu obljetnicu naπe opÊine, no mi ipak nastavljamo dalje. Naπ jubilej obiljeæit Êemo u toku ove godine i nizom kulturnih priredaba, za koje smo se pripremili najbolje πto smo mogli. U tome smo dobili i podrπku niza zagrebaËkih kulturnih institucija.” - “A sada se vratimo onima zbog kojih smo se ovdje sastali. Jad Vaπem svake godine sugerira opÊinama diljem svijeta da se usredotoËe na odreenu temu. Ove godine ona glasi: Æivotna snaga pod sjenom smrti. Podsjetit Êemo na bezbrojne ljude koji su u logorima smrti, u neljudskim uvjetima, snagom svog duha i kulture pokuπavali nadvladati poniæenja, muËenja, teror i stalnu prijetnju smrti.” - “I kad govorimo o otporu, sjetimo se i onih koji su se u partizanskim i antifaπistiËkim jedinicama borili protiv nacizma, sjetimo se ilegalnih æidovskih formacija u okupiranoj Europi, boraca u getima, epopeje Varπavskog geta i uopÊe doprinosa Æidova pobjedi. Sjetimo se i naπih boraca, æidovskog Rapskog bataljuna, a i drugih: lijeËnika, umjetnika, knjiæevnika, intelektualaca i obiËnih ljudi, koji su sudjelovali u borbi za osloboenje. Mnogi su od njih izgubili æivot, dok su preæivjeli nastavili svoju misiju.” - “Svi ti, koji su se u najmraËnije doba povijesti Europe i u najgoroj tragediji æidovstva borili za dostojanstvo duha i humane vrijednosti, ostavili su nam bogatu baπtinu. Na njoj smo mogli graditi obnovu æivota. Njima dugujemo vjeËnu zahvalnost i zato smo duæni odræavati spomen na njih. Na muËenike i junake, na one kojima znamo i joπ ne znamo, ili neÊemo saznati ime.” 9 DAN SJE∆ANJA :: IZRAEL :: IZRAEL: ÆIVOT JE NA TRENUTAK STAO ©est svijeÊa za πest milijuna ubijenih Æidova Jom Haπoa poËeo se u Izraelu obiljeæavati dan ranije, kada je u memorijalnom centru Yad Vashem u Jeruzalemu, u nazoËnosti izraelskih politiËara, preæivjelih ærtava holokausta i stranih diplomata, zapaljeno πest svijeÊa u Ëast πest milijuna Æidova ubijenih tijekom Drugoga svjetskog rata. Izraelski predsjednik Moshe Katsav tada je rekao da se svijet ne smije ogluπiti na nove pozive za uniπteSvečanosti njem Izraela. Iako nije izrijekom spomenuo Iran, Katsav je kazao: “Pozivam zapadni svijet da ne πuti pred onim narodima koji se pokuπavaju domoÊi nuklearnog oruæja i koji se zalaæu za uniπtenje dræave Izrael”. Izraelski je predsjednik joπ jednom istaknuo vaænost sjeÊanja, rekavπi da u “sljedeÊoj generaciji viπe neÊe biti onih koji su preæivjeli uæase i koji Êe moÊi ispriËati πto se dogodilo”. “Mi se moramo pobrinuti da svaka generacija osjeti da je bila spaπena iz pepela 10 U kratkom obraÊanju okupljenima, izraelski je premijer Ehud Olmert rekao da Izrael nikada neÊe zaboraviti ubojstva milijuna Æidova. su održavane diljem Izraela, a izraelske televizijske postaje emitirale su posebne emisije o nacističkome pokušaju istrebljenja europskih Židova. Dan sjećanja završio je svečanostima u kibucu Yad Mordechai, nazvanome po vođi ustanka u Varšavskome getu 1943. i u kibucu Boraca iz geta, koji su utemeljili preživjeli nakon ustanka. Katsav istaknuo vaænost sjeÊanja holokausta”, rekao je Katsav. Na Dan sjećanja na žrtve i heroje holokausta Jom Hašoa - život je u Izraelu na nekoliko trenutaka stao. Sirene su diljem zemlje počele zavijati u deset sati ujutro, stao je sav promet, vozači su izašli iz svojih automobila, pješaci su prestali hodati i svi su pognutih glava odali počast žrtvama nacističkoga genocida nad Židovima. “Izrael je danas sposoban sam se braniti, ali poziva civilizirani svijet da saËuva svjetlo i slobodu, da brani vrijednosti pravde i ljudskog dostojanstva”, kazao je Olmert. SvijeÊe u znak sjeÊanja na πest milijuna ubijenih Æidova zapalili su Hasia Borenstein (85), koji je roen u Poljskoj i bio je partizan, zatim Menachem Frenkel (70) roen u Belgiji, koji je pod laænim imenom sa svojom obitelji pobjegao na jug Francuske, zatim Hedy Hirsch (79) roena u tadaπnjoj »ehoslovaËkoj, jedna od rijetkih preæivjelih logoraπa Auschwitza, Uri Hanoch (78) roen u Litvi, koji je preæivio nekoliko nacistiËkih logora, Esther Burstein (83) roena u Poljskoj, preæivjela Auschwitz i Bergen-Belsen te Kalman Bar-On (76) roen na sjeveru tadaπnje Jugoslavije, koji je poslan u Auschwitz gdje je bio podvrgnut testovima koje je “aneo smrti” Joseph Mengele vrπio nad blizancima. Jom Hašoa obilježava se 27. nisana po židovskome kalendaru, na dan ustanka u Varšavskom getu. Ujedinjeni narodi prošle su godine odlučili da 27. siječnja, dan oslobođenja koncentracijskoga logora Auschwitz bude proglašen Međunarodnim danom sjećanja na žrtve holokausta, ali Izrael ga obilježava prema vlastitome zakonu od 1959. godine. 94 DAN SJE∆ANJA :: AUSCHWITZ :: MIMOHOD ÆIVIH U AUSCHWITZU Nekoliko tisuÊa osoba iz Ëitavog svijeta u tiπini je 25. travnja prolazilo tri kilometara dug put izmeu logora Auschwitz i Birkenau odajuÊi na taj naËin poËast milijunima Æidova ubijenim tijekom Drugoga svjetskog rata. U tradicionalnom “Mimohodu æivih” ove je godine, izmeu ostalih, sudjelovao i 82-godiπnji Shimon Peres, nekadaπnji izraelski premijer i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1994. godine. Jeruzalema, Ëija je baka Lubia Tanenbaum preæivjela uæase Auschwitza, logora u koji je stigla iz Maarske kada je imala samo 14 godina. “Ovdje sam danas sa svojim sinom kako bi pokazala svijetu da smo joπ tu, da smo joπ uvijek æivi, da æelimo æivjeti i da æelimo æivot za naπe buduÊe generacije”, rekla je Diana Katz, gurajuÊi kolica u kojoj se nalazi njezin tromjeseËni sin Joseph. “Mi neÊemo zaboraviti i mi smo pobijedili”, zakljuËila je. Peres: Nadam se da Êe iranski predsjednik doÊi u Auschwitz Nakon πto su proËitana imena djece koja su ubijena u logoru, zvuk πofara oznaËio je poËetak mimohoda. “Iranski je predsjednik rekao da “Mimohod æivih” odræava se od se holokaust nije nikada dogoU “Mimohodu živih” ove je 1988. godine dio. Nadam se da Êe on doÊi godine, između ostalih, sudovdje i vidjeti ljudsku kosu, Kroz vrata Auschwitza, na kojima se i danas jelovao i 82-godišnji Shimon naoËale i sve oËi koje su nekanalazi natpis “Arbeit Macht Frei” (rad oslobaa), Peres, nekadašnji izraelski da kroz njih gledale te da Êe se joπ je jednom, kao i davne 1943. godine. proπao tada upitati: ‘Zaπto, zaπto se to premijer i dobitnik Nobelove Shmuel Blumenfeld (80). Prisjetio se svog dolasdogodilo?’. Svijet tada nije vjenagrade za mir 1994. godine. ka u zloglasni logor u koji je prebaËen iz geta u rovao i pronalazio je isprike”, rekao je Peres. Krakovu. “Mi se moramo sami obraniti i mi to moæemo. Moramo razum“Izbacili su nas u Birkenau i mi smo mislili da je to tvornica, jeti da u danaπnjem svijetu ima ludih sila. Moramo ih identificinismo uopÊe znali da se radi o logoru smrti”, rekao je. rati i zaustaviti ih prije nego πto bude prekasno”, zakljuËio je. Blumenfeld je tada imao 16 godina i mjesec je dana na rukaAuschwitz-Birkenau bio je jedan od najgorih nacistiËkih koncentracijskih logora u kojem je æivoAuschwitz-Birkenau bio je jete izgubilo viπe od 1,1 milijun osoba, veÊinom Æidova. Logor su 27. sijeËnja 1945. godine oslodan od najgorih nacističkih bodili vojnici sovjetske vojske. koncentracijskih logora u ko- “Joπ smo uvijek ovdje, joπ smo uvijek æivi” Prije poËetka “Mimohoda æivih”, stotine mladih obiπlo je drvene barake, ostatke plinskih komora te muzej koji se nalazi na podruËju nekadaπnjeg logora. Meu onima koji su ove godine sudjelovali u “Mimohodu æivih bila je i Diana Katz, 23-godiπnja profesorica povijesti iz 94 jem je živote izgubilo više od 1,1 milijun osoba, većinom Židova. Logor su 27. siječnja 1945. godine oslobodili vojnici sovjetske vojske. ma nosio mrtva tijela prije nego πto je prebaËen na rad u obliænji rudnik ugljena. ➠ 11 DAN SJE∆ANJA ➠ “Radio sam s poljskim i njemaËkim rudarima i neki od njih su mi pomagali. Preæivio sam zahvaljujuÊi sreÊi, ali i zahvaljujuÊi civilima koji su mi ponekad dali hranu”. Nakon rata on se oæenio i preselio u Izrael. Radio je i kao zatvorski Ëuvar, a jedno je vrijeme bio zaduæen da nadgleda Adolfa Eichmanna koji je u izraelskom zatvoru Ëekao izvrπenje smrtne presude. “Joπ uvijek na svijetu ima onih koji negiraju holokaust i zato je moja zadaÊa da doem ovdje i mladim ljudima ispriËam πto se stvarno dogodilo, πto sam vidio svojim oËima, πto sam proπao”, priËa Blumenfeld te dodaje: “Ne æelimo da se to ikada nekome ponovo dogodi”. Izraelsko ministarstvo obrazovanja iniciralo je “Mimohod živih” 1988. godine. Prema prvoj ideji “Mimohod živih” trebao se održavati svake dvije godine, ali od 1996. godine organizira se svake godine, na dan kada se u Izraelu obilježava Jom Hašoa. Benedikt XVI. za mjesec Êe dana posjetiti Auschwitz Izraelsko ministarstvo obrazovanja iniciralo je “Mimohod æivih” 1988. godine. Prema prvoj ideji “Mimohod æivih” trebao se odræavati svake dvije godine, ali od 1996. godine organizira se svake godine, na dan kad se u Izraelu obiljeæava :: AUSCHWITZ :: IZRAEL IMA NAJVE∆I POSTOTAK ÆIDOVSKOG STANOVNI©TVA Izrael je svoj 58. roendan doËekao uz brojne proslave, a jedan od razloga za slavlje bio je i taj πto po prvi put od 1. stoljeÊa u Izraelu æivi viπe Æidova nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. Izraelski srediπnji ured za statistiku objavio je da zemlja broji 7.03 milijuna stanovnika, od Ëega 5.64 milijuna Æidova. Prema tim podacima 80 posto izraelskog stanovniπtva su Æidovi, a 20 posto Arapi. Do ove godine, najveÊi broj Æidova æivio je u SADu. Prema posljednjim podacima iz 2001. godine, u SAD-u æivi 5.3 milijuna Æidova. “Ako se ovaj trend nastavi, u sljedeÊih 25 do 30 godina u Izraelu Êe æivjeti apsolutna veÊina Æidova u svijetu”, kazao je profesor Sergio DellaPergola s Hebrejskog sveuËiliπta u Jeruzalemu. Tijekom proπle godine u Izraelu je roeno 138.000 beba, a u zemlju se doselila 21.000 imigranata. Kada je Izrael osnovan 1948. godine, zemlja je imala 806.000 stanovnika. Tijekom proteklih 58 godina sedmero djece dobilo je ime Atzmaut (nezavisnost), a pedesetih godina proπlog stoljeÊa u modi su bila sljedeÊa imena: Medina (dræava), Tikva (nada), Nitzhona (njezina pobjeda), Dror i Drora (sloboda). Ovogodišnji “Mimohod živih” pod sloganom “Nikada više” organiziran je mjesec dana prije predviđenog posjeta pape Benedikta XVI. Jom Haπoa. Prije Drugoga svjetskog rata u Poljskoj je æivjelo 3,5 milijuna Æidova, a veÊina ih je stradala tijekom holokausta. Danas u Poljskoj æivi oko 20.000 Æidova. Ovogodiπnji “Mimohod æivih” pod sloganom “Nikada viπe” organiziran je mjesec dana prije predvienog posjeta pape Benedikta XVI. Auschwitzu. Porijeklom Nijemac, Benedikt XVI. je kao dijete u nacistiËkoj NjemaËkoj bio prisiljen pridruæiti se Hitlerovoj mladeæi, a jedan od njegovih ciljeva je daljnji rad na katoliËko-æidovskom pomirenju. “Izmeu ovih bodljikavih æica ubijena je Ëitava moja obitelj”, kazao je Krszystof Kisielewski te dodao: “Kada pomislim da Êe njemaËki Papa ovdje moliti za nekoliko tjedana, vjerujem da je povijest zaokruæila svoj puni krug”. 12 94 :: ZAGREB :: DAN NEZAVISNOSTI IZRAELA PRIJEM POVODOM JOM HACMAUTA-a U ZAGREBU Izraelski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Shmuel Meirom i njegova supruga Sima priredili su 16. svibnja u zagrebaËkom hotelu “Esplanade” prijem povodom 58. godiπnjice roenja Dræave Izrael. To je bila prva proslava Jom Hacmauta otkako je Izrael krajem ljeta proπle godine otvorio svoje veleposlanstvo u Zagrebu. Proslavu 58. roendana Izraela uveliËali su predstavnici æidovske zajednice u Hrvatskoj, predsjednik Stjepan MesiÊ, predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir ©eks, brojni ministri hrvatske Vlade te predstavnici Grada Zagreba. Na prijemu se okupio i velik broj diplomata, meu ostalima, veleposlanici NjemaËke, Francuske, Velike Britanije, Rumunjske te brojni drugi predstavnici javnog, kulturnog i politiËkog æivota Hrvatske. Ponovno roenje Izraela bio je nevjerojatan dogaaj “Pred 58 godina, 14. svibnja 1948., prvi premijer Izraela David Ben Gurion proglasio je osnivanje Dræave Izrael. Æidovsko stanovniπtvo mlade dræave slavilo je na ulicama. Malo je dogaaja u svjetskoj povijesti koji su se Ëinili tako nevjerojatnima kao πto je bilo ponovno roenje Dræave Izrael”, rekao je, pozdravljajuÊi nazoËne, izraelski veleposlanik. Podsjetio je da je “na komadiÊu zemlje ne duæem od 320 kilometara i ne πirem od 16 kilometara narod od samo nekoliko stotina tisuÊa pripadnika uspio ponovo uspostaviti domovinu u zemlji svog postanka nakon tisuÊljeÊa progonstva”. “Ta je nevjerojatna pobjeda postignuta unatoË svim nepovoljnim okolnostima. Izraelska je zemlja bila spaljena suncem, a æidovski narod teπko ranjen holokaustom koji je uniπtio preko treÊine svjetskog æidovstva. Bio je to najcrnji trenutak za æidovski narod, a mnogi su se pitali hoÊe li on uopÊe opstati. Ipak, za samo nekoliko godina, æidovski je narod ponovo vidio svoju zastavu kao 94 se vijori u zajednici naroda”, nastavio je Meirom. Izrael je danas napredno, pluralistiËko druπtvo Izraelski je veleposlanik istaknuo da je tadašnjih 600.000 stanovnika Izraela danas preraslo “u napredno, pluralističko, tehnološki razvijeno društvo od preko sedam milijuna pripadnika”. “TeroristiËki rat koji se vodi protiv naπe zemlje nije nam slomio duh niti ugasio æelju za mirom. I dalje Êemo biti odluËni da iskorijenimo terorizam koji prijeti izraelskoj dræavi, istovremeno ne prestajuÊi traæiti mir”, rekao je. Odnosi izmeu Izraela i Hrvatske, nastavio je, bili su dobri i prije otvaranja izraelskog veleposlanstva u Hrvatskoj, a tijekom posljednje godine “ti su odnosi uvelike poboljπani”. Meirom je podsjetio da su tijekom proπle godine Izrael posjetiti i predsjednik MesiÊ i premijer Sanader, koji su s izraelskim duænosnicima imali uspjeπnu razmjenu miπljenja o buduÊoj suradnji izmeu naπih zemalja. Izraelci sve viπe otkrivaju Hrvatsku “Izraelci su prije nekoliko godina otkrili da je Hrvatska prekrasno mjesto za odmor, pa se broj izraelskih turista poveÊava svake godine. Proπle je godine postignut rekord: dvjesto tisuÊa Izraelaca je posjetilo Hrvatsku”, rekao je nadalje Meirom, dodajuÊi da Izrael i Hrvatska imaju vrlo uspjeπnu kulturnu suradnju, posebno istaknuvπi skori dolazak Izraelske filharmonije u Zagreb, povodom 200. godina Æidovske opÊine Zagreb i dana Grada Zagreba. Za glazbeni ugoaj prijema pobrinula se mlada zvijezda izraelske opere ga. Karen Hadar, koja je u pratnji pijanista g. Rafija Kadishsona, otpjevala izraelsku himnu Hatikvu te joπ nekoliko izraelskih pjesama. 13 DAN NEZAVISNOSTI IZRAELA :: IZRAEL :: IZRAEL PROSLAVIO 58. RO–ENDAN! Izrael je svoj 58. rođendan proslavio nizom svečanosti, koje su započele 3. svibnja paljenjem svijeća na Brdu Herzl u Jeruzalemu. “Nemojte prestati sanjati o miru”, rekao je tom prilikom dobitnik Nobelove nagrade za mir i sadaπnji zamjenik premijera, Shimon Peres. Ta poruka, kako je kazao, nije bila upuÊena samo Izraelcima veÊ i Palestincima i onim arapskim dræavama koje joπ uvijek nisu s Izraelom sklopile mirovni sporazum. VodeÊe izraelske estradne zvijezde odræale su niz javnih koncerata diljem zemlje, a nebo iznad Izraela bilo je obasjano vatrometom. Stotine tisuÊe Izraelaca iskoristili su praznik tako πto su obiπli nacionalne parkove, πume i prirodne rezervate u svojoj domovini. A kako je sve poËelo? TI VRTOGLAVI SVIBANJSKI DANI Izgubljene minute Posljednji tjedan britanskog mandata u Eretz Izraelu/Palestini zapoËeo je u nedjelju 9. svibnja 1948. godine. Æidovsko stanovniπtvo, a posebice njegove vojne snage Hagana, posljednjih su tjedana biljeæili brojne uspjehe. Arapi iz Eretz Izraela, Palestinci, masovno su bjeæali iz svojih gradova i sela. »itav je svijet pozorno pratio ono πto se dogaa. Ujedinjeni narodi i SAD pokuπavali su okonËati borbe i stabilizirati prekid vatre. Administracija u Washingtonu vrπila je pritisak na æidovsku stranu kako bi ju prisilila da prihvati tromjeseËno primirje tijekom kojeg bi odgodila svoju izjavu o proglaπenju dræave. Meu æidovsko-cionistiËkim vodstvom u Izraelu i SAD-u miπljenja su bila podijeljena o tome treba li prihvatiti ameriËki prijedlog ili proglasiti dræavu odmah nakon okonËanja mandata britanske vlade. Dva miπljenja bila su sukobljena Ëak i u vladajuÊoj stranci u to doba Mapai, stranci koju je vodio David BenGurion. U srijedu 12. svibnja 1948. Srediπnji odbor stranke sastao se u Tel Avivu kako bi odredio svoje stajaliπte prema sudbinskom pitanju o tome treba li proglasiti dræavu ili pristati na prekid vatre, πto bi znaËilo odgodu objave o proglaπenju Dræave Izrael. Prema usmenim izjavama nekih od Ëlanova Srediπnjeg odbora stranke, oni su se protivili proglaπenju dræave i bili su viπe naklonjeni ameriËkom prijedlogu. Ipak, danas je vrlo teπko znati πto se toËno dogaalo i kako su tekle rasprave, jer ne postoje pisani dokumenti. ➠ Dan kada je proglaπena Dræava Izrael 14. svibnja 1948. godine - bio je tzv. “veliki petak”. Toga dana drama je dosegla svoj klimaks na izraelskoj i meunarodnoj sceni, na vojnom i politiËkom planu, u Izraelu i diljem svijeta posebice u SAD-u. Dva dana ranije, 12. svibnja, Ëelnici zemlje Ëije se roenje nestrpljivo oËekivalo morali su preæivjeti tri vrlo teπke prepreke - dvije u Tel Avivu i jednu u Washingtonu. Na æalost, vrlo je malo podataka o sastancima u Tel Avivu, a postoji i sumnja da su dokumenti koji su postojali, uniπteni. ©to se tiËe Washingtona, postoji potpuno izvjeπÊe, koje je godinama bilo nepoznato. 14 94 :: IZRAEL :: Kocka je pala ➠ KljuËnu ulogu u toj drami stvaranja nove dræave imao je Moshe Shertok (Sharett), Ëelnik politiËkog odjela Jewish Agency, koji je dva dana kasnije postao ministar vanjskih poslova nove dræave. Shertok je bio meu onima koji je sumnjao u mudrost odluke o trenutaËnom proglaπenju dræave i nije krio svoje miπljenje. On se u subotu 8. svibnja 1948. u Washingotnu sastao s ameriËkim dræavnim tajnikom Georgeom Marshallom, koji je od izraelskih Ëelnika zatraæio da djeluju razborito i da se ne oslanjanju pretjerano na vojne uspjehe Hagane, koji su bili privremeni. Marshall mu je sugerirao da prihvate ameriËki prijedlog. Shertok se 11. svibnja vratio u Izrael, a Ëelnici stranke su s nestrpljenjem Ëekali povratak drugog Ëovjeka stranke i cionistiËkog pokreta. Ben-Gurion je bio svjestan Shertokovih sumnji te se s njime sastao u Ëetiri oka, prije sastanka stranke. »lanovi stranke na sastanku su odluËili da Êe “Narodno vijeÊe” odluËiti o uspostavi æidovske dræave. Narodno vijeÊe dva je dana kasnije postalo privremena izraelska vlada. Sumnje su i dalje bile jake. Dva visoka Ëlana stranke otputovala su 9. svibnja u Pariz gdje su razgovarali s Leonom Blumom, bivπim francuskim premijerom. Pitali su ga: “Æuri li Ben-Gurion previπe? “Nakon kratkog razmiπljanja, Blum je odgovorio: “Ben-Gurion je u pravu. Ova jedinstvena prilika ne smije se propustiti. Morate proglasiti dræavu - sada ili nikada!” (ove izjave prenio je Marc Jarblum, tadaπnji Ëelnik francuskog ogranka Mapaia, koji je organizirao i bio nazoËan sastanku s Blumom). DAN NEZAVISNOSTI IZRAELA Golda Myerson (Meir) na sastanku je govorila o svom susretu s jordanskim kraljem Abdulahom, koji je ponovio svoje obeÊanje da neÊe sudjelovati u arapskom napadu na æidovsku dræavu, jer je, kao πto je kazao, to obeÊao dok je mislio da rukovodi svojom sudbinom, a sada je jedan od petorice (Ëelnika arapskih zemalja koje su odluËile napasti Izrael kada zavrπi britanski mandat). Shertok je govorio o svom sastanku s Marshallom i njegovu upozorenju da Æidovi, ako proglase dræavu, “ne traæe pomoÊ od SAD-a u sluËaju invazije”. »lanovi Narodnog vijeÊa bili su zbunjeni. Bilo im je jasno da proglaπenje dræave znaËi napad arapskih vojski, a kako je poslije napisao jedan od Ëlanova VijeÊa, Mordechai Bentov “veÊina nas nije bilo jasno hoÊemo li pobijediti, ali bili smo sigurni da Êemo u sluËaju poraza mi biti prvi objeπeni na glavnom trgu”. Uπica igle Ben-Gurion se zalagao za trenutaËno proglaπenje. Na samom glasanju ta je opcija pobijedila malom veÊinom: πest glasova za proglaπenje dræave i Ëetiri za odgodu i prihvaÊanje prekida vatre. “Vjerojatno nikada prije nije kvorum od 10 Æidova bio sazvan da bi donio odluku o daljnjem tijeku æidovske povijesti”, kazao je jedan od sudionika sastanka. Meutim, sam tijek glasanja nije zabiljeæen u dokumentima, tako da ne postoje pisani dokazi o tom koliko je Ëlanova glasalo za, a koliko protiv. Sam Ben-Gurion u jednom je pismu iz 1968. godine (upuÊenom autoru teksta u Ha’aretzu) napisao: “Ne mogu vam reÊi tko je glasao protiv, a tko za, jer takvo glasanje nije odræano prema materijalima koje ja posjedujem”. DramatiËna rasprava “Joπ niste izgubili” Istoga dana, 12. svibnja, joπ se dramatiËnija rasprava odvijala u Narodnom vijeÊu. Ta je rasprava trajala punih 13 sati, a na dnevnom je redu bila odluka o tome treba li proglasiti nezavisnost ili prihvatiti ameriËki prijedlog. Desetak tisuÊa kilometara dalje od burne rasprave u Tel Avivu, ne manje sudbonosna. rasprava o buduÊnosti Izraela vodila se istovremeno u mirnom Washingtonu: HoÊe li SAD priznati dræavu nakon njezina proglaπenja? 94 Raspravu je inicirao predsjednik Harry S. Truman, a na sastanku su sudjelovali dræavni tajnik Marshall, njegov zamjenik Robert Lovett, njihovi savjetnici i trojica Ëelnih duænosnika Bijele kuÊe. Sastanak je odræan u Blair Houseu, jer se Bijela kuÊa u to vrijeme obnavljala. Truman je kazao da je sazvao sastanak jer strahuje od toga πto bi se moglo dogoditi u Izraelu nakon πto Britanci odu 15. svibnja. OpÊe stajaliπte sudionika sastanka bilo je protiv priznanja, jer bi ono moglo SAD-u nanijeti ozbiljne probleme na Bliskom istoku. Marshall je otiπao Ëak i korak dalje i u jednom je trenutku kazao predsjedniku da bi mu priznanje Izraela na predstojeÊim izborima (studeni 1948.) moglo donijeti glasove jednog dijela biraËa (Æidova), ali da Êe mu nanijeti veliku πtetu drugog dijela. Marshall je ljutito izjavio: “Ako predsjednik prihvati prijedlog o priznanju Izraela, ja Êu glasati protiv predsjednika”. Truman je sluπao, njegovo lice nije pokazivalo emocije, ali nije otkrivao svoje stajaliπte o pitanju priznanja. Na kraju je rekao svima nazoËnima “da nastave razmiπljati o tom pitanju”. Dva dana kasnije, u jasnom protivljenju stajaliπtu State Departmenta, predsjednik Truman je priznao novoroenu Dræavu Izrael i dao joj toliko potrebno priznanje. Kada su neki izrazili svoje iznenaenje tim korakom, on je objasnio: “Velik broj profesionalnih duænosnika koji rade u vladi misli da su oni ti koji stvaraju politiku i vode administraciju. Svaki predsjednik u naπoj povijesti suoËio se s tim problemom - kako sprijeËiti duænosnike da nadmudre predsjednikova naËela”. I tako, 12. svibnja 1948., dva dana prije “velikog petka”, donesene su sudbonosne odluke. Bez njih, dræava ne bi bila roena. (Ëlanak objavljen 2. svibnja 2006. u Ha’araetzu napisao je Mordechai Naor) 15 PRAVEDNICI :: ZAGREB :: Izraelski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Shmuel Meirom 12. je svibnja u Zagrebu proglasio troje novih Pravednika meu narodima. TRI HRVATICE PROGLA©ENE PRAVEDNICIMA ME–U NARODIMA Beograd, a ostalima je organizirala bijeg iz Zagreba. Druga Pravednica meu narodima, Anka CrndiÊ, koja je preminula 1972. godine, pomogla je supruzi i dvojici sinova koprivniËkog odvjetnika Rikarda Steinera da pobjegnu u talijansku okupacijsku zonu, dok je Ljubica Lang spasila æivote Feje Frank i njezine majke koje su bile zatoËene u ustaπkom logoru u Bjelovaru. ©tefanija Podloski te pokojne Anka CrndiÊ i Ljubica Lang, dobile su najviπe priznanje koje Dræava Izrael daje neæidovima koji su tijekom Drugoga svjetskog rata spaπavajuÊi Æidove opasnostima izloæili svoje æivote i æivote svojih obitelji. Do poËetka ove godine to priznanje je dobilo 21.310 osoba, meu kojima i 105 iz Hrvatske, kazao je izraelski veleposlanik Shmuel Meirom. "Danas smo ovdje da biste vidjeli kako u danima Drugoga svjetskog rata nisu vladali samo okrutnost i bezobzirnost. No, opasne ideje joπ uvijek ponegdje postoje i da bi se sprijeËilo da se divljaπtvo ponovi, moramo obrazovati mlade ljude i nauËiti ih da odbace diskriminaciju po vjeri, rasi i ideologiji", istaknuo je izraelski veleposlanik. U ime dobitnika izraelskog priznanja, zahvalila se ©tefanija Podolski, koja je ispriËala priËu o tome kako je spasila majku i πestero djece æidovske obitelji Schnittlinger. Jednu od djevojËica ona je u travnju 1941. godine uspjela skloniti u 16 Imena novih Pravednika bit Êe uklesane s drugima u ploËe u Vrtu pravednika jeruzalemskog Memorijalnog centra holokausta Yad Vashem, ustanovljenog 1996. godine. Na uruËenju nagrada Pravednika meu narodima bio je nazoËan i predsjednik Stjepan MesiÊ, koji je tom prigodom rekao da je holokaust jedinstveni zloËin koji se nikada ne smije relativizirati ili negirati te je dodao da Æidovi danas imaju pravo na miran æivot u vlastitoj dræavi. OdliËje za Pravednike sastoji se od medalje i povelje o priznanju. Pravednikom medu narodima svijeta moæe biti proglaπena samo neæidovska osoba koja je u vrijeme Holokausta pruæila odluËujuÊu pomoÊ izlaæuÊi svoj æivot i sigurnost opasnosti od progona prema odredbama takozvanih rasnih zakona. Naslov Pravednika osigurava pravo na postavljanje u parku na prostoru Yad Vashema u Jeruzalemu ploËe s imenom Pravednika i imena zemlje iz koje potjeËe (dok je bilo mjesta, za svakog Pravednika sadilo se drvo). Ovo priznanje najveÊe je odliËje koje ne-Æidov moæe primiti od Dræave Izrael. Ono simbolizira zahvalnost i vjeËno sjecanje na ærtvu πto su je Pravednici podnijeli za spas Æidova kao naroda. Stoga je na medalji koja se uruËuje Pravedniku upisana talmudska reËenica: Onaj koji je spasio jednu osobu, kao da je spasio Ëitav Svijet. Najdublji je smisao ovoga odliËja u vjeËnoj vezi koja nastaje izmeu Pravednika i æidovskoga naroda. Pravo na predlaganje za odliËje Pravednika ima spaπena osoba i svatko drugi tko zna pojedinosti spaπavanja. Postupak za priznavanje vodi se na temelju dokaza, uz svjedoËenje osoba koje su bile nazoËne spaπavanju, odnosno koje su u doba spaπavanja imale spoznaju o odreenome Ëinu spaπavanja. Osoba moæe biti proglaπena Pravednikom i ako trenutno spaπavanje nije bilo konaËno, odnosno ako je spaπena osoba na kraju ipak stradala. Komisija Yad Vashema radi u dva stupnja, redovitom i prizivnom, a odluke donosi na temelju svjedoËenja onih svjedoka, æidovskih i neæidovskih, koji su osobno nazoËili spaπavanju, te koji su u to doba bili stariji od dvanaest godina. Odluka o priznavanju Pravednikom donosi se na temelju propisanih kriterija Yad Vashema, od kojih je najvaæniji izlaganje æivotnoj opasnosti prigodom pruæanja pomoÊi. NemoguÊe je otkriti sve sluËajeve pruæanja odluËujuÊe pomoÊi progonjenima, no usprkos svim teπkoÊama, svakodnevno se otkrivaju sluËajevi spaπavanja i proglaπavaju novi Pravednici. Do sada je ukupno proglaπeno oko 16.000 Pravednika. 94 :: ZAGREB - PIROVAC :: KONFERENCIJA EUAS Konferencija EUAS-europske organizacije djece koja su preæivjela holokaust Hrvatska je bila domaÊin V. konferencije European Association of Jewish Child Survivors of the Holocaust (EUAS), koja je odræana u Zagrebu i Pirovcu od 25. do 29. svibnja 2006. godine. Iako je naπa “Udruga preæivjelih holokausta u Hrvatskoj” relativno mala i nova, uspjela je, uz pomoÊ Æidovske opÊine u Zagrebu i Task Force-a, te razumijevanje JOINT-a i Koordinacije nacionalnih manjina, organizirati vrlo dobru konferenciju i donijeti za nas vrlo vaæne zakljuËke. No, prije nego doemo do zakljuËaka, moramo Vas upoznati s organizacijom, njezinom povijeπÊu i zadacima. Svjetska federacija WFJCSH “World Federation of Jewish Child survivors of the Holocaust” ima sjediπte u SAD-u. No, oni su zapravo porijeklom iz Europe u kojoj su kao djeca preæivjeli holokaust. »lanovi Federacije su i Australija, Kanada, Argentina i neke organizacije iz Europe meu njima i Hrvatska. Iako u imenu organizacije stoji da okuplja Æidove koji su kao djeca preæivjeli holokaust, u njoj se okupljaju svi preæivjeli. EUAS-Europska asocijacija osnovana je prije pet godina u Pragu, kada se sastalo devet organizacija, ali ona stalno raste novim Ëlanovima i zadacima. Zbog Ëega je vaæno da se osnovala posebna organizacija nas koji æivimo u Europi? Mi smo ostali æivjeti u Europi, iako su naπe zajednice bile gotovo uniπtene. Mi smo posljednji svjedoci koji su sami preæivjeli sve strahote i naπa je zadaÊa da govorimo i piπemo o tome kako bi naπa djeca i unuci kao i generacije naπih sugraana saznale o tim dogaajima; da se ne zaboravi, uspjeπno bori s 94 negiranjem holokausta i antisemitizmom. Osim toga, u Europi su nastale velike promjene, nema viπe “æeljezne zavjese” i podjele na istok i zapad, te se Europa sve viπe ujedinjuje. I Æidovi, koji su preæivjeli holokaust, trebaju sada razmotriti svoj poloæaj, ujediniti napore da u svim zemljama uËenje o holokaustu ue u edukacijski sistem, da se vrati oduzeta i opljaËkana imovina, da se popravi socijalni poloæaj i da se fondovi i pomoÊ preæivjelima pravedno raspodjele itd. Poloæaj osoba koje su preæivjele holokaust razlikuje se u post-komunistiËkim zemljama i u ostaloj Europi. Æidovi iza “Æeljezne zavjese” bili su uskraÊeni za pomoÊ koju su dobili Æidovi na Zapadu i u Izraelu (njemaËke reparacije i fondovi), nije im vraÊena oduzeta imovina i nisu primali nikakve naknade. Tek kada je “zavjesa” pala, poËela je takva pomoÊ stizati i Æidovima na istoku, no ona naæalost nije joπ uvijek izjednaËena. Odluka da se ova konferencija odræi u Hrvatskoj donesena je u Amsterdamu proπle godine, jer je Melita ©vob potpredsjednica i Svjetske i Europske konferencije preæivjelih i posebno «zaduæenafl za ovaj dio Europe. No u gotovo isto vrijeme planirane su i odræane konferencije u Moskvi i Berlinu, a za nekoliko mjeseci i u Detroitu. Zbog toga su na naπoj konferenciji sudjelovali samo Ëlanovi iz Poljske, »eπke, SlovaËke, Makedonije i Hrvatske, no zakljuËci konferencije su punovaæni i odnose se na sve preæivjele. Konferencija je zapoËela 25. svibnja u Zagrebu, uz sveËano otvaranje i medijsko praÊenje. Govore su odræali ➠ 17 KONFERENCIJA EUAS :: ZAGREB - PIROVAC :: ➠ ambasador Izraela Shmuel Meirom, predsjednik EUAS dr. Peter Volko iz Bratislave, predsjednica Udruge preæivjelih u Hrvatskoj dr. Melita ©vob, gospodin ©emso TankoviÊ u ime boπnjaËke manjine i Sanja TabakoviÊ u ime Æidovske opÊine i æidovske manjine. Govorima se pridruæila i Regina Kamhi, koja s spontano zahvalila u ime preæivjelih. Nakon otvaranja u Zagrebu, konferencija se nastavila u naπem ljetnom kampu u Pirovcu, kamo smo otputovali autobusom. Zahvalni smo ÆOZ-u da nam je pruæila takvu moguÊnost (uz nadoknadu osiguranu sredstvima Koordinacije manjina). U Pirovcu su nam se pridruæili i preæivjeli Ëlanovi Æidovske opÊine u Splitu. Posebno je doputovala iz Zagreba tajnica Gradske skupπtine s kojom smo odræali veoma korisnu razmjenu iskus- tava o poloæaju preæivjelih u raznim zemljama i u Hrvatskoj. Moram priznati da sam se pribojavala kako Êe naπi uËesnici prihvatiti smjeπtaj JUBILARNI 50. NAGRADNI NATJEČAJ Savez Jevrejskih opÊina Srbije i Crne Gore raspisuje 50. NAGRADNI NATJEČAJ za radove sa židovskom tematikom a) Za znanstveni rad, esej ili publicistiku s temom iz židovske povijesti, književnosti, umjetnosti, društvenih znanosti i drugih oblasti judaistike b) Za književni rad - roman, pripovijetku, pjesmu ili dramsko djelo sa židovskom tematikom c) Za povijesno - memoarsku građu - kronike i sjećanja suvremenika iz prošlosti židovskih općina, kulturnih, sportskih i drugih društava, kao i iz razdoblja Drugoga svjetskog rata, borbe i stradanja (holokausta ) Iz svake od navedenih grupa radova dodijelit će se prva, druga i treća nagrada. Visina novčanog iznosa odredit će se naknadno. Obim radova nije ograničen, a u obzir dolaze radovi koji nisu objavljeni ili već nagrađeni na nekom drugom natječaju. Natječaj je anoniman. Radovi obilježeni šifrom i pisani na pisaćoj mašini šalju se Savezu Jevrejskih općina Srbije i Crne Gore u jednom primjerku s naznakom “Za Nagradni konkurs”. Rješenje šifre, puno ime i prezime, adresa, zanimanje i kontakt telefon - treba priložiti u zasebnoj, zatvorenoj kuverti na kojoj piše naziv rada i šifra. Krajnji rok za podnošenje radova je 1. kolovoza 2006. godine. Žiri će ocijeniti prispjele radove i dodijeliti nagrade, a prema pravilima natječaja, žiri može i ne dodijeliti neku od predviđenih nagrada. Po završetku natječaja radovi ostaju u arhivi Saveza i ne vraćaju se autorima. Nagrađeni radovi eventualno će se koristiti bez posebnog odobrenja i honorara kao materijal za kulturne priredbe židovskih općina Srbije i Crne Gore. Rezultati natječaja biti će objavljeni u listu “Politika” kao i u mjesečniku “Bilten” Saveza Jevrejskih općina Srbije i Crne Gore, krajem listopada 2006. 18 u neureenom kampu i zahvalna sam im na razumijevanju i predanom radu, divnoj atmosferi kojoj su pridonijeli i naπi “kuhari” iz ÆOZ-a na Ëelu s Marijom CvetkoviÊ, Duπka BjaæiÊ “domarica” i Saπa Kabiljo koji je gitarom i pjesmama razgalio sve uËesnike. Bila je i proslava Bibinog roendana uz torte, pjesmu i ples. Posebno se dojmio zajedniËki πabat s rabinom Zvi Elieserom Alonijem koji je doputovao u Pirovac direktno iz NjemaËke, a svi su uËesnici sudjelovali i na sluæbi u subotu ujutro. Na konferenciji smo organizirali i izloæbu o Æidovima u Hrvatskoj; pripremili mape sa materijalima i posebnu publikaciju na engleskom o Æidovima u Hrvatskoj i najnovijim rezultatima socijalne ankete. Bez velike pomoÊi Ane HermanoviÊ, tajnice organizacijskog odbora, ali i Mateje, Saπe i Nevenke, te ostalih iz ÆOZ-a, ne bi se mogla uspjeπno odræati konferencija. A sada dolazi informacija o najvaænije dijelu konferencije, njezinim zakljuËcima. Uz ostale zakljuËke organizacijske prirode, najvaæniji zakljuËci za nas su: · Ponavljamo naπ zahtjev (donesen na konferenciji u Amsterdamu 2005) da Claims konferencija poveÊa iznos za potrebe preæivjelih ærtava holokausta, s 80% na najmanje 90% ukupnih sredstava Claimsa. ➠ 94 :: ZAGREB - DUBROVNIK :: SKUP U DUBROVNIKU SKUP U DUBROVNIKU U Dubrovniku je od 7. do 10.travnja 2006. godine , u ICCU ( Internacionalnom centru Hrvatskih univerziteta), odræan meunarodni simpozij “Interkulturelles Lernen von Jugendlichen und Kindern in Europa, Vergleichende Studien zur Integration” (Interkulturalno uËenje mladih i djece u Europi, studije o integraciji) na kojem su sudjelovali znanstvenici iz osam europskih zemalja: NjemaËke, ©vicarske, Nizozemske, Latvije, GrËke, ©panjolske, Poljske i Hrvatske. Ovaj simpozij je odræan pod pokroviteljstvom i uz potporu Ministarstva znanosti RH, a u okviru znanstvenog projekta “Mladi izmeu europskih, nacionalnih i regionalnih orijentacija”. Koordinator tog meunarodnog i viπegodiπnjeg projekta je Univerzitet u Tuebingenu (prof. dr. Josef Held), a nosilac istraæivanja i organizator simpozija u Hrvatskoj je IstraæivaËki i dokumentacijski centar “CENDO” (dr. Melita ©vob). ➠· Da se izjednaËi iznos mjeseËne “penzije” i druge potpore za sve preæivjele, i one koji æive na Zapadu i one koji æive u istoËnoj Europi i sada primaju samo polovinu iznosa, iako su potrebe i troπkovi æivota u svim zemljama gotovo izjednaËeni. · Da se organizira zajedniËka baza podataka o svim preæivjelim ærtvama holokausta u Ëlanicama EUAS-a, nosilac projekta organizacija Hidden child Praha. · Da se organizira baza podataka o restituciji i kompenzaciji u razliËitim europskim zemljama. Nosilac projekta je organizacija Hidden child Slovakia. · Predlaæemo bolju meusobnu informaciju preko Interneta, stvaranje WEB stranice, πtampanje informativne publikacije itd. · Traæimo poπtivanje ljudskih prava i borimo se protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije. Osuujemo sve oblike terorizma protiv Æidova u Izraelu i dijaspori. Podupiremo postojanje dræave Izrael te mirovni proces na Bliskom istoku. · SljedeÊa konferencija EUAS-a odræati Êe se u Izraelu 2007 , u vrijeme odræavanja Svjetske konferencije. Svake godine se odræavaju tematski simpoziji i sastanci, gotovo uvijek u drugoj zemlji ( NjemaËkoj, Nizozemskoj, Latviji, GrËkoj), a ovo je drugi simpozij koji se odræava u Hrvatskoj. Prvi je odræan u Zagrebu, u Æidovskoj opÊini, takoer pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti. Radovi prikazani na simpozijima su redovito objavljivani u posebnim knjigama tiskanim u inozemstvu, πto je znaËajno i za naπe istraæivaËe. Upravo su u Dubrovnik dopremljene najnovije knjige sa simpozija u GrËkoj, Latviji i NjemaËkoj, a i u naπem znanstvenom Ëasopisu “Migracijske i etniËke teme” tiskan je znanstveni rad s rezultatima istraæivanja mladih u Hrvatskoj. U projektu u Hrvatskoj ukljuËeni su renomirani istraæivaËi sa Filozofskog fakulteta (sociologije) prof. Vjeran KatunariÊ i prof. Ognjen »aladaroviÊ, iz Instituta za migracije dr. Sonja Podgorelec i Mr. Carmen BrËiÊ, sada u Gradskom uredu za prosvjetu, te studenti i diplomanti sociologije, a πto je naroËito vaæno, u istraæivanja mladih u Hrvatskoj ukljuËili smo i æidovsku omladinu o kojoj su na simpoziju referirali Ana HermanoviÊ i Saπa CvetkoviÊ. Na simpoziju je sudjelovalo 30 znanstvenika i istraæivaËa, odræano je 13 znanstvenih izlaganja praÊenih projekcijama i prezentacijama, te plenarna sjednica sa temom o buduÊim istraæivanjima mladih u Europi. ZnaËajka ovog projekta i simpozija je aktivno sudjelovanje mladih istraæivaËa (diplomanata, doktoranata i studenata), koji su samostalno prikazali svoje postere i rezultate te sudjelovali na Okruglom stolu (moderator prof.dr. Ognjen »aldaroviÊ, Zagreb). Iz Hrvatske je sudjelovalo 8 sudionika s 5 izlaganja. Sva izlaganja Êe biti publicirana. u posebnom Zborniku radova. ICCU u Dubrovniku, na Ëelu s prof. Ivanom Burelez, pruæio je znaËajnu i dobro organiziranu potporu simpoziju, a SveuËiliπte je omoguÊilo smjeπtaj u svojem dormitoriju. IstraæivaËki i dokumentacijski centar je preuzeo cijelu korespondenciju, organizaciju, pripremu materijala ali i organizaciju posjete DubrovaËkoj sinagogi i muzeju i razgledavanje Dubrovnika sa struËnim vodstvom, te druæenja na “veËeri dobrodoπlice” i ispraÊaja. Melita ©vob Melita ©vob 94 19 200 GODINA ÆOZ U sklopu obiljeæava nja 200. godiπnjice osnu tka ÆOZ, tvorniËari zabavnih, ali i ozbiljnijih programa (ur ed ÆOZ i pokoji suradnik) i ovaj put priredili su nam ve Ëe proæeto dobrom glazbom. Hv ala im na tome u ime svih nas koji smo se lijepo druæili , napjevali i isplesali. Nakon puhanja balon a i priprema koje se uobiËajeno provode za ovakve do gaaje u naπ su klub stigle i zvijezde veËeri, Ivana i Jacques. Iako sam bil a skeptiËna prema samom muziËko m dogaaju, (jer ruku na srce, nisam ljubitelj glazben e kuhinje koju pirjaju na vatri ove dvije zvijezde domaÊe nam estrade), iako je njihov live nastup na glasu u naπem gradu, te se uvijek traæi karta viπe, rekoh sama sebi, pa dobro bit Êe tamo hrpa ljudi koje nis i vidjela stoljeÊima pa hajde ako Êe i mjuza biti loπa, Polako su pristizali i nema veze, snaÊi Êeπ se..... uzvanici (naπi dragi pri opÊinari i sva ona dra jatelji ga nam lica koja su na m ostala vjerna). Oko 23 sata zidov i naπeg kluba postali su pretjesni za sve... Dalo se ovdje vidjeti izvrsnih plesa Ëa, sebi sam priuπtila trenera aerob ika, zakratko, jer uistin u moja kondicija nije u najboljoj formi , a i poneka Ëaπica uË inila je svoje.... VruÊim ritmom Funky-a i svima nam dobro po znatim hitovima poËele su lake note sve nas proæimati, na lici ma ljudi oko nas titrao je smjeπak, a Ëulo se tu i “drapan ja” od smijeha, naravno neke od tema su bili i vicevi s neta ko je su Jacques i Ivana podijelili s nama . Dobra, uzavrela atm osfera, puna vruÊeg ritma potrajala je dugo u noÊ.... Svakako bi trebalo nasta viti s ovakvim glazben im tematskim veËerima, jer su se po kazale kao dobra zami sao. S obzirom da sam od urednice Ha-kola dobila zamolbu da napiπem svega nekoliko, ali, do ista svega nekoliko rije Ëi, joπ jednom se zahvaljujem svima koji su organizirali i sv ojim prisustom proslavili na joπ jedan naËin 200. obljetnicu na πe zajednice. Nataπa PopoviÊ ÆIDOVSKE ÆENE :: ZAGREB :: SASTANAK UNIJE ÆIDOVSKIH ÆENA HRVATSKE Nakon dvije godine, 17. svibnja ove godine, u zgradi Æidovske opÊine Zagreb odræao se sastanak Unije æidovskih æena Hrvatske. Osim predstavnica ÆOZ-a (dr. Melita ©vob, Bjanka Auslender, Mira Altarac Hadji-RistiÊ, dr. Nada Rajner, dr. Renee Weisz-MaleËek, Ada LuËiÊ-Wachtel i druge Ëlanice), sastanku su nazoËile delegatkinje Rijeke (Agica BezinoviÊ i Sandra PovrzanoviÊ), Osijeka (Klara Pinto) i Splita (Bjanka Lewy-PreleviÊ). Predsjednica DubrovaËke æidovske opÊine ispriËala se za svoj nedolazak drugim obavezama. Glavna tema: rezultati ankete o socijalnoj situaciji Glavna tema sastanka bili su rezultati ankete o socijalnoj situaciji Ëlanova æidovskih opÊina Hrvatske starijih od 65 godina. Anketu je provela predsjednica Unije dr. Melita ©vob, a rezultati njezine analize morali bi potaknuti rad na terenu. Sve velike opÊine dobit Êe onaj dio analize koji se odnosi na stanje u njihovim opÊinama. Na temelju izlaganja prisutnih delegatkinja mogli smo zakljuËiti da jedino OpÊina Split ima manje problema. Predsjednica tamoπnje æenske sekcije Bjanka Lewy-PreleviÊ navela je da kod njih nema drastiËnih situacija (obitelji imaju po dvije mirovine, za starije Ëlanove brinu se djeca ili Ëlanovi obitelji, petkom ih se automobilom dovodi na ©abat). Situacija u Osijeku, po rijeËima Klare Pinto, razlikuje se od splitske. Socijalna sluæba je slabije organizirana, seniori Ëesto æive na rubu egzistencije. Na temelju njezina izvjeπÊa zakljuËeno je da Osijek treba pomoÊ Koordinacije. Potreba osnivanja dnevnog boravka Ing. Lea Lustig naglaπava potrebu osnivanja tzv. “day-care” odnosno dnevnog boravka seniora u nekom prostoru, s obzirom da su starci danju veÊinom sami. Dakako, njihov boravak morao bi biti osmiπljen programom prilagoenim njihovoj dobi. Dr. Nada Rajner govori o grupi volontera koju vodi deset godina, o zbliæavanju volontera s osobama u patronaæi i Ëinjenici da Ëesto izbije na vidjelo straπno siromaπtvo osoba koje se obilaze. Smanjio se i broj volontera i broj osoba u patronaæi. Predlaæe da se volonterski rad makar simboliËno honorira, kako je praksa u ostalim zemljama Zapadne Europe te da se u volonterski rad ukljuËi omladina. U zagrebaËkoj æidovskoj opÊini radi jedna socijalna radnica, koja je dosta optereÊena administrativnim poslovima izvan njezina djelokruga. Na kraju sastanka doneseni su zakljuËci: intenzivirati socijalni rad, pravednija raspodjela sredstava po svim opÊinama, organizirati dnevni boravak, organizirati kombi koji bi ljude dovodio na ruËak u Dom, lijeËniËke preglede i sl., potaknuti program za edukaciju volontera. Sastanak je zavrπen odlaskom sudionica na ukusan ruËak u Dom Lavoslav Schwartz i povratkom u OpÊinu tijekom poslijepodneva, na druæenje s Ëlanicama Æenske sekcije i Kluba seniora zagrebaËke OpÊine, koje su se odazvale u velikom broju, a donijele su i kolaËe. Mira Altarac Hadji-RistiÊ ÆENSKA SEKCIJA ÆOZ-a OBILJEÆILA 8. OÆUJKA Æenska sekcija Æidovske opÊine Zagreb obiljeæila je na svom sastanku 8. oæujka Meunarodni dan æena. Da podsjetimo Ëitatelje - proslavu Dana æena inicirala je njemaËka revolucionarka Clara Zetkin, koja je na Meunarodnoj konferenciji æena u Kopenhagenu 1910. godine predloæila da 8. oæujak postane Dan æena -radnica. U nekadaπnjoj dræavi taj se dan slavio obavezno i buËno, a moæemo reÊi da se njegovo izvorno znaËenje malo i izvitoperilo. S promjenama koje su nastupile utiπale su se i proslave Dana æena. Ipak, na sastanku æenske sekcije ÆOZ-a, odræanom 8. oæujka ove godine, obiljeæili smo taj gotovo zaboravljeni lijepi praznik. Sastanku se odazvao neuobiËajeno velik broj naπih Ëlanica, a svojim dolaskom Ëajanku su uljepπale i domarke iz Doma Lavoslav Schwarz (doπao je kompletan zbor!), pa smo se, uz uobiËajenu zakusku, druæile puna dva sata. Prilaæemo i fotografije s naπe Ëajanke! Mira Altarac Hadji-RistiÊ U Rijeci, na temelju izvjeπÊa Agice BezinoviÊ, imaju goruÊe socijalne probleme. Ne dolaze ni onemoÊali starosjedioci, ni njihova djeca. Æene se po potrebi angaæiraju, kako se vidjelo za nedavnog posjeta Ëlanica zagrebaËkog kluba seniora. Naglaπava se kompliciranost dobivanja pomoÊi preko Æidovske opÊine Zagreb, ljudi bivaju iznervirani dugaËkim administrativnim postupkom i raËunima koje se mora priloæiti, a do kojih se teπko dolazi. 94 21 ÆO OSIJEK :: PESAH / JOM HA©OA :: Odrediπte Osijek U proπlom broju Ha-kola najavio sam tradicionalno obiljeæavanje pred-Pesaha u Vukovaru u organizaciji Æidovske opÊine Osijek, a sada Êu vam objasniti zaπto treba biti æao svima onima koji nisu doπli. Skup se odræao 2. travnja, a u goste su nam doπli Ëlanovi Æidovskih opÊina Zagreb, Novi Sad, Subotica i Sombor te joπ brojni drugi gosti. ZapoËeli smo predstavljanjem projekta u provedbi Koalicije za rad s psiho-traumom i mirom, pod naslovom “Povijest Æidova u Vukovaru”. Kratko predavanje odræano je u prostorijama Muzeja grada Vukovara pred brojnim gostima iz viπe æidovskih opÊina i predstavnicima Grada Vukovara i Vukovarsko-srijemske æupanije. Prisutni su bili i veleposlanik Dræave Izrael u Hrvatskoj, Shmuel Meirom, veleposlanik Kraljevine Nizozemske Lionel Veer s Ëlanovima obitelji, nadrabin zagrebaËki Zvi Elieser Alonie, kantor Tomika Harlbror i brojni drugi. Obiljeæen Jom Haπoa Dana 25. travnja u Osijeku je prigodno obiljeæen i Jom Haπoa. Nakon veÊ tradicionalnog polaganja vijenaca na spomenik “Majka i dijete”, Ëuvenog osjeËkog kipara i umjetnika æidovskog porijekla Oskara Neumana, dio prisutnih otiπao je i na spomen obiljeæje OsjeËkog sabirnog logora gdje smo, prema æidovskom obiËaju, poloæili kamen. Na obiljeæavanju su, kao i proπlih godina, sudjelovali predstavnici grada Osijeka i OsjeËko-baranjske æupanije, a cijeli je dogaaj imao i veliku medijsku pokrivenost. Nakon zanimljivog predavanja prisutni su imali priliku za razgledanje Vukovara, uz veÊ tradicionalan obilazak mjesta gdje se nalazila vukovarska sinagoga. Zavrπili smo proslavom u hotelu “Lav”, a za poseban ugoaj pobrinula se veÊ nadaleko poznata plesna grupa iz Osijeka Or Haπemeπ te gostujuÊi zbor iz Novog Sada Haverim ©el Izrael. Okupilo se oko 150 uzvanika, a proslava se nastavila do kasno popodne. Na rastanku su pljuπtali pozivi na brojna dogaanja u drugim opÊinama i obeÊanja o skorom ponovno susretu. Svakako vikend za pamÊenje. SudjelujuÊi na dogaanjima kao πto je ovo u Vukovaru ne mogu a da se ne zapitam kako je moguÊe da nakon πto smo oËuvali zajedniπtvo u vihoru rata, nakon podijele æidovske zajednice po novim dræavama, nakon πto su i sami Ëlanovi opÊina devedesetih godina stajali na bojiπtima na suprotnim stranama i nakon ratnih stradanja bili spremni pruæiti jedni drugima ruku, dopustimo da razdor nastane iznutra?! Kako je moguÊe da se iz naπih redova u novinama i drugim glasilima pojavljuju otrovni Ëlanci koji najviπe ocrnjuju æidovsku zajednicu Ëitave Hrvatske?! »ini mi se da nas nikakav napad iz vana ne bi mogao toliko povrijediti i toliko nam naπkoditi. Ali u svemu tome drago mi je πto vidim da smo u stanju iz svega izaÊi jaËi nego ikad. Drago mi je πto sukobi o kojima je bilo toliko rijeËi u posljednje vrijeme prestaju biti okosnicom razgovora na proslavama. Drago mi je πto ne Ëujem viπe oprez u glasu ljudi kad razgovor ponovo skreÊe na iste neugodne teme i drago mi je πto viπe nema pitanja: “Na Ëijoj si ti strani?”. Moæda pravno taj nastali sukob joπ nije zavrπen, ali zavrπen je u srcima i umovima Ëlanova. I moæda neÊe biti lako u potpunosti vratiti izgubljeni ugled i dobar glas æidovske zajednice Hrvatske u oËima drugih vjerskih i kulturnih narodnih zajednica, ali sam vrlo siguran da je pred-Pesah u Vukovaru bio dobar korak u tom smjeru. I na kraju Shalom iz Osijeka i do skorog vienja! Damir Lajoπ Predsjednik Æidovske opÊine Osijek 22 94 ÆO RIJEKA / ZAGREB :: IZLOÆBA :: Multimedijalna izloæba o povijesti æidovske zajednice u Rijeci od prvih Æidova naseljenih u taj grad do polovice 20. stoljeÊa otvorena je 11. svibnja u prostorijama rijeËke Æidovske opÊine. RIJEKA: IZLOÆBA O POVIJESTI ÆIDOVSKE ZAJEDNICE Izloæba o povijesti æidovske zajednice u Rijeci otvorena je u sklopu projekta “Tjedan edukacije o holokaustu”, a potaknuo ju je i veÊim dijelom priredio Omladinski klub Æidovske opÊine iz Rijeke. Glavni cilj izloæbe bio je pouËiti ljude, posebice mlade, o holokaustu te graanima pokazati vaænu ulogu Æidova u povijesti Rijeke. Jolanda TodoroviÊ iz Gradskog odjela za kulturu, koja je pomogla postaviti izloæbu, rekla je da je veÊina izloæaka iz rijeËkoga Dræavnog arhiva, a manji iz arhiva Æidovske opÊine u Rijeci. Izloæba, nastavila je, prati povijest rijeËkih Æidova od poËetka njihova naseljavanja u 15. stoljeÊu, prati osnutak njihove zajednice, dobivanje mjesta za ukope te gradnju sinagoge. Æidovi su imali veliku i vaænu ulogu u Rijeci, posebice u 19. stoljeÊu, u gospodarskom, kulturnom, druπtvenom i trgovaËkom æivotu, kazala je Jolanda TodoroviÊ. Izloæba je sastavljena od izvornih dokumenata, povijesnih karata te prikaza stradanja Æidova u holokaustu. Po izloæenom popisu s imenima i prezimenima, u to je doba meu ærtvama s rijeËkog podruËja bio 401 Æidov. Posebnu pozornost prireivaËi su dali rijeËkim sinagogama. Prvi je hram izgraen godine 1903. u “maurskom stilu”, s bogato ukraπenom unutraπnjoπÊu, a sruπen je 1944. godine. Sadaπnja mala rijeËka sinagoga, u sklopu koje djeluje Æidovska opÊina, izgraena je krajem 20-ih godina proπlog stoljeÊa. 94 PRILOZI ZA DOM ZAKLADE LAVOSLAVA SCHWARZA travanj - svibanj 2006. Meider Helena povodom sto godiπnjice roenja pok. majke 1.000,00 Obitelj Auslender povodom Pesaha 200,00 Obitelj Lustig povodom Pesaha 500,00 A. i J. Singer, Zagreb, povodom Pesaha 200,00 Obitelj Abinun iz Dubrovnika, umjesto cvijeÊa na odar pok. Jakice Papo 1.000,00 Obitelj Albahari, umjesto cvijeÊa na odar pok. Jakice Papo 300,00 Prijatelji povodom godiπnjice smrti g. Josifa Baruha 1.450,00 Vjekoslava RadoπeviÊ u spomen na pok. sestru Olgu Lah 3.000,00 Dina i Aleksandar BlaπkoviÊ povodom vjenËanja sina Nikole, a unuka ge. Branke Akerman 2.000,00 Viktor ©toter 200,00 Obitelj KreπiÊ, New York 560,00 PRILOZI ZA ÆIDOVSKU OP∆INU ZAGREB travanj - svibanj 2006. Za socijalu Rahela Weinberger Micva 400,00 Nakon promocije broπure dr. Borisa Blaua, Studenti Æidovi MFZ, u sklopu manifestacije “Tjedan Izraela ‘06” i obljetnice 200. godina ÆOZ, autor moli sve one koji imaju dodatne informacije, ispravke ili slike da mu se jave na e-mail: blau.studenti@post.t-com.hr 23 ÆO »AKOVEC :: JOM HA©OA :: JOM HA©OA U »AKOVCU I ove godine, posljednje nedjelje u mjesecu svibnju, okupili smo se na ËakoveËkom æidovskom groblju, kako bi se sjetili nevinih ærtava naπih predaka i njihove patnje povodom Jom Haπoa. Nikada ne smijemo zaboraviti da je holokaust bio pokuπaj da se zatre jedna zajednica, s ciljem uniπtenja dokaza o njihovom postojanju i njihovog kreativnog æivota. Oni malobrojni koji su se vratili na svoja spaljena ognjiπta, ubrzo su odselili u Izrael, a tek nekolicina je ostala da nastavi æivot æidovske zajednice u »akovcu, koju nisu uspjeli uniπtiti vihori rata. Naπa je opÊina brojËano mala, no njezin se rad kao i rad njezinih Ëlanova osjeÊa i poπtuje. I ove godine, groblje nas je doËekalo ureeno, u Ëast ærtvama naπih predaka. »akoveËko æidovsko groblje i nadalje ostaje svjetli primjer, kako se treba odnositi prema pokojnicima i na koji naËin je moguÊe odræati dostojanstveno i primjereno sjeÊanje na nevine ærtve naπih predaka. Zahvalnost dugujemo Gradskom poduzeÊu »akom ali i predstavnicima lokalne vlasti. Skupilo nas se tridesetak, πto Ëlanova iz »akovca, Zagreba i Varaædina, a bilo je i gostiju iz Maarske i Slovenije. Prisutni su bili predstavnici antifaπistiËkih boraca i Matice Hrvatske, a sveËanosti je nazoËio æupan Æupanije Meimurske Josip Posavec. Vjerski dio vodio je Rabin Zvi Eliezer Alonie, a komemoracji je prisustvovao predsjednik Koordinacije æidovskih opÊina prof. dr. Ognjen Kraus. Nakon komemoracije uputili smo se u Hotel Park na zajedniËko druæenje tijekom kojeg razmjenjujemo sjeÊanja i radimo planove za buduÊnost. Trenutno, najvaæniji plan u buduÊnosti je zavrπavanje priprema i otvaranje izloæbe o povijesti Æidova na podruËju Meimurja. Sakuplja se graa, a stalno se javljaju preæivjeli Ëlanovi nekada velike i vaæne zajednice sa svojim sjeÊanjima, slikama i razmiπljanjima. U suradnji s Muzejem Meimurja izloæba bi trebala biti otvorena krajem godine. Preæivjeli se Ëlanovi ËakoveËke opÊine redovito javljau i interesiraju o tijeku pripreme izloæbe te se nadamo da Êe veÊina i biti u prilici da ponovo posjete svoj rodni kraj i ponovo vide svoje prijatelje koji ih se radovito sjeÊaju. Unaprijed se veselimo dogaaju koji Êe zasigurno obiljeæiti razdoblje koje je pred nama. Naπi su preci i naπi roditelji su to zasluæili. Andrej Pal Predsjednik Æidovske opÊine »akovec 24 94 ÆO ZAGREB :: EJC :: PREDSTAVNICI EUROPSKOG ÆIDOVSKOG KONGRESA U ZAGREBU U sluæbenom posjetu Æidovskoj opÊini Zagreb 6. i 7. lipnja 2006., boravili su g. Pierre Besnainou, predsjednik Europskog æidovskog kongresa (EJC) i g. Serge Cwajgenbaum, glavni tajnik EJC-a. Europski æidovski kongres odluËio je aktivno sudjelovati u rjeπavanju spornih pitanja izmeu Koordinacije æidovskih opÊina RH i vlasti Republike Hrvatske ukljuËivanjem u pregovore koje Koordinacija vodi s predstavnicima vlasti. Prema izjavi predsjednika g. Besnainoua, EJC Êe odluËno zastupati interese Koordinacije kao legitimnog predstavnika æidovske zajednice u RH i punopravnog Ëlana EJC-a. Stoga su se predstavnici EJC-a i dr. Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije i ÆOZ-a sastali 7. lipnja 2006. s predsjednikom RH, g. Stjepanom MesiÊem, te na zasebnom sastanku, s predsjednikom Vlade RH, dr. Ivom Sanaderom. Razgovaralo se o Ëetiri glavne teme, a to su odnos dræave prema æidovskoj zajednici, legislativa vezana uz povrat imovine i odredbe zakona vezane uz antisemitske pojave, ulazak Hrvatske u EU te situacija na Bliskom istoku. EJC je podupro napore Koordinacije da konaËno potpiπe Ugovor o zajedniËkim pitanjima izmeu Vlade RH i æidovske zajednice, tekst kojega je nakon gotovo dvogodiπnjih pregovora usuglaπen u studenom 2005. godine. Problem ovog Ugovora bilo je pitanje povrata imovine odnosno inzistiranje Koordinacije da se povrat imovine rijeπi unutar istoga. Kontinuirana odbijanja Vlade RH da se ovakve odredbe ukljuËe opravdavana su Ëinjenicom da su sve vjerske zajednice potpisale gotovo identiËan Ugovor, a da povrat imovine KatoliËkoj crkvi nije rjeπavan ovakvim, veÊ meunarodnim ugovorom potpisanim s Vatikanom. Nakon dugih pregovora i obeÊanja Vlade RH da Êe rijeπiti pitanje povrata kljuËnih nekretnina Æidovskoj opÊini Zagreb i Æidovskoj opÊini Osijek, izvan ugovora, Koordinacija i Komisija za odnose s vjerskim zajednicama usuglasile su konaËni tekst Ugovora. Isti, meutim, joπ do danas nije 94 potpisan iz neobjaπnjivih razloga, a koji se opravdavaju podnescima koje je skupina graana pod nazivom Bet Israel uputila Srediπnjem dræavnom uredu za upravu, traæeÊi promptnu registraciju njihove organizacije kao vjerske zajednice te uæivanje posebnih prava vezanih iskljuËivo za vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica. ka æidovske zajednice, a da su sukobi i pokuπaj osnivanja nove æidovske opÊine iskljuËivo interni problem æidovske zajednice u koje se vlasti ne bi trebale uplitati. Sastanak s predstavnicima hrvatskih vlasti smatraju konstruktivnim i osnovom za daljnji dijalog u kojem Êe EJC poduprijeti hrvatski zahtjev za punopravnim Ëlanstvom u EU. Kako je zakonska regulativa vezana uz registracije vjerskih zajednica vrlo jasna i kako je za istu potrebno kumulativno ostvariti sve zakonom predviene uvjete, Srediπnji dræavni ured za upravu nije mogao navedenu grupu graana proglasiti vjerskom zajednicom, ali je istodobno, nerjeπavanjem njihova zahtjeva, svjesno ili nesvjesno, omoguÊio prolongiranje rjeπavanja nekih pitanja od interesa za svih deset postojeÊih æidovskih opÊina udruæenih u Koordinaciju. Usprkos viπekratnim naporima Koordinacije i dopisima koje je uputila Srediπnjem dræavnom uredu za upravu, Komisiji za odnose s vjerskim zajednicama i premijeru osobno, nije doπlo do pozitivnih pomaka. Koordinacija je miπljenja da dræavne vlasti namjerno odugovlaËe rjeπavanje svih pitanja, kako bi izbjegle rjeπavanje pitanja povrata æidovske imovine te izjednaËavanja prava æidovske zajednice s ostalim vjerskim zajednicama, a koja su regulirana odredbama ugovora. Prije viπe od tri godine, Koordinacija je ustvrdila da su veÊ i sami ugovori nepotrebna birokratska procedura, a s obzirom na prava zagarantirana Ustavom i Zakonom o pravnom poloæaju vjerskih zajednica, a da je procedura priprema teksta ugovora samo nepotrebno odugovlaËenje rjeπavanja problema. No, kako su druge vjerske zajednice Ugovor prihvatile, konaËno je i Koordinacija, bila prisiljena uËiniti isto. Delegacija EJC jasno je izrazila stav da Êe pitanje povrata, baπ kao i pitanje odredbi Kaznenog zakona biti preduvjetom koji Êe ipak Hrvatska morati ispuniti, ako æeli ispuniti uvjete koje propisuje EU. EJC je upoznao premijera, a posebno i predsjednika RH, da podræava Koordinaciju kao legalnog predstavni- G. Besnainou i g. Cwajgenbaum odræali su dva radna sastanka s predsjedniπtvom ÆOZ, a sastali su se i sa zagrebaËkim nadrabinom Aloniem i izraelskim veleposlanikom u RH, Shmuelom Meiromom. Sastali su se i s rabinom Dadonom kako bi iz prve ruke dobili podatke o njegovim planovima i ciljevima grupe graana koja je zatraæila brisanje Æidovske opÊine Zagreb. Upoznali su se i sa sve uËestalijim antisemitskim incidentima koji su po miπljenju vodstva OpÊine nastali kao rezultat velike medijske kampanje praÊene senzacionalistiËkim napisima i optuæbama na raËun Æidovske opÊine Zagreb, njezina rukovodstva i pojedinaca, a za koju su materijale pripremali Ëlanovi tzv. Bet Israela te koju javnosti bez ikakvog senzibiliteta kontinuirano plasira jedna od najveÊih novinskih kuÊa u Hrvatskoj - EPH. Ista je u posljednjih πest mjeseci u svojim izdanjima objavila viπe od 700 Ëlanaka koji u veÊini sluËajeva prikazuju ÆOZ u negativnom svjetlu ignorirajuÊi elementarne novinarske norme, reakcije ÆOZ te upozorenja o πtetnosti njihova djelovanja za æidovsku zajednicu. ImajuÊi na umu iskljuËivo poveÊanje naklade, sustavno su mijenjali percepciju javnosti u odnosu na æidovsku zajednicu, stvarajuÊi sliku o lopovluku, laænim rabinima, rabinima kriminalcima te o tome kako isto miπljenje dijele i meunarodne æidovske institucije. Delegacija EJC napustila je Hrvatsku u uvjerenju i s obeÊanjem Vlade RH da Êe u prihvatljivom roku rijeπiti neke od osnovnih problema vezanih uz æidovsku zajednicu u RH. B.P. 25 ÆO ZAGREB :: ANTISEMITIZAM :: PRIJETE∆I E-MAIL UPU∆EN ÆIDOVSKOJ OP∆INI ZAGREB Æidovska opÊina Zagreb primila je 1. lipnja sljedeÊi e-mail prijeteÊeg sadræaja: “Poπtovana gospodo æidovske opÊine grada Zagreba! Æelim vam se pohvaliti da od svih sudionika iranskog natjeËaja za karikaturu o holokaustu, ja sam poslao najviπe radova, Ëak sedam. Dobijem li novËanu nagradu, obeÊavam vam, Hamas Êe dobiti dobar dio “kolaËa”. A vama savjetujem da budete zabrinuti, jer uz svakodnevno ispiranje mozga sa tim tkz. holokaustom niste postigli æeljeni uËinak - niti jedan od desetaka mojih kolega nije imao “moralih prigovora” kad sam im pokazao karikature, naprotiv, svi su se smijali i bili oduπevljeni. Zaπto? Jer su rasisti i primitivci? Ne, veÊ zato πto su obrazovani i zato πto znaju kakav ste vi ljudski otpad, i kakva je faπistiËka tvorevina Izrael. Prijateljima Irancima æelim πto skoriji zavrπetak nuklearne bombe i lansiranje iste na vaπa obitavaliπta Haifu i Tel Aviv, poslije kojeg Êe uslijediti slavlje i na hrvatskim ulicama. Pridruæite nam se i vi uskoro u tome, æelim vidjeti vaπa lica nakon nuklearnih gljiva u tom medinatu. Plakat Êete za doba kada ste u lancima sluæili EgipÊanima. Ili Babiloncima, Perzijancima, Turcima, Rimljanima, Nijemcima... svejedno.” Policija je odmah reagirala O ovom e-mailu, ÆOZ je odmah obavijestio policiju, koja je promtno reagirala, i otkrila da se radi o 21-godiπnjem studentu Ivanu KesiÊu. KesiÊ je istoga dana priveden u policiju, a u pretresu njegova stana policija je pronaπla raËunalo i mail upuÊen ÆOZ-u kao i druge materijale sliËnog sadræaja. Dva dana kasnije policija je objavila da je protiv Ivana KesiÊa podnesena kaznena prijava zbog rasne diskriminacije. Za javno iznoπenje zamisli o nadmoÊnosti jedne rase nad drugom, πirenje rasne mrænje ili poticanje na rasnu diskriminaciju, πto se KesiÊu stavlja na teret, Kazneni zakon predvia kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine. KesiÊ se predstavljao kao “iskonski hrvatski desniËar” KesiÊ je novinarima izjavio da nije rasist, te da su ga na slanje prijeteÊih poruka potaknule slike mrtve palestinske djece. Meutim, pretraæivanjem interneta otkriveno je da je KesiÊ i ranije objavljivao niz natpisa u kojima je veliËao nacizam i nijekao holokaust, te stradanja Æidova. Svoje natpise KesiÊ je potpisivao punim imenom i prezimenom, prestavljajuÊi se kao “iskonski hrvatski desniËar”. 26 Na portalu Iskona, KesiÊ se tako prije neπto viπe od godine dana predstavio sljedeÊim rijeËima: “ Zovem se Ivan KesiÊ. Roen sam u Splitu, studiram na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, zavrπio 2. semestar, a iz ispita imam veÊinom ocijene - odliËan 5. VeÊ dvije godine Ëlan sam hrvatske Mense, udruge inteligentnih, sa max. postignutim IQ od 164. Oboæavam logiku i enigmatiku, dosad sam rijeπio sve testove koje dobivamo iz Mense i ukljuËen sam u utrku za “logiËara ➠ NAPA D N U T ZAGREBA»KI NADRABIN ALONIE Samo dva dana nakon ove prijeteÊe poruke, u subotu 3. lipnja u PalmotiÊevoj ulici napadnut je zagrebaËki nadrabin Zvi Eliezer Alonie. Dvojica mladiÊa, vjerojatno pripadnici skinheadsa, odjeveni u majice s nacistiËkim simbolima, prvo su verbalno, a potom i fiziËki napali nadrabina Alonija. Uz povike "Sieg Heil" i "Juden raus", mladiÊi su i gurnuli nadrabina, koji je sluËaj prijavio policiji, a glasnogovornica zagrebaËke policije Aleksandra Ljuba kazala je da policija utvruje okolnosti ovog incidenta, te da Êe javnosti o svemu biti izvjeπtena kada se utvrdi kako Êe se taj dogaaj procesuirati. Rabin Alonie se nakon incidenta sklonio u zgradu ÆOZ-a. ÆOZ je reagirao na ove dogaaje upozoravajuÊi da su i ovi incidenti "podsjetnik na nedoreËenost naπih zakona po kojima svako evociranje faπistiËke ideologije i njezinih simbola joπ uvijek nije podloæno kriviËnom progonu. Za razliku od NjemaËke koja se kao zemlja najdrastiËnijih posljedica te ideologije veÊ decenijama literaturom, filmovima i televizijskim programima obraÊa novim generacijama, razraËunavajuÊi se vrlo odluËno i kvalitetno sa svojom proπloπÊu, mi je stidljivo nastojimo prepustiti zaboravu, pa nam se zato vraÊa i smije u lice". "Trebalo je samo doËekati prijeteÊe pismo od neki dan, upuÊeno Æidovskoj zajednici, ili sva ona nabacivanja blatom koja su se gotovo godinu dana vukla po novinama, pa da se na naπim ulicama nekaænjeno pojavi svastika i podsjeti nas i sve one koji su druge boje koæe, vjere, ili narodnosti na vremena za koja smo vjerovali da su zauvijek proπla", istiËe se u reakciji ÆOZ-a. 94 ÆO ZAGREB :: ANTISEMITIZAM :: ➠ godine”. Aktivno Ëitam enciklopedije, poglavito podruËja o povijesti, zemljopisu, geopolitici, i sliËno.” KvalificirajuÊi se kao “krajnji ultra-desniËar i nacionalist”, napisao je da ga najviπe smeta to πto “mnogi desnicu doæivljavaju kroz primitivnost, neinformiranost, slabo obrazovanje”. “Moje politiËko uvjerenje je takoer anti-demokratsko, jer kad je rijeË o politici nema govora o miπljenjima, nego samo o Ëinjenicama”, napisao je dalje KesiÊ, pozivajuÊi ljeviËare “na dvoboj”. “Moæemo se suprostaviti u testovima gdje se traæe ili inteligencijske ili intelektualne sposobnosti, i garantiram da Êu vas zasjeniti! Povijest, Geopolitika, Zemljopis, znanje o vojsci... sve πto je vezano uz politiku, ili naravno, nekakve IQ ili logiËke testove, samo se javite!”, pisalo je na kraju teksta uz koji je KesiÊ ostavio i svoju e-mail adresu. NOVI ANTISEMITSKI E-MAIL I OSUDE PriËi ovdje, na æalost, nije kraj. U ponedjeljak 5. svibnja ÆOZ je primio novi e-mail, bitno duæi od prvog, u kojem anonimni poπiljatelj vrijea ærtve holokausta, Æidove i crnu rasu. Zbog naËina na koji je tekst pisan, vokabulara koji se u njemu koristi, odluËili smo ga ne objaviti. ÆOZ je ponovno izvijestio policiju, koja joπ utvruje identitet poπiljatelja. Zbog napada na nadrabina i prijeteÊih poruka upuÊenih ÆOZu, priopÊenjem se oglasio i istraæitelj Centra Simona Wiesenthala Alen Budaj, istiËuÊi kako institucija koju predstavlja pozorno prati sva antisemitska zbivanja u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj gdje je primijeÊen porast antisemitskih izgreda. Saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina takoer je izrazio zabrinutost zbog nasilja i netolerancije kojima su izloæeni pripadnici Æidovske zajednice u Zagrebu. Predsjednik Odbora Furio Radin izvijestio je da je ÆOZ dobio uvredljiva pisma i da su skinheadsi na ulici napali rabina, te izrazio bojazan da neÊe proÊi amandmani koje je Odbor podnio na konaËan tekst izmjena Kaznenog zakona, a kojima se traæi oπtrije kaænjavanje izgreda motiviranih drugaËijim porijeklom ili karakteristikama pojedinca. Narodni savez Nijemaca Hrvatske i Hrvatsko-njemaËka udruga oπtro su osudili ove incidente Hrvatskoj trebaju krajnje strogi zakoni koji osuuju antisemitizam po uzoru na Europsku uniju Ëijim Ëlanom teæi postati, kazao je u predsjednik Europskog æidovskog kongresa (EJC) Pierre Besnainou, koji je 7. lipnja u Zagrebu razgovarao s predsjednikom Stjepanom MesiÊem, izmeu ostaloga i o incidentima protiv æidovske zajednice. O ovim incidentima izvijestili su hrvatski i strani mediji, kao i sve vodeÊe izraelske novine. 94 REAGIRANJA Dragi prijatelji! Razlog zbog kojeg sam se odlučila na ovo pismo je obilježavanje Jom Hašoa, koje ste nam iz oba tabora najavili u različito vrijeme, kako bi nas podijelili i u sjećanju na naše mrtve. Moj odgovor je - o svojim najbližima, koje je odnio vihor holokausta, mogu u tišini razmišljati i kod kuće. Nitko od vas se nije zapitao kako tu podjelu doživljavamo mi, kojima je židovska Općina 1946. , kada smo stizali iz različitih gradova, sami, skoro još djeca, pružila toplinu izgubljenog roditeljskog doma. Sada smo mnogi od nas već u drugoj polovici osmog desetljeća. Bez da ste nas ikada zapitali što mislimo ili želimo, gurnuli ste nas u ovaj košmar, tražeći da se opredijelimo. Kako se ne bi morala spustiti na nivo riječi i pojmova kojima se jednako služite s obje strane, potsjetit ću vas na jednog mog istinskog prijatelja, kojeg ste mnogi od vas poznavali i cijenili zbog njegove duhovne širine, etike i tolerancije, na protojereja Jovana Nikolića. On je na taj dan obilježavanja holokausta, iz poštovanja a ne zbog obaveze, redovito dolazio na Mirogoj u svojoj svećeničkoj mantiji, iako je inače nosio civilno odijelo, kako bi pokazao svoju toleranciju prema svima i kako bi s nama bio na taj žalosni dan. On je bio pobornik ekumenizma i ne jedanput kada su ratne prilike to tražile vodio je katolički pogreb. Tome je učio i ostale pravoslavne svećenike, da je tolerancija u životu, pa i u smrti, ono najvažnije. On na žalost više nije živ, a da jeste, valjda bi svojim izuzetnim darom mirenja, tolerancije i ljubavi prema svima bez obzira na vjeru i naciju, imao snage, da vas dovede na put zajedništva, u koji mi, koji smo ostali neopredjeljeni, još uvijek vjerujemo. Zagreb, 23. travnja 2006 Prim. dr. Nada Rajner mr. sc. 27 OBLJETNICE :: JASENOVAC :: 61. OBLJETNICA PROBOJA IZ JASENOVCA Komemorativni skup zapoËeo je minutom πutnje ispred spomenika ærtvama logora Jasenovac. “Nekoliko stotina zatoËenika krenulo je 22. travnja 1945. godine u neizrecivo herojski proboj iz logora, vjerojatno jedini takav u okupiranoj Europi prepunoj koncentracijskih logora”, rekla je na komemorativnom skupu predsjednica Savjeta spomen-podruËja Jasenovac dr. Zorica StipetiÊ, istiËuÊi kako su se zatoËenici Jasenovca na taj Ëin odluËili i zato da bi “svjedoËili istinu o tom straπnom muËiliπtu i gubiliπtu, najveÊem u NDH”. StipetiÊ: sustavno istraæiti znanstvenu istinu o Jasenovcu Istine o logorima moæda su najdublje i najvaænije istine moderne hrvatske povijesti, nastavila je i dodala da “jasenovaËka istina izraæava bit ustaπtva, a to je proizvoljna neizreciva okrutnost nad pojedincem i nacionalnim ili religijskim zajednicama”. Jasenovac je, kako je kazala dr. StipetiÊ, bio logor genocida nad Srbima i Romima, logor holokausta nad Æidovima, lo- 28 Komemorativni skup povodom 61. obljetnice proboja zatoËenika iz koncentracijskog logora Jasenovac odræan je u nedjelju 30. travnja u nazoËnosti preæivjelih logoraπa, rodbine preæivjelih, predstavnika vjerskih zajednica, hrvatskih vlasti i brojnih posjetitelja. gor zloËina i muËiliπta Hrvata, Boπnjaka i pripadnika drugih nacionalnosti koji su bili svjetonazorski neistomiπljenici ili politiËki protivnici tadaπnje vlasti. Predsjednica Savjeta spomen-podruËja Jasenovac takoer je istaknula vaænosti sustavnog istraæivanja znanstvene istine o koncentracijskom logoru Jasenovac. MesiÊ: Jasenovac je bio popriπte genocida, holokausta i ratnih zloËina Na komemorativnom skupu u Jasenovcu bio je i hrvatski predsjednik Stjepan MesiÊ koji je istaknuo da se komemoracijom proboja logoraπa prije viπe od πest desetljeÊa “æeli pokazati da ne zaboravljamo uæase koji su ovdje poËinjeni”. Jasenovac je bio “popriπte i genocida i holokausta i ratnih zloËina”, rekao je MesiÊ dodajuÊi da “pravi zastupnici hrvatstva nisu bili oni koji su zloËine nareivali i provodili, nego oni koji su se protiv zloËina i zloËinaca borili”, a “Ëast hrvatskoga naroda u tim danima spasili su antifaπistiËki borci i na tome im vjeËno moramo biti zahvalni”. Na komemorativnom skupu u spomen na ærtve Jasenovca, vijence su, uz predsjednika MesiÊa, poloæili i predstavnici Hrvatskog sabora, hrvatske Vlade, nacionalnih manjina i brojnih udruga. Molitvu za mrtve ispred jasenovaËkog spomenika izrekli su predstavnici pravoslavne, æidovske, islamske i katoliËke vjere. U spomen na æidovske ærtve logora kadiπ je izrekao zagrebaËki nadrabin Zvi Elieser Alonie. 94 OBLJETNICE :: WASHINGTON :: STOTA OBLJETNICA AJC American Jewish Committee Washington DC, 1.-7. svibnja 2006. American Jewish Committee ove godine proslavio je 100. obljetnicu postojanja, okupivπi visoke goste, brojne predstavnike æidovskih organizacija iz cijeloga svijeta i svoje Ëlanove, na jedinstvenom i vrhunski organiziranom sedmodnevnom skupu. American Jewish Committee osnovala je grupa ameriËkih Æidova 1906. godine, zabrinuta zbog pogroma nad Æidovima u Rusiji, smatrajuÊi da je najbolji naËin njihove zaπtite aktivnost usmjerena prema svijetu u kojem se poπtuje dostojanstvo i integritet svakog Ëovjeka. Danas AJC okuplja 150.000 Ëlanova, organiziranih kroz 33 ogranka i 33 ureda diljem SAD-a, te 18 meunarodnih centara. OsvrÊuÊi se na stoljeÊe postojanja, danas se moæe reÊi da AJC karakterizira optimizam, napredak i dostignuÊa u borbi protiv antisemitizma i svih vrsta diskriminacije, dostignuÊa na promociji pluralizma i graanskih prava, zaπtiti ljudskih prava, priznavanju prava Izraela na opstojnost u miru i sigurnosti, te oËuvanje i jaËanje æidovskog æivota kako u SAD, tako i πirom svijeta. Kroz inovativne programe, edukaciju, istraæivanja, medije i diplomaciju, AJC radi na unapreenju slobode, tolerancije i uzajamnog poπtovanja. Zanimljive teme i razgovori I ove je godine, Æidovska opÊina Zagreb primila poziv organizatora, te smo u ime ÆOZ-a skupu prisustvovali prof. dr. Ognjen Kraus i ja. Intenzivan i raznovrsni program nudio je teme iz meunarodne politiËke svakodnevice, meureligijskih odnosa, te æidovskog identiteta i razvoja æidovskih zajednica u 21. stoljeÊu. Posebno mjesto zauzimale su teme vezane uz Izrael i situaciju na Bliskom istoku. Zanimanje prisutnih osobito su privukla eminentna imena iz politike, te svjetski struËnjaci za pojedine teme. Pored sluæbenog programa, imali smo prigodu odræati nekoliko korisnih sastanaka s predstavnicima znaËajnih meunarodnih organizacija. Izmeu ostalih, sastali smo se s Danom 94 Mariaschinom (B’nai B’rith International), s kojim smo diskutirali o problemima æidovske zajednice u Hrvatskoj, povratu æidovske imovine, prijedlogu novog zakona o povratu imovine te dogovorili skoriji dolazak delegacije B’nai B’rith International u Hrvatsku; s Gideonom Taylorom (WJRO - World Jewish Restitution Organization), naglasak je bio na perspektivama povrata imovine i naknade za oduzetu imovinu; s Andrew Bakerom (AJC) s kojim smo razgovarali o æidovskoj zajednici u Hrvatskoj. Bila je to i prilika upoznati predstavnike drugih zajednica i s nekima od njih dogovoriti daljnju suradnju. Vrhunac sveËanosti - gala veËera s ameriËkim predsjednikom No svakako vrhunac ove sveËanosti bila su dva veËernja programa. Na prvom, posveÊenom Davidu A. Harrisu izvrπnom direktoru AJC koji je primio nagradu za svoj rad, pred prepunom salom prisutnima su se obratili Joschka Fischer ➠ 29 OBLJETNICE :: WASHINGTON :: GEORGE W. BUSH: POTPORA SAD-A IZRAELU JE TRAJNA AmeriËki Æidovi zabrinuti zbog pogroma Æidova u tadaπnjoj Rusiji osnovali su 1906. godine American Jewish Committee. Na proslavi stogodiπnjice AJC u Washingtonu okupili su se vaæni i utjecajni govornici - meu kojima su bili i ameriËki predsjednik George W. Bush i njemaËka kancelarka Angela Merkel. AmeriËki predsjednik u svom se govoru zahvalio svim sudionicima proslave i Ëelnicima AJC. «Moja administracija dijeli ista stajaliπta kao i AJC, a jedna od glavnih zadaÊa je da osiguramo da odnosi izmeu Izraela i SAD-a i dalje ostanu jaki. Mi imamo puno toga zajedniËkoga. I SAD i Izrael su mlade zemlje roene u borbi i ærtvovanju. I jednu i drugu zemlju osnovali su imigranti koji su bjeæali od vjerskih progona. I Izrael i SAD uspostavile su demokraciju koja je izgraena na vladavini prava i otvorenom træiπtu. AmeriËka potpora sigurnosti Izraela je jaka, trajna i neospornafl, rekao je George W. Bush. ➠ (bivπi njemaËki ministar vanjski poslova) i Ana Palacio (bivπa ministrica vanjskih poslova Kraljevine ©panjolske) Ovacije prisutnih ipak je zasluæila supruga Davida A. Harrisa odræavπi inspirativni i duhovit govor o predanosti njezina supruga AJC-u i obitelji. Kruna ovogodiπnje sveËanosti svakako je bila gala veËera odræana 4. svibnja u prekrasnom National Building Museum, koju su otvorili kantor Joseph Malovany i kantorica Meryl Weiner, izvevπi nacionalne himne SAD i Izraela. Ne znam treba li Ëaroliju trenutka pripisati prekrasnom zdanju, glasovnim sposobnostima kantora ili pak Ëinjenici da je nas, 2000 ljudi u glas pjevalo Hatikvu, no to je uistinu trenutak koji se pamti. Nakon toga prisutnima su se redom obratili osobno George W. Bush, predsjednik SAD-a, Angela Merkel, njemaËka kancelarka i Kofi Annan, glavni tajnik UN, te putem satelita izraelski premijer Ehud Olmert, australski premijer John Howard, te njihov poljski kolega Lech Kaczynsmi. AJC ovakav skup prireuje svake godine, no ovogodiπnja sveËanost nadmaπila je sve prethodne upravo zbog proslave 100-te obljetnice. »estitke AJC u pisanom obliku uputili su mnogobrojni dræavnici i uglednici iz cijeloga svijeta, a izmeu ostalih i hrvatski premijer Ivo Sanader, istaknuvπi da Hrvatska dijeli osnovne vrednote i tradicije koje promovira AJC “mi smo kao i vi predani slobodi i demokraciji, pravu pojedinca na vjersko opredjeljenje, te odanost obitelji”. I ovim putem zahvaljujemo AJC na gostoprimstvu, joπ jednom Ëestitamo i æelimo puno uspjeha u buduÊem radu. Laila ©prajc 30 «Uskoro Êu se sastati s premijerom Ehudom Olmertom i tome se veselim. Njegov dolazak u Ameriku podsjeÊa me na mog prijatelja Ariela Sharona. Ariel Sharon je prijatelj koji je i dalje u naπimmislima i molitvama. On je hrabar Ëovjek i Ëovjek mira. Dok veËeras molimo za njegov oporavak, razmiπljamo i o onome Ëemu je on posvetio svoj æivot: miru i sigurnosti Izraelafl, nastavio je ameriËki predsjednik. «Kao πto znate, ja duboko vjerujem u demokraciju i slobodne izbore, ali to ne znaËi da moramo podræati izabrane duænosnike koji nisu odani miru. Hamas je jasno dao na znanje da Izraelu ne priznaje pravo na postojanje, a ja sam jasno dao do znanja da sve dok oni ne promijene svoju politiku, mi neÊemo imati kontakte s Ëelnicima Hamasa. Demokratski izabrani Ëelnici ne mogu jednom nogom biti u demokraciji a drugom u terorizmu. Hamas mora prihvatiti zahtjeve meunarodne zajednice da prizna Izrael, razoruæa se i odbaci terorizam i prestane blokirati put mirafl, kazao je Bush. AmeriËki predsjednik nadalje je podsjetio na teroristiËke napade izvrπene u Americi 11. rujna 2001. godine, govorio je i o razlozima zbog kojih je SAD krenuo u rat u Iraku, te o trenutaËnoj situaciji s Iranom. «Preostalo vrijeme koje Êu provesti u Bijeloj kuÊi i dalje Êu usko suraivati s Ëelnicima AJC-a. Cijenim vaπu neumornu snagu kada se radi o borbi protiv terorizma. Cijenim vaπa Ëvrsta uvjerenja u snagu slobode da se promijeni svijet u kojem æivimo. Veselim se naπoj daljnjoj suradnji kako bi postavili osnove za mir, tako da Êe generacije koje Êe doÊi nakon nas moÊi reÊi: dobro ste napravili posaofl, zakljuËio je na kraju svog govora ameriËki predsjednik. 94 SEFARDI :: KONCERT U ZAGREBU :: KONCERT SEFARDSKE MUZIKE U ZAGREBU Veleposlanstva Dræave Izrael i ©panjolske u Hrvatskoj koncertom sefardske muzike u maloj dvorani koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski” obiljeæili su 1. lipnja 20. godina od uspostave diplomatskih odnosa izmeu te dvije zemlje. ©panjolski veleposlanik Manuel Salazar u svom je govoru istaknuo duboku i dugu povezanost Æidova i ©panjolske, dodajuÊi da su Æidovi, koji su 1492. protjerani iz ©panjolske, ostavili neizbrisivi trag u πpanjolskoj muzici, knjiæevnosti, arhitekturi i svakodnevnom æivotu. Sefardi stotinama godina Ëuvaju sjeÊanja na ©panjolsku Izraelski je veleposlanik, u nadahnutom govoru na πpanjolskom jeziku, podsjetio da Æidovi nikada dotada nisu æivjeli tako skladno i toliko stvarali kao u ©panjolskoj gdje su bili aktivni dio πpanjolskog druπtva a istodobno su njegovali vlastitu baπtinu. “Stotine godina nakon inkvizicije, potomci protjeranih Æidova i dalje Ëuvaju svoju kulturnu baπtinu”, rekao je u nadahnutom govoru na πpanjolskom jeziku izraelski veleposlanik Shmuel Meirom. “Ladino jezik je jezik stariji od Cervantesa i Kolumba. Jezik je to koji su πpanjolski konkvistadori donijeli u Novi svijet i jednak je onome koji su πpanjolski Æidovi sa sobom ponijeli u egzil. To je jezik uspomena na ©panjolsku, na njezine krajobraze i Ëari æivota prije tragiËnog progona”, istaknuo je. ➠ SEFARDSKI ŠPANJOLSKI Judeo-español ili ladino jezik je Sefarda, Židova koji su 1492. protjerani iz Španjolske, a ubrzo zatim i iz Portugala i Navarre. Židovi su Španjolsku naseljavali još u rimsko doba. Na hebrejskome “Sefarad” znači Španjolska, Židovi koji su živjeli u Španjolskoj nazivaju se Sefardima. Nakon progona Židovi koji se nisu dali pokrstiti izbjegli su po različitim zemljama Europe; Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, ali osobito balkanskim zemljama u sastavu Osmanskoga carstva, po Maloj Aziji i Bliskom Istoku (Palestina) te po sjevernoj Africi (posebice po zemljama Magreba), a nastanili su se i u Novome svijetu. Oni su sa sobom ponijeli svoj osobiti oblik španjolskog jezika koji se razmjerno brzo izgubio u Francuskoj i Italiji, nešto se dulje održao u Amsterdamu, a na balkanskim se prostorima kao govorni jezik velikih zajednica održao se do holokausta. U balkanskim zemljama danas živi mali broj Sefarada koji govore ladino, ali taj jezik još u živoj uporabi čuva dio novijih sefardskih useljenika u Izraelu. 94 31 SEFARDI :: KONCERT U ZAGREBU :: ➠ Sefardski Æidovi, nastavio je Meirom, saËuvali su æidovsko-πpanjolski romancero a “zvuk πpanjolskih romanci i petstotina godina kasnije odjekuje meu Æidovima Salone, Sofije, Bukureπta, Splita, Sarajeva, Jeruzalema, Tangera, Dubrovnika i Aleksandrije.” Nakon uspostave diplomatskih odnosa prije 20. godina i Izrael i ©panjolska pokuπali su nadoknaditi “izgubljeno vrijeme”. Dvije zemlje danas odræavaju dobre i plodonosne odnose na svim poljima - od politike, do gospodarstva, kulture i sporta. “Trio Sefarad” i Nitza Termin Bogatu tradiciju sefardske muzike na koncertu su predstavili πpanjolski “Trio Sefarad” i izraelska kontraaltistica sefardskog podrijetla Nitza Termin. “Trio Sefarad” vodi πpanjolski glazbenik Eduardo Paniagua, koji u suradnji s glazbenicima Jorgeom Rozemblumom i Wafirom Sheikom, istraæuje pozadinu mjeπavine kultura i tradicija, reproducirajuÊi vjerno glazbenu ostavπtinu srednjeg vijeka na osnovi originalnih rukopisa i zbornika. Paniagua sudjeluje u raznim grupama u kojima okuplja umjetnike-struËnjake s kojima je snimio mnogobrojne albume za koje je dobio izvrsne kritike, te mnoge πpanjolske i meunarodne nagrade. Nitza Termin jedna je od najvaænijih izvoaËica sefardske tradicionalne glazbe na izraelskoj kulturnoj sceni. Svojom glazbom, Nitza Termin oæivljava i osuvremenjuje bogatu baπtinu hispanoæidovske kulture, uzorno i dirljivo oËuvanu i razvijanu tijekom stoljeÊa dijaspore. Iznimno je poznata u Izraelu i meu inozemnim poznavateljima sefardske kulture, a za svoj rad dobila je brojne nacionalne i meunarodne nagrade. “Trio Sefarad” i Nitza Termin odræali su 2. lipnja koncert sefardske muzike u Kneæevom dvoru u Dubrovniku. Danas u ©panjolskoj æivi oko 12.000 Æidova. Jezik Sefarda Španjolski jezik Sefarda nema ni jedinstvenog naziva koji bi upotrebljavali sami njegovi govornici ni jedinstvenog naziva kojim bi se služili lingvisti. Najčešće se u tom značenju pogrešno rabi naziv ladino (<lat. latinus), no treba reći da je ladino poseban oblik umjetnoga književnog jezika, koji je nastao u Španjolskoj u 13. st. kao “jezik-kalk” (jezik što doslovnih prijevoda u sintaksi, tvorba riječi, značenjima) prema hebrejskome, odnosno prema jeziku Biblije. Ladino je dakle književni i knjiški jezik za potrebe ponajprije vjerskog podučavanja i sekundarni sakralni jezik uz ivrit (hebrejski), a sami Sefardi svoj živi govorni i pisani jezik nigdje i nikada tako nisu zvali (barem ne do najnovijeg doba). Ladino nije starinski oblik sefardskog (židovskošpanjolskog) nego jezik-kalk sa starom španjolskom osnovicom (među Židovima je takvih jezika kalkova bilo mnogo: s grčkom, arapskom, berberskom, turskom, talijanskom, provansalskom itd.osnovicom), koji se održao neprestanim vjekovnim ponavljanjem određenih tekstova i obrazaca, posebice u molitvama i drugim vjerskim tekstovima, iako je na govorni i pisani židovskošpanjolski jezik utjecao. Kao jezik vjerskih tekstova uživao je među Sefardima visok prestiž, ali nikada nije bio njihov govorni jezik. Sami Sefardi sebe označuju općim nazivom /džidjó/, /džudió Židov (<lat. judaeus), pa se u Turskoj i u Bosni, rjeđe u Grčkoj i u Srbiji, i njihov jezik zove /džidjó/ ili lengua/luenga džudija - židovski jezik). Naziv /džudézmo/, /džudézmu/ (lat. judaismus židovstvo) pojavljuje se u Bugarskoj i Makedoniji te djelomice u Rumunjskoj i Grčkoj. U Turskoj (nekoć i u Palestini) rabi se i naziv /(e)spaniól/, dok je za židovskošpanjolski jezik sjevernoga Maroka udomaćen naziv /hakitja/, /haketija/. Umjetno je skovan naziv što su ga prihvatili lingvisti, židovskošpanjolski (franc. judéo-espagnol, španj. judeo-español, tal. guideo-spagnolo itd.). U novije se doba za ukupnost toga jezika rabi se i naziv sefardski. Najteži udarac sefardskoj zajednici zadao je holokaust; • U Grčkoj je 1940. bilo 79.950 govornika, no 1947. samo 10.371. • Na području nekadašnje Jugoslavije ih je 1940. bilo 71.000, no 1944. bilo je samo 14,000 preživjelih, a od tog broja preživjelih je 8.00 emigriralo u Izrael. • U Rumunjskoj je nestalo 15.000 Sefarda. • Godine 1940. bilo je 40.000 govornika u Bugarskoj, a 1947. 50.000. Ipak 1949. ih je ostalo samo 9.700, a ostali su emigrirali u Izrael gdje se njihov melodiozan jezk može čuti i danas, osobito na ulicama Tel Aviva i Bat Yama. Nataπa Barac 32 94 KONFERENCIJA :: IZRAEL :: KONFERENCIJA UREDNIKA ÆIDOVSKIH NOVINA Kada mi je prije neπto viπe od dva mjeseca na e-mail adresu Ha-kola stigao poziv za Meunarodnu konferenciju urednika æidovskih novina u Jeruzalemu bila sam priliËno iznenaena, posebice time πto sam shvatila da ovaj list nije samo glasilo naπe zajednice, veÊ da za njega znaju i drugi. A odluka ÆOZa da me poπalje na tu konferenciju, razveselila me viπe nego πto mogu opisati - ne samo zbog ponovnog odlaska u Izrael, veÊ i zbog prilike da svoja iskustva podijelim s drugim urednicima æidovskih novina koji se bave istom temom i problematikom. Interaktivni program konferencije Drugo veliko iznenaenje bio je program koji sam dobila joπ prije odlaska. Konferencija nije bila zamiπljena onako kao πto obiËno izgledaju konferencije - sjedenje u nekoj dvorani i sluπanje raznih predavanje. Teme konferencije bile su predstavljene na jedinstven naËin, a sami sudionici interaktivno su sudjelovali u svakom dijelu konferencije i u svakoj temi. Program je bio osmiπljen tako da urednike æidovskih novina upozna s trenutaËnim stanjem u Izraelu, omoguÊio nam je razgovore s nekim od kljuËnih aktera izraelske politike (poput ministrice vanjskih poslova Tzipi Livni, savjetnika izraelskog premijera Ehuda Olmerta, predsjednika Jewish Agencya Zeeva Bielskog itd.), da razgovaramo sa æidovskim doseljenicima koji su proπle godine preseljeni iz pojasa Gaze ili na primjer, s palestinskim novinarima. Program je, izmeu 94 ostaloga, ukljuËivao i odlazak u Negev i razgovor s mladim izraelskim studentima koji tamo grade svoje naselje, obilazak toplica koje su nedavno izgraene u pustinji.... O nekim od tih zanimljivih tema moÊi Êete Ëitati u sljedeÊim brojevima Hakola. NazoËni su bili urednici iz brojnih zemalja Na konferenciji u Jeruzalemu sudjelovali su urednici iz brojnih zemalja - od Velike Britanije, Italije, JuænoafriËke Republike, Kanade, Novog Zelanda, Australije, Austrije, »eπke i ©vedske, pa sve do velikog broja predstavnika æidovskih novina iz raznih dijelova SAD-a. PoËetak konferencije bio je posveÊen meusobnom upoznavanju i predstavljanju listova i zajednica. SluπajuÊi druge kolege, osjeÊala sam se kao u filmu nauËne fantastike - æidovske novine koje izlaze svaki dan, u kojima rade brojni novinari, urednici, fotografi, novine koje imaju dopisnike po Ëitavome svijetu... Moæda smo daleko od tih nekih stvari, ali - vjerujte mi - po ozbiljnosti novina i tema koje obraujemo, nismo daleko! VeÊinu mojih kolega, posebice iz SADa, iznenadio je moj dolazak. Neki od njih nisu ni znali gdje je Hrvatska, a drugi nisu ni sanjali da u Hrvatskoj ima Æidova, da postoji æidovska zajednica koja æivi, radi, planira buduÊnost... Cjelodnevna druæenja urodila su izmjenom iskustava, miπljenja i ideja. Na zavrπnoj sjednici dogovorili smo i neke konkretne korake: prva ideja “neameriËkog bloka” o osnivanju meunarodne udruge urednika æidovskih novina u svijetu uglavnom je odbaËena, a prihvaÊen je prijedlog da se urednici æidovskih novina koji nisu iz SAD-a prikljuËe AmeriËkoj udruzi æidovskih novinara (AJPA), koja bi u tom sluËaju promijenila ime. PrihvaÊena je i ideja o razvijanju svojevrsne mreæe informacija, u kojoj bi urednici æidovskih novina meusobno besplatno izmjenjivali novosti iz naπih zajednica. Nataπa Barac 33 POLITIKA :: IZRAEL :: ZAGREBA»KI GRADONA»ELNIK U IZRAELU ZagrebaËki gradonaËelnik Milan BandiÊ sa suprugom Vesnom i suradnicima boravio je krajem travnja u viπednevnom posjetu Izraelu gdje je, uz ostalo, posjetio Jeruzalem i Tel Aviv te razgovarao s visokim izraelskim duænosnicima. u rujnu Êe ove godine odluËiti hoÊe li krenuti u takav projekt. GradonaËelnik Tel Aviva svom je kolegi iz Zagreba izloæio i planove za daljnji razvoj grada. Grad Zagreb, rekao je BandiÊ, trebao bi se ukljuËiti kulturnim programom u obiljeæavanje 100 godina od osnutka Tel Aviva 2009. godine. BandiÊ je u Jeruzalemu razgovarao s gradonaËelnikom Urijem Lupolianskim s kojim je dogovorio kulturnu suradnju GradonaËelnici Zagreba i Tel Aviva dogovorili su da veÊ u izmeu Zagreba i Jeruzalema. Jedna od tema razgovora bio lipnju ove godine u Izrael otputuje izaslanstvo zagrebaËkog je i predstojeÊi koncert Izraelske filharUreda za planiranje razvoja grada a domonije u Zagrebu, koji Êe se odræati 31. govoren je i boravak nadarene zagreTroškovi gostovanja Izraelske baËke djece u Centru Hemda za dodatsvibnja u povodu proslave 200. godine filharmonije u Zagrebu iznose no obrazovanje iz matematike, fizike i Æidovske opÊine u Zagrebu i Dana grada Zagreba. 1,800.000 kuna, od čega mili- kemije. Tijekom razgovora dvojica gradonaËelnika istaknula su potrebu otvaranje izravne zrakoplovne veze Zagreb - Tel Aviv, jer smatraju da bi to pridonijelo razvoju turizma i daljnjem jaËanju veza izmeu Hrvatske i Izraela. ZagrebaËki gradonaËelnik svom je domaÊinu, kojeg je pozvao u posjet jun kuna plaća grad Zagreb, a 800.000 kuna sponzori. Prema riječima zagrebačkoga gradonačelnika, taj je iznos tri put manji od stvarnih troškova gostovanja Izraelske filharmonije. Zagrebu, takoer kazao da se zavrπavaju pregovori o poËetku gradnje sinagoge u Praπkoj ulici u Zagrebu, koja je sruπena tijekom Drugoga svjetskog rata. BandiÊ je na Jom Haπoa obiπao i memorijalni centar holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu, a sastao se i s predsjednikom izraelske LaburistiËke stranke Amirom Peretzom. Tijekom boravka u Izraelu izaslanstvo Grada Zagreba poloæilo je u Tel Avivu vijenac na spomenik izraelskom premijeru Yitzhaku Rabinu, ubijenom u studenome 1995. godine. Na radnom ruËku s gradonaËelnikom Tel Aviva Ronom Huldaijem, zagrebaËki je gradonaËelnik dogovarao daljnju suradnju izmeu dva grada. Prvi pomak u toj suradnji trebao bi biti na struËnoj razmjeni iskustava u gradnji podzemne odnosno nadzemne lake æeljeznice. Takva æeljeznica trebala bi se uskoro poËeti graditi u Tel Avivu, a glavni grad Hrvatske 34 Na radnom ručku s gradonačelnikom Tel Aviva Ronom Huldaijem, zagrebački je gradonačelnik dogovarao daljnju suradnju između dva grada. Prvi pomak u toj suradnji trebao bi biti na struRon Huldai, gradonaËelnik Tel Aviva čnoj razmjeni iskustava u gradnji podzemne odnosno nadzemne lake željeznice. 94 OBLJETNICE :: NOVI SAD :: STOGODI©NJICA SINAGOGE U NOVOME SADU Jevrejska opÊina Novi Sad 17. svibnja obiljeæila je sveËanom akademijom stogodiπnjicu postojanja novosadske sinagoge, jedne od najljepπih novosadskih graevina. Na sveËanosti obiljeæavanja stogodiπnjice novosadske sinagoge nazoËni su bili brojni gosti, meu kojima i gradonaËelnica Novog Sada Maja GojkoviÊ te glavni rabin Srbije i Crne Gore Isak Asiel. Æidovsku opÊinu Zagreb predstavljali su potpredsjednik OpÊine Saπa CvetkoviÊ, Ëlan VijeÊa ÆOZ-a Æeljko Heimer i zagrebaËki nadrabin Zvi Elieser Alonie. Za zgradu sinagoge brinu se gradske vlasti mnogobrojnih Novosaana i njihovih gostiju, odræavaju koncerti ozbiljne muzike i druge muziËke manifestacije primjerene tom mjestu. Nekoliko puta godiπnje za veÊe æidovske praznike sinagoga se koristi i za vjerske obrede. Sinagoga u Novome Sadu izgraena Predsjednica novosadske Jevrejske opÊine Ana Frenkel je poËetkom 20. stoljeÊa kazala je da je grad Novi Sad sinagogi poklonio najsuvremenije sakralno osvjetljenje zdanja te je dodala da su Jevrejska opÊine Novi Sad broji 630 Ëlanova i ona je nakon gradske vlasti tijekom proteklih nekoliko desetljeÊa investibeogradske, druga po brojnosti u Srbiji i Crnoj Gori. rale velike novËane iznose u Novosadska sinagoga, zaobnovu sinagoge, πto je ...Od tada je novosadska sinago- jedno s bivπom æidovskom znaËajno doprinijelo tomu da ga, prema riječima Ane Fren- πkolom, graena je od se taj vjerski i kulturno-povikel, ne samo vjerski objekt, nego 1906. do 1909. godine prejesni objekt saËuva. i svojevrsni kulturni hram u ko- ma nacrtima peπtanskog jem se, zbog izvanredne akustič- arhitekte Lipota BaumhoNakon Drugoga svjetskog nosti, na zadovoljstvo mnogo- rna. rata, malobrojna æidovska brojnih Novosađana i njihovih zajednica u Novom Sadu gostiju, održavaju koncerti ozbi- Najteæe godine u svojoj nije mogla odræavati ni obljne muzike i druge muzičke povijesti sinagoga je imala navljati sinagogu, pa su razmanifestacije primjerene tom za vrijeme Drugoga svjetgovori s gradskim vlastima mjestu... skog rata kada su 1944. poËeli πezdesetih godina godine faπisti u njoj okupproπlog stoljeÊa da bi 1985. ljali novosadske Æidove i njih oko 1.900 poslali u nacistiËke poËela, a πest godina kasnije bila i zavrπena osnovna rekonstrukcija zgrade. logore smrti. Od tada je novosadska sinagoga, prema rijeËima Ane Frenkel, ne samo vjerski objekt, nego i svojevrsni kulturni hram u kojem se, zbog izvanredne akustiËnosti, na zadovoljstvo O tim tragiËnim danima svjedoËi i spomen-ploËa postavljena na zgradi sinagoge, na koju se svake godine polaæu vijenci u znak sjeÊanja na stradale novosadske Æidove. 94 35 VEKSILOLOGIJA :: III. DIO SERIJALA :: ZASTAVE IZRAELA Piπe: Æeljko Heimer 3. Prijedlozi za zastavu Izraela 1948. godine Prijedlozi za izbor zastave Dræave Izrael Kada su rezolucijom Ujedinjenih naroda 1947. godine postavljeni temelji Dræave Izrael, graani su to doËekali isticanjem tada gotovo pola stoljeÊa stare zastave Svjetske cionistiËke organizacije (WZO), kao πto je opisano u prethodnom broju Ha-kola. No, odmah je postavljeno pitanje je li ta zastava zapravo primjerena za nacionalnu zastavu nove dræave. Htjelo se izbjeÊi optuæbe o “dvojnoj lojalnosti” Æidova u dijaspori koji bi nastavili koristiti tu zastavu, koja je do tada veÊ praktiËno postala æidovska narodna zastava. Privremeno dræavno vijeÊe odnosno privremena vlada Izraela stoga je veÊ 10. lipnja 1948. (3. sivana 5708.) godine raspisala natjeËaj za zastavu i grb nove dræave. [3-1] Do sada smo vidjeli kako su izgledale rane cionistiËke zastave i inaËice koje su se koristile izmeu dva svjetska rata pod pritiskom zabrane koriπtenja cionistiËke zastave. U ovom nastavku bit Êe prikazani neki od prijedloga koji su te 1948. godine dostavljeni povjerenstvu za izbor zastave Privremenog vijeÊa. NatjeËaj je imao nekoliko uvjeta: zastava je trebala sadræavati dvije boje, plavu i bijelu, a u zastavi se trebao nalaziti jedan od simbola - Magen David ili sedam zvijezda, koji su trebali biti zlatni ili neke druge boje. Rok za dostavu prijedloga bio je samo Ëetiri dana. Stoga je u rujnu 1948. godine natjeËaj ponovljen, ovaj put bez ikakvih uvjeta. Ovaj put javnost se odazvala i primljeno je viπe od 450 prijedloga od 164 predlagaËa. Na kraju je ipak otklonjen strah od izazivanja negativnih reakcija zbog navodne “dvojne lojalnosti” pa je veÊ 28. listopada 1948. definitivno usvojena cionistiËka zastava za zastavu Dræave Izrael. Bez obzira na to, zanimljivo je vidjeti kako je izraelska zastava zamalo mogla izgledati. 36 Svi ti prijedlozi mogu se grupirati u nekoliko kategorija prema osnovnom elementu dizajna: prijedlozi sa sedmokrakim svijeÊnjakom, prijedlozi s jednom zvijezdom odnosno Davidovim πtitom, prijedlozi sa sedam zvijezda te prijedlozi s osam zvijezda. Miπljenje vodeÊeg struËnjaka za heraldiku u Izraelu Meu prvim prijedlozima koji su zaprimljeni bili su prijedlozi koje je u svojoj knjizi objavljenoj te iste 1948. godine iznio Mordechai Nimtza-bi. [3-2] Nimzabi je tada bio vodeÊi struËnjak za heraldiku u Izraelu, a da je njegovo miπljenje u tom pitanju bilo itekako cijenjeno moæe se vidjeti iz Ëinjenice da je predgovor njegovoj knjizi napisao upravo David Ben-Gurion. Nimza-bi je, vodeÊi se uglavnom britanskom tradicijom u dizajnu zastava, pripremio niz inaËica zastava koje se temelje na cionistiËkoj zastavi, a koje su ipak drugaËije. Njegovih osam prijedloga vrhunski su veksilografski uradci (slika <3-1>) i iako su Slika <3-1> Mordehai Nimza-bi: prijedlozi za zastavu Izraela iz knjige „He’Degel“, 1948. prijedlozi odbaËeni, njihova vrijednost potvruje se time πto je upravo jedan od njih na kraju postao temelj za izraelsku vojno-pomorsku zastavu koju istiËu ratni brodovi na krmi. VeÊinu preostalih prikazanih prijedloga nedavno je objavio Centar za edukacijsku tehnologiju na svojim web-stranicama, prema originalnim materijalima iz izraelskog Dræavnog arhivu (3-3). Radi se o osamdesetak prijedloga za grb i zastavu mlade dræave i originalnim pismima predlagaËa kojima objaπnjavaju simboliku svojih prijedloga. U prijedlozima je dominirala plavo-bijela boja I svi drugi prijedlozi, kojima je glavni element jedna zvijezda odnosno Magen David, temelje se na kombinaciji ➠ 94 VEKSILOLOGIJA :: III. DIO SERIJALA :: djeluje i danas iako nije formalni Ëlan tih meunarodnih asocijaciju upravo zbog problema oko znaka organizacije*). Herzlova ideja o sedam zvijezda na zastavi Slika <3-2> Prijedlozi sa jednom zvijezdom odnosno Magen Davidom: prvi red: B. Bergi, A. Adlersberg; drugi red: H. Negbi; treÊi red: nepoznati predlagaËi; Ëetvrti red: G. Shoken. ➠ plavo-bijelih pruga iz cionistiËke zastave (Slika <3-2>). Prijedlog Benyamina Bergija ukljuËuje pruge i plavi Magen David na zlatnom disku, a prijedlozi H. Negbija ukljuËuju pruge talita na crvenom osnovnom polju zastave sa zlatnom πesterokrakom zvijezdom. Ahron Adlersberg predlaæe zastavu bijelo-plavo-bijelih okomitih pruga sa zlatnom zvijezdom, u jednoj varijanti sa zlatnim obrubom plave pruge. Nepotpisani autor predloæio je zastavu na kojoj se pruge s talita ponavljaju vjerojatno inspirirano zastavom Sjedinjenih AmeriËkih Dræava ili GrËke (Ëija zastava je svakako bila poznata u Izraelu, jer su neki brodovi koji su dovozili useljenike bili registrirani u GrËkoj). U uglu u bijelom polju nalazi se plava zvijezda. S druge pak strane, Gustav Shoken ponudio je dva rjeπenja u kojima se linije Davidovog πtita vjeπto geometrijski pruæaju u plave pruge molitvenog πala. Na kraju, drugi nepoznati autor umjesto Herzlovih sedam zvijezda, postavlja sedam plavih pruga preko kojih se nalazi crveni Magen David. Izbor crvenog Davidovog πtita pomalo je zaËuujuÊi, jer je taj znak veÊ i u periodu Britanskog mandata bio uvrijeæen simbol zdravstvenih postrojbi odnosno prve pomoÊi (Magen David Adom kao analogija Crvenom kriæu odnosno Crvenom polumjesecu u Izraelu 94 Prijedlozi koji sadræe sedam zvijezda temelje se na originalnoj ideji Theodora Herzla koji je zamislio zastavu sa sedam zvijezda koje bi oznaËavale sedmosatno radno vrijeme, πto je bio jedan od ideala Herzlovoa nauka. Tu je zastavu Herzl predloæio veÊ i prije Prvog cionistiËkog kongresa u Baselu, u svojoj knjizi “Æidovska dræava” 1896. godine, ali na Kongresu nije naiπla na odobravanje. Ipak, ideja se zadræala i sedam zvijezda pojavljuje se u prvim varijantama cionistiËke zastave unutar Magen Davida. I svi prijedlozi zastava iz te kategorije temelje se na bijeloplavoj podlozi zastave u razliËito rasporeenim prugama, a boja zvijezda je razliËita, najËeπÊe zlatna. (Slika <3-3>) Prijedlog Yedidyaja Refaelija ili Henryja Rachevskiog (podaci iz dræavnog arhiva su nedosljedni glede autorstva nekih prijedloga) sastoji se od okomito razdijeljene plavo-bijelo-plave zastave Slika <3-3> Prijedlozi sa sedam zvijezda: prvi red: Y. Refaeli ili H. Rachevski, R. Rubin ili Z. Goldin; drugi red: G. Shoken, R. Rubin; treÊi red: O. Wallish, A. Adlersberg. sa sedam crvenih πesterokrakih zvijezda, jedne u sredini i πest manjih rasporeenih oko nje. Prijedlog Reuvena Rubina ili Zvija Goldina je plava zastava s tankom bijelom prugom u kojoj je sedam πesterokrakih zvijezda, u jednoj varijanti tamno plavih u drugoj crvenih ili zlatnih. Varijanta veÊ spomenutog prijedloga A. Adlersberg ima joπ po tri manje zvijezde uz gornji i uz donji rub plave pruge. VeÊ spomenuti predlagaË G. Shoken predlaæe i plavo-bijelu dvobojnicu sa sedam zvijezda u sredini. Reuven Rubin rasporeuje sedam zlatnih zvijezda u sredinu zastave s prugama kao na cionistiËkoj zastavi. Moæda se najbolje sumiraju prijedlozi ove vrste u dizajnu Otta Wallisha (tadaπnjeg vodeÊeg dizajnera u Izraelu, koji je izmeu ostalog dizajnirao i mnoge Izraelske poπtanske marke) koji je razmatran na desetoj sjednici privremene vlade koji se sastoji od plavo-bijeloplave trotrake zastave sa sedam zlatnih zvijezda duæ bijele pruge. Treba li na zastavi biti Magen David? Prijedlozi kategorizirani u grupu koja prikazuje osam zvijezda u pravilu sadræe jedan izdvojeni Magen David ili πesterokraku zvijezdu te joπ sedam jednakih zvijezda sa πest krakova, a ponekad i peterokrakih ili sedmerokrakih. Yedidya Rafaeli ponudio je dva sliËna prijedloga na plavo-bijeloj trotrakoj zastavi s Magen Davidom te sedam zlatnih peterokraka ukomponiranih u Davidov πtit ili duæ bijele pruge. Joπ jedan Rubinov prijedlog sadræi viπe plavih okomitih pruga sliËnije pravom talitu te sedam zlatnih πesterokraka rasporeenih oko zlatnog Magen Davida. Rubin je predloæio i joπ dvije varijante koje uz njegov ranije spomenuti prijedlog od sedam zvijezda dodaju Magen David na bijelom polju u uglu. Prijedlog Joachima Shniblaga ukljuËuje slikovit prikaz industrije i poljoprivrede karakteristiËan ➠ 37 VEKSILOLOGIJA ➠ za socijalistiËku umjetnost kasnih 40ih godina XX. stoljeÊa. Bilo je i drugih prijedloga sloæenog sadræaja, kao πto je rad nepoznatog autora koji uz Magen David i sedam zvijezda sadræi i zavjetne ploËe te lavove kao Ëuvare „πtita“. Svojevrsna rekapitulacija tih prijedloga je prijedlog Nissima Sabaha razmatran na sjednici Privremene vlade koji ima plave pruge neposredno uz gornji i donji rub, a u srediπnjem polju sadræi plavi Magen David i sedam zlatnih zvijezda, gore Ëetiri i dolje tri. [3-4] Slike <3-4>, <3-5> i <3-6>. :: III. DIO SERIJALA :: zvijezdu te uz donji rub hebrejski natpis “Necah Le-Israel”, tj. “Izrael zauvijek”. Slika <3-7>. Slika <3-6> Prijedlog nepoznatog autora. Posljednja skupina prijedloga sadræavala je menoru Slika <3-4> Prijedlozi sa osam zvijezda (osnosno 7+1): prvi red: Y. Refaeli; drugi red: R. Rubin; treÊi red: N. Sabah i nepoznati autor. Slika <3-5> Prijedlog J. Shniblaga. 38 Posljednja velika skupina prijedloga je ona koja u dizajnu sadræi i menoru, sedmerokraki svijeÊnjak, jedan od najstarijih simbola æidovstva. Sedmerokraki svijeÊnjak dio je hramskog inventara napravljen prema Boæjim uputama istodobno kad je izraen i zavjetni kovËeg nakon πto je æidovski narod primio zapovjedi na Sinaju. Od tada pa od danas sedmerokraki svijeÊnjak specifiËan je i nepogreπiv simbol æidovstva, pa se i danas nalazi na izraelskom grbu. »ini se da je veÊina prijedloga za zastavu koji su sadræavali menoru bili upuÊeni u opisnoj formi te da su njihove slike nacrtali djelatnici povjerenstva, jer su prijedlozi raznih predlagaËa gotovo jednake umjetniËke izrade odnosno koriste isti crteæ menore. Prijedlozi Joachima Shniblaga i Benyamina Bergija gotovo su identiËni, plavo-bijele dvobojnice sa zlatnom menorom u donjoj polovici, kod prvog uz koplje kod drugog u sredini te sa sedam zvijezda, πest uokolo jedne, u slobodnom kraju zastave odnosno u sredini. Drugi par sliËnih prijedloga je bijela zastava s plavim prugama poput cionistiËke zastave sa zlatnom menorom preko svega te nizom od sedam zlatnih zvijezda iznad. Nepoznati autor postavlja te elemente u vodoravnu zastavu, a Nissim Shtrick u okomitu uz neznatno drugaËiji raspored zvijezda. Prijedlog drugog nepoznatog autora grafiËki je priliËno razliËit, prikazuje “suvremenu” menoru na dvobojnoj zastavi koja na vrhu svakog kraka ima bijelu πesterokraku Slika <3-7> Prijedlozi sa menorom: prvi red: J. Shniblag, B. Bergi; drugi red: nepoznati autori; treÊi red: nepoznati autor i N. Shtrick. NeobiËni prijedlog nepoznatog autora Moæda je najneobiËniji prijedlog nepoznatog autora kojeg spominje Mishory [3-5]. Na zastavi tipa gonfalon (okomita zastava koja visi s preËke) nalazi se πabatna svjetiljka sa sedam svijeÊa Ëiji ➠ Slika <3-8> Ben Gurion na sveËanosti otvorenja autoputa Jeruzalem - Tel-Aviv, studeni 1947. godine. 94 VEKSILOLOGIJA :: III. DIO SERIJALA :: ➠ su plamenovi u obliku Magen Davida. Zastava je i neobiËno krojena, tako da je u gornjem dijelu izrezan komad u obliku donje polovice πesterokrake zvijezde, dok je u dno dodan rep tog istog oblika. Slika <3-7>. «Tintna zastava≈ tada veÊ uvrijeæena zastava WZO-a i formalno usvoji za zastavu nove dræave. Ipak, barem neka od tih dizajnerskih rjeπenja doæivjela su podizanje na zastavni jarbol. Kao πto je spomenuto, prijedlozi Nimtza-bija postali su izraelska vojna-pomorska zastava, a prijedlog sa sedam zlatnih zvijezda u dva reda N. Sabaha, bez Magen Davida, teme- Iako se ne radi o formalno predloæenoj zastavi ovdje svakako treba spomenuti zastavu koja je koriπtena u ranim danima Dræave Izrael. Dokumentirano su se i prije proglaπenja nezavisnosti 1947. godine koristile i zastave sliËne danaπnjoj izraelskoj zastavi u kojima je Magen David bio posve ispunjen plavom bojom tvoreÊi punu πesterokraku zvijezdu. Slika <3-8>. Vjerojatno je najpoznatija takva zastava ona koja se u izraelskoj povijesti naziva “tintnom zastavom” - koja je podignuta kao prva izraelska zastava u Eilatu (tada joπ zvanom Umm Reshrash) neposredno nakon osloboenja u oæujku 1949. godine. Kako nitko od vojnika nije imao zastavu pri ruci, izradio ju je Micha Peri od plahte obojene plavom tintom, a vojnik koji ju je izvjesio bio je Avraham Adan zvan „Bren“, kasnije general IDFa. Slike <3-9> i <3-10> No, kako je na kraju ispalo, niti jedan od tih prijedloga nije zapravo niti imao πanse, Ëim su otklonjene zapreke da se —* Upravo zbog problema Magen David Adoma, ali i traæenja nekih drugih dræava za priznavanjem njihova simbola, nedavno je usvojen tzv. Protokol III Æenevske konvencije kojim se uvodi novi znak ekvivalentan crvenom kriæu odnosno polumjesecu, nazvan crveni kristal, o Ëemu je pisano u Ha-Kolu br. 91. str. 57. Reference: Slika <3-9> Podizanje prve Izraelske zastave u Eilatu (Umm Reshrash) neposredno nakon osloboenja, oæujak 1949. godine. Slika <3-10> Rana inaËica izraelske/æidovske zastave sa zapunjenom zvijezdom. 94 ljio se na brodarskoj zastavi, najveÊe izraelske brodarske kompanije ZIM, koja ju joπ uvijek koristi. [3-1] „Blue and white: where it all begun: The evolution of the Israeli flag“, Jewish Heritage Online Magazine, Vol. 8.11, Heshvan/November 2005. http://www.jhom.com/topics/color/flag.htm [3-2] Mordechai Nimtza-bi: „He ’Degel“, Ya’alom, Tel Aviv, 1948. [3-3] „State Flag and Emblem of Izrael“, Center of Educational Technology, 1998, http://www.cet.ac.il/history/semel/main.asp?doc=se arch.asp [3-4] Flags of the World web site, „Flag Proposals 19481949 (Israel)“, 2004, http:// www.fotw.net/flags/il!1948. html [3-5] Alec Mishory: „The Flag and the Emblem“, 28 Apr 2003, http://www.israel-mfa. gov.il/MFA/History/Modern History/Israel at 50/The Flag and the Emblem 39 SIMPOZIJ :: OPATIJA :: IzvijeπÊe sa znanstvenoga simpozija posveÊenog æivotu i djelu dr. Lea Henryka Sternbacha, odræanog u Opatiji 18. svibnja 2006. “POVRATAK VELIKANA U RODNU OPATIJU” Piπe: Sanja DukiÊ Znanstvenim simpozijem “Dr. Leo Henrik Sternbach: Æivot i djelo izumitelja Valiuma”, odræanim u Vili Angiolina u Opatiji te postavljanjem spomen- obiljeæja na kuÊu u Ulici M. Tita 114, u kojoj je Sternbach proveo svoje djetinjstvo, 18. svibnja 2006., u organizaciji tvrtke Roche i Grada Opatije, a pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika RH Stjepana MesiÊa, sveËano je obiljeæena trajna uspomena na ovoga uglednog znanstvenika. Sternbach je najpoznatiji kao izumitelj Valiuma Sintetski organski kemiËar dr. Leo Henrik Sternbach (Opatija, 7. V. 1908. - Nutley, New Jersey, 28. IX. 2005.) danas je najpoznatiji kao izumitelj kultnog lijeka za smirenje - Valiuma, no on je sintetizirao i cijelu klasu novih lijekova, benzodiazepina, koji su bili daleko uËinkovitiji od prijaπnjih tretmana barbituratima i opijatima. Valium je oznaËio prekretnicu u kliniËkoj primjeni lijekova za smirenje i postao najtraæeniji lijek u farmaceutskoj industriji, a od kada je 1963. uπao u kliniËku primjenu, u sljedeÊih je desetak godina postao jedan od najprodavanijih lijekova u SAD-u. Sternbach - jedan od 25 najutjecajnijih Amerikanaca XX. stoljeÊa Svoj radni vijek Sternbach je proveo u Rocheovim laboratorijima u ©vicarskoj i SAD-u, sluæbeno se povukao 1973., ali je radio sve do pred kraj XX. stoljeÊa kao mentor mladih znanstvenika; potpisuje 241 patent, 122 publikacije, nositelj je brojnih priznanja i poËasnih titula, meu kojima je i ona “Izumitelja godine” za 1987.; Sternbach je 2003. u anketi Ëasopisa US News & World Report proglaπen jednim od 25 najutjecajnijih Amerikanaca XX. stoljeÊa, a proπle je godine doæivio i primanje u AmeriËku nacionalnu kuÊu slavnih izumitelja, u Akronu. Bazar Mandrija s natpisom apoteke Sternbach 40 Kontakt s obitelji Sternbach Zanimljivo je da su odræavanje simpozija i postavljanje spomen-obiljeæja potaknuli uËenici povijesne grupe Gimnazije Eugena KumiËiÊa u Opatiji koji se veÊ nekoliko godina bave temama holokausta i povijesti kvarnerskih æidovskih opÊina Rijeke i Opatije. Kao voditeljica povijesne grupe, znala sam da je Mihael Sternbach poËetkom XX. stoljeÊa imao apoteku u Opatiji, te bio jedan od istaknutijih Ëlanova opatijske æidovske zajednice. No, podatak da je njegov sin Leo postao jednim od najistaknutijih ameriËkih znanstvenika proπlog stoljeÊa, dobila sam naknadno, u veljaËi 2005., od uredniπtva Æidovskoga biografskog leksikona. OdluËila sam mu se obratiti i zamoliti za suradnju na πkolskom projektu; djeci se svidjela ideja, od takva smo sugovornika oËekivali mnogo zanimljivih pojedinosti o Opatiji s poËetka XX. stoljeÊa, zatim o lokalnoj æidovskoj zajednici; mi smo, naime, i ranije naπa istraæivanja Ëesto proπirivali razgovorima sa suvremenicima. Posredstvom ameriËkog Rochea poslali smo mu e-mail u kojem smo mu objasnili πto nas zanima. Odgovor koji je stigao nakon dva tjedna, u oæujku 2005., od Michaela Sternbacha, Leova najstarijeg sina, izazvao je veliko uzbuenje u naπoj grupi, a Ëini se da ni njihovo, potaknuto naπim javljanjem, nije bilo manje. U njegovu je e-mailu stajalo sljedeÊe (prijevod autorice): “Æao mi je πto nismo prije odgovorili na vaπ e-mail. Ocu bi bilo izuzetno drago ➠ 94 SIMPOZIJ :: OPATIJA :: Reklama za "Laurol", preparat pripravljan u Sternbachovoj apoteci, za dermatoloπki tretman kod reumatskih oboljenja ➠ da odgovori na bilo koje pitanje vezano uz povijest æidovske zajednice Opatije, barem onoliko koliko se joπ sjeÊa. Molim vas, javite nam biste li radije komunicirali e-mailom ili obiËnom poπtom; ako veÊ imate listu pitanja, poπaljite nam ih e-mailom, pa Êemo poËeti. Michael” Opatije za organiziranje znanstvenog simpozija i postavljanje spomen-ploËe, a inicijativi se prikljuËila i tvrtka Roche u Hrvatskoj kako bi se javnosti predstavilo i njegovo znanstveno djelovanje. Istraæivanje se nastavlja… U meuvremenu je naæalost, 28. rujna 2005. u svojoj 98. godini, preminuo dr. Leo Sternbach o Ëemu nas je obavijestila obitelj od koje smo kao odgovor na naπe pismo suÊuti dobili sljedeÊu poruku: Ubrzo smo listu sastavili i poslali, kao i πkolsku Power point prezentaciju “Tragovima opatijskih Æidova”, kako bi ga informirali o dosadaπnjem rad, te nove i stare razglednice Opatije iz njegova vremena, kakve se mogao sjeÊati iz djetinjstva. On je nama poslao dva primjerka svoje objavljene biografije (Alex Baenninger i dr., Good Chemistry, The Life and Legacy of Valium Inventor Leo Sternbach, McGraw - Hill, 2000.) u kojoj je prvo poglavlje bilo posveÊeno sjeÊanjima na djetinjstvo u Opatiji, a uskoro su nam stigli i odgovori na naπa pitanja te zanimljive obiteljske fotografije kao i slike nekih predmeta iz Sternbachove apoteke u Opatiji, kao πto su stari recepti, posjetnice i dr. U meuvremenu smo i mi produbili naπe istraæivanje u bibliotekama i Dræavnom arhivu u Rijeci i otkrili nove podatke o obitelji Sternbach u Opatiji, npr. u kojoj su kuÊi stanovali, gdje se nalazila osnovna πkola koju je Leo Sternbach zavrπio, apoteka njegova oca, a pronaπli smo i zanimljive turistiËke vodiËe austrougarske Opatije u kojima su se reklamirali preparati iz apoteke Sternbach. Istovremeno smo bili s njim u kontaktu i obavjeπtavali ga o naπem radu. U meuvremenu se veÊ javila ideja o obiljeæavanju njegove rodne pripadnosti Opatiji. Tako smo dobili podrπku Grada 94 Tuæna vijest o smrti Lea Sterbacha “Molim Vas, izrazite naπu zahvalnost Vaπim uËenicima i kolegama. Ocu je bilo jako drago πto ste ostvarili kontakt i πto je vidio sve ono πto ste napravili u projektu. Iako se viπe nije prisjeÊao onoliko koliko je æelio, ipak je kasno u svom æivotu ponovo ostvario vezu s Opatijom. Zanimljivo je da, iako je tako davno napustio Opatiju, na kraju svog æivota ponovo bio tamo, s vama, jednom novom generacijom. Zahvaljujemo vam πto ste nas ukljuËili u vaπ projekt, otac se osjeÊao poËaπÊenim. Obitelj Sternbach” Mi smo takoer bili vrlo poËaπÊeni πto je dr. Leo Sternbach sudjelovao u naπem projektu, a i dirnuti ovim rijeËima. Simpozij o Leu Sternbachu Uskoro smo se zajedno sa sluæbenim organizatorima ukljuËili u organizaciju simpozija koji je bio planiran za svibanj 2006., mjesec u kojem se rodio dr. Leo Sternbach. UËenici su pripremili svoje sudjelovanje u programu Power point prezentacijom Ëija je tema bila razvoj Opatije kao najpoznatijeg austrougars- kog klimatsko-morskog ljeËiliπta, od njegovih poËetaka izgradnjom Vile Angioline, prvih hotela i sanatorija tijekom druge polovice XX. st. do Prvoga svjetskog rata, u razdoblju u kojem je i apoteka Mihaela Sternbacha u Bazaru Mandrija, u srediπtu grada, doæivjela svoj procvat. U prezentaciji su iskoristili sjeÊanja dr. Lea Sternbacha na Opatiju tog doba, kao i slikovni materijal koji im je bio ustupljen. UoËi simpozija, od Michaela Sternbacha koji je takoer bio obavijeπten o skorom dogaanju u Opatiji, stigao je joπ jedan email, u kojem je izmeu ostalog pisalo: “Zahvaljujemo Vam πto radite na projektu posveÊenom dr. Leu Sternbachu, tko bi pomislio da Êe dostiÊi takve razmjere. Drago nam je i ponosni smo πto Êe ga se Opatija sjeÊati. Njemu bi takoer bilo drago i bio bi ponosan. Michael” Na uËeniËku prezentaciju tijekom simpozija koja je meu prisutnima izazvala velik interes i pohvale, nadovezala se autorica ovoga teksta izlaganjem referata “Opatijsko djetinjstvo dr. Lea Henryka Sternbacha”, a o vremenu nakon iseljenja obitelji u Poljsku 1926. te o studiju i profesionalnom putu Lea Sternbacha do emigracije u SAD 1941. govorio je poljski povjesniËar Boguslaw Slawinski sa sveuËiliπta Jagiellonian u Krakovu na kojem je Sternbach 1929. stekao titulu magistra farmacije, a 1931. i doktora znanosti iz organske kemije. Ostali su sudionici svojim izlaganjima u elegantnom ozraËju opatijske Vile Angiolina okupljenima uspjeli dati detaljan uvid u farmaceutsko, kliniËko i znanstveno znaËenje Sternbachova rada. 41 STERNBACH :: ÆIDOVSKA OPATIJA :: Opatijsko djetinjstvo dr. Lea Sternbacha Piπe: Sanja DukiÊ Æidovska Opatija Opatijski je ambijent elitnog austrijskog morsko-klimatskog ljeËiliπta krajem XIX. st. nudio zanimljivu poslovnu perspektivu i brojnim æidovskim doseljenicima koji su bili veÊim dijelom iz zemalja srednje i istoËne Europe s prevladavajuÊim udjelom maarskih Æidova koji u Opatiju pristiæu od 1892. Tada je beËko Druπtvo juænih æeljeznica (Suedbahn - Gesellschaft) u srediπtu grada izgradilo Bazar Mandriju (zgrada na mjestu danaπnjeg hotela i kavane Paris). U Opatiji su se tada trajno nastanile prve æidovske obitelji, privuËene razvojem morsko-klimatskog ljeËiliπta, potaknutim intenzivnim ulaganjem beËkoga Druπtva juænih æeljeznica. One su svoje poslovne djelatnosti obavljale unutar spomenute zgrade, a stanovale u obliænjoj. Æidovski doseljenici, Ëiji se priliv nastavio i prvih desetljeÊa XX. stoljeÊa, svojom su financijskom i struËnom raspoloæivoπÊu potpomogli razvoju gospodarskih djelatnosti znaËajnih u opatijskoj turistiËkoj ponudi. Kozmopolitski duh opatijske sredine omoguÊio im je visok stupanj integracije u veÊinskoj katoliËkoj zajednici. Nju su, prema sjeÊanju Lea Sternbacha, osim autohtonih Hrvata u okolici, Ëinili i brojni narodi Austro-ugarske monarhije. IstiËe da su od kraja XIX. stoljeÊa upravo æidovski poduzetnici, hotelijeri i lijeËnici igrali vodeÊu ulogu u poslovnom æivotu; meu njima je bio znatan broj trgovaca; mnogi su se bavili turistiËkom djelatnoπÊu - bili su vlasnici ili upravitelji hotela te putniËkih agencija. S obzirom da je Opatija svoj razvoj od ranih poËetaka usmjerila prema ljeËiliπnom turizmu, brojni su æidovski lijeËnici na prijelazu stoljeÊa, kao i u meuraÊu, ovdje otvorili svoje ordinacije, prve sanatorije. Obitelj Sternbach Razumljivo je da je u takvom okruæenju svoje dobre poslovne izglede vidio i ljekarnik Michael Abracham Sternbach, poljski Æidov, porijeklom iz Przemysla u Galiciji (tada dio Austrougarske monarhije) kada je nakon zavrπenog studija i prakse magistra farmacije u Lavovu, odluËio otvoriti ljekarnu u elitnom austrijskom ljeËiliπtu na Jadranu, u Opatiji. Uzima u najam ljekarnu “Kromir & Poriz” u Bazaru Mandrija, u glavnoj opatijskoj ulici (prema sjeÊanju Lea Sternbacha bila je to jedna od postojeÊe tri ljekarne koje su tijekom Prvoga svjetskog rata opskrbljivale gradove Opatiju, Lovran i Volosko). U zgradi su se, osim ljekarne i poπtanskog ureda, nalazili brojni poslovni prostori: trgovina glazbenih instrumenata Kaddisch, ritualna mesnica Æidova Husa, suvenirnica Palestinca Abu Kahlila, a kasnije je otvoren i talijanski restoran Barbini, i dr. 42 Bazar Mandrija, poslovno - stambena zgrada na glavnoj opatijskoj prometnici, oko 1900., (danas su na tom mjestu hotel i kavana Paris) Michael Sternbach u Opatiji upoznaje svoju buduÊu suprugu Posao je, Ëini se, cvjetao; u ljekarni su se nudili razliËiti farmaceutski preparati, a ljekarnik Sternbach je i sam zapoËeo vrlo uspjeπan poslovni poduhvat kao izumitelj nekih preparata: Ovol - ovolecitinskih pilula i Laurol - za dermatoloπki tretman reumatskih tegoba koji se pripravljao od lovorovih listova. U Opatiji Êe tridesetpetogodiπnji Michael Sternbach upoznati svoju buduÊu æenu, tada sedamnaestogodiπnju Pirosku (Piri) Cohn, Maaricu æidovskog porijekla, iz Oroshaza (blizu grada Szegeda), koja je tamo s roditeljima redovito provodila ljetne praznike u ljetnikovcu svoje bake. Njihova je veza u poËetku zabrinjavala njezine roditelje, zbog Ëinjenice πto je Michael bio poljski Æidov i kao takav pripadnik tada najniæeg druπtvenog sloja Æidova, no veza je ipak zavrπila sklapanjem braka 1907., a 7. svibnja 1908. u Opatiji je roen Leo Henryk Sternbach, prvi od dvojice njihovih sinova. Sternbachovi su obiljeæavali æidovske praznike Obitelj je æivjela u iznajmljenom Ëetverosobnom stanu, na treÊem katu Vile Jadran, u blizini ljekarne, na glavnoj opatijskoj prometnici (na adresi Opatija 26, danas M. Tita 114). Stan je, prisjeÊao se Leo Sternbach, s ljekarnom bio povezan zvonom koje je sluæilo noÊu za hitne sluËajeve. Obitelj je pripadala viπem srednjem graanskom sloju opatijskog druπtva, kao i veÊi dio æidovskih doseljenika. BuduÊi da su integracijski procesi udaljili dio pripadnika lokalne æidovske zajednice od tradicionalnog i vjerskog æivota, i u obitelji Sternbach on se svodio na obiljeæavanja samo veÊih æidovskih praznika kao πto su Jom Kipur, Roπ Haπana, Pesah. Vjerska sluæba se obavljala u prilagoenom prostoru Pensiona Breiner, a zatim i Pensiona Stern. Prema sjeÊanju Lea Sternbacha, tih dana, kao i na πabat, neki nisu radili. Naime, u Opatiji je tada postojala i malobrojna skupina ortodoksnih Æidova ➠ 94 STERNBACH :: ÆIDOVSKA OPATIJA :: ➠ kojih se broj poveÊavao u vrijeme boravka æidovskih turista u Opatiji. U autobiografskim zapisima Leo Sternbach Êe napisati kako ni on, a niti njegovi roditelji, nisu nikada skrivali svoje æidovsko porijeklo: “Roen sam kao Æidov”; no, osobno je odbijao sudjelovati u vjerskim aktivnostima, tvrdeÊi da je religija u osnovi “besmislena i negativna”. Taj ga stav tijekom æivota ipak nije nikada naveo na ideju o odbacivanju æidovstva ili o preobraÊenju na krπÊanstvo. Michael Sternbach bio je predsjednik Æidovske opÊine Opatije U poËetku, æidovske institucije u Opatiji nisu postojale, pravno su opatijski Æidovi potpadali pod Æidovsku opÊinu Trst. Temelji njezinoj autonomnoj upravi postavljeni su uoËi Prvoga svjetskog rata, a meu istaknutim Ëlanovima uprave koji su preuzeli vodstvo zajednice tijekom rata bio je i Mihael Sternbach. Æivot zajednice je tada, zbog odsutnosti mnogih Ëlanova, u institucionalnom smislu bio reguliran tek 1922., u Kraljevini Italiji, Statutom novo uspostavljene opatijske æidovske opÊine. U veljaËi 1923. provedeni su izbori za upravne organe i tom je prilikom Piroska Sternbach sa sinovima Leom (lijevo) i Giusijem (desno); dolje Leo Sternbach iza Ville Angioline (opatijski park) za predsjednika izabran Michael Sternbach koji Êe na toj funkciji ostati do iseljenja u Poljsku. PoËetak πkolovanja Lea Sternbacha U osnovnu je πkolu Leo Sternbach krenuo u rujnu 1914., s navrπenih πest godina, a zavrπio ju je 1918. Pohaao je NjemaËku πkolu u Opatiji koja je imala karakter privatne πkole s pravom javnosti (Deutsche Privat - Volkschule in Abbazia mit Öffentlichkeitsrecht). Uzdræavalo ju je Druπtvo za promicanje jedne njemaËke πkole u Opatiji (Verein zur Förderung einer deutschen Schule in Abbazia), osnovano 1896. Najprije je djelovala u jednoj privatnoj kuÊi, a 1901. je za nju izgraena i zasebna zgrada (danas zgrada Ugostiteljske πkole u Opatiji). U πkoli je Leo s lakoÊom svladavao nastavni program, pokazujuÊi veÊ tada izrazitu naklonost prema prirodnoj grupi predmeta i jezicima, a uËenje povijesti mu je uvijek predstavljalo veÊi problem, πto Êe se ponavljati i tijekom kasnijih godina njegova πkolovanja. Iz tog se razdoblja svog æivota prisjeÊao i antisemitskih ispada nekih svojih πkolskih kolega, meu kojima je kaæe odnos bio takav da su austrijska djeca osobito prezirala Hrvate, a zatim su zajedno, Austrijanci i Hrvati, prezirali Æidove. “Kada bi doznali da sam Æidov, viπe se nisu htjeli igrati sa mnom”. S vremenom je takve neugodnosti, koje su ga u mladosti nastavile pratiti i u drugim æivotnim sredinama, nauËio mirno podnositi ne pokazujuÊi koliko su ogorËenosti u njemu izazivale, no to ga je ujedno oËvrsnulo u uvjerenju da Êe u takvu okruæenju u buduÊnosti uspjeti samo bude li izgraivao vlastite sposobnosti, koristeÊi inteligenciju i intelektualni æar. Prvi svjetski rat donosi probleme S polaskom u πkolu doæivio je i poËetak Prvoga svjetskog rata. Iako ga nije doæivio neposredno, jer je Opatija ostala poπteena ratnih razaranja, u njegovo su se djetinje sjeÊanje urezali neki doæivljaji koje Êe kasnije zapisati, kao: nadlijetanje vojnog aviona jednom prilikom nad gradom ili zvuk eksplozije bombe ispuπtene u okolnoj πumi Ëiji Êe pad priËiniti manju πtetu, kao i udaljeni zvuk topovske paljbe u bitkama na talijanskom bojiπtu, na rijeci SoËi, koji se mogao Ëuti do Opatije; spominjao je i pogorπanje ekonomskih prilika, nestaπicu osnovnih æiveænih namirnica i nemoguÊnost nabavke odjeÊe. Ratne prilike Êe doprinijeti i padu prometa u ljekarni, u kojoj Êe Leo pomagati ocu koji si nije mogao priuπtiti pomoÊnika. BuduÊi da je Leo veÊ kao dijete s ocem provodio dosta vremena u ljekarni, pomaæuÊi mu koliko je mogao, za pretpostaviti je da se baπ tu javio njegov interes za medicinu kao i zanesenost kemijskim procesima koji su se dogaali tijekom pripreme raznih pripravaka, πto Êe kasnije odrediti njegov profesionalni put. Vrlo je vjerojatno da je oËev izumiteljski talent kasnije preπao na sina, da bi se u njemu s vremenom razvio do genijalnosti. Raspad Austro-ugarske monarhije Po zavrπetku Prvoga svjetskog rata koji je pridonio raspadu Austro-ugarske monarhije i kratkotrajne savezniËke okupacije ➠ 94 43 STERNBACH ➠ grada, uslijedila je talijanska okupacija 1918. te prikljuËenje Opatije Kraljevini Italiji. U svojim je uspomenama Leo Sternbach saËuvao i sjeÊanje na jedan dogaaj koji se zbio tijekom D’Annunzijeve okupacije Rijeke, kada je zbog nezadovoljstva zbog proglaπenja Rijeke slobodnom dræavom 1920., okupacijska vlast usred noÊi digla u zrak most koji je tada odvajao okupirani dio grada Rijeke od jugoslavenskog grada Suπaka. “Bila je to takva uæasna eksplozija Ëiji me je zvuk, a potom i πok koji sam pri tom doæivio, trgnuli iz sna i izbacili iz kreveta”. U nekim se njegovim sjeÊanjima i danas osjeÊa djetinje ushiÊenje, kao u onima koja govore o igrama u kojima su s njima djecom sudjelovali i talijanski vojnici pa je tako opisao igru s eksplozivnim tvarima kojima su ih vojnici opskrbljivali, a koje su u kemijskim reakcijama razliËitih kombinacija spojeva izazivale senzacionalne efekte koji su djecu oduπevljavali. Tek kasnije Êe postati svjestan da je Opatija njegova razigranog djetinjstva bila i pozornicom sudbinskih politiËkih dogaaja koji Êe mu promijeniti æivot. Leo Sternbach odlazi na πkolovanje u Austriju Ratne su posljedice tako dotakle i njega , desetogodiπnjeg djeËaka. Nova je vlast u skladu s politikom talijanizacije zatvorila njemaËke πkole. BuduÊi da Leo, kao ni njegov brat Gyuszi (deminutiv od maarskog imena Gyula), nisu uopÊe znali talijanski, nastavili su svoje πkolovanje uzimajuÊi privatnu poduku na njemaËkom jeziku. Nekoliko je opatijskih obitelji s istim problemom udruæilo svoje napore i financiralo te “uvezlo” uËitelja iz Austrije. Na kraju nastavne godine u lipnju, Leo je s bratom odlazio u Villach, u Austriju, najbliæi grad s njemaËkom gimnazijom (Realna gimnazija u Villachu) u koji se moglo stiÊi vlakom, da bi tamo polagali zavrπni ispit kako bi se mogli upisati u viπi razred. Zbog takve situacije koja je s padajuÊom kvalitetom obrazovanja potrajala do 1921., Sternbachova su djeca na zavrπnim ispitima u Villachu postigla tek osrednji rezultat. Bio je to, prema njegovu miπljenju, rezultat loπe kvalitete privatne poduke uËitelja koji su se izmjenjivali. Gyuszi je polagao samo jednu godinu, buduÊi da su ga Talijani, da bi ubrzali talijanizaciju, primili u talijansku πkolu u Opatiji iako je posjedovao samo rudimentarno znanje talijanskog jezika. Tu je πkolu brat polazio do preseljenja obitelji u Poljsku 1926. U meuvremenu su talijanski jezik poËeli uËiti Leo i njegovi roditelji. BuduÊi da Leov talijanski joπ uvijek nije bio dovoljno dobar da bi polazio talijansku srednju πkolu, nastavio je svoje πkolovanje uzimajuÊi privatnu poduku. Kako je njegovo obrazovanje i nadalje stagniralo, roditelji su 1921. godine, na preporuku profesora latinskog jezika u Villachu, odluËili da se trinaestogodiπnji Leo preseli u Villach kako bi tamo kao redovni uËenik mogao polaziti nastavu. SjeÊao se da je nakon doseljenja u novoj sredini patio zbog odvojenosti od roditelja, ali i sve prisutnijeg antisemitizma. Roditelji su ga odluËili preseliti u drugu πkolu, u Graz koji je imao bolje æeljezniËke veze s 44 :: ÆIDOVSKA OPATIJA :: Opatijom. Tamo je stanovao kod jedne æidovske obitelji i dobivao vjersku poduku, πto mu je dodatno oteæavalo integraciju u druπtvu u kojem je antisemitizam veÊ ranih dvadesetih godina pod utjecajem rasta nacistiËke ideologije bio joπ izraæeniji nego u prijaπnjoj sredini. Sinovljeva potiπtenost u Grazu te odvojenost od obitelji snaæno su zabrinjavale roditelje, kao i pogorπanje njihova financijskog poloæaja. Naime, posao jednom uspjeπne ljekarne veÊ tijekom rata gotovo je zamro, a steËena imovina, koju su iz patriotskih razloga investirali u ratne obveznice dræave koja se raspala, bila je izgubljena. Obitelj se susrela s ozbiljnim pitanjima u pogledu svoje buduÊnosti, djelomiËno potaknutim i pritiscima talijanskih vlasti da prihvate talijansko dræavljanstvo. No, kako to nisu æeljeli, otac je donio odluku o iseljenju u odnedavno obnovljenu Poljsku i uzimanju poljskog dræavljanstva. Novi æivot u Poljskoj Sele se u Krakov gdje su æivjela i dvojica oËeve braÊe, no poËetak im usprkos obiteljskoj potpori nije bio lak. Obitelj je naπla stan na prvom katu zgrade u novoizgraenom naselju u Ëetvrti Kazimierz u æidovskom getu gdje je otac mogao otvoriti ljekarnu nakon svladavanja brojnih birokratskih problema. Leo je sada morao nauËiti poljski, materinji jezik svog oca kojim se u roditeljskoj kuÊi do tada nije uopÊe razgovaralo; u kuÊi se razgovaralo na njemaËkom jeziku, a s majkom je uobiËavao komunicirati na maarskom jeziku. Kako su roditelji morali ostati u Opatiji joπ godinu ili dvije da bi sredili poslove oko preseljenja i dobivanja koncesije za otvaranje ljekarne u Krakovu, Leo je sam otiπao u Poljsku, u grad Bielitz (Bielsko - Biala) u ©leskoj gdje se upisao u gimnaziju na njemaËkom jeziku i tamo nastavio svoje πkolovanje. Odatle je povremeno odlazio kuÊi roditeljima u Opatiju gdje je provodio blagdane i ljetne praznike. Osim mukotrpnog uËenja novog jezika tijekom posljednjih godina svog srednjoπkolskog obrazovanja, Leu je to razdoblje æivota proteklo mirno u svladavanju uobiËajenih πkolskih problema, u sredini u kojoj se kao Æidov osjeÊao prihvaÊen, pa je tako 1926. u dobi od osamnaest godina i maturirao, a te su se godine, u ljeto, konaËno i njegovi roditelji, zakljuËivπi svoje poslove u Opatiji, doselili u Krakov. Otac je konaËno dobio odobrenje za otvaranje ljekarne u Krakovu. No, tu je godinu, osim problema uzrokovanih prilagoavanjem novoj sredini, obiljeæio i jedan tuæan dogaaj u obitelji: u svojoj petnaestoj godini je nakon kraÊe i tada neizljeËive infekcijske upale grla umro Leov mlai brat Gyuszi, πto je roditelje slomilo. Napuπtanjem Opatije, jedno je razdoblje u æivotu obitelji Sternbach zauvijek bilo okonËano, razdoblje proæivljeno onako kako ga je i Opatija proæivjela, obiljeæeno sjajem austrijskog mondenog odmaraliπta dokone europske gospode, pa posljedicom burnih politiËkih mijena, stagnacijom i neizvjesnoπÊu koja je doπla s velikim ratom i, napokon, talijanskom vlaπÊu. Preseljenje u Poljsku je za sada nudilo traËak nade, a Leu se upisom na Krakovski univerzitet otvarala svjetlija buduÊnost otvarala su mu se vrata svijeta znanosti za kojim je æudio. 94 FILATELIJA :: JUDAICA :: HOLOKAUST Piπe: Jurica MiletiÊ Na velikim filatelistiËkim izloæbama u inozemstvu, bez obzira je li rijeË o samo meudræavnima ili svjetskima, filatelistiËki materijal koji obrauje holokaust i sva zbivanja u svezi s njim, nije nikakva rijetkost, a u nas se takav materijal moæe vidjeti samo iznimno i fragmentarno. Jedan od razloga je da neke veÊe filatelistiËke izloæbe i nisu brojne, a drugi je da je veÊina filatelista koji su takve zbirke stvarali veÊ odavno mrtva. Dodajmo tome i da je do mnogih maraka, cjelina i ostalog filatelistiËkog materijala doista teπko doÊi. U velikom broju sluËajeva rijeË je o pismima ili dopisnicama u posjedu pojedinih obitelji, kojima su to, razumljivo, iznimno drage i vrijedne uspomene od kojih se jednostavno ne æele odvajati. Niπta bolje ne stoji ni s popratnom literaturom: tek kakav Spomen-arËiÊi iz Theresienstadta(Terezina) 94 Ëlanak od vremena do vremena u specijaliziranom filatelistiËkom tisku. Poπtanska sluæba i posebne marke u okupiranom Lodzu I πiroj javnosti, ali i onoj filatelistiËkoj, manje je poznato da je NjemaËka godine 1939. kad je napala i okupirala Poljsku, grad Lodz u kojem æivjelo oko Ëetvrt milijuna Æidova, preimenovala u Litzmannstadt. Lodz je uoËi II. svjetskog rata bio izrazito industrijski grad s jednom od najveÊih æidovskih populacija u Europi, po veliËini drugi grad ➠ Potvrda odnosno atest za blokove maraka od 5 i 10 pfeniga - izdanja za æidovsku poπtu u getu Lodza 1944. godine. Marke su neperforirane, a na poleini je natpis dan olovkom kojim su marke identificirane. Atestiranje je izvrπio ispitivaË maraka H.G.Muentz iz Tel-Aviva. Omotnica pisma koje je æidovska obitelj zraËnom poπtom preko Lisabona uputila roacima u SAD. Svoje æidovstvo poπiljatelji su morali potvrditi umetanjem imena Sara. Poπiljku su tada pregledali cenzori i ponovo je zalijepili. 45 FILATELIJA :: JUDAICA :: se lako moæe shvatiti i kao bodljikava æica, ali izvedena iz malih Davidovih πtitova. NovËanica od 5 maraka bila je smeoæute boje, a na njoj je osim Davidova πtita u donjem lijevom kutu, bila i menora, a ni na njoj nije nedostajala jednako tako stilizirana bodljikava æica. U getu Theresienstadta priπlo se tiskanju tzv. spomen-arËiÊa. Namijenjeni su bili duænosnicima Meunarodnoga crvenog kriæa koji bi posjetili logor i trebali su pripomoÊi stvaranju miπljenja kako u logoru i nije tako loπe. Poπtanska dopisnica koju je robijaπ Konrad Kociewski - # 15078 blok 7 iz koncentracijskog logora Hamburg-Neuengamme poslao svojoj majci u zapadnu Prusiju. Na dopisnici je poseban cenzurni æig u kojem je i napomena da je njemaËki jezik jedini dopuπteni jezik dopisivanja. Datum: 28.11.1943. ➠ Poljske. Brojem stanovnika nadvisivala ga je jedino Varπava. Okupiran je bio 7. rujna 1939., a progon Æidova u njemu zapoËeo je samo sedam dana kasnije. Kao dio zapadne Poljske, studenoga iste godine Lodz je bio prikljuËen TreÊem Reichu i kao novËana jedinica u njemu uvedena je bila njemaËka marka, a poljski zloti naπli su se izvan opticaja. U poËetku su Æidovi morali nositi æutu vrpcu oko ruke, ali ubrzo je bila zamijenjena istobojnim znakom u obliku Davidova πtita. U sjevernom, toËnije najsiromaπnijem dijelu grada, 8. veljaËe 1949. stvoren je bio geto u koji su bili stjerani svi Æidovi, a svaki pokuπaj uspostavljanja bilo kakve veze s vanjskim svijetom kaænjavao se smrÊu. U getu su Nijemci na Ëelo tzv. Æidovskog savjeta postavili Chaima Mordechaija Rumkowskog - osobu o kojoj i danas vladaju posve opreËna miπljenja. Joπ je manje poznato da je upravo on organizirao poπtansku sluæbu i Ëak raspisao svojevrstan natjeËaj za likovno rjeπenje maraka koje su trebale posluæiti za unutarnju uporabu. Prve su takve marke za uporabu bile spremne 9. oæujka 1944., ali Nijemci su se iznenada predomislili i zabranili ih, tako da je poπtanski ured u 46 Rijedak primjerak pisma s cenzornim æigom upuÊenog s Mauricijusa u Tel-Aviv. Nekoliko stotina europskih Æidova Britanci su poslali na otok Mauricijus u Indijskom oceanu i cijela je ta kolonija preæivjela II. svjetski rat, a mnogi su se od njih kad je zavrπio odselili bilo u Izrael, bilo u SAD. I dan danas na Mauricijusu postoji æidovsko groblje. getu prodao tek jedan vrlo malen dio naklade. Ni danas joπ nije posve jasno πto se dogodilo s glavninom naklade, ali opÊenito se vjeruje da je bio uniπten. Isto tako su bile uniπtene i sve poπiljke frankirane tim markama. Stanovniπtvo geta bilo je ubijeno, a kad je Lodz 19. sijeËnja 1945. bio oslobo. NacistiËke “æidovske marke” Nominalna vrijednost maraka bila je izraæena u njemaËkim markama. Bile su posebno dizajnirane, jer se SS potrudio da upravo u Lodzu, ali i u Theresienstadtu (Terezinu) u uporabu stavi tzv. æidovske marke, kako u duhu posvemaπnje segregacije ne bi iste novËanice dodirivali prsti Æidova i prsti „arijevaca“. U Litzmannstadtu odnosno Lodzu u uporabi su bile i novËanice i kovanice, a upravo su novËanice na poleini nosile potpis M. Rumkowski kojem je udijeljena bila titula Alteste der Juden. Primjerice, novËanica od 10 æidovskih maraka bila je zelene boje. U kutnim dijelovima (gore desno i dolje lijevo) bile su brojËane oznake, a natpis Zehn Mark bio je razvuËen preko svojevrsne mreæe koja Primjerci novËanica od 5 i 10 maraka - izdanja samo za stanovnike geta. Na objema novËanicama mreæa - bodljikava æica kao osnovicu ima Davidov πtit. Kompletan arak od dvadeset „æidovskih“ maraka za geto u Lodzu (Litzmannstadt) s likom Rumkowskog (Alteste der Juden) 94 POLITIKA :: IZRAEL :: Piπe: Nataπa Barac IZRAEL DOBIO 31. VLADU Izraelski premijer Ehud Olmert predstavio je poËetkom svibnja zastupnicima Knesseta 31. izraelsku vladu od osnutka Dræave Izrael. Nova izraelska vlada ima 25 Ëlanova, a proizaπla je iz Ëetiri stranke koje tvore koaliciju - stranke centra Kadime, ljeviËarske RadniËke stranke, ultraortodoksne stranke Shass i stranke umirovljenika Gil. Nova izraelska vlada ima 25 članova, a proizašla je iz četiri stranke koje tvore koaliciju stranke centra Kadime, ljevičarske Radničke stranke, ultraortodoksne stranke Shass i stranke umirovljenika Gil. Olmertova vlada Êe najvjerojatnije nastaviti s politikom koju je uvelike pokrenuo i inspirirao bivπi izraelski premijer Ariel Sharon, koji je od sijeËnja nakon teπkog moædanog udara u komi, ali morat Êe ipak unijeti i neke promjene na politiËkom i na socijalnom i ekonomskom planu - prema æeljama svojih koalicijskih partnera. “Kompromisna vlada” Izraelski mediji novu su vladu nazvali “kompromisnom vladom”, a u novinama su se odmah pojavila i strahovanja oko toga koliko Êe dugo ova koalicijska vlada uspjeti pomiriti svoje meusobne razlike i djelovati Ëvrsto - na unutarnjem i vanjskom planu. Velik dio “vaænih” ministarstava u vladi nalazi se u rukama Ëlanova premijerove stranke Kadime. Na Ëelu ministarstva vanjskih poslova i dalje se nalazi Tzipi Livni, koja je postala i zamjenica premijera, a Shimon Peres je postao prvi zamjenik premijera i ministar za razvoj. Zamjenik premijera i ministar obrane bit Êe Ëelnik RadniËke stranke Amir Peretz. 94 “Odluka novog premijera da saËuva dio ekipe koja je okruæivala Ariela Sharona daje naslutiti da Êe Olmert nastaviti sa Sharonovom politikom”, piπu izraelski komentatori dodajuÊi da Êe novi izraelski premijer “u svakom sluËaju ostati zatvorenik obeÊanja koja je dao svojim politiËkim partnerima, a prije svega bit Êe vezan njihovim politiËkim, socijalnim i ekonomskim zahtjevima”. Najteæi dio - daljnje izraelsko povlaËenje sa Zapadne obale Nakon prvog koraka - sastavljanja vlade - premijera Ëekaju novi zadaci. PolitiËka platforma Kadime, koju je Olmert isticao tijekom predizborne kampanje, temelji se na daljnjem povlaËenju sa Zapadne obale i odreivanju konaËnih granica Izraela. Provoenje tih planova izazvat Êe bez sumnje niz problema. Izraelski premijer neće imati lak zadatak. Moguće je da će njegove napore sabotirati i njegove partneri, a Bijela kuća možda mu neće davati jednak “kredit” koji je imao Ariel Sharon zbog svog šarma i sposobnosti uvjeravanja. Olmert je i tijekom predstavljanja Ëlanova vlade u Knessetu govorio o svojim planovima o povlaËenju sa Zapadne obale. “Granice Izraela koje Êe se formirati sljedeÊih godina bit Êe znatno drukËije od teritorija kakvi su pod kontrolom Izraela danas”, rekao je izraelski premijer pred zastupnicima parlamenta te je obeÊao uspostaviti konaËne granice do 2010. godine, uz pristanak Palestinaca ili bez njega. Palestinci, Ëiju vladu danas vodi radikalni pokret Hamas, tvrde da Olmertov plan predvia pripajanje zemlje Ëime im se oduzima moguÊnost uspostave dræave sposobne za æivot, a protive se i unilateralnim koracima Izraela. Planom o daljnjem povlačenju sa Zapadne obale neće biti oduševljeni ni Olmertovi koalicijski partneri - posebice ultraortodoksna stranka Shass koja se načelno protivi svakom ustupanju teritorija. Izrael i dalje odbija pregovarati s Hamasovom vladom, sve dok taj pokret ne prizna pravo Izraela na postojanje, dok ne odbaci terorizam i ne prihvati do sada postignute sporazume. Izraelski Ëelnici dali su naslutiti da su se spremni sastati s predsjednikom Palestinske samouprave Mahmudom Abasom. S Abasom se u svibnju u Egiptu sastala ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni, a najavljuje se i njegov sastanak s Olmertom. Planom o daljnjem povlaËenju neÊe biti oduπevljeni ni Olmertovi koalicijski partneri - posebice ultraortodoksna stranka Shass koja se naËelno protivi svakom ustupanju teritorija. ➠ Izrael i dalje odbija pregovarati s Hamasovom vladom, sve dok taj pokret ne prizna pravo Izraela na postojanje, dok ne odbaci terorizam i ne prihvati do sada postignute sporazume. 47 POLITIKA MoguÊi problemi i na socijalnom planu ➠ Daljnje probleme unutar koalicije izraelski bi premijer mogao imati na socijalnom planu. Shass Êe se zalagati za svoj socijalni program, Stranka umirovljenika (najveÊe iznenaenje ovogodiπnjih izraelskih izbora) traæit Êe provoenje mirovinske reforme, a RadniËka stranka zahtijevat Êe poveÊanje garantirane minimalne plaÊe. Ehud Olmert, koji se zalaæe za træiπnu ekonomiju, sigurno Êe se suprotstaviti provoenju nekih skupih socijalnih reformi, a analitiËari smatraju da Êe pokuπati dobiti na vremenu provoenjem reformi, koje traæe njegovi partneri, ali bez dodatnog optereÊivanja dræavnog proraËuna. Drugim rijeËima to znaËi da Êe se reforme provoditi polako i vrlo oprezno. :: IZRAEL :: Predstavljanjem 31. vlade Izrael je dakle okrenulo jednu od najkonfuznijih stranica svoje povijesti. Sharonova era je zavrπena iako Ëovjek koji ju je pokrenuo nije zavrπio svoje “politiËko djelo” - djelo toliko kontroverzno da je velik dio izraelskog naroda i gotovo Ëitav politiËki svijet doveo do toga da ponovo razmisli o buduÊnosti Izraela na nov naËin. HoÊe li Olmert moÊi nastaviti tim putem - jedno je od glavnih pitanja koje postavljaju Izraelci, koji mu Ëesto predbacuju nedostatak karizme i potrebne popularnosti da bi se mogao nametnuti i Izraelu i svijetu, prije svega ameriËkoj administraciji. Izraelski premijer neÊe imati lak zadatak. MoguÊe je da Êe njegove napore sabotirati i njegove partneri, a Bijela kuÊa moæda mu neÊe davati jednak “kredit” koji je imao Ariel Sharon zbog svog πarma i sposobnosti uvjeravanja. Teško stanje na područjima pod Palestinskom samoupravom Stanje na palestinskim područjima posljednjih je mjeseci vrlo teško. Nakon pobjede Hamasa na izborima održanim početkom godine, Europska unija i SAD praktički su blokirale isplatu novčane pomoći Palestincima, budući da se Hamas nalazi na njihovu popisu terorističkih organizacija. Europska unija pruža najveću financijsku pomoć Palestincima - gotovo 500 milijuna eura godišnje. Isplata te pomoći prekinuta je 10. travnja. Direktna europska pomoć Palestinskoj samoupravi iznosi 250 milijuna eura godišnje i namijenjena je financiranju projekata infrastrukture i razvoja. Preostalih 250 milijuna eura isplaćuje se humanitarnim agencijama, poput UN-ova povjerenstva za palestinske izbjeglice (UNRWA) te drugim nevladinim organizacijama. Ta “indirektna” pomoć i dalje se isplaćuje. SAD su u travnju također objavile da prekidaju s isplatom 400 milijuna dolara koje su bile namijenjene palestinskoj vladi. Washington će i dalje davati novac UNRWA-i i humanitarnim organizacijama. Zbog te financijske blokade, velik broj Palestinaca koji rade u državnoj upravi već mjesecima nisu dobili plaće. Na područjima pod Palestinskom samoupravom međupalestinski sukobi postali su gotovo svakodnevni. Najčešće se sukobljuju pripadnici Hamasa i pokreta Fatah, kojem pripada i palestinski predsjednik Mahmud Abas, a u medijima se sve više govori o opasnosti od izbijanja građanskog rata na palestinskim područjima. 48 NAGLASCI IZ OLMERTOVA GOVORA PRED KNESSETOM - “I ja sam kao i mnogi drugi sanjao i æelio da saËuvamo Ëitavu zemlju Izraela i da nikada neÊe doÊi dan kada Êemo morati dati dijelove naπe zemlje. »itavim srcem vjerujem u vjeËno pravo izraelskog naroda na Ëitavo podruËje Izraela. Ipak, snovi i priznanje tog sna ne predstavljaju politiËki program. »ak i ako æidovske oËi plaËu, Ëak i ako su naπa srca slomljena, moramo saËuvati bit. Moramo saËuvati stabilnu i solidnu æidovsku veÊinu u naπoj dræavi”. - “S ovog mjesta ponovo se obraÊam izabranom predsjedniku Palestinske samouprave, gospodinu Mahmudu Abasu. Izraelska vlada pod mojim vodstvom æeli pregovarati s palestinskim vlastima koje su odane naËelima mirovnih smjernica, koje se bore protiv terorizma, koje Êe razoruæati i raspustiti teroristiËke organizacije, prihvatiti naËela demokracije i pridræavati se u potpunosti svih do sada potpisanih sporazuma”. - “Palestinska vlada koju vode teroristiËke frakcije neÊe biti partner za pregovore i neÊemo imati nikakve praktiËne svakodnevne odnose. Dræava Izrael spremna je Ëekati na te potrebne promjene unutar Palestinske samouprave”. - “Granice Izraela, koje Êe biti odreene tijekom predstojeÊih godina, bit Êe bitno razliËite od podruËja koje se sada nalazi pod kontrolom Dræave Izrael”. - “Izrael æeli poboljπati razumijevanje i odnose sa zemljama Europe. Danaπnji europski Ëelnici bolje razumiju kompleksnost situacije na Bliskom istoku”. - “Moja je æelja pojaËati veze s arapskim zemljama. Egipat i Jordan, zemlje s kojima imamo mirne odnose, imaju Ëelnike koji inspiriraju.” - “Prijetnje koje dolaze iz Irana ugroæavaju regiju i mir u svijetu. Izjave iranskog predsjednika moraju biti ozbiljno shvaÊene - on misli to πto govori.” 94 POLITIKA :: IZRAEL :: IZRAEL GRADI “BIJELU KU∆U” Novi izraelski premijer Ehud Olmert uskoro Êe se i sluæbeno useliti u dugogodiπnju rezidenciju izraelskih premijera, u ulici Balfour u Jeruzalemu. Prema pisanju izraelskih medija, Olmert Êe vjerojatno biti posljednji izraelski premijer koji Êe stanovati u toj zgradi, koja potjeËe joπ iz vremena britanskog mandata. Radovi na izgradnji izraelske verzije Bijele kuÊe veÊ su poËeli, a nova rezidencija izraelskog premijera sastojat Êe se od sluæbenih ureda i prostora za stanovanje. Nova rezidencija izraelskog premijera trebala bi biti dovrπena do 2009. godine, a nalazit Êe se u Kiryat Haleomu, u blizini ureda izraelske vlade. Zgrada u ulici Balfour, smatraju izraelski duænosnici, veÊ dugo vremena ne odgovara potrebama sigurnosnih sluæbi, potrebama diplomacije i ugledu Dræave Izrael. “U ovom novom kompleksu moÊi Êemo primati sve svjetske visoke duænosnike”, kazao je jedan visoki izraelski duænosnik, koji je æelio ostati anoniman. Olmer se poËetkom svibnja sluæbeno uselio u svoj novi ured, a pri tome se obvezao da Êe u predstojeÊem razdoblju nastojati redefinirati izraelske granice te je kazao kako neÊe dopustiti ostanak ilegalnih æidovskih naselja na Zapadnoj obali. Tijekom petomjeseËnog razdoblja u kojem je obavljao duænost privremenog premijera, Olmert se nije æelio preseliti u ured svojeg prethodnika Ariela Sharona, koji je 4. sijeËnja doæivio teæak moædani udar. Olmert je takoer tijekom odræavanja sastanaka izraelske vlade odbijao sjediti u smeoj koænoj fotelji u kojoj obiËno sjedi premijer Izraela. “Tijekom sljedeÊih nekoliko godina, izmijenit Êemo karakter Izraela kako bismo zajamËili da Êe to biti dræava sa solidnom æidovskom veÊinom koja æivi u granicama koje je u stanju obraniti i koje Êe njezinu stanovniπtvu zajamËiti sigurnost te ih odvojiti od onih koji Êe morati æivjeti pokraj nas, a ne meu nama”, rekao je novinarima. DALIA ITZIK - PRVA ÆENA NA »ELU KNESSETA Ovogodiπnji izraelski izbori ostat Êe upamÊeni i po tome πto je Izrael po prvi put u svojoj povijesti dobio predsjednicu parlamenta. Dalia Itzik, Ëlanica Kadime, politiËke stranke Ëiji je predsjednik premijer Ehud Olmert, izabrana je za predsjednicu Knesseta, a ujedno je postala i zamjenica predsjednika dræave. “Predsjednik Knesseta ima vrlo zanimljiv i vrlo utjecajan posao”, kazala je Itzik. Dalia Itzik ima 53 godine, a veÊ je niz godina u izraelskoj politici. Ambiciozna politiËarka zapoËela je skromno, a zatim se postepeno uspinjala u hijerarhiji RadniËke stranke u kojoj je godinama bila njezina “prva dama”. U svojoj karijeri bila je ministrica okoliπa, industrije i trgovine te ministrica komunikacija. U studenome proπle godine napustila je RadniËku stranku i prikljuËila se Kadimi, a svoj je politiËki transfer objasnila svojim Ëvrstim vjerovanjem u tadaπnjeg Ëelnika stranke Ariela Sharona i njegovu sposobnost da pokrene mirovni proces. U razgovoru za jedan izraelski dnevni list Dalia Itzik navela je tri razloga zbog kojih je æeljela biti predsjednica Knesseta. Kao prvo, kako je objasnila, shvatila je da se neÊe nalaziti na Ëelu nekog od vaænijih ministarstva u Olmertovoj vladi. Drugo, kazala je, Knesset Êe biti u srediπtu javnih rasprava kada vlada pokrene najavljenu odluku o povlaËenju sa Zapadne obale, a predsjednica parlamenta tada Êe imati veliku ulogu u voenju rasprave. TreÊe, Dalia Itzik æeli pojaËati standarde unutar Knesseta, Ëiji je ugled u proπlom sazivu bio naruπen. Neki zastupnici Knesseta veÊ su izrazili strahovanja da Êe Dalia Itzik nametnuti strogu disciplinu u parlamentu. 94 SHARON PREMJEŠTEN U MEDICINSKI CENTAR PORED TEL AVIVA Bivši izraelski premijer Ariel Sharon (78), koji se od siječnja nakon teškog moždanog udara nalazi u komi, premješten je 27. svibnja iz jeruzalemske bolnice u medicinski centar specijaliziran za njegu takvih bolesnika nedaleko od Tel Aviva. Sharon je kolima hitne pomoći prevezen iz bolnice Hadassah u Jeruzalemu u Medicinski centar Sheba u Tel Hashomeru. U Sharonovnoj pratnji bio je njegov sin. Centar Sheba specijaliziran je za rehabilitaciju teških bolesnika. U odjelu na kojem se nalazi Sharon ima 18 pacijenata, po dvoje u sobi, ali bivši izraelski premijer dobio je jednokrevetnu sobu kao i medicinsku sestru koja će se brinuti samo za njega. Izraelski list “Yediot Ahronot” objavio je nedavno da je Sharon tijekom vožnje vozilom hitne pomoći iz Jeruzalema u Tel Aviv otvorio oči. Sharon je imao otvorene oči “duže vremena” i to nekoliko puta, objavio je list pozivajući se na članove njegove obitelji. List međutim dodaje kako liječnici ne znaju je li bila riječ o običnom refleksu ili svjesnom činu koji bi značio da se Sharonovo stanje poboljšava. Sharon je 5. siječnja pretrpio težak moždani udar, a od tada je podvrgnut i nizu operacija. Izraelska vlada je početkom ožujka Sharona proglasila trajno nesposobnim za obavljanje dužnosti premijera. Ariel Sharon je prvi šef jedne izraelske vlade koji je zbog zdravstvenog stanja morao biti proglašen trajno nesposobnim. 49 ZANIMLJIVOSTI :: ÆIDOVSKI SVIJET :: ODASVUD POMALO Piπe: Vesna Domany Hardy Od kad se mama preselila u mirovni dom “Zaklade Lavoslav Schwartz’, gdje je zaista zadovoljna brigom i paænjom uprave i osoblja, zbog Ëega koristim ovu priliku da im posebno zahvalim posjeÊujem je svakih nekoliko sedmica, bilo da letim iz Londona za Veneciju ili Trst, ponekad za Graz ili Ljubljanu, a od prije dva mjeseca izravno za Zagreb. Kad dolazim iz Italije, putujem vlakom, autom pa Ëak i brodovima u neku od naπih luka. Zbog tih Ëestih putovanja gotovo da sam postala struËnjak za regiju Alpe-Adria, u svakom sluËaju informirala sam se o povijesti pa i o æidovskim zajednicama. Danas povoljne cijene avionskih karata omoguÊuju Ëesta putovanja premda sigurno ta opcija neÊe biti dugotrajna kad se uzme u obzir da svaki let doprinosi zatopljenju planeta. Jesmo li “lutajuÊi Æidovi”? “Odakle zoveπ i gdje si ti sada?”, zbunjena takvim kruæenjem, pita me mama svaki dan kad ju zovem koristeÊi povoljne cijene satelitskih veza. No dok 50 ja kruæim kroz nekoliko europskih zemlja na osovini London- Zagreb- London, moj je brat u svoj egzistencijalni krug uklopio Ameriku, uz naravno sva druga mjesta u koja ga odvodi njegova filmska profesija. Ponekad pomislim da nam je kruæenje sudbinski dano, da smo zapravo samo lutajuÊi Æidovi u suvremenom obliËju sa svim prednostima ovog vremena, kad je takav naËin æivota postao standard. U svakom sluËaju stvar koliko izbora toliko i potrebe. Moæda Êe nekomu izgledati zanimljiva, pa Ëak privlaËna takva egzistencija koja, naravno, ima svoje problematiËne strane. Jedna je da se teπko moæe ostvariti dugotrajnije projekte u koje bi se moralo uloæiti neprekinuto vrijeme na jednom mjestu. Postoji jedan engleski idiomatski izraz koji slikovito opisuje neutralnu poziciju u koju vas stavlja vjeËno odlaæenje kao ‘sitting on the fence’. S druge strane prednost je kruæenja da omoguÊuje praÊenje zbivanja u nekoliko razliËitih konteksta, a time i priliku za relativizaciju pojedinih dogaaja. Seder u Zagrebu Evo kako recimo izgleda jedan takav krug. PoËetkom travnja doputovala sam tek uspostavljenom vezom iz Londona za Zagreb poljskom kompanijom Wizzair, na vrijeme da s mamom provedem Seder veËer, koja se u Domu zaista lijepo priprema i proslavlja. U parku Doma vrtlari zagrebaËkih parkova ubrzano su radili na sreivanju nasada tamo gdje su cijele zime trajali radovi ukopavanja toplinskih cijevi za novo krilo bolnice Rebro. S mamom je bilo uzbudljivo tih dana kad smo saznale iz talijanske πtampe da joj je knjiga ‘ SjeÊanja’ objavljena u Italiji pod naslovom ‘Memorie di un paese perduto’. Posebno jer ni mama niti mi, njezina djeca, nismo prije toga imali pojma da je knjiga tamo u pripremi. U klubu ÆOZ-a vrπile su se pripreme za Seder uz stalno prisustvo rabina Zvija Eliezera Aloniea. Ponekad nam se putovi ukrste i u Domu koji on redovito posjeÊuje. Ostavlja dojam izrazito komunikativnog Ëovjeka, duhovita i ugodna. ➠ 94 ZANIMLJIVOSTI :: ÆIDOVSKI SVIJET :: “Kronika jednog ludila” ➠ Upravo je tih dana OpÊina objavila ‘Kroniku jednog ludila’ dok se marljivo pripremao i novi broj Voicea. Tanku i duhovito opremljenu knjiæicu ‘Kronika jednog ludila’ proËitala sam kao krimiÊ u jednom dahu. PopraÊeni komentarom, kao didaskalijama dramski tekst, dokumentirano se nizu Ëinovi te bestidne rabote. UËinila mi se mudrom gesta ÆOZ-a da se cijelu priËu sluËaja kronoloπki dokumentira i zaokruæi medijskom analizom svih objavljenih materijala i sudskim rjeπenjem, kao odgovorom na optuæbe protiv ÆOZ-a. GledajuÊi realno, rijetke su institucije u kojima se stvari ne bi moglo ili trebalo promijeniti na bolje, u najmanju ruku potresti ih iz uËmalosti, osuvremeniti ili poboljπati. To bi bilo normalno i uglavnom prihvatljivo, ali pokuπavati to postiÊi puËistiËki, «ho-rukfl naËinom, popraÊeno medijskom hajkom ili uvredama, ne moæe se probaviti. Vieno engleskom distancom sva ta dokumentacija sama po sebi govori rjeËitije od bilo kakva komentara. Tako zakljuËak analize od strane Media net.do.o. svih 189 napisa medijskog linËa ÆOZ-a po hrvatskoj πtampi najbolje pojaπnjava tu rabotu: “Ni traga istraæivalaËkom novinarstvu, provjeri izvora i dokumentacije i uvaæavanju prava napadnutih na obranu”. Zato se iza te knjiæice o tome viπe nema πto ni reÊi. Nadajmo se. Promocija knjige Stjepana Tomaπa Jedne sam se veËeri tog tjedna zatekla u klubu OpÊine kad je bila promocija knjige osjeËkog pisca Stjepana Tomaπa ‘Æidovski spomenik’. Pred malobrojnom publikom tu zbirku priËa promovirali su sam pisac i njegov izdavaË iz osjeËkog ogranka Matice Hrvatske, Josip CveniÊ. Prva priËa zbirke ‘Æidovski spomenik’ daje naslov knjizi i odnosi se na jedan segment iz æivota osjeËkoga æidovskog kipara Oskara Nemona. Radi se o dobro dokumentiranom nizu dogaaja koji su se odvijali oko postavljanja skulpture tog kipara u njegovu rodnom gradu. Ro- 94 mansirana biografska crtica u vezi svih peripetija i birokratskih nebuloznosti iz vremena izolacionistiËkog sustava, sumnjiËavog prema svim idejama i tumaËenjima u kojima bi ideologija na vlasti sitnim birokratima mogla izgledati zapostavljenom, ujedno je i centralna tema priËa te zbirke. U njima se koriste dobro istraæeni biografski podaci pojedinih umjetnika, osim Nemona, Dore pl. PejaËeviÊ, Vanje Radauπa i nekih drugih, dakle kreativno nadarenih ljudi u sukobu s uËmalim ili zaostalim sredinama. No kao komparatistica, ne mogu prihvatiti naËin prema kojem se autor neuvijeno sluæi konkretnim podacima iz æivota tih umjetnika za izraæavanje vlastitih politiËkih nazora. Moæda je to stvar ukusa, ali izgleda mi da je licencija poetika ovdje zadrla neoprostivo indiskretno u æivote onih koji se viπe ne mogu sami obraniti. ©teta, jer radi se o zaista nadarenom piscu. Paljenje izraelske zastave u Italiji Nakon serije zanimljivih dogaaja u Zagrebu vraÊala sam se u London preko Slovenije i Italije. U Toscanu sam stigla upravo kad su grupe autonomnih u Milanu napale povorku veterana antifaπistiËke borbe koji su 25. travnja u svom gradu obiljeæavali obljetnicu osloboenja od faπizma. Od svih sredina koje poznajem, Talijani su ponajmanje rasisti ili antisemiti. Tim je teæe odjeknula vijest da su grupe autonomnih javno spalile izraelsku zastavu i time dovele u vrlo neugodnu situaciju tek izabranog premijera Romana Prodija, koji je tek poËeo oformljivati vladu. Prodi je pozvao zemlju na ujedinjenje joπ u samom tijeku milanske proslave i podsjetio na velik zadatak rekonstrukcije jedinstva koji stoji pred Italijom. Situacija je bila oteæana jer dotadaπnji premijer Silvio Berlusconi nije priznavao svoj poraz na izborima, niti je æelio dati ostavku. Nestabilna politiËka klima nadahnjuju ekscese i podjele, πto ovakvi ispadi dokazuju, a iz njih se dobro vidi koliko Italija ima nerijeπenih problema. Mediji su u Italiji te ekscese jednoglasno osudili i posvetili puno paænje i prostora analizi uzroka antisemitskih i faπistiËkih ispada. U milanskom defileu proslave antifaπistiËke obljetnice sudjelovali su joπ preæivjeli sudionici partizanske æidovske brigade po kojima su u toj prilici autonomaπi pljuvali i kojima cijela zemlja duguje ispriku. Nova vrsta antisemitizma Raspravljalo se mnogo o toj novoj vrsti antisemitizma koji ne izvire samo iz politiËke situacije u Izraelu. Protiv njega se ne moæe boriti samo obrazovanjem ili razumom, veÊ su potrebni zakoni. Teoretski, komentira to Ralph Darendorf u dnevniku La Repubblica, moralo bi se moÊi suprotstaviti izraelskoj politici prema Palestincima bez da se bude antisemit. KonaËno mnogo se Izraelaca protivi politici svoje vlade, no izgleda da je sve teæe povlaËiti tu razliku. VeÊina Æidova izvan Izraela dræi da pod svaku cijenu moraju braniti dræavu koja je, izmeu ostaloga, njihova jedina garancija sigurnosti. Meutim svi mi koji πutimo, jer se ne slaæemo s postupcima Izraela prema Palestincima, ostavljamo bojno polje stvarnim antisemitima koji, joπ za sada, svoj antisemitizam prikrivaju anti-izraelstvom, komentirao je oksfordski profesor Ralph Darendorf. Povratak u London No kad sam se iz Italije vratila u London, tamo su me doËekali ljepπi dogaaji. Naime, ove se godina obiljeæava 350-ta obljetnica od kad je godine 1656. Olivier Cromwell dozvolio Æidovima povratak u Englesku poslije njihova viπestoljetna progonstva. Moæe se reÊi da je u tih 350 godina æidovska zajednica u Velikoj Britaniji postepeno prosperirala, no najbolje poslije 1945. godine od kada je postala jedna od najuspjeπnijih æidovskih zajednica uopÊe. Naravno da stvari nisu uvijek za njih bile povoljne kao u ovih posljednjih 60 godina kad je kao posljedica holokausta tolerancija prema Æidovima u Ujedinjenom Kraljevstvu ozakonjena. Æidovske zajednice u mnogim britanskim gradovima obiljeæit Êe ovaj jubilej prigodnim sveËanostima, koncertima, kazaliπnim predstavama ili poËasnim veËerama da bi se sjetili svih onih koji su se ➠ 51 ZANIMLJIVOSTI ➠ tijekom stoljeÊa zauzimali za slobodu i jednakost svojih sunarodnjaka. Povijest Æidova u Velikoj Britaniji Britanska æidovska priËa zapoËinje u starom vijeku u rimskom i anglosaksonskom razdoblju, kad su prateÊi rimska imperijalna osvajanja, æidovski trgovci postepeno stizali u Englesku. Iz tog vremena nema tragova postojanja njihovih zajednica te se pretpostavlja da se tada nisu ni oformljivale. Postojanje æidovskih zajednica u Engleskoj se spominje u Srednjem vijeku nakon πto su Englesku osvojili Normani pod Williamom OsvajaËem. On je nagovarao Æidove da se nastanjuju u Britaniji i doprinesu razvoju privrede i trgovine. No ubrzo nakon osnivanja prvih zajednica, zapoËinju proganjanja i optuæbe na njihov raËun. Tako kronike biljeæe da su veÊ 1144. godine u Norwichu optuæili Æidove za ritualna ubojstva djece te su se poËele πiriti glasine kako Æidovi ubijaju krπÊansku djecu. Bio je to poËetak kruæenja tih glasina i kleveta koje Êe stoljeÊima zagorËavati æivot Æidova po cijeloj Europi. Straπne optuæbe protiv Æidova Usprkos tomu πto Tora izriËito brani upotrebu bilo kakve krvi u hranu ili piÊu, æidovski su predvodnici u Norwichu tada bili pogubljeni, a straπni mit se vukao kroz stoljeÊa. Tijekom 12. i 13. stoljeÊa zabiljeæene su takve optuæbe u Bury St Edmondsu, Bristolu i u Winchesteru, dok su u Londonu Æidove optuæili za ritualna ubojstva 1244. godine. Optuæbe su se gomilale u takvoj mjeri da je godine 1247. Papa Inocentije IV. naredio istragu koja je pokazala da ne postoje nikakvi dokazi koji bi mogli opravdati progone Æidova. Joπ su Ëetiri pape uzalud dokazivali neduænost Æidova, no optuæbe na njihov raËun nisu prestajale. Do kulminacije je doπlo kad ih je kralj Edward i dekretom definitivno prognao iz Engleske godine 1290. Naredio je svim engleskim grofovijama da imaju protjerati sve Æidove. Mogli su 52 :: ÆIDOVSKI SVIJET :: ponijeti samo svoju pokretnu imovinu. Osim u nekoliko sluËajeva, svi ostali njihovi posjedi i kuÊe pripali su kralju. Cromwell 1656. zagarantirao Æidovima slobodni povratak u Britaniju Poslije progona Æidova iz ©panjolske i Portugala mnogo njih se doselilo u Nizozemsku i sjevernu Francusku. Æidovska zajednica u Amsterdamu doprinijela je procvatu ove luke koja je poËetkom 17. stoljeÊa postala jedna od najvaænijih svjetskih luka. Æidovska je zajednica u Nizozemskoj bila tako moÊna da je imala svog ambasadora za pregovore s krπÊanima. U to je vrijeme takav ambasador bio rabin Menasseh ben Israel koji je imao utjecaja na lorda protektora Engleske, Olivera Cromwella. Kao pomni prouËavatelj Biblije, protestant Cromwell prihvatio je da je dolazak Mesije moguÊ tek kad Æidovi budu rasprπeni u svim zemljama. Kako ih u Britaniji nije bilo, pristao je na njihov povratak. Njegov pristanak poduprlo je i Dræavno vijeÊe koje je shvatilo da Êe povratak Æidova Engleskoj donijeti velike financijske dobitke. 1656. godine Cromwell je zagarantirao Æidovima slobodan povratak i slobodu vjeroispovijesti. Æidovi su 1858. postigli potpunu emancipaciju u Britaniji Æidovi su poËeli stizati iz Nizozemske, ©panjolske i Portugala i s vremenom su se sve bolje integrirali u britansko druπtvo. U to je doba, kao protestantska zemlja, Engleska bila vjerski najtolerantnija u krπÊanskom svijetu opÊenito. No uz sve to tek su godine 1858. britanski Æidovi postigli potpunu emancipaciju. 350 godina kasnije oni izraæavaju svoju zahvalnost onima koji su se u to vrijeme zalagali za njihov prava. Mnogi dræe da se Æidove uvijek izbacivalo i progonilo pa je 350 godina opstanka u jednoj sredini velik uspjeh za jednu zajednicu. Æivot æidovske zajednice u Britaniji danas Danas se æidovski naËin æivota obiljeæava kroz obiteljski æivot, odreenom hranom za pojedine æidovske svetkovine koja nije viπe i uvijek obavezno koπer. Smatra se da je englesko nacionalno jelo fish and chips poteklo iz æidovskih menza istoËnog Londona. Danas su Æidovi u Britaniji podjednako svjetovnih kao i vjerskih nazora, a æidovski je æivot dinamiËniji nego ikad. Veze su s Izraelom mnogobrojne i u svakom pogledu vrlo æive, a veliki broj britanskih Æidova posjeduje rezidencije u Izraelu. Velik broj dobrotvornih udruga pomaæe slabe ili ostarjele, posebno se u tome istiËe udruga Jewish Care. Po svim gradovima u Britaniji gdje se nalaze æidovske zajednice one odræavaju centre u kojima se moæe pohaati satove kletzmer-glazbe, uËiti bridge, hebrejski, polaziti zanimljiva predavanja, iÊi na organizirana putovanja i joπ mnogo drugih aktivnosti. Sve u svemu oni su danas jedna vrlo uspjeπna strana mnogostrane prizme multikulturalnog æivota Velike Britanije. Nekad se pazilo da se ni po Ëemu ne istiËu, da se asimiliraju,a je danas je cool biti Æidov, posebno meu mladim svijetom. Usporedno prosperiraju razne zajednice, bilo da se radi o agnosticima, reformiranim ili ortodoksnim skupinama. Mnogi se asimiliraju i sklapaju brakove izvan vjere no dræi se da to nije opasnost ako se poπtuje tradicionalni obiteljski æivot i propisane svetkovine jer da se judaizam odræava samo pomoÊu kuÊnog odgoja. Tako je danas veÊi problem od asimilacije, æivot mnogobrojnih samohranih, neudanih ili rastavljenih majki kojima je obiteljski æivot u tradicionalnom smislu, uglavnom nemoguÊ. No s obzirom na vitalnost, tu vjeËnu odliku Æidova, sigurno je da Êe se s vremenom i za to naÊi rjeπenje. ©Vesna Domany Hardy 94 BENEDIKT XVI. :: AUSCHWITZ :: PAPA BENEDIKT XVI. U AUSCHWITZU: “NISAM MOGAO A DA NE DO–EM.” RijeËi “Nisam mogao a da ne doem ovdje”, kojima je papa Benedikt XVI. zapoËeo svoj govor u nacistiËkom koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau, bile su iste koje je na tom mjestu 1979. godine izrekao i njegov prethodnik papa Ivan Pavao II. Ali rijeËi koje su zatim uslijedile bile su vaæne: “Papa Ivan Pavao II. doπao je ovdje kao sin poljskog naroda. Ja sam danas doπao kao sin njemaËkog naroda. To je obaveza prema istini i pravedna obaveze prema svima koji su ovdje patili”. Papa Benedikt XVI. sebe je opisao kao “sina onih ljudi iz kojih je krug kriminalaca doπao na vlast zahvaljujuÊi laænim obeÊanjima o buduÊim veliËinama i ponovnoj uspostavi nacionalne Ëasti i prosperiteta, ali i zahvaljujuÊi teroru i zastraπivanju”. Rezultat toga, nastavio je, bio je taj da je “naπ narod bio koriπten i iskoriπtavan kao instrument u njihovoj æei za destrukcijom i vlasti. Da, nisam mogao a da ne doem ovdje”. Benedikt XVI. pozdravio je preæivjele logoraπe Benedikt XVI. proπao je kroz ulazna vrata logora nad kojima stoji zloglasni natpis “Arbeit macht frei” (Rad oslobaa). Ozbiljna lica, sam je molio na mjestu gdje su pogubljene tisuÊe zatvorenika i zapalio svijeÊu. Potom je, jednog po jednog, pozdravio 32 preæivjela logoraπa. Meu njima je bio Henryk Mandelbaum, 83-godiπnji poljski Æidov, jedan od πest preæivjelih iz Sonderkommandoa, zaduæen da praænjenje plinskih komora i spalji- 94 vanje mrtvih tijela. Papa ga je poljubio u oba obraza. Nakon toga uputio se u usku crnu Êeliju Maksymiliana Kolbea, poljskog sveÊenika ubijenog u Auschwitzu 14. kolovoza 1941. nakon πto su mu nacisti dopustili da zamijeni oca obitelji osuenog na smrt. Tog je sveÊenika Ivan Pavao II. 1982. proglasio svecem. Nakon posjeta Centru za dijalog i molitvu, koji je poljska crkva utemeljila sporazumno sa æidovskim organizacijama, Benedikt XVI. otiπao je u logor Birkenau, tri kilometra od Auschwitza te je tamo dugo u tiπini molio ispred spomenika koji odaje poËast na razliËitim jezicima ærtvama raznih nacionalnosti. Nakon kadiπa, koju je izgovorio glavni poljski rabin Michael Schudrich, Papa je odræao govor na talijanskom jeziku. IstiËuÊi teæinu svog dvostrukog identiteta, krπÊanina i pape Nijemca, govorio je o zloËinima “bez premca u povijesti” koje je ondje poËinio nacistiËki reæim. Papa je dodao da je TreÊi Reich æelio “istrijebiti æidovski narod u cjelini, ukloniti ga iz naroda na Zemlji”. “UniπtavajuÊi taj narod æelio je ubiti Boga”, kazao je Benedikt XVI. Glavni rabin Poljske Michael Schudrich pozdravio je posjet pape Benedikta XVI. Auschwitzu i Birkenauu istiËuÊi da se radi o “velikom trenutku u procesu pomirenja” krπÊana i Æidova. “To je bio doista velik trenutak u procesu pomirbe dviju vjera”, rekao je Schudrich. “Molit Êemo se da u borbi protiv antisemitizma nastavi putem Ivana Pavla II.”, dodao je. NAPADNUT GLAVNI RABIN POLJSKE Glavni rabin Poljske Michael Schudrich napadnut je tijekom pastoralnog posjeta pape Benedikta XVI. Poljskoj na ulici u središtu Varšave, a poljsko Ministarstvo unutarnjih poslova navelo je da se radi o provokaciji s ciljem prikazivanja Poljske kao antisemitske zemlje. “Dok sam šetao po Varšavi, netko je povikao: ‘Poljska je za Poljake!’ Upitao sam ga zašto je to rekao, a on me tada udario i poprskao sprejem nalik na suzavac’”, rekao je Schudrich. Poljsko Ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je da je pokrenulo potragu za mlađim muškarcem, starim oko 25 godina te da bi taj incident mogao biti “provokacija s ciljem prikazivanja Poljske kao antisemitske zemlje”. Poljski predsjednik Lech Kaczynski pozvao je rabina Schudricha u svoj ured i izrazio mu žaljenje zbog tog incidenta, ističući da Poljska neće tolerirati antisemitizam te da je Poljska danas “otvoreno i demokratsko društvo”. Poljski premijer Kazimierz Marcinkiewicz u telefonskom je razgovoru s rabinom Schudrichom također kazao da poljska vlada neće tolerirati takve incidente. U Poljskoj živi između 10 i 20 tisuća Židova. 53 OBLJETNICE :: MAUTHAUSEN :: OBILJEÆENA 61. GODI©NJICA OSLOBO–ENJA MAUTHAUSENA Viπe od 10.000 posjetitelja iz 40 zemalja, meu kojima su bili i nekadaπnji logoraπi, okupilo se 7. svibnja u Mauthausenu, kako bi obiljeæili 61. godiπnjicu osloboenja tog zloglasnog nacistiËkog logora. Hrvatsko izaslanstvo predvodila je potpredsjednica Hrvatskog sabora –ura AdleπiÊ, koja je u ime Republike Hrvatske poloæila vijenac na spomen-ploËu koju je Hrvatska 2001. godine postavila na tzv. “Zidu plaËa” u Mauthausenu. AdleπiÊ: “Antifaπizam je neizostavan element svake demokracije” “Okupili smo se odati poËast ærtvama nacionalsocijalizma i pokazati da stradanja ne smiju biti zaboravljena. Antifaπizam je univerzalan i neizostavan element svake demokracije te je ugraen i u temelje hrvatske dræave”, rekla je tom prigodom potpredsjednica Hrvatskog sabora te kazala da Hrvatska, koja je i sama bila ærtva agresije, odluËno osuuje sve oblike ekstremizma, rasizma, netrpeljivosti, radikalizma i nacionalizma. Prvi put nakon kraja rata, ove se godine govorilo o pitanju æena u logoru Mauthausen. U Mauthausenu je tijekom sedam godina bilo zatočeno 200.000 zatvorenika, od kojih je polovica izgubila živote. Prema rijeËima glavne tajnice Austrijskoga nacionalnog fonda, Hannah Lessing “o ærtvama koje su æene u logoru Mauthau- senu podnijele ni poslije osloboenja toga logora nije se puno govorilo u javnosti, kao da nije bilo seksualnoga zlostavljanja”. Muπkarci i æene, dodala je, u logoru su prolazili jednaki pakao “samo su æene imale specifiËan izbor: umrijeti ili prodavati svoje tijelo”. Mauthausen, nekadaπnje mjesto strahota, koje se ne smiju zaboraviti, mora biti opomena da se takve strahote viπe nikad ne ponove. Danas je on mjesto sjeÊanja, istaknuto je na prigodnoj sveËanosti. Postavljena spomen-ploËa, djelo hrvatske studentice kiparstva Tijekom sveËanosti postavljena je spomen ploËa posveÊena æenama i mladima ærtvama nacionalsocijalizma, djelo Ivane Kralj, hrvatske studentice kiparstva na beËkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost, Ëiji je rad u velikoj konkurenciji izabran kao najbolji. Danas je to bila ploËa u gipsu, a na jesen Êe se postaviti ploËa u bronci. Koncentracijski logor Mauthausen, koji se nalazi 20 kilometara udaljen od Linza, otvoren je 8. kolovoza 1938. godine, a bio je sastavljen od Ëetrdesetak manjih logora. Do 5. svibnja 1945. godine, kada su logor oslobodili ameriËki vojnici, u Mauthausenu je bilo zatoËeno oko 200.000 zatvorenika, od kojih je polovica izgubila æivote. Logoraπi su radili u kamenolomu i industriji oruæja, a zadnje likvidacije izvrπene su neposredno prije osloboenja. Logor Mauthausen su 5. svibnja 1945. oslobodili američki vojnici. Danas je Mauthausen javni spomenik i muzej, a financira ga austrijska savezna vlada i udruge bivπih logoraπa. 54 94 NACIZAM :: A©NER :: SLU»AJ A©NER I DALJE BEZ POMAKA SluËaj Milivoja Aπnera, koji je tijekom Drugoga svjetskog rata bio πef ustaπkog redarstva u Poæegi i dalje je otvoren. Aπner (93) danas æivi u Austriji, a austrijske ga vlasti, unatoË pritiscima, joπ nisu izruËile Hrvatskoj, koja je zahtjev za izruËenjem uputila u rujnu 2005. godine. Budaj o sluËaju Aπner pisao predsjedniku Europske komisije Alen Budaj, hrvatski istraæitelj Centra Simon Wiesenthal iz Jeruzalema i Ëovjek koji je otkrio Aπnera, u svibnju je zbog tog nerijeπenog sluËaja uputio iscrpno pismo predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barrosou u kojem traæi da Europska unija proglasi Aπnera nepoæeljnom osobom na podruËju EU-a. Na desetak stranica Budaj opisuje Ëitavu povijest sluËaja Milivoja Aπnera, koji se, nakon desetaka godina provedenih u Austriji, devedesetih godina proπlog stoljeÊa vratio u Hrvatsku. Nakon πto je otkriven u medijima, Aπner je ponovo pobjegao u Austriju. Austrija ga je, unatoË zahtjevu Hrvatske, odbijala izruËiti zbog toga πto posjeduje austrijsko dræavljanstvo, meutim vlasti u Koruπkoj nedavno su otkrile da Aπner od 1992. godine viπe nije austrijski dræavljanin. Upravo zbog te Ëinjenice Budaj poziva Barrosa da izvrπi pritisak na austrijske vlasti. Protest je austrijskim vlastima uputio i Ephraim Zuroff Zbog sluËaja Aπner sluæbeni protest austrijskim vlastima uputio je nedavno i 94 direktor Centra Simon Wiesenthal iz Jeruzalema Ephraim Zuroff. “Usprkos Ëinjenici πto su vladini duænosnici kazali medijima da je Aπner izgubio austrijsko dræavljanstvo kada je zatraæio hrvatsko, on i dalje æivi u Klagenfurtu i Ëovjek se mora zapitati πto bi se trebalo dogoditi da ga austrijska vlada konaËno izruËi” Aπnera Hrvatskoj, pita se Zuroff. Broj osuđenih nacista utrostručen 2005. godine - pohvale Hrvatskoj Centar Simon Wiesenthal iz Jeruzalema u svibnju je objavio da je broj osuda nacističkih ratnih zločinaca prošle godine utrostručen, a u tom izvješću visoko su ocijenjeni i napori i rezultati Hrvatske u privođenju nacističkih ratnih zločinaca pravdi. “Aπnerova dob nije tajna i mislim da je jasno da svaki dan koji prolazi bez praktiËnog napretka samo dovodi do toga da on izbjegne pravdu. Zbog toga traæim da poduzmete sve potrebne korake kako bi ubrzali njegovo izruËenje”, istiËe Zuroff. Centar je zemlje za njihove rezultate i napore ocijenio ocjenama od A do F, a Hrvatska, SAD, Australija i nekoliko država EU-a dobile su najvišu ocjenu dok su Austrija, Švedska, Norveška, Rumunjska, Estonija, Litva, Ukrajina i Sirija dobile najniže ocjene. Austrija smatra da Aπner nije sposoban za suenje Austrija je izdvojena upravo zbog slučaja Milivoja Ašnera. Austrijski pravosudni dužnosnici za sada nisu komentirali ocjenu Centra Simon Wiesenthal. U odgovoru Zuroff, austrijska ministrica pravosua Karin Gastinger kazala je kako je Aπner trebao biti ispitan na austrijskom sudu 27. oæujka, ali je to sasluπanje bilo otkazano zbog “sumnje u to da bi Aπner mogao podnijeti suenje”. “Odluku o izruËenju mogu donijeti nakon zakljuËenja pravnog postupka izruËenja na sudu. Ne æelim utjecati na nezavisni sud, a preko ureda tuæitelja pokuπala sam ubrzati postupak. Sud Êe pribaviti sve potrebne dokumente, a ured tuæitelja nije se usprotivio vjeπtaËenju o Aπnerovu zdravstvenom stanju”, stoji u pismu ministrice Gastinger upuÊenom Zuroffu. Centar je uz Austriju kritizirao i druge zemlje zbog, kako je navedeno, odbijanja da istraže, a kamoli procesuiraju osumnjičene za ratne zločine unatoč dokazima da žive na njihovu teritoriju. Centar je ipak istaknuo i pozitivne pomake - broj presuda nacističkim zločincima prošle je godine porastao za 320 posto. “Unatoč donekle prevladavajućoj pretpostavci da je prekasno za privođenje nacističkih ubojica pravdi, 60 godina nakon holokausta, brojke jasno dokazuju suprotno”, istaknuo je u svom izvješću Ephraim Zuroff, direktor centra te upozorio da najveću prepreku sudskom progonu ne predstavlja uglavnom visoka dob osumnjičenika već “prvenstveno nedostatak političke volje”. 55 PUTOVANJA :: ÆIDOVSKI LONDON :: ULICAMA LONDONA Piπe: Jurica MiletiÊ Prije nepunih deset godina u londonskim je knjiæarama osvanula lijepa i nadasve zanimljiva knjiga s naslovom “Many Years From Now” (Mnogo godina kasnije, ali moæe se prevesti i Mnogo godina ranije). Osmislio ju je bio Sir Paul McCartney - jedan od preostale dvojice Beatlesa, a napisana je bila uz pomoÊ pera profesionalnoga novinara. Naslov je viπe nego simboliËno preuzet iz jedne od najpopularnijih beatlesovskih pjesama “When I’m Sixty Four” (“Kad mi budu 64 godine”). Ta knjiga opisuje pojedine dijelove Londona, ulice i trgove, a osobito mjesta zabava onih, sad veÊ tako davnih, πezdesetih godina, kad je London joπ bio swinging town, kad o globalizaciji joπ nitko nije znao niπta, a sustav vrednota je bio posve opreËan danaπnjem. I spominje ta knjiga i neke restorane, meu njima i one kultne. Napokon, tko joπ ne zna za Bloom’s ili Morry’s Bagels? Spominje se u knjizi i poneka sinagoga... Napokon u Londonu i njegovoj uæoj okolici ima ih Ëak sto πezdeset: od ortodoksnih do progresivnih, od najstarije britanske sinagoge Bevis Marks koja je graena joπ 1701. pa do zapanjujuÊih modernih zdanja. Koπer restorani u svakoj londonskoj Ëetvrti Od πezdesetih na ovamo mnoge su se stvari promijenile, ne samo u Londonu, veÊ u Velikoj Britaniji uopÊe. London viπe ni izdaleka nije tako siguran grad kao πto je bio (osobito dijelovi juæno od Temze), ali bilo bi pogreπno pomisliti kako je hrana svedena samo na ponudu masnih peËenjarnica i plastiËne hamburgere. Britansku kuhinju nikad baπ nije bio dobar glas, za razliku od britanskoga piva, ali izbor restorana u Londonu doista je velik. Ljubitelji indijske, pakistanske, indonezijske i kineske hrane u svakome trenutku mogu doÊi na svoj raËun, a ne manjka niti restorana svih europskih kuhinja. PrednjaËe, dakako, francuski i talijanski. Isto vrijedi i za koπer restorane: ima ih u doslovce svakoj londonskoj Ëetvrti. ©to se koπer hrane tiËe, baπ kao na kontinentu, svaka æidovska obitelj ima svoje vlastite recepte za pripremanje tipiËnih i omiljenih jela, ali njihovi sastojci i izgovor njihovih 56 imena u mnogobrojnim restoranima variraju od lako razumljivih, pa do posve nerazumljivih rijeËi. Treba malo vremena i viπe posjeta razliËitim restoranima da se upiju razliËiti izgovori viπe-manje poznatih naziva pod kojima se kriju: Bagel ili Beigel — prstenasto pecivo, najbolje punjeno dimljenim lososom ili kremastim sirom Blintz — tanka palaËinka Borsht — juha od cikle Chopped liver — æidovska inaËica jetrene paπtete Egg and onion — predjelo od tvrdo kuhanih jaja i luka Kneidlach — knedli Kreplach — osebujni ravioli u juhi Latkes ili Lutkas — Ëipsi od ribanog krumpira, jaja i braπna Lockshen — rezanci u juhi Tzimmas ili Tsimmis — jelo od mesa, zaslaeno πljivama i/ili suπenim kruπkama Vienna — male hrenovke Worsht — salama Æidovi odigrali znaËajnu ulogu u povijesti Londona U Londonu danas æivi gotovo Ëetvrt milijuna Æidova, a sresti se mogu u mnogim æivotnim pozivima: od uliËnih prodavaËa u ulici Petticoat Lane, πto se tako Ëesto spominjala u televizijskoj seriji Only Fools And Horses, a koju je tko zna tko i zaπto preveo kao MuÊke, pa sve do rjeËitih govornika u Domu lordova. Bez posjeta ulici Pettycoat Lane, doæivljaj Londona nije potpun. RijeË je o najpoznatijem londonskom sajmu izmeu ulica Middlesex i Wentworth. NekoÊ se tamo prodavala uglavnom rabljena odjeÊa, a danas se prodaje sve πto se moæe prodati. ➠ 94 :: ÆIDOVSKI LONDON :: ➠ Æidovi su odigrali znaËajnu ulogu u povijesti Londona, ali i u povijesti svijeta. Grijeh bi bio ne spomenuti Benjamina Disraelija, Earla od Beaconsfielda, prvog Æidova koji je postao predsjednikom vlade. Uspjeπno je politiËku karijeru spajao s karijerom knjiæevnika, za razliku od Josepha Mosesa Levyja - osnivaËa lista Daily Telegraph. Prva ministrica Æidovka bila je Lily Montagu, a barun Lionel de Rotschild postao je prvim æidovskim Ëlanom parlamenta The House of Commons. Za razliku od nekih drugih europskih velikih gradova, London obiluje sinagogama: od hasidskog shtiblecha na Stanford Hillu, pa do novijih prigradskih naselja Pinnera, Busheya i Radletta. U veÊim knjiæarama lako se mogu naÊi knjige o æidovskoj kulturi i tradiciji, a ni novine nisu rijetkost. TipiËnu æidovsku hranu, osim u specijaliziranim trgovinama, moæe se naÊi u supermarketima velikih lanaca poput Teska ili Safewaysa. Sinagogu Bevis Marks sagradio je Joseph Avis koji je svu zaradu vratio jer nije htio zaraditi na graenju kuÊe Boæje. Pomalo neuobiËajeno, sinagoga ima prozore na sve Ëetiri strane. Ima sedam kandelabera - po jedan za svaki dan u tjednu, deset velikih svijeÊnjaka i dvanaest stupova koji podupiru galeriju, predstavljajuÊi 12 sinova Jakovljevih. Struja je uvedena, ali kad se rabe svijeÊe, treba sat i pol da se sve zapale. Jedan od redovitih vjernika sinagoge bio je Sir Moses Montefiore - nerijetko opisivan kao najpoznatiji Æidov svijeta. Rodio se 1784., doæivo je 101 godinu, a obogatio se kao burzovni meπetar kojem je bio dopuπten pristup na burzu The Royal Exchange. VeÊinu svojeg imetka potroπio je pomaæuÊi Æidove i kod kuÊe i u inozemstvu. Iste godine kad je na prijestolje sjela kraljica Viktorija (1837.) postao je londonskim πerifom i plemiÊem. 94 PUTOVANJA Povijest Židova u engleskoj započinje u XI. stoljeću kad su mnogi pobjegli iz Rouena u sjevernoj Francuskoj i za vrijeme Williama Osvajača stalno se nastanili na Albionu. Prvi pisani podatak o njihovoj prisutnost jest jedan zemljišni dokument sastavljen godine 1115. u kojem se izrijekom spominje jedno imanje “...u Židovskoj ulici, u blizini sv. Olava”. Sva je prilika da je riječ o ulici blizu zgrade Bank of England koja se danas zove Old Jewry. Kako su engleski zakoni Židovima branili da se bave uobičajenim zanimanjima i zanatima tog vremena, mnogi su Židovi postali posuđivačima novca. U tome je veliku ulogu odigrala i crkva jer kršćanima nije bilo dopušteno baviti se kamatarenjem. Drugo dopušteno zanimanje za Židove bila je medicina. Bili su izloženi iznimno visokim poreznim davanjima, jer jedan od članaka zakonika zvanog Laws of Edward the Confessor određuje da su i Židovi i sva njihova imovina isključivo vlasništvo kralja Engleske. Čini se da ni tako visoki porezi nisu bili dovoljni, jer su im nametnute bile i teške kazne. Primjerice, godine 1130. londonski su Židovi bili osuđeni na visoku kaznu od čak 2.000 funta, jer su navodno ubili bolesnika koji se židovskom liječniku obratio za pomoć. Postajući bogatijima, Židovi su istodobno u engleskom društvu srednjeg vijeka postajali i sve nepopularnijima. Mitovi o njihovim vjerskim običajima doveli su i do prve velike optužbe: pripisana im je bila krivnja za smrt jednog mladića nađena mrtva u šumi, a stradao je, glasila je optužba, jer je bio ritualno umoren prilikom slavljenja Pesaha. Premda je bilo još takvih optužbi, londonski su Židovi ipak uživali u relativnu miru, osobito kad je godine 1154. na prijestolje došao Henry II. Taj prvi vladar iz obitelji Plantageneta Židove je i volio i štitio, a njihov je imetak postao vrlo važnim i za državnog rizničara. Nevolje su počele kad je Henry II. umro, a na prijestolje se uspeo Richard I. poznatiji kao Richard Lavljeg srca. Njegova krunidba godine 1189. značila je svršetak jedne ere: izdao je proglas da nijedan Židova i nijedna Židovka ne smije nazočiti njegovoj krunidbi... Tom je prilikom poginulo tridesetak Židova - neki su bili živi spaljeni, a ostali kamenovani na ulicama. Sretnici koji su uspjeli spasiti glavu utočište su našli u londonskom Toweru, a kasnije se u njegovoj blizini i stalno nastanili. Ta se ulica i danas zove Jewry Street. Richard se kasnije pokušao iskupiti i glavnom rabinu izdao povelju navodeći kako Židovi mogu slobodno i časno živjeti u zemlji, ali usprkos tome, progoni su se nastavili sve dok 18. srpnja 1290. svim Židovima nije bilo naređeno da napuste Englesku. Naredbu je izdao Edward I. Povratak će uslijedi tek 360 godina kasnije kad će Oliver Cromwell - Lord zaštitnik - pozvati poznatoga amsterdamskog rabina Mernasseha ben Israela da dođe u Englesku i započne pregovore o židovskom povratku. 57 PRO©LOST :: STAUFFENBERG :: PREMINULA UDOVICA »OVJEKA KOJI JE POKU©AO UBITI HITLERA Nina Schenk von Stauffenberg, udovica Ëovjeka koji je Urotnici su prikupili informacije o zloËinima koje su poËinili nacisti, pripremili projekte o buduÊnosti NjemaËke i planirali 1944. godine pokuπao ubiti Adolfa Hitlera bombom podmetuspostavu nove vlasti. nutom u poslovnoj torbi, umrla je poËetkom travnja u 92. godini æivota u gradiÊu Kirchlauter, u Meu urotnicima se isticao juænoj NjemaËkoj. GROF CLAUS VON Roena kao barunica von Lerchenfeld, Nina Schenk von Stauffenberg udala se za aristokrata grofa Clausa von Stauffenberga 1933. godine, iste godine kada je Adolf Hitler postao njemaËki kancelar i zapoËeo stvaranje svog “tisuÊljetnog Reicha”. Nakon πto je njezin suprug neuspjelo pokuπao ubiti Hitlera, Gestapo je uhitio trudnu groficu, a njezino je Ëetvoro djece poslano u dom za djecu pod novim imenima. Obitelj se ponovo okupila tek krajem Drugoga svjetskog rata. “Operacija Walkira” Adolf Hitler trebao je umrijeti 20. srpnja 1944. godine, kada je bio metom najspektakularnijeg od svih neuspjelih atentata izvrπenih na njega. “Operaciju Walkira”, za koju je lukavo preuzeto ime sluæbenog plana nacis- STAUFFENBERG Grof Claus Philip Maria Schenk von Stauffenberg rođen je 15. studenoga 1907. godine u dvorcu Griefstein u Jettingenu, 90 kilometara zapadno od Müenchena. Obitelj Von Stauffenberg bila je jedna od najstarijih i najutjecajnijih obitelji njemačkog plemstva. Claus von Stauffenberg od rane se mladosti zanimao za književnost i umjetnost, a bio je i veliki katolik s jakim osjećajem za etiku. U skladu s tradicijom svoje obitelji, upisao je vojnu akademiju, a 1930. nakon što je diplomirao prvi u svojoj klasi, zaručio se s barunicom Ninom von Lerchenfeld. Oženili su se 1933. i imali su petoro djece - tri sina i dvije kćeri, od kojih je posljednja rođena nakon što je Von Stauffenberg pogubljen. tiËkog reæima za sluËaj nuæde, osmislili su Ëasnici Wehrmachta, regularne njemaËke vojske za nacistiËkog reæima, koji su æeljeli ukloniti Hitlera zbog stanja u TreÊem Reichu. 58 karizmatiËni grof Von Stauffenberg Meu brojnim visokim Ëasnicima isticao se karizmatiËni grof Claus Schenk von Stauffenberg (36), koji je postao jedan od voa otpora u samom vrhu oruæanih snaga. Stauffenberg, koji je kao naËelnik stoæera priËuvnih snaga imao pristup Hitleru, nakon niza neuspjelih pokuπaja odluËio je osobno izvesti atentat 20. srpnja 1944. godine. Taj Ëin “mora uspjeti pod svaku cijenu”, izjavio je tad jedan drugi urotnik, general Henning von Tresckow. Ujutro tog dana, Stauffenberg je zrakoplovom iz Berlina krenuo u Rastenburg na istoku Prusije, gdje je u svojem stoæeru, “VuËjem brlogu”, Hitler sa svojim generalima trebao razmotriti stanje na ruskoj bojiπnici. U Rastenburgu su Stauffenberg i njegov poboËnik trebali aktivirati detonatore na dvjema bombama i staviti ih u Stauffenbergovu aktovku kako bi ona eksplodirale kasnije. No, zbog poteπkoÊa na koje su naiπli, uspjeli su aktivirati samo jedan detonator. ➠ 94 PRO©LOST :: STAUFFENBERG :: ➠ Oko 12.30 sati Stauffenberg je stigao u baraku u kojoj se odræavao sastanak, a jedan je Ëovjek Hitleru rekao kako Êe mu on objasniti mjere koje su poduzete glede mobilizacije priËuve. Stauffenberg je odloæio svoju aktovku pokraj Hitlera pod stol, da bi nakon deset minuta otiπao sa sastanka pod izlikom da mora telefonirati i odmah se zaputio u Berlin da bi obavio pripreme za provedbu dræavnog udara. Hitler je proπao samo s nekoliko ogrebotina No jednog od Ëasnika zasmetala je aktovka i pomaknuo ju je uz jednu od dviju postraniËnih nogu stola, a bomba je eksplodirala u 12.50, kad se Hitler nagnuo nad stol kako bi razmotrio zemljovide. Pet od dvadeset i Ëetiri osobe koje su se nalazile u prostoriji poginulo je, ostale su ranjene, a Hitler je proπao tek s nekoliko ogrebotina, jer ga je zaπtitila noga masivnog hrastova stola. Uz to, da je sastanak odræan u betonskom bunkeru umjesto u drvenoj baraci, uËinak eksplozije bio bi mnogo veÊi. Oko 14 sati zapovjednik SS-a Heinrich Himmler naredio je upravi berlinske policije da uzvrati na dræavni udar i uhiti Stauffenberga, koji je s joπ trojicom urotnika istu veËer strijeljan. Taj neuspjeli atentat smatra se “jednom od najveÊih tragedija 20. stoljeÊa”, jer je od 20. srpnja 1944. do kapitulacije NjemaËke u svibnju 1945., osim Æidova u koncentracijskim logorima, poginulo 4 milijuna Nijemaca, milijun i pol pripadnika sovjetske Crvene armije i viπe od sto tisuÊa ameriËkih i britanskih vojnika. NACISTI»KI ARHIVI USKORO DOSTUPNI POVJESNI»ARIMA Jedanaest zemalja koje nadziru arhive u njemaËkom Bad Arolsenu, u kojima je opisana tragiËna sudbina 17,5 milijuna ærtava nacizma, odluËilo je sredinom svibnja na sastanku nedaleko od Luxembourga da Êe ih uskoro otvoriti povjesniËarima. Poπto je Berlin proπlog mjeseca povukao svoje primjedbe, jedanaest zainteresiranih dræava - NjemaËka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, GrËka, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Sjedinjene Dræave, Poljska i Izrael- dogovorile su se da Êe 47 milijuna dokumenata u arhivima nakon 60 godina otvoriti javnosti. Arhivi otkrivaju sav cinizam nacista NacistiËki arhivi iz Bad Arolsena otkrivaju sav cinizam nacista koji su pomno biljeæili podatke tako raznorodne kao πto su broj ubijenih u Mauthausenu ili prebrojavanje uπiju u logoru u ©leskoj. navedeni su ne samo uzork smrti veÊ i toËan datum i sat te ime lijeËniËka koji je utvrdio smrt. «Poklonfl Hitleru iz Mauthausena Jedan dokument iz Mauthausena sastavljen u proljeÊe 1942., otkriva da je 20. travnja 300 osoba bilo usmrÊeno u nekoliko sati. Ubijalo se svake dvije minute. “Bilo je to na roendan (Adolfa) Hitlera i to su mu rukovoditelji logora darovali za roendan”, objasnio je Jost. “Nacisti su pomno vodili najraznolikije statistike”, otkriva Udo Jost, jedan od Ëelnika zaduæenih za upravljanje tim zastraπujuÊim ahrivima. Iz logora Gross-Rosen oËuvani su “samo kartoni o prebrojavanju uπiju na glavi zarobljenika” i kada se jedan preæivjeli logoraπ iz Rusije, danas sedamdesetgodiπnjak, obratio Centru Bad Arolsena kako bi dobio potvrdu o interniranju, uspio je to na bazi dokumenta u kojemu stoji da su “njemu bile pronaene dvije uπi u vlasiπtu u prosincu 1944”. “Za ærtve poslane u logore smrti kao πto je AuschwitzBirkenau, jedini dokumenti koje posjedujemo su oni o odlasku vlakovima u logore. Po dolasku u logor, nije bilo viπe nikakvih popisivanja”, rekao je Jost. Druge dokumente vodio je Gestapo i u njima su biljeæeni, izmeu ostalog, i uhidbeni nalozi za osobe koje su prekrπile zakonske odredbe o zabrani seksualnih odnosa Arijevaca sa Æidovima. “Zauzvrat, u koncentracijskim logorima, sve se paæljivo biljeæilo”, pa tako postoje podrobni popisi o odjeÊi i osobnim stvarima s kojima su zatvorenici stizali u logore. Voditelji su pojasnili da je u tom mnoπtvu dokumenta primijenjena fonetsko-abecedna klasifikacija jer je, primjerice, pobrojano 849 naËina pisanja prezimena ‘Abrahamovic’. Dokumentirani su i “pregledi” zubiju, odnosno pseudolijeËniËki eksperimenti izvedeni na zatoËenicima. U “popisima smrti”, koje su bili prisiljeni voditi pojedini zatvorenici, I danas u Bad Arolsenu viπe od 300 stalnih zaposlenika obradi godiπnje desetke tisuÊa zahtjeva fiziËkih osoba iz 60-ak zemalja. 94 59 IN MEMORIAM PREMINUO PREDSJEDNIK SREDI©NJEG ÆIDOVSKOG VIJE∆A NJEMA»KE Predsjednik njemaËke æidovske zajednice Paul Spiegel preminuo je 30. travnja u Duesseldorfu u 68. godini æivota nakon teπke bolesti. Paul Spiegel je kao dijete tijekom Drugoga svjetskog rata pobjegao iz NjemaËke da bi se nakon rata vratio i postao utjecajni Ëelnik srediπnje æidovske zajednice NjemaËke. Spiegel je bio predstavnik 100.000 njemaËkih Æidova, treÊe æidovske zajednice u Europi. On je poËetkom veljaËe doæivio teæak srËani udar, nakon Ëega mu se zdravstveno stanje dodatno zakompliciralo upalom pluÊa. Spiegel je tjednima bio hospitaliziran u Duesseldorfu, a lijeËnici su ga dræali u umjetno izazvanoj komi. Merkel: Spiegel je bio izniman demokrat NjemaËka kancelarka Angela Merkel izrazila je æaljenje zbog Spiegelove smrti kazavπi da je on bio “vatreni pobornik æidovskog æivota u NjemaËkoj te izniman demokrat”. Spiegelova starija sestra Rosa nije bila te sreÊe, uhiÊena je 1942. i preminula je u logoru Bergen-Belsen. “On je upozoravao dok su drugi πutjeli. Njegov angaæman za civilnu hrabrost, toleranciju i uzajamno poπtovanje, njegov angaæman protiv mrænje prema strancima i antisemitizmu postavio je visoke standarde”, kazala je Merkel. Tijekom æivota radio je kao novinar i urednik æidovskih novina NjemaËki predsjednik Horst Koehler opisao je Spiegela kao “njemaËkog patriota” koji je pomogao da “mi Nijemci nauËimo prave lekcije iz nacistiËkih zloËina”. Izraelski predsjednik Moshe Katsav poslao je izraze suÊuti Spiegelovoj udovici, istiËuÊi da je njezin suprug bio “jedan od iznimnih voa njemaËkih Æidova” koji je pojaËao veze njemaËke æidovske zajednice s Izraelom. Novi predsjednik njemaËke æidovske zajednice bit Êe izabran uskoro. Spiegel se tijekom rata skrivao u Belgiji Spiegel i tadaπnji njemaËki kancelar Gerhard Schroeder potpisali su 2003. godine povijesni sporazum koji je æidovsku zajednicu u njezinim pravima izjednaËio s glavnim njemaËkim krπÊanskim crkvama. Taj je sporazum, potpisan povodom 58. godiπnjice osloboenja zloglasnog koncentracijskog logora Auschwitz, utrostruËio novËane iznose koje njemaËka vlada daje æidovskoj zajednici. Paul Spiegel roen je 31. prosinca 1937. godine u gradu Warendorfu, na sjeverozapadu NjemaËke. U bijegu od nacista njegova se obitelj 1939. godine sklonila u Belgiji, gdje su Spiegela skrivali katoliËki poljoprivrednici. Njegov otac, trgovac stokom, uhiÊen je tijekom rata, ali je uspio preæivjeti logore Buchenwald, Auschwitz i Dachau. 60 Nakon rata Spiegel se s majkom vratio u Warendorf, gdje su se ponovo sastali s njegovim ocem. Paul Spiegel poËeo je raditi kao novinar-volonter u novoosnovanom tjedniku æidovske zajednice “Allgemeine Juedische Wochenzeitung”, koji danas izlazi pod imenom “Juedische Allgemeine”. Svoj profesionalni rad zapoËeo je 1958. godine kao urednik novina, a na tom je poloæaju ostao sve do 1965. kada je postao pomoÊnik glavnog tajnika Srediπnjeg æidovskog vijeÊa i urednik Jewish Press Servicea. Godine 1973. postao je glavni urednik lista “Mode und Wohnen”, a godinu dana kasnije zaposlio se u banci. Nakon 12 godina napustio je banku i osnovao agenciju za talente koja je nosila njegovo ime. Nakon viπegodiπnjeg rada u æidovskoj zajednici u Duesseldorfu, Spiegel je imenovan dopredsjednikom VijeÊa 1993. godine, a sedam godina kasnije izabran je za predsjednika te organizacije. Vodstvo glavne æidovske organizacije u NjemaËkoj preuzeo je u teπkom trenutku, ali pokazao se iznimnim voom koji se znao nositi sa svim problemima. Za svoj je rad dobio brojna priznanja, ukljuËujuÊi i nagradu za mir Heinrich-Albertz 2001. godine. Spiegel je pokopan na groblju u podruËju Duesseldorfa, a za sobom je ostavio suprugu i dvije kÊerke. 94 IN MEMORIAM ODLAZAK POZNATOG IZRAELSKOG ŠANSONJERA JAKICA PAPO Svoje umorne oËi iznenada je zatvorio naπ Jakica Papo. Roen u Sarajevu 1910. godine, u mnogobrojnoj obitelji u kojoj se njegovala naπa tradicija i u kojoj se govorilo i njegovalo udeo-espanjol i ladino, pisani jezik kojim su se preteæno prevodili religiozni tekstovi. U obitelji Papo njegovala se bogata riznica πpanjolskih romansi, a Jakica je Ëesto u druπtvu svojih prijatelja kazivao svoju Ëeænju s tugom i bolnim sjeÊanjem na ©panjolsku, bivπu domovinu sefarda. Poloæio je majstorski krojaËki zanat i u Sarajevu otvorio veliki majstorski salon u kojem je radio sve do Drugoga svjetskog rata. Godine 1941. morao je, kao i brojni drugi Æidovi, napustiti svoje rodno Sarajevo. Uspio je ilegalno prebaciti se do Splita, gdje se prikljuËio narodno-oslobodilaËkoj borbi te se borio sve do osloboenja 1945. godine. “Izrael je izgubio jednog od divova svoje kulture, dobitnika Nagrade Države Izrael, čovjeka koji je volio Jeruzalem”, rekao je izraelski premijer Ehud Olmert. Poznati izraelski šansonijer Yossi Banai, jedno od najvećih imena izraelske šansonijerske scene, preminuo je 11. svibnja nakon teške bolesti u 74. godini. Banai je rođen 1932. u predgrađu Jeruzalema, a odrastao je u ortodoksnoj obitelji u kojoj je stekao znanje i ljubav prema židovskim vjerskim tekstovima. Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća pridružio se glumačkoj trupi Teatar Habimah, postavši jedan od njegovih najtalentiranijih glumaca. Član ansambla ostao je gotovo do kraja života, a istodobno se bavio pisanjem satiričkih pjesama te je komponirao niz poznatih izraelskih šansona. Kao veliki zaljubljenik u Jeruzalem, tomu je gradu posvetio mnoge tekstove svojih pjesama. Banai je bio i veliki obožavatelj francuske kulture, što mu je donijelo još više obožavatelja. Preveo je na hebrejski i na tom je jeziku otpjevao gotovo cijeli glazbeni opus francuskih šansonijera Georgesa Brassensa i Jacquesa Brela. Po osloboenju vratio se u Sarajevo, gdje je bio zaduæen u Narodno-oslobodilaËkom odboru i odreen za predsjednika Mjesne zajednice Mejtaπ. U svom radu u mjesnoj zajednici bio je vrlo aktivan i u velikoj je mjeri pomagao napaÊenom stanovniπtvu toga kraja, zbog Ëega je bio cijenjen i poπtovan. Za svoj velik i aktivan rad, odlikovan je Ordenom II. reda i mnogim drugim priznanjima. Jakica Papo oæenio se Marijom, zvanom Maca, a prihvatio je i njezina sina, malog Benka, kojeg je πkolovao i volio. Kada je supruga Maca umrla, Benko je preuzeo brigu o naπem Jakici. Godine 1992. ponovo smo morali napustiti naπe Sarajevo, a Jakicu smo u teπkom zdravstvenom stanju doveli u Dom Lavoslav Schwarz. ZahvaljujuÊi velikoj njezi medicinskog osoblja, na Ëelu s doktoricom Vesnom i glavnom sestrom Ivanom, naπ se Jakica oporavio. »im mu se zdravlje poboljπalo, poËeo se baviti literaturom, njegovati πpanjolske romanse i ponekad pjevuckati uz sjeÊanje na svoje drage roditelje, braÊu i sestre, koji su saËuvali ne samo starinski πpanjolski jezik, veÊ i mnoge elemente one kulture i civilizacije koju su poËetkom 16. stoljeÊa donijeli iz ©panjolske. Bili smo dobri prijatelji, poπtivali se i upotpunjavali naπa saznanja iz udeo-espanjola i ladina, koje smo nauËili od naπih nona i roditelja sluπajuÊi ih, a u æelji da to prenesemo naπoj mladoj generaciji i saËuvamo od zaborava. Naπ Jakica bio je miroljubiv Ëovjek, a mi nastavljamo æivjeti po njegovim projektima mira, ljubavi, dobrote, dostojanstva, pravde i nadasve istinitosti. Godine 1998. dobio je jednu od najuglednijih izraelskih nagrada - “Nagradu Države Izrael”. Dragi Jakica, neka se tvoje umorno tijelo odmori. Neka tvoja umorna i divna duπa zauvijek ostane s onima koji su te poπtivali. Banai je pokopan u kibucu Givat Hashlosha, a tisuće osoba, među kojima i velik broj umjetnika, prijatelja i članova obitelji, oprostilo se od njega. Tvoj put je bio Ëist i prohodan, πirok kao i tvoje srce koje je kucalo za tvog Benka i njegovu obitel,j za naπ Dom i za sve nas. Na zahtjev obitelji, na pokopu nije bilo govora, a njegov sin Yuval izgovorio je kadish, a zbor je otpjevao molitvu El Malei Rahamim. Jakica Papo pokopan je 21. travnja 2006. godine. 94 Regina Kamhi Dom Lavoslav Schwarz 61 IN MEMORIAM RAFAEL TALVI Dugogodiπnji Ëlan Æidovske opÊine Zagreb i priznati slikar, gospodin Rafael Talvi, preminuo je u Zagrebu 16. svibnja 2006. godine. Rafael Talvi roen je u 1920. godine u glavnome gradu Bugarske Sofiji. Slikarstvom se bavio od 1952. godine, a u razdoblju od 1954.-1958. pohaao je Majstorsku radionicu Mila MilunoviÊa. Preseljenjem u Zagreb 1979. godine Talvi postaje Ëlan Druπtva likovnih umjetnika Republike Hrvatske. Od 1990. okrenut je æidovskim korijenima i 1995. godine prireuje samostalnu izloæbu u Zagrebu s tom tematikom. Neki od njegovih radova nalaze se u prostorijama Æidovske opÊine Zagreb, kao poklon autora zajednici. Odlaskom Rafaela Talvija, Æidovska opÊina Zagreb izgubila je velikog Ëovjeka i umjetnika. Zihrono livraha. Rafael Talvi, Počivalište mojih predaka, 1993. g.,ulje na platnu O likovnom radu Rafaela Talvija inspirativno je pisao Tonko MaroeviÊ. Donosimo jednu od njegovih kritika, napisanih u povodu Talvijeve izloæbe na Danu æidovske baπtine i kulture, 2004. godine GROBLJANSKI MOTIVI RAFAELA TALVIJA Moæe nekome izgledati morbidno i makabriËno posveÊivati posebnu paænju grobljima, Ëitav slikarski ciklus izvoditi s motivom grobova. Iz drugaËije perspektive takva Êe se gesta Ëiniti pasatistiËkom, anakroniËnom, romantiËarskom, jer je poznato da su sepulkralna, cemeterijalna ili epitafnokenotafna nadahnuÊa posebno uËestala u 18. i poËetkom 19. stoljeÊa. Dovoljno se sjetiti grobljanske poezije Engleza Harveya ili Talijana Foscola i Pindemontea, pa da uvidimo kako sjetno Ëeznutljiva intonacija blizine mrtvih pothranjuje doæivljaj prolaznosti i propadljivosti æivljenja. Premda pristup slikara Rafaela Talvija grobljanskoj tematici takoer nije liπen elegiËnih tonova, njegov izbor naslikanih grobiπta ima i snagu opiranja okrutnoj sudbini i teæinu izravnog svje- 62 doËenja. Sami naslovi poput “Na starom æidovskom groblju” ili “PoËivaliπte mojih predaka” govore o potrebi Ëuvanja tragova nekoÊ jakih i uglednih zajednica. Ti ostatci ostataka religije i kulture uniπtavane bijesom holokausta danas su, viπe no prije, upravo kultna mjesta uspomene, te u mnogim sredinama predstavljaju naæalost i najodreeniju æidovsku baπtinu. Talvijeva vjernost vlastitim korijenima i poπtivanje uloga nevinih ærtava potakli su ga da - nakon niza radova posveÊenih otkrivanju i tumaËenju vienja Izraela - s naroËitom paænjom registrira i æidovsko nasljee u kraju svojega roenja i mjestom boravka. U slike grobnih ambijenata zreli je umjetnik unio Ëitavo æivotno i radno iskustvo, steËeno prethodno na predstavljanju razliËitih krajolika i mrtvih priroda, dakle i svojevrsnu ravnoteæu organskih konstruktivnih poticaja. Zato Talvijev izraz s podjednakom energijom biljeæi geometrijsku strukturu kamenih graevina (nadgrobnih ploËa, stela iako ne ide u ilustrativnost kaligrafskih natpisa) i bujnost okolnoga raslinja, odnosno kromatski adekvatno inetrpretira patinu trajanja i æivost, svjetlost i razvedenost biljnoga pokrova. Figurativan i simboliËan, dakako, taj je izraz u ciklusu æidovskih, predaËkih grobiπta i likovno posebno autonoman, to jest kreativno osloboen od doslovnosti registracije, a u svrhu jaËe ekspresivne uËinkovitosti i empatijske suæivljenosti s povodom. Stoga Ëak smatramo kako je Rafael Talvi u tim slikama ostvario apogej svojega umijeÊa i najbolje potvrdio razloge stvaralaËkog opredjeljenja. Tonko MaroeviÊ 94 Slika <3-2> Slika <3-3> Slika <3-5> Slika <3-4> Slika <3-6> Slika <3-7> MELITA KRAUS izloæba skulptura