00 Uvodnik - Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj

00 Uvodnik - Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj

GODIŠNJAK
NJEMAÈKE NARODNOSNE ZAJEDNICE
VDG JAHRBUCH
2004
Izdavaè
NJEMAÈKA NARODNOSNA ZAJEDNICA
Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek
VOLKSDEUTSCHE GEMEINSCHAFT
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek
Ribarska 1, P.P. 110
31000 Osijek,
Suizdavaè
Grafika d.o.o. Osijek
Urednici
Renata Trišler
Nikola Mak
Prijevodi sažetaka na njemaèki jezik
Karmen Krajina, prof.
Vlatka Kalafatiæ, prof.
Grafièka priprema
Odisej d.o.o. Osijek
UDK 08:061.2
ISSN 1331-7172
Zbornik radova "Godišnjak - Jahrbuch" tiskan je uz financijsku potporu Savjeta za
nacionalne manjine Republike Hrvatske, Veleposlanstva SR Njemaèke u Republici
Hrvatskoj, Veleposlanstva Republike Austrije u Republici Hrvatskoj i Ministarstva vanjskih
poslova Republike Austrije, Kulturne zaklade Podunavskih Švaba Savezne države
Baden-Württemberg iz Stuttgarta i Zaklade Friedrich Naumann u Zagrebu.
Dieses Buch wurde dank der finanziellen Unterstützung des Rates für nationale
Minderheiten der Republik Kroatien, der Botschaft der Bundesrepublik Deutschland in der
Republik Kroatien, der Botschaft der Republik Österreich in der Republik Kroatien und dem
Bundesministerium für auswärtige Angelegenheiten der Republik Österreich, der
Donauschwäbischen Kulturstiftung des Landes Baden-Württemberg, Stuttgart und des
Friedrich Naumann Stiftungs, vorbereitet und gedruckt.
Njemaèka narodnosna zajednica
Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj
Volksdeutsche Gemeinschaft
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien
SADRŽAJ
UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
OSOBE, OBITELJI
– PERSONEN, FAMILIEN
dr. sc. Stanko Piploviæ
Dalmatinski namjesnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
dr. sc. Zlata Živakoviæ-Kerže
Uloga Johanna Kohlhofera, Josefa Huttlera i Christianna Monspergera
u stvaranju bolnièke infrastrukture u Osijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
mr. sc. Borislav Bijeliæ
Marko Ferger – anonimus profinjenog senzibiliteta . . . . . . . . . . . . . . . 31
Marija Mogoroviæ Crljenko i Tajana Ujèiæ
Obitelj Hütterott u Rovinju (1890. do 1945. godine) . . . . . . . . . . . . . . . 37
mr. sc. Eldi Grubišiæ Pulišeliæ
Franz von Werner – turski diplomat i pisac na njemaèkom jeziku . . . . . . . 43
UMJETNOST I ZNANOST
– KUNST UND WISSENSCHAFT
dr. sc. Snježana Paušek-Baždar
Kemijske analize hrvatskih ljekovitih voda Ivana Leopolda Payera
i Mihalja Hinterholzera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
dr. sc. Bogdan Mesinger
Inpopulacija kao inkulturalizacija i kronièna povijesna drama
njenih sudionika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
mr. sc. Branka Balen
Portreti Barbare i Antuna Pejaèeviæa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
mr. sc. Vlasta Švoger
Südslawische Zeitung o ustavnoj monarhiji i njemaèki utjecaji
na ta shvaæanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Lidija Dujiæ
Theresia Moho: Njemaèki otisak hrvatske ženske prièe . . . . . . . . . . . . 103
mr. sc. Zaneta Sambunjak
Skriveno znaèenje pjesme "Trojica" Nikolausa Lenaua . . . . . . . . . . . . 109
GOSPODARSTVO, DEMOGRAFIJA, POLITIKA
– WIRTSCHAFT, DEMOGRAPHIE, POLITIK
dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijeviæ
Život po savjetima Kneippa ili utjecaj Austrijanaca
na zdrav život u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
dr. sc. Ivan Pederin
Deutschösterreich ili Erbländer – vladajuæi narod ili zapostavljeni kraj . . . 131
dr. sc. Stjepan Matkoviæ, dr. sc. Vladimir Geiger
Savez Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
dr. sc. Ivan Balta
Njemaèke kolonije u bosanskoj Posavini krajem 19. stoljeæa . . . . . . . . . 211
dr. sc. Tomislav Hengl
Njemaèka narodnosna skupina u popisima stanovništva
(1880. do 2001.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
Ludwig Bauer
Kriteriji i intencije vrednovanja doprinosa Nijemaca i Austrijanaca
hrvatskom kulturnom krugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
Margareta Matijeviæ
"Gadna kukavica švapska" - slika vojnokrajinskih èasnika njemaèkog podrijetla
u hrvatskoj historiografiji i književnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
Ivica Æosiæ-Bukvin
Doseljavanje Nijemaca u Srijem tijekom 18. stoljeæa . . . . . . . . . . . . . 241
ŽRTVE – OPFER
dr. sc. Vlado Geiger
Struktura stradalih u logoru Krndija 1945.-1946.
. . . . . . . . . . . . . . 247
Tomislav Wittenberg
Drugi svjetski rat i egzodus Nijemaca i Austrijanaca iz Požeške doline
. . . 259
RIJEÈ UREDNIKA
Poštovani sudionici Znanstvenog skupa
"Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu",
dragi èitatelji
I nakon desetog, jubilarnog "Godišnjaka - Jahrbucha" Njemaèke narodnosne
zajednice, zadovoljni smo što Vam možemo predstaviti Vaš i naš "Jahrbuch" u novome
ruhu. Zasigurno ste se veæ i sami, na prvi pogled uvjerili u to. Rekli bismo: zaslužili smo svi. Vi - dragi autori i sudionici Znanstvenog skupa "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu" koji nas, veæina, pratite veæ dvanaestu godinu za redom, ali i svi ostali
èitatelji koji se prije ili kasnije prihvate ove vrijedne publikacije.
No, znamo da odijelo ne èini èovjeka, a isto tako ovaj naš "Jahrbuch" njegove lijepe
korice, veæ ono što nosi sadržaj njegovih stranica. A to su, ponovno, rezultati
mukotrpnih znanstvenih istraživanja, zapisa i sastavljanja mozaika iz razasutih
kockica prošlosti - to je Vaš rad na èast Njemaèkoj narodnosnoj zajednici i svim
Nijemcima i Austrijancima u Hrvatskoj koji èuvaju svoju kulturnu i povijesnu tradiciju
na ovim prostorima. Upravo sadržaj svih ovih naših "Jahrbuch"-a, pa tako i
ovogodišnjeg, dragocjen je prilog buduænosti.
Èesto se susreæemo s primjedbom da treba ostaviti prošlost na miru i poèeti se baviti
buduænošæu, no pitamo se: kako da se bavimo buduænošæu kada ne znamo kakva nam je
prošlost? Znamo da je u fragmentima, znamo da je prepuna neistina jer je nisu pisali
objektivni povjesnièari, veæ pobjednici nekog prošlog vremena i nekih bivših ratova.
Zapravo, tek smo sada dostigli moguænost da prošlost objektivno sagledamo,
vrednujemo je, zapišemo da se (ponovno) ne zaboravi - i na tim temeljima i saznanjima
poènemo pisati stranice sadašnjosti kako bi ostale za buduænost. Kao pripadnici
njemaèke i austrijske nacionalne manjine u Hrvatskoj svjesni smo da s poviješæu
moramo rašèistiti kako bismo neoptereæeni mogli pogledati u buduænost, vlastitu
jednako kao i u buduænost naše djece.
Zato postoji Znanstveni skup i održavat æe se dokle god za to bude potrebe, dokle god
netko bude pronalazio važne povijesne èinjenice i rasvjetljavao dugo zatiranu povijest i
doprinos Nijemaca i Austrijanaca hrvatskom kulturnom krugu. Kada više ne bude
zainteresiranih za ovaj Znanstveni skup i za ovaj "Jahrbuch" znat æemo - raèuni su
poravnati.
Dragi èitatelji, pred Vama je 11. po redu "Jahrbuch" èije objavljivanje zahvaljujemo
novèanoj potpori Savjeta za nacionalne manjine RH, Veleposlanstva SR Njemaèke u
RH, Veleposlanstva Republike Austrije u RH i Ministarstvu vanjskih poslova
Republike Austrije, Kulturnoj zakladi Podunavskih Švaba Savezne države
Baden-Württemberg, Zakladi Friedrich Naumann, Osjeèko-baranjskoj županiji i
Gradu Osijeku.
Renata Trišler
Nikola Mak
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Stanko PIPLOVIÆ
Dalmatinski namjesnici
Nakon pada Republike Venecije 1797. Dalmacija je mirom u Campoformiju
nakratko došla u sastav Austrije. Iste godine na èelo uprave Dalmacije i Albanije
došao je maršal barun Matija Rukavina.1 On je u poèetku imao i civilnu vlast, ali je
ubrzo predana knezu Raimondu Thurnu koji je veæ 14. kolovoza 1797. stigao u
Zadar. Doèekali su ga èlanovi katedralnog kora, èasnici bivše Venecije i Austrije.
Iduæeg dana posjetili su ga nadbiskup Zadra te biskupi Skradina i Nina. Poèetkom
iduæe godine preustrojio je upravu pokrajine. Pri tome nije izvršio veæih promjena
u odnosu na raniju mletaèku organizaciju. Teritorijalna podjela Dalmacije ostala je
gotovo ista tj. razdijeljena u komune u okviru kotara. Na èelu pokrajine stajao je
guverner sa sjedištem u Zadru, a uz njega vlada s nekoliko savjetnika. Thurn je u
pokrajini provodio politiku beèke vlade na suzbijanju težnje za sjedinjenjem s
Hrvatskom. Odredio je da nastavni jezik u školama bude talijanski. Po njegovoj
odredbi od 1798. godine poèele su se po gradovima i veæim mjestima osnivati
trivijalke u kojima su djeca uèila èitati, pisati i vjeronauk. Naredbe i propisi koje je
donosila vlast, objavljivani su u obliku plakata. Bili su na hrvatskom jeziku ili
dvojezièno talijanskom i hrvatskom kako bi ih graðani razumjeli. Nosili su potpise
generala Lusignana ili Thurna.2 U srpnju 1799. njega je naslijedio savjetnik Rinna
koji je na tom položaju ostao do veljaèe 1801. godine. Zatim je imenovan carskim
komesarom grof Steffaneo da Cornea.
Austrijska vlada je 1801. godine poslala u Dalmaciju grofa Petra Goëssa
dvorskog savjetnika i dvorskog komornika. On se osobno zauzeo za popravak
zdravstvenog stanja i higijenskih prilika. Dao je isprazniti vojnu bolnicu kod Sv.
Roka u Zadru gdje je bilo teško stanje. Premjestio je u samostan Sv. Nikole uz
gradske zidine na sjeverozapadnom dijelu grada. Njegovom naredbom od 12.
kolovoza 1803. sastavljeno je u gradu povjerenstvo od pet osoba za nadgledanje
bolnica i humanitarnih ustanova. Saèinjavali su ga predstavnik politièke uprave,
suda, dva ugledna graðanina i jedna kancelarijska osoba. On se nadalje zauzimao
za cijepljenje protiv boginja i proširio po Dalmaciji krug zdravstvenog osoblja.3
1
2
3
Dalmatinski namjesnici. Crvena Hrvatska, Dubrovnik 22. III. 1902. 3. – Tullio Erber: Storia della Dalmazia dal
1797 al 1814. Zadar 1886. I, 50-51.
Josip Posedel: Zadar 1797-1813. Zadar zbornik , Zagreb 1964. 198-202. – Ljubomir Maštroviæ: Povijesni pregled
školstva u Zadru. Zadar zbornik, Zagreb 1964. 494.
Miloš Škarica: Zdravstveno-humanitarne ustanove grada Zadra. Zadar zbornik, Zagreb 1964. 642-644. – L´
ordinanza dell´ I. R. Governo della Dalmazia, a favore dell´ ospitale di pieta in Sebenico. Zadar 1803.
11
VDG JAHRBUCH 2004
Podupirao je i osnutak prve znaèajnije tiskare u Zadru koju je te godine otvorio
Antonio Battara.4 Pored njega pozvao je u Dalmaciju i štampara Francassu iz
Venecije.
Goëss je imao zadatak prouèiti problem obnove i daljnjeg preureðenja
Dalmacije. Napravio je plan kojeg je 1803. godine poslao središnjoj vladi u Beè. U
popratnom pismu je tvrdio kako je venecijanska vlast svjesno i namjerno
podržavala zapuštenost, neprosvijeæenost i siromaštvo pokrajine kako bi mogla što
lakše iskorištavati narod i držati ga u pokornosti. To je bila osoba puna dobre volje
da unaprijedi povjerenu mu pokrajinu koju je našao u teškom stanju. Zalagao se za
pospješenje rješavanja parnica koje su se dugo otezale. Pomoæu dvojice vrijednih
èinovnika Verigoa i Pasqualija postavio je financije na solidnu osnovu. Pozvao je
sposobnog Spliæanina inženjera Franu Zavorea koji je napravio planove za
izgradnju cesta, isušenje moèvara, regulaciju rijeka i iskorištavanje vodopada.5
Nedostajale su u to vrijeme u Dalmaciji ustanove za javno prosvjeæivanje i odgoj.
Goëssova je velika zasluga što je školske godine 1804/5. otvorena gimnazija u
Zadru. Napravio je Nacrt o školstvu u kojem je predložio da se u Zadru i Splitu
osnuju srednje škole s posebnim katedrama za gospodarstvo, šumarstvo,
rudarstvo, tekstil i trgovinu te katedre za nautiku. Predložio je osnivanje više
pravnièke škole te gospodarskih, književnih i arheoloških akademija u Zadru.
Meðutim od toga je malo što ostvareno uslijed teških ratnih prilika koje su
uslijedile. Ustanovio je i više dobrotvornih ustanova. S druge strane neki
privilegirani krugovi, posebno meðu plemstvom i sveæenstvom, nisu bili
raspoloženi prema guverneru. Ni seljaci mu nisu bili skloni jer ih je primoravao na
pošumljavanje goleti. Odnosi su se zaoštravali pa kada je Goëss uvidio da Beè
popušta njegovim protivnicima, 1804. podnio je ostavku. Prilikom njegovog
odlaska na novu dužnost plemiæi Zadra dali su u njegovu èast iskovati veliku zlatnu
medalju. Predali su mu je conti Giulio Parma di Lavezzola, Francesco Sanfermo i
Giambattista Stratico. Pored toga uruèena mu je i povelja u kojoj su nabrojene
njegove zasluge za Dalmaciju.
Dana 11. srpnja 1846. preminuo je u Beèu Goëss. Na taj glas Municipalna
kongregacija u zadru uprilièila je na 1. kolovoza u kolegijalnoj i župskoj crkvi sv.
Šimuna zadušnice kojima su prisustvovale sve civilne i vojne vlasti. Njegova
uprava ostala je u dobrom sjeæanju. Tako mu je Nicolo conte Ivellio posvetio svoje
djelo u stihovima "Pensieri sulla Dalmazia esposti in verso, con note" objavljeno u
Veneciji 1803. Godine 1805. tipografija Battara je tiskala odu "La riconoscenza del
popolo di Zara". List "Gazzetta di Venezia" objavio je 1846. veliki èlanak pod
naslovom "Cenni sull´ amministrazione della Dalmazia sotto il Commissario
Pietro Conte di Goess".6
4
5
6
Carlo Federico Bianchi,: Fasti di Zara religioso-politico-civili. Zadar 1888. 122.
Grga Novak: Povijest Splita. Split 1965. knjiga treæa, 34.
Giseppe Valentinelli: Bibliografia della Dalmazia e del Montenegro. Zagreb 1855. 51, 52, 103 i 170. – Conte
Pietro di Goëss. La Dalmazia, Zadar II/1846. br. 31.
12
VDG JAHRBUCH 2004
Godine 1804. Goëssa je naslijedio podmaršal Bradi kao generalni guverner za
Dalmaciju i Albaniju. Odreðeno je tada da se Dalmacija podijeli u 3 okruga: Split,
Zadar i Makarska, a takoðer i odvajanje Apelacijskog suda od Vlade.7 Tako se u
vremenu prve austrijske uprave Dalmacijom od 1797. do 1806. godine izmijenilo
pet guvernera.
Ratovi meðu europskim velesilama su se nastavili. Sreæa nije bila sklona
Austriji. Poslije poraza kod Austerliza morala je ona koncem 1805. ustupiti
Dalmaciju Francuzima. Zatim su nakon sloma Napoleona, austrijske trupe pod
zapovjedništvom generala Frane Tomašiæa 1913. godine umarširale u Dalmaciju.
Na 9. prosinca ušle su u Zadar. Beèkim kongresom 1815. definitivno joj je
dodijeljena. To je bila zasebna kraljevina kojom su upravljali namjesnici sa
sjedištem u Zadru. U okviru Habsburške monarhije Dalmacija je ostala sve do
završetka prvog svjetskog rata. Meðu njenim namjesnicima bilo ih je iz raznih
krajeva carevine, ali i Hrvata. Dugo vremena to su bile vojne osobe visokih èinova.
Prvi guverner u ovom drugom razdoblju bio je podmaršal Tomašiæ koji je na toj
dužnosti bio u vremenu 1813.-1831. godine. Bio je drugi vlasnik pješaèke
regimente br. 22. Èlan je agronomskih društava u Beèu i Ljubljani. Preminuo je u
Zadru 12. kolovoza u starosti od 70 godina.
Iste godine imenovan je civilnim i vojnim guvernerom grof podmaršal i general
topništva Vjenceslav Vetter Lilenberg. Bio je vlasnik pješaèke regimente br. 18 i
poèasni èlan agronomskog društva u Ljubljani. Stigao je u Zadar 12. listopada. Na
dužnosti je bio do 1839. Preminuo je u tom gradu 6. veljaèe 1841. godine. Bio je
vitez Reda Marije Terezije. Doprinjeo je osnivanju Narodnog muzeja u Zadru te je
1832. izdao proglas kojim su pozvana sva nadleštva i stanovništvo da pripomognu
zamisao darivanjem uzoraka. Poèeo je sakupljati i starine po pokrajini koje su bile
osnova buduæeg Arheološkog muzeja. Godine 1838. imenovao je njegovu
privremenu upravu. Preminuo je u Zadru 6. veljaèe 1841. godine. Pokopan je na
gradskom groblju. S vremenom je njegov skromni spomenik nagrizao zub
vremena. Kako je 1913. kancelarija Reda Marije Terezije odluèila popraviti
grobove svih svojih vitezova, to je uèinjeno i s Lilenbergovim. Na 30. kolovoza bila
je komemoracija. Na poziv vlasti sastali su se zborni zapovjednik podmaršal Vlaho
Schemua, namjesnik grof Marij Attems, dvorski savjetnik grof Thun, general
Babiæ, naèelnik dr. Zilotto, izaslanstvo èasnika ratne mornarice pod vodstvom
kapetana fregate Laufera, ostali èasnici posade i mnoštvo graðana. Gvardijan
Carvin posvetio je grob poslije èega je Shemua održao prigodno slovo. Položeni su
vijenci. Stigli su iz Nevesinja i 2 èasnika 18. regimente koja je od 1821. do 1840.
nosila Lilenbergovo ime.8
Dana 19. ožujka 1840. imenovan je generalmajor Ivan August Turszky civilnim
i vojnim guvernerom. Godine 1841. dobio je èin podmaršala. Vlasnik je pješaèke
regimente br. 62. Upravljao je Dalmacijom do 1848. Bilo je to burno vrijeme.
Potaknuta pariškim dogaðajima, u veljaèi te godine izbila je i u Beèu revolucija. Car
7
8
C. F. Bianchi, n. dj. bilj.4, 123.
C. F. Bianchi, n. dj. bilj. 4, 136 i 142. – Schematismo dell´ imp. reg. Governo della Dalmazia. Zadar 1839. 65.
13
VDG JAHRBUCH 2004
Ferdinand I. bio je prisiljen dati državi ustav, dopustiti slobodu tiska i utemeljenje
Narodne garde. Otpušten je knez C. W. L. Metternich èiji je reakcionarni politièki i
okrutan sustav upravljanja Austrijom bio glavni uzrok nezadovoljstvu. U Zadru su
tiskane dvije "Peèatnice" s potpisom cara kojima je bio cilj umiriti narod i najaviti
promjene, ali i obznaniti da postojeæi zakoni ostaju do daljnjega na snazi. Odmah
zatim namjesnik Turszky izdao je dva oglasa kojim je objašnjavao careve odluke. A
kako mnogi nisu ni znali što je to ustav, pa je moglo doæi do zabune i razlièitih
shvaæanja, i to je protumaèio. Pristupilo se osnivanju Narodne garde koja je imala
cilj èuvati ustav, zakon i unutrašnji red te braniti cjelokupnost države. O tome je
Parlament trebao donijeti poseban zakon, a u meðuvremenu je 8. travnja 1848.
beèko Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo da do konaènog rješenja vrijede
privremene odredbe. Turszky je kao lojalni visoki èinovnik striktno provodio ono
što je u Beèu odreðeno.9
Dana 1. lipnja 1852. postavljen je za civilnog i vojnog upravitelja barun general
Lazar Mamula.10 U to vrijeme vodile su se žestoka politièke borbe oko ujedinjenja
Dalmacije s Hrvatskom. Sam Mamula je bio protivnik takve ideje. Zatim je 15.
ožujka 1853. godine stigao u Zadar general grof Marziani kojega je car odredio
privremenim namjesnikom da zamjeni Mamulu, odsutnog zbog fizièke
indispozicije. To je bilo vrijeme velikih politièkih previranja u Dalmaciji. Narodna
stranka povela je odluènu borbu za jaèanje nacionalne svijesti i priznanja
hrvatskog jezika u školama i upravi. Otpor vladinih krugova bio je velik, a i sam
Mamula je bio protiv toga.
Pošto je Mamula umirovljen, 7. listopada 1865. namjesnikom je postao barun
podmaršal Frane Filipoviæ. Na dužnost u Zadar stigao je 4. studenog. Za razliku od
svog prethodnika, novi namjesnik je pokazao veliko razumijevanje za narodnjake
u njihovim težnjama ka nacionalnom preporodom pokrajine. Ubrzo su smijenjeni
sa svojih dužnosti autonomaši dr. Luigi Lappena i Alesani kotarski poglavar u
Splitu. Èelnik Hrvatske narodne stranke i poslanik u Dalmatinskom saboru dr.
Mihovil Klaiæ, koji je 1863. zbog svog politièkog rada otpušten iz državne službe,
vraæen je na posao u zadarsku gimnaziju. Nastavljene su žestoke politièke borbe,
naroèito iza 1867. godine kada je formirana dualistièka Austro-ugarska monarhija.
Neprijatelji su optuživali narodnjake za pokušaj odvajanje Dalmacije iz dijela
države koji je pripao Austriji, a posebno Filipoviæa koji ih je potpomagao. Pitanje
jezika bilo je vrlo važno. Godine 1858. objavljena je ministarska naredba da se u
svim poèetnim uèilištima u mjestima gdje je pretežni jezik ilirski tj. hrvatski on ima
uvesti u nastavu. Pošto to u nekim gradovima nije poštivano, Filipoviæ je 1866.
godine izdao zapovijed kako se od nove školske godine po tome mora postupiti.
Kada su Filipoviæevi prijedlozi o jeziku ipak odbijeni, podnio je ostavku.11
Nakon Filipoviæa 1869. godine car je imenovao generala Ivana Wagnera novim
upraviteljem i vojnim zapovjednikom Dalmacije. On je došao u glavni grad
9
10
11
Schematismo dell´ imp. reg. Governo della Dalmazia. Zadar 1840. 69. -G. Novak, n. dj. bilj. 5, 110 i 157.
C. F. Bianchi, n. dj. bilj. 4, 147.
G. Novak, n. dj. bilj. 5, 290, 291 i 298.
14
VDG JAHRBUCH 2004
pokrajine 12. kolovoza gdje je sveèano doèekan. U njemu su autonomaši dobili
novog saveznika. Htjeli su iskoristiti i ustanak u Krivošijama kraju u Boki
Kotorskoj, koji je izbio jer su vlasti odluèile da se tamošnji stanovnici u ukljuèe u
redovnu vojsku od èega su do tada bili osloboðeni, kako bi obraèunali s
narodnjacima. U pismu predsjedniku sabora optužili su ih kao duhovne zaèetnike
bune. Oèekivali su da æe Beè zabraniti Narodnu stranku, ali u tome nisu uspjeli.
Bojeæi se daljnjih zapleta, središnja vlada to nije prihvatila. To je bio razlog da je 10.
prosinca 1869. Wagner umirovljen. Generalu Rodiæu povjerena je zadaæa da na
miran naèin smiri ustanak što je on i uspio 15. sijeènja 1870. godine.12
Barun Fluck je bio privremeni upravitelj namjesništva u vremenu 1869.-1870.
godine. U svibnju 1870. još se ništa nije znalo o imenovanju novog namjesnika. U to
vrijeme Fluck je pozvan u Beè vjerojatno radi preustrojstva èinovnika u politièkoj
upravi, a oèekivalo se i postavljenje baruna Gabriela Rodiæa. Konaèno nakon nešto
više od 6 mjeseci Fluck je 30. kolovoza napustio Dalmaciju.13
Još iste godine namjesnikom je imenovan Rodiæ. U Zadar je stigao 27. lipnja.
Iduæeg dana posjetili su ga u njegovoj palaèi sveæenici predvoðeni nadbiskupom da
bi mu odali poèast. Rodiæ je roðen 13. prosinca 1812. u Vrgimostu u Vojnoj krajini.
U vojnu školu je stupio 1826. godine. Isticao se u službi pa je brzo napredovao. Po
prvi put je sudjelovao u borbama 1835. protiv bosanskih Turaka. Godine 1848.
postao je poboènikom bana Jelaèiæa i borio se protiv Maðara kada se proslavio kod
Pakozda i Hegyesa, a 1851. car ga je imenovao pukovnikom. Razdoblje 1852.-59.
proveo je Rodiæ kao zapovjednik Sedmogradske prve romansko-pograniène
pukovnije koju je temeljito preustrojio. U ožujku 1859. postao je generalom u
Dubrovniku, a nakon mjesec dana i samostalnim zapovjednikom u Kotorskom
okružju. Na 3. svibnja iste godine povjerena mu je politièka uprava tog okružja.
Istakao se u ratu s Talijanima 1866. Izuzetnom vojnièkom vještinom mnogo je
doprinio njihovom porazu kod Custozze. Veliki ugled je stekao u Boki smirujuæi
Krivošijski ustanak pa je 1869. imenovan privremenim zapovjednikom u Zadru. U
kolovozu te godine postao je namjesnikom i vojnim zapovjednikom u Dalmaciji, a
1873. imenovan je generalom topništva. Dalmacija je u barunu Rodæu dobila osobu
koja se brinula za napredak pa je zadobio ljubav i poštovanje cijelog puèanstva.
Kada je 1875. buknula buna protiv Turaka u Hercegovini, mudrom je upravom
uspio saèuvati pokrajinu od hajduèkih provala. Zbog poodmaklih godina i bolesti
podnio je 1881. molbu za mirovinu što mu je odobreno u mjesecu studenom.
Imenovan je doživotnim èlanom Gospodske kuæe beèkog parlamenta. Bio je
poèasni graðanin Zagreba i Kotora. Izuzetno hrabar i sposoban vojnik dobio je
brojna visoka odlikovanja. Preminuo je 21. svibnja 1890. u Beèu. U velièanstvenom
sprovodu sudjelovao je i sam car Franjo Josip.14
12
13
14
C. F. Bianchi, n. dj. bilj. 4, 163 i 164. – Julije Grabovac: Zadar za druge austrijske vlasti. Zadar zbornik, Zadar
1964. 228.
Notizie locali e provinciali. Il nazionale, Zadar 19. i 31. VIII. 1870. 6
Gavro barun Rodiæ. Smotra Dalmatinska 24. V. 1890. 1. – Onoranze funebri al barone Rodich. Smotra
Dalmatinska 28. V. 1890. 3. – Barun Rodiæ. Narodni list 24. V. 1890. 3.
15
VDG JAHRBUCH 2004
I za Rodiæeve uprave pitanje jezika i dalje se razmatralo. Nov podstrek rješenju
bila su detaljna nareðenja Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva pravde
1869. u kojima su izjednaèeni talijanski i hrvatski u upravnoj i sudskoj oblasti. Ta
nareðenja imala su se striktno primjenjivati od 1871. godine. Zbog intervencije
poslanika Narodne stranke, Ministarstvo je uputilo Rodiæu upozorenje na
postavljene naredbe. Rodiæ je sa svoje strane odgovorio izvještajem o stanju u
praksi. Autonomaši su u Rodiæu vidjeli svog najopasnijeg protivnika koji je mnogo
doprinio konaènoj pobjedi Hrvata u Dalmaciji. On je naroèito poznat po cesti koju
je dao sagraditi od Makarske preko planine Biokova do sela Kozice. Radovi su
poèeli 1876. Time je bolje povezan grad s unutrašnjošæu prema Vrgorcu i dalje
Mostaru. Ustvari osnovna svrha je bila vojnièka. Cestom je nastupio dio
austrijskih trupa prilikom okupacije Bosne i Hercegovine, koja je bila pod turskom
vlašæu, 1878. godine Na vlastiti zahtjev Rodiæ je umirovljen je 13. studenog 1881.
Nakon toga otputovao je u Beè gdje se trajno nastanio.15
Na njegovo mjesto je odreðen je iste godine barun Stjepan Jovanoviæ. On je 18.
studenoga doputovao u Zadar i preuzeo dužnost. U prosincu 1881. obišao je
Dalmaciju kako bi se upoznao sa stanjem na terenu. Ubrzo je uvidio loše stanje u
pokrajini pa se trudio zajedno sa zastupstvom da se hrvatskom narodu priznaju
njegova prava barem u školstvu i upravi te da se unaprijede opæe prilike. Preminuo
je 8. prosinca 1895. od kljenuti. Njegovo mrtvo tijelo izloženo je u velikoj dvorani
namjesnièke palaèe u Zadru. Mnoštvo graðana mu se došlo pokloniti. Sahrana je
uprilièena 11. prosinca. U crkvi Sv. Stošije bilo je sveèano opijelo koje je držao
nadbiskup Maupas. Odatle su posmrtni ostaci namjesnika preneseni na ratni
parobrod "Trieste", prevezeni do Gruža i pokopani na groblju Gospe od Milosrða u
Dubrovniku gdje je pokojnik imao vlastitu grobnicu. Suæut njegovoj udovici izrazio
je sam kralj Franjo Josip I., nadvojvode, dalmatinski biskupi, sve opæine i narodna
društva u Dalmaciji te brojni uglednici.16
Nakon smrti Jovanoviæa, iste godine za upravitelja je došao je podmaršal
Ljudevit Cornaro zamjenik šefa glavnog stožera. Ujedno je imenovan vojnim
zapovjednikom za Dalmaciju. Kako je proveo mladost u tom kraju, govorio je
hrvatski i talijanski.17 On je stigao u pokrajinu 30. sijeènja 1886. Odmah je primio
predstavnike vlasti. Prvi su mu poželjeli dobrodošlicu èlanovi Zemaljskog odbora.
Sutradan je preuzeo dužnost. Ubrzo je prišao obuzdavanju birokratiziranih
èinovnika i usprotivio se uporabi talijanskog jezika u upravi. Nastavio je rukovoditi
Dalmacijom u hrvatskom duhu svog predšasnika baruna Jovanoviæa, ali je od njega
imao više uspjeha. Uèio je dalje marljivo hrvatski i zalagao se u Beèu da zemljišne
knjige Dalmacije moraju biti na tom jeziku.18
15
16
17
18
C. F. Bianchi, n. dj. bilj. 4, 166. –G. Novak, n. dj. bilj. 5, 303-305, 336-337 i 362. – Stanko Piploviæ: Cesta baruna
Rodiæa. Makarsko primorje, Makarska 2003. sv. 6.
C. F. Bianchi, n, dj. bilj. 4, 194. –Stjepan barun Jovanoviæ. Narodni list, Zadar 9. XII. 1885. 1. – Domaæe viesti.
Narodni list 9. i 12. XII. 1885. 4.
Novi namjestnik za Dalmaciju. Narod, Split 19. XII. 1885. 1. – Sul nuovo luogotenente. Narod 23. XII. 1885. 1.–
Pokrajinski viestnik. Narod 2. I 1886. 2. –Novi namjestnik dalmatinski na rad. Narodni list 2. II. 1886. 1.
Domaæe viesti. Narodni list 30. I. 1886. 3. – Novi namjestnik dalmatinski .Narodni list 2. II. 1886. 1. - L´ arrivo
di s. E. Il luogotenente. Narod 6. II. 1886. 1.
16
VDG JAHRBUCH 2004
Cornaro nije bio ni puna tri mjeseca namjesnikom. Poslije dvadesetak dana
teške bolesti, preminuo je 6. travnja 1886. godine od upale pluæa od koje se razbolio
za vrijeme putovanja u pratnji nadvojvode Ludovika na otok Lokrum. Svuda mu se
odavala posljednja poèast. Tako je na žalosnu vijest u Kistanjama spuštena zastava
na pola stijega na zgradama opæine i sudskog ureda. Držala se i misa za njegovu
dušu kojoj su prisustvovali predstavnici mjesnih vlasti, vojnièkog povjerenstva i
financijski nadzornik. Iduæeg dana njegovi posmrtni ostaci su ispraæeni na
parobrod "Trieste" za Rijeku odakle su prevezeni u Graz i pokopani u obiteljsku
grobnicu. U pokrajini je ostao u lijepoj uspomeni zbog pravednosti i poštenja.19
Cornara je naslijedio barun Carlo Blažekoviæ koji je stigao u Zadar 8. svibnja
1886. Na toj je funkciji ostao 4,5 godine. Bio je vrlo sposoban, pronicljivog duha.
Stalno je radio na dobrobit zemlje pa je zadobio povjerenje puka. Imao je naslov
tajnog savjetnika i èin podmaršala. Zbog lošeg zdravstvenog stanja, car ga je
odlukom od 23. rujna 1890. godine razriješio dužnosti.20
Car je odlukom od 11. listopada 1890. godine imenovao podmaršala i tajnog
savjetnika je za novog namjesnika Emila Davida pl. Rhonfelda. Tada su mu bile 54
godine. Došao je iz Bosne gdje se iskazao u graðanskoj i vojnièkoj upravi. Bio je na
glasu kao èovjek izvrsnih vrlina i rijetkih sposobnosti. Rodio se u Pragu 1. srpnja
1837. godine. Stupio je u vojnu akademiju u Wiener Neustadtu, a 22. kolovoza
1855. postao je poruènikom u 2. lovaèkom bataljunu. Na 1. listopada 1857.
premješten je u 14. lovaèki bataljun, a 14. travnja 1859. kao natporuènik u 7.
lovaèki bataljun. Kada je završio ratnu školu, na 29. travnja 1859 dodijeljen je
glavnom stožer kao kapetan drugog stupnja.
David je sudjelovao je u boju 1866. godine, a 1871. položio je teške èasnièke
ispite pa je za kratko vrijeme postao pukovnikom i zapovjednikom pješaèke
pukovnije br. 29. Na njenom je èelu sudjelovao 1878. u zaposjedanju Bosne i
Hercegovine i tom se prilikom posebno istaknuo. Zatim je pukovnija boravila u
Komoranu odakle je ponovno poslana u Bosnu prilikom drugog ustanka u toj
zemlji. Tijekom 1882. premješten je u glavno zapovjedništvo u Sarajevu, a iste
godine preuzeo je opet zapovjedništvo zbora. U 1884. dodijeljen je 14. vojnom
zapovjedništvu i u toj službi 1886. promaknut je u èin podmaršala pa je iduæe
godine premješten u 15. vojno zapovjedništvo.21
U proljeæe 1891. godine kao namjesnik po prvi put je proputovao èitavom
Dalmacijom, a zatim je svakog ljeta posjetio neki kraj ispitujuæi potrebe
stanovništva. Unaprijedio je gospodarstvo i to u vrlo nepovoljnom razdoblju kada
su ljetine bile slabe, ugrožene gradom, poplavama i potresima. Nastojao je spojiti
željeznicom pokrajinu s Monarhijom. Dograðena je pruga u južnoj Dalmaciji, a
zapoèeli su radovi za novu sredinom zemlje do bosanske granice. U njegovo vrijeme
sagraðeno je stotine kilometara državnih voznih cesta i konjskih putova, tako da je
19
20
21
Ljudevit baron Cornaro. Narodni list, 6. IV.1886. 1. – Zadušnice namjesniku Cornaru. Narodni list 17. IV. 1886. 3.
Dragutin pl. Blažekoviæ. Smotra Dalmatinska 27. IX. 1890. 1.
Novi namjesnik. Emil David plemiæ Rhonfeld. Narodni list 15. X. 1890. 1.- Dalmatinske vijesti. Smotra
Dalmatinska 15. X. 1890. 2.
17
VDG JAHRBUCH 2004
sva zemlja njima ispresijecana. Trebalo je još riješiti opæinske i mjesne putove.
Sagraðeni su gvozdeni mostovi na svim važnijim prometnim mjestima: preko
rijeka Krke, Cetine i Neretve. Ureðen je tok Krke, Mahnitaša i Proslapa. Presušeni
su Vransko blato i moèvare Stona. Regulirane su mnogobrojne bijesne bujice koje
su nanosile velike štete poljima. Radilo se na presušenju Solinskog blata i moèvara
oko Nina, ureðivao se Zvirinjak i Skudra. Unapreðeno je poljsko gospodarstvo
poboljšanjem postojeæih i osnivanjem novih ustanova: poljodjelske poslovnice u
Zadru, pokušajne poljodjelske stanice u Splitu i praktiènog zavoda na Glavici kod
Knina. David se zalagao za unapreðenje vinogradarstva, uzgoj maslina i podizanje
modernih pogona za proizvodnju ulja, oplemenjivanje domaæih životinja.
Prijedlozima i živim zalaganjem kod središnjih vlasti blagotvorno je utjecao na
prilièan napredak u granama javne uprave koje su se odnosile na promet i
trgovinu. Veliku je skrb posvetio prosvjeti pokrajine. Stare su kulturne ustanove u
Davidovo vrijeme ojaèale. Mnoge su nove uz pomoæ vlade osnovane. Brojne su stare
monumentalne zgrade saèuvane od propasti. Poduprta su domaæa društva koja su
se bavila istraživanjem prošlosti. Unapreðena je javna nastava, osnovane su nove
srednje škole, sagraðena je uzorna zgrada ženske preparandije.
David je rado gledao da se u tim nastojanjima oko narodnog boljitka pridružuju
lokalni faktori i politièke stranke. Želio je da se skladno razvije stranaèki život bez
pretjeranih strasti. Narod je pamtio odlaske namjesnika u zabita sela kako bi se
uvjerio o njihovim nevoljama. Bio je u Trogiru i Splitu u carevoj pratnji. Obišao je
Sinjsku krajinu stradalu od potresa. Sudjelovao je u proslavama velikana Ivana
Gunduliæa u Dubrovniku i Nikole Tommasea u Šibeniku.
Car Franjo Josip I. je vrhovnom odlukom od 6. ožujka 1902. razriješio Davida na
njegovu molbu službe namjesnika u kraljevini Dalmaciji i istovremeno ga
imenovao barunom. On je preko 11 godina bio na najvišoj dužnosti u pokrajini i u
vojnièkoj upravi. Kod naroda je ostao u lijepoj uspomeni. Car je takoðer naredio da
se prihvati Davidova molba, koji je bio vojnièki i domobranski zapovjednik u Zadru,
da bude umirovljen. Na njegovo mjesto imenovao je podmaršala Karla Horsetzkoga
pl. Hornthala kao voditelja vojne uprave u Dalmaciji. On je više godina bio na
službi u Zagrebu, a u posljednje vrijeme kao zapovjednik 36. pješaèke divizije.
Dana 16. ožujka oprostili su se èinovnici Namjesništva i vlasti njemu
podèinjenih kao i oni Zemaljskog školskog vijeæa od Davida. Tom prigodom govorio
je dvorski savjetnik Nardelli. Slijedio je oproštaj u vojnièkom kasinu od èasnika i
vojnih èinovnika predvoðenih generalom Tomèiæom. Bio mu je u posjeti i
predsjednik Prizivnog suda Gertscher s pratnjom.22
Prilikom odlikovanja i odlaska iz Dalmacije David je primio od opæina, društava
i uglednih graðana Dalmacije brojne èestitke i oproštajne pozdrave. Konaèno je 15.
ožujka 1902. godine predao politièku upravu pokrajine dvorskom savjetniku
22
Dalmatinske vijesti. Smotra Dalmatinska, Zadar 8. III. 1902. 2. – Barun pl. David. Smotra Dalmatinska 12. III.
1902. 1. – Vojni zapovjednik u Dalmaciji. Smotra Dalmatinska 12. III. 1902. 1. – Oproštaj s N. P. gosp.
Namjesnikom barunom pl. Davidom. Smotra Dalmatinska 19. III. 1902. 2.
18
VDG JAHRBUCH 2004
Nardelliju koji je zamjenjivao novog namjesnika Handela dok on nije preuzeo tu
službu. Novom namjesniku uputio je èestitke Zemaljski odbor kraljevine
Dalmacije.23
Vrhovnom carevom odlukom od 6. ožujka 1902. imenovan je barun Erasmo
Handel ministarski savjetnik u ministarstvu unutrašnjih
poslova novim
dalmatinskim namjesnikom. On je na tom položaju naslijedio Davida. Poticao je od
plemiækog roda iz gornje Austrije. Rodio se 1. lipnja 1860. godine u dvorcu
Mirskofenu u Donjoj Bavarskoj. Izuèio je Theresianum i 1882. stupio u državnu
službu kao konceptni vježbenik kod Namjesništva u Trstu. Do 1887. ostao je u
Austrijskom primorju kod kotarskog poglavarstva u Puli. Zatim je više godina
služio na kotarskom poglavarstvu u Pazinu gdje je kasnije i upravljao
poglavarstvom. Veæ tada je dobro upoznao politièke i gospodarske prilike na
Primorju. To je bio razlog da je 1887. pozvan u zemaljski departman za taj kraj i
Dalmaciju kod ministarstva unutrašnjih poslova. Godine 1890. dodijeljen je
presidijalnom uredu istog ministarstva gdje je bio odreðen za osobnu službu
ministrima Becquehemu i Kielmanseggu. Kada je grof Badeni postao ministrom
predsjednikom, Handel je premješten kao odjelni savjetnik u legislativni
departman. Tu je uz ostalo, sudjelovao u izradi zakona o prometu živeža. Od 1896.
do dolaska na mjesto namjesnika djelovao je kao predstojnik novo ustanovljenog
departmana kojemu su povjereni poslovi svih sabora.24
3. travnja 1902. Handel je primio predstavnike javnog života: predsjednika
Sabora dr. Ivèeviæa sa zemaljskim odborom, nadbiskupa Dvornika s katolièkim
sveæenstvom, grèkoistoènog biskupa Milaša s njegovim sveæenicima, vojništvo i
oružništvo, Prizivni sud s državnim odvjetnikom, Pokrajinski sud Zemaljsko
gospodarsko vijeæe, Zemaljsko školsko vijeæe, Zdravstveno pokrajinsko vijeæe,
pokrajinsko ravnateljstvo financija i druge.25
Tijekom Handelovog mandata izbila je afera u vezi s uvredom domaæeg
stanovništva. Predbacivalo mu se da je za kratke uprave radio na germanizaciji
Dalmacije i pokušao ozakoniti njemaèki jezik u uredovanju. U sijeènju 1905.
pronijela se vijest da æe Handel biti razriješen dužnosti i da æe se vratiti na svoje
ranije mjesto u ministarstvu. Meðutim imenovan je namjesnikom u Linzu, a
dvorskom savjetniku Nardelliju povjerena je uprava Namjesništva. Tako je loše
završio pokušaj s prvim graðanskim namjesnikom koji nije bio vojna osoba.26
Tako je Handel zbog politièkih afera napustio Dalmaciju. Dana 29. sijeènja
1905. brzim parobrodom "Gödöllo" napustio je Zadar. Otputovao je put Rijeke, a
odatle produžio u Beè. Ispraæaju su prisustvovale službene osoba i èinovnici meðu
kojima i potpredsjednik Namjesništva Niko Nardelli i ravnatelj Pokrajinskog
23
24
25
26
Èestitanja N. P. barunu pl. Davidu i oproštaj. Predaja politièke uprave. Novi Namjesnik dalmatinski. Smotra
Dalmatinska 15. III. 1902. 2.
Imenovanje novog namjesnika. Smotra Damatinska 8. III. 1902. 2. – Novi dalmatinski Namjesnik barun pl.
Handel. Smotra Dalmatinska 12. III. 1902. 1.
Primanje kod Namjesnika bar. Pl. Handela. Smotra Dalmatinska 5. IV. 1902. 2.
O namjesniku Handelu. Narodni list 21. I 1905. 2. – Konac namjestnièke afere. Narodni list 21. I. 1905. 1.
19
VDG JAHRBUCH 2004
financijskog ravnateljstva dvorski savjetnik Ljudevit Hoèevar i dva èasnika ratne
mornarice. Od opæinske uprave nije bilo nikoga, a graðanstvo je izrazilo
negodovanje odsutnošæu.27
Nakon toga uprava Namjesništva povjerena je barunu Nikoli Nardelliju.
Istovremeno mu je dodijeljen naslov namjesnièkog potpredsjednika. Nardelli je
roðen u Dubrovniku 1857. godine. Nakon što je završio pravne znanosti u Grazu,
1877. imenovan je sudskim vježbenikom, a 1879. prislušnikom. Kasnije je prešao u
politièku službu. Tako je 1881. postao namjesnièki konceptnim vježbenikom, 1883.
namjesnièkim konceptistom, 1884. kotarskim komesarom, 1886. namjesnièkim
tajnikom, 1888. kotarskim poglavarom, 1894. namjesnièkim savjetnikom, 1898.
dobio je naslov dvorskog savjetnika, 1899. imenovan je pravim dvorskim
savjetnikom. Kao namjesnik veæ je 4. veljaèe krenuo službeno u Beè gdje ga je
primio u audijenciju car Franjo Josip I.28
Nardelli se nevoljko primio odgovorne dužnosti, ali kao domaæi sin dobro je
poznavao politièke i gospodarske prilike koje su bile vrlo složene, pa je bio revan i
uspješan. Meðutim veæ druge godine namjesnikovanja zadesila ga je teška bolest
koja ga je za dugo vremena prikovala u sobu i primorala na obilaženje kupališta i
ljeèilišta. I pored toga marljivo je radio na promicanju Dalmacije. Meðu brojnim
pothvatima, poduzetim njegovim zauzimanjem, važno je istaknuti izvanrednu
akciju koju je pokrenula središnja vlada u Beèu 1907. za poboljšanje gospodarskih
prilika u pokrajini, a 1909. ureðenje pitanja unutrašnjeg jezika u državnim
uredima.
Svojim radom doprinjeo je naroèito unapreðenju gospodarstva, javne uprave i
školske nastave, posebno poljodjelskog, trgovaèkog i obrtnièkog usmjerenja. Na
polju
Javnog zdravstva širio je lijeèenje naroda naroèito u krajevima ugroženim
groznicom. Na podruèju morskog prometa pomagao je domaæu plovidbu, a na
kopnu je poboljšavao postojeæe i probijao nove putove. Poticao je ureðenje bujica i
opskrbu vodom. Nardellijev veliki uspjeh, u dogovoru s politièkim strankama, je
uvoðenje hrvatskog jezika u državnoj službi. Poticao je književno i umjetnièko
stvaralaštvo. Sam je utemeljio u Namjesništvu bogatu knjižnicu s velikim brojem
svezaka iz prava, gospodarstva i uprave, ali i starih inkunabula i rukopisa iz raznih
vremena i jezika. Nakon pet godina službe na njegovu molbu je razriješen dužnosti
namjesnika i stavljen u privremenu mirovinu. 10. listopada 1911. godine otputovao
je parobrodom "Zara" za Canosu.29
27
28
29
Odlazak baruna Handela. Narodni list 1. II. 1905. 3. – Barun Erazmo Handel. Narodni list 22. II. 1905. 3.
–Odlazak N. P. gosp. Namjesnika baruna Handela. Smotra Dalmatinska 1. II. 1905. 2.
Dvorskom savjetniku Nikoli Nardelliu. Narodni list 25. I. 1905. 2. –Upravitelj dalmatinskog Namjesništva kod
Njegova Velièanstva. Smotra Dalmatinska 8. II. 1905. 2. – Promjena u upravi Namjesništva. Smotra
Dalmatinska 25. I. 1905. 2.
Namjesnik barun Nardelli. Smotra Dalmatinska 11. X. 1911. 1. – Partenza di S. E. Il barone de Nardelli. Smotra
Dalmtinska 11. X. 1911. 3.
20
VDG JAHRBUCH 2004
Posljednji upravitelj Namjesništva bio je grof Marius Attems. Car ga je
imenovao na to mjesto 1911. godine. Roðen je u Trstu 10. veljaèe 1862. godine gdje
mu je otac Antun bio namjesnièki savjetnik. Majka Josefine je bila grofica
Mistruzzi-Freisinger. Završio je gimnaziju i pravo dijelom u Gorici, a dijelom u
Theresianumu u Beèu. Nakon toga stupio je u srpnju 1885. u državnu službu kao
konceptni vježbenik na namjesništvu u Trstu. Djelovao je zatim na raznim
kotarskim poglavarstvima austrijskog Primorja: u Sežani, Pazinu i Gradiški. U
gradiški je razvio plodan rad na podruèju uprave , naroèito pri izvoðenju velikog
pothvata ureðenja voda u "Agro Monfalconese". Godine 1892. pozvan je na službu u
Ministarstvo unutrašnjih poslova. Tu je dodijeljen dalmatinsko-primorskom
odsjeku kojim je upravljao ministarski savjetnik Pascottini-Juriskoviæ nekadašnji
dugogodišnji upravitelj predsjednièkog ureda u Dalmatinskom namjesništvu pod
barunom Rodiæom. Na tome je odsjeku radio nekoliko godina pa je imao prilike da
se upozna sa stanjem u Dalmaciji.
Godine 1894. Attems je unaprijeðen za ministarskog podtajnika, a iduæe godine
kotarskog poglavara u Lienzu u Tirolu. Tu je iskazao živu djelatnost na svim
podruèjima politièke uprave. Naroèito je nastojao unaprijediti gospodarske prilike
kotara potpomaganjem zadrugarstva, gradnjom cesta, ureðenjem bujica i
isušivanjem moèvara. Time je stekao veliki ugled pa su ga skoro sve opæine, njih 45,
imenovale poèasnim graðaninom. Tijekom 1901. imenovan je namjesnièkim
savjetnikom u štajerskom Namjesništvu, a tu je poèeo služiti najprije kao
upravitelj kotarskog poglavarstva u Ptuju. Godinu dana kasnije povjerena mu je
uprava velikog i znaèajnog poglavarstva u Mariboru gdje je služio punih sedam
godina. Tada se jako razvilo školstvo na tom podruèju podizanjem i proširivanjem
mnogih zgrada. I poljoprivredno je puèanstvo doživjelo poboljšanja životnih uvjeta.
Godine 1905. dobio je odlièje Reda željezne krune treæeg razreda. Kada se radilo da
se srede prilike grada Pule, koji je neko vrijeme bio bez opæinskog zastupništva,
tamo je upuæen Attems koji je 1909. imenovan kotarskim poglavarom s naslovom
dvorskog savjetnika. Sredio je tamošnje nepovoljne politièke prilike. Tako se
opæinsko zastupstvo, koje šest godina nije moglo djelovati, moglo ustrojiti.
Attems je došao u Zadar 24. lipnja 1911. i odmah preuzeo službu kao
namjesnièki potpredsjednik. Kratko vrijeme, dok je namjesnik Nardelli bio na
dopustu, vodio je poslove Namjesništva. Ubrzo je imenovan namjesnikom na kojoj
je dužnosti naslijedio Nardellija. Tom prigodom osobno mu je èestitao
prijestolonasljednik nadvojvoda Franz Ferdinand. Na toj je dužnosti ostao sve do
završetka Prvog svjetskog rata 1918. godine.30
Dalmacija je i poslije Prvog svjetskog rata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca
još neko vrijeme zadržala upravnu autonomiju. Imala je pokrajinsku vladu èiji je
predsjednik bio dr. Ivan Krstelj.
30
Upravitelj dalmatinskog Namjesništva namjesništveni potpresjednik grof Marij Attems. Smotra Dalmatinska 11.
X. 1911. 1. –Èestitanje Njegove Visosti Nadvojvode Franja Ferdinanda upravitelju Namjesništva grofu Attemsu.
Smotra Dalmatinska 14. 10. 1911. 3.
21
VDG JAHRBUCH 2004
Dalmatinische Statthalter
Nachdem die Republik Venedig im Jahre 1797 fiel, wurde mit dem Frieden in
Campoformium Dalmatien kurz Bestandteil Österreichs. Im gleichen Jahr kam
Marschal Baron Matija Rukavina an die Spitze der Verwaltung von Dalmatien und
Albanien. Er hatte am Anfang die Zivilmacht, aber sie wurde schnell an Raimond
Thurn weitergegeben, der die Provinzverwaltung anders einrichtete. In der Zeit
der ersten österreichischen Verwaltung bis 1806 wurden sogar 5 Statthaltern
ausgetauscht. Darunter waren Peter Goess, der sich für die Verbesserung der
Gesundheitsumstände einsetzte, als auch der Untermarschall Brady, als
Dalmatien in 3 Bezirke eingeteilt wurde und das Apellationsgericht von der
Regierung getrennt wurde.
Es folgten neue Kriege von Napoleon gegen die europäischen Mächte, wodurch
die Franzosen 1805 Dalmatien okkupierten. Nach ihrem Krach, nach dem Wiener
Kongress im Jahre 1815, kam die Provinz definitiv in die Struktur der Habsburger
Monarchie. Als besonderes Königsreich blieb sie so bis ans Ende des ersten
Weltkrieges. Sie wurde vom Statthalter verwaltet. Sie kamen aus verschiedensten
Gebieten des Kaiserreichs, aber es gab auch Kroaten. Am Anfang war es eine
Person aus dem Militär mit hohem Rang.
Der erste Statthalter zu dieser Zeit war der Untermarschall Frane Tomašiæ, der
von 1813-1831 auf dienstlicher Aufgabe war. Nach ihm wurde Vjenceslav
Lilenberg bis 1840 ernannt. Er trug die Gründung des Volks- und arheologischen
Museums in Zadar bei. Danach kam August Turszky, der das Land bis 1848
regierte. Im Jahre 1852 wurde General Lazar Mamula ernannt. Zu seiner Zeit
wurden schwere Kämpfe für die Vereinigung Dalmatiens mit Kroatien geführt.
Der Untermarschall Frane Filipoviæ war von 1865-1868 Statthalter. Er zeigte, im
Unterschied zu seinen Vorgängern, großes Interesse für die Anhänger der
nationalen Partei in ihrem Wunsch für die Nationale Renaissance der Provinz.
Danach ernannte der Kaiser Franz Joseph I., Ivan Wagner. Zu seiner Zeit kam es
zum Aufstand in Krivošije in Boka Kotorska gegen den Beschluss über den
generellen Militärdienst.
Gabrijel Rodiæ kam 1870, als der Mann, der sich mit seinem Mut und Fähigkeit
im Militärdienst und Kämpfen hervorhob und dadurch große Anerkennung fand.
Er setzte sich für den Fortschritt von Dalmatien ein und wurde so bald im Volk
beliebt. Er setzte sich für den Bau der Strasse von Makarska über das Gebirge
Biokovo in Richtung Innland ein. Auch ging er auf eigenen Wunsch 1881 in Rente
und starb 1990 in Wien. Auf seinen Platz kam Baron Stjepan Jovanoviæ, der seinen
Dienst 1881 übernahm. Er gab sich Mühe um die schwere Situation zu Verbessern
und um dem Volk die Rechte im Schulsystem und der Verwaltung anzuerkennen.
Er starb 1895 in Zadar. Unter den weiteren war Ljudevit Cornaro, ein guter
Kenner der kroatischen Sprache, der versuchte, die Bürokratie zu beherrschen
und gegen den Gebrauch der italienischen Sprache in der Verwaltung kämpfte. Er
war nur 3 Monate Statthalter und starb 1886. Dragutin Blažekoviæ war bis 1890
22
VDG JAHRBUCH 2004
Statthalter. Zur Zeit von Emil David wurden viele Strassen und Brücken gebaut,
als auch Moore entwässert und Fluten reguliert. Auf eigenen Wunsch wurde er
1902 vom Kaiser der Pflicht entbunden. Es kam Erasmo Handel, der 1860 in
Oberösterreich geboren wurde. Wegen politischer Gründe musste er 1860
Dalmatien verlassen. Nach ihm kam Niko Nardelli, der 1857 in Dubrovnik
geboren wurde. Er trug der Förderung der Wirtschaft, der öffentlichen
Verwaltung und der Bildung bei. Der letzte Statthalter war Graf Marius Atems.
Seine Karriere machte er als Verwaltungsangestellter in verschiedenen Städten
des Staates. Er übte seine Pflicht in Dalmatien von 1911 bis Ende des
1.Weltkrieges 1918 aus.
23
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Zlata ŽIVAKOVIÆ - KERŽE
Temeljni doprinos Johanna
Kohlhoffera, Josepha Huttlera
i Cristiana Monspergera stvaranju
bolnièke infrastrukture u Osijeku
Razdoblje od 1745. do kraja 18. stoljeæa obilježeno je potpunim smirivanjem
ratnih sukoba, utvrðivanjem istoène granice izmeðu Habsburške Monarhije i
Osmanskoga Carstva1 i podjelom Hrvatske na civilnu i vojnu upravu te
ukljuèivanjem Slavonije u sastav Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Prestanak ratovanja i mirnodopski naèin života omoguæili su veæu naseljenost u
Slavoniji, pa tako i u Osijeku. Demografska su kretanja od sredine 18. stoljeæa
nadalje obilježena jakim valovima doseljavanja i dinamièkim porastom stanovnika
u kojem je broj doseljenika neprestano nadmašivao prirodni prirast.2 Taj
demografski rast i razvoj podupirao je Habsburški dvor3 (najviše u epohi
apsolutizma i merkantilizma4) politikom društveno-gospodarskoga razvoja
stimulirajuæi ovdašnje naseljavanje stanovnicima iz drugih dijelova Carevine.
Tako su u Osijek, koji je tada više nalikovao selu nego gradu, stizali mnogi
doseljenici iz južne Njemaèke (uglavnom iz Švapske), austrijskih pokrajina i
nasljednih carevinskih zemalja privuèeni izgledima da steknu zemlju i radna
mjesta. To brojno doseljavanje seoskog življa (ratara i nadnièara), obrtnika i
trgovaca pospješilo je, u potonjem stoljeæu, snažni gospodarski razvoj ovoga
podruèja. No, pojedini pridošli obrtnici i trgovci nisu samo pridonijeli razvoju
gospodarstva grada na Dravi nego su ostavili trajno dubok i neizbrisiv trag i u
drugim segmentima življenja.
Tako npr. posve odvojen dolazak u Osijek gostionièara Johanna Kohlhoffera
(sredina 18. stoljeæa – Osijek, 1802.), štavioca koža Josepha Huttlera (sredina 18.
stoljeæa – Osijek, 1801.) i isusovca o. Cristiana Monspergera (Wiener Neustadt,
1735. – Osijek, 22. veljaèe 1803.) nije oznaèio samo poèetak njihova života u novoj
1
2
3
4
Mirom u Beogradu 1739. zajamèena je sloboda trgovine i osigurane povlastice trgovcima Monarhije u
Osmanskom Carstvu i obratno.
Milan MESIÆ, Meðunarodne migracije: tokovi i teorije, Zagreb, 2002.
Kolonizacija je krajnje osmišljena; Habsburška monarhija je "spiritus movens" te kolonizacije. Nju je i nemoguæe
shvatiti ako se nema u vidu demografska habsburška politika u èitavoj Panoniji, tj. u Podunavlju. Popisi
stanovnika sastavljeni u tom razdoblju govore o dva vala kolonizacije u Slavoniju i u grad na Dravi, a imena i
prezimena novih doseljenika Opæine Gornji grad ukazuju na veæi broj doseljenih Nijemaca, Austrijanaca, Maðara,
Hrvata i Srba.
Merkantilizam u ekonomiji je shvaæanje po kojem je trgovina jedini pravi izvor narodnog blagostanja i bogatstva;
stoga je pridana velika pozornost trgovini i izvozu, a ne proizvodnji.
25
VDG JAHRBUCH 2004
sredini nego ih je splet životnih okolnosti usmjerio prema humanoj gesti koja im je
trajno odredila znaèajnu ulogu u stvaranju bolnièke infrastrukture u Osijeku.
Teške životne prilike
Život u to doba u Osijeku i okolici nije bio lak. Privreðivalo se sve do poèetka 19.
stoljeæa gotovo samo u agrarnoj (poljoprivrednoj) proizvodnji, na malim
površinama obradivog zemljišta tada okruženim velikim šumskim moèvarnim
podruèjem koje je zbog èestih poplava pritoka Drave bilo gotovo stalno pod vodom,
a mnogo bara ostalo bi i nakon povlaèenja viška vode. Zbog toga, a i zbog mnogih
onodobnih (ne)prilika, izvanrednih okolnosti (èeste nerodice), zanemarivanja
gnojenja zemlje, primitivne zemljoradnje (jednog plitkog preoravanja), upotrebe
primitivnog oruða i tako dalje urod je bio slab i stoga dovoljan, možda, samo za
vlastite potrebe. Ratarstvo i stoèarstvo omoguæavalo je onodobnom stanovništvu
tek puko preživljavanje jer se uzgajalo samo ono što je bilo prijeko potrebno, a sam
život na ovom podruèju, zbog moèvarne vlage, neugodnog mirisa i prostranih legla
komaraca i drugih insekata, bio je izložen i širenju zaraznih i inih bolesti. To je
zapazio i Fridrich Wilhelm Taube, boraveæi u osjeèkom kraju, opisavši ga u djelu
objavljenom 1776. kao kraj prepun "baruština bez dna, moèvara obraslih barskim
biljkama i moèvarnim šumama, mrtvim blatom". Tu su se javljale razne groznice i
bolesti od kojih je umirao veæi broj doseljenika, nenaviknutih na takovu klimu, pa
Taube naziva Osijek i Petrovaradin "grobljima Nijemaca".5 O lošem zdravstvenom
stanju u samom Osijeku najbolje govore npr. podaci o broju umrlih od lipnja 1763.
do 24. travnja 1764. Po tom izvještaju u roku od nešto više od 10 mjeseci umrlo je u
Gornjem Gradu 169, u Donjem gradu 152 i u Tvrði 79 osoba.6
Smrt 400 stanovnika Osijeka u navedenom razdoblju nesumnjiv je dokaz
onodobnih loših zdravstvenih prilika i visoke smrtnosti. Velika veæina tadašnjeg
stanovništva bori se tek da preživi, a to je ostavljalo dubok trag, posebice u visokoj
smrtnosti dojenèadi (svako èetvrto novoroðenèe nije na životu doèekalo ni prvi
roðendan) i djece, žena u fertilnoj dobi (raðanje u prosjeku svake treæe godine, a
bez medicinske zaštite i njege, bez dovoljne ishrane i k tome uz obavljanje vrlo
teških poljodjelskih i kuænih poslova te epidemije) i muškaraca u ranoj dobi (težak
posao, nemiri, ratovi, izgladnjelost, epidemije i drugo). Stoga je životni vijek
tadašnjih stanovnika bio kratak – ni trideset godina u prosjeku. Sve je to utjecalo
da je velik broj djece ostajao bez roditeljske brige i skrbi.7
5
6
7
TAUBE, F. W. Istorijski i geografski opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema kako s obzirom na njihove
prirodne osobine…, Leipzig, 1777./78., (preveo Boško Petroviæ), Matica srpska, Beograd, 153.
Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, Virovitièka županija, Acta, kut. 24, Nro. 188.
Jakov GELO, Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981. g., Zagreb, 1987., 68.
26
VDG JAHRBUCH 2004
Sirotište i bolnica iz zakladnih sredstava
U takovim prilikama ostavština trojice novodoseljenih Osjeèana – Kohlhoffera,
Huttlera i Monspergera – oznaèit æe korak prema stvaranju uvjeta da se bar dio tih
teškoæa prevlada.
Obiteljska tragedija, smrt jedinice kæeri, potaknula je Johanna Kohlhoffera,
gostionièara u Tvrði i posjednika, da 29. travnja 1782. cijeli imetak namijeni
osnivanju sirotišta u Osijeku. U uvodu oporuke Kohlhoffer navodi "da je potresen,
ražalošæen gubitkom svoje kæeri jedinice, umrle u cvijetu mladosti, pa da više nema
izravnih nasljednika te odluèuje da siroèad oba spola uèini svojim nasljednicima".
Zakladi je ostavio kuæu "K trima potkovama"8 u Tvrði (u blizini franjevaèkog
samostana), Svratište "Zlatnom orlu" u Novom gradu, vinograd u maðarskom
gradu Villanyu, sve zalihe vina i rakije, gotovinu i utjerane dugove u vrijednosti od
16.680 forinti.
Te iste godine, 2. prosinca, Joseph Huttler, štavilac koža u Donjem gradu i
posjednik, napisao je sliènu oporuku. I on je cijeli imetak (kuæu "K zelenom lovcu" u
blizini tadašnje donjogradske tkaonice svile, vodenicu na Dunavu, 1.600
uštavljenih teleæih koža, svu gotovinu, srebro i namještaj) u vrijednosti od 35.877
forinti namijenio, takoðer, za gradnju doma za djecu bez roditelja.
U to je doba veæ desetak godina u Osijeku živio Cristian Monsperger, isusovac,
koji je u Osijek stigao nakon što je carica Marija Terezija potaknula 1765. godine
ponovno otvaranje gimnazije u Osijeku. O. Monsperger predavao je u školskoj
godini 1767./68. kada je osjeèka gimnazija imala, u to vrijeme najveæi broj upisanih
uèenika, èak 150. Do ukinuæa isusovaèkog reda Monsperger je obavljao službe
njemaèkog propovjednika i katehete, a kraæe je vrijeme bio i upravitelj Bratovštine
muke i smrti Isusove; pomoæni župnik u Tvrði bio je od 1773. do 1795. godine kada
postaje župnikom u jednogodišnjem mandatu. Buduæi da je Monsperger bio
izvršitelj Huttlerove i Kohlhofferove, oporuke pretpostavlja se da je on i potaknuo
stvaranje zaklade za gradnju sirotišta u kojoj "cijeli svoj imetak ostaviše
èovjekoljubivoj svrsi da se podigne zavod, u kojem bi djeca siroèad bez roditelja
našla nadopunu opskrbi i gdje bi se religiozno i moralno odgajala…". I Monsperger
æe 22. sijeènja 1803. svoj imetak u vrijednosti od 1.980 forinti pridodati zakladi.9
Ti æe postupci sve trojice Osjeèana biti, kako se pokazalo kasnije, povijesno
znaèajni za stvaranje bolnièke infrastrukture u Osijeku. A to se dogodilo stoga što
je Kraljevska ugarska komora u Budimu, neko vrijeme nešto drukèije od želja
oporuèitelja, jedan dio zakladnog novca, uz dugoroène kamate, posudila
maðarskim grofovima i veleposjednicima, a drugi dio uložila u državne zajmove i
obligacije. Tako je novac uložen u duge svrhe drugaèije nego što su prvotno
8
9
U to doba kuæe nisu imale brojeve nego su nosile nadimke.
Kamilo FIRINGER–Vladimir UTVIÆ, Povijest bolnièkih ustanova u Osijeku od 1739–1930, Osijek, 1970., 54.; Andija
ŠULJAK, "Katolièka crkva u osloboðenom Osijeku", Od turskog do suvremenog Osijeka (gl. urednik Julijo Martinèiæ),
Osijek, 1996., 77.; Josip BÖSENDORFER, "Diarium Paroch. Eccl..Inter. Civit. Essek", Starine, knj. XXXV, Zagreb,
1916., 239.
27
VDG JAHRBUCH 2004
naznaèile oporuke; u Osijeku tada nije ostala niti jedna forinta od zakladnog novca.
Unatoè svom nastojanju gradskih otaca i onodobnih visokih dostojanstvenika,
poput bosansko-ðakovaèkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, do
zakladnog novca nije se moglo doæi u potonjih 60 godina. No veæ 1854. zaklada je s
kamatama dosegla za to vrijeme golemi iznos od 348.828 forinti što je još snažnije
potaknulo požurivanje i traženje da se ta zaklada vrati u Osijek radi ostvarenja
namjene po oporukama Kohlhoffera, Huttlera i Monspergera. To æe se dogoditi tek
nakon što se car Franjo Josip I. osobno založio da se zakladna sredstva vrate u
Osijek.10
Iz tih sredstava podignuto je 1870. gornjogradsko sirotište na uglu sjeverne
strane Duge (današnje Strossmayerove) ulice i zapadne strane Solarskoga trga za
koje je iz zaklade izdvojeno 72.464 forinte. Buduæi da je ostalo mnogo neutrošenog
zakladnog novca izgraðena je 1784. u Donjem gradu bolnica tada najveæa i najbolje
opremljena, u Hrvatskoj (današnji najstariji dio Klinièke bolnice). Bolnica je
podignuta po projektu zagrebaèkih poduzetnika Karla Klausnera i Vjekoslava
Flombacha pod šifrom "Humanität". Gradnja bolnice završena je krajem listopada
1874., a rad je u njoj poèeo 1. studenoga te godine. Bolnièka zgrada imala je oblik
potkove (s krilima okrenutim prema sjeveru), suteren, prizemlje, jedan kat (a u
središnjem dijelu zgrade dva kata). U suterenu se nalazila ložionica s dvije parne
kupaonice, dva tuša i dvije prostorije s tri kade. Bila je to jedna od onodobno
najsuvremenijih bolnica na ovim prostorima Monarhije.11
Naredbom Zemaljske vlade, Odjela za unutarnje poslove, 13. travnja 1895.
zakladna je bolnica nazvana Sveopæa i javna Huttler-Kohlhoffer-Monspergerova
zakladna bolnica u Osijeku. I time potezom onodobne državne vlasti naglašena je
prvorazredna uloga tadašnjih Osjeèana Kohlhoffera, Huttlera i Monspergera i
njihovih oporuènih odluka u stvaranju bolnièke infrastrukture u Osijeku.
10
11
K. FIRINGER–V. UTVIÆ, Povijest bolnièkih…, n. dj., 26, 27.
Zlata ŽIVAKOVIÆ-KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeæa (1868. – 1918.), Osijek, 1996.,
32, 67.; K. FIRINGER–V. UTVIÆ, Povijest bolnièkih…, n. dj., 56.
28
VDG JAHRBUCH 2004
Die Rolle von Johann Kohlhoffer, Joseph Huttler
und Cristian Monsperger bei der Erschaffung
der Krankenhausinfrastruktur in Osijek
Während des 18. und Anfangs 19. Jahrhunderts kamen viele Ansiedler aus
Süddeutschland (meist aus dem Schwabenland), den österreichischen Provinzen
und geerbten Kaiserländern, angezogen von den Aussichten Land und
Arbeitsplätze zu finden, nach Osijek. Dieses zahlreiche Ansiedeln von Bauern
(Ackerbauern und Lohnarbeitern), Handwerkern und Geschäftsleuten bewirkte
nicht nur eine starke Entwicklung der Wirtschaft der Stadt an der Drau, sondern
hinterließ dauerhaft eine tiefe Spur auch in anderen Segmenten des Lebens.
So kennzeichnete die getrennte Ansiedlung des Gasthausinhabers Johann
Kohlhoffer, des
Ledergerbers Joseph Huttler und des Jesuiten Cristian
Monsperger in Osijek nicht nur den Anfang ihres Lebens in einer neuen Mitte,
sondern, das Geflecht von Lebensumständen richtete sie in Richtung einer
humanen Geste der Gründung einer Stiftung für den Bau eines Waisenhauses, das
ihnen eine dauerhafte Rolle in der Bildung der Krankenhausinfrastruktur in
Osijek bestimmte.
29
VDG JAHRBUCH 2004
mr. sc. BORISLAV BIJELIÆ
Marko Ferger – anonimus
profinjenog senzibiliteta
To što o prvoj generaciji ðakovaèkih fotografa (Damjanoviæ, Èevizoviæ, Pejak,
Japundžiæ…) znamo malo, gotovo ništa, i ne èudi, jer malo znamo i o onima koji su
djelovali poslije Drugog svjetskog rata, fotografima tzv. druge generacije. Jedan od
njih, zasigurno ponajbolji, bio je Marko Ferger. Zbog nesustavne prezentacije, tj.
nemoguænosti komparacije radova fotografa koji su roðenjem, mjestom boravka ili
inspiracijom bili vezani za Ðakovo, potonja konstatacija možda se može èiniti
nedovoljno utemeljenom i ishitrenom - ali nije. Kad netko iz jedne male sredine,
bez znaèajnije financijske i institucionalne potpore - koristeæi i za ono vrijeme
relativno skromna tehnièka pomagala - plasira svoje fotografije na prestižne
izložbe u, i izvan zemlje, i tamo nakon valorizacije svojih radova biva nagraðivan,
priznat æete, i nije mala stvar.
No, prije negoli kažemo koju rijeè o spomenutim fotografijama, osjeæam potrebu
ukratko se osvrnuti i na neke biografske momente iz života Marka Fergera. Tko je
zapravo Marko Ferger?
Marko Ferger, sin Ðure i Marije, roðen je u Lovasu 25. kolovoza 1925. godine.
Sredinom tridesetih godina obitelj, koja se u Lovasu bavila iskljuèivo
poljoprivredom, seli u Osijek gdje se Ðuro (podrijetlom Folksdojèer) zapošljava kao
èuvar polja. U Osijeku æe Marko, nakon završenog osnovnog školovanja, prva
znanja o fotografiji steæi u Fotografskoj radnji "Varnai", a potkraj 1944. godine i
potvrdu o završenom fotografskom zanatu. Odmah po završetku zanata, kao
osamnaestogodišnjak, biva regrutiran u redove domobranstva, ali se u vojsci ne
zadržava dugo. Za vrijeme završnih ratnih operacija iskaèe iz vlaka u blizini
Perkovaca (dezertira) i vraæa se u Osijek gdje se nekoliko tjedana skriva na
retfalaèkom groblju. Biva uhiæen tek nakon što ga je otac prijavio predstavnicima
nove vlasti. Ubrzo nakon uhiæenja upuæen je sa sabirnog mjesta u Osijeku, zajedno
s drugim zarobljenicima, prema Zagrebu, a da nije, kao ni velika veæina
zarobljenika, znao krajnji cilj deportacije. Kako je za vrijeme putovanja obolio od
tifusa dozvoljen mu je višednevni oporavak u jednom od slavonskih gradiæa.
Najvjerojatnije u Slatini ili Virovitici. Naime, izmeðu ostalih, upravo su nazivi tih
mjesta upisani na posudi za jelo koja je Fergeru za vrijeme zarobljenièkih dana
služila ne samo za osnovnu svrhu, veæ i kao medij preko kojega je crtežima i
zapisima ukazivao na neke èinjenice i emotivna stanja kroz koje je prolazio. Nakon
što mu se zdravstveno stanje donekle stabiliziralo, prikljuèen je jednom od
sljedeæih zarobljenièkih konvoja – toliko sliènim brojnim konvojima svojih
31
VDG JAHRBUCH 2004
Fergerova posuda za jelo iz logoraških dana
sunarodnjaka koji su u to vrijeme, samo zbog toga što su Nijemci, sustavno
protjerivani sa prostora prve Jugoslavije – s kojim je došao do Zagreba. Tu je,
bolestan i krajnje iscrpljen, smješten u stacionar, a kada mu je zdravstveno stanje
to dopustilo, buduæi da nije bilo dovoljno struènih osoba, pomaže oko rada na
rendgen aparatima. Ubrzo æe na inicijativu rendgenologa bolnice "Šalata" biti
pušten iz sanatorija i zaposlen u spomenutoj bolnici na radnom mjestu
rendgenskog tehnièara. Time je èinom njegovo zatoèeništvo bilo okonèano.
Po povratku u Osijek, Ferger æe jedno vrijeme raditi u osjeèkoj bolnici
(vjerojatno na sliènim poslovima na kojima je radio i na "Šalati"), pri tomu ne
zanemarujuæi bavljenje fotografijom kao svojom osnovnom vokacijom. Godine
1953. stekao je diplomu zanatskog majstora fotografske struke i preselio se u
Ðakovo gdje je radio kao obrtnik – fotograf i bio aktivan èlan Foto i kino kluba
Ðakovo.
Osim portretnih fotografija lišenih bilo kakvih artistièkih pretenzija, s kojima je
osiguravao sredstva za preživljavanje, radio je i ambicioznije radove koje je izlagao
na skupnim izložbama u gotovo svim veæim gradovima bivše Jugoslavije, ali i u
inozemstvu: Genovi, Parizu, Nici, Milanu, Torinu, Melbournu, Sidneyu,
Johanessburgu, Buenos Airesu, Rio de Janeiru, Brasilii, Varšavi, Lisabonu i
drugdje. Umro je u Ðakovu 1969. godine.
S dijelom fotografske ostavštine Marka Fergera ljubitelji fotografije u Ðakovu
mogli su se upoznati tek desetljeæima nakon što su njegovi foto-aparati prestali
"škljocati". Autoru ovog teksta sredinom 2002. godine obratio se Dubravko Ferger,
32
VDG JAHRBUCH 2004
Okrugli horizont
Markov sin, i zamolio za mišljenje o stotinjak saèuvanih, i u tom momentu
dostupnih fotografija koje se nalaze u krugu obitelji. Kako je uistinu rijeè o
kvalitetnim fotografijama dogovorili smo se da napravimo izložbu, zapravo dvije
izložbe, gdje bi u prvoj predstavili fotografije širokog tematskog spektra, a u drugoj
dokumentarnu fotografiju zavièajne provenijencije. Dogovor je realiziran tijekom
2002. i 2003. godine. Izložbe su postavljene u organizaciji Muzeja Ðakovštine,
Centra za kulturu i Grada Ðakova, a vidio ih je velik broj Ðakovèana (sveèanom
otvaranju, kako prve, tako i druge izložbe, prisustvovalo je više od stotinu ljudi što,
nažalost, nije èest sluèaj kada su u pitanju sliène manifestacije).
Izložene fotografije presjek su onoga što je autor radio pedesetih i šezdesetih
godina. Nema sumnje, osebujne su to fotografije, gotovo da bismo mogli reæi
fotografije s karakterom. Njima Ferger nije nastojao, barem ne primarno,
ovjekovjeèiti ono što je vidio kroz objektiv svog fotoaparata. Ambicije su mu bile
znatno veæe. Nastojao je ovjekovjeèiti sebe i, sudeæi prema izloženim radovima, u
tomu je u potpunosti uspio. Uspio je to, dakako, veæ samom èinjenicom što je
potpisao odreðene fotografije koje su predmet našeg interesa, ali i na još jedan,
znatno kompleksniji naèin, naèin imanentan jedino pravim umjetnicima
fotografije. Naime, njegove fotografije odišu subjektivnošæu, kako u odabiru teme,
tako i u naèinu fotografiranja. Uz sav dignitet prema èinjenicama, èiju je
samobitnost nastojao oèuvati minimalnim intervencijama u kompoziciji i
kadriranju, on im je udahnuo dio svoje osobnosti, bilo kutom pod kojim ih je
motrio, bilo odabirom pravog trenutka snimanja. Ponekad mu je uspijevalo viðenu
33
VDG JAHRBUCH 2004
datost transcendentirati, doduše ne
èesto, a ponekad je i oplemeniti
umjerenom
dozom
misticizma
("Stupovi u kašteletu", "Svjetla
palanke", "Refleksija – lom svjetla"...).
Što se pak tièe njegovih tematskih
preferencija, sa sigurnošæu se može
reæi - ništa monumentalno nije ga
impresioniralo.
Sudeæi
prema
fotografijama s kojima raspolažemo
teško je pretpostaviti da je imao
poveæan interes i za portretnu
fotografiju, kao i za velike ljudske
geste opæenito. Njegov fotografski
rukopis profiliran je, prije svega,
poetikom prostora i zaokupljenošæu s
malim, gotovo trivijalnim stvarima,
arhitekturom mediteranskih gradova
i prirodom shvaæenom u najširem
smislu te rijeèi. Odabranim motivima
Pejsaž iz Baranje
prilazio je u pravilu na naèin da je
pokušavao akcentirati ozraèja u
kojima se nešto dogaða (ili ne dogaða), ono što se može tek osjetiti, teško i
razumjeti.
Potonja konstatacija odnosi se, ponajprije, na tzv. umjetnièke fotografije,
fotografije koje smo imali prilike vidjeti na prvoj Fergerovoj posthumnoj izložbi
postavljenoj kolovoza 2002. godine. Samo godinu dana kasnije, na istom mjestu,
Ferger nam se predstavlja s još jednom samostalnom izložbom. Tom prigodom
izložene fotografije snimljene su u istom vremenskom intervalu kao i one koje smo
mogli vidjeti prije godinu dana (dakle, tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog
stoljeæa), no za razliku od njih, ovdje je primarno rijeè o dokumentarnoj fotografiji
raðenoj s ciljem da se ovjekovjeèi Ðakovo onoga vremena. Pri tomu, treba to odmah
istaknuti, fotografski rukopis isti je kao i na fotografijama viðenim na prvoj
izložbi, ali je interes reduciran na ono lokalno, zavièajno, ono iznad èega se
pojedinac možda može izdignuti, ali od èega ne može pobjeæi.
Fotografije prikazane na ovoj, drugoj Fergerovoj izložbi, bez sumnje su
dokumentarne, lokalne, zavièajne – ali i socijalne. Naime, Ðakovo je 50-ih i 60-ih
godina tek mali gradiæ kojega bitno odreðuju globalni društveni procesi, ponajprije
proces industrijalizacije. Upravo njemu, odnosno njegovim izravnim
protagonistima – radnicima, Ferger je, barem sudeæi prema fotografijama koje su
nam danas dostupne, posvetio najveæi interes. Pri tomu treba svakako istaknuti da
je više no indikativno to što njegov aparat nije zabilježio èelne ljude tadašnjih
ðakovaèkih radnih organizacija, zborove radnika, zasjedanje radnièkih savjeta - ali
34
VDG JAHRBUCH 2004
ni ostale manifestacije kolektivnog zanosa koje su davali glavno obilježje tom
vremenu. U cijeloj toj prièi, èini se, on je bio posebno senzibiliziran za ono što je
bitno – za Èovjeka. I to "malog èovjeka", onoga u kojeg su se svi zaklinjali, a u koga
je malo tko vjerovao. Suprotno službenim fotografijama onoga vremena u kojima
su radnici prikazivani kao samobitni, optimizmom inficirani kreatori vlastite
sudbine (o društvenoj ulozi da se i ne govori), Ferger ih je prikazao u nešto
drugaèijem svjetlu, onakvima kakvi su oni najèešæe i bili. A bili su
instrumentalizirani, depersonalizirani, gotovo uplašeni. U svakom sluèaju niti
izbliza onakvi kakvima su ih željeli (barem na fotografijama) vidjeti oni koji su,
navodno, vladali u njihovo ime.
Osim fotografija snimljenih po ðakovaèkim radnim organizacijama ("Stjepan
Gelli", "Posavina", "Mlin"...) svakako treba istaknuti i dokumentarnu vrijednost
nekih drugih fotografija, ponajprije vrlo dojmljive scene sa vašara ("Vašar I.",
"Vašar II.", "Korita", "Cjenkanje"...) prikaze interijera gradskih trgovina ("Kratka
roba", "Najzanimljivije"...) i pojedinih dijelove grada ("A gdje su ti oèi?", "Sa
Bajnaka"...). Sve te fotografije, veæ danas, vjerodostojan su podsjetnik na jedno
prohujalo vrijeme i ljude koji su u njemu živjeli i stvarali. Što vrijeme bude više
odmicalo, sasvim sigurno, i njihova uporabna vrijednost biti æe sve veæa i veæa.
Marko Ferger - ein Anonymus
mit feinfühlender Sensibilität
Mit dieser Arbeit versucht der Autor die Aufmerksamkeit auf den
Photographen Marko Ferger (1926-1969), einen selbstaufopfernden Mann, der als
Handwerker von der Photographie lebte, zu richten. Er lebte auch für die
Photographie, besonders die künstlerische, die für ihn eine Herausforderung,
Motivation und Lebensbestimmung waren. Ohne institutionelle Unterstützung
in den 50-er und 60-er Jahren des letzten Jahrhunderts, arbeitete er mit, der nur
ihm bekannter Sensibilität, auf die tausender Photos aus, und die, seiner Meinung
nach, Besten, stellte er in allen größeren Städten Ex-Jugoslawiens und des
Auslands wie: Genova, Paris, Nica, Milano, Torino, Melbourne, Sydney,
Johanessburg, Buenos Aires, Rio de Janeiro, Warschau, Lisabon und anderswo
aus. 2002 und 2003, fast ein viertel Jahrhundert, nachdem er seine letzten Photos
machte, wurden in Ðakovo seine selbstständige Ausstellung aufgestellt.
35
VDG JAHRBUCH 2004
mr. sc. Marija MOGOROVIÆ CRLJENKO
mr. sc. Tajana UJÈIÆ
Obitelj Hütterott u Rovinju
(1890. do 1945. godine)
Autorice upozoravaju na bogatu ostavštinu obitelji Hütterott te daju naznake za
buduæa istraživanja. Veæi se dio ostavštine obitelji Hütterott èuva u Državnom
arhivu u Pazinu i u Zavièajnom muzeju grada Rovinja, dok je dio još uvijek
razasut po privatnim zbirkama. Obitelj Hütterott je osim pisanih i materijalnih
izvora, svoj peèat ostavila i u rovinjskom krajoliku. Oblikujuæi svoje poslovne i
privatne prostore, Hütterotti su istovremeno oblikovali prostor koji je danas
najoèitiji svjedok njihove prisutnosti u Rovinju, prekrasnu park šumu Zlatni rt.
Glavni se dio rada temelji na izvješæu kojega su sastavili Branko Fuèiæ i Ferdo
Huptmann kao èlanovi povjerenstva Konzervatorskog zavoda Hrvatske u Zagrebu,
a koje svjedoèe o sudbini njihove imovine nakon Drugog svjetskog rata, ali i brizi za
oèuvanje iste.
Ukratko o obitelji Hütterott
Obitelj (von) Hütterott,1 industrijalaca i trgovca njemaèkog podrijetla iz Trsta,
prisutna je u Rovinju od 1890. godine. Naime, te je godine Johan Georg Hütterott2
kupio otoke Sv. Andriju, Maškin, Šturag, te Sv. Ivan na Puèini kod Rovinja od
obitelji Esher. Postupno je kupio i podruèja na kopnu Montauro, Monte Mulin,
Monvi, Lone, Punta Corrente i Škarabu. Na navedenom je podruèju namjeravao
otvoriti klimatsko ljeèilište, o èemu svjedoèi projekt iz 1908. godine naslovljen Cap
Aure.3 Na odluku o kupnji posjeda u Istri nisu utjecale samo poslovne namjere, jer
1
2
3
Carskom odlukom od 30. studenog 1898. godine Johan Georg Hütterott imenovan je plemenitim vitezom, a 1905.
godine doživotnim èlanom Gornjeg doma Carskog vijeæa. K. Mariæ, Poèeci rovinjskog turizma – Cap Aureo 1908.
Gli inizi del turismo rovignese – Cap Aureo 1908, Rovinj: Zavièajni muzej grada Rovinja, 2002., 4.
Johan Georg Hütterott (roðen u Trstu 21. prosinca 1852. godine - umro u Trstu 29. svibnja 1910. godine) sin je
Georga Carla Hütterotta roðenog 1821. godine u Kasselu u Njemaèkoj. Carl je preselio u Trst gdje je zapoèeo s
probitaènim industrijskim i trgovaèkim poslovima i bio vlasnik društva Crisantemo, koje je proizvodilo insekticide
na bazi buhaèa. Imao je veliki udio i u trgovini mirodijama iz kolonija, suhim voæem, tehnièkom robom itd. Svojem
je sinu omoguæio školovanje na prestižnim poslovnim školama, a nakon završetka školovanja stjecanje poslovnih
iskustava širom svijeta, što je Georga. uèinilo vizionarom i poslovnim strategom obitelji. Kao mlad i uspješan
trgovac veæ je 1879. postao i prvim japanskim konzulom u Europi. Georg je naslijedio oèeve poslove, a osim toga bio
je savjetnik u Prvoj tršæanskoj ljuštionici riže, direktor Društva za ribu i marikulturu, èlan Industrijskog i
Poljoprivrednog vijeæa. Sudjelovao je i u osuvremenjivanju Tršæanskog tehnièkog zavoda, društva koje je osim
Tvornice strojeva Sant'Andrea, nadziralo i brodogradilišta San Marco i San Rocco. Godine 1896. imenovan je
savjetnikom, a godinu kasnije direktorom gore spomenutog zavoda. Vidi: K. Mariæ, Poèeci rovinjskog turizma – Cap
Aureo 1908., 4. J. Folo, Povijest rovinjskog turizma, Rovinj: Naklada autora, 2002., 39.- 46.
K. Mariæ, Poèeci rovinjskog turizma – Cap Aureo 1908. Gli inizi del turismo rovignese – Cap Aureo 1908, 9.-20.
37
VDG JAHRBUCH 2004
je Georg bio i veliki ljubitelj mora, posebice jedrenja.4 Na njegovim su posjedima u
Rovinju èesto boravili mnogi istaknuti znanstvenici, gospodarstvenici i politièari tog
razdoblja o èemu svjedoèe i upisi u knjizi gostiju otoka Sv. Andrija.5 Neki su od njih,
primjerice nadvojvoda Carl Stephan von Habsburg s Georgom i jedrili Jadranom.6
Nakon Georgove smrti imanjem su upravljale njegova žena Maria (kæer Alberta
Keyla i Lucie Hoffman, roðena u Bordeauxu 5. srpnja 1860. godine), te kæeri
Hanna i Barbara. Hanna, roðena u Trstu 15. lipnja 1881. godine, udala se 1917. za
Fritza von Grabmayera. Umrla je 1960. godine te je pokopana s mužem na groblju
Mühlen u Austriji. Barbara, roðena u Trstu 11. sijeènja 1897. godine, nije se
udavala. Kao i njezin otac, bila je opèinjena morem, posebice jedrenjem. Maria i
Barbara su se 1927. godine preselile u Rovinj, na otok Sv. Andrija, gdje je Barbara
zapoèela nove poslovne aktivnosti vezane uz poljoprivredu, stoèarstvo i ribarstvo,
koje je proširila i u unutrašnjost Istre. Tako je u Livadama, primjerice, osnovala
društvo za otkup i izvoz tartufa.7
Promjenom politièkih i društvenih prilika pred i za vrijeme Drugog svjetskog
rata Maria i Barbara poèinju sve teže živjeti, a iz saèuvane je korespondencije
vidljivo njihovo nesnalaženje u novonastalim okolnostima i nerazumijevanje
Mussolinijeve i Hitlerove politike.
Barbari i njezinoj majci Mariji se nakon 30. svibnja 1945. godine gubi svaki trag,
a njihova je imovina konfiscirana kao imovina narodnog neprijatelja, rješenjem od
1. lipnja 1945. godine.8
Konfiskacija i skrb
Nakon završetka rata na imanje obitelji Hütterott nakon obavijesti Oblasnog
narodnooslobodilaèkog odbora za Istru dolaze djelatnici Konzervatorskog zavoda
Hrvatske u Zagrebu, Branako Fuèiæ i Ferdo Hauptmann. Oni zapoèinju s detaljnim
popisivanjem svega što je preostalo na otoku Sv. Andrija, bilježeæi i svoja
zapažanja, te je zbog njihova iznimnog truda i profesionalne neustrašivosti do
danas ostalo saèuvano arhivsko gradivo i muzejska graða obitelji Hütterott.9
4
5
6
7
8
9
Godine 1894. kupio je jahtu Giorgette koju je preimenovao u Suzume. Osim te jahte za krstarenje, posjedovao je i
parobrod od 10 metara i jedrilicu Icipici. K. Mariæ, Poèeci rovinjskog turizma – Cap Aureo 1908., 4.
Spomen-knjiga Cissa Insel èuva se u Zavièajnom muzeju grada Rovinja. Zahvaljujemo se kustosici Zavièajnog
muzeja grada Rovinja Katarini Mariæ koja nam je dala na uvid onaj dio ostavštine obitelji Hütterott koji se èuva u
Zavièajnom muzeju grada Rovinja, te gospodinu Detlefu Gasstri, koji nam je omoguæio uvid u svoje još
neobjavljene transkripcije knjige gostiju i dijela korispondencije obitelji Hütterott pisane njemaèkim jezikom.
K. Mariæ, Poèeci rovinjskog turizma – Cap Aureo 1908., 4.
J. Folo, Povijest rovinjskog turizma, Naklada autora, 2002., 33.
Državni arhiv u Pazinu (dalje: DAPA), HR-DAPA -79, Oblasni narodnooslobodilaèki odbor za Istru (dalje:
ONOO za Istru), Oblasna uprava narodnih dobara za Istru, kutija 608., broj: 1990/45 od 1. lipnja 1945. godine.
Dio se arhivskog gradiva èuva u Zavièajnom muzeju grada Rovinja (u navedenom muzeju èuva se i muzejska
graða), a dio u Državnom arhivu u Pazinu. Do trenutka pisanja ovog teksta nije posve sigurno zbog èega je
arhivsko gradivo èuvano na dva razlièita mjesta, iako veæ u svom izvješæu povjerenici Konzervatorskog zavoda
Hrvatske u Zagrebu istièu da privatnu korespondenciju treba smjestiti u arhivsku ustanovu. Posebno treba
napomenuti da je u tijeku izrada sumarnog inventara za fond obitelji Hütterott i to na naèin da se u inventaru
objedini arhivsko gradivo obje ustanove. Nakon sreðivanja i popisivanja gradiva vjerojatno æemo uspjeti doprijeti
do svih relevantnih podataka ne samo o obitelji veæ i o životu u Rovinju.
38
VDG JAHRBUCH 2004
Iz vlasnièkog lista,10 vidljivo je da je posjed obitelji obuhvaæao veæ navedene
otoke i otoèiæe: Sv. Andriju i Maškin, Magareæi otok, Šturago, Sv. Ivan na Puèini,
Pirusi te susjedno kopno, odnosno rt Cap Aure tj. Zlatni Rt ili Punta Corrente,
Monte Mulin, Monvi, Lone i Škarabu. Središte tog imanja i sjedište obitelji bio je
otok Sv. Andrija na kojem se nalazio njihov dvorac.11
U izvješæu je opisan dvorac koji se sastojao od dva kata (prizemlja i prvog kata).
U prizemlju su se nalazile èetiri reprezentativne sobe (refektorij, salon, biljarska
soba i knjižnica), dok je prvi kat služio za stanovanje i nije bio opremljen pretjerano
skupim namještajem. Fuèiæ i Hauptmann nastoje rekonstruirati kako je zapravo
dvorac izgledao, te naglašavaju da je sve to samo tako "bilo"12 jer primjerice, u
biedermeyerskoj sobi, nisu našli drugo do jedan ormar, u ostalim dvjema sobama po
krevet s noænim ormariæem i svega tri ormara, a koji svoj obstanak zahvaljuju nešto
crvima, koji su ih veæ rastoèili djelomièno, a nešto svojoj glomaznosti i težini.13
Naglašavaju kako je oèigledno da je svatko tko je bio prije njihova dolaska u
dvorcu raskopao, prekopao i prevrtao svaku sobu, svaki ormar, svaku ladicu do
temelja.14 Iz sljedeæeg se opisa saznaje kakvo je stanje zateèeno. Razumijemo da
OZNA povodom hapšenja vlasnice pretraži njenu kuæu, ali da li je nužno da se
sadržaji ladica užurbano izvlaèe, bacaju po podu, da se pokatkad èitava ladica
komode jednostavno prevrne i potom ostavi onako kako jest? Rublje, odijela, suðe,
privatna korespodencija, službeni spisi, knjige, fotografije... ukratko sve što nije
bilo nepokretno, valjalo se u divljem neredu po podovima pojedinih soba. Bilo je
nekoliko soba, gdje u pravom smislu rijeèi noga nije mogla stupiti na dasku. Ostaci
jela, prazne vinske boce, razbijene èaše, prazne kutijice nakita, zagadjeni podovi, pa
èak i oneèišæeno suðe – sve je upotpunjavalo sliku opustošenog dvorca.15
Prije nego što su struènjaci napravili popis pronaðenih stvari, dobili su na uvid
popis koji je sastavljen u Kotarskom narodnooslobodilaèkom odboru Rovinj, a u
kojemu je zapisano ono što su za svoje potrebe uzeli OZNA, Kotarski
narodnooslobodilaèki odbor Rovinj, Gradski narodnooslobodilaèki odbor Rovinj i
Štab 43. istarske divizije,16 a šturo su bili popisani i predmeti koji su ostali u
10
11
12
13
14
15
16
HR-DAPA -79, ONOO za Istru, Oblasna uprava narodnih dobara za Istru, kutija 608. 16. travnja 1946. godine.
Prema izvješæu Branaka Fuèiæa i Ferda Huptmann dvorac je novija graðevina, sagraðen oko 1890. godine, nakon
što je obitelj kupila spomenuto imanje. Od 8. stoljeæa na njemu se nalazio benediktinski samostan, koji je u 15.
stoljeæu prešao u ruke minorita. Sekulariziran je u doba francuske uprave, a nakon toga je promijenio nekoliko
vlasnika, a na njemu se nalazila i tvornica cementa, kojoj je kao dimnjak služio zvonik crkvice. Sagradivši dvorac,
Hütterotti su u njega uklopili i samostansku crkvicu. HR-DAPA-79, ONOO za Istru, Oblasna uprava narodnih
dobara za Istru, Izvješæe o dvorcu na otoku Sv. Andrija, kutija 608., str. 2
Isto, str.3.
Isto.
Isto.
Isto.
Primjerice, OZNA je uzela srebrni pribor za jelo (291 žlicu, 182 vilice, 90 nožiæa itd.), Kotarski NOO vrijednim je
pokuæstvom uredio svoje kancelarije. Gradski NOO opskrbio se pisaæim i šivaæim strojem, te elektriènim
kuhalom. 43. divizija, koja se tada nalazila u Pazinu, daleko od mora, uzela je sav pribor za ribolov.
39
VDG JAHRBUCH 2004
dvorcu.17 Posebno je zanimljiv dio izvješæa u kojemu se opisuju prostorije OZNA-e
ukrašene æilimima iz dvorca, a jedan od njih (mali perzijski æilim) služio je kao
otiraè za cipele na hodniku uz uzlazna vrata.18 Struènjacima je posao bio donekle
olakšan jer su kod èišæenja dvorca pronašli popis stvari samih vlasnika, na temelju
kojeg su mogli ustanoviti pravo stanje.
Od nadležne Oblasne uprave narodnih dobara Fuèiæ i Hauptmann su
zahtijevali da se odmah vrate sve stvari, od najobiènijih za svakodnevnu upotrebu
do vrlo vrijednih, neovisno o tome jesu li one odnešene legalno, uz dozvolu
tadašnjih vlasti, ili proizvoljno. U više navrata naglasili su kako se radi o vrlo
vrijednom kompleksu kojeg svakako treba saèuvati, jer govori o životu ove
istaknute obitelji. Posebno su istaknuli da buduæi da za izvjestan broj odnesenih
predmeta postoji popis, ne može se tvrditi da je odnositelje rukovodila pohlepa ili
gramzivost, veæma je to bilo iz neznanja i recimo otvoreno - barbarizma. Usprkos
zakonu o oèuvanju kulturnih, historijskih i umjetnièkih spomenika, ovdje se
raznosilo na sve strane.19
Nastojali su saèiniti detaljan popis zateèenih stvari. U izvješæu su nakon opisa
puta iznijeli opæe viðenje zateèenog stanja, te naveli prijedloge za buduæu namjenu
dvorca, kao i potrebu da se saèuva i spasi izvorno stanje dok za Sv. Andriju ne
preuzme skrb lokalni konzervatorski zavod u osnivanju. Potom donose Popis slika
i umjetnièkih predmeta prema sobama u kojima su zateèeni ili u koje su
privremeno smješteni. Posebno je opisana svaka slika, a naznaèeni su i predmeti
japanske provenijencije. Zatim slijedi opis knjižnice koja ima i reprezentativna
djela koja su obvezna u gotovo svakoj knjižnici plemiæa, ali i mnogo suvremene
beletristike, razne putopise i knjige o prirodi, kao i zapaženu zbirku knjiga s
pomorskom tematikom, te preko 90 godišta Deutsche Rundschaua, Englisch
Geografical magazina itd. Posebno napominju da je knjižnica potpuno
antifašistièka, tj. da sadrži ne samo njemaèku antifašistièku literaturu, nego i djela
koja su objavljena za rata u saveznièkim zemljama. Pronašli su i veliki dio
obiteljske korespondencije i fotografija koju su stavili u jedan kovèeg u nekadašnjoj
biljarskoj sobi.20 Naglasili su da je korespondencija potpuno privatna i da bi je
trebalo ili predati barunici ili ostaviti u dvorcu sa svim ostalim stvarima, no to ne
preporuèuju, jer bi na taj naèin intimna obiteljska pisma mogao bilo tko
pregledavati. Stoga zakljuèuju da je najbolje taj dio ostavštine smjestiti u arhiv,
gdje bi je èestiti istraživaèi mogli koristiti nakon 30 godina, tj. nakon smrti vršnjaka
zadnje vlasnice, barunice Hütterott.21
17
18
19
20
21
Navedeno je izvješæe sastavljeno 2. srpnja 1945. godine, a odnosi se na 28. lipanj kada je zapoèelo èetverodnevno
popisivanje u kojemu su upisane razne pokretnine od krumpira do stola za biljar, od krletke do velikog globusa,
novca i automobila itd. HR-DAPA-79, Oblasni narodnooslobodilaèki odbor za Istru ONOO za Istru, Oblasna
uprava narodnih dobara za Istru, kutija 608.
HR-DAPA -79, ONOO za Istru, Oblasna uprava narodnih dobara za Istru, Izvješæe o dvorcu na otoku Sv.
Andrija, kutija 608., str. 5.
Isto.
Isto, str. 11.
Isto.
40
VDG JAHRBUCH 2004
Napominju i da je tajnik Kotarskog narodnooslobodilaèkog odbora Rovinja u
smoènici pronašao željeznu škrinju koja sadrži oko 150 zlatnika, oko 30.000 lira,
nešto dolara, švicarskih franaka i dosta nakita. Napravljen je popis svega
zateèenog te je isto predano zaduženoj osobi Oblasne uprave narodnih dobara, koja
je i bila primarno zadužena za cijeli posjed obitelji Hütterott.
U daljnjem je tekstu napisana okvirna konzervatorska studija tadašnjeg stanja
dvorca s posebnom osvrtom na nekadašnju crkvu koja je uklopljena u dvorac i
ostatke fresaka. Posebno je zanimljiv opis malog obiteljskog muzeja s
povijesno-etnografskim i geološko-zoološkim materijalom, ali i ispravama koje se
odnose na obitelj i arheološkim nalazima s otoka. Za slike je takoðer napravljena
okvirna konzervatorska studija i klasifikacija materijala u èetiri grupe u sluèaj
potrebe za hitnim prenošenjem.
Na kraju su u pet toèaka dane upute Kotarskom narodnooslobodilaèkom
odboru Rovinj, s posebnom naznakom da se dvorac u cijelosti stavlja pod zaštitu i
da nitko ne smije ništa dirati bez znanja Oblasne uprave narodnih dobara s kojom
æe biti u stalnoj vezi i dogovoru.
Umjesto zakljuèka
Što se dogodilo nakon što su Branko Fuèiæ i Ferdo Hauptmann otišli iz Rovinja
trenutno nije posve jasno. Tko je, kada i zašto odluèio odnijeti ostavštinu obitelji
Hütterott s otoka nije poznato. Gdje se nalazi knjižnica, što se dogodilo s nakitom i
drugim predmetima koji se ne nalaze u Zavièajnom muzeju grada Rovinja takoðer
nije poznato. Kako je dio arhivskog gradiva dospio u današnju Sveuèilišnu
knjižnicu u Puli, a odatle u Zavièajni muzej grada Rovinja, kada je i kako drugi dio
arhivskog gradiva, bez evidentiranja, pohranjen u današnjem Državnom arhivu u
Pazinu, samo su neka od mnogobrojnih pitanja na koja još treba odgovoriti.
Zahvaljujuæi ovoj obitelji Rovinj je promijenio svoj izgled, dobio izvrsno ureðenu
park šumu koja i danas oduševljava posjetitelje. No, obitelj Hütterott još nije dobila
pravo mjesto koje joj pripada u povijesti razvoja grada, bez obzira što je prije ljeta
2003. godine nanovo ureðena park šuma tzv. Zlatni rt, Cap Aure ili Punta
Corrente, a na samom je ulazu u park šumu, u nekadašnjoj lugarevoj kuæici, jedan
mali dio ureðen kao Zbirka Hütterott.
41
VDG JAHRBUCH 2004
Die Familie Hütterott in Rovinj
(von 1890 bis 1945)
Die Autorinnen warnen auf eine reiche Erbschaft der Familie Hütterot und
geben Zeichen für zukünftige Forschungen. Einen größeren Teil der Erbschaft der
Familie Hütterot bewahrt man im Staatsarchiv in Pazin und im Heimatmuseum
der Stadt Rovinj. Ein Teil der Erbschaft ist aber noch immer in privaten
Versammlungen verstreut. Die Familie Hütterott hinterließ, neben ihren
schriftlichen und materiellen Quellen, auch eine Spur in der Landschaft von
Rovinj. Indem sie den Geschäfts- und Privaträumen eine Form gaben, formten sie
gleichzeitig auch den Raum, der heute ein klarer Zeuge ihrer Anwesenheit in der
Stadt Rovinj ist - der wunderschöne Park Zlatni rt. Der wichtigste Teil der Arbeit
basiert sich auf den Bericht, den Branko Fuèiæ und Ferdo Hauptmann als
Mitglieder des Ausschusses des Amtes für Denkmalpflege in Zagreb geschrieben
haben. Sie zeugen über das Schicksal ihres Vermögens nach dem zweiten
Weltkrieg, aber auch über ihre Sorge diese zu bewahren.
42
VDG JAHRBUCH 2004
mr. sc. Eldi GRUBIŠIÆ PULIŠELIÆ
Franz von Werner - turski diplomat
i pisac na njemaèkom jeziku
Franz von Werner zasigurno pripada među najzanimljivije pjesničke ličnosti 19.
stoljeća. Ovaj njemački pjesnik i turski diplomat rođen je u Beču 1836. godine kao
sin zagrebačkog Nijemca i Bečanke. U ranoj životnoj dobi napustio je Beč i preselio
se u Zagreb, ali ga je njegov otac nakon majčine smrti poslao u Beč na školovanje i
tamo je pohađao poznati "Schubert Institut" u kojemu su djeca iz najuglednijih
bečkih obitelji stjecala znanja iz različitih područja. U dobi od šesnaest godina
vratio se u Zagreb, ali se tamo nije dugo zadržao. Nakon samo dvije godine vratio
se u Beč i pristupio austrijskoj vojsci.1 Tako u jesen 1853. g. postaje kadet husarske
pukovnije s kojom odlazi prvo u Mađarsku, a potom u Galiciju. Samo godinu dana
kasnije napušta vojsku i odlazi u Tursku2. O razlozima za prelazak u Tursku
postoje različita mišljenja, pa se tako spominje njegova svađa s pretpostavljenima
kao moguć razlog, ali i mogućnost da se zaljubio u cirkusku jahačicu i da je za njom
pobjegao u Tursku.3 Pristupa turskoj vojsci koja je u to vrijeme bila vjerska vojska i
u njoj su mogli služiti samo muslimani4 i konvertira na islam. Takvo ponašanje nije
u to vrijeme bilo nepoznato, pa je tako postojalo više primjera prelaska u drugu
vojsku kao onaj francuskog generala grofa Bonnevala koji je u prvoj polovici 18.
stoljeća prešao na islam i uzeo ime Ahmet-paša.5 Dodijeljen je pukovniji "Crvenih
kozaka", koja se najvećim dijelom sastojala od poljskih emigranata, a pod
zapovjedništvom poljskog pjesnika Michaela Czaikowskog.6 Po uzoru na svog
zapovjednika, Franz von Werner uzima tursko ime i Murad Efendi je ime kojim će
se on služiti do kraja života.
Kao član turske vojne misije u Hercegovini postaje 1858. g. tajnik Kemala
Efendija koji je bio turski komesar za Bosnu i Hercegovinu. S njim putuje u Mostar
i Trebinje, a nakon poraza kod Grahova bježi u Dubrovnik, a potom u Carigrad.
Ove će događaje vrlo detaljno opisati u svojim putopisima pod naslovom
1
2
3
4
5
6
Heinrich Ziegler, Murad Efendi ( Franz von Werner). Eine Biographie und Wurdigung seiner dramatischen
Werke. Inaugural-Dissertation an der Kgl. Westfahlischen- Universitat, Dortmund, 1917.
U tekstu æemo se ponekad služiti uvriježenim nazivom Turska iako je pravi naziv za ovu državu u to doba
Osmansko carstvo. Vidi: Josef Matuz, Predgovor, Osmansko Carstvo, Zagreb, 1992.
Ivan Pederin, Murad Efendi-Franz von Werner, Sudostforschungen, Internationale Zeitschrift fur Geschichte,
Kultur und Landeskunde Sudeuropas begrundet von Fritz Valjavec, Band 32, R. Oldenbourg, Munchen, 1973.,
str. 109.
Tek 1856. g. vojna služba u Osmanskom Carstvu postaje dostupna i kršæanima. Vidi: Josef Matuz, Op. cit.,
Zagreb, 1992., str. 142.
Josef Matuz, Op. cit., Zagreb, 1992., str. 124.
Ivan Pederin, Murad Efendi-Franz von Werner, str. 109.
43
VDG JAHRBUCH 2004
"Erinnerungen aus der Herzegowina".7 Nakon toga odlazi u diplomatsku službu i
radi za tursko Ministarstvo vanjskih poslova. Franz von Werner je uz njemački,
vladao i hrvatskim i francuskim jezikom, a možemo pretpostaviti da je uz turski
naučio i perzijski i arapski, jer su ti jezici bili vrlo važni na Porti u to doba.
Poznavanje tih jezika bilo je od velikog značenja za njegovu karijeru. Osim što se
bavio administrativnim poslovima, Franz von Werner, odnosno Murad Efendi
pisao je u to vrijeme i poeziju, a u različitim njemačkim časopisima objavljivao je i
ilustracije turskih krajolika i kraće tekstove. Ubrzo postaje osobni tajnik Mehmeda
Kubrisli -paše, jednog od najmoćnijih ljudi Turske tog doba. Zahvaljujući novim
dužnostima u svojoj karijeri mnogo je putovao, a dojmove sa svojih putovanja
opisao je u putopisima. Te je putopise prvo objavljivao u časopisima, a 1877. godine,
objavio ih je pod naslovom "Türkische Skizzen".
Kao turski diplomat brzo je napredovao u karijeri, pa krajem 1864. g. postaje
konzul u Temešvaru. Deset godina kasnije preuzima dužnost generalnog turskog
konzula u Veneciji. Bio je rado viđen gost u mnogim uglednim kućama, pa i onim
kneževskim, a njegov je venecijanski dom postao središtem intelektualnog života.
Imenuju ga generalnim konzulom u Dresdenu i tamo je u suradnji s njemačkim
tiskom utjecao na stvaranje boljeg raspoloženja javnosti prema Osmanskom
carstvu. Slijedeći diplomatski položaj bio je onaj rezidentnog ministra8 za
Nizozemsku i Švedsku.
U rujnu 1881. g. iz Carigrada su stigle dugo očekivane vijesti o njegovom
imenovanju za turskog ambasadora u Berlinu. Samo četiri dana nakon imenovanja
Franz von Werner je umro. Iako je svojevremeno konvertirao na islam, o njegovom
odnosu prema religiji nema mnogo podataka. Ziegler prema onome što je čuo od
pjesnikove obitelji piše da ga je neposredno pred smrt, na njegov zahtjev ispovjedio
katolički svećenik i da su njegove posljednje riječi bile "Que Dieu me pardonne."9
Pokopan je 17. rujna na katoličkom groblju u Den Haagu.
Njegovu smrt zabilježile su gotovo sve novine i časopisi u Njemačkoj i Austriji.
Rudolf Gottschall napisao je kritiku njegovog književnog stvaralaštva u časopisu
"Blätter für literarische Unterhaltung".10 Slijedili su nekrolozi i kritike njegovih
drama u mnogim drugim časopisima.11
Zanimljivo je vidjeti što se u Hrvatskoj pisalo o Franzu von Werneru s obzirom
na to da je njegov otac bio zagrebački Nijemac, a i on sam je dio svog djetinjstva
proveo u Zagrebu. O odjeku njegove slave piše Ivan Pederin u članku "Murad
7
8
9
10
11
Murad Efendi, Türkische Skizzen, Band 1, Leipzig, 1877., s.a., str. 128-160.
Ministerresident.
Heinrich Zigler, Op. cit.., str.26.
"Murad Efendi als Dramatiker", br.48/49, 1881. Usporedi: Ivan Pederin, Murad Efendi-Franz Werner, str.111.
Nekrologe su objavili: L. Schneider, Murad Efendi: Magazin für Literatur des Auslandes 1880., br. 34.; Ernst
Wichert, Murad Efendis dramatische Werke, ibid. 1881., br. 46.; C.M.Sauer, Murad Efendi, ein Erinnerungsblatt,
ibid, 1881., br. 48. Nekrolozi su izašli i u : Die Grenzboten, 1881., 43 i Neue Zeit, Wochenzeitschrift für
deutsches Theater- und Urheberrecht ,1885., br.2. Usporedi : Ivan Pederin, Murad Efendi-Franz Werner,
str.111.
44
VDG JAHRBUCH 2004
Efendi-Franz Werner".12 U "Viencu" je u studenom 1876. g. izašao nepotpisani
članak da je Murad Efendi, rođeni Zagrepčanin, kako ga tamo nazivaju, napisao
komediju "Professors Brautfahrt" koja će biti izvedena u hamburškom
Thalia-teatru.13 Dva mjeseca kasnije izašao je prilog pod naslovom "Germanski
Turčin iz Popovca" kojeg je kao i prvi vjerojatno napisao August Šenoa. U tom
prilogu iznosi se kratka biografija pjesnika, pregled njegovog stvaralaštva i tvrdnja
da je Franz Werner zapravo Franjo Werner. Autor ovog priloga nadalje tvrdi da je
pjesnik zapravo Hrvat, da je njegov otac bio rodoljub i predbacuje mu da glumi
Nijemca i piše o "nama Nijemcima". To nije bio prvi primjer u povijesti da hrvatski
pisci pišu na njemačkom jeziku, pa uz one koji su se služili njemačkim, postoje i
pisci koji su prvo pisali na njemačkom, a tek onda na hrvatskom jeziku kao što su,
primjerice, Petar Preradović i Ljudevit Gaj.14 Spomenuti prilog u kojem se Franz
von Werner naziva "germanskim Turčinom iz Popovca koji se gradi Nijemcem"
vjerojatno je zamišljen kao svojevrsna provokacija, a posebno zbog toga što su
njegova polubraća živjela u Zagrebu. Kukuljević je obratio Preradovića na
hrvatstvo i to isto je August Šenoa pokušao s Franzom Wernerom15. Pjesnikova
reakcija je izostala, bar na onaj način na koji je vjerojatno bila zamišljena.
Po nekrologu kojeg je najvjerojatnije također napisao August Šenoa, očito je da
su Murada Efendija, odnosno Franza von Wernera u Hrvatskoj smatrali
zemljakom, odnosno Hrvatom i da mu se zamjeralo što se on sam nije tako osjećao,
nego se ponosno smatrao Nijemcem.
Sve to govori u prilog tvrdnji da je Franz von Werner, odnosno Murad Efendi za
života bio izuzetno zanimljiv kao pisac i kao političar, kako u Austriji i Njemačkoj,
tako i u Hrvatskoj i Turskoj. Bio je višestruko odlikovan, priznat i slavljen među
najuglednijim i najmoćnijim ljudima svog stoljeća, a gotovo istodobno s njegovom
smrću nestalo je sve to i njegovo je književno djelo palo u duboki zaborav. U
Hrvatskoj su ga pokušali potaknuti na preobraćanje na hrvatstvo, ali do toga nije
došlo, što svjedoči o tome da se on smatrao isključivo Nijemcem, usprkos tome što je
njegova obitelj s očeve strane živjela u Zagrebu već treću generaciju.16
Franz von Werner pisao je drame, putopise i poeziju a jedan od najzanimljivijih
dijelova njegovog književnog opusa zacijelo predstavlja komični ep Nassreddin
Chodja (Ein osmanischer Eulenspiegel)17 u kojemu se pisac bavi likom iz turske
usmene književnosti.
Prvi put je objavljen 1877. g. u Oldenburgu i bio je kod njemačke i austrijske
publike primljen s velikim oduševljenjem. To je doba kada na području Njemačkog i
Austrijskog carstva postoji pojačani interes za Orijent i orijentalnu tematiku, što je
12
13
14
15
16
17
Ibid., str.106-122.
Ivan Pederin, Murad Efendi-Franz Werner, str. 106.
Ibid., str. 106-107.
Vidi opširnije: Ivan Pederin, Naši pisci na njemaèkom jeziku u razdoblju realizma, Forum, Zagreb, sv. 18 (1979),
br.4-5, str. 838-860.
O pokušaju njegovog obraæanja na hrvatstvo vidi: Ivan Pederin, Njemaèka, austrijska i druge književnosti u
hrvatskom èasopisu "Vienac" ( 1869-1903 ),, neobjavljena Doktorska disertacija, Zadar, 1979., str. 45.
Nasrudin hodža ( Osmanski obješenjak)
45
VDG JAHRBUCH 2004
svakako velikim dijelom bila posljedica razočaranja građanstva u neuspješnu
revoluciju iz 1848. godine. Strah od kaosa udaljio je obrazovane slojeve građanstva
od aktualnih političkih tema kako u stvarnom životu, tako i u književnosti, pa se
poezija smatrala samostalnim područjem koje s politikom nema nikakve veze.
Priklanjanje egzotičnim motivima u književnosti značilo je bijeg od svakodnevice.18
Na području lirike to je odvraćanje pjesnika od aktualnosti i te kako očito kroz
naglašavanje njene čisto estetske funkcije. Za razliku od njemačke lirike u prvoj
polovici 19. stoljeća, koja se temeljila na dostignućima od kraja 18. stoljeća, pa do
romantike, i dala određeni broj produktivnih i originalnih talenata, lirika u drugoj
polovici tog istog stoljeća gubi na stvaralačkim impulsima.19 Kao što smo već
spomenuli, dolazi do stvaranja posebnog interesa za orijentalne motive i pjesnici
koji su udovoljavali ukusu čitatelja i njihove potrebe za bijegom u egzotiku,
postizali su velike naklade i veliku popularnost. Jedan od najpopularnijih pjesnika
tog doba bio je Friedrich Bodenstedt koji je u svojom stvaralaštvu naglašavao ono
egzotično i tajanstveno i tako ga prilagodio literarnom kanonu jednog doba, u
kojemu se oslobođenje od političkog pjesništva smatralo povratkom u pravu
umjetnost.20
U epohi realizma vrlo su popularna bila i epska djela o čemu svjedoči veliki broj
novih izdanja, pa je tako između 1866. i 1880. objavljeno 250 samostalnih epskih
djela.21 Nakon stvaranja Njemačkog carstva 1871. g. taj se interes pojačava i
naklade stalno rastu, pa je Scheffelov "Der Trompeter von Säckingen" 1882. g.
dosegao čak 100. izdanje!22 Poetika i praksa monumentalnog povijesnog epa u to
doba igraju posebnu ulogu jer ideja stvaranja njemačkog jedinstva u literaturi
sadržava motive tipične za tu epohu ( nastajanje naroda, seobe naroda, junaštvo,
pravo na vlast i sl.).23
Općenito se može govoriti o dva glavna pravca u razvoju ove književne vrste: o
humorističnom i patetičnom epu.24 Najvažniji predstavnici prvog pravca bili su
Johann Gottfried Kinkel, Oskar von Redwitz, Gustav zu Pulitz, Otto Roquette, a
sam vrhunac ove vrste u to doba predstavlja Scheffelov već spomenuti ep
"Trompeter von Säckingen", u kojem se obrađuje motiv ljubavi između djevojke
plemićkog porijekla i mladića iz građanskog staleža. Već smo spomenuli da je ovaj
ep bio izuzetno popularan, posebno nakon osnivanja II. Njemačkog carstva. To što
je ovaj ep 1921. g. doživio čak 322. izdanje može se uzeti kao primjer za tvrdnju da
se recepcija pojedinih književnih djela može odvijati potpuno samostalno i neovisno
o stilu književno-povijesne epohe.25 U drugu skupinu koju smo nazvali patetičnim
18
19
20
21
22
23
24
25
Annemarie und Wolfgang van Rinsum, Realismus und Naturalismus, Deutsche Literaturgeschichte, Band 7,
München, 2000, str. 15-17.
Fritz Martini, Deutsche Literatur im bürgerlichen Realismus, 1848-1898, Stuttgart, 1981, str. 249.
Friedrich Winterscheidt, Deutsche Unterhaltungsliteratur der Jahre 1850-1860, Bonn, 1970, str. 217.
Hugo Aust, Literatur des Realismus, Stuttgart, 1981, str. 110.
Ibid., str. 110.
Ibid., str. 110.
Dietmar Goltschnigg, Vorindustrieller Realismus und Literatur der Gründerzeit, u: Žmegaè, Viktor ( ur. ) Geschichte
der deutschen Literatur, ( Vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart ), Band II / 1, Weinheim, 1996, str. 55.
Ibid., str. 56.
46
VDG JAHRBUCH 2004
epovima pripadaju djela Christiana Friedricha Scherenberga, Hermanna Lingga,
Adolfa Friedricha von Schacka i Roberta Hamerlinga. Najpoznatiji predstavnik
ove vrste bio je svakako Wilhelm Jordan koji je u epu "Nibelunge" pokušao ujediniti
antičke, germanske i kršćanske tradicijske vrijednosti s modernim strujanjima, za
što je naišao na odobravanje velikog dijela literarne javnosti.26
Uspjeh ovih epova može se promatrati i u svjetlu posebno niskog nivoa
literarnog ukusa publike. Labava struktura ovih epova, metrička i ritmička
promjenjivost omogućavali su da se kroz rimovano "ćaskanje" poezija doživi kao
nešto zabavno i opuštajuće.27 Ono što je najviše privlačilo čitalačku publiku bio je
spoj lirskih raspoloženja i epskog fabuliranja.28 Kao suprotnost proznom
pripovijedanju koje se sve više objektivizira i određene odgovornosti prema
"stvarnom" životu, epska književna djela predstavljaju bijeg u romantične
uspomene i kao znak unutarnjih slabosti postaje forma u kojoj se izbjegavanje
aktualnosti i samo ironizira i parodira.29
Kao što smo već istaknuli epska produkcija u epohi realizma bila je
kvantitativno gledano vrlo bogata, a samo su rijetka djela svojom umjetničkom
vrijednošću zaslužila svoje mjesto u povijesti književnosti sve do danas: "Kein
Hüsung" Fritza Reutera, "Mutter und Kind" Friedricha Hebbela i "Huttens letzte
Tage" Conrada Ferdinanda Meyera.30
Za nas je posebno zanimljiv razvojni put komičnog epa jer je "Nasredin hodža"
napisan u to tradiciji. Najvažniji predstavnik ove vrste bio je u to doba svakako
Wilhelm Busch koji je preuzeo neke tradicionalne elemente ove književne vrste,
kao što je na primjer sklonost redanja velikog broja epizoda, kao i
tipizirani-nepromjenjivi likovi i povezao ih je sa slikovnim sadržajima i zapravo je
otac modernog stripa. Busch je promatrao i karikirao ljudske slabosti kao što su
agresivnost, lažna patetičnost i dvoličnost i pokazivao je nedostatke svijeta,
uzaludnost življenja i zloću čovjeka - po čemu se može smatrati Schopenhauerovim
učenikom.31
Kao što smo već rekli, Wernerov se ep može promatrati u tradiciji komičnog epa,
iako je žanrovsko određenje ovog književnog djela vrlo složeno. Uspjeh kod publike
bio je povodom novih izdanja, kojih je ukupno bilo četiri, a knjiga je prevedena na
engleski jezik. Naslov "Nassreddin Chodja" je ujedno i ime glavnog junaka, starog
Nassreddina, turskog seljaka koji se svojom lukavošću uspijeva izvući iz različitih
situacija. Podnaslov ovog djela mogli bismo prevesti kao "Osmanski obješenjak" i
sam naziv već slikovito govori o prirodi ovog epa i njegovom šaljivom pristupu
tematici.
26
27
28
29
30
31
Ibid., str. 56-57.
Fritz Martini, Op. cit., 355.
Ibid., str. 355.
Ibid., str. 356.
Dietmar Goltschnigg, Op. cit., str. 57.
Annemarie und Wolfgang van Rinsum, Op. cit., str. 229-231.
47
VDG JAHRBUCH 2004
U uvodu nas pisac upoznaje s glavnim likom, seljakom Nassreddinom, koji je
živio u 13. i 14. stoljeću. Već u tom uvodu pisac najavljuje da će čitatelji kroz njegov
način razmišljanja i djelovanja dobiti uvid u orijentalni način života, prikazan na
šaljivi način i da će zaključak o tome je li stari Turčin vragolan ili budala, donijeti
sami:
"Sein Empfinden, Schauen, Denken
Werde klar aus seinen Schwänken;
Ob er Narr, ob Schelm gewesen,
Oder ob in seinem Wesen
Beide sich vielmehr vereinigt,
Ist noch keinerseits bescheinigt;
Will dem das, dem Jenes scheinen,
Habt ihr ja — das eigne Meinen./"32
Lik Nasrudin33 hodže poznati je lik iz turske usmene književnosti i kao takav je
nakon prodora Turaka, pa time i turske kulture na Balkan, poznat i na ovim
prostorima. Ovaj narodni lik zainteresirao je mnoge znanstvenike, kako
istočnjačke, tako i zapadnjačke, da pokušaju odgovoriti na mnoga pitanja vezana uz
njegovo porijeklo i načine na koji su priče o njemu stigle i na Zapad. Među tim
znanstvenicima posebno se ističe veliki francuski orijentalist i folklorist Rene
Basset i njegova teorija po kojoj Nasrudin nije bio povijesna ličnost, kako se to prije
tvrdilo34, već je fiktivni lik, kojemu su u usmenoj predaji pripisane mnoge anegdote
poznate još iz arapske književnosti i to kod pisaca iz 10. i 11. stoljeća. Naravno da je
teško utvrditi istinu o tom liku iz usmene književnosti, ali o rasprostranjenosti
priča, dosjetki i anegdota o njemu, govori i činjenica što mnogi narodi Istoka tvrde
da je taj lik upravo njihov.35 Bez obzira na to je li ovaj lik zaista postojao kao stvarna
povijesna ličnost ili je nastao kao plod narodne mašte, sasvim je sigurno da se radi o
čovjeku iz naroda koji živi u vječnoj oskudici i na razne načine se osvećuje onima
koji pripadaju povlaštenim slojevima društva. Mada je nemoćan prema njihovom
utjecaju, moći i bogatstvu, nadmoćan je svojim neuništivim duhom. Zato ga se
može shvatiti i kao sintezu brojnih anonimnih ljudi, koji su u dužem vremenskom
razdoblju živjeli na islamskom Orijentu, a čije je dosjetke narod iz praktičnih
razloga vezao uz Nasrudin-hodžino ime.36
Franz von Werner nije prvi zapadnjački pisac zainteresiran za ovaj narodni lik
iz turske usmene književnosti, ali je uspjehu njegovog "Nassreddin Chodje"
svakako pogodovao zapadnjački interes za orijentalnu kulturu, o čemu je već bilo
riječi. Iako je u ovom epu pristup određenoj tematici dat na šaljiv, pa djelomično i
satiričan način, njegov sadržaj pogađa samu bit orijentalnog života i govori o
određenoj životnoj filozofiji. Franz von Werner iskoristio je svoje izvrsno
32
33
34
35
36
Murad Efendi, Nassreddin Chodja, Oldenburg, 1877., str. 6.
Ponekad se ovaj lik prevodi i kao Nasradin ili Nasredin.
Vidi: Alija Isakoviæ, Predgovor, u: Alija Isakoviæ ( ur. ), Nasrudin hodža, Sarajevo, 1987., str. 9-12.
Alija Isakoviæ, Op. cit., str. 8.
Edib Muftiæ, Predgovor, u: Edib Muftiæ ( ur. ), Nasrudin-hodža i Bošnjaci, Zagreb, 1994., str. 7.
48
VDG JAHRBUCH 2004
poznavanje narodnih elemenata i potpuno je svoju umjetničku originalnost i
kreativnost prilagodio orijentalnom načinu razmišljanja i izražavanja. Ono po
čemu se može prepoznati da je ep ipak spjevao pjesnik koji pripada zapadnjačkom
kulturnom krugu je umetanje određenih komentara, kao npr. u 15. epizodi, u kojoj
objašnjava pojam bega:
"Der Bey heißt Herr vom Thale,
Gut verdeutscht, ein Stegreifritter./"37
Kao što smo već naglasili, postoji bezbroj priča o Nasrudinu i kao što se to
općenito događa s pričama u usmenoj književnosti38, i ove su se priče nadograđivale,
obogaćivale, a lik lukavog seljaka razvijao se i stalno poprimao neku novu
dimenziju. Postoji više vrsta humora u anegdotama o Nasrudinu: djetinji humor,
vedri humor, crni humor, futuristički humor, dadaistički humor, nadrealistički
humor i filozofski humor.39 Postoji i mišljenje da upravo tako raznolik broj
humorističnih pravaca, bez jasne distinkcije i poruke, upućuje na to da se
Nasrudinovo djelo prosuđuje kao stvaralaštvo većeg broja autora koji su živjeli u
dužem vremenskom razdoblju.40
Ep "Nasredin hodža" Franza von Wernera podijeljen je na dvadeset i devet
epizoda i svaka epizoda predstavlja jednu priču u seljaku Nassreddinu, dok se
drugi likovi pojavljuju u samo jednoj ili u nekoliko epizoda.
Već smo spomenuli da nije lako žanrovski odrediti ovo djelo koje se po svom
sadržaju potpuno uklapa u osobine koje ima anegdota kao česta književna vrsta u
usmenoj književnosti, a napisano je u formi epa. Anegdota u usmenoj književnosti
je kratka, duhovita, pa i satirično zajedljiva pripovijest. Ova je pripovijest
oblikovana prema građi koja je preuzeta iz svakodnevice, pa su prema tome likovi
postavljeni u realan kontekst, ali su donekle groteskno karikirani. Preko takvih
likova, nosioca humora i satire, satirična je poanta usmjerena na nemoral, ljudske
mane i društvenu nepravdu.41 Kekez spominje i naziv švank, koji je tridesetih
godina 20. stoljeća uveden za šaljivu pripovijest (iz njemačke riječi "Schwank"). U
njemačkom jeziku je u 15. stoljeću izraz "swanc" (zamah) preuzet iz jezika
mačevanja, da bi u prenesenom značenju označavao pripovjedačku formu
(uglavnom u prozi) koja se bavi tabuima u području seksualnosti, pokazuje povrede
moralnih ili socijalnih normi ili komične događaje iz svakodnevnog života,
uglavnom s didaktičnom namjerom.42
37
38
39
40
41
42
Murad Efendi, Nassreddin Chodja, str. 55.
O prièi u hrvatskoj usmenoj književnosti ( Bajka, prièa i pripovijest, šala i pošalica, predaja i legenda, anegdota,
vic i basna) vidi: Stipe Botica, Usmeno književna èitanka, Zagreb, 1995., str. 147-148. Josip Kekez za to koristi
zajednièki naziv pripovijetka. O pripovijetkama ( bajka, legenda, predaja, anegdota) u usmenoj književnosti vidi:
Josip Kekez, Usmena književnost u: Škreb, Zdenko i Stamaæ, Ante ( ur.) Uvod u književnost, Zagreb, 1986.,
str.183-188.
Vidi: Alija Isakoviæ, Op. cit.
Edib Muftiæ, Op. cit., str. 9.
Josip Kekez, Op. cit, str. 186.
Werner Wunderlich, Till Eulenspiegel, München, 1984, str. 57.
49
VDG JAHRBUCH 2004
Žanrovsko određenje ovog djela nije nimalo lak zadatak s obzirom da se radi o
djelu koje nesumnjivo ima epsku formu, ali je svojim sadržajem mnogo bliže
švanku. Najboljim rješenjem smatramo "Nassreddin Chodju" Franza von Wernera
klasificirati kao švank u epskoj formi. Kako se radi o djelu koje zadovoljava sve
kriterije švanka, o čemu će poslije biti riječi, a pripada i njemačkoj književnosti,
smatramo da je ovaj termin preuzet iz njemačke književne terminologije najbolje
definira prirodu tog epa. Iako se švank uglavnom javlja u prozi, "Nassreddin
Chodja" Franza von Wernera primjer za to da književna vrsta u kojoj se švank
oblikuje može biti i ep. Ovo djelo svjedoči o tome kako se granice različitih
književnih vrsta mogu pomicati i izbrisati. Posebno se u klasifikaciji usmene i
umjetničke književnosti ističe razliku među njihovim poetikama. U pojedinim
književnim razdobljima umjetnička književnost nastoji oponašati usmenu
književnost, pa čak i načiniti svoj estetski ideal od nje.43 Na sinkronijskoj je razini
dobro sačuvati uočljivu razliku između umjetničke i usmene književnosti i zasebno
klasificirati njihove književne forme.44 Do uvođenja usmenih vrsta u umjetničku
književnost dolazi iz različitih razloga, ali će takve pojave uvijek biti rezultat
refleksije o tradiciji, pa će prema tome sadržavati i povijesnu dimenziju.45 Povijesna
dimenzija do koje dolazi prilikom kontakta između usmenih i umjetničkih formi
prisutna je na dva načina: prvo tako što umjetnička književnost preuzima iz
usmene one forme koje doživljava kao stare i tradicionalne, a drugo što samo
ugledanje na te forme čuva u sebi neku povijesnu dimenziju.46 Nije nam u ovom
radu namjera baviti se vrlo složenim pitanjima književne genologije, ali je potrebno
spomenuti ovu problematiku da bismo shvatili kako je nemoguće
"Nassreddin-hodju" Franza von Wernera promatrati u svjetlu samo jedne određene
književne vrste. Priče o mudrom seljaku Nasrudinu pisac je preuzeo iz usmene
književnosti, gdje one postoje u obliku usmene priče, odnosno uže gledano,
anegdote s elementima bajke. Važno je naglasiti da pisac nije samo sakupio i
zapisao priče iz usmene predaje, već ih je umjetnički oživio, služeći se epom kao
književnom formom i na taj način stvarajući zasebno umjetničko djelo.
Vrlo sličan lik, Till Eulenspiegel, razvio se i iz njemačke usmene književnosti i
kao takav je poznat i zanimljiv još i danas. Hermen Bote je u 16. stoljeću, crpeći
građu iz usmene književnosti,
nanovo ispričao priču o vragolanu Till
Eulenspiegelu i objavio je. Pri tome se poslužio švankom kao književnom formom,
čija se pripovjedačka tehnika u satirično-poučnoj i zabavnoj namjeri, služi
komikom i tako briše granice između realnosti i fikcije.47 Pri tome dolazi do
stapanja usmeno-književnih uzoraka i motiva s Boteovom književnom fantazijom,
pri čemu se stvarna geografska mjesta stapaju s realnom pričom, stvarajući
švank-kulisu mjesta radnje.48 Kao ni za Nasrudin-hodžu, ni za Till Eulenspiegela se
43
44
45
46
47
48
Pavao Pavlièiæ, Književna genologija, Zagreb, 1983, str. 150.
Ibid., str. 153.
Ibid., str. 153.
Ibid., str. 144.
Werner Wunderlich, Op. cit, str. 33.
Ibid., str. 33.
50
VDG JAHRBUCH 2004
ne može sa sigurnošću utvrditi je li živio kao stvarna povijesna ličnost.49 Ako
promatramo povijesni kontekst unutar kojeg se odvija radnja Boteovog "Till
Eulenspiegela", onda ćemo uočiti da se radi o vremenskom rasponu od četiri
stoljeća (od početka dvanaestog do početka šesnaestog). Bote uvijek iznova
ponavlja povijesne datume ili spominje autentične događaje i ličnosti, da bi s
takvim kronološkim elementima fiktivnu biografiju svog fiktivnog lika učinio
vjerojatnom.50 Pri tome realno životno okruženje kao književna kulisa prije svega
omogućava komiku, bilo kroz nastup i ponašanje vragolastog junaka kao
švank-lika ili u odnosu na pojedine vragolije, koje su često usmjerene protiv
određenih običaja i navika.51
Wunderlich naglašava da građom, pripovjednom tehnikom i funkcionalno, "Till
Eulenspiegel" Hermena Botea, stoji u tradiciji literature švanka.52 Kod švanka se
uglavnom suočavaju dvije osobe, od kojih je jedna podređena drugoj, uglavnom po
svom socijalnom statusu, a komika koja pri tome nastaje proizlazi iz same situacije
i rijetko kad ima intelektualnu pozadinu, kao kod anegdote. Po uzoru na viteški
dvorski ep spajaju se u švank-epovima samostalne epizode u lanac švanka, u čijem
središtu se nalazi njegov junak.53 Till Eulenspiegel je socijalno podređen svojim
sugovornicima, ali ih pobjeđuje svojom lukavošću. Tako Eulenspiegel postaje
predstavnik svih podređenih koji se žele oduprijeti nadređenima, ali se to sami ne
usuđuju. Ovaj fiktivni lik se ne samo uspijeva oduprijeti samovolji svojih
nadređenih, već i trijumfira nad njima i nametnutim normama ponašanja u svim
životnim situacijama. U tome je taj lik vrlo sličan Nasrudin-hodji, samo što se prvi
kreće u svijetu Zapada i zapadnjačke kulture, a drugi u svijetu Istoka i orijentalne
kulturne tradicije. I elementi komike prisutni u "Till Eulenspiegelu" tipični su za
švank, prije svega je to komika jezika, a uz tu vrstu komike i komika situacije.54 To
isto možemo reći za Wernerovog "Nassreddin-hodju", jer i ovdje prevladava komika
jezika i situacije. Govoreći o razlikama između "Till Eulenspiegela" i
"Nassreddin-Chodje", valja napomenuti da lik iz njemačke književnosti pratimo od
rođenja do smrti, dok Nassreddin-Chodju upoznajemo tek u staračkoj dobi. Druga
osnovna razlika bila bi u tome što Eulenspiegel putuje tadašnjom Njemačkom i
Europom, a priče vezane uz Nassreddin-Chodju uglavnom se događaju u njegovom
selu ili bližoj okolici.
Kao Till Eulenspiegel Hermena Botea, i Nassreddin - Chodja Franza von
Wernera, svom se lukavošću i dosjetljivošću izvlači i iz najtežih situacija u koje
upada i iskorištava mane drugih, da bi izvukao korist za sebe. Kako se radi o
švanku, te su mane naravno prenaglašene. Radi se općeljudskim manama kao što
su škrtost, pohlepa, dvoličnost, razvratnost i sl., prikazanim kod muslimanima, ali
i kod Židova i kršćana. Franz von Werner kroz lik šaljivog seljaka opisuje mnoge
49
50
51
52
53
54
Ibid., str. 35-38.
Ibid., str. 38.
Ibid., str. 39.
Ibid., str. 57.
Ibid., str. 57.
Ibid., str. 76-77.
51
VDG JAHRBUCH 2004
običaje, od prehrambenih do spolnih, od vjerskih do trgovačkih, od međuljudskih
odnosa do predrasuda među njima. Pogledajmo na koji način Franz von Werner
oblikuje smiješne situacije iz kojih se njegov seljak Nassreddin uvijek izvlači svojom
lukavošću.
O muslimanskim spolnim običajima tako govori u šestoj epizodi pod naslovom
"Der allzu reichliche Freitagssegen" ( Prebogati blagoslov petkom) , koji počinje
opisom muslimanske dužnosti:
" 's rath der Koran, daß der Moslim
Jeden Freitag seines Weibes
Pflege als Gemahl, zum Wohle
Seiner Seele wie des Leibes."55
Ali da bi taj običaj imao smiješni prizvuk, pisac nam Nassreddinovu ženu
opisuje kao tako ružnu, da je starac stalno izbjegavao svoje bračne dužnosti.
Njegova žena ga zato upozorava na njegov propust, jer je biti uzoran musliman
najviša vrijednost:
"Endlich muß sie doch ihn mahnenIhrethalben? O, mit nichten!
Einzig seines Heiles wegenAn versäumte Moslimpflichten."56
Nassreddin se opravda svojom zaboravljivošću i naređuje ženi da mu svakog
petka uredi turban i postavi ga na stalak, tako da ga podsjeti na to koji je dan u
tjednu. Ali njegova Aische ga prevari i svaku večer učini isto, sve dok se lukavi
Nassreddin ne dosjeti kako će tome stati na kraj. On kaže svojoj ženi da će morati
prodati kuću, jer se boji da će se urušiti od tolikog blagoslova, pošto je u njoj svaki
dan blagoslovljeni petak:
"Bricht noch, fürcht' ich, unter'm Segen;
Alle Tage—Segensjammer!
Weilt der Freitag in der Kammer!"57
U ovoj epizodi, kao što je to uobičajeno kod švanka, komika proizlazi iz odnosa
između podređenog i nadređenog, ali ovdje ne u socijalnom smislu. Žena je, kao što
je to uobičajeno na Istoku, podređena muškarcu, a muškarac je podređen vjeri,
odnosno šerijatu, kao nauku o obvezama vjernika. Nassreddin se zato željama svoje
žene, koja tvrdi da se isključivo brine o njegovom poštivanju muslimanskih običaja,
ne suprotstavlja otvoreno, već je spreman prividno im se pokoriti. Ali kad njegova
žena pretjera u svojim zahtjevima, on se lukavo izvlači od svojih bračnih dužnosti
koje mu nameće vjera, zapravo se izrugujući i kršeći norme ponašanja.
Važno je i napomenuti da je to doba kada se na Zapadu izuzetno njeguje kult
ćudorednosti i ljudska spolnost je nešto što se prešućuje. Izgrađujući u svijesti
55
56
57
Murad Efendi, Nassreddin Chodja, str. 23.
Ibid., str. 25.
Ibid., str. 27.
52
VDG JAHRBUCH 2004
čitatelja daleki i egzotični svijet Orijenta u kojemu je život potpuno drugačiji nego
na Zapadu, pisac si dopušta i umetanje određenih motiva koji bi inače bili
nezamislivi u književnom djelu. Ta distanca između čitatelja i svijeta o kojemu
govori ovaj ep, koju pjesnik postiže stvaranjem iluzornog svijeta Orijenta,
predstavlja okvir za razgovor o inače tabuiziranim temama.
U sedmoj epizodi pojavljuje se lik age, koji je iz glavnog grada poslan u
provinciju, da tamo bude upravitelj. Njegove gradske manire tako postaju izvor
mnogih šala starog vragolana, koji ih koristi da bi napakostio agi. To je okvirni
sadržaj nekoliko epizoda u kojima Nassreddin raskrinkava dvolični moral age koji
mu je po svom socijalnom položaju nadređen, ali ga ni njegov društveni status ne
može obraniti od istine.
U petnaestoj epizodi "die Gans mit einem Fuss" (Guska s jednom nogom) pisac u
ekspoziciji govori o mirisima Orijenta:
"Durch das Haus des Chodja duftet
Wohlgeruch. Von Ambra, meint ihr,
Oder Rosenöl?—Mit Nichten,
Dieser Wonneduft vereint schier,
Was an Düften Indien bietet
Zur Berauschung unsern Sinnen,
Und was Gaumen mag begeistern,
Kurz, den Menschen ganz gewinnen."58
Ovu pečenku Nassreddin priprema za bega Hassana i kao predstavnik
podređenog sloja mora je se odreći. Potpuno izbjegavanje ove obveze je nemoguće,
ali Nassreddin ponovno pronalazi načina da djelomično zadovolji i vlastite želje. On
pojede jednu njenu nogu i na taj način pokazuje nemirenje s nametnutim pravilima
ponašanja i pravila krši na način na koji će izbjeći kažnjavanje, a u prvi plan
postaviti smiješnu stranu događaja.
U dvadeset i trećoj epizodi se uz Nassreddina pojavljuju i dva pripadnika drugih
vjera, i to pravoslavni svećenik i židovski rabin. Svađu oko kolača razrješuju
dogovorom da će kolač pripasti onome koji bude imao najljepši san. U ovoj epizodi
Franz von Werner se izruguje Židovima i kršćanima i prikazuje ih na onaj način na
koji ih vide muslimani. Rabin sanja samo o blagu, kršćanin o spasu duše, a
snalažljivi musliman to iskorištava da bi ih nadmudrio.
Ove predrasude o Židovima ponavljaju se i obrađuju i u dvadeset i sedmoj
epizodi "Des Chodja's Rechtsstreit mit dem Juden". Nassreddin se moli Alahu da
mu pošalje točno stotinu novčića, jer ukoliko bude nedostajao samo jedan, morat će
se odreći tog dara:
"Hundert Achdscheh, Allah, braucht ich,
Hundert, kann es nicht verhehlen,
58
Murad Efendi, Nassreddin Chodja, str. 53.
53
VDG JAHRBUCH 2004
Deine Gabe müßt ich lassen,
Würde auch nur einer fehlen!"59
Ova molba upućena Alahu bila je naravno samo mamac za njegovog susjeda
Židova i Nassreddin uspijeva postići svoj cilj, a Židov se naivno nađe u njegovoj
mreži. Židov, shvaćajući da će ostati bez svog novca, otkriva svoju šalu i traži da mu
Nassreddin vrati novac. Kad ovaj to odbije, njihov spor završava na sudu. Franz
von Werner ovdje pokazuje smiješnu stranu sudovanja u kojemu Židovi i kršćani
nisu bili ravnopravni s muslimanima. Tako je nemusliman mogao dobiti smrtnu
kaznu ukoliko je, na primjer, ubio provalnika muslimana, što nije važilo i za
muslimane.60 Kako je radnja ove priče smještena negdje u 13./ 14. stoljeće, ovakvi
su zakoni vrijedili u to vrijeme, jer se prvi put o ravnopravnim podanicima, a ne o
muslimanima govori 1839. g. u Hatišerif Gulhaneu, po kojemu su svi ravnopravni
pred zakonom.61
U posljednjoj epizodi "Der Chodja im Jenseits",62 stari Nassreddin poželi
umrijeti i otići u drugi svijet, ali mu se tamo ne svidi i odluči se ipak vratiti u svijet
iz kojeg je pobjegao. Ova posljednja epizoda ima najviše elemenata fantastike i u
njoj se Nassreddin kreće između stvarnog i zagrobnog života. Ovaj kraj pokazuje
životnu filozofiju Orijenta, po kojoj se sve događa po volji Alahovoj, pa prema tome
ni smrt nije ništa posebno i ima svoje smiješne strane kao i život.
U već prije spomenutom predgovoru Franz von Werner nas je upoznao s
prirodom njegovog glavnog junaka, a u pogovoru govori o legendi koja o njegovim
šaljivim događajima, živi među Osmanima:
"Seiner Schwänke Korn blüht heut' noch
nach des eig'nen Volks Geschmack,
Schalksnarr spielt so dem Gemeinen
Einen lezten Schabernack."63
Slično kao i Till Eulenspiegel u njemačkoj književnosti, i Nasrudin hodža je
fiktivni lik čije korijene nalazimo u usmenoj književnosti zemalja koje su bile pod
vlašću Osmana. Na taj je način taj lik stigao i u naše krajeve, a o postojanju interesa
za taj lik i u današnje vrijeme svjedoči podatak da je najnovija knjiga o njemu
objavljena 1994. g. Međutim, ovdje se radi o zbirkama švanka u prozi, dok je
"Nassreddin Chodja" Franza von Wernera napisan u epskoj formi. Kao što je
karakteristično za švank, pozadinu priče čine stvarni povijesni događaji i ličnosti,
da bi se tako fiktivni lik učinio uvjerljivim i udahnuo mu se život. To se naravno ne
odnosi na sve likove, već samo na vladare i druge povijesno-poznate ličnosti, jer
likovi iz naroda nisu povijesno utemeljeni kao pojedinci, ali svakako to jesu kao
predstavnici određene grupe. Ovaj ep Franza von Wernera zato treba promatrati
dvostruko: kao umjetničku verziju švanka o liku Nasrudina i kao djelo nastalo kao
59
60
61
62
63
Ibid, str. 96.
Reuben Levy, Op. cit, str. 265.
Joseph Schacht, Op. cit., str. 90-92.
Murad Efendi, Nassreddin Chodja, str. 102-107.
Ibid., str. 111.
54
VDG JAHRBUCH 2004
posljedica interesa za orijentalnu kulturu, koji je u drugoj polovici 19. stoljeća bio
jako izražen na Zapadu. Upravo je taj interes sigurno motivirao pisca da na
njemačkom jeziku napiše švank u epskoj formi o poznatom liku iz istočnjačke
kulture i na taj način udovolji ukusu njemačke čitalačke publike. Formu epa
izabrao je pri tom vjerojatno dijelom zbog popularnosti te vrste u to doba, a dijelom
da bi dočarao tradicijski ugođaj. Uspio je stvoriti vrlo zanimljivo književno djelo i
zato ne iznenađuje uspjeh koji je pri tome postigao.
Franz von Werner - türkische Diplomat
und deutscher Schriftsteller
Der deutsche Schriftsteller und türkische Diplomat Franz von Werner
(1836-1881) wurde in Wien geboren. Er verbrachte seine Kindheit in Zagreb und
Wien und 1855 floh er in die Türkei und wurde dort Murad Efendi. Als Dichter
wurde er in Europa mit Begeisterung aufgenommen. Sein episches Werk,
"Nassreddin Chodja" (1877), beschäftigt sich mit einer Gestalt aus der türkischen
mündlichen Tradition.
55
VDG JAHRBUCH 2004
Literatura:
• Aust, Hugo: Literatur des Realismus, Stuttgart, 1981.
• Botica, Stipe:Usmeno književna èitanka, Zagreb, 1995.
• Goltschnigg, Dietmar: Vorindustrieller Realismus und Literatur der
Gründerzeit. U: Žmegaè, Viktor ( ur. ) Geschichte der deutschen Literatur, (
Vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart ), Band II / 1, Weinheim, 1996., str.
1-108.
• Isakoviæ, Alija ( ur. ): Nasrudin hodža, Sarajevo, 1987.
• Kekez, Josip: Usmena književnost. U: Škreb, Zdenko i Stamaæ, Ante ( ur.) Uvod
u književnost, Zagreb, 1986., str.133-192.
• Levy, Reuben: The Social Structure of Islam, Cambridge, 1957.
• Martini, Fritz: Deutsche Literatur im bürgerlichen Realismus, 1848-1898,
Stuttgart, 1981.
• Matuz, Josef: Osmansko Carstvo, Zagreb, 1992.
• Murad, Efendi: Nassreddin Chodja, Oldenburg, 1877.
• Murad, Efendi: Türkische Skizzen, Band 1, Leipzig, 1877.
• Pavlièiæ, Pavao: Književna genologija, Zagreb, 1983.
• Pederin, Ivan: Murad Efendi-Franz von Werner, Südostforschungen,
Internationale Zeitschrift für Geschichte, Kultur und Landeskunde Südeuropas
begründet von Fritz Valjavec, Band 32, R. Oldenbourg, München, 1973., str.
106-122.
• Pederin, Ivan: Naši pisci na njemaèkom jeziku u razdoblju realizma, Forum,
Zagreb, sv. 18 (1979), br.4-5, str. 838-860.
• Pederin, Ivan: Njemaèka, austrijska i druge književnosti u hrvatskom èasopisu
"Vienac" (1869-1903 ),, neobjavljena Doktorska disertacija, Zadar, 1979.
• Rinsum, van, Annemarie i Wolfgang: Realismus und Naturalismus, Deutsche
Literaturgeschichte, Band 7, München, 2000.
• Schacht, Joseph: An Introduction to Islamic Law, Oxford, 1964.
• Winterscheidt, Friedrich: Deutsche Unterhaltungsliteratur der Jahre
1850-1860, Bonn, 1970.
• Wunderlich, Werner: Till Eulenspiegel, München, 1984.
• Ziegler, Heinrich: Murad Efendi ( Franz von Werner). Eine Biographie und
Würdigung seiner dramatischen Werke. Inaugural-Dissertation an der Kgl.
Westfahlischen- Universität, Dortmund, 1917.
56
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR
Kemijske analize hrvatskih
ljekovitih voda Ivana Leopolda
Payera i Mihajla Hinterholzera
U prvoj polovici 18. stoljeća, jedan manje poznati iatrokemičar i liječnik Ivan
Leopold Payer i drugi, mnogo poznatiji liječnik Mihajlo Hinterholzer, bili su autori
najstarijih kemijskih analiza hrvatskih ljekovitih voda: Varaždinskih
i
Daruvarskih toplica. Ime Ivana Leopolda Payera je prvi put spomenuo Lujo
Thaller, u popisu doktoranata Medicinskog fakulteta Bečkog sveučilišta, gdje je
Payer godine 1700. doktorirao s temom: Ex universa aphorismi duodendi. Potom
ga je kao iatrokemičara spomenuo Mirko Dražen Grmek u Hrvatskoj medicinskoj
bibliografiji. Grmek navodi da je Payer rođen u Šopronu u Mađarskoj. No, u
Payerovom djelu iatrokemijskog sadržaja, pod naslovom: Medicina aphoristica,
ejusdemquae commentarius; seu Nova theoria medica, koje je napisao već god.
1710. na 124. stranice i koje je tiskao u Grazu, nalazi se posveta štajerskim
redovima i staležima. Iz toga se može zaključiti da je Payer rodom ili podrijetlom
Štajerac. Moto djela je: Nihil beatius quam scire, nihil Divinius quam docere
(Ništa nije blaženije nego znati, ništa božanstvenije nego poučavati).
Godinu dana ranije, dakle 1709., Payer je u Grazu tiskao djelo, pod naslovom
Modicum medicum, sive Regni Sclavoniae thermarum, in inclyto Varadinensi
comitatu;…descriptio, u kojem je u dvadeset i šest poglavlja izložio kemijsku
analizu i opis Varaždinskih toplica. Djelo je pretiskano sedamdeset i pet godina
kasnije (1784.) i čuva se u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu, pod oznakom:
Reimpressum
Litteris Kotscheianis. Na kraju se nalazi dodatak u dvanaest poglavlja o uporabi
mineralnih voda kiselica, pod naslovom: Cauteleo pro Acidulis utiliter bibendis.
Payerovo djelo je naša najstarija balneološka knjiga i prva kemijska analiza
jedne mineralne vode u Hrvatskoj. Tako on navodi da ljekovita voda Varaždinskih
toplica koja je na izvoru kristalno bistra, poprima crnu boju stajanjem u hrastovoj
bačvi. Tu crnu boju Payer smatra dokazom prisustva velike količine sumporne
kiseline (spiritus sulphurei) i tzv. željezne zemlje (terrae martialis). Prema autoru,
ta zemlja nije kristalizirana, već je pomiješana s gustom i masnom zemljom, te s
alkaličnom soli. Stoga je nehomogena. Uparavanjem jedne menzure ljekovite vode,
Payer je dobio 28 grana ove zemlje, koja se stajanjem navlažila.
Varaždinske toplice imaju vrlo dugu povijest. One su bile najbolje uređeno
termalno rimsko kupalište u Hrvatskoj, imenom Aqua Jasae. Postavljene su
između god. 161. i 170., a pripadale su svetištu (nimfeju), jer je kupalište bilo
57
VDG JAHRBUCH 2004
posvećeno nimfama. Od god. 1181. do 1945. Zagrebački kaptol je bio posjednik
Varaždinskih toplica. Godine 1606. Kaptol je naložio da se sagrade nova kamena
kupališta, umjesto drvenih. Tome su se opirali seljaci, tvrdeći da su sve kupališne
zgrade, od davnine bile sagrađene od drveta. Sud je uvažio prigovor seljaka i
odredio da se treba napraviti jedno drveno kupalište za gospodu (visoko plemstvo),
podijeljeno na dva dijela, jedno za muškarce, drugo za žene. Potom da se sagradi
drugo kupalište za plemiće (nisko plemstvo) i konačno, treće za puk (seljake).
Kupališta su trebala biti natkrivena, a ispred njih načinjen trijem od dasaka, gdje bi
se kupači presvlačili. A. H. J. von Cranz, prema izvještaju J.B. Lalanguea iz god.
1772. daje slijedeću sliku liječenja u Varaždinskim toplicama:
Kupališta su izgrađena nemarno i nedolično. Pučka kupelj prekrita je samo
krovom, dok je sa strane sasvim otvorena, tako da prolaznici mogu nesmetano da
gledaju kupače, muško i žensko, kako u hrpama goli idu u kupelj…
Ne može se reći koliko hiljada ljudi svakog ljeta dolaze bez ikakve liječničke
upute u kupalište i koji ovako nepripravljeni sjede u kupelji i po dvanaest sati, i to
tako čine kroz osam i više dana, pa na taj način svoje zdravlje silom upropašćuju.
Kako je u ono doba bilo uobičajeno liječenje pomoću puštanja krvi, navodi se da
je kupelj sva krvava:
Kupačima je pokrito pola tijela rogovima, koji služe za puštanje krvi i koje
ispražnjuju ravno u kupelj tako, da je kupelj sva krvava.
Danas znamo da Varaždinska prirodna voda predstavlja nalazište mineralne,
sumporne, kalcijeve, magnezijeve, hidrogenkarbonatne, kloridne, hiperterme
(58C) vode, te da se koristi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju
Varaždinskih toplica.
* * * * *
Drugu našu najstariju balneološku analizu je načinio Mihajlo Hinterholzer,
dijelom suvremenik i neposredni nasljednik Ivana Leopolda Payera na mjestu
zemaljskog fizika grada Varaždina. No, Hinterholzer je načinio analizu
Daruvarskih toplica. Ona nije datirana, a tiskana je mnogo kasnije, god. 1819. u
djelu Jana Čaplovića Slavonien und zum Theil Croatien. Stano Miholić, koji je
početkom 20. stoljeća pisao o hrvatskim mineralnim vodama, navodi da
Hinterholzerova analiza datira iz god. 1777., ali ne piše na temelju čega je to
zaključio. Vjerojatno po godini izdanja knjige, objavljene u Beču, pod naslovom: Die
Gesundbrunnen der oesterreichischen Monarchie. To je bila sažeta verzija knjige
na latinskom jeziku, u kojoj je, po nalogu carice Marije Terezije, proučeno 190
ljekovitih voda i vrela u Austrijskoj carevini. Napisao ju je Heinrich Johann von
Cranz, redoviti profesor prirodoslovlja na Visokoj školi u Beču, član carske i
kraljevske Akademije prirodoslovaca i donjoaustrijski vladin savjetnik. Cranz je
dobivao uzorke ljekovitih voda i vrela iz svih krajeva carevine, pa je istražio i vodu
daruvarskog vrela. No, kada se usporedi Cranzova iz god. 1777., s nedatiranom
Hinterholzerovom analizom, uočava se da je Hinterholzerova analiza starijeg
58
VDG JAHRBUCH 2004
datuma. Naime, on je analizirao vodu Daruvarskih toplica na način kako je radio,
mnogo prije Cranza, J. B. Brundel sa svojim suradnicima i sljedbenicima. Na
primjer, Hinterholzer dokazuje željezne primjese reakcijom s tinctura gallarum
(tinktura od šišarki), dok to Cranz čini rožnom lužinom (pepeo od roga) i
salitrenom kiselinom. Tako je Hinterholzer dokazao male primjese željeza, dok ih
Cranz, suvremenijim metodama nije pronašao. Nadalje, Hinterholzer miješa
ljekovitu vodu sa sirupom od ljubica (indikator) i navodi da ona poprima zelenu
boju. Tako je zaključio da ljekovita voda Daruvarskih toplica sadrži, uz male
količine željeza, sumpornu kiselinu, ali i alkalijske soli. Sve su to postupci koji su se
primjenjivali mnogo prije Cranzovih analiza.
Iz navedenog se može zaključiti da je Hinterholzer svoju analizu načinio mnogo
prije god. 1777., ili ju je pak našao negdje zapisanu, pa ju je samo prenio. Ako
prihvatimo takav zaključak, onda se Hinterholzerova kemijska analiza
Daruvarskih, uz Payerovu analizu Varaždinskih toplica iz god. 1709., može uvrstiti
u najstarije analize hrvatskih ljekovitih voda.
Ime Mihajla Hinterholzera je poznato i nezaobilazno u hrvatskoj medicinskoj
prošlosti. Nepoznato je mjesto njegova rođenja oko 1720. godine, ali je zabilježeno
da je umro u Varaždinu 1800. godine. Po svoj prilici, obitelj je došla iz Njemačke u
Budim. Mihajlo je kao doktor medicine i filozofije došao najprije u Zagreb, gdje se
prvi put spominje god. 1746., kada je od bana zatražio povišicu plaće. Hrvatski
sabor mu je zamolbu povoljno riješio, uz uvjet da se nastani u Varaždinu, gdje je
harala neka epidemija. Tako on od 1758. godine djeluje kao zemaljski fizik i
ordinarij u Varaždinu, gdje je naslijedio već spomenutog I. L. Payera. Liječio je
hrvatske velikaše (Patačiće, Draškoviće, Kegleviće), građane, seljake i služinčad.
Pored toga, suzbijao je epidemije, nadzirao ljekarne i kupališta. Sačuvana je
njegova rukopisna bilježnica (Historia morborum), s povijestima bolesti pacijenata
koje je liječio, te s podacima o njemu i njegovoj djeci. Poznat je po tome što je vodio
službenu istragu o sumnjivu ishodu liječenja živom varaždinskog županijskog
fizika A.D. De Grassija. Grassi je u svoju obranu napisao članak, a Hinterholzer ga
je tiskao u Grazu, 1770. godine zajedno sa svojim polemičkim odgovorom
(Animadversiones…). U njemu je izložio svoja gledišta o opasnosti trovanja živom.
Danas znamo da Daruvarska prirodna voda, koju je već u 18. stoljeću proučio
Hinterholzer, predstavlja nalazište kalcijeve, magnezijeve i hidrogenkarbonatne
hiperterme (47C) vode, te da se ona koristi u Specijalnoj bolnici za medicinsku
rehabilitaciju Daruvarskih toplica.
59
VDG JAHRBUCH 2004
Chemische Analysen der kroatischen Heilmineralwässer
von Ivan Leopold Payer und Mihajlo Hinterholzer
Leopold Payer wirkte als Landsphysiker und Ordinarius in der ersten Hälfte
des 18. Jahrhunderts in Varaždin und Petrovaradin: Er veröffentlichte in Graz die
Beschreibung und chemische Analyse des Heilwassers im Heilbad Varaždin. Dies
ist das älteste balneologische Buch.
Mihajlo Hinterholzer, der in der zweiten Hälfte des 18. Jahrhunderts auch als
kroatischer Landsphysiker wirkte, machte eine ursprüngliche qualitative Analyse
und Darstellung der medizinischen Eigenschaften des Heilwasser in Daruvar, was
später als spezieller Abschnitt im Reisebericht "Slawonien und zum Theil
Croatien" von J. Èaploviæ gedruckt wurde.
Literatura:
• Ivan Krstitelj Tkalèiæ, Sumporne toplice kod Varaždina u Hrvatskoj, Zagreb
1869., str. 29-41.
• L. Thaller, Povijest medicine u Hrvatskoj i Slavoniji od godine 1770. do 1850.,
Lijeènièki vjesnik, Zagreb 1927., br. 40, str. 36-44. i 89.
• G. Szabo, Iz prošlosti Daruvara i okolice, Narodna starina, Zagreb 1932.,
Knj. 11 str. 4-12.
• S. Miholiæ, Povijest mineralnih voda u Hrvatskoj, Iz hrvatske medicinske
prošlosti, Zagreb 1954., str. 107-113.
• M. D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, Zagreb 1955., sv. 1,str.131.
• I. Senèar-Èupoviæ, Prilog požeških lijeènika starijim istraživanjima kemijskog
sastava i ljekovitosti termalne vode u Daruvaru, Prirodoslovna baština
Slavonske Požege, Požega 1977., str. 11-16.
• Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, Gn-H, Zagreb 2002., str. 577.
60
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Bogdan MESINGER
Inpopulacija kao inkulturalizacija
i kronična povijesna drama
njenih sudionika
Ovaj rad ne pišem kao istraživaè. Pišem ga kao preživjeli ostatak jedne išèezle
kulture. Moj život je jedan osobni odsjeèak povijesti njenog išèezavanja.
Moj je život, takoðer, povijesno iskustvo. To iskustvo proživljavam, o njemu
mislim, njega, kao istraživaè, takoðer istražujem i rašèlanjujem. Tragam mu za
korijenima.
Prema tome, istražujuæi sebe kao još uvijek živi kulturni relikt, ja istražujem i
onaj nevidljivi, privatni i psihološki dio povijesti cijele jedne kulture. Upravo tu leže
i temelji te kulture. To je ono što nas okuplja i u kulturne enklave, ali i kao
znanstvenike na ovakve skupove.
Postoji ogromna oblast u povijesti stvaranja – i stradanja – preseljenih
populacijskih zajednica (poput njemaèke, ali i slovaèke i drugih, jer rijeè je o opæoj i
kroniènoj povijesnoj pojavi koja se zbiva i drugdje) koja potpuno izmièe
znanstvenoj detekciji. Izmièe nam, jednostavno, stoga što ne ostavlja za sobom
dokumentaciju ili je ostavlja izvan korpusa onih dokumenata koji su tradicionalan
predmet znanstvenog istraživanja. To je povijesna graða, materijalni artefakti i još
uvijek živuæe povijesne tekovine kojima, stoga što ih izravno uoèavamo, možemo
lako rekonstruirati i genezu.
No ono èega više nema, ne samo u životu nego niti u graði – ne postoji, najèešæe,
niti u povijesti.
Rijeè je, naime, o skrivenoj, intimnoj sferi života. Rijeè je o duhovnim
sadržajima, o zatajenim unutarnjim strepnjama i krizama koje je proživljavala
cijela etnièka zajednica. Svaki njen sudionik, istina, na svoj osoban naèin. No
posljedice se takve krize i traume akumuliraju da bi konaèno prerasle u zajednièku
tragediju.
Tako se vraæamo samom smislu povijesti: razumijevanju.
Razumijevanjem nadilazimo povijest. Uspinjemo se time ka uoèavanju opæih i
trajnih historijskih zakonitosti. Sjetimo se: još je Heideger upozorio na razliku
izmeðu povijesti (die Geschichte) i historije (die Historie). Rekao je: "Povijest je ono
što nam se dogaða. Historija izuèava povijest."
Kretat æemo se, dakle, od osobnog ka opæem. Pri tome æemo morati èitati i
posredne pokazatelje, ponekad nejasne simptome, a potom metodom
rekonstrukcije intimnih i prešuæenih proživljavanja pokušati nazrijeti obrise
61
VDG JAHRBUCH 2004
zajednièke intime jedne i sudbinski povezane i sudbinski obilježene populacijske
skupine koja je bila osuðena da istopi u kotlu povijesti.
Na izvjestan naèin svi smo mi preživjeli taj kotao. Stoga i jesmo najpozvaniji da
o njemu govorimo.
"Preseljenik" kao povijesno zapostavljena
sociokulturna kategorija
Etnocentrièna povijest favorizira povijesnu dramu vlastitoga etnosa. Stoga je,
recimo, u nas stvoren svojevrsni kult iseljenièke drame. Kategorija
"PRESELJENIKA", pa i sam termin, posve su zapostavljeni i u svakodnevnoj
komunikaciji i u znanstvenom istraživanju, a posebno u institucionaliziranim
oblicima života. To postaje uznemirujuæe jasno ako tu kategoriju usporedimo s vrlo
naglašenim i oznakovljenim društveno-povijesnim statusom triju preostalih
kategorija kojima imenujemo populacijske skupine koje su mijenjale zemlju
boravka. To su kategorije iseljenika, a potom "useljenika" i "doseljenika". To su,
naravno, kategorije istoga sadržaja ("oznaèenog" - rekli bi semiolozi), no s bitno
drugaèijim konotacijama.
Nije teško dokuèiti zašto je tome tako. Sudbina "iseljenika" zapoèinje
dramatièno. On ostavlja svoj zavièaj. Zapoèinje novi život u drugoj državi, a vrlo
èesto i na drugom kontinentu. No "preseljenik" nastavlja svoj život u istoj državi.
Formalno – on nije promijenio domovinu. No sama se domovina mijenja. Pogotovo
se to èesto zbiva na ovim – balkanskim i pri-balkanskim, te uopæe
srednjoeuropskim prostorima. Jednostavno (ali i drastièno) mogli bismo reæi da
ljudi ostaju na mjestu – no njihova se država seli, ostavljajuæi ih kao naplavinu na,
odjednom, tuðem prostoru.
Preseljenik se tako, bez svoga sudioništva i èak i bez svoje volje, zatièe u drugoj
državi. To je njegovo prvo, vrlo dramatièno i vrlo frustrirajuæe suoèavanje s
vlastitom nemoæi. "Preko noæi" - mogli bismo slikovito reæi – on spoznaje da je kao
osoba tek objekt povijesnih zbivanja. Ne odluèuje o povijesti, èak niti toliko koliko
jedna osoba može. No povijest odluèuje o njemu.
Preseljenik bi, formalno, izmjenom granica, bio prebaèen iz kategorije
preseljenika u kategoriju nesvojevoljnog iseljenika. No proces njegove adaptacije
veæ je zapoèeo. On veæ postoji kao osoba dvojnog – ili nedefiniranog – identiteta.
Bilo bi u moralno-pravnom smislu prirodno (i humano) da od toga trenutka
postoji i kao osoba – ili pripadnik skupine – koja je predmet posebne državne skrbi.
Dapaèe, i posebnog znanstvenog interesa. Kao osoba potencijalno ugroženih prava,
a i kulturalnih moguænosti (jer ga nova granica odvaja od njegova matiènoga
zavièaja), on bi – i opet prirodno – trebao oèekivati bilo kakav oblik kompenzacije
svojih reduciranih prava i moguænosti. To se, meðutim, ne dogaða.
Raspad svake države praæen je porastom ksenofobije, eskalacijom etnièkih,
vjerskih i kulturnih antagonizama, pa i vrlo složenim mehanizmima uskraæivanja
62
VDG JAHRBUCH 2004
ranijih prava i otvorenih moguænosti. Iz subjekta povijesti pretvoren je u objekt
državno-strateških restrukturalizacija.
Time preseljenik doživljava prvi, poèetni, oblik svoga egzistencijalnog
poricanja. To poricanje, koje u poèetku može biti posve neprimjetno, može u
prijelomnim povijesnim trenucima eskalirati do potpunog poricanja – od poricanja
prava na vlastiti izraz (vjerski, etnièki, kulturni…) do poricanja prava na život.
Odnosno – do fizièkog zatiranja.
Povijest toga zatiranja obilježava i ove prostore i nas. Nisu samo knjige – i
groblja su èitanke povijesti.
No od preseljenja do, od strane države organiziranog uklanjanja i iz života i iz
evidencije, preseljenici su prešli kroz tri stoljeæa dug proces psihièke
traumatizacije. To je ona nevidljiva povijest na koju smo ukazali i o kojoj
pokušavamo govoriti. Povijest nemoæne šutnje.
Ta povijest još nije napisana.
Iseljenici, odnosno oni koji su emigrirali u druge države, nisu povijesno
poništeni analognim zaboravom. Naprotiv! Iseljeništvo je preraslo u mitsku temu
kolektivne svijesti.
Drama preseljeništva ostala je utamnièena. Utamnièena u nenapisanoj povijesti
(dakle – u nièemu), utamnièena u svijesti izoliranih pojedinaca i etno-kulturalnih
skupina, utamnièena u obiteljskoj traumatiziranosti koja ne izlazi iz zatvorenih
okvira privatnih i za povijest nepostojeæih života, a utamnièena je èak i zaboravom.
Zaborav u ovom sluèaju nije prirodan proces - i to je nužno naglasiti. On je
prisilan i kontroliran proces. Rezultat je duge i sustavne državne
instrumentalizacije kao i državne manipulacije povijesnim (a prvenstveno
kulturalnim) vrijednostima. Izolirani je subjekt obezvrijeðena vrijednosnica.
Izolirana skupina, etnièka ili kulturalna, pogotovo.
Preseljenici u inicijalnoj fazi svoga postojanja
(ili kako su i zašto su nastali)
Dva termina koji su, uglavnom, paralelno upotrebljavani u službenim
dokumentima osamnaestoga stoljeæa bili su INPOPULACIJA ("Inpopulation") i
KOLONISTI ("die Kolonisten")1.
Iako su ovi termini prvenstveno tehnièke prirode (a rijeè je, naravno, o
administrativnoj tehnologiji), oni iskazuju dvije kompatibilne strateške zamisli
kojima su se vodili inicijatori i stratezi goleme operacije preseljavanja velikih i
1
U Monografiji DIE DONAUSCHWABEN (Jan Thorbecke Verlag Sigmaringen, , Stuttgart, 1889.) navedeno je (i
ilustrirano fotoprilogom) više dokumenata u kojima se ovi termini upotrebljavaju kao – oèito – standardizirana
pravna terminologija; recimo: "Impopulations-Haupt-Instructions" iz l772. godine (str. 129) ili "Ansiedlung von
nichtkatolischen Kolonisten" iz l686. godine (str. 125)
63
VDG JAHRBUCH 2004
organiziranih populacijskih skupina iz jednog kraja države u drugi – takozvanim
"turskim ratovima" osiromašeni kraj.
A osiromašen je bio, prvenstveno, depopulacijom. Termin "Inpopulacija"
ukazuje na primarni strateški cilj. Staro je strateško iskustvo da je najteže braniti
ispražnjena podruèja. Meðutim, ispražnjenost nije bila ujednaèena. Ne samo po
podruèjima, nego i unutar pojedinih oblasti. Postojala je bitna razlika izmeðu
drastièno opustjelih gradova i populacijski uglavnom neošteæenih sela.
Primarni strateški cilj nije bila samo populacijska, nego i funkcionalna
revitalizacija gradova i kao strateških uporišta i kao pokretaèa novoga života. Ne
samo gradova – naravno, nego i i pripadajuæih im pokrajina ili oblasti. Urbana
"inpopulacija" imala je, stoga, strateški prioritet. Ostvaruje je funkcionalno
graðanstvo: vojno, crkveno (vjerski redovi!), te administrativno, a iza toga
edukativno i obrtnièko. Ta su dva kompleksa trebala osigurati revitalizaciju
svijesti, te revitalizaciju urbanog gospodarstva. Ovi su slojevi (nije to suvišno
napomenuti) podložni neposrednoj državnoj kontroli.
Stoga je implicitna zadaæa ovih urbanih slojeva restauriranje i održavanje
ideoloških temelja na kojima poèiva država. Prešutna je misija preseljenika, tako,
dvoslojna. Eksplicitna je ona profesionalna. Implicitna je, pak, ideološka.
Ruralna komponenta preseljenièke populacije naseljava (a èesto, èak daleko
èešæe – stvara) sela. No ta su sela svojom pozicijom podgraða ili dislocirana
predgraða strateški znaèajnijih gradova.2
Gospodarska misija ove ruralne komponente preseljenièke populacije
ukljuèivala je u sebi i specifiènu kulturološku misiju: u zaostala ruralno
gospodarstvo trebalo je presaditi srednjoeuropski model agrarne kulture – posve u
duhu prosvijeæenog apsolutizma.
Obrtnièki sloj preseljenièke "inpopulacije" nalazi se donekle izmeðu sloja
urbane i sloja ruralne preseljenièke komponente. To je, dakle, u odreðenom smislu,
meðusloj. Ovisno o profesiji, njegovi su produkti potrebniji urbanom – ili ruralnom
– sloju, a èesto i jednom i drugom.
No cijeli je program zasnovan na pretpostavci o stabilnosti državnog i
društvenog sistema. Program je to koji moraju kontinuirano ostvarivati
pokoljenja. Nerazorivost društvenog ustroja bitna je pretpostavka dugotrajnoga
uspjeha. Dapaèe, preseljenici bi trebali postati onaj sloj koji æe djelovati
integrirajuæi, te æe tu stabilnost (vlastitu egzistencijalnu pretpostavku) sami
osiguravati.
2
Primjera bi se moglo naæi bezbroj. Ipak, navedimo kao primjer selo Neudorf (Novo Selo) kraj Vinkovaca, koje je
bilo selo, a danas je predgraðe Vinkovaca.
64
VDG JAHRBUCH 2004
Tipologija preseljenièke kulture
i njenih bitnih vrijednosti
Država, koja je u sedamnaestom stoljeæu proširena ogromnim prostorom.
Postaje golemi kotao u kojem se miješaju raznorodne sastavnice – etnièki, jezièno,
kulturološki i socijalno vrlo disparatne. Miješanje kultura trebalo je, izmeðu
ostalog, pospješiti stvaranje imperija kao relativno homogene državne zajednice.
To je, uostalom, još od rimskih vremena, primarni problem svake imperije koja, po
prirodi svoga ustrojstva, mora biti multikulturna, multietnièka, itd. Preseljenici su
trebali biti sjeme za buduæe plodove. Za buduæi preobražaj imperije u homogeni i
funkcionalno pouzdani stroj.
Rijetko je kada u povijesti svijeta uopæe bila jednom populacijskom sloju
namijenjena tako delikatna, odgovorna i, uz to, dalekosežna misija. Pojedini su
tipovi preseljenièke protokulture (tj. kulture koju su donijeli sa sobom iz
primarnog zavièaja) imali razlièitu povijesnu sudbinu.
Da bismo tu sudbinu mogli pratiti i razumjeti korisno æe biti pokušati dati
shematski prikaz polazišnih tipova preseljenièke kulture.
POÈETNI TIPOVI PRESELJENIÈKE KULTURE
i osnovne kulturalne vrijednosti
RURALNA KULTURA
(AGRARNA DJELATNOST)
URBANA KULTURA
OBRTNIÈKA
PODKOMPONENTA
ADMINISTRTATIVNO
- INTELEKTUALNA
PODKOMPONENTA
Radno iskustvo
i radna etika, tj.
radišnost
Radno iskustvo i
radna etika, tj.
odgovornost
Radna i pravna disciplina
te funkcionalnost
Tehnologija
Tehnologija
Duhovno iskustvo.
Kultura i njene vrijednosti
(Ova je shema radni obrazac te, nesumnjivo, zahtijeva podrobnije razradu,
dopune, pa i eventualne prilagodbe.)
Ipak, možemo uoèiti srodnost agrarne (ruralne) kulture i obrtnièke koja, u
naèelu, pripada urbanoj kao njena podkomponenta, ali no potrebna joj je
neposredna lokacijska veza sa selom, barem kod profesija koje proizvode alat. Ona,
stoga premošæuje jaz izmeðu gradske i seoske kulture (a naravno – i populacije).
Radišnost i odgovornost ne pripadaju, prirodno, niti jednoj kulturi kao ekskluzivna
vrlina. Ipak – obrtnik radi za klijenta, a seljak prvenstveno za domaæinstvo.
Prirodni krug koji verificira rad kod obrtnika je i širi i nemilosrdniji. Stoga smo i
65
VDG JAHRBUCH 2004
naglasili (ali samo relativnu) prevagu radišnosti kod karakteriziranja ruralne
kulture, te relativnu prevagu odgovornosti pri karakteriziranju urbano-obrtnièke
kulture.
Administrativno-intelektualna se u ovom trokutu izrazito odvaja.
Svi oblici radne kulture – i agrarne i obrtnièke – relativno lako prevladavaju
barijeru tradicionalnih tehnoloških postupaka, te samim tim i transkulturalni, pa i
trans-etnièki jaz. Drugaèiji jezik, uz drugaèije navike, ne predstavlja teško
premostivu prepreku u onim vještinama kod kojih je jezik tek pomoæni posrednik
pri preuzimanju nove kulture uèinkovitijih manualnih i radnih vještina. Stoga se
radno-tehnološka kultura presaðivala brže od administrativne (koja stoga i ostaje
prvo vrijeme gotovo u potpunosti u rukama i pod kontrolom preseljene
administracije), a pogotovo od duhovne kulture. Duhovna kultura tako ostaje
najstabilnijom odrednicom prvotnog identiteta.
Operativni jezik u administraciji bio je univerzalan. Latinski – u crkvenoj
administraciji, a njemaèki u svjetovnoj. Oba jezika djeluju kao metajezici.
Zahvaljujuæi njima funkcionira državno-društveno ustrojstvo. No zahvaljujuæi
njima i adaptacija preseljenika teèe bezbolnije. Ove metajezike usvajaju svi –
doduše u onoj ogranièenoj mjeri koja im je nužna za društveno postojanje i
djelovanje. Usvajaju ga i praksom – pri poslu, ali i sustavnom edukacijom – u
školama. Metajezik je izgradio i funkcionalan administrativni stil. No i
funkcionalnosti relativno lako prevladava jeziène barijere. Jednostavno –
prevoðenjem i stvaranjem paralelne terminologije. Funkcionalne jezièno- stilske
operativne formule doprinose osjeæanju sigurnosti i bivaju poticatelji meðujeziène
komunikacije – najprije u administraciji, a potom i u životu.
Upravo stvaranju paralelne, domaæe hrvatske terminologije, i u administraciji i
u znanosti, bili su posveæeni napori nekih od najvrsnijih hrvatskih jezikoslovaca u
devetnaestom stoljeæu.3
Naroèito se ta težnja rasplamsava nakon Preporoda. Administrativni aparat,
formiran u poèetku (nakon izgona Turaka) gotovo iskljuèivo preseljenièkom
populacijom (na osloboðenim podruèjima – naravno) bio je do tada u dovoljnoj
mjeri kulturno-jezièno adaptiran da bi ovo prelaženje s jednog metajezika,
zajednièkog cijeloj imperiji, na novu, domaæu terminologiju, proteklo bez veæih
psiholoških stresova i doživljavanja otuðenja. Pa ipak, onaj dio administracije koji
je bio zbog svoga pripadanja i tradicionalnom jeziku i vezanosti za primarni jezièni
zavièaj jezièno istovjetan administrativnom metajeziku, tj. njemaèkom, morao je
ovaj prijelaz osjetiti kao prvi udar i doživjeti prvu (uglavnom zatomljenu) jeziènu
frustraciju.
Ipak, to se ne zbiva, u pravilu, za života prve (mogli bismo reæi: udarne)
preseljenièke populacije, nego za života njihovih u drugom, treæem ili èetvrtom
3
Najbolji je primjer jezikoslovac Bogoslav Šulek (1816. – 1895.), roðenjem Slovak, èiji je
"Hrvatsko-njemaèko-talijanski rjeènik znanstvenog nazivlja" (Zagreb, 1874/75.) temelj i suvremene hrvatske
znanstvene terminologije.
66
VDG JAHRBUCH 2004
naraštaju.
radikalno
domaæega
potaknuti
sudbinu.
A niti etnièko-jezièni sastav državne administracije nije više tako
odvojen od jeziène kulture domaæega stanovništva da bi stvaranje
administrativnog i znanstveno-terminološkog metajezika moralo
snažnije stresove. Meðutim, duhovni sadržaji imali su drugaèiju
Za njihovo održavanje bila je presudna dugotrajna interna, obiteljska tradicija,
uz to izrazito socijalno obilježena (specifièna kultura je i znak socijalnog
identiteta). Zbog svog socijalnog obilježja duhovna kultura može biti snažnija i od
etnièko-jeziène samoidentifikacije njenih privrženika.
Stoga je duhovna kultura dvostruko obilježena. Obilježena je i
kulturno-jeziènom tradicijom, ali i osjeæajem da su socijalni i kulturni status
nerazdvojivi, te je onaj koji ostaje privržen socijalnoj i kulturnoj tradiciji dvostruko
osamljen – i društveno i kulturno.
Tako on proživljava i muènu i krajnje osobnu dramu No ta je drama izrazito
intimna i ostavlja nikakvoga traga u dokumentima. To je drama koja sebe
razotkriva tek naknadno – ali stoga i izuzetno potresno.
Periodizacija preseljenièke drame
(ili: put od geneze do egzodusa)
Povijesna sudbina preseljenika izravno je povezana sa sudbinom države koja ih
je stvorila. No povijest preseljenika ipak je samo djelomièno podudarna sa
sudbinom države koja ih je stvorila. Obje se sudbine, i države i njenih preseljenika,
odvijaju razlièitim tempom i njihove su uzajamne povezanosti složene. Država
nestaje brzo – u ratu, raspadom… To traje u ekstremnom sluèaju svega nekoliko
godina. Sudbina preseljenika traje naraštajima. A i njihova drama takoðer.
Kada država išèezne, preseljenici ne išèezavaju. Naprotiv, oni postoje još
izraženije. Status im se mijenja. Postaju, gotovo preko noæi, dvostruko obilježeni.
Analogna je tragedija pratila, u razlièitim inaèicama, raspade svih imperija tijekom
dvaju tisuæljeæa. Imperija, stvorena iz strateških razloga, opstoji zahvaljujuæi
krhkoj ravnoteži izmeðu njenih integrativnih potreba, odnosno strateške nužnosti
otpora vanjskim pritiscima, i unutarnjih dezintegrirajuæih sila kakve postoje u
svakom
multinacionalnom,
multikonfesionalnom
i
multikulturalnom
državotvornom amalgamu. U onom trenutku u kojem pritisak vanjske ugroženosti
oslabi (ili, kao u sluèaju Austro-Ugarske Monarhije, postane previše intenzivan, a
uz to se podudari s unutarnjim dezintegrativnim težnjama etnièkih
osamostaljenja) imperija se raspada. Preseljenici u tom trenutku postaju strano
tijelo u strukturi nove države. Svaka država poèiva na sebi svojstvenim idejnim
vrijednostima. Vrijednosni sustav nove državne tvorevine javlja se i kao poricanje
prethodnog.
Preseljenici, koji su osiguravali homogenizaciju višenacionalne države, postaju
prešutno toleriranom smetnjom u državi zasnovanoj na monoetnièkom principu.
Oni, naravno, i dalje postoje, no njihova inkorporiranost u novu državu ovisi
67
VDG JAHRBUCH 2004
dobrim dijelom i stupnju njihove spremnosti na samoporicanje. Tako njihova
izvorna i autentièna kultura biva potisnuta niz kosinu povijesnog išèezavanja.
Proces toga samoporicanja i postupnog išèezavanja (koje u prijelomnim trenucima
postaje vrlo ubrzano) ostaje izvan vidokruga etnocentriène povijesti. A povijest je
uvijek bila i ideološko oruðe i jedno od najjaèih sredstava indoktrinacije. Mogli
bismo reæi da je svaka povijest – selektivna povijest. Ova studija nastoji biti
prolegomenom za jednu novu i drugaèiju povijest. Povijest prešuæenih i potisnutih,
pa èak i iz znanosti (a ne samo iz života) prognanih vrijednosti koje nestaju,
pjevajuæi svoju labuðu pjesmu. Pjesmu povijesne žrtve koju nitko ne želi slušati.
I ovaj naš skup dobrim je dijelom zborenje žrtvovanih. Sluša li nas itko osim nas
samih? A ipak – bez naše rijeèi povijest ostaje samo montaža povijesti.
Dvije razine povijesti i periodizacija
povijesti preseljenika
Povijest, dakle, teèe u dvije razine.
Na njenoj vidljivoj razini postoje svima poznati putokazi: bogati kalendarij
vanjskih prijeloma, ratova i revolucija, prekrajanja granica i njima opasanih
država, njihova raðanja i nestajanja, te promjena pravnih, politièkih i ideoloških
naèela na temelju kojih djeluje krojaènica kontinenta.
Na nevidljivoj razini dubinsku povijest pišu ljudske traume i drame. Ti sadržaji
jednim dijelom pripadaju i etnologiji. No nije li i etnologija – povijest, ali povijest
previðenog išèezavanja?
Kada je rijeè o objektivnoj povijesti preseljenja i preseljenika, mogli bismo u
jednoj – pomalo skicoznoj – radnoj artikulaciji èitati tu povijest slijedom slijedeæih
faza:
1. Vrijeme preseljenja. Zbiva se u osamnaestom stoljeæu, a jednim dijelom
još i u devetnaestom (uglavnom u prvoj polovici). Obuhvaæa podatke o
etnièkoj, vjerskoj i staleško-profesionalnoj strukturi preseljenika te
lokacije njihova razmještaja, kao i podatke o okružjima u koja su
uklopljeni.
2. Vrijeme adaptiranja. U tom se razdoblju zbiva unutarnja konsolidacija
preseljenièkih enklava i stvaranje društveno-ekonomskog statusa u novim
uvjetima.
3. Vrijeme prvih kulturalnih kriza u razdoblju nacionalnih buðenja
autohtonog življa i stvaranja suvremenih nacija. Radikalno se mijenjaju
odnosi u kulturološkom smislu.
4. Raspad Austro-Ugarske Monarhije i prvo državno-pravno odsijecanje od
matiènih zavièaja.
5. Drugi svjetski rat. Njegov ishod i deportacija. Izgon ka Austriji i
Njemaèkoj. Cijepanje preseljenièkog korpusa. Izmijenjen status i sudbina
68
VDG JAHRBUCH 2004
onih preseljenièkih potomaka koji ostaju u preseljenjem steèenom –
sekundarnom – zavièaju. No sekundarni je zavièaj u meðuvremenu postao
primarnim.
Ipak, još uvijek postoje ostaci i znakovi dvojnog identiteta. Oni i dalje èine
potomke preseljenika blago oznaèenom skupinom - iako ne više u tolikoj
mjeri žigosanom da bi ih ta obilježenost ugrožavala.
Ove faze nisu uvijek oštro razdvojene prijelomnim povijesnim promjenama.
One urastaju jedna u drugu, osobito u osamnaestom i devetnaestom stoljeæu u
kojima se ne zbivaju drastiènije promjene koje bi mijenjale postojeæe državne
strukture.
Uz to, ne treba zaboraviti da niti preseljenièke enklave ne ostaju jedinstvene.
Razlièiti pojedinci u njima razlièito usmjeravaju svoje kulturno opredjeljenje – pa
time i razlièito oblikuju svoju životnu sudbinu. Takoðer, uzajamno ukrštavanje
razlièitih kultura, potaknuto i meðuetnièkim vezama ("miješani brakovi" - što je,
uzgred govoreæi, rijetko stupidan termin), ali i društvenim (naroèito
intimno-prijateljskim) vezama unosi veliku raznolikost u društveno-ideološki i
kulturni život preseljenièke enklave, koja se, na izvjestan naèin, topi i stapa s
kulturalnim okružjem unutar kojega postoji. Ali ipak – ne nestaje.
I pored sve nepreglednije raznolikosti u sociokulturnoj, pa i etnièkoj strukturi
sredine, moguæe je u povijesnoj sudbini preseljenièkog korpusa pratiti neke vrlo
bitne zajednièke odrednice. Njih æemo pokušati potražiti.
Nacrt periodizacije psihološke povijesti preseljenika
U duhovnoj, psihološkoj povijesti preseljenika postoje samo dva presudna,
stresna dogaðaja koji kao dramatièni povijesni meðaši uokviruju njihovu sudbinu.
To su preseljenje, odnosno dolazak, i izgon, odnosno odlazak. Psihološki procesi,
meðutim, traju dugo i obilježeni u kontinuitetom sporih mijena i složenih,
dubinskih kulturnih i psiholoških (pa i ideoafektivnih) procesa koji povezuju i niz
uzastopnih pokoljenja. Stoga se psihološka povijest preseljenika ne mora nužno
podudarati s poviješæu historijskih zbivanja. Psihološka povijest ne poznaje
kalendar Ona je prije povijest stanja nego povijest zbivanja. Ipak, radna
operativnost nas nuka da razdvojimo neka bitna uzastopna stanja – i pored toga što
su u životu bila (i jesu) utopljena jedno u drugo.
Svako je od ovih stanja bilo dugotrajno i svako je bilo obilježeno specifiènim
oblikom psihološke adaptacija. Svako je, naime, okarakterizirano uoèljivim
neskladom izmeðu (sada veæ možemo reæi) doseljenièke populacije i sredine koja ih
je u novom (sekundarnom) zavièaju. prihvatila.
Prva je faza bila faza preseljenja i dolaska, te prve – primarne – adaptacije.
Druga (vremenski najduža i promjenama najsloženija – iako i manje
traumatièna od prve i treæe faze) bila je faze ( ili toènije: period) samoodreðenja u
složenim odnosima s okružjem.
69
VDG JAHRBUCH 2004
Pitanje samoodreðenja (ili provjere) vlastitoga identiteta postaje bitno i u
pravilu vrlo dramatièno u vremenu konstituiranja modernih nacija – èesto uz
revolucionarne potrese.
Treæa je faza izazvana egzodusom. No i izgon je, takoðer, bio selektivan. Praæen
je uz to i sustavnim optereæivanjem nametnutim kompleksom kolektivne krivnje.
Ova je faza još uvijek otvoren proces Zbiva se i u ovom trenutku, i na ovome skupu,
te progovara rijeèima koje i u ovom trenutku izgovaramo.
I oni koji nisu prošli kroz egzodus – pogoðeni su egzodusom i egzistencijalno su
njime izmijenjeni. Psihološki i etièki – takoðer. Egzodus njihovom sviješæu misli,
djeluje, kompenzira se, prevladava krize, a nerijetko prerasta u nesvjesni egzodus
prihvaæanjem novoga identiteta.
Trauma preseljenja i krize adaptacije
Preseljenje nije bilo ni proizvoljno ni kaotièno. Bilo je organizirano i
funkcionalno usmjereno. O planskoj koncepciji "inpopulacije" govore nam brojni
dokumenti – cijela saèuvana arhiva Dvorske kancelarije u Beèu.4
Mreža koju èine transverzale preseljavanja takoðer ukazuje na jedinstvenu
koncepciju i plansko ostvarivanje projekta revitalizacije – i populacijske i
gospodarske – Carstva kojemu je ratovima i sto šezdeset godina dugom okupacijom
bila bitno poremeæena unutarnja uravnoteženost, a time i stabilnost.
Dunav je bio kljuèna arterija unutarnje migracije. Inpopulacijska su podruèja
bila unaprijed odabrana, pripremljena, a profesionalna struktura preseljenièkog
korpusa smišljeno probrana. Carstvo djeluje kao smišljeno strukturiran i usmjeren
organizam.
No o psihološkom aspektu, koji i inaèe povijest ne smatra svojom ingerencijom,
ni dokumenti, niti knjige o potresima preseljenja napisane, pa niti privatni zapisi
ne kažu ništa. Postoje plan i cilj preseljenja, evidencija izvršenja – i to je sve što
državu zanima. A zna se – država je ta koja evidentira zbivanja i daje povijesti
sreðen materijal – o sreðenoj državi.
Državni potresi predmet su povijest. Privatni stresovi – ne. Oni (implicitan je to
sud povijesti) ne bi niti trebali postojati.
Tako smo pri rekonstrukciji psihološkog aspekta preseljenja, kao i svih
duhovnih aspekata tih zbivanja (koji su, ipak, graditelji povijesti) prepušteni
intuiciji, sposobnosti empatije koja u nama može oživjeti proživljavanja naših
predaka te, na kraju, škrtim i nesigurnim ostacima davno minulih sjeæanja koja su
se, nošena valovima strahovitog stresa kao snagom nekog psihološkog potresnog
vala, prenosila prièom kroz lanac generacija.
4
Dragocjene primjere nudi nam i opet monografija spomenuta u 1. napomeni.
70
VDG JAHRBUCH 2004
Jedna èlanica našega udruženja5 sjeæa se kako joj je, kao djetetu, njena baka
preprièavala prièanja njene bake (dakle – èlanièine èukunbabe) o dramatiènoj
epopeji preseljenja drvenim brodom – dereglijom – niz Dunav ka neizvjesnoj
sudbini u nepoznatom kraju, o putovanju koje je danima trajalo dok je mutna i
opasna siva voda Dunava nosila ljude nagurane na krhkoj drvenoj tvorevini na
kojoj nije bilo, naravno, niti osnovnih higijenskih moguænosti za iole pristojan
boravak, pa o tome kako su obale obrasle praiskonskom guštarom i šumom tada još
posve neregulirane rijeke prijetile opasnošæu koja može biti strašnija i od prijetnje
vodene dubine ispod tanke drvene oplate…
No znali su kamo plove. Naravno – bilo je to samo ime mjesta i ništa više. No veæ
rijeè kojom se mogao imenovati nepoznati cilj bila je dovoljna da bude oslonac
krhke nade. Pet pokoljenja kolala je ova prièa od bake do unuke, pa od unuke koja
je i sama postala bakom ka mlaðoj unuci…
Veæ ta upornost predaje govori o snazi stresa i dubokom osjeæanju da je to
poèetak novoga i još posve neizvjesnoga života. Ima neèeg biblijskoj u toj patetici i o
povijesti koja se èuvala rijeèima i pohranjivala u obiteljsko sjeæanje kao posveæena
predaja o iskonskim poèecima. Sav im je imetak bila nada, a sve što ih je okupljalo
bili su jezik i vjera u vlastite snage. To je bila jezgra identiteta koji ih je uèvrstio i
održavao. Etièka snaga. bila je jamac buduænosti koju æe stvoriti. A ona se u tim
trenucima posve podudarala s buduænosti zemlje – gotovo divlje nakon ratnih
pustošenja i gotovo puste.
Identitet je u svom zaèetku bio obilježen traumom. Poèeo je dramatièno. No ta
je dramatiènost prerastala u stvaralaèku tenziju. Bili su poneseni inicijativom
kojom su nadilazili snagu autohtonog, domaæeg življa. Tako se etièka snaga (a ne
samo srednjoeuropska radna kultura koju su nosili sa sobom kao unutarnje
naslijeðe) pretoèila u radnu i stvaralaèku energiju, a ona u poèetnu razliku u
materijalnim moguænostima. Razlike u identitetu (doseljenika i autohtonog življa)
prerasle su i u socijalnu razliku izmeðu dva etnièka korpusa – doseljenog i
zateèenog. To nam olakšava razumijevanje svega što æe uslijediti tijekom slijedeæa
dva stoljeæa. U psihološkom smislu temeljni problem koji je bilo nužno (ali i vrlo
teško i muèno) prevladati bilo je prihvaæanje zamjene primarnog zavièaja
sekundarnim. Možemo i danas, èitanjem sadašnjeg stanja, uoèiti kako je taj proces
tekao. Napušteni, ali još uvijek u intimnom osjeæanju primarni zavièaj, povlaèi se –
gotovo kao da traži svoj psihološki azil – u zatvorene doseljenièke enklave, pa u
kuæe, u jezik kojim doseljenici govore, i konaèno u šutnju. U rijeèi kojima osoba
misli – ali ih govoreæi prevodi na jezik sredine.6
5
6
Preprièavam rijeèi gospoðe Adele Tanocki, roðene Fridrih (prezime je ortografski kroatizirano od izvornog
prezimena "Friedrich" - što je ujedno primjer najblažeg oblika kroatizacije). Prièu o dramatiènom dolasku
isprièala joj je njena baka Katarina Gepert. Jedino što im je pri dolasku bilo izvjesno poznato bilo je ime mjesta
ka kojemu putuju. Bila je to Prigravica (u Baèkoj).
Ovakvim prijenosom reèenica i fraza mišljenih na njemaèkom jeziku, a izgovaranih na hrvatskom, bezbroj je.
Navest æu kao primjer jedno od svojih sjeæanja. Kada sam kao gimnazijalac nižih (tadašnjih) razreda gimnazije
stanovao kod gazdarice - i Njemice, ona je pisala mojim roditeljima (govoreæi o mom ponašanju): "Bodo jest jako
dobar", što je izravan prijevod njemaèkog:"Bodo ist sehr gut!".
71
VDG JAHRBUCH 2004
Svakako je osnovni neutralizator traume preseljenja bila moralna snaga
preseljenika. Bilo da su se svojom osobnom voljom opredijelili za preseljenje, bilo da
su se povinovali okolnostima i sugestiji, pa i manipulacijama državne vlasti,
zavedeni obeæanjima i poneseni nadom, oni su prošli kroz jedan primarni
autoselektivni filtar. Bili su to ljudi pojaèane snage volje. Nosili su u sebi aktivni i
poduzetnièki duh pionira. Taj moralni naboj, svojstven svim pionirima, bio je prvi i
bitni unutarnji zaštitni omotaè koji je ublažavao njihov stres i traumu preseljenja.
Mogli bismo ga oznaèiti kao psihološki i moralni zaštitni omotaè.
Drugi zaštitni omotaè bio je socijalne prirode. Odnosno, bila je to stabilna
mikrostruktura doseljenièke enklave. Oni, naime, nisu bili raspršeni po svoj širini
podruèja doseljenja, nego su, u pravilu, nastojali – i uspijevali – oèuvati svoju
konzistentnost naseljavajuæi se u relativno zatvorene gradske èetvrti (koje po
njima i dobivaju ime – a naroèito se to odnosi na Slovake) ili formirajuæi svoja
vlastita naselja.7 Oèuvana zajednica davala im je nužnu poèetnu sigurnost. Pomalo
je izgledalo kao da se i nisu preselili, nego se samo okolina izmijenila.
Treæi zaštitni omotaè bila je stabilnost države. Država je bila i multietnièka, i
multikonfesionalna i multikulturalna. To i jeste karakteristika imperija, odnosno
njegova distinktivna karakteristika kojom se razlikuje od država zasnovanih na
etnièkom – što uvijek znaèi monoetnièkom – principu. Karakter države
podrazumijeva uvijek i vrlo odreðenu politièku filozofiju i moral uzajamne
tolerancije. Pripadnost državi bila je primarna, a pripadnost etnosu tek
sekundarna oznaka identiteta.
Tako je bilo u predpreporodnom dobu. Socijalno-profesionalna diferencijacija
doseljenika (a preseljenik doseljenjem postaje doseljenik – što nije samo
terminološki, nego i psihološki prag koji preseljenik prelazi) bila je primarni
katalizator njihovog unutarnjeg raslojavanja.
Seoska, a donekle i prigradska populacija, tvorila je i dalje relativno stabilne
etnièko-kulturalne enklave. Te su zajednice s primjetnom postojanošæu èuvale
obièaje, nošnju, a, naravno, iznad svega jezik izvornog etnièkog, ali i
sociokulturnog zavièaja. Njihov je utjecaj na zateèeno domaæe stanovništvo bio
znatan. I u radnoj tehnologiji, ali i u obièajima. Neki su s uspjehom i presaðeni –
poput "Božiænog drveta", na primjer. Ili nošenja "vertepa"8 na Badnjak. Zajednièka
je vjera bila zahvalan most zbližavanja. Neki drugi obièaji, kojima vjera nije bila
prijenosnik, teže su se širili izvan etnièke enklave – poput "majskog drveta", na
primjer.
Gradsko, urbano stanovništvo bilo je u znatno veæoj disperziji. Uz to, i utjecaj
škole u gradskoj je sredini ubrzavao integraciju. No, nostalgija za izvornim
zavièajem sporo se gasila. Adaptacijske krize posebno su bile pojaèano izražene u
prijelomnim vremenima – kao u revolucionarnoj 1848. godini. Simptomatièan je i
7
8
Izmeðu mnogih moguæih primjera spomenuo bih "Slovaèki kraj" u Šidu i "Totski kraj" u Iloku.
"Vertep" su bile velike prijenosne božiæne jaslice koje su na Badnjak djeèaci, obuèeni kao ministranti, nosili od
kuæe do kuæe i pjevali božiæne pjesme.
72
VDG JAHRBUCH 2004
sluèaj ne tako rijetkog sekundarnog preseljenja preseljenika – iz Ugarske u
Hrvatsku, recimo.
U stabilnim i homogenim doseljenièkim enklavama (kao što su seoske i
prigradske) ljudi su još uvijek više upravljali dogaðajima nego dogaðaji njima. No to
æe se iz korijena izmijeniti u slijedeæem periodu.
Period krize identiteta i traume samoporicanja
Treæu fazu nazvali smo periodom. Vjerujemo - s pravom. Najduže traje (od
sredine 18. stoljeæa do Prvog svjetskog rata) i najplodonosnija je. Posebno u
kulturološkom smislu. I ako smo projekt "inpopulacije" nazvali inkulturalizacijom,
tada upravo ono što se u tom razdoblju dogaða potvrðuje ispravnost naše teze.
Prva je faza bila traumatièna, druga (uza sve unutarnje krize) plodonosna, a
treæa tragièna.
Kljuèni povijesni prijelomi, barem na tlu Hrvatske, bili su Hrvatski narodni
preporod, potom Bachov apsolutizam i njegov slom, a zatim pretvaranje
unitaristièke monarhije u dualistièku (tj. u Austro-Ugarsku), te sklapanje
kompromisne Hrvatsko-Ugarske nagodbe.
Svi su ovi lomovi jaèali – i prekalili – hrvatsku nacionalnu svijest. Porazi možda
èak i jaèe no uspjesi.
Nacionalno-kulturni preporod iz korijena je izmijenio društvenu skalu
vrijednosti. Ne javnu – no svakako onu preporodnu koja je obilježila i vrijeme i
sudbinu svakog èovjeka ponaosob. Sam èovjek je vrednovan prema tome koje
vrijednosti cijeni, koje promièe i kojima je vjeran. U oèima avangardno-nacionalnog
pokreta time se pojedinac potvrðuje te biva prihvaæen kao konstruktivni sudionik
mijenjanja svijesti, ili sam sebe izdvaja i porièe, te sebe i dodatno obilježava kao
strano tijelo u organizmu nacije koja se budi i stvara novu kulturu.
Preseljenici, po svom matiènom zavièaju Austrijanci ili Nijemci (s ne uvijek
jasnom diferencijacijom), te Maðari, pa i Slovaci, postaju strano tijelo u
izmijenjenom društvenom tkivu u kojem je èovjek sada odreðen prije svega svojom
etnièkom pripadnošæu i deklariranjem te pripadnosti, a ne – kao do tada – svojom
odanošæu caru, državi i crkvi.9
Onaj "doseljenik" koji ostaje deklarativno vjeran svojoj prvotnoj kulturološkoj i
etnièkoj pripadnosti, postaje osamljeni otok, optereæen ne samo potiskivanjem i
frustracijom, nego i èovjek obilježen – ponegdje i ponekad gotovo žigosan – svojom
stranom etnièkom genezom.
Paradoksalna je u toj dramatiènoj situaciji èinjenica da su strani (u etnièkom
smislu) doseljenici, bez obzira na svoju germansku, ugarsku, slovaèku i tko zna
9
Jedan takav vrlo karakteristièan prigodni govor, saèuvan u tiskanom primjerku, èuva se u arhivi vinkovaèke
gimnazije. Napisao ga je (a svakako i izgovorio) Josip Stjepan Relkoviæ Erendorski, sveæenik profesor, a takoðer i
književnik.
73
VDG JAHRBUCH 2004
koju genezu, zahvaljujuæi snažnom impulsu koji su nosili u sebi i ne zahvaljujuæi
svom izravnom dodiru sa srednjoeuropskom kulturnom tradicijom dali
nesrazmjerno (u odnosu na stvaraoce autohtone geneze) velik doprinos kulturi
nacionalnog buðenja i stvaranja temelja suvremene kulture.
Èak i pokušaj davanja pregleda njihovog doprinosa daleko nadilazi moguænosti
ove studije. Uostalom, rijeè je o opæepoznatim èinjenicama. Zadržat æemo se stoga
samo na onom simboliènom znaku identiteta koji je indikativan više no bilo koji
drugi: na sudbini autentiènih imena i prezimena i stvaralaca i "obiènih" graðana u
tim preporodnim vremenima.
Podsjetit æemo na izuzetan doprinos razvitku hrvatske kulture koji su dali
pjesnik Jakob Frass, pripovjedaè Farkaš, skladatelj Ignac Fux, jezikoslovac
Bogoslav Šulek… Njima bismo mogli pridružiti nepreglednu plejadu anonimnih
privrženika hrvatskog preporoda.
Ono što nam je iz povijesti poznato – to je val izmjene imena i promjena etnièkih
konotacija – ili sasvim èitljivog etnièkog oznaèavanja – koja imena veæ po svojoj
izvornoj prirodi nose u sebi. Ime i postoji zato da bismo drugima dali do znanja tko
smo i odakle smo, èiji smo i kakvo znaèenje nosimo u sebi. Ime ga otkriva.
Ili nas razotkriva? Ili je u neskladu s našim intimnim samoodreðenjem?
Postojala je snažna presija kojoj su bili izloženi nosioci imena ili prezimena
stranoga porijekla.
Možemo nazrijeti cijelu skalu adaptiranja nehrvatskih imena i prezimena u
njihovu kroatiziranu varijantu – od prevoðenja (Ignac u Vatroslav, Fux u Lisinski),
preko zamjene imena (Eduard u Slavoljub) do veæe ili manje semantièke, ortoepske
ili ortografske adaptacije.10 Ono što ne možemo išèitati iz dokumenata, nego tek
vrlo posredno naslutiti iz stupnja prilagodbe nominiranja osobe, odnosno imenske
identifikacije njene pripadnosti, to je ono što se zbivalo u svijesti i etici prilagodbom
redefiniranog pojedinca, a pogotovo u podsvijesti, u onim zatomljenim predjelima
psihe (a skoro bismo mogli reæi: u duši) osoba koje su same sebe podvrgle
preimenovanju.
Da li je uvijek bila rijeè o potpunoj duhovnoj promjeni, promjeni ne samo
uvjerenja no i osjeæanja svega što identitet saèinjava, poèevši od jezika (i to ne samo
jezika kojim se govori, nego i jezika kojim se misli), ili je u nekim (kojim i u kolikom
broju?) sluèajevima bila po srijedi svjesna (ili ponekad i nesvjesna?) mimikrija? I da
li nam stupanj prilagodbe imena daje naslutiti s koliko je prigušenog osjeæanja
samoporeknuæa ta promjena intimno proživljena?
Oni kulturni stvaraoci i pregaoci koji nisu svoje ime izmijenili u skladu s ovim
"trendom" kroatizacije imena kao prvog znaka pripadnosti bili su nerijetko žrtve
bezobzirne povijesne minorizacije.11
10
11
Niz primjera iznosi u svojoj monografiji dr. Mira Kolar Dimitrijeviæ.
Ibidem.
74
VDG JAHRBUCH 2004
Svako doba prilagoðava povijest dominantnoj ideologiji. No ako je ideologija
ugraðena u osjeæanje nacionalnog identiteta i ako ju se osjeæa kao neku vrstu
vlasnièkog prava – što se zbiva s povijesnom istinom?
Ovo je, meðutim, samo jedan od oblika siromašenja duhovne kulture koje je bilo
posljedica dominantnog (i tada, ali i danas!) kroatocentrizma. On, naime (i
nažalost) ne ošteæuje samo znanost, odnosno povijesnu sliku stvarnih odnosa i u
društvu i u psihologiji i etici.
Kultura je još drastiènije ošteæena.
Ako usporedimo sliku kultiviranosti hrvatskog graðanstva u gradovima
hrvatske provincije krajem devetnaestoga stoljeæa s informiranošæu, pa i s
duhovnim interesima današnje hrvatske – a posebno provincijalne – kulturne
avangarde, uoèit æemo poražavajuæu (i uz to rastuæu!) retardiranost u poznavanju
europske i svjetske kulture. Posebno klasiène!
Hrvatska – ne ustruèavajmo se glasno izgovoriti tu èinjenicu – cijelo jedno
stoljeæe prolazi kroz proces konstantnog sužavanja kulturnog vidokruga. Sa
sužavanjem kulturnog obzora poremeæeni su i vrijednosni kriteriji. Groteskna je
posljedica ovakve revalorizacije vrijednosti da se, posve nekritièki, lokalne, pa i
provincijalne vrijednosti uzdižu do razine apsolutnih vrednota. Onaj dragocjeni
impuls europske inkulturalizacije, koju su doseljenici donijeli sa sobom i presadili
ga u hrvatsku kulturu, slabi i gubi se. Cijela hrvatska kultura, dobrim dijelom i
zbog toga, tone u ponor marginalnog europskog provincijalizma.
Završno razdoblje: duhovni i fizièki egzodus
Završno razdoblje zaèeto je i pripremano procesom nacionalnog buðenja
autohtonog stanovništva.
Odvijalo se stepenasto, lomovima državnih struktura. Prvi je udar bio raspad
Austro-Ugarske Monarhije. Drugi – kraj Drugog svjetskog rata i završna selekcija
stanovništva. Preseljenici su veæ bili temeljito polarizirani. Krajnje
pojednostavljeno govoreæi – dijelili su se na one koji su se integrirali, duhovno i
prema tome unutarnjim samoodreðenjem, u domaæi kulturalni i etnièki korpus i
na one koji su ostali intimno (ali i deklariranim stavom u ratu) ostali privrženi
izvornom zavièaju. Na izvjestan naèin oni su ostali po svom mentalitetu –
preseljenici.. Bili su se samo preselili (ili su bili preseljeni) iz jednoga kraja države u
drugi. Nisu se ni odselili ni doselili u smislu koji ovi glagoli dobivaju u znaèenju
emigriranja. Bili su ostali u istoj državi – i to je u trenutku preseljenja bilo bitno.
No što ako se ne odsele ljudi – ali se odseli država?
A promjenom državnih struktura upravo se to dogodilo. Koliko takva kategorija
ljudi zateèenih promjenom države na tuðem (uvjetno govoreæi) tlu ne postoji u
standardnoj svijesti i pojmovniku kojim mislimo pokazat æe vam veæ jezièna
konceptualizacija ugraðena u vaše raèunalo. Ono poznaje rijeèi "iseljenik" i
"useljenik". Poznaje i rijeè "doseljenik". Pa èak i rijeè "naseljenik". No nametnete li
75
VDG JAHRBUCH 2004
mu rijeè "preseljenik", a pogotovo izvedenice kao što su "preseljenièki" - odmah æe
reagirati kao da ste uèinili problematièan jezièni i pojmovni eksces.
Drama koja se preseljenicima dogodila, ili sudbina koja im je uvjetovana, ne
postoji u jeziènoj svijesti. Tek je treba ugraditi.Tek potom možemo istražiti sve
aspekte drame preseljeništva.
Najteže æe biti istražiti one psihološke aspekte. No bez njih – ništa i nije reèeno.
Traumatizacija preseljenika kao
transgeneracijska tragedija
Krajem dvadesetoga stoljeæa u Kanadi – koju su i stvorili ljudi preseljeni iz
Europe – pribilježio sam jednu izvanrednu definiciju izbjeglice:
Izbjeglica je èovjek koji je izgubio sve – osim naglaska!
Sudbina preseljenika u mnogoèemu poèinje naèinom koji je analogan sudbini
izbjeglice.
Svoj novi život u novom zavièaju zapoèinje kao èovjek obilježen vlastitim
govorom. Govor se ne može prikriti nikakvom mimikrijom. Govor kaže svakom tko
ga sluša: taj èovjek ne pripada niti ovom kraju niti ovoj zajednici – "pa ma što to
znaèilo" - mogli bismo dodati uobièajenom frazom. A ne znaèi uvije isto. Ovisno je
to o sredini. U ruralnoj je sredini doseljenik oštrije oznaèen i nemilosrdnije
izdvojen. Stoga u selima, u pravilu, i nema etnièkog miješanja. No u gradovima ono
je gotovo oblik prirodnog ureðenja. Profesije graðana (da se tako izrazimo) ne
pripadaju tlu. Pripadaju opæem društvu, državi (èinovnièka i vojna zvanja) ili
potrebama koje nisu vezane za zemlju nego za civilizaciju i njeno funkcioniranje.
Obrtnik se, recimo, relativno lako može preseliti. Jedino zemljoradnik ne može
zemlju "preseliti" u drugi kraj. Stoga su ruralne zajednice preseljenika ostale
konzistentne, dok su urbane bile relativno disperzivne.
Ipak, i svaki pripadnik urbane enklave doseljenièkog porijekla ostaje – ma
koliko bio integriran èak i svojim kulturnim opredjeljenjem u autohtonu sredinu –
duboko u sebi, jednim dijelom, ono što bi psiholozi nazvali "Homo duplex". Jedan
segment njegove duhovnosti – onaj koji je izgraðen na temeljima tradicionalne
kulture njegovih doseljenièkih predaka - ostaje izoliran u njemu, ili izoliran u
krugu pripadnika (ili nasljednika) analogne kulturne geneze. Društvena izolacija
može biti gotovo potpuno "sanirana", ali nju zamjenjuje jedan oblik potisnute,
pounutrene (internalizirane – psihološki je termin) duhovne izolacije. On jednim
dijelom svoje osobnosti – i to dijelom koji je bitan dio njegova identiteta – osjeæa
egzodus.
Njegovoj kulturi uskraæene su moguænosti komunikacije. A kultura od nje živi
(kao i sve što saèinjava zajednièki život, uostalom).Ako kultura prestaje biti
oblikom komunikacije, te se svede na oblik izolacije – osuðena je na umiranje.
To je bila – i jeste – sudbina koju dijele svi pripadnici i svi potomci preseljenièke
populacije.
76
VDG JAHRBUCH 2004
Poslije završetka Drugog svjetskog rata došlo je do organiziranog - i vrlo
nemilosrdnog – izgona ogromnog dijela populacije koja se razvila iz doseljenièkih
enklava germanske geneze. Nakon što su presadili dominantne odlike
srednjoeuropske kulture – vraæeni su u zavièaj predaka koji više i nisu mogli
osjeæati svojim. Morali su, poput njihovih pradjedova, ponovo proæi kroz dug i
muèan proces integracije u njima nepoznatoj sredini. I uz to – potpuno razorenu
ratom.
Možda je naivno oèekivati da nas povijest može neèemu pouèiti, jer tako lošeg
uèitelja kao što je povijest u povijesti nema. Nikoga, naime, nikada ništa nije
povijest nauèila. Sva su se zla u povijesti bezbroj puta u bezbrojnim inaèicama
ponavljala i uvijek nalazila nove žrtve. Pa ipak, neke kulturne, a prije svega
moralne pouke (s jasnim politièkim konotacijama) historijat ove trostoljetne
drame nudi. Kulturna otvorenost i kulturna integracija, osjeæanje zajedništva,
lijeèenje – doslovno: lijeèenje – ksenofobije nesumnjivo su jedini moguæi put ka
stvaranju nove Europe. Nisu li naši preci prije gotovo tri stoljeæa bili, doslovno,
"napipali" takav put?
Umjesto epiloga. Ili je svaki epilog - epilog?
Kao epilog ovim razmišljanjima isprièat æe jednu zgodu. Zbila se nakon
održanog izlaganja ove teme u Požegi, a prije završne dorade ove rasprave. No kako
je nesumnjivo snažan simptom aktualne (a skoro bih rekao: i akutne) povijesti,
isprièat æu je. Kako je rijeè o zbilji, a ne o apstraktnim "spekulacijama", ona govori
više od bilo kakvih rijeèi o tome gdje smo i kako prošlost nikada ne prolazi. Prati
nas kao usud.
Dolazio je u lipnju 2003. godine Papa Ivan Pavao II. u Osijek. Grad i Samostan
(bliža odreðenja i nisu bitna) odluèili su Svetoga Oca poèastiti jednom
umjetnièkom medaljom kojom bi mu se i grad i samostan predstavili, te popratnom
poveljom kojom bi smisao simbola na medalji protumaèili.
Meni je bilo povjereno pisanje teksta Povelje.
Pišuæi, osjetio sam snažnu i opæeljudsku, te krajnje aktualnu simboliku
osjeèkoga grba. Ne mogu li se u njemu vidjeti konotacije bitnih moralnih naèela
kojima je Sveti Otac posvetio sav svoj život nastojeæi i Crkvu preporoditi u duhu
opæeljudske ljubavi? I napisao sam, pretvarajuæi svoje osjeæanje simbolike mosta u
rijeèi:
"Volimo i one koji su drukèiji i poðimo im ususret, jer svi smo jedna obitelj!"
Vjerovao sam (a i sada vjerujem) da sam u nekoliko rijeèi povezao i
ekumenizam, i vrijednost obitelji (èemu je Sveti Otac posvetio život) i naèelo
ljubavi koja nadvladava sve razlike.
U konaènom tekstu, meðutim, na koji mi više nije bila pružena moguænost da
utjeèem, ova je kljuèna reèenica bila preinaèena tako da je moja vizija bila potpuno
ugašena, a tumaèenje simbolike mosta svedeno na razinu povijesno-dokumentarnog,
77
VDG JAHRBUCH 2004
utilitaristièkog i iskljuèivo praktiènog znaèenja. I tako je u Povelji koja je Svetom Ocu
bila uruèena pisalo:
"Most na gradskom grbu sjedinjuje sve mostove ovoga grada koji od
pamtivijeka povezuju rijekom razdvojene svjetove."
Aktualna poruka našla se u pozadini. Nije uklonjena kao moguænost èitanja, no
povijest je (i opet!) izborila prvo mjesto. Zastor koji sam nastojao otvoriti i osvijetliti
moguæu buduænost – zatvorio se. A rijeèi ponovo ostadoše jalove.
"Kome govorim?" - pitao sam se (po tko zna koji put?) u sebi.
Atavistièki instinkt – usudio bih se reæi, instinkt ksenofobije, uklonio je iz moga
teksta ljubavi kljuènu rijeè. Rijeè ljubav. Voljeti i one koji su "drukèiji"? Sama misao
pokrenula je nesvjesni impuls sumnje u svijesti nepoznatog mi cenzora. I – ljubav je
bila prognana iz predloženoga teksta povelje.
Moje razoèaranje onima kojima bi ljubav trebala biti životna misija nije mogla
ublažiti niti otisnuta formula autorizacije (textum croatum a Bogdan Mesinger")
koja se nalazila na zadnjem listu Povelje. Moja temeljna poruka – poruka ljubavi bila je zbrisana.
U ovom sluèaju nije bila rijeè o germanofobiji. Trenutaèna etno-politièka
situacija sugerirala je druge, prikrivene – naravno – oblike ksenofobije. Da li je
pritajeno progovorila serbofobija, da li ugrofobija, itd., više i nije bilo bitno. A i
kroatofobiju sam u životu ne jedanput iskusio.
Da li je zaista mržnja naša povijesna sudbina? I da li ona samo s vremenom
mijenja pojavne oblike – no potreba za mržnjom (koja je, uostalom, uvijek
sjedinjena sa strahom)
Ostaje našom kulturnom odrednicom? I da li je civilizacija koju smo stvorili i u
kojoj živimo zaista, u svojoj osnovi, civilizacija mržnje?
Ako je tako (a muèno povijesno iskustvo nagovještava da tako jeste), onda je
epopeja dolaska u obeæanu zemlju ("inpopulacija" - prema dokumentima), poticanja
stvaranja jedne šire, transnacionalne kulture ("inkulturalizacija" - termin je koji
smo za taj proces predložili), a potom izgon populacije germanske geneze (dakle:
Egzodus" - kao u Starom zavjetu) tek jedan egzemplarni obrazac povijesnog
prokletstva kojim je èovjek samoga sebe mržnjom prokleo!
Može li buduænost na to odgovoriti?
78
VDG JAHRBUCH 2004
Inpopulation als Inkulturalisation und kronisches
Geschichtsdrama ihrer Teilnehmer
Das große Projekt der Kolonisierung den drastisch verwüsteten Teilen des
Österreichischen Kaisertums (das wir gewöhnlich "Das heilige Römisches
Kaisertum" nennen) nach den Türkischen Kriegen (1683-1699) wurde in den
offiziellen Dokumenten des Wiener Hofes im 18. Jahrhundert zweiseitig genannt.
Dies war das Projekt der "Kolonisierung", aber auch der "Inpopulation".
Der zweite Termin kennzeichnet bestimmend das primäre Ziel des Projektes.
Aber, gleichzeitig war es auch das Projekt des Versetzens der mitteleuropäischen
(heute würden wir sagen "westlichen") Kultur auf das kulturell und zivilisatorisch
ganz verwüstete und zurückgebliebene Gebiet.
Da es sich um ein Riesenprojekt der Umsiedlung von großer (und
organisierter!) Enklaven aus einem Teil des Staates in den anderen handelt, wäre
der einzige musterhafte Termin für diese Erscheinung die Umsiedlung, und die
Teilnehmer der Umsiedlung wären präzis nur als Umsiedler bezeichnet.
Dieser Termin wird aber praktisch nie verwendet. Schon dies ist das erste
Zeichen einer politischen, geschichtlichen, aber auch ethnisch ausgeprägten
Diskriminierung gegenüber der Enklaven, die auf den verwüsteten Boden die
Elemente der europäischen Kultur, direkt oder indirekt, das Wecken des
autochthonen Bürgertums in Gang setzten und danach zuerst aus dem Leben und
der Besinnung zurückdrängten, um nach der Erfüllung, der noch immer nicht
anerkannten (und kulturell und historisch entscheidend wichtigen) Mission einen
groben und rücksichtslosen Exodus erlebten.
Es erleben ihn seine Nachahmen, bzw. der größte Teil der Enklaven, meist
germanischer Genese, der nicht ganz assimiliert war. Dies bedeutet, dass es sich
dabei um eine Transgenerationstragödie handelt.
Diese Tragödie ist aus den Geschichtsforschungen zurückgedrängt, da die
Geschichte meist ethnozentrisch ist. Besonders ist ein psychologischer,
bzw.psychotraumatischer Aspekt dieses langen Leidens und der Diskriminierung
vorgesehen, da er hinter sich keine Dokumentation hinterlässt. Historisch ist er
unsichtbar.
In der Studie ist das Model der Umsiedlungskultur bearbeitet, die (auf
verschiedene Weise) auch die urbane und rurale Mitte des Staatsgebietes, die Ende
des 17.Jahrhunderts befreit wurden, wieder belebt wurden - bzw. die Arbeitsethik,
Erfahrung, Technologie, als auch Kultur. Auch ist das Model des anfänglichen
Analisationsprozesses der psychologischen und kulturellen Umgestaltung der
Umsiedler, die das Schicksal und das Überleben der Krise "Homoduplex" ertragen.
Die große historisch-forschende und kulturell-gestaltende Infrastruktur
beschäftigt sich mit den Schicksalen derjenigen, deren Lebensschicksal durch das
Umsiedeln aus ihrem Lande, bzw. Staate, gekennzeichnet ist.
79
VDG JAHRBUCH 2004
Und was, aber geschieht mit denjenigen, die auf dem Gebiet ihres Lebens
bleiben - aber ihr Staat "umsiedelt"?
Auf diese Frage hat die Forschung keine adäkvate Antwort gesucht.
Diese Studie versucht es.
80
VDG JAHRBUCH 2004
mr. sc. Branka BALEN
Portreti Barbare i Antuna Pejaèeviæ
u fundusu Galerije likovnih
umjetnosti Osijek
Da bismo utvrdili podrijetlo slika 18. stoljeæa koje su dio fundusa Galerije
likovnih umjetnosti u Osijeku moramo se vratiti do 1687.godine u vrijeme kada je
Osijek osloboðen od Turaka, a nekoliko godina kasnije i cijela Slavonija. Dolazilo je
tada do temeljnih promijena naèina života u Slavoniji, jer umjesto dotadašnjeg
latentnog stanja uzrokovanog turskom vlašæu, život poèinje bujati kreativno se
odražavajuæi u svim granama umjetnosti, primjenjenog obrta i arhitekture. Stvara
se graðanski stalež, koji uz kler i plemstvo prati, apsorbira i primjenjuje europska
umjetnièka zbivanja s eventualnim retardacijama u odnosu na središta u kojima su
nastali pojedini stilovi.
Barok u Slavoniji upoznajemo dijelom i preko slavonskih plemiækih obitelji,
koje su kupovnom moæi i sklonostima prema likovnoj umjetnosti doprinijele
razvoju umjetnosti u Slavoniji te kasnije stvaranju današnjeg fundusa osjeèke
Galerije. Po kvaliteti slike tog razdoblja stoje uz bok slikama bilo koje
srednjoeuropske galerije pa i šire.
U Slavoniji 18. stoljeæa nalazimo èetiri velikaške obitelji: Hilleprand-Prandau
sa sjedištem u Valpovu, Eltz u Vukovaru, Odescalchi u Iloku i obitelj Pejaèeviæ koja
nas zanima u ovom radu.
Baruni, a potom grofovi Pejaèeviæ, razgranali su se u tri obiteljske grane. Jedna
je poèetkom 19. stoljeæa u Virovitici izgradila kasnobarokno – klasicistièki dvorac,
druga u Našicama dva dvorca s istim stilskim karakteristikama virovitièke palaèe,
a treæa obiteljska grana je u Retfali, tada kraj Osijeka, a danas osjeèkoj gradskoj
èetvrti, sagradila dvorac za svoje potrebe. Dvorac osjeèkih Pejaèeviæa po stilu i
vremenu nastanka ne razlikuje se od gore spomenutih u Našicama i Virovitici.
Obitelj Pejaèeviæ inaèe potjeèe iz malog bugarskog, planinskog mjestanca
Ciprovci - Berkovsko1, koje je iznjedrilo u borbi protiv Turaka velike rodoljube i
junake koji su se istakli u neravnomjernoj borbi za križ èasni i slobodu zlatnu.
U tim bojevima istaknuli su se èlanovi obitelji: Parèeviæ, Kneževiæ, Pejaèeviæ i
dr. Ustanak protiv Turaka pokrenuo je Ðuro Pejaèeviæ oslobodivši Orsovu i Sentu.
Kako su Turci u to vrijeme bili vojno nadmoæni, ustanak je na kraju ipak bio
ugušen. Ciprovac je razoren i spaljen, preživjeli su morali bježati, a meðu njima
1
Prema predaji podrijetlo vuku od bosanskog kralja Petra Dabiše / 1381. – 1396. /. Spletom okolnosti toènije
reèeno sklanjajuæi se pred Turcima naselili su se u Bugarskoj.
81
VDG JAHRBUCH 2004
Parèeviæi i Pejaèeviæi, inaèe i rodbinski povezani. Iz Bugarske su prešli u
Maðarsku, u Peèuh 1690. godine, a zatim u Osijek 1704. godine gdje su se nastanili.
U Galeriji likovnih umjetnosti Osijek èuva se više portreta èlanova obitelji
Pejaèeviæ, no izdvojiti æemo portrete supružnika Barbare i Antuna koji su po
svojim zaslugama i statusu unutar Habsburške monarhije imali istaknuto mjesto.
Stoga su i unutar obitelji imali visoki ugled i znaèenje. To je ujedno bio i razlog što
su se originalni portreti iz 18. stoljeæa kopirali i u 19. stoljeæu za potrebe drugih
grana obitelji koje su u svojim salonima željeli pokazati svoje slavne pretke.
ANTUN grof PEJAÈEVIÆ III. Mihael, Ignjat, Nepomuk, Viktorin
roðen je 4. rujna 1749. godine u Osijeku, a umro 25. rujna 1802. g. u Virovitici.
Kao i mnogi Pejaèeviæi posvetio se vojnièkom pozivu. Tek pred kraj života povlaèi
se u miran život u èinu podmaršala. Sudionik je mnogih bitaka te odlikovan
visokim odlièjem Monarhije - Komanderskim križem Vojnog reda Marije Terezije2.
U fundusu osjeèke Galerije nalazi se grofov portret3 austrijskog slikara Franza
Pitnera /1826. – 1892./. Slika je raðena 1878. godine, èak 76 godina iza grofove
smrti.
Pitnerov pandan4 ovoj slici je portret grofove supruge Barbare Pejaèeviæ roðene
Draškoviæ5. Meðutim u fundusu Galerije nalazimo i sliku pod nazivom Plemkinja u
èasnièkoj odori6 koju je prema zapisu na poleðini radio austrijski slikar Johann
Georg Weickert 1784. godine. Oba portreta su po sliènosti modela gotovo
identièna. Kako se na Pitnerovom portretu nalazi na slici latinska inskripcija s
imenom grofice moglo se prema tome ustvrditi da se radi o istoj osobi. Slijedeæi
kronologiju, original dakako pripada slikaru Weickertu, dok je Pitner kasnije, po
narudžbi obitelji izradio kopiju. Po svemu sudeæi morao je postojati i portret
Antuna Pejaèeviæa, vjerojatno takoðer od Weickerta, koji je Pitneru poslužio kao
predložak za kopiju.
Antun i Barbara bili su zaslužne osobe svog vremena, nositelji visokih odlièja,
dakle posebno vrijedni u genealoškom stablu obitelji Pejaèeviæ tako da su
nasljednici dali kopirati njihove portrete u želji prezentiranja istih u svojim
salonima.
BARBARA grofica PEJAÈEVIÆ, roð. grofica Draskovich de Trakostyan
kæerka je Ivana Draškoviæa Trakošæanskog /1740. – 1787./, koji je kao i njezin
suprug Antun bio vojnik i sudionik mnogih bitaka. Barbara je nositeljica odlièja
2
3
4
5
6
Odlièje je nastalo tijekom Sedmogodišnjeg rata ( 1756.-1763. ), kada se pojavila potreba za nagraðivanjem èasnika
i vojnih zapovjednika.
Inventarni broj GLUO: S – 116.
Izvorno na francuskom jeziku: pendant.
Inventarni broj: GLUO S – 112.
Inventarni bro:j GLUO S – 310.
82
VDG JAHRBUCH 2004
namijenjenog iskljuèivo plemkinjama - Zvijezda križa7. Odlièje je dodijeljivano za
karitativni rad i odanu službu katolièkoj crkvi.
Weickertov portret Barbare Pejaèeviæ, koji je restauriran, posebno je vrijedan u
skupini baroknih portreta Galerijskog fundusa. Izuzetno je kvalitetan, mekih
linija i predivnih tonskih gradacija, odajuæi slikara vrhunskih dometa.
Pitnerove portrete, daleko slabije od Weickertovog, gledamo i valoriziramo tek
kao povijesni dokument. Moramo priznati da su vješte kopije ali bez veæe slikarske
invencije.
JOHANN GEORG WEICKERT,
roðen je 1745. godine u Beèu, gdje je i umro 2. veljaèe 1799. Studirao je slikarstvo
na beèkoj Akademiji slikarstva, kiparstva i arhitekture za ravnateljstva Martina van
Maytensa, poznatog slikara portreta i ljubimca carice Marije Terezije, pod èijim je
utjecajem neko vrijeme radio. Weickert je vrlo rano postao poznat i tražen portretist.
Portretirao je caricu Mariju Tereziju i njezina supruga cara Franju I. Stjepana
Lotarinškog, èlanove carske obitelji8 i visoko plemstvo. Mnogi poznati bakroresci
njegova vremena rezali su njegove portrete i tako doprinijeli popularnosti ovog
slikara. Portrete mu nalazimo po muzejima, dvorcima i privatnim zbirkama Austrije
ali i važnijim centrima Monarhije9. Slikar je kasnog baroka i rokokoa.
1. BARBARA grofica PEJAÈEVIÆ, roð. DRAŠKOVIÆ, 1784.
/Plemkinja u èasnièkoj odori /
ulje na platnu, 604 x 477 mm
zapis na poleðini: Weickert pinxit
1784. /restauracijom nestao/
U središnjoj osi slike naslikano je
poprsje plemkinje. Odjevena je u
plavu haljinu izvezenu s prednje
strane zlatovezom, a oko vratnog
izreza
obrubljenu
bijelom,
transparentnom èipkom. Preko
haljine nosi bijeli èasnièki kaputiæ
s epoletama izvezenim zlatnom
niti i isto takvom dugmadi. Oko
vrata, na plavoj vrpci u cartouchu
iste boje nalazi se odlièje Zvijezde
križa10. Kosa grofice poèešljana je
unazad, natapirana s vidljivim
uvojcima koji su prièvršæeni za
7
8
9
10
Da bi se dobilo ovo odlièje moralo se dokazati plemenito podrijetlo sa 16 katolièkih i plemenitih predaka.
Josipa II., kraljicu Karolinu Napuljsku, vojvodu Leopolda od Toscane i dr.
Dvorac Bleiburg, Grillenstein, dijecezanski muzej u Klagenfurtu, muzej u Linzu, muzej u Sibiu u Rumunjskoj i dr.
Opis predstavlja cjelinu odlièja.
83
VDG JAHRBUCH 2004
donji dio kose dok ih nekoliko pada na ramena11. Grofica Barbara
portretirana je u mlaðim godinama s vrlo mekano izmodeliranim licem na
kojemu se istièu velike tamne oèi, nešto duži nos i tanje usnice u smiješku
odajuæi izraz blagosti i otmjenosti.
Pozadina je tamna.
FRANZ PITNER,
roðen je u Beèu 11. listopada 1826., a umro u Bozen-Griesu lipnja 1892.
Studirao je na akademijama u Beèu, Veneciji i Rimu. Poznat je po akvarelima i
portretima a radio je i kromolitografiju. Nosilac je odlièja sv. Ljudevita i Franje. Za
obitelj Pejaèeviæ radio je kopije nekoliko portreta uvaženih predaka.
2. BARBARA grofica PEJAÈEVIÆ,
roð. DRAŠKOVIÆ, 1878.
ulje na platnu, 740 x 590 mm
sign. nema
Opisom slika je identièna Weickertovu
portretu. U desnom gornjem uglu
slike spojeni su pod krunom s devet
šiljaka (oznaka grofovske titule)
grbovi obitelji Pejaèeviæ i Draškoviæ. U
gornjem lijevom uglu je latinska
inskripcija:
Illma Dna Barbara
Comit: ANTONII DE PEJACSEVICH
CONJUX,
NATA
COMITISSA
DRASKOVICH DE TRAKOSTJAN,
ORD: STELL: CRUC: DNA:
3. ANTUN grof PEJAÈEVIÆ, 1878.
ulje na platnu, 730 x 585 mm
sign. uz lijevi rub slike okomito: Pitner 878.
U središnjoj osi slike naslikano je grofovo poprsje. Ispod bijelog kaputa
obrubljenog krznom nosi crveni sako zakopèan zlatnim gajtanima sa širokom
bordurom izvezenom zlatnom niti. Gornji dio sakoa je otkopèan. Kroz otvor
izlazi bijeli, bogato nabrani jabot od fine èipke. Na lijevoj strani kaputa
prièvršæeno je odlièje Komanderskog križa Vojnog reda Marije Terezije. Kosa
je poèešljana unazad, naprašena puderom i u potiljku povezana u repiæ. U
gornjem lijevom uglu je grb obitelji Pejaèeviæ, a u desnom gornjem latinska
inskripcija:
11
Kosa je naprašena puderom.
84
VDG JAHRBUCH 2004
Antonius e Comit:
De Pejacsevich a Veröcze
S. C. R. M. Camerarius etr.
Nat. Essekini IV Septemb.
MDCCXLIX, obiit Veröcze
XXVa Septemb. MDCCCII.
Na poleðini slike je zapis:
Anton Graf von Pejacsevich
Geb: 4ten Septb: 1749.
+ 25ten Septb.: 1802.
Pitner je potpisao samo grofov portret.
Meðutim, portreti grofa Antuna i grofice
Barbare identiène su izrade i vrlo luksuznih
okvira. Iz prakse je poznato da su slikari koji
su portretirali supružnike obièno potpisivali
samo jedan i to uglavnom muški portret.
Stoga možemo tvrditi da je i groficu Barbaru
naslikao Pitner u godini 1878.
Izbor ove teme bila je želja prikazati kako su se na našem podruèju12 našla djela
eminentnih austrijskih slikara koji su portretirali naše slavonsko plemstvo.
Obzirom da su Antun i Barbara Pejaèeviæ bili visoko rangirani u dvorskoj
hijerarhiji Monarhije portreti su sigurno nastali u Beèu. Naime, supružnici
Pejaèeviæ dio su godine provodili u carskoj metropoli zbog svojih dužnosti. Ipak,
portreti su doneseni u matièni dvorac u Slavoniji13. Nakon prodaje virovitièkog
dvorca 1840. godine, inventar je prenesen u dvorac u Našicama. U 19. stoljeæu su
naruèene kopije iz veæ navedenog razloga. Naime, obitelj se granala, a potomci su
željeli u svojim galerijama predaka imati i dvoje istaknutih i zaslužnih ljudi koji su
bili na èast generacijama obitelji Pejaèeviæ.
Zahvaljujuæi kulturnom profilu i materijalnoj moæi obitelji Pejaèeviæ u
èuvaonici Galerije likovnih umjetnosti Osijek imamo niz vrsnih portreta nastalih
od vrhunskih umjetnika svoga vremena koji danas mogu stajati uz bok djelima koja
se prezentiraju u Europskim galerijama i muzejima.
12
13
Toènije u fundusu Galerije likovnih umjetnosti Osijek.
Virovitica
85
VDG JAHRBUCH 2004
Literatura:
• Zbornik Arheološkog kluba Mursa, Osijek, 1936.
• Umjetnost XVIII. stoljeæa u Slavoniji, Galerija likovnih umjetnosti Osijek,
katalog izložbe, 1971.
• Vodiè kroz stalni postav Galerije likovnih umjetnosti Osijek, 1978.
• Josip Bösendorfer: Poèeci umjetnosti u Osijeku, Arheološki klub Mursa,
Osijek,1935.
• Tkalèiæev zbornik, I., Zagreb, 1955.
• Enciklopedija likovnih umjetnosti, Leksikografski zavod, Zagreb
• Branka Balen, Vlastimir Kusik: Tri stoljeæa umjetnosti u Galeriji likovnih
umjetnosti Osijek, katalog novog Stalnog postava, Osijek, 1998.
• Branka Balen: Portreti XVIII, stoljeæa iz fundusa Galerije likovnih umjetnosti
Osijek, katalog izložbe, Osijek, prosinac 1986.
• Branka Balen: Kopije iz fundusa Galerije likovnih umjetnosti Osijek, katalog
izložbe, Osijek, prosinac 1984.
86
VDG JAHRBUCH 2004
Porträts von Barbara und Antun Pejaèeviæ
Um die Herkunft der Bilder des 18. Jahrhunderts, die ein Teil des Fundus der
Galerie der bildenden Künste in Osijek sind, festzustellen, müssen wir ins Jahr
1687 zurückgreifen, als Osijek, und einige Jahre später auch ganz Slawonien, von
den Türken befreit wurde. Dabei kam es zu Änderungen der Lebensweise in
Slawonien, da anstatt der damaligen latenten Situation, die durch die türkische
Herrschaft hervorgerufen wurde, das Leben anfing zu gedeihen und sich dabei
kreativ in allen Zweigen der Kunst, Handwerkerei und Architektur reflektierte.
Es entsteht das Bürgertum, das neben dem Klerus und der Aristokratie die
europäischen Kunstereignisse folgt, absorbiert und anwendet mit möglichen
Retardationen in Bezug auf die Zentren, in denen einzelne Stile entstanden.
Im 18. Jahrhundert finden wir vier Großfamilien in Slawonien:
Hilleprand-Prandau, mit Sitz in Valpovo, Eltz in Vukovar, Odescalchi in Ilok und
die Familie Pejaèeviæ mit Schlössern in Virovitica, Našice, Retfala (heute Osijek)
und Ruma (einst in Syrmium als Bestandteil der Habsburger Monarchie, heute in
Serbien und Montenegro).
In der Galerie der bildenden Künste Osijek sind mehrere Porträts der
Familienmitglieder Pejaèeviæ aufbewahrt, aber in der Arbeit heben wir die
Porträts des Ehepaares Barbara und Antun hervor, die nach ihren Verdiensten
und Status innerhalb der Habsburger Monarchie großes Ansehen und Bedeutung
hatten. Deshalb hatten sie auch innerhalb der Familie großes Ansehen und
Bedeutung. Dies war auch der Grund, weswegen die Originalporträts aus dem 18.
Jahrhundert kopiert wurden und im 19. Jahrhundert für den Bedarf anderer
Familienzweige, die in ihren Salons ihre bedeutenden Vorgänger zeigen wollten,
gebraucht wurden.
Die Porträts der angedeuteten Personen im 18. Jahrundert erarbeitete der
österreichische Maler Johann Georg Weickert (1745-1799) im Jahre 1784.
Weickert war ein bedeutender Maler zu seiner Zeit und porträtierte die Mitglieder
der Kaiserfamilie und das hohe Adeltum. Zu uns kam nur das Porträt der Gräfin
Barbara Pejaèeviæ geb. Draškoviæ, das den Titel Die Adelige in Offiziersuniform
trägt.
Der österreichische Maler Franz Pitner (1826-1892) kopierte 1878 die Porträts
von Barbara und Antun für den Bedarf der Nachkommen.
Die Wahl dieses Themas war der Wunsch zu zeigen, wie sich auf unserem
Gebiet Werke bedeutender österreichischer Maler fanden, die unsere slawonische
Adeligen porträtierten und die mit ihrer Qualität gleichrangig mit den
präsentierten Werken in europäischen Galerien und Museen stehen können.
87
VDG JAHRBUCH 2004
mr. sc. Vlasta ŠVOGER
Südslawische Zeitung
o ustavnoj monarhiji i njemaèki
utjecaji na ta shvaæanja
Südslawische Zeitung o ustavnoj monarhiji
Revolucionarno razdoblje 1848.-1849. vrlo je važno razdoblje u povijesti mnogih
europskih naroda tijekom kojeg su u prvi plan izbile mnoge ideje, koje su, doduše,
postojale otprije, ali ih je u žarište interesa suvremenika izbacio revolucionarni val
koji se širio Europom. Pod utjecajem revolucionarnih gibanja i u Hrvatskoj su se
proširila liberalna shvaæanja ustavnosti, parlamentarizma, politièkih prava i
sloboda te graðanskog društva i njegovih temeljnih institucija. U ovome æu radu
prikazati kako je krug okupljen oko zagrebaèkih liberalnih novina Südslawische
Zeitung (1849.-1852.) shvaæao i svome èitateljstvu predstavljao jedan od temeljnih
instituta modernoga doba – ustavnu monarhiju i njezine najvažnije elemente
ustav, parlament i parlamentarnu (odgovornu) vladu – te u kakvoj su korelaciji bila
ta shvaæanja sa shvaæanjima njemaèkih liberalnih krugova o istoj problematici.
Pod utjecajem Francuske revolucije i Amerièkog rata za nezavisnost te pod
utjecajem liberalnih politièkih strujanja u Habsburškoj Monarhiji i prije revolucije
1848.-1849. pojavila se ideja o neprihvatljivosti legitimiranja državnog poretka
iskljuèivo monarhijskim naèelom. Subjektom i izvorom politièke vlasti pobornici te
ideje proglašavali su narod, a ne vladara po milosti Božjoj. Bilo im je neprihvatljivo
da pojedinac, pa bio to i najobrazovaniji i najsposobniji èovjek u državi (a takve se
kvalitete nesumnjivo nisu mogle pripisati svim onodobnim vladarima) prisvaja svu
vlast, a zloporabe položaja i vlastite pogreške skriva iza autoriteta, koji je navodno
baštinio od Boga. Tzv. prirodno pravo uzdiglo je narod do subjekta politièke moæi i
izvora sveukupne vlasti u državi. Sukladno tome, svi revolucionarni pokreti u
Europi iznijeli su, meðu ostalim, zahtjeve za donošenjem ustava, proglašenjem
slobode tiska i uvoðenjem opæih politièkih i graðanskih sloboda. Ustavom kao
temeljnim aktom na kojem se zasniva državno ureðenje trebalo je drukèije
legitimirati vlast, ogranièiti vlast dotadašnjih vladara po milosti Božjoj, na bitno
novi naèin strukturirati organe državne vlasti i osigurati u njima zastupljenost
interesa naroda kao nositelja državne suverenosti, odnosno, postojeæe monarhije
trebalo je pretvoriti u ustavne monarhije i zajamèiti u njima opæe politièke i
graðanske slobode.
Za onodobno politièko novinstvo u Hrvatskoj i u drugim europskim zemljama
bilo je karakteristièno da su se manje-više sustavno i detaljno razmatrala pojedina
temeljna politièka ili gospodarska pitanja i s teoretskog i s praktiènog aspekta. U
89
VDG JAHRBUCH 2004
jednome èlanku u listu Südslawische Zeitung1 sustavno se izlažu osnovna naèela
na kojima se temelji ustavna monarhija, a u nekoliko drugih èlanaka spominje se
institut ustavne monarhije, i to uglavnom u funkciji obrazloženja autorova stava o
konkretnim problemima vezanima uz djelovanje institucija ustavne monarhije.
Objašnjenje za nepostojanje više važnijih èlanaka o tome pitanju može se tražiti u
èinjenici da je uredništvo, svjesno strukture èitatelja svoga lista, držalo da nisu
potrebna sustavnija i detaljnija teoretska obrazloženja pojma ustavna monarhija,
zacijelo misleæi da je taj pojam èitateljima poznat, a možda je bilo tako i zbog velikog
broja dogaðaja koji su se brzo smjenjivali i o kojima je trebalo brzo i kvalitetno
informirati èitatelje.
U èlanku "Was ist eigentlich die Konstitution?" (Što je zapravo ustav?)
nepoznati autor, zacijelo pravnik, sudeæi prema argumentaciji i naèinu
prezentacije problematike, sustavno izlaže glavna obilježja ustavne države.
Polazeæi od naèela narodne suverenosti u skladu s liberalnim idejama autor
definira ulogu vladara i glavne funkcije države. Prema autorovu mišljenju glavni
zadaci države su osiguranje osobne sigurnosti te sigurnosti imetka državljana,
zatim osiguranje reda i mira, stvaranje preduvjeta za slobodno komuniciranje na
svim razinama društva i države, stvaranje blagostanja u društvu te napredak
umjetnosti i znanosti. Sve te zadatke državni organi moraju realizirati u skladu sa
zakonima. Vladar više nije Božji izabranik, kojemu je Bog predao svu vlast u
državi, nego je tek jedan od pripadnika naroda na kojega je narod prenio izvršnu
vlast i u tom svojstvu i on mora poštivati zakone. Najvažnije obilježje ustavne
države jest trodioba vlasti. Sveukupna vlast u državi dijeli se na zakonodavnu,
izvršnu i sudsku, koje trebaju biti meðusobno odvojene i neovisne.2
Zakonodavna vlast utvrðuje naèela, zakone i prava na kojima se temelji
cjelokupno funkcioniranje države, a nalazi se u rukama parlamenta kao
izabranoga narodnog predstavnièkog tijela i vladara. Bez izglasavanja u
parlamentu niti jedan zakon ne može stupiti na snagu. U ingerenciji parlamenta
nalaze se utvrðivanje državnog budžeta na prijedlog vlade, raspisivanje poreza,
utvrðivanje velièine vojne sile, davanje pristanka za regrutaciju te kontrola
provoðenja zakona.3
Narod kao izvor suverenosti prenio je izvršnu vlast na vladara koji državom ne
upravlja neposredno, nego preko ministara koje sam imenuje. Vlada, odnosno
ministri provode zakone koje donosi parlament i u skladu s njima upravljaju
državom. Ministri su odgovorni vladaru i parlamentu. Odgovornost ministra
parlamentu oèituje se ponajprije u moguænosti pokretanja sudskog postupka protiv
ministra zbog neke njegove pogrešne odluke. Osoba vladara nepovrediva je i ne
može biti pozvana na odgovornost, stoga vladar ne može donijeti niti jednu odluku
bez supotpisa jednog ministra, koji svojim potpisom preuzima odgovornost za tu
1
2
3
"Was ist eigentlich die Konstitution?", sa èeškoga preveo A.[ndrej] E.[inspieler], Südslawische Zeitung (SZ),
214./18. 9. i 215./19. 9. 1850.
"Was ist eigentlich die Konstitution?", SZ, 214./18. 9. 1850.
Isto.
90
VDG JAHRBUCH 2004
odluku. U državama s duljom ustavnom tradicijom vlada upravlja državom prema
smjernicama parlamentarne veæine i ne može se održati na vlasti ako izgubi
podršku parlamenta. Vlada ima pravo od vladara zatražiti raspuštanje
parlamenta, ako parlament nije podržao neki prijedlog zakona kojega je sastavila
vlada. U sluèaju raspuštanja parlamenta vlada u odreðenom zakonski propisanom
roku mora raspisati izbore za novi parlament prema istom izbornom zakonu, na
temelju kojega je izabran raspušteni parlament, i mora sazvati novi parlament. U
sluèaju nepoštivanja navedene procedure vlada krši ustav i za to mora snositi
odgovornost.4
Sudska bi vlast prema postojeæim zakonima trebala suditi u sporovima izmeðu
pojedinih državljana te u sporovima vlade i pojedinih državljana. Sudska vlast
mora biti potpuno neovisna o izvršnoj vlasti da bi mogla suditi iskljuèivo prema
zakonu. Autor èlanka predlaže i modalitete ostvarivanja neovisnosti sudstva. Kao
preduvjete za ostvarivanje spomenutih naèela djelovanja ustavne monarhije, u
skladu s vlastitim liberalnim naèelima, autor navodi javnost djelovanja svih
državnih institucija te individualne i kolektivne slobode i prava: slobodu tiska,
mišljenja i govora, pravo udruživanja, zbora i dogovora, osobnu sigurnost i
sigurnost vlasništva, slobodu uèenja i vjere, slobodu i samoupravu opæina itd.
Ulogu države ovaj autor ponajprije vidi u osiguravanju spomenutih prava i sloboda,
ali i u kontroli njihova ostvarivanja na temelju zakona te u skladu sa slobodom i
pravima drugih.5
Iz iznesenih stajališta o ovlastima vlade i meðusobnom odnosu vlade i
parlamenta vidljivo je da autor ne razlikuje ustavnu i parlamentarnu monarhiju te
da u svome èlanku miješa elemente obaju državno-pravnih instituta. U ustavnoj
monarhiji ustav je temeljni državni zakon u kojem su definirani meðusobni odnosi
i ovlasti pojedinih državnih organa. U ustavnoj monarhiji vlada je odgovorna
vladaru koji je imenuje i ne mora slijediti politièke smjernice parlamenta. Ako
parlament donošenjem zakona doduše sudjeluje u stvaranju politièke volje, ali u
politièkom procesu nije ravnopravan s izvršnom vlašæu i ne posjeduje stvarne
moguænosti kontrole nad izvršnom vlašæu, ne može se govoriti o pravome
parlamentarizmu.6 To takoðer znaèi da svaka ustavna monarhija nije i
parlamentarna monarhija, ali svaka parlamentarna monarhija jest ujedno ustavna
monarhija, jer su i u njoj odnosi moæi i ovlasti pojedinih državnih tijela definirani
ustavom. Za razliku od ustavne monarhije, u parlamentarnoj monarhiji središte je
vlasti parlament. U parlamentarnoj monarhiji, barem bi tako trebalo biti na
teoretskoj razini, radi se o parlamentu kao zakonodavnome, predstavnièkom tijelu,
nastalome na temelju demokratskog izbornog prava te slobodnih i demokratskih
izbora, kao rezultatu slobodnog djelovanja politièkih stranaka, a koji istovremeno
4
5
6
Isto.
"Was ist eigentlich die Konstitution?", SZ, 215./19. 9. 1850.
Definiciju parlamentarizma Karla Loewensteina preuzela sam iz Barna MEZEY, “Die Ausgestaltung des
parlamentarischen Regierungssystems in Ungarn im Jahr 1848”, Von den Ständeversammlungen bis zum
parlamentarischen Regierungssystem in Ungarn. Studien zur Parlamentarismusgeschichte, ur. Gábor MÁTHÉ i
Barna MEZEY, Budapest – Graz, 2001., 41.-51., ovdje str. 41.
91
VDG JAHRBUCH 2004
raspolaže moguænostima nesmetanog, samostalnog i demokratskog djelovanja.
Izmeðu parlamenta i vlade postoji ravnoteža utemeljena na meðusobnim
instrumentima kontrole. Instrumenti parlamentarne kontrole vlade jesu tehnika
stvaranja vlade i odgovornost vlade.7 U konkretnome sluèaju to znaèi da politièka
stranka, ili koalicija stranaka, koja ima veæinu u parlamentu odreðuje glavne
smjernice državne politike koje vlada mora slijediti. Vladar imenuje èlanove vlade
iz redova stranke ili koalicije stranaka koja uživa podršku parlamentarne veæine i
vlada je odgovorna parlamentu. Takvu vladu nazivamo parlamentarnom vladom, a
pojam je na njemaèkom govornom podruèju prvi uporabio Friedrich Bülau 1833.
godine.8 Odgovornost vlade ponajprije se ostvaruje pojedinaènom odgovornošæu
ministara, ali i vlade kao kolektivnog izvršnog tijela. U sluèaju da parlament ne
podrži neki vladin prijedlog, odgovorni ministar ili vlada u cjelini mora dati
ostavku. Ako pojedini ministar ili vlada u cjelini zbog bilo kojeg razloga izgube
povjerenje parlamentarne veæine, takoðer moraju dati ostavku. Vladar tada ima
dvije moguænosti na raspolaganju: imenovati novu vladu iz redova veæinske
stranke ili koalicije u parlamentu ili na prijedlog vlade raspustiti parlament i
raspisati izbore za novi parlament. Meðu sredstva kontrole izvršne vlasti nad
zakonodavnom ubrajaju se, dakle, zakonodavna inicijativa, raspuštanje
parlamenta i raspisivanje novih izbora, a najvažnije sredstvo kontrole
zakonodavne nad izvršnom vlašæu jest odgovornost vlade. Svi ovi instrumenti
kontrole iznijeti su u spomenutome èlanku u listu Südslawische Zeitung, a o njima
se osobito živo raspravljalo sredinom 19. stoljeæa u njemaèkoj sredini. Predožujski
liberali su pod "istinskim ustavnim sustavom" ("wahrhaft konstitutionell")
podrazumijevali partnersku suradnju vlade i parlamenta. Teškoæe u praksi nakon
sazivanja Njemaèke nacionalne skupštine u crkvi sv. Pavla u Frankfurtu/M u
svibnju 1848. navele su napredno krilo njemaèkih liberala da zatraži raspuštanje
Donjeg doma Njemaèkog parlamenta i da se biraèkome tijelu prepusti odluka o
pravcu kojim treba krenuti vlada. Meðutim, to bi bio demokratski, a ne
parlamentarni naèin odluèivanja, pa su njemaèki liberali poèeli tražiti
kompromisno rješenje. Njemaèki liberalizam još je u predožujskom razdoblju
ukazivao na to da treba saèuvati odreðeni stupanj samostalnosti monarhijske
vlasti kao nužnu protutežu prijeteæoj despociji naroda i pod utjecajem tih
razmišljanja u raspravama u Njemaèkom parlamentu iskristalizirala se ideja
ravnoteže moæi izmeðu vlade, parlamenta i vladara. Ta ravnoteža moæi u
parlamentarnom sustavu oèitovala se u tome da vlada ovisi o veæini u parlamentu
koja odreðuje glavne smjernice državne politike i odgovorna je parlamentu, ali
takoðer ima pravo zahtijevati od vladara raspuštanje parlamenta, a vladar ima
7
8
Isto.
Friedrich BÜLAU, Darstellung der Verfassung und Verwaltung des Königreichs Sachsen. Aus staatsrechtlichem
und politischem Gesichtspunkte, Tl. 1: Verfassung und Verfassungsrecht des Königreichs Sachsen, Leipzig, 1833,
199. U Francuskoj se izraz “gouvernement parlementaire” rabi od 1838., a naziv “parliamentary government” u
Velikoj Britaniji je u uporabi od 1858. Usp. Hans BOLDT, “Parlament, parlamentarische Regierung,
Parlamentarismus” (Parlament), Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexikon zur politisch-sozialen
Sprache in Deutschland (dalje: GG), ur. Otto BRUNNER, Werner CONZE i Reinhart KOSELLECK, Bd. 4,
Stuttgart, 1978., 649.-676., ovdje 653.
92
VDG JAHRBUCH 2004
pravo imenovanja ministara.9 Sudeæi prema navedenome èlanku u listu
Südslawische Zeitung može se zakljuèiti da je krug oko ovoga lista pozorno pratio
tada aktualne rasprave meðu njemaèkim pravnim teoretièarima i da je prihvaæao
elemente sustava ravnoteže izmeðu parlamenta, vladara i vlade na naèin na koji ih
su ih formulirali njemaèki liberali. Vjerojatno se ova konstatacija barem u
odreðenoj mjeri može primijeniti i na onodobnu hrvatsku intelektualnu javnost, ali
je to teško sasvim pouzdano utvrditi.
Na temelju ovoga konkretnog primjera iz lista Südslawische Zeitung, ali i uvida
u pisanje ostalih zagrebaèkih liberalnih listova koji su izlazili od 1848. do 1852.
godine, stjeèe se dojam da su liberalni krugovi u Hrvatskoj bili dobro upoznati s
tada aktualnim idejnim strujanjima u njemaèkim liberalnim krugovima i da su
barem donekle dijelili njihova shvaæanja. Onodobnoj liberalnoj struji u Hrvatskoj
bila je poznata i parlamentarna praksa (i teorija) vodeæih europskih država.10 To se
vidi po tome što su onodobni zagrebaèki liberalni listovi Slavenski Jug i
Jugoslavenske novine, a osobito Südslawische Zeitung vrlo detaljno izvještavali
èitateljstvo o parlamentarnoj praksi u europskim zemljama s duljom ustavnom
tradicijom, ponajprije u Engleskoj i Francuskoj. Navedeni su listovi pratili i
najvažnija zbivanja u radu parlamenata ostalih europskih zemalja, pa èak i
izvaneuropskih zemalja, posebice su registrirali sukobe izmeðu parlamenta i
vladara/vlade, krize vlade, raspuštanja parlamenta, izbijanja nemira i revolucija i
sl. Südslawische Zeitung izlazio je svakodnevno (u to vrijeme list je u uobièajenim
okolnostima izlazio tri puta tjedno) tijekom politièko-parlamentarne krize u
Francuskoj u prosincu 1851. Francuski predsjednik Louis Napoleon 2. prosinca
1851. raspustio je Nacionalnu skupštinu i u Parizu proglasio opsadno stanje. Od
tada, tijekom dva tjedna, stranice Südslawische Zeitunga gotovo su iskljuèivo bile
otvorene za informacije o dramatiènim dogaðajima u Francuskoj.11 Na temelju
reèenoga može se zakljuèiti da je uredništvo ovoga lista vrlo jasno izražavalo svoju
privrženost ideji ustavne monarhije.
Südslawische Zeitung o naèelu odgovornosti vlade
Südslawische Zeitung nije detaljnije razmatrao ulogu parlamenta u ustavnoj
odnosno parlamentarnoj monarhiji. Vjerojatno stoga što je uredništvo
podrazumijevalo da to èitatelji znaju, ili barem da o djelokrugu rada parlamenta
mogu zakljuèiti na temelju praæenja rada austrijske ustavotvorne skupštine i
parlamenata drugih europskih zemalja. Nasuprot tome, pitanje odgovornosti
9
10
11
Hans BOLDT, Parlament, 651.-665.; Leksikon temeljnih pojmova politike, ur. Ivan PRPIÆ, Žarko PUHOVSKI i
Maja UZELAC, Zagreb, 1990., 65.-66. i Barna MEZEY, Die Ausgestaltung des parlamentarischen
Regierungssystems, 41.
Slièna je situacija bila u to vrijeme i u Ugarskoj, gdje su vodeæi politièari poznavali europske pravne vrijednosti i
modele i nastojali ih primijeniti u argumentaciji svojih govora u Ugarskom saboru te pri stvaranju novih
zakonskih rješenja. O tome detaljnije piše István KAJTÁR, "Die europäische Rechtskultur im ungarischen
Parlament des 19. Jahrhunderts", Von den Ständeversammlungen bis zum parlamentarischen Regierungssystem
in Ungarn, 17-24.
Usp. SZ, 253./6. 12. – 262./20. 12. 1851.
93
VDG JAHRBUCH 2004
vlade, odnosno uopæe funkcioniranja izvršne vlasti u ustavnoj monarhiji,
razmatralo se detaljnije. U jednome èlanku analiziraju se naèela djelovanja izvršne
vlasti. Komentirajuæi zakonsku osnovu o hrvatskoj odgovornoj vladi12 što ju je
izradio saborski odbor, Gustav Dollhopf ukratko je analizirao naèela djelovanja
izvršne vlasti u ustavnoj monarhiji (slièno kao u èlanku "Was ist eigentlich die
Konstitution?"). Dollhopf je upozorio na nespojivost funkcije bana kao kraljeva
zamjenika, i time nositelja izvršne vlasti u Hrvatskoj, s funkcijom predsjednika
hrvatske vlade (u Osnovi se naziva Državnim vijeæem – njem. Staatsrat). Naime,
kao predsjednik Državnog vijeæa ban bi bio solidarno suodgovoran za njegovo
djelovanje pa bi u sluèaju odstupanja Vijeæa i sam morao podnijeti ostavku, a to kao
vladarev zamjenik ne može uèiniti. Stoga Dollhopf predlaže drugo rješenje: ban bi
stvaranje hrvatske vlade trebao povjeriti èovjeku, koji uživa povjerenje Sabora i
koji bi predsjedao hrvatskom vladom i solidarno snosio odgovornost za njezino
djelovanje. To u krajnjoj konsekvenciji znaèi da bi u sluèaju odstupanja vlade i
predsjednik vlade morao podnijeti ostavku. Hrvatska bi vlada trebala biti
odgovorna Hrvatskom saboru, a preko bana i vladaru. Èlanove hrvatske vlade na
banov prijedlog imenovao bi vladar. Dollhopf drži neprimjerenim da središnja
vlada odluèuje o imenovanju službenika upravnih organa u Hrvatskoj i predlaže da
se i u Hrvatskoj primijeni naèelo da ministri mogu predlagati sebi podreðene
službenike, a imenovao bi ih vladar. Na temelju tog naèela Dollhopf traži da ban
kao vladarev zamjenik u Hrvatskoj ima pravo imenovati državne službenike
odgovorne državnom vijeæu. Ovaj autor protivi se imenovanju ministra za
Hrvatsku pri središnjoj vladi, prije nego se ustavom naèelno riješi odnos Hrvatske
prema zajednièkoj državi (ovaj je èlanak napisan prije donošenja Oktroiranog
ustava kojim je taj problem riješen, V. Š.).13
U ovome èlanku izneseno je shvaæanje pitanja odgovornosti vlade kakvo je
prevladavalo i u Ugarskoj u ono doba. Instituti supotpisa (svaku bi odluku trebali
potpisati ban i ministar u èijoj je nadležnosti ta odluka) i ministarske/vijeænièke
odgovornosti (ministri su se tada nazivali vijeænicima, V. Š.) zapravo su bili
mehanizmi za uspostavljanje kontrole nad izvršnom vlašæu, koju u ime naroda vrše
kralj, odnosno ban, i prvi korak prema uspostavljanju stvarne odgovornosti vlade,
odnosno prema stvaranju parlamentarne vlade. To drugim rijeèima reèeno znaèi
da se sredinom 19. stoljeæa u Hrvatskoj nije pomišljalo na uvoðenje parlamentarne
vlade te da je sintagma odgovornost vlade, premda je bilo i elemenata kolektivne
odgovornosti vlade Saboru, zapravo bila svojevrsni ekvivalent odgovornosti
kraljevskih vijeænika/savjetnika.14
12
13
14
U hrvatskoj javnosti tada se nije rabio pojam parlamentarna vlada, nego odgovorna vlada ili "odgovorni
ministerij". Slièno je bilo i u Ugarskoj u istome razdoblju. Usp. Barna MEZEY, Die Ausgestaltung des
parlamentarischen Regierungssystems, 42.-50.
"Agram, 18. Januar." G.[ustav] D-f. [Dollhopf], SZ, 8./19. 1. 1849.; "Agram, 21. Januar." G. D.-f., SZ, 9../22. 1.
1849.; "Agram, 21. Januar." G. D.-f., SZ, 10./24. 1. 1849.
O odgovornosti maðarske vlade1848.-1849., kako je formulirana u Travanjskim zakonima, v. Barna MEZEY, Die
Ausgestaltung des parlamentarischen Regierungssystems, 49.-50.
94
VDG JAHRBUCH 2004
Svrha èlanaka o djelovanju institucija ustavne monarhije jest objasniti i
približiti èitateljstvu ovu za Monarhiju novu instituciju, ali i pokazati da zloporabe
i negativnosti koje neprijatelji ustavnosti u Austriji pripisuju ustavu nisu
posljedice postojanja ustava, nego upravo suprotno, one su posljedica
neostvarivanja ustavnih odredaba i nestat æe upravo istinskim provoðenjem
ustava. Takvo objašnjenje razlièitih autora vrlo je èesto na stranicama novina
Südslawische Zeitung. Zanimljivo je da se iznosilo gotovo istim rijeèima kao
odgovor na tezu vladajuæih krugova, vrlo raširenu tijekom 1850. i 1851. godine,
kojom su za sve negativne pojave u upravi i sudstvu na svim razinama okrivljavali
ustav, pokušavajuæi time legitimirati tada aktualni neustavni naèin vladanja –
putem patenata i naredaba.
Opravdavanje liberalnih ustavnih institucija prisutno je i u èlanku u kojem se
prenose dijelovi komentara provladina lista Österreichische Correspondenz o
previranjima i graðanskom ratu u Portugalu. Nepoznati autor u novinama
Südslawische Zeitung slaže se s komentarom spomenutog beèkog lista da liberalne
ustavne institucije same po sebi nisu jamstvo za oèuvanje reda i mira te protiv
prijeteæih prevrata i anarhije. Meðutim, autor u zagrebaèkome listu napominje da
je besmisleno optuživati liberalne ustavne institucije za anarhiju i bijedu u
Portugalu, jer su anarhija i bijeda upravo posljedica toga što oni koji su trebali
štititi ustav i liberalne ustavne institucije, dakle vlada, parlament i drugi državni
upravni organi, to nisu èinili. U takvim okolnostima usprkos postojanja ustava i
liberalnih institucija na papiru ne može se uopæe govoriti o stvarnome
funkcioniranju ustavne države.15
Tijekom 1850. i osobito 1851. uredništvo lista Südslawische Zeitung, ali u
manjoj mjeri i uredništva drugih oporbenih zagrebaèkih listova razvila su jedan
specifièni postupak kao dio vlastite ureðivaèke politike, a to je prikrivena, ali oštra
kritika pseudoustavnosti u Monarhiji. Naime, referiranjem iskljuèivo na
neustavnu situaciju u pojedinim inozemnim državama, a zbog sliènosti sa
situacijom nefunkcioniranja institucija ustavne monarhije u Habsburškoj
Monarhiji, autori èitatelje posredno navode na usporedbu sa stanjem u Monarhiji i
prepuštaju im da sami stvore vlastiti sud. Svjesna vrlo strogog i sve veæeg
ogranièavanja slobode tiska, koje se u zbilji provodilo u Monarhiji nakon sloma
revolucije, a takoðer i višestrukog nadzora nad pisanjem novina, uredništva
oporbenih novina èesto su pribjegavala takvom naèinu kritike tada aktualnog
režima, ne želeæi svoje novine izložiti riziku zabrane.
Odnos prema Oktroiranom ustavu
Nesumnjivo središnje ustavno pitanje u 1849. godini bilo je donošenje ustava za
Habsburšku Monarhiju. Premda Hrvatska i Slavonija nisu imale predstavnike u
Ustavotvornoj skupštini koja je zasjedala u Krom. ížu, sve zagrebaèke novine vrlo
15
Uvodnik, SZ, 95./ 26. 4. 1851. Tijekom travnja i svibnja 1851. SZ je redovito donosio informacije o burnim
politièkim zbivanjima u Portugalu.
95
VDG JAHRBUCH 2004
su pozorno pratile rasprave u austrijskome Parlamentu i poèetkom 1849. oèekivalo
se skoro donošenje ustava. Zato je vijest o raspuštanju austrijskog Parlamenta i
oktroiranju ustava izazvala veliko iznenaðenje u Hrvatskoj. Uredništvo
Südslawische Zeitunga objavilo je carev proglas o donošenju ustava, a takoðer i
sam ustav.16
Oktroirani ustav polazi od naèela monarhijske, a ne narodne suverenosti i
monarhovu vlast legitimira milošæu Božjom i tako cjelokupnu politièku moæ stavlja
u ruke vladara. Vladar je nositelj zakonodavne vlasti u suradnji s parlamentom, te
izvršne vlasti, koju u njegovo ime provodi vlada, koju sam imenuje i njemu je
odgovorna. Sve povijesne zemlje Habsburške Monarhije proglašene su
krunovinama, proglašeno je jedinstvo i nedjeljivost Monarhije pod upravom
središnje Vlade u Beèu. Formalno se pojedinim krunovinama ostavlja samouprava
u granicama ustava, ali u realnosti je ta samouprava bila krajnje skuèena. Ustavom
je bilo predviðeno centralistièko ustrojstvo države i jamèila se ravnopravnost
naroda i jezika u Monarhiji. Vodeæa uloga vladara u zakonodavstvu istaknuta je
formulacijom da zakonodavnu vlast provodi vladar zajedno s parlamentom
odnosno zemaljskim saborom, zatim iz vladareva prava zakonodavne inicijative, iz
odredbe da se zakoni donose apsolutnom veæinom glasova te suglasnošæu vladara i
oba doma parlamenta. Car ima pravo veta. Ustavom je predviðeno javno i usmeno
glasovanje u parlamentu te da car imenuje svoje namjesnike (Statthalter), koji æe
se nalaziti na èelu uprave u pojedinim krunovinama.
Oktroirani je ustav bio na tragu tadašnjih liberalnih shvaæanja o graðanskim i
ljudskim pravima, ukidanje kojih ne bi bilo primjereno vremenu, ali on je
istovremeno gotovo potpuno ignorirao politièke težnje i zahtjeve naroda
Monarhije. Zadržavanjem i zakonodavne i izvršne vlasti u rukama vladara, koji ih
dijeli s parlamentom, odnosno vladom, Oktroj je stvorio privid ustavnosti u
Habsburškoj Monarhiji. Meðutim, i ovakav ustav nikad nije oživio i formalno
postojanje ustava bilo je tek prijelazno razdoblje prema postupnom uvoðenju
neogranièenog vladareva apsolutizma u Monarhiji.
Südslawische Zeitung i veæi dio hrvatske javnosti osudili su Oktroirani ustav.
Premda se niti u jednome èlanku u ovome listu direktno ne kritizira naèin na koji je
ustav donesen, koji je bio u suprotnosti s liberalnim shvaæanjima o sudjelovanju
izabranog narodnog predstavništva u donošenju ustava, koja je prihvaæalo
uredništvo ovoga lista, iz vrlo oštro intoniranih komentara izmeðu redaka može se
proèitati nezadovoljstvo takvim postupkom. Tek kasnije, nakon što je ustav
proglašen u cijeloj Monarhiji i nakon što su se suvremenici uvjerili da se njegove
odredbe ne poštuju, štoviše da se pojedine od njih dekretima ukidaju pod razlièitim
izgovorima, u zagrebaèkim su liberalnim novinama poèeli upozoravati na
16
SZ, 29./9. 3. 1849. Oktroirani je ustav tiskan kao prilog ovome broju.
96
VDG JAHRBUCH 2004
neprihvatljiv naèin donošenja ustava, i to stoga što su u tome vidjeli opasnost da se
na takav samovoljni naèin ukinu i neki drugi èlanci ustava, pa i cijeli ustav.17
Südslawische Zeitung kritizirao je Oktroirani ustav iz perspektive slavenskih i
hrvatskih nacionalnih interesa te ga je ocijenio neprihvatljivim zbog posvemašnjeg
ignoriranja hrvatskih zahtjeva i potreba, zbog dosljedno provedene ideje
centralizacije i proglašenja jedinstva Monarhije, što je bilo u suprotnosti s
koncepcijom federalizacije Monarhije, za koju se zalagao veæi dio slavenske javnosti
u Monarhiji, a takoðer i ovaj list. Uredništvo je iz drugih novina prenijelo èlanak u
kojem se Oktroirani ustav usporeðuje s ustavima nekoliko europskih zemalja iz
1848. godine. Utvrðuje se znatna sliènost u formulacijama18, ali i da su odredbe
austrijskog ustava od 4. ožujka 1849. u usporedbi s navedenim ustavima manje
liberalne i više restriktivne. Tvorci austrijskog Oktroiranog ustava oèigledno su
namjeravali svesti ulogu parlamenta na najmanju moguæu mjeru uz istovremeno
oèuvanje privida odreðene vlasti parlamenta. Ova se tvrdnja potkrepljuje
primjerima: maloljetni vladar prema Oktroiranome ustavu sam odreðuje
regentsko vijeæe bez suradnje parlamenta (u ostalim ustavima to je u nadležnosti
parlamenta), vrlo visok izborni cenzus i ogranièenje aktivnog i pasivnog biraèkog
prava za austrijski parlament, dulji mandat èlanova parlamenta nego u drugim
državama, javno i usmeno glasovanje na izborima za austrijski parlament, èime se
onemoguæuje prava sloboda glasovanja. Oktroirani ustav predvidio je javno
glasovanje u parlamentu i obvezatnu suglasnost vladara te oba doma parlamenta
pri donošenju zakona. Oktroirani ustav donio je još jednu "ustavnu zagonetku", tj.
Carevinsko vijeæe (Reichsrath) – vladarevo savjetodavno vijeæe19, s vrlo
neodreðenim ovlastima, koje bi se tek trebale definirati posebnim zakonom.
Ovakva institucija nije bila tipièna za ustavne monarhije onoga vremena i ne
postoji u ostalim usporeðivanim ustavima.
I neposredno prije službenog proglašenja Oktroja u Hrvatskoj Südslawische
Zeitung je oštro kritizirao taj ustav kao "napravljeni ustav" (gemachte Verfassung),
koji je, za razliku od ustava nastalog dugotrajnim razvojem (gewordene
Verfassung), neprimjeren duhu vremena i potrebama naroda Monarhije. Ovu
tipologizaciju ustava anonimni autor preuzeo je iz teoretskih rasprava o naèinu
donošenja i legitimiranja ustava iz njemaèkog kulturnog kruga, koja je bila vrlo
živa u predožujskom razdoblju, ali je promijenio nazive. Važnu ulogu u tim
raspravama odigrao je Metternichov pravni savjetnik Friedrich von Gentz koji je
usporeðujuæi staleške ustave u njemaèkim državama s reprezentativnim ustavima
1819. godine ustvrdio da su staleški ustavi nastali povijesnim razvojem i da su
sposobni za usavršavanje na isti naèin na koji su nastali. Nasuprot njima,
reprezentativni ustavi (bez obzira na to je li ih donio parlament ili ih je oktroirao
vladar) plod su vanjske snage ili samovolje. Ustavni teoretièar Friedrich Julius
17
18
19
Usp. primjerice èlanke "N a š e s t e è e v i n e", Jugoslavenske novine (JN), 70./2. 7. 1850.; "Iz Hrelin-grada 28.
sPrpnja 1850.", JN, 97./2. 8. 1850.; "P o s l d i c e g o d. 1848. k o d a u s t r i a n s k i h J u g o s l a v e n a
h.", JN, 129./11. 9. 1850.; uvodnik, JN, 196./29. 11. 1850.
Usp. uvodnike u SZ, 32./16. 3. i 33./19. 3. 1849.
Isto, br. 32.
97
VDG JAHRBUCH 2004
Stahl 1837. godine govorio je o povijesnim ustavima koji su nastali usporedno s
razvojem države, a mijenjali su se postupno pomoæu pojedinih zakona u skladu sa
potrebama života i vremena. Svjestan da ponekad nastupaju povijesne okolnosti
koje èine nužnim donošenje novog ustava, ovaj je autor tvrdio da takve povijesne
okolnosti koje donose prekid s tradicijom, daju snažan peèat novome ustavu, a
takve ustave Stahl naziva "reflektiranim ustavima ili konstitucijama u pravom
smislu rijeèi". Povijesno-evolucijsko shvaæanje ustava koje su zastupali ovi autori,
ali i brojni drugi autori, trebalo je uže povezati s teorijom o ustavnom ugovoru. To
je uèinio ustavni teoretièar J. Chr. Frh. v. Aretin. On je uspio pomiriti teoriju i
praksu donošenja ustava: Ne samo ustav kojega je donio parlament, nego i
oktroirani ustav u osnovi su ugovoreni, jer tek prihvaæanjem u narodu postaju
ustavom u pravom smislu rijeèi. Njegovo su tumaèenje prihvatili brojni drugi
autori.20 Spomenuti èlanak u listu Südslawische Zeitung još je jedna potvrda da je
krug oko ovoga lista dobro poznavao njemaèku pravnu kulturu.
Uredništvo lista Südslawische Zeitung ipak je prihvatilo Oktroirani ustav kao
zakonski temelj za vlastito djelovanje nakon što je taj ustav u rujnu 1849.
proglašen i u Hrvatskoj zato jer je daljnji otpor Oktroju postao nezakonitim i
mogao bi dovesti do zabrane lista. Realno procijenivši postojeæe okolnosti,
uredništvo ovoga lista otada je pozivalo na dosljednu primjenu Oktroiranog ustava,
koji je ipak pružao dovoljne moguænosti za razvitak naroda Monarhije.
Opovrgavala se teza vlastodržaca da je za sve negativnosti na raznim podruèjima
djelovanja države kriv Oktroirani ustav i upozoravalo se da je za te negativne
pojave krivo neprovoðenje ustava te da æe one nestati kad se ustav poène
provoditi.21
O reviziji ustava
Oporbeni krugovi upozoravali su na potrebu revizije Oktroiranog ustava veæ od
1850. godine, a u 1851. godini, reviziju aktualnog ustava najavljivali su i vladajuæi
krugovi. Premda se Oktroirani ustav nikada nije cjelovito primjenjivao, u
meðuvremenu se pokazalo da se neke ustavne odredbe ne mogu provesti, nekim
ustavnim odredbama bili su nezadovoljni pojedini narodi, a austrijskim su se
vladajuæim krugovima nakon konaènog sloma revolucionarnih pokreta u
Habsburškoj Monarhiji neke odredbe ustava èinile previše liberalnima. Sporna su
bila dva pitanja: naèin na koji bi trebalo provesti reviziju ustava te hoæe li se ustav
od 4. ožujka 1849. doista provoditi i prije nego se donesu ustavne promjene.
Proturevolucionarni i konzervativni krugovi zalagali su se za reviziju ustava od
4. ožujka 1849., ali bez sazivanja najvišeg zakonodavnog organa u Austrijskome
Carstvu – parlamenta. U tom bi sluèaju bila rijeè o superoktroiranju ili
20
21
"Unsere Landesverfassung und die oktroyirte Charte vom 4. März" I.-III., SZ, 136./3. 9. 1849., 138./5. 9. 1849.,
139./6. 9. 1849. Usp. Dieter GRIMM, "Verfassung (II.), Konstitution, Grundgesetze", GG, Bd. 6, Stuttgart, 1990.,
863.-899., posebice 880.-885.
"Neues Abonnement auf die Südslawische Zeitung. Zweiter Jahrgang 1850.", SZ, 229./24. 12. 1849.; "A. B.
[Andrija Torkvat Brliæ] Von der Berawa in Slawonien", SZ, 144.-146./26.-28. 6. 1851.
98
VDG JAHRBUCH 2004
preoktroiranju postojeæeg ustava. Südslawische Zeitung takav postupak ocjenjuje
krajnje opasnim. Naime, superoktroiranjem ustava stvorio bi se presedan pa bi
svaka buduæa vlada bez sazivanja parlamenta mogla mijenjati ustav. Prirodi
oktroiranih ustava imanentan je strah naroda, jer se držalo da takav jednostrani
ugovor ne pruža istinska jamstva za politièke i graðanske slobode i prava te za
nesmetano funkcioniranje institucija ustavne države. Superoktroiranjem ustava
dovela bi se u pitanje sva postojeæa ustavna jamstva, a sam bi ustav izgubio temelje.
Takav bi postupak uništio vjeru naroda u ustavnost i doveo bi do propasti ustavnog
života. Zbog toga se Südslawische Zeitung zalaže za oèuvanje ustava od 4. ožujka
1849. u njegovu prvotnom obliku i za njegovu praktiènu primjenu. Brojni
nedostaci i nedoreèenosti u ustavu od 4. ožujka 1849., po mišljenju kruga oko ovoga
lista, nisu razlog za njegovo jednostrano uklanjanje ili modificiranje, a reviziju
ustava bi na zakoniti naèin trebao provesti Parlament u skladu sa svojim
ovlastima.22
Problem revizije ustava, kako se èinilo suvremenicima, a zapravo proces jaèanja
monarhijskog naèela kao temelja državnog ustrojstva i usmjeravanje prema
konaènoj suspenziji Oktroiranog ustava i uvoðenju apsolutizma odvijao se u
nekoliko faza. Prva je faza realizirana carevim kabinetskim pismima od 20.
kolovoza 1851. upuæenima ministru predsjedniku Felixu Schwarzenbergu i
predsjedniku Carevinskog vijeæa Karlu Friedrichu Kübecku. Tim su pismima
uvedene bitne promjene u položaju Vlade i Carevinskog vijeæa prema vladaru i u
njihovu meðusobnom položaju. Vlada kao najviši izvršni organ i vladarevo vijeæe
postaje odgovorna iskljuèivo vladaru, ima pravo predlagati zakone na vlastitu
inicijativu ili po nalogu vladara i dužna ih je vjerno provoditi. Jaèanje uloge vladara
odrazilo se na institut supotpisa ministra, koji se ogranièava samo na objavljivanje
zakona i vladarevih odredaba, ali više nema znaèenje ministrova preuzimanja
cjelokupne odgovornosti za dotièni zakon, kao što je to uobièajeno u ustavnoj
monarhiji, nego je tek jamstvo da æe se taj zakon ili odluka toèno provoditi.
Carevinsko vijeæe definira se kao savjetodavni organ vladara i daje struèno
mišljenje o pojedinim zakonskim prijedlozima. Meðutim, bitna je promjena u
onemoguæavanju bilo kakve direktne komunikacije izmeðu Vlade i Carevinskog
vijeæa, koji mogu komunicirati iskljuèivo posredovanjem vladara. Drugu fazu
oznaèila je careva odluka o pokretanju rasprave o provedivosti ustava od 4. ožujka
1849., koja je objavljena u druga dva pisma upuæena istog dana (20. kolovoza 1851.)
istim akterima.23 Potpuno ignoriranje najvišeg zakonodavnog organa, Parlamenta,
pri donošenju ovako dalekosežnih odluka, pretvaranje Vlade u najviši izvršni organ
odgovoran iskljuèivo vladaru i povjeravanje rasprave o sudbini aktualnog ustava u
ruke dvojice najviših imenovanih, a ne izabranih dužnosnika teško je prekoraèenje
ustavnih vladarevih ovlasti i kršenje zakonite procedure uobièajene u ustavnim
monarhijama. To je bio samovoljni èin vladara, primjeren praksi u apsolutnim
monarhijama, a ujedno i indirektna najava buduæeg naèina vladanja.
22
23
Nepotpisani i nenaslovljeni uvodnici u SZ, 19./24. 1. 1851. i 24./30. 1. 1851.; "P. Z. Von der unteren Save, Ende
Juni", SZ, 153./7. 7. 1851.
Spomenuta kabinetska pisma objavio je SZ, 196./28. 8. 1851.
99
VDG JAHRBUCH 2004
Sve ove najavljene ustavne promjene kretale su se u smjeru poveæavanja ovlasti
vladara,24 koji kao u predožujsko doba opet postaje središtem i izvorom cjelokupne
vlasti. Središnja Vlada kao vladarev najviši izvršni organ trebala je imati vrhovni
nadzor nad svim zajednièkim poslovima, koji su još dodatno prošireni u odnosu na
Oktroirani ustav te nad upravama krunovina. Zemaljske uprave na èelu s
namjesnikom postaju produžena ruka središnje administracije, zakonodavne
ovlasti zemaljskih staleških sabora ogranièavaju se na pitanja koja se tièu
osnovnog školstva, izgradnju lokalnih cesta, naèin prikupljanja poreza i sl. Stalni
saborski odbori trebali bi informirati namjesnika o željama staleža na svim
podruèjima uprave. Na taj bi se naèin konzekventno provela vrlo stroga
centralizacija državne uprave i uništila gotovo sva politièka i socijalna dostignuæa
revolucije 1848.-1849., osim ukidanja feudalnih odnosa, što se više nije dovodilo u
pitanje. Jednakost pred sudom i formalno priznata vjerska ravnopravnost te neka
druga ekonomsko-socijalna prava takoðer nisu više bili upitni. Meðutim,
spomenute ustavne promjene zasigurno su smjerale prema ukidanju postojeæeg
pseudoustavnog ureðenja u Habsburškoj Monarhiji.
Südslawische Zeitung zalagao se za reviziju ustava parlamentarnim putem i
oštro se protivio preoktroiranju ustava, jer takav postupak ugrožava same temelje
ustavnog poretka. Takvo shvaæanje bilo je u skladu s onodobnim liberalnim
idejama o ustavnome ureðenju. Premda su liberali tražili da ustavne reforme
donese parlament, moralo se pomiriti teoriju i praksu oktroiranja ustava. Tako je
prihvaæeno kompromisno tumaèenje da su i oktroirani ustavi u osnovi ugovoreni,
jer postaju pravim ustavima tek njihovim prihvaæanjem u narodu. Njemaèki su
liberalni teoretièari težište stavili na provoðenje i osiguranje ustava, a ne na naèin
njegova donošenja. Donošenjem ustava autokratski vladar prestaje biti
autokratom, on postaje ustavotvornom snagom i kao ustavni poglavar više ne može
povuæi ono što je kao ustavni organ donio, dakle ustav. Najvažnija jamstva za ustav
jesu pisani oblik ustavne povelje i narodno predstavništvo, a to su shvaæanje
prihvatili i njemaèki konzervativni krugovi. Prema tome, aktualni ustav na
zakoniti se naèin može mijenjati jedino parlamentarnim putem.25
Sukladno liberalnim naèelima i (južno)slavenskim nacionalnim interesima koje
je dosljedno branio, krugu oko lista Südslawische Zeitung bio je neprihvatljiv
neustavni naèin rješavanja ustavnog pitanja u Austrijskome Carstvu – vladarevim
patentima, a takoðer i konaèna suspenzija ustava u Silvestarskom patentu.
Meðutim, o tome se može zakljuèivati samo posredno, jer je nakon pokretanja
sudskog procesa protiv urednika Josipa Prausa u drugoj polovici 1851. godine
pravac lista znatno ublažen, a èini se da nisu saèuvani brojevi ovoga lista iz 1852.
godine.
24
25
Ovlasti vladara, vlade i zemaljskih upravnih organa ukratko su iznesene u nenaslovljenome èlanku u kome se
prenose informacije iz lista Ostdeutsche Post, SZ, 238./31. 10. 1851.
O teoretskom utemeljenju pojma ustav u raznim politièkim strujanjima u njemaèkom kulturnom krugu usp.
Verfassung (II.), 863.-899. O liberalnim shvaæanjima znaèenja i uloge ustava usp. posebice 882.-884.
100
VDG JAHRBUCH 2004
Südslawische Zeitung über die Verfassungsmonarchie
und deutsche Einflüsse auf diese Auffassungen
In dieser Arbeit werden die Auffassungen des Zagreber liberalen Blattes
Südslawische Zeitung von der Verfassungsmonarchie und ihren Grundelementen
– der Verfassung, der Rolle des Parlaments, der Regierungsverantwortung sowie
vom Problem der Verfassungsrevision - dargestellt. Die Redaktion dieses Blattes
setzte sich konsequent für die Aufhebung des pseudokonstitutionellen Systems in
der Habsburgermonarchie und für die wirkliche Umgestaltung der
Habsburgermonarchie in konstitutionelle Monarchie ein. Sie nahm auch die
zeitgemäßen liberalen Auffassungen von der konstitutionellen Monarchie und
ihrer Funktionierung an. Aus der Argumentierung ist ersichtlich, dass die
Redaktion der Südslawischen Zeitung die Rechtskultur und parlamentarische
Praxis europäischer Staaten mit konstitutionellem System ziemlich genau kannte,
obwohl die in der Rechtstheorie des deutschen Kulturkreises formulierten
Lösungen auf die genannte Redaktion den größten Einfluss übten.
101
VDG JAHRBUCH 2004
Lidija DUJIÆ
Theresia Moho: njemaèki otisak
hrvatske ženske prièe
I.
Odreðeni književni fenomeni u pravilu se razmatraju unutar nacionalnih
književnosti, odnosno književnosti pojedinog jezika pa se tako i ti fenomeni
osmišljavaju i shvaæaju u okvirima povijesti nacionalne književnosti. Drugi je
pristup prouèavanje takvih fenomena u kontekstu komparativne književnosti,
kada su oni dio širih, èak i globalnih umjetnièkih kretanja, pravaca i tendencija. U
prvom sluèaju zanemarena je dimenzija moguæih utjecaja, dok se u drugom
zanemaruje aspekt onih direktnih utjecaja koji nisu nužno dio stilskog razdoblja ili
formacije u globalnim okvirima. Bikulturalizam nerijetko proizvodi upravo takve
književne fenomene koji se ne mogu potpuno protumaèiti uz pomoæ dvaju
navedenih pristupa. Sve ono što se može obuhvatiti kao književnost Podunavskih
Nijemaca u Hrvatskoj, kao svojom najširom odrednicom, u manjoj je ili veæoj mjeri
produkt bikulturalizma, karakteristiènog za njemaèku nacionalnu i kulturnu
manjinu kod nas; jer su svi sudionici takvog književnog djelovanja pripadnici obiju
kultura - i kulture matiènog njemaèkog naroda i kulture hrvatske domovine.
O književnosti Podunavskih Nijemaca u Hrvatskoj ne postoje - kod nas sustavnija prouèavanja. Uz nekoliko programski orijentiranih tekstova Ludwiga
Bauera1, najpouzdaniji oslonac za istraživanje takve vrste predstavlja tekst
Sudbina Folksdojèera u hrvatskoj književnosti Vladimira Geigera.2 Zainteresiran
prije svega za povijesno promišljanje sudbine Nijemaca, odnosno njemaèkih
narodnih skupina, na europskom istoku i jugoistoku pa tako i na prostoru bivše
Jugoslavije, Geiger je u samo jednom poglavlju svoje knjige, na dvadesetak kartica
teksta, uspio ukazati na relevantna imena i naslove - stavljajuæi naglasak na
razlièite pristupe ovoj graði, ali ne upuštajuæi se u kompleksniju analizu književnih
djela. Geiger ne pokušava postati povjesnièar književnosti - toga se i izrijekom
odrièe, nego namjerava svoj predmet prouèavati iskljuèivo kao povjesnièar. Dio je
takvog pristupa i to što navedene autore i djela promatra izvan konteksta hrvatske
i njemaèke književnosti i kulture.
Ipak, Geigerov tekst implicira barem tri moguæa modela oblikovanja ove graðe
u književna djela:
1
2
Rijeè je o tekstovima objavljenim u Godišnjacima Njemaèke narodnosne zajednice.
Tekst je objavljen u knjizi Vladimira Geigera Folksdojèeri / Pod teretom kolektivne krivnje, Osijek, 2002.
103
VDG JAHRBUCH 2004
1. Autor - dvojnog nacionalnog i kulturnog identiteta - pristupa graði
neminovno dvostrukom optikom - društveno-povijesnom (jer želi razoblièiti
duboko ukorijenjene zablude i namjerne povijesne falsifikate) i estetskom (jer
odreðeni tip graðe nastoji pretvoriti u autonomno umjetnièko djelo). Takav je
primjer u cijelosti (novo)povijesni roman Kratka kronika porodice Weber Ludwiga
(Ljudevita) Bauera; iako je na isti naèin - posebno u izgradnji likova, graða
epizodno prisutna i u ostalim Bauerovim romanima istoga žanra.3
2. Hrvatski književnici - pripadnici u ovom sluèaju veæinskog naroda i kulture dotièu se manjinske problematike tematizirajuæi uglavnom, kako primjeæuje
Geiger, poslijeratnu sudbinu slavonskih Nijemaca.4 Portrete takvih sporednih
likova, nerijetko karikiranih jeziènim registrom, nalazimo u prozama Josipa
Palade5 te u pripovijesti Sokak triju ruža Ivana Aralice. Njemaèke prièe u susretu s
hrvatskom stvarnošæu toga vremena obilježene su oštrim kontrastima, koji su
istodobno temelj ironiziranju svega što je strano ili drukèije, ali jednako tako i
uvažavanju neprijepornih etièkih vrijednosti.
3. Autori - najèešæe neprofesionalni književnici - dio svoje obiteljske manjinske
prièe oblikuju u nekoj od široko shvaæenih vrsta autobiografskih zapisa. Ovakve
male, privatne, donedavna nevidljive povijesti pojavit æe se pred hrvatskim
èitateljima tek 90-ih godina 20. stoljeæa. Uz polustoljetni odmak od izvora graðe,
zajednièka im je i dvojeziènost. Rijeè je o sljedeæim prozama: Dani beskvasnoga
kruha Aloisa i Georgine König, Zelena ulica Zdenke Štefanèiæ Mufa te Marijanci /
Djetinjstvo u Hrvatskoj i Zato što noæ nema oèi Theresije Moho. Njihovom pojavom
hrvatski èitateljski prostor obogaæen je sasvim novim književnim rakursom
neophodnim za razumijevanje i uspostavljanje ravnopravnijeg dijaloga izmeðu
matiène i manjinske kulture.
II.
Hodajuæi po tankoj niti izmeðu života i literature, toènije zahvaæajuæi život i
pretaèuæi ga u literaturu, autobiografija se najèešæe predstavlja kao tautologija pod krinkom opisa života legitimnim literarnim sredstvima izjednaèava autora,
pripovjedaèa i junaka pretendirajuæi pritom na istinu. No, takva
osobna/neprovjerena/slaba povijest nerijetko se i ne odmièe od forme sjeæanja.
Autobiograf, koji se prisjeæa, blizak je lirskom pjesniku: on uranja u svoje
vrijeme, ne stoji njemu nasuprot6 tvrdi Ante Stamaæ nudeæi sljedeæu definiciju:
Autobiografija, vlastiti životopis, samo je zrcalo u kojemu se ogleda izmuèena
pojedinèeva duša, tražeæi razloge svome prilièno nagrešpanom licu, svojim veæ
pomalo zgaslim oèima, svojim ciniènim ili napregnutim crtama zatvorenih usta.7
3
4
5
6
7
Rijeè je o romanima Biserje za Karolinu, Partitura za èarobnu frulu i Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat.
Vladimir Geiger: Folksdojèeri / Pod teretom kolektivne krivnje, Osijek, 2002, str. 159
Geiger spominje sljedeæe naslove: Lutke, I tad umre dan, Miris majke i Kad smo bili mali.
Ante Stamaæ: Prolegomena za autobiografiju, Hrvatsko slovo, Zagreb, 1995, str. 12
Ibidem
104
VDG JAHRBUCH 2004
Još je veæu pukotinu u ovoj definiciji izazvala èinjenica da privatna povijest
može biti i namjerna krivotvorina, odnosno da se nedostatak istine svjesno može
zamijeniti literaturom. Stranputica je bezbroj. Vjerojatno je upravo to navelo
današnje istraživaèe da na autobiografije ne gledaju primarno kao na tekstove o
neèijem, možda i pišèevom životu, nego da ih promatraju kao meðutekstovne
prostore, dakle višestruko narativne diskurse u kojima pisci proizvode verzije o
sebi i drugima;
Moje sjeæanje (...) bilo je vrlo zbrkano prije no što sam odluèio da ga u
komadiæima izvuèem iz tuðih pamæenja8, èitamo tako primjerice kod Marqueza.
Ishodišni je problem ostao nepromijenjen: konstitucija subjekta-autobiografskog ja koji miješa pripovijedanje o zbiljskim i izmišljenim dogaðajima jer mu je
jedini stvarni motiv svladati vrijeme i pamæenjem uspostaviti vezu vlastite
prošlosti s vlastitom sadašnjošæu.
Dvostrukim knjigovodstvom svijesti i podsvijesti9, kako ga naziva Branimir
Donat, autor-pripovjedaè-junak namjerava uspostaviti suverenitet nad cjelinom
vlastitog života. U tom sluèaju njegova autobiografija vodi oprostorenju vremena,
odnosno svoðenju fikcijskog vremena na prostor; pokazujuæi istodobno kako je
vlastitu (auto)biografiju nemoguæe napisati bez biografija drugih ljudi. Jamstvo
tekstu koji se jednom otkriva kao autobiografija, a drugi put kao biografija može
dati samo èitatelj. Koristeæi, dakle, vlastiti život kao izgovor za prièu, autor
pisanjem dijeli svoja iskustva s èitateljem, odnosno, dijeleæi osobnost, pristaje na
neosobnost. Ili, kako Donat tumaèi tautološki karakter ovog mnogolikog žanra:
život objašnjava pisanjem, a pisanje životom.10
III.
Theresia Moho nije profesionalna književnica, ali jest autorica dvaju romana:
Marijanci /Djetinjstvo u Hrvatskoj (1998) i Zato što noæ nema oèi (2001)11, koji u
mnogome mogu podnijeti kriterije koji se postavljaju u vrednovanju istinskog
književnog djela. Rijeè je o autobiografskim romanima, izraslim na temelju
sjeæanja, i to sjeæanja na vrijeme djetinjstva i odrastanja, vlastito vrijeme u velikom
povijesnom nevremenu kojemu je stajala nasuprot, što je bilo uvjetovano jedino
njezinim podrijetlom. Svojim književnim karakteristikama ti se romani s puno
opravdanja mogu smjestiti unutar korpusa hrvatske ženske autobiografske proze,
pri èemu, usprkos odsustvu takvih pretenzija, sasvim dobro podnose konkurenciju
priznatih književnih djela te vrste.
8
9
10
11
Gabriel Garcia Marquez: Kronika najavljene smrti, Zagreb, 2003, str. 36
Branimir Donat: Autobiografija-sentimentalna analiza duše, u knjizi Razgoliæenje književne zbilje, Zagreb, 1989,
str. 118
Ibidem
Godine izdanja odnose se na izdanje hrvatskog prijevoda; oba su romana napisana na njemaèkom, a zatim
prevedena. Naslovi izvornika glase: Theresia Moho, Marjanci (Eine Kindheit in Kroatien), München, 1992; Weil
die Nacht keine Augen hat, 2000.
105
VDG JAHRBUCH 2004
Obimna romaneskna graða situirana najprije u Marijance, a zatim izvanjskim
zbivanjima razvuèena po susjednim slavonskim selima i gradovima (Ðakovo,
Vinkovci, Vukovar, Donji Miholjac, Osijek), sa stalnom tendencijom vraæanja i
oèuvanja marijanskog obiteljskog mikrokozmosa, presjeèena povijesnom 1945.
godinom, unatoè svom tvrdom i provjerljivom kronotopu naknadna je
rekonstrukcija vlastitog života motivirana s èetiri prazne, bezimene godine.12
Progoni, skrivanja i uhiæenja postali su tako katalizatorom izvlaèenja nejake,
privatne, drukèije povijesti iz povlaštene povijesne prièe. Dvadeset osam hrvatskih
godina Theresije Moho (1928.-1956.) obojano je bogatom paletom sivih nijansi svjetlijih u djetinjstvu oko figura djeda, oca i djeèaka Moha, a sasvim zatamnjenih
novim poslijeratnim vremenom. Direktna je to posljedica bezbojnih godina
(1945.-1949.) iz kojih je i evoluirala ova prièa - od napamet uèenog rimovanog
životopisa u stihovima, preko tužnih prièa zapisanih u bilježnicu kako bi ih mogli
èitati i drugi suseljani, do ureðenog autobiografskog štiva namijenjenog književnoj
javnosti. Rakurs èetiriju središnjih godina znaèajan je i za žanrovsko definiranje
ovih proza i bez njih bi one glatko sjele u ladicu ženskog pisma, s njima doduše
izbjegavaju zamke povijesnog romana, ali se ozbiljno naslanjaju na model romana
o povijesti. Junak je takvog romana u pravilu škart povijesti, (...) anonimni oblutak
od kojeg su junaèine sebi cementirale spomenik u historiji.13 Iako literarno osnažen
kao povjerenik za prièu14, on naprosto ne može stvoriti djelo neuprljano poviješæu.15
Ali, kako je jaka povijest progovorila kasnije, to se i njezina pra-prièa korigira na
slabim mjestima usmenim pseudo-prièama i legendama. Ukratko, autobiografski
diskurs dovoljno je fleksibilan da inkorporira rasutu žensku prièu sklonu lirskim
pasažima, ali i mrak povijesnog bunkera u koji su pokušali zatvoriti sve drukèije.
Mada izvan domicilnog prostora hrvatskog ženskog jezika i pisma, Theresia
Moho se svojim prozama ukljuèuje u njegovu maticu. Osim što vlastiti život tretira
kao književnu graðu, znakovito je u tom smislu omekšavanje rubova romana time
što se hladni datumi vlastitog roðenja i iseljenja zamjenjuju prièom o pokladnom
lakomcu i prijestupnoj godini, a koordinate buduæe autobiografije najjasnije se
išèitavaju kroz dva toposa: neprihvaæanje ženske sudbine i osobni konflikt s
velikom poviješæu. Rodila si se sama, bez ikakve pomoæi, i plakala si glasnije nego
bilo koje dijete16, saznajemo iz Djedove pripovijesti informaciju o autorièinu
roðenju, utoliko znaèajniju što su ostali èlanovi obitelji bez iznimke vjerovali kako
je njezino roðenje po svemu ukazivalo na pojavu crne ovce u obitelji. Autoritativan
odgoj obilježen radom i molitvom, obiteljske tragedije i nadasve - sudbina ženskog
djeteta, formatirale su od poèetka muške likove u jasne i poželjne metafore
vanjskoga svijeta. Djed, otac i djeèak Moho postali su skrovište, utjeha i oslonac
pred mrskim joj i skuèenim ženskim svijetom.
12
13
14
15
16
Theresia Moho: Zato što noæ nema oèi, Zagreb, 2001, str. 355
Nedjeljko Fabrio: Triemeron, Zagreb, 2002, str. 19
Ibidem, str. 34
Ibidem, str. 66
Theresia Moho: Marijanci, Zagreb, 1998, str. 12
106
VDG JAHRBUCH 2004
Primjere pasivne ženske pobune nalazimo konstantno, u oba romana: ja nisam
rasla nego sam se smanjivala17; Ionako sam uvijek htjela biti djeèakom18; ja sam se
razvijala u ono što nisam nikada htjela postati: u ženu19; Zašto sam ja djevojèica,
zašto?20; Stidjela sam se što sam žensko.21 Proporcionalno djedu - samo suprotnog
predznaka - postavljena je figura bake Weissenberger koja je otpoèetka otvoreno ne
prihvaæa. Time je rodno pojaèan neizbježni konflikt majke i kæeri koji se kod
Theresije Moho do kraja realizira jedino u nadrealistièkim snovima. U njima
djevojèica Resi uvijek gubi majku ili ostaje u sobi sama s rastavljenom mamom22,
dok djevojka/bjegunica Resi i u snu strepi pred savjetima mrtve majke. Nespremnoj
da se zatvori u pripremljenu ogradu, a još nespretnijoj da iz nje bilo kako iziðe,
obitelj i podrijetlo nameæu joj novu: Njemica, a ne hrvatska ulièna djevojka.23 Za tu
se dimenziju njezine male biografije prihvaæa upravo velika povijest isprobavajuæi
na njoj nove uloge, u rasponu od špijunke do vještice - ponovno toliko
prepoznatljivo ženske.
Nisam htio priznati da život može toliko nalikovati lošoj književnosti24, piše veæ
citirani Marquez u svojoj kronici. Život Theresije Moho, nažalost, u cijelosti
potvrðuje njegovu strepnju: èetiri godine bijega, razvedene u bezbrojne pogibeljne
epizode, završavaju jedino optužbom za krivotvorenje dokumenata. Theresia
Moho kriva je samo zato što je pokušala preživjeti kao Agica Ivanoviæ.
Autorica-pripovjedaèica-junakinja proizvodi, dakle, tekst preklapanjem dviju
biografija: javne - koja postaje tajna, i lažne - koja pokušava postati javna.
Taj paradoks prema kojem je junakinja unaprijed kriva zato što je to što jest,
zato što pripada porijeklom njemaèkoj naciji, a zatim biva legitimno, prema
važeæim zakonima, osuðena zato što pokušava prihvatiti i svoj drugi identitet,
identitet sredine i domovine kojoj pripada roðenjem i dijelom svoje kulture,
predstavlja svojevrstan kontrapunkt autobiografske proze Theresije Moho. S jedne
strane, to je element koji njezinom tekstu dodaje karakteristiku književne
univerzalnosti: dvojako ljudsko ja nema pravo na izbor; nema pravo izabrati ono
svoje ja koje ne podliježe kazni a priori, pa biva kažnjeno ne zbog toga što ostaje
ono ja koje a priori mora biti kažnjeno, nego upravo zbog pokušaja tog izbora,
odnosno - pokušaja izbjegavanja kazne. S druge je strane taj paradoks jedno od
žarišnih mjesta sudbine Nijemaca (dakle, ne samo Podunavskih Švaba) u našoj
sredini. Usprkos èinjenici da su mnogi Nijemci i Austrijanci dali velik doprinos
hrvatskoj kulturi, od Strossmayera i Kuhaèa, preko Livadiæa, sve do nekoliko
suvremenih, crkveno i svjetovno znaèajnih Bauera, od kojih su neki i gorljivo
isticali svoju pripadnost hrvatstvu i hrvatskoj kulturi, oni su se susretali i s
17
18
19
20
21
22
23
24
Ibidem, str. 70
Ibidem, str. 136
Ibidem, str. 216
Ibidem, str. 141
Theresia Moho: Zato što noæ nema oèi, Zagreb, 2001, str. 223
Theresia Moho: Marijanci, Zagreb, 1998, str. 105
Ibidem, str. 132
Gabriel Garcia Marquez: Kronika najavljene smrti, Zagreb, 2003, str. 69
107
VDG JAHRBUCH 2004
odbijanjem da ih se integrira u hrvatsku kulturu. Sredina je u pravilu bila sklonija
asimilaciji nego integraciji.
Karakteristièan književni opis takvog modela ponašanja susreæemo u
Bauerovoj Kratkoj kronici porodice Weber25 gdje se Vilmosu Weberu ne dozvoljava
da dade prilog za izgradnju kulturnog doma jer je stranac. Taj opis pandan je
paradoksu koji je opisala Theresija Moho, iako se radi o drugom vremenu, ali o
istom, hrvatskom prostoru.
Neosporna je zasluga romana Marijanci i Zato što noæ nema oèi u tome što su
uspjeli ukinuti književnu i èitateljsku šutnju o ljudima njemaèkog podrijetla u
Slavoniji.26 Voðeni potresnom ženskom prièom, èitatelji istodobno participiraju u
brižljivo restauriranoj obiteljskoj sagi. Ne želim reæi kako smo mi bolji, ne, samo
smo drukèiji27, objašnjava djed svojoj unuci ono što æe odmah potom osjetiti na
vlastitoj koži - od razlika u odijevanju, preko zabranjenog njemaèkog jezika,
rugalica, ponižavanja i fizièkih napada školske djece, do logora, zatvora i konaèno
ciniène presude za iseljenje.
Valja naglasiti da obje knjige Tehersije Moho nude i bogatu faktografsku,
odnosno historiografsku, pa i kulturološku graðu, koja nadilazi okvire ovog
razmatranja. Stoga i ovdje vrijedi spomenuti kako je o pojedinostima
društveno-povijesnog aspekta obraðene graðe pisao povjesnièar Vladimir Geiger u
veæ navedenom tekstu Sudbina Folksdojèera u hrvatskoj književnosti, u poglavlju
posveæenom Theresiji Moho.
Theresia Moho: der deutsche Abdruck
der kroatischen Frauengeschichte
Auf Basis der zwei veröffentlichen Romanen von Theresia Moho (Marijanci,
1998 und Weil die Nacht keine Augen hat, 2001) versucht dieses Referat sein
außerheimatliches/außersprachliches Element in die Domizilregion des
kroatischen Frauenbriefes zu integrieren. Das Integrationskriterium basiert auf
Topos/allgemeinen Teilen der Frauenliteratur, die man in beiden Romanen finden
und lesen kann; zum Beispiel – die autobiographische Form, die das eigene Leben
als einen Literaturstoff behandelt, oder die Widergabe des Frauenschicksals von
Seite des Erzählungssubjektes und ihr Konflikt mit der großen/männlichen
Geschichte. Eine besondere Dimension der Begegnung dieser zwei
Milieus/Sprachen stellen die deutschen Realien dar, die in einer berührten und
authentischen Verbindung der privaten Familiengeschichte – dem Zeuge einer
Tradition und Kultur des Lebens der Donauschwaben in Kroatien – und einer
öffentlichen, großen Geschichte– dramatisch unterstrichen von der Zeit des
Zweiten Weltkriegs, anwesend sind.
25
26
27
Ludwig (Ljudevit) Bauer: Kratka kronika porodice Weber, Sarajevo, 1990. i Zagreb, 2002.
Helena Sabliæ-Tomiæ: Oèi koje su vidjele noæ, pogovor romanu Zato što noæ nema oèi, Zagreb, 2001, str. 436
Theresia Moho: Marijanci, Zagreb, 1998, str. 22
108
VDG JAHRBUCH 2004
mr. sc. Zaneta SAMBUNJAK
Skriveno znaèenje pjesme Trojica
Nikolausa Lenaua
Nikolaus Niembsch von Strehlenau poznatiji je pod pjesnièkim pseudonimom
Lenau. Roðen je 1802. godine u Csatádu kod Temesvára, malom gradiæu u
ugarskom Banatu. Pisao je opširne epove u stihovima i epsko - lirska djela kao
Faust, Savonarola, Albigenžani, Don Juan i druga. Od ranih dvadesetih godina
Lenau je pisao pjesme, a od 1828. godine objavljivao ih je u austrijskim èasopisima i
almanasima. Godine 1832. i 1838. objavio je i dvije zbirke pjesama. Nama su baš
one zanimljive. Èitajuæi ih, uoèili smo meðu njima i one koje u naslovu sadržavaju
broj kao Tri Cigana, Tri Indijanca, Dva Poljaka i Trojica. Prije nego što pokušamo
otkriti o èemu pjevaju navedene pjesme kažimo da je sloboda za Lenaua i njegove
napredne suvremenike bila doživljavana kao svetinja, a posebice je sloboda
europskih naroda ostala njegova stalna briga.1
Amerièkom slobodom bio je razoèaran, što je i opisao u pjesmi Tri Indijanca.
Lenau je napustio Beè s namjerom da se iseli u Ameriku. Ta ga je želja proganjala
još od djetinjstva.2 Lenau u Ameriku nije otišao tražiti novèano blagostanje veæ
bogatije izvore inspiracije i sadržaje iz amerièke stvarnosti koje je mogao iskoristiti
u svome stvaralaštvu.3 Koliko god da su mu velika bila oèekivanja, toliko je veliko
bilo i njegovo razoèaranje kad je doživio amerièku stvarnost. Doživio je Ameriku
kao zemlju u kojoj nema slobode i demokracije, a osudio je i nastajanje amerièkog
kapitalizma vidjevši u njemu neèovjeènost i pohlepu, shvativši da je želja za
profitom jedini životni cilj i vodeæi princip amerièkog èovjeka.4 Svoj protest protiv
takvog tiranskog podèinjavanja, protiv svakog vrijeðanja ljudske slobode i ljudskog
ponosa izrazio je upravo u pjesmi Tri Indijanca.5
Iako je Lenau bio razoèaran amerièkom "slobodom", njegovo se razoèaranje nije
proširilo opæenito na sam pojam slobode. To se može vidjeti u pjesmi Tri Ciganina
u kojoj se prikazuje maðarska pusta kao dio pra-svijeta gdje je vrijeme
zaboravljeno, gdje je nezahtjevnost životni oblik i pogled na svijet.6 Takvo
1
2
3
4
5
6
József Turóczi-Trostler, Lenau, Berlin, 1961., str. 51
Turóczi-Trostler, nav. djelo, str.38
Isto, str. 41-42
Isto, str. 46
Nikolaus Lenau, Die drei Indianer, u: Lenaus Werke, herausgegeben von Carl Depp, Bd. I, Leipzig und Wien, str.
110, s.a.
Nikolaus Lenau, Die drei Zigeuner, u: Lenaus Werke, herausgegeben von Carl Depp, Bd. I, Leipzig und Wien,
str. 165, s. a.
109
VDG JAHRBUCH 2004
Lenauovo prikazivanje puste i Cigana, tzv. Lenauova romantika puste, beæara i
Cigana (Puâta- Betyaren- und Zigeunerromantik), po nekima je bila kritika
politike Austrije. Prema tom tumaèenju, Austrija je Maðarsku dugo držala u
kolonijalnom položaju. To je èinila sprjeèavanjem njezinog gospodarskog i
industrijskog razvoja. Austrijski i njemaèki pjesnici, te površni njemaèki, engleski i
francuski turisti u Maðarskoj su vidjeli samo jedan poludivlji svijet i romantizirali
ga. Nisu primjeæivali da taj isti narod, nakon što se duhovno veæ uèlanio u Europu,
ima namjeru uzeti sudbinu u svoje ruke. Tako je i Lenau za maðarski narod
pokazao razumijevanje i uzeo ga pod svoju pjesnièku zaštitu.7
Jednako je razumijevanje imao i za poljski narod i njegovu borbu za slobodu.8
Jako rano, veæ od 11. stoljeæa, pojam "slavenske zemlje" imao je neposredne
politièke posljedice. Prvi poljski kralj, Boleslaw Hrabri, imao je ambiciju osnovati
veliku slavensku državu, s ciljem da sprijeèi njemaèko napredovanje ka istoku.
Država bi se protezala od Baltika do Dunava, obuhvatila bi Poljsku, Èešku.
Moravsku, Polapske Slavene i zapadnu Ukrajinu. Usprkos dugim i teškim
ratovima na svim granicama, Boleslawove pobjede bile su prolazne, kakvi æe potom
biti i planovi vladara, poljskih ili èeških, za osnivanjem ogromnog slavenskog
carstva u srednjoj Europi.9 U pjesmi Dva Poljaka Lenau prikazuje dijalog izmeðu
Hippolyta i Boleslawa. Obojicu ih naziva Poljacima, no samo je jedan od njih zaista
Poljak – Boleslaw. Boleslaw II. (Hrabri) je u 11. stoljeæu saèuvao nezavisnost
Poljske od Njemaèke vješto iskoristivši neslaganje njemaèkog kralja Henrika IV. i
pape Grgura VII. Papa mu je pomogao da obnovi poljsku krunu. No, nakon što je
Henrik IV. vratio moæ, dio poljskog plemstva se pobunio protiv Boleslawa.
Izbjegavši pogubljenje, što je dovelo do opæe pobune, Boleslaw je bio prisiljen
pobjeæi u Maðarsku gdje je i umro u egzilu. Nasljednik prijestolja, Boleslawov brat,
oženio se Henrikovom sestrom Juditom i time oslabio nezavisnost poljske krune.
Drugi lik u pjesmi nije Poljak: Grk je, lik iz Euripidove tragedije. Boleslawa s
Hippolytom iz istoimene Euripidove tragedije povezuje progonstvo iz rodnog kraja
zbog lažnih optužbi, te èežnja za izgubljenom domovinom i smrt u egzilu. Hippolyt
u pjesmi izražava skrivene Boleslawove želje. Grk umjesto Poljaka govori o
Poljakovim željama i nadama. Stavljajuæi opasne misli o slobodi u usta lika iz grèke
mitologije pjesnik ih samo nagovješæuje i sam se kolebajuæi i sumnjajuæi. Izgubljena
sloboda Poljske u 11. stoljeæu postaje tako skrivenom aluzijom na razjedinjenost i
neslobodu podijeljene Poljske u 19. stoljeæu.
Balada Trojica nema u naslovu imena, samo broj. To nas je navelo na dvije
pretpostavke:
1. da se Lenauova balada odnosi na jednu konkretnu pojavu u 19. stoljeæu u
Austriji, a to je cenzura.
7
8
9
Turóczi-Trostler, nav. djelo, str. 264-265
Deutsche Literaturgeschichte, Von den Anfängen bis zur Gegenwart, III. überarbeitete Auflage, Stuttgart, 1989.,
str. 250
Francis Conte, Sloveni, Nastanak i razvoj slovenskih civilizacija u Evropi (VI-XIII vek), t. II, Beograd, 1989., str.
548-553
110
VDG JAHRBUCH 2004
2. da je naslov trebao sadržavati i ime
Znamo da Lenau nije sadržaje svojih pjesama crpio iz knjiga i ostalih tiskanih
izvora, veæ je njegova inspiracija više poèivala na konkretnom doživljaju, na
konkretnom krajoliku, na stvarnom dogaðaju ili glazbi.10
Lenau je imao dva okršaja s cenzurom. Kad su u Pešti u 1838. godini izbile
poplave, te se u tisku pojavio Album Friedricha Mitthauera u kojem su najveæi
pjesnici Austrije dali svoje pjesnièke priloge suosjeæajuæi s patnjom naroda, objavio
je i Lenau svoje djelo s prologom. U njemu je objavio više svojih pjesama posveæenih
nesretnim ljudima. Prolog je trebao zbog cenzure pretrpjeti jednu malu izmjenu, a
koja se Lenauu nije svidjela. Lenau se sukobio s cenzorom. Službenik ga je pokušao
smiriti i zamolio za razumijevanje. Tada se niti jedan austrijski pisac ne bi usudio
na takav naèin prièati sa službenikom iz ureda Grofa Sedlnitzkoga. No, sporno
mjesto: "Als eine leere Tafel blieb das Land"11 ostalo je nepromijenjeno. Lenau je
nakon susreta s austrijskim cenzorom rekao da ne treba dopustiti da vucibatine
odluèuju što valja raditi.12
Poslije prvog sukoba s Uredom cenzure uslijedio je i drugi. Cenzura je Lenaua
prozvala zbog nekih njegovih necenzuriranih djela, a Lenau je bio upozoren da æe
biti i novèano kažnjen, što je ostala samo prijetnja, a on od tada neometan u radu.
Iste te godine u kojoj je imao dva sukoba s cenzurom uselio se u sobu s jednim
prozorom u kuæi obitelji Löwenthal u Beèu. U tamnom sobièku istaknuto mjesto na
viseæem elementu zauzimao je punjeni strvinar (Geier), pored njega je stajala jedna
lubanja i na komodi Beethovenova bista s ozbiljnim, skoro bijesnim izrazom.13 U toj
tamnoj atmosferi lešinar je vjerojatno imao dvostruku ulogu, da ga zajedno s
lubanjom podsjeæa na smrt i prolaznost života, ali, vjerojatnije, i da ga podsjeæa na
cenzuru koja je stalno bila u zasjedi i èekala da iskoristi prvu njegovu slabost.
Poznata je, naime, Lenauova izjava o cenzuri gdje kaže da cenzori austrijske
Carevine, za razliku od zvijeri koje jedu biljke i životinje, proždiru ljudski duh te
tako pripadaju odvratnoj, monstruoznoj klasi životinja.14 Te "monstruozne
životinje" mogli bi biti upravo strvinari u baladi Trojica.
Prelistavajuæi onodobni tisak u Gazzeta di Zara iz 1843. godine nailazimo na
himnu posveæenu orlu podignutom na tornju katedrale sv. Stjepana u Beèu. Ta je
himna dana u prijevodu na talijanski Ferdinanda de Pellegrinija, a prevedena je s
njemaèkog originala nama nepoznatog autora. U himni se govori o zamjeni starog
orla na tornju novim. Pri tome stari orao pouèava svoga nasljednika o prošlim
danima koje je proveo gore na tornju, o sretnim i teškim, govoreæi dogaðaje i
karakteristiènosti vezane uz èlanove vladajuæe obitelji.15 Oèito je tu orao
personificirana habsburška vlast. Ovakvo uzdizanje orla kao simbola vlasti
10
11
12
13
14
15
Turóczi-Trostler, nav. djelo, str. 267
„Kao prazna ploèa osta zemlja.“
Lenaus Werke, Bd. I., str . LVI-LVII
Isto, str . LVI-LVII
Turóczi-Trostler, nav. djelo, str. 157
Gazzetta di Zara, god. 12/1843, br. 78, str. 355
111
VDG JAHRBUCH 2004
možemo povezati s Lenauovim pokušajem da simbolu orla dade zlokoban aspekt
zamjenjujuæi ga likom lešinara. Kao što èesto biva izvrtanjem simbola, orao, vezan
uz razne oblike carske vlasti katkad postaje simbolom oholosti i izopaèenja vlasti.16
Mogli bismo to potvrditi Lenauovom pjesmom Schade u kojoj simbol Isusove muke
na Golgoti – križ - okrenut naopako služi cenzorima za križanje rukopisa i kao da
govori da od zla još dugo nema spasa. Time je Lenau vjerojatno aludirao na
posljedice do kojih je dovelo djelovanje cenzora austrijske vlasti nad duhom
pisaca.17 Posredstvom križa, koji je i svojim likom slièan ptici, asocijacija na orlove s
habsburškoga grba postaje oèitom, premda iznenaðujuæom. Strvinari koji proždiru
dušu èovjeka, ili pjesnika su, kao u baladi Trojica, u stvari službenici carsko –
kraljevske monarhije - njezini cenzori koji simboliziraju austrijsku Carevinu,
državu koja svojim èinovnièkim zakonima zadire u najintimnije sfere ljudskoga
života. Pjesnikov duh, ili duh bilo kojeg slobodoljubiva èovjeka u borbi s pravilima
cenzure unaprijed gubi bitku. Pitanje je, ipak, zašto Lenau u baladi Trojica
prikazuje tri strvinara kad je svima poznato da je na habsburškome grbu dvoglavi
orao?
Moguæe je da je tada Lenau kao inspiraciju uporabio srednjovjekovne balade.
Jedna je škotska srednjovjekovna balada Dva gavrana,18 a druga je njemaèka
srednjovjekovna Balada o gavranima.19 Lenau je slobodno mogao staviti dva
lešinara u naslov balade, jer je za to imao opravdanje u izvoru, u engleskoj
srednjovjekovnoj baladi. Ona govori o dvama gavranima koji se goste na mrtvom
vitezu. No, tada bi, kao dva lešinara naime, to ipak bila prejasna aluzija na grb
austrijske carevine: dvoglavog orla. Takav bi naslov sigurno bio zabranjen za
tiskanje.20 Vjerojatno se tada Lenau poslužio njemaèkom srednjovjekovnom
Baladom o gavranima. Ona prikazuje tri gavrana kako se goste vitezom. S tri
lešinara je bilo lakše zavarati cenzuru, a i usporedba nije bila oèita. Da je usporedba
ostala tako oèitom, tada balada zasigurno ne bi mogla biti tiskana. Poznato je,
naime, da su sve, i najmanje otkrivene aluzije na državu ili njezine službenike u
tadašnjim djelima cenzori mijenjali ili djela koja su ih sadržavala zabranjivali za
tisak. Postavlja se i pitanje: zašto je Lenau upotrijebio lešinare, a ne gavrane kao u
srednjovjekovnim baladama, kad su i jedni i drugi ptice grabežljivice koje se hrane
mrtvim tijelima? Nisu li lešinari fizièkim izgledom ipak slièniji orlovima nego li
gavrani?
16
17
18
19
20
Chevalier i Gheerbrant, Rijeènik simbola; mitovi, sni, obièaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi, Nakladni zavod
Matice Hrvatske, Zagreb, 1983., str. 460
Nikolaus Lenau, Schade, u: Lenaus Werke, Bd. I., str. 313.; Schade, dass des Kreuzes Zeichen, / Das auf Golgotha
gestanden/ Zur Erlösung aus den Banden,/ Nun dem Zensor dient zum Streichen!/ Das Symbol ward uns
verkehrt, / Höhnend steht es da und lehrt, / Dass wir lange noch vom Bösen/ Hoffen dürfen kein Erlösen.
Iz engleske srednjovjekovne književnosti, Izbor, uvodne beleške i redakcija D. Kovaèeviæ, nauèna knjiga, Beograd,
1979., str. 155 - 157
http://www.minarsas.demon.co.uk/harn/folksongs/corbies.htm
Nakon izlaženja Savonarole cenzori su ga prisiljavali da budno pazi na izbor tema koje æe obraðivati., u: Alois
Hofman, Der Freiheitsdrang in Lenaus Romanzenzyklus“Johannes Ziska“, Lenau –Forum, Jg.16 (1990), F. 1-4.,
str.43.
112
VDG JAHRBUCH 2004
Lenau na još jednom mjestu u svom cjelokupnom djelu povezuje lešinare sa
simbolom vlasti – carskom krunom. Uèinio je to u epu Klara Hebert. U tom djelu
stoji stih u kojem kaže da se u gnjiloj kruni gnijezdi lešinarska neman.21 A odnos:
neman – lešinar – carska kruna može se èiniti ispravnim.
Postoji još jedno tumaèenje koje je možda Lenau ponudio u svojoj baladi Trojica
i sve je tako dobro sakrio da zavara cenzuru. Lešinari u baladi Trojica (u stvari
austrijski orlovi, odnosno austrijski državni službenici) uništavaju jahaèe i
vrijednosti koje oni predstavljaju. Ako su u Lenauovoj baladi državne službenike
simbolizirala tri lešinara, naslov balade Trojica možda bi se mogao odnositi i na tri
kljuène osobe u austrijskoj Carevini u 19. stoljeæu: na cara Franza I., na Klemensa
Fürsta von Metternicha i na grofa Josefa Sedlnitzkoga – tri osobe odgovorne za
postojanje do savršenstva dovedenog sustava nadziranja ljudske misli i duha.
No, pokušajmo dati odgovor na pitanje o smislu jahaèa u Lenauovoj Trojici.
Kako smo veæ rekli, moguæe je da su Lenauu kao inspiracija poslužile
srednjovjekovne balade: Jedna škotska - Dva gavrana, a druga njemaèka - Balada
o gavranima. Pokušajmo sad s tim naslovima usporediti naslove svih u našem
tekstu spomenutih pjesmama. Kad usporedimo naslove Trojica, Balada o
gavranima i Dva gavrana i naslove Lenauovih pjesama u kojima se spominje
etnièka skupina Dva Poljaka, Tri Cigana, Tri Indijanca, primjeæujemo da je
zanimljivo što u naslovu Trojica nema odreðenja ili za životinju ili za etnièku
skupinu. Postavlja se pitanje odnosi li se naslov Trojica na jahaèe ili na životinje. U
engleskoj baladi Dva gavrana broj se odnosi na životinju, u njemaèkoj Baladi o
gavranima opet se naslov odnosi na životinju. Iako je zacijelo bio svjestan da je
obrazovani èitatelj poezije uz broj u naslovu asocirao još i ptice grabežljivice (na to
nesumnjivo navodi sliènost sa srednjovjekovnim baladama u kojima je jasno da se
broj odnosi na ptice), Lenau ptice iz naslova izostavlja, ali zato jasno, u prvim
rijeèima pjesme, broj povezuje s jahaèima. Ako je Lenau inspiraciju crpio iz
srednjovjekovnih balada onda bi se naslov stvarno mogao odnositi na lešinare, jer
je i u tim baladama u naslovu životinja. Na taj naèin se Lenau poigravao
asocijacijama èitatelja i zavaravao ga. Ako se broj tri u baladi Trojica odnosi na
životinju (lešinare) možemo baladu najprije shvatiti kao prièu o okrutnosti prirode.
Ali ako je tomu tako, onda Lenau nije imao razloga u naslovu pjesme izostaviti
odreðenje ptice (gavran, orao, lešinar).
Stoga smo zakljuèili da je najvjerojatnije da se naslov odnosi na jahaèe. Najprije,
jer je u prvome stihu, u kljuènoj rijeèi pjesme, prvoj u baladi Trojica, broj povezan
uz jahaèe, ljude. Ako su, kako smo veæ rekli, lešinari službenici austrijske Carevine,
ili ako simboliziraju habsburške orlove, onda su možda jahaèi podanici austrijske
Carevine koji se bore za dom, slobodu, ljubav i vjeru. Moguæe je da su ti podanici
slavenski narodi! Da je doista u ovoj baladi rijeè o Slavenima, smijemo možda
zakljuèiti po tome što su u svim pjesmama s etnikumom u naslovu ti etnosi bili na
neki naèin obespravljeni ili omalovažavani (Cigani, Indijanci, Poljaci). Èak i u
21
Nikolaus Lenau, Klara Hebert, u: Lenaus Werke, Bd. II, str. 26; Eine Lüge, ausgebrütet/ Von der Kirche
grimmstem Geier;/ Denn in Eurer faulen Krone/ nistet dieses Ungeheuer!
113
VDG JAHRBUCH 2004
najvažnijoj poemi (po autorovu sudu), u Albigenžanima,22 Lenau se zalaže za
obespravljene. Isto tako u poemi Johannes Ziska Lenau velièa pojavu tog velikog
Slavena, njegova djela, a naroèito njegovu borbu za slobodu domovine Èeške.23
Izgleda tako da se Nikolaus Lenau, pjesnik Weltschmerza i ljubavi prema prirodi u
baladi Trojica bori za simpatije i razumijevanje slavenskih naroda.24
Lenauovo mišljenje o jakosti slavenskoga duha potvrðuje jedan od njegovih
govora u kojem kaže da Slaveni imaju razvijen duhovni interes, a Berlinèane, kao
razlièite od Austrijanca, raèuna meðu Slavene.25 Ovakvo Lenauovo mišljenje o
slavenskomu duhu u baladi Trojica odmah možemo prepoznati prefigurirano na
duhovno i fizièko oslanjanje podanika (jahaèa) jednih na druge. Na taj naèin
možemo težnju jahaèa prema višemu u baladi protumaèiti kao èežnju Slavena
prema zajednièkom stjecanju najveæe ljudske vrijednosti – slobode. Svoðenjem
lešinara na one koji zadovoljavaju prizemne instinkte, Lenau austrijsku vlast
optužuje za uništavanje slavenskoga duha, što je prikriveno u naslovu balade
Trojica bez imenovanja etnikuma.
22
23
24
25
Nikolaus Lenau, Albigenser, u: Lenaus Werke, herausgegeben von Carl Depp, Bd. II, Leipzig und Wien, str. 311
– 427, s. a.
Nikolaus Lenau, Johannes Ziska, u: Lenaus Werke, Bd. II, str. 69;…. //Ziska will den Namen „Freiheit“,/ Der
sein Herz zu Thaten schwellt,/ Tief mit seinem Heldendegen/ Schneiden in das Mark der Welt.// Seine
Brautfahrt gilt der Freiheit,/ Rache ist die starre Rüstung,/ Die er trägt auf seinem Gange,/ Seine Werbung heiât
Verwüstung.//......;
s. v. Austrijska književnost, Enciklopedija Leksikografskog Zavoda, I., A- Æus, Zagreb, MCMLXVII izd.
Aus Lenaus Briefen und Gesprächen, Lenaus Werke, Bd. I, str. 354; …..Das geistige Interesse ist grösser in
Berlin; im Süden überwiegt die Produktion. Wir wollen den Berliner zu den Slawen rechnen. Das unterscheidet
ihn, dass er immer eine arri`ere pensée behält…..
114
VDG JAHRBUCH 2004
Die versteckte Bedeutung des Gedichtes „Die Drei“
von Nikolaus Lenau
Nikolaus Niembsch von Strehlenau, auch Lenau genannt, wurde in Banat
geboren und schrieb umfangreiche Versepen und episch – lyrische Werke wie
Faust, Savonarola, Albigenser, Don Juan usw. Er schrieb auch Gedichte, und seit
dem Jahre 1828. veröffentlichte er dieselben in den österreichischen Zeitschriften
und Almanachen. Unser besonderes Interesse galt gerade diesen Gedichten und
vor Allem dem Gedicht "Die Drei". Lenau hat sich im Gedicht "Die Drei" an die
Seite der Slawen gestellt und gegen die österreichische Zensur, die für die
Zerstörung des slawischen Geistes verantwortlich war.
Literatura:
• Gazzetta di Zara, god. 12/1843, br. 78, str. 355
• Lenaus Werke, herausgegeben von Carl Depp, Bd. I., II, Leipzig und Wien, s.a.
• Chevalier i Gheerbrant, Rijeènik simbola; mitovi, sni, obièaji, geste, oblici,
likovi, boje, brojevi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1983.
• Deutsche Literaturgeschichte, Von den Anfängen bis zur Gegenwart, III.
überarbeitete Auflage, Stuttgart, 1989.
• Enciklopedija Leksikografskog Zavoda, I., A- Æus, Zagreb, MCMLXVII izd.
• Hrestomatija izvora za opštu istoriju srednjeg vijeka, Prvo izdanje, Odabrao i
uredio dr. Marko Šunjiæ. Sarajevo, 1980.
• Iz engleske srednjovjekovne književnosti, Izbor, uvodne beleške i redakcija D.
Kovaèeviæ, nauèna knjiga, Beograd, 1979.
• Conte, Francis, Sloveni, Nastanak i razvoj slovenskih civilizacija u Evropi
(VI-XIII vek), t. II, Beograd, 1989.
• Hofman, Alois, Der Freiheitsdrang in Lenaus Romanzenzyklus“Johannes
Ziska“, Lenau –Forum, Jg.16 (1990), F. 1-4, str. 43 - 53
• Turóczi-Trostler, József, Lenau, Berlin, 1961.
• http://www.minarsas.demon.co.uk/harn/folksongs/corbies.htm
115
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIÆ
Primjena Kneippovih metoda
u lijeèenju i prehrani u Hrvatskoj
poèetkom dvadesetog stoljeæa.
1.
Pored svih napredaka koje je èovjeèanstvo uèinilo u prošlom stoljeæu želja za
tjelesnim ali i duševnim zdravljem ostala je ipak na prvom mjestu. Prevencija,
odgovarajuæa prehrana, šetnje na èistom zraku, ali i prirodno lijeèenje poèeli su
osvajati ne samo Švedsku veæ i prostore Srednje Europe, a švedska gimnastika poèela
se širiti istovremeno s Kneippovim savjetima kako da se zdravo i dugo živi u prirodi i
uz pomoæ prirode. Javljaju se novi naèini lijeèenja, ali i novi proizvodi u prehrani, a
otvaraju se i ustanove, posebno kupališta, specijalizirana za nove vrsti lijeèenja.
Zahvaljujuæi istraživanjima dr. Nives Rittig-Beljak svjesni smo spoznaje o
ogromnom utjecaju švapske kuhinje na slastièarsku i uopæe prehrambenu tradiciju u
Hrvatskoj koja ide do danas.1 Na omotnici njezine knjige "Švapski kulinarij" nalazi se i
likovni prikaz Franckove kave, a vlasnici zagrebaèke tvornice bili su Franckovi iz
Linza i o kojoj sam napisala jedan dosta veliki rad. Iako je danas ova tvornica
najpoznatija po pravoj prženoj kavi ipak ona i danas proizvodi i Kneippovu sladnu
kavu i cikorijinu Divku.2 No premalo se zna o Sebastianu Kneippu, njegovoj sladnoj
kavi, o kruhu graham, o ljekovitom bilju kao i o Kneippovom lijeèenju zdravom vodom
i šetnjama koje su nekoæ bile tako popularne u Hrvatskoj. Sve ono što je Kneipp
izmislio vrlo je brzo naišlo na primjenu na našim prostorima nakon što se je poèelo
upotrebljavati u Worishofenu i ako tako gledamo Austro-Ugarsku monarhiju onda i
na ovaj naèin potvrðujemo da smo zajedno s Austrijom i Ugarskom možda bili
periferija u odnosu na zapadnu Europu, ali i da smo zajedno s Beèom, Budimpeštom
razvijali i svoju posebnu austro-ugarsko-hrvatsku tradiciju. Sve što je imao Beè i
Budimpešta vrlo je brzo dobivao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæa i Zagreb. U ovom radu
dokazivat æemo to na primjeru Kneippa i njegovih metoda lijeèenja i prehrane.
Sebastian Kneipp se je rodio 17 svibnja 1821. u Stephaniriedu, malenom
bavarskom selu u sedmeroèlanoj obitelji. Veæ kao jedanaestogodišnjak mali Kneipp je
morao pomagati ocu prilikom tkanja. Njegova želja da postane sveæenik nije bila
podržana od obitelji, te je radi toga poèeo štedjeti, no kada je imao 21 godinu izgorjela
mu je rodna kuæa sa cijelom ušteðevinom. No to nije izmijenilo njegov životni put. Za
1
2
Nives RITTIG-BELJAK, Švapski kulinarij - dodir tradicija u Hrvatskoj, Zagreb, 2002.
Mira KOLAR-DIMITRIJEVIÆ, Zagrebaèka tvornica kavinih surogata Franck do 1945. godine. Èasopis za
suvremenu povijest, 24, 1992, br. 2, str. 169-192.
117
VDG JAHRBUCH 2004
njega se je založio kapelan dr. Merkle, i 1844. Kneipp je upisan u gimnaziju. No godinu
dana kasnije poèeo je kašljati i slabiti i lijeènici su ustanovili pluænu tuberkulozu na
oba krila. Usprkos svom teškom zdravstvenom stanju, Kneipp je maturirao. Njegovo
zdravlje bilo je sad bolje, sad lošije. Onda je naletio na knjižicu o ozdravljivanju s
vodom. Jednog zimskog dana došao je na obalu Dunava te je skoèio u hladnu vodu.
Kada je izašao nije se ni obrisao. I nekim èudom zdravlje mu se vratilo.
U kolovozu 1852. Kneipp je u augsburškoj katedrali posveæen za sveæenika. No
uhvatili su ga da je kao kapelan u Bossu neovlašteno dao zdravstveni savjet jednom
bolesniku, te je radi toga bio kažnjen i zabranjeno mu je da nastavi s lijeèenjem. No
izbila je kolera u župi i Kneipp se morao baviti lijeèenjem.
Uskoro je bio preseljen u drugu župu i tu se intenzivno brinuo ne samo za duševno
veæ i za tjelesno stanje djece. Glas o njegovim metodama lijeèenja brzo se je širio.
Bolesnici su nagrnuli, a Kneipp nije nikoga odbio. Davao je uglavnom usmene savjete
jer nije imao prostor za lijeèenje. Kod viših oblasti nije bilo razumijevanja za njegove
metode. No s vremenom malena župa u Worishofenu u okrugu Allgäu je poèela
postajati ljeèilište. Bila je sreæa da je tamošnji samostan, u kojem je Kneipp bio i
dominikanac i župnik, bio prostran i star.3
Kneipp je osnovao u samostanu ljeèilište Sebastineum koji je bio namijenjen
bolesnim sveæenicima i bolesnoj djeci. Ovo ljeèilište u Worishofenu je imalo svoju
dijetetsku kuhinju. Kneipp je upotpunio lijeèenje i korištenjem prirodnih trava.
Sakupljao je bilje, radio mješavine i praške. Poèeo je i pisati i objavio 1866 knjigu o
lijeèenju vodom koja je bila velika uspješnica i koja je stalno izdavana ne samo u
Njemaèkoj veæ i u Hrvatskoj gdje su potvrðeno izašla èetiri izdanja te knjige.4
Kneippova knjiga o lijeèenju hladnom vodom izazvala je veliku pažnju u zdravstvenim
i bolesnièkim krugovima, te se je poèelo govoriti "Aquae omnes ... laudent nomen
domini!".
No Kneipp nije stao na lijeèenju vodom. Godine 1889. izašla je njegova knjiga
"Ovako treba da živite" ("So sollt ihr leben") po èijem je desetom izdanju prireðen 1894.
takoðer prijevod i na hrvatski jezik.
Kneipp je mnogo je putovao i lijeèio i u poznim godinama života. Papa Leo XIII.
imenovao ga je 17. listopada 1893. prelatom i tajnim papinskim komornikom jer ga je
uspješno lijeèio od reumatizma.5 Držao je i predavanja pa je o svojim iskustvima
objavio i knjigu "Zweiunddreissig Vortraege... nebst einer ausfuhrlichen Biographie"
uz pomoæ Friedricha Mayera, a drugo izdanje izašlo u Linzu 1891. posjeduje naša
Sveuèilišna i nacionalna biblioteka u Zagrebu.6
3
4
5
6
Christina von Fronhofen iz Wellenburga je 1243. poklonila svoj posjed s okolnim zemljištem dominikancima za
samostan, te je niknulo veliko zdanje u kojem je danas i vrlo bogat Kneippov muzej.
U Zagrebaèkoj Sveuèilišnoj i nacionalnoj knjižnici èuva se deveto izdanje te knjige izašle u Kemptenu pod
nazivom "Meine Wasserkur" iz 1889. te 37. izdanje iz 1893.
Knajpovac, 1, 1. XII. 1903., str. 7.
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka èuva ovo izdanje pod br. 42.596.
118
VDG JAHRBUCH 2004
Objavio je i "Atlas bilja" gdje su u prirodnim bojama prikazane sve biljke koje se
mogu upotrebljavati u zdravstvu, i koja knjiga je i kod nas u raznim modifikacijama
korištena pri izradi priruènika raznih autora o lijeèenju biljem.
U njegovom ljeèilištu u Worishofenu poèeli su raditi i lijeènici. Lijeènici koji su se
koristili Kneippovim metodama udružili su se 1894. godine u meðunarodno društvo
kojemu je Kneipp bio predsjednik. Poèeo je izlaziti u Donauwörthu na Dunavu i
èasopis "Kneipp Blätter. Zeitschrift für Orzneilose Heilmetode und naturgemaess
Lebensweise", koji je objavljivao Borchert i Schmid u Kaufbeurenu do Prvog svjetskog
rata.7 Još za Kneippova života postojalo je oko stotinu zdravstvenih ustanova koje su
se služile Kneippovim metodama lijeèenja, kombinirajuæi ih èesto s drugim
postupcima. Sam Kneipp je u predgovoru svoje knjige "Lijeèenje vodom" 1894. napisao
da želi da se njegov naèin lijeèenja ne iskvari i da piše za ljude, a ne za sebe.
Godine 1894. izašla je treæa Kneippova knjiga kojoj je Kneipp dao naslov "Codicili
zu meinem Testament fur Gesunde und Kranke" (Kempten 1896). Ovdje se nalaze
brojni savjeti, ali i brojni izvještaji o uspjesima njegovog lijeèenja, te zapravo možemo
zakljuèiti da je Kneipp bio vrlo sposoban propagator svojih knjiga, jer je znao izmisliti,
ali i reklamirati ono što je organizirao i iskušao u lijeèenju. Njegovo lijeèenje na
prirodnoj osnovi, njegova hidroterapija, jutarnje pijenje jeèmene kave uz komadiæ
graham kruha, šetnje u prirodi i još mnogo drugog, sve je to postalo uzor kako treba
zdravo živjeti da bi se doživjela ne samo duboka, veæ i zdrava starost. Sam se držao
svojih lijekova i svog naèina života. Kada mu je pronaðen tumor otklonio je operaciju
uvjeren da mora ostati vjeran svom prirodnom lijeèenju. Umro je 7. lipnja 1897. i
danas se u Worishofenu nalazi Kneippov muzej u kojem se mogu razgledati svi
rekviziti koje je koristio.
Njegovi uèenici su nastavili njegovo djelo i Kneippov naèin lijeèenja se je održao
unatoè mnoštvu novih lijekova kemijskog porijekla. Još za Kneippovog života
osnovano je 1892. u Worishofenu ljeèilište za djecu (Kinderheilstätte), a 1895. i
Kneippianum kao mjesta za pijenje jeèmene kave, a onda je po nalogu nadvojvode
Johanna Austrijskog zasaðen i veliki engleski vrt. U Kneippianumu su provoðeni
hidroterapija, lijeèenje ljekovitim biljem, lijeèenje hranom, pokretna terapija i terapija
radom i mjesto gdje su se kombinacijom svih ovih lijeèenja postizali izvanredni uspjesi.
Ljeèilište napreduje i poslije Kneippa i 1906. je izvršeno proširenje ljeèilišta, a 1915. je
objavljena knjiga "Das grosse Kneippbuch" (izd. Bonifaz Reile, Kempten 1915) koja je i
kod nas prevedena 1922. i po kojoj i u Hrvatskoj mnogi ljudi i danas žive. Godine 1920.
je cijeli kompleks u Worishofenu preuzela država.8 U našim krajevima Kneippov naèin
lijeèenja propagirala je u Sloveniji Mohorjeva družba u Mariboru, a veæ spomenuta
izdanja Kneippovih knjiga govore da je velika privrženost ovom naèinu života i
lijeèenja postojala i u Zagrebu, pa mislim da je potrebno obzirom na popularnost
Kneippa na našim prostorima pobliže se osvrnuti na ove odraze lijeèenja jednog
austrijskog sveæenika i lijeènika na našim prostorima s time da su Kneippove metode u
našoj zemlji koristili gotovo iskljuèivo katolici.
7
8
Nacionalna i sveuèilišna biblioteka ima 22-28 godište.
Knaurs, Kulturfuhren im Farbe. Allgau. Izdanje Marianne Mehling, Munchen, 1986, str. 21.
119
VDG JAHRBUCH 2004
2.
Kneippova sladna kava. Ova kava proizvedena od slada dobivenog iz jeèma bila
je sastavni dio Kneippove terapije i svugdje gdje se primjenjivao Kneippov sistem
lijeèenja koristila se i Kneippova sladna kava i preporuèivao crni kruh graham izraðen
od pšeniènog griza. Veliki uspjesi lijeèenja vodom i hranom ubrzo su se proèuli i u
Hrvatskoj i Slavoniji. Na naše prostore nadomjesci kave dolazili su Dunavom. Prvo je
stigla Kneippova jeèmena kava, no kasnije se s jednakim marom reklamirala i kava
proizvedena iz korijena cikorije koja je stizala iz tt. Franck èije je sjedište bilo u Linzu.
Heinrich Franck je poèeo reklamirati u proljeæe 1904. i "raženu kavu". Zajednièko svim
tim kavama je da ukazuju na štetnost kofeina i 9 Povijest Kneippove sladne kave je vrlo
zanimljiva. Veæ 1898. godine Kneippovu sladnu kavu nalazimo pod imenom
"Kathreiner's Kneipp-Malz-Kaffe u Zagrebu i u Slavoniji.10 Hugo Kathrein bio je
ugledni vinkovaèki trgovac, odbornik vinkovaèke podružnice Slavonskog
gospodarskog društva, èlan uprave vinkovaèke ciglane i Graðevinarskog d.d. On je
prodavao ovu kavu na podruèju Slavonije, te se i 1910. javljaju u vinkovaèkim
novinama "Vinkovci i okolica" reklame o Kathreinerovoj Kneippovoj sladnoj kavi,
odnosno informacije o samom trgovcu.11 Meðutim, nakon nekoliko godina uspjeha
poèinje se javljati èeška konkurencija sa sliènim proizvodom, a kada je uz pomoæ
èeškog kapitala osnovana u Osijeku 1906. Prva hrvatska tvornica šeæera, koja je
uživala punu podršku virovitièkog župana Antuna Mihaloviæa, kasnije bana,
Kathreidner poèinje uzmicati. Nakon što se je oženio s Katarinom Hoffer 1911 godine
Kathrein preseljava u Sloveniju i bavi se odatle prodajom Kneippove sladne kave do
poèetka Prvog svjetskog rata u Sloveniji i zapadnom dijelu Hrvatske. U Slavoniji je
Kneipova sladna kava potisnuta od "Vydrove žitne kave", koja prodire na podruèje
Slavonije zajedno sa èeškim pivom. Èeškova Vydrova tvornica žitne kave poèela je
reklamirati 1904. svoju jeèmenu kavu preko lista "Sijelo" koji je od 1904. izlazio u
Pragu. U uredništvu "Sijela" bila je i slovensko-hrvatska književnica Zorka Kvederova
koja je živjela u Zagrebu, te je taj list objavljivao i pjesme Milana Begoviæa
(1876.-1948), Rikarda Kataliniæ-Jeretova (1869-1954) i Adele Milèinoviæ O. Durr, što
je bio vrlo uspješan naèin reklamiranja u vrijeme kada su se pjesme rado èitale u
Hrvatskoj.12
Za vrijeme Prvog svjetskog rata izostao je uvoz prave kave iz inozemstva, ali je
upotreba jeèma za prehranu konja koji su bili potrebni ratištima ogranièila i
proizvodnju jeèmenog slada za pivo i Kneippovu sladnu kavu. U poèetku su
proizvoðaèi Kneippove kave odolijevali ogranièenjima. U 1916. godini se još uvijek piše
kako je prošlo tek 233 godine da je u Beèu otvorena prva kavana, a u Njemaèkoj da se
uživa kava otprilike od 1670. godine i da "jeèmena juha" daje snagu i zdravlje ljudima.
9
10
11
12
Ova kava se reklamira kao Franckova hydropotièna kava po dr. Winterritzu. (Knajpovac, 5, 1. III 1904., str. 80.).
Vidi i Knajpovac, 8, 16. IV 1904., str. 119-122.
Agrammer Tagblatt, 41, 21. II 1898., str. 8.
Vinkovci i okolica, (Vinkovci), 5, 31. I 1909., str. 3; 9, 28. II 1909., str. 7; 8, 20. II 1910., str. 3; 16, 15. IV 1911, str.
6.
Narodna obrana,(Osijek), 221, 27. IX 1904., str. 3.
120
VDG JAHRBUCH 2004
Piše se i kako prava kava šteti živcima te se na taj naèin upuæuju i potrošaèi da koriste
Kneippovu sladnu kavu i jasno, èeški istovrsni proizvod. Meðutim, nakon ogranièenja
jeèma u proizvodnji, poèela se reklamirati kava od cikorije te se naglašavala korisnost
njezine upotrebe. Nadzornik zemaljsko-kulturnog zavoda iz Praga A. Mahner u
"Gospodarskom listu" u proljeæe 1916. reklamira saðenje cikorije i pijenje domaæe kave
od cikorije, ukazujuæi da se i njemaèko Kulturno vijeæe zalaže za upotrebu cikorije
umjesto kave, te se preporuèuje da se sadi i u našim krajevima.13 Proizvodnju
cikorijine kave preuzima u Zagrebu Franck i ona se održava u kontinuitetu do
danas. Franckova cikorija bila je poznata pod imenom "Pravi Franck" ili "Divka". U
listu "Hrvatski Radiša" reklamira se u travnju 1939."Divka" pod kojim imenom se i
danas prodaje u zagrebaèkim trgovinama. Divkina cikorija bila je još u starom i
srednjem vijeku poznata kao lijek za bolesti želuca, jetara i bubrega, a suvremena
je medicina otkrila, da mirisavi gorki sastojci divlje biljke vrlo povoljno utjeèu na
izmjenu tvari u organizmu. Takvih korisnih sastojaka sadrži daleko više
oplemenjena cikorija, koja je kod nas imala dosta dugu tradiciju.14 No cikorija je piæe
sirotinje, te se i reklamira ponajviše u radnièkim listovima. Tako je u "Hrvatskom
Radiši" objavljen 1939. èlanak o cikoriji kao našoj najunosnijoj industrijskoj biljci koja
se ponajviše sadi u okolici Bjelovara i Ivaniæ grada. U 1937. od 887 hektara zasaðeno u
Jugoslaviji u okolici Bjelovara i Ivaniæ grada bilo je zasaðeno cikorijom 879 hektara, to
jest od 133.085 metrièkih centi cikorije 132.000 je dobiveno u savskoj banovini. Po
jednom hektaru cikorije moglo se zaraditi 7-8.000 dinara, a takovu dobit nije donosila
niti jedna druga kultura.15
Poslije Prvog svjetskog rata ponovno se vraæa u prodaju i Kneippova sladna kava
koja se proizvodi u Francku jer je u blizini radila Franckova pržiona jeèma, a roba s
imenom Kathrein i Virob se gube. Franckova Sladna kava i "Divka" ustaljuju se na
tržištu kao stalan proizvod do danas. Imuæniji slojevi dakako troše kavu austrijske
tvrtke Meinl d.d. koja je imala trgovinu na Jelaèiæevu trgu i kapital od èetiri milijuna
dinara, i koja je poslije 1925. godine imala i vlastitu pržionicu kave, izbjegavajuæi na taj
naèin visoke uvozne carine za sirovinu iz inozemstva. Meðutim, u vrijeme velike
svjetske krize Meinl d.d. slabo prodaje svoju kavu, iako se u Americi brazilska kava
spaljuje na što je svakako utjecao precijenjeni dinar. U teškim vremenima krize
ponovno se jutarnja kava u Hrvatskoj i Slavoniji kuha od mješanca Kneippa i
Franckove cikorijine kave uz eventualno koje zrno prave kave.16 Na ovaj mješanac se
naše stanovništvo dosta naviknulo, a ime Kneippa živi u stanovništvu upravo preko
Kneippove sladne kave do danas. No, pored toga javlja se dvadesetih godina i poznati
švicarski proizvod Ovomaltine dr. A. Vandera iz Berna kao napitak za bolesne i slabe.
No to je skupi napitak kao i kakao koji si siromašnije stanovništvo nije moglo priuštiti.
I danas na omotnici Kneippove sladne kave koju proizvodi Franck d.d. Zagreb i
koja je plava sa žutim slovima, ali još uvijek sa slikom župnika Kneippa piše:
"Kneippova sladna kavovina u svojoj dugoj povijesti, kao izrazito zdrava hrana s
13
14
15
16
Gospodarski list, 7, 8. IV 1916., str. 86-87. - A. Mahner, Pijmo domaæu kavu.
Hrvatski Radiša, 7, 6. IV 1939.
Hrvatski Radiša, 17, 8. IX 1939., str. 3.
Bilanca Narodnog blagostanja, 25. I 1936., str. 14. - Julio Majnl d.d., Zagreb.
121
VDG JAHRBUCH 2004
mlijekom s dodacima ili bez njih, dragocjena je bila i ostala u prehrani
rekonvalescenata, rekreativaca, športaša i mladeži u razvitku. Sastav: jeèmeni slad:
sadržava najmanje 35 % ekstrakta topljivog u vodi." Ovaj napitak proizveden u
Zagrebu importira se i u Sloveniju preko Franck Celja d.o.o.
3.
Kneippov graham u Zagrebu. Kneippov kruh graham poèeo je prvi peæi
glasoviti zagrebaèki pekar Benjamin Zellinger u Zagrebu u Dugoj ulici 14. No kada je
otvoreno ljeèilište u Krapini pekao je taj kruh za potrebe ljeèilišta i N. Planiæ.17 Kruh je
postao omiljen kod osoba starije dobi. Kneippovo ime se u vremenu Prvog svjetskog
rata nalazi svugdje na malim ruènim mlinovima za mljevenje žita od kojeg se proizvodi
griz od kojeg se pekao graham kruh u kuæi uz cijenu od 22 krune, a koji se mogao
nabaviti kod mariborske tvornice Teodora Zdarskog.18
4.
Kneippovo ljeèilište u Krapini. Gotovo istovremeno sa Kneippovom sladnom
kavom u Hrvatskoj i Slavoniji poèeo se reklamirati i Kneippov naèin lijeèenja hladnom
vodom na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe. U okviru brojnih Kneippovih zavoda u srednjoj
Europi trebalo je osnovati i jedan u Hrvatskoj. Osnovana su zapravo dva: Lobmayerov
u Zagrebu i Okiæev u Krapini, ali ne istovremeno, a zanimljivo je da se ova dva ljeèilišta
vodom uopæe ne spominju u bibliografiji Hrvoja Ivkoviæa i Renate Peroš "Mineralne i
termalne vode SR Hrvatske" (Zagreb 1981) koju je objavila Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti. Iako je to lijeèenje hladnom vodom, a ne mineralnom mislim da
ipak spada u ovo podruèje lijeèenja.
Ugledni zagrebaèki lijeènik dr. Antun Lobmayer19 osnovao veæ 1895. na Josipovcu
Kneippovo ljeèilište hladnom vodom a izašla je i brošura u kojoj se reklamiralo to
lijeèenje. No zauzetost Lobmayera u zagrebaèkom rodilištu i slab interes zagrebaèkih
graðana kao posljedica opæeg siromaštva u vrijeme bana Khuena Hedervaryja
zatvorili su ovo ljeèilište.20
No po termalnim kupkama i ljeèilištima najpoznatije je bilo Hrvatsko Zagorje.
Brojne kupke koje spominje na tom podruèju Ognjeslav Utješenoviæ Ostrožinski u
svojoj knjizi na njemaèkom jeziku "Die Naturschatze im nordlichen Croatien" (Beè,
1879.) poèele su privlaèiti Austrijance i uopæe strance u ova ljeèilišta, i ona su se poèela
razvijati. Utješenoviæ se osobito oslanjao na to da æe zagorska željeznica približiti ova
ljeèilišta Austrijancima što se djelomièno i ostvarilo, ali pruga nije prošla onom trasom
kako je to predlagao Ostrožinski pa su mnoge kupke ostale izvan željeznièke mreže.
17
18
19
20
Knajpovac, 3, 1. II 1904., str. 63.
Gospodarski list, 7, 8. IV 1916., str. 92. - Reklama "Domaæi mlinovi".
Antun Lobmayer (Ruma, 12. VIII 1844. - Zagreb, 21. III 1900.) Radio je kao lijèenik u Osijeku, a od 1877. do
1905. bio je predstojnik Zemaljskog rodilišta u Zagrebu, docent za sudsku medicinu i zdravstveno gospodarstvo.
Bavio se zdravstvenim prosvježivanjem i 1892. je objavio knjigu "Èovjek i njegovo zdravlje". Bavio se i
prevoðenjem s njemaèkog.
Knajpovac, 5, 1. III 1904., str. 67. - Èlanak Celestina.
122
VDG JAHRBUCH 2004
Utješenoviæ je opisao i Krapinske toplice, udaljene 14 km od Krapine koje se prvi puta
spominju kod H. J. Crantza 1772. i koje su veæ 1792. ureðene kao kupalište, a èiju je
kemijsku analizu voda naèinio Ritter od Hauera za Donji, Jakobov i Gornji izvor. S
ogromnom kolièinom vode od 80.000 kablova u 24 sata, Ostrožinski usporeðuje
Krapinske toplice s toplicama u Gastainu, Teplicama u Èeškoj, Wildbadenu,
Pfaffersomu, Ragatzomu, Plumbieresu itd. 21 Ostrošinski spominje da je vlasnik
Jakov Badel kupio kupke 60-ih godina od jednog propalog hrvatskog plemiæa koji
se nije znao prilagoditi novim uvjetima privreðivanja nakon Jelaèiæevog ukinuæa
kmetstva, te da su veæ 1876. te kupke dobile monografiju "Das mineral-Bad
Krapina-Toplitz in Croatien" (izd. Wilhelmas Braumullera, Braumullerova
kupališna biblioteka, br. 73) koju je napisao dr. Antun Rak. Zanimljivo je, da
Ostrožinski ne spominje da je prvu monografiju o Krapinskim toplicama još 1871.
objavio kupališni lijeènik Dominic Bancalari pod nazivom "Krapinske toplice,
njihova vrela i kupelji", smatrajuæi oèito da ju zbog toga što je napisana hrvatskim
jezikom ne treba ni spominjati, jer ju stranci ne mogu èitati. Tendencija
Ostrožinskog da svojom knjigom reklamira kupke u Austriji i krajevima
njemaèkog govornog jezika vidi se i po tome što istièe udaljenost Krapinskih toplica
od Beèa, Trsta, Ljubljana i Graza te se iz ovog zadnjeg moglo za 7 sati stiæi do
Krapinskih toplica. U Badelovo vrijeme sagraðen je i hotel sa 128 soba, te su kupke
doista postale privlaène za mnogobrojne strance i hrvatsku elitu.22
No da se vratimo na Kneippa. Kneippovu smrt 1897. zabilježile su i mnoge naše
novine i to kao da je ponovno aktiviralo poticaj za osnivanje Kneippovog ljeèilišta u
Hrvatskoj.23 Kneippova smrt kao da je dala dodatni poticaj za osnivanje novih
ljeèilišta, a Hrvatska nije mogla u tome biti izuzetak. Iako je Lobmayerovo kupalište
na Josipovcu veæ prestalo radom bilo je mnogo pristaša ovog naèina lijeèenja, pa je u
bjelovarskim novinama zabilježeno da je osnovan u Križevcima mali klub
Kneippovaca na èelu s dr. Danom Šajatoviæem, križevaèkim kanonikom koji je želio
osnovati mali sanatorij s tim naèinom lijeèenja do èega ipak nije došlo.24 No u nakladi
Lavoslava Hartmana (Kugli i Deutsch) izašla je u Zagrebu i brošura Sebastiana
Kneippa "Moje ljeèenje vodom. Prokušano kroz više od 30 godina i napisano da se po
njem lieèe bolesti i saèuva zdravlje", a u prijevodu prof. dr. Antuna Lobmayera.
Kneippovo ljeèilište hladnom vodom osnovano je u Hrvatskoj 1903. u Krapini. U
proljeæe 1903. javnost je obaviještena da se u Krapini gradi Kneippovo kupalište s
mrzlom vodom. Ivan Lorkoviæ, urednik osjeèke "Narodne obrane", završio je ovu vijest
"Veselimo se tome, jer æe to kupalište biti Krapinèanima od koristi."25 Ljeèilište je
osnovao Janko Okiæ - Jereb koji je opisao zašto se odluèio da osnuje Kneippovo
ljeèilište upravo u Krapini, starom obrtnièkom mjestu. Okiæ je potjecao iz vrlo
siromašne obitelji iz Okiæa kod Samobora koja je bila porijeklom iz Slovenije, a njegov
21
22
23
24
25
Ognjeslav UTJEŠENOVIÆ OSTROŽINSKI, Die Naturschatze im nordlichen Croatien, Beè, 1879, str. 74.
Vlatka FILIPÈIÆ-MALIGEC, Katalog "Zagorske toplice u prošlosti". Izložba 29. VI-31. VIII 1997. u Gornjoj
Stubici, str. 17 i 27.
Svjetlost, (Karlovac), 24, 13. VII 1897.
Bjelovarsko-križevaèki vijesnik, (Bjelovar), 2, 14. V 1904. - Više pristaša Kneippova lijeèenja mrzlom vodom.
Narodna obrana, (Osijek), 90, 21. IV 1903., str. 4.
123
VDG JAHRBUCH 2004
djed je radio kao radnik kod cistercita u Kostanjevici. Janko Okiæ bio je do osme godine
pastir, od osme do dvanaeste ðak i pastir, od dvanaeste do dvadesete ðak, a poslije
"velikoškolac", vojnik pa èak i srpski èasnik u prvom srpsko-turskom ratu koje
ratovanje je i opisao te su ta njegova sjeæanja izašla u èasopisu "Alte und neue Welt" u
Einsiedelnu u Švicarskoj. Okiæ je proputovao gotovo èitav Balkan, a od 1877. do 1890.
boravio je u Italiji. U 189l. postao je u Worishofenu tumaè za bolesnike koji su dolazili
iz slavenskog Balkana te je uoèio da je tih gostiju sve više. Buduæi da je nekoliko godina
živio u Worishofenu upoznao je temeljito sve Kneippove metode, vidjevši vlastitim
oèima kako lijeèi Sebastian Kneipp. On se zadržava u ljeèilištu i poslije Kneippove
smrti, te je do 1901. i urednik Kneippovog èasopisa "Kneipp Blaetter". Gosti iz
Hrvatske u Worishofenu su se interesirali da li bi se i u našim krajevima mogao
osnovati slièan zavod. Na Okiæev upit (anketu) u novinama koja bi mjesta bila
zainteresirana za osnivanje ljeèilišta hladnom vodom javilo se èak 61 interesent iz
Hrvatske. Okiæ je obišao sva ponuðena mjesta i odluèio se na ponudu krapinskog
opæinskog naèelnika Wilibalda Sluge. Okiæ je zadivljen prekrasnim položajem Krapine
i zdravom klimom, rodnom i plodnom okolicom s mnogo voæa i grožða, a svakako i
sliènošæu sa svojim rodnim samoborskim krajem. Pored toga, mjesto je imalo i
željeznicu do Zaboka koji je bio vezan linijom Zaprešiæ - Èakovec i na pruge u Austriji i
Maðarskoj a bilo mu je obeæano da æe se izgraditi i 12 km duga pruga od Krapine do
Lupinjaka kako bi se dobio direktni prikljuèak na glavnu prugu i najbližu vezu sa
Slovenijom. Sve je to potaknulo agilnoga Okiæa na odluku da ovdje locira sunèane
kupelji, veliko ograðeno plivalište i èitaonicu, te svratište za zimsko doba.26
Okiæ je bio upravitelj ljeèilišta, a zaposlio je i više struènog medicinskog osoblja.
Janko Okiæ-Jereb je bio dobar reklamator ljeèilišta u osnivanju, pa je 22. sijeènja 1904.
održao i predavanje u Koprivnici o ljeèilištu, a obilazio je i druga mjesta.27
Ljeèilište je proradilo 14. lipnja 1903. godine i do poèetka 1904. kroz njega je prošlo
veæ 517 "gostova".28 Naime, otpisom Zemaljske vlade br. 39010 od 14. svibnja 1903.
proglašeno je trgovište Krapina Kneippovim ljeèilištem. Kako bi se privukli gosti, u
brojnim je listovima dan opis Krapine i njenih prirodnih ljepota, a osobito da se tu
nalazi i kapelica sv. Jurja.29 Detaljan opis Krapine dan je i u "Knajpovcu".
Èitamo: "Kupališna je zgrada udaljena 5 èasova od mjesta i stoji u zaklonu Tri
kraljske gore medju zelenim livadama. Pred zgradom uredjeni su cvjetni nasadi, a za
njekoliko èasaka može se serpentinama, izvedenim gustom smrekovom šumom uspeti i
na sam vrh sv. Triju Kralja. Zgrada je novo sagradjena. Njome se proteže hodnik dug
25 metara, a širok 5 metara, uz koji su poredane kabine za poljevanje. Kabine za
gospodje odieljene su naravno od kabina za gospodu, a providjene su svim za ljeèenje
mrzlom vodom potrebnim spravama. Na desnoj je strani uredjeno toplo kupalište, dok
se na lijevoj nalazi soba upravitelja. U èitaonici æe naæi gostovi razne novine i èasopise.
26
27
28
29
Knajpovac, 1, 1. XII 1903., str. 2-3. - Okiæ, Zašto sam došao u Hrvatsku; 2, 16. I 1904., str. 3.
Knajpovac, 1, 1. XII 1903., str. 14.
Isto.
Narodna obrana, 98, 5. VI 1903., str. 3. - Dopis iz Krapine.
124
VDG JAHRBUCH 2004
U blizini kupališne zgrade uredjen je posebni prostor za sunèane i zraène kupelji, a
nešto dalje nenadkriven basin za plivanje sa dostatnim brojem kabina."30
Radi reklamiranja i privlaèenja domaæih gostiju u ljeèilište, koje je trebalo biti
otvoreno cijelu godinu, poèeo je Janko Okiæ Jeren izdavati krajem 1903. na hrvatskom
jeziku list "Knajpovac", a blagajnik redakcije bio je Aleksandar Auschlager. List se je
reklamirao i u osjeèkom glasilu "Narodna obrana", buduæi da je njegov urednik Ivan
Lorkoviæ, poznati hrvatski politièar, bio vezan uz Zlatar gdje je na prijelazu stoljeæa
poèeo služiti kao sudac. Krapinsko ljeèilište reklamira i "Glasnik županije požeške" što
znaèi da su mnogi oèekivali da æe ovo kupalište biti osobito privlaèno za klijentelu iz
Slavonije.31
Iz ovog lista saznajemo sve što se dešavalo u ljeèilištu u poèetku rada. Veæ u prvom
broju "Knajpovca" je naznaèeno da æe se graditi i svratište, a iz drugog broja saznajemo
da se dvorana Wandelbahn pretvorila u zimski vrt i da je vlasnik ugljenika u Krapini
Sonnenberg poklonio ljeèilištu 50 metrièkih centi ugljena kako bi dvorana te zime bila
topla.32 Opæinske vlasti su pomagale ljeèilište jer je ono povoljno utjecalo na Krapinu
èije su obrtnièke usluge slabile nakon ukinuæa cehova 1872 godine. Ljeèilište je
pomagao i kotarski predstojnik Eduard Schmidt, rodom iz Osijeka i Wilibald Sluga
koji istina 1904. više nije bio opæinski naèelnik, ali je bio opæinski zastupnik, a sklon
ljeèilištu bio je i šef krapinske pošte i brzojava Gjuro Ristiæ. List, a dakako i ljeèilište,
preporuèio je 19. veljaèe 1904. i veliki župan Varaždinske županije Radoslav pl. Rubido
Zichy od Zagorja, sin glasovite pjevaèice grofice Sidonije Erdody koja je uèila pjevati
kod berlinske pjevaèice Ennesove i koja je tumaèila glavnu žensku ulogu u prvoj
hrvatskoj operi "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskog.33 Isti takav dopis izdao je i veliki
župan požeške županije br. 296 od 22. travnja 1904.34
Okiæ je poèeo prodavati i ljekovito bilje, a vlasnik krapinske ljekarne "Sv. Ivanu
Krstitelju" Mirko Viktorin prodavao je "Okiæev sapun", medno vino i razne tinkture.
Kneippov kruh (graham) se pak pekao kod N. Planiæa.35 U listu je objavljeno da je
Janko Okiæ-Jereb usavršio sistem lijeèenja te da je još 1892. izumio "aparat s kojim
može svaki sam sebe poljevati bez ikakog sudjelovanja od strane drugog èovjeka pa i u
najmanjoj sobici". On svoju spravu naziva "samopoljevaèem" te da te aparate izraðuje
u dvije velièine: od 25 litara po 18 kruna i 50 litara za 30 kruna, te da je veæ prodao
5.000 tih aparata.36 Okiæ je pisao brojne èlanke u "Knajpovcu" koji nosi podnaslov
"Èasopis za njegovanje zdravlja i uputu ljeèenja po Kneippovom sustavu, te pouku i
zabavu." Veæinom preraðuje Kneippove èlanke ili predavanja, dajuæi vrlo korisne
savjete za lijeèenje i oèuvanje zdravlja. Bilo je i napisa drugih autora, ali relativno
malo. Okiæ je pisao o najrazlièitijim temama, ali uvijek o onima koje spadaju u krug
Kneippovog lijeèenja i Kneippovog naèina života. "Naèin poljevanja", "Naravan naèin
30
31
32
33
34
35
36
Knajpovac, 2, 16. I 1904., str. 27-30.
Narodna obrana, 274, 30. XI 1903., str. 3; glasnik županije požeške, 20, 14. V 1904.
Knajpovac, 16. I 1904., str. 32. - Okiæ.
Knajpovac, 6, 16. III 1904., dopis br. 662 upuæen svim opæinama Varaždinske županije.
Knajpovac, 9, 1. V 1904., str. 129. br. 296. od 22. IV 1904.
Knajpovac, 3, 1. II 1904., str. 63.
Knajpovac, 1, 1. XII 1903., str. 14.
125
VDG JAHRBUCH 2004
života temeljni je uvjet za postignuæe visoke starosti", "Nervoznost", "Njegovanje
zdravlja po ljetu", "Otvrdjelost", "Plivanje je najzdravija vježba tiela", "Potrebe tjelesnih
vježba i gombanje", "Proljetne radosti", "Sunèano svjetlo i zarazne bolesti", "Tjelesno
jaèanje naše djece u ovo doba godine", "Tromost u proljeæe", Umjeæe življenja" itd.
naslovi su nekih èlanaka. U kolumni "Urednikova torbica" odgovarao je potencijalnim
pacijentima, a u kolumni "Uspjesi ljeèenja" pisao je kako je Kneippovo lijeèenje u
Krapini uspjelo, i navodio za to zahvale pacijenata i izvode iz njihovih brojnih pisama.
Svakako je zanimljiva i rubrika "Viesti iz Krapine" u svakom broju lista, a buduæi da u
to vrijeme Krapina nema svoj list, "Knajpovac" vrši i ulogu lokalnog obavjesnika, što je
za ovaj stari obrtnièki centar bilo izvanredno znaèajno i važno. U "Knajpovcu" se
objavljuju i iskazi gostiju u ljeèilištu, a po uzoru kako to èini "Banovac" u Petrinji za
Topusko, te se vidi da su i ovdje gosti dolazili sa svih strana. List se tiskao u Zagrebu
kod Franje Bogoviæa na Preradoviæevom trgu 4. Ljeèilište i list se reklamiraju i u
Osijeku jer list stoji samo 2 krune na godinu.37 Ukupno je izašlo 24 brojeva "Knajpovca"
od èega svi osim prvog u 1904. godini.
Preko "Knajpovca" saznajemo da je ljeèilište imalo u poèetkom 1904. godine 250
soba sa 400 kreveta i da su se mogli iznajmiti i èitavi stanovi u Krapini, te da se ureðuje
gostiona u kojoj æe se kuhati strogo po Kneippovim propisima.38 Cijene su bile
skromne, osobito u odnosu na poznatija ljeèilišta u inozemstvu. U travnju 1904. poèelo
se graditi novo ljeèilište, a u starome su zadržane kupke "Petar" s mrzlom vodom,
"Marijanica" s toplom i "Ivica" s umjerenom vodom.39 Ljeèilište je uspješno napredovalo
i primalo brojne goste za koje su prireðivane i zabave. Tako je 20. kolovoza 1904. u
perivoju Dolac održalo koncert pjevaèko društvo "Vila" iz Varaždina.40 Ljetna sezona
1904. godine bila je dokazano vrlo uspješna, ali u nastavku se dolazi do opadanja jer
Hrvatsko-srpska koalicija u procesu sve jaèe orijentacije prema slavenskim narodima
nerado gleda na jake veze izmeðu ljudi njemaèkog govornog jezika i naših krajeva.
Zanimljivi su dopisi pacijenata bilo onih koji su se lijeèili u Krapini i onih koji su se
lijeèili na temelju Okiæevih savjeta preko pisama. Dopisi su brojni, pa se javlja neki
Ljudevit Sand, uèitelj iz Pfalza, Ema Bruger iz Northamptena u Engleskoj, Pavao
Duborg iz Kijeva, Agate Meier iz Lauteracha u Wurtembergu, Gottfried Sieger iz
Erailsheima u Würtembergu itd. Postolar Blaž Potoènik iz Gorenske zahvaljuje se
upravitelju ljeèilišta Janku Okièu Jerebu za poboljšanje svojeg zdravlja. Piše da je po
savjetu leskovaèkog župnika iz Gorenske došao u Krapinu i da je nakon mjesec dana
lijeèenja potpuno ozdravljen i preporoðen, te više nema drhtavice ni slabokrvnosti, a
može i raditi.41 Uèiteljica Milka Martinoviæ iz Bosanske Krupe pozdravlja upravitelja
pišuæi da se je uvjerila kako su mnogi bolesnici "oživili novim životom", te da se i ona
osjeæa kao preporodjena te moli Jereba za dalje upute "...jer ugodne i divno djelujuæe
uporabe vode ne bi mogla sad izostaviti".42
37
38
39
40
41
42
Narodna obrana, 230, 7. X 1904., str. 3.
Knajpovac, 2, 16. I 1904., str. 30.
Knajpovac, 7, 1. IV 1904., str. str. 70.
Knajpovac, 16, 16. IX 1904., str. 251 - Viesti iz Krapine.
Knajpovac, 1, 1. XI 1903., str. 2.
Knajpovac, 1, 1. XII 1903., str. 1.
126
VDG JAHRBUCH 2004
Okiæevo oduševljenje se održavalo èitavo proljeæe i ljeto 1904. godine utoliko više
što je opæina èinila sve moguæe da boravak u Krapini uèini gostima što ljepšim i
boljim.43 Pod predsjedanjem kotarskog suca Štajdohara osnovano je 8. ožujka 1904. i
Društvo za poljepšanje Krapine te su ureðeni prilazi Starom gradu, a ljeèilišni perivoj
Dolac dobio je lijepe klupe na kojima su gosti mogli uživati u ljepoti krapinskog kraja.
Tijekom srpnja i kolovoza svirala je dva puta dnevno i domobranska glazba.44 Ponešto
je otežao dolazak gostiju štrajk željeznièara.45 U lipnju je otvorena još jedna
restauracija na Hušnjakovu u kojoj je Marija Štrokova èinila sve da zadovolji goste.46 U
Krapini je 23. svibnja 1904. održan i sastanak europskih antropologa jer je tu bilo i
Kramberger Gorjanoviæevo nalazište praèovjeka, otkriveno 1899. godine, pa su
uèesnici ruèali u Kneippovoj restauraciji "K Okiæu", a razgledali su i Kneippovo
ljeèilište nakon što je sveuèilišni profesor povijesti dr. Vjekoslav Klaiæ održao na
Starom gradu predavanje o povijesti Krapine i nakon što je svaki uèesnik dobio
bilikum s Èehom, Lehom i Mehom.47
Novo ljeèilište u Krapini postalo je vrlo popularno u Austriji, osobito kada je
otvoreno novo svratište "Central".48 No prevelike investicije proždirale su prihode, a
pored toga cijela 1903. i 1904. bila je nemirna godina u Hrvatskoj, pa su vijesti o
brojnim narodnim skupštinama uznemirivale strance od dolaska u uzavrelu
Hrvatsku. U rujnu 1904. Okiæ se žali da mu je teško sam ureðivati "Knajpovac" i još
voditi ljeèilište i odgovarati na sve dopise, a pored toga da pretplatnici lista, kojih je bilo
476 ne podmiruju svoju obavezu.49 S ovog razloga "Knajpovac" 1905. prestaje izlaziti,
barem prema našim današnjim saznanjima, a to je i vrijeme kada dolazi na vlast
Hrvatsko-srpska koalicija te se na sve njemaèko poèelo gledati neprijateljski.
Iz devet objavljenih iskaza gostiju u listu "Knajpovac" vidimo da je gostiju bilo
mnogo i da su dolazili sa svih strana te da su i poslije lijeèenja nastojali održati veze s
upravom kupališta, a mnogi su slali na oporavak i èlanove svojih obitelji. Osobito je
bilo mnogo gostiju iz Slavonije i Srijema i gotovo da nije bilo u Osijeku i u Požegi
uglednika koji nije posjetio ljeèilište u Krapini ili poslao u njega nekog èlana obitelji
ukoliko je sam bio sprijeèen poslom.50 Dolazili su trgovci, sveæenici, odvjetnici, državni
èinovnici, privrednici, bogati seljaci, bankari, a bilo je i gostiju iz mnogih dijelova
Austro-Ugarske monarhije pa i iz Bosne i Dalmacije. Mnogi od ovih gostiju nose
njemaèko prezime, jer oèito je da se u ljeèilištu govorilo njemaèki kao i hrvatski, a svi
lijeènici su bili školovani u Grazu ili u Beèu pa su se oni kojima je materinji jezik bio
njemaèki u ovakvoj sredini dobro osjeæali. Ne treba naime zaboraviti da je i u rodnoj
kuæi Ljudevita Gaja, èiji je otac bio ljekarnik, govorilo njemaèki. Osobito mnogo gostiju
dolazi iz Štajerske i Donje Austrije te okolice Peèuha. Tako na pr. Ludvig Zeh, trgovac
iz Neunkirchena, Marija pl. Schroefel, posebnica iz Graza, Josef Hartel iz Nagyosza iz
43
44
45
46
47
48
49
50
Knajpovac, 6, 16. III 1904., str. 91. - Vijesti iz Krapine.
Knajpovac, 6, 16. III 1904., str. 92; 13, 1. VII 1904., str. 201.
Knajpovac, 9, 1. V 1904., str. 140.
Knajpovac, 10, 16. V 1904., str. 156.
Knajpovac, 11, 1. VI 1904., str. 167-168.
Knajpovac, 14, 16. VII 1904., str. 217.
Knajpovac, 16, 16. IX 1904., str. 242. - Našim p.n. predplatnicima.
Knajpovac, 23-24, 25. XII 1903., str. 253.
127
VDG JAHRBUCH 2004
Ugarske, Marija Brunner iz Neunkirchena u Dolnjoj Austriji, Janko i Rosina Edlmayer,
posebnici iz Osijeka, Rudolf Seissel, zemljomjernik iz Krapine, Franjo Verderber,
upravitelj krapinskog ugljenokopa, Fritz Kramer, sin bankovnog èinovnika, Josip
Oberleitner, župnik iz Inðije, Arthur pl. Raizner, ljekarnik iz Zagreba, Ferdinand Schram,
umirovljeni oficijal iz Beèa, Šandor pl. Raizner, inženjer na ugarskim željeznicama,
Ernestina Winter, uèiteljica u Wolfsbergu u Štajerskoj, naduèitelj Lasbacher iz Štajerske
Antun Lobmaer, kapelan iz Kranjske, Ivan Stadler, èinovnik na željezici u Tirolu, Mihajlo
Feriæ, konjanièki satnik iz Beèa, Jakob Škrabar, orguljar iz Griža u Štajerskoj, Julka
Peitinger, uèiteljica iz Perchtoldsdorfa kod Beèa, Antun Kuhar, gostionièar iz Iszakocza u
Ugarskoj, Andrija Njaradi, posjednik u Bacs Keresturu, Marija Schweigel, uèiteljica u Sv.
Benediktu u Štajerskoj, Josip Vodušek, kapelan iz St. Pavla u Štajerskoj, Rudolf Kociper,
kapelan u Grižama u Štajerskoj, Marija Wimberger, supruga èasnika iz Bavarske, Ella
Kornfeind iz Vasarhelya u Ugarskoj itd.
Dolazili su i domaæi uglednici kao što je Gjuro Èaniæ, zborni zapovjednik
domobrana iz Zagreba koji je oèito i dao dozvolu za domobransku glazbu, sveuèilišni
profesori i povjesnièari iz Zagreba dr. Vjekoslav Klaiæ i dr. Gjuro Šurmin sa suprugom
Ivanom te profesor dr. Josip Pazman, profesor Ivan Rabar, ravnatelj gimnazije u
Osijeku, Vjekoslav Špinèiæ, zastupnik u Carevinskom vijeæu iz Istre, dr. Ante Bauer,
sveuè. profesor u Zagrebu buduæi nadbiskup, kanonik i koprivnièki župnik Antun
Kovaèiæ, dr. Felix Suk, kanonik iz Zagreba, kanonik Gjura Badovinac iz Križevaca, dr.
Franjo Barac profesor iz Požege, dr. August Harambašiæ iz Zagreba, Ivan vitez Trnski,
veliki župan u mirovini s kæerkom, Janko Ibler, urednik "Narodnih novina", Luka
Sabljak, upravitelj zagrebaèke kaznionice, Peroslav Paskieviæ, podtajnik
trgovaèko-obrtnièke komore u Zagrebu, obitelj ravnatelja tvornice duhana u Senju
Vidmar, te tajnici Zemaljske vlade u Zagrebu Josip Mudrovèiæ, i Gustav pl. Koretiæ. U
Krapini se lijeèi i Stjepan Osterman, asistent Narodnog muzeja u Zagrebu, Ana
Erbern, supruga mornarièkog èinovnika iz Pule, Lujza Kramer, supruga èinovnika
podružnice Austro-Ugarske banke iz Zagreba, Marko Šamšaloviæ, ravnatelj Iloèke
štedione i veleposjednik iz Iloka. Kao kuriozum spominjem ljeèilišnog gosta Iliju
Kolèakova, ljekarnika iz Sofije, koji se morao poprilièno namuèiti da stigne do Krapine
na lijeèenje. Dakako da je popis gostiju vrlo velik i da su ovo samo neka imena iz ovog
popisa, izabrana bez oštrije selekcije.
Meðutim, èini se da ljeèilište nije poslovalo onako uspješno kako je zamišljeno, a
mislim da je razlog tome gospodarska kriza i prevelika brojnost kupališta u
Hrvatskom zagorju, te blizina Slovenije èija su ljeèilišta bila takoðer dobro ureðena i
reklamirana, a pored toga zemlja je bila mirnija nego Hrvatska. Svakako je smetalo i
to što je Kneippovo ljeèilište u Krapini bilo blizu Krapinskim toplicama. Krapinske
toplice imale su dulju tradiciju, više vode, a temperatura vode od 35 do 44 stupnjeva
èinila se ljudima prihvatljivijom od lijeèenja hladnom vodom. Bilo je i zabune jer je dr.
Mai reklamirao Krapinske toplice u istim listovima u kojima je reklamirano i
Kneippovo ljeèilište u Krapini.51
51
Narodna obrana, 119, 4. VI 1910., str. 8.
128
VDG JAHRBUCH 2004
Ipak ljeèilište posluje do kraja Prvog svjetskog rata, ali ne u onom obimu kako je
zamišljeno i ne više pod vodstvom Okiæa Jereba kojemu su oèito odricali struènost jer
nije bio lijeènik, veæ osoba koja je praksom stekla iskustvo u lijeèenju Kneippovim
metodama. Oko 1910. ljeèilište radi samo od proljeæa do jeseni, a lijeèilo se mrzlom
vodom i elektricitetom pod vodstvom dr. Winternitza iz Beèa i struènjaka školovanih u
Worishofenu.52
Poslije Prvog svjetskog rata sve što je dolazilo iz njemaèkih prostora nije bilo dobro
došlo. Meðutim život je bio jaèi. Mnogo toga se nije moglo bez njemaèkog iskustva i
znanja, pa vjerojatno upravo na ovom iskustvu Petar Tesliæ, kapetan srpske vojske,
koji je Rijeku predao Talijanima, povukavši se sa vojskom iz grada u studenom 1918. u
Kraljevicu, dobio koncesiju za kupke hladnom vodom u Sisku, ali i koncesiju da ovdje
osnuje snažnu alkoholnu industriju. Poslije 1918. Kneippovo se ljeèilište u Krapini
više nigdje ne spominje.
5.
U zakljuèku možemo reæi da je Hrvatska slijedila Kneippove metode lijeèenja i
prehrane vrlo rano. Sve što je Kneipp prakticirao moglo se naæi i u Hrvatskoj bilo da se
radi o kavi, kupkama, ljekovitom bilju ili grahamu. Sve to pokazuje snažne veze
hrvatskih prostora s njemaèkim prostorom i veze su išle Dunavom, ali i željeznicom
nakon što su izgraðene sedamdesetih i devedesetih godina potrebne pruge. Kneippova
iskustva i tehnike života, lijeèenja i rada su se ukorijenile na hrvatskim prostorima te
su preživjele do dana današnjeg i ako se malo razgrne ispod pepela iskrsavaju
nevjerojatne spoznaje o utjecaju i primjeni njemaèkih dostignuæa na našim prostorima
u svakom podruèju. U ovom sluèaju nosioci su bili lijeènici na polju lijeèenja
Kneippovom metodom i trgovci koji su prodavali Kneippovu sladnu kavu, te pekari
koji su pekli kruh graham i apotekari koji su miješali Kneippove tinkture. Svi su oni
shvatili da u Hrvatskoj postoji veliki interes za primjenu Kneippovih savjeta i da ih
ljudi rado slušaju i primjenjuju u potrazi za zdravljem ili za njegovo oèuvanje.
52
Narodna obrana, 92, 22. IV 1910.,; 134, 17. VI 1911., str. 9.
129
VDG JAHRBUCH 2004
Die Anwendung von Kneipps Methoden
in ärztlicher Behandlung und Ernährung in Kroatien
Anfang des 20. Jahrhunderts
Sebastian Kneipp (Stephaniried, Bayern, 17. Mai 1821 – Worishofen, 7. Juli
1897) war ein katholischer Priester, der mit kaltem Wasser, gesunder Ernährung
und Heilpflanzen behandelte. Er erfand ein System, das viele Leute wieder heilte,
weswegen dieses System um die Jahrhundertwende (19. in das 20. Jahrhundert)
sehr geschätzt war. Kroatien blieb dabei auch nicht zurück und es gab zwei
Kurorte, die nach seiner Methode arbeiteten: Dr. Antun Lobmayer in Zagreb auf
Josipovac im Jahre 1895 – der aber sehr schnell seine Arbeit beendete und
Okiæ-Jerebovo in Krapina von 1903 bis Ende des Ersten Weltkriegs. Kneipps
Kurort in Krapina war weit bekannt, da Okiæ Ende 1903 die Zeitschrift
"Knajpovac" veröffentlichte und dort Kneipps Methoden propagierte. Diese
Zeitschrift machte auch eine Verbindung zwischen Gästen und Kranken und
diente als eine Informationsquelle über das Leben in Krapina im Jahre 1904. Viele
Gäste wurden im Kurort behandelt, was man aus neun, gut bewahrten Listen
rekonstruieren kann.
Im Unterschied zu diesem Kurort, produziert und verbraucht man in Kroatien
Kneipps Malzwasser auch heute. Die Fabrik Franck aus Linz begann mit der
Herstellung dieses Gerstenkaffees, der als Ersatz für Kaffee von ärmeren Leuten
akzeptiert wurde. Frank stellte auch andere Ersatze für Kaffee her; "Divka" als
Kaffee, aus Wurzeln der Zichorie, wurde mit Kneipps Malzkaffee gemischt.
Die Geschichte von Kneipps Malzkaffee, aber auch des Kurortes in Krapina
zeigen, dass nichts in dieser Region ohne Politik durchgeführt werden konnte,
weswegen das Schicksal des Kurorts in Krapina nach dem Jahr 1918 versiegelt
wurde. Alles, was an die deutschen Länder und den germanischen Schritt zum
Balkan erinnerte, wurde mit Unverträglichkeit betrachtet. Kneipps Malzkaffee
hatte bisschen mehr Glück, aber es sollten viele Jahre vergehen, bis die
Wiederherstellung unter dem früheren Namen wieder fortgesetzt wurde.
130
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Ivan PEDERIN
Njemaèki dio habsburške Carevine
(u zbirci "Die österreichischungarische Monarchie in Wort
und Bild")
Ovaj rad prikaz je svezaka o njemaèkom dijelu Austrije u zbirci Die
oesterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild. Za te zemlje postojao je
naziv Deutschoesterreich koji nije bio politièki pojam, nego kolokvijalna tvorba. Taj
dio bio je Beè i niz grofovija, markgrofovija, vojvodstava, nadbiskupija i dr. koje su
potkraj srednjeg vijeka nasljedstvom došli o posjed Habsburgovaca. U prikazima se
ti dijelovi smatraju njemaèkim, ali nigdje traga pojmovima njemaèkog
nacionalizma koji je oslonac tražio u jeziku, germanstvu seobe naroda, folkloru i
šumi. Nema ni želje da se jezièno asimiliraju manjine što je bila namjera gotovo
svih nacionalnih država 19. st. Beè je slabo vezan sa tim zemljama, a sam Beè
smatrao se u povijesti stožerom katolicizma, a u 19. st. grudobranom Zapada. Iz
ovog prikaza vidi se da ove zemlje nisu bili ni jako industrijalizirane, ali je država
ipak djelovala tako da je usmjeravala razvitak industrije i trgovine i politièkim
sredstvima tražila tržišta domaæoj industriji u smislu srednjoeuropskog
neomerkantilizma kasnog 19. st.
Deutschösterreich nije politièka jedinica, neæe se naæi na politièkom zemljovidu
Habsburške Carevine, veæ je to kolokvijalni naziv za onaj dio Carevine u kojem se
govorilo njemaèki, a to je Donja i Gornja Austrija sa Salzburgom, Tirol i
Vorarlberg, Koruška sa Kranjskom i Štajerska. To su bile grofovije, vojvodstva itd.,
dakle stare feudalne jedinice èija se povijest i tradicija poštovala, a kultura nije
razorena onako kako se to dogodilo u postrevolucionarnoj Francuskoj koja je
podijeljena na departemente. U taj pojam spada i Beè u kojem se govorilo njemaèki,
ali je Beè uvijek, a osobito u drugoj polovici 19. st. bio grad u koji su se doseljavali
mnogi iz svih zemalja Carevine, ali su se u Beèu i asimilirali. Ukratko reèeno,
Deutschösterreich je bio dio Carevine koji otprilike odgovara današnjoj Republici
Austriji. Tom podruèju valja dodati južni Tirol i neke dijelove današnje Republike
Èeške. U tom kraju je alogeno puèanstvo bilo rijetko, to su bili Talijani u Tirolu i
Slovenci u Štajerskoj i Kranjskoj. Puèanstvo njemaèkog jezika prema tome nije bilo
veæinsko u Carevini, a nije imalo ni politièki jak položaj s obzirom da nije bilo
politièka jedinica. Nijemaca je bilo osim u Deutschösterreich u Galiciji, Èeškoj,
Maðarskoj, Slovaèkoj, malo u Hrvatskoj (5 posto) i Sloveniji, vrlo malo u
Primorskoj guberniji, tj. Istri Trstu, i isto tako malo u Dalmaciji i Bosni i Bukovini,
ali je njemaèki bio jezik sporazumijevanja svih žitelja Austro-Ugarske. Njemaèki je
na tom podruèju i u srednjoj Europi uopæe bio ono što je danas engleski u veæem
131
VDG JAHRBUCH 2004
dijelu svijeta. To je zasluga Josipa II. i njegove germanizacije. Josip II. ukinuo je
latinski u upravi i uveo njemaèki. To nije bilo s namjerom da se puèanstvo Carevine
germanizira, tj. da zaboravi svoj materinji jezik i prihvati njemaèki, tako bar
izgleda jer do danas nije istražena jezièna situacija i politika Carevine, nije poznat
neki zakon ili dekret kojim bi njemaèki postao uredovni jezik Carevine kao što je
maðarski bio uredovni jezik u Translajtaniji, ali se ipak zna da se u Carevini
govorilo vrlo mnogo jezika. Svi ti jezici osim romskog imali su svoje novine,
književnost, škole i druge institucije. Nijedan jezik Carevine nije nestao osim
armenskog jer su Armenci u Bukovini napustili svoj jezik i prihvatili poljski u 18.
st., dakle u doba dok Bukovina još nije pripadala Carevini. Tu valja primijetiti da se
njemaèki u Hrvatskoj uvijek rado uèio i govorio, ali kad su Maðari pokušali uvesti
maðarski na èitavom podruèju krune sv. Stjepana, naišli su u Hrvatskoj na žestok
otpor. Kruna sv. Stjepana bila je vrlo harmonièna država dok je država govorila
latinski, ali kad se pokušalo uvesti maðarski došlo je do krize.
Opis pojedinih zemalja sadrži poglavlja posveæena prikazu krajolika, povijesti
po razdobljima, plastiènih umjetnosti, puèkog života, glazbe, industrije i
gospodarstva. Autori ove zaboravljene zbirke su uvijek znatni znanstvenici i
književnici, a ti su takvi da zbirka do danas nije nadmašena, ono što se danas zove
Geschichte Oesterreichs ili Oesterreichbuch obièno je samo povijest Dvora i njegove
politike, tu se može doznati kad su Habsburgovci stekli ovu ili onu zemlju, ili su je
morali prepustiti Osmanima, ali se vrlo malo doznaje o zemljama kakve su
Slovaèka, Bukovina, Sedmograðe ili Hrvatska i njihovom životu.
Oesterreichbücher su obièno kulturno-politièki prikazi Carevine.
Nadvojvoda i prijestolonasljednik Rudolf, koji je zbirku i pokrenuo napisao je
uvod o krajoliku Beèa (Landschaftliche Lage Wiens str. 3-4).1 On je taj krajolik
opisao kao blagoslovljen s poviješæu koja poèinje u rimsko doba. Grad je jedno od
polazišta zapadne kulture koja je iz Beèa zraèila u široke predjele. Istakao je da je
nastanak kulture mjesno uvjetovan pa u Beèu djeluje svjetska povijest. Rudolf se
ovim kretao u Hegelovim misaonim putovima, a priznao je i neke geokulturne i
geopolitièke snage u povijesti. Važno je njegovo svjesno pozivanje na Zapad koje je
on time protegao na cijelu Carevinu èija je orijentacijska toèka upravo Beè. Nije
pretjerao, i Beè je i poslije propasti Carevine ostao jedan od najvažnijih gradova u
Europi i svijetu što mu nitko ne osporava.
U svesku o Donjoj Austriji (Niederösterreich str. 3-24), opisao je floru i faunu,
osobito divljaè, njegu šume, nestanak starih obièaja i nošnji koje su se negdje ipak
održali sve bez tradicionalistièkog žaljenja za prošlošæu. Onda je opisao kuæe s
vrtovima, izletišta i poneki samostan ili zamak. Šuma nije njemaèka šuma
romantièara Ludwiga Tiecka. Liènost pisca ne istièe se, tekst nije autobiografski
1
To je publikacija Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Auf Anregung und unter
Mitwirkung Seiner kaiserlichen und königlichen Hoheit des durchlauchtigsten Kronprinzen Erzherzog Rudolf,
Wien und Niederösterreich, 1. Abteilung, Wien, Wien, 1886. Literatura o Austriji obilna je i ja imam u tisku rad o
Austriji u europskoj politièkoj publicistici u doba oko prvog svjetskog rata. Od kasnije literature o Austriji
izdvajamo knjigu Claudia Magrisa o austrijskoj književnosti, Der habsburgische Mythos in der österreichischen
Literatur, Salzburg, 1966.
132
VDG JAHRBUCH 2004
kao književna djela s poèetka stoljeæa, ali se ta liènost ipak zamjeæuje. Rudolf je
krajolik opisao kao kraj Božjeg mira bez gospodarskih i politièkih problema. Bio je
to naèin na koji konzervativac vidi svijet. Kad je opisivao divljaè, medvjede i risove
koji su istrijebljeni poèetkom 19. st. osjetili smo plemiæa koji voli lov. Drugaèije je
postupao M. A. von Becker u opisu podnožja Alpa i moèvara (Das Voralpenland,
Das Marchfeld, str. 25-47 i 90-96) on je opisao krajolik kao lijep, turistièka društva,
staze i doline, jezera i njihovo bogatstvo ribom, dvorce i njihove vlasnike koji su
obièno stari aristokrate i povijesne liènosti. Sve ima karakter nabrajanja i
katalogizacije. Kod ovog pisca prevladavaju okolnosti važne za gospodarsko
iskorištavanje krajolika. Dvorci znaèe nazoènost tradicije i kulture, dapaèe ta
tradicija nije ni umrla jer su aristokrati još uvijek u tim dvorcima i odreðuju
društvu stil. Slièno su postupali Johannes Nordmann u opisu dunavskog kraja
(Das obere Donaugebiet, str. 64-73), Alexander Bittner i Felix Karrer u opisu beèke
zavale (Das Wiener Becken, str. 73-90.) i opet Rudolf u opisu dunavskih ledina do
maðarske granice (Die Donau Auen von Wien bis zur ungarischen Grenze, str.
97-122). Nordmann je napomenuo zamkove i crkve, ali je napomenuo mjesta važna
za širenje kršæanstva za Karla Velikoga, Rudolf je spomenuo Lobau kao mjesto
okupljanja francuske vojske prije i poslije Asperna, francuske grobove i neke
toponime koji na to podsjeæaju, rimske arheološke nalaze, neke naseobine Hrvata
koji su izbjegli pred Osmanima u 16. st. Na taj naèin on je stvorio pojam europskog
krajolika s dugom suživljenošæu èovjeka i zemlje, krajolik koji èuva povijesne
uspomene. Taj krajolik posve je drugaèiji od prekomorskih krajolika u putopisima
u kojem prevladavaju opisi flore, faune, geologije i sl. Porijeklo ovakvog opisa
krajolika valja tražiti kod romantièkog zemljopisca Alexandera von Humboldta i
njegova djela Ansichten der Natur u kojem je priroda božanska ali ne i ljudska i u
tom smislu Humboldtov pojam prirode blizak je pojmu prirode kod pjesnika
Friedricha Hölderlina. Kod njega je èovjek svrstan u prirodu, ali ne kao njezin
gospodar.2 Priroda je jedinstveni organizam koji je sukladan našem duhu, a duh se
u njoj ostvaruje tako da je priroda samo objektivirani razum. Povijest za Henryka
Steffensa nije povijest èovjeka, nego povijest Zemlje i èovjeka koja poèinje od
geologije, pa je tako Alexander von Humboldt koji se u svojim putopisima duhovno
spaja s prirodom kao velikim skladom materije i duha što se ostvaruje u biljkama i
životinjama, a ne samo u èovjeku.3 Ova priroda osjeæa protok vremena, pa tako i
priroda ovih pisaca. Krajolik je prema tome jedno sa ljudima, biljem i životinjama,
sve skupa objektivizacija je duha.
Philipp Prinz zu Hohenlohe-Schillingsburg je u svesku o Štajerskoj opisao
šumu u dolini rijeke Enns (Das Ennsthal, str. 13-20.) kao lovište, to je naèin na koji
aristokrat gleda krajolik. Peter Rosegger, pisac zavièajnog romana opisao je dolinu
Mure (Das Mürzthal, str. 21-33) kao šumu, oranice, polja, livade i ledine sa selima i
2
3
H.A.Korff, Geist der Goethezeit, Versuch einer ideellen Entwicklung der klassisch-romantischen
Literaturgeschichte, III. Teil, Frühromantik, Leipzig, 31957.(Reprint) str.366.
Paul Kluckhohn, Das Ideengut der deutschen Romantik, Tübingen, 51966.str.25-35.
133
VDG JAHRBUCH 2004
zvonicima, vrtovima, plavetilom neba, ali i željezarama što ne spada u zavièajni
roman.4
Karl Weiß napisao je povijest Beèa (Zur Geschichte Wiens, str. 5-50). Beè je
nastao kao rimska naseobina i ta naseobina uskoro je postala kula za obranu protiv
prodora barbara sa sjevera. Autor je ostao gluh na traženje iskonskog nacionalnog
karaktera i nacionalne energije u barbarstvu što je bilo prošireno u njemaèkom
Sturm-und-Drangu. Onda autor spominje širenje kršæanstva, provale Maðara koji
su poraženi na Lechfeldu i Beè kao leno Babenbergera i mjesto gdje se zbiva radnja
što se pripovijeda u drugom dijelu Nibelunške pjesme. Na dvoru poèinje procvat
srednjovisokonjemaèke književnosti, Beè postaje èvorištem putova što vode za
Maðarsku, Italiju, Moravsku i Poljsku. Ostmar posjeti 1156. posebno vojvodstvo
odijeljeno od Bavarske. Plemiæi grade kuæe u gradu, plemiæke udovice gostinjce za
plemkinje što se hoæe povuæi od svijeta, ureðuje se položaj Židova, a kroz Beè
prolazi car Friedrich Barbarossa i križari. U zamku kraj Beèa bio je zatoèen
Richard CÉur de Lion. Babenbergeri izumiru, a Ottokar P emysl u Beèu vidi
uporište protiv Maðara, ali središte njegove države je Prag. Onda Beè postaje leno
Habsburgovaca, a autor ne spominje da su oni Švicarci. Graðani se s oružjem u ruci
suprostavljaju maðarskim pljaèkašima i husitima. Matijaš Korvin opsjeda Beè.
Sada graðanstvo dolazi jaèe do izražaja, u Beè se useljavaju mnogi stranci, a
crkveno se Beè odvaja od Passau, osniva se sveuèilište, razvija se znanost, Rudolf
IV. dovodi uèenjake, umjetnici ukrašavaju kuæe plemiæa, ali i imuænih graðana.
Poèinje prouèavanje klasiène umjetnosti. Godine 1529. Beè opsjedaju Osmani, a
brani ga uspješno grof Niklas Salm. Beè je uvijek stožer borbe protiv barbarstva,
najprije njemaèkog sa sjevera, pa maðarskih pljaèkaša i napokon Osmana koji su
neprijatelji vjere i kulture. Onda Osmani sklapaju savez sa Francuskom i opet
napadaju Beè 1596. Potom protestanti ugrožavaju Beè, ali oni su manja opasnost
od Osmana. Plemstvo prihvaæa protestantizam da se domogne crkvenih imanja, a
protestanti imaju uspjeha i kod puka, protestantizam djeluje otprilike kao
onodobni socijalizam. Sveuèilište djeluje, ali više služi državi nego li znanosti.
Autor ne kaže ništa pobliže o djelovanju sveuèilišta u kojem su se razraðivale
politièke i doktrine i pravni sustavi pa bi se stranke koje se nisu mogle
sporazumjeti na sudu obraæale sveuèilištu kao nekom vrhovnom sudu. U katolièkoj
reformaciji na sveuèilište dolaze isusovci kojima autor zamjera malo smisla za
prirodne znanosti. Oni uvode i cenzuru knjiga. Ipak nema liberalistièkog psovanja
isusovaca. Vlast uvodi gradske straže. Beè je sada sjedište sjajnog carskog dvora na
kojem se održavaju turniri, pozivaju se umjetnici. Beè ne želi zaostati za
francuskim dvorom. Turci raèunaju s nemirima u Maðarskoj, na savez s
Francuskom, na vezanost carske vojske u Italiji i opsjedaju Beè 1683. koji brani
grof Ernst Rüdiger Starkemberg. Beè spašava poljski kralj Jan Sobieski koji je
prognao Osmane. sva Europa oduševljena je tim podvigom. Sad se oko Beèa jate
mnogi narodi, širi se njemaèki jezik i grad postaje središtem napretka, ali ga
sedmogradski knez Rákóczy ugrožava. Autor malo piše o pragmatica sanctio, ali
4
Karl-Heinz Rossbacher, Heimatkunstbewegung und Heimatroman, Stuttgart, 1975,
134
VDG JAHRBUCH 2004
piše kako je èitav narod ustao na obranu od Napoleona, koji je donio samo rat,
financijske nevolje i skupoæu. O modernizaciji državne uprave i vojske Josipa II. I
Napoleona malo kaže. Autor ne objašnjava zašto je Napoleon pobjeðivao, kakav je
bio ustroj njegove vojske, kao što ne kaže ni kakav je bio i ustroj vojske koja se
uspješno oprla Osmanima.
Napokon je nadvojvoda Karl pobijedio Francuze kod Asperna, narod pozdravlja
povratak cara, grad postaje središte moæne Carevine, grade se palaèe, perivoji, grad
se modernizira, dolaze stranci sa svih strana Europe, Židovi su sad emancipirani s
Toleranzediktom Josipa II. koji je uveo njemaèki jezik na sveuèilište i u škole.5 O
jeziènoj politici autor ne kaže ništa, ali navodi ustanove, to je vojna škola
Theresianum, Ingenieurakademie, Orientalische Akademie, a to je bilo uèilište za
istoènjaèke jezike.6 Potom je osnovana veterinarska škole, Medicinsko-kirurška
akademija, gostinjac za neudane kæeri èasnika, brojne zbirke, Dvorska knjižnica,
Sveuèilišna knjižnica, Uèeno društvo za njemaèki jezik i književnost i druge
znanosti. Sveuèilište i znanost dobiva praktiènu namjenu kao i inaèe u
prosvjetiteljstvu, treba da stvori struèni kadar koji æe voditi državu.7 U graðanstvu
živi vojnièki duh, èime autor opravdava austrijski militarizam. U revoluciji 1848.
studenti i radnici naklonjeni su Maðarima. Onda poèinje industrijalizacija, razvija
se meðunarodna trgovina, osobito Turskom, traže se tržišta, Beè se modernizira,
sveuèilište se reformira. Poslije ove pohvale napretku, autor opisuje cenzuru kao
organ opreznog nadzora nad napretkom, a cara koji daje svojim narodima prava
koja su zaèetak suvremenog konstitucionalizma, a taj u Carevini nikad nije bio
dobro razvijen.
Beè se u ovom prilogu ne opisuje kao politièko, kulturno ili vojno središte jedne
nacije ili države, veæ kao stožer zapadne kulture, borbe protiv germanskih i
maðarskih barbara, protiv husita i Osmana, a u 19. st. kao stožer napretka uljudbe
i kulture, ali ne i kao stožer demokracije.
Povijest Donje Austrije8 su grof Gundarcker Wurmbrand i Matthäus Much
zapoèeli sa prapoviješæu (Zur Vorgeschichte Niederösterreichs, Diluvial-. Stein,
Bronze- und Eiszeit, str. 123-135.) pa opisuje kosti lovaca i lovce kao ljudsku rasu
na niskom stupnju, poluljude bliske majmunima, a iz naselja i oruða zakljuèuje da
je tu bilo više razdoblja kulture. Onda se doseljava jedna nova kulturnija rasa koja
se bavi poljodjelstvom i obraðuje bronzu. To su indoeuropljani i preci današnjih
Europljana. Onda dolaze Rimljani i bore se s domaæim Germanima.
5
6
7
8
Tendencija uvoðenja materinjeg jezika u škole I na sveuèilišta poèinje u kasnom prosvjetiteljstvuu Beèu, ali I u
Njemaèkoj. Georg Jäger, Schule und literarische Kultur, Band 1. Sozialgeschichte des deutschen Unterrichts an
höheren Schulen von der Spätaufklärung bis zum Vormärz, Stuttgart, 1981. str. 9-10.
Krajem XVIII. st. je dragomanska škola osnovana i u Mlecima poslije dugih priprema I pokušaja. Ivan Pederin,
Školovanje mletaèkih dragomana za turski, arapski, perzijski i hrvatskosrpski jezik od XV. do XVIII. stoljeæa i
njihova služba, Institut za istoriju u Banjaluci, Istorijski zbornik, 1988. br. 9. str. .35-51. Mleci su zaostajali za
Beèom u uèenju istoènjaèkih jezika
Gerald Grimm, Die Schulreform Maria Theresias 1767-1775., Das österreichische Gymnasium zwischen
Standesschule und allgemeinbildender Lehranstalt im Spannungsfeld von Ordensschulwesen, theresianischem
Reformabsolutismus und Aufklärungspädagogik, Framkfurt am Main-Bern-New York-Paris, 1987
2. Abteilung, Niederösterreich, Wien, 1888.
135
VDG JAHRBUCH 2004
Rimsko razdoblje (Aus der Römerzeit, str. 135-144) opisuje Friedrich Kenner
kao romanizaciju, ali Rimljani donose obrazovanje koje nije national-italische nego
viši stupanj meðunarodne kulture. Dunav postaje granica carstva, a Vindobona
logor. Lako su uoèljive simpatije za Rim i rimski univerzalizam i omalovažavanje
Germanstva.
Povijest Donje Austrije (Zur Geschichte Niederösterreichsstr. str. 145-182)
poèinje s markgrofom i biskupom Passaua u karolinškoj Ostmark. Pokrštavanje je
oruðe protiv germanskog barbarstva i kolonizacije. Ali onda dolaze franaèki
misionari i nose nacionalnu uljudbu, redovnici osnivaju samostane, Markgrof
Leopold prognao je maðarske pljaèkaše. Benediktinci dolaze s krilaticom ora et
labora, a to znaèi da oni zapravo donose poljoprivredu što autor ne istièe svjesno.
Grade se i zamci na Kahlenbergu i Klosterneuburg zbog zaštite od pljaèkaških
upada Maðara. S vojvodom Leopoldom VI. von Babenberg poèinje u 11./12. st.
razdoblje sjaja i razvitak kulture, nastaje i novo plemstvo – ministerijali. To su
namjesnici vojvode u udaljenijim novim zamcima, koji malo po malo dobivaju
status plemiæa. Redovnici pišu kronike i životopise. Autor ne uoèava da su baš
kronike i životopisi stvorili kontinuitet državnog ustroja i time povijest, ne
spominje praeceptore koji su na dvorovima vršili vlast perom, a njihova vlast u sjeni
nije bila mala. Razvija se promet i trgovina, ali se rasplamsava sukob Ottokara
P emysla i Rudolfa Habsburškoga. Ovog posljednjeg autor opisuje kao dobrog i
pobožnog vladara koji daje povlastice samostanima i gradovima. Husite opisuje kao
neprijatelje kulture koji pljaèkaju u Donjoj Austriji.
Autor potom opisuje doba feudalne anarhije s ratovima feudalaca, ali i razvitak
zanatstva i trgovine, obradu željeza. Da li je to bilo zanatstvo koje je trebao rat autor ne kaže. Potom autor opisuje zaustavljanje protestantizma zabranom
tiskanja i širenja Lutherovih spisa, plemiæe koji su naklonjeni protestantizmu da
prisvoje crkvena dobra, bitku na Bijeloj Gori kao pobjedu katolika, opsadu i porez
Osmana kod Beèa 1683., trgovinu s istokom i Italijom, rat za austrijsku baštinu i
ratne kontribucije. Autor ne opisuje ustroj te vojske, jedva spominje naèin
financiranja rata kontribucijom, dakle nametima na puèanstvo kraja u kojem se
nalazila vojska, ne spominje rat kao financijski pothvat.9 Na kraju opisuje poraz
Napoleonovog maršala Mortiera kraj Dürnsteina protiv združene austrijsko-ruske
vojske. Napoleon je stvorio masovne vojske s moderniziranim topništvom u kojima
je nestalo uloge utvrda. Autor ne piše da li su Rusi i Austrijanci shvatili novi naèin
ratovanja i zbog toga pobijedili.
Na kraju autor opisuje gradnju novih cesta u Donjoj Austriji koje trebaju
oživjeti trgovinu, poljoprivredne i šumarske škole.
U svesku Oberösterreich und Salzburg iste zbirke (1889.) grof Gundacker
Wurmbrand opisuje prapovijest (Zur Vorgeschichte str. 55-66), on opisuje sojenice
u kojima se pored ostalog proizvode lanene tkanine, lovce i ribare koji se k tome još
9
Rat je bio usko povezan s bankarstvom, Ivan Pederin, Jadranska Hrvatska u povijesti starog europskog
bankarstva, Split, 1996. str. 137ff.
136
VDG JAHRBUCH 2004
bave i poljodjelstvom i stoèarstvom, a znaju i za zanate. Putova nema, ali ima
vodenih putova. On opisuje i prapovijesne životinje od kojih su neke izumrle, uzgoj
jeèma, prosa i lana, miroljubiv narod koji tamo prebiva prije dolaska Kelta i
Germana. Opisuje
obradu bakra, bronze, rogova i kostiju, grnèariju,
poljoprivredna oruða i veze ovog kraja s udaljenim zemljama.
Hallstattske nalaze (Die Hallstattaer Funde, str. 62-68) opisuju Josef
Szombathy i grof Gundacker Wurmbrand kao kulturu veæih i jaèih Kelta koji nisu
sjedilaèki narod. Ne spaljuju mrtve, imaju dobra koplja i sjekire od željeza, maèeve
nose samo uglednici, a oni podsjeæaju na bronèane maèeve, kacige su im od bronce,
oni trguju s Italijom što pokazuje nakit od školjaka i slonovaèe. Ovaj narod je,
dakle, bio negdje izmeðu bronèanog i željeznog doba u neèemu je bio napredniji od
potisnutih starosjedilaca, a u neèemu ne, jer nije poznavao poljodjelstvo. Napredak
se ipak ostvaruje s doseljavanjem.
Hans Wickmann opisuje rimsko razdoblje (Aus der Römerzeit, str. 69-74) kao
doba napretka, gradnje cesta i utvrda, Celeja (Celje) bilo je središte uprave
Noricuma s procuratorom na èelu. Poslije podjele carstva za Dioklecijana
Lauriacum dobiva praeses proovinciae, to je vir perfectissimus, stara podjela na
županije (Gau) ostaje, svaka županija ima svoj grad i svoju skupštinu koja ima
vjerski karakter. Trguje se s Aquilejom, a rimska kultura miješa se s domaæom. U
ovom odjeljku jasnije je nego drugdje da autori traže identitet u Rimu, ne u
Germanima.
Povijest Gornje Austrije piše Julius Strnad (Zur Geschichte Oberösterreichs,
str. 75-110). Kratko se zadržava na kaotiènim prilikama seobe naroda, gdje je k
tome i izvora malo da bi prešao na sv. Ruperta koji je evangelizirao taj kraj, dok je
sv. Bonifacije ustrojio crkvenu organizaciju u Bavarskoj koja je opsegla i Gornju
Austriju. Dolaze benediktince, Karlo Veliki je smijenio bavarskog kneza Tassila,
potisnuo barbarske Avare. Sada dolazi sve više Bajuwara koji potiskuju doseljene
Slavene, razvijaju se gradovi i u njima pravna sigurnost, zanatstvo, pišu se pravni
kodeksi, osnivaju se samostani.
Strnad opisuje feudalnu anarhiju s borbama grofova, Ottokara èije kraljevstvo
seže iz Èeške do Jadrana, ali i Habsburgovce koji osnivaju i okupljaju Austriju.
Oslonac se ne traži u domovini, veæ u dinastiji. Ministerijali su neslobodni vitezovi
koji postaju savjetnici kneževa i plemiæi. I ovdje su husiti pljaèkaši. Razvija se
trgovina s Mlecima, razvijaju se cehovi i kakvoæa zanatskih proizvoda sve je bolja.
Humanizam ne opisuje kao doba krize vjere, veæ kao doba jaèanja svjetovnosti kad
su humanisti oteli sveæenstvu monopol obrazovanja. On spominje znatne uèenjake
15. st. Johannesa von Gmundenna, autora prvog kalendara, Georga von
Peuerbacha, koji tumaèi klasike, tajnog pisara cara Maksimilijana Johannesa
Stabiusa von Steyr. Ne piše ništa o utjecaju tog pisara na cara i državne poslove, ali
piše o osnivanju škola u manjim gradovima, znatnim profesorima koji odlaze na
sveuèilište u Beèu. Središnja vlast jaèa, ali ona je regionalna, donjoaustrijska, a ne
nacionalna austrijska. Jaèa zakonitost. Onda poèinju vjerski ratovi i seljaèki
ustanci, na drugoj strani Osmani opsjedaju Beè 1529. i prodiru sve do Emsa,
137
VDG JAHRBUCH 2004
sveæenici se žene i postaju protestanti, ne piše o tada raširenom obièaju da sveæenici
imaju priležnice. Autor nadugo opisuje zbivanja vjerskog rata, slobodu
vjeroispovijesti Augsburške konfesije, naèelo huius regio illius religio i gušenja
seljaèkih ustanaka. Katolicizam je pobijedio na Bijeloj Gori 1620., ali ne bez
daljnjega, ima tajnih protestanata, pokušaja obnove protestantizma, seljaèki
ustanci traju do 1706. Sredinom stoljeæa obnavlja se pravni sustav, pravosuðe se u
višim instancijama dijeli od uprave, politièka vlast prenosi se na komore,
ogranièava se komunalna vlast, smanjuje se tlaka, piaristi osnivaju gimnazije i
druge škole, u Kremsmünsteru opat Alexander Fixmiller osniva zvjezdarnicu
1749.-1758. Josip II. osniva zemaljsku vladu umjesto staleškog kolegija 1783.,
reformira poreze i ukida poreznu vlast stališa 1789. U Linzu se osniva sirotište. U
ovom odjeljku èitamo vrlo iscrpni prikaz jozefinskih reformi, ali nedostaje
usporedba s reformskim pokretom u Francuskoj koji je bio nasilan i
revolucionaran za razliku od austrijskog pokreta.
Metternich je kratko opisao Napoleona i svoje susrete s njima, a njih nije bilo
malo jer je Metternich u poèetku bio austrijski poklisar u Parizu, a kasnije se
mnogo puta sreo s Napoelonom.
Napoleon je prema Metternichu prezirao ljudski rod, pa je imao èudesni dar da
spozna slabe strane ljudi. Strasti su pak uvijek slabe strane ili iz njih slabe strane
nastaju pa je Napoleon volio ljude opsjednute snažnim strastima iz kojih se legu
velike slabosti. Metternich je smatrao da je pobjedio Napoleona svojim mirom, da
ga je mirom naprosto natjerao u oPaj jer je Napolen bio naviknut da špekulira sa
strastima drugih. Napoleon je dakle, prema Metternichu, bio mali èovjek s velikim
karakterom, neznalica kakva može biti potporuènik, ali je kod njega jedan èudesan
instinkt nadomjestio znanje.10
Autor nadalje opisuje ustanove koje su se osnivale poèetkom 9. st., a to su
ustanove za gluhonijeme i slijepe, državna pismohrana, nastanak austrijske
moderne povjesnice i Franza Kurza kao njezinog osnivaèa, osnutak konjske
željeznice 1836., a to je znatno zakašnjenje za Engleskom,11 parobrodarsku
plovidbu na Dunavu, obrtnièke udruge 1839, agrarno društvo 1745., osnivanje
umobolnice, poljodjelskih škola, trgovaèke akademije, banaka. Autor je naveo i kad
je koji car posjetio neki grad u Donjoj Austriji jer je to znaèilo inicijativu u
napretku.
Matthäus Much u èlanku (Zur Vorgeschichte Salzburgs, Vorgeschichtlicher
Bergbau, str. 375-381.). piše da se èovjek nalazi u salzburškom kraju tek poslije
isteka ledenog doba kad se naseljava na uzvisinama gdje se nalaze oruða i oružja od
bakra, kasnije bronze. Tu se nalaze i jame u kojima se kopao bakar, sol, pa i zlato
što je privuklo Italike, koje su domaæi protjerali.
10
11
Mémories, documents et écrits divers laissés par le Prince de Metternich, chancellier de cour et d’ état publiés
par son fils le Prince Richard de Metternich, classés et réunis par M.A. Klinkowstroem, Deuxiéme partie: L’Ere
de paix (1816-1848) Tome quatriéme, Paris, 18881, br. 598 i 599, 15. i 18. kolovoza 1822, str. 554-555
James Buzard, The Beaten Track, European Tourism, Literature, and the Ways to Culture, 1800-1918., Oxford,
1993.
138
VDG JAHRBUCH 2004
Eduard Richter napisao je èlanke o rimskoj povijesti i povijesti poslije seobe
naroda koju spominje kao doba povijesnog mraka (Die Römerzeit, str.375-381. i
Zur Geschichte Salzburgs, str. 387-424). Rimljani su u Noricumu, kako su oni
nazvali tu provinciju zatekli Kelte ili Germane što autor ne može utvrditi i grad
koji su onda nazivali Claudium Juvanum i spojili ga s cestom s Aquilejom. Cesta je
nadalje vodila na zapad do Augsburga i na sjeveroistok. Kršæanstvo je donio sv.
Severin, a poslije pokrštenja Bavaraca ga je obnovio sv. Rupert koji je došao iz
Wormsa, a primio ga je knez Theodor. Ovaj biskup osnovao je Salzburg u kojem se
do 8. st. govorilo romanski, a u zemlji je bilo i mnogo nekrštenih Slavena koje su
pokrštavali sv. Æiril i Metod. Njih su istisnuli biskupi u Passau i Salzburgu, a
Svatopluk se odvratio od njihovog nacionalnog kršæanstva. Ovaj sukob ne nastoji
se umanjiti. Karlo Veliki ukljuèio je Salzburg u svoju državu 788. Tad se osnivaju
samostani Mondsee, Chiemsee i Mattsee. Narod vjeruje da Karlo spava u brdu
Untersberg. Nadbiskup Salzburga nije samo duhovna, nego i svjetovna vlast
(Fürsterzbischof) širi kulturu germanizacijom i pokrštavanjem, ti su nadbiskupi
stup Svetog Rimskog Carstva kojemu pritjeèu upomoæ novcem i vojskom što nije
posve u skladu s kanonskim pravom. U borbi za investituru oni su na strani pape
zbog èega je car smijenio èak dva nadbiskupa. U borbi Rudolfa protiv Ottokara oni
su na strani Rudolfa, ali kasnije ulaze u kratkotrajni sukob s Habsburgovcima. U
13. st. izumiru mnogi grofovski rodovi, a nadbiskupi stjeèu njihove zemlje i
zamkove s kojima upravljaju njihovi èinovnici što stjeèu i sudbenu vlast. Autor ne
kaže ništa o karakteru i ustroju te nove vlasti vjerojatno s razloga što je mogao doæi
jedino do kronika, a ne do drugih izvora koji u pismohranama nisu bili dostupni
javnosti. Sad nadbiskupi sudjeluju ratovima protiv Matijaša Korvina na strani
Habsburgovaca, biskup grada Gurka u Koruškoj kardinal Matthäus Lang von
Wellenberg savjetnik je i diplomat cara Maksimilijana I. O njegovom utjecaju malo
kaže, ali nadbiskupi su sada vjerni saveznici cara. Zbog toga Salzburg nikad nije
slobodni grad, slijede sukobi s graðanina, ustanci seljaka, reformacija s prodorima
protestanata. Borbe protiv Osmana. Mnogo se gradi, nadbiskupi su saveznici
Habsburgovaca, ali donose zakon po kojem nijedan Habsburgovac ni bavarski
Wittelsbacher ne može postati salzburški nadbiskup. Salzburg je ostao pošteðen od
tridesetogodišnjeg rata zahvaljujuæi nadbiskupu grofu Parisu von Lodronu, ali
ipak mora snositi troškove tog rata. Autor ništa ne kaže o ustroju te vojske koja
više nije èopor vitezova, nego disciplinirana i plaæena vojska.
Tada se gradi stolna crkva, 1625. osniva se sveuèilište koje je ukinuto 1810. kad
je Salzburg bio pod Bavarskom, ne kaže zašto. Autor kratko piše o neslaganju
Wolfganga Amadeusa Mozarta s nadbiskupom i njegovom odlasku iz Salzburga, o
osnivanju prvog književnog èasopisa, o borbi Salzbuške vojske u ratu za austrijsku
baštinu pod austrijskim zapovjedništvom, pa o ratovima protiv Napoleona gdje je
austrijsku vojsku predvodio general Jelaèiæ. Poslije pada Napoleona Salzburg ulazi
u sastav Austrije, ali dio teritorija dolazi pod Bavarsku. Napredak poslije 1860. kad
je željeznica od Beèa do Münchena prošla preko Salzburga, a te godine obnavlja se i
zemaljski sabor. Salzburg ulazi u svjetski promet.
139
VDG JAHRBUCH 2004
Iz ovog èlanka vidi se da Salzburg nije organski nego mehanièki dio Austrije,
njegova povijest važna je za crkvenu povijest, za povijest Svetog Rimskog carstva,
ali ne i za austrijsku povijest, koja uostalom nije jedinstvena.
God. 1890. izišao je svezak Steiermark, iste zbirke. Tu je grof Gundacker
Wurmbrand napisao èlanak o prapovijesti (Die vorgeschichtlichen Verhältnisse,
str. 77-83) u kojem je opisao ostatke kostiju u peæinama i sojenicama, kameno
oružje i onda metalno koje donose keltski doseljenici i napokon Rimljani. On je
uoèio i uvoz etrušèanske robe, spaljivanje mrtvaca. Onda je domaæi obrt uzmakao
pred rimskim. Isti pisac opisao je u rimskom dobu (Die Römerzeit) ostatke
graditeljstva, natpise, novce, ceste i oruða od kosti, stakla i kovina.
Povijest izmeðu seobe naroda do 1564. (Von der Völkerwanderung bis zum
Jahre 1564) je u svom prilogu opisao je Franz Martin Mayer. Seobu naroda opisao
je kao nesreæu. Germanski doseljenici bili su barbari kao Huni. Tu se vidi jasna
razlika prema Goetheovom dobu u njemaèkoj književnosti kad svi pisci traže svoj
identitet u seobi naroda i Germanima. Kod tih pisaca Germani su preporoditelji
trule rimske Europe u doba seobe naroda.12 Poslije Germana dolaze daljnji barbari
– Avari i Slovenci u Noricum, ovi posljednji otresli su se avarskog jarma i Štajerska
postaje dio Bavarske što autor ocjenjuje kao prisilu. Tek pod Karlom Velikim
Štajerska stjeèe nezavisnost 788.
U zemlji je mnogo slavenskih toponima, Bavarci su pokrstili Slovence, kasnije
pokrštavanje teèe preko Salzburga. Puèanstvo je u ranom srednjem vijeku
njemaèko i slovensko. Onda dolaze maðarski pljaèkaši, u 11. st. markgrof Ottokar
I. gradi benediktinski samostan Admont, pa gostinjac za hodoèasnike. U 12. st.
Štajerska postaje politièka individualnost, jaèa stalež ministerijala i upravitelja
plemiækih imanja i zamkova. Oni slijede markgrofa u rat i stjeèu lena, njihov je
utjecaj sve veæi, iako ih ne smatraju ravnim starim grofovima. Nastaju gradovi,
razvijaju se zanati i trgovina. Autor opisuje kako je Richard Lavljega srca na
križarskom pohodu uvrijedio markgrofa Leopolda V. koji ga je na povratku uhvatio
i zatoèio u dvorcu Dürrenstein. Autor potom opisuje sukob Rudolfa i Ottokara,
plemstvo koje pristaje uz Rudolfa. Viteške obièaje koji se šire u doba križarskih
ratova u Štajerskoj, kugu u 14. st., upade Osmana zbog èega se utvrðuju crkve,
antisemitizam zbog židovske lihve pa se Židovi dijelom s pravom, a dijelom i bez
prava optužuju zbog gospodarskog nazadovanja. Autor ne piše da je židovska lihva
bila oblik neizravnog oporezivanja. Knezovi su pozivali Židove, dopuštali su im da
se bave lihvom, ali su onda na židovske banke udarali teške poreze. Židovi su
prognani 1497., ali su onda gradovi morali platiti knezu 38.000 guldena èime je
poèelo opæe oporezivanje. Slijede seljaèki ustanci. Autor nešto više piše o
Sigismundu von Herbersteinu koji je kao poklisar Maximiliana I. i Fedinanda I.
12
Ivan Pederin, Pojam Evrope u njemaèkoj znanosti, Pogledi, vol.18(1988) br. 1. str. 301-307.
140
VDG JAHRBUCH 2004
mnogo putovao pa je napisao i putopise. Njegov putopis o Rusiji – Moscovia otvorio
je Rusiju Europi.13
Èlanak o novijoj povijesti Štajerske (Vom Jahre 1564 bis zur neuesten Zeit, str.
118-139) napisao je isti pisac. Tu je poèeo kako je nadvojvoda Karlo 1564. primio
prisegu vjernosti svojih vojvodstava. Tad je ustanovljeno jedinstvo vjere, došli su
Isusovci i osnovali u Grazu 1573. gimnaziju, ali su i protestanti imali svoje škole i
propovjednike u Grazu, i drugim gradovima. Oni su iskljuèeni iz Dvora. S obzirom
na osmansku opasnost i pljaèke nadvojvoda Karlo osnovao je Vojnu Krajinu u
Hrvatskoj. Autor ne spominje da je podupirao senjske uskoke, ali piše kako je 1586.
osnovao sveuèilište u Grazu s filozofskim i bogoslovnim fakultetom. To sveuèilište
vodili su oci isusovci. Njihov pokret autor opisuje kao katolièku reakciju. Meðu
protestantima spominje Johannesa Keplera koji se morao iseliti jer nije htio biti
katolik. 17. stoljeæe je doba, kako autor piše protureformacije, osobito poslije
pobjede cara na Bijeloj Gori. Španjolski isusovac toga doba Francisco Suárez pisao
je da vjera mora biti slobodna, nikog se ne smije prisiliti da se obrati na katolicizam,
ali država ima prava da traži od svih podanika da budu katolici ili da odu, a takav
zahtjev jamèi mir i pravednost u državi. Država je prema ovom isusovcu imala
prava voditi ratove, ali je papa imao arbitražu da odredi koji je rat pravedan, a koji
ne.14
Autor piše o velikaškoj uroti poslije mira u Vasváru u kojoj je sudjelovao i
štajerski grof Hans Erasmus Tattenbach. On je smaknut. U Napoleonskim
ratovima optužuje domaršala Jelaèiæa da je doživio poraz u Štajerskoj zbog svog
oklijevanja.
Malo piše o restauraciji i predožujskom dobu, a u 1848. piše o djetinjastim
neozbiljnostima graèanskih demokrata (unschädliche und erheiternde Torheiten
der Grazer Demokraten). Poslije 1860. obnavlja se samouprava, pa opæine, kotar i
zemlja dolaze do izražaja, a zemaljski poglavar (Landeshauptmann) Moritz von
Kaiserfeld u to doba umije povezati njemaèke nacionalne interese sa velikim
zadaæama austro-ugarske carevine koja je svakako najviši cilj.
God. 1891. izišao je svezak Kärnten und Krain u istoj zbirci. Mi æemo razmotriti
samo Korušku jer je Kranjska, dio Slovenije, naseljen pretežno slovenskim
puèanstvom pa izlazi iz okvira ovog rada. Èlanak o prapovijesti (Vorgeschichte, str.
51-60) napisao je Robert von Schneider. Tu je napisao da se ne može utvrditi koji je
narod prebivao u kasnijem rimskom Noricumu. Taj narod gradio je nekropole,
spaljivao mrtve i njihov pepeo sahranjivao u žarama. Taj narod nije pružio
Rimljanima nikakva otpora, ali pod Rimljanima žive u Noricumu Kelti koji su
oèuvali svoju nacionalnu posebnost, prema osobnim imenima i likovima na
nadgrobnim spomenicima muškarci su se oblaèili po rimskom, ali ne i žene, a
13
14
XVI. st. doba je kad se piše mnogo putopisa, a mnoge putopise pišu diplomati koji tada razraðuju i utvrðuju
ceremonijale, Ivan Pederin, Die mittel- und osteuropäische Reisebeschreibung der Entdeckungszeit, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio filolo{kih znanosti (26), god. 36/1997) vol. 36(26) str. 113-133.
Guerra intervención paz internacional, estudio, traducción y notas por Luciano Pere a Vicente, Madrid, 1956.
str. 34, 60, 63.
141
VDG JAHRBUCH 2004
domaæi kultovi nastavili su se. Kelti su bili uljuðeniji pa su utjecali na kasnije
doseljene Germane. Rimljani su osnivali gradove od kojih su Virunum i Teurnia
dobili i komunalni ustroj. Tada se proširio kult Mitre. Ovu rimsku provinciju
opustošili su Goti, pa Avari i Slaveni. Ovdje valja istaknuti da autor spominje Kelte
kao prapovijesno i rimsko puèanstvo austrijskih zemalja, a to je jasan razmak od
Germanstva i njemaèkog nacionalizma.
Èlanak o srednjovjekovnoj i modernoj povijesti Koruške (Die Geschichte
Kärntens, str. 61-86) napisao je Edmund Aelscher. On je opisao kako su se Slovenci
u 6. st. proširili do izvorišta Drave, ali su ih zaustavili Bajuvari. Karlo Veliki
potisnuo je slavenske knezove i postavio franaèke grofove. Njemaèki naseljenici
donijeli su kršæanstvo, ali onda su poèeli prodirati maðarski pljaèkaši. Od 10. st. je
Koruška samostalno vojvodstvo njemaèkog carstva, a Villach (Beljak) je 1072.
stekao status trgovišta s pravom naplate carina i kovanja novca. Grad je trgovao s
Njemaèkom i Italijom. Na dvor vojvoda iz kuæe Eppenstein i Sponheim poèeli su u
13. st. prodirati uljuðeni obièaji, a 1260. je Ottokar II. P emisl protjerao Maðare,
glavni grad je St. Veit, kasnije Klagenfurt (Celovec) postaje znatniji. Tada se kopala
željezna, ruda, srebro i olovo, osnovan je i gostinjac za siromašne hodoèasnike
Rudolf je potisnuo Ottokara i dao 1275. Philippu von Sponheim Korušku u leno. U
15. st. prodiru osmanski pljaèkaši. Ovdje se moramo upitati nisu li ti pljaèkaši bili
pravoslavni koji se u mletaèkim izvorima zovu martolossi, jer su oni baš u to doba
žarili i palili po sjevernoj Dalmaciji.15 Onda je Matijaš Korvin posjeo Korušku. U 16.
st. prodire protestantizam i Osmani, proglašava se sloboda vjeroispovijesti pa
protestanti osnivaju crkve i škole, ali za Ferdinanda II. i biskupa Stobäusa samo
katolici mogu upravljati gradovima. God. 1600. za katolièke reformacije
protestanti se moraju podèiniti ili otiæi, gasi se protestantski staleški kolegij, a
isusovci osnivaju gimnaziju u Klagenfurtu. Konaèni obraèun s protestantima
poèinje 1611. i završava 1620. s pobjedom na Bijeloj Gori. Meðutim seljaèki ustanci
traju do sredine 18. st. Mariji Tereziji upisuje se kao zasluga ukidanje torture,
procesa vješticama i tlake, a novoustrojeni okruzi štite seljake. Ona reformira
osnovno školstvo, osniva Normalschule u Klagenfurtu, poljodjelsko društvo 1764.
najstarije u Carevini,16 pobuðuje uzgoj lana i proizvodnju platna, sadnju dudova,
svilarstvo, a Nizozemac Thys promièe uzgoj krumpira i kukuruza., ali proizvodnja
dragih kovina nazaduje zbog amerièke konkurencije i odlaska protestantskih
obrtnika. Razvijaju se talionice i proizvodnja pušaka, pa tkanina. O jozefinizmu
kaže pisac malo, spominje edikt o toleranciji Josipa II. pa neki potajni protestanti
sada osnivaju svoje crkve. Osniva se i Religionsfond od imovine ukinutih
samostana. O terezijanskim i jozefinskim reformama informacija je nedovoljna i
ide mimo problema.
Više kaže o francuskoj okupaciji. Tu spominje junaèki otpor nadvojvode Karla,
ali velike terete zbog opskrbe okupacijske vojske i korupciju francuskih
15
16
O tome vidi Ivan Pederin, Šibensko drustvo u drugoj polovici XV.stoljeæa, Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru, sv. 37(1995) str.249-293.
Ta društva osnivala su se u to doba posvuda u Europi u okviru fiziokratskog porketa, vidi Danica Božiæ Bužanèiæ,
Južna Hrvatska u europskom fiziokratskom pokretu, Split, 1995.
142
VDG JAHRBUCH 2004
zapovjednika. Onda spominje puèki ustanak koji je vodio Andreas Hofer. Puèki
ustanak protiv Napoleona je dogaðaj koji ujedinjuje austrijske zemlje.
God. 1849. opisuje kao godinu kad je Koruška ponovno stekla svoju
samostalnost, a njezina je strateška važnost porasla 1866. kad je postala granièna
zemlja (Grenzmark).
God. 1893. izišao je svezak Tirol und Vorarlberg iste zbirke u kojom je Franz
von Wieser napisao èlanak o prapovijesti i povijesti (Vorgeschichte und Geschichte
von Tirol und Vorarlberg. Die vorgeschichtlichen Verhältnisse str. 115-126). On je
Tirol opisao kao prolazno podruèje u kojem se èovjek pojavljuje poslije ledenog
doba, gradi naseobine na uzvisinama kao u Salzburgu, ali njegovo oružje i oruðe,
nije isto kao u Salzburgu, a onda u taj kraj prodiru proto-italici. Ni nalazi
Hallstattske kulture nisu isti kao u Salzburgu, pa se nalaze žare sa spaljenim
ostacima pokojnika i nakitom, ako se radi o ženskim grobovima. Jug je napredniji.
Retija nije jedinstven pojam. Nju spominju grèki i rimski izvori, ali je autor u
nedoumici o narodima koji su je napuèivali jer nalazi o tome šute.
Meðutim, onda su došli Rimljani i stvorili jedinstvenu upravu.
O rimskom razdoblju piše Julius Jung (Die Römerzeit, str. 127-137). Rimljani
su uveli Tirol u povijest, ali je Tridentum ušao u sastav Gallia cisalpina sa
gradovima Verona, Brixia, Feltria, Tridentum, kako su ih Rimljani nazvali.
Granice su ocrtali Augustovi pastorci Tiberius i Drusus, izgraðena je cesta od
rijeke Po do Dunava. Na toj cesti nastao je grad Curia (Chur), danas u Švicarskoj
kao najvažniji grad pokrajine koji je kasnije bio i crkveno središte. Kršæanstvo se
poèelo širiti u 3. st. Proširio se i latinski jezik, romanski Ladini održali su se do
danas, a romanski toponimi nalaze se i danas na njemaèkom govornom podruèju.
Srednji vijek poèinje s emancipacijom od rimske vlasti koju ipak nastavljaju
Odoakar i Teodorik.
Josef Egger piše u èlanku povijesti Tirola poslije propasti Rima
(Landesgeschichte Tirols seit dem Erlöschen der Römerherrschaft, str. 138-204.)
da su se u Tirol doselili Bajuwari i Alemanni. Tirol dakle nije ni etnièki homogen. U
njemaèkim prilikama i danas je važno kojem plemenu netko pripada. Karlo Velikih
prognao je bavarskog kneza Tassila, ukljuèio Tirol u svoju državu i oslonio se na
biskupe koji su grofovije podijelili u leno slobodnjacima ili ministerijalima. Tako je
nastalo plemstvo koje je pozvalo njemaèke naseljenike. U 13./14. st. nastaju gradovi
Sterzing, Hall, Glarus, Roveretto, Riva i dr. Grofovi ratuju protiv Padove, Mletaka
i Švicarske i neki od njih u tim ratovima postaju moæni. Grade se ceste, razvija se
trgovina i s njom blagostanje. Maksimilijan I. stjeèe Tirol, razvija se ratna
industrija koja sada lijeva topove i oklope. Za Karla V. prodire protestantizam,
protestanti razaraju samostane, zamkove i pale urbarske knjige, raste povjerenje u
Habsburgovce koji su element poretka, Tirol se sve više osjeæa dijelom austrijske
cjeline, katolici prevladavaju, pale protestantske knjige, ali zemlja je pusta zbog
rata i kuge, raste sklonost uživanju i raskoši. Autor ne spominje krizu vjerskog
života, ali za protureformacije raste moæ sveæenstva, a osobito isusovaca. U 18. st.
bavarski izborni knez pokušava prisvojiti Tirol, ali nema uspjeha jer se Tirol
143
VDG JAHRBUCH 2004
odluèno brani. Marija Terezija stavlja sve više podruèja javnog i poslovnog života u
nadležnost nove politièke vlasti i policije. Sad su i škole pod državnim nadzorom,
one se obnavljaju poslije opadanja u 16. st., obnavlja se i pravosuðe, ali graðanski
zakonik ostaje u nacrtu. Marija Terezija ipak nikad nije sazvala zemaljski sabor.
Veæi dio seljaka ipak ostaje u kmetskom odnosu prema plemiæima. Josip II. izdaje
edikt o toleranciji, obnavlja pravosuðe, ali protiv toga mnogo otpora jer se
novotarije doživljavaju kao povreda starih pravica. Reorganizacija sudova ukida
male lokalne sudove i osniva apelacijski sud u Klagenfurtu, Car oprezno reformira
poreze i carine, ali porezna politika pravednija je, pa bogatiji plaæaju više poreza.
Ovo nam kaže o svim teškoæama ustroja suvremene države koja se stvara bar u
prve dvije polovice 19. st. Tu razlikujemo dva modela. Austrijski, koji shvaæa
potrebu postupnosti i francuski koji reformira nasilno s revolucijom.
Doba Franje II. opisuje kao doba kad se rasplamsalo rodoljublje i vjernost
dinastiji, uopæe kao junaèko doba. To je doba rata protiv Napoleona, ali car mora
vratiti biskupima nadzor nad školama koji im je oduzeo Josip II. Francuzi
potiskuju Austrijance, a Francuzi ga pripajaju Bavarskoj, bavarska vlast nije
obljubljena jer je centralistièka. Austrijskom vojskom zapovijeda hrvatski general
Davidoviæ. Ovo upuæuje na pomisli o ulozi Hrvata u c.-k. vojsci. Popisi generala iz
19. st. u beèkom Kriegsarchivu pokazuju da je u toj vojsci bilo nerazmjerno mnogo
hrvatskih generala iz Vojne Krajine obaju vjeroispovijesti, jer u austrijskoj vojsci su
pravoslavni generali bili Hrvati. Austrija reformira vojsku, osniva gradsku
miliciju, lovaèke bataljune, opæu vojnu obvezu. Postupa dakle sukladno
Napoleonu. jedino se ne kaže kakvo je bilo topništvo. Napoleon je naime poboljšao
topništvo tako da je ono postalo preciznije. Sad je topništvo moglo koncentrirati
paljbu i razoriti svaku utvrdu. Utvrde postaju suvišne, a to znaèi da sada na
bojišnici ide èovjek na èovjeka s puškom i bajunetom. Andreas Hofer postaje civilni
i vojni zapovjednik. Meðutim poslije mira u Schönbrunnu Franjo II. mora se
povuæi, Hofer nema oružja i streljiva, bježi u gorje, Francuzi ga hvataju, sude mu i
pogube. Heinrich Laube napravio je od Hofera nacionalno-liberalni mit nastojeæi
izmiriti njegov nacionalizam sa svojom mladonjemaèkom frankofilijom.17 Autor
optužuje francusku upravu zbog militarizma i previsokih poreza potrebitih za
voðenje rata. Nezadovoljstvo je još veæe u Ilirskim pokrajinama i u Italiji. K tome
Francuzi nemilosrdno novaèe, a sveuèilište u Innsbrucku snizili su do liceja.
Vlast Franje koji je sad I., ne više drugi jer nije više rimski car, opisuje kao
patrijarhalnu vlast policije koja ide za tim da oèuva postojeæe. Obnavlja se
sveuèilište u Innsbrucku. Za Ferdinanda I. osobito 1848. osnivaju se poljodjelske,
montanistièke i glazbene udruge, nacionalna garda, uvodi se sloboda novinstva,
ustav, kritizira se vlast, a sastaje se i liberalni Frankfurtski parlament. Talijani
šalju svoje predstavnike jer žele ujedinjenje, ali Frankfurtski parlament ne daje ni
pedlja njemaèke zemlje. Autor ne piše da taj parlament vidi granice Njemaèke
izmeðu rijeke Maas u Francuskoj i Memela na istoku Baltika, pri èemu slijedi
17
Ivan Pederin, Europski i amerièki putopis izmeðu romantizma i realizma, Rijeè. V(1999) sv. 2. str. 132-172.
144
VDG JAHRBUCH 2004
Fichteovu politièku misao.18Talijanske ustanke guši feldmaršal Radetzky i
domaršal Franz Ludwig von Welden. Tirol je odan caru i dinastiji. Poslije 1848.
proglašava se jednakost pred zakonom, politièka vlast odvaja se od sudbene,
reformira se školstvo, sve ovo uz poklike dinastiji. Pokret naime nije bio
demokratski, veæ je to bila modernizacija odozgo vrlo karakteristièna za austrijski
model izgradnje suvremene države. Zato autor sa zadovoljstvom opisuje kako je
domaršal Kuhn s manje vojske potisnuo Garibaldija 1866.
U èlanku o povijesti Vorarlberga (Landesgeschichte von Vorarlberg, str.
204-228) èita se najprije o pokrštenju Alemanna tek poèetkom 7. st. pod biskupom
Gaudencijem u Konstanzi. Autor upozorava na nedostajanje pergamena, kojih je
više tek u doba Karla Velikoga. Tada se poveæava broj puèanstva, razvija se
poljodjelstvo i rudarstvo koje daje zlato, srebro i željezo. Vorarlbergom vladaju
grofovi Udalsichingeri. Ottoni osnivaju samostan Mariaradzell ili Einsiedeln.
Vorarlberg kupuju Habsburgovci. U 17. st. borbe katolika i protestanata,
Habsburgovaca i Francuza, osobito u danas švicarskom kantonu Graubünden.
Francuzi napadaju i za rata za austrijsku baštinu. Josip II. gradi vojnu cestu preko
Arlberga. Za Napoleonskih ratova u Vorarlbergu se bori general Jelaèiæ.
Vorarlberg sa Tirolom pripadne Bavarskoj, vraæa se pod austrijsku vlast i ulazi u
svjetski promet preko Bodenskog jezera.
Ovaj odjeljak pokazuje nekoherentnost ove zemlje koju naseljavaju Alemanni i
Bajuwari. Tirol je okrenut Italiji Vorarlberg zapadu. Veza s Austrijom nije
organska, veæ mehanièka, odnosno dinastijska. Na austrijskoj, kao ni njemaèkoj
naciji ne insistira se, ali se posvuda istièe vjernost dinastiji koja dosiže svoj vrhunac
u doba Napoleonskih ratova.
I napokon ovaj odjeljak pokazuje da je Beè igrao neveliku ulogu u ovim
zemljama, on se nije ni osjeæao glavom Deutschösterreich, veæ stožerom kršæanstva,
kasnije zapadne kulture.
***
U prikazu povijesti zemalja Deutschösterreich opažamo da njih povezuju
razdoblja koja se mogu zamijetiti i drugdje u Europi. To je razdoblje prapovijesti
gdje se te zemlje meðusobno malo razlikuju, rimsko razdoblje kao razdoblje ulaska
u povijest. Rimljani donose i kulturu. Seoba naroda opisuje se kao doba mraka i
barbarstva, preci se nalaze u Keltima i Germanima, nema traženja oslonca u
Germanima kao što je to u njemaèkoj povjesnici. Ponekad se Germani opisuju kao
barbari ne bolji od Huna. Pokrštavanje je nešto slièno germanizaciji i potiskivanju
Slavena iz nekih zemalja. Rani srednji vijek opisuje se kao doba grofova, ali i
nastanka politièke individualnosti pojedinih zemalja, meðu feudalcima razlikuje se
sloj grofova i ministerijala kao mlaði i niži feudalni sloj. Razvitak gradova opisuje
se pozitivno kao razvitak zanata i trgovine, tu se zamjeæuje graðanski kult rada i
18
Ivan Pederin, Pojam totalitarizma i nacionalizma u njemaèkom romantizmu i realizmu (Lik Slavena i Jevreja),
Gledišta, Beograd, 29(1988) br. 1-2, str. 212-228.
145
VDG JAHRBUCH 2004
napretka. Ne spominju se propovijedi prosjaèkih redova i poèetak krize vjere. 16.
st. ne opisuje se kao kriza vjere veæ kao širenje protestantizma, ratovi protiv
Osmana i seljaèki ustanci. Nema teološke polemike protiv protestanata, spominje
se da plemiæi prianjaju uz protestante da prisvoje crkvena dobra, ali autori ne
zamjeæuju da je religija u to doba bila dio politièkog ustroja19 koji je narušen
pojavom protestantizma.
Ratove protiv seljaka, Osmana i protestanata dobila je nova disciplinirana
plaæenièka vojska. Ta vojska bila je za razliku od srednjovjekovnih feudalnih vojski
vlasništvo cara. Autori nisu opisali ustroj te vojske, niti su spomenuli da je rat time
postao financijsko poduzeæe u kojem je snažno sudjelovao kapital bankarskih kuæa
Fugger i dr.20 Tu vojsku vodili su plemiæi koji su u njoj dobivali vojne i plemiæke
èinove. Tako je nastalo plemstvo drugaèije vrsti nego li ono staro i iskonsko. Doba
katolièke reformacije opisuje se kao doba kad je zavladao mir i kad su isusovci
proširili svoj utjecaj poglavito preko škola. Autori ne uoèavaju da su njihovi ðaci bili
sinovi aristokrata koji su potom zauzeli mjesta svojih oèeva i bili naklonjeni svojim
nekadašnjim uèiteljima. Autori tu i tamo spominju pisare i diplomate knezova, ali
im ne pada na um da su ti ljudi mogli odigrati znatnu ulogu u kulturi, vanjskoj i
unutarnjoj politici, osobito kao odgojitelji djece svojih knezova. Oni su npr. mogli
pisati kronike ili životopise tih knezova 17. st. opisuje se kao doba apsolutizma, ali
se ne opisuju mjere i instrumenti vladarske vlasti.
Reforme Marije Terezije obièno su opisane površno i nepotpuno, ne pojavljuje se
svijest da je s tim poèelo novo doba kad je suvremena država poèela svoj razvitak. U
Austriji su prije nego u Francuskoj poèele reforme Marije Terezije i Josipa II. Do
tada su austrijske zemlje, a to su bile kraljevine, kneževine, vojvodstva, grofovije
itd. imale vladara, koji je bio vrhovni vojni zapovjednik, vrhovni poreznik i šef
uprave, Crkva je djelovala na naprijed opisani naèin. Taj sustav imao je svoje
nedostatke. Pravni sustavi bili su tradicionalni i mjesni, vojska je otprilike bila
privatna vojska vladara, bila je plaæena, a rat je bio financijsko poduzeæe. Uprava
paternalistièka i neuka, pa je i porezni sustav bio neuèinkovit, opleten
povlasticama svake vrsti koje su potjecale iz tradicije. Reforme su znaèile slijedeæe:
škola služi zato da obrazuje èinovnike koji æe raditi, a ne filozofirati. Pravni sustav
obnavlja se donošenjem suvremenog zakonodavstva, na temelju kojeg novo
obrazovano èinovništvo skuplja porez. Grofovi, vojvode i knezovi nisu više vrhovni
vojni zapovjednici, vojska se podvrgava caru. Upravne jedinice nisu više grofovije
ni kneževine, veæ okruzi unutar tih grofovija i kneževina.
Austrijski model ustroja suvremene države bio je mnogo sporiji i oprezniji nego
li francuski koji je sve rješavao silom. Napoleon se opisuje kao neprijatelj koji
pobjeðuje, ali što više pobjeðuje to jaèa je želja èitavog puka da mu se odupre. To
razdoblje ne opisuje se kao doba razvitka austrijskog ili njemaèkog nacionalizma.
Napoleon je ustrojio suvremenu vojsku kao nacionalnu vojsku slijedeæi tako
Rousseauove preporuke iz nacrta za poljski ustav. Ta nacionalna vojska – Al
19
20
Ivan Pederin, K pojomovima klerikalizam i antiklerikalizam, Crkva u svijetu, XXXVII(2002) br. 1.
Ivan Prederin, Jadranska Hrvatska u povijesti starog europskog bankarstva, Split, 1996.
146
VDG JAHRBUCH 2004
Grande armée postala je sinonim za narod, a u 19. st. i leglo nacionalizma, osobito
zbog povjesnice koja je toliko pažnje posveæivala bitkama u kojima je nalazila
afirmaciju nacionalne energije i identiteta.
Iz ovih priloga vidi se da su hrvatski generali Jelaèiæ i Davidoviæ igrali stožernu
ulogu u ratovima protiv Napoleona na austrijskom tlu. Meðutim vidi se da je
francuska okupacija izazvala opæenarodni ustanak u kojem je nastala i suvremena
austrijska vojska zasnovana na opæoj vojnoj obvezi. Nigdje se ne spominje da li je
Napoleon donio napredak i reforme onako kako se to spominje u hrvatskoj
povjesnici.21 Tu i tamo se spominju visoke ratne poreze francuskih okupatora i
zlouporabe francuskih generala. Kritika Napoleona nedostaje. Ne spominje se
uloga policije. Suvremenu politièku policiju osnovao je Napoleon, a za njim
Austrija. S tom policijom upravljala je beèka Polizeihofstelle na èelu s barunom
Hegernom von Allen-Staig. Ta policija (die k. k. Höhere Polizei) našla je agente u
svim okupiranim zemljama, saèekala politièki oportuni tren i onda digla ustanak u
okupiranim zemljama i opskrbila ustanike oružjem i streljivom. Taj fond sadrži
izvješæa vrlo obrazovanih agenata s kritikom Napoleona i njegove vlasti. Nažalost
taj fond u beèkom Verwaltungsarchivu nije dostupan javnosti, nikom se ne
pokazuje, zbog èega istraživanje Napoleona, njegove liènosti i vlasti ne kreæe
naprijed.22
21
22
Vjekoslav Maštroviæ, Francuski postupak u vršenju prava pomorskog plijena u Dalmaciji (1806-1913), Adriatica
maritima Zavoda JAZU u Zadru, sv. 3(1979) str. 151-168.; Isti, Zadarski propis iz 1806. god. o prodaji ribe
siromašnim graðanima, Radovi Zavoda Centra JAZU u Zadru sv. 22-23(1976) str. 63-76.; Isti, Brodarstvo
Dalmacije u doba francuske vladavine (1806-1813) str. 63-104.; Isti, Gusari u Dalmaciji za vrijeme ruske
blokadde Francuza god. 1806 i 1897. Pomorski zbornik, sv. 2(1964).; Isti, Posljednji gusari na Jadranskom moru,
Zagreb, 1983.
Koliko je istraživanje Napoleona siromašno novim podacima i idejama pokazuju dva simpozija, to su Congresso
sulle relazioni tra le due Sponde adriatiche, Congresso internazinale su Napoleone e l'Adriatico sotto l'alto
patronato del Presidente della Repubblica Italiana 16-18 ottobre 1998. Ancona – Recanati – Loreto – Jesi,
Ancona, Istituto internazionale per le relazini adriatiche e l'Oriente mediterraneo, 1999. Isto kaže i zbornik
Istituto per le Ricerche di Storia Sociale e Religiosa Istituto Veneto di Scienze Lettere ed Arti L'area
alto-adriatica dal riformismo veneziano all'etB nepoleeonica a cura di Filiberto Agostini, Venezia, 1998. Moram
meðutim spomenuti i veliku neljubeznost beèkih arhivista, osobito ravnatelja tog arhiva Hlavina i arhivista dr.
Roman Hansa Grögera koji su mi jako nerado davali graðu na uvid. Ovaj fond nije naveden u opæem inventaru
tog arhiva i mene je na nj upozorio jedan manipulant. Kad sam tražio neke spise iz tog fonda Gröger mi je kazao
da ih mogu dobiti tek za 14 dana znajuæi da ja ne mogu toliko èekati. Naruèio sam fotokopije na temelju
inventara i dobio odgovor da æe fotokopiranje koštati 162.000 Schillinga i da æe trajati 2 godine (!).Onda sam
tražio spise i dobio odgovor na su ih juèer negdje stavili i da ih ne mogu više naæi. Bilo je jasno da arhiv nastoji da
mi te spise ne dade. Zbog toga sam morao još dva puta doæi u Beè. Spise sam ipak dobivao teško preko
manipulanata. Dana 5. studenog 2001. direktor Hlavin mi je priopæio da mi te spise neæe više dati na uvid, a da ih
neæe dati ni drugima. Otišao sam dobivši ipak dijelom ono što sam tražio. Èak devet dana poslije odlaska dobio
sam pismo slijedeæeg sadržaja: Dir Hlavin Dir Generaldirektion des Oesterreichischen Staatsarchivs teilt zur
gefälligen Kenntnisnahme mit, dass Ihnen – infolge mangelnder Sorgfaltpflicht hinsichtllich den Ihnen am
5.November 2001. im Zentralarchiv A-1020 Wien, Nottendorfer Gasse 2. übergebenen Archivalien – mit
sofortiger Wirksamkeit Hausverbot in allen Abteilungen des Oesterreichischen Staatsarchivs erteilt wird. Wien,
den 14. November 2001. Der Generaldirektor des Oesterreichischen Staatsarchivs: Mikoletzky, Für die
Richtigkeit der Ausfertigung potpis neèitljiv. Ovakav postupak neèuven je u arhivskoj praksi. U zadarskoj
pismohrani je od 1945 naovamo zabranjen pristup samo jednoj stranci jer je odnijela sobom neku arhivaliju koju
je onda milicija vratila u arhiv i to samo na pet godina. Fond Polizeihofstelle inaèe je ošteæen od vatre i vrlo teško
èitljiv. Èini se da je taj fond èitao malo znanstvenika prije mene. Ovdje valja spomenuti da literature o
Metternichu u austrijskoj Nationalbibliothek nije dostupna javnosti i ne daje se na èitanje što opet koèi
prouèavanje Napoleona I dubokih promjena koje su se zbile u Europi o mijeni XVIII/XIX. st.
147
VDG JAHRBUCH 2004
Metternich se uopæe ne spominje,23 vlast Franje I. opisuje se kao oprezna, ali ne
reakcionarna. Ne spominje se da je Franjo I. proèitao svako izvješæe upuæeno
Polizeihofstelle, potpisao ga u znak da ga je proèitao i napisao nekoliko uputa.
Meðutim spominju se tu i tamo pokretanja novina, osnivanje nekih društava i
ustanova. O 1848. vrlo malo se piše, a revolucija se ponekad opisuje kao
neozbiljnost. Doba vladanja Franje Josipa opisuje se kao naprednjaèko, ali se ne
spominje da je taj napredak tekao kao državna inicijativa, a ne kao pobuda iz
naroda. Carevina je prema tome bila naprednjaèka, ali ne i parlamentarna. Autori
obièno opisuju ustavno doba kao doba kad je osnovana zemaljska vlast i obnovljena
nezavisnost(!) tih zemalja koje nisu bile politièki vezane jedna s drugom, nisu bile
ni organsko jedinstvo, veæ ih je ujedinjavala dinastija. Jezik kao èimbenik jedinstva
ne spominje se, ali se uvijek istièe vjernost kruni. Te se zemlje nisu ujedinile svojom
voljom, nego tako da su jedna po jedna negdje potkraj srednjeg vijeka potpale pod
Habsburgovce. U 19. st. one su se smatrale nezavisnim, ustvari su uživale
ogranièeni suverenitet kao i svi drugi u Carevini jer je pun suverenitet imala jedino
kruna. Carevina nije uništila povijesni i kulturnu individualnost svojih zemalja
onako kako je to uèinila suvremena Francuska. Carevina se ipak osjeæa ili èak
spominje kao neki zajednièki svijet u kojem svatko ima svoju suvremenu
domovinu. To je bio razlog što je svaka zemlja dobila svoj svezak što je nepotrebno
odužilo zbirku jer su sve zemlje doživjele seobu naroda, pojavu protestantizma,
gotovo sve su doživjele i provale Osmana, katolièku reformaciju, Napoleonske
ratove, 1848. i ustavnu eru pa u zbirci ima i mnogo ponavljanja.
Razdoblje prve polovice 19. st. zanemareno je, pa i prešuæeno, kao da autori žele
izbrisati Metternicha, restauraciju i predožujsko doba iz povijesne uspomene.
Meðutim baš u tom razdoblju provedene su reforme koje Josip II. nije uspio
provesti u djelo, a to æe reæi da je ukinuta vlast feudalaca i kmetstvo, ustrojeni su
okruzi i podvrgnuti èinovnièkoj vlasti, upravna vlast odvojena je od sudbene,
doneseno je suvremeno graðansko zakonodavstvo, modernizirana je i vojska, iako
su još neko doba pojedini generali ostajali vlasnici nekih pukovnija i napokon
Austrija je ustrojila tajnu policiju i meðunarodnu špijunažu koja je znala sve što se
zbiva u Europi, Turskoj, na Srednjem Istoku, pa i u obje Amerike.24Ta špijunaža
vodila je vanjsku i unutarnju politiku, Austrija je po toj špijunaži postala velika
sila, ne po vojsci koja je izgubila mnoge važne bitke u 19. st. Tajnih službi bilo je
oduvijek, meðutim ova je policija (die k.k. Höhere Polizei) bila suvremeno
èinovnièki organizirana.25 U povijesti njemaèkog dijela Austrije nema velikih
vladara kao u hrvatskoj ili maðarskoj povijesti, èak ni habsburški rodonaèelnik
Rudolf nije predmet posebnog kulta. Iako su Habsburgovci imali znatnu vojnu silu
23
24
25
Metternich je važio kao vrlo negativna povijesna liènost dok Henry Kissinger nije napisao A World Restored,
Metternich,Castlereagh and the Problems of Peace 1812-1822., Boston, 1973.
Ivan Pederin, Austrijska policija u borbi protiv masona i tajnih društava poslije srpanjske revlucije
(1830)(I.),Hrvatska obzorja, III(1995) br.3 i 4.str.665-680,921-928.; isti, Balkan u doba grèkog ustanka
(1821-1829), Kolo, obn.teèaj god. IV(CLII)(1994)br.7/8.str.703-727; isti, Austro-ugarska nagodba (1867) kao
nagodba austrijske policije sa zapadnom masonerijom, Hrvatska obzorja, V(1997) br.3.str.627-648.
Npr. mletaèka, Paolo Preto, I servizi segreti di Venezia, Milano, 1994.
148
VDG JAHRBUCH 2004
koja je potisnula islam i protestante, nema ni kulta bitaka koji s kultom vladara
jaèaju nacionalnu svijest.
Autori nisu navodili izvore i literaturu, ali se to lako da rekonstruirati – oni su
se služili uglavnom pergamenama i kronikama što se tu i tamo i kaže. Nisu istražili
knjige èinovništva ni vlastelinstava koje u ono doba nisu bile dostupne znanstvenoj
javnosti, pa se prouèavaju u naše dane. Drugi nedostatak ove knjige je nedostajanje
usporedbi sa europskim razvitkom, npr. terezijanskih i jozefinskih reformi i
Francuske revolucije. Uzrok moramo tražiti u nedostajanju svijesti o europeizmu.
Ne valja zaboraviti da je kraj 19. st. bio doba zatvorenih nacionalnih država,
Austrija nije bila nacionalna, ali je bila zatvorena poput ostalih.
Graditeljstvo
Odjeljak posveæen graditeljstvu poèeo je Alois Hauser èlankom o rimskom
graditeljstvu (Römische Baudenkmale, str. 51.). Dok je za povjesnièare rimsko
razdoblje poèetak povijesti, izlazak iz barbarstva i time zaèetak beèkog identiteta,
za Hausera su oskudni rimski ostaci uzor graditeljima srednjeg vijeka i kasnijim.
Karl Lind pisao je o srednjovjekovnom graditeljstvu (Mittelalterliche
Baudenkmale, str. 52-62.). On je spomenuo utvrde, malo romantièkih crkava i
samostana iz 13. st., oskudnost pisanih izvora o gradnji sv. Stjepana. On zna
majstore koji su gradili ovu prvostolnicu, a opaža da veliki politièki dogaðaji nalaze
odjeka u molitvi i graditeljstvu pa spominje graðevine nastale kao posljedica
velikih politièkih promjena. Na taj naèin je graditeljstvu dao vrlo široku bazu u
vjerskom i politièkom životu.
Georg Niemann je opisao 14. – 18. st. (Baudenkmale des XVI. bis
18.Jahrhunderts, str. 62-70.) kao a kad u graditeljstvu prevladavaju talijanski
utjecaji i majstori koji dolaze iz Italije. Graðevinska djelatnost jaèa poslije pobjede
katolièke reformacije u 17. st. kad se grade više samo crkve, nego i palaèe i ljetni
dvorci kao Schönbrunn i Belvedere. Barok daje Beèu peèat, ali to nije stil nikao iz
narodnog duha, nego stil koji dolazi iz juga. Ovdje se vidi jasna rezerva prema
romantizmu,26 èiji je termin narodni duh (Volksgeist), i prema njemaèkom
nacionalizmu.
Karl von Lutzow napisao je èlanak o beèkom graditeljstvu 19. st. (Die Wiener
Architektur des XIX. Jahrhunderts, str. 70-91). Na poèetku stoljeæa gradi se malo
zbog oskudice, ali i birokracije. Tu se vidi negativni odnos prema dubu restauracije
karakteristièan za liberale zbog èega Metternich u povijesnom dijelu nije ni
spomenut. U doba naprednjaštva poslije 1850. graðevinarstvo postaje lijepa i
sveukupna umjetnina (schönheitserfülltes Gesamtkunstwerk). Autor se ovdje
poslužio terminom koji je prihvaæen za Wagnerovu operu. Arhitektura sada
prožima sve oblike života, ulazi u stanove, ali do izražaja dolazi i narodni ukus, a
26
Cenzura nije dopušala uvoz djela njemaèkih romantièara, Ivan Pederin, Odnos austrijske cenzure prema
evropskim književnostima, filozofiji, novinstvu i politièkoj ideologiji, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik,
sv. 32/II. za 1984. str. .201-228
149
VDG JAHRBUCH 2004
osjeæa se i djelovanje slobodne konkurencije. Autor je svjestan liberalno
kapitalistièkog naèina proizvodnje u zemlji koja je bila naprednjaèka, ali ne i
demokratska. Autor se ipak malo korigira pa dodaje da kultura ipak ima svoje
porijeklo i tradiciju. Onda autor nabraja gradnje, to su zgrada opere u kojoj djeluje
arhitektura, ali i umjetnièki obrt i dekoracija, vijeænica što podsjeæa na moæ
srednjovjekovnog graðanstva i trgovaca, novi Burgtheater. Arhitektura je sada
svjesna povijesti, a autor usporeðuje ovaj procvat s procvatom u doba baroka koji se
obnavlja u neobaroku. Nabraja dalje gradnje tržnica, bolnica, ali zaboravlja
napomenuti da naruèitelji ovih gradnji nisu više feudalci, nego suvremena država.
Meðutim grade se elegantne vile i ljetnikovci, kao suvremene palaèe i ladanjski
dvorci u kojima nestaje feudalnog osjeæaja za raskoš a potvrðuje se graðanski
smisao za umjerenost i štednju, ali se javlja i špekulacija u graðevinarstvu. Beèki
umjetnièki obrt stjeèe ugled posvuda u svijetu.
U odjeljku o slikarstvu i kiparstvu (Malerei und Plastik in Wien) je Albert Ilg
napisao èlanak o umjetnosti srednjeg vijeka do novog doba (Vom Mittelalter bis zur
Neuzeit, str.205-228). On je uvodno priznao da slikarstvo u Beèu nema ugleda kao
u Mlecima ili Firenzi, ali se u njemu osjeæaju talijanski, slavenski i maðarski
utjecaji. Taj položaj na razmeði kultura trebao je Beèu dati rang. Beèko slikarstvo i
kiparstvo nije individualizirano kao njemaèko, a umjetnosti stižu pobude od
dinastije koja joj daje domaæi intimnost. Laièki karakter slikarstva jaèa u Beèu veæ
krajem 12. st. i tu djeluju utjecaji kölnske idealistièke škole i nizozemskog
slikarstva. Autor je ovdje dijete svog 19. st., ne zatvara se romantizmu u kojem je
najjaèe djelovao nizozemski pejsažizam i Albrecht Dörer sa svojim autoportretom.
Baš sv. Stjepan pokazuje raznolikost umjetnièkih utjecaja. Renesansa prodire u
Beè prije nego li u ijednu zemlju u kojoj se govori njemaèki, ali protureformacija i
isusovci ostavljaju najdublji peèat u beèkom slikarstvu. Velikaši se jate oko cara,
grade se dvorci i palaèe, za Leopolda I. veæ djeluje beèka Akademija likovnih
umjetnosti. Za prosvjetiteljstva prodiru francuski utjecaji, a onda chinoiserie,
umjetnièki porculan, a potom romantièarski ukus. Meðutim poèetkom 19. st.
birokracija guši umjetnost i udaljuje se od naroda. Autor ovdje opet djeluje
demokratski kako to povjesnièari nisu djelovali. Meðutim on je zaboravio istaknuti
da u srednjem vijeku slikarstvo i kiparstvo nisu bili priznati kao slobodne vještine,
pa su slikari bili zanatlije, ali god. 1595. slikarstvo se priznaje kao ars liberalis,27 što
nije ostalo bez odraza u strukturi likovne umjetnine, ali o tome na drugom mjestu.
Karl von Lützow napisao je èlanak o slikarstvu 19. st. (Das XIX. Jahrhundert,
str. 228-263). Stoljeæe poèinje sa slikama Petera Kraffta, koji je povezan s
francuskim klasicistima, ali na njegovim platnima vidimo austrijski život. Realist
Ferdinand Waldmüller traži narod u radu i slika ga, Friedrich Gauermann je
animalist pa se kod njega krajolik stapa sa životinjama. Mogli bismo dodati da je
27
Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Auf Anregung und unter Mitwirkung weiland seiner
kaiserl. königl. Hoheit des durchlauchtigsten Kronprinzen Erzherzog Rudolf begonnen, fortgesetzt unter dem
Protectorate Ihrer kaisrl. und königl. Hohait der durchlauchtigsten Frau Kronprinzessin-Witwe Erzherzogin
Stephanie, Böhmen (2. Abteilung), Wien, 1890. Karl Chytel, Malerrei und Plastik der Renaissance, der Barockund Roccocozeit, str. 372.
150
VDG JAHRBUCH 2004
nasljeðe romantièkog njemaèkog i engleskog slikarstva tu uoèljivo. Sad slikari
slikaju šumu, krajolike Karpata, Jadran, donjoaustrijski krajolik i sl. I on istièe da
birokratski paternalizam koèi inicijativu slikara. Fernkornovi bronèani kipovi
nastaju uz nove tehnike lijevanja bronze, a njegovi kipovi nalaze se posvuda u
Carevini.28 U Puli je njegov spomenik admiralu Tegetthofu. Kiparstvo je proželo
sav Beè i to ne samo ulice i trgove, nego i kuæe u kojima se nalaze porculanske
figurice i kipiæi.
Jakob Falke napisiao je prilog o beèkoj umjetnièkoj industriji (Wiener
Kunstindustrie, str. 263-276). Autor tu nije svjestan razlike izmeðu umjetnièke i
industrijske proizvodnje koja je prožela današnje gledanje na umjetnost. Uvodno
opet opisuje Beè kao raskrižje putova izmeðu sjevera, juga,istoka i zapada, ljubavi
njegovih žitelja za umjetnost, pobude iz Dvora zbog èega je procvala industrija
luksusa to više što je Beè postao stalnim sjedištem velike Carevine. I ovdje je
pobuda došla iz Dvora koji je u 18. st. osnovao carsku porculansku industriju u
Beèu koja se ugasila tek 1860.-ih godina. Razdoblje procvata bilo je 1810. - 1815.
godina, kad je u toj industriji radilo više od 500 radnika. Onda jaèa uloga stroja, ali
izložba u Londonu 1862. pokazala je da su umjetnost i industrija spojivi. God. 1864.
osnovan je i muzej za umjetnost i industriju. Beèki primjer slijedili su mnogi
gradovi u Europi. Industrijska umjetnost tražila je uzore u renesansi, dekoracija u
Perziji, Siriji, Indiji. Beèki proizvodi imaju svoj peèat koji ih razlikuje od pariških ili
minhenskih, osobito željezni radovi koji se vide na javnim palaèama. U stanovima
se razvija email, razvija se industrija pokuæstva koja odbacuje šablone, pobude
stižu od muzeja koji ih traži u talijanskoj renesansi i staronjemaèkom stilu u
oblikovanju stanova. Autor zaèudo ne spominje bidermeiersko pokuæstvo, ali
spominje industriju èipaka s novim tehnikama, posuðe, kristal i suvremenu
proizvodnju porculana, da bi završio istièuæi konkurentnost i jasno beèki karakter
te industrije koja ima tržište meðu obrazovanima.
U svesku Niederösterreich (1888) Alois Hauser i Karl Lindt napisali su èlanke o
rimskim graðevinama, pa o starijim crkvama Römische Baudenkmale, str.
263-264, i Ältere kirchliche Baudenkmale, str. 264-275). Oni su opisali pojedine
graðevine i crkve što ima karakter katalogiziranja dragocjenog kulturnog posjeda
nacije ili države, toènije zemlje. U èlanku o renesansi i baroku (Renaissance und
Barockzeit, str. 275-281) je Georg Nieman pisao o miješanju talijanskih i
sjevernjaèkih oblika, ali je pojedine dvorce vezao uz povijesna imena, kao Eugen
Savojski, pa uz aristokratska kao obitelji Kinsky i Khevenhüller. O umjetnosti 19.
st. (Das XIX. Jahrhundert, str. 281-287) je Karl von Lützow opisao Theophila
Hausena kao beèkog majstora helenskog graditeljstva, pa je opisao kasnogotièki
dvorac Hernstein koji pripada nadvojvodi Leopoldu. On je u tom dvorcu cijenio
nacionalnu posebnost, slobodnu volju i individualnu ukus, istakao je i kult
obiteljske kuæe. Isticanje nacionalne posebnosti iznenaðuje jer ga u povijesnim
dijelu nije bilo, slobodna volja i individualni ukus vrijednosti su liberalnog
kapitalizma, a kult obiteljske kuæe nastao je u biedermeieru, u doba izrade
28
I na Jelaèiæevu trgu u Zagrebu.
151
VDG JAHRBUCH 2004
suvremenog zemljišnika i katastra i uklanjanja gradskih zidina zbog Napoleonova
naèina ratovanja što je omoguæilo sigurnost posjeda. Ta obiteljska kuæa izrazila je
individualizam doba, ali je s razvitkom blagostanja pokazala sklonost oponašanju
aristokratskog ladanjskog dvorca uz graðansku štedljivost
Karl Rosner napisao je èlanak o kuæama i zamkovima Donje Austrije (Burgen
und Wohnstätten in Niederösterreich, str. 287-305) i tu je pisao o lutanjima po tom
kraju gdje se nalaze romantièke razvaline srednjovjekovnih zamaka. Ti su zamkovi
u doba seobe naroda bili od drva. Autor se služio topografskim djelom Meriana i
Fischera iz 1649. i 1672., ali je morao poznavati i austrijsku sablasnu pripovijetku
u kojoj duhovi pokojnika obilaze takvim zamkovima.29
U svesku Oberösterreich und Salzburg, (1889.) dio Architektur, Plastik und
Malerei in Oberösterreich, napisao je nadvojvoda Johann. U èlanku o srednjem
vijeku (Mittelalter, str. 219-270) On je kao mecenu opisao passauskog biskupa
Almanna (1065.-1091.) za kojeg se grade kamene crkve umjesto dotadašnjih
drvenih. Nije opisao naèin na koji su se financirale te gradnje, osobito
benediktinaca koji za njegove vlasti dolaze u taj kraj. U èlanku Architektur opisuje
kako se zamkovi grade zbog obrane od maðarskih pljaèkaša. Crkve su na
nedelikatan naèin obavljane, ali su ostaci romanike na njima vidljivi. Poslije
pobjede Rudolfa nad Ottokarom vlada mir i zakonitost do husitskih i turskih
ratova, a onda se razvija ratna vještina obrane i opsade tih zamkova. Gotika dolazi
dosta kasno iz Francuske kao stil laika koji su se otrgli od Crkve. Sad se zna više o
graditeljima koji su organizirani u lože (Bauhütten). Blagostanje omoguæava
gradnju katedrala, a plemstvo daje za te gradnje kmetove dužne tlaku. Autor
detaljno opisuje unutarnji raspored zamkova i dogradnje u renesansnom stilu.
Potom opisuje utvrðivanje crkava. Autor je problematizirao graditeljstvo tako da
ga je povezao s ratom, razvitkom vojne vještine i feudalnom tlakom.
U èlanku o slikarstvu i kiparstvu (Plastik und Malerei) piše o slikarstvu i
kodeksima, istièe uèenog benediktinca iz samostana Mondsee koji je pored ostaloga
bio i slikar, piše o crkvenim knjigama i knjižnicama, minijaturama, romanièkom
slikarstvu i slikarstvu na drvu. Kod slikara Michaela Pachera nalazi individualnost
i naglašene nacionalne osobine. Mi moramo dodati da je u to doba utjecaj majstora i
škole bio mnogo jaèi nego li kasnije što dovodi u pitanje individualnosti slikara.
Autor vidi slikarstvo kao crkveno, ali ne vidi da bi ono bilo dio vjerskog kulta. U
èlanku Renaissance opisuje dvorce 16.-18. st. kao jednostavno i robustno graðene s
rustiènim portalima. U njihovom silu prepliæu se talijanski utjecaji sa
posebnostima austrijske renesanse. Lutherov nauk prodro je u samostane i doveo
do razvrata redovnika. Seljaci su poèeli pljaèkati pa je rat u Gornjoj Austriji bio
krvav kao ni u kojoj drugoj njemaèkoj zemlji. Autor je opisao stil seljaèkih kuæa,
putujuæe graditelje i opazio snažan utjecaj talijanskog graditeljstva i škole
Berninija i Borrominija. U kiparstvo je prodrla antièka mitologija, anðeli i sl.
29
Ivan Pederin, Na izvorištima trivijalne književnosti, Njemaèka sablasna pripovjetka (Geistergeschichte) i
engleska gotska pripovjetka (Gothic Story) prema kriminalistièkom romanu, Izraz, Sarajevo, Bd. 22(1978) br.
11-12, str. 1517-1540.
152
VDG JAHRBUCH 2004
Samostani se pregraðuju. Onda se na domaæem tlu udomaæuje barok, pa razigrani
rokoko. Za razliku od povjesnièara nadvojvoda Johann negativno ocjenjuje Josipa
II. i njegove reforme kad samostani postaju kaznionice ili se iznajmljuju, umjetnine
se razvlaèe. O klasicizmu piše vrlo malo i ne cijeni ga.
U èlanku o kiparstvu i slikarstvu (Plastik und Malerei) piše da su se tek s
obnovom katolicizma u drugoj polovici XVII. st. pojavili znatniji slikari pa
slikarstvo postaje vodiljom drugih umjetnosti. Za razliku od svih ranijih pisaca
nadvojvoda Johann ne piše o protureformaciji, kao veæina autora, nego o obnovi
katolicizma (Wiederaufbau des katholischen Glaubens). Za razliku od povjesnièara
nadvojvoda Johann opaža vezu izmeðu krize vjere, rata i opadanja umjetnosti.
Kiparstvo je zavisno od talijanskih uzora, postaje pompozno i služi kao dodatak
graditeljstvu, dekoracija koja pada u manierizam, ali zato cvate trgovina
umjetninama. Autor istièe obitelj Schwanthaler koja je dala više kipara. Talijanski
utjecaj u slikarstvu posredan je, a utjecaj jozefinizma razoran.
U umjetnosti novog doba (Die Neuzeit) poslije 1815. nalazi malograðanske
elemente, pa to doba opisuje kao kulturnu stagnaciju, birokratizam i štedljivost
koja ne prija umjetnosti. Slikarstvo je manje od graditeljstvas patilo od opæeg
pomanjkanja ideja, ali su slikari Gornje Austrije svi nikli u stakleniku beèke
Akademije, a likovna umjetnost izgubila je svaki odnos prema narodu. Meðutim
1854. proglasio je papa Pio IX., danas svetac katolièke crkve dogmu o bezgriješnom
zaèeæu pa je biskup Rüdiger u povodu te dogme sagradio. velièanstvenu katedralu
u Linzu posveæenu bezgriješnom zaèeæu. Ova katedrala djelovala je na mnoge
druge u Austriji, u graditeljstvu jaèa utjecaj sveæenstva pa se restauriraju crkve. U
Gornju Austriju prodire maurski stil, mnogo se gradi jer gradovi naglo rastu,
prodiru oblici grèkog graditeljstva, grade se ville u Salzkammergutu i gospodske
kuæe poput dvoraca. Nadvojvoda Johann ovdje je uoèio prodor umjetnosti
restauriranja umjesto dogradnji u 16. st. i dalje, a opazio je da utjecaj sveæenstva u
laièkom stoljeæu nije mali.
U èlanku o kiparstvu i slikarstvu (Plastik und Malerei) napisao je kako se
austrijska umjetnost sve više okreæe inozemnim tržištima, sve je više oltarskih
rezbarija, dekoracija i umjetnièki izraðenog pokuæstva. To su sve zanatski radovi.
Slikari sada slikaju školsku djecu i skitnice, a slikari kao Karl Kahler sve više
studiraju u inozemstvu, npr. u Parizu ili Münchenu.
Nije èesto da se meðu uèenjacima naðu aristokrati, u ovoj zbirci veæ su se
pojavila dva, grof Gundacker Wurmbrand i nadvojvoda Johannes. Obojica su bili
na visini znanstvene zadaæe, a Johann je iznenadio samostalnošæu svojih stavova. S
jedne strane on je katolik, ali ne i konzervativac, s druge kritizira jozefinizam, a
onda opet uoèava likovnu umjetninu kao robu koja lako prelazi državne granice i
ulazi na meðunarodno tržište što u toj umjetnosti nije novost.
Dio o grditeljstvu, slikrstvu i kiparstvu Salzburga (Architektur, Malerei, Plastik
und Kunstindustrie in Salzburg, str. 499-576) napisao je Adolf von Steinhausen. U
èlanku o prapovijesti i rimskom razdoblju (Die Vorzeit und der Romanismus)
spomenuo je ostatke prapovijesnog graditeljstva, a onda rimsko graditeljstvo kao
153
VDG JAHRBUCH 2004
solidno, praktièno i razborito. Ove vrline rimskog graditeljstva mogu jako
podsjetiti na ideale austrijskog državnog aparata koji nije volio neusklaðenosti
francuske revolucionarnosti. Srednjovjekovno graditeljstvo u poèetku je
jednostavno i ne voli raskoš. Romanika je skromna, a benediktinska zaklada sv.
Petra zahvaljuje svoj postanak sv. Rupertu. Nadalje opisuje dugu laðu franjevaèke
Gospine crkve (das Langhaus der Franziskanerkirche Unserer Lieben Frau), koja
je ipak izgubila dio svog romantièkog karaktera zbog kasnijih dogradnji pa je ona
iznutra gotièka, a portal je pod talijanskim utjecajem raskošniji. Remek djelo
romanike je katedrala iz 8. st., koju je nažalost poružio lnez i nadbiskup Wolf
Dietrich von Raitenau 1598. da bi na istom mjestu i s istim materijalom sagradio
raskošnu renesansnu katedralu i pored neraspoloženja graðana. Taj nadbiskup
mnogo je gradio i ostavio neprolaznog peèata u gradu. Ovaj pisac problemaizirao je
graditeljstvo tako što ge je napravio predmetom borbi stilova.
Èlanak o gotici (Die Zeit der Gotik) opisao je kao rascvat gotike u 15. st. poslije
nemirnog 14. st. On je opisao te crkve kao vrhunac klesarstva, a opisao je i naèin
financiranja milodarima koje daje mali puk. Nije spomenuo mistiku i
propovjednike koji su pozivali na pokore i milodare, nije spomenuo ni
infrastrukturu, ceste, kamenolome i vapnare, koje je valjalo izgraditi da bi se
izgradile crkve pa je poslije toga poèelo blagostanje. Nije ni povezao gotski stil u
graditeljstvu sa mistikom u religiji, ali je opazio da je ovaj karakteristièni
romanièko-gotski karakter ostao i u renesansnim crkvama koje je gradio majstor
Wolfgang Wiesinger. Autor je opazio da Salzburg nema plemstvo ni graðanstvo
koje voli graditi, ali ima osobitosti razvitka gradske kuæe i kasnogotske ostatke na
tvrðavi Hohensalzburg, a salzburška gotika sadrži najave renesanse koja je
dolazila. K tome Salzburg ima mnogo gotske rezbarske umjetnosti, slikarstva na
drvu za oltarska krila. K tome je Salzburg stožerno mjesto gotskog slikarstva.
U prilogu Die Zeit der Renaissance autor piše da renesansa stiže iz Italije u 16.
st., ali u to doba malo se crkava gradi u Salzburgu. Tada je gradu dao peèat
naprijed spomenuti knez nadbiskup Wolf Dietrich von reitenau, koji je putovao po
Italiji i sagradio raskošni ljetni dvorac Marstall. U gradskoj kuæi talijanska
renesansa istiskuje staronjemaèke elemente. Grad postaje sve tjesniji zbog tolikih
gradnji. Rokoko traje do zadnjeg suverenog kneza nadbiskupa Hieronymusa
Colloredo, a prijelaz iz baroka u rokoko je drugi procvat graditeljstva. Zvijezda
vodilja tog procvata je knez nadbiskup Johann Ernest Thun (1687.-1709.). Tu se
zamjeæuju veze s bavarskom umjetnošæu. Sad majstori više ne dolaze iz Italije, nego
iz Beèa, to su Johann, Bernhard von Erlach i Johannes Lucas Hildebrandt, ali u
Salzburgu radi i Vincenzo Scamozzi iz Mletaka, uèenik Palladija, pa Santino Solari
iz Como i dr. Autor je nabrojio daljnje gradnje crkava, gradskih kuæa, palaèa i
ljetnikovaca, spomenjuo je požar u stolnoj crkvi 1859. U tridesetogodišnjem ratu
grad dobiva izgled tvrðave, ali se kasnije grade i ljetnikovci kao ljetnikovac kneza
nadbiskupa Franza Antona Harracha Mirabelle, pa park Hellabrunn sa špiljama,
jezerima, cvijeæem i rezedama i drugi dvorci. U ovom èlanku pojavljuje se crkva s
knezovima nadbiskupima na èelu gotovo kao graðevinsko poduzeæe, autor je posve
zanemario odnos crkvenih gradnji i religije.
154
VDG JAHRBUCH 2004
U èlanku o novom dobu (Die Neuzeit) opisuje kneza nadbiskupa Hieronymusa
koji malo gradi, ali mnogo restaurira. Klasicizam opisuje kao haldni i ukoèeni stil
Napoleonova doba, ali nove vidike otkriva spomenik Mozartu. Pa ipak nestaje
kneževskog sjaja iz graditeljstva. Poslije 1850. grade se nove crkve, bude se
romanika i gotika. Tada Salzburg postaje vojvodstvo i samostalna krunovina i
dobiva autonomni opæinski ustroj. Autor spominje gradnju željeznice 1860.,
regulaciju rijeke Salza i ureðenje šetališta uz tu rijeku – oèigledno smatra da i to
djeluje na umjetnost ili æe djelovati u buduænosti. On nastavlja s opisom kupki,
komunalnih zgrada hotela, villa u okolici, štoviše spominje treæi cvat graditeljstva
u Salzburgu, groblje. Graðanski naèin gradnje skladno povezuje staro s novim. Na
kraju spominje osnivanje zanatskih škola da bi zakljuèio da umjetnost i umjetnièki
obrt i dalje imaju svoju domovinu u Salzburgu. Ovaj prilog više nego prilog o
povijesti Salzburga pokazuje samostalnost i dostojanstvo umjetnièkog života u
Salzburgu i rang ovog grada.
U svesku Steiermark (1890.) je dio Die Architektur in Steiermark napisalo više
autora. Hans Petschnig napisao je èlanak o romanskoj i gotskoj arhiekturi (Die
romanische und otische Archtektur, str. 299-313). Tu je odmah u poèetku istakao
da je graditeljstvo u poèetku crkvena umjetnost, vrata graditeljstva u Noricum je
Aquileja kao prometno èvorište, a i zato što su biskupi u Noricumu u poèetku
podložni patrijarhu u Aquileji. Karlo Veliki podèinio je Noricum Salzburgu, onda je
graditeljstvo prešlo u ruke laika koji su poèeli osnivati graditeljske lože
(Bauhütten) zavisne od beèke lože èiji se utjecaj osjeæa u graèanskim crkvama.
Josef Wästler napisao je èlanak o graditeljstvu izmeðu renesanse i novog doba (Von
der Renaissance bis zur Neuzeit, str. 313-328). Renesansu je opisao kao umjetnost
veselog uživanja života, koja dosta kasno stiže u Štajersku i to zbog turske
opasnosti pa je Ferdinand I. pozvao talijanskog graditelja Domenico Lalio da
sagrade utvrde. Sve do 17. st. talijanski su majstori sagradili sve što vrijedi.
Nadvojvoda Karlo je osobito mnogo gradio u 16. st., a Alessandro de Verda donio je
barok u Štajersku tako što je sagradio dvorac Waldstein 1560. za kneginju
Windisch-Grätz i druge graðevine. Autor je potom nabrojio brojne talijanske
graditelje koji su radili u Grazu
Èlanak o slikarstvu i kiparstvu (Malerei und Plastik in Steiermark, str.
329-344) napisao je Josef Wastler. Zbog osmanskih provala nije nastala zatvorena
škola, veæ su umjetnici pozivani iz Italije ili Njemaèke. Autor je nabrojio i opisao
njihova djela. Renesansa je donijela stanovit procvat slikarstva, pa je autor opet
nabrojio tallijanske slikare koje je pozvao Karlo II., ali i njegovu udovicu koja je
preko poklisara u Španjolskoj tamo nabavljala umjetnine. Meðutim u doba baroka
dolaze mnogo umjetnici iz Njemaèke.
Graèanski primjer pokazuje bolje od drugih da su likovni umjetnici pravi
kozmopolite koji vrlo èesto, pa i obièno djeluju u nekoj udaljenoj zemlji.
Karl Lacher napisao je èlanak o umjetnièkom obrtu (Die Kunstindustrie in
Steiermark, str. 345-352). Poèeo je s kulturno-povijesnom izložbom 1883. u povodu
600-obljetnice pripadnosti Štajerske Habsburškoj kruni. Ta izložba je pokazala da
155
VDG JAHRBUCH 2004
Graz ima vrijedne trgovce i plemstvo koje voli umjetnost zbog èega je u 16./17. st.
nastala industrija luksusa koja je postala vlasništvom cijelog naroda. Autor ovdje
svjesno istièe svoje demokratsko uvjerenje. On je tu opisao rezbarske radove
ponajviše talijanskih majstora, oslikavanje posuða, umjetnièki oblikovano oružje,
industriju bronze, štajerske novce, radove od slonovaèe. Poslije osnivanja Muzeja
za umjetnost i obrt u Beèu osnovano je u Štajerskoj jedno društvo za unapreðenje
umjetnièke industrije u Grazu, pa se rascvala industrija pokuæstva, dekorativnog
posuða, a osnovana je i jedna tvornica majolike kraj Celja. Kod ovog pisca prodrla
je svijest da je fond umjetnina narodna imovina koja narodu daje dostojanstvo
uljuðenog naroda
U svesku o Koruškoj i Kranjskoj (Kärnten und Krain, 1891.) u dijelu
Architektur in Kärnten èitamo èlanak o srednjovjekovnom graditeljstvu
(Mittelalterliche Baudenkmale, str. 177-187) Matthäusa Grössera. On poèinje s veæ
spomenutom odlukom Karla Velikoga da Korušku u crkvenom pogledu pripoji
Salzburgu što je pobudilo gradnju crkava i samostana koje autor nabraja i istièe
primitivni naèin gradnje u 10. st., procvat romanike u 11./12. st. s lombardskim i
bamberškim utjecajima, a onda i utjecajima iz Fontenaya u Francuskoj. Zamci se
grade u 19. st. Gotika prodire, kao stil grada u doba poleta trgovine i rudarstva,
grade se nove crkve zbog novih potreba dušobrižništva. Samostani su èesto zaklade
raskajanih aristokratskih hodoèasnika. Koruški razvitak sukladan je Štajerskom,
ali je Koruška izložena raznolikijim utjecajima.
Èlanak o renesansi i novom dobu (Renaissance und Neuzeit, str. 188-204.)
napisao je Johann Reiner. On je tu opisao gradnju palaèa, dvoraca i vijeænica, crkve
kao da se malo grade u to doba. U 18. st. se malo gradi, ali se ipak gradi lovaèki
dvorac biskupa grada Gurka. Tu djeluju opet talijanski uzori, osobito firentinski
kod gradnje dvorca Rosegg na Dravi koji je sagradio knez Franz Xaver von Orsini
Rosenberg. Meðutim u 18. st. jaèaju francuski uzori. U 19. st. prevladavaju radovi
na restauriranju starih graðevina, ali se grde nove renesnsne zgade u Klagenfurtu.
U 19. st. grade se štedionice, bolnice i kolodvori.
Simon Lachnitzer napisao je prilog o slikarstvu i kiparstvu (Malerei und Plastik
in Kärnten, str. 205-218) koji je poèeo istièuæi da Koruška nema znatnih gradova,
pa ni samostalnosti u likovnim umjetnostima. Malo je drvene plastike iz srednjeg
vijeka i grubo obraðene romanske kamene plastike, nadgrobnih spomenika iz
15./16. st., zdenaca i sl. Slikarstvo je primilo malo utjecaja iz Italije, ali freske u
Gurku spadaju u najznatnije u Njemaèkoj. Ovdje upada u oèi da se autor osjeæa
Nijemcem i pored brojnih naprijed izloženih rezervi prema njemaèkom
nacionalizmu. Ime umjetnika nije poznato. U Koruškim crkvama nalaze se oltarski
pokrovi za korizmu kakvih drugdje nema. Krilnih oltara u Koruškoj je više nego
igdje drugdje u Austriji. Slikarstvo doživljava umjereni procvat u 18. st., kad slikari
krase dvorce, a onda slijedi pad u 19. st., ali su za to stoljeæe karakteristièni
pejsažisti kao Ludwig Willrorder, Eduard Ritter von moro, Markus Pemhart i
portretisti kao Josef Possod, August Prinhofer.
156
VDG JAHRBUCH 2004
U èlanku Kunstindustrie in Kärnten (str. 219-232) Robert Lebinger autor istièe
da se Koruška nalazi izmeðu Njemaèke i Italije, najveæe kulturne snage starijeg
doba, odnosno zemlje u kojoj je nastala kršæanska germanska kultura. Kod autora
nema svijesti da pripada vrlo snažnoj i utjecajnoj državi što je bila Austro-Ugarska.
Zanata je bilo i prije dolaska Rimljana, ali do njihovog procvata dolazi tek poslije
ujedinjenja sa svjetskim carstvom. Nema ni rijeèi o tome da bi Rimljani mogli biti
tlaèitelji i zavojevaèi. Autor nadalje spominje lijevanje bronze, keramiku i
dekoriranje interijera, osobito u rimskim gradovima Teurnia i Virunum. Za seobe
naroda opada zanatstvo, koje se opet budi u 8. st. i doživljava procvatu doba gotike
kad su zastupljene sve grane zanatstva, cvate trgovina s Mlecima, blagostanje raste
dalje u 16./17. st., a s njim sklonost prema raskoši. Jaèa i domaæa radinost osobito
kod Slovenaca u donjem Rosenthalu. Sad autor navodi dugi popis zanatskih grana,
to su lijevanje bronze, kovanje željeza, izrada grobnih križeva, rezbarski radovi u
drvu, krilni i baldahinski oltari, sakristijske škrinje, kasetirani stropovi i završava
s osnivanjem Muzeja za umjetnost i obrt u Beèu negdje oko 1860. koji je dao pobude
i Koruškoj. Ovaj autor dovodi zanatstvo i sklonost raskoši u izravnu vezu s
porocima oholosti, rasipnosti i ispraznosti. Ovaj autor kao i ostali nisu uoèili da je
industrija zamijenila i uništila zanatstvo.
U svesku Tirol und Vorarlberg (1893.) u dijelu o likovnim umjetnostima
Bildende Kunst in Tirol und Vorarlberg, napisao je Johann Deininger èlanak o
graditeljstvu, ukljuèivši zamkove i dvorce (Architektur, einschliesslich der Burgen
und Schlösser, str. 417-442). Tu je opazio njemaèki i romanski (wälsche) naèin
gradnje (Kunstweise) u èemu sudjeluje podneblje, svojstva tla, sjever i jug.
Podneblje i graðevinski materijal pogoduju talijanskom utjecaju. Autor je ovdje
pošao od Goetheove teorije na kraju putopisa po Italiji Italienische Reise u kojoj je
Goethe ustvrdio da umjetnièke oblike i stil zapravo odreðuje materijal.
Prvu crkvu ipak je osnovao bavarski ili bajuvarski vojvoda Tassilo 770. godine.
Autor je potom utvrdio langobardske utjecaje. Gotika poèinje u 14. st. Seoske crkve
su visoke jer je visinu lako postiæi u gorovitoj zemlji, a crkva dobro oznaèava mjesto.
Kardinal Bernard von Clas uvodi renesansu. U zemlji ima mnogo zamkova, osobito
na jugu koje potjeèu iz doba kad su feudalci vodili brojne male meðusobne ratove.
Meðutim, zamkovi se podižu tamo gdje su nekoæ bile rimske stražarnice. Autor
opisuje unutarnji raspored tih zamkova. Ti zamkovi mijenjaju vlasnike, tu i tamo
se rekonstruiraju ili dograðuju pa se na njima pojavljuju barokni elementi, kasnije i
francuski ukus. Seljaci su ih za ustanaka palili i razarali. Tako su zamkovi pravi
spomenici povijesti od rimskih vremena nadalje. Rensansa se pojavljuje u gradskim
palaèama u Tridentu, to je npr. Palazzo Tabarelli. Ove palaèe imaju u interijerima
znatne drvorezbarske radove. Hofburg u Innsbrucku izgorio je 1534., pa je
obnovljen u renesansnom stilu, ošteæena je u potresu, a Marija Terezija je tu
graðevinu napravila rezidencijskim dvorcem. Autor nije zaboravio opisati ni
seljaèke kuæe i nappokon turizam koji se razvija zbog dobrog podneblja. Crkve
imaju ispod laðe kriptu u kojoj su grobovi. Ovaj autor je više od ostalih povezao
graðevinarstvo s povijesnim razdobljima pa su graðevine postale pravim
spomenicima svoga kraja.
157
VDG JAHRBUCH 2004
Samuel Jenny napisao je prilog o arhitekturi, ukljuèivši zamkove i dvorce u
Vorarlbergu (Architektur, einschliesslich der Burgen und Schlösser in Vorarlberg,
str. 442-453.). On je poèeo s kršæanstvo koje su donijeli Columban i Gallus 611.
godine pa se kultura poèela razvijati pod okriljem Karla Velikog nakon što su
sagraðene crkve sv. Petra u Rankweilu i sv. Vineriusa u Nuzidersu. Gotske crkve
nalaze se u zabaèenimmjestima i ponekad imaju vrijedne ostatke fresaka. Profane
gotske graðevine su razvaline zamkova u Bludenzu i Feldkirchu. Autor spominje
dolazak švedskih vojnika u tridesetgodišnjem ratu, pa kasnorenesansni
rezidencijalni dvorac Hohenems, graðevinske neumjesnosti 17./18. st. i neke ville u
gotskom i renesansnom stilu iz 19. st.
U èlanku o slikarstvu i kiparstvu (Malerei und Plastik in Tirol und Vorarlberg,
str. 453-500) David von Schönherr opisuje susrete talijanskih i njemaèkih utjecaja
uslijed èega su umjetnici bili slobodniji u svom stvaranju odatle bogata
ornamentika na kojoj se prepoznaje èak bizantski ukus, koji se nalazi još i u
freskama i kiparstvu. Autor istièe dominikansku crkvu u Bolzanu s oskudnim
plohama za oslikavanje, ali mnogo drvorezbarskih radova, oslikanog drva, i stakla
na prozorima na kojima se vide slike plesaèa. Gotrika cvate u mirnom 15. st., u
dvorcu Runkenstein nalaze se likovni prikazi scena iz romana Tristan und Isolde,
pa frske, kapele u dvorcima sa slikama, freske u stolnoj crkvi u Bresci. Domaæi
majstori putuju u Njemaèku, èak i u Flandriju i donose utjecaje iz tih zemalja kao
majstor Michael Pacher. Isitèu se rezbari i majstori koji izraðuju plemiæke grbove.
Klesari igraju umjetnièki podreðenu ulogu, ali ima njemaèkih kipara koji rade i u
talijanskim krajevima. Car mnogo putuje, a kad ne putuje bavi se umjetnošæu i
znanošæu, osobito u Tirolu. Autor istièe kao znatan nadgrobni spomenik cara
Maksimilijana koji se izraðivao gotovo jedno stoljeæe, ugledne ljevaèe. Car
Ferdinand bio je velik prijatelj umjetnosti. Renesansa se najprije pojavljuje u
dekoracijama, a onda bolje plaæeni talijanski majstori potiskuju njemaèke. Autor
opaža da su slikari u 16. st. sve bolje obrazovani, a tako i arhitekti, inžinjeri,
kartografi, a i nadvojvoda Ferdinand naklonjen je renesansi, pa je u prvim
desetljeæima svoje vlasti zaposlio slikare Nijemce, Talijane, Nizozemce, Španjolce,
èak i Švicarce. Kad je umro, došlo je do opadanja umjetnosti u Innsbrucku.
Tridesetgodišnji rat nije se vodio u Tirolu, ali je bacio sjenu na Tirol. Onda je u
Tirol prodro barok pa su u Tirol došli slikari iz Mletaka, a drugi su se u Mlecima
obrazovali. Slikarstvo je ponovno cvalo u 18. st. i tad se mnogi slikari obrazuju u
Mlecima kao Giovanni Lampi koji je naslikao portrete Josipa II. i Katarine II. pa
mu je Franjo II. 1799. udijelio plemstvo, postao je i poèasni graðanin Beèa.
Angelika Kaufmann portretirala je prinèeve u Engleskoj i Danskoj, a potom
krajolike. Franz Edmund Weirotter obrazovao se u Rimu, a kasnije je bio profesor
na beèkoj Akademiji. Kipar Balthasar Moll izradio je nadgrobni spomenik Marije
Terezije i konjanièki spomenik Josipa II., Franz Zanner bio je ravnatelj beèke
kiparske škole, Karl Blaas, koji se obrazovao u Mlecima bio je profesor na
Akademiji u Beèu i Mlecima. U 19. st. sve više slikara odlazi u München. Svi ovi
slikari bili su Tirolci.
158
VDG JAHRBUCH 2004
Slikarstvo sada više nije tek puka zanatska radionica kao u srednjem vijeku,
slikari su sada bolje obrazovani, a stjecanje slikarskog umijeæa na višem je stupnju
vjerojatno s razloga što je slikarstvo priznato kao slobodna vještina kako smo to
vidjeli naprijed.
U èlanku o umjetnosti i domaæoj radinosti Kunst und Hausindustrie in Tirol
und Vorarlberg, str. 500-512) je Johann Deiniger uvodno opazio kako industrija
potiskuje tu rdinost koja je slabija u Vorarlbergu. Na jugu se više obraðuje mramor,
na sjeveru drvo, sada se oblaže pokuæstvo, najèešæe na gotièki naèin.
Drvorezbarstvo služi za opremu interijera i stanova, proizvodi korska sjedala itd.
Vrhunac drvorezbarske vještine pada u 16. st., tada se izraðuju izrezbarene škrinje
za èuvanje odjeæe i za miraze. Te su èesto bile uništavane ili pokradene. U selima se
još nalazi oslikano pokuæstvo u rokoko-stilu, domaæe radinost donedavna je
proizvodila raspela, kipove svetaca, likove jaslica, igraèke za djecu, èipke. Žene još
uvijek obilaze po kuæama i prodaju èipke koje se obièno vezu u zimskim mjesecima.
Kovaèka vještina imala je uspon od 15. – 18. st. kad su se izraðivali gotièki okovi za
vrata, željezne ograde, baldahini, ukrašavalo se oružje i oklopi…… Autor potom
spominje umjetnièko lijevanje i izradu plemiækih grbova, zlatarske radove, emajl,
filigran. Napokon spominje struènu školu koja je 1884. osnovana u Cortina
d'Ampezzo, grnèariju, majoliku, staklarstvo i staklarsku ložu koju je 1542. osnovao
Wilf Witl, a Ferdinand II. ga je podržavao. Napokon autor piše i o proizvodnji svile
u Roveretu i Tridentumu, crkvene ornate. Ne zaobilazi ni umjetnièke elemente
odjeæe i dekoracije, oslikavanje stakla. Završava utjecajem Muzeja za umjetnost i
obrt koji je osnovan u Beèu, a djelovao je u cijeloj Carevini, a njega èipaka i
umjetnièko oblikovanje odjeæe odrazilo se i u turizmu koji se razvijao.
Ovaj pisac opisao je više umjetnièkih zanata nego ijedan drugi pisac u ovoj
zbirci, nije zaboravio ni odjeæu. To upuæuje na razmišljanje o odnosu umjetnosti i
zanata koji je nekoæ bio vrlo blizak, a danas je nestao, industrija je potrla zanate. Mi
moramo zamjeriti odviše specijalistièki i pozitivistièki pristup umjetnièkom djelu.
Taj pristup nije istakao da austrijske zemlje, pa i Beè nisu proizvele nacionalnu ili
regionalnu posebnosti umjetnosti onako kako se to dogodilo u Nürnbergu i nekim
drugim njemaèkim gradovima, pa u Nizozemskoj, Francuskoj, Firenzi ili Mlecima.
Nema austrijske umjetnosti. Ali zato je Austrija primila pobude iz više strana nego
ijedna druga europska zemlja i umjela ih je udomaæiti i sprijateljiti. Ima neèeg
zajednièkog u umjetnosti austrijskih zemalja. Sukladno je doba romanike, prodor
gotike koja manje ili više prodire u isto doba, takoðer renesansa i barok. Autori
istièu da je gotika stil grada, ali ne i da je stil prosjaèkih redova, jasniji su kad barok
doživljavaju kao isusovaèki stil. I pored svih ovih sukladnosti vidi se umjetnièka
fizionomija pojedinih zemalja obièno po tome koje pobude prevlaðuju u koje doba.
Autori su tu u nedoumici kad prisvajaju ovog ili onog umjetnika zato što je u
njihovom gradu djelovao ili je tu roðen, a djelovao je drugdje.
Autori se nisu zamislili ni o funkciji umjetnosti. Iz ovih radova vidi se da je
umjetnost djelo Crkve, a potom države, knezova. Autori se nisu zamislili zašto su
pojedini knezovi ili graðani dali velike iznose, zaposlili radnike koji su bez pogovora
159
VDG JAHRBUCH 2004
davali tlaku i besplatno radili na gradnji crkava i samostana. Danas znamo da su
novce ostavljali Crkvi grešnici koji su vjerovali da æe im na onom svijetu biti lakše
ako dadu novaca za gradnju neke crkve ili samostana. U crkvama su se ljudi
okupljali, tamo se na njih moglo djelovati s propovijedima, tamo su ljudi krstili
djecu, sklapali brakove, sve skupa kaže da je Crkva bila element društvenog i
politièkog ureðenja. Iz Tacitove Germanije vidi se da Germani još nisu bili
poljodjelci u punom smislu rijeèi, ni Maðari, Huni i Avari to nisu bili.
Benediktinski, a još više cistercenski samostani koji se osnivaju u ranom srednjem
vijeku bili su kulturne i poljodjelske ustanove koje su Europi donijele mir poslije
stoljeæa pljaèke i razaranja u seobi naroda. Tada je ostvaren odnos rada i
umjetnosti zasnovan na Evanðelju, vjera je bila most od rada do umjetnosti. U
kasnijim razdobljima su feudalci i imuæni graðani naruèitelji umjetnièkih djela,
gradnji, slika, odjevnih predmeta, spomenika. Tada je umjetnost imala jasnu
politièku funkciju, a postojao je i odnos izmeðu feudalnog naruèitelja i majstora,
umjetnost je jedina mogla stvoriti razumijevanje meðu njima. Oni su o umjetnosti
raspravljali, a rezultati te rasprave èitaju se u njihovim ugovorima. Velikaški
dvorci djeluju i u gradnji seljaèkih kuæa. Sve to se izmijenilo u industrijalizaciji, a
Carevina se u to doba veæ ubrzano industrijalizirala. Suvremeni etatizam ostavio je
traga u likovnim umjetnostima po tome što je nestalo jedinstvo stilova pa se npr.
banke ili kolodvori grade u renesansnom, gotièkom ili baroknom stilu, umjetnost
ulazi u odnos sa javnom blagodati i poslužuje suvremenu državu.
Razmotrenim èlancima može se zamjeriti što nabrajaju, katalogiziraju, ali ne
analiziraju i ne problematiziraju spomenute umjetnine. Današnjem pristupu
umjetnièkom djelu može se zamjeriti prenaglašeni specijalizam koji izolira
umjetninu u nekom ghettu ili kuli bjelokosnoj.
Književnost i kazalište
U svesku o Beèu (Wien, 1886.) napisao je Jakob Minor èlanak o njemaèkoj
književnosti u Beèu i Donjoj Austriji pod naslovom Die deutsche LIteratur in Wien
und Niederösterreich, str. 123-139.). Poèeo je s redovnicom Avom u samostanu
Mellu u 11. st. koja je bila prva pjesnikinja na njemaèkom jeziku. Crkvena
književnost u 12. st. nije iskonska, veæ je plod stranih utjecaja koje autor u žaru
poklonstva njege materinjeg jezika što je poèeo s Herderom nije cijenio, a Herder je
smatrao da pisac može biti genijalan samo na materinjem jeziku. Ovdje moramo
spomenuti
dosta
negativan
stav
starije
germanistike
prema
srednjovisokonjemaèkoj književnosti u kojoj su posvuda nalazili odjeke latinske,
biblijske i starofrancuske književnosti. Ti pisci su smetnuli s uma da u srednjem
vijeku nije postojao zakon o autorskom pravu, nije postojao pojam originalnosti u
književnosti, ni zahtjev da se takav zakon donese kao što je to tražio Fielding u
prvoj glavi osme knjige svog Tom Jonesa, a nije postojao ni pojam toènog i vjernog
prijevoda. Zbog toga je sva pažnja starije germanistike bila poklonjena Nibelunškoj
pjesmi koja se tim znanstvenicima èinila autohtonom i izvornom. Suvremena
germanistika našla je u tom djelu isto tako vrlo mnogo odjeka latinske, biblijske i
160
VDG JAHRBUCH 2004
starofrancuske književnosti.30 Meðutim, u ovom odbacivanju crkvene književnosti
možemo nazrijeti i antiklerikalizam aširen u tadašnjoj književnosti i znanosti o
književnosti. Minor je ipak priznao da je austrijska književnost sretan spoj
domaæih i stranih utjecaja. Ona se razvila na dvoru Babenbergera u 12./13. st. u
bliskoj vezi s puèkim utjecajima. Ovdje možemo nazrijeti demokratiènost i pojam
jednakosti, koja se u Njemaèkoj ostvarivala, ne kao jednakost pred zakonom i
jednakost šansi u zaradi kao na Zapadu, veæ kao jednakost u jeziku, pa Walter
Reinmar povezuje puèku i konvencionalnu književnost u svom djelu.31 Književnost
se ipak osurovljuje u stihovima Neidhardta von Reuenthal. Kad je humanizam
istisnuo skolastiku procvalo je beèko sveuèilište. Minor je ovdje neraspoložen
prema skolastici kao liberali inaèe, ali su poslije izdanja sv. Tome Akvinskoga
1880-ih godina stvoreni uvjeti da se ti nazori ili radije predrasude poènu mijenjati.
Reformacija je ostala u Austriji bez odjeka, a isusovci su ukoèili razvitak njemaèke
književnosti jer su poduèavali na latinskom. Tu opet zamjeæujemo kult materinjeg
jezika, možda i njemaèku tradiciju koja je od Melanchtona naovamo uvijek bila
sklona grèkom jeziku i književnosti, a nesklona latinskom. Njihova cenzura
zakoèila je svaku vezu s protestantskom Njemaèkom. Tu je Minor njemaèki
antiklerikalac i skriveni nacionalist. Minor je ipak povoljno pisao o Abrahamu a
Sancta Clara (zapravo se zvao Ulrich Megele) i drugim beèkim dvorskim
propovjednicima koji su uveli satiru u propovijed i dobro poznavali slušateljstvo.
Puèku komediju s komiènim likom Hans Wurstom ocijenio je negativno smetnuvši
s uma da književnost postaje oblikom narodnog obrazovanja tek u 19. st. Hans
Wurst spada u puèku zabavnu književnost, a književnost je u svakom sluèaju zato
da zabavi. Propao je pokušaj da se u Beèu osnuje Akademija, ali je njemaèki
klasicistièki poetièar Johann Christoph Gottsched ipak imao poklonika u Beèu.
Minor je kratko spomenuo prve èasopisa poslije 1766. ne zadržavši se na njihovoj
važnosti za razvoj književnosti, pohvalio je Josipa II. što je ukinuo cenzuru i time
omoguæio procvat književnosti, spomenuo klasicizam bivših isusovaca i onda
romantizam koji se razvija u salonima Dorothee von Schlegel i Helmine von Chazy.
Naveo da je u Beèu kratko boravila Sophie Bernhrdi sestra njemaèkog
romantièkog pisca Ludwiga Tiecka. Minor opaža da se romantika u Beèu slabo
razvija, ne opaža da ga je koèila i zabranjivala cenzura poslije nego što je
erlangenski student Sand izvršio atentat na klasicistièkog komediografa Augusta
30
31
Ivan Pederin, Das Nibelungenlied als Nationalmythos im Vergleich mit den nationalen Mythen der Serben,
Spanier und Portugiesen, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio filoloskih znanosti (22-23), 1992/1993;
1993/1994. Zadar, 1995. str.355-380; isti, Die Nationalisierung, Industrialisierung und Kommerzialisierung der
Literatur der habsburger Monarchie, Rijeè, VIII ( 2002). br. 1.
Ivan Pederin, Pojam totalitarizma i nacionalizma u njemaèkom romantizmu i realizmu (Lik Slavena i Jevreja),
Gledišta, Beograd, 29(1988) br. 1-2, str. 212-228.
161
VDG JAHRBUCH 2004
Kotzebuea 1818. pa je u povodu toga pooštrena cenzura.32 Nije uoèio da je cenzura
istakla književnu kvalitetu kao uvjet cenzure èija je zadaæa bila stvoriti i odgojiti
suvremeno èitateljstvo. Opazio je da Jesefine Perin i Karoline Pichler pišu
romantièka djela na afrancuskom jeziku. Socijalni roman ostao je nerazvijen, a
Tschabuschnigg i E. Silesius pišu pod dojmom E. T. A. Hoffmanna i Jeana Paula.
Tu je pozitivist Minor tražio utjecaje jednog pisca na drugog zbog èega su
suvremeni znanstvenici dugi niz godina napadali pozitiviste. On opaža veze beèke
književnosti sa španjolskom, osobito kod Grillparzera kojeg smatra romantièarem
pa prelazi preko njegovih veza s latinskom književnošæu. Pojam biedermeiera u
književnosti onda još nije postojao. Minor smatra da je Grillparzer jako vezan s
Goetheom i Shakespeareom, uoèava njegove povijesne drame koje smatra
nacionalnim, iako opaža da se on bavi poviješæu kuæe Habsburg. Minor smatra
austrijskim piscima one koji su u Austriji roðeni ili su tu dugo živjeli, vidi nastanak
austrijske škole bliske švapskoj i Heineu, bar u djelima Anastasiusa Grüna i
Heinricha Laube ali ne opaža da su se ti pisci pojavili poslije liberalizacije cenzure
1832. i 1835., ne vidi razliku izmeðu restuaracije i predožujskog doba u
književnosti. Oba ova pojma povijesna su, ali književnost je pratila povijesna
zbivanja i razdoblja. Laubea cijeni kao pisca koji je dobro poznavao pozornicu, ne
kao velikog direktora Burgtheatera33 i mladonijemca koji je u Beè došao iz
emigracije u Francuskoj. Spominje da je u Beè došao Friedrich Hebbel, ali ne da ga
je zapostavljao Laube koji nije bio njemaèki nacionalist i repertoar je sastavio
kozmopolitski s mnogo ruskih i francuskih kazališnih djela, pa mu nije odgovarao
sjevernonjemaèki nacionalist Hebbel. Minor spominje Franza Wernera, alias
Murada Efendi, danas zaboravljenog pisca, zagrebaèkog Nijemca, husarskog
èasnika koji je dezertirao, pobjegao u Tursku, obratio se na islam i umro kao turski
diplomat u Berlinu i pisac na njemaèkom jeziku.34 Minor se zaustavio na zadnjim
desetljeæima realizma i nije spomenuo Modernu ni Heimatroman što je bio obièaj u
tadašnjoj germanistici.
Ludwig Speidel je napisao prilog o beèkoj kazališnoj književnosti (Das Wiener
Schauspiel, str. 169-205.). Poèeo je s Wolfgangom Schmelzlom koji je došao iz
Oberpfalz u Beè i prvi pisao kazališne komade s biblijskim motivima na
njemaèkom. Spomenuo je beèko društvo i publiku, ljepotu žena i smisao Beèana za
šalu, puèki duh u kazalištu, koji nije folkloran. Burgtheater je spomenuo kao
kazalište koje je preuzelo steèevine njemaèke književnosti, a ne kao državno
kazalište i ustanovu za odgoj obrazovanih, što kazalište do tada nije bilo. Nije
32
33
34
Vorschirift für die Leitung des Censurwesens und für das Benehmen der Censoren in Folge a.h. Entschließung
vom 14.September 1810. erlassen, Državni arhiv u Zadru, sv.35.br.1122/p. Ivan Pederin, Odnos austrijske
cenzure prema evropskim književnostima, filozofiji, novinstvu i politièkoj ideologiji, Zbornik Matice srpske za
književnost i jezik, sv. 32/II. za 1984. str.201-228., Isti, Utjecaj austrijske cenzure na prodaju, širenje i
reklamiranje knjiga (1810-1848), Bibliotekarstvo, Sarajevo, sv.31(1985) str. 23-33. Isti, Dalmatinski pisci,
urednici i èitatelji u oèima austrijske cenzure, Dubrovnik, 31(1987)br. 3-4/1988. str.5-22. Isti, Austrijska cenzura
od 1810 do 1848. i njezin utjecaj na razvitak knjižnica u Dalmaciji, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 30(1987)
Zagreb, 1989, str.19-44.
Franz Horch, Das Burgtheater unter Heinrich Laube und Adolf Wilbrant, Beè, 1925. Hermann Bahr,
Burgtheater, Beè, 1920.
Ivan Pederin, Murad Efendi - Franz Werner, Südost-Foirschungen, 32(1973) str. 106-122.
162
VDG JAHRBUCH 2004
zaobišao ni crkvena prikazanja i isusovaèko kazalište, ali nije uoèio razliku izmeðu
crkvenog, privatnog kazališta u dvorcima i Burgtheatra kao državnog kazališta.
Isusovcima je proznao da su umjeli pisati drame za puk i dvor, ali je njihova drama
više retorièna negoli poetièna. Krajem 16. st. dolaze engleski glumcii nose
Pichelhäringa, komièni lik iz kojeg se razvio Hanswurst. Beèko kazalište opisao je
kako stoji izmeðu njemaèkog i talijanskog bar kod Josefa Stranitzkog koji je
osnovao prvo stajaæe kazalište u Beèu. Hanswurst mu je važan kao demokratièni
lik jer je uveo seljaštvo u književnost. Spominje kazališnu improvizaciju
(Stegreifkomödie) koju nova strujanja potiskuju. Burgtheater se osniva u više
etapa izmeðu 1747. i 1776. To je kazalište koje se ne osvræe na mnoštvo, veæ traži
umjetnièku kakvoæu, pitanje koje postavlja Goethe u predigri Fausta, pa
povjerenstvo sastavlja repertoar po umjetnièkim i æudorednim kriterijima, javljaju
se veliki glumci i glumice, te veliki intendanti. Schmelzl ne spominje da su to
povjerenstvo i ta inicijativa bili državni. Potom autor spominje znatne direktore
Burgtheatra i s odobravanjem spominje osnivanje kazališta u predgraðu kao
Theater an der Wien, Leopoldstädter Theater i Karltheater. Bauernfeld i
Grillparzer nezadovoljni su svojom sredinom, spominje agresivnu komiku
Nestroya koji je vezan s francuskom komedijom i njeguje tradicionalnu beèku
parodiju, ima oštro oko za sve što je smiješno i nevrijedno. Nestroy je za Schmelzla
zadnji veliki Hanswurst u Beèu.
Kod ovih pisaca, i to više kod Minora, nego kod Schmelzla nejasno se javlja
pojam austrijske književnosti, ali kao privjeska njemaèke koja se po toj njemaèkoj
orijentira. Oni ne vide književne rodove, roman, komediju, tragediju i dramu kao
što su to prije njih pravili klasicisti, osobito Lessing i ne dijele književnost u stilska
razdoblja, kako to èini suvremena književna povjesnica.
Pisci su slijedili urednièko naèelo da se svakoj zemlji dade posebni èlanak o
povijesti, umjetnosti, pa i književnosti pa je Hans Lambel napisao prilog o
njemaèkoj književnosti u Gornjoj Austriji (Die deutsche Literatur in
Oberösterreich, str. 207-218). On je poèeo sa srednjovjekovnom književnošæu koja
se rzavila u samostanima iz kojih su izišli i ugledni biskupi kao kölnski nadbiskup i
nadkancelar Hildebold, koji je u samostanu Monsee bio opat. Autor vjeruje da je on
preveo Evanðelje po Mateju u Monsee.Ulomci tog rukopisa èuvaju se u Beèu i
Hannoveru. Autor vjeruje da su srednjovisokonjemaèki pjesnici iz 13. st., vitez iz
Kürnberga i Dietmar von Aist bili iz Gornje Austrije. U to doba nastaju sukobljena
socijalna držanja seljaka i dvora, u samostanu sv. Florijan izvode se duhovne
predstave. U 14. st. osniva se u Beèu sveuèilište koje privlaèi intelektualce. U Linzu
i Steyru osnivaju se latinske škole na kojima djeluju pjesnici kao Calaminus,
znanstvenici kao Megistu i Kepler sve do u 17. st. Ovo otkriva jedno svojstvo
književnosti, ona je blisko vezana sa školom. Autor potom opisuje trgovinu
knjigama, škole za majstore pjevaèe koji imaju odnose sa cehovima u Nürnbergu,
Magdeburgu i Breslau.
Autor se jako negativno odnosi prema katolièkoj reformaciji, optužuje je da
zatvara škole, a naprijed smo vidjeli da ih isusovci obnavljaju poslije opadanja u 16.
163
VDG JAHRBUCH 2004
st., i da onemoguæava duhovne veze sa Njemaèkom. Na ovaj naèin je autor
posredno proglasio njemaèku književnost protestantskom i protestantizam za
njemaèku religiju. Jezuiti ipak održavaju u samostanima kazališne predstave, a u
Linzu se 1711. osniva stajaæe kazalište. Autor nabraja znatne profesore.
Rodoljublje se rasplamsava za Napoleonskih ratova, pa autor spominje lirskog
pjesnika C. A. Kaltenbrunnera, pripovjedaèa Adalberta Stiftera i njegovu ljubav
prema dotjeranosti i detaljima. Priroda je kod Stiftera uvijek nazoèna u radnji, ali
ne i strasti koje su prigušene, što i inaèe važi za književni biedermeier kojemu je
Stifter pripadao.35
Adolf Bekh, napisao je prilog o njemaèkoj književnosti u Salzburgu (Die
deutsche Literatur in Salzburg, str. 487-498.). Taj grad imao je dobre veze sa
zapadom i slijedom toga i življu književnu djelatnost. Još za Karla Velikog
Salzburg je imao knjižnicu, to je najstarija knjižnica u Carevini, bila je to rukopisna
knjižnica, svakako vrlo stara.36 U Salzburgu je nastao srednjovisokonjemaèki spjev
Muspili sa vizijom sudnjeg dana. Autor ne piše o Ivanovoj Apokalipsi, ali nalazi
porijeklo tog spjeva u Eddi i pogansklim predodžbama. Meðutim bogovi su sada
sveci, sinovi Muspelheima su ðavli. Pod Arnom Freising postaje glavno uèilište
srednjeg vijeka. Inaèe su èuvari znanosti samostani, ali su redovnici iz naroda.
Poganstvo se doživljava otprilike kao folklor i izgubljena vrijednost koju je ugušila
Crkva, a narod je èvrsta orijentacijska toèka. Meðutim poganstvo se isprepliæe s
kršæanstvom, mitovi o bogovima sad su legende. Autoru nije jasna razlika izmeðu
mita i legende,37 on je daleko od svakog teološkog pogleda u kršæanstvo. Vitešku
ljubavnu liriku (Minnesang) vidi kao povratak narodu, osobito u stihovima
Neidhardta von Reuenthala. Njegov Tannhäuser postaje putujuæi pjevaè, boravi
neko doba na beèkom dvoru, sudjeluje u jednom križarskomphodu, a onda se vraæa
narodu i stapa se s njim, postaje legenda koja se ponovno pojavljuje u Faustu i don
Juanu. Posebnosti se èuvaju u župama (Gaue). Prema Bakhu Hanswurst je nastao
u Salzburgu. Redovnik Hermann prevodi latinske crkvene himne na njemaèki, i
sam piše pjesme, s nešto mlaðim redovnikom Heinrichom von Laufenbergom
osniva njemaèko crkveno pjevanje. Njihove pjesme ulaze u narod i postaju
nadahnuæe kasnijim protestantima i njihovim izbjeglièkim pjesmama.
Meðu humanistima spominje kardinala i državnika Matthäusa Langa. Bio je
savjetnik dvaju careva i pozivao umjetnike i uèenjake iz Italije na svoj dvor. Autor
je do tada posvuda tražio njemaèki narod u književnosti, sad odjednom odobrava
prodor talijanskog humanizma i èitanjeklasiènih tekstova u Salzburg. Neæak sv.
Karla Borromäusa Marx Sitich sagradio je dvorac Hellorum u šumi sa zoološkim
vrtom, kazalištem meðu liticama, bio je teolog, ali i pjesnik, pa je pozivao na svoj
dvor talijanske komedijaše. Autor ne uoèava epohe u razvitku kazališta – doba
crkvenih prikazanje u srednjem vijeku, doba komedijaša u renesansu sve do u 18.
35
36
37
Wilhelm Bietak, Das Lebensgefühl des „Biedermeier“ in der österreichischen Dichtung, Wien-Leipzig, 1931. str. 59.
Inaèe su pobude za stvaranje knjižnica stizale od skupljanja klasiènih rukopisa, Aleksandar Stipèeviæ Povijest
knjige, Zagreb, 1985. str.234 f.
Mit je dramatièna intervencija svetosti u ljudski život sa sudbonosnim posljedicama, Mircea Eliade, Aspects du
mythe, Paris, 1963. stur.15ff.
164
VDG JAHRBUCH 2004
st. i napokon doba stajaæih državnih kazališta. Beèki propovjednik Abraham a
Sancta Clara studirao je 1659.-1662. u Salzburgu. Kapucin Procopius von Templin
bio je propovjednik i pjesnik, a k tome prijatelj Martina Opitza, pisca njemaèke
barokne poetike. Auor priznaje da su salzburški pjesnici prosvjetiteljstva bliži
Gottscheu nego li Goetheu i Schilleru, ali se u to doba budi zanimanje za zavièajnu
povijest, prirodne znanosti, botaniku i geologiju. Tada piše povijesne traktate
Judas Thaddäus Zauner, poznat meðu uèenjacima, isto kao i meðu seljacima i
graðanima. Autor navodi manje kazališne pjesnike, ali kazalište kao opasnost za
æudorednost. Spominje biedermeiersku pjesnikinju Maria Johanna Sedelmeier ka
je imala tužan osamljenièki život, a ipak su je posjetili bavarski kralj Ludwig,
Nikolaus Lenau i Franz Grillparzer. Ludiwg Mielihofer, koji je opisao Beè 1820.-ih
i 1830.-ih godina dugo je ureðivao Salzburger Zeitung. U Salzburgu je dugo živio i
Constant Wurzbach, autor austrijskog biografskog leksikona.
Ovakav prikaz književnog života u Salzburgu ostavlja dojam dojam
provincijalnosti te književnosti u 18./19. st., a bori se s teškoæom pokretljivosti
pisaca pa se postavlja pitanje da li ti pisci pripadaju salzburškoj književnosti, ako
su se u Salzburg doselili ili su tamo nekoliko godina živjeli kao Abraham a Sancta
Clara.
U svesku Steiermark (1890.) je o njemaèkoj književnosti i kazalištu (Deutsche
Literatur und Theater, str. 273-298) napisao èlanak Anton Schlosser. On je poèeo
tako što je Karla Velikoga opisao kao vladara koji je stvorio temelje za razvitak
njemaèke književnosti i širenje njemaèkih obièaja. Književnost se budi u 12. st. u
samostanima, spominje Kaiserchronik, ali ne spominje ni autora ni razloge njezina
nastanka. Takve kronike i životopise pisali su dvorski praeceptori, obrazovani
doglavnici vladara koji su odgajali njihovu djecu, vodili sveèanosti na dvoru,
diplomaciju, pisali kronike i životopise vladara i na taj naèin stvorili povijest i
kontinuitet države. Sam Karlo Veliki nije umio pisati, bio je tek vojni zapovjednik,
jer to je na starovisokonjemaèkom znaèila rijeè kuning – König – kralj. Meðutim,
Karlo je imao praeceptora Alcuina i mi se moramo pitati tko je od njih dvojice bio
prava vlast u njegovoj državi.38 I Schlosser spominje redovnicu Avu iz poèetka 12.
st. koja je napisala Isusov život i neke legende o Gospi, ali ne zna u kojem je
samostanu živjela. Ulrich von Liechtenstein napisao je 1255. Frauendienst, djelo o
odnosu viteza prema dami. Srednjovisokonjemaèka književnost opada u 14. st.,
mistiku i propovjedi prosjaèkih redova ne spominje, ne spominje ni krivovjerja
srednjeg vijeka i njihove odraze u književnosti.39 Onda dolazi protestantizam i
propovijed, vjerske borbe. Autor ne spominje da je s izumom tiska knjiga postala
sredstvom borbe katolika i protestanata i time se konaèno odvojila od glazbe i žive
rijeèi, i ne samo to, to je bio razlog zašto su za vjerskih ratova jedni drugima palili i
uništavali knjige.40 O Lutheru jedva da nešto kaže, ali istièe kao vrlo pozitivno da
38
39
40
Ludwig Fertig, Die Hofmeister, Ein Beitrag zur Geschichte des Lehrerstandes und der bürgerlichen Intelligenz,
Stuttgart, 1979. Ivan Pederin, Qu’est-ce que la littérature?, Dubrovnik, XII(2001) br.1. str. 125-139.
Ivan Pederin, Roðenje Europe iz duha katolicizma i hereze, crkvenosti i viteštva, Crkva u svijetu, XXXVI(2001)
br. 1. str. 76-94
Aleksandar Stipèeviæ Povijest knjige, Zagreb, 1985. str.348, 353.
165
VDG JAHRBUCH 2004
graèanski isusovci pišu svoje polemièke spise protiv protestanata na njemaèkom,
ne na latinskom. Ovakvo odvraæanje od latinskog i orijentacija prema njemaèkom
dosegla je vrhunac za romantizma, kako naprijed vidjesmo. To je znaèilo gubitak
duhovnog jedinstva obrazovanih u Europi, ali bolju mobilizaciju domaæih snaga uz
zatvorenost nacija. Takva orijentacija morala je dovesti do krvavih ratova kakvi su
se i vodili u 20. st.
Autor opisuje kako su oci isusovci 1586. osnovali sveuèilište u Grazu, ali su
predavanja nažalost bila na latinskom. Razvija se kultura pjesme prigodnice pod
utjecajem Gottscheda, iisusovci zaèinju dramu na sveuèilištu i u školama. Krajem
18. st. širi se utjecaj Lessinga, Klopstocka, Herdera, Wielanda i pored zabrana
cenzure. Prema autoru cenzura je tu samo zato da zabranjuje. Krajem tog stoljeæa
pokreæu se u Grazu prve periodièke publikacije, javljaju se i istaknuti pisci kao
Johann Ritter von Kalchenberg i Josef Edler von Högen, oba pod utjecajem
klasika. Autor se tuži na pritisak cenzure u 19. st., koja ipak nije sprijeèila izlaženje
romana orijentaliste Josefa Freiherr von Hammer Purgstall Die Gallerien auf der
Riegersburg. Doba poslije 1848. opisuje kao obnovu kad se javljaju novi znaèajni
pisci kao Karl Gottfried Ritter von Leitner i Robert Hamerling i napokon Peter
Rosegger, piscac zavièajnih romana. Autor ovu trojice stavlja u isti red i ne
pokazuje svijest o njihovim razlikama, dakako prikaz i analiza njihovih djela
nedostaje. I ovaj pisac spominje kao štajerskog pisca Adalberta Stiftera koji je veæ
spomenut kao Gornjoaustrijski pisac.
Pišuæi o kazalištu ovaj pisac spominje crkvena prikazanja iz srednjeg vijeka, a
potom isusovaèke drame na sveuèilištu. Ne spominje bliske veze ovih prikazanja s
narodnom književnošæu. Spominje engleske komedijaše kao prve profesionalne
glumce, ali zaboravlja istaknuti da je kazalište onda bilo kazalište putujuæih
družina. Tek u 18. st. osnivaju se stajaæa kazališta, što ne bi bilo moguæe bez
državne subvencije poslije reforme poreznog sustava u doba jozefinskih reformi.
Spominje talijansku operu, ali francuske utjecaje u kazalištu spominje kao
negativne jer su uveli kulturu francuskog jezika.
U svesku Kärnten und Krain(1891.) èlanak o njemaèkoj književnosti, dijalektu i
dijalektalnoj književnosti (Dialect und Dialect-Dichtung str. 131-143) napisao je
Raimund Dürnwirth. I on je poèeo sa književnošæu koja se razvijala u samostanima
od 11. st., a onda je prešao na dvor Sponheimera koji je postao mjesto gdje su se
okupljali pjesnici, a na tom dvoru boravio je neko doba Walter von der Vogelweide.
Nije istakao suprotnost crkvenosti i svjetovnosti. Ova dvorska književnost zaostaje
za narodnom i èesto pada u puko stihotvorstvo jer pjesnici preuzimaju strane uzore
i nisu originalni. Originalnost književnosti bila je, kako naprijed vidjesmo, zahtjev
19. st. kad je doneseno odgovarajuæe zakonodavstvo o autorskim pravima. Potom
pisac prelazi na kasnosrednjovjekovnu crkvenu dramu, ali ne uoèava njezinu vezu
s narodnom književnošæu i narodnom pobožnošæu. Isusovce optužuje jer do 1753.
nisu dopustili njemaèki jezik u Klagenfurtskoj gimnaziji. Te godine se poèinju
izvoditi školske komedije na njemaèkom jeziku. Latinsko pjesništvo ocjenjuje
negativno, ali ipak priznaje da je opat u Ossiachu Virgilius Gleissenberger napisao
166
VDG JAHRBUCH 2004
u latinskim heksmetrima lijepi ep pod naslovom Boleslaus II. Autor spominje da su
u 16./17. st. za vjerskih borbi spaljene mnoge vrijedne pergamene. Poslije
terezijanske reforme školstva budi se rodoljublje vjerojatno iz razloga što se sada u
školama poèinje uèiti povijest, pokreæu se èasopisi rodoljubnog karaktera, stiže
romantika sa zanimanjem za narodnu književnost. Ludwig Uhland djeluje kao
uzor za baladu, Josef von Eichendorff je uzor za lirsku pjesmu. Èasopis Carinthia
okuplja domaæe pjesnike. Autor istièe kao znatnog koruškog pisca Adolfa Ritter
von Tschabuschnigg (1809.-1877.). Poslije 1848. razvija se dijalekatska
književnost što je novo i što se, ako je za suditi po ovoj zbirci, nije pojavilo ni u
jednoj drugoj austrijskoj zemlji. Autor dodaje da je u ovoj gorovitoj zemlji dijalekt
ostao dobro oèuvan, ali ne spominje da suvremena državna uprava, sredstva
masovne komunikacije, škola i opæa vojna obveza guše dijalekt.
Ovaj svezak sadrži još dio o Kranjskoj, a dio o Koruškoj ima i èlanak o slovenskoj
narodnoj književnosti što izlazi iz okvira ovog rada.
U svesku Tirol und Vorarlberg, (1893.) je èlanak o njemaèkoj književnosti
(Literatur in Tirol und Vorarlberg, Deutsche Literatur, str. 381-398) napisao je
Ignaz von Zingerle. Èlanci o talijanskoj književnbosti bit æže razmotreni na
drugom mjestu. Tu je istakao da krajolik Tirola pobuðuje maštu pisaca, a divovi,
patuljci i druga mitska biæa dolaze u neki odnos sa povijesnim liènostima. Tirol je
most Alpi prema Italiji pa se tako langobardska prièa o Ortnitu i patuljku
Alberichu nastavila na jezeru Garda, a narodne epske pjesme o Ortnitu i
Wolfdietrichu mogu se pratiti do 13. st. Junaèke pjesma duže se drži u gorama, a
likovi iz srednjovisokonjemaèke književnosti kao Parzival, Iwein, Gawein vide se
na freskama nekog dvorca što smo naprijed spomenuli. Walter von der Vogelweide
je bio po svoj vjerojatnosti i z Tirola. Autor spominje ulomke rukopisa iz 14./15. st.
naðene u Tirolu i istièe da se na njemaèkom od 13. st. pišu urbari. U Tirolu se
nalazi u izvorima dosta vijesti o putujuæim pjevaèima, meðu njima autor nalazi
Oswalda von Wolkenstein, lirskog pjesnika, koji je mnogo putovao, znao jemnogo
jezika i dobro je svirao na glazbalima. Sinovi imuænijih iz Tirola studirali su u
Francuskoj, Italiji i Njemaèkoj. Reformacija nije zahvatila Tirol, ali je snažno
djelovalo tužno doba protureformacije (…die traurige, unheimliche Zeit der
Gegenreformation..) kad su se palile knjige. Isusovci su u to doba prikazivali drame
na stranim jezicima. Terezijanizam i jozefinizam prikazuje kao doba obnove kad se
osnivaju masonske lože u kojima sjede i sveæenici. Razvija se oduševljenje za cara i
domovinu i starinarstvo. Tu djeluje Johann Baptist Primsser, bibliotekar i
profesor, pa kustos beèkog Antikenkbinetta. Josef von Hormayr roðen je u
Innsbrucku 1781. On je sudjelovao u borbama protiv Napoleona za koje se
udomaæio naziv borbe za slobodu (Freiheitskämpfe), bavio se prouèavanjem
povijesti i narodnog života. Autor je nabrojio još nekoliko njegovih sljedbenika, pa
orijentalistu Piusa Zingerle na kojega je djelovao Herder.
167
VDG JAHRBUCH 2004
***
Njemaèka književnost u Deutschösterreich prikazana je kao njemaèka, dakle
dio njemaèke književnosti pri èemu u autori u pravilu zauzimali negativan odnos
prema crkvenoj književnosti s liberalistièkih pozicija, a osobito zato što je ta
književnost obièno pisana na latinskom jeziku. Književna razdoblja vide se, ali
obièno kao vremenska i povijesna, a ne kao stilska razdoblja. To je samo donekle
umjesno jer se ne može zanijekati utjecaj povijesnih dogaðaja na književnost. Ta
njemaèka književnost pisana je po zemljama pa su mnogi pisci u nedoumici kome
da pripišu pisce koji su neko doba živjeli u jednom gradu, a onda u drugom ili pisce
kao redovnicu Avu za koju nisu znali u kojem je samostanu živjela. Austrijska
književnost nazire se kao pojam, ali kako je onda podijeljena po zemljama ona nije
saèinila korpus nacionalnog posjeda, a kamoli sastavni dio jedinstvene njemaèke
književnosti kakva je danas pojam brojnih povijesti njemaèke književnosti u koju je
ukljuèena švicarska i austrijska književnost. To je otežalo ili onemoguæilo
znanstvenoj javnosti da u toj austrijskoj ili njemaèkoj književnosti traži svoj
nacionalni identitet i povijest, narodni duh koji je kao pojam nastao u romantizmu,
a èuje se i u èlancima o njemaèkoj književnosti u Austriji. I napokon u ovim
èlancima nema hoda u srednjovjekovlje koje je njemaèka romantika doživljavala
kao osobito njemaèku književnost.
U svescima o kruni sv. Stjepana dosta je èujan trijumfalistièki maðarski
nacionalizam. Njemaèki nacionalizam uopæe nije èujan u svescima posveæenim
Deutschösterreich.
To dakako ne znaèi da u Carevini nije bilo njemaèkog nacionalizma. Poznat je
agresivni nacionalizam politièara Georga von Schönerera i njegova Svenjemaèka
stranka (Die Alldeutschen), ksenofobni nacionalizam zavièajnog romana. Meðutim
u ovoj publikaciji on nije našao mjesta jer ga nije dopustio politièki ustroj u kojem
Deutschösterreich nije bila politièka jedinica, a Habsburgovci kao da nisu bili
èuvstveno vezani s Deutschösterreich više nego li s drugim svojim zemljama, na
Dvoru su se govorili mnogi jezici, a najmanje njemaèki. Osim toga, u èitateljstvu
Carevine isticali su se èinovnici koji su upravljali pojedinim zemljama i imali
osjeæaj odgovornosti prema tim zemljama. Knjige su se još duboko u 19. st.
prodavale putem predbrojki, a to znaèi da su se prodavale mjesnom èinovništvu,
odatle regionalistièki karakter austrijske književnosti.41 Ovdje valja reæi da u
austrijskoj književnosti toga doba, a posebno kako je ona prikazana u ovoj zbirci
nema onog rodoljubnog zanosa koji odlikuje maðarsku i veæinu slavenskih
književnosti u Carevini 1820-ih do 1840-ih godina.
41
Ivan Pederin, Uloga države i njezine subvencije u dalmatinskom novinstvu i knjižarstvu sedamdesetih godina
XIX.stoljeæa, Kaèiæ, Zbornik u èast fra Karla Jurišiæa, god. 25(1993) str.583-586;
168
VDG JAHRBUCH 2004
Glazba
U svesku o Beèu (Wien, 1886.) napisao je èlanak Die Musik in Wien, (str.
123-139) Eduard Hanslick. Uvodno je istakao da znaèaj beèke glazbe ide daleko
preko granica Carevine, a iz te glazbe èuju se slavenski, maðarski i talijanski
narodni napjevi. Nazor cijelog 19. st. je da umjetna glazba mora potjecati iz
narodne slièno kao što i književnost. Beèka glazba je ipak eminentno njemaèka i to
od srednjeg vijeka, ali talijanski glazbenici nigdje nisu tako dobro primljeni kao u
Beèu, osobito u 18. st. kad se u Italiji pojavila opera. Christoph Willibald Gluck
roðen je u Bavarskoj, obrazovao se u Pragu i može se u punom smislu rijeèi nazvati
Austrijancem, Josef Haydn stvorio je simfoniju i kvartet i osvojio svijet. Mozart je
bio wunderkind na dvoru Marije Terezije, Beè je privukao i Beethovena, koji je
postao Austrijnac, Schubert je pravi Beèanin. Glazbu njeguju osobito pjevaèka
društva (Singverein, Singakademie) i to baš duhovno korsko pjevanje. Haydn i
Mozart postali su slavni u svijetu po svojim misama. Autor je još istakao važnost
puèke glazbe, pa vojne glazbe koja vojuje bolje od sablje, plesnu glazbu, Straussa i
Josefa Lannera koji su u svijetu stekli velik ugled. Nije spomenuo da je vojnu bandu
uveo Franjo Trenk.42 Autor postupa sukladno èlancima o likovnim umjetnostima
pa opisuje Beè kao grad otvoren svim utjecajima.
U svesku Niederösterreich (1888) isti je autor s Eduardom Muthom napisao
prilog o narodnoj glazbi, dijalektu i dijalektalnom pjesništvu (Volksmusik, Dialect
und Dialectpoesie, str. 251-261). On je Austriju nazvao glazbenim carstvom svijeta
i dodao da se glazba Nijemaca, Maðara, Talijana i Slavena razlikuje kao i njihova
æud. Narodna pjesma je pod utjecajem beèke gradske kulture u kojem je nastao lik
puèkog pjevaèa s duhovitim upadicama. Takav pjevaè – Alexander Baumann, bio je
nepismen, ali je ipak spjevao i uglazbio mnogo pjesama u austrijskom dijalektu.
Melodije iz beèkih opereta prodiru u narodnu pjesmu. Glazba je dakle susret
obrazovanih s narodom koje je inaèe u 19. st. dijelio duboki jaz obrazovanja i
književnog jezika kao vlasništva obrazovanih. Autor nije odvojio glazbu od jezika,
zemlja djeluje na èovjeka, narjeèje je pleme, jezik narod koji ujedinjuje dijalekte.
Politièke granice razdvajaju jezik. Austrijanci govore bavarskim dijalektom. Tu se
pokazala svijest o plemenu i povezanosti èovjeka sa zemljom koja æe doæi do punog
izražaja u književnim povijestima Augusta Sauera i Josefa Nadlera koji æe
književna djela objašnjavati krvlju pisaca, zemljom i plemenom iz kojeg su
potekli.43 Autori su pisali o govornom jeziku otmjenih koji se oslanja na književni
jezik i zakljuèuje da se ne može dati slika živog jezika, ali je govorni jezik pod
utjecajem dijalekta za razliku od pisanog jezika. Autori su istakli struène jezike i
narjeèja u Salzburgu i Tirolu koja èuvaju mnoge stare rijeèi. U beèkom govornom
jeziku mnogo je slavenskih rijeèi i utjecaja romanskih formula udvornosti. Autori
su spomenuli i dijalektalnog pjesnika Josefa Missona kojeg su usporedili sa
42
43
Ivan Pederin, “Zaèinjavci”, štioci i pregaoci, Vlastite snage I njemaèke pobude u hrvatskoj književnosti, Zagreb,
1977. Prilog o Trenku.
Ivan Pederin, Njemaèki zavièajni roman i književna povijest kao lektira Adolfa Hitlera, Gledišta, 28(1987) br.
1-2, str. .89-104.
169
VDG JAHRBUCH 2004
Fritzom Reuterom, njemaèkim piscem koji je pisao na niskonjemaèkom jeziku koji
je u Njemaèkoj uvijek funkcionirao kao dijalekt pa ga takvim autori i smatraju.
U svesku Oberösterreich und Salzburg (1889.) je Georg Huemer napisao èlanak
Musik in Oberösterreich (str. 197-206). Tu je kao poèetak glazbenog života
spomenuo gregorijanske korale koji su se pjevali u samostanima, pa
srednjovjekovni viteški Minnesang koji su njegovali pjesnici der von Kürenberg,
dietmar von Aisst u Steyru, latinske magistri u samostanima 14./15. st., škole
pjevanja. Magistru su podvrgnuti cantori, succantori, adstanti. Cantori su o Božiæu
i Novoj Godini obilazili po samostanima i pjevali da bi im dali novaca. U gradovima
su pjevali putujuæi gradski glazbenici (Stadtpfeifer und Stadtmusiker). Autor
opisuje cehosku glazbu koja se ugasla tek u 19. st. Spomenujo je mnogobrojna
glazbala, glazbeno sudište koje se zvalo Oberstspielgrafenamt. Stara puèka glazba
dugo se èuvala i utjecala na svjetovnu glazbu u kazalištu u 16. st. i na samostansku
glazbu. Komedije u školama poèinjale su s uvodnom glazbom i pjevanjem na
latinskom, kasnije i na njemaèkom, znalo se za prolog i epilog. Znatno mjesto
glazbenog života bio je samostan Kremsmünster gdje je djelovao pored ostalih i
znatni regens chori Georg Pastewitz. U selima su uèitelji bili nositelji glazbenog
života. Terezijanskih reformi obnovljena ja i glazba, obnovitelji su bili Haydn i
Mozart koji su skladali mise, komornu glazbu i simfonije. Franz Schubert bio je
povezan sa opernim pjevaèem Michaelom Voglom iz Steyra, koji je bio uèenik
Kremsmünstera. Autor je završio opisom izrade orgulja, spomenuo je Hansa Laara
iz Linza kao majstora izrade orgulja, narodne plesaèe i glazbu na svadbama.
Ovaj prilog vrijedan ja kao povijest glazbe od njezinih poèetaka koja je pokazala
da je glazba u vrlo velikoj mjeri prožela život u Austriji, ali nije poznavala onako
dubokog jaza izmeðu obrazovanih i naroda, kako je to bilo s književnošæu 19. st.
koja nije dostupna neobrazovanima.
Victor Prohaska napisao je èlanak (Die Musik in Salzburg, str. 477-486). To je
èlanak o glazbenoj kulturi nadbiskupskog dvora, na kojem je veæ car Maksimilijan
I. podijelio plemstvo glazbeniku Paulusu Hofkeymeru. Talijanska glazbe brzo je
istisnula domaæu, èak i iz podruèja crkvene glazbe. Nadbiskup Sigismund grof von
Schrattenbach ukinuo je pjevanje kastrata, otpustio talijanske glazbenike i pozvao
domaæe, ali je njegov nasljednik Hieronymus grof Colloredo opet pozvao Talijane.
Autor je nabrojio nekoliko virtuoza, pa Josefa Haydna koji je u Salzburgu bio
koncertni majstor i orguljaš stolne crkve, a štovala ga je Marija Terezija. Mozart
pripada Beèu, ali se ipak razvio u Salzburgu kamo ga je pozvao Schrattenbach. On
je otišao u Italiju, ali ga je pozvao natrag Colloredo 1777. Tada je glazba na
nadbiskupskom dvoru crkvena, ali i svjetovna, a koncerti se održavaju i u
domovima plemstva i imuænih graðana.
U svesku Steiermark (1890.) je èlanak Die Musik in Steiermark (str.261-272)
napisao Ferdinand Bischoff. On je poèeo sa relijefima glazbala na rimskim
spomenicima i kasnije. O samoj glazbi onoga doba ništa se ne zna. Prva poznata
glazba je gregorijansko korsko pjevanje u samostanima, opat Engelbert pisao je
krajem 13. st. traktate o glazbi. Zna za crkvene narodne pjesme u katolièkoj knjizi
170
VDG JAHRBUCH 2004
Nikolausa Beutnera 1602. u Grazu. te pjesme su vesele i zvuèe gotovo svjetovno.
Putujuæi pjevaèi (Spielleute) njeguju instrumentalnu glazbu koja s èuje i na
turnirima, autor nabraja glazbala. Ulrich von Liechtenstein napisao je i uglazbio
mnoge pjesme. Uskoro su se u gradovima poèele osnivati škole za majstore pjevaèe
(Meisersingerschulen). Glazbenici postaju sjedilaèki i dobivaju cehovske
povlastice, javljaju se uèitelji plesa i sviraèi na lutnji za djecu plemiæa. Autor istièe
zasluge protestanata za crkvenu glazbu, pa zasluge dvora jer Graz je 1564. postao
rezidencija za više od 60 godina, osniva se dvorska kapela, dolaze talijanski
glazbenici, instrumentalna glazba prodire u crkve. Isusovaèke drame u školama
popraæene su glazbom, razvija se melodrama, uglazbljuju se psalmi i himne,
prodire talijanski ukus u glazbi pa se melodija oslobaða polifonije. Mleèiæ Pietro
Mingotti izvodi 1736. talijanske opere u Grazu, osnivaju se diletantska pjevaèka
društva, dolaze Haydn, pa Beethoven koji 1811.-1813. svira u dobrotvorne svrhe.
Razvijaju se glazbene škole iz kojih izlaze skladatelji i virtuozi. Izvori o narodnoj
glazbi dostupni su nam tek od polovice 18. st. To je obièno plesna glazba.
Donedavna se po selima na svadbama plesao menuett. Autor zna na selima za ples s
maèevima, s kolutima, pa za narodna glazbala. Gorštaci više vole glazbu nego
žitelji nizine.
Iz ovog rada vidi se da je u Štajerskoj glazba njegovana, ali da nije bila
razdvojena od plesa i književnosti kao u pradavna vremena.
U svesku Kärnten und Krain (1891.) je èlanak Musik (str. 168-176) napisao
Thomas Koschat. Ovaj pisac poèinje s 19. st. otkad imamo svjetovnu glazbu, dok se
ranije znalo samo za crkvenu. O glazbi se brinu osobito knez Ferdinand Porcia u
Spittalu i benediktinski samostan sv. Pavla. God. 1828. osnovano je u Klagenfurtu
jedno glazbeno društvo koje njeguje osobito njemaèku glazbu – Haydna,
Beethovena, Schuberta. Ranije je u Klagenfurtu postojali diletantsko glazbeno
društvo. U 1840.-im godinama prodire talijanska opera, Vincenzo Bellini, Gaetano
Donizetti su autori tih opera, u Klagenfurtu se 1847. osniva muško pjevaèko
društvo, ali nedostaju obrazovne ustanove za glazbu, a gorštaci nisu skloni
kazalištu. Suvremena kultura ujednaèava pa briše ove negativne tradicije. Autor
nabraja gorštaèka glazbala, spominje posebnosti narodne pjesme i njezino
oplemenjivanje u 1840.-im godinama. Ljudi iz Koruške koje žive drugdje njeguju
svoju narodnu pjesmu, a pjevaèka društva obilaze Austrijom i daju koncerte.
Njihova je osobitost peteroglasno pjevanje pri èemu prvi glas nije tenor, nego
obièno bariton.
U svesku Tirol und Vorarlberg (1893.) napisao je èlanak Musik und Volksmusik
in Tirol und Vorarlberg (str. 370-380) Philipp Mayer. Autor je istakao razliku
tirolske i vorarlberške pjesme, tipove pjesama u raznim prigodama koje nije opisao
i analizirao, talijanske ujecaje u umjetnoj glazbi, seljake koji idu u kazalište i
slušaju opere u Tridentu. Tirolska glazba uživa glas u svoj Europi, paèe i u Americi
kamo tirolska društva idu na turneje. U Tirolu se izraðuju rezonantne ploèe od
kruškova drveta koje se izvoze u Englesku i Francusku, lijevaju se i zvona. Kaspar
Tiefenbrucher kojeg Talijani zovu Gasparo Duiffpruggar iz južnog Tirola izumio je
171
VDG JAHRBUCH 2004
violinu pa ga je papa Lav X. pozvao u Bolognu. Njegova glazbala vide se na
platnima Leonarda da Vinci. Jakob Stainer uèio je kod Amatija i stvorio pojam
njemaèke violine èiji je zvuk drugaèiji nego zvuk talijanske violine. Autor je potom
naveo znatne graditelje orgulja i operne pjevaèe iz Tirola.
Za razliku od književnosti pojedinih zemalja koja èesto djeluje provincijalno, te
zemlje su svaka dale svoj ne mali prilog austrijskoj i svjetskoj glazbi koji je
proistekao iz prebogate glazbene tradicije. Zanimljivo je da austrijska glazba i
pored svega ovoga nije dala jednu pjesmu koja bi se doživljavala kao bojni pokliè
austrijskog nacionalizma, a odgovarala bi npr. Marseillaise, ili Rákóczy maršu u
maðarskoj glazbi. U austrijskoj glazbi nalazimo Haydnovu himnu Gott erhalte
Franz den Kaiser – Bože, èuvaj Franju cara, koja je ipak dinastijska, a ne
nacionalna. U svim ovim radovima nema odjeka njemaèkih romantièkih gledanja
na glazbu, pobliže E. T. A. Hoffmanna (Musikalische Novellen und Schriften) koja
je glas s onog svijeta što èovjeka hipnotizira, razgovor duhova. Prema Hoffmannu
samo je crkvena glazba prava glazba. Nema odjeka ni Schopenhauerovih nazora o
glazbi iz Die Welt als Wille und Vorstellung po kojoj je glazba objektivizacija volje, a
skladatelj okriva otajstva svijeta.44
Puèka i narodna kultura
Za razliku od književnosti, plastiènih umjetnosti ili glazbe ovo je podruèje šire i
opsiže ne samo književnost, veæ i glazbu, ples, izradu odjeæe, oruða, kuæa, dijalekte.
U svesku Wien (1886.) èitamo èlanak Friedricha Schlögla o puèkom životu u
Beèu (Wiener Volksleben, str. 91-122). Autor je tu opisao sklonost Beèana prema
zadovoljstvima, zabavama, užicima. Beèani nisu ljudi koji rado stoje kod kuæe, više
vole gostionice i tu nalaze ideal zemaljske sreæe, svetkuju razne svetkovine gotovo
svakog dana u tjednu, vole kazalište, puèke pjevaèe kakav je bio Augustin, vrlo
popularni lik iz biedermeiera. Rašireni su lokali koji se nazivaju u slangu
tingl-tangl. U tim lokalima nastupaju pelivani. Rado piju vino u klijetima
predgraða – zum Heurigen se to kaže u govornom jeziku, piju i pivu. Njihovi èesti
izleti završavaju u gostionici ili na picknicku. Mjesto za puèku zabavu je Prater.
Autor završava svoj prikaz zakljuèkom da u Beèu nema ološa ni nasilja. Bila je to
slika koja može odgovarati gotovo svakom velikom gradu, osim nedostajanja ološa i
uliènog nasilja. PA ipak tuje autor išao za tim da naðe beèku gradsku
individualnost.
U svesku Niederösterreich (1888.) èitamo èlanak o etnologiji Donje Austrije i
tjelesnom ustroju njezinih žitelja od Roberta Weissenhofera i Karla Langera (Zur
Volkskunde Niederösterreichs, Charakteristik und physische Beschaffenheit der
Bevölkerung, str. 183-188). Porijeklo nazora da je tjelesni ustroj èovjeka u vezi s
duhovnim svojstvima valja tražiti kod Schopenhauera prema kojem je tijelo
vidljiva volja, zubi, ždrijelo i crijeva objektivizacija su glada, spolovila spolnog
44
Vidi Sämtliche Werke, hrsg. von Julius Frauenstädt, zweite Auflage, Die Welt als Wille und Vorstellung, Erster
Band, Leipzig, 1923. Drittes Buch, zweite Betrachtung, str. 304, 307, 312.
172
VDG JAHRBUCH 2004
nagona.45 Polazeæi od Schopenhauera stvorio je Arthur Gobineau pojam rase,
Lombroso pojam roðenog delinkventa. U ovoj zbirci urednièki je priznat nazor da
se ljudi razlikuju u raznim zemljama po izgledu i psihološkim svojstvima. Žitelji
Donje Austrije vjerni su vjeri otaca, obitelj je èvrsta, ljudi su privrženi zemlji,
neskloni su iseljavanju, vole cara, ne vole politiku, pojam domovine seljaku je teško
shvatljiv pa je njegovo rodoljublje dinastijsko. Ljudi nisu osobito pristupaèni, ali su
gostoljubivi, a gostoljubivost je za njih ljubav prema bližnjemu. Blizina velegrada
na njih nepovoljno utjeèe pa su skloni luksusnom odijevanju. Osjeæaju se primjese
slavenskog elementa. Ovakav opis seljaka toga kraja moraliziran je, njegovo
politièko držanje patrijarhalizirano je, istièe se da on ne voli stranaèku politiku što
je svakako odraz slabog austrijskog parlamentarizma.
Èlanak o godini – Das Jahr, str. (189-219) Roberta Weissenhofera opisuje
vjerovanja seljaka da nije svejedno koga æe netko prvog sresti u Novoj Godini, niti je
svejedno da li je neèija žlica u tanjuru pomaknuta. To je vjera u omina koja je jasno
animistièkog porijekla pa su tako Azteci promatrali razne pojave i zakljuèili o
dolasku Španjolaca i njihovim nevoljama.46 Za slièno promatranje omina s
izvoðenjem zakljuèaka o buduænosti zna se kod Rimljana. Pred Sveta Tri Kralja
seljaci dobro oèiste staje jer æe sveta tri kralja slijedeæe noæi u njoj plesati. Skupina
momaka obilazi selom u krabuljama, gone pred sobom konja zakrabuljenog kao
devu, udaraju u bubanj, sviraju i pjevaju pred svakom kuæom. Slijede poklade gdje
se lakoumnost izražava s jednom pjesmom, u Göpritzu dva zakrabuljena momka
izražavaju borbu ljeta i zime, idu od kuæe do kuæe i pjevaju neku pjesmu. Na Uskrs
se na brdima pale vatre što po mišljenju pisca napominje starogermanski kult
sunca. Na sv. Jurja istjeruju se vještice. Godina je liturgijska, a ta liturgijska godina
ide od jedne svetkovine na drugu. Tako nastaje sveto vrijeme koje je bitno
drugaèije, ono je nešto poput enklave koja vezuje sadašnjost s buduænošæu. Sveto
vrijeme obnavlja mitsko vrijeme bogova i predaka. S ovakvim radnjama ljudi ulaze
u mitsko vrijeme, mitsko vrijeme više nije prošlost, veæ je sadašnjost, pa i
buduænost.47 Meðutim, proslave svetkovina liturgijske godine kažu nam da se o
svakoj godini održava poneka mala kazališna predstava poput onih iz crkvenih
prikazanja što upuæuje na korijene austrijskog kazališta koji upuæuju prema Crkvi
i puku. Ovdje se vidi da je kršæanstvo duboko proželo život seljaka koji je pobožan
jer ima osjeæaj zavisnosti od Boga koji šalje kišu. K tome su svetkovine obièno
meteorološke pa se vezuju uz neke poljske radove. 48Meðutim kršæanstvo nije
potrlo animistièke svetkovine, ali im je dalo novi sadržaj.
Isti pisac napisao je prilog o narodnim nošnjama (Volkstracht, str. 244-246), pa
o praznovjerju i bajkama (Mythen, sagen, Märchen und Legenden, str. 247-250).
On tu spominje starogermanskog boga Wodana koji se u lovu pojavljuje kao pas –
45
46
47
48
Kao gore, Zweites Buch, Die Objektivation des Willens, str.128-129.
Cronicas indigenas, Visión de los vencidos, Edición de Miguel León-Portilla, Historia 16. Madrid, 1985.
Mircea Eliade, Traité d’Histoire des religions, Paris, 41970. Chapitre XI. Le Temps sacré et le mythe de l’éternel
recomencement, Par. 147-150, str. 327-328, 331.
Rudolf Braun, Industrialisierung und Volksleben, Die Verändeungen der Lebensformen in einem ländlichen
Industriegebiet von 1800 (Züricher Oberland), Erlenbach-Zürich und Stuttgart, 1960. str. 101, 118, 134.
173
VDG JAHRBUCH 2004
Donnerhundl, dakle ðavo, pojavljuju se duhovi elemenata koji su pali anðeli,
èovjeèuljak sa šiljastim šeširom koji voli suvice (Bergmandl), posvuda se
pripovijedaju bajke o ðavlu. Sve to potjeèe iz animistièkih vjerovanja pa bi se gotovo
moglo kazati da su ti seljaci istodobno kršæani i animisti. Seljaci kao da smatraju da
svijetom ne upravljaju prirodni zakoni, nego vještice, vukodlaci i sl.49Kršæanstvo
ipak ne iskljuèuje vjeru u ovakve vještice i vukodlake, ali ih kvalificira. Prema
psalmu 95 i 96. ðavoli su bogovi Fenièana. Za pisce èlanaka o praznovjerju te
vjerovanja spadaju u folklor i izražavaju narodnu individualnost, u ovom sluèaju
individualnost svake zemlje.
U svesku Oberösterreichund Salzburg (1889) je Karl Rabl napisao prilog o
tjelesnom izgledu puèanstva u Gornjoj Austriji ( Die physische Beschaffenheit der
Bevölkerung in Oberösterreich, str. 111-118) u kojem je prenio rezultate novaèenja
o visini prosjeka vojnih obveznika, ona je bila tek 1.66, danas je veæa, o pregledima
školske djece, koji je postotak smeðih, koji plavih, o obliku lubanje i razlikama
gorštaka i ravnièara, kod prvih ima malo miješanja sa ljudima iz drugih krajeva.
Danas se možemo upitati što nam sve to kaže. Lambert Guppenberger napisao je
èlanak o karakteru, nošnjama i obièajima puèanstva Gornje Austrije (Zur
Volkskunde Oberösterreichs, Volkskunde, Volkscharakter, Tracten, Sitten und
Bräuche, str. 119-171.). Tu je pisao kako ti ljudi nerado prihvaæaju novotarije,
pisao je o njihovom poštenju, postojanosti u vjeri otaca, religioznosti,
požrtvovnosti, štedljivosti, ali èestim tuènjavama, ponekad i s nožem. Seljaci su
odani caru i domovini. Ovaj opis malo se razlikuje od opisa seljaka u Donjoj
Austriji, djeluje moralno i stabilizira èitatelja, seljak je oslonac obrazovanog i
gradskog društva.
Zanimljivo je kada autor opisuje narodnu nošnju kroz povijest. Tako je ta nošnja
bila španjolska nošnja u 18. st., francuska u 18.st. jer je seljak nasljedovao nošnju
dvora. To je drugaèije nego li u slavenskim krajevima carevine gdje je dvor
nasljedovao nošnju seljaka i služio se proizvodima domaæe radinosti seljaka.
Feudalni dvorac i seljak stajali su u vrlo živahnom odnosu. Nošnja se promijenila u
19. st., a u zadnje doba industrija istiskuje folklornu nošnju.
Autor je pisao i o seljaèkim vjerovanjima. Tri dana nakon krštenja djeteta kuma
šalje na dar crnu kokoš koju otac odmah zakolje, jer ako kokoš samo jednom jede u
kuæi dijete æe biti lopov. Ako otac umre, to se priopæi seljacima, ali i stoci, inaèe
voæke neæe roditi. Ovdje možemo nazrijeti magiju kao radnju kojom se neku
nadnaravnu silu želi prisiliti na nešto. To je animistièki naèin obraæanja
božanstvu. U drugom primjeru možemo takoðer nazrijeti magiju, ali animistièki
odnos prema životinji za koju animisti vjeruju da ona ima besmrtnu dušu kao i
èovjek. Autor je nadalje prikazao dramske predstave i plesove na pojedinim
blagdanima, za pokladni ples sa sabljama piše da su plesaèi smjeli plesati pred
carem Franjom. Spomenuo je ostatke germanskog poganstva. Opisao je zanimljivi
obièaj o Badnjoj noæi. Èovjek ne smije dan prije moliti, ne smije se poškropiti
49
Fra Luka Tomaševiæ, Izmeðu zemlje I neba, Vjera I moral u životu kršæna sinjske krajine u 18. stoljeæu, Sinj,
2000., str. 149f.
174
VDG JAHRBUCH 2004
krštenom vodom niti nositi sobom kruha jer kruh je svet. U ponoæ, dok su svi u
crkvi, èovjek ode sam na raskrižje, povuèe oko sebe krug kredom, nosi u ruci crnog
pijetla, ne smije iz njega. Onda baci ðavlu crnog pijetla i dozna svu buduænost. Taj
je obièaj jasno animistièki, vezan je s obožavanjem ðavla.
U èlanku o narjeèjima, dijalektu i narodnom pjesništvu (Mundart, Dialect und
Volksdichtung, str. 171-186) Sebastian Mayr opaža da je Gornja Austrija gorkim
lancem odvojena od Štajerske zbog èega su i dijalekti razlièiti. Nadalje opaža da je
jezik manjih gradova razlièit od jezik seljaka, a jezik gradova blizak književnom
jeziku. Škole, novine, ustavni život i opæa vojna obveza potiskuju dijalekt.
Dijalektalno pjesništvo je poseljaèeno umjetno pjesništvo. Postoji i suvremeno
dijalekatsko pjesništvo koje poèinje s benediktincem iz Lambacha Maurusu
Lindenmayrom (1723.-1783.). Autor nabraja daljnje pjesnike meðu kojima je
mnogo sveæenika, a onda pjesništvo Antona Schossera (1801.-1849.) koji se oslanja
na narodno pjesništvo, a i sam je potekao iz naroda. Bilo je to naèelo Goetheova
doba da je narodno pjensištvo uzor umjetnom u èemu je to doba tražilo vezu
izmeðu obrazovanih u gradu i seljaka. Franz Stelzhammer bio je sin siromašnog
seljaka. On je dijalekatski pjesnik koji je postao profesionalac pa je živio od
honorara. On se time identificirao s narodom, tražio je seljaka na selu i pri radu.
Austrijski pisac Ludwig Anzengruber, koji je radnju svojih djela smjestio na selo,
pisao je da je hod književnosti socijalni hod prema dolje. Za razliku od romantizma,
gdje se u književnosti pojavljuju kraljevi i knezovi, u realizmu se pojavljuju ljudi iz
nižih slojeva i izražavaju se u mjesnom jeziku.50 Književnost na
bavarsko-austrijskom dijalektu stara je koliko i njemaèka književnost uopæe, pa su
na tom dijalektu napisana brojna djela srednjovisokonjemaèke književnosti. Ovaj
rascvat dijalektalne književnosti u Gornjoj Austriji potjeèe iz romantizma i
idiotikona Mundart der Osterreicher oder Kern aller österreichischen Phrasen
(1800., 1811., 1824.)51Autor je potom opisao sakupljaèki rad Eduarda Zöhrera koji
je skupljao stare božiæne pjesme u kojima se tu i tamo èuju kritike protestanata i
seljaèkih ustanaka. On je skupljao i tzv. Schnadahüpfl, to su kratke pjesme koje su
èesto erotiène ili satiriène, a u selima su nadomještale novine. U veæim gradovima e
su pjesme poprimale i politièki karakter. Isti pisac opisao je u seosku kuæu u
Gornjoj Austriji (Wohnungen und Ortsanlagen, str. 186-196). Ideal seljaka je
patrijarhalan, ali i obiteljska kuæa, nego zadruga. Te se kuæe nalaze na uzvisinama.
On je potanko opisao kuæu u kojoj seljak srasta sa svojom dosta brojnom poslugom
pa svi skupa èine jednu obitelj.
Franz Zillner opisao je narodni karakter, obièaje i književnost u Salzburgu (Zur
Volkskunde Salzburgs, Volkscharakter, Trachten, Bräuche, Sitten und Sagen, str.
425-460.). Seljaci su dosta zatvoreni, vrlo religiozni, bropjne su vjerske
50
51
Ludwig Anzengruber, Gesammelte Werke in zehn Bänden. Dritte durchgesehene Auflage, Vierter Band. Inhalt
Dorfgänge II.- Grossstädtisches und Gefabeltes, Stuttgart, 1897. Eine Plauderei als Vorrede, stur. 3-10.
Maria Hornung-Jechl, Mundartdichtung, bairisch-österreichische, Reallexikon der deutschen
Literaturgeschichte, begründet von Paul Merker und Wolfgang Stammler, zweite Auflage neu bearbeitet und
unter redaktioneller Mitarbeit von Klaus Kanzog sowie Mitwirkung zahlreicher Fachgelehrter herausgegeben
von Werner Kohlschmidt und Wolfgang Mohr, zweiter Band, L-O. Berlin, 1965.str. 467-495.
175
VDG JAHRBUCH 2004
organizacije, one su uglavnom tradicionalne, sirotišta, štedionice i dobrotvorne
ustanove. Ljudi imaju trezveni osjeæaj pravdde. Zemlja je ranije bila organizirana u
tradicionalne organizacije, autor ih nabaja, to su Schrannen, Zechen, Rügate,
Rotten, sudovalo se dvaput godišnje, održavale su se skupštine.
Pošto je na taj naèin opisao puèku pravnu povijest autor je spomenuo spori
priraštaj puèanstva zbog naèina nasljeðivanja, smanjivanje seljaèkih posjeda i
dogaðaje iz vrlo starih vremena u pripovijetkama i obièajima. Industrija uništava
tradicionalnu kulturu, danas se gospodin jedva razlikuje od sluge.
Kod sklapanja braka vodi se raèuna o materijalnim interesima, što je, mogli
bismo dodati, uobièajeno kod seljaka. O sklapanju braka pregovara se, ako
pregovori uspiju mladoženja ide k djevojci i pokloni joj nekoliko novèiæa. Ako mu se
to vrati to je uvreda i brak se neæe sklopiti. Autor je potom opisao èitav ceremonijal
sklapanja braka, otmicu djevojke u drugu gostionu pa mladoženja mora platiti
raèun da je vrati. Sve skupa podsjeæa na komediju, što opet može nešto reæi o
ukorijenjenosti tradicionalnog austrijskog kazališta u folkloru bez veze s
romantièkom njegom folklora.
Narod vjeruje da Karlo Veliki sa svojim izbornim knezovima i prelatima spava u
peæini. Kad mu brada naraste oko stola on æe ustati i potegnuti maè. To je kraj
svijeta. Postoje mnoge pripovijetke mitskog karaktera koje objašnjavaju
prapovijesne dogaðaje. Druga pripovijetka prièa o ženi koja je sahranjena u crkvi.
Onako kako joj se opraštaju grijesi njezin se lijes približava oltaru. Potom spominje
pripovijetke o zakopanom blagu, o kugi koja obilazi okolo kao mršava, odrpana i
ružna žena.
Franz Zillner napisao je rad o seljaèkoj kuæi u Gornjoj Austriji (Ortsanlagen und
Wohnungen, str.461-469). Autor je istraživao starost pojedinih sela filološki prema
sufiksima, a onda je opisao arhitekturu seljaèke kuæe od drva u 13. st., zatim i kuæu
bogatih seljaka, seoske kapelice sa slikama svetaca, kuæe bez dimnjaka u udljenim
selima. Iz tih kuæa dim izlazi kroz krovne pukotine i vrata.
Hermann Wagner je opisao narjeèja i narodno pjesništvo (Mundart und
Volksdichtung, str. 469-476). Ne postoji jedinstveno narjeèje, nego narjeèja i
podnarjeèja. Starinska narjeèja upuæuju prema iskonskim (unverfälschtes
deutsches Volkstum)52, prema poljodjelskom zanimanju, a èak i jezik obrazovanih
sadrži provincijalizme. To je tako u južnom dijelu njemaèkog jeziènog prostora gdje
obrazovani govore svojom varijantom svog dijalekta, a ne književnim jezikom.
Narodno pjesništvo duboko je povezano s ispovijedanjem vjere, to je crkveno
prikazanje koje se poèinje gasiti veæ na poèetku 17. st., ali u zadnje doba budi se
zanimanje obrazovanih za Isusovu muku u Oberammergau u gornjoj Bavarskoj.
Veæina narodnih prikazanja vezana je uz Božiæ, to su prikazanja o Došašæu,
pastirska prikazanja, prikazanja o Bogojavljenju. Ova prikazanja mogu se pratiti
do 16. st., neka su sukladna duhovnim dramama Hansa Sachsa. I narodne pjesme
52
Autor je ovo stavio u navodnike zauzevši na taj naèin razmak prema njemaèkom nacionalizmu.
176
VDG JAHRBUCH 2004
vezane su za dogaðaje iz 16. st. Autor još spominje pjesmu prigodnicu sa sklonošæu
prema satiri zbog mnogih zabrana od 1469. Poznata je pjesma rugalica o
pinzgauskom hodoèasniku, potom su poznate baladama sliène pjesme o divljim
strijelcima, planinske pjesme, uliène ili prozorske svaðe (Gassenlied oder
Fensterstreit). Autor nažalost ne prikazuje i ne analizira ove književne rodove. Za
ove posljednje pjesme kaže da su poludramatiène, dijaloške i podrugljive. Svjetovna
pjesma ima svoj izvor u puèkim veselicama. U 18. st. šire se putujuæe kazališne
družine diletanata vezane uz crkvena prikazanja poslije kojih bi se èesto prikazala i
korizmena igra. Sredinom 18. st. širi se puèka dijalektalna komedija (Posse), u
kojoj se pojavljuje nezgrapni seljak. Ovaj odjeljak je komplementaran èlancima o
kazalištu i kaže o vrlo bliskoj saživljenosti puèkog i gradskog kazališta.
U svesku Steiermark (1890.) je Johann Krainz napisao èlanak o puèkom životu,
obièajima i pripovijetkama Nijemaca (Zur Volkskunde Steiermarks, Volksleben,
Sitten und Sagen der Deutschen, str. 139-181). Opisao ih je kao dobrodušne,
otvorene, radine i religiozne. Gorštaci još nisu prožeti modernim obièajima. Bez
glazbe ne mogu, vole igre i veseli su dosta su otvoreni. Opis æudi žitelja je
moraliziran i ima nekoliko varijanata, više ili manje otvoren, više ili manje prožeti
suvremenošæu, ali svi vole glazbu, rad, svi su patrijarhalni i religiozni, svi vole cara
i domovinu. Car i domovina su naèelo graðanskog života i granice svijeta
suvremenog èovjeka koji je neèiji državljanin. Tu je suvremeni èovjek daleko više
ogranièen od animistièkog lovca koji svijet gleda kozmièki i komunicira sa
kozmièkim silama, suncem, mjesecom itd.
Stara nošnja održala se još u gorama, u nizinama ju je istisnula moda, stara
nošnja je nošnja momaka cara Maksimilijana.
Autor prelazi na opis obièaja kod krštenja, pa svadbenih obièaja. Poznat je
obièaj da se najugledniji svat pred sklapanje braka sam zatvori sa nevjestom u sobu
u kojoj se nevjesta oblaèi. Da li je to ostatak iuris primae noctis? Autor još nalazi
ostatke starogermanskih kultova, analizira poslovice što se odnose na svadbu i
ljubav, pa jeziène idiome vezane uz smrt. Obièaje kod pokapanja pokojnika. Ako u
èasu smrti stane neki sat, odmah ga naviju da duša pokojnika lakše uzaðe na nebo.
To je svakako magija, jer èovjek se u vjeri može obratiti Gospodinu jedino
molitvom. Autor dalje piše o prelima, božiæne obièaje kad se može èuti životinje
kako govore, vidjeti vještice, doznati gdje je zakopano blago i prizvati ðavla.
Spominju se i sredstva protiv vještica, razna omina itd. Sablast Perchtil dolazi o
Bogojavljenju s dušama nekrštene djece u kuæe, ne valja je osluškivati jer ona nekog
može kazniti sljepoæom. Opisuje vjerske igre izmeðu Božiæa i Bogojavljenja, pa
veselje poklada. Kršæanstvo je zbilja jako duboko proželo narodne obièaje u
Austriji, mnogo dublje nego npr. u Maðarskoj. Autor dalje opisuje mitska biæa kao
patuljke, vodenjaka koji je pola èovjek, a pola riba, vodene vile pa prièe o ðavlu koji
se u prièi pojavljuje kao zeleni lovac, prosjak, pustinjak ili crni vitez, pa crna
divokoza, gavran itd. Neke povijesne liènosti kao Karlo Veliki, Margareta
Maultasch, žena jednog štajerskog markgrofa, pa Osmani, Kuruzi i Maðari
pojavljuju se u pripovijetkama.
177
VDG JAHRBUCH 2004
Anton Schlosser pisao je o narodnoj pjesmi i puèkim prikazanjima (Das
Volkslied und Volksschauspiel der Deutschen, str. 181-188) kao umjetnini koja
otkriva narodnu dušu. Te pjesme prožete su pobožnošæu i odanošæu caru i
domovini. Autor spominje starije prikazanje o izgonu Adama i Eve iz perivoja Eden
i novije sa Hanswurstom koji se pojavljuje kao sluga, vojnik uopæe podreðeni lik i
govori dijalektom.
O tom dijalektu napisao je èlanak Hans Grasberger (dialect und
Dialectdichtung, str. 189-208). Dijalekt je bajuvarski, ali je teško govoriti o
njegovoj jedinstvenosti, u gorama je jedinstveniji nego u nizinama što je posljedica
naèina naseljavanja. Nijemci su u gorje dolazili u kompaktnim masama, u
nizinama su se miješali sa Švabama, Francima. Autor završava spomenom da se
nadvojvoda Johann bavio sakupljanjem jeziène leksike.
U svesku Kärnten und Krain (1891.) je Emil Zuckerkandl napisao èlanak o
tjelesnom izgledu puèanstva (Physische Beschaffenheit der Bevölkerung in
Kärnten und Krain, str. 87-96). Poslije opisa lubanje, dolikokefalnih i
brahikefalnih, boje kose i oèiju on je utvrdio da Nijemci nisu iskonsko puèanstvo,
veæ su izmiješani s drugima, ponaviše sa Slavenima, možda s još nekim
smeðekosim narodom koji nije bio slavenski. Meðutim Slovenci nisu više smeði
nego Nijemci što kaže da nisu oni ti koji su se izmiješali s Nijemcima. Nadalje autor
nastoji riješiti nešto s usporedbom prapovijesnih lubanja sa sadašnjim. Dodaje da
njemaèki jezièni otok u Koèevlju nije istražen.
Rudolf Wanjer i Franz Franziszi napislai su èlanak o narodnom karakteru,
nošnjama i obièajima (Volkscharakter, Trachten, Sitten und Bräuche, str.97-131.).
Tu se èita da je odijevanje pred 300 godina bilo zakonom propisano za sve stališe.
On je opisao tu nošnju koju su seljaci sami proizvodili i šivali. Meðutim graðanska
odjeæa bila je francuska. Autori su onda opisali obièaje u liturgijskoj godini, gatanja
sa lijevanjem olova i dr. Na dan sv. Tome djevojke se sve operu i uðu u krevet s
lijevom nogom da bi u snu vidjele svog buduæeg zaruènika. Opisao je i obièaj
kolende, u Wilfsburgu jedna svetkovina èuva uspomenu na protjerivanje Židova
1339. Autori je onda nešto napisao o narodnoj medicini i veterini. Autori nisu
opisali samo obièaje Nijemaca, nego i Slovenaca u Štajerskoj.
Valentin Pogatschnigg je napisao èlanak o narodnim pripovijetkama, pjesmama
i poslovicama (Sage, Märchen, Lied und Spruch der deutschen, str. 143-151) pa je
individualizirao pripovjedaèe tih književnih djela, to su splavari, ugljenari, šumari,
lovci, sluge i služavke. Prirodnopovijesna i zemljopisna pripovijetka je raširena,53
ona objašnjava imena i nastanak pojedinih mjesta i zalazi u pradavna vremana pa
je po tome bliska mitu. Spominje razna mitska biæa, izmeðu ostalog i naprijed
spomenutu Perchtil u kojoj prepoznaje germansku boginju Perahta, kod Slovenaca
Perhtrababa, koja je meðutim u Štajerskoj tradiciji sestra Bogorodice. Autor ipak
53
Ovaj i drugi autor èesto upotrebljavaju termin Sage, što nije isto kao i Märchen. Natuknica Sage ne nalazi se u
naprijed spomenutom leksikonu Merkera i Stammlera.
178
VDG JAHRBUCH 2004
dodaje da se štajerske pripovijetke malo razlikuju od ostalih njemaèkih
pripovijedaka.
U svesku Tirol und Vorarlberg (1893.) Karl Toldt piše o tjelesnoj graði žitelja
(Physische Beschaffenheit der Bevölkerung in Tirol und Vorarlberg, str. 229-240)
pa opisuje taj narod kao izmiješan, a k tome na nj djeluju razlièito podneblje, hrana,
krajolik i društveni uvjeti. Kao i mnogi drugi autori opaža da je velika veæina
mladiæa sposobna za vojnu službu, a vojska je bila s opæom vojnom obvezom jedan
od ugaonih kamena države 19. st. koja se neprestano naoružavala i spremala za
rat. On piše da je zdravstveno stanje industrijskih radnika slabije od stanja seljaka,
ali je prosjeèna životna dob ipak zadovoljavajuæa.
U èlanku o narodnom životu Nijemaca (Volksleben der Deutschen in Tirol, str.
240-292) Ludwig Hörmann istièe raznolikost karaktera nastalu u zatvorenim
dolinama. Drugi razlog raznolikosti je razlièito porijeklo puèanstva jer su jedni
Bajuvari, a drugi Alemani. Znatne su razlike izmeðu gorštaka i žitelja nizina.
Opisao je Tirolce kao nadarene ljude i zemlja je dala znatnih ljudi, religiozni su. Bio
je to popis graðanskih vrlina društva kojim su vladali nadareni i marljivi držeæi se
vjerskog æudoreða koje je jamèilo stabilnost društva. Dakako svi vole cara i
domovinu. Za razliku od ostalih ovaj autor je pisao i o spolnom moralu Tirolaca koji
je stroži u gorju nego u nizini gdje se ljudi kasno žene zbog kasne podjele oèinske
zemlje, odatle mnogo izvanbraène djece. Meðutim neudate majke ipak se kasnije
udaju èesto i za drugog muškarca. Predraène veze priznate su, postoji èak i poseban
izraz za to – Fernsterln. On je opisao i prehranu pa gorštaci jedu i piju manje nego li
ljudi iz nizina. Autor je opisao arhitekturu seljaèkih kuæa, molitvene izreke koje ih
rese, kao Bože èuvaj ovu kuæu i sve koji u nju ulaze i izlaze itd. Ti natpisi èesto
sadrže životna pravila i savjete ili se brane od ogovaranja susjeda. To je èitav mali
književni rod koji autor ipak nije prouèio kao što se književna djela u ovim èlancima
i inaèe nisu analizirala ni prikazivala. Hörmann je potom opisao namještaj i
opremu kuæa, oca obitelji koji zazimskih veèeri pripovijeda bajke. U spavaæoj sobi
se tijekom èitave zime ne otvori ni jedan prozor, èak se tamo suši oprano rublje.
Muž je otac obitelji, ali žena mu je ravna. Èesto je da dva brata žive u jednoj kuæi sa
svojim obiteljima, da se brakovi sklapaju iz gospodarskih razloga.
Kod opisa braènih obièaja pisao je o dosta sirovom humoru svadbenih govora, o
improviziranoj književnosti. Neudate djevojke i neoženjeni mladiæi predmet su
poruge.
Hörmann je onda opisao život pastira u gorama, usmenu književnost naveèer u
pastirskoj kolibi, narodnu nošnju koja se sama šivala i tkala, a sada se gubi.
Narodna pjesma cvate i ima ugleda u zemlji i inozemstvu. autor spominje razne
tipove pjesnièkog i pjevaèkog izraza. Ta narodna pjesma èesto sadrži ironiène i
uvredljive izraze na raèun suparnika zbog èega dolazi do tuènjava u kojima
sudjeluju èesto skupine mladiæa iz razlièitih sela. Autor spominje nekoliko tipova
takovih pjesama rugalica, neke se pjevaju kao uzbuna za selo. Spominje i duhovne
pjesme za vjerske sveèanosti, seljaèko kazalište sa vjerskim sadržajem koje potjeèe
od isusovaèke drame u gimnazijama.
179
VDG JAHRBUCH 2004
Èlanci o narodnim obièajima vrijedni su zbog svoje raznolikosti, pa se tu opisuje
život s najrazlièitijih strana, autori opisuju èak hranu i spolne obièaje što inaèe ne
spada u kanon književnog realizma u èije doba su ovi èlanci napisani. Spolni obièaji
opisuju se bez osude izvanbraènih odnosa. U ovim èlancima doznaje se mnogo o
narodnoj književnosti koja ima vrlo raznolike pojavne oblike. Ti oblici nažalost se ne
analiziraju što je uopæe mana pozitivistièkog pristupa književnosti, ali je dragocjeno
što se kaže funkcija književnosti što nije èesto u pozitivizmu, a nažalost se na to
zaboravlja u suvremenom pristupu književnosti kojije specijalistièan i voli zatvoriti
književno djelo u kulu bjelokosnu, analizirati ga estetski i ne pokazati njegove
izvanknjiževne odnose. Razlièitost umjetne i narodne književnosti sada izlazi na
vidjelo, a time i prednosti narodne književnosti. Umjetna književnost 19. st. bila je
vlasništvo obrazovanih, služila je za njihovo obrazovanje i širenje državne ideologije
uz jaku državnu intervenciju preko cenzure i nadzora nad tiskom, zakonodavstva o
autorskim pravima. Industrija i trgovina snažno su djelovali na književnost.54
Narodna književnost imala je mnogo raznolikije funkcije, djelovala je u vjerskom
kultu, društvenom i ljubavnom životu, kod odmora poslije rada, èak u
svaðama.Raznolikost je bila zaista vrlo velika. Ovdje možemo opaziti duboku
ukorijenjenost kazališta u njemaèkoj narodnoj književnosti koja se ne istièe u
slavenskim narodnim književnostima, gdje je meðutim jako razvijena epska pjesma.
Austrijska narodna kultura ima svoje pojavne oblike u gradnji kuæa, odijevanju,
hrani.Osobita je vrijednost austrijske narodne kulture što u njoj nije razoreno
iskonsko jedinstvo književnosti s likovnim umjetnostima (odjeæa, krabulje),
pjesmom i plesom. Osim toga, ova zbirka nam daje podataka o tradicionalnom selu
kakvo danas više ne postoji. Suvremena uljudba nije našla put do nje, odatle
otuðenost višeg sloja od seljaka, ali je nemilosrdno gušila i razarala narodnu kulturu.
Valentin Hintner napisao je èlanak o njemaèkim dijalektima u Tirolu i
Vorarlbergu Deutsche Dialekte in Tirol und Vorarlberg, str. 293-298) u kojem se
samo na sjeveru i zapadu govore njemaèki, dok se na jugui govori talijanski.
Talijansku kulturu opisat æemo drugdje. Autor tu piše o velikoj raznolikosti
dijalekata koje govore potomci nekadašnjih Kelta, Reæana, Slavena i Germana.
Dijalekatskoj raznolikosti pogoduje i gorovitost kraja. Ovakva ispremiješanost nije
dobar oslonac za nacionalizam koji traži identitet naroda u iskonskom i
autohtonom. Nazoènost tih naroda u prošlosti pokazuju toponimi, pa slavenski i
romanski jezièni ostaci.
Autor opaža da u zadnje doba mnogo muškaraca i žena odlazi u strane krajeve
zbog sezonskog rada ili se iseljavaju.
Autori nisu spomenuli trvenja Talijana, Slavena i Nijemaca o kojima je kasnije
pisao talijanski novinar Virginio Gayda u djelu L'Italia d'oltre confine (Le provincie
italiane d'Austria), (Torino-Milano-Roma, 1914), a nije spomenuo ni trvenja
izmeðu Èeha i Nijemaca zbog gospodarskih razloga u kojem je pisao isti Virgnio
Gayda u knjizi La crisi di un impero (Torino-Milano-Roma, 1913.).
54
Ivan Pederin, Die Nationalisierung, Industrialisierung und Kommerzialisierung der Literatur der habsburger
Monarchie, Rijeè, VIII ( 2002). br. 1.
180
VDG JAHRBUCH 2004
Gospodarstvo
Svesci ove zbirke sadrže prikaze gospodarskog života ovih zemalja. Beèko
gospodastvo (u svesku Wien, 1886.) opisali su F. X. von Neumann-Spallart sa
Wilhelmom Franzo Exnerom, Rudolfom von Grimmsburg, W. Hecke i Emanuelom
Saxom kao Volkswirtschaftliches Leben in Wien (str.277-326). Autori su istakli
povoljni prometni položaj Beèa, pa rast grada koji je u 15. st. imao 50.000 žitelja,
1754. – 175.400; 1840. – 356.669; 1851. – 431.147; 1864. – 550.241; 1880. – 704.756;
1883. – 750.000; 1884. – milijun žitelja. Puèanstvo raste zbog prirodnog prirasta, ali i
mnogo doseljavanja. U Beèu je ipak više onih koji su u Beèu roðeni nego li
doseljenika. U Berlinu, Parizu i Londonu je obratno. Grad zavisi o uvozu žita iz
Maðarske. Autor je dalje opisao opskrbu grada, tržnice, opskrbu vodom iz izvora u
gorama, gradnju vodovoda, pa novog vodovoda. Beè je jak industrijski grad, ali
industrija rado seli iz središta grada u predgraða gdje je radna snaga jeftinija.
Razvitku industrije pogoduje sve više prirodnih znanosti u nastavi škola. U Beèu je
osobito jaka industrija glazbala i baš klavira koja poèinje 1795. i poznata je u svijetu.
Razvijeno je graðevinarstvo, osobito oprema interijera, industrija luksusa s obradom
bronze i mekše mjedi, ljevaonica. Nadalje se istièe industrija peæi. Pa ipak, autor
završava da je industrijalizacija mnogo slabija nego li u Engleskoj, Francuskoj i
Njemaèkoj.
Iz ovog prikaza vidi se da Beè nije bio industrijsko središte, veæ upravno,
kulturno i politièko, bio je velegrad, lakouman s ljubavlju prema raskoši i
zabavama. Ni Budimpešta, taj drugi centar politièke moæi u Carevini, nije bila
snažan industrijski centar.
U svesku Oberösterreich und Salzburg (1889.) èitamo dio o gospodarstvu
Gornje Austrije. Èlanak o opæoj karakteristici tog gospodarstva
(Volkswirtschaftliches Leben in Oberösterreich, Allgemeine Charakteristik,
str.271-318) napisao je F. X. von Neumann-Spallaret sa Ludwigom Diemitzom,
Wilhelmom Habisonom, Antonom Petermandlom, Gustavom Ritzingerom,
Franzom Rocheltom i Franzom Zoepf. Autori su poèeli sa entuzijastièkim opisom
Gornje Austrije kao velikog perivoja, istakli su uèestalost srednjeg posjeda i snažno
seljaštvo. Narodna ekonomija i snažno seljaštvo zahtjevi su srednjoeuropskog
neomerkantilizma koji se bojao nekontroliranog rasta industrijskog proletarijata i
prenapuèenosti gradova.55 U èlanku o poljodjelstvu i stoèarstvu (Landwirtschaft
und Viehzucht) Autori su polemièki i sa žaljenjem istaknuli zaostalost poljodjelstva
u kojem se još može naæi drveni plug, tropoljni i èetveropoljni sustav sa ugarom.
Sije se ruèno, rijetko strojno, ali roba traži svjetsko tržište. Poslije opisa
poljodjelstva slijedi ops stoèarstva u kojem se istièe vuèna marva, osobito knji i
konjske rase koje se opisuju. Onda naime nije bilo motora, i poljodjelstvo je
pokretala snaga ljudskih i stoènim mišiæa. Autori su istakli pitanja prodaje mlijeka
kojeg se u zemlji mnogoproizvodilo. To mlijeko vozile su žene u ruènim kolicima u
55
Friedrich Lütge, Deutsche Sozial- und Wirtschaftsgeschichte, Ein Ueberblick, Berlin-Göttingen-Heidelberg,
1952. str. 327, 355.
181
VDG JAHRBUCH 2004
gradove na prodaju. Muž timari krupnu stoku, žena stoku sitnog zuba. Zemlja je
bogata ribom, a ima i ribnjaka gdje se riba uzgaja.
U èlanku o šumarstvu i lovu (Forstwirtschaft und Jagd) èita se da 34 posto
šuma pripada javnim fondovima, crkvi, ustanovama i privatnom veleposjedu, pa
opæinama. Pretjerana sjeèa je opasna. Drvu kao gorivu konkurira ugljen pa se šume
sve više njeguje zbog graðevinskog drveta koje se izvozi u sjevernu Njemaèku,
Bavarsku i u Beè. Autor opisuje carevo lovište u Salzkammergut kamo dolaze
aristokrati, a to lovište opisao je i Adalbert Stifter. Taj opis uglednogknjiževnika
daje rang i plemstvo toj šumi uz aristokrate koji oèigledno nisu dovoljni za takvu
svrhu. Šuma djeluje na narodni karakter. Ova šuma ipak nije njemaèka šuma
Ludwiga Tiecka i njemaèkih romantièara u kojoj se traži narodni identitet. Autori
su opisali otpremu drva rijekama i regulaciju rijeka zbog takve otpreme.
U èlanku o solanama i rudarstvu (Salinenwesen und Bergbau) doznaje se da sol
nije èista kamena sol, veæ sol izmiješana sa glinom, gipsom i anhidritom koju valja
èistiti, a sol se iskorištava od bronèanog doba. Sol se èisti od doba Karla Velikoga,
proizvodi se sve više soli. Kamenog ugljena je malo, ali neke vrsti ugljena
upotrebljavaju se kao gnojivo.
U èlanku o industriji, zanatstvu, trgovini i prometu (Industrie, Gewerbe,
Handel und Verkehr) doznaje se da je veæina industrijskih pogona malena,
proizvodi se željezna i drvena roba. Veliki pogoni novijeg su datuma. U rimsko
doba tu su se proizvodili štitovi, u srednjem vijeku maèevi, kasnije kose, srpovi i
noževi. Èita se o strahu od inozemne konkurencije, osobito njemaèkih tvornica, pa
tvornicama strojeva, željezarama, tvornicama oružja, u Steyru o izvozu oružja,
drvene robe, igraèaka, platna, tkaonicama pamuka, industriji papira, klatana,
pivovarama, kamenolomima granita. Ta roba izvozi se do Srbije i Rumunjske. To
nam kaže o karakteru te industrije. Ona je nastala kao privatno poduzetništvo u
slobodnoj konkurenciji. Tada je blijedio ideal slobodne konkurencije jer je politika
tražila i stvarala tržišta toj industriji. I ne samo to, politika se vodila proizvodnjom i
izvozom oružja pa je umjesto slobodne konkurencije prevladala državna
konkurencija. U balkanskim ratovima je Francuska istisnula Austriju sa srpskog
tržišta koje je kupovalo oružje pa su tako Srbi vojevali sa francuskim, a Turci sa
njemaèkim topovima.56 Autori potom istièu zazvitak turizma, turistièkog
novinstva i udruga, i trgovine poslije izgradnje željeznice (Kremsbahn) koja je
vezala Gornju Austriju sa svjetskim prometom i tržištima. Ovo nam kaže i o ulozi
države u industrijskoj zemlji 19. st. Ona je trebala osvajati tržišta za svoju
industrju, pomagati je gradnjom prometnica, ali je ona tim sredstvima vodila
politiku, pa njezin utjecaj na gospodarstvo nije bio mali.
Prilog Volkswirtschaftliches Leben in Salzburg, (str. 577-605) redigirao je Karl
Menger sa Ludwigom Dimitzom, Sykesterom Gattein, Vincenzom Koernerom i
Franzom Zoepfom. Oni su opisali male obradive površine, ali bogatstvo drvom i
vodenom energijom, turizam i šumu koju èuva država. U vlasništvu veleposjeda su
56
E(rnest) Denis, La Grande Serbie, Paris, 1915. str.138.
182
VDG JAHRBUCH 2004
2/3 šuma, veleposjednici su država, bavarski kralj i privatnici i napokonopæine.
Mali posjednici uništavaju šumu jer je odviše iskorištavaju pa se postavlja pitanje
pošumljavanja. Autori su opisali moguænosti izvoza drva. Lov su opisali kao vitešku
zabavu plemstva, ali su opisali zakup lovišta, povijesna njegovana lovišta velikog
kneza Toskane Ferdinanda. Lovstvo je stajalo negdje izmeðu feudalnog i
kapitalistièkog lovstva. Proizvodnja željeza osigurana je zbog bogatih ležišta
kamenog ugljena što je bilo vrlo važno u doba nedovoljno razvijenog prometa. Još
od rimskog doba tu se kopalo zlato i bakar. Nadalje su tu nalazišta nikela i kobalta,
industrija proizvodi strojeve, mramor, kugliène ležaje, staklo i izvozi svoje
proizvode u sve krajeve svijeta.
U svesku Steiermark (1890.) èlanak o narodnom gospodarstvu
(Volkswirtschaftliches Leben in Steiermark (353-412) napisao je Karl Menger u
suradnji sa Albertom Dommesom, Franzom Kupelwieserom, Friedrichom
Müllerom, Valentinom Pogatschniggom i Friedrichom Zechnerom. Prvi dio bavi se
poljodjelstvom i stoèarstvom Landwirtschaft und Viehzucht. Prvi dio priloga je
prikaz Brandhofa, a to je bilo imanje nadvojvode Johanna kao uzor alpskog
gospodarstva. Nadvojvoda je usto pobudio osnivanje poljodjelskog društva koje æe
davati pobude za napredak. To nam kaže o ulozi nadvojvoda u Carevini, oni su
davali pobude napretku i modernizaciji, a ujedno su bili glava mjesnog društva koja
æe tom društvu odrediti raspoloženje. Samo 15 posto obradive zemlje nalazi se u
ravnici. Poljodjelstvu nedostaje radna snaga koja odlazi u industriju. On je opisao
hipotekarnu zaduženost zemljoposjednika, u poljoprivredi važi èetvero ili
peterogodišnji plodored koji su autori pobliže i opisali. Vinogradarstvo je jako
razvijeno, ali je u krizi zbog filoksere. Vlažnost livada otežava proizvodnju sijena
što se negativno odražava na stoèarstvo. Autori su onda opisali voæarstvo i izvozna
tržišta, povrtlarstvo, trgovinu cvijeæem. Ove grane pod zaštitom su princeze
prijestolonasljednica udovice nadvojvotkinje Stephanie. Osnovano je i povrtlarstvo
društvo. Autori su opisali rase goveda, kakvoæu mlijeka, trgovinu sa tovnim
blagom, izvoz konja i odnose sa ministarstvom poljodjelstva. U Štajerskoj je
osnovano i društvo za uzgoj konja i državna ergela u kojoj se uzgajaju rasplodni
pastusi. Konjarstvo je bilo važno jer su konji bili vuèna stoka u doba dok motori još
nisu bili rašireni. Znatno je svinjarstvo, ali je malo koza i ovaca, uzgaja se perad,
riba, pèele, a osnovano je i ribièko društvo.
Èlanak o šumarstvu i lovstvu (Forstwesen und Jagd) navodi najprije da je 47
posto površine pod šumom. Autori su opisali vrste drveæa koje u tim šumama raste.
Mali posjednici šume padnu u nevolju pa neracionalno sijeku šumu, veleposjednici
bole gospodare šumom u kojoj ljeti pase stoka. Te šume su pored ostalog dale
pragove za gradnju južne željeznice do Trsta s kojom je omoguæena trgovina drvom
pa su u Trstu nikle tvrtke što trguju drvom. Niz Dravu se takoðer izvozi drvo u
Hrvatsku i Maðarsku. Trgovina drvom procvala je kad su se ugasle staklare i
željezare, ali još ima željezara koje se lože drvom. Autori opisuju te peæi na drvo.
Grade se i šumske željeznice za iskorištavanje šume. Pišuæi o lovu spominje kao
najèešæe lovce upravitelje veleposjeda, župnike i uèitelje, pa bogate seljake, zaèudo
ne plemiæe. Nadvojvodu Johanna opisuje kao dobroèinitelja Štajerske jer je
183
VDG JAHRBUCH 2004
popularizirao lov na tetrijebove za kojega je ranije bilo malo zanimanja. Autori su
onda spomenuli rase lovaèkih pasa koji su prikladni za lov u krajoliku Štajerske.
Èlanak o rudarstvu i metalurgiji (Bergbau und Hittenwesen) opisuje rudno
bogarstvo i povijest iskorištavanja kovina, osobito vrlo starog iskorištavanja
srebra, mineralnog ugljena jer kamenog ugljena nema, ali je smeði uglen dobar i
opskrbljuje željezare. Važna su i ležišta grafita. Meðutim željezare su najvažnije u
rudarstvu osobito poslije razvitka prometa i trgovine pa je 1868.-1870. osnovana
velika društva, a uslijed modernizacije visokih peæi njihov je broj mogao biti
smanjen. Štajerska ima staru proizvodnju pušaka koja seže još u doba cara
Maksimilijana I.
U èlanku o zanatstvu i industriji (Gewerbe und Industrie) spominje se
dominantni položaj proizvodnje željeza, a potom likera, krunica, osobito grnèarije,
papira, šarenog tiska, industrije stakla, pivovare, šibica, obuæe, mlinarstvo.
Industrija je koncentrirana u Gornjoj i Srednjoj Štajerskoj i Grazu. Važna je
proizvodnja cementa. Izvoz se kreæe na jug i zapad Carevine, pa prema Italiji i
Balkanu i dalje na srednji istok. Zaustavljena je bezobzirna sjeèa šuma, ali jaèa
proizvodnja zaprežnih kola, pokuæstva, luksusnih koèija, omnibusa, tramvaja,
mehanièkih tkalaèkih stanova koji potiskuju stare. Industrija sukna opskrbljuje
vojarne i kaznionice. Izvoz kreæe prema Njemaèkoj i Italiji, papir se izvozi u Italiju,
Grèku, Tursku, Rusiju, Njemaèku.
Slika štajerskog gospodarstva slika je zemlje koja se industrijalizira, privlaèi
radnu snagu sa sela, industrija se neprestano modernizira, traži i dobiva nova
tržišta u èemu joj pomaže država. Upada u oèi velika raznolikost i specijalizacija
industrijskih grana u uskoj vezi sa potrebama tržišta i potrošaèima.
U svesku Kärnten und Krain (1891.) je dio o narodnom gospodarstvu,
poljodjelstvu i stoèarstvu Volkswirtschaftliches Leben in Kärnten, Ackerbau und
Viezucht redigirao Karl Menger sa J. L. Canavalom, Cosmasom Schützom i
Ferdinandom Seelandom (str. 233-254) . Oni su ponajprije opisali podneblje i
oborine, sastav tla, sazrijevanje dvaju žetvi unutar vegetacijskog razdoblja, više
vegetacijskih podruèja, blage zime na sunèanim obroncima, slobodni plodored,
tropoljni sustav, kulture i moguænosti izvoza. Pitanja prehrane blaga, prednosti
krmiva koje je bogato kalcijem zbog èega stoka ima dobre kosti i rijetko oboljeva.
Opisao je rase konja i goveda, pa ovèarstvo na visinama gdje se goveda više ne
penju. Znatno je pèelarstvo, svinjarstvo, ribarstvo i uzgoj ribe.
U èlanku o šumastvu i lovstvu (Forstwirtschaft und Jagd) isti pisci su istakli da
je Koruška najšumovitija zemlja u Austrij, da izvozi drvo u Italiju i Maðarsku.
Opisao je metode obnove šume. U Koruškoj ima èak 473 lovišta. U ta lovišta zaluta
iz Hrvatske poneki vuk ili medvjed.
U èlanku o rudarstvu, metalurgiji, tvornicama i prometu (Bergbau, Hütten,
Fabriken und Vekehr) autori su zabilježili da u zemlji ima bakra, žive, mangana,
grafita. U podruzèju izvora Drave bilo je u prošlosti i nalazišta zlata. Zlato i srebro
kopa se i danas. Ima dosta izvora mineralne vode. Stara je industrija željeza i olova
184
VDG JAHRBUCH 2004
u Gornjem Bellachu, Jankenu i Bleiburgu. Tu su olovo dobivali još Rimljani, a to
olovo upotrebljavalo se kod gradnje romanièkih i gotièkih graðevina za izradu
prozora, krovova i u vojnoj industriji kad se pojavilo vatreno oružje. Ono se izvozilo
u Mletke i Genovu zbog proizvodnje boja. Meðutim, za katolièke reformacije došlo
je do iseljavanja rudara. Rudarstvo je obnovila Marija Terezija tako što je erar
investirao u rudarstvo. Kao sporedni proizvod dobivao se cink. Autori su opisali
metalurški postupak dobivanja cinka i napredak metalurgije na tom podruèju.
Autori su opisali keltsko rudarstvo i rimske peæi za dobivanje željeza sa vodenim
mjehovima i peæi koje su se održale sve do 18. st. U srednjem vijeku je rudnike
stekla nadbiskujpija u Salzburgu, a 1567. pa izmeðu 1759.-1854. donio je najprije
Ferdinand pa Marija Terezija nove zakone o rudarstvu. Autori su opisali postupnu
modernizaciju metalurškog procesa od 1570. do 1869. i osnivanje Huttenberškog
društva željezara 1881., pa austrijsko Alpino Montažno društvo. Autori spominju
rodoljublje kod poziva da se ova metalurgija suprostavi inozemnoj konkurenciji i
pogodnosti koje toj proizvodnji pružaju brodogradilišta koja proizvode èeliène
brodove, uopæe sve veæu potrebu za željezom koju više ne mogu pokriti peæi na
drveni ugljen.
Tekstilna industrija opskrbljuje vojsku. Potom su autori opisali druge
industrijske grane, gradnju južne željeznice koja je omoguæila robnu razmjenu s
Italijom i Trstom 1857., gradnju željeznice od Maribora do Villacha 1864.,
željeznicu prijestolonasljednika Rudolfa 1869. kao najbolju vezu s Beèom.
U svesku Tirol und Vorarlberg (1893.) je dio o narodnom gospodarstvu
redigirao Karl Menger. Najprije je Ferdinand Kaltenegger opisao poljodjelstvo i
planinsko gospodarenje (Feldbau und Alpwirtschaft, str. 513-548). Najprije je
opisao podneblje koje je razlièito pa u toplim ravnicama uspijevaju masline,
smokve i šipak, dok je na visinama podneblje gotovo arktièko. Rijeke teku u tri
slijeva, neke u crnomorski slijev, druge u jadranski, a treæe u rajnski. U visinama
iznad 1250 metara tlo je jako krševito, ali su neke doline zaštiæene od hladnih
sjevernih vjetrova. Na kosim obroncima seljaci sami vuku plug i nose gnoj u
korpama, do nekih oranica moguæe se uspeti jedino uz pomoæ dereza ili sajla.
Obradivo je samo 48 posto površina, ostalo se iskorištava za stoèarstvo. Poslije
opisa brojnosti i rasa stoke, autor je opisao ljetnu ispašu na visinama kamo pastiri
izgone stoku iz susjednih podruèja. Nema spomena plaæanja travarine.
Do 650 metara visine raste dud i vinova loza. Ovo siromašno poljodjelstvo zna
za patuljasti posjed i za seoski proletarijat. Ovi bezzemljaši zakupljuju zemlju na
veleposjedu. Autor je opisao gorske stanove i skloništa pastira. Tirol proizvodi
mnogo kukuruza, voæa, vina i rakije, potom sušenog voæa.
U èlanku o voæarstvu, vinogradarstvu i svilarstvu (Weinbau, Obstbau und
Seidenzucht in Tirol und Vorarlberg, str. 549-569) je Edmund Mach sa Karlom
Maderom i Cav. Francesco Genioni opisao vinogradarstvo kao najvažniju granu
gospodarstva. Proizvodnja željeza nazaduje, a zbog toga nazaduje i proizvodnja
drvenog ugljena.
185
VDG JAHRBUCH 2004
U èlanku o lovstvu i ribarstvu (Jagd und Fischerei,str. 581-585) Luigi Lazarini
piše da je lovstvo je razvijeno, a lovišta se daju u zakup aristokratima i
industrijalcima. Divljaèi je mnogo, osobito ptica grabilica, orlova, a rijeke su bogate
ribom.
U èlanku o rudarstvu, metalurgiji, zanatstvu, industriji i trgovini (Bergbau und
Hüttenwesen, Gewerbe, Industrie und Handel in Tirol und Vorarlberg, str.
585-600) je Johann Angerer sa Hansom Lechleitnerom pisao o ispiranju zlata koje
je prestalo 1870., pa o nalazištima željezne i bakrene rudaèe. Dobivanje srebra
poèelo je u 16. st. i još traje. Od 1889. iskorištava se i cink, asfaltni kamen i asfalt.
Granja željeznice mnogo toga je promijenilo pa su nastale željezare, industrija
cementa, a zanatstvo je doživjelo duboke promjene. Liju se zvona, razvila se
tekstilna industrija, predionice pamuka i tkaonice, tvornice platna i pamuènih
tkanina, papira, celuloze. Lome se razne vrsti kamena za graðevinarstvo i
kiparstvo, pa za mlinarsku industriju. Meðutim puèanstvo masovno seli, samo
1874. odselilo se èak 24.000 ljudi zbog bolesti svilca. U zemlji se dobiva izvrsni
mramor. Autor još nabraja ljevaonice kovina, tvornice pokuæstva, sapuna,
cementa, farmaceutskih proizvoda, kamenarstvo, obradu obojenog kamena i
mramora. turizam itd. Ovi proizvodi izvoze se do Indije i južne Amerike, pa u
sjevernu Ameriku, Englesku, Francusku. U zemlji nedostaje radne snage koja se
uvozi iz susjedne Italije.
Slika ovog gospodarstva odgovara poèetnoj fazi industrijalizacija s migracijama
i vrlo dubokim promjenama. Dragocjen je i dio koji se bavi poviješæu industrije i
rudarstva od rimskih vremena.
***
Ako sažmemo ovaj prikaz njemaèkog dijela Austrije možemo zakljuèiti da ovaj
dio Carevine nije bio politièka jedinica, niti je imao znatno gospodarstvo, on nije bio
nikakav centar moæi, nije imao unutarnje kohezije niti naglašenih veza s krunom.
On je meðutim bio kulturna snaga. Njega je, kao i sve ostale zemlje Carevine
objedinjavala kruna koja je industriji u razvitku tražila i nalazila tržišta. Sve
politièke jedinice ovog dijela Carevine imale su neke oblike suvereniteta kao npr.
neku zemaljsku skupštinu. Federalizam je dakle bio naglašen na svim podruèjima,
poèam od kulturnih do gospodarskih. Ne može se dakle govoriti ni o kakvoj
prevlasti njemaèke manjine u Carevini u kojoj je manje-više svatko imao neke
oblike suvereniteta, ali nitko, pa ni Maðarska nije imala potpun suverenitet.
Potpun suverenitet imala je jedino kruna koja ni s jednom zemljom nije bila osobito
blisko vezana, èak ni sa samim Beèom koji se nije osjeæao kao nacionalna ili
carevinska prijestolnica veæ kao europski grad, stožer kršæanstva, kasnije zapadne
kulture. Sami Habsburgovci bili su profesionalni vladari koji su mogli upravljati
svakom zemljom, Španjolskom, Belgijom, Hrvatskom itd. kao štoje profesionalni
vojnik plaæenik mogao služiti svakog kneza.
186
VDG JAHRBUCH 2004
Deutschösterreich in der Sammlung
Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild
Deutschösterreich
war keine politische Einheit, sondern eine
umgangsprachliche Bildung, die sich auf die Grafschaften, Markgrafschaften
etc.die im späten Mittelalter zu habsburgischen Erbländern wurden. In der
Sammlung wurde die Geschichte, die Literatur, bildende Künste, Industrie und
Wirtschaft beschrieben, das Prinzip des Regionalismus blieb erhalten und daher
wird nicht eine Geschichte dieser Länder geschrieben, sondern je ein Kapitel über
die Geschichte, Literatur etc.eines jeden Landes.
Die Beziehungen Wiens zu diesen Ländern waren lose, Wien empfand sich als
Hochburg des Katholizismus und im XIX. Jh. als Bollwerk des Westens. Diese
Länder bekennen sich alle zum Deutschtum, aber das scheint ein
Lippenbekenntnis zu sein, denn es fehlen die ideologischen Grundsätze des
deutschen Nationalismus der Romantik, kein deutscher Wald, kein Germanentum
der Völkerwanderung. Kein sprachlicher Nationalismus. Es wird zugegeben, dass
die Ahnen der heutigen Österreicher Germanen, aber auch Kelten waren. Es gibt
aber eine Zufriedenheit, über die Verdrängung der Slaven und der Slavenapostel
im frühen Mittelalter, aber keine Forderung nach der sprachlichen Assimilierung
der Minderheiten.
Aus dieser Sammlung ergibt sich, dass die Erbländer nicht stark
industrialisiert waren, aber der Staat lenkte die industrielle Entwicklung durch
den Handel, dem der Staat durch seine Politik und Außenpolitik Absatzgebiete für
die Produkte der Industrie suchte und auch fand.
Daraus ergibt sich, dass man in der Monarchie nicht von einer herrschenden
deutschen Minderheit sprechen kann, was man ziemlich oft in der
Österreichliteratur liest. Besonders nicht, weil sich Wien nicht als nationaler
Schwerpunkt empfand und auch nicht, weil die Habsburger keine Deutsche
waren, sondern Schweizer und bei Hofe wurden viele Sprachen gesprochen,
Deutsch am wenigsten. Eigentlich gehörten die Habsburger zu keinem Volk, sie
waren von Beruf Fürsten, Herrscher und konnten genauso gut Könige von
Spanien wie auch Könige von Böhmen oder Kroatien sein und ihres Amtes walten.
187
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Stjepan MATKOVIÆ
dr. sc Vladimir GEIGER
Savez Nijemaca
u Hrvatskoj i Slavoniji
Osnivanje i razvoj u osvit Prvog svjetskog rata
Nakon donošenja Austro-Ugarske (1867.) i Hrvatsko-Ugarske Nagodbe (1868.),
njemaèka je etnièka/narodna skupina bila suoèena s novim položajem u istoènoj
polovici Monarhije, za razliku od zapadne polovice u kojoj su dominirali austrijski
Nijemci. U (jugo)istoènom dijelu Dvojne Monarhije, Nijemci postaju manjina (die
Nationalität), koja je unatoè snažnom utjecaju njemaèke kulture u èitavoj državi,
morala unutar nove unutarnje podjele redefinirati svoje odnose s veæinskim
narodima. Razlike u ustavnom položaju, sa svim popratnim pojavama, vidljive su u
povijesnom razvoju stranaka u hrvatskim zemljama. Premda su Podunavske
Švabe bile brojnije, povezanije te tradicionalno ukorijenjenije, oni nisu imali svoju
stranaèku organizaciju na podruèju banske Hrvatske za razliku od Nijemaca u
Istri, koji su se na tom poluotoku poèeli naseljavati s izrastanjem Pule u
mornarièko središte Habsburške Monarhije. Pula je imala poèetkom 20. stoljeæa
Deutsche Volkspartei (Njemaèka puèka stranka), koja nije imala zapaženije
rezultate, ali je ipak pokazala razvijeniju svijest tamošnje njemaèke zajednice za
ozbiljnijom organizacijom i isticanjem zasebnog identiteta.1
U banskoj Hrvatskoj, koja je u sklopu posebnog subdualistièkog položaja
unutar zemalja krune sv. Stjepana stalno branila svoj autonomni državnopravni
status, njemaèka se etnièka zajednica u drugoj polovici 19. stoljeæa morala snalaziti
pred naletima razlièitih pritisaka. S jedne strane, Nijemci su kao najbrojniji narod
Monarhije èesto doživljavani kao prijetnja razvoju drugih naroda. Tomu u prilog
išla je i èinjenica da je glavni vanjski saveznik Austro-Ugarske bila moæna carska
Njemaèka. Hrvatski tisak je redovito objavljivao èlanke pisane u protunjemaèkom
duhu, koji su se prije svega odnosili na kritiku ponašanja njemaèkih politièara u
Beèu. S druge strane, nije bilo neobièno da se protunjemaèka oštrica novinarskih
pera usmjeravala i na pripadnike njemaèke etnièke zajednice u banskoj Hrvatskoj,
uz obrazloženje da se i ta skupina nastojala više vezivati uz èitavo nijemstvo
Monarhije, nego uz svoju domovinu.
1
Usp. Maurizio Levak, Njemaèko stanovništvo Pule od sredine 19. stoljeæa do 1918., Godišnjak Njemaèke
narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2003, Osijek 2003., str. 308.-309.
189
VDG JAHRBUCH 2004
Poèetkom 20. stoljeæa stvaralo se ozraèje
groznièave uzrujanosti. Na hrvatskom
politièkom reljefu nicale su nove politièke
skupine, koje su bile nezadovoljne s
tradicionalnom politikom. Neke od njih
izravno su utjecale na radikalizaciju javnog
mnijenja i nisu susprezale od prevratnièkih
ideja. Prigodom Narodnog pokreta iz 1903.
godine dogaðali su se u veæim gradovima, uz
izrazite protumaðarske, i protunjemaèki
ispadi, koji su se svodili na prisilno skidanje
naziva trgovina i lokala na njemaèkom
jeziku. Prigodom takvih demonstracija nije
dolazilo do fizièkih napada na pojedince,
nego se manifestirao otpor prema
austro-ugarskom
ureðenju.
Meðutim,
istodobno
je
javljano
iz
provincije
da odnosi
Znaèka Saveza
izmeðu Hrvata i drugih etnièkih skupina u
banskoj Hrvatskoj nisu bili narušeni. Iste godine pojavio se pokret Novi kurs, koji
je meðu svoje glavne zadaæe postavio poticanje organiziranog otpora koncepciji
Drang nach Osten. Od tada pa sve do kraja Prvog svjetskog rata sve je više izbijao u
prvi plan animozitet prema svemu što je imalo veze s njemaèkim interesima.
Meðutim, usporedo je tekao i proces demokratizacije javnog života, koji je
omoguæio da razlièiti slojevi hrvatskog društva, ukljuèujuæi i manjinske zajednice
zapoèinju osnivati vlastite interesne organizacije, bilo da je rijeè o politièkim
strankama ili udrugama kulturno-gospodarskih profila. Na taj je naèin
demokratizacija dopuštala izražavanje osobitog identiteta, odnosno moguænost da
pripadnici odreðene skupine pokažu po èemu se razlikuju od svojih nepripadnika.
Kad je rijeè o Nijemcima u banskoj Hrvatskoj, može se uoèiti da oni nisu osjeæali
pritisak sustavne asimilacije, poput one u Ugarskoj. Razlog je ležao u èinjenici što
je Ugarska imala osjetljiviju demografsku strukturu tako da su Maðari odluèili
permanentno raditi ili na asimilaciji ili akulturaciji nemaðarskih etnièkih skupina
kako bi trajnije osigurali veæinu u cjelokupnom stanovništvu Ugarske i pokazali da
njihova nacija nije djeljiva. Naprotiv, u banskoj Hrvatskoj je slika bila drugaèija.
Znaèajan je udjel samosvjesnih Nijemaca u svekolikom razvitku zemlje. Zanimljivo
je da su se njemaèki doseljenici aktivirali u politici i bili pritom relativno utjecajni u
politièkim strankama Hrvatske znatno prije nego što su se uspjeli politièki
organizirati radi oèuvanja i zaštite svojeg etnièkog interesa.
Nijemci su u Hrvatsku doseljeni iz razlièitih, meðusobno nepovezanih, èesto i
suprotstavljenih njemaèkih kneževina i pokrajina. U širem smislu nastanjeni su
nekompaktno, prepušteni sami sebi, baveæi se veæinom zemljoradnjom (i obrtima).
Hrvatski Nijemci zasnivaju poseban, izrazito individualistièki naèin života, pri
èemu osjeæaj meðusobne solidarnosti malokad prelazi granice sela ili naselja.
Èinjenica je da se osjeæanje nacionalne svijesti u Nijemaca europskog jugoistoka
190
VDG JAHRBUCH 2004
razvijalo sporije nego u ostalih naroda/etnièkih skupina s kojima su živjeli. Tek
uoèi Prvoga svjetskog rata sazrijevaju uvjeti za stvaranje posebne nacionalne
organizacije Nijemaca u Slavoniji i Srijemu.
*
Godine 1910. bilo je zatraženo, a nakon odobrenja pravila u skladu sa Zakonom
o društvima, tri godine poslije, 28. rujna 1913., i ostvareno osnivanje “Saveza
Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in Kroatien und
Slawonien” s predsjedavateljem / Obmannom Franzom Hangom iz Rume, koja je
bila i sjedište Saveza.2
Zakon o društvima bio je objavljen 17. lipnja 1913. godine. Prije toga Nijemci su
se uglavnom okupljali u svojim Gesangverein, Turnverein, Leseverein – pjevaèkim
društvima, tjelovježbenim društvima i èitaonicama.
U dopisu Kraljevskoj hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj zemaljskoj vladi u
Zagrebu, poèetkom 1911. godine inicijatori (“Karl Stürm i drugovi iz Rume”) za
osnivanje “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”, naveli su:
“Smjerno podpisani poduzeli smo korake, da se osnuje «Bund der Deutschen in
Kroatien und Slavonien»3, pa smo prema propisu zakona sastavili i pravila za to
osnovati se imajuæe društvo. Ova smo pravila veæ davno poslali zakonitim putem
visokoj kr. Zemaljskoj vladi na odobrenje, te su ista još dne 17/X 1910. poslana po
veleslavnoj kr. Županijskoj oblasti u Vukovaru na visoku kr. Zemaljsku vladu i tu
su zaprimljena pod brojem 62386-10. Buduæi da je nam mnogo do toga stalo, da se
odnosna pravila što prije potvrde, to podnašamo ovu smjernu molbu: Visoka kr.
Zemaljska vlada izvoli spomenuta pravila što prije odobriti i natrag povratiti.”4
Meðu potpisnicima navedenog dopisa i inicijatorima osnutka “Saveza Nijemaca
u Hrvatskoj i Slavoniji”, bio je i Ferdinand Riester, tada politièki naistaknutiji
hrvatski Nijemac, rodom iz Rume, koji æe postati i saborskim zastupnikom.5
U dopisu An Seine Exzellenz hochgeboren Herrn Slavko von Cuvaj königlicher
Regierungs Kommissär in Agram, od 25. rujna 1912. godine, inicijatori osnutka
“Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”, izmeðu ostalog su naveli:
2
3
4
5
Usp. Carl Bischof, Die Geschichte der Marktgemeinde Ruma, Freilassing, 1958., 170.-171.; Valentin Oberkersch,
Die Deutschen in Syrmien, Slawonien und Kroatien bis zum Ende des Ersten Weltkriegs. Ein Beitrag zur
Geschichte der Donauschwaben, Stuttgart, 1972., str. 105.; Valentin Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien,
Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in Südosteuropa, Stuttgart, 1989.,
str. 100.; Vladimir Geiger, Nijemci u Hrvatskoj, Migracijske teme, god. 7, br. 3-4, Zagreb, 1991., str. 324.;
Vladimir Geiger, Nijemci Ðakova i Ðakovštine od 1848. do 1914. godine (2. dio), Scrinia Slavonica, sv. 2,
Slavonski Brod, 2002., str. 317.; Vladimir Geiger, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Zagreb, 2001., str. 79., 89.
Iznad “Bund der Deutschen in Kroatien und Slavonien” rukom je dopisano “Savez nemaca u hrvatskoj”.
Hrvatski državni arhiv (HDA), Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912.,
35795/1913.
Usp. Stjepan Matkoviæ, Der Schwabe aus Syrmien: Ferdinand Riester u hrvatskom politièkom životu, Godišnjak
Njemaèke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2001, Osijek, 2001., str. 35.-44.
191
VDG JAHRBUCH 2004
“Mit Gegenwärtigem erlauben wir uns namens unserer deutschen Bevölkerung
an Euer Hochgeboren die ergebenste Bitte zu richten, Ihre gültige Aufmerksamkeit
auf eine Sache lenken zu dürfen, welche uns Deutsche in unseren wirtschaftlichen
und kulturellen Belangen besonders beeinflusst. Es handelt sich um die endgültige
Erledigung der Statuten des «Bund der Deutschen in Kroatien und Slavonien»
(«Savez nemaca u Hrvatskoj i Slavoniji»), welche schon seit Mai 1910 der hohen
königlichen Landesregierung zur Erledigung vorliegen./.../ Wir Deutsche
Slavoniens und besonders Syrmiens sind jederzeit loyale und aufrichtige Freunde
der Regierung gewesen, haben sie noch in jedem Wahlkampfe so selbstlos
unterstützt, dass zahlreiche Volksgenossen sogar materielle Opfer nicht gescheut
haben, um der Ordnungspartei zum Siege zu verhelfen. /.../ Wir sind uns dessen
bewusst dass es Eurer Exzellenz in Ihrem hochentwickelten Gerechtligkeitssime
nicht Absicht sein kam, uns trotz unserer besten Haltung unseren berechtigsten
Wunschen solche Zurücksetzung erfahren zu lassen und bitten Eure Exellenz
deshalb, die Erledigung der Statuten unserer Landesvereines «Bund der
Deutschen in Kroatien und Slavonien», «Savez nemaca u Hrvatskoj i Slavoniji» in
Ihrem Wirkungskreise nach Möglichkeit zu beschleunigen. /.../.”6
*
Pravilima “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in
Kroatien und Slawonien”, odreðeno je ustrojstvo, djelokrug, svrha i rad Udruge.
Pravila su, dvojezièna, odobrena 17. lipnja 1913. godine od Kraljevske
hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu, pod brojem 35.795 ex
1913.
Prema pravilima “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der
Deutschen in Kroatien und Slawonien”, § 1. (Naslov, sjedište, smjer i djelokrug
udruge) “Savez Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in
Kroatien und Slawonien” “/.../ imat æe svoj djelokrug u kraljevinama hrvatskoj i
Slavoniji sa sjedištem u Rumi, i nije politièka udruga.”
Prema § 2. (Svrha udruge) “jest promicanje narodnih, kulturnih i gospodarskih
probitaka svojih èlanova.”
Prema § 3. (Rad udruge), “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der
Deutschen in Kroatien und Slawonien”
“a) izdavati i raspaèavati æe dobre njemaèke tiskopise narodno gospodarskog i
pouènog sadržaja; b) priredjivati æe narodno gospodarska predavanja u udružnom
podruèju; c) osnivati i unapredjivati æe gospodarstvena udruženja u udružnom
podruèju; d) podignut æe jedan posredovni zavod za namještanje radnika; e)
promicati æe njemaèke puèke uèione; f) osnovat i promicat æe puèke knjižnice.
Ustanove navedene pod c, d i f osnivat æe se naravno uz odobrenje nadležne oblasti;
g) priredjivati æe društvene zabave i održavati prijateljske sastanke.”
6
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 29057/1912.
192
VDG JAHRBUCH 2004
Prema § 4. (Sredstva za postignuæe udružne svrhe), “Namaknut æe se: a)
Prinosom èlanova /.../; b) Iz prihoda društvenih zabava te poklona i zapisa; c)
raspaèanjem stvari saveza.”
Prema § 5. (Èlanovi udruge) “Èlanom udruge «Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i
Slavoniji» može postati svaki Nijemac, koji imade svoje prebivalište u podruèju
kraljevina Hrvatske i Slavonije, bez razlike spola, navršivši 14. godinu. Svi èlanovi
bez razlike imadu jednaka prava /.../.”
Prema § 6. (Savezne skupine) “Za olahkoæenje saveznog poslovanja i saobraæaja
sa èlanovima, vlastna je udruga u svakom mjestu, gdje najmanje 10 èlanova
obitavaju, osnovati mjestnu skupinu uz odobrenje vis. vlade. Ova mjestna skupina
stoji uvijek na raspolaganje saveznoj upravi, i dužna se je pokoravati njezinim
zakljuècima.”
Ustrojstvo, djelokrug, svrha i rad “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” /
“Bund der Deutschen in Kroatien und Slawonien”, napose vodstva, Glavne
skupštine, Savezne uprave, Nadzornog odbora, Obranièkog suda, itd., odreðeno je
od § 8. do § 16.
Prema § 17. (Prelazne ustanove) “U sluèaju, da glavna skupština zakljuèi
prestanak saveza, imade ona odluèiti i glede preostalog imetka saveza. Ako glavna
skupština, koja je zakljuèila prestanak društva, glede preostale imovine Saveza
nikakove raspoložbe ne uèini ili ako savez bude po oblasti raspušten, imaju se prije
svega isplatiti eventualni dugovi Saveza, a preostala se imovina ima predati na
upravu zavodu «Deutsche Volksbank als Aktiengesellschaft» u Rumi. Ako se nov
Savez osnuje u roku od jedne godine, onda mu se ima imovina ovog preostalog
Saveza predati u vlasništvo. Ne osnuje li se u spomenutom roku nov savez, tada se
preostali imetak raspuštenog saveza imade prema uvidjavnosti ravnateljstva
«Deutsche Volksbank A.-G.» razdijeliti na postojeæa njemaèka društva i institucije
na podruèju kraljevina Hrvatske i Slavonije.”
Prema Pravilima “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der
Deutschen in Kroatien und Slawonien”, § 7. (Savezni znak/Bundesabzeichen):
“Svaki èlan udruge vlastan je javno nositi znak prema osnovi, koju æe oblast
odobriti.” Društveni / savezni znak (znaèka) “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i
Slavoniji” kružnog je oblika, u sredini su preklopljene lijevo hrvatska i desno
njemaèka trobojnica na bijeloj podlozi, iznad je zlatna šesterokraka zvijezda. Okolo
tamnomodri obrub sa zlatnim natpisom BUND DER DEUTSCHEN IN
KROATIEN UND SLAWONIEN.7
Pravila “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in
Kroatien und Slawonien”, imaju kao Dodatak i Pravila za saveznu skupinu
“Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in Kroatien und
Slawonien”, prema kojima je odreðeno ustrojstvo, djelokrug, svrha i rad mjesnih
skupina (ogranaka).
7
Primjerak znaèke “Bund der Deutschen in Kroatien und Slawonien” priložen je pravilima “Saveza Nijemaca u
Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in Kroatien und Slawonien” u HDA.
193
VDG JAHRBUCH 2004
*
Kako je tisak domaæih Nijemaca popratio osnivanje Saveza? U njihovom
vodeæem listu Deutsches Volksblatt, Organ für Politik und Volkswirtschaft der
Deutschen in Kroatien-Slavonien, koji je izlazio u Rumi, može se sustavno pratiti
proces osnivanja i razvoja Saveza. Deutsches Volksblatt je prvi naveo zadaæu Bunda
/ Saveza:
“Dieser erste deutsche Landesverein hat sich zur Aufgabe gestellt, alle Mitteln
zu sammeln und anzuwenden, welche uns und unseren Kindern unsere teure
deutsche Muttersprache erhalten können; unserer Jugend soll die vollkommene
Erziehung und Ausbildung in unserer deutschen Muttersprache gesichert werden.
Darum trete jeder Deutsche dem neubestätigte deutschen Kulturverein Bund der
Deutschen in Kroatien und Slavonien als Mitglied bei! Als Mitglied kann jeder
arische (christliche) Deutsche, gleichviel welchen Geschlechtes, welcher das 14.
Lebensjahr überschritten hat, aufgenommen werden, wenn er in
Kroatien-Slavonien wohnhaft ist.”8 (“Ova prva njemaèka zemaljska udruga
postavila si je zadaæu da sakupi i primijeni sva sredstva, koja mogu ušèuvati nama
i našoj djeci naš mio njemaèki materinski jezik; našoj mladeži treba se osigurati
puni odgoj i obrazovanje na našem njemaèkom materinskom jeziku. Stoga pristupa
svaki Nijemac kao èlan novoosnovanoj kulturnoj udruzi Nijemaca. Kao èlan može
se primiti svaki arijski (kršæanski) Nijemac, svejedno kojemu spolu pripadao, koji
je prešao 14 godinu života i to ako živi u Hrvatskoj i Slavonii.”)
U broju 38. Deutsches Volksblatta, od 25. srpnja 1913. godine, najavljena je
osnivaèka skupština za 28. srpnja u sali Josefa Fritza u Rumi pod motom “Ruma
im Deutschtum voran!”. Slijedeæi 39. broj Deutsches Volksblatta od 2. listopada
1913. godine donosi izvješæe o osnivaèkoj skupštini.9 Na skupštinu su (od 1.
listopada), došli “Volksgenossen”. Skupštinu su pozdravili putem depeša barun
Skerlez i kraljevska Kabinettskanzlei iz Beèa. Glavni je govor održao urednik
Deutsches Volksblatta Ferdinand Lindner, koji je istaknuo da se još prije nekoliko
godina ismijavalo i ironiziralo njemaèki pokret u Hrvatskoj i Slavoniji. Njemaèka
se misao probila u mnogim mjesta i to zahvaljujuæi, kako Lindner navodi
“hrvatskom šovinizmu”. Njemaèki Volksbewegung se razvio samopomoæu i s
ciljem da “jeden deutschen Volksgenossen in seinen Reichen mit seinen deutschen
Brüdern und Schwestern zu vereinigen.” Osobito je naglašena važnost školske
politike jer zemaljski sustav prosvjete “unsere junge Generation ein Heer geistige
Krüppeln in sich birgt.” Zato je Lindner zagovarao osnivanje posebnog Schulfonda,
koji bi sprijeèio kroatizaciju i maðarizaciju, poticanjem osnivanja privatnih
njemaèkih škola.
8
9
“Bund der Deutschen in Kroatien und Slavonien.”, Deutsches Volksblatt, Organ für Politik und Volkswirtschaft
der Deutschen in Kroatien-Slavonien, ur. Ferdinand Lindner, Ruma, Nr. 29, 24. Juli 1913.
“Gründungsversammlung Bund der Deutschen in Kroatien und Slavonien”, Deutsches Volksblatt, Nr. 39., 2.
Oktober 1913.
194
VDG JAHRBUCH 2004
“Wir Deutschen aber können unter den herrschaften Umständen, von den heute
in Kroatien-Slavonien herrschenden Parteien, keine für uns günstige Schulreform
erwarten. Wir dürfen auch nicht länger mehr in der zuwartenden Haltung
verharren, wir müssen es ja um unserer selbst Willen vermeide, dass unsere Kinder
weiter kroatisiert oder halb freiwillig, in Unkenntnis der Folgen, madjarisiert
werden, wir müssen daher besonders in unseren Schul-Belagen zur Selbsthilfe
greisen. Wir müssen durch unsere Opferwilligkeit einen derart starken Schulfond
schaffen, dass wir instand gesetzt werden, allen bedrängten deutschen
Ansiedlungen unterstützend beizuspringen, ihnen die notwendigen Mitteln zur
Erhaltung deutscher Privatschulen zu geben, damit ihnen und uns allen die
deutsche Erziehung unserer heranwachsenden Generation gesichert und die
fremden Anstrengungen und die gewaltigen, madjarischen Geldaufwendungen
paralellisiert werden. Dazu rufen wir durch die Gründung des Bundes der
Deutschen in Kroatien und Slavonien vor allem auf.”
Lindner je svoj žustri, agitacijski govor završio pozivom na što masovnije
prikljuèivanje Bundu. Zatražio je od svih nazoènih da pozovu svoje prijatelje i
roðake na ulaženju u novu organizaciju kako bi ona mogla èim prije ostvariti svoje
ciljeve. U tom je govoru spomenuto i brojka od 300 èlanova Bunda na dan njegova
osnivanja.
Ako se prati pisanje njemaèkog tiska u banskoj Hrvatskoj onda se može uoèiti
da su se Nijemci tada osjeæali ugroženim graðanima. Na podruèju politike javljaju
se tendencije koje nisu odgovarale njihovim interesima. Povezivanje dijela
hrvatskih i srpskih stranaka u Hrvatsko-srpsku koaliciju i èesto zazivanje
slavenske, odnosno sve više južnoslavenske uzajamnosti, kao i suprotan program
starèeviæanskih skupina o stvaranju integralne hrvatske države, izazivalo je
protureagiranje na politièkom planu. Uoèi izbijanja Prvog svjetskog rata, naroèito
nakon balkanskih ratova, vrlo su ojaèale ideje jugoslavenskog nacionalistièkog
integralizma. Èak su i u vjerskom životu izbijali sukobi, premda se oèekivalo da bi
univerzalna naèela vjere morala približavati svoje zajednièke vjernike. Primjerice,
krajem 1913. godine održana su dva katolièka sastanka; jedan u Linzu a drugi u
Ljubljani.10 Premda je bila rijeè o okupljanju na konfesionalnom temelju u prvi su
plan izbile ocjene o meðunacionalnim odnosima. Nijemci su doživjeli ljubljanski
sastanak kao otvorenu demonstraciju slavenstva protiv austrijskih Nijemaca.
Brojni suvremenici u Slavoniji i Srijemu istièu poteškoæe u odnosima Nijemaca i
Hrvata. Domaæe Nijemce optužuju za protuhrvatsko djelovanje. Uz to, njemaèki je
tisak bilježio i brojne incidente o fizièkim ili verbalnim napadima na njihove
sunarodnjake. Sve ih je to navodilo da se èim prije organiziraju u sve veæem broju
unutar kompaktnije udruge. Hrvatski Nijemci nastojali su se prvo povezati na
podruèju banske Hrvatske, ali nisu zazirali ni od održavanja veza s nijemstvom u
ostalim zemljama Kraljevine Ugarske (npr. Verein zur Erhaltung des Deutschtums
in Ungarn) pa ni u Cislajtaniji ili carskoj Njemaèkoj. Jedno izvješæe iz rumskih
10
“Zwei Katholikentage”, Deutsches Volksblatt, Nr. 35., 4. September 1913.
195
VDG JAHRBUCH 2004
novina spominje i Verein für das Deutschtum im Ausland, koje je bilo zaduženo da
se brine za 33 milijuna Nijemaca izvan njemaèke carevine. Predstavnici Nijemaca
iz južne Ugarske sudjelovali su u radu toga udruženja.
Bund der Deutschen nije bila politièka organizacija koja je sudjelovala na
izborima. S obzirom da je Bund osnovan u rujnu 1913. godine, mogao je sudjelovati
jedino na saborskim izborima u prosincu iste godine. Nijemci su tada pragmatièki
odluèili da im je najoportunije podržati kandidate unionistièkog usmjerenja. Rijeè
je o tzv. maðaronima, koji su bili okupljeni u Stranci narodnog napretka. Procjena
je bila jednostavna. S obzirom da je bila vrlo mala moguænost da na izborima
pobjede predstavnici jedne njemaèke stranke, onda je bilo bolje da se podrži
najprihvatljiviji kandidat iz drugih stranaka i da se tako onemoguæi pobjeda onih
stranaka koji su se nepovoljno izražavali o Nijemcima. Buduæi da su “unionisti”
imali umjereni program, èvrsto utemeljen na legitimizmu i poštivanju nagodbenog
zakona, oni su bili najpovoljniji izbor, to jest ona politièka snaga koja je jamèila da
njemaèki položaj u banskoj Hrvatskoj neæe biti ugrožen. Zato je rumski tjednik u
vrijeme izborne kampanje otvoreno pisao: “Wir sind rechtschafenne Anhänger des
Unionismus.”11 (“Mi smo èestite pristaše unionizma.”). Rumski list je poèetkom
kolovoza zapisao:
“/…/ Wir Deutsche haben stets noch unsere Dienste dem Lande in der loyalste
Weise zur Verfügung gestellt, ohne dass man mit uns, wie es sonst schon
Gepflogenheit bei den politischen Verhandlugen geworden ist, einen anwidernden
Schacher mit einseitigen Konzessionen zu treiben gezwungen gewesen wäre. Alles
was wir für unsere Dienste je verlangt haben, sind nach dem Gesetzte
selbstverständliche Dinge, welche wir aber leider trotzdem bis heute noch nicht
erreichen konnten, weil es eben den Regierungen wie den politischen
Wehrheitsparteien an genügender, billiger Einsicht gemangelt hat.”12
Osnovi zahtjevi inicijatora Bunda bili su izraženi slijedeæim formulacijama:
“dass unseren deutschen Kindern der Unterricht in ihrer deutschen Muttersprache
gesichert werde, dass der deutsche Landesbürger bei den öffentlichen Aemter auch
in seiner Muttersprache verkehren kann, dass uns Deutschen der freie Gebrauch
des Vereins- und Versammlungsgesetzes gewähleistet werde, dass uns Deutschen
die Erlangung des Heimatsrechtes nicht durch unbegründete Schikane erschwert
werde, dass wir Deutsche gleich allen übrigen Nationen im Lande gleichen
Anspruch auf die vom Lande geschaffenen und zu schaffenden
volkswirtschaftlichen und kulturellen Einrichtungen machen, weil wir Deutsche
gleich allen übrigen Nationen im Lande in gleciher Weise durch unsere
Steuerleistung zur Beitragsleistung für diese Einrichtungen herangezogen
werden.” Nizanje zahtjeva zakljuèeno je objašnjenjem da osnivaèi Bunda imaju
pred oèima razvoj Nijemaca u skladu s uspjehom i razvojem “unseres kroatischen
Vaterlandes”.
11
12
“Die Kugel und das Wort”, Deutsches Volksblatt, Nr. 34, 28. August 1913.
“Fortgesetzte Verhandlungen.”, Deutsches Volksblatt, Nr. 31, 7. August 1913.
196
VDG JAHRBUCH 2004
Na kraju opisa ovog osnivaèkog razdoblja njemaèkog Bunda navedimo i
polemiku rumskih Nijemaca s najpoznatijim dnevnikom tadašnje banske
Hrvatske. Rijeè je o zagrebaèkom Obzoru, koji je u jednom od svojih èlanaka
pokušao analizirati položaj Nijemaca.13 Smatrajuæi Nijemce jednom homogenom
narodnom grupom, anonimni je pisac izrazi ciljeve suvremenog nijemstva
navoðenjem rijeèi glavnog predstavnika “bojovne Germanije” cara Vilima II.:
“Naša je dužnost, da štitimo naše suplemenike u inozemstvu, a našoj domovini da
pripojimo još jedno veæe njemaèko carstvo.” Uslijedio je opis Nijemaca u hrvatskim
i okolnim zemljama: “u Istri ih ima oko 8000 duša i pokazuju jaku djelatnost,
naroèito u Opatiji. Vrlo jaki u Ugarskoj, gusto naseljeni u Banatu, Baèkoj i
Erdelju. Sada osnivaju južno-ugarsku njemaèku narodnu stranku i razvijaju
narodnosni program. Kod nas ima oko 180.000 Nijemaca, kompaktno naseljenih u
Srijemu i donjoj Slavoniji. Središte im je u Rumi, a inteligencija im se odgaja u
Osijeku, Vinkovcima i Zemunu, gdje srednjoškolci imaju svoje pangermanske
klubove. Uz potoporu vanjskih njemaèkih društava svršavaju visoke škole u
njemaèkim sveuèilištima, a onda se vraæaju u Hrvatsku kao izraziti pangermani te
zauzimaju javne urede. /…/ Pangermanizam služi naèelu Drang nach Osten.
Niemci najviše i najèešæe raspravljaju pitanje rasne borbe, koja je rasa sposobnija
za život i za buduænost. A iza Romana, koji se toliko ne boje, javlja im se jak i
opasan neprijatelj Slaveni. /…/ sve što se sa slavenske stranke do sada poduzimlje,
nije u stanju da zaprijeèi to uspješno prodiranje. Zato treba drugaèijih sredstava i
ljudi, a te treba stvoriti i odgojiti.”
Na taj je èlanak reagirao Deutsches Volksblatt,.14 Èlanak je shvaæen kao poziv na
iskorijenjivanje, onog dijela banske Hrvatske koji je “bester Steuerkraft des
Landes”, onih Landesbürger, koji su kultivirali zemlju na poziv kralja i
zemljoposjednika. Kako je Obzor imao i politièku obojenost, Deutsches Volksblatt,
je objavio da njegova uprava odbija podržati “šovinistièku Hrvatsko-srpsku
koaliciju” na izborima. Podržat æe one koji imaju “treu monarchisticher
Gesinnung, daher auch Unionist und kein derart verschworener Feind unserer
deutschen Art und Muttersprache.”
Izbori su na kraju pokazali da bez Nijemaca nije moguæe osvojiti Srijem. Srpski
radikali su posve ispali iz Sabora. Nijemci su u skladu sa svojom “Wahltaktik”
podržali “Ausgleichsfreundkandidata” jer su oni jamèili zaštitu narodnih interesa
Nijemaca. “Unionisti” izvan stranaka poput Marka pl. Pejaèeviæa (izborni kotar
Ruma), Aleksandra Radkoczaya (Zemun), Stjepana Tropscha (Vinkovci),
Ladislava Jankoviæa (Šid) i Nikole Petroviæa (Stara Pazova) svoj su izborni uspjeh
dobrim dijelom morali zahvaliti i glasovima njemaèkih izbornika. Drugim
rijeèima, srijemski Nijemci bili su skupina prevage.
13
14
“Pangermani medju Slavenima.”, Obzor, br. 318, 23. studenog 1913.
“Die Verfassung wieder hergestellt!”, Deutsches Volksblatt,, Nr. 48, 4. Dezember 1913.
197
VDG JAHRBUCH 2004
*
Tijekom 1913. i 1914. godine osnivaju se i mjesne skupine (ogranci) “Saveza
Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in Kroatien und
Slawonien”, u selima sa znatnijim brojem njemaèkoga stanovništva u Slavoniji i
Srijemu. Osnovano je sveukupno tridesetak mjesnih skupina “Saveza Nijemaca u
Hrvatskoj i Slavoniji”. Prema saèuvanoj, iako ne opsežnoj, dokumentaciji u
Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, poznato je nešto opširnije o osnivanju
središnjice “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in
Kroatien und Slawonien” u Rumi, ali i oko osnivanja i nekih mjesnih skupina
(ogranaka), u okolici Vinkovaca: Jarmini, Erdeviku, Voðincima, Andrijaševcima /
Rokovcima, i okolici Ðakova: Gorjanima, Tomašancima. Dokumentacija u HDA o
mjesnim skupinama (ograncima) “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” /
“Bund der Deutschen in Kroatien und Slawonien” u Vinkovcima15, Vinkovaèkom
Novom Selu16 i Ivankovu17, samo je fragmentarno saèuvana, te ne omoguæava
opširnije spoznaje. I podunavskošvapska historiografija i publicistika, prvenstveno
njemaèke zavièajne knjige, ne donose opširnije podatke o pojedinim mjesnim
skupinama (ograncima) “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”.18
Prema dokumentaciji koja se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu:
Mjesna skupina “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” osnovana je u
Erdeviku 28. veljaèe 1914. godine. Za predsjednika je izabran Matthias Hubert, za
potpredsjednika Lorenz Isemann mlaði, za perovoðu Peter Fath i za blagajnika
Georg Haas.19
Mjesna skupina “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” osnovana je u
Jarmini 7. ožujka 1914. godine. Za predsjednika je izabran Sebastian Bayer, za
potpredsjednika i perovoðu Michael Dussig, i za blagajnika Anton Seiler.20
Mjesna skupina “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” osnovana je u
Voðincima 8. ožujka 1914. godine. Za predsjednika je izabran Josef Urich, za
potpredsjednika Johann Hidlmayer, za perovoðu Peter Zechmeister i za blagajnika
Konrad Ott.21
15
16
17
18
19
20
21
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 21881/1914.
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 21883/1914.
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 21882/1914.
Primjerice: C. Bischof, Die Geschichte der Marktgemeinde Ruma, str. 170.-171., samo u najkraæim crtama donosi
o osnutku “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” / “Bund der Deutschen in Kroatien und Slawonien” u
Rumi 1913. Valentin Oberkersch (Red.), Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci und Umgebung, Biberach,
1975., str. 221., samo spominje postojanje mjesne skupine (ogranka) “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” u
Ivankovu. Opširnije o osnutku i djelatnosti “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”, donosi jedino Valentin
Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien und Kroatien bis zum Ende des Ersten Weltkriegs. Ein
Beitrag zur Geschichte der Donauschwaben, Stuttgart, 1972. i Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien
und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in Südosteuropa, Stuttgart, 1989.
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 33716/1914.
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 25730/1914.
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 25731/1914.
198
VDG JAHRBUCH 2004
Mjesna skupina “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” osnovana je u
Andrijaševcima - Rokovcima 19. ožujka 1914. godine. Za predsjednika je izabran
Konrad Fuderer, za potpredsjednika Franz Neth, za perovoðu Paul Reisterer i za
blagajnika Josef Felder.22
Mjesne skupine “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” osnovane su 15.
ožujka 1914. godine u Gorjanima i Tomašancima. Za predsjednika mjesne skupine
u Gorjanima izabran je Johann Kupferschmied (Kupferschmidt), za
potpredsjednika Sebastian Knär, za perovoðu Johann Seifert i za blagajnika Franz
Schreiber. Za predsjednika mjesne skupine u Tomašancima izabran je Philipp Leh,
za potpredsjednika Wendelin Nebenführ, za perovoðu Matthias Bischop i za
blagajnika Stefan Müller.23
Mjesne skupine (ogranci) “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”, osnivane
su i odobravan je njihov rad, kao i drugih sliènih društva / udruga / saveza u to
vrijeme, prema Zakon o društvima iz 1913. godine. Nekih poteškoæa u svezi
osnivanja i registracije mjesnih skupina (ogranaka) “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj
i Slavoniji” uglavnom nije bilo.
U svezi osnutka mjesnih skupina “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” u
Jarmini, Voðincima, Andrijaševcima-Rokovcima, Kotarski predstojnik Kraljevske
kotarske oblasti u Vinkovcima u dopisima od 23. ožujka 1914. godine, Imbri pl.
Hideghethyu velikom županu županije srijemske i grada Zemuna, istièe “/.../ da sa
strane ove oblasti nema zapreka za izdavanje zamoljene dozvole u okviru nadležno
odobrenih družtvenih pravila.”24 U svezi osnutka mjesne skupine “Saveza
Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji” u Erdeviku, Kotarski predstojnik Kraljevske
kotarske oblasti u Iloku 19. travnja 1914. godine u dopisu Imbri pl. Hideghethyu
velikom županu županije srijemske i grada Zemuna, istièe “Mnienje ove oblasti bi
bilo, da se Njemcima u smislu odobreni štatuta po kr. Zemaljskoj vladi u Zagrebu
bez zaprieke dozvoli razvijanje u svim granama nacionalnog kulturnog i
ekonomskog napretka, kao što je to i ostalim narodima dozvoljeno.- Ali svakako bi
se moralo po oblastnim organima paziti, da se prigodom skupova i dogovora nebi
našlo i takovih osoba, koje bi inaèe mirne obæinare Niemce htjeli potiskivati na
politièko polje i da se pod plaštom dozvoljene svrhe ovog saveza nebi agitiralo
iredentizmom ili drugim kojim naèinom proti postojeæem društvenom poretku.-”25
22
23
24
25
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 25732/1914.
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 32588/1914., 32589/1914.; V.
Geiger, Nijemci Ðakova i Ðakovštine od 1848. do 1914. godine (2. dio), str. 317.; V. Geiger, Nijemci u Ðakovu i
Ðakovštini, str. 89.-90.
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 25730/1914. Kralj. Kotarska
oblast u Vinkovcima, dne 23. ožujka 1914., Broj: 3.715 / 2-914. Predmet: Jarmina, osnutak mjestne skupine
“Saveza Njemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”; Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912.,
25731/1914. Kralj. Kotarska oblast u Vinkovcima, dne 23. ožujka 1914., Broj: 3.713 / 2-914. Predmet: Vodjinci,
osnutak mjestne skupine “Saveza Njemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”; Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje
poslove, XI-21 / 8161, 1912., 25732/1914. Kralj. Kotarska oblast u Vinkovcima, dne 23. ožujka 1914., Broj: 3.714 /
2-914. Predmet: Andrijaševci, osnutak mjestne skupine “Saveza Njemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”.
HDA, Zagreb, Zemaljska vlada - Odjel za unutarnje poslove, XI-21 / 8161, 1912., 33716/1914., Kralj. Kotarska
oblast u Iloku, dne 19. travnja 1914., Broj 4403 / 1914. Predmet: Njemaca savez u Erdeviku i pravila saveza.-
199
VDG JAHRBUCH 2004
*
Na Glavnoj skupštini “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”, održanoj 1.
lipnja 1914. godine u Rumi, izvješteno je, da Udruga ima 2373 èlana. Do poèetka
Prvoga svjetskog rata, osnovano je sveukupno tridesetak slavonskih i srijemskih
mjesnih skupina (ogranaka) “Saveza Nijemaca u Hrvatskoj i Slavoniji”, i to:
Andrijaševci-Rokovci, Bapska-Novak, Berak, Beška, Drenovci, Erdevik, Gorjani,
Grabovci, Hrtkovci, Irig, Ivankovo, Jarmina, Klenak, Osijek, Kukujevci, Lovas,
Sotin, Nova Pazova, Nikinci, Obrež, Putinci, Ruma, Satnica Ðakovaèka, Tovarnik,
Tomašanci, Tompojevci, Velika Kopanica, Vinkovaèko Novo Selo, Vinkovci,
Voðinci.26 Primjetno je, ipak, da u nekim znaèajnim njemaèkim naseobinama u
Slavoniji i Srijemu, nisu bile osnovane mjesne skupine (ogranci) “Saveza Nijemaca
u Hrvatskoj i Slavoniji”.
Izbijanje Prvoga svjetskog rata presjeklo je to zakašnjelo organiziranje
njemaèke etnièke skupine u Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu, a njegov ishod vratio je
na sam poèetak pitanja položaja te manjine.27 Naime, nakon Prvoga svjetskog rata i
raspada Austro-Ugarske Monarhije, u novonastalim državama, a i Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca, njemaèka etnièka skupina našla se je u sasvim novom položaju.
26
27
V. Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien und Kroatien bis zum Ende des Ersten Weltkriegs, str.
111.; V. Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien, str. 106.-107.
V. Geiger, Nijemci u Hrvatskoj, str. 324.; Vladimir Geiger, Ivan Jurkoviæ, Što se dogodilo s Folksdojèerima?
Sudbina Nijemaca u bivšoj Jugoslaviji, Zagreb, 1993., str. 29.; Vladimir Geiger, Nestanak Folksdojèera, Zagreb,
1997., str. 15.-16.
200
VDG JAHRBUCH 2004
201
VDG JAHRBUCH 2004
202
VDG JAHRBUCH 2004
203
VDG JAHRBUCH 2004
204
VDG JAHRBUCH 2004
205
VDG JAHRBUCH 2004
206
VDG JAHRBUCH 2004
207
VDG JAHRBUCH 2004
208
VDG JAHRBUCH 2004
Der Bund der Deutschen in Kroatien und Slawonien
Erst vor dem Ersten Weltkrieg reiften die Bedingungen für das Entstehen einer
besonderen nationalen Organisation der Deutschen in Slawonien und Syrmien.
Im Jahre 1910 wurde danach gefragt, und nach der Zustimmung der Rechte in
Einklang mit dem Gesetz der Gesellschaften, drei Jahre später, am 28. September
1913, die Gründung des "Bundes der Deutschen in Kroatien und Slawonien" mit
Sitz in Ruma und mit Obmann Franz Hang auch realisiert.
Es wurden Regeln des "Bundes der Deutschen in Kroatien und Slawonien"
gesetzt, der Wirkungskreis, das Ziel und die Arbeit des Vereins. Die Regeln,
zweisprachig, wurden am 17. Juni 1913 von der königlichen kroatisch – slawonisch
- dalmatinischen Landesregierung in Zagreb bewilligt.
In der führenden Zeitung der kroatischen Deutschen (aus Slawonien und
Syrmien) Deutsches Volksblatt, Organ für Politik und Volkswirtschaft der
Deutschen in Kroatien-Slawonien, das in Ruma herausgegeben wurde, kann man
dem Prozess der Gründung und der Entwicklung des "Bundes der Deutschen in
Kroatien und Slawonien" folgen. Das Deutsche Volksblatt hat als ersts die Aufgabe
des Bundes angegeben:
"Dieser erste deutsche Landesverein hat sich zur Aufgabe gestellt, alle Mitteln zu
sammeln und anzuwenden, welche uns und unseren Kindern unsere teure deutsche
Muttersprache erhalten können; unserer Jugend soll die vollkommene Erziehung
und Ausbildung in unserer deutschen Muttersprache gesichert werden. Darum
trete jeder Deutsche dem Neubestätigte deutschen Kulturverein Bund der
Deutschen in Kroatien und Slawonien als Mitglied bei! Als Mitglied kann jeder
arische (christliche) Deutsche, gleichviel welchen Geschlechtes, welcher das 14.
Lebensjahr überschritten hat, aufgenommen werden, wenn er in
Kroatien-Slawonien wohnhaft ist."
Wenn man das Schreiben der deutschen Zeitschrift in Kroatien zur Zeit des
Banus verfolgt, kann man spüren, dass sich die Deutschen diskriminiert fühlten.
Auf dem Gebiet der Politik erscheinen Tendenzen, die ihren Interessen nicht
passten. Die Verbindung der kroatischen und serbischen Parteien in eine
kroatisch-serbische Koalition und der immer öftere Einsatz für die slawische, bzw.
südslawische Gegenseitigkeit, als auch das gegensätzliche Programm der
Gruppen um Starèeviæ über die Bildung eines integralen kroatischen Staates, rief
eine Gegenreaktion auf politischem Plan hervor. Bevor der I. Weltkrieg ausbrach,
besonders nach den Balkankriegen stärkten die Ideen des jugoslawischen
nationalistischen Integralismus.
In den Jahren 1913 und 1914 werden Zweige des "Bundes der Deutschen in
Kroatien und Slawonien" in Dörfern mit größerer Anzahl des deutschen
Bürgertums in Slawonien und Syrmien gegründet. Es wurden insgesamt 30
Zweige des "Bundes der Deutschen in Kroatien und Slawonien" gegründet. An der
Hauptversammlung des "Bundes der Deutschen in Kroatien und Slawonien", die
am 1. Juni 1914 in Ruma stattfand, wurde berichtet, dass der Verein 2373
209
VDG JAHRBUCH 2004
Mitglieder hat. Bis Anfang des I.Weltkrieges, wurden insgesamt 30 slawonischen
und syrmischen Zweigstellen des "Bundes der Deutschen in Kroatien und
Slawonien" gegründet. Dies waren: Andrijaševci-Rokovci, Bapska-Novak, Berak,
Beška, Drenovci, Erdevik, Gorjani, Grabovci, Hrtkovci, Irig, Ivankovo, Jarmina,
Klenak, Osijek, Kukujevci, Lovas, Sotin, Nova Pazova, Nikinci, Obrež, Putinci,
Ruma, Satnica Ðakovaèka, Tovarnik, Tomašanci, Tompojevci, Velika Kopanica,
Vinkovaèko Novo Selo, Vinkovci, Voðinci. Es ist zu bemerken, dass in einigen
wichtigen Siedlungen in Slawonien und Syrmien keine Zweige des „Bundes der
Deutschen in Kroatien und Slawonien“ gegründet wurden.
Der Ausbruch des I.Weltkrieges brach das verspätete Organisieren der
deutschen ethnischen Gruppe in Kroatien, Slawonien und Syrmien ab, wobei uns
das Resultat auf den Anfang der Frage über die Lage der Minderheit
zurückbringt.
210
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Ivan BALTA
Njemaèke kolonije u bosanskoj Posavini
krajem 19. stoljeæa
Berlinski kongres europskih velesila sazvan je na zahtjev Austro-Ugarske, a na
njemu je, meðu ostalim, bilo odluèeno i odreðeno teritorijalno proširenje
Austro-Ugarske. Èlankom 25. Berlinskog ugovora, Austro-Ugarska je dobila
mandat europskih sila da okupira Bosnu i Hercegovinu s osnovnim zadatkom da
tamo zavede "red i mir". Ali ona je ugovorom dobila i pravo da u tim zemljama
zavede svoju upravu. Na okupiranom podruèju Austro-Ugarska je maksimalno
iskoristila dana ovlaštenja pa je reorganizirala sudstvo i upravu kako je to najbolje
odgovaralo njezinim interesima.
Uprava nad Bosnom i Hercegovinom je nakon okupacije povjerena zajednièkoj
austro-ugarskoj vladi. U ime te vlade vrhovni nadzor nad upravom Bosne i
Hercegovine vršio je zajednièki, austrougarski ministar financija èije su
nadležnosti propisane zakonom od 1882. godine. Tako je Bosna i Hercegovina
postala austro-ugarski "condominium" (suvlasništvo). Od 1883. do 1903. godine šef
uprave Bosne i Hercegovine bio je maðarski grof Benjamin Kallay, zajednièki
austro-ugarski ministar financija, koji je prokušanim metodama politike "podijeli
pa zavladaj" nastojao meðusobno izigrati bosansko-hercegovaèke Bošnjake
(Muslimane), Srbe i Hrvate i potpiriti meðu njima nacionalne sporove, a cijelu
Bosnu i Hercegovinu izolirati od susjednih južnoslavenskih zemalja (Hrvatske,
Srbije i Crne Gore). Zbog toga je Kallay propagirao "bosansku naciju" i "bosanski
jezik" te pomagao useljavanje stanovnika iz raznih krajeva Austro-Ugarske,
nastojeæi dakako, da meðu njima bude što manji broj useljenih Slavena. Kallay i
dualistièki vrhovi Monarhije na Bosnu i Hercegovinu gledali su kao na svoju
koloniju, èija šumska i rudna bogatstva treba bezobzirno iscrpljivati. U Bosni je
krajem 19. stoljeæa od poljoprivrede živjelo oko 90 posto stanovništva, a meðu
bosanskim seljacima 50 posto ih je i dalje ostalo u kmetskim odnosima.
Monarhija je uvela postepeno i pojedine svoje zakone u okupiranu Bosnu te je
tako Austro-Ugarska faktièki proširila svoj suverenitet, iako je formalno turski
suverenitet ostao na snazi sve do aneksije 1908. godine. Aneksija Bosne i
Hercegovine proglašena je 6. listopada 1908. godine carskom proklamacijom, koja
je znaèila jednostrano prikljuèenje Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj
Monarhiji, bez prethodnog pristanka sila potpisnica Berlinskog ugovora od 1878.
godine, od kojih je Austro-Ugarska dobila mandat za okupaciju Bosne i
Hercegovine. U razdoblju okupacijskog režima (1878.-1908.), Bosna i Hercegovina
je bila u "jednom pravnom provizorijumu" u kojem je izgraðen poseban pravni
režim, razlièit od pravnog sistema od Austrije i Ugarske. Sa stanovišta unutrašnjeg
211
VDG JAHRBUCH 2004
pravnog poretka Bosna i Hercegovina je bila "treæa država" u okviru Habsburške
monarhije. Tako je Austro-Ugarska, nezavisno od svojih krajnjih ciljeva, postupno
izgraðivala svijest o bosansko-hercegovaèkoj posebnosti, pa tako pridonijela ideji
bosansko-hercegovaèke autonomije i državnosti. Maðari, kada su 1867. godine sa
Austrijom sklopili nagodbu (dualizam), donijeli su 1868. i zakon o
jednakopravnosti svih graðana u kojem je sadržana maðarska državna misao
(Magyar Állam eszme). Istu "maðarsku državnu misao" ponovio je u polemici
èeškim delegatima 20. listopada 1892. godine ministar Kallay te je oznaèena od
tada kao rimska koncepcija.
Slièno kao u Hrvatskoj, proces maðarizacije se od okupacije 1878. godine, a
posebno od aneksije 1908. godine, trebao odvijati u Bosni i Hercegovini. Julijanska
akcija je trebala svu javnu upravu, sudstvo, vojsku i žandarmeriju, željeznicu,
poštu, financijsku upravu, obrt, trgovinu, industriju, novèarstvo, štampu, knjige,
crkve i škole, staviti u službu maðarske državne misli. Po izvješæu iz 1895. godine
(varijabilni podaci) u BiH brojèano stanje Maðara bilo je oko 4.000. Od 1878.
godine do kraja 19. stoljeæa, promet trgovinom izmeðu BiH i Ugarske se
udvostruèio, te je direktor Ureda za statistiku Ðula Varga po tome zakljuèio da se i
brojèano stanje Maðara u Bosni i Hercegovine poveæalo. Ali Bosna je pripadala i
drugoj polovici Austro-Ugarske, tj. cislajtaniji (Austriji), gdje se vodilo raèuna o
želji Maðara za prestižem te su nastojali dio Bosne kolonizirati Nijemcima iz
drugih "austrijskih" krajeva Monarhije. Nijemci su u Bosni bili u povoljnijem
položaju od Maðara, gdje se stalno poveæavao gospodarski utjecaj Austrije, a
Maðarska vlada nije do aneksije Bosne ništa poduzimala da se stanje promijeni.
Iako je dominirao austrijski utjecaj, maðarski nacionalistièki interesi su željeli
zadovoljiti i svoje "balkanske" interese podržavajuæi bošnjaèko muslimansko
plemstvo, ali i franjevce, odnosno dio hrvatskog stanovništva, procjenjujuæi da æe
putem tih naroda ostvariti svoj cilj maðarizacije.
Politikom beèkog dvora od okupacije Bosne i Hercegovine, Nijemcima je
omoguæeno uz ekonomske poticaje, preseljavanje iz drugih austro-ugarskih
pokrajina, posebno iz siromašne Galicije i Bukovine te iz južne Ugarske i Slavonije,
gdje je obradiva zemlja bila skupa i nije je bilo puno u slobodnoj prodaji.
U Bosni i Hercegovini Nijemci su se zapošljavali kao austro-ugarsko èinovništvo
u gradovima, ali su osnivali od 1878. godine i oko dvadesetak sela, kao bosanske
njemaèke kolonije, uglavnom u bosanskoj Posavini. Kolonije su dobile manje
privilegije, tako je npr. ministar Kallay njemaèkoj koloniji u Franz Joseph Feldu
dao desetogodišnji beskamatni zajam od 12.000 kruna (nakon 10 godina kolonisti
su vratili 2.000 kruna, a ostalo im je kasnije oprošteno!). U Sarajevu je 1899. godine
osnovano "stolno društvo" (Stammtischgesellschaft), a imalo je zadatak voditi
brigu o "Nijemstvu u Bosni", koje se 1906. pretvara u javno društvo
(Jungmannschaft) te 1910. u narodno-odbrambeno društvo "Süd-Ostmark" za
gospodarstvo i uzdržavanje njemaèkih škola. Od sveukupnog stanovništva Bosne i
Hercegovine 1910. godine bilo je 1.898.044 stanovnika, od toga 1,21 posto
212
VDG JAHRBUCH 2004
Nijemaca, ili po okružjima: u Bosni je prema popisu stanovnika 1910. godine, bilo
22.968 Nijemaca ili 1,21 posto od ukupnog broja stanovnika.
Tabela 1.: Broj Nijemaca u Bosni i Hercegovini (1910. godine):
Sarajevo s okrugom: . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.495 ili 2,26%
od toga je u gradu Sarajevu živjelo 5.246
Tuzla s okrugom: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.556 ili 1,07%
Banja Luka s okrugom: . . . . . . . . . . . . . . . 8.051 ili 2,00%
Mostar s okrugom:. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.085 ili 0,41%
Travnik s okrugom: . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.142 ili 0,75%
Bihaæ s okrugom: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 639 ili 0,28%
Bosna i Hercegovina: . . . . . . . . . . . . . . . . 22.968 ili 1,21%
Krajem 19. stoljeæa je u Bosni veæ bilo 20 poljodjelskih njemaèkih kolonija, od
kojih je 11 bilo erarnih (naseljena po inicijativi austrijske vlade s posebnim
pogodbama) i 9 slobodnih (nastali spontanim naseljavanjem Nijemaca, kupovinom
zemlje).
Njemaèke kolonije u Bosni nisu bile stare, a od 1913. godine unazad, najstarije
kolonije bile su stare tek tridesetak godina te su nastale poslije okupacije Bosne i
Hercegovine. Kolonije su nastale doseljavanjem njemaèkog življa. U Sarajevu æe
tek 1899. godine nastati njemaèko društvo “Stammtischgeselschaft” za
gospodarsko-kulturnu brigu o Nijemcima u Bosni. Isto društvo se 1906. pretvara u
javno društvo s posebnim pravilima “Jungmanschaft”, a 1910. godine se pretvara
u narodno-obrambeno društvo “Süd-Ostmark” sa dva temeljna zadatka:
1. podizanje duševnog i gospodarskog stanja u Bosni živuæeg Nijemstva i
2. uzdržavanje i podizanje njemaèkih škola
Bilo je "industrijskih" njemaèkih doseljenika i seljaka. Slobodni njemaèki seljaci
su se naselili u Bosni kupovinom slobodnog zemljišta svojim novcem, a kasnije su
se, odlukom vlasti, doseljavali njemaèki kolonisti na erarska državna dobra. Na
novoosnovanim kolonijama u bosanskoj Posavini, Nijemci su osnovali svoje škole,
èitaonice, pjevaèka i druga društva.
Slobodne neerarske njemaèke kolonije u bosanskoj Posavini bile su:
Franz Josefsfeld (Novo selo) kraj Bjeline. Kolonija je nastala 1886. godine od
preseljenih banatskih Švaba. Imala je 1.191 žitelja, od toga 1.140
augsburško-helvetske konfesije.
Brezovopolje (novo) kod Brèkog je nastalo 1889. godine od naseljenih Švaba iz
Baèke i Slavonije kupovinom obradivog zemljišta, pašnjaka i šuma. Kolonija nije
bila èisto njemaèka jer u njoj bilo i srpsko-pravoslavnih žitelja.
Kalendarovci (turski) u kotaru Derventa su nastali 1894. godine od njemaèkih
naseljenika iz Galicije. U koloniji je osim Nijemaca, od 125 žitelja, bilo i 33
pravoslavnih, 61 musliman i 31 rimokatolik.
213
VDG JAHRBUCH 2004
Božinci u kotaru derventskom (u dva dijela naselja: Božinci katolièki i Božinci
srpski) su nastali 1904. godine od naseljenih baèkih Švaba. Po popisu iz 1910.
godine, od 98 žitelja, bilo je 39 katolika i 59 evangelista.
Ularice nove u kotaru Doboj su nastali kao kolonija 1893. godine od iseljenika
Švaba iz Galicije i Rusije, jer je tada ruski car Aleksandar II. zbog vjere iseljavao,
odnosno progonio nepravoslavno stanovništvo.
Šibovska u kotaru Prnjavor je nastalo kao katolièko-njemaèka kolonija
1898.-1901. od iseljenika Švaba iz Galicije i Bukovine. Šibovska je brojala 447
žitelja, samih katolika.
Rudolfstal u kotaru Banjaluka je nastao 1880. godine od njemaèkih kolonista iz
Hannovera, Oldenburga, pruske Šlezije i Austrije. Kolonija je brojala 588 žitelja, a
d toga bijahu 61 pravoslavac, 490 rimokatolika, 24 evangelika i 13 grkokatolika.
Windhorst u kotaru Bosanska Gradiška je nastala 1879. godine od njemaèkih
kolonista iz Hannovera, oko Rajne, Holanda i Westfalena i bila je najstarija
kolonija u bosanskoj Posavini. Postojao je Gornji Windhorst od 730 žitelja (od toga
37 pravoslavnih, 569 katolièkih, 31 evangelik i 3 grkokatolika), Srednji Windhorst
od 669 žitelja (od toga 69 pravoslavnih, 547 katolika i 46 evangelika) i Donji
Windhorst od 188 žitelja (od toga 2 pravoslavca, 177 katolika i 9 muslimana).
Trošelje u kotaru Bosanska Gradiška je nastalo 1892. godine od doseljenih
kolonista Nijemaca iz Baèke i Galicije. Brojalo je 529 žitelja (323 pravoslavna, 151
katolik i 45 evangelista), koje je zbog velikog broja naseljavanja pravoslavaca
postepeno gubilo svoj njemaèki karakter.
Opsjeèko u kotaru Banjaluka je nastalo poèetkom 20. stoljeæa i imalo 142 žitelja
(od toga 11 pravoslavnih, 86 katolika, 16 grkokatolika i 29 evangelika).
Pored slobodnih kolonija, postojale su i erarske njemaèke kolonije u bosanskoj
Posavini:
Branjevo u kotaru Zvornik na samoj obali Drine, nastalo je 1891. godine od
kolonista Švaba iz Baèke. Imala je kolonija 181 žitelja, od toga 161 augsburške
konfesije.
Koraæe u kotaru Derventa je nastalo 1894. godine od doseljenih kolonista Švaba
iz Galicije, Rusije i Slavonije. kolonija je imala 955 žitelja (od toga 17 pravoslavnih,
888 katolika i 50 evangelika.
Schutzberg (Glogovac) u kotaru Prnjavor je nastajao od 1895. do 1902. godine,
iskljuèivo od njemaèkih kolonista iz Galicije, Ugarske i Bukovine. Prvi kolonisti
Nijemci su se naselili u moèvarnom predjelu oko Ukrinskog luga, a kasnije su se
povukli prema Glogovcu. Bilo je 828 žitelja (6 pravoslavnih, 39 katolika, 19
grkokatolika i 768 evangelika).
Königsfeld (Dubrava) u opæini Cerovljani u kotaru Bosanska Gradiška je kao
kolonija nastajala od 1894. do 1895. godine od koloniziranih Švaba iz Baèke,
Galicije, Moravske i Nizozemske. Brojili su 410 žitelja (od toga su 394 bili
evangelici).
214
VDG JAHRBUCH 2004
Vrbaška u kotaru Bosanska Gradiška je nastajala od 1894. do 1898. godine od
njemaèkih kolonista iz Galicije i imala je 131 žitelja (od toga 123 evangelika).
Prosara u kotaru Bosanska Dubica u opæini Megjegja, nastala je 1894. godine od
koloniziranih Švaba iz Galicije i Rusije. Bilo je 137 žitelja, svi augsburške konfesije.
Vranovac u kotaru Bosanska Dubica je nastao 1895. godine od koloniziranih
Švaba iz Galicije i Rusije. Kolonija je imala 124 žitelja, od toga 135 evangelièke
vjeroispovijesti.
Kadar-Svilaj i Vrbovac-Svilaj u opæini Odžak u kotaru Derventa su nastali 1896.
godine koloniziranjem Švaba iz Galicije. Kadar-Svilaj je imao 1.035 njemaèkih
kolonista, od toga pravoslavnih 477, rimokatolika 508 i evangelika 84, a
Vrhovac-Svilaj je imao 945 njemaèkih kolonista, od toga 176 pravoslavnih, 684
katolika i 87 evangelika.
Nadalje, izuzev bosanske Posavine, njemaèke kolonije su postojale u
Zavidoviæima, Žepèu, Zenici itd.
Veliki broj koloniziranih Švaba radnika u industriji bilo je u gradovima, npr. u
Sarajevu, gdje ih je bilo èak 5.246. U Sarajevu od 51.919 stanovnika, doseljeni
Nijemci su èinili èak 10,11 posto stanovništva, u Tuzli od 9.635 stanovnika, 1.234
Nijemca su èinila 9,39 posto stanovnika, u Banjaluci od 14.890 stanovnika bilo je
671 Nijemca, u Bjelini je živjelo 307 doseljenih Nijemaca itd.
Veæina je njemaèkih kolonija imala svoje njemaèke škole. Njemaèkim školama je
bosansko-hercegovaèki Zemaljski sabor stavio na volju, hoæe li pored njemaèkog
jezika uvesti i uèenje hrvatsko-srpskog jezika. Škole su dobivale i druge pomoæi,
tako je školu u Windhorstu pomagao i trapistièki red kod Banjaluke, kojemu je na
èelu bio jedan würtemberški èasnik. Kako bi ujednaèili sustav i kvalitetu, njemaèki
kolonisti su za sve škole 1911. godine postavili jednog gospodarskog struènjaka da
obilazi sve škole i kolonije, kako bi u školama osnovao Reiffesenove udruge, što je
omoguæavalo opstanak istih kolonija.
Meðutim slavensko stanovništvo u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni nije blagonaklono
gledalo na koloniziranje Nijemaca, davajuæi otpor, što su bilježile i tadašnje novine.
Tako je hrvatski list "Obzor" o njemaèkim kolonistima u bosanskoj Posavini
napisao:
"Njemaèki - kulturträgeri- kolonizirali su i Bosnu. Njemaèkih je kolonista u
Bosni i Hercegovini bilo nešto oko 7.000, razdijeljenih u 20, što veæih i što manjih
kolonija. I to nije bilo jedinstveno - švapsko pleme, veæ se okupiše s brda i s dolja.
Glavne su im bile ove kolonije: Branjevo nastanjeno 1891. od baèkih Švaba.
Sastojalo se od 23 familije sa 174 duša, koje je posjedovalo oko 170 hektara
izvrsnog šumskog zemljišta. Veæ 1893. sagradiše ovdje švapsku školu, koju je
uzdržavala država. Druga veæa kolonija sa njemaèkom školom bila je
Franz-Josephsfeld kod Bjeline, gdje se 1886. naseliše banatski Švabe. Bilo ih je oko
60 familija sa 1.400 duša. Dalje su u Derventskom kotaru bile dvije kolonije sa
školama: Bosinci udaljeni 15 kilometara od Dervente i Koraci udaljeni 10
kilometara od Dervente. U Dobojskom kotaru bila je kolonija Ulavici. Kod
215
VDG JAHRBUCH 2004
Prnjavora bila je jedna kolonija sa 120 familija i sa 900 duša. I ova kolonija imala
je svoju školu i evangelièku crkvu. U istom prnjavorskom kotaru nalazila se i
katolièka njemaèka kolonija Šibovska. No najbogatije je bila u svakom pogledu,
najbolje stojeæe njemaèke kolonije u Rudolfovom (Rudolfsthalu) i Windhorstu
(gornjem, srednjem i doljnjem). Tu su bile opæine, škole i crkve. Nešto slabije od
ovih bijahu naseobine Trosep, kolonija Kraljevo polje (Königsfeld) u kotaru
Bosanske Gradiške. Vrbaška, Prozota i Branovci ležali su u kutu južno od Save, a
istoèno od Une te kolonija Obrieèko kod Banja Luke. Ukupno je bilo 15-16 sela u
kojima je nastava bila na njemaèkom, a gdje se održavala -njemaèka kultura-".
Poèevši od Prvog svjetskog rata, Nijemci su uglavnom emigrirali iz Bosne ili su
se dijelom asimilirali s tamošnjim domicilnim stanovništvom.
Literatura :
• Josip Lakatoš, Narodna statistika, II., Zagreb, 1914. (Nijemci..., str. 24.)
• Wilhelm Kessler, Njemaèke "Zavièajne knjige"o Jugoslaviji, Historijski zbornik,
XXXI-XXXII, Zagreb 1978./79.
A. Taffer, Donauschwabische Heimatbucher
und Ortsgeschichten in chronologische Reichefologe 1777.-1972, u
Donauschwabische Lehrer- und Forschungsarbeit, München 1973.
• Das Schisal der Deutschen in Jugoslawien, München,1984.
• Magyar Státisztikai Közlemények (42), 1910. évi népszámlálást I. (318) old.
Bosznia-Hercegovina
• M. Imamoviæ, Pravni položaj i unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercegovine
od 1878-1914., Sarajevo, 1976.
• Isti, Pravni sistem i zakonodavstvo Bosne i Hercegovine 1878-1914, Anali Prav.
fak. u Beogradu, 1-3, 1972.
• Isti, Regulisanje agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini 1878-1914, Anali
Pravnog fak. u Beogradu, 2, 1973.
• Ferenc Bernics, A Julián ákcio, Pécs, 1994.
• Pál Petri, A Julián Egyesület története, Budapest, 1937.
• E. Sladoviæ, Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1916.
• M. Spaho, Financijske prilike Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918., II.,
Sarajevo, 1934.
• Janko Pleterski, Die Frage der nationalen Geleichberechtigung in Jugoslawien
1918.-1941., Wien, 1988.
216
VDG JAHRBUCH 2004
Die Deutschen Kolonien in der bosnischen Sava
ebene Ende des 19. jahrhunderts
Die Deutschen, unabhängig von ihrer kleinen Anzahl in Bosnien, hatten Ende
des 19. Jahrhunderts einen bedeutenden wirtschaftlichen und politischen
Einfluss, ihre Schulen und ein organisiertes, öffentliches Leben. Die Deutschen
siedelten Bosnien und Herzegowina durch eine Kolonisation und organisierte
Anregung, Unterstützung und Organisation der österreichischen (Wienerischen)
Regierung an. Sie hatte nicht nur einen Bildungs- und kulturellen Charakter,
sondern auch einen wirtschaftlichen.
Die Deutschen, mit 22 968 Einwohnern (nach der Volkszählung aus dem Jahre
1910), waren teilweise als osterreich-ungarische Beamten in größere Städte
(besonders Sarajevo) umgesiedelt. Die Kolonisierung einer größeren Anzahl
wurde mit der finanziellen Unterstützung der österreichisch-ungarischen
Regierung in 20 freie und Ärarkolonien in der bosnischen Posavina, besonders im
Bezirk Banja Luka und Tuzla, von Beginn der Okkupation 1878 bis zum Ersten
Weltkrieg, durchgeführt.
Die deutschen Kolonisten in Bosnien, meistens Evangelisten, waren
wirtschaftlich in Genossenschaften organisiert und sie gründeten in jeder Stadt
ihre Schulen, Kultur – und Kunstvereine. Die Deutschen wurden meistens aus
Galizien, der Bukovina und mit einer kleineren Zahl aus Slawonien und
Südungarn kolonisiert. Von Anfang des Ersten Weltkrieges emigrierten die
Deutschen aus Bosnien, oder sie assimilierten sich teilweise mit dem heimischen
Bürgertum.
217
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Tomislav HENGL
Njemaèka etnièka skupina
/zajednica u Hrvatskoj prema
popisima stanovništva (1880. - 2001.)
Dinamika njemaèke etnièke skupine/zajednice u Hrvatskoj može se najbolje
pratiti preko popisa stanovništva koji se obavljaju u pravilu svakih 10 godina.
Rezultate popisa stanovništva Hrvatske za kraj 19. i 20. stoljeæe unijeli smo u GIS
(Geografski Informacijski Sustav), te ih povezali s kartom opæina Hrvatske kako bi
grafièki prikazali kretanje udjela njemaèke etnièke skupine/zajednice. Ovaj rad
pokušava prikazati u kojim je podruèjima Hrvatske nestajanje Nijemaca bilo
najizraženije i što bi se moglo dogoditi sa Nijemcima u Hrvatskoj u 21. stoljeæu.
Uvod
Predoèiti i opisati dinamiku Njemaèke etnièke skupine/zajednice u 20. stoljeæu
važan je projekt u trenutku kad Europska Unija od Hrvatske zahtijeva povoljne i
transparentne zakone o zaštiti i pravima nacionalnih manjina. Upravo u sluèaju
njemaèke etnièke zajednice/skupine radi se o najveæem etnièkom nestajanju na
podruèju Hrvatske u prošlih sedamdesetak godina. Etnièko-geografske analize
posebno su važne za duža vremenska razdoblja jer daju uvid u obim i prostorni
smjer migracija. Ove analize su takoðer važne za prostorno lociranje kritiènih
podruèja gdje su promjene doista izrazite. Primjerice, u razdoblju tijekom i nakon
Drugoga svjetskog rata, kada je došlo do etnièkih èišæenja, neke zajednice/skupine i
neka podruèja u bivšoj državi bila su više, a neka manje kritièna.
Najobjektivniji pokazatelj dinamike populacije u Hrvatskoj potkraj 19. i tijekom
20. stoljeæa popisi su stanovništva. Na podruèju Hrvatske ukupno je u tom
razdoblju obavljeno 13 popisa stanovništva: 1880., 1890., 1900., 1910., 1921.,
1931., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981., te 1991. godine, od kojih se popisi iz 1921. i
1931. godine smatraju nepouzdanima1. Rezultati zadnjeg popisa stanovništva,
kuæanstava i stanova Republike Hrvatske 2001. godine dostupni su on-line na
stranicama Državnog zavoda za statistiku – www.dzs.hr2.
Iako su podaci državnih popisa najobjektivniji i najdetaljniji, ne moraju biti i
najtoèniji pokazatelj stvarnog stanja, a to je zbog nekoliko problema koje je važno
objasniti prije nego se upustimo u detaljniju analizu podataka:
1
2
Gelo, J., Crkvenèiæ, I., Klemenèiæ, M. 1998. Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991.
Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, p. 3465.
Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2003, Popis stanovništva, kuæanstava i stanova 2001.,
www.dzs.hr
219
VDG JAHRBUCH 2004
1. Problem imena / naziva etnièke skupine / zajednice – unatoè razlièitim
imenima, naime, kako su sami sebe nazivali i(li) kao su ih nazivali i
oznaèavali drugi (Švabe, Podunavske Švabe, Nijemci, Austrijanci,
Folksdojèeri, itd.), njemaèki doseljenici u naše krajeve i njihovi potomci, na
popisima stanovništva iskazivali su se ili (do popisa 1948.) prema
materinjem jeziku, a zatim do danas kao Nijemci ili Austrijanci. Problem
izjašnjavanja odnosno prebrajanja etnièke skupine / zajednice prema
materinjem jeziku je razvidan, jer su njemaèki kao materinji jezik na
popisima stanovništva iskazivali i pripadnici drugih etnièkih skupina /
zajednica (primjerice Židovi).
2. Problem slobode / moguænosti izjašnjavanja – pod raznim politièkim i
društvenim pritiscima etnièke skupine / zajednice ili nacionalne manjine
èesto se ne izjašnjavaju prema izboru ili stvarnom osjeæaju. Za Nijemce,
posebice nakon Drugoga svjetskog rata postojao je strah od progona, tako da
se raèuna da je stvaran broj Nijemaca zapravo bio znatno veæi, pa i dvostruk3.
Tako, da i rezultate popisa stanovništva treba uzeti kao skupnu mjeru
stvarnog broja etnièkih skupina / zajednica i njihovog politièkog položaja.
3. Problem promijene politièkih i administrativnih granica – možda najveæi
problem pouzdanog prikaza dinamike jedne etnièke / narodnosne skupine /
zajednice (vidjeti karte) je uèestala promjena politièkih i administrativnih
granica. Zbog toga je teško doæi do podataka, jer se oni mogu nalaziti
odvojeno na raznim mjestima, tako da ih je teško integrirati. Drugi problem
integracije u GIS-u je promjena administrativnih granica. Npr. u bivšoj
Jugoslaviji, postojala je drukèija administrativna podjela na opæine, dok su u
Republici Hrvatskoj te opæine promijenile granice, neke opæine su nestale,
neke su spojene, neke pridodane, itd.
Zbog navedenih problema važno je poznavati i povijest njemaèke etnièke
skupine / zajednice na hrvatskim prostorima.
Slika 1. Pojednostavljeni kronogram kretanja njemaèke populacije u Hrvatskoj
3
Sršan, S. 1997. Nijemci u Slavoniji, u: Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, ur. R. Trišler, N. Mak.
Njemaèka narodnosna zajednica: Osijek. p. 13-22.
220
VDG JAHRBUCH 2004
Unos i obrada podataka
Podaci svih 11 popisa stanovništva na podruèju Hrvatske, uneseni su u MS
Excel posebno za 102 opæine, te selektivno za 199 naselja u kojima je obitavao
znaèajan broj Nijemaca. Nakon uspostave Republike Hrvatske, uvedene su nove
administrativne jedinice (županije, opæine i naselja), što treba uzeti u obzir ukoliko
se podaci žele integrirati sa najnovijim popisima. U nekim opæinama, a osobito uz
granicu i rijeke, neke administrativne crte su pomaknute, te i to treba uzeti u obzir
prilikom interpretacije rezultata. U svakom sluèaju radi se o manjoj aproksimaciji i
veæina (95%) izvornih granica je zapravo nepromijenjena.
Nakon unosa prvo su izraðeni grafikoni za prikaz generalnog kretanja
veæinskog stanovništva i manjina. Takoðer su izluèena naselja najveæe
koncentracije njemaèkog stanovništva. Nakon toga su podaci iz tablica povezani sa
kartama u GIS paketu ILWIS4, kako bi se i grafièki prikazali trendovi promjena
populacije. Na taj naèin su proizvedene atributne karte koje pokazuju relativan
udio njemaèke zajednice u ukupnom stanovništvu. Grafikoni i karte su zatim
interpretirani vizualno, ali uzimajuæi u obzir i povijesna zbivanja.
Rezultati
Ukupno gledano kretanja broja stanovnika u Hrvatskoj prikazana su na slici 2.
S obzirom na popis stanovnika iz zadnje dekade, mogu se uoèiti sljedeæi trendovi:
• ukupni broj stanovnika u Hrvatskoj je manji nego 1991. godine (7%);
• udio Hrvata u stanovništvu se poveæao sa 78 na 90%;
• najveæe smanjenje bilježe srpska narodnost koja se prepolovila
(sa 582 na 202 tisuæe);
• udio Nijemaca se neznatno poveæao (10%) u odnosu na prethodni popis;
Po pitanju njemaèke nacionalne manjine, najdrastiènija je naravno promjena
udjela Nijemaca u Hrvatskoj potkraj i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata
(slika 2b). To slikovito pokazuju rezultati prvog poslijeratnog popisa stanovništva
1948. Mali rast njihova broja na popisu iz 1953. povezan je s popuštanjem
agresivne politike prema Nijemcima u neposrednom poraæu, ali i moguænošæu
iseljenja. Trend opadanja, zbog otpoèinjanja iseljavanje preostalih Nijemaca od
poèetka, posebice sredine pedesetih godina 20. stoljeæa, javlja se u popisu 1961. i
nastavlja sve do zadnjeg popisa 1991.
4
Unit Geo Software Development, 2001. ILWIS 3.0 Academic user's guide. Enschede: ITC, p. 520.
221
VDG JAHRBUCH 2004
Slika 2. Kretanje broja stanovnika u Hrvatskoj:
(a) ukupan broj stanovnika i udio Hrvata,
(b) nacionalne manjine – Nijemci u usporedbi sa Srbima
Pozitivna pojava, iz grafikona (slika 2b), za stanje manjina u Hrvatskoj je
konaèno smanjenje osoba koje se ne izjašnjavaju ni prema jednoj narodnosti. Blagi
porast udjela Nijemaca, te opadanje udjela neizjašnjenih osoba dokazuju blagi porast
nacionalne / etnièke svijesti kod pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Za
pretpostaviti je, da je stvaran udio Nijemaca (po porijeklu) i znatno veæi, a udio
stanovnika koji govore njemaèki kao materinji jezik i nekoliko puta manji.
Rezultati geografske analize pokazuju da je, od poèetka doseljavanja Nijemaca
na prostor Hrvatske pa sve do danas, Istoèna Slavonija podruèje njihove najveæe
koncentracije. Slika 3. prikazuje prostornu promjenu udjela Nijemaca u popisima
stanovništva kroz 20. stoljeæe. Uoèljivo je da se nakon Drugoga svjetskog rata udio
Nijemaca osobito smanjio na podruèju Istre i Primorja. Neposredno nakon
Drugoga svjetskog rata udio Nijemaca bio je signifikantan jedino na podruèju
Baranje i u okolici Osijeka, da bi potkraj 20. stoljeæa udio Nijemaca postao potpuno
zanemariv.
Slika 3. Pregled dinamike relativnog udjela Nijemaca u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeæa
222
VDG JAHRBUCH 2004
Tablica 1. predstavlja naselja u kojima su Nijemci bili zastupljeni s približno
1000 i više stanovnika u svim popisima kroz 20. stoljeæe. Gradovi su istaknuti na
prostornom prikazu udjela Nijemaca u stanovništvu Istoène Slavonije (vidjeti
kartu). Istièe se grad Osijek, koji je kao najveæi grad na tom podruèju poèetkom 20.
stoljeæa imao oko 40% Nijemaca.
Tablica 1. Naselja u Istoènoj Slavoniji sa najveæim apsolutnim brojem Nijemaca
Nijemaca
Osijek
godina
13503
1900
Vinkovci
4349
1910
Vukovar
3537
1900
Kneževi Vinogradi
1562
1948
Ðakovo
1546
1900
Beli Manastir
1496
1910
Darda
1339
1900
Èeminac
1338
1900
Jagodnjak
1155
1910
Sarvaš
1147
1900
Jarmina
1164
1910
Krndija
932
1900
Slika 4. Karta relativnog udjela Nijemaca 1910. u Istoènoj Slavoniji
(mjesta naseljena Nijemcima sa apsolutnom veæinom ili kao druga
najbrojnija etnièka skupina)
223
VDG JAHRBUCH 2004
Petlovac
927
1910
Zakljuèci
Nijemci i Austrijanci su, osobito u Istoènoj Slavoniji i dijelu Istre, do Drugoga
svjetskog rata predstavljali znaèajnu populaciju (u nekim naseljima i veæinsku), da
bi se njihov broj poslije Drugoga svjetskog rata desetak puta smanjio (sa oko
100.000 na 10.000). U poraæu se nastavlja negativan trend smanjivanja tako da je
1971. godine bilo svega 2791 izjašnjenih Nijemaca. Prema zadnjem popisu 2001. u
Hrvatskoj živi 2902 Nijemca (964 u Osjeèko-baranjskoj županiji), te 247
Austrijanaca, što je za oko 10% više u odnosu na ranije popise.
Na osnovu podataka iz osam popisa stanovništva u 20. stoljeæu mogu se
predvidjeti dva moguæa populacijska razvoja Nijemaca u 21. stoljeæu (vidjeti sliku 5).
Jedna moguænost predviða njihovo nestajanje u slijedeæih pedeset godina, a
druga porast populacije na oko 5.000. U svakom sluèaju, kljuè za oèuvanje
nacionalne manjine biti æe oèuvanje jezika. Zbog toga je osobito važno da država
podupire djelatnost njemaèkih manjinskih udruga, a i da omoguæi obrazovanje na
njemaèkom jeziku osobito na predškolskoj i osnovnoškolskoj razini.
Slika 5. Dva moguæa scenarija za populaciju Nijemaca u Hrvatskoj za sljedeæih 50
godina: prema jednom æe se Nijemci u potpunosti integrirati sa veæinskim stanovništvom,
a prema drugom æe ostati stabilna nacionalna manjina sa oko 5 do 10 tisuæa èlanova
224
VDG JAHRBUCH 2004
Zahvala
Ovaj rad temelji se na diplomskom radu pod naslovom "Dinamika njemaèke
narodnosne skupine u Hrvatskoj kroz 20. stoljeæe: analiza i vizualizacija pomoæu
Geografskog Informacijskog Sustava", autorice Monije Ivankoviæ, obranjenom
lipnja 2000. godine na Fakultetu politièkih znanosti u Zagrebu. Ovom prilikom
zahvaljujem se autorici na ustupljenoj literaturi i podacima.
Takoðer se zahvaljujem Njemaèkoj narodnosnoj Zajednici - Zemaljska udruga
Podunavskih Švaba u Osijeku i predsjedniku gosp. Nikoli Mak, na pomoæi i
savjetima vezanim za temu.
Die deutsche ethnische Gruppe/Gemeinschaft in Kroatien
nach der Völkerzählung (1880-2001)
Die Dynamik der deutschen ethnischen Gruppe / Gemeinschaft in Kroatien
kann man am besten dank der Völkerzählung, die der Regel nach jede 10 Jahre
durchgeführt wird, verfolgen. Die Resultate der Volkerzählung in Kroatien für das
Ende des 19. und für das 20. Jahrhundert haben wir in das GIS (Geographische
Informationssystem) eingeführt und sie mit der Karte der Ortschaften in Kroatien
verbunden, um graphisch die Bewegung eines Teiles der deutschen ethnischen
Gruppe/Gemeinschaft zu zeigen. Diese Arbeit versucht zu zeigen, in welchen
Gebieten Kroatiens das Verschwinden der Deutschen am ausgeprägten war und
was mit den Deutschen in Kroatien im 21.Jahrhundert geschehen könnte?
Literatura:
• Scherer, A., Straka, M. 1999. Kratka povijest podunavskih Nijemaca. Osijek Zagreb - Split: Panliber, p. 152.
• Geiger, V. 1997. Nestanak Folksdojèera. Zagreb: Nova stvarnost, p. 156.
• Bognar, A. 1975, Karta etnièke strukture Hrvatske, u: Geografija SRH, knjiga 3.
Geografski institut Sveuèilišta u Zagrebu, Školska Knjiga: Zagreb. p. 83.
• Kocsis, K., Bognar, A. 2003. Etnièka karta panonskog prostora Hrvatske.
Budimpešta: Maðarska akademija znanosti.
• Geiger, V. 1991. Nijemci u Hrvatskoj. Migracijske teme, 7(3-4): p. 319-334.
225
VDG JAHRBUCH 2004
Ludwig BAUER
Kriteriji i intencije vrednovanja
doprinosa Nijemaca i Austrijanaca
hrvatskom kulturnom krugu
1.
Od svojih poèetaka Simpozij "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom
krugu" nosio je oznaku znanstvenog skupa. Ta oznaka izražavala je i odražavala
dvije ambicije:
a) organizatora - Njemaèke narodnosne zajednice i
b) sudionika skupova, ljudi koji su posredovanjem Njemaèke narodnosne
zajednice bili okupljeni.
Prva je ambicija svakako bila imanentna ne do kraja definiranoj koncepciji i
namjeri da skup ima znanstveni karakter; da se na njemu prezentiraju znanstveni
radovi iz zadanog tematskog okvira te da se vodi znanstvena rasprava o
prezentiranim radovima. Zašto govorim o ne do kraja definiranoj koncepciji i
namjeri? Prvenstveno zbog toga što, s jedne strane, nisu bili unaprijed definirani
znanstveni kriteriji pristupa skupu, a s druge strane, skup je bio otvoren i onim
prilozima za koje se znalo da nisu znanstveni. Štoviše, neki su sudionici bili svjesni
da je karakter skupa unaprijed objektivno odreðen da bude šireg karaktera od
znanstvenog, te da ima i sasvim kulturnu i društvenu, kao i neke druge dimenzije.
U svoje ime mogu reæi da sam od poèetka nastojao tim simpozijima pridonijeti
prvenstveno kao svjesni sudionik njemaèke/austrijske kulture u Hrvatskoj i kao
književnik i kulturni radnik koji je afirmaciji niza pitanja povezanih s tom
pripadnošæu posvetio dobar dio svoga književnog, publicistièkog i drugog rada.
Dakle, moja namjera i praksa sudjelovanja u Simpozijima "Nijemci i Austrijanci u
hrvatskom kulturnom krugu" nije bila esencijalno znanstvena te je bila definirana
željom da se pokuša kanalizirati kulturno djelovanje u oblasti na koju se Simpozij
odnosi, da se definiraju bitna pitanja takvoga djelovanja i da se pridonese afirmaciji
kulturnog nasljeða i aktualnog doprinosa Nijemaca i Austrijanaca hrvatskoj
sredini.
Druga je od spomenutih ambicija bila želja pojedinog sudionika da njegov prilog
doista bude znanstven, bez obzira na specifièno znanje i iskustvo i vladanje
znanstvenim instrumentarijem. Naravno da je ta ambicija i namjera davala
razlièite rezultate. U sretnim sluèajevima ona se poklapala sa ishodišnom
ambicijom organizatora, pa je niz znanstvenika obogatio svojim prilozima ovo
podruèje. Štoviše, kako se veæ ranije isticalo, stvorena je platforma za prezentaciju
227
VDG JAHRBUCH 2004
posebne vrste znanstvenog istraživanja i rada koji se bez Simpozija i popratnih
zbornika, a zatim i drugih vrijednih publikacija što ih je poèela izdavati Njemaèka
narodnosna zajednica, ne bi imao gdje prezentirati pa vjerojatno ne bi ni egzistirao
ili ne bi egzistirao na istoj razini. Simpoziji su takoðer davali poticaj mladim
znanstvenicima da se bave temama koje Simpoziji uokviruju, èime je obogaæena
hrvatska znanost u cjelini.
U nekim drugim sluèajevima, ambicija da se skupu pridonese znanstvenim
radom urodila je manje znanstvenom analizom i sintezom, a više bilježenjem
odreðene graðe. Ne bih nikako želio unaprijed diskvalificirati i tu vrstu doprinosa,
tim više što je u mnogim sluèajevima otkrivena, spašena ili aktualizirana graða
koja ne bi smjela biti zanemarena. Ipak, sasvim je logièno što se ambicija
znanstvenog doprinosa nije u svim prilozima uspjela jednako realizirati.
Odsustvo jasnih, unaprijed definiranih kriterija dovelo je do neizbježnog
raskoraka u kvaliteti, strukturi i usmjerenosti radova. Danas, nakon više od
desetljeæa uspješnog, pa èak i sve uspješnijeg funkcioniranja Simpozija "Nijemci i
Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" i u kontekstu objavljivanja zasebnih
publikacija koje su s tim djelovanje povezane, poput knjiga Vladimira Geigera,
Mire Kolar ili stvaranja ambicioznog leksikona Gorana Beusa Richembergha,
osjeæa se potreba za preciznijom artikulacijom kriterija koji æe buduæi rad ove vrste
uèiniti još kvalitetnijim. Ta potreba proistjeèe prvenstveno iz prakse koja je iza
nas, a koja je fiksirana u publikacijama kojima se s pravom ponosimo. Drugim
rijeèima, višegodišnje djelovanje Simpozija s jedne strane nudi, a s druge traži
utvrðivanje kriterija prema kojima æe neki Nijemci i Austrijanci i s njima povezane
pojave biti vrijedni prouèavanja, kulturoloških, socioloških, povijesnih,
lingvistièkih, interdisciplinarnih i drugih; ta praksa istodobno nudi i traži oblike
rada koji æe se tome tematskom krugu posveæivati.
2.
Kao što su pitanja metode i metodologije rada ostala neizbježno otvorena tako
su i ciljevi Simpozija, iako u manjoj mjeri, shvaæani vrlo fleksibilno. Odreðeni su
ciljevi ipak bili imanentni djelatnosti Simpozija u cjelini. Iako se to u vrlo malom
dijelu prezentiranih priloga isticalo taksativno, meðu ciljevima je prvenstveno bilo
utvrðivanje istine o hrvatskim Nijemcima i Austrijancima. To usmjerenje moramo
smatrati sukladnim tendenciji prema znanstvenom odreðenju Simpozija; svakom
je znanstvenom istraživanju cilj otkrivanje istine. Kako ovdje nije rijeè o
fundamentalnom istraživanju, bez obzira imamo li na umu znanstveni dio ili
sasvim spekulativno razmatranje partikularnih pitanja, cilj je bio otkrivanje ili
afirmiranje sasvim usko odreðenih istina.
Rijeè je, dakako, o (1) istini o Podunavskim Švabama, i svim ostalim
Nijemcima i Austrijancima u našem okruženju. Jedan dio afirmacije i
otkrivanja istine odnosi se na nešto dalju povijest, i to (1a) dolazak i prisutnost
Podunavskih Švaba, te uopæe Nijemaca i Austrijanaca na ove prostore.
228
VDG JAHRBUCH 2004
Drugi se dio istine odnosi na (1b) noviju povijest, na progone Nijemaca i
Austrijanaca u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kao i na cijeli
mehanizam skrivanja i iskrivljavanja istine o tome. Unutar tog dijela
istraživanja te znanstvene, publicistièke i druge prezentacije (2) valjalo je
obraèunavati i s duboko ukorijenjenim predrasudama, meðu kojima se
posebno moraju istaknuti dvije:
a) germanofobija, kao jedna od konstanti dijela europskog
svjetonazora, a još više nazora koji perzistira u slavenskom
okruženju, i
b) teško izbrisiva svijest koja se svim propagandnim sredstvima
izgraðivala više od pola stoljeæa, prema kojoj se izjednaèava
pripadnost njemaèkom i, nešto manje, austrijskom
nacionalnom i kulturnom korpusu s nacizmom.
Simpoziji "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" dosta su
pridonijeli da se te predrasude argumentirano pobiju, ali s obzirom na
perzistenciju takvih predrasuda, koje se djelomièno hrane i sasvim minornim, ali
ipak postojeæim sentimentom unutar germanskog korpusa prema nacistièkoj
prošlosti, pa i usamljenim ispadima tako obojenim - takvo opredjeljenje, odnosno
ciljevi moraju ostati trajnim orijentirima i buduæih Simpozija i s njima povezanih
istraživanja i radova.
Znaèajnim se ciljem djelovanja Simpozija pokazalo (3) pitanje doprinosa
Nijemaca i Austrijanaca svojoj novoj domovini. U nizu radova prikazane su
biografije zaslužnih ljudi njemaèkog i austrijskog porijekla ili pripadnosti u raznim
oblastima. Jedan od vrlo znaèajnih, a još neostvarenih ciljeva, bez obzira što je bilo
nekoliko konstruktivnih koraka u tom pravcu, trebala bi biti istraživanja i
vrednovanja ukupnog doprinosa, posebno Podunavskih Švaba, razvitku i napretku
civilizacije na ovim prostorima.
U praæenju toga cilja vrlo je znaèajan i kriterij otvorenosti koji se i do sada
primjenjivao; primjerice: i osobe koje nisu njemaèkog porijekla (Vilma Vukeliæ,
Roda Roda), ako su dio njemaèke/austrijske kulture na ovim prostorima vrijedne
su pažnje i odgovarajuæe afirmacije.
Pogrešno pak shvaæena otvorenost vodi prema razmatranjima pojava koje
imaju odreðenu vezu s Nijemcima ili Austrijancima ili pripadajuæim kulturama, ali
nisu uokvirena geografski, povijesno ili kulturno na takav naèin da možemo
govoriti o hrvatskom kulturnom krugu. Bilo je tendencija da se èinjenica što su
hrvatske zemlje u povijesti bile unutar Austrije ili Austro-ugarske monarhije,
iskoristi kao povod da se razmatraju tema koje nisu neposredno povezane sa
hrvatskim prostorom. U ekstremnijim pak sluèajevima javljala su se shvaæanja da
sve što ima neke veze s Nijemcima ili Austrijancima može naæi svoje mjesto u
okviru Simpozija "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu". Te su
tendencije, bar koliko je Simpozij u pitanju, sasvim neproduktivne. Takvi ciljevi ne
229
VDG JAHRBUCH 2004
pripadaju osnovnoj orijentaciji Simpozija, pa prema tome ne udovoljavaju
elementarnim kriterijima da u okviru te orijentacije budu prezentirani.
Vrlo je znaèajan cilj i (4) prikupljanje, sistematizacija i èuvanje
svjedoèenja preživjelih, odnosno - registriranje/spašavanje faktografije
koja se može uskoro izgubiti. To se odnosi i na, uvjetno reèeno, neutralnu graðu
kulturološkog, povijesnog i civilizacijskog karaktera, kao što je, primjerice,
esekerski govor, obièaji i slièno. Ali posebno se to odnosi na svjedoèenja o stradanju
nedužnih Nijemaca i Austrijanaca za vrijeme Drugog svjetskog rata i u razdoblju
poslije njega. Ta svjedoèenja imaju i šire znaèenje nego što je samo ono koje se
neposredno odnosi na Nijemce i Austrijance kao žrtve; ta svjedoèenja trebaju biti
trajan doprinos borbi protiv mržnje i nehumanog odnosa prema drugima.
3.
Razmatranje, odnosno deskripcija navedenih ciljeva omoguæava nešto
konstruktivniji osvrt na dosadašnji i buduæi naèin rada i metodologiju. Dosadašnja
iskustva pokazuju, kako je naznaèeno, da se radovi razlikuju po stupnju
znanstvenosti. Èinilo bi se na prvi pogled da se time a priori diskvalificiraju radovi
koji nisu znanstvenog karaktera ili oni koji tek pokušavaju biti znanstveni, a
zapravo su oblik amaterizma u toj oblasti. Ipak, nije tako. Ponekad su i ti, uvjetno
reèeno amaterski prilozi, vrlo dragocjeni i eventualno vredniji od neki drugih koji
formalno udovoljavaju nekim kriterijima znanstvenosti, odnosno, po prirodi
stvari, udovoljavaju tim kriterijima djelomièno.
Kada je rijeè o znanstvenom pristupu, istraživanju i prezentaciji, onda je vrlo
znaèajno uvažavati u elementarnom smislu neke epistemološke zakonitosti.
Pojednostavljeno reèeno, istinski bi znanstveni rad morao udovoljavati bar trima
formalnim kriterijima: trebao bi se temeljiti na što argumentiranijoj ili što
egzaktnijoj analizi, na sintezi, koja uvažava sve relevantne elemente analize,
odnosno analiziranog, i konaèno zakljuèci bi morali biti u funkciji zajednièkog cilja
te vrste istraživanja. Sinteza bez analize može biti validna, ako se spekulativnim
putem može uspostaviti prihvatljiva argumentacija, te ako promišljanje jest u
funkciji postavljenog cilja. Analiza bez sinteze pak, ma kako se znanstvenom
doimala, èesto je dubiozna po svojim dometima, osobito onda kada se zaodijeva u
(prividno) znanstveno ruho, uz pomoæ brojnih fusnota i pozivanja na arhivske
materijale. Ako je uz to rijeè o materijalima koji nisu nedostupni, onda postoji
opasnost da se znanstveni napor takve vrste pretvori u pseudoznanstveni, pa je
onda takav i rezultat. Imajuæi u vidu takve opcije, moramo se zalagati za
eliminiranje neplodnog akademizma u radu Simpozija.
S druge strana, Simpozij se nema razloga odricati radova koji se iscrpljuju
analizom odreðene graðe ili pukom prezentacijom pronaðenih materijala. I onda
kada iza takvog rada ne stoji sustavno znanstveno obrazovanje i struènost,
originalnost materijala koji bi inaèe mogao biti izgubljen, temelj je vrijednosti
takvog istraživanja i prezentacije. Ipak, prezentiranje i najelementarnije graðe ili
èistog svjedoèenja mora na jasan naèin biti u funkciji usvojenih ciljeva. Apstraktan,
230
VDG JAHRBUCH 2004
akademistièki karakter radova podjednako je deplasiran bez obzira koja vrsta
autora stoji iz njih, odnosno kakva je razina autorske (formalne) kvalificiranosti u
pitanju.
Time se zalažem da sva istraživanja budu produktivna, odnosno da metode rada
budu podreðene konstruktivnosti, postizanju ciljeva imanentnih Simpoziju.
Dakle, u svakom dijelu i svakoj etapi rada valja voditi raèuna o njegovoj
funkcionalnosti, odnosno o kriteriju doprinosa. Primjerice, od sumnjive je koristi
utvrðivanje da su negdje u Hrvatskoj u nekom vremenu živjele osobe njemaèkog
porijekla, ako se ta èinjenica ne može staviti u produktivan kontekst. Isto bi tako
bilo promašeno eventualno istraživanje sadržaja neke publikacije na njemaèkom
jeziku koja je izlazila u Hrvatskoj ako se ne bi udovoljilo gornjem uvjetu.
4.
Ovim sam osvrtom želio ukazati kako je svijest o ciljevima djelovanja Simpozija
vrlo znaèajna, te da je po prirodi stvari, metoda rada, izrada i prezentacije priloga,
bez obzira jesu li oni doista znanstveni ili bi se mogli bolje okarakterizirati
drugaèije - vrlo znaèajna. Metode i ciljevi moraju biti u meðusobnoj funkciji, pa je to
temelj kriterija koje bi valjalo imati na umu daljnjem radu i unapreðenju
Simpozija.
Na ciljeve i kriterije nadovezuju se i intencije Simpozija. Zašto razlikujem
ciljeve i kriterije od intencija? Razlika svakako jest mala, rijeè je o finoj distinkciji,
pa bi se intencije, uz odreðene ograde, mogle uvrstiti u ciljeve. Ipak, radi se, uz
ostalo, o tome da su se ciljevi iskristalizirali, kako je veæ reèeno, na temelju
odreðene prakse, iskustva i samodefinicije Simpozija. Intencije koje ovdje želim
naznaèiti, takoðer su bile prisutne, ali one predstavljaju šire podruèje važnosti od
neposrednog definiranja znaèenja Simpozija "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu". Ono što je bitno razlièito jest èinjenica da se na te intencije ne
mogu neposredno primijeniti kriteriji za koje se ovdje zalažem. Usprkos tome,
intencije koje æu navesti, podcrtavaju vrijednost i važnost Simpozija u širem
društvenom kontekstu.
• Intencije djelovanja Simpozija Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu za koje se ovdje posebno zalažem jesu sljedeæe:
• planiranje i trasiranje daljnjeg djelovanja manjine;
• afirmacija vrijednosti interkulturnih veza i dijaloga;
• afirmacija veza izmeðu matiènih kultura, kultura podrijetla i tih zemalja s
hrvatskom kulturom i Hrvatskom u cjelini;
• doprinos afirmaciji Hrvatske u europskim relacijama, na putu u Europsku
Uniju, kao i kasnije zauzimanje odgovarajuæeg mjesta u toj uniji.
231
VDG JAHRBUCH 2004
Kriterien und Absichten der Wertung des Beitrages von
Deutschen und Österreicher zum kroatischen Kulturkreis
Das Symposium "Die Deutschen und Österreicher im Kroatischen Kulturkreis"
möchte sich von Anfang an als ein wissenschaftliches definieren. Dieser Charakter
affirmiert sich einerseits, aber anderseits schreitet es die wissenschaftliche
Richtung hinüber. Deswegen muss man die Kriterien genauer feststellen. Die
Kriterien beziehen sich auf die Verhältnisse, Ziele und Methodologie. Die Ziele
umfassen auf der ersten Stelle folgendes:
1. die Feststellung der Wahrheit über die Donauschwaben und über die
anderen Deutschen und Österreicher in der kroatischen Region
2. die Auseinandersetzung mit Vorurteilen
3. der Beitrag der Deutschen und Österreicher im kroatischen
Heimatland
4. die Einsammlung und Aufbewahrung von relevanten Materialen
Die Methodologie soll sich auf eine konstruktive Analyse und Synthese
verlassen, oder in anderen Worten, sie muss epistelmässig korrekt sein, aber in
einem produktiven Verhältnis und in Funktion von definierten Zielen.
Die Ziele des Symposiums umfassen folgendes:
- das Planieren und Trassieren der zukünftigen Wirkung der Minderheit;
- die Affirmation der Werte von interkulturellen Verbindungen und
Dialogen;
- die Affirmation der Verbindungen zwischen den Mutterkulturen,
Herkunftskultur dieser Länder mit der kroatischen Kultur und Kroatien
im ganzen;
- die Beiträge der Affirmation Kroatiens in europäischen Relationen auf
dem Weg in die Europäische Union und ihre spätere Position in dieser
Union
232
VDG JAHRBUCH 2004
Margareta MATIJEVIÆ
Gadna kukavica švapska1
– slika vojnokrajiških časnika
njemačkog podrijetla u hrvatskoj
historiografiji i književnosti
Arhiv u Grazu èuva brojna pisma koja su u dramatiènim godinama 16. st.
upuæivana u Bihaæ i iz Bihaæa. Saèuvana graða obiluje podacima o naèinu obrane i
stanju utvrda, prokopa i cesta, pravcima dopreme oružja i streljiva, gladi i švercu
hrane, doprinosima okolnih sela u svemu, pa i u vinu.2 Èetiri stotine godina nakon
što je Bihaæ u cijelosti izgubio svoj srednjovjekovni kontinuitet i dospio u potpuno
drukèiji kulturološki krug, teško je zamisliti da je u pounskim selima uspijevala
vinova loza. Pedološka analiza boniteta tla seže do 200 godina unatrag, pa bismo
uzalud pozivali struènjake da nam potvrde što je raslo i kakva je fauna obitavala u
Pounju. Taj mali primjer pokazuje koliko je znanja, teritorija i prostora, krajolika i
naèina života: raðanja, lijeèenja, razmišljanja i umiranja, gradnje cesta i kolorita
zbivanja, jela i oružja potrebno za pisanje povijesnih romana, a to su istraživanja do
kojih naša povijesna znanost dopire prigodno i nikad na vrijeme.3 Ono na što je
možda osjetljiv naš novovjekovni želudac nije nužno šokiralo i suvremenike.
Postoji i struja u povijesnoj znanosti koja kaže da se povjesnièari trebaju
nadahnjivati suvremenim romanom, a manje društvenim znanostima zbog boljeg
uživljavanja i doèaravanja zbilje, te je moguæe da pisci romana imaginativno
pogaðaju atmosferu odreðene epohe u doživljaju svojih junaka i junakinja bolje
nego povjesnièari.4
Vratimo se primjeru Bihaæa.5 Beèki dvor se kao novi subjekt interesa i buduæi
financijer krajiške obrane pojavljuje razmjerno rano, veæ 1494., premda su u
stvarnoj obrani tih prostora velik teret iznijeli štajerski staleži u Grazu, koji su na
teren poslali i nekoliko vrsnih èasnika. Meðu izvorima bihaæke prošlosti upada u
1
2
3
4
5
Tim je rijeèima Šime Ljubiæ sažeo djelovanje posljednjeg kapetana bihaæke kapetanije Lamberga za èije uprave su
Turci zauzeli Bihaæ u lipnju 1592. Vidi Š. LJUBIÆ, Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, knj. II., Rijeka
1869., 167. Objektivnije i detaljnije o Lambergu vidi u R. LOPAŠIÆ, Bihaæ i Bihaæka krajina, Zagreb 1890., 87-91
Detaljnije vidi M. MATIJEVIÆ, Izvori i literatura o Bihaæu do 1592., neobjavljeni diplomski rad, Knjižnica
Hrvatskih studija 3958 MAT.
Kao primjer vidi zanimljive radove: L. ÈORALIÆ, Put, putnici, putovanja, Zagreb 1997., I. JURIŠIÆ, Krajiška
jela i piæa u Karlovaèkom generalatu i Banskoj krajini, u Zbornik uz 70 godišnjicu života Dragutina Pavlièeviæa,
Zagreb 2002., 143-156.
M. GROSS, Suvremena historiografija, korijeni, postignuæa, traganja, Zagreb 2001., 338
Na bišæanskom primjeru ovdje želimo pokazati kako broj vojnokrajiških èasnika njemaèkog i osobito austrijskog
podrijetla nije mogao biti zanemariv.
233
VDG JAHRBUCH 2004
oèi uèestalo spominjanje Nijemaca kao pošiljatelja dopisa i dokumenata. Njihov
broj sveukupno bi iznosio 134 od 263 poznata vrela iz 16. stoljeæa.6
Ovom radu cilj je na nekoliko manjih primjera pokazati kakvu su ulogu
poznatiji pregledi hrvatske povijesti i neki povijesni romani davali vojnokrajiškim
èasnicima njemaèkog podrijetla. Vojna krajina i historijat njezina nastanka i
trostoljetnog trajanja predmet je i danas brojnih kontroverzi i razlièitih tumaèenja.
Kao poseban teritorij osnovana je 1578. i kroz tri stoljeæa mijenjala je nekoliko puta
ustroj i granice, da bi definitivno bila ukinuta krajem 19. stoljeæa nakon pomicanja
habsburške granice na Istok. Potrajala je duže nego turska prijetnja. Podrijetlo joj
treba tražiti u starijim sustavima predhabsburških ugarskih vladara, a donekle i u
kasnosrednjovjekovnim obrambenim strukturama, primjerice iz Senja.7 Davala je
pouzdanu i jeftinu vojsku, a nudila niske poreze i dvojbenu sigurnost. Samo je
jedan Hrvat - Vuk Krsto Frankopan (1588.-1652.) bio karlovaèki general, ostali su
bili stranci, èesto Štajerci. Službovalo se i uredovalo na njemaèkom, a država je
vodila brigu da se ne prenose bolesti i završe kakve-takve škole. Slabo izdržavani
lijeènici zaduženi za širi prostor zbivanja i po utrinama i ledinama, kao i skromni
poèeci uèiteljske i ljekarnièke službe nisu uvijek pomagali puno, ali su u mnoštvu
civilizacijskih silnica dosizali veæu razinu od ostatka Hrvatske.8
Èlanovi obitelji Auersperg, koja je desetljeæima igrala važnu ulogu u
vojnokrajiškom sustavu, spominju se i u najpoznatijem hrvatskom povijesnom
romanu Grièkoj vještici Marije Juriæ Zagorke. Kapetan trenkovog bataljuna,
Siniša, na prijevaru dovuèen u kaptolski Sisak, gdje ga doèekuje kanonik Pulingar i
karlovaèki general i njegov nadreðeni Auersperg, oèekuje pošten vojnièki tretman,
a zauzvrat ga zasužnjuju i rade mu o glavi na nagovor zajedljive, opake, podmukle
spletkarice grofice Auersperg, koja je glavna negativka romana.9 Inaèe negativke
Zagorkinih romana redovito su visokopozicionirane njemaèke barunice ili dvorske
kneginje, kao spomenuta Auersperg ili barunica Höllenbach u romanu
Republikanci. Zagorkino pisanje posjeduje odreðenu dozu upuæenosti u
problematiku, ali tu nedostaje mnogo toga. Toponomastika je prihvatljiva,
povijesni dogaðaji ne nužno precizni, a likovi plošno atribuirani i strogo
polarizirani, s unaprijed zadanim karakternim osobinama.10 Uz poneku
faktografsku netoènost, upletanje legendi i nesigurnih vrela, izraženi su
protuaustrijski i protunjemaèki stavovi i predrasude. Ne osobito lijep stil i brzo
smjenjivanje sliènih likova uèinili su da njezin romansirani opus, osim jake
6
7
8
9
10
Spomenimo samo neke od tih njemaèkih potpisnika: Ivan od Reichenburga, Sigmund Weixelberg, Ivan
Peygartzhaimer, Krištof Rauber, Stjepan Pempflinger, Erazmo Turn, Hans Pierss, Bartol Raunach, Mert Gall,
Andrija Lamberg, Wolf Scwar, Wilhelm Schniczenpamer, Juraj Sauer, Herbart Auersperg, Adam Schrampf,
Krištof Auersperg, Ivan Ferenberg, Sebastian Lamberg, Hannss Ferenberg von Auer, Vajkard Auersperg,
Christoff von Obratschon, Josip Turn, Martin Hartensteiner, Franjo Horner, Juraj Feurer, Jobst Langenmantel i
brojni drugi.
A BUCZYNSKI, Gradovi Vojne krajine, sv. I, Zagreb 1997., 10.
O Vojnoj krajini vidi: Vojna krajina: povijesni pregled, historiografija, rasprave, ur. Dragutin Pavlièeviæ, Zagreb
1984.; F. MOAÈANIN, Vojna krajina u Hrvatskoj (katalog izložbe) Zagreb 1981.; M. KRUHEK, Krajiške utvrde i
obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa, Zagreb 1995., Zagreb
Usp. M. J. ZAGORKA, Malleus maleficarum. Zagreb 1985., 74 i sl.
K. NEMEC, Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine, Zagreb 1998., 77
234
VDG JAHRBUCH 2004
èitalaèke snage, nije doživio veæe književno ili umjetnièko priznanje. Tipizacija
muško-ženskih likova djevojaka neupitne ljepote i jedinstvene pojave koje su
dovoljno vješte da se paèaju u otrovne zamke beèke politike i mladiæa koji uvijek
odgovaraju opisu: lijep, odvažan, odluèan, otmjen,11 intrige i spletke, dobro su štivo
za razbibrigu i buðenje nacionalne svijesti u godinama kad su izlazili, ali kako se
njezina djela brzo èitaju, brzo se i zaboravljaju. Sama je izjavljivala da su joj romani
adut u protunjemaèkoj kampanji.12
Nebitno je jesu li Zrinski u Gvozdanskom i svojim posjedima po Zrinskoj gori
održavali dobre trgovaèke odnose s Turcima u Novom, jer æe im historiografija, a
osobito književnost dati veæu ulogu i hrabrije srce. Odvažan, promišljen, muževna
držanja i neupitne tjelesne snage, tolike da je èudno kako ga je vepar mogao
svladati, Zrinski je (su) svojevrstan hrvatski mit. Tomu je znatno doprinijela
vladajuæa percepcija koju je ponudio Kumièiæ svojom Zrinsko-frankopanskom
urotom13. Povijesni romani èesto insistiraju i upuæuju pažljivog èitaoca na
analogiju izmeðu prošlosti i sadašnjosti. Mogu stvoriti mitske simbioze i kao u
sluèaju Kumièiæeve Urote kultove.14 Zazivaju monumentalistièke i antikvarne slike
prošlosti, odmak od kriticizma, relativizma i ironije.15 U doba kad su nastajali
romani Kumièiæa, prièe Trnskog i Zagorkina Vještica doprinosili su recepciji
drugoga i širenju prihvaæenih stereotipa.16 Kumièiæeva Urota je preokrenula svu
dotadašnju percepciju Nijemaca i prikazala vojnokrajiške èasnike kao siledžije,
kršitelje svih zakona, pravila i potpisanih odredbi, pljaèkaše i ubojice. Roman je
nastao kao pravaška interpretacija hrvatske povijesti i stvorio je kult Zrinskih i
Frankopana u Hrvatskoj.17 Uz mitsku auru Zrinskih i Frankopana, sadrži mnoštvo
neprirodnih opisa, patetike i povišenih raspoloženja, faktografije i kronièarenja uz
trivijalne epizode dvojbenih povijesnih izvora.18
Tako primjerice, njemaèki vojnici pod zapovjedništvom dvojice èasnika
Wegingera i Gallera love djevojke za zabavu generalu Auerspergu po hrvatskoj
bijedi i sirotinji. Odvode najnezaštiæenije u okrilju mraka i one èiji su muški èlanovi
s banovom vojskom, dakle ljudi Petra Zrinskog. U prvoj kuæi otimaju djevojku èija
je mati umrla, otac se bori s banom, a pred oèima joj ubijaju brata i djeda. U drugom
selu odvode najstariju kæer banovog ratnika, na pragu joj ubiju majku, što gleda
11
12
13
14
15
16
17
18
Opis Delivuka M. J. ZAGORKA, Republikanci, Zagreb 1979., 77
Detaljnije vidi u NEMEC, nav. dj. 74-79.
E. KUMIÈIÆ, Urota zrinsko-frankopanska, Zagreb 2002.
Vidi detaljnije: M. SOLAR, Roman i mit, književnost, ideologija, mitologija, Zagreb 1988.
Usp. esej Povijesni roman danas, u V. ŽMEGAÈ, Književnost i filozofija povijesti, Zagreb 1994., 65-88
Slika ili predodžba koju javnost pojedinih naroda stvara o drugim narodima najèešæe je samo djelomièno
proizvod neposredno steèenih iskustava. Ta slika prvenstveno je zbir stereotipnih (i pozitivnih i negativnih
kosntatacija ili predrasuda). U 19. stoljeæu pak bila je u modi nacionalna kategorizacija koja je manje-više
gotovim panelima gradila nacionalni karakter pojedinih naroda, generalizirajuæi neke njihove osobine… i nije
vodila brigu o razlikama meðu društvenim slojevima... Suvremena socijalna psihologija je više nego skeptièna
glede nacionalnih karaktera i smatra da je teško vjerovati u to da postoje opæe karakteristike ili osobine koje svaki
pripadnik date nacionalne zajednice posjeduje. Vidi D. ŠOKÈEVIÆ, Slika drugoga. Promjene u predožbi koju su
Hrvati stvarali o Maðarima u 19. stoljeæu, u Hrvatsko-maðarski odnosi 1102.-1918. zbornik radova, Zagreb
2004., 223-228.
A. BARAC, Evgenij Kumièiæ. Predgovor knjizi: E. Kumièiæ, Djela, knj. I, Zagreb 1950., 13
Detaljnije vidi K. NEMEC, Povijest hrvatskog romana od poèetaka do kraja 19. stoljeæa, Zagreb 1995., 193-196.
235
VDG JAHRBUCH 2004
èetvero siroèadi, uz opasku èasnika Wegingera da su njegovi ljudi Stari junaci,
neustrašivi! U treæem selu odvode stariju sestru èiji je otac poginuo u banovoj
vojsci, a umrla im je i majka. I njoj æe sasjeæi sestricu. Na kraju: Hvala vam, junaci!
- pohvali ih Galler.19
Zavidan zbog vojnih uspjeha bana Jurja Zrinskog, oca Nikole i Petra, carski
zapovjednik Wallenstein po Kumièiæu otrovao je hrvatskog bana rotkvom.20 U
proglasu koji se pripisuje banici Katarini èitamo:
Hrvatski narode, tvoje tvrdjave oteli su ti njemaèki èastnici, a tvoji
najbolji sinovi potisnuti su u kut. Mjesto da Austrijanci plaæaju svoju vojsku,
oni joj dopuštaju da plieni i hara naš narod i našu zemlju. Gore je opustošila
gladna vojska našega pokrovitelja našu otaèbinu, nego li azijatski Turci…
Sve èasti u našoj domovini dali su Niemci svojim nesposobnim ljudima, koji
ne razumiju naše pravice, a namièu nam se za gospodare…jedan ti se beèki
general koèi u tvojemu gradu Karlovcu, drugi u Varaždinu; njemaèki
èastnici preplavili su ti krajinu, i na sve strane trgaju Hrvatsku.21
Odgovarajuæi na pitanje francuskog poslanika P. de Bonsya, biskupa
bezierskoga o ponašanju austrijske vojske u Hrvatskoj kapetan Bukovaèki kaže:
Njihova vojska ne misli na drugo, nego na plien i otimaèinu; muèi i ubija
ljude na razne naèine. Ne obara se samo na puk, nego i na plemstvo, a sve iz
busije. Živi od grabeža, umorstva, krvoloètva, paleža, svetogrdja, oskaæuje
mužkarce na najsramotniji naèin, u svojoj biesnoj razuzdanosti siluje
djevojke i žene, bludno oskvrnjuje na pola mrtvu djecu. Gazi nogama
posveæene stvari, robi crkve, ruši uèione i sveæenièke stanove. …S nezastinom
pohlepom razmeæe grobove, da oplieni mrtvace i neèuvenim drugim
najgroznijim opaèinama straši sviet.22
Solidan opis, niz uvjerljivih detalja i morbidne atmosfere poznavao je u svojim
pripovijetkama Mladen Trnski.23 Premda prvo pucaju, jer takve su naredbe
protukužne obrane, njemaèki arkebuziri dijele strašno vrijeme epidemija i
prijeteæe smrti. Opisujuæi sluèaj gdje dva puka Herbersteinovih kirasira pljaèkaju
Vrbovec i Sveti Ivan Žabno za prehranu prebjeglih Vlaha stražmeštar Brkiæ kaže:
Vrag odnio te Štajerce…Gdje oni proðu trava ne raste. Gladno, lakomo,
bez srama, bez èasti.24
Trnskom treba priznati da mu ni opis hrvatskih vojnika nije puno bolji.25
Razbojstvo njemaèkih arkebuzira u Crnoj Mlaki gdje prevræu ciganski logor, više
19
20
21
22
23
24
25
Cijeli opis vidi u poglavlju VIII. E. KUMIÈIÆ, Urota zrinsko-frankopanska, Zagreb 2002., 157-166.
E. KUMIÈIÆ, nav. dj. 16
E. KUMIÈIÆ, nav. dj..67/68
E. KUMIÈIÆ, nav. dj. 129
M. TRNSKI, Pod tuðim zastavama i orlovima, Zagreb 1990.
M. TRNSKI, nav. dj. 20
Tako su i granièari, šajkaši, hajduci,- svikli èetovanju, noæi, zasjedi, obmani, osveti, otimaèini, poslovima bez
svjedoka - mahom prepušteni sebi - malo "zarezivali" red, strogost, ustrojstvo redovne vojske. A èvrste ruke da ih
natjera na posluh nije bilo. TRNSKI, nav. dj. 110
236
VDG JAHRBUCH 2004
odgovara klasiènom vojnièkom divljanju i provoðenu grube sile, jer i Hrvati ih love
žive - pa muèe.26
Pljaèke i silovanja pratile su vojsku na svakom koraku. Ljudi su
poživinèili.27
I Trnski je slab na Zrinske: ban dovodi vojsku kojoj nema ravne, u njegov
banderij Nijemci ne smiju promoliti, kao perom smièe glave sabljom koju car ne
može ni podignuti. Autentièno opisuje pljaèkanje mrtvaca, karte i kocku, glad i
žene. Nijemci bi se koji put èasno predali Turcima, ali Hrvati ne.28 Za razliku od
Nikole Zrinskoga koji je široko srce, sjajna pamet, dobra æud ponizan sa svakim
vojnikom, strani se èasnici na Krajini drže visoko, napuhnuto, oholo.29 Beè nije
ništa mogao Zrinskima osim udvornošæu, intrigama, prevrtljivošæu,
krivokletstvom, licemjerjem itd. Još prije nego odvedu Zrinskog (Petra) u
sužanjstvo znalo se da je Herberstein poèeo haraèiti po banovim posjedima u
Hrvatskoj, da pukovnik Breuner skaèe na Legrad, da Spankau kreæe iz Ormoža s
konjanicima. Po svim njihovim gradovima divljale su i haraèile pijane, lakome i
surove èete Breunera i Herbersteina.30 Granièari se doživljavaju smjelima i
drzovitima, ali oni podmeæu leða i iznose najveæi teret za razliku od Švaba koji su
prvi za žderanje, lokanje i kurvanje.31 Posljednjeg djelujuæeg Zrinskog, Adama, sina
Nikolinog štite svi Hrvati i Maðari od poglavito Nijemaca i Austrijanaca koji su
stalna prijetnja.
Od poznatijih sinteza hrvatske prošlosti ne bismo oèekivali romansiran i
nepouzdan pristup. Za sve njih karakteristièno je izbjegavanje vojnokrajiških
èasnika njemaèkog podrijetla, spominju se rijetko i samo poznatiji, èesto u
negativnom kontekstu kao oni koji su se djelatno protivili samostalnosti Hrvatske i
vlasti bana, njihove slike ne rese knjige i romane. Redovito je navoðenje zaslužnih
domaæih ljudi na prvom mjestu, uz neizostavnu žal zbog dolaska nepouzdanih i
pljaèkaški nastrojenih Vlaha. Pogibija generala Herbarta Auersperga,32
organizatora Hrvatske krajine kojeg je 1575. porazio kraj Budaèkog na rijeci
Radonji, pritoci Korane, bosanski namjesnik Ferhat-paša Sokoloviæ èesto je bila
tumaèena kao nevješt i diletantski vojni pokušaj. Jedna od popularnijih sinteza
hrvatske prošlosti pretiskana poèetkom devedesetih ona je Trpimira Macana.
Objasnivši prethodno nužnost kraljevske pomoæi i financiranja utvrda povezanih u
krajine autor kaže:
26
27
28
29
30
31
32
M. TRNSKI, nav. dj 29; 32
M. TRNSKI, nav. dj. 40
M. TRNSKI, nav.dj. 85
M. TRNSKI, nav. dj. 89/90
M. TRNSKI, nav. dj.139; 157
M. TRNSKI, nav.dj. 236
Herbart AUERSPERG (Beè 1528. - Budaèki 1575.) Od 1546. kad kao poruènik dolazi pod zapovjedništvo Ivana
Lenkoviæa, poslije èije je smrti 1569., postao zapovjednikom Hrvatske vojne krajine. "Kao krajiški zapovjednik
Auerpserg je priodnio njezinu uèvršæenju i boljoj organizaciji, a i veæoj disciplini granièara. Dobro je poznavao
hrvatski jezik i pisao ga latinicom i glagoljicom", Hrvatski biografski leksikon , (dalje HBL), sv. I. Zagreb 1983.,
268-269.
237
VDG JAHRBUCH 2004
Na Krajini je uskoro poraslo nezadovoljstvo Hrvata zbog više razloga.
Novac i opsrkba nisu stizali na vrijeme, pa su njemaèki vojnici ostajali bez
plaæe i pljaèkali puk. Generalske i unosnije položaje zauzimali su tuðinci, a
generali su èak htjeli suditi hrvatskim plemiæima i otimati im imanja.33
Habsburgovci se doživljavaju krivcima zbog davanja povlastica Vlasima, a i
stvaranje Vojne krajine neposredno se povezuje s masovnim vlaškim seobama.34
Zadržavanje posebnog statusa, slobodne samouprave i crkvene autonomije
odobravali su i katolici i pravoslavni i njemaèki èasnici. Plemstvu i hrvatskom banu
su se tako odupirali svi. Macan posebno istièe domaæe ljude, zaslužne junake i
poimence navodi lokalne voðe. Njegova knjiga puna je imena i prezimena zaslužnih
i poznatih Hrvata, uz rijetka navoðenja Nijemaca.
Antoljak priznaje da Vojnu krajinu uglavnom uzdržavaju Habsburgovci, a uz
veæinu Hrvata i doseljenika (uskoci, prebjezi) vidi i nešto Nijemaca, uglavnom viših
èasnika.35 Ne zaobilazi njihovu stvarnu ulogu u prvim veæim srazovima s Turcima:
Godine 1593. opkoljenom Sisku pomažu ban Erdödy, karlovaèki general Andrija
Auersperg36 i štajerski pukovnik Ruprecht Eggenberg37. Slavonski general
Herberstein pomogao je 1596. banu Draškoviæu i generalu Lenkoviæu poraziti
Turke kod Petrinje. Pobjede braæe Zrinski izazivale su jal i neraspoloženje.
Taksativno se i poimence navode bitke kojima su zapovijedali zaslužni strani
generali osobito one tijekom dugog rata (1683.-1699): tako se ocjenjuje da Hrvati iz
Krajine pod vodstvom generala Ivana Herbersteina, oslobaðaju veæi dio Like;
hrvatske èete pod grofom Ivanom Draškoviæem i generalom Dünewaldom
oslobodile su veæi dio Slavonije, ban Erdödy i gen. Herberstein osloboðaju Liku i
Krbavu uz pomoæ tamošnjih vojvoda. Jedino što 1697. nije uspio pokušaj bana
Batthyanya, generala Karla Auersperga38 i varaždinskog generala Hanibala
Heistera, da se oslobodi Bihaæ, za što se osobito zauzimao vojskovoða princ Eugen
Savojski.39 Franjo Trenk, slavonski plemiæ pruskog podrijetla, istaknuo se u
austrijskom nasljednom ratu sa postrojbom svojih dragovoljaca obuèenih na
"tursku". Uobièajilo ga se prikazivati kao vrsnog èasnika i hrabrog "gerilca".
Zabilježeno je da umire u tamnici, 1749. obijeðen i ocrnjen, konfiscirane imovine.40
Jedna od lošijih sinteza hrvatske prošlosti, kompilacija je nekoliko starijih
autora pod naslovom Hrvatska povijest.41 Povodeæi se za velikim autoritetom u
33
34
35
36
37
38
39
40
41
T. MACAN, Povijest hrvatskoga naroda, Zagreb 1992., 199
T. MACAN, nav.dj. 209
S. ANTOLJAK, Pregled hrvatske povijesti, Split 1994., 94
Andrija Auersperg zapovjednik Hrvatske vojne krajine poznatiji kao "kršæanski Ahil" i "strah Turaka". Vidi HBL,
Zagreb 1983., sv. I., 268
Vidi detaljnije HBL, sv. IV, Zagreb 1998.,14. Vidi i L. ÈORALIÆ, "Ruprecht i Wolf Eggenberg – istaknuti
sudionici hrvatske vojne povijesti koncem 16. i poèetkom 17. stoljeæa", Godišnjak Njemaèke narodnosne
zajednice, Osijek 2001., 19-33.
Karlovaèki general 1694.-1701. Dobro vladao hrvatskim. Vidi HBL, sv. I, Zagreb 1983., 268.
ANTOLJAK. nav. dj. 104-105
ANTOLJAK, nav. dj. 109-110.; F. ŠIŠIÆ, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1975., 334.
A. DABINOVIÆ, R. HORVAT, T. JONJIÆ, L. KATIÆ, I. MUŽIÆ., S. PAVIÈIÆ, F. PERŠE, Hrvatska povijest,
Split 2002.
238
VDG JAHRBUCH 2004
hrvatskoj vojnoj povijesti Stjepanom Pavièiæem, Franjo Perše za Johanna
Sigismunda Herbersteina kaže:
Austrijski general Herberstein naseljuje po hrvatskim zemljama Vlahe u
Podravini i oko Gomirja. On želi s njima stvoriti posebno podruèje, koje ne bi
podpadalo pod hrvatskog bana. Time Vlasi od poèetka dobivaju posebnu
politièku ulogu u Hrvatskoj, da u službi tuðinske vlasti ruše hrvatsku
narodnu vlast na hrvatskom narodnom podruèju.42
Austrijski generali naseljavaju Vlahe koji pod njihovim okriljem pale i pljaèkaju
katolièke crkve i samostane u tadašnjoj Hrvatskoj, a beèki carevi im pružaju
posebnu zaštitu. Uzaludni su i zahtjevi Sabora za èasnièkim položajima
Hrvatima.43
S punim pravom, dugo se držalo da je za svoje doba ponajbolja sinteza hrvatske
povijesti ona Ferde Šišiæa.44 Uz poneko navoðenje izvora, kraæi citat i detaljnije
objašnjenje, autor išèitava dugoroènije ciljeve habsburške krune. Opisujuæi velik
broj njemaèkih vojnika i èasnika u Krajini i po ugarskim tvrðavama ponešto
rezerviran Šišiæ kaže:
Opæenito se držalo da je ta vojska u zemlji na štetu slobode Ugra i Hrvata.
Kako vlada nije te njemaèke èete uredno plaæala, poèele su one pljaèkati
plemstvo i puk, a uz to su još (naroèito èasnici) provodile nemoralan život.45
42
43
44
45
A. DABINOVIÆ i dr. nav. dj. 134
Nav. dj. 140
F. ŠIŠIÆ, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1975.
F. ŠIŠIÆ, nav. dj. 315
239
VDG JAHRBUCH 2004
"Hässliche schwäbische Feiglinge" - ein Bildnis
der Militärgrenzenoffiziere deutscher Herkunft
in der kroatischen Geschichtskunde und Literatur
In der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts spielen die Geschichtsromane eine
wichtige politische Rolle. Neben der faktographischen Ungenauigkeit,
Oberflächigkeit und in der Beschreibung der Ereignisse und Einseitigkeit
übertragen sie auch die politischen Ereignisse zurück in die Vergangenheit. Es
bestehen drei Hauptniveaus einer Dämonisierung der Deutschen in kroatischen
Geschichtsromanen: das Erste, dass die unwirksamen Offiziere auch schlechte
und unzuverlässige Soldaten sind, das Zweite, dass sie die Kroaten vertrieben und
mehr plünderten, mehr als die Türken und das Dritte, dass sie die Walachen
brachten. Die kroatische Geschichtskunde zeigt eine bessere Kenntnis der Dinge,
Plätze und Tatsachen, aber alle Synthesen der Vergangenheit trennen die
heimischen, verdienstvollen Kroaten und ihre Rollen.
240
VDG JAHRBUCH 2004
Ivan ÆOSIÆ-BUKVIN
Doseljavanje Nijemaca u Srijem
tijekom 18. stoljeæa
Nakon osloboðenja Slavonije i Srijema poslije 150-godišnje turske vladavine
1691. godine (osloboðenje èitavog Srijema dolazi nešto kasnije) spomenuto podruèje
ostalo je poluprazno poslije dugogodišnjih ratova ( 1683. – 1691.). Tek nakon
potpisivanja mira s Turcima u Sremskim Karlovcima 1699.i novih ratova od 1716. –
1718. godine te novih poraza Turaka od vojskovoðe Eugena Savojskog, dolazi na
Slavonsko – Srijemskim prostorima do dugoroènijeg mira i uspostave novih odnosa
izmeðu dvaju carstava (Habsburškog i Otomanskog) i to potpisivanjem mira u
Požarevcu 1718. g., kada Habsburška monarhija proširuje granice carstva. Poslije
potpisivanja mirovnog sporazuma u Požarevcu 1718. godine, carska vlast u Beèu,
preko svojih vojnih i komorskih povjerenika i zapovjednika prilazi ureðenju
novoosvojenih zemalja. Nove zemlje ureðuju se vojno i civilno. Niti jedan od ta dva
pravca (civilni i vojni) nije mogao biti uspješno izveden bez potrebnog stanovništva
koje je iselilo ili je pobijeno tijekom ratnih godina.
Popunjavanje puèanstvom carska vlast provodi iz dva pravca i u dva smjera.
Tako od tisuæu šesto osamdesetih godina podržava iseljavanje Hrvata iz Bosne
(Šokaca ) te Srba i Bunjevaca, dok iz njemaèkih zemalja u Podunavlje te i širi
prostor na istoku, naseljava svoje germanske podanike (Švabe, Sase, Alzašane,
Hesence, Wittenberžane itd.). Spomenuti se u veæini sluèajeva puštaju Dunavom u
Južnu Ugarsku, Erdelj, Baèku i Banat, te u manjim skupinama u Srijem i konaèno
Slavoniju. Dio njemaèkih kolonista dolazi i organiziranim karavanama, te
popunjavaju novoustrojene veleposjede na poziv novih veleposjednika u Slavoniji i
Srijemu.
Doseljavanje Nijemaca odvija se tijekom 18. stoljeæa uglavnom u tri vala. Prvi
val koji se naziva "Karolinški" (car Karlo VI) traje od 1711.-1740. godine, drugi val
je tzv. "Terezijanski" (carica Marija Terezija) trajao je od 1744.-1768. godine, treæi
val doseljavanja dogaða se za vrijeme cara Josipa II, i naziva se "Jozefinskim", isti je
trajao od 1782.-1787. godine. Treæi val ujedno je i najveæi od svih dotadašnjih.
Naseljenici bivaju dobrim dijelom rasporeðeni u novoosnovana sela, te dobivaju
državnu pomoæ u raznim potrepštinama, potrebitim za poèetno življenje u novoj
sredini, kasnijih godina to otplaæuju državi i posjednicima. Do godine 1781.
uglavnom su naseljavani Nijemci katolièke vjeroispovijesti, a od spomenute godine
naseljavanje je dozvoljeno i protestantima. Naseljenici se uglavnom još uvijek
241
VDG JAHRBUCH 2004
zadržavaju i koncentriraju svoja naselja u Baèkoj i Banatu, odakle iduæih desetljeæa
sve više odlaze u pravcu Srijema i Slavonije.
Njemaèki kolonisti u Srijem su naseljavani na dva podruèja - u istoèni dio
Srijema oko gradova Zemun, Nova Pazova i Inðija, a zatim u zapadni dio oko
Rume, Mitrovice, Vukovara i Vinkovca (u to vrijeme su sadašnji hrvatski dio
Srijema i vojvoðanski dio Srijema jedna teritorijalna cjelina, sve do 1945.
godine).Tijekom sva tri vala doseljavanja došlo je u spomenute zemlje oko 20-tisuæa
obitelji. Prvi znaèajniji broj njemaèkih doseljenika u Srijemu, odnosno u
spomenutim gradovima bilježi se od 1770-ih godina u Novoj Pazovi, Novim
Banovcima, Rumi, Bukovici i Novom Slankamenu (poèetkom 1800-tih).
Istražujuæi fondove Slavonske General-komande u Hrvatskom državnom
arhivu u Zagrebu, naišao sam na odreðeni broj spisa tj. dokumenata (njih oko 25) iz
vremena od 1776. do 1806. godine (što znaèi u vremenu od 30 godina vrlo
intenzivnog naseljavanja Nijemaca u Srijem). Pojedini spisi sadrže od jedne do
šesnaest strana teksta, veæinom zapovijedi (koje su uglavnom kraæe), uputa o i za
nove doseljenike(koje su duže i detaljnije) te i poneki popis po imenu i prezimenu
doseljenika i gospodarskom stanju istih. Izmeðu spomenutih dokumenata odabrao
sam njih 10 za detaljniji prikaz. Ostale dokumente æu zajedno s ovim spomenutim
površno prikazati u ovom referatu. Dotiène spise tj. dokumente podijelio sam u tri
cjeline. Tako sam odabrao dokumente koji obraðuju njemaèke zanatlije i njihovo
naseljavanje u Srijem, te i preseljavanja iz grada u grad.
Potom slijedi grupa spisa s izvješæima i zapovijedima s viših zapovjednih mjesta,
tj. Slavonske brigade, Slavonsko-Banatske Generalne Komande i Petrovaradinske
pukovnije koji govore o naseljavanju Nijemaca na podruèjima pod zapovjedništvom
gornjih naslova.
Najbrojnija je treæa grupa spisa koja obraðuje naseljavanje Nijemaca u
pojedinim mjestima –gradovima. Od toga i vrlo zanimljiv dio koji kazuje o vjerskoj
pripadnosti naseljenika i njihovoj prisutnosti u pojedinim mjestima (postoji i
dozvola za naseljavanje protestanata) tako se pokraj katolika spominju u velikom
broju i luterani te evangelici. Spisi o naseljavanju odnose na naseljavanje pustare
Tapavice, zatim dobar dio spisa odnosi se na Novu Pazovu i naseljavanje Nijemaca
iz Èeške u Novi Slankamen.
U ranije spomenutim dvama cjelinama u pojedinim dokumentima govori se o
naseljavanju i raseljavanju u gradove i iz gradova Bukovica (naseljenici iz
Franaèke, te zanatlije iz Beèa koji dolaze zbog tvornice sukna koja je tih godina
postojala u gradu), potom Novi Banovci i Ruma. U prvoj grupi spisa koji se odnose
na zanatlije Nijemce i njihovo naseljavanje u Srijem imaju èetiri spisa. Prvi od
dokumenata je iz godine 1779. i kazuje opæenito o naseljavanju njemaèkih zanatlija
u Slavonskoj vojnoj granici.
Potom slijede tri dokumenta iz 1786. godine, a isti su tematski usko vezani
jedan uz drugog i odnose se na naseljavanje (tj. slanje, kako stoji u tekstu)
njemaèkih zanatlija iz Beèa u Nove Banovce, zatim preseljenju 26 njemaèkih
242
VDG JAHRBUCH 2004
obitelji iz Rume u Banovce i Pazovu, izmeðu kojih i 14 obitelji zanatlija. Posljednji,
treæi dokument odnosi se na preseljenje "fabrike" tekstila iz Novih Banovaca u
Gospiæ te naseljavanju Nijemaca iz Rume u fabrièku zgradu. Iduæa cjelina odnosi se
na zapovijedi i izvješæa s viših vojnih zapovjednih mjesta tj. komandi, od regimente
na više .
Prvi spis ujedno i najstariji od spomenutih, datira iz 1783. godine. Isti sadržava
izvješæe Slavonske brigade o naseljavanju porodica iz Franaèke u mjesto Bukovicu.
Potom slijedi spis (koji je ujedno i najopsežniji) iz 1790. godine koji na 16 stranica
opsežnog teksta govori o naseljavanju njemaèkih porodica u Slavonskoj granici.
Isti je proslijeðen od Slavonsko-Banatske Interne Komande (u spisu stoji
"Intermis").Dokument od 5. jula (ili srpnja) 1790. godine govori o njemaèkim
kolonistima u Petrovaradinskoj pukovniji.
Treæa i najbrojnija grupa dokumenata (ukupno 13) odnosi se na naseljavanje
pojedinih gradova i takoðer preseljavanja iz istih u neka druga mjesta. Prvi i
ujedno najzanimljiviji dokument je iz 1791.godine i nosi naziv "Oko naseljavanja
Nijemaca na pustari Tapavici". Dokument je ustvari popis njemaèkih obitelji, iz
kojega je vidljivo da na dvije odvojene popisne listine ima ukupno 19 obitelji (na
prvoj 11, a drugoj 8).
Obitelji su popisane sa svim èlanovima, zatim imovinskim stanjem i svim
ostalim zanimljivostima važnim popisivaèu i vlasti koja je uredbu o naèinu popisa i
donijela.
Od prezimena koja su upisana (a moguæe ih je proèitati) nalaze se: Hofer, Kasl,
Lang, Langenek, Riger, Weber, Hainer, Hauser, Doller, Kunzelman, Ebinger,
Hendlen, Huber, Schiler, Majer, Burkle, Šnajder i Streker.
Dalje je iz popisa vidljivo da svi pripadaju reformistièkoj crkvi, zatim da imaju
nekoliko profesija (nisu svi seljaci). Kraj svakoga od popisanih stoji koliko ima
godina. Tako je vidljivo da su samo dvije osobe starije od 50 godina. Zanimljivo je da
u pojedinim familijama ima i po dva ili èak tri razna prezimena, te je za
pretpostaviti da su isti bliža ili daljnja rodbina (ako nije nešto sasvim drugo
posrijedi, npr. ujedinjavanje u veæu skupinu ili tako nešto). Spomenutih 19 familija
brojilo je ukupno 108 èlanova. U dotiènoj skupini dokumenata najveæi broj odnosi
se na naseljavanje Nijemaca u Novoj Pazovi i njihov gospodarski te vjerski život uz
razne uredbe i zapovijedi donesene tim povodom. Prva èetiri dokumenta iz
vremena od 1776. do 1785. odnose se na vjerski život njemaèkih naseljenika u
Pazovi. Tako isti spisi bilježe veæ 1776. godine luterane u Pazovi, zatim se 1780.
spominje evangelièki uèitelj u Pazovi, dok spis iz 1785. godine govori o Nijemcima i
Slovacima luteranima u Pazovi te primanju luterana iz Baèke Crvenke u
Pazovaèku evangelièku opæinu. Iz ovih te i ostalih kasnijih dokumenata možemo
zakljuèiti da je vjerski život i vjersko opredjeljenje zauzimalo znaèajnu ulogu u
prvim desetljeæima života Nijemaca na novim prostorima. Jedan od sljedeæih
dokumenata takoðer iz 1785. godine (na dvije stranice) donosi uredbu povodom
naseljavanja "njemaèkih izbjeglica" u Petrovaradinskoj reg. i gradu Pazovi.
243
VDG JAHRBUCH 2004
U tekstu se govori o "transmigracijskim" familijama te njihovim dužnostima i
obvezama spram služenja u granici (èardacima). Iduæih nekoliko dokumenata iz
vremena od 1790. godine do 1800. veæinom se odnose na nova naseljavanja i
preseljavanja te gospodarske prilike naseljenika. Jedan od dokumenata (vrlo
opširan, na 5 stranica) govori o "njemaèkim kolonistima" koji su upuæeni u Novu
Pazovu, zatim iduæi spis (neuobièajen, s planom Pazove i planom tipske kuæe za
naseljenike ) iz 1791. godine odnosi se na podjelu zemlje Nijemcima protestantima.
Zapovijed od 25. juna (lipnja) 1791. vrlo izravno daje na znanje "Nijemci evangelici
se imaju preseliti iz Njemaèko-Banatske regimente u N. Pazovu".
Sljedeæi spis, takoðer iz iste godine, odnosi se na uredbu o naseljavanju
Nijemaca na "pretiènoj zemlji izmeðu Batajnice i Pazove". Zapovijed iz 1792 godine
odnosi se na "Preseljenje njemaèkih porodica iz Njemaèko-Banatske regimente u
N. Pazovu". (iz iste zapovijedi te još nekoliko njih razaznaje se da je naseljavanje
Nijemaca u Banat teklo intenzivno i u velikom broju veæ od samih poèetaka
naseljavanja, te da je njemaèka kolonija bila veoma brojna dok je znatno
popunjavala i jednu regimentu, koja je po istim naseljenicima nosila i službeno
ime). Iz sljedeæeg spisa takoðer datiranog s godinom 1792. a naslovljenog sa
"Državna pomoæ njemaèkim porodicama u N. Pazovi i N. Banovcima", vidi se da je
sama carevina doseljenicima priskakala u pomoæ s raznim kreditiranjima u naravi i
novcu, što je istima poslužilo za gospodarsko osamostaljivanje te kao "fundament"
buduæeg ekonomskog razvoja.
Na samo jednoj stranici teksta stoji dopuštenje o naseljavanju protestanata u
Vojnu granicu od godine 1792. Sama zapovijed puno kazuje o dotadašnjim
odobrenjima i zabranama koje su se odnosile na razne skupine naseljenika. Dva
iduæa dokumenta odnose se na gospodarske prilike njemaèkih naseljenika u N.
Pazovi. Isti su iz 1800. godine i pružaju uvid u porezna zaduženja doseljenika. Prvi
od njih naslovljen je: "Novo Pazovaèkim njemaèkim naseljenicima odobreno
produženje oslobaðanja od plaæanja poreza", drugi dokument odnosi se takoðer na
porezna zaduženja koja su N. Pazovaèkim Nijemcima oproštena i kao takova
odobrena na daljnje tri godine.
Tako prateæi pojedine dokumente koji obraðuju gospodarske prilike njemaèkih
naseljenika, stjeèe se dojam da prva desetljeæa na novim prostorima i nisu bila
naroèito sjajna za novodoseljene, kako s gospodarskog gledišta tako i s vojnog te i
vjerskog.
Zasigurno su trebala desetljeæa da Nijemci svojom radinošæu i upornošæu stvore
u Srijemu zavidnu gospodarsku (poljoprivreda i zanatstvo) razinu i društveni
ugled. Posljednji dokument koji sam odabrao datira s poèetka 19.st., tj. iz godine
1806. te obraðuje "Imovinsko stanje njemaèkih naseljenika koji su se doselili iz
Èeške u Novi Slankamen", svega 16 obitelji. Trinaest stranica vrlo gustog teksta
pruža niz podataka o imovinskom stanju novodoseljenih Nijemaca iz Èeške, a
buduæih stanovnika Slankamena.
Promatrajuæi samo površno (kao u ovom sluèaju) predoèene dokumente (ne
udubljujuæi se u sadržaj teksta te prenošenje i tumaèenje istog) pažljivi èitatelj i
244
VDG JAHRBUCH 2004
prouèavatelj istih dokumenata može iz svega predoèenog izvuæi još niz zakljuèaka i
pažljivom uporabom dodatno rasvijetliti mnoge nepoznanice iz vremena
tridesetgodišnjeg doseljavanja Nijemaca u Srijem. Zasigurno je jedan od
dokumenata koji plijeni pozornost kompletan popis njemaèkih "familija"
(doseljenih ili spremnih za doseljenje) koje se spominju u svezi naseljavanja
pustare Tapavica. Stoga, neka ovaj moj prikaz (s osvrtom na raspoloživu graðu
koje možda ima i nešto više) bude putokaz za jedno opsežnije i temeljitije
prouèavanje života njemaèkog naroda u Srijemu.
Ansiedlung der Deutschen in Syrmien
während des 18. Jahrhunderts
Nachdem Slawonien und Syrmien im Jahre 1691 von der 150-jährigen
türkischen Herschafft befreit wurden (die Befreiung von ganz Syrmien erfolgt
etwas später) bleibt das erwähnte Gebiet nach den langjährigen Kriegen
(1683-1691) halbleer.
Erst nach dem Friedensabkommen mit den Türken in Sremski Karlovci 1699,
neuen Kriegen von 1716-1718 und neuen Niederschlägen der Türken von Seite
Eugen Savojski, kommt es auf den Gebieten von Slawonien und Syrmien zum lang
anhaltenden Frieden und Herstellung neuer Beziehungen zweier Kaisertümer
(Habsburger und Otomanisches) mit dem Friedensabkommen in Požarevac 1718.
Nach dem Friedensabkommen in Požarevac aus dem Jahre 1718, fängt das
neue Kaiserreich in Wien an, über seine Militär- und Kammergouvereurs als auch
Kommandanten, die neu eroberten Länder zu organisieren. Die neuen Länder
werden militärisch als auch nichtmillitärisch organisiert, aber keine von beiden
Richtungen (die militärische und nichtmilitärische) konnte ohne das notwendige
Bürgertum, das aussiedelte oder während der Kriegsjahre ums Leben kam,
erfolgreich durchgeführt werden. Das Auffüllen des Volkes führt die
Kaiserherrschaft aus zwei Richtungen durch. Sie unterstützt von den 80-er
Jahren des 17. Jahrhunders das Aussiedeln der Kroaten aus Bosnien
(Schokatzen), der Serben als auch der Bunjevci, währenddessen sie aus den
deutschen Ländern in Richtung des Donaugebietes und auf das größere Gebiet im
Osten seine germanische Untertanen (Schwaben, Sachsen, Elsässer, Hessener,
Württemberger usw.) ansiedelt. Die erwähnten lassen sich in meisten Fällen der
Donau entlang nach Südungarn, Erdelj, Batschka, in das Banat und in kleineren
Gruppen nach Syrmien und letztendlich nach Slawonien bringen. Ein Teil der
deutschen Kollonisten kommt auch mit organisierten Karawanen auf Aufruf der
neuen Großbesitzer und füllt die neu entstandenen Großbesitze aus.
245
VDG JAHRBUCH 2004
Die Ansiedlung der Deutschen wickelt sich im 18. Jahrundert in drei Wellen ab.
Die erste Welle, die auch die Karolinerwelle genannt wird (Kaiser Karl VI) dauert
von 1711-1740,die zweite Welle, die Theresianerwelle (Kaiserin Maria Theresia)
dauerte von 1740-1780, und die dritte ereignet sich zur Zeit von Kaiser Joseph II
(Josephinerwelle) von 1780-1794. Die dritte Welle war auch die größte. Die
Ansiedler werden meistens in die neu gegründeten Dörfer eingeteilt und
bekommen Hilfe vom Staat in Form verschiedener Gebrauchsgegenstände, die
ihnen für den Anfang in der neuen Mitte notwendig waren. Später werden sie es
dem Staat oder den Großbesitzern tilgen.
Bis 1781 wurden grundsätzlich Deutsche, Katholiken, angesiedelt, und vom
erwähnten Jahr wurde es auch den Protestanten erlaubt. Die Ansiedler halten und
konzentrieren ihre Siedlungen in Batschka und im Banat, woher sie in den
nächsten Jahrzehnten immer mehr in Richtung Syrmien und Slawonien ziehen.
Die deutschen Kollonisten wurden in Syrmien in zwei Gebiete angesiedelt: in den
östlichen Teil von Syrmien um die Städte Zemun, Nova Pazova und Inðija und
danach in den westlichen Teil um Ruma, Mitrovica und Vinkovi als auch Vukovar
(zu dieser Zeit waren der jetzige Teil Syrmiens und der Teil Syrmiens in Vojvodina
bis 1945 eine Teritorialeinheit).
Während aller drei Ansiedlungswellen kamen ca.20.000 Familien in die
genannten Länder. Die erste bedeutendere Zahl der deutschen Ansiedler in
Syrmien, bzw. die genanten Städte, notiert man von den 70-er Jahren des
18.Jahrhunderts in Nova Pazova, Novi Banovci, Ruma, Novi Slankamen (Anfang
der 1800 er Jahre).
246
VDG JAHRBUCH 2004
dr. sc. Vladimir GEIGER
Struktura stradalih
u logoru Krndija 1945.-1946.
Od kolovoza 1945. do svibnja 1946. napušteno njemaèko selo Krndija kraj
Ðakova, jedan je od najveæih slavonskih logora za preostalo njemaèko stanovništvo
(pretežito starce, žene i djecu) jednog djela Slavonije i Srijema (Ðakovo, Vinkovci,
Slavonski Brod, Županja, Podravska Slatina, Virovitica, Slavonska Požega,
Vukovar), zapadne Hrvatske (Zagreb, Kutina, Garešnica, Daruvar, Bjelovar,
Sisak, Kostajnica) i bosanske Posavine (Bosanski Brod, Bjeljina, Brèko, Prnjavor).
Na tešku sudbinu logoraša utjecali su, osim nepovoljnih uvjeta smještaja, izrazito
slaba prehrana, nedovoljna higijena, pomanjkanja lijekova i lijeènièke pomoæi,
razne bolesti, te naporni radovi na koje zatoèenici nisu bili navikli. Umiralo se
veæinom od bolesti, napose tifusa, premorenosti, zime i gladi. Od zime 1945./46.,
napose od sijeènja 1946. poèinje harati epidemija pjegavog tifusa i ubrzo poprima
zastrašujuæe razmjere. Potkraj ožujka ili poèetkom travnja 1946., nakon poduzetih
potrebnih mjera tifus je uklonjen. Ubijanja i smaknuæa osim nekoliko sluèajeva,
koji su nedvojbeni, u logoru Krndija nije bilo. Logoraše su sahranjivali na mjesnom
groblju, mnogi i bez nadgrobnih oznaka ili natpisa. Procjenjuje se da je kroz logor
Krndija prošlo oko 3000 logoraša, te da ih je oko 500 do 1500 u logoru izgubilo
život.
***
Kroz logor Krndija prošlo je od kolovoza 1945. do svibnja 1946., prema svim vrlo
pouzdanim navodima i procjenama, oko 3000, uglavnom starijih osoba, žena i
djece.1 Prema izvješæu Ministarstva unutrašnjih poslova Narodne vlade Hrvatske
Centralnom komitetu Komunistièke partije Hrvatske, u Slavoniji je potkraj
listopada 1945. po raznim logorima smješteno oko 11.000 Nijemaca (u Krndiji 3000
logoraša), koji se koriste za razlièite radove. Izvješæe napominje da meðu
logorašima ima oko 30% staraca i djece, koje se smješta veæinom u logor Krndija.2
1
2
Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Station eines Völkermords, München, 1998., str.
219.; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944 – 1948, München, 2003., str. 125.
Hrvatski državni arhiv, Zagreb (HDA), fond CK SKH, Vojna komisija, kut. 134 - Narodna vlada Hrvatske
Ministarstvo unutrašnjih poslova br. Pov. 563/45, dana 12. XI. 1945. Centralnom komitetu Komunistièke partije
Hrvatske.
247
VDG JAHRBUCH 2004
Ozbiljnije procjene žrtava logora Krndija 1945./46. kreæu se u rasponu od
nekoliko stotina3 do preko 2000 osoba.4 Postoje i znatno veæe, mišljenja smo
neutemeljene i pretjerane, procjene i navodi o broju logoraša (i do 10.000) i broju
stradalih (i do 5000) u logoru Krndija.5
U historiografiji, povijesnoj publicistici, memoarskoj literaturi i
svjedoèanstvima / iskazima logoraša, vrlo su razlièiti navodi, tvrdnje, procjene i
poimenièni pokazatelji o logoru Krndija 1945./46., napose o djelovanju i uvjetima u
logoru Krndija, kao i broju logoraša i broju stradalih.
Rijetki su poznati i dostupni arhivski dokumenti koji spominju logor Krndiju.6
Ipak, podaci koje donosi to gradivo izrazito su važni i vrijedni za poznavanje
osnovnih pitanja (vrijeme osnutka logora, broj i sastav logoraša, vrijeme i naèini
slanja u logor, stanje i ozraèje u logoru, i slièno) o logoru Krndija.
Stradali u logoru Krndija u poèetku su bilježeni u rkt. Župnom uredu Punitovci
prema podacima koje su dobivali od samih logoraša.7 U dnevniku arhiva rkt. župe
Punitovci postoji opaska iz 1945. o nalogu vlasti o zabrani popisivanja / bilježenja
stradalih u logoru Krndija. Neki umrli u logoru Krndija, upisani su na zahtjev
rodbine u Maticu umrlih župe Punitovci i kasnije, kada su matice oduzete od crkve
i voðene u Opæini Punitovci.8
Matica umrlih za Krndiju poimenièno navodi 58 uglavnom starijih osoba, žena
i djece.9 Od toga je, nedugo nakon osnutka logora u ljeto 1945., u kolovozu umrlo
12 osoba (4 muške i 8 ženskih), u rujnu 34 osobe (11 muških i 23 ženske), u
listopadu 11 osoba (7 muških i 4 ženske). Prvi upis je s nadnevkom 25. kolovoza.,
a 8. listopada je zadnji upis za 1945. Kao zadnja upisana je 30. sijeènja 1946. samo
jedna ženska osoba. Umrli su u starosti od 14 dana, 3 mjeseca, 6 mjeseci, 1 godine,
2 godine, 5 godina, 6 godina, 7 godina (dvoje djece), 10 godina, 12 godina, 14
godina (dvoje djece), 20 godina, 34 godine, 36 godina, 38 godina (dvije osobe), 45
godina, 54 godine, 60 godina, 61 godine, 62 godine, 63 godine (tri osobe), 66
godina (dvije osobe), 67 godina, 68 godina, 69 godina, 71 godine (dve osobe), 74
godine (èetiri osobe), 75 godina (dvije osobe), 76 godina, 77 godina, 78 godina (tri
osobe), 80 godina (èetiri osobe), 82 godine (tri osobe), 85 godina, a za 6 osoba nije
navedena dob.
3
4
5
6
7
8
9
Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und
Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito Regime in der Zeit von 1944-1948,
München-Sindelfingen, 1994., str. 972.
Usp. Leopold Rohrbacher, Ein Volk ausgelöscht. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den
Jahren von 1944 bis 1948, Salzburg, 1949., str. 200.; Völkermord der Tito-Partisanen 1944-1948. Die
Vernichtung der altösterreichischen Deutschen Volksgruppe in Jugoslawien und die Massaker an Kroaten und
Slowenen. Dokumentation, Graz, 1991., str. 193.
Usp. primjerice: Stefan Sehl, Unvergessene Heimat der Donauschwaben. Großgemeinde Drenje,
Slatinik-Manditschevac-Pridvorje in Slawonien, Reutlingen, 1994., str. 386.
Usp. Vladimir Geiger, Logor Krndija (1945.-1946.). Izvori i literatura, Dijalog povjesnièara – istorièara, 7, Zagreb,
2003., str. 474., 476.
Prema iskazu vlè. Petra Markovca, Ðakovo.
Prema iskazu Andrije Kocura, Josipovac Punitovaèki.
Izvornik se nalazi u Uredu za opæu upravu, Matiènom uredu Ðakovo.
248
VDG JAHRBUCH 2004
Pojedini stradali u logoru Krndija 1945. i 1946. upisani su i u matiène knjige
umrlih župa (mjesta) iz kojih su potjecali, ali samo oni za koje je imao tko dojaviti
smrt, i to uglavnom naknadno.
Službeni popisi logoraša stradalih (umrlih ili ubijenih) u logoru Krndiji tijekom
1945. i 1946., zasigurno su voðeni. Naime, potvrde o smrti logoraša, koje je izdavala
Komanda logora Krndija na zahtjev rodbine stradalih logoraša, pisane su oèito na
temelju podataka koji su uredno bilježeni. Ipak, službeni popisi logoraša stradalih
u Krndiji, nisu do sada poznati i dostupni.
Logoraš Adolf Tachtler (1887.) iz Drenovaca kraj Županje, zabilježio je, bez
nadnevaka smrti i drugih podataka (životne dobi logoraša, mjesta roðenja /
prebivališta logoraša), 20 (odnosno 19) osoba umrlih u logoru Krndija, 9 žena i 9
muškaraca.10 Za jednu osobu (prezimena Petö) navedenu oèito dva puta, zbog
neèitkosti imena nije moguæe utvrditi radi li se o muškarcu ili ženi. Ovaj iako
prema broju mali popis, vrijedan je u poznavanju stradanja u logoru Krndija.
Naime, od tih 19 logoraša stradalih u logoru Krndija, koje je zabilježio Tachtler, 7
osoba potvrðuju i drugi izvori, a 12 osoba nije navedeno u drugim izvorima.
Na logorskom dijelu seoskog groblja u Krndiji ostalo je do naših dana saèuvano
pedesetak obilježenih logoraških grobova (pojedinaènih ili skupnih), od toga 37
grobova ima saèuvan nadgrobni natpis sa imenom / imenima 41 logoraša. Prvotne
logoraške grobne oznake, drveni križevi, veæinom su tijekom vremena propali ili
uništeni, potpuno ili djelomice, ili su pak natpisi na njima, urezani ili pisani, nestali
ili neèitki, a samo manji dio je èitljiv i prepoznatljiv. Tek poneki od drvenih križeva
u potpunosti je saèuvan. Kod starijih, neobnavljanih, kamenih, betonskih i
metalnih nadgrobnih spomenika (oznaka), natpisi su takoðer ponegdje u
potpunosti, djelomice ili teško èitljivi. Logoraško groblje u Krndiji je, ustvari, kao i
krndijsko seosko groblje u cijelini, godinama neodržavano, ali i djelomice
uništavano.11
Zanimljivo je, a i važno navesti, jedno ime navedeno na grobu na logoraškom
dijelu groblja u Krndiji, nije žrtva logora u Krndiji. Naime, Juli(j)a Schwendemann
(1888.) iz Slavonskog Broda, upisana na nadgrobnom križu uz supruga Franju
(Franza) Schwendemanna (1875.), koji je umro u logoru u Krndija 22. rujna 1945.
(èiju smrt u logoru Krndija potvrðuje i Matica umrlih župe / opæine Punitovci), iako
logorašica u Krndiji 1945./46., umrla je u logoru Kniæanin (Rudolfsgnad) u Banatu
1947. (kako to i navodi poimenski popis u "Leidensweg der Deutschen im
kommunistischen Jugoslawien"12), gdje je nakon ukidanja logora Krndija bila
prebaèena s brojnim drugim logorašima. Na nadgrobnom križu (novije izvedbe) na
groblju u Krndiji (lijevo polje), upisano je: "Franjo i Julija / Schwendemann / Slav.
Brod", iako su, oèito je, njihova djeca i rodbina znali njihovu sudbinu i pravo mjesto
10
11
12
Izvornik u posjedu dr. Ivana Kirhmajera, Ðakovo.
Utvrðivanje postojeæeg stanja, popis i snimanje oznaèenih logoraških grobova na groblju u Krndiji, obavili su 8. i
9. kolovoza 2003. Vladimir Geiger (Zagreb), Zvonko Zirn (Ðakovo) i Pero Šola (Ðakovo).
Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, str. 910.
249
VDG JAHRBUCH 2004
smrti.13 To je ujedno i potvrda, a i upozorenje, da na izgled neupitni i sigurni podaci
mogu biti netoèni.
Znatna je kolièina raznolike dokumentacije u privatnom vlasništvu, u posjedu
bivših logoraša ili njihovih obitelji. Naime, dostupni i poznati izvori o logoru
Krndija pretežito su iz privatnoga vlasništva. Do naših je dana saèuvano razlièitih
logorskih otpusnica, osmrtnica, prijepiske, dnevnika, spomenara, zabilježaka i
sliènog materijala. Posebnu skupinu privatnih izvora èine logoraška sjeæanja i
iskazi. Upravo zbog nedostatka i nedostupnosti izvornoga arhivskoga gradiva
takva je dokumentacija nezaobilazna, štoviše i izuzetno korisna u stvaranju što
potpunije slike o logoru Krndija.
U privatnom vlasništvu obitelji žrtava logora Krndija saèuvano je, odnosno do
sada je poznato, pet osmrtnica (jedna za rujan 1945., tri za veljaèu i jedna za ožujak
1946.). Saèuvane i poznate potvrde o smrti u logoru Krndija iskazuju da su u logoru
stradavale pretežito starije osobe, naime godišta 1874., 1876., 1878., 1879., 1893.
(tri žene i dva muškarca). Potvrde o smrti logoraša, koje je izdavala Komanda
logora Krndija, potpisane od strane upravnika logora kapetana Ivana
Tomljenoviæa i kasnije njegova nasljednika Milana Komlenoviæa, vrijedan su izvor i
sadrže niz važnih podataka. Uz ime i prezime, starost i mjesto roðenja (boravišta)
umrlog logoraša, naveden je nadnevak smrti, rijetko i uzok smrti, nadnevak i
mjesto sahrane (logorski dio groblja u Krndiji). Koliko je poznato, na osnovu iskaza
svjedoka, potvrde o smrti u logoru izdavala je Komanda logora Krndija na zahtjev
rodbine umrlih logoraša. Tako da za veæinu u logoru stradalih službenih potvrda o
smrti od strane Komande logora Krndija niti nema. Kako su izdane potvrde o smrti
u logoru Krndija saèuvane iskljuèivo u vlasništvu obitelji žrtava logora, od kojih je
veæina kasnije iselila pretežito u Njemaèku, takvi su dokumenti u velikoj mjeri
nedostupni.
Logoraška pisma donose niz važnih i iz drugih izvora nenadoknadivih podataka
o uvjetima i ozraèju u logoru, o odnosu uprave i osoblja logora prema logorašima, o
meðusobnim odnosima logoraša i slièno, te navode imena nekih osoba stradalih
(kao primjerice pisma Marije Mire Knöbl14) u logoru Krndija, itd.
Samo manji broj sjeæanja i iskaza o logoru Krndija je objavljen. Sjeæanja i iskazi
logoraša (i drugih) izneseni su u razlièitim prigodama i èesto su nabijena
emocijama i traumama, ponekad su nepouzdana i neargumentirana, te otežavaju
znanstvenu prosudbu. Logoraši u svojim sjeæanjima iznose vrlo razlièite navode,
tvrdnje i procjene. Naravno, iskazi / svjedoèanstva od neprocjenjive su vrijednosti
kada se radi o pojedinim sudbinama, dogaðajima, u opisu ozraèja u logoru i slièno.
Pojedina sjeæanja donose i imena nekih osoba stradalih u logoru Krndija 1945./46.
13
14
Usp. Stribor Uzelac Schwendemann, Glavni gradski trg Slavonskog Broda: juèer, danas, sutra, Posavska
Hrvatska, Slavonski Brod, 4. prosinca 1998., str. 4.-5. Zahvaljujem na dodatnom pojašnjenju sudbine obitelji
Schwendemann, Striboru Uzelac Schwendemannu, Slavonski Brod.
Usp. Vladimir Geiger, Ivan Jurkoviæ (prir.), Pisma iz Krndije, Zagreb, 1994.
250
VDG JAHRBUCH 2004
Imena nekih osoba stradalih u logoru Krndija 1945./46. poznata su, pak na
temelju navoda i svjedoèenja potomaka i rodbine žrtava. Kako neka imena žrtava
nisu navedena u drugim izvorima, radi se o važnim podacima.
Imena nekih osoba stradalih u logoru Krndija 1945./46. objavljivana su (osobe
su službeno proglašene mrtvima), ali rijetko i izuzetno, i u "Narodnim novinama",
sve do naših dana.15 Jedna osoba navedena 1946. (!) u "Narodnim novinama",
Službenom listu Narodne Republike Hrvatske, kao žrtva logora u Krndiji 1946.
nije spomenuta u drugim izvorima.16
Od žrtvoslova objavljenih u Hrvatskoj, pozornost napose zaslužuju, i donose
vrijedne podatke o stradalima u logoru Krndija 1945./46. jedino žrtvoslovi za
županjska sela (Cvelferiju).17 Ostali, ne malobrojni žrtvoslovi, objavljeni u
Hrvatskoj za pojedina mjesta i podruèja, izrazito su kroatocentrièni, te Nijemce,
kao ni ostale, osim izuzetno, u pravilu ne spominju.
U upotpunjavanju podataka o stradalima u logoru Krndija 1945./46. važno je i
nekoliko popisa logoraša žrtava, uglavnom neobjavljenih ili djelomice objavljenih,
nastalo istraživanjem pojedinaca, i to uglavnom za njihovo mjesto ili zavièajni kraj.
Napose su važni podaci koje su prikupili Stefan Schwob (Dietenheim, Ulm) za
Mrzoviæ, Magdalena Märzluft (Harrisburg, Pennsylvania, USA) za Hrastovac kraj
Daruvara, Ivica Æosiæ-Bukvin (Vrbanja) za župnjska sela (Cvelferiju), Terezija
Letiniæ Cigleneèki (Požega) i Tomislav Wittenberg (Požega) za Požegu i okolicu.
Navedeni podaci u mnogoèemu potvrðuju ili upotpunjuju dosadašnje podatke i
spoznaje o stradalima u logoru Krndija.
Dokumentacija i podaci nedugo prije ukinute "Komisije za utvrðivanje ratnih i
poratnih žrtava Republike Hrvatske", za sada su nedostupni i za istraživaèe, te nije
poznato koliko je popisano osoba stradalih u logoru Krndija tijekom 1945. i 1946.
Znanstvenoistraživaèki projekt "Žrtve Drugog svjetskog rata, poraæa i
Domovinskog rata" Hrvatskog državnog arhiva, kojemu je glavni cilj imenski popis
(osobna identifikacija) stradalih / žrtava, nije do sada utvrdio, niti donio, nove
podatke za logor Krndiju 1945./46. (izuzev osoba navedenih u IV. knjizi
"Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien").
Literatura na njemaèkome jeziku (povijesni pregledi i zbirke arhivskoga
gradiva) koja obraðuje, meðu ostalim, i logor Krndiju brojna je i raznolika.
15
16
17
Usp. Narodne novine, Službeni list Republike Hrvatske, broj 32, Zagreb, 24. ožujka 1997., str. XXIV.; Narodne
novine, Službeni list Republike Hrvatske, broj 161, Zagreb, 18. prosinca 1998., str. XXII.
Usp. Narodne novine, Službeni list Narodne Republike Hrvatske, broj 124, Zagreb, 4. listopada 1946., str. 10.
Usp. Marko Ðidara, Popis drenovaèkih stradalnika u Drugom svjetskom ratu, Hrašæe, br. 1, Drenovci, 1996., str.
34.-41.; Ivica Æosiæ-Bukvin, Vrbanjci stradalnici Drugog svjetskog rata, Hrašæe, br. 2, Drenovci, 1996., str.
31.-37.; Vinko Juzbašiæ, Prilog popisu stradalnika sela Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 6,
Drenovci, 1997., str. 83.-89.; Stjepan Bogutovac, Rajevèani stradalnici u Drugom svjetskom ratu, Hrašæe, br.
9-10, Drenovci, 1997., str. 103.-107.; Stjepan Bogutovac, Gunjanci stradalnici u Drugom svjetskom ratu, Hrašæe,
br. 11, Drenovci, 1998., str. 57.-62.; Ivica Æosiæ-Bukvin, Vrbanja IV. Vrbanja od 1941. do 1945., Vrbanja, 2000.,
str. 339.-340.
251
VDG JAHRBUCH 2004
Zanimljive i važne podatke o logoru Krndija 1945./46. donose, kao i za ostale
logore (civilne i vojne) za Nijemce u istoènoj i jugoistoènoj Europi poslije Drugoga
svjetskog rata, objavljeni materijali Njemaèkog Crvenog križa (Deutsches Rotes
Kreuz). Prema tim nepotpunim i nepotvrðenim podacima, listama traženja
Njemaèkog Crvenog križa iz 1962./63., nakon interniranja u logor Krndiju,
nepoznate su sudbine 12 osoba (6 žena i 6 muškaraca).18 Od tih, za 7 osoba smrt u
logoru Krndija potvrðena je drugim navodima i izvorima.
O logoru Krndija 1945./46. važne i nezaobilazne podatke nalazimo u brojnim
podunavskošvapskim "zavièajnim knjigama" (Heimatbücher). Poimeniène popise
stradalih u logoru Krndija donose podunavskošvapske "zavièajne knjige" za
zapadnu Hrvatsku, Slavoniju i Srijem.19 Iako su nastali na osnovu pretežito
svjedoèanstava / iskaza i navoda preživjelih logoraša i rodbine žrtava, takve je
podatke teško osporavati.
Uz to, o logoru Krndija 1945./46. postoji na hrvatskom i njemaèkom jeziku niz
veæih ili manjih, starih, novih ili staronovih napisa i priloga, razlièite korisnosti i
namjena.20 Tek manji broj tih radova i priloga donosi i imena nekih osoba ili pak
popise stradalih u logoru Krndija 1945./46.
Od podunavskošvapskih "zavièajnih pisama" (Heimatbrief / Rundbrief)
Domovinskih mjesnih zajednica (HOG), podatke o stradalima u logoru Krndija
1945./46. donosi jedino "Rundbrief" iz 2002. za Tomašance, Gorjane i Ivanovce, i to
18
19
20
Usp. Deutsches Rotes Kreuz. Suchdienst. Zivilverschollenenliste. Namenverzeichnis von in fremden Gewahrsam
geratenen und verschollenen Zivilpersonen nach Lagerbereichen alphabetisch geordnet, D Jugoslawien N – Lgl,
Hamburg, 1962./1963., str. 232.-233.
Usp. Jakob Bentz, Groß Mlinska. Die Geschichte eines hessischen Dorfes in Kroatien. Die Geschichte der
Deutschen von Groß Mlinska mit seiner Verbindung zu den Nachbardörfern Groß und Klein Pašijan und den
anderen hessischen Dörfern dieseits und jenseits der Ilowa, Ehringshausen, s.a., str. 7.; Stefan Stader,
Heimatbuch Satnitz - Djakovaèka Satnica. Eine gemischtprachige Gemeinde in Slawonien / Jugoslawien,
Kaiserslautern, 1972., str. 83.; Josef Werni, Konrad Reiber, Josef Eder, Heimatbuch Tomaschanzi - Gorjani. Zur
Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, Ruit bei Stuttgart, 1974., str. 141.-142., 148., 155., 156.,
158., 159., 162., 164., 173.; Valentin Oberkersch, Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci und Umgebung,
Biberach, 1975., str. 75.-76., 151., 190.-191., 216., 248.; Johann Herzog, Stefan Klemm, Heimatbuch der
Donauschwaben aus Jarmina - Jahrmein, Wien / Bad Wurzbach, 1976., str. 11.; Florian Neller, Illatsch(a) (Ilacs,
Ilaæa). Der syrmische Wallfahrtsort. Das Leben der deutschen Ortsbewohner im Zeitraum von 120 Jahren 1864 1984, Graz, 1987., str. 302.; Matthias Stolz, Krndija Heimatbuch. Slawoniendeutsches Dorf ausgelöscht, Graz,
1987., str. 17.; Johann Possert, Viškovci Heimatbuch. Zur Erinnerung an ein kleines Bauerndorf, Lieboch, 1989.,
str. 9.; Heinrich Heppenheimer, Anton Kraehling, Klein – Bastei. Heimatbuch eines deutschen Dorfes in
Slawonien – Kroatien, Sersheim, 1990., str. 228.; Hans Schreckeis, Wukowar. Alte Hauptstadt Syrmiens. Die
Donauschwaben in Stadt und Umgebung, Salzburg, 1990., str. 296., 300.; Anton Utri, Johann Schnapper,
Heimatbuch Semelzi und Keschinzi. Zur Erinnerung an unsere einstigen Heimatdörfer, Graz – Linz, 1992., str.
44., 235.; Karl Schumm, Josef - Zlatko Stürmer, Michael Jung, Heimatbuch Essegg – Osijek, Sindelfingen, 1993.,
str. 32.; Stefan Sehl, Unvergessene Heimat der Donauschwaben. Großgemeinde Drenje,
Slatinik-Manditschevac-Pridvorje in Slawonien, Reutlingen, 1994., str. 386.; Wilhelm Andreas Zimmermann,
Dorfchronik Wutschewzi 1850 – 1945, Grünstadt, 2001., str. 141., 413., 416., 417., 428., 431., 446., 458., 463.,
464.; Rosina T. Schmidt, Hrastovac – Eichendorf Families 1865 – 1900. A Registry of Families of the German
Lutheran Mother Church in a Village in Slavonia, s. l. [Canada], 2003., str. 584.
Usp. V. Geiger, Logor Krndija (1945.-1946.). Izvori i literatura, str. 486.
252
VDG JAHRBUCH 2004
popis stradalih iz sela Gorjana, potvrðujuæi samo u drugim izvorima navedene
žrtve.21
Neka imena stradalih u logoru Krndija 1945./46. donose i izdanja arhivskoga
gradiva i svjedoèanstava, kao primjerice zbornik "Dokumentation der Vertreibung
der Deutschen aus Ost – Mitteleuropa", knjiga V. "Das Schicksal der Deutschen in
Jugoslawien"22, te napose knjiga II. zbornika "Leidensweg der Deutschen im
kommunistischen Jugoslawien".23 U tim izdanjima su objavljena i neka
svjedoèanstva / iskazi o logoru Krndija, koja se pretežito nalaze u Saveznom arhivu
(Bundesarchiv) u Koblenzu, a navode imena nekih stradalih u logoru Krndija
1945./46.
Knjiga IV. zbornika "Leidensweg der Deutschen im kommunistischen
Jugoslawien" donosi do sada i najpotpuniji poimenièni popis (101 osoba) stradalih
u logoru Krndija 1945./46.24 uz procjene da je u logoru Krndija stradalo oko 300
osoba.25
Nadopune tih podataka iz 1994. donosi III. knjiga zbornika "Leidensweg der
Deutschen im kommunistischen Jugoslawien" objavljena 1995., te navodi još èetiri
osobe (1 ženska i 3 muške) stradale u logoru Krndija 1945./46.26
Knjiga IV. zbornika "Leidensweg der Deutschen im kommunistischen
Jugoslawien" za mnoge osobe stradale u logorima, navodi neodreðeno kao mjesto
smrti "nepoznati logor" ("Lager unbekannt"). Od tih navedenih u "Leidensweg der
Deutschen im kommunistischen Jugoslawien", najmanje 27 osoba (Anna i Georg
Frudinger i Eva Grünwald iz Bastaja; Georg i Magdalena Scherer i Agathe Stiegler
iz Gorjana; Terezija Rickert iz Ivankova; Franz Kiefer iz Kešinaca, Mathias
Gäntner, Christian i Maria Hahn, Peter i Theresia Halter, Anna Hirschenberger,
Klara Kuhner, Rosalia Kulovic, Franz i Peter Molnar, Anton i Maria Orusanski,
Anton i Marianne Seiler iz Mrzoviæa; Martin Gauder, Jakob Kopp i Adam
Wellenreither iz Privlake; Veronika Ruppaner i Magdalena Utri iz Retkovaca)27,
prema drugim izvorima i navodima, stradalo je, ili najvjerojatnije stradalo, u
logoru Krndija.
Uz to, za neke osobe prema drugim izvorima i navodima stradale, ili
najvjerojatnije stradale, u logoru Krndija, "Leidensweg der Deutschen im
kommunistischen Jugoslawien" navodi kao mjesto smrti neke druge logore; za
21
22
23
24
25
26
27
Usp. Rundbrief 2 für die HOG Gorjani – Tomaschanzi – Iwanowzi, Sindelfingen-Maichingen, 15. November 2001
/ 15. Januar 2002.
Usp. Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der
Deutschen in Jugoslawien, Düseldorf ,1961.1, München, 1984.2, Augsburg, 1994.3
Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, Erlebnisberichte über die
Verbrechen an den Deutschen durch das Tito Regime in der Zeit von 1944-1948, München-Sindelfingen, 1993.
Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV.
Isto, str. 972.
Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III,
Erschießungen-Vernichtungslager-Kinderschicksale in der Zeit von 1944 bis 1948, München-Sindelfingen, 1995.,
str. 992.
Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV., str. 869., 872.-873., 907., 927.-928.,
932., 936.
253
VDG JAHRBUCH 2004
logor Josipovac navodi 1 osobu (Franjo/Franz Ries iz Vinkovaca)28 i za logor
Valpovo 3 osobe (Ana, Josef i Susana Martin iz Jarmine)29.
Noviji sažeti pregledi dosadašnjih istraživanja i spoznaja o sudbini Nijemaca u
komunistièkoj Jugoslaviji donose drukèije navode i procjene. Izdanje "Verbrechen
an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948.", procjenjuje da je od oko do 3000
interniraca u logoru Krndija 1945./46. smrtno stradalo od 500 do 1500 osoba,
uglavnom od izgladnjelosti, dizenterije i tifusa.30 Izdanje "Genocide of the Ethnic
Germans in Yugoslavia 1944-1948", procjenjuje pak da je od oko do 3000
interniraca u logoru Krndija 1945./46. smrtno stradalo najmanje 500, a vjerojatno
znatno više osoba, uglavnom od izgladnjelosti, dizenterije i tifusa.31
***
U logoru Krndija 1945./46. prema svim do sada dostupnim pokazateljima,
razlièitim izvorima, stradalo je 299 osoba, od toga 133 muških, 163 ženskih, a za 3
stradale osobe spol nije poznat.
Starosna dob poznata je za 179 osoba stradalih u logoru Krndija 1945./46.
Prema tim pokazateljima, u logoru Krndija je stradalo: 16 djece i mladih (9 ženskih
i 7 muških) (do 14 godina života). Od toga je meðu stradalima 3 dojenèadi (2
ženskih, 1 muško) do 1 godine života, od kojih je jedno dojenèe u logoru i roðeno.
Zatim je meðu stradalima 8 djece (4 djeèaka: dvojica od 2 godine, jedan od 3 godine i
jedan od 5 godina, i 4 djevojèice: dvije od 1 godinu, jedna od 3 godine i jedna od 6
godina) predškolske dobi (do 6 godina života). Slijede najzastupljenije u logoru
stradale skupine: 100 osoba (57 žena, 43 muškaraca) radne dobi (15 do 64 godine
života), od toga 25 žene plodne dobi (15 do 49 godina života), te 63 osobe (30 žena,
33 muškarca) starije dobi (stariji od 65 godina).
U logoru Krndija izrazito je tragièno stradanje žena, i mlaðih i starijih. Napose
je slikovita sudbina žena sa djecom. Primjerice, u logoru Krndija roðena je 8.
prosinca 1945. Katharina Helmlinger, kæerka Josefa i Katharine Helmlinger roð.
Ebling iz Vuèevaca. Nedugo zatim, njezina majka Katharina umrla je u logoru
Krndija 31. sijeènja 1946.32
Meðu starijima stradalim u logoru, zastupljena su godišta: 1859. (1 žena), 1860.
(1 žena, 2 muškarca), 1861. (1 muškarac), 1863. (1 žena, 2 muškarca), 1865. (3
žene, 1 muškarac), 1866. (1 muškarac), 1867. (2 žene, 1 muškarac), 1868. (1
muškarac), 1869. (2 žene, 2 muškarca), 1870. (1 žena, 2 muškarca), 1871. (4 žene, 1
muškarac), 1872. (5 žena, 1 muškarac), 1873. (1 žena, 2 muškarca), 1874. (1 žena, 2
muškarca), 1875. (3 muškarca), 1876. (4 žene, 3 muškarca), 1877. (1 žena, 3
muškarca), 1878. (2 muškarca), 1879. (3 žene, 1 muškarac), 1880. (2 muškarca).
28
29
30
31
32
Usp. Isto, str. 892.
Usp. Isto, str. 842.
Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948., str. 219.
Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944 – 1948, München, 2003., str. 125.
Usp. W. A. Zimmermann, Dorfchronik Wutschewzi 1850 – 1945, str. 428.
254
VDG JAHRBUCH 2004
Najstarije stradale osobe (iznad 80 godina) u logoru Krndija su: Katharina
Schadt (1859.) iz Vinkovaèkog Novog Sela, Barbara Riss (1860.) iz Gunje kraj
Županje, Leopold Reif (1860.) iz neutvrðenog mjesta, Ljudevit Griesbach (1860.) iz
Zagreba, Batjani (muškarac neutvrðenog imena) (1861.) iz Drenovaca kraj
Županje, Julijana Hengel (1863.) iz Vinkovaca, Ivan Koller (1863.) iz Vinkovaca,
Ludvig Zveng (1863.) iz Stanišiæa kraj Sombora, Liza Michel (1865.) iz Drenovaca
kraj Županje, Marija Wildinger (1865.) iz Bijeljine, Paula Winkler (1865.) iz
Ðakova i Ivan Bohner (1865.) iz Vrbice kraj Ðakova.
Za 102 osobe stradale u logoru Krndija vrijeme smrti nije poznato, 105 osoba
stradalo je od osnutka logora u kolovozu do kraja 1945., a 92 osobe stradale su
tijekom 1946. do ukidanja logora. Za veæi broj stradalih (105 osoba) u logoru
Krndiji poznato je toèno (ili približno toèno) vrijeme smrti. Prema tim
pokazateljima umrlo je 1945., u kolovozu 13 osoba, u rujnu 35 osobe, u listopadu 18
osoba, u studenome nijedna osoba, u prosincu 5 osoba, te 1946., u sijeènju 7 osoba,
u veljaèi 14 osoba, u ožujku 9 osoba, u travnju 2 osobe i u svibnju 1 osoba.
Smaknuæa u logoru Krndija nisu bila masovna, za razliku od nekih logora po
Vojvodini.33 Za vrijeme trajanja logora u Krndiji zabilježeno je u razlièitim izvorima
tek nekoliko likvidacija. Prema nekim navodima, ubojstva u Krndiji su bila
uèestala u prvim danima postojanja logora, uglavnom pri pokušaju bijega.
Anonimna Ðakovèanka N. N. neodreðeno spominje likvidacije u jesen 1945.
godine: "Uskoro poèinju streljanja. Neki se skrivaju, ali ih vojnici nalaze."34 K. S. iz
Vinkovaèkog Novog Sela, koja se takoðer nalazila u logoru Krndija, u svojem
iskazu navodi broj od 10 strijeljanih i imena nekih strijeljanih osoba u listopadu
1945. godine.35 Netoèni su navodi o masovnim ubojstvima u Krndiji. Nije dokazana
i oèito je pretjerana tvrdnja nekog Stjepana Božiæa (Božidarov) odnosno Marka
Božidara, u kojoj za pokolj u Krndiji optužuje partizanku Bosiljku Ðuriæ iz
Vuèevaca u Slavoniji: "Ova je srpska partizanka ubila na stotine Nijemaca u logoru
za njemaèku manjinu u Krndiji, kako mi je to sama prièala. Poslije toga obolila je od
partizanske bolesti."36
Prema razlièitim izvorima i navodima, najmanje 10 osoba ubijeno je u logoru
Krndija: Karl Mich(e)l, 14 godišnjak iz Vinkovaèkog Novog Sela (24. rujna 1945.),
Rosa Zimmermann 19 godišnjakinja (4. listopada 1945.), Adam Herge(r)t (Hergöd)
40 godišnjak iz Vinkovaèkog Novog Sela (11. listopada 1945.), Johann Sutter
muškarac nepoznatih godina iz Vinkovaèkog Novog Sela (11. listopada 1945.),
33
34
35
36
Usp. Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948, str. 125.-218.; Genocide of the Ethnic Germans in
Yugoslavia 1944 – 1948, str. 96.-121.; Zoran Janjetoviæ, Between Hitler and Tito. The disappearance of the
Vojvodina Germans, Beograd, 2000., str. 256.-294.
Usp. Želimir Žanko, Stradanja Nijemaca u poslijeratnoj Jugoslaviji. Logoraši kao robovi, Veèernji list, Zagreb, 2.
veljaèe 1991., str. 19.; Vladimir Geiger, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Zagreb, 2001., str. 177.
Usp. Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, str. 529.; V. Geiger, I.
Jurkoviæ, Pisma iz Krndije, str. 118.; V. Geiger, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, str. 177.
Usp. HDA, Ostavština Krunoslava Draganoviæa, Reg. 6, 24-33, 26.27, Izjava Stjepana Božiæa (Božidarov) iz 1962.;
Ivo Bogdan (ed.), La Tragedia de Bleiburg. Documentos sobre las matanzas en masa de los croatas en
Yugoeslavia comunista en 1945, Buenos Aires, 1963., str. 171., 303.; Vinko Nikoliæ (ur.), Bleiburška tragedija
hrvatskoga naroda, Zagreb, 1993.3, str. 213., 362.; V. Geiger, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, str. 177.
255
VDG JAHRBUCH 2004
Theresija Osvald žena nepoznatih godina (u listopadu 1945.), Rosalia Lohner žena
iz Vinkovaca (23./24. prosinca 1945.), Adam Schmidt (Šmit), mladiæ nepoznatih
godina iz Ðakova (23./24. prosinca 1945.), Karl Bader 15 godišnjak iz Vinkovaèkog
Novog Sela (3. sijeènja 1946.), Franz Koch 21 godišnjak iz Krndije (1946.), a pri
bijegu iz logora ubijena je Anna Birkenbach mlaða žena nepoznatih godina iz
Mlinske kraj Garešnice (potkraj 1945. ili poèetkom 1946.).
Za neke osobe, 5 muškaraca i 2 žene, koje literatura navodi i drži žrtvama logora
Krndija (Johan Bajer, Elizabeta Hadas, Josip Hanželik i Franjo Najberger iz
Rajevog Sela37; supružnici Batjani i Filip Hohman iz Drenovaca38), pouzdano je
samo, da su odvedeni u logor Krndiju 1945. ili 1946., te u nedostatku pouzdanijih
izvora i navoda, možemo samo pretpostavljati, da su te osobe u logoru Krndija i
smrtno stradale.
Za neke osobe postoje u literaturi razlièiti, èesto i zbunjujuæi, podaci o vremenu
stradanja (smrti) u logoru Krndija. Primjerice, za Jakoba Bischofa iz Tomašanaca
navedeno je u "zavièajnoj knjizi" za Tomašance i Gorjane, da je stradao u logoru
Krndija 7. sijeènja 1945./1947., a kasnije izdanje, IV. knjiga zbornika "Leidensweg
der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien" navodi samo godinu 1946.39
Iako su u podunavskošvapskoj literaturi navedeni kao žrtve logora Krndija,
najmanje 2 muške osobe (Josef Ament, 1883. i Paul Haas, 1891. iz Tomašanaca
kraj Ðakova)40 stradale su (vjerojatno umrle) u Krndiji kasnije na prinudnom radu
tijekom 1948.
Prema mjestu prebivališta, najviše stradalih u logoru Krndija je iz Slavonije
(121), Srijema (103), zapadne Hrvatske (29), bosanske Posavine (4), Baèke (4),
Baranje (1), a za 26 osoba prebivalište je nepoznato. Najviše je žrtava iz Ðakova i
okolnih sela (89), Vinkovaca i okolnih sela (67), Županje i okolnih sela (27), sela
Mlinske kraj Garešnice (11), Požege i okolnih sela (15), Hrastovca kraj Daruvara (9),
Ilaèe kraj Tovarnika (7), a manji broj stradalih je iz drugih mjesta.
***
Istraživanje o logoru Krndija 1945./46., koje je u tijeku, trebalo bi toènije
odgovoriti na brojna pitanja, izmeðu ostalih i na pitanje o broju logoraša, kao i
pitanje o broju u logoru stradalih osoba, i uzrocima stradanja logoraša, uz prikaz
njihove zavièajne, rodne i dobne strukture.
37
38
39
40
S. Bogutovac, Rajevèani stradalnici u Drugom svjetskom ratu, str. 105.
M. Ðidara, Popis drenovaèkih stradalnika u Drugom svjetskom ratu, str. 38.-39.
Usp. J. Werni, K. Reiber, J. Eder, Heimatbuch Tomaschanzi – Gorjani, str. 159.; Leidensweg der Deutschen im
kommunistischen Jugoslawien, Band IV, str. 949.
Usp. J. Werni, K. Reiber, J. Eder, Heimatbuch Tomaschanzi – Gorjani, str. 141., 155., 156.; Leidensweg der
Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, str. 949.
256
VDG JAHRBUCH 2004
Die Struktur der Opfer im Lager Kerndia
1945 – 1946
Von August 1945 bis Mai 1946 war das verlassene deutsche Dorf Kerndia bei
Ðakovo eines der größten slawonischen Lager für das übrig gebliebene deutsche
Volk (meistens alte Männer, Frauen und Kinder) für ein Teil Slawoniens und
Syrmiens (Ðakovo, Vinkovci, Slavonski Brod, Županja, Podravska Slatina,
Virovitica, Slavonski Požega, Vukovar), den westlichen Teil Kroatiens (Zagreb,
Kutina, Garešnica, Daruvar, Bjelovar, Sisak, Kostajnica) und die bosnische
Sava-Ebene (Bosanski Brod, Bjeljina, Brèko, Prnjavor). Einen großen Einfluss
auf das Schicksal der Lagerhäftlinge hatten, neben den ungünstigen Umständen
der Unterkunft, auch ungenügend Ernährung und Mangel an Hygiene, als auch
Arzneimitteln und Arzthilfe, verschiedene Krankheiten und schwere Arbeiten,
an die die Lagerhäftlinge nicht gewöhnt waren. Sie starben meist an
Krankheiten, vor allem Typhus, Übermüdung, Kälte und Hunger. Von Winter
1945/46, vor allem von Januar 1946 wütete die Epidemie des Fleckendtyphus
und ganz schnell bekam sie beängstigende Formen. Ende März oder Anfang
April 1946 wurde der Typhus nach unternommenen notwendigen Maßnahmen
besiegt. Hinrichtungen, außer in einigen Fällen, die nicht fraglich sind, gab es im
Lager Kerndia nicht. Die Lagerhäftlinge wurden auf dem Dorffriedhof begraben,
aber viele ohne Grabinschriften oder Grabplatten. Man schätzt, dass das Lager
Kerndia etwa 3000 Lagerhäftlinge interniert hatte und, dass etwa 500 bis 1500
davon im Lager starb.
Im Lager Kerndia kamen im Jahre 1945/46, nach allen bis jetzt erreichbaren
Namensindikatoren und verschiedenen Quellen, 299 Leute ums Leben, davon 133
Männer, 163 Frauen und für drei konnte man das Geschlecht nicht feststellen.
Für 178 Verunglückte des Lagers im Jahre 1945/46 ist ihr Alter auch bekannt.
Nach diesen Indikatoren ist die Zahl der Verunglückten wie folgt: 16 Kinder und
Jugendliche (bis 14 Jahre). Davon sind 3 Säuglinge (bis 1 Jahr) und eines davon
wurde im Lager geboren. Zwischen den Verunglückten sind auch 8 Kinder im
Vorschulalter (bis 6 Jahre). Danach folgen die meist vertretenen Gruppen der
gestorbenen, 100 Personen im Arbeitsalter (15 bis 64 Jahre), davon 24 Frauen im
produktiven Alter (15 bis 49 Jahre) und 62 ältere Personen (älter als 65 Jahre), 12
davon älter als 80 Jahre (Jahrgang 1865, 1863, 1861, 1860 und 1859). Für 102
Personen, die im Lager gestorben sind, ist die Todeszeit nicht bekannt; 105
Personen starben in der Zeit von der Gründung des Lagers in August bis Ende
1945, und 92 Personen starben von 1946 bis zur Abschaffung des Lagers. Für eine
größere Zahl der Verunglückten (104 Personen) ist eine genaue oder fast genaue
Todeszeit im Lager Kerndia bekannt. Nach diesen Indikatoren starben im August
1945 13 Personen, im September 35 Personen, im Oktober 18 Personen, im
November niemand, im Dezember 5 Personen und im Jahr 1946 im Januar 7
Personen, Februar 14 Personen, März 9 Personen, April 2 Personen und Mai 1
Person. Nach verschiedenen Quellen und Anführungen wurden 1945/46
mindestens 10 Personen im Lager Kerndia getötet. Nach dem Wohnort war die
257
VDG JAHRBUCH 2004
größte Zahl der verstorbenen im Lager aus Slawonien (117), Syrmien (103),
West-Kroatien (21), der bosnische Sava-Ebene (4), der Batschka (4), Baranya (1)
und für 26 Personen ist der Wohnort nicht bekannt. Die meisten Opfer kamen aus
Ðakovo und den Nachbarsdörfern (86), Vinkovci und den Nachbarsdörfern (67),
Županja und den Nachbarsdörfern (27), aus dem Dorf Mlinska neben Garešnica
(11), Požega und den Nachbarsdörfern (15), aus Hrastovac neben Daruvar (9),
Ilaèa neben Tovarnik (7) und eine geringe Zahl der Verunglückten kam aus
anderen Orten. Die Forschung über das Lager Kerndia im Jahr 1945/46, die im
Gang ist, sollte viel genauer auf zahlreiche Fragen Antwort geben – wie, die Frage
über die Nummer der Lagerhäftlinge, die Nummer der ums Leben gekommene
Lagerhäftlinge und die Ursachen ihres Todes, neben der Darstellung ihrer
Landes-Verwandts-und Alterstruktur.
258
VDG JAHRBUCH 2004
Tomislav WITTENBERG
Drugi svjetski rat
i egzodus Nijemaca i Austrijanaca
iz Požeške doline
Uvodne napomene
Prilike u Požeštini prije Drugog svjetskog rata bile su, uz odreðene
specifiènosti, sliène ostalim krajevima Slavonije i Jugoslavije. Kao što smo vidjeli iz
prethodnih opisa, veæina njemaèkog življa živi na selu i bavi se tradicionalnim
naèinom gospodarenja. Èesta pozivanja na vojne vježbe remete taj ritam, a izuèeni
majstori koji nemaju posla - imaju interes za odlazak u Njemaèku, ali i osluškuju
politièku situaciju u zemlji i svijetu. No ni tu nije bilo razumijevanja oko ishoðenja
dozvole za odlazak na rad pa mnogi mlaði majstori, iako bez posla, ne mogu dobiti
dozvolu za odlazak na rad u Njemaèku. Isto tako, veæina vojno sposobnih odaziva
se ne samo na vojne vježbe, veæ i u vojne jedinice ondašnje Jugoslavije. Sam tijek
rata, kao i poznate èinjenice nema potrebe ponavljati. Nakon uspostave NDH i
prvih diverzija, kao i napada na njemaèko stanovništvo slijedi organiziranje
mjesnih zaštita, a poslije i posebne vojne formacije. No ni to nije uspjelo izmijeniti
teško stanje njemaèkog stanovništva Požeštine, pa veæ u proljeæe 1942. stanovnici
Zveèeva moraju biti evakuirani, a slijedeæe godine još u veæem obimu i iz više sela.
Evakuacija kulminira u proljeæe i ljeto 1944. godine, da bi se iduæe godine pretvorio
u pravi egzodus.
No o tom egzodusu - iseljavanju Nijemaca i Austrijanaca iz NDH za vrijeme II.
svjetskog rata poèelo se nešto pisati tek 1966. godine i to o iseljavanju kojeg su
vršile njemaèke vlasti. O protjerivanju Nijemaca i Austrijanaca od partizana još za
vrijeme rata, kao i zatvaranju o logore nema niti jedne rijeèi. Neæu davati osvrt na
ta pisanja jer su pisana "kako se onda moglo pisati". Iz navedene literature se vidi
tko ih je pisao pa prepuštam da ih onda i svatko po èitanju komentira. Isto tako,
neæu komentirati do sada objavljene procjene o brojkama evakuiranih i
protjeranih, jer pouzdanih podataka nema, a posebno za podruèje Požeške doline.
Zdravko Krniæ u broju 4. Zbornika HIS Slavonski Brod, 1966. godine - O
iseljavanju pripadnika Njemaèke narodne skupine (Volksdeutschera) iz NDH za
vrijeme II. svjetskog rata, navodi: "Osloboðenje Jugoslavije zateklo je prema do
sada utvrðenim podacima na teritoriju koje je bilo u sastavu NDH oko 30.000
Volksdeutschera. Meðutim, zbog toga što su mnogi od njih do kraja rata pomagali
Reich i na razne naèine uèestvovali u borbi protiv narodnooslobodilaèkog pokreta,
neposredno poslije osloboðenja oko 18.000 bilo je prikupljeno u logore, odakle su ih
vlasti nove jugoslovenske države iselile u Njemaèku."
259
VDG JAHRBUCH 2004
O tome gdje su bili ti sabirni logori, koliko je ljudi stvarno iseljeno, te koliko je
Nijemaca bilo na popisu 1948. godine, nema ni rijeèi. Isto tako, mnogo se iseljenih
vraæalo u svoja sela, ali su završili u logorima Velika Pisanica, Valpovo, Krndija ... o
tome takoðer nema niti rijeèi. Nije dovoðena upitnost tako masovnog odvoðenja u
logore, eventualne pogreške ili slièno, kao da je u najmanju ruku to bilo visoko
humano rješavano, kao smještaj u idiliène domove. A to protjerivanje, kako je
vidljivo iz svjedoèanstava poèelo je još u jesen 1944. godine u Kutjevu, dakle, dok još
formalno nije niti svršio rat. Ostaje èinjenica, da su prvi Nijemci iz Požeške doline,
sa Zveèeva, morali iseliti veæ ožujka 1942. godine iako nisu imali posebne mjesne
zaštite niti dolazili u sukob, (dapaèe Ilija Rikanoviæ: "Rad KP na organiziranju
ustanka u Požeškoj kotlini, Požeška kotlina u NOB-i, Požega 1984". navodi,
Johanna Supan u Zveèevu kao èlana KP koji je bio neposredno vezan uz Kotarski
komitet), a svi ostali Nijemci do zime 1944. godine. Oni koji nisu dragovoljno iselili
bili su odvoðeni u logore. Iako nema pouzdanih podataka o broju Nijemaca, najbliži
broj je od preko pet tisuæa. Bilo je dosta krivih navoda pa èak i brkanja pojmova.
Tako Antun Miletiæ u naprijed citiranoj knjizi navodi, da je u Požeškoj kotlini
poèetkom 1941. godine bilo 7420 "Folksdojèera". Tu on brka Njemaèku
narodnosnu zajednicu i "Kulturbund". A u Kulturbundu su bili uèlanjeni pored
Nijemaca i Èesi, Maðari i Hrvati iz miješanih brakova. Ako bi se tome broju dodali
mlaði èlanovi familija od 16 godina koji nisu bili obuhvaæeni ovim popisom, onda bi
taj broj bio duplo veæi. Isto tako, ovdje neæemo ulaziti u razloge zašto su se Èesi i
Maðari uèlanjivali u Kulturbund. Za ilustraciju ratnih prilika navodim kronološki
po mjestima prve oružane sukobe, kako bi se mogla pratiti zbivanja u selima gdje
su Nijemci bili u veæini ili gdje su se ti sukobi odražavali na življenje Nijemaca. Veæ
iz samoga teksta vidljivo je koja ih je strana pisala pa zato neæu posebno navoditi
izvore. Isto tako nema potrebe ponavljati opæe poznate datume kao poèetak rata,
uspostava NDH, prve diverzije, širenje ustanka, kao i završetak rata.
Ašikovci
Njemaèka škola
Do poèetka studenog 1941. godine otvorena je njemaèka škola u selu. Nastava je
održavana u privatnoj kuæi, a polazila su je djeca njemaèke narodne skupine, njih
oko dvadeset. Bila je meðu njima i jedna djevojèica iz Grabarja. Imovina izmeðu
matiène škole u Sesvetama i njemaèke iz Ašikovaca podijeljena je u prisutnosti
županijskog školskog nadzornika Ivana Prettesa 2. veljaèe 1942. godine. Za uèitelja
je postavljen Franz Werner iz Drenovaca kod Vinkovaca, koji je došao kao mladiæ u
Ašikovce, gdje se i oženio Terezijom - Rezom Weber. Po povlaèenju - egzodusu,
nastanili su se u Njemaèkoj. Imali su dvoje djece. Sin mu Franz bio je profesor na
Heidelbergu, a kæi Ana je poginula u prometnoj nesreæi. Udova Reza bi se rado
vratila u zavièaj, ali joj kolonista ne želi prodati rodnu kuæu.
Bektež
- 2. prosinca 1941. godine u 02 sata èetnici su zapalili opæinsku zgradu u
Bektežu. Odnijeli su pet pušaka. Opæinski pisar i 4 stražara su uhapšeni kao
sumnjivi.
260
VDG JAHRBUCH 2004
- 21. lipnja 1942. godine vraæao se Tomo Be(š)liæ s još pet osoba kolima iz
Èaglina u Bekteže. Na cesti izmeðu Gradišta i Bekteža izmeðu 6 i 7 sati po podne
napali su ih partizani. Seljaci oboružani puškama odgovorili su vatrom, pa je došla
pomoæ iz Bekteža i partizani su odbijeni. Od seljaka nije nitko stradao.
- 23. lipnja 1942. godine oko 18 sati izmeðu Bekteža i Našica (kod lugarske
kuæice u Krndiji) napala je partizanska zasjeda 1 putnièki automobil (samovoz) u
kome su se vozili: Istenberger, podpukovnik njemaèke narodne skupine iz Osijeka,
1 doèasnik i 2 vojnika. Podpukovnik je lakše ranjen od krhotina stakla. Automobil
su ostavili na licu mjesta, pješke otišli do opæine Bektež, a Istenberger otišao na
lijeèenje u bolnicu Požega.
Obitelj Reiter
(Opisala Ana Reiter, udana Kotrla, živi u Zaprešiæu)
Franjo Reiter roðen 1901. godine, oženjen s Anom Šariæ ima u braku šestero
djece. Živjeli su u Bektežu. 1944. godine s ostalim njemaèkim obiteljima Požeštine
odlaze za Njemaèku. Na tom dugom i teškom putu 28. kolovoza 1944. godine rodio
im se sin Rudolf, sedmo dijete. Ostala djeca bila su: Draga, Mato, Marija, Antun,
Kata, Luka. U Njemaèkoj su vrlo teško živjeli i nekoliko se puta selili: Waldsachsen,
Neustadt, Langensteinback. 1950. godine Draga i Mato odlaze u SAD u Akron,
OHIO, a pomogla im je teta Manda Bobich. Teta Manda je sestra njihove majke
Ane, a otišla je u SAD svojoj teti oko 1920. godine. 1951. cijela obitelj Franje Reiter
seli u SAD u pomoæ Vlade SAD i opet tete Mande. Tamo su dobili posao i poèeli
normalno živjeti. Danas je živa Draga Kercheff. Živi sama u Akronu, kao
umirovljenica. Ima sina Danya, koji ima svoju obitelj. Mato je preminuo 2001.
godine. Živio je u Akronu i ima sina koji ima obitelj. Marija udana Burghardt ima
tri kæeri, živi u Akronu. Antun je preminuo 1995. godine, nije imao djece. Kata je
preminula 1991. godine, ima sina i kæer. Luka nema obitelj, a Rudolf ima 3 kæeri.
Tereza Reiter udala se u Bektežu za Ivana Komariæa. Tereza je održavala vezu s
rodbinom u Americi, te su ona i brat Stjepan 1978. godine bili u posjeti bratu Franji
i bratu Josipu u Kanadi.
Eva Reiter udana Mujiæ, živjela je u Bektežu, imala je 4 djece. Sin Antun živio je
u Velikoj, kæer Kata udana Zlomisliæ živi u Švedskoj, sin Ðuro živio u Bektežu, a sin
Jozo preminuo mlad. Eva je takoðer mlada preminula.
Stjepan Reiter (Anin djed) oženio je Antoniju Štancl iz Grabarja. Ostao je živjeti
u obiteljskoj kuæi u Bektežu. Najstariji sin Ivan, roðen 1933. godine (otac Ane)
oženio se 1952. godine Marijom Mandiæ. Imaju sina Ivana, koji živi u Zagrebu,
Kæer Anu udana Kotrla, koja živi u Zaprešiæu i kæer Mariju udanu Stilinoviæ u
Požegi.
Kæer Marija udana Siliæ živi u Radovancima, ima troje djece.
Sin Branko Reiter živi u Bektežu, ima petero djece.
Kæer Ana udana Vukeliæ živi u Bektežu, ima troje djece.
261
VDG JAHRBUCH 2004
Antun Reiter i supruga Katica imali su sina Mirka. Svi su pokojni, a živjeli su u
Bektežu.
Josip Reiter, najmlaði sin bio je u vojsci kada je poèeo 2. svjetski rat i otišao tako
s njemaèkim vojnicima. Kasnije otišao u Kanadu. Nema djece.
- Hut, postolar 1945. odveden u logor Krndiju i zadržan 2 mjeseca.
Bertelovci
- Antun Stürmer, star 52. godine iz Bertelovaca, objesio se od žalosti zbog
selidbe 18. ožujka 1944. godine. Supruga mu je bila Reza, r. Krip. Pokopan je na
Bertelovaèkom groblju 20. ožujka 1944. godine. U knjigu umrlih župnik Ambroz
Širca je zapisao: "Bio je dobar èovjek, dolazio je u crkvu i na Sv. sakramente".
- Marko Juriæ, ustaša iz Vetova, star 29 godina, bio u Požegi i ubijen od mine,
pokopan na bertelovaèkom groblju 9. kolovoza 1944. godine.
- Lena Pajker iz Treštanovaca, stara 31. godinu, umrla od zadobivene rane od
bacaèa, pokopana na Bertelovaèkom groblju 24. studena 1944. godine.
- Ðuro Pus, star 24. godine, iz Bertelovaca, ubijen u borbi za Požegu 21. travnja
1945. godine i pokopan na Bertelovaèkom groblju 23. travnja 1945. godine.
Biškupci
Buk
Njemaèka škola
U proljeæe 1942. godine 32 uèenika prešlo je u novootvorenu njemaèku školu i to:
I. razred: Franjo Josipa Hell, Karlo Stjepana Koch, Antun Ivana Muller, Mirko
Franje Müller, Milan Stjepana Peška, Josip Josipa Šlauf, Stanislav Antuna Šubert,
Manda Nikole Tischer i Helena Ivana Nevrli.
II. razred: Ivanka Ladislava Hell, Ivanka Mate Muller, Jozo Milana Vitenberg,
Ivanka Dragutina Hališ, Kata Josipa Holer i Kata Franje Leist.
III. razred: Luka Josipa Kühr, Stjepan Franje Vitenberg, Kata Josipa Mazal i
Manda Adama Muller.
IV. razred: Ivanka Stjepana Koch, Ivanka Jaroslava Slovaèek, Reza Franje
Koch, Amalka Matiško i Reza Franje Muller.
V. razred; Stjepan Ivana Muller, Olga Franje Dreksler, Franjo Antuna Martin,
Josip Antuna Seifert, Stjepan Antuna Seifert, Reza Josipa Peška, Magdalena Ivana
Sefert i Ana Štancl.
Nastava je održavana u privatnoj kuæi Krajnoviæ, jer se nije želilo dijeliti školsku
imovinu.
Poginuli tijekom rata: Stjepan Leist, Mato Muller, Antun Peška, Franjo i Ivan
Seifert.
262
VDG JAHRBUCH 2004
Ciglenik
- 14. 8. 1942. godine u 21,30 sati, nepoznati broj partizana pripucao je na osobni
vlak izmeðu želj. postaje Ciglenik i stražare prema Pleternici. Štete i žrtava nije
bilo.
Karolina Nina Elbel udana Bakiæ, roðena 1928. godine u Cigleniku, sada živi u
Vinkovcima:
"Naš otac Peter, roðen 1906. godine, bio je u Njemaèkoj vojsci (VP 160560-D),
ranjen je kod Trenkova i po prièanjima želio je stiæi do Pleternice, ali su zaprežna
kola u kojima se vozio sustavljena na cesti kod Ašikovaca od partizana i od tada se
ne zna za njegovu sudbinu, travnja 1945. godine. Kao i drugi žitelji Ciglenika
evakuirani smo 1944. godine u okolicu Osijeka, a poèetkom studenoga 1944. godine
krenuli smo zaprežnim kolima prema Austriji preko Valpova. Prije prelaza
kompom preko Drave slomio se toèak na kolima i to je još otac našao majstora i
sredio kola. Tada smo se zadnji put vidjeli s njim i oprostili. Njegova postrojba bila
je tada u Donjem Miholjcu. Naime, on je ostao u svojoj postrojbi u Hrvatskoj, a mi
smo nastavili put preko Maðarske za Austriju. Poslije kapitulacije nas su vratili u
Jugoslaviju, ali naše kuæe i imovina veæ je bila konfiscirana i predana drugima, pa
su nas internirali u logor Valpovo i Krndiju. To su bili, moja majka Ana, roðena
1907. godine, sestra Marija, roðena 1926. godine (sada živi u Njemaèkoj); brat Ivo,
roðen 1931. godine (živi u Njemaèkoj); sestra Magdalena, roðena 1936. godine (živi
u Njemaèkoj - Beligelhaem). Sjeæam se da je s nama u logoru bio još Adam Stürmer
iz Eminovaca. U logor smo krenuli 25. srpnja 1945. godine svi skupa iz sela
Ciglenika u koloni do Èaglina u pratnji milicije. U Èaglinu su nas sve popisali i
pretresli i sve oduzeli što smo bili ponijeli sa sobom. Tada smo svi morali uæi u
vagone za stoku i u naš vagon ušao je jedan vojni starješina i održao govor, kako on
zna da žene i djeca sigurno nisu krivi za taj rat, ali mi smo samo kao žrtve rata, ako
netko od nas preživi, da nam nikome neæe pasti na pamet da poželimo ili povedemo
rat. Tako smo vlakom stigli do Koške, iskrcali se iz vlaka pa pješke pravac Krndija.
Opet u koloni, a kroz selo Budimci naši su pratioci zagrabili vode iz selskog bunara
- ðerma da pijemo, jer je bila jaka vruæina i svi smo bili žedni i umorni. Seljani su
dotrèali i zabranili su nam piti vodu iz njihovog bunara, a neki muškarci u
uniformama pali su na zemlju i jurišali su kao na nekoga u borbi, dobili su kao
neki napad. To me se jako dojmilo. Kada smo stigli u Krndiju sve su nas
rasporedili po kuæama, porušenim i u veæini bez prozora i vrata. Tada su dolazili
ljudi iz okolnih sela i uzimali sebi radnu snagu za rad u polju i na njihovim
njivama. Mi smo bili sretni, jer smo dobili i hranu od njih dok smo radili. Ali to je
bilo kratko vrijeme, brzo su nas prebacili u Valpovo u barake, gdje nije bilo posla ni
hrane pa smo išli rezati trnje za èaj kuhati sebi, ali ne sami, nego zajedno za sve u
kotlu.. Onda su nas preselili u Baranju - državno dobro Belje. Tu smo radili na
poljoprivredi do zime pa su nas opet vratili u Krndiju. Tu su opet mlaðe osobe
poslali na rad, ako je netko trebao radnu snagu. Ja i moja sestra bile smo u Ðakovu
u Internatu kao kuharice, pomoæne dakako i spremaèice, vešarice i sve što je trebalo.
Tako smo radili oko šest mjeseci, onda su nas sve pokupili opet u Krndiju, a iz
Krndije prebacili u Tenjsku Mitnicu u barake gdje su prije nas bili ustaše. Nakon
263
VDG JAHRBUCH 2004
nekoliko mjeseci opet su nas premjestili u Kniæanin u Banatu. Opet u neko selo
veliko, ali pregraðeno žicom i veæ pune kuæe s narodom iz Baèke i Banata. Tu smo se
opet nekako strpali po kuæama i u šupe i svinjce, kuda je tko stigao. Mi smo bili na
kraju sela gdje su bila smještena djeca koja su ostala bez skrbnika, kojima su
roditelji bili otjerani u Rusiju, a djeca su ostala sama s bakama i djedovima,
dakako starim, koji su ubrzo umrli pod teškim uvjetima života. Takova su sva djeca
smještena u jednu kuæu i odreðene osobe koje æe se brinuti o njima. Odatle su radno
sposobni poslani na posao veæ prema njihovim sposobnostima. Neke u rudnike,
neke u poljoprivredu, sve po potrebi koja se traži. Ostao mi je boravak u Kniæaninu
posebno u lošem sjeæanju po odlasku po drva po onom velikom snijegu. Ujutro u
èetiri sata došao bi po nas jedan za to odreðeni èovjek, buditi od kuæe do kuæe i svi
smo morali iziæi pred upravu i postrojiti se kao vojska u èetverored. Stražari bi sve
prebrojali i u stroju smo krenuli prema šumi po drva bez ikakovog alata. A ta
njihova polja su sva bila radi odvodnje i navodnjavanja ispresijecana kanalima
preko kojih je trebalo prelaziti. Kanali su bili duboki i puni snijega, a naša obuæa
loša i svakakva, a još pod teretom drva koja smo nosili na leðima ili ramenima,
padanje na dno kanala bilo je neminovno, a to znaèi smoèiti se do kože. Slijedi
dizanje, kupljenje drva, izlaženje iz kanala, pa opet upadanje u drugom i tako, sve
dok se ne doðe do logora. Kad se stigne do logora do žice, tko prije stigne taj zbaci
drva sa sebe i èeka dok drugi ne stignu pa se onda smrzava, noge i obuæa mokre,
leða mokra od mokrih drva i snijega. Kad stignu i oni zadnji stenjuæi pod teretom,
poèinje prebrojavanje i dok se sve prebroji bude mrak, a sutra ujutro opet treba
krenuti po drva, a odjeæa i obuæa još se nije osušila. Tako iz dana u dan. Jedna je
grupa bila poslana u Baèku u Stari Beèej na poljoprivredu. U toj sam grupi bila i ja
i moja mama i dvije sestre. Bili smo rasporeðene kod nekog "bugara" - povrtlara i
tamo smo radili neko vrijeme. Poslije se ukazala potreba za pismeno osoblje, jer taj
"bugar" nije znao pisati æirilicu, pa su izabrali nekoliko nas i poslali na neki teèaj za
brigadire i evedentièare. U toj grupi bile smo izabrane ja i moja sestra. Po završetku
teèaja radili smo kao evidentièarke, ali i na izdavanju "legitimacija" - osobnih
isprava, pa smo iste i sebi napravile, kao i još nekim drugima, kojima su jako dobro
došle. Tu smo i upisane u knjigu državljana i postale slobodne, ali bez slobodnog
kretanja. Dobili smo radne knjižice i plaæu. Mama je prebolila tifus još u Krndiji, a
ja u Kniæaninu. Ležala sam bez svijesti preko mjesec dana, što bi se danas reklo u
"komi". Sva mi je kosa odpala, cijele pletenice i to je bio dokaz da imam tifus To smo
prebolile bez ikakovih ljekarija. Posljedice osjeæam još i danas. Èesto mi dolazi kao
nesvjestica pa sva klonem".
Obitelji iz Ciglenika koji su bili u logoru:
1. Hanz (Ivan) Kühn, (umro u logoru).
Ana Kühn (umrla u logoru)
Marija Kühn
Petar Kühn (dijete).
2. Franjo Kühn (umro u logoru).
Marija Kühn
Eva Kühn
264
VDG JAHRBUCH 2004
Slavica Kühn
Ana Kühn
3. Fanika Schircholz (umrla u logoru).
Ana Schircholz
Frajo Schircholz (dijete).
4. Petar Schircholz
Barbara Schircholz
Marija Schircholz
Nikola Schircholz
Ivan Schirchloz
5. Josip Horvat
Elizabeta Horvat
6. Marija Kichler
Nikola Kichler
7. Ana Elbel
Marija Elbel
Karolina Elbel
Ivan Elbel
Magdalena Elbel
Obitelj Elbel
265
VDG JAHRBUCH 2004
8. Nikola Mühlberg (umro u logoru).
Marija Mühlberg
Magdalena Mühlberg (dijete).
Petar Mühlberg
9. Josip Mühlberg (umro u logoru).
Petar Mühlberg
Ana Mühlberg
10. Antun Reif (umro u logoru).
Terezija Reif (umrla u logoru).
Kata Reif
Genoveva Reif (dijete).
11. Josip Paus (umro u logoru).
Rozalija Paus (umrla u logoru).
Barbara Paus
Kata Paus
Elizabeta Paus
12. Petar Horvat
Magdalena Horvat
Josip Horvat (umro u logoru).
13. Ana Horvat
Jakob Horvat
Drago Horvat
Elizabeta Horvat (umrla u logoru).
14. Elizabeta Stiksel (umrla u logoru).
Adam Stiksel (umro u logoru).
Terezija Stiksel, dijete (umrla u logoru).
15. Elizabeta Berger (umrla u logoru)."
Prema navodu Jakoba Horvata r. 1933. godine iz Ciglenika, poèetkom 1946.
godine iz sela je odvedeno u Krndiju oko 25 mještana Hrvata i Nijemaca (vjerojatno
se radi o mješovitim brakovima). Meðu odvedenima su bili i èlanovi njegove
obitelji: djed Josip (1897.) i baka Elizabeta (1899.) Horvat, koji su u logoru Krndija
1946. godine i umrli. U Krndiji su bili: Pero (1913.) i Lena (1919.) Horvat, i Lenina
majka Fanika Horvat (...), koja je u logoru 1946. godine i umrla. Iz Ciglenika je
odvedena i obitelj Franje Kin (Kühn), supruga Marija (...), s tri kæeri: Anom (...),
Slavicom (...), i Evom (...). Franjo Kin (Kühn) je u logoru 1946. godine umro. Iste
godine umro je u logoru i Franjin brat Hans Kühn (...). Iz Ciglenika su još bili u
logoru Krndija obitelji: Paus, Ivan (...) i supruga Francika (...) s æerkom Lizom, i
obitelj Širholc, Pero (...), i supruga Bara (...), s djecom Nikolom (...), i Marom (...).
Toèna mjesta grobova umrlih u logoru Krndija nisu poznata.
(Iskaz Jakoba Horvata zapisala T. Letiniæ Cigleneèki iz Požege, srpnja 2002.
godine).
266
VDG JAHRBUCH 2004
Marija Mühlberg udana Kovaèeviæ, Slav. Brod, Jakova Gotovca 2:
"Moj djed Nikola Mühlberg, roðen je u selu Ciglenik 1884. godine i u tom
mjestu živio je sve do ljeta 1945. godine, kada je oteran u logor Krndija, gdje
je iste godine i umro. U istom logoru su bili još njegova dva brata: Mihael i
Josip te neæak Petar sin Josipa. Svi su tamo umrli iste godine. Tijekom
drugog svjetskog rata poginula su tri sina djeda Nikole: Stjepan, Petar i
Josip. Rat je preživio sin Nikola koji je živio u Slav. Brodu (otac Marije) i
njegova sestra Lena (Magdalena), koja je bila udana u Alilovce."
Antun Bence (majka Mühlberg), roðen 1925. godine u Cigleniku, bio u
Njemaèkoj vojsci, umro u Lanach-u kod Graza u Austriji.
Darkovac (Darkowac)
28. 8. 1942. godine informativni oficir Štaba II odreda komandu III zone,
izvještava, da se Kulturbundaško selo Darkovac brani sa 100 pušaka,
puškomitraljeza i 1 teški mitraljez te 4 minobacaèa. (Udarnik).
Nikolaus Kselman, Darkovac:
"Darkovac je 1937. godine brojio 327 stanovnika i bio potpuno njemaèki. 22.
lipnja 1941. godine skupilo se u Kuli 35 mladiæa iz Darkovca i dobrovoljno javilo u
postrojbe njemaèke vojske. No primljen je samo jedan Sebastian Gerhardt.
Odbijeni su bili duboko povrijeðeni. No javili su se ponovno na novaèenje 1942.1943. godine. Njemaèka postrojba u Darkovcu oformljena je 1941. godine, a njen
voða bio je Nikolaus Kselman. Posada je brojila 55 momaka i bila je dobro
uvježbana. Kselman je bio nadreðen pripadnicima njemaèke momèadi u naseljima
Poreè i Ciglenik, a podreðen okružnom voði Lexi. Primao je veæinom naredbe od
narodnog voðe Jakoba Lichtenbergera, jer su mu podreðena naselja nalazila se u
žarištu partizanskih borbi. Do evakuacije Darkovca u mjesecu travnju 1943.
godine, sama postrojba Darkovca ili s postrojbama koje je vodio Hans Buxbaum,
njemaèka posada odbila je uspješno 42 napada. Prvi napad zbio se u lipnju 1942.
godine. Partizanima je uspjelo samo u posljednjem napadu privremeno zauzeti dio
naselja. Jedinica Darkovca za vrijeme tih napada oplakala je šest mrtvih i to:
Hernrich Poth (tesar, vodnik), Peter Poth (strojar, rojnik), Heinrich Weitzel,
Martin Messinger, Johan Dietz. U tim borbama zarobili su 30 - 40 neprijatelja, koji
su zbog povrede vojnih pravila - nisu imali nikakove oznake, kod sebe nisu imali
vojne iskaznice, bili predani vojnom sudu. Zarobljeni partizani izjavili su svi
jednako, da se bore za komunizam i Rusiju. Niti iz njihovih izjava, niti iz oduzetih
papira nije proizilazilo da žele iskorijeniti njemaèki narod. Istom kod 42 napada
izjavili su u zauzetom dijelu sela, da: "do podne niti njemaèka maèka neæe ostati na
životu". U jednom prepadu na željeznièku stanicu Londžica umoreni su moji ljudi
Johann Müller (poljoprivrednik) i Karl Krink (bravar) s još sedam Nijemaca iz
okolnih mjesta. Johann Kirschner (poljoprivrednik) nije bio ubijen. On nam je
dostavio partizansko prijeteæe pismo. Nadalje trojica mojih ljudi su nakon
evakuiranja 1943. godine zarobljeni, kad su se vratili u napušteni dom, da bi
osigurali ostavljenu imovinu: Wendel Kern (poljodjelac), Adam Leinböck, Eduard
267
VDG JAHRBUCH 2004
Urban. Sva trojica su ubijena. (Kada sam 1946. i 1949. godine sjedio u zatvoru
Stara Gradiška kao politièki uhiæenik, prièao mi je zatvorenik, koji se tu našao,
Kubala iz Londžice, da je Adam Leinböck živ prepolovljen pilom. On mi je opisao
takoðer mjesto gdje su nesretnici pokapani. U travnju 1943. godine otputovao je
naš mjesni voða Daniel Rübel na savjetovanje u Osijek. Ujutro je došao oko 6 sati,
natrag i najavio, da prema naredbi narodnog vodstva, djeca, žene i nemoæne osobe
moraju napustiti mjesto. Oko 9 sati došao je vlak za transport iz Osijeka. Rübel je
utovario dvije do èetiri obitelji u jedan vagon. Obitelji su smjele uzeti najnužnije
pokretne stvari, u prvom redu živežne namirnice, odjeæu, a djelomièno i posteljinu.
Ove stvari dovežene su kolima do željeznièke stanice (Èaglin). Popodne se vlak
vratio u Osijek. Transportom su rukovali zamjenik okružnog voðe Ludwig Rübel i
naš mjesni voða. Moram napomenuti, da je pored 72 domaæe obitelji utovareno 20
obitelji, koje su potjecale iz okolnih naselja Milanlug, Zdenkovac i Vlatkovac, koje
su kod nas našle utoèište. Evakuirani su dospjeli u Sarvaš (Hirschfeld),
Ernestinovo (Ernestinenhof) i Josipovac (Josefsdorf). Preostali Nijemci su
obavljali preko dana neophodne kuæne poslove, a noæu su èuvali stražu. Ostali smo
još dva mjeseca u Darkovcu i vojnom postrojbom branili mjesto.
U lipnju 1943. godine zapovjedio je komandant bojne Ackerman vojnoj
postrojbi, da napusti mjesto. Svaki si je mogao uzeti konjsku zapregu, na kojoj su
natovarene živežne namirnice i streljivo. Na željeznièkoj stanici Kapela èekao nas je
transportni vlak. Prije polaska posjetio nas je kratko izaslanik SS-a u Hrvatskoj,
voða SS grupe general policije Kammerhofer, koji nam se zahvalio na uloženom
trudu i izjavio, da je besmisleno braniti Darkovac, s obzirom da manjka vojnika.
Prikljuèio sam se mojoj obitelji u Retfali (Riedddorf) kod Osijeka. Moja obitelj
bila je smještena u kuæi gostionièara Mathiasa Mandla. Živjeli smo zajedno s
mjesnim Nijemcima u najboljoj slozi. Poslije smo bili prebaèeni u njemaèke
jedinice. Ovdje mi je, kao i èetvorici mojih podèinjenih u ime poglavnika dr. Ante
Paveliæa, uruèena hrvatska medalja za hrabrost. Nas petorica smo
prekomandirani u okružni stožer Osijek, da bismo nadzirali mjesnu stražu u
naseljima oko Osijeka. Proveli smo i uniformiranje mjesne straže.
Kako se vojna situacija pogoršala, izdao je poèetkom listopada SS general
Kammerhofer zapovijed za evakuaciju, koja je za podruèje Osijeka sadržavala
slijedeæe: "Svaki Nijemac do 60. godine starosti mora biti evakuiran. Za starije od
60 godina neæe biti prisile". Ova zapovijed nam je saopæena u okružnom vodstvu.
Okružni voða Hammerling sastavio je plan za evakuaciju za podruèje Donje
Podravlje (Osijek), koja je predviðala da se evakuacija mora dovršiti do sredine
studenog. U našem podruèju ukljuèile su se sve policijske jedinice, kao i okružno
zapovjedništvo domovinske straže.
Izbjeglice su išle zaprežnim kolima do Osijeka. Tamo su razdvojene obitelji.
Žene, djeca i starci prevoženi su vlakom. Muškarci sa zaprežnim kolima i stokom
krenuli su s kolonom prema Austriji. Narodno vodstvo napustilo je Osijek i
preselilo se s inventarom u Linz.
268
VDG JAHRBUCH 2004
Ja sam pripao tjelesnoj straži SS generala Kammerhofera i ostao sam njim sve
dok on nije napustio Zagreb u svom osobnom automobilu 7. svibnja 1945. godine. S
njegovom zaštitnom satnijom išao sam pješice u pravcu Wölana. Kod Donjeg
Dravograda dospjeli smo u bugarsko zarobljeništvo. Bugari su nas predali
Sovjetima.
Krajem rujna 1945. godine bio sam u Rusiji sve do Dnjepro-Petrovska. S
obzirom da sam roðen u Jugoslaviji, prikljuèili su me jednom jugoslavenskom
transportu, koji je prebaèen krajem listopada 1945. godine u pravcu Subotice.
Odavde sam preko Beograda dospio u Zagreb, iz Zagreba opet u Slavonski Brod,
gdje sam dospio u istražni zatvor Okružnog suda u Slavonskom Brodu.
U istražnom zatvoru postavljena su mi pitanja, jesam li bio èlan Kulturbunda,
jesam li bio njemaèki vojnik i jesam li sudjelovao u borbama protiv partizana.
Prethodna dva pitanja sam potvrdio, posljednje pak zanijekao. Dana 6. veljaèe
1946. godine stavljen sam pred sud. Državni odvjetnik teretio me za veleizdaju, jer
sam kao jugoslavenski graðanin služio okupatoru i bio èlan antidržavnih
organizacija. Moj branitelj po službenoj dužnosti nije rekao ni rijeèi. Kad je bila
izreèena presuda na osam godina prisilnog rada, rekao mi je branitelj: "Prihvatite
presudu, imali ste sreæe".
Dana 12. veljaèe 1946. godine prevezen sam u kaznenu ustanovu Stara
Gradiška, zajedno s još tri Nijemca: Johannom Leinböckom (osuðen na 12 godina)
i još dvojicom iz Ðakova. Našoj grupi pripadala je takoðer jedna srbijanska
djevojka. Kad smo se popeli u vlak ispraznio je jedan od pratilaca jedan odjeljak s
primjedbom, da on sprovodi ratne zloèince. U kaznenoj ustanovi ostao sam do 21.
sijeènja 1949. godine. Odnos je bio neljudski. Kaznionica je bila prepunjena, a u
æelijama je ležalo 80 osoba, gdje je prije bilo 6 do 8. Svaku drugu veèer imali smo
politièku nastavu. Doušništvo je bujalo. Za najmanji prekršaj kažnjavalo se
najstrožim kaznama: betonska samica, betonska samica s lakšim i težim lancima.
U posljednjem sluèaju ruka je bila vezana na kuku na zidu. U ostala tri oblika,
kažnjenik nije imao mjesta za spavanje. Kod najteže kazne mogao je doduše
pojedinac sjesti, ali mu je ruka visila na lancu iznad glave. Vidio sam truplo
Hrvata Pongraca iz Karlovca, kojemu je desna ruka zimi smrznula na lancu i koji
je nakon toga umro u kaznionièkoj bolnici.
Dana 21. sijeènja otpremljen sam s jednim kažnjenièkim transportom u Fužine
na gradnju tunela. Ovdje je prehrana bila, doduše nešto bolja, ali radni uvjeti su
bili neljudski. Temeljem odluke Predsjedništva Narodne skupštine FNRJ
pomilovan sam 12. sijeènja 1951. godine. U Fužinama sam ostao kao radnik civil,
do iseljenja u Njemaèku.
Poginuli iz Darkovca u borbi s komunistima 27. srpnja 1941. godine:
1. Christian Kselman, roðen 18. kolovoza 1920. godine.
2. Christian Kselman, roðen 17. prosinca 1920. godine.
3. Johann Kselman, roðen 4. prosinca 1925. godine.
4. Adam Meder, roðen 17. veljaèe 1920. godine
269
VDG JAHRBUCH 2004
Djedina Rijeka
Veliko veselje Djedorèana proglašenjem NDH pomalo bune mjere nove vlasti. U
prvom redu zabrane mljevenja finijeg brašna, jer kako su govorili, imaju dosta žita
pa mogu mljeti i na valjak. Istini za volju, nisu baš imali te krušarice u izobilju.
Drugo je bilo aprovizacija. No sve bi se to nekako podnijelo, da nisu dopirale vijesti
o napadima prvo bandita, pa onda èetnika i konaèno partizana. Na ulazu ceste s
jugoistoka i zapada grade se bunkeri od hrastovih trupaca. No kada su partizani
napali selo ti se bunkeri nisu pokazali uèinkovitima, jer su ih zaobišli, pa su i
napušteni. Pod konac 1944. godine u selu se utaboruje jedna manja jedinica
njemaèke vojske (po povlaèenju iz Grèke). Bili su to veæinom Austrijanci, starijeg
godišta. Izgraðuju fortifikacijske objekte na jugoistoènim uzvisinama iznad sela
preko Gaja do Osovlja, kako bi zaprijeèili prijelaz neprijatelju na cesti od Ðakova ili
Slav. Broda prema Pleternici. Jedan bunker bio je i sjeveroistoèno od sela opet na
uzvisinama, s kojeg je bio odlièan pogled na cestu koja je iz sela vodila prema
Pleternici, ali i cijeli sjeverozapad, odnosno dolina - livade uz potok Tekajac.
Komandu su smjestili u sredini sela u kuæi Herijan. Bili su rasporeðeni po selu, a
dovozili su mljeti kod nas u mlin Baæur. Pšenicu i kukuruz su dovozili vojnièkim
kolima. Dok bi èekali da se samelje kratili bi vrijeme ciljanjem. Kako su zrna
popreèno udarala u metu, zakljuèili smo, da su te puške u Grèkoj, a i putem, bile
dobrano raspucane. Odnosi u selu bili su snošljivi. Imali su telefonsku liniju
spojenu na željeznièkoj postaji Latinovac na pruzi Pleternica - Našice. Iako su
partizani bili u šumi, rijetko bi sjekli telefonsku liniju. Stekao se dojam da postoji
neki "sporazum" o nenapadanju. Nijemci i drugi stanovnici okolnih sela:
Ivanovaca, Djedine Rijeke, Latinovca, Malog i Velikog Bilèa i dr. dovozili bi na
meljavu, ali se partizanima morao davati ušur. Istina sve vojske (njemaèka,
ustaška, domobrani i partizani) po obavljenoj meljavi bi peèatili mlin, kako drugi
ne bi mogli mljeti, ali drugi su opet trgali peèat i tako je bilo sve po starom. Zaštitni
(žrtvovani) vod svojim djelovanjem pokušao je zadržati napadaèku kolonu koja se
kretala 17.- 18. travnja 1945. godine pravcem: Ðakovo- Ruševo - Djedina Rijeka Buk - Pleternica. Nakon potrošene municije i jake vatre iz napadaèke kolone, svega
jednog vojnika smo vidjeli kako preko livada pokušava se domoæi šume na
sjeverozapadu sela pa šumom do Pleternice. Ostali su njihovi neobilježeni grobovi:
Solnice (3), Dugaèe - Jutarac (2), ispod Osovlja (1), iza groblja (1).
U logoru Valpovo i Krndija
Opkoljavanjem kuæe 14. srpnja 1945. godine, znaèi dva mjeseca poslije
formalnog završetka rata, poèelo je "dizanje" i sabiranje" pripadnika
"Kulturbunda". S uniformiranim osobama koji su nam došli u kuæu, bio je i
predsjednik MNO Ivanovci A. B. Isprièavao se, da mu je žao što to mora obaviti, ali
da æe se sve riješiti u opæini Ruševo. Kod kuæe smo bili obezglavljeni, jer za oca
nismo ništa znali (Bio je sa ostalima, cca. 30 Djedorièana poslije proboja
Srijemskog fronta mobiliziran za obranu Pleternice. Spavali su u šupi kod Pepe
Vèelika i držali stražu kod mosta na Orljavi.), najstariji brat bio je u Sesvetama,
tako da su u kuæi bili: baka, mama, srednji brat i ja. Upute pridošlih su bile, da se
270
VDG JAHRBUCH 2004
sa sobom može ponesti samo najnužnije, što stane u svežanj "maramu" ili manju
korpu, jer sve drugo ostaje zakljuèano u kuæi. Naravno, da je to "kljuèanje" bilo
farsa, jer je veæ drugi dan po odlasku bilo sve opljaèkano. Naime, još prvi dan po
dolasku u Ruševo, ja sam se iskrao po naputku bake, da odem kuæi i iz ormara
donesem Štednu knjižicu i još neke dokumente. Tada je kuæa još bila zakljuèana i
ja sam morao donesti ljestve pa preko tavanskog prozora uvuæi se u kuæu. Ljestve
sam vratio, ali nitko jaèi od mene se ne bi mogao provuæi kroz tavanski prozor jer su
na njemu bile gatre. Vratio sam se u Ruševo. Tu su bili svi na popisu za dizanje,
sjeæam se braæe Gilich, jer je Thomas bio moj kršteni kum. Sutradan smo krenuli
put Èaglina do sjedišta tada kotara. Opet popisi i prozivke. Iz dvorišta kotara
premješteni smo u Vatrogasni dom, kako ne bi prespavali na otvorenom. Ja sam
opet iskoristio priliku i otišao do kuæe, ali tada su vrata veæ bila razvaljena, veæina
iz kuæe odneseno (osim svetih slika), stoci i živadi ni traga. Svakako, da je to bilo
teško i reæi familiji, a kamoli naæi rijeèi utjehe. Strah je prestao i nije više bilo
pitanje kuda i kamo, nego nekako gledati da se preživi. Kad su svi "pozvani" stigli iz
opæina Kutjevo, Pleternica, Begtež, slijedilo je ukrcavanje u marvene vagone pa
"vlakom bez voznog reda" krenuli smo iz Èaglina prema Osijeku. Bakin brat Ivan
Mohler iz Pleternice, bio je malo hrom na nogu pa je mislio da æe bude li koristio
štaku bolje prolaziti. No jedan stražar ga je opomenuo, ako se bude tako "vukao", da
æe on tu štaku znati "bolje upotrijebiti" (preko njegovih leða). Ne treba ni
napominjati, da je to bio stvarno vlak bez voznog reda, jer se usput moralo dati
prvenstvo drugim vlakovima. Stajanja su bila ubitaèna. Hrane je ponestalo,
udarila je nesnosna žega, a pitke vode nije bilo. O "higijenskim prilikama" da se niti
ne govori. Na jednoj stanici vlak je stao, nismo znali koja je stanica, ali je dreka
stražara i zapovjedi da se formira kolona brzo utišala žamor. Od usta do usta išla je
dojavka - to je bila stanica Koška. Za nemoæne i malu djecu bile su osigurane
konjske zaprege. Nismo znali kuda idemo, okolo ceste šuma. Ulazimo u
bodljikavom žicom ograðeni prostor - logor Valpovo. Od umora popadalo se na
zemlju, tako da je malo tko zapamtio "dobrodošlicu" osim drmanja i buðenja za
"dezinfekciju". Naime, trebao je u limenim kotlovima pod kojima se ložila vatra
dezinficirati odjeæu, što prevedeno znaèi, da æe se nakon druge i treæe takove
dezinfekcije odjeæa raspadati sama od sebe. Po obavljenoj dezinfekciji smještaj u
drvene barake. Na ležajima u baraci umjesto podloge od dasaka "grabriæi" (stabla
mladog graba promjera 8 - 12 cm). Tko je imao mogao je staviti na njih kaput, ali
takvih je bilo malo. U baraci sam bio s bakom i mamom, a brat je bio u baraci za
odrasle i bio je zadužen za "Higijenu" što æe reæi prašenje s špricom s DDT-om
novopridošlih logoraša.
Nakon prespavane prve noæi u baraci iznenaðenje. Jesu li to "krmelji", "krpelji"
ili koja je to pošast unakazila narod, svi su poplavili u licu. Od umora naime, nisu
ni osjetili po noæi napad "stjenica". Muški su uglavnom išli spavati pod drveæe. Bilo
je tu i "dudova", pa su što se tièe bojanja bili na istom, ali od dudova nije bilo bolova.
Bakin brat Ivan, rekao bi, da je dobro što je poneo štaku, jer sad bar ima s èime
tjerati "buhe i uši", tješeæi se, na stalne popratne napasti.
271
VDG JAHRBUCH 2004
Naravno, pored postrojavanja za prozivke, postrojavalo se i za hranu koja se
dijelila iz kazana. Hranu je dijelio "kuhar" (inaèe dimnjaèar iz Požege), koji nije
imao jednu ruku pa si možete zamisliti kako je to bilo vaðenje kuhane hrane iz
kazana. Zaimaèa ili šeflenka je bila napravljena od jednog štapa i na kraju
prièvršæena konzerva. Kako mu se to okretalo u jednoj ruci, jer nije mogao dobro
držati, uvijek bi ispalo više od polovice. Smatrao sam, da je to namjerno uèinjeno.
Još jedno iznenaðenje bila je utrka za djeèake. Ako mislite briga za zdravlje, grdno
se varate. To je bila provjera, mogu li ti mladiæi bježati, imaju li dovoljno fizièke
kondicije? Za prve koji su stigli do cilja "posebna nagrada" - mašinom za šišanje
ošišano je od èela do zatiljka. Da od stida takvi ne bi bježali. Dok je trajao obred
"šišanja" skandiralo se: "Ošišani jež, kroz logor bjež, tako mora bit, kad naredi
Šmit" (zapovjednik logora).
Nismo primali nikakove posjete niti pakete. Jedino je bakinog brata posjetila
kæer i obeæala mu, da æe ga osloboditi iz logora. Za brata smo bili svjesni da ne smije
dolaziti jer bi ga zadržali u logoru. O ocu nismo ništa èuli niti su ikakove
informacije dolazile u logor. Tjeskobu i neizvjesnost poveæava povrat jedne grupe
koja je bila "vagonirana" za Njemaèku, jer navodno neæe ih primiti tamo. Tko želi
"pojaèanu ishranu" mora se dragovoljno javiti za dovoz pitke vode. Tako se ima
prilike najesti gloginja ili eventualno drugog voæa, dok se kantama puni bure s
vodom (na vatrogasnim kolima), ali je vuèa bila djeèaèka.
Nakon otprilike mjesec dana jedna skupina meðu kojima i moja okrnjena
familija odlazimo u novi logor - Krndiju. I opet prašnjavi prteni put, kolone,
zaprege, prašine do neba. Nigdje hlada, jer su gusjenice pojele lišæe. A u usputnim
selima (Poganovci, Budimci) poskidali kablove (kante, vedra) s bunara, pa umjesto
vode, samo pogrde. Krndija je bilo selo s veæinskim njemaèkim stanovništvom, koje
se iselilo 1944. godine. Za ovu priliku "posebno ureðeno", bodljikavom žicom
ograðeno, stražari, strojnice... I opet dezinfekcija. Smještaj kako koga dopadne.
Dopada nam smještaj u šupi za kola u okviru štale. Lijevo je bila staja za konje, a
desno za krave. Normalno, veæ prije popunjen prostor logorašima. "Apartman"
dijelimo s još èetiri porodice. Za utjehu jedan fini gospodin iz Požege, poznat i u
našem kraju kao struènjak za voæarstvo i vinogradarstvo (sada se konaèno i Požega
sjetila njega.). Posebna pogodnost kad je u rujnu poèelo zahlaðivati, moglo se malo
naložiti vatre da preko noæi bude toplije ili krišom nešto skuhati ili podgrijati, od
onoga, što bi ukrali noæu provlaèeæi se ispod žice. Eh ti "noæni izleti" nisu bili nimalo
bezazleni. Tako, nakon što su mamu uhvatili, morala je provesti dan zatvorena u
oveæoj peæi, koja je inaèe, dok se tu normalno stanovalo, ložila kukuruzovinom i
tako grijala prostorije. Da se odatle izlazilo sav garav ne treba govoriti, ali još gori
je bio zadah od gareža i smjese sliène katranu, koji je bio produkt paleža. A trebalo
se i stisnuti unutra, jer je ona bila ojaèa žena. Za bratov prestup (odbio po noæi bos,
jer su se cipele raspale) dolaziti i podnositi izvještaje o stanju u pojedinim
zgradama - prostorijama. To je bilo kao nekakav kurir. Brat je s odliènim završio
opetovnicu, a imao je i lijep rukopis. Zato je za njega uprizorena posebno omiljena
mjera zapovjednika logora: svezati za stup ruke na leðima žicom, pogledom u
272
VDG JAHRBUCH 2004
pravcu sunca, punih ustiju vode, da bi se otežalo disanje na nos. Da se ne bi oborio
pogled u sunce, tu je "osiguraè", prutiæ velièine olovke, zašiljen s jedne i druge
strane, koji se stavi pod bradu i u udubljenju prsa kod vrata. Kad logoraš padne u
nesvijest, smatra se, da je mjera "odgojno djelovala". Bile su i druge mjere
preodgoja. Predveèer skupljanje ispred komande logora, gdje su ratni zarobljenici
prije sutrašnje egzekucije morali javno iznositi svoje grijehe - nedjela, za koja su
osuðeni na smrt. Bilo je i grotesknih prizora, kada bi pojedinac govorio kako je bio
hrabar u borbama, a po svršetku bi se od straha pomokrio. Njedjeljom misa u
porušenoj crkvi. Jednom prilikom katolièki i protestantski sveæenik zajedno
predvode misu. A onda po noæi, ukoliko nisu odjekivali hici stražara za bjegunce,
pjesme djevojaka u molu- tužbalice:
"Krndija je žicom ograðena,
Mila moja majèice, tu izlaza nema.
Dovode me do uprave puste.
Tu mi sijeku, majèice, moje kose guste.
Tijelo mlado, al od bola modro,
Mila moja majèice, to ne sluti dobro.
Kad ja umrem i kad me sahrane,
Mila moja majèice, ti ne misli na me. Itd.".
Javljaju se bolesti, dizenterija, tifus, a nadolaze i hladniji dani. Umrle bi
odvozili na mjesno groblje (odnosno pokraj), no nije bilo pratnje, bila je zabranjena
od izlazne kapije do grobnog mjesta. Odlaskom na rad u Punitovce samo bi se
vidjeli "novi" grobni humci, koje bi krišom ispod oka promatrali, kako nas ne bi
zapazili stražari. Meðu stražarima je bio i Ž. S. iz Ivanovaca (kod Èaglina), nama
dobro poznat. I on se je isprièavao, ali nije mogao ništa uèiniti da nam olakša
položaj. Poslije "savjetovanja" u familiji, pala je odluka da ja bježim iz logora i
saznam prilike kod kuæe. Poslije jednog odlaska u Punitovce na rad, ja sam tamo
ostao u jednoj familiji, stim da sam izvan sela èuvao stoku - svinje preko dva
tjedna. Zarada jer išla za kupnju karte za vlak od Koške do Pleternice. No dobio
sam još i "pinkl" u platnenoj salveti, komad kruha, slanine, luka, soli i škljocu.
Inaèe familija koja mi je pomogla, imala je sina, uèenika 2. razreda Uèiteljske škole
u Osijeku. Našli su naèina, da sa povjerljivom osobom, koja je inaèe išla na stanicu
u Košku, zajedno po noæi se uputimo i pred zoru tamo stignemo na stanicu. Slušao
sam upozorenja, da sam ratno siroèe (što sam i bio), da sam gladan i služim kako bi
se prehranio, da idem dalje tražiti posla. Naravno, da sam bio bos i jadno obuèen,
posao èuvara stoke sam dobro poznavao i nisam trebao ništa glumiti. Isto tako
nisam više smio komunicirati sa svojim pratiocem iz Punitovaca, kako nas ne bi
doveli u vezu. U vlaku gužva i prenatrpanost. Uspio sam si osigurati mjesto, ali se
nitko zbog mog izgleda nije meni primicao. Što je bilo dobro pa su me ostavljali na
miru. No meni je pozornost privukao jedan razgovor izmeðu mlade partizanke i
oficira, koja ga je korila da je sada on više zaokupljen sa Švabicama, nego sa svojim
drugaricama. On je na to nadmeno odgovarao, da se on samo brani od njih, jer one
blesave Švabice misle, ako ih on "napumpa", da æe preživjeti. Svakako, da nakon
273
VDG JAHRBUCH 2004
takovih komentara nisam bio gladan. U Pleternicu sam stigao oko ponoæi. Uputio
sam se prema Mohlerovoj kuæi. Nekako sam ih razbudio i pripremili su mi krevet.
No ujutro su me uputili da idem u Sesvete kod tatine sestre, jer tu u Pleternici baš
nije sigurno, ako se sazna za mene, da me neæe vratiti u logor. Nastavio sam pješke
za Sesvete, šest kilometara udaljeno od Pleternice, naravno sa svojim pinklom. Kad
sam došao u Sesvete kod tetke "baæurke", sjeo sam na prag, da doðem do sebe, držeæi
rukama èvrsto svoj pinkl, kao kakve dragocjenosti. No, tu je bio i novi šok za mene.
Vijest, da je tu i otac, istina nije odmah tu, ali treba svaki èas stiæi. Naime, on je po
padu Pleternice išao do Garešnice i Grubišnog polja, Novske, Velike Gorice,
Zidanog Mosta, Dravograda, Pliberka. Zarobljeništvo, Englezi, uvjeravanja da se
slobodno mogu vratiti kuæama - to oni, Englezi garantiraju svojom èašæu. Od
Pliberka do Celja dobro. Iza Celja hvataju ih partizani i poslije predaju Brodskoj
brigadi. Ona ih tjera pješice uz Dravu, Virovitica - Osijek - Zeleno polje. Tu traže
majstore za opravke i osposobljavanje miniranih mlinova u Vukovaru. Nakon
obavljenog posla puštanje kuæi, ali kod kuæe više nema familije. Niti on zna gdje
smo mi bili. Tako sam ocu donio vijest gdje se nalazi ostatak familije, pa je onda on
sve ishodio za njihovo puštanje kuæi. Mene nije smio staviti na listu (jer se više
nisam nalazio u logoru) da ne bi bilo poteškoæa, ali sam do kraja prvog polugodišta
ostao u Sesvetama, kako bi se uvjerili, da nema potrage za mnom. Po povratku,
baka mi je prièala, da kada se nisam ja vratio iz Punitovaca, da su došli tražiti me i
pitati da li znaju gdje bih mogao otiæi. Baka se pravila da je malo gluha i da ne èuje,
držala se u ruci molitvenik i molila se. To je stražara još više razbjesnilo pa je
puškom istepao baki molitvenik iz ruke na vatru. Molitvenik, iako je imao korice od
kauèuka nije se upalio, što je baka smatrala èudom, a kao i znakom da sam dobro.
U koricama molitvenika bile su zalijepljene fotografije oca, majke, bake i starijeg
brata, skinute s èlanskih iskaznica Kulturbunda. Eto tako su saèuvane i te
fotografije. Osim imovine u Baæuru koja je bila na dohvat ruke, bila su i tri tajna
"bunkera". Dva su pronašli radnici s Ratarnice iz Požege, koji su se smjestili u
napuštene prostorije, mlina, verštata, pivnice, podruma, ljetne kuhinje, štale, šupa
i dr. Kako su hraneæi konje potrošili sijeno na štaglju, primjetili su, da je tavan
kraæi za jedan metar, pa su razvalili dvostruki zid. Unutra je bilo žito, kukuruz,
kante sa svinjskom masti, a u nekojima zatopljeno meso. U šupi - kaèari, opet dupli
zid i u njemu roba i još neki drugi predmeti. I to su pronašli. Poslije sam u Požegi
vidio, odnosno prepoznao našu kantu za mast. Jedini najmanji bunker, koji nije
otkriven, bio je onaj pod pèelinjakom. Tu su bili servisi za rakiju, vino, kavu i
kolaèe. No, to nam tada nije trebalo. Nije bilo štednjaka, tako da se kuhalo u jednoj
konzervi, a štednjak je napravljen od mišæajfla, kojeg nitko nije htio odnijeti. Ni
spavati nije bilo gdje. Moralo se iz šume donijeti šušnja (suhog lišæa) pa na zemlji
spavati, jer su i podovi bili poèupani. Alat je dakako raznešen, a bilo ga je osim za
potrebe mlina, još i za kolariju, tišljeraj i baèvariju. U mlinu nema svile za
prosijavanje brašna, ali nema ni remenja, a bez toga nema pogona. Otac se najprije
zapošljava kod jednog kolara u Djedinoj Rijeci na izradi kola. A bile su velike
potrebe za kolarijom, jer je u ratu sve stradalo. Isto tako bila je potreba i za
baèvarskim obrtom. Kad si je sam napravio potreban alat, zapoèela je izrada stola,
274
VDG JAHRBUCH 2004
stolica, kreveta, ormara, podova. Sam uèinja kože i izraðuje i potrebno remenje.
Tako je proradio i mlin i veæ se lakše diše. Nabavljena je krava, svinje, živad. Inaèe
uvijek smo imali toliko kokoša i pataka i njih nije trebalo "nasaðivati" jer su to sami
radili. Nabavljen je i dinamo pa je proradila i "elektrika". Ja sam po povratku tek
od polugodišta pošao u školu, ali više nije bilo udžbenika za drugi razred, pa sam
dobio na æirilici knjige, uz napomenu, da je to slièno "gotici". Svakako, da sam
"nadoknadio" gradivo i uspješno završio drugi razred. Kako sam bio udaljen od
škole preko dva kilometra, svakako da je trebala i dobra obuæa i za prvu priliku,
otac je od starijeg brata preradio cipele tako, što je izvadio poderani ðon i izradio ga
od vrbe. Isto tako bile su ostale na tavanu za rogom kamašine (ovijaèi) koje sam ja
kao dijete skinuo jednom pijanom žandarmu. Majka je ih obojala zeleno (bile su
sive) pa je i to dobro poslužilo. Od Èarkeza ostala je jedna torba - ranac pa mi je to
bila školska torba To u pljaèki kuæe nije nitko htio odnijeti. Još u ratu Èarkezi su
nam oterali konja Dragana i ostavili izraubanu kobilu "Putku". Najstariji brat je s
njom odvezao se u Sesvete, tako da ona nije otjerana. Bila je dobra za jahanje, tako
da sam je jahao i u Ruševo - 7 kilometara udaljeno. Bio je problem nauèiti komande
za sustavljanje "Prrrr". Pored toga nije se htjela zaustavljati i na ulazu u staju, veæ
za jaslama, što je znaèilo stepljanje na vratima. Prilikom jednog navrata Kozaka,
htjeli su nam zapaliti kuæu i veæ poèeli iznašati stvari iz kuæe, ali nas je od palenja
spasila èlanska iskaznica Kulturbunda.
Naš vjerni pas "Vitez" nije htio nikuda od kuæe, nakon što smo mi otjerani u
logor. Neki mještani Djedine Rijeke htjeli su ga uzeti k sebi, ali on nije htio iæi za
njima niti uzeti hranu. Uvijek bi se vratio kuæi. Zadnje dane svog života proveo je
tugujuæi i zavijajuæi na grobu našeg djeda Aleksandra na groblju u Djedinoj Rijeci,
gdje su ga seljani našli uginulog."
Dobrogošæe
- u noæi izmeðu 30. lipnja i 1. srpnja 1942. godine došlo je u selo Dobrogošæe veæi
broj partizana (oko 500) te su u istom održali promidžbeni govor.
Eminovci
Josip Šulc, roðen 1934. godine, Eminovci, diplomirani upravni pravnik. Sada
živi u Požegi kao umirovljenik:
"Dižu Švabe!" Vijest i poruka ušla je u naše selo kratko nakon završetka rata
1945. godine. Najavljeno je tako ono što æe se dogoditi i mojoj porodici (majci i
meni, jer je otac umro ranije), zbog našega njemaèkog porijekla i jer su roditelji bili
uèlanjeni u Njemaèku narodnu skupinu, Kulturbund. Dogodilo se to drugom
polovicom mjeseca lipnja navedene godine, a odvijalo se ovako: Ujutro toploga
lipanjskog dana u dvorište su nam ušla dva vojnika, jedan s puškom i drugi bez
oružja. Vojnik s puškom zadržao se u dvorištu, dok je drugi ušao u kuæu i tu s
majkom zapoèeo razgovor. Nisam razumio o èemu oni razgovaraju, no mati je
izvjesno bila zabrinuta i uznemirena zbog onoga što je od nje traženo ili
zahtijevano. Njena usplahirena pitanja: zbog èega?, zašto?, kako?, kuda?, dobila
su otprilike ovakav odgovor: Tako je nareðeno, a sve drugo saznat æete na drugom
275
VDG JAHRBUCH 2004
mjestu i na vrijeme. Na koncu uz suze i plaè, poèelo je pakovanje i to samo kako je
odreðeno: nužne osobne stvari, kao što je odjeæa i obuæa i sl., ali svega onoliko,
koliko se može ponijeti i nositi. Prevræuæi po ormarima i raznim ladicama mati je
tražila i odreðivala robu, odjeæu i obuæu, koja æe se nositi, a uz to istovremeno meni
davala upute što æu obuæi i obuti. Te njene upute glasile su otprilike ovako: Dvije
košulje obuci jednu preko druge, duge hlaèe, ispod kaputiæa još i vesta, na noge
bakandže (teške zimske cipele). Zašto toliko i takve odjeæe i obuæe usred ljeta, pitao
sam se. Uradio sam, meðutim, ono i onako, kako mi je reèeno, bez pogovora.
Zamalo smo s dva zamotuljka (pinkla) robe napustili kuæu, a onda i dvorište.
Vani, ispred kuæe na putu i u selu uopæe, bilo je živo. Naši prvi susjedi preko puta
stajali su pred svojom kuæom, do njih moj stric, strina i djeca. Odande s poèetka
sela dolazile su još èetiri porodice, dok je tamo kamo se krenulo (prema Jakšiæu)
èekalo još tri porodice, a svi opremljeni na slièan naèin i opskrbljeni sliènim
zamotuljcima. Hodalo se tako u koloni kroz selo i onda dalje prema susjednom selu
Jakšiæ, što je sve zajedno potrajalo. U koloni meðu susjedima, što više i rodbinom,
nije bilo puno razgovora. Šutljivi, nekako ušutkani, i zbunjeni, samo bi s vremenom
na vrijeme ponavljali jedno i isto pitanje: Kuda æe s nama? - U Njemaèku - šaptom
se prenosio odgovor meðu putnicima u koloni. Nakon kraæeg zaustavljanja i stanke
u selu Jakšiæ, gdje su nam se pridružili novi putnici, bilo nas je sada više i kolona je
bila duža, a produžili smo prema željeznièkoj stanici Jakšiæ. Ovdje æe broj putnika
biti još poveæan, govoreno je, formirat æe se veæi transport, pa onda, svi lijepo u
Njemaèku. Na željeznièkoj stanici Jakšiæ smješteni smo u ograðeni vrtni prostor i
tu smo dva ili tri dana èekali nove putnike, što æe reæi veæi broj i brojniji transport.
Kada smo se ukrcavali u vlak, smještali u vagone, mogli smo vidjeti nove putnike
naše vrste. Vjerovalo se: Putujemo u Njemaèku. Meðutim, naš vlak se neoèekivano
zaustavio na jednoj stanici iza Našica. Tu smo iskrcani i otpremljeni u selo
Krndija. I dalje se govorilo kako æemo ipak završiti u Njemaèkoj, a da smo se i ovdje
zaustavili samo radi popunjavanja broja i da bi transport bio kako valja.
Selo Krndija, kamo smo dopremljeni, bilo je prazno. Preprièavalo se da su ovdje
živjeli Nijemci, a napustili ga, izbjegli, još za trajanja rata. Prostora, praznih kuæa
u koje æemo se smjestiti, bilo je više nego dovoljno. Moglo se birati i birali smo kuæe
koje su bolje i izglednije. Boravak ovdje u svakom pogledu bio je dosta dobar,
raspoloženje popravljeno. Naši pratioci, vojnici s oružjem, jesu bili ovdje, ali
meðusobni odnosi bili su usklaðeni na jednoj crti: mi njihovo djelovanje
prihvaæamo kao djelovanje po dužnosti, a oni naš položaj i stanje razumiju kao
nešto što je uzrokovano višom silom. Selo Krndija tada je bilo potpuno otvoreno
(kasnije neæe biti tako) i mi smo slobodno hodali uokolo, ukljuèujuæi i hodanja do
drugih susjednih sela, koja su dakako imala svoje stanovnike, postali su redoviti
nama djeci. Tamo smo nuðeni hranom, što nismo odbijali veæ uzimali i jeli, a
ponešto bismo i ponijeli sa sobom u Krndiju. Ovaj boravak u selu Krndija (ovaj
kažem radi toga jer æe kasnije biti još jedan) nije potrajao. Za dio nas uskoro je
odreðeno pakovanje i odlazak. Naèin putovanja djelomièno je bio drugaèiji od onih
ranijih. Sada su naše stvari natovarene na zaprežna kola, stariji i djeca su mogli
na njih posjedati, dok su drugi išli u koloni iza ili uz kola. Doputovali smo tako do
276
VDG JAHRBUCH 2004
željeznièke stanice u mjestu Koška. Tu smo ubrzo ukrcani u vlak za Osijek, a odatle
uskotraènom prugom prema Valpovu, u logor Valpovo.
Susret s pravim logorom dogodio se veæ na ulazu. Velika kapija žicom gusto
ispletena, a dok smo ulazili njeno lijevo i desno krilo bilo je širom otvoreno. Bili su
tu i èuvari s puškama. Dojmljiv izgled imala je i žièana ograda uokolo: visoka,
stabilna, èvrsta. Smješteni smo u baraku. Red, èistoæa, disciplina, sadržaji su s
kojima smo odmah bili suoèeni, a baš s tim su povezane i neke od mojih uspomena i
sjeæanja iz logora Valpovo. Veæ za prvih dana boravka u baraci pamtim jedne vrlo
opsežne pripreme pred nekakav obilazak, kontrolu koja je bila najavljena. Na sve
strane se èistili, ureðivalo, dotjerivalo, slagalo i preslagivalo. Svi stanari barake su
u tome sudjelovali. Neprekidno se pri tome spominjao nekakav strog èovjek koji
odmah i sve vidi što nije u redu, i odmah to kažnjava. Pregled i obilazak je obavljen
iznenada i tako brzo da nisam niti razabrao tko ga je i kako obavio.
Jedna druga uspomena. Dogaðaj se zbio kasnog poslijepodneva dok su odrasli
bili zabavljeni razgovorima, a djeca igrama uokolo. U jednom trenutku iz
središnjeg dijela logora èuli smo nekakav žamor, brujanje mnoštva, što je postojalo
sve snažnije, glasnije, da bi ubrzo sve bilo nadjaèano usklaðenom vikom djece
oblikovano u sloganu: "Ošišani jež, preko kruga bjež, zapovjeda Šmit, tako mora
bit!" Tada smo i mi, ponijeti znatiželjom, jurnuli tamo. Vidjeli smo poveæu grupu
djece u pratnji odrasla muškarca koji žuri prema baraci. Djeca su neprekidno u
jedan glas i snažno ponavljali ono isto: "Ošišani jež", itd. do kraja, pa onda opet sve
ispoèetka, dok praæeni muškarac nije ušao u baraku. Dernjava je tada prestala uz
dojam da je tako negdje nareðeno, a onda su svi ti vikaèi jurnuli prema središnjoj
logorskoj zgradi. Oni s dužim boravkom u logoru objasnili su dogaðaj, kako je rijeè
o izvršenju logorske kazne: javno šišanje glave do gola, uz napomenu da je to jako
stroga kazna, što æe reæi kazna za teške povrede discipline. Djeca koja u tome
sudjeluju vikom navedenoga slogana pripremljena su za to, a kasnije kada posao
odrade, bivaju i nagraðena. Mati je ovu prièu o javnom šišanju iskoristila na
naèin, da mi je priprijetila, kako æu i sam biti javno šišan ako ne budem slušao. Pri
tome je posebno navela hodanje po logoru i osobito približavanje žièanoj ogradi,
ulaznoj kapiji i sl. Usput sam dobio i zabranu prisustvovanja eventualnim
buduæim paradama javnog šišanja glave do gola.
Kratko smo boravili u logoru Valpovo: dva do tri tjedna rekao bih. Veæa grupa
logoroša, a s njima i mi, otpremljena je u mjesto Sarvaš. Odrasli su ovdje jutrom
svakoga dana odlazili na poslove u vinograde i polja i vraæali se u predveèerja, a
djeca, kojih je ovdje bilo malo, ostajala su u dvorištu prebivališta uz kuhinju i s
kuharima. Pamtim ovo mjesto i po prvom mome susretu s velikom rijekom
Dravom. Nisam do tada vidio rijeku s toliko vode, kao ni vožnju u èamcima, a niti
lov riba s mrežama, i to velikih riba. Bilo je to zanimljivo i ja sam vrlo èesto, bez
obzira na svakojutarnja upozorenja i prijetnje što ih je mati upuæivala, odlazio na
obale Drave.
Onih prièa kako æemo biti transportirani u Njemaèku više nije bilo, prestala su.
Otvarana su, meðutim, nova pitanja. Nagaðalo se o tome kuda æe s nama kada
jednom završe poslovi u vinogradima i poljima. Nazad u logor Valpovo, možda?
277
VDG JAHRBUCH 2004
Možda u Krndiju? Ili, recimo, na slobodu? Dogodila se Krndija drugi put, ali tu je
sada bilo drugaèije. Selo je bilo ograðeno žièanom ogradom i u njega se ulazi kroz
kapiju sliènu onoj u logoru Valpovo. Sve kuæe i svi moguæi prostori unutar žièane
ograde bili su pretrpani svijetom. Mi smo smješteni u malu mraènu sobicu s više
nepoznatih osoba, slaboga raspoloženja, šutljivi, zabrinuti i mrzovoljni. Kratki
jesenski dani, duge mraène noæi, èeste kiše, opæenito ružno i tužno. Nevolje logoraša
bit æe poveæane pojavom agresivnih napasnika - ušiju. Bilo ih je svugdje i po glavi,
u odjeæi, pokrivaèima i mjestima za spavanje, apsolutno svugdje. I to u velikom
broju. Bitka, rat s ušima vodio se neprekidno i na više naèina. Ruèno, što æe reæi
pretragom u odjeæi, pokrivaèima, proèešljavanjem kose na glavi, zatim
prokuhavanjem odjeæe i duge robe, itd. Rezultati svega toga nisu bili osobiti. Uši su
se množile i bilo ih je uglavnom sve više. Javile su se bolesti. Umiralo se, stariji i
djeca èešæe.
U tim prilikama roditelji su dogovorili, odluèili da èetvero djece iz našega sela,
meðu njima i ja, napuste logor, pobjegnu. Odmah su poèele pripreme za taj
odlazak, bijeg. Razmatrani su moguæi i najbolji naèini izlaska iz logora, pakovane
su stvari i nama bjeguncima davani su mnogobrojni važni savjeti i upute kako
æemo se držati tamo vani, na drugoj strani žièane ograde. Govoreno nam je, više
puta i ponavljano, kako moramo biti dobri i poslušni uvijek i svugdje, te neka
radimo onako i ono što nam se kaže. I dalje, da bar prvo vrijeme ne hodamo previše
i nepotrebno po selu pa da nas tako mogu svi vidjeti, nego se što više trebamo držati
oko kuæe i u dvorištu. Naglašeno je da nigdje nizašto ne prièamo kako smo pobjegli
iz logora, što više, da i ne spominjemo kako smo uopæe bili u logoru. Uz to moja mati
je za mene imala i dodatne upute i savjete. Tako mi je reèeno, ako ne i nareðeno,
neka nigdje ne prièam da smo dignuti, istjerani iz kuæe. Neka ne govorim da sam
Nijemac, a ako tko tako nešto pita, trebam reæi da sam Hrvat. Izlazak iz logora,
bježanje, obavljeno je poèetkom mjeseca prosinca, i to usred dana. Roditelji su nas
dopratili do žièane ograde logora i podizanjem donjih redova žice pomogli da se
provuèemo na drugu stranu. Tako se nas èetvero našlo na drugoj strani logorske
ograde. samo malo dalje odavde doèekalo nas je nekoliko odraslih osoba iz našega
sela. Otputovali smo i život u logoru je završio.
Sve to i svi dogaðaji od poèetka, znaèi od one prijeteæe vijesti - poruke: "Dižu
Švabe", pa zatim ona putovanja i sprovoðenja ukljuèujuæi i boravke u logorima i
drugo, zabilježena su u mome pamæenju kao neko stanje na granici stvarno nestvarno. Bilo je na mahove teško, ružno, bilo je straha, ali i stanja koja bih mogao
opisati i kao pustolovine u teškim prilikama. Ružnih vijesti i poruka, kakva je bez
sumnje bila ona "Dižu Švabe", bila je tijekom rata od njegova poèetka do kraja i još
malo poslije. Progoni, bježanije, protjerivanja, sad ovih sad onih, ovakva - onakva
porijekla, ovih - onih uvjerenja, vjere itd. odvijali su se u nizu, bez prekida, u ta
vremena, to je bilo nešto s èime se treba i mora živjeti, naèin života za mnoge. Slušao
sam o svemu tome iz razgovora odraslih, a podosta i vidio svojim oèima. Pamtim
na pr. i neke prolaske putnika u koloni kroz naše selo. Dosta je toga što je zajednièko
ili slièno za svijet iz tih kolona. Brige i ona ušutkanost, zaplašenost, pa zatim
nezgrapna pretrpanost odjeæom, hlaèe na hlaèe, suknja preko suknje. Vidljiv je
278
VDG JAHRBUCH 2004
ponekad i nesklad odjenutog s vremenskim prilikama, pa tako na pr. prepune tople
odjeæe i na nogama teške cipele s vunenim èarapama, a vrijeme toplo, ali i obrnuto
uz zimske prilike laka odjeæa i sandale na nogama. E, sad, dok sam slušao prièe i
prièanja o tome, dok sam ponešto od toga ili sliènoga gledao vlastitim oèima, bio
sam u osnovi po strani i imao status promatraèa. Kasnije æu, kao što se vidi, dobiti
ulogu sudionika, a to su vraški razlièita stanja.
Još jednom, još jedan susret s one dvije rijeèi na poèetku teksta: Dižu Švabe.
Sada da bi bar ublažili, ako ne više od toga, onaj prvi dojam kako su te rijeèi slabo
odmjerene, nepotrebne, nesadržajne i neprecizne, a naznaèile su upravo suprotno,
dakle njihova punoæa i preciznost u oslikavanju sluèaja Nijemci u tome vremenu.
Bez propitivanja o krivnji, dokazivanja krivnje, bez postupka i bez presuda, rijeè d i
g n u t i, d i ž u, itekako dobro paše za opis onoga što se je Nijemcima dogodilo. S
osobito puno toènosti i preciznosti te rijeèi govore o stanju u kojem su se Nijemci
našli nakon što je postupak "dižu" obavljen. Stanje nakon toga je itekako
odgovaralo stanju nekovrsne podignutosti gore, u prostor izmeðu, niti dolje, niti
gore, no svakako prostor bez oslonca. Dakle išèupan, dignut i tako ostavljen pa kako
bude, ne znaš kuda, kada, kako. Bilo je potrebno dosta vremena, više godina, da bi
se postigli ili našli kakvi - takvi oslonci, uporišta, za ukljuèivanje i za nastavak
samostalnijeg života."
- Alojzija Vilc, r. 1881. godine iz Treštanovaca. Bila je u logoru i tamo izgubila
zdravlje. Umrla u požeškoj bolnici i pokopana 13. srpnja 1946. godine na groblju u
Eminovcima.
Grabarje
Ostao je misteriozan nestanak mještana Grabarja - pripadnika Njemaèke
vojske: Stjepana Brener, Štefana Mühlberg i Josipa Rek. Po jednima, oni su
zarobljeni od partizana srpnja 1944. godine, a po drugim prièama željeli su prijeæi u
partizane. Zna se da su bili zatvoreni u Pauèju, nisu bile dozvoljene posjete i
kontakti i od onda nema više traga o njima. Još poslije rata dolazili su kod majke
Brenerove pripadnici OZN-e tražiti njegov bicikl, odijelo, pribor za jelo (tanjur,
vilica, nož i dr.) jer to pripada državi, buduæi je on bio neprijatelj.
Njemaèka škola otvorena je do poèetka studena 1941. godine. Prva uèiteljica je
bila Edita Flam, a poslije nje za uèitelja dolazi Reif. Polaznici škole još i danas
sjeæaju se pjesmica koje su uèili u školi.
Iseljavanje pokretne imovine organizirano je iz Pleternice, ali su proveli
nekoliko dana u Pleternici dok nisu osigurani vagoni na željeznici. Razmješteni su
bili po kuæama (Ribièiæ, stara škola i dr.)
Gradište
- 1. lipnja 1942. godine jedna oveæa grupa naoružanih partizana došla je u selo
Gradište te sa sobom odvela u šumu 10 mladiæa. Sutadan je došla još veæe grupa
(85) partizana, sakupila sve seljake i održali promidžbeni komunistièki govor.
- 3. lipnja 1942. godine jedan grupa od 25 naoružanih partizana došla je u
kamenolom, koji se nalazi iznad sela Gradišta te polupali sva postrojenja, istjerali
279
VDG JAHRBUCH 2004
radnike s posla i zabranili im daljnji rad. Vlasnik kamenoloma je Aleksa Milivojeviæ
iz Gradišta. U toj grupi prepoznat je kao zapovjednik neki Židov Kuhn iz Požege,
koji je pobjegao iz sabirnog logora.
Imrijevci
2. srpnja 1942. godine upalo je oko 150 partizana u selo Imrijevce i odveli sa
sobom 5 ustaša (Šimu Bariæa, Jozu Kovaèeviæa, Matu Kovaèeviæa, Filipa
Gržuèjeviæa i Matu Pauliæ), usput su uhvatili još dvojicu i svih sedam strijeljali u
šumi iznad sela Borojevac.
Ivanovci
2. srpnja 1942. godine oko 18 sati došao je nepoznati broj partizana u selo
Ivanovci i od Jure Grabovca oduzeli vonièku pušku i kolonistima (iz Dalmacije)
naredili iseljavanje, a seljaka Radu Saviæa odveli sa sobom. (Rade Saviæ je 1945.
godine u logoru Krndija bio stražar).
Jakšiæ
Izvješæe Ortsleitera Petera Eiler od 22. kolovoza 1942. godine o pogibiji: Karla
Schuster, Aloisa Jurtschak i Franza Lohner. Pokopani su na Bertelovaèkom
groblju, pokop obavio Petar Glavaš, kapelan.
- Marija Reif, stara 83. godine, roðena u Poreèu, udana u Kulu, supruga pok.
Ivana, umrla 15. ožujka 1944. godine, prilikom evakuacije u Jakšiæu, a pokopana
16. ožujka 1944. godine na groblju u Jakšiæu.
- Ivan Kemer, slastièar iz Kaptola, umro u 72. godini života za vrijeme
evakuacije u Jakšiæu i pokopan 25. ožujka 1944. godine.
- Josip Estergombi iz Kutjeva, umro u 42. godini života za vrijeme evakuacije u
Jakšiæu i pokopan na istoimenom groblju 29. ožujka 1944. godine.
- Stanislav Kuretiæ, sin Rudolfa i Katarine r. Panijan, star 21 godinu, iz
Radnovca, ubijen iz automatske puške 26. kolovoza, a pokopan 28. kolovoza 1945.
godine na groblju u Jakšiæu.
Sjeæanja:
Antun Pus, roðen 24. kolovoza 1929. godine u Jakšiæu. Osnovnu školu polazi i
završava 1940. godine kod uèiteljice Anke Toman u Jakšiæu. Kako je bio dobar ðak,
po savjetu uèiteljice roditelji ga upisuju u gimnaziju u Požegi, gdje završava prvi
razred. Drugi razred polazi i završava u Osijeku u DEUTSCHEN REAL
GYMNASIUMS, a stanuje kod djedovog brata Antuna u Osijeku. Treæi razred opet
polazi u Požegi, ali iz poznatih razloga nije mogao završiti. Poslije rata polazi
specijalnu poljoprivrednu školu - Ratarnicu u Požegi a potom u Brezoviici. Sada
umirovljenik, živi u Zagrebu, Poljana D. Kalea 7.
"U vremenu ratnog vihora 1941. godine moj djed Julius uèlanio se je u
nacionalno društvo organizaciju graðana Njemaèkog nacionalnog opredjeljenja Folksdojèera. Kao djeèak, sjeæam se, da je to bila nedjelja u proljeæe 1941. godine,
kada je vojska ondašnje Jugoslavije u toku dana u bašæama po voækama postavila
280
VDG JAHRBUCH 2004
mitraljeze, kako bi mogli pucati po njemaèkim avionima. Daljnji tok školovanja
sam opisao do 1943. godine, kada moj otac Ðuro odlazi u vojsku, a ja moram
pomagati kao najstariji sin u domaæinstvu. Naredne 1944. godine u proljeæe,
toènije 8. ožujka 1944. godine moja obitelj kao i ostali Folksdojèeri pakujemo i
selimo . Bez toènog sada sjeæanja, mislim da se namještaj i poljoprivredni alat
odvezao na vlak za Osijek, a mi smo kola napravili kao cigansku èergu i sa
prehranom i robom krenuli. Krave kojih je bilo pet komada i svinje, mislim da se
dalo, ne znam kome. Imam zapisano, da smo dana 10. ožujka 1944. godine stigli u
selo Tenje. To je selo desetak kilometara udaljeno od Osijeka. Kada smo putovali u
sjeæanju mi je ostao visoki dimnjak pokraj kojeg smo prolazili. To je bila lanara.
Stigli smo u selo Tenje i valjda po nekom rasporedu smjestili smo se u kuæu kod
obitelji Jakoba Fritman i supruge. Sin im je bio u vojsci, a kæerka udana u selu.
Nakon vrlo kratkog vremena (ne znam toèno), majka Alojzija, brat Ivica tada
star 5 godina i sestra Katica stara 13 godina otišli su iz Tenja, kao i mnogi
Jakšiæani su takoðer odlazili, dok je vlak preko Krndije vozio donekle sigurno
(Osijek - Našice - Èaglin - Pleternica - Požega). Tako smo ja i moj djed Julius Puss
bili sami u Tenju kod obitelji Fritman i radili na njihovom seoskom gospodarstvu i
tako živjeli dan po dan. Ni danas ne znam kako, ali i nerado se toga podsjeæam.
Najveæa briga su nama bili naši konji koje smo zajedno sa konjima udomitelja
njegovali i radili na posjedu. Nikakva saznanja nismo imali o ocu u vojsci, a ni o
majci, sestri i bratu, gdje su? i kako su? Po povratku kuæi u Jakšiæ su mi tada
prièali, da su bili u selu Ramanovci blizu Kaptola, kod majèinog roðenog brata
Joze Draškoviæ. Kuæa u Jakšiæu bila je prazna, a nisu smjeli u njoj biti. Dani i
mjeseci su prolazili u neizvjesnosti i pukom preživljavanju. U spletu ratnih
okolnosti mene su mislim poèetkom kolovoza 1944- godine odveli u vojsku u Osijek.
Kratko smo uèili vojnu disciplinu i naoružanje. Glavni posao bio nam je èuvanje
naroda koji je dolazio iz Srijema i Baèke i drugih krajeva u Osijek radi utovara u
vlak u Osijeku i njihovog odlaska. To sakupljanje je bilo u Njemaèkom domu u
Osijeku. Sada je taj dom srušen, a na mjestu je ostala samo ledina (Do prije rušenja
preimenovan u "Radnièki dom") kraj raskrižja, gdje je tenk Jugo-vojske pregazio
Fiæu. Koje sluèajnosti, mojim dolaskom da živim i radim u Osijeku 1975. godine
na mjestu sadašnje graðevine uz Vukovarsku ulicu, gdje sam stanovao, bila je
limena baraka u kojoj sam vojevao. I danas pored zgrade raste i stoji stara lipa.
Iz te vojske sam pobjegao jedne noæi poèetkom listopada i to do djeda Antuna, da
bi drugi dan našim konjima po mene došao moj tetak. Meðu narodom u Tenju
mnogo je bilo prièe da dolaze partizani i to brzo i svi Švabe ako žele ostati živi
moraju bježati s Nijemcima u Njemaèku. Došla je obavijest da spakujemo samo
najnužnije u kola zaprežna i budemo spremni svaki dan, kad æe se krenuti u
nepoznato. To se dogodilo 31. listopada 1944. godine. Došla je Njemaèka vojska u
kojoj je bilo i djeèaka s kojima sam i ja bio i samo pukim sluèajem sam ostao u
životu, skrivajuæi se, jer su došli i po mene. Kako nisu imali puno vremena da me
traže, mogao sam krenuti na put u nepoznato. Pred oèima mi je cesta puna jadnika,
plaèa i jauka. Vojske, koja pravi red da bi se išlo brže. U Osijeku na dravskom
mostu vojna kontrola sa ove strane ne znam tko su bili, a sa druge strane Maðarski
281
VDG JAHRBUCH 2004
vojnici, koji su nas samo propuštali. Tako smo putovali, kolona se polako kretala.
Pred veèer smo sustavljani u veæim mjestima. Tu nas je vojska slagala da
prenoæimo i na kazanu dijelili toplu hranu. Jedna kobila naše zaprege je šepala pa
je djed rekao da se podpasila. To je bilo po kasnijem sjeæanju u Sigetvaru, jer se
sjeæam zidina. Tu je vojska izlijeèila našu kobilu i mi smo nakon dva dana krenuli
dalje. Od tada nikog poznatog i znanog nismo vidjeli. To su bili sve ljudi iz Srijema
i Baèke. Tako smo u kolima putovali do mjesta Sopronj. To je na granici Maðarske
i Èeške. Tu su nas ukrcali u teretne vagone, konje u zatvorene, a kola i nas u
otvorene željeznièke vagone. Nastavili smo tako putovati vlakom. Kada bi vlak
zastao u nekim mjestima Crveni križ nam je davao toplu hranu. Sjeæam se, da sam
bio gladan, a imali smo u kolima masti punu kantu i slanine koju nam nisu oteli.
To se nije moglo jesti bez kruha. Tako smo putovali i 24. studena 1944. godine vlak
se zaustavio i rekoše stigli smo i moramo sve istovariti. To je bilo u mjestu, odnosno
vozili smo se kolima i stigli u mjesto Arnsdorf, pokrajina Šlezija, gdje su nas
smjestili u lager. Tu je u lageru bilo mnogo naroda, a mi nikoga nismo poznavali.
U tom lageru bili smo do 17. prosinca 1944. godine, odnosno 24 dana. Toga dana
17. prosinca smješteni smo u selu Arnsdorf kod obitelji seljaka Bruno Scholz u sobu
zgrade u dvorištu, a konji u staju. Tu smo radili sve poslove u gospodarstvu. Djeda
je imao na brizi i gazdine konje pa sam i njemu pomagao. Tu je bilo oko 50 komada
muznih krava. Te krave su svaki dan tri puta dnevno dolazili muziti osobe iz
lagera, a mi smo radili ostale poslove. Zima je bila velika sa puno snijega. Posla je
bilo svaki dan. Po završetku posla oko stoke išlo se na vršidbu vršalicom u velikim
šupama. U žetvi se samo želo i dovozilo u te šupe, a zimi vršilo. Hranili smo se kod
gazde. Sjeæam se Božiæa 1944. godine jer smo tada pozvani na ruèak sa gazdom i
ukuæanima. Inaèe hrana je bila da se preživi. Ako sam mogao uzeti koji komad
kruha, onda bi si u svojoj sobici namazao ga s mašæu, koju smo još imali. Nikuda
nismo mogli izlaziti. Kasnije uz obitelj gazde mogli smo iæi nedjeljom u crkvu.
Tako su prolazili dani bez nade. U daljini smo èuli jeku topova jer se fronta
približavala. U tom vremenu je i gazda otišao u vojsku. Dani su prolazili sve u
nekom zatišju, kad onda 13. veljaèe 1945. godine opet preži konje i kolima put u
neizvjesnost. Odnosno, par dana prije spakovali smo gazdina kola i naša. Tako je
opet krenula kolona naroda. Ja nisam znao kuda, a nisam imao ni koga pitati. Na
toj cesti bilo je kola, ljudi, vojske, naroda, sve je to bježalo. Neki su išli pješice,
biciklima, motorima, kamionima, tenkovima. Vozila su ostajala bez goriva. Vojska
je bježala u planine, jer je to veæ bio planinski kraj. Za sedam dana 20. veljaèe 1945.
godine došli smo u mjesto Langswaltersdorf gdje smo se smjestili djeda i ja i obitelj
Brune Scholza u jedno obiteljsko gospodarstvo. Kako je dolazilo vrijeme poljskih
radova u proljeæe 2. travnja 1945. godine mi smo, kao i drugi muški vratili se u
mjesto Arnsdorf i radili radove u polju.
Radili smo sve do 6. svibnja 1945. godine, osluškujuæ tutnjavu topova, da bi ta
tutnjava prelazila skoro u nesnošljivost što se sve više približavala. Zato smo 6.
svibnja iz mjesta Arnsdorfa gdje smo radili, krenuli opet kolima na nepoznati put te
u mjestu Langswaltersdorfu pokupili ostale èlanove i krenuli dalje. Opet se kolona
civila i vojske kretala cestom. Sjeæam se prizora gdje su se njemaèki vojnici skidali i
282
VDG JAHRBUCH 2004
zakapali svoje vojne uniforme i oblaèili civilnu odjeæu koju su oduzimali od civila iz
kolone i nestajali. Do noæi smo stigli u mjesto Merkelsdorf i od velike gužve civilna
kola nisu mogla dalje, veæ samo vojska. Tu smo se smjestili kod jedne obitelji u
kuæu. U toj kuæi u Merkelsdorfu samo smo izvirivali kroz male prozore podruma i
prizemne sobe. Gledali smo, ili bolje reæi zurili, èudili i plakali. Na cesti samo jure,
bježe njemaèki kamioni, tenkovi, pješaci. Nešto nepojmljivo što se to pred mojim
oèima dogaða. Odjednom je nastala tišina lomljave, pucnjave, kao kraj svijeta.
Pogledam na selo unazad sa prozora i krovova poèele su se lepršati, vijoriti bijele
velike i male krpe na velikim i malim batinama i tišina. To je bilo u rano popodne 7.
svibnja 1945. godine. Tada odjednom velika buka motora na cesti. Naš pogled
ugleda ruske tenkove, a iz njih i iza mnoštvo ruskih vojnika, koji su ulazili u kuæe i
govorili "mir - rat gotov". Tu smo u kuæi kod te obitelji ostali 7 dana, jer se nitko
nikuda nije smio kretati sve do 15. svibnja 1945. godine. Tako smo 15. svibnja
1945. godine krenuli iz Merkelsdorfa i stigli isti dan u Langswaltersdorf, kod
obitelji gdje smo prije bili. Tu smo se zadržali sedam dana do 22. svibnja 1945.
godine. Tada smo mogli putovati dalje, tako da smo mogli toga 22. svibnja stiæi u
selo Arnsdorf i smjestiti se kod obitelji Pol Paul, jer se obitelj našeg prijašnjeg gazde
nije vratila iz straha. To mjesto Arnsdorf je u Šleziji, koju je veæ zaposjela poljska
vojska. Tada u Ansdorfu smjestila se ruska vojska, koja nam je rekla da smo
sigurni dok su oni tu. Poljska vojska je znala doæi i sve stanovnike sa zavežljajima
tako i nas istjerati iz sela više od desetak kilometara i ostaviti nas tako. Tako smo se
opet vraæali u selo, dok su oni u vrijeme našeg protjerivanja sve kuæe redom
opljaèkale i opustošile. To se dešavalo nekoliko puta po istom scenariju. Žalili smo
se Rusima, a oni su nam kazali, da oni tu ništa ne mogu. To je bilo vrijeme žetve, jer
tamo je i žetva ranije. Žetvu su organizirali ruski vojnici. Svako jutro su skupili sve
stanovništvo u selu i tjerali na rad u žetvu. Ja i moj djed smo se javili da smo iz
Jugoslavije i komanda ruske vojske nas je lijepo prihvatila. Tako sam ja u
komandi bio kao prevodilac, a djeda je bio koèijaš na prijevozu. Tu smo ako ništa
drugo dobro jeli na kazanu.
Vrijeme se bližilo odlasku Ruske vojske. Tada je ruski vojni komandant pitao
što ja i djed želimo. Mi smo rekli, da bi kuæi, a on, da možemo s njima, jer oni idu
ravno u Moskvu. Ja bi išao u vojnu školu, a djed na kolhoz. Udovoljio je našoj želji i
isposlovao dokument - Propusnicu izdanu u Swidnici dana 25. lipnja 1945. godine.
Njegov osobni vozaè i jedan oficir nas je vozio u ðipu dok nismo dobili propusnicu i
26. srpnja 1945. godine odjavljeni i on nas je odvezao na željeznièku stanicu i
ispratio i uz potvrdu isprave uveo u vagone vlaka i saèekao dok vlak ne krene. Izašli
smo iz Èeške 27. srpnja 1945. godine za Jugoslaviju, što je vidljivo iz propusnice.
Sve što smo još imali u Šleziji, a to su bili konji i kola i osobne stvari, sve smo morali
ostaviti, a sa sobom smo mogli ponijeti samo pinklec. Slijedio je prolaz kroz
Maðarsku i 28. srpnja 1945. godine dolazimo na granicu Jugoslavije. Vlak zastaje
na granici, nastaje lom ljudi, bježi narod u Maðarsku, partizani i vojska puca, opæa
strka. Nastaje zatišje, vlak kreæe i stižemo u stanicu Subotica, gdje nas doèekuje
vojska i provodi kroz grad u jedan stari napušteni veliki mlin, zemljište okolo
ograðeno bodljikavom žicom, puno stražara i puno svjetla sa stupova. Vojska,
muško i žensko vrlo su nehumano i neljubazno postupali sa vikom, dernjavom i
283
VDG JAHRBUCH 2004
galamom, kao da smo stoka. Sva sreæa da je bilo
toplo. Tako su nas slagali kako smo išli u koloni
na gole podove. Sva sreæa bile su drvene daske.
Mislim da smo ja i moj djed dospjeli na prvi kat
velike zgrade. Tu smo složeni jedan do drugoga,
kao sardine, izvadili iz naših zavežljaja odjeæu,
raširili i legli. Tako smo tu morali èekati da nas
pozovu da kažemo kako se zovemo i odakle smo. U
toj tako da kažem gomili ljudskih biæa, muških i
ženskih, starih i mladih, djece, prvi dan je
protekao u išèekivanju. Tek drugi dan smo došli
na red bez hrane i vode, osim onog što smo imali
uza se. Ja i moj djed smo se dogovorili, da uvijek
isto govorimo, a to je, da smo iz Jakšiæa po imenu
Antun Pusiæ, roðen 24. kolovoza 1929. godine, a
moj djed, Julius Pusiæ, roðen 27. ožujka 1893.
godine. To su napisali i prijetili nam, da smo
banda. Nakon toga mogli smo se šetati po krugu,
iæi na vodu gdje je bila samo jedna pipa. Kod pipe
Antun Pus u Osijeku
je uvijek bila velika gužva i vojnici koji su tamo
na glavnom trgu 1942.
stajali da èuvaju red, kad bi došli blizu, tukli nas
batinama, pa tko je što dobio. Dobivali smo i obroke hrane tri puta na dan, ako si
mogao u koloni stiæi do kazana i dobiti malo kaše. Tako je bilo svaki dan i poslije
ruèka oko 13 sati preko mikrofona se oglašavalo da se doðe do podija, gdje su se
Konji bijelci Juliusa Puss.
284
VDG JAHRBUCH 2004
Propusnica izdana u Swidnici 25. srpnja 1945.
285
VDG JAHRBUCH 2004
dijelile propusnice za kuæi. Tko nije dobio morao je opet u red pa u prijavni radi
provjere podataka. U dvorištu nije bilo niti jedne travke, a ni u blizini ograde od
žice koliko je ruka mogla dohvatiti, sve smo poèupali i pojeli. Mnogo graðana
dolazilo je izvan žice i donosilo i nudilo hranu, ali nismo smjeli ni mogli uzimati,
jer je vojska branila i pucala u ljude i ubijala neposlušne. Tu je svaki dan mnogo
ljudi umiralo od iznemoglosti i bolesti. Ne znam toèno nakon koliko dana na
podnevnom prozivu smo prozvani i dobili propusnice za djeda i mene, s imenima
kako sam veæ naveo. Odmah smo se morali spakirati i vojska nas je iz logora u
koloni pratila do Crvenog križa u gradu, gdje smo dobili pakete hrane za put i tako
su nas utovarili u vlak u Subotici. Vlakom smo stigli do Osijeka, gdje smo se
iskrcali i ne znam ni danas kako smo izbjegli kontroli na stanici i otišli kod
djedovog brata Antuna Pus u Našièkoj 6. u Osijeku. Tu smo bili nekoliko dana i
odluèili, da ja sam odem kuæi u Jakšiæ. Sjeo sam u vlak i u jutro stigao na
željeznièku stanicu Blacko - Jakšiè, odatle svojoj kuæi, gdje sam našao svoje
roditelje oca Ðuru, majku Alojziju, sestru Katicu i brata Ivicu. Koliko znam, da mi
je mama kazala, da sam spavao do drugi dan naveèer bez buðenja, pa su se svi veæ
bili uplašili da nisam živ. Dolaskom kuæi saznao sam, da se otac Ðuro prije
nekoliko dana demobilizirao, tj. došao kuæi iz vojske (partizana). U kuæi nije bilo
ništa osim štednjaka, a spavali smo na podovima. Tada je otac Ðuro otišao u Osijek
i doveo kuæi u Jakšiæ svoga oca Juliusa. Nakon nekoliko dana došla je racija u selo
Jakšiæ, da pokupi sve preostale, kako su ih zvali "Švabe". Tako su mene i djeda
Juliusa pokupili i odveli u sred sela. Kako otac Ðuro nije bio kod kuæe, jer se
zaposlio u rasadniku u Eminovcima. Netko mu je javio i on je odmah došao i na
velike jade uspio nas izvuæi i tako smo ostali kod kuæe. Tako je tim ratnim i
poratnim danima došao kraj. Propusnicu iz Subotice su nam uzeli na raciji u
Jakšiæu. Ja sam na jesen otišao u školu na Ratarnicu u Požegi i dalje nastavio
školu - Poljoprivredni tehnikum i završio u Brezovici 1950. godine. Djed Julius je
živio na gospodarstvu s ostalim ukuæanima i umro 1983. godine. Odlaskom na
školovanje nikada više nisam se vratio živjeti u Jakšiæu, jedino sam dolazi za
vrijeme praznika i poslije u posjete. Ovih nekoliko redaka iz životnog puta radi
sjeæanja, a onima koji budu èitali, da se sjete teških dana pojedinaca u njihovom
životu, da se nikada i nikome ne dogode u životu".
Jurkovac
- 6. lipnja 1942. godine došlo je u selo Jurkovac 200 partizana i održali
komunistièki govor i pljaèkali (redovno snabdijevanje).
Kamenska
- u noæi 27. studenoga 1941. godine napalo je mjesto 40 naoružanih bandita
oružnièku postaju. U sukobu ubijen oružnik Jure Lubina, a dvojica domobrana i 1
graðanin su lakše ranjeni. Straža se sastojala od 2 oružnika, 5 domobrana i 16
graðana. Od napadaèa je ubijen jedan i jedan ranjen. Napadaèi su orobili i šumsku
upravu i odnijeli 8500 Kuna.
- 2. sijeènja 1942. godine njemaèka posada vodila borbu s partizanima.
286
VDG JAHRBUCH 2004
- 21. lipnja 1942. godine oko 400 dobro naoružanih partizana napalo je
oružnièku postaju Kamenska oko 1,30 sati i borba je trajala do 5,30 sati. Postaju je
branilo 8 oružnika i 70 domobrana. Borbom je rukovodio satnik Petranoviæ, koji je
pucajuæi osobno iz strojnice pokazao se kao hrabar i neustrašiv. Domobrani su
vodili borbu u prvim redovima boreæi se do 3 sata, kada su se predali. Ostali su se
borili do 5,30 sati, kada su se povukli. Poginuo je satnik Petranoviæ, jedan
domobran i jedan oružnik te jedna ženska. (Poginulo 25 domobrana i oružnika, a u
Voæin je pobjeglo 49 domobrana, od kojih je 5 bilo lakše ranjenih iz lovaèkih
pušaka.) Istraga protiv domobrana, koji su se predali, bila je u Požegi.
Kujnik
- 3. srpnja 1942. godine na cesti Pasikovci - Kujnik 3 partizana u ustaškim
odorama, oduzeli su od koèijaša Karle Farkaš sa kojim je bio i Mato Marjanoviæ iz
Požege, kola natovarena s 450 kg sira i 100 litara kajmaka vlasništvo mljekare
Viktora Hrešiæa iz Velike. Koèijaša i njegovog suputnika su pustili.
Kula
- 20. srpnja 1942. godine obaviješteno rukovodstvo NJNS u Osijeku o
naoružavanju njemaèkih narodnih skupina u Kuli i Poreèu.
- ES. Schütze Eiler Zwonko, geboren 13. X. 1924. in Kula, Drechsler,
unverheiratet, leichtverwundet im Kampfe bei Gradište am 28. X. 1942. (ES. Prinz
Eugen Hauptmann Michael Erg)
23. kolovoza 1943. godine vodila se borba za Kulu i Poreè.
29. svibnja 1943. godine evakuirano je stanovništvo Kule i Poreèa zaprežnim
kolima preko Pleternice i Nove Kapele (odatle vlakom do Ðakova) gdje su
razmješteni po selima Semeljci, Kešinci i Vuèevac. Evakuacija je uslijedila nakon
napada partizana na Vetovo i Kutjevo pa je èasnik mjesne zaštite strepio za od
napada na kulu i zapovjedio evakuaciju. Nakon dva tjedna evakuirani su se vratili
svojim kuæama.
22. - 24. sijeènja 1944. godine u sklopu bitke za Èaglin, vodila se bitka i za Kulu i
Poreè. Prema navodima napadaèa: Štab XXVIII. udarne divizije NOVJ izdao je
zapovijest 22. sijeènja 1944. godine podreðenim jedinicama za napad na Kulu i
Poreè. U istoj zapovijedi se navodi, da su u vezi nareðenja Štaba VI. Korpusa od 16.
sijeènja 1944. godine, nastavlja se daljnje èišæenje dijela Požeške kotline s napadom
i likvidacijom neprijateljskih uporišta Kulom i Poreèom. Neprijateljske snage u
Kuli su prema njihovoj procjeni: 200 nepppr. vojnika i to 50 Nijemaca i 150
naoružanih seljaka, pripadnika njemaèke skupine. Naoružanje: 1 top 75 mm, 1
teški i 4 laka bacaèa, 6 puškomitraljeza, 6 šmajsera, a ostalo puške. Uporište je
utvrðeno s bunkerima i rovovima, a ispred rovova su postavljene prepreke s jednim
redom bodljikave žice. Neprijatelj se osigurava patrolama u pravcu sela Ferovac,
Grabarje i Ciglenik. U uporištu Poreè nalazi se 160 neprijateljskih vojnika i to: 40
Nijemaca i 120 naoružanih seljaka, pripadnika njemaèke skupine. Naoružanje je: 1
teški i 3 laka bacaèa, 2 teška i 6 puškomitraljeza, 13 šmajsera, a ostalo puške.
Uporište je utvrðeno s 12 bunkera graðenih od dasaka i zemlje, nadkritih gredama
287
VDG JAHRBUCH 2004
i zemljom. Osigurava se patrolama u pravcu sela Latinovac i Ciglenik i to samo
danju. Izostaviti æu daljnje pojedinosti nareðenja o napadu i citirati samo
napomene iste: "Borci XVII. udarne brigade velikim junaštvom i
samopožrtvovanjem privode borbu u Èaglinu kraju. Borci i rukovodioci nisu žalili
nikakove žrtve u borbi protiv ustaških pasa. Jedinice koje napadaju Kulu i Poreè,
trebaju se ugledati u ove junaèke borce XVII. udarne brigade i sa isto takovim
junaštvom zadati švapskim psima u Poreèu i Kuli smrtni udarac, dotuæi slabijeg
neprijatelja. Likvidacijom Poreèa i Kule naš zadatak bit æe do kraja ispunjen."
Zapovijest su potpisali: Èedo Grbiæ, politkomesar i Vinko Antiæ ppukovnik. U
izvještaju Štaba XXI. NO udarne brigade Štabu XXVIII. udarne divizije NOV
Hrvatske od 25. sijeènja 1944. godine o tijeku i rezultatima borbi na osiguranju
prilikom napada na Èaglin napisano je: "Jedinice ove brigade imale su zadatak da
postave osiguranje na cesti Požega - Kutjevo i na cesti Kutjevo - Pleternica s dva
bataljona, dok je jedan bataljon držao osiguranje prema Kuli, a jedan bataljon
držao je zasjedu od Našica pod komandom Istoène grupe Odreda. Prvi bataljon
držao je položaj kod sela Šumanovca uz Veliki potok do kote 174. Na samoj cesti bio
je porušen most, a zasjeda se nalazila lijevo i desno od same ceste. Drugi bataljon
držao je položaj prema Našicama, a treæi bataljon držao je položaj na cesti Kutjevo Pleternica ispod kote 174. na ciglani, koja se nalazi na istoj cesti. Èetvrti bataljon
uputio je jednu svoju èetu ispred zasjeda u šumicu Granièni gaj, kota 172. sa
zadatkom da se pritaji, te kad proðe banda i prihvati borbu sa zasjedom, da istu
udari s leða. Ostale dvije èete ostavili smo za rezervu kod Štaba brigade, ali je isti
po usmenom nareðenju držao osiguranje odnosno blokadu sa sjeverozapadne
strane Kule, kako ne bi banda iz iste se probila za Požegu i udarila naše zasjede s
leða. Dana 22. sijeènja 1944. godine u 24 sata po planu kojeg smo dobili iz Divizije
naš IV. bataljon u zajednici s Požeškim partizanskim odredom izvršio je napad na
neprijateljsko uporište Kulu. Napad je imao dva sata zakašnjenja iz razloga što su
jedinice PPO bile razbacane i nisu na vrijeme mogle stiæi na vrijeme. Dana 22.
sijeènja 1944. godine izmeðu 9 sati došlo je do borbe na položaju prvog bataljona na
cesti Požega - Kutjevo. U 2 sata ujutro 23. sijeènja 1944. godine jedinice IV.
bataljona izvršile su napad na neprijateljsko uporište Kulu u zajednici s PPO.
Dana 23. sijeènja 1944. godine dobili smo nareðenje od Štaba divizije da s jednim
bataljonom zaposjednemo cestu Vetovo - Kutjeco, a s jednim bataljonom zajedno s
PPO, da izvršimo napad na Kulu. Po istom nareðenju smo postupili. Èetvrti
bataljom poslali smo u napad na Kulu, koji je udarao neprijatelja s lijeve strane
raskrsnice puta koji vodi iz Kutjeva prema Kuli. Isti je ušao u selo i poèeo s
èišèenjem, te oèistio par kuæa i jedan bunker i zarobio teški mitraljez Breda, ali
pošto je nabda naiša u streljaèkom stroju od Poreèa i našima udarila èisto iza leða,
a i sam se odred bio povukao, tako da je sva sila bila uperena protiv našeg IV.
bataljona, isti se morao izvuæi uz dosta teške gubitke i tom prilikom teški mitraljez
kojeg smo zarobili pao ponovno u neprijateljske ruke, a veæ je bio dan, te nismo
mogli nastaviti s operacijom pošto je banda probila zasjedu XVIII. brigade, te
pojaèala i povezala se s Kulom, a mi nismo odmah mogli saznati s koliko snaga se
pojaèala, te stoga nismo izvršili predviðeni napad. Borba na zasjedi trajala je 6
288
VDG JAHRBUCH 2004
sati. Naši gubici bili su na zasjedama 6 mrtvih i 25 ranjenih, a u borbi za Kulu bilo
je 14 mrtvih i 17. ranjenih. Utrošeno je 8000 pušèane municije, 17 mina za teški i 20
mina za laki bacaè. U napadu na Kulu izgubljeno je 5 pušaka." Izvještaj je potpisao
komandant Dušan Kreæa.
Bogdan Bosioèiæ opisujuæi djelovanje operativnih jedinica u požeškoj kotlini
(Požeška kotlina u NOB-i, Požega 1984.) je napisao: "Napad na Poreè trebao je
izvesti 4. bataljon 17. brigade i bataljon Osjeèkog odreda. Nijemci su osjetili da se
nešto priprema pa su se povukli u Kulu i tako ojaèali ovo uporište. Napad na Kulu
izveo je 4. bataljon 21. brigade bez 2. èete i bataljona Požeškog odreda. Napad nije
uspio, a jedinice su se morale povlaèiti po danu na brisanom prostoru gonjene
vatrom neprijatelja i doživjele su gubitke od 30 poginulih i 38 ranjenih boraca,
meðu njima i komandant bataljona".
Sjeæanja:
Josef Reiter, Freytagweg 38, 964665 Neustadt, Deutscland:
"Naša kuæa u Kuli bila je na broju 17. i ta kuæa više ne postoji. Mi smo u Kuli
dobro živjeli i sa svima se vrlo dobro slagali. Kada je poèeo Svjetski rat 1939.
godine, naši su Švabe bili u vojsci Jugoslavije, a tek od 1942. godine u vojsci
Njemaèke. Veæ 1941. godine javljaju se komunistièki partizani i poèeo je rat s
nama. Osobito nas Nijemce su htjeli sve potuæi. Tako su Kuljani 29. svibnja 1943.
godine morali se evakuirati na 14 dana u Semeljce, Kešince i Vukèevce, kod
Donauschwaben. 21. sijeènja 1944. godine bio je crni dan za Èaglin, Poreè i Kulu.
Puno mrtvih u Èaglinu i Poreèu, nekoliko su pobjegli u Kulu. Partizani su onda
napali i Kulu. Puno je poginulo u Kuli dok je stigla pomoæ Wehrmahta. Znali smo
da se tako dalje ne može. 12. ožujka 1944. godine dobili smo Befell (zapovijest) da
moramo isprazniti naše selo. Švabe iz Kule i drugih osam sela požeškog kotara išli
su zajedno. Kuljani su morali na vlak u Jakšiæ, gdje su se utovarili u vagone i stigli
su 19. ožujka 1944. godine u Sarvaš (Hirschpeld) blizu Osijeka. Tamo su ostali do
28. listopada 1944. godine, kada pada odluka o putu u Njemaèku. 29 familija
ukrcani su u vlak u Sarvašu 28. listopada 1944. godine, kojim su preko Maðarske i
Austrije stigli 5. studena u Rödental - Oeslan, kotar Coburg. Tu su razdijeljeni po
selima toga kotara. Kuljani, koji su imali u Sarvašu još konje i kola su isto išli
preko Maðarske u Austriju i ostali (najviše) tamo. Najviše Švaba koji su ostali u
Jugoslaviji su umrli tamo i to od "socijalistièke demokracije" - od 1945.- 1948.
godine, preko 100.000! Od 600.000 Švaba u više stotina sela tamo više ne
egzistiraju. - "Otteimatland, o Jugoland! Du bist jetzl unser Untergang. Wir haben
alles hingegeben für dein Wohl und glück und Leben. Und für Müh und Plag, gabst
du uns den Bettelstab".
10. lipnja 1945. godine morali su svi Švabi ovoga kotara skupiti se u logor
Schützenhaus Neustadt bei Coburg. Tamo smo dobili naredbu, da idemo natrag u
Jugoslaviju. Preko Salzburga i Klagenfurta stigli smo do granice Jugoslavije.
Tamo je bila engleska vojska, koja je dala zapovijest da odmah idemo natrag u
logor Schützenhaus. Tamo smo onda živjeli skoro 4,5 godina. Neki su i prije otišli,
najviše u Baden- Württenberg u blizini Karlsruhe i Pforzheima. Onda je poèeo
289
VDG JAHRBUCH 2004
normalan život. Nekoji su išli u školu, a drugi na posao. Nakon 20 godina su poèeli
Švabi zidati kuæice, tako da sigurno svaki ima svoju. Skoro je prošlo 59 godina od
kako smo ovdje u Njemaèkoj. Moji roditelji i brat nisu više na životu. Moja supruga
Rose i ja imamo jednoga sina. On je dipl. ing., i zaposlen je kao Manager
Enginering kod Schott glas Mainz. Ja sam bio kod firme Siemens pa sam po potrebi
posla bio u Indiji, Turskoj i Južnoj Africi. Uvijek mi je bilo u glavi: ako æu biti
rentner, moæi æu iæi u posjete kod roðaka u staru Domovinu. No sada ne mogu jer
zdravlje nije dobro. ........ 10. 02. 2003.
Marija Fischer
(Doživljaje redigirao dr. Valentin Oberkersch)
"S obzirom da je moj suprug Friedrich Fischer poginuo za vrijeme zraènog napada
u Linzu, došla sam svojim roditeljima u Nussbach, okrug Kiechdorf na Kremsu, gdje
su bili smješteni nakon evakuacije iz Hrvatske. Dana 5. srpnja 1945. godine došao je k
nama naèelnik Edlinger i rekao: Svi Hrvati moraju kuæi i dužni su 6. u 7 sati s ruènom
prtljagom doæi pred opæinsku zgradu radi prijevoza za Jugoslaviju.
Kada smo se skupili objasnio nam je opæinski tajnik, da æemo tim vlakom biti
prevezeni direktno u domovinu. S amerièkim automobilima (kamionima) dovezeni
smo u Kirchdorf na kolodvor, gdje smo utovareni u vagone te preko Linza, Maribora,
Zidanog Mosta došli u Zagreb, gdje smo prispjeli 8. srpnja 1945. u 8 sati ujutro. Prije
nego što smo ušli u Jugoslaviju na granici smo premješteni u druge vagone. U
Zagrebu smo smješteni zajedno s prtljagom u jednoj vojarni u blizini kolodvora.
Svaki je dobio malu štrucu kruha i juhu od graha. Slijedeæe popodne ponovno smo
dobili štrucu kruha. Oko 16 sati pozvani smo u dvorište radi popisivanja. Preko dana
po nekoliko puta putem zvuènika pozivani smo da dademo doprinos partizanima
(odjeæu i drugo). Kako smo imali samo ruènu prtljagu nitko nije imao ništa suvišnog
kod sebe, tako da nismo ništa ni poklonili. Upisivanje u liste bilo je više puta
prekidano, osjeæala se odreðena napetost, koja je s prekidima rasla. Kad je popis
dovršen utjerani smo unutra i stavljeni pod stražu. Ubrzo je došla zapovijed, da si
moramo nešto uzeti za jelo i skupiti se u dvorištu. Nakon dva sata dopraæeni smo na
kolodvor i opet utovareni u vagone. Pod strogom stražom vozili smo se preko
Varaždina do Czakatornye na maðarskoj granici. Prije granice, još u Meðimurju,
morali smo iziæi i 25 kilometara pješaèiti preko maðarske granice.
U Maðarskoj su nas preuzeli Rusi i opet utovarili. Za vrijeme puta morali smo
nekoliko puta silaziti i dio pruge propješaèiti, da bismo opet bili utovareni. Oèaj je
rastao i postao tako velik, da su si dva muškarca prerezala vrat. Jedan od njih bio je
iz Kule. Jedan je umro, a drugi je smješten u maðarsku bolnicu. Na èitavom putu
od Zagreba do Šopronja, to je bilo 8. srpnja naveèer do 13. srpnja 1945. godine,
nismo dobili ni jedanput nešto za jelo. Takoðer nismo mogli ništa ni kupiti. Našu
prtljagu ostavili smo u Zagrebu. Dana 13. srpnja do podne oko 11 sati, pobjegla
sam u Šopronju (Ödenburg) iz transporta, a vratila se opet 16. srpnja 1945. godine
opljaèkana, pregladnjela u Nussbach. U transportu je bilo oko 1700 osoba, sve
njemaèki izbjeglice iz Jugoslavije.
290
VDG JAHRBUCH 2004
Prema sjeæanju Margarete Lauer, udane Bojaniæ,(sada živi u Požegi) kæeri
uèitelja Lauera, tada u Kuli: "Prilikom napada partizana na Èaglin i Kulu sijeènja
1944. godine, sedam ustaša iz Èaglina probilo se do Kule i zauzeli osvojeni po
partizanima bunker na cesti prema Bektežu (preko puta kuæe Bauernfreunda) i
skroz ga držali do dolaska pojaèanja - Nijemaca iz Gradca. Obitelj Lauer zbog
opasnosti povlaèi se u jedan sjenik iz doma u mjestu, ali se morala povuæi u sredinu
sela u kuæu Paus, gdje je bilo preko 20 osoba. Bilježnik u mjestu bio je Nijemac, a
žena mu je bila pravoslavka, pa kad je mljekarica sutradan donosila mlijeko
zatekla je visokog partizanskog oficira i odmah alarmirala u mjestu da se nalazi
partizan. Kuæa je opkoljena i on je uhvaæen, ali ne zna za njegovu sudbinu. Inaèe je
to bio mlad oficir oko 20 godina, bio je lijepo obuèen, imao je rajthozne i èizme.
Sutradan su partizani iz Kutjeva poruèili, da u Kuli neæe ostati ni žive maèke. Kako
nije bilo telefonske ni radio veze, a mjesto je bilo opkoljeno partizanima, jedan
stariji mještanin Kule imao je kod kuæe raketni pištolj i s njim obavijestio Nijemce,
pa veæ za 15 minuta (?) stiže pomoæ Nijemaca iz Gradca. Bilo je veliko veselje i
slavlje. Klali su se teliæi, odojci, pure i druga živad.
Sjeæa se i tragedije posade iz Kule koja je išla kamionom u pomoæ posadi u
Vetovu i upala u zasjedu kod Lukaèa. Mrtvi su doveženi u školu Kula i tu poredani
na podu koji je bio obložen plavim pakpapirom i omeðen gredama." Isto tako se
sjeæa muèkog ubojstva mještana Poreè (ujaka Kindera iz Kule) koji se predao
partizanima jer su obeæali da neæe nikome ništa nažao uèiniti. Kada se predao,
otjerali su ga u Duboku, tamo ubili, rasjekli glavu i izvadili mozak.
Adolf Kirschig, konrektor AD, napisao je 1962. godine knjigu: Kula - Poretsch
Die Deutschen im Poschegaer Kessel. Donauschwäbische Beiträge 46. Panonia Verlag Freilassing 1962. Kritiku iste napisao je za Zbornik historijskog instituta
Slavonije br. 4. 1966. Sreæko Ljubljanoviæ. Poslije rata Kirschig iako po struci
uèitelj, morao je raditi kao radnik u kamenolomu u Austriji, a poslije je dobio
mjesto upravitelja škole u jednom mjestu u okolici Ulma.
Gospodin Kirschig poklonio mi je jedan primjerak iste knjige i njegovim
dopuštenjem navodim nekoliko podataka.
Stanovništvo Kule 1944. godine:
Begteški put
2. Josef Musler, tokar, 1908. (2,2- "s Traxlers")
4. Anton Schneider i sin Karl, obadva stolara, 1896. (4,1- " 'Tischlers")
6. Anton Heigel, mlinar, 1926. (2,1 - "Pubas' Heihels")
8. Mate Politsch (2,2-)
10 a. Kathi Bauernfreund, udovica, sin Julius, (3,3-)
10 b. Paul Weber (2,1-)
12. Josef Wilz; sin Josef i zet Stefan Horvat (5,1- "'s Heislers")
Altes Stammdorf
14. Balthasar Weber (4,2- " 's Tieze")
16. Adam Hingelbaum (2,2- " 's Wolz")
291
VDG JAHRBUCH 2004
18. Opæinski ured, Franz Wagner, opæinski tajnik, 1926. (2,2-)
20. Oeter Schodek, (4,1- "Schodeks")
22. Anton Atixel (2,3- "rot Stixel")
24. Peter Stixel i neæak Josef Berger, (4,1- " 's Stixels")
26. Aloisia Puhl, (1,0 - " 's Landewas")
28. Eva Stürmer, (1,0- " 's Wewers") i Peter Schweiger, (4,1-)
30. Peter Stürmer, (4,2- " 's Khine")
32. Adam Berger i sin Fritz, (5,2- " 's Lange")
34. Ludwig Kassal i Anton (4,1- " 's Kaiers")
36. Viktor Mühlberg (4,1- "Schirholze")
38. Elisabeth Reif (2,1- " 's Reife")
40. Adam Weber (4,1- " 's Tieze")
42. Ludwig Faubel (3,2- " 's Wachners")
44. Anton Faubel (3,2- " 's Faubels")
46. Josef Reiter i sin Georg (4,0- " 's Zedels" i " 's Reiters")
48. Anton Bürger i sin Michael (4,2- " 's Klese")
50. Georg Kassal i sin Anton (4,2- " 's Hansniikels")
52. Georg Bauerfreund i sin Georg (4,2- " 's Hafners")
54. Rosalia Baudoin (1,0- " 's Dokters") i Julius Stixel (2,0-)
56. Johann Kühn i brat Franz (5,3- " 's Poretschusters")
58. Josef Pelzer i neæak Christian Weber (4,3- " 's Pelzers")
60. Andreas Kühn i sin Jakob (5,2- " 's Lukas")
Kutjevaèki put
62, Konrad Baller, 1881. (4,3- " 's Ballers")
64. Peter Mühlberg, 1902. (4,1- "Schiirholze")
66. Georg Seifert i sin Anton, 1924. (4,1- "Seiferts")
68. Peter Reif i sin Ludwig, 1921. (4,1- "Peder's Reife")
70. Hans Reif, mehanièar, 1923. (3,2- "Hans's Reife")
72.a Adam Stürmer (2,1- " 's Pfaffe")
72.b Prodanov, 1934. (1,0-)
74. Josef Stürmer i neæak Stefan Kinder (4,3-)
76. Julius Reiter, (2,2-)
78. Adam Kühn i sin Josef, 1906. (5,1- " 's Postträgers")
78.a Stefan Schirholz, 1936. (2,2- " 's Merze")
80. Toni Schmidt i sin Karl, stolar (3,3- "Schmiede")
80.a Jakob Psotka, 1940. (2,3- "Sotkas")
82. Peter Berger, kolar i sin Anton, 1922. (4,3- " 's Khine")
84. Anton Kinder i sin Julius, 1918. (4,3- " 's Paulese")
86. Josef Stixel, tokar, 1932. (2,2- Sticksels")
Verlängerung des alten Stammdorfes (Dombovar)
88. Stefan Wagner, gostionièar, 1893. (3,2- " 's Werz")
90. Anton Bauernfreund, Jäger i neæak Stefan Stixel (4,2- " 's Donidis")
92. Peter Kalaikowitsch i sin Peter, 1895. (4,1- " 's Kalaikowitsche")
292
VDG JAHRBUCH 2004
94, Anton Bürger, 1892. (2,2-) i Ferdinand Musler (2,1-)
96. Anton Mühlberg, zidar (4,0- " 's Amris")
98. Nikolaus Mühlberg, zidar, 1923. (4,2- "Nikola's Amris")
100. Georg Paus, postolar, 1931. (2,1 - "Schusters")
102. Opæinska kuæa
104 a. Aloisia Weber (1,1-)
104. Andreas i Michael Mühlberg (3,1-)
106. Adam Kalaikowitsch (2,1-)
108. Anton Psotka, 1925. (2,2-)
110. Josef Steib (2,1- "Steibs")
112. Josef Weber i sin Georg (4,1-)
114. Stefan Pelzer (2,1- "Pipo'ss Pelzers")
116. Hans Hingelbaum (3,0-)
118. Zauzeto za jednog iseljenika iz Amerike
118 a. Adam Stürmer, stolar, 1923. (2,1-)
120. Michael Kühn i sin Gabriel (4,3- " s Lukas")
122. Franz Kühn i Aloisia (4,2- " s Tischlers")
126. Adam Reiter i sin Adam (5,1- " Reiters")
128. Peter Reiter (4,2-)
130. Adam Mühlberg (2,0-)
132. Josef Marman i Anton, 1923. (4,1-)
134. Josef Weihand (2,2-)
Školska ulica
1. Michael Bauernfreund (2,1-)
3. Georg Weber, baèvar (2,1- "s Tize")
5. Adam Berger, kolar (2,1- "s Klose")
7. Georg Merkus (1,3- " s Merkuse")
9. Anton Heigl i Stefan (6,5 - "s Heigels")
11. Škola, uèitelj Lauer
13. Peter Steib (2,2- "Steibs")
15. Georg Mühlberg i šogorov sin Josef Huth (4,1- "s Jakschas")
17. Georg Reiter, zidar (2,2- "s Zedels")
Altes Stammdorf
19. Hans Kirschig i sin Josef, Friseur (5,2- " s Muslers")
21. Peter Kinder (3,1- "s Paulese")
23. Georg Stürmer (4,2- "Stermers")
25. Peter Mühlberg i sin Peter (4,2- " s Luis")
27. Anton Schweiger i Georg (4,3- "s Elwels")
29. Anton Eiler i sin Stefan (5,1- " s Franse")
31. Georg Musler i Anton (4,6 - "Sshmits")
33. Franz Berger (4,1- "s Klose")
35. Adam Berger (3,1- " s Klose")
37. Georg Paus i Michael (4,2- "s Pause")
293
VDG JAHRBUCH 2004
39. Adam Kühn (3,1- s Merkuse")
41. Karl Schnur ((5,2- "Sshnurs")
43. Georg Schweiger i unuk Julius Bauernfreund (5,3- "s Elwelz")
45. Anton Eiler (2,2- " s Stefans")
47a. Dom mladeži
47b. Kaufmannsladen
49. Andreas Schirholz (3,1- " s Merze")
51. Johann Lippert (2,1- "s Lippers")
53. Philipp Psotka (2,3- "Sotkas")
55. Andreas Kühn i Stefan (4,2- "s Haneskele")
57. Paul Marman i šogorov sin Georg Politsch (4,2- "s Marmans")
59. Peter Fischer i sin Michael (4,2 - "s Fischers")
61. Josef Mühlberg i sin Peter (4,2- "s pemake")
Cigleniker Weg
63. Josef Kassal, Weber, i brat Anton Kassal, postolar (4,3- "s Wewers")
65. Josef Schweiger, zidar i sin Peter (5,1- "s Jerichspaues")
67. Josef Merkus, zidar (3,3- "s Merkuse")
69. Franz Weber i šogorov sin Kaspar berger (4,0- "s Franjos")
Verlängerung des alten Stammdorfes (Dombovar)
71. Adam Theis i šogorov sin Julis Puhl, um 1810. (5,1- "s Teise")
73. Peter Mühlberg i Michael, 1876. (5,2- "s Klese")
75. Anton Steib, 1814. (2,2- "Steibes")
77. Hans Weber i Josef, kovaè, 1830. (4,1- )
79. Franz Paus i Michael, 1891. (6,1- "s Pause")
81. Ludwig Kühn, zidarski majstor, 1892. (2,3 " s Krpans")
83. Georg Seifert i šogorov sin Josef Eiler, tokar, 1901. (4,2- "Seiferts")
85. Adam Reiter, stolar, 1908. (3,1- "s Reiters")
87. Jakob Stürmer, (2,1- "Stermers")
89. Josef Stürmer, 1902. (4,2- "Stermers")
91. Amalia Eiler (2,2- "Stefans")
93. Anton Kühn i Ferdinad, stolar (5,1- "s Khine")
95. Franz Eiler i sin Wilhelm, 1897. (6,2- "s Franse")
97. Adam Heinrich i brat Josef, frizer, 1895. (4,2- " s Britzos")
99. Josef Stürmer i sin Josef, 1885. (4,1- "s Pfafle")
101. Anton Eiler (2,0- "s Beios")
103. Michael Stixel, 1895. (3,2- "Sticksels")
105. Michael Weber i sin Adam (6,1- " s Wewers")
107. Anton Müller, 1906. (3,1- "S Heislers")
109. Adolf Weihand i sin Karl, 1910. (5,2- "s Weinhande")
111. Stefan Kirschig (2,1- "s Ribes")
113. Anton Berger i sin Georg, 1904. (4,2- "s Klose")
115. Josef Eiler i sin Peter, 1910. (4,1- " s Wastels")
117. Anton Kühn, 1922. (2,1- "s Lukas")
294
VDG JAHRBUCH 2004
119. Anton Reiter i šogorov sin Anton Stixel, 1919. /4,1- "s Sedels")
121. Josef Kalaikowitsch i sin Viktor, 1919. (5,1- "s Mariners")
123. Josef Seifert, 1923. (2,2- "Seppi-Seiferts")
Po iselenju Kuljana u mjestu ostaju:
- Franz Müller (Imao sina u partizanima, a živio u Bjeliševcu).
- Weber, sa ženom (Imali nekoga u Vetovu).
- Paus, sa ženom.
- Kinder, ostao sam (Imao sina u Njemaèkoj vojsci).
- ? Elza (dijete roðena 1940. godine).
Za tri familije nije bilo mjesta u vagonima prilikom evakuacije, a jedan od njih je
i Aleks Kalajkoviæ. No i on je morao preseliti u Grabarje. U napušteno mjesto
doseljavaju prvo stihijski, a potom prema odlukama novih vlasti. Mijenjaju i nazive
ulica pa su to: Gradiški, Cernièki, Kutjevaèki i Ciglenièki sokak.
Vojne žrtve (poginuli u jedinicama):
Alois Baller, r. 1924. god.
Anton Berger, r. 1919. god.
Anton Berger, r. 1924. god.
Georg Berger, r. 1910. god.
Zwonko Eiler, r. 1924. god.
Josef Faubel, r. 1906. god.
Jakob Kühn, r. 1921. god.
Josef Kühn, r. 1913. god.
Peter Mühlberg, r. 1921. god.
Franz Musler, r. 1915. god.
Josef Paus, r. 1903. god.
Julius Reiter, r. 1904. god.
Adam Weber, r. 1919. god.
Wilhelm Weber, r. 1924. god.
Civilne žrtve:
Julius Bürger, r. 1886. god.
Ludwig Kassal, r. 1874. god.
Aloisia Mühlberg, r. 1923. god.
Michael Musler, r. 1896. god.
Georg Paus, r. 1880. god.
Elisabeth Reif, r. 1897. god.
Franz Schnur, r. 1872. god.
Elizabeth Schweiger, r. 1876. god.
Maria Schweiger, r. 1874. god.
Konrad Steib, r. 1930. god.
Georg Stürmer, r. 1878. god.
Adam Weber, r. 1880. god.
Theresia Weber, r. 1883. god.
295
VDG JAHRBUCH 2004
Nestali:
Josef Bauernfreund, r. 1912. god.
Julisu bauernfreund, r. 1908. god.
Julius Bauernfreund, r. 1914. god.
Stefan Eiler, r. 1922. god.
Wilhelm Eiler, r. 1920. god.
Adam Heigl, r. 1912. god.
Josef Hut, r. 1914. god.
Kalaikowitsch, r. 1921. god.
Julius Kinder, r. 1911. god.
Josef Kirschig, r. 1909. god.
Anton Marman, r. 1923. god.
Julius Stixel, r. 1907. god.
Josef Weber, r. 1906. god.
Umoreni:
Georg Mühlberg, r. 1876. god.
Julius Bürger, r. 1886. god. Župnik i dekan u Podravskoj Slatini.
Strijeljan na Papuku 10. prosinca 1944. godine.
Kunovci
10. 6. 1942. godine oko 20 naoružanih partizana došlo je u selo Kunovce, gdje su
uhitili Branka Kajiæa, ustaškog tabornika. Prema izvješæu Gašpara, bilo je to 9. 6.
42., jedna desetina proletaraca sa nekoliko partizana upala je u hrvatsko selo
Kunovci. Uhapsila Branka Koiæa, ustaškog tabornika. Narod je pozdravio
partizane, tabornik je odveden, osuðen na smrt i strijeljan. Inaèe, u izvještaju istog
Gašpara (Operativni štab III operativne zone Glavnom štabu NOP odreda
Hrvatske od 27. 8. 1942. godine stoji: "Pitanje vojnih sudova kod nas rešava se tek u
novije vrijeme. Stvari koje zasjecaju u taj resor rada vršile su se dosta
neorganizirano".
Kutjevo
Voðe Njemaèke skupine u Kutjevu bili su Karl (Carl) Mader ml. i Josip Baller, a
oni su 1943. godine napustili Kutjevo, otišli u Osijek i tamo bili do preseljenja za
Njemaèku. Karl Mader roðen je 18. listopada 1905. godine u Kutjevu. Završio je
Višu gospodarsku školu u Klosterneuburgu - Austria. Poslije smrti svoga oca Carla
1936. godine radio je na gospodarstvu Turkoviæ kao upravitelj Vinogradarstva,
voæarstva i podrumarstva. Bio je predsjednik DVD Kutjevo od 2. veljaèe 1940.
godine do 1943. godine, odnosno do povlaèenja iz Kutjeva.
Križni put Ane Abramoviæ
Ana Ankica Abramoviæ, Molerova, roðena je 1. 1. 1925. godine u Kutjevu.
Nakon smrti oca Milana, Mije Abramoviæa, koji je tragièno preminuo 10. kolovoza
1926. godine uslijed eksplozije parnog stroja, inaèe je bio strojobravar i naèelnik
opæine Kutjevo, majka Marija, roðena Stipèeviæ, udaje se za Josipa Mohlera i
296
VDG JAHRBUCH 2004
Carl Mader s Kutjevèanima - dolje u sredini
nastavljaju živjeti u Kutjevu. Svoja sjeæanja na protjerivanje iz rodnog doma
opisuje:
"U nedjelju naveèer 28. 10. 1944. godine partizani su u predveèerje upali u kuæe
prema popisu i to tako da je na svakog èlana domaæinstva bio po jedan partizan. Po
upadu u kuæu kada bi okupili familiju, naredili bi im da se imaju brzo spakovati i
uzeti najnužnije, hranu za tri dana, topli veš te novac i zlatninu. Kuæu i imovinu u
kuæi rekli su da preuzima NOO. Te veèeri iz Kutjeva iz svojih kuæa istjerani su i
dotjerani u garažu Distrikta - dobra Turkoviæ u Kutjevu slijedeæa domaæinstva: 1.
Matajs Cimermann (2 èlana), 2. Antun Freundlüch (2 èlana), 3. Antun Ašenbrener
(5 èlanova), 4. Pero Ganoci (2 èlana), 5. Josip Mohler (4 èlana, 2 muška), 6. Ivan
Heister (5 èlanova, 2 muška), 7. Miško Jung (3 èlana, sin bio u Njemaèkoj vojsci), 8.
Andreas Jung (3 èlana), 9. Josip Jung (3 èlana), 10. Michael Musler, remenar (3
èlana), 11. Wolf, upravitelj ergele i supruga (2 èlana), 12. Josip Pokorny, upravitelj
dobra u Kaptolu i supruga Jelena roð. Volareviæ (2 èlana), 13. Antun Volareviæ (5
èlanova - supruga, snaha i 2 unuke), 14. Paus ( 4 èlana, 2 sina i kæer), 15. Bertosi
(bio na frontu u Njem. vojsci, a otjerana žena i 2 djece), 16. Matiæ (Drago Matiæ bio u
njem. vojsci pa su mu otjerali ženu Helenu i kæerku Veru. Drago poslije prešao u
partizane.) U obranu navedenih obitelji stali: Pepl Kühn, Milan Jung i Zvonko
Abramoviæ, koji su bili u partizanima i protivili su se da se odvode navedene
familije samo zato što su njemaèke, a zašto se oni onda bore u partizanima ako
stradavaju i Nijemci. No brzo su bili ušutkani od ostalih partizana. Kühna su
razoružali i sutradan ubili, a ostala dvojica su se povukla. Sutradan, 29. 10. 1944.
godine do podne i slijedeæi 30. 10. 1944. godine vodili su nas "ko bajagi" na
297
VDG JAHRBUCH 2004
saslušanje, ali stvaran cilj je bio pretres ponesene robe i oduzimanje novca i
zlatnine i drugih boljih predmeta. Kako su koju familiju pregledali, odmah bi
odvojili muškarce od familije. 30. 10. poslije podne sve su nas terali za Orahovicu.
U predveèer je stigli smo na ugao u Orahovici pred hotelom, gdje su neki ljudi
dovezli u kolima žito i kada su istovarili kola sa žitom, onda su nam naredili da se
ukrcamo u ta kola i tako kolima vozili smo se èitavu noæ do Podravske Slatine, gdje
smo bili smješteni u jednom polupanom hotelu. Odatle smo otjerani u Viljevo i
poslije za Donji Miholjac. Dotjerani smo u komandu u Viljevu, gdje smo èekali do
pola noæi, a onda u ponoæ pokret preko miniranog mosta na Karašici za Èaðavaèki
Lug. To je selo bilo pola popalito. Tu nam je partizanski oficir rekao da sad idemo
svojim prijateljima u III. Reich, da samo produžimo dalje putem i vièemo na
njemaèkom, kako bi nas èuli Nijemci ili ustaše i ne bi otvorili vatru na nas, misleæi
da smo partizani pa nas tako pobili. Zato smo saèekali jutro i krenuli za Donji
Miholjac. Pred bunkerom doèekao nas je njemaèki èasnik. Odmah su nas popisali,
nahranili i podijelili po kuæama. Nakon tri dana utovarili su nas u kola pa
kompom preko Drave u Maðarsku u Harkanj. Tu smo bili 2 dana i treæu noæ su nas
utovarili u vagone Njemaèke vojske i transportirali za Njemaèku. Putovali smo
vlakom 6 dana i 6 noæi. Bili smo blizu fronte pa nas nisu mogli direktno prevesti
nego smo nekoliko puta polazili i vraæali se. Nakon 14 dana došli naveèer u
Najdorf, selo u Šleziji, kotar Golberg. Tu smo u jednom hotelu bili smješteni dok
nije došla fronta - Rusi. Kad su došli Rusi nismo smjeli reæi tko smo. Spasilo nas to
što smo iz Hrvatske i Jugoslavije i što je jedan kovaè imao kod sebe bukvicu - vojnu
knjižicu stare Jugoslavije. Opet smo rasporeðeni po selu i tamo smo èuvali svinje i
krave, orali i sijali repu i krumpir. No nikad nam nije bilo slobodno kretanje.
Povratak kuæi opet je igrom sluèaja bio u desetom mjesecu 1945. godine. Ali ne i
kraj muka. Sakupljalište za povratak bilo je u Nahodu u Èeškoj, a odatle preko
Maðarske za Jugoslaviju. Tako smo noæi u 23 sata stigli u Suboticu i opet
postrojavanje i pitanje, da oni koji su Židovi, koji imaju èlana u partizanima ili
partizani mogu izaæi iz stroja, potom koji su bili suradnici ili ih su Nijemci otjerali
u Njemaèku mogu istupiti. Sjeæam se, da je s nama bio u transportu i jedan
partizan Milan Rukavina iz Kuta. On je bio ranjen pa su ga Nijemci poveli sa
sobom. Mi koji smo ostali u stroju partizani su otjerali u Baèki mlin, a odatle u
Svetog Ðurða u školu i vodili svaki dan na ispitivanje (porodice miješanih
brakova). Kad su nas odatle pustili krenuli smo kuæi u Kutjevo. Na kuæi nije bilo ni
vrata ni prozora, podovi potrgani, a namještaju ni traga. No ni sam ulazak u kuæu
nije bio jednostavan. Tri puta smo morali tražiti intervenciju da nas puste u kuæu i
na miru. I one stvari iz kuæe za koje smo znali gdje su i koje smo vidjeli nismo mogli
dobiti natrag. Tako smo vidjeli naš štednjak, ali smo ga mogli samo "vidjeti", ali ne
i vratiti kuæi. Isto tako smo na drugim osobama prepoznavali svoje odjevne
predmete. Kod našeg dizanja u progonstvo - logor, predsjednik sela bio je Roman
Bürger. Kako sam veæ navela da su muškarci bili odvojeni, oni su otjerani u
Kometnik kod Voæina, gdje su bili do 1945. godine. Odatle su protjerani preko
Drave kod Bariæa u Maðarsku i predani Rusima u ruke. Tu se i gubi ocu trag. To
nam je posvjedoèio Vaso Genjaga."
298
VDG JAHRBUCH 2004
Svjedoèanstvo Višnje Kiefer o logoru Valpovo
Višnja Kiefer, djevojaèki Jakopec, roðena je 1918. godine. Udala se za Hansa
Kiefer, arhitekta, roðenog 8. srpnja 1910. godine, a umro 28. ožujka 1957. godine u
Münchenu. Izmeðu ostalog izradio je projekt za Njemaèki dom u Osijeku.
Višnjino svjedoèanstvo objavio je Vladimir Geiger u knjizi Nestanak
folkstojèera, NS Zagreb 1997. Višnja sada kao umirovljenica živi u Kutjevu.
"Nakon nekoga vremena krenuli smo u Valpovo. Veliki prostor ograðen žicom,
barake i dvije kuæice. Tu je svekrva izmoždena od puta poèela poboljevati. Imala je
gadne proljeve, a bila je velika zima, pa se i prehladila, jer se mi nikad nigdje nismo
mogli ugrijati. Uvijek sam imala za mamu èisto rublje, a ono prljavo prala sam na
pumpi, dok ga je šogorica kod kuæe pošteno oprala. Osim toga, svekrva je imala
predivnu gustu bijelu kosu dugaèku do koljena, a punu ušiju. Èistila sam je i stalno
èešljala. Imali smo predivnu doktoricu, zvala se Vera, ali nije imala lijekova, pa se
zbog toga svaðala i bila kažnjavana. Èula sam da su je slali na daleke marševe pod
stražom od logora do logora, pješice, dok nije dobila krvave žuljeve, te su za nju
izmišljali užasne kazne. Ona je bila lijeènica, specijalist za djeèje bolesti. Bila je divna.
Toliko se borila da dobije bar malo lijekova, a nas je bilo previše, pa ona nije mogla
svima pomoæi. Kod nas se nije išlo u bolnicu, nego umri! Išli smo na Dravu. S nama je
bila jedna nježna magistra. Vrijeme je bilo grozno, zima neopisiva, napose nama slabo
obuèenima. Toga su puta s nama radili neki nepoznati ljudi u ljetnom odijelu, bez
kaputa, u niskim cipelama, a u dubokom snijegu. Iz splava na Dravi vadili su
smrznute cjepanice, a mi smo ih u lancu prenosili iz ruke u ruku. Netko nam je rekao
da su to bili ustaše. Drugi ih dan više nismo vidjeli. Jednog su dana strogo naredili da
svi do jednoga, èak i djeca, izaðemo iz baraka. Izvan žice doveli su jednog èovjeka i
strijeljali ga. Dogodilo se još nešto. Neka primitivna ženica njegdje iz blizine Valpova
èula je da je njezin muž u kuæu doveo drugu ženu i pobjesnila je. Dogovorila se sa
stražarom da je naveèer puste kuæi, prije jutra da æe se vratiti dok je on u službi i dati
mu novac. Sutra je zakasnila i taj je stražar veæ otišao. Njegova je zamjena uzrokovala
uzbunu i upravitelj ju je ispitivao kako je izašla. Jadnica je rekla da je podmitila
stražara. On je pozvan na odgovornost. Nije došla spavati u logor. Ostavili su je vani
kod sebe u podrumu i toliko isprebijali da nije mogla hodati. Opet su nam zapovijedili
da svi izaðemo i gledamo kako æe tu ženu strijeljati. Vodila su je ispod ruku dva
vojnika, ali je ona stalno padala i kad su se stražari odmaknuli, ona je pala i ležala s
glavom u snijegu. Na kraju je ipak nisu strijeljali. Onda je moja mama dobila tifus, a
za takve je bilo mjesto u žici, toga smo se strahovito bojali. Nekoliko baraka bilo je u žici
i nitko nije smio unutra. Srce mi se kidalo gledajuæi tu ženu koja je bila toliko
pedantna i èista, a sada tako teško bolesna, a ja joj ne mogu pomoæi. Rozika i ja ušle
smo u tu žicu i u jednoj baraci mami napravile ležaj i sve joj potrepštine tamo blizu
ostavile kao i vodu, ali smo morale izaæi. Slijedeæih dana mama je prilazila žici i ja
sam joj donosila hranu i lijekove, ako ih je lijeènica imala. Nikada je neæu zaboraviti.
Došla je èupava, ona krasna kosa onako dugaèka vijorila se, gorko je plakala.
Ljudi u krugu padali su mrtvi poput muha. Svake noæi odvozili su mrtve, a èesto
ih i cestom gubili, pa su seljaci nalazili leševe na cesti. Plakala sam i mislila o
svojoj djeci i mužu za kojeg nisam ništa znala, a i o svojih dvadeset pet godina koje
299
VDG JAHRBUCH 2004
ovako tratim. Bila sam uvjerena da imam
pjegavi tifus i da æu umrijeti. Grozna je
bila pomisao na onu žicu gdje ostavljeni
èekaju smrt, a onda mrtve natovare, leš na
leš i putem ih možda izgube. Dala bih sve
za jednu èašu mlijeka, ali to je bila samo
luda želja. Moram reæi da su Valpovèani
èesto našoj djeci donosili mlijeko. Bog
neka ih blagoslovi!
Na trbuhu sam imala ugrize od ušiju i
mislila sam da je to pjegavi tifus. Naša
doktorica nije bila sigurna u to i pozvala
je jednog starog lijeènika koji je takoðer
bio logoraš, ali nije radio jer je bio odviše
star. On me je pregledao i rekao mi da je to
ugriz obiène uši. Odahnula sam. Tada je
moj otac poslao molbu da me puste iz
logora i dobila sam obavijest da sam
Višnja Kiefer u Osijeku
otpuštena. Lijeènica mi je rekla da moram
1942. godine
momentalno otiæi, jer ako ostanem samo
do sutra, morati æu ostati u karanteni tko zna koliko dugo. Bilo mi je žao mame, no
Rozika je obeæala da æe joj nositi jelo. Lijeènica me požurivala. Toga dana, kad sam
ja otpuštena, bilo je u baraci "Elita", kako smo je zvali, nekoliko sluèajeva tifusa. To
su bili sve fakultetski obrazovani ljudi, neki su imali i po dvije diplome. To su bili
Erwin Schmidt, još jedan Schmidt, Galauner i onaj lijeènik što je mene pregledao.
Nakon dva do tri dana umrla je svekrva i svi stanari barake "Elita". Za grob,
naravno, ne znamo, jer dok je šogorica došla, mamu su veæ odvezli s ostalim
leševima. Gdje je zakopana, nitko ne zna. Možda netko od starih Valpovèana zna.
I tako sam iz logora izašla 13. veljaèe 1946. godine. Došla sam u Zagreb k bratu i
tu sam našla i izgubila svoju djeèicu. Morala sam se, po dolasku, prijaviti u
NOO-u. Neki je "drug" na mene vikao, a kad sam rekla da nisam osuðena ni ja ni
itko od mojih, nije mi htio vjerovati. Imam spomenar u koji su mi pisali i latinicom
i æirilicom. Sjeæanja nadiru. Jednom je došla neka komisija u logor i mi smo im sve
objašnjavali, ali ništa nije pomoglo. Pustili su dvoje - troje, našli su tamo veæ
useljene druge ljude. Buduæi da su tražili svoje kuæe nazad, odmah ih se vraæalo u
logor. Tako smo mi ostali dobivali lekciju da ne tražimo ništa natrag. Ostali smo
bez svega. I ja sam šutjela u najveæem strahu.
Nešto sam primjetila: u logor su išli oni koji su nešto posjedovali. Život mi je bio
potpuno uništen. Sve sam izgubila, plaæa je bila mala, a djecu je trebalo školovati.
Pravi im je dom nedostajao. Ne znam zašto sam to sve morala proæi: zar samo zato što
sam se udala za Nijemca? Zar je trebalo i èemu je trebalo uništiti tolike struènjake
koji su našem društvu i te kako bili potrebni poslije rata?! I zašto naši najbliži, umrli
u logoru nemaju grobove, a sve se to dogaðalo nakon rata. Kad smo došli u Valpovo,
èuli smo da je u logoru "Gakovo" mnogo gore. Tamo su žene ispjevale pjesmu. Molim
da se uzme u obzir da slabo govorim njemaèki, ali æu pokušati:
300
VDG JAHRBUCH 2004
"Wo die Insel Wellen spielen an den Strand
Wo Wir Wäsche waschen, und so aller hand
Wo Wir Flöhe fangen und knachen die Laus
Dorst ist unser Heimat, dort sind wir zu Haus
Viele Treuen flissen da im Gakovo
Wo die liebe Mutter von Ihr Kind istfort
Wo ist lieber yater in den weite Welt
Wir haben keine Heimat, wir sind all Getrent.
Bog zna jesu li ikad te žene vidjele svoju djecu?
Latinovac
- 23. lipnja 1942. godine oko 100 dobro naoružanih partizana upalo u selo
Latinovac, ušli u prostorije željeznièke postaje Latinovac (Vaktarnica - jednosobni
stan èuvara pruge), polupali brzoglas, otvorili blagajnu i uzeli 120 kuna gotovog
novca, neprodane vozne karte i žigove. Šteta iznosi oko 15.000 Kuna. U selu
Latinovac nasilno (?) pokupili sve muškarce i nešto ženskih i održali promidžbeni
govor, te po kuæama pokupili hranu. Iduæi dan u 02. sata otišli u šumu Krndija.
Luèinci
- 14. veljaèe 1942. godine, dobiveno: 2 karabina, 200 metaka, i 1 vono državni
pištolj, 40 kg masti, likvidirana tri bandita. (Duško Brkiæ, Æiro Dropuliæ).
Ljeskovica
- noæu 21. lipnja 1942. godine od 23,30 do 02,30 sati komunisti su vršili jak
napadaj na Ljeskovicu. U okolici iste spalili su hranu i knjige u pisarnama "Našièke
d.d.". Rastjerali su radnike s posla i zaustavili sve pogone.
- 28. kolovoza 1942. godine Informativni oficir Štaba II odreda izvještava
komandanta III. zone, da u Ljeskovici ima 220 domobrana od kojih otpada sa
redovnim smjenama za Èaglin 30, Bekteže 30, dakle u Ljeskovici ostaje 160
pušaka, 3 puškomitraljeza, 1 teški mitraljez i 4 minobacaèa.
- 1. rujna 1942. godine Štab III. Operativne zone traži od Župske redarstvene
oblasti u Novoj Gradiški razmjenu 15 zarobljenika, a meðu njima i Dana Popoviæ,
uèiteljica u Ljeskovici, gdje je uhapšena svibnja iste godine, a nalazi se u konc.
logoru, navodno u Staroj Gradiški.
Milanlug
- 12. lipnja 1942. godine u 24 sata upalo je u selo Milanlug oko 20 partizana i od
Ivana Leharta odnijeli par odijela Njemaèke zaštite. Bili su obuèeni u
domobransku i redarsku odoru, naoružani s vojnim puškama i bombama.
- noæu 31. kolovoza 1942. godine partizani su u neustanovljeno vrijeme
prekopali most kod sela Milanluga. Most je dug oko 3,5 m, te su tako onemoguæili
promet izmeðu Kutjeva i Bekteža sa Èaglinom.
Milan-Lug, 2. kolovoza 1942. Izvješæe Stützpunktleriter Johanna Wenhart.
301
VDG JAHRBUCH 2004
Braæa Kripp s porodicom ispred radnje (Stefan, Julius, supruga Marica, desno
je djed Ðuro. Prvi nauènik - šegrt je Pero Hut, još živuæi postolar u Požegi.)
Novi Mihaljevci
Julius Kripp, roðen 22. 10. 1909. godine u Mihaljevcima, imao je s bratom
postolarsku radnju i nije 1943. godine, kada su ostali Nijemci iz mjesta po veæ
navedenim prilikama napustili svoje mjesto. Mlaði brat s majkom Katarinom
Kripp, roð. Schweiger, novi dom našao je u Oberhausenu. Julius je pak 1944.
godine mobiliziran u 7. SS - brdsku diviziju "Princ Eugen" koja je 18. travnja 1945.
godine èinila zaštitnicu povlaèenju njemaèke vojske iz Bosne prema Brodu. Tada
mu se gubi svaki trag.
Georg Lauer, roðen 1933. godine u Novim Mihaljevcima, sada umirovljenik u
99998 Bolstedt - N. Dorf 27. Weinbergen Deutschland (Usmeni iskaz autoru):
"Djetinjstvo sam proveo u Novim Mihaljevcima i pošao u osnovnu školu 1940.
godine kod uèiteljice Korade. U njemaèku školu prešao sam 1942. godine, a
uèiteljica nam je bila Kata Lauer udana Ronko. Na drugi dan Uskrsa 17. travnja
1944. godine ukrcani smo na stanici u Požegi na vlak i do Jovanovca. Tamo smo
bili sve do 15. listopada 1944. godine, kada smo opet ukrcani na vlak za Njemaèku.
S porodicama iz Novih Mihaljevaca što su bili uglavnom žene i djeca, ukrcala se
moja mama Kata i ja. Otac Ðuka bio je u jedinici koja je osiguravala željeznièke
pruge. Stigli smo do Dresdena, gdje smo bili smješteni u jedan lager, gdje je bilo
više tisuæa iseljenika, uglavnom žena i djece. Nakon što je 13. i 14. veljaèe 1945.
godine bio Dresden strahovito bombardiran odvezeni smo u drugi manji lager u
Zwickau i tu smo bili do poèetka travnja 1945. godine, podijeljeni u manjim
302
VDG JAHRBUCH 2004
mjestima, kako bi ukoliko doðe do ponovnog
bombardiranja bilo manje žrtava. Ja sam s
mamom bio u Sendtschetu do konca rata 15.
svibnja 1945. godine. Poslije tog datuma poèeli su
nas skupljati za povrat u Jugoslaviju, dok je
trajalo to sakupljanje zatvorene su granice i
nismo se više mogli vratiti, nego su nas smjestili u
jedan lager u Oschat. Odatle koliko se sjeæam
jedino su mogli iæi kuæi osobe koji su imali
hrvatska ili srpska prezimena kao: Maèkala,
Pišta Vid iz Trenkova i drugi. Nas druge su
vratili:
- Oberhausen kod Bruksala, gdje sam
bio i ja.
- Burgwerben kod Weisnfelza
(Istoèna Njemaèka) i
- Schenstet, gdje je po slomu došao
i moj otac Ðuro.
Braæa Kripp - Stefan i Julius
Tu u Istoènoj Njemaèkoj gdje smo mi bili,
najprije su došli Amerikanci, bili tu 6 nedjelja i onda su se povukli i došli Rusi.
S nama iz sela su bili obitelji: Andrije Hut, Miška Hiber (bio ortzleiter), Adama
Krip, Stjepana Krip, Ðure Krip, Ede Hut (vratili se 1948.g.), Ludwig, Loner (dvije
obitelji), Hak (dvije obitelji), Kulcar, Hut (dudovi)."
Orljavac
- noæu 14. studenoga 1941. godine grupa od 30 osoba napala je i razoružala 4
stražara koji su èuvali most kod Orljavca.
- 2. sijeènja 1942. godine njemaèka posada vodila borbu s partizanima.
Pleternica
U završnim operacijama travnja 1944. godine, Pleternicu pored ustaša i drugih
manjih jedinica, brani i 16. i 17. puk. 22. divizije s borbenom grupom "Geiger"
Njemaèke vojske. Cijeli širi rajon oko Pleternice (opisano veæ kod Djedine Rijeke)
bio je utvrðen, miniran, pripremljen za odluèujuæu obranu. U operativnom
dnevniku, napadaèke jedinice su zabilježile, da su se 18. travnja jedinice NOVJ Prva proleterska divizija ojaèana bataljunom tenkova izbila na lijevu obalu rijeke
Orljave i došla u dodir s neprijateljem. Ni nakon dvosatne borbe branitelji se nisu
pomakli i zaustavio se napad Prve proleterske. Obrambeni bunkeri bili su pravilno
rasporeðeni ispred Pletenice i Sulkovaca i odolijevali su jurišima proletera. Cijelog
19. travnja vode se žestoke borbe, juriš za jurišem, a borba se nastavlja i preko noæi.
Bitka za Pleternicu trajala je 72 sata i po ocjeni komandanta 1. proleterske divizije,
bila je to najžešæa borba, koju je divizija vodila poslije proboja Srijemskog fronta.
Gubici napadaèa prema objavljenim podacima: 262 poginula i 692 ranjena. No
uvijek se koristio izraz, "da su obostrano bili veliki gubici". To navodim tim više, jer
303
VDG JAHRBUCH 2004
nije nikada objavljen toèan broj poginulih njemaèkih vojnika. Prema saznanjima
pokopano je u Pleternici 664 pripadnika Njemaèke vojske. No nisu svi poginuli za
trajanja bitke za Pleternicu. Svakako da su dovezeni i oni poginuli Kod Djedine
Rijeke, Buka, Æosinca i dr. Jedni su mi govorili, da su Sulkovaca uz cestu bili
poredani mrtvi njemaèki vojnici. Naime izvlaèenje iz Pleternice išlo je preko Nove
Kapele. Puna dva dana pokapani su poginuli u Pleternici.
Johann Stanzl, roðen 1925. godine, poginuo u Njemaèkoj vojci.
Rudolf Mohler Alojzov, trgovac, poginuo 1943. godine kao partizan
za napada na Našice.
Ivan Mohler Ivanov, trgovac, domobran, nestao u povlaèenju 1945. godine
kod Nove Kapele.
Ivan Mohler st. bio interniran u logor Valpovo, ali ga je izvadio iz logora zet.
Podgorje
- 27. svibnja 1942. godine oko 70 komunista došlo je u selo Podgorje te su izvršili
pljaèku. (Partizani to zovu redovno snabdijevanje).
Poljanska
Peter Hack izvještava rukovodstvo NJNS Osijek o borbama partizana (èetnika)
protiv ustaša i domobrana kod sela Gornji Vrhovci, Kantrovci i Poljanska 25. i 27.
prosinca 1941. godine: "U noæi od 25. na 26. sijeènja 1942. godine napalo je oko 70
komunista selo Poljansku, ali ih je zaustavila seoska straža. Napad je odbijen. Od
napadaèa poginuo je Luka Beriæ iz Šeovaca kotar Pakrac, a od straže Lazo
Šljubura i ranjena ostala 3 stražara."
- 5. lipnja 1942. godine selo napalo preko 300 partizana, odveli sa sobom
mjesnog uèitelja i 30 seljaka. Razoružali seosku stražu i odnijeli 20 pušaka.
Partizanski izvori su naveli, da se uèitelj zvao Antun Brkiæ, da seljaci nisu
odvedeni, veæ otišli dobrovoljno u partizane na nagovor uèitelja. Borba je trajala 2
sata. Poginulo oko 10 ustaša, odnosno 4 u borbi, a 5-6 izgorjelo na zapaljenom
štaglju, jer se nisu htjeli predati .
Mijo Gluiæ, roðen 15. prosinca 1915. godine. Bio je u Njemaèkoj vojci. Prilikom
pada Požege travnja 1945. godine bio u Požegi i nestao u povlaèenju. Zadnji puta
viðen kod Zidanog Mosta.
Požega
- Bombardiranje Požege - predio Ciglana
od strane Jugoslavenskog zrakoplovstva
- 21. lipnja 1941. godine postavljen je od strane Vodstva Njemaèke narodne
skupine u NDH Zagrebu za kotar i grad Požega povjerenik njemaèke narodne
skupine: Josef Müller, financ. nadinspektor u miru u Požegi.
- 17. studenoga 1941. godine proputovao je kroz Požegu Siegfried von Kasche.
Na ulazu u Požegu kod kapele Sv. Ivana sveèano je doèekan. Doèekali su ga:
zamjenik Kreisleleitera Ludvig Rübel, orctsleiter Josef Müller, predstojnik
redarstva Milivoj Ašner i zamjenik kotarskog predstojnika dr. Štampar. Prijavak
304
VDG JAHRBUCH 2004
postrojbe njemaèke narodnosne skupine podnio je Adolf Fleissig. Nakon ugodnog i
srdaènog susreta nastavio je dalje prema Zagrebu.
Društvo prijatelja Njemaèke imalo je svoje prostorije na tadašnjem trgu
Poglavnika, na prvom katu (zgrada štedionice NDH), a tu je bila i knjižnica i
èitaonica. Interesantno da je veæ u studenom 1941. godine bilo prijavljeno 200
polaznika teèaja njemaèkog jezika. Organizirali su i više popularnih predavanja, a
trebao je doæi i njemaèki pjesnik i filozof Hans Künkel, viši nauèni savjetnik iz
Frankfurta na Odri, što zbog poteškoæa u prometu nije ostvareno. U Požegu je
došao dr. Supan, izaslanik Njemaèkog veleposlanstva u Zagrebu, a na željeznièkom
kolodvoru u Požegi doèekali su ga: Stjepan Koydl, predsjednik, Friedrich Hegedüs,
tajnik i èlanovi: Eugen Milaševiæ, Milutin Jordaniæ, Heinrich Schumacher i Antun
Kurtnaker.
Carl Kir vlasnik je najveæeg mlina "Ema" u Požegi, a s mjesnim voðom Lonerom
osniva i vodi Njemaèku kreditnu i privrednu zadrugu.
Bertol i Adolf Fleissig organiziraju njemaèku mladež i vježbaju mladiæe vojnim
vještinama i disciplini.
Sjeæanja na logor Krndiju
Marija Bišof udana Buturac, roðena je 1927. godine u Požegi, Vranduk, od oca
Ivana i majke Rozike roð. Benko. Imala je još dvije sestre: Ankicu (1925.) udanu
Otuliæ i Katu (1929.) udana Cvetkoviæ, te brata Ðuru Martiniæ. Svi su dignuti u
logor.
U logoru Krndija - sestre Bišof
305
VDG JAHRBUCH 2004
"1945. godine u 7 ili 8 mjesecu, došli su kod naše kuæe civili "susjedi" Ðuro
Æulibrk i još neki, da moramo na stanicu i ponijeti što manje i odveli nas na
kolodvor u Požegi, odnosno u dvorište restauracije. Kada su nas odvodili nisu nam
rekli za logor, nego su nas prevarili da æemo iæi za Njemaèku. Kad smo stigli do
kolodvora dvorište restauracije bilo se veæ puno. Sjeæam se, da je tamo veæ bila
Marica Bek isto s Vranduka. Iz dvorišta su nas pod oružanom pratnjom utovarili u
marvene vagone i transportirali Košku, a odatle pješice za Krndiju preko
Budimaca. Po dolasku smješteni smo u štalu. Brat Ðuro napravio je od raznog
otpada ležaje i primitivni "štednjak" (neka metalna ploèa obložena opekama), da se
može nešto na brzinu skuhati. Sjeæam se i "jelovnika": èaj od gloginja, za ruèak
grah pun žižaka s makaronima. Kruh je dobivao onaj tko je išao raditi - 3 šnjite za
cijeli dan." Za neke tada svakodnevne napasti nije se dobro, kaže Marija, ni sjeæati,
kao ušiju, gnjida, šišanja do gola i parenja, jer to samo stvara ogavno raspoloženje.
A o tifusu i umiranju da se posebno niti ne istièe. Sjeæa se da su u logoru iz Požege
umrli: Hip, imao je kuæu kod sada "Grgin Dola" i veliki vinograd. Franc Kriks, žena
s djecom došla kuæi, Franti Bek umrla supruga, a imao još dva sina i dvije kæeri.
Marici Bek, sada udana Petkoviæ umrla je mama. Zbog poodmalog vremena ne
može se sjetiti još imena troje osoba, koji su umrli u Krndiji. U Krndiji je s
Vranduka još bio Bek sa suprugom i sinom Ðukom. U proljeæe 1946. godine
prebaèeni su u Osijek, u Retfalu, za rad na ciglani. Krajem ljeta pušteni su kuæi.
Leopold Csider (roð. 1884.) sa sinom Leopoldom i kæerkom R. bio je interniran u
logor Krndija. Supruga Bara tražila je otpust iz logora pa je Okružni NO Slav. Brod
1. 10. i 27. 10. 1945. godine donio rješenje o otpustu iz logora.
Jelena - Jelka Kurtnaker - Roðena je 17. sijeènja 1909.godine u Orljavcu, kao
najmlaðe dijete Agneze i Franje. Djetinstvo provodi u Pakracu, a potom u Osijeku,
gdje su se roditelji doselili pred poèetak Prvog svjetskog rata. Tu je završila Višu
djevojaèku školu i zaposlila se u hotelu "Central" kao knjigovoða. 1931. godine
dolazi u Požegu gdje se zaposlila u Ljevaonici. Pisanjem se Jelena bavi cijelog
života, prvu pjesmu je napisala kad je imala sedam godina. Najizražajnije je pisala
u proznim radovima, a napose o svojoj golgoti u logorima Krndija, Osijek i Valpovo.
Objavljivala je svoje radove u više èasopisa, a zbirka njezine poezije i proze
"Maslinovu granèicu donesi" izdana je 2002. godine u Požegi. Umrla je proljeæa
2003. godine u Požegi . Usmeni iskaz Vladi Geigeru 27. lipnja 2002. godine:
"Majka i ja odvedene smo iz Požege u logor Krndiju u srpnju 1945. godine.
Osjeæali smo se Hrvatima. Sjeæam se da je u Krndiji crkva bila porušena, a oltar sv.
Antuna je ostao. U jednoj štali bilo nas je smješteno sto ljudi. Ležali smo na staroj
slami jedna do druge. Pitali su: jel znaš pisati? Vidjeli su da imam nalivpero.
Postala sam æato. I vodila sam popis logoraša u toj štali. Kad su dolazili iz uprave
morali smo prozivati. Svaku noæ u 12 sati dolazila je patrola i izvodila nas vani. Ja
sam u logoru èula samo hrvatski jezik. U tom mom odjelu jedne noæi jedna mlada
žena je rodila. Jedna baka je pomogla porodu. To je dijete bilo užasno slabo. Dan dva pred Veliku Gospu (bila je nedjelja) krstili smo dijete u crkvi. Dijete je kršteno
imenom Marija. Prvi ili drugi dan nakon Gospe, Marija je umrla. Sjeæam se dvije
306
VDG JAHRBUCH 2004
djevojèice, dobile su ospice i obadvije su umrle u jednoj noæi. Nikakve lijekove
nismo dobivali. Imali smo jednog doktora logoraša. Èovjek se ne boji smrti tamo.
Bio je samo jedan bunar pitke vode. Hrana je bila jako loša. Preko žice smo dobili
jedan puta kruh i rakiju, koje je donijela djevojka, koja je služila kod moje
sestriène. Pješice je došla iz Požege. Djevojka Ankica Bišof (udana Otuliæ) je
pobjegla iz logora. Ja sam joj pomogla pri bijegu. Drugih imena se više ne sjeæam.
Bio je u logoru i jedan mladi sveæenik. da je sveæenik to smo tek kasnije saznali u
logoru. Nitko mu nije znao ime. Zvali smo ga Bezimeni. Nakon devete molbe moje
sestriène, u listopadu 1945. godine, majka i ja smo puštene kuæi. Uspjela je
dokazati, da smo porijeklom Maðari, a ne Nijemci. Kad sam došla kuæi u Požegu
nisam dugo, dugo nikome govorila o logoru. Svoje dane u logoru Krndiji opisala
sam u pripovjetkama: "Gorka sjeæanja" i "Bezimeni". Logor Krndiju ne imenujem,
ali sjeæanja su o Krndiji."
Marica Skipalo, udana Cezner, roðena 1939. godine u Požegi. Odvedena je 1945.
godine s majkom Šteficom (...), Bakom (...), i djedom Skipalo, te ujakom Franjom
Bek i njegovom suprugom (...), najprije u zatvor (logor) u Valpovo, a zatim u logor
u Krndiji. U Krndiji su bili deset mjeseci. Baka i djed Skipalo su umrli u logoru
Krndija 1946. godine.
Otlilija Berger r. Valenta (1918.) iz Požege, Frankopanska 53.: "Nakon 10 dana
što se moj muž Jakob vratio kuæi po svršetku rata, došli su po nas partizani da
spremimo najnužnije za put u Njemaèku. Ustvari to je bila varka za odvoðenje u
logor. Od kuæe su nas otpratili do željeznièke postaje u Požegi, odnosno u dvorište
tadašnje kolodvorske gostionice. Odatle sam ja sa djecom utekla s djecom kod
poznatih, dok su u logor Valpovo odvedeni moj muž Jakob, brat mu Ðuro i njihova
majka Ana r. Hingelbaum. Sjeæa se, da su tada još bili dignuti u logor iz Požege:
Erbl (umro u logoru), Josip Pok, vratio se kuæi i umro. U prvo vrijeme rata mi se
nismo nikuda upisivali niti izjašnjavali. No prokazali su nas ustašama da
suraðujemo s komunistima pa smo zatražili Njemaèku zaštitu jer to nije bila
istina. Tako smo se i upisali u Kulturbund. No kako nismo imali na sebi imovine
nismo bili "interesantni" za partizane pa nam nisu posveæivali toliko brigu. Naime,
oni koji su bježali a imali su imovine te su odmah po povratku hvatali i ponovno
odvodili u logor. Suprug je nakon dva i pol mjeseca utekao iz logora i nitko ga nije
tražio."
Biografski podaci obitelji Koch iz Požege
(Podatke pripremila Ana - Slavica Vukoviæ, roðena Koch u Borovu 1935. godine,
živi u ulici Sv. Florijana 4. u Požegi, kuæi koju je 1914. godine sagradio njen pradjed
Ljudevit.)
"Ljudevit Koch je imao sina Adalberta roðenog 1885. godine u Požegi, to je bio
moj djed. Djed Adalbert je imao dva sina u braku sa bakom Ankom, roð. Tomièeviæ
iz Oriovca. Slavka, moga oca, roðenog 12. lipnja 1912. godine i Ljudevita, roðenog
18. listopada 1920. godine u Požegi. Njihov sin Ljudevit, zvali smo ga Lujo, uèio je
za trgovca špecerajistu kod Andrije Hailera u Osijeku, Pejaèeviæeva ulica, zatim
307
VDG JAHRBUCH 2004
služio vojni rok kao ustaša. U prvom ratnom vatrenom krštenju bude ranjen u u
glavu u Pakracu 1942. godine. Moj otac Slavko oženio je moju majku Tereziju
Lentz, roðenu 8. rujna 1912. godine. Moji roditelji Slavko i Terezija (Lela) nakon
mog roðenja 1935. godine otišli su iz Borova u Osijek. Moj otac radio je u tvornici
Bata - Borovo i stanovali smo u naselju III. kolonije. Došavši u Osijek nastali su za
mog oca, majku, djeda i baku teški dani. Otac Slavko bio je bez zaposlenja i uspio
dobiti posao na tzv. Ustaškom redarstvu kao službenik-administrator. Godine
1945. buduæi da se svi povlaèe odlazi i on i zadnje je viðen kod Dravograda, a dalje
ništa nismo saznali. Samo je djed Adalbert imao plaæu kao službenik ZZSO-a
(Zavoda za službeno osiguranje). Baka Anka Tomièeviæ bila je domaæica, a majka
Lela je završila za trgovca-knjižara i zaposlila se kao radnica u Osijeku u Tvornici
šibica Drava i Tvornici keksa Sloboda, te djeèjem sirotištu u kuhinji. Majka i ja
smo 1945. godine otjerani na policiju, stan nam je oduzet, u noæi oko 22 sata negdje
oko Sv. Tri Kralja. Bila je zima, snijeg do koljena, istjerani smo bez ièega. Tu sam
18 dana provela u uzama kao djevojèica, u podrumu zgrade u kojemu je radio moj
otac. Tu sam ga dok je radio posjeæivala u njegovom uredu na šetnjama s majkom.
Tada sam sricala prvi puta na pisaæoj mašini: JA SE ZOVEM ANÈICA KOCH. To
Koch nas je skupo koštalo iako se nismo isticali ni u èemu, a kamoli da smo
Nijemci. No, to je u tadašnjem vremenu poslužilo ljudima da postupe kako su i
postupili. Nije bilo popularno se zvati Koch ili bilo kako slièno, i do današnjeg dana
osjeæam mrlju na svom identitetu. Najstrašnije sam u obitelji doživjela odvoðenje
moje majke Terezije u logor Valpovo. Prije toga po majèinom nagovoru sva
zadihana pobjegla sam iz zatvora k djedu i baki u Rokovu ulicu br. 29.-30. u
Osijeku, jer smo nas dvije ostale beskuænici. Nju je odvezao noæni transport. U
logoru je majka preboljela tifus - strašna temperatura, glad, uši, zima. Moj djed
Adalbert, kao malo koji svekar, toliko je brinuo o mojoj majci i nosio joj hranu u
logor Valpovo. Ja sam nastavila školu. Djed Adalbert imao je do 1950. godine
problema sa isplatom mirovine i dobivanjem svojih prava. Najstrašniju tragediju
doživjeli smo gubitkom strica Ljudevita, oèevog brata. Njegov gubitak mi je teže pao
jer sam oca doživljavala ozbiljnije. Stric je bio osam godina mlaði od oca i ja sam
bila igraèka mome stricu, baki i djedu. Kada su nastale teške godine, a taj moj
dragi stric odrastao, služio je vojsku kao roènik u ustašama. Kod Pakraca je ranjen
u glavu i reèeno mu je da æe postati ili potpuno slijep ili paraliziran. Dragi Bog
pomogao je ali se dogodilo još strašnije. Nije ostao ni slijep ni oduzet, te je hodao sa
štapom povezane glave sa samo dvadeset godina života. Znaèi otac otišao u
nepovrat, majka u logoru smrti u Valpovu (ne mogu opisati strahote logora bilo bi
preopširno). Majka se po povratku iz logora, gdje je bila èetiri mjeseca, kada je logor
raspušten, teško razboljela. Mislim da je moj dragi stric Lujo najstrašnije završio.
Partizani su 1945. godine ulazili preko Drave u Osijek, a moj stric je tada radi
siromaštva, jer nije imao ni pristojne odjeæe ni obuæe, bio sve vrijeme rata u
uniformi. Svi su ga zvali "onaj ustaša ranjen u glavu i ide sa štapom". Kada je u
Osijeku izašao Proglas - tko je služio u neprijateljskoj vojsci i nije ruke okrvavio
neka se javi - neæe mu se ništa dogoditi. Postupio je kao malo dijete, jer nije imao
neku zvijezdu vodilju, niti je vidio opasnost u svemu što se je tih dana dogaðalo.
308
VDG JAHRBUCH 2004
Poštivao je neobièno svoje roditelje i pitao oca Adalberta što da radi, jer je mislio da
mu mogu dati svoje roditeljsko, a po njemu i najbolje mišljenje. Rekli su mu - pa ti
samo što si otišao u vojsku bio si ranjen i nisi nikome ništa uèinio - "javi se". I on se
javio, ali se nije vratio. Osuðen je na smrt i ubijen u Osijeku - Sudbeni stol - i to u
"kuæi pravde" na najstrašniji naèin. U æeliji uz još neke osuðenike kada su ih
stražari došli voditi na strijeljanje, pobunili su se i htjeli obraèunati sa stražarima,
ali je došlo do uzbune i ostali redari su poèeli pucati sa podrumskih prozora po
njima. Æelije su bile u podrumu. Bilo je uzvika, èuli su to ljudi koji u blizini
stanuju. Nesretnici su zapomagali: Braæo Hrvati pomozite!?". Na žalost sve su ih
dotukli i bacili na smeæe. Prièala je zastrašena djevojèica koja je u sud dolazila da
odnosi napoj za svinje i kroz plaè govorila majkama i oèevima koji nisu znali što se
dogodilo, veæ su došli pred zgradu da predaju nešto hrane svojima u zatvoru. Rekla
je, da se od straha popiškila kada je na smetlištu vidjela ubijene i krvave ljude, od
kojih su se neki još micali. O, Bože! Pitam se gdje su i grobovi umrlih u logoru
Valpovo?
Znaèi poginuli su moj otac, stric, njihovi strièevi i bratiæi i ostali èlanovi
njihovih familija. Zanimljivo je, da je za NDH jedan visoki njemaèki vojni
dužnosnik došao k nama u stan moga djeda Adalberta i nagovarao ga je, da se
upiše u Kulturbund - što nije htio ni èuti. Dotièni gospodin Nijemac rugao se na
rijeèi moga djeda da je Hrvat i da drugo ne želi biti (iako je moj djed znao odlièno
njemaèki), što je ovog još više èudilo, pa mu je rekao: "Ha, Hrvat, a Koch!". Moj djed
je puno èitao i kao mlad putovao, pa ga je opèinio Beè.
No mržnja prema Nijemcima bila je tada toliko velika da je bilo dovoljno imati
samo njemaèko prezime. Moj djed i ja obišli smo 1945. godine sve prijatelje, roðake
i znance, da bi od njih ukupno 168 pokupili potpise, da moja majka nije bila u
Kulturbundu, a da i ja nisam išla u njemaèku školu. Nalazim i danas u kuæi pismo
gdje moj djed u znak podrške da izdrži u logoru pisao mojoj majci o tome
svjedoèenju naših prijatelja i njihovom zauzimanju da ih spasi iz logora i zagrljaja
smrti. U tom gadnom logoru masovno se je umiralo, jer su to bile starice, starci,
mala djeca i mlade žene èije je muževe odnio ratni hihor. Umiralo se od gladi,
iznurenosti, bolesti, zaraze i smrti. Mojo je majci tada bilo trideset i tri godine, a
meni devet godina. Za moga tatu Slavka nikada nas nitko nije ni pitao."
Dragica Koch, malodobna kæer i brat joj Ivica, završio uèiteljsku školu i služio
kao njemaèki vojnik. Dragec Koch, uèitelj u Požegi i sinoci Draga (student) i Željko
(maturant). Slavko Koch, službenik i brat mu Ljudevit, roènik. Na slici je i teta
Danica Koch, Dragecova supruga, koja je umrla 1976. godine i pokopana na groblju
Sv. Ilije u Požegi.
309
VDG JAHRBUCH 2004
S lijeva sjede: Reza Koch (Kutjevo), Julijana Koch, Ljudevit Koch, Danica Koch
(Požega).
Stoje s lijeva: Vera Koch (umrla 2000.g. u Beogradu), Stevo Koch (Kutjevo),
Željko Koch (Požega), Josip Sondiæ (Kutjevo), Ivica Koch (Kutjevo), Ružica Sondiæ,
roð. Koch, umrla 1983.g. (Kutjevo), Dragan Koch Požega, Dragica Koch (Kutjevo),
Dragec Koch (Požega), Ljudevit Koch (Požega), Nada Koch (umrla poslije rata).
Josip Sondiæ bio je pomorski kapetan, nestao je u ratu.
Fotografiju je snimila: Foto "Marta" u Požegi, vjerojatno 1940.-1941. godine.
Ljudevit st. je u sredini, do njega lijevo je Julijana Koch, druga pradjedova žena.
Znaèi, svjedoèanstvo je o sudbini triju obitelji Kochovih, njih sedam muških i èetiri
ženske.
Osijek 9. III. 1946.
Draga Lela!
List koji si po Lujziki Batlièevim i u
njemu lanèiæ i prsten poslala primili smo.
Sadržaj lista nas je vrlo rastužio jer pišeš
kao da si veæ bolesna, vidiš se veæ mrtvu i
t.g. Dobro je a i treba da èovjek bude na sve
pripravan osobito kada vidiš da smrt
Pisma Adalberta Koch svojoj snahi
Tereziji - Leli Koch u logor Valpovo hara meðu Vama, ali ipak nesmiješ biti
tako malodušna, moraš se bodriti i misliti
da valda Bog neæe dozvoliti da se ono najgore dogodi, kuda bi onda Tvoja sirota
310
VDG JAHRBUCH 2004
Anèica, da izgubi i svoju mamu kad je veæ i tatu izgubila, a što bi nas dvoje stari
poèeli da se to dogodi. Uzdaj se u Boga i nadaj se da æe se sve još dobro svršiti.
Uz tu Tvoju žalost moram Ti javiti žalostnu vijest jer nam ne vrijedi tajiti,
molba koju sam poslao putem gradskog N.O. odbijena je po Ministarstvu u
Zagrebu, u odluki koju smo primili u srijedu riješeno je, da je izvidima utvrðeno,
da si još za vrijeme okupatora bila èlan "Kulturbunda" i time si se deklarirala kao
Njemica, obzirom na Tvoje porijeklo i narodnost.
Takovom riješenju smo se mogli nadati, jer je Ministarstvo potvrdilo ono kako je
riješio gradski N.O. t.j. lažno jer kakovi su to izvidi mogli biti kada niti jedan od
ovih 16 svjedoka koji su molbu podpisali nije pozvan na preslušanje. To imademo
da zahvalimo onom hulji Tepiæu kao i onima koji su Te unesreæili, ali neka im Bog
plati.
Na onu drugu molbu koju sam izravno poslao u Zagreb na Ministarstvo nismo
dobili nikakovo riješenje, pa sada imademo još malo nade da æe možda biti
povoljno riješena, jer sam pisao Ružici da se Drago ako imade kakovih veza
zauzme, i ona nam je pisala da imadu jednog druga koji æe se zauzeti samo da
razjasnim cijeli tok stvari što sam i uèinio, te sam u ponedeljak poslao preporuèeni
list Ružici.
Juèer sam poslao isto preporuèeni list u Zagreb Angeli Kovaèeviæ i nju sam ja
kao i kuma Katica zamolili da se kod Ministarstva za tebe zauzme, jer kako Katica
kaže ona je jako crvena i da je na nekom višem položaju, ako bude htjela mogla bi
pomoæi, samo nas ljuti što se Katica veæ prije nije na to sjetila da Angelu zato
zamolimo.
Pitaš da li smo primili Anèicine cipele i njezin veš, sve smo primili samo smo
zaboravili ti to javiti. A jesili Ti primila one cipele što Ti je Vilma poslala. Lonce što
si predala primio sam na pošti, samo se košare još nalaze kod Tebe.
Sve je bilo dobro dok smo mogli Linku a sada i Lujziku predat jelo pa si barem
jelo odmah dobila, ali sada kad su obadva bolesni morati æu na pošti predati pa æeš
istom drugi dan dobiti.
Ove kolaèe Ti šalje gospoða Ðuriæ.
Dakle budi jaka i nadaj se u Božju pomoæ!
Primi mnogo srdaènih pozdrava i pusa od mame i tate
Osijek 6. IV. 1946.
Draga Lela!
Cijeli prošli a i ovaj tjedan govori se samo o nekoj komisiji koja ima stiæi u
Valpovo, juèer smo èuli da je došla, pa smo i mislili da æete pustiti kuæi i da neæu
više morati dolaziti u Valpovo, a kad tamo evo mene opet, šta se kod Vas govori da li
puštaju koga kuæi.
311
VDG JAHRBUCH 2004
Primili smo list i košaru koju nam je donela Batlièeva djevojèica. Sada mi je
gadno putovati moram iæi u jutro jer onaj vlak što je išao po podne više ne ide
odavde u 3 sata nego u poslije 4 sata pa onda ne mogu stiæi na onaj veèernji nazad.
U rajndlici gdje je mast imade peèene svinjetine, mama je morala ju ispeæi i
zaliti u mast jer smo ju dobili u subotu kad sam ja veæ otišao u Valpovo.
Ovaj paket adresiran na Ivana Kista predaj njemu, on se je ovih dana vratio iz
bolnice, žena mu nezna u kojoj je baraki. Ti æeš ga veæ pronaæi.
Konjetine ove nedelje nismo mogli dobiti ni mesa ni salame.
Grah i krompir šalje Ti mama prijesan da si sama skuhaš, jer je veæ sada toplo
pa se kuhano nebi držalo.
Iz Zagreba nema nikakvog još riješenja, sve se to nekako slabo mièe.
Kako sa vešom, zašto ga ne šalješ kuæi oprati.
Primi mnogo srdaènih pozdrava i pusa od mame i tate
Draga majkice
Kako Tvoja krsta dali te bole, veæ bi te volila vidjeti. Dali znaš oæeš skoro kuæi. Ja
uèim i idem u školu. Dobro što sam ja kod bake i dide, da nema njih obadve bi u
logoru gladovale. Sada æu završiti.
Primi puno pusa i pozdrava od Tvoje jedinice Anèice.
Evo Ti šaljemo 100 dinara da vratiš dug i da imaš koji dinar kod sebe.
Rajsavac
Sjeæanja:
Magdalena Grubešiæ (majka Lonner), roðena 14. sijeènja 1931. godine.
"U jesen 1944. godine krenule su iz Rajsavca familije: Hip, Hip, Hip Karl (16-17
god), Ðuro Uldrijan, Stjepan Franck, Zlaman, Karlo Jaroš, Ðuro Hamata
(Terezija), Lucija Uldrijan, Josip Romstein, Josip Schirholc, Pero Zlaman, Pero
Kifer, Franc Gerstman, Ana Šulc, Ðuro Hip, Pero Hip, Ðuro Škoda, Josip Lukiæ
Sepo (ubijen u Mariborskoj šumi), Franc Lukiæ, Karla Lukiæ, Lojza Romstein, Pero
Gerstman, Franc Gerstman, Josip Loner i supruga Lenèa, Josip Škoda i familija
Grubišiæ do Tenje. Iz Tenje 18. listopada 1944. godine polazak kolima za Austriju i
nakon mjesec dana preko Maðarske stigli do Sent Martina. Tu su smješteni kod
seljaka, koji su im dali sobe. Išli su raditi svi radno sposobni. Magdaleni je tada
bilo 13 godina i obavljala je mužnju krava (18). U Krndiju je bila otjerana Kata
Uldrijan.
Ubijeni: Franc i Drago Šajer, Josip Sepo Lukiæ, poginuo Drago Hip. Stjepan
Franck je iselio u Njemaèku, Pero Zlaman u Austriju, Ðuro Škoda u Njemaèku,
Josip Loner u Ameriku. Još za Ante Paveliæa u kuæe i posjede iseljenih Nijemaca
doseljavaju 1944. godine Hrvati s Korduna. Mjesni voða bio Hip."
312
VDG JAHRBUCH 2004
-Pero Hamata, roð. 1920. godine bio podmornièar u njemaèkoj vojsci te
uèestvovao u bitkama za Poljsku, u Africi i na Šangaj.
-Petar Hamata, roð. 1917. godine bio podoficir Njemaèke vojske. Bio u
Nizozemskoj prilikom lansiranja V-1 i V-2. Nestao u zarobljeništvu 1945. godine.
Radio kao kolar kod Mile Breverin u Tounju.
- Ðuro Gerstman bio bilježnik opæine u Jakšiæu.
Za sigurnu evakuaciju Nijemaca iz Rajsavca i Jakšiæa bio je zadužen Leutnant
Leinberger Wilhelm s 5 ES vojnika.
- Josip Franc, star 28 godina. Supruga Ana, r. Zlaman iz Rajsavca, ustaški
vodnik, naðen mrtav - ubijen od bombe na stanici Živaja 29. lipnja 1943. godine, a
pokopan na groblju u Rajsavcu 2. srpnja 1943. godine.
Resnik
Josip Wittenberg, poginuo je prvi iz sela kao domobran 1942. godine kod
Nevesinja. Još su poginuli tijekom rata: Franjo i Ivica Štancl, Josip (otac i sin
Dreksler, Rudolf Dreksler
Ruševo
12. kolovoza 1942. godine s podruèja oružnièke postaje Ruševo odbjeglo je od
svojih kuæa i pridružilo se partizanima 7 osoba.
1945. godine iz Ruševa su dignuti u logor braæa Antun i Tomas Gilich, ali su
putem do logora utekli.
Stojèinovac
- 14. kolovoza 1942. godine u 3 sata, 250 naoružanih i 100 nenaoružanih
partizana došlo je u Stojèinovac. Iduæeg dana u 5,10 sati ovi partizani saèekali su
dolazak redarstveno domobranskih snaga, sa kojima su stupili u borbu. Puèanstvo
sela Stojèinovac prikljuèilo se partizanima. Partizani su u nadmoænosti i potiskuju
redarstveno domobranske snage.
Stražeman
- 27. prosinca 1941. godine vodile su se borbe na podruèju opæine Stražeman s
napadaèima oko 50 èetnièko komunistièkih bandita. Tom prigodom odveden je i
ubijen bilježnik iz Stražemana Karla Beniæ. U borbi ranjen oružnièki poruènik
Martin Bašiæ i narednik Ivan Ilièiæ. Komunisti imali 3 mrtva i nekoliko ranjenih.
Tekiæ
- Karlo Lohner iz Tekiæa, star 20 godina, supruga Kata r. Puhl. Pao u borbi s
partizanima kod Tesliæa u selu Konstovica. Pokopan na Bertelovaèkom groblju 4.
veljaèe 1943. godine.
Tominovci
Marija Rancinger, roðena 1931. godine, udana Andrišek:
313
VDG JAHRBUCH 2004
"Iseljenje njemaèkih obitelji iz Tominovca bilo je u travnju - pred Uskrs 1944.
godine. Iz Tominovca najprije su došli u Rajsavac, gdje su bili 12 dana. Iz
Rajsavca, odnosno iz Jakšiæa vlakom za Markušicu, gdje su smješteni po praznim
kuæama. Tamo ih je doèekao najbogatiji posjednik Fritz. Imao svoju osobnu
oružanu zaštitu. U Markušici su proveli cijelo ljeto, a tek 26. listopada krenuli za
Ernestinovo, a odatle 1. studenoga preko Osijeka sa kolima i konjima za Austriju.
U koloni bilo je i nekoliko kola iz Ciglenika i Kutjeva. Put je trajao 24 dana i tako su
na Sv. Katu - 24. studenoga 1944. godine stigli iza Willdona. Saèekali da ih se
rasporedi. Jedne su rasporedili u Neudorf, a mi ostali u Willdonu. Tu smo proveli
do proljeæa 1945. godine. Tko je htio raditi, mogao je ono što je znao i htio. Ja sam
èuvala dvoje djece za 25 ondašnjih maraka tjedno. Za tu sumu se mogao kupiti
mantil. Metar flanela koštao je 4 marke. Po kapitulaciji krenuli smo kuæi opet
kolima. Prešli smo most na Muri i stigli u Ljutomer. Tu nas je zaustavila mjesna
straža i neki civili, okružili oko kola i javili Rusima. Oni došli ðipom i svi smo se
uputili kolima na jedno dobro koje je bilo prazno. Tu smo bili nekoliko dana.
Održali su na govor, oduzeli sve što smo imali u kolima, mogli smo uzeti samo
zavežljaj. Starice i djecu utovarli su u kola, a ostali pješice do hrvatske granice. U
Hrvatskoj smo dobili èaja, prenoæili vani u pratnji vojske i sutradan nastavili do
Varaždina. Naša kola su vraæena u Sloveniju. U Varaždinu smo bili nekoliko dana.
Kuhali smo si èaj. Ja sam nosila u kantici malo masti i nešto brašna za zapršku,
kao i svoje haljine. Isto tako imala sam i djedovo odijelo, ako bi umro na putu da ga
imamo u èemu pokopati. Od Varaždina do Virovitice preveženi smo željeznicom u
stoènim vagonima. Iz Virovitice smo pješke išli za Slatinu. Htjeli smo iæi kuæi pješke
preko Krndije, ali su nam odgovorili da tu hvataju povratnike i odvode ponovo u
logor. Tako smo se uputili Gutmanovom željeznicom do Osijeka. Iskrcali smo se
pred Osijekom i rekli nam da ležimo kraj pruge pa kada naiðe vlak za Našice da se
onda u njega ukrcamo. Tako smo i uèini kada su sutradan naišla dva vagona za
Našice, ukrcali smo se po mraku i krenuli za Našice. Na izlazu u Našicama,
odnosno Zoljanu oduzeli su nam odijelo za djeda i deku. Tako smo nastavili put za
Tominovac. Prije odlaska u Tominovac skrenuli smo kod bake u Kutjevo gdje smo
bili 8 dana. Baka Roza Galamboš nam dala kravu, krevet i druge potrepštine dok se
ne snaðemo."
Sada Nijemci iz Tominovca žive:
Adam Bauernfreund, živi u Njemaèkoj.
Antun Beger, tri sina bili u njemaèkoj vojsci. Sada žive u Njemaèkoj sinovi Ado i
Anton - Toni.
Ðuro Berger, brat Antunov. Sinovi Gašpar i Ðuro poginuli u njemaèkoj vojsci, a
sin Josip bio u zarobljeništvu i poslije umro u Tominovcu.
Franjo Ceh, kuæa konfiscirana. Bio skrivan na Ratarnici i poslije radio na
Ovèarama.
Josip Ceh, sin Josip poginuo u ratu. Obitelj živi u Austriji.
314
VDG JAHRBUCH 2004
Ðuro Ceh, bio zarobljen u Rusiji. Supruga mu umrla u logoru. Sin Adam r. 1928.
godine, skrivao se u Ašikovcima.
Lena Ceh, muž umro. Iselili se u Njemaèku. Sin bio u njemaèkoj vojsci i u
zarobljeništvu umro.
Stefan Dreksler. Sin Slavko poginuo u njemaèkoj vojsci, a drugi sin Vlado imao
tri kæeri. Familija u Njemaèkoj.
Antun Faubel, živi u Austriji.
Ana Faubel, supruga Antunovog brata, živi u Austriji.
Franjo Hitaler poginuo u ratu, familija u Njemaèkoj.
Dragan Hitaler poginuo u ratu, familija u Njemaèkoj.
Petar Klesinger umro u logoru, isto tako supruga i sin.
Franjo Kulèak poginuo u njemaèkoj vojci, sin s familijom živi u Njemaèkoj.
Franta Kulèak, sin Ivo poginuo, familija živi u Njemaèkoj.
Josip Paus. Brat Anton poginuo u njemaèkoj vojsci, familija živi u Njemaèkoj.
Josip Panoš iselio u Njemaèku s familijom i tamo umro. Imao dva sina. Sin
Franjo otišao u Australiju.
Adam Panoš poslije rata skrivao se u Požegi na ratarnici. Imao tri sina. Jedan
živi u Australiji.
Ivan Panoš, poginuo u ratu, familija živi u Njemaèkoj.
Leopold Rajf, umro u logoru (Velika Pisanica?). Supruga Kata prièala o teškom
životu u logoru. Familija živi u Njemaèkoj. Sin Pero, roðen 1931. godine.
Antun Rancinger, sin Petar poginuo u Bosni - na mostu na Drini.
Franjo Sajfert, roðen 1927. godine, bio u njemaèkoj vojsci, potom u
zarobljeništvu u Njemaèkoj gdje i ostaje.
Širholc, sin Ludvik poginuo u ratu, familija živi u Njemaèkoj (dvije kæerke).
Ivan Štirmer poginuo u ratu, sin Velimir živi u Australiji.
Adam Tofing, sin Antun poginuo u njemaèkoj vojsci.
Sep Wagner, sin Petar poginuo u njemaèkoj vojsci, sin Franjo isto bio u
njemaèkoj vojsci i ostao u Austriji.
Željko Wagner, najprije prebjegli u Austriju, a potom otišli u Ameriku. (Mama
Marija bila sestra od Ivana Štirmer i skrivala se u Požegi.)
Josip Wagner, obitelj živi u Njemaèkoj, a on je umro.
Ivan Štirmer, Dragan i Franjo Hitaler i Ivan Panoš, zarobljeni u Hrvatskoj,
odvedeni na Papuk, ubijeni - strijeljani 1945. godine.
Franjo Bauerfreund, roðen 1909. u Tominovcu. Osnovnu školu polazi u
Tominovcu, gimnaziju u Travniku i Slatini. Zapošljava se kao pisar u opæini
315
VDG JAHRBUCH 2004
Kutjevo 1. veljaèe 1927. godine. Od
travnja 1931. do 19. listopada 1932.
godine služi vojni rok i to kao pisar Vojnog
okruga u Požegi. Po povratku u Kutjevu
opet je u opæini pisar do 1935. godine, a od
18. listopada 1935. do 24. travnja 1942.
godine je doèinovnik (zvaniènik) isto u
Kutjevi, a od tada je preuzeo dužnost
opæinskog bilježnika u Jovanovcu sve do
26. listopada 1944. godine, kada odlazi u
Peter Bauerfreund
NOV. U NOV-i ostaje do 7. rujna 1945.
godine, kada je demobiliziran kao starije godište, ali ostaje kao službenik u Štabu
XII. Udarne brigade do 1. prosinca 1945. godine. Od 1. prosinca 1945. do 31. svibnja
1949. godine, bio je èinovnik kod Nabavno prodajne zadruge u Kutjevu. Od 1. lipnja
1949. do 30. rujna 1953. godine je zaposlen u DE Ovèare, poslije toga još 8 mjeseci
opet u OPZ Kutjevo, a od 16. lipnja 1964. do 15. rujna 1955. godine u opæini
Kutjevo, kada odlazi u prijevremenu invalidsku mirovinu, a od 1. svibnja 1963.
godine u Administrativnu mirovinu.
Toranj
- 15. kolovoza 1942. godine u 17. sati, 400-500 partizana došlo je u selo Toranj i
tjerali ljude da voze sa njima žito u šumu.
Mathias Kappel, Johan Jogun, Karl Kappel
Treštanovci
Mjesni voða bio je Ðuka Šulc.
- Josip Ploužek iz Treštanovaca, star 34. godine, umro od zadobivene rane i
pokopan na Bertelovaèkom groblju 9. kolovoza 1944. godine.
Njemaèka škola
Škola je bila u kuæi Mašek i on je otjeran i ubijen (prema kazivanju Kate
Baurer).
Sjeæanja:
Kata Štajduhar, roðena Bauer, 24. kolovoza 1924. godine u Treštanovcima.
Sada živi u Požegi, Domobranska 15. U logoru je bila s roditeljima i sestrom
Magdalenom, udanom Tešija.
"U logor su nas digli partizani iz Kaptola i otjerali na željeznièku stanicu u
Jakšiæu. Tu smo bili na otvorenom, dok nismo ukrcani u marvene vagone pa s
njima željeznicom do Koške, a potom pješice do Krndije. Sjeæa se, da je s njima bio i
Ðuro Kifer, šnajder iz sela te Franjo Bek iz Vranduka. U logoru su bili još Loner i
sin mu Martin. Sjeæa se, da je upravnik logora ubio oca, majku i sina (starog oko 21
godinu) iz Tominovca, nakon što je otvorio kapiju i rekao da mogu iæi kuæi. Bio je
na bijelom konju. Kada je obitelj krenula ka izlazu upravnik ih je ubio iz šmajsera.
Bilo je to u jesen 1945. godine. Sestra Magdalena u svibnju 1946. godine utekla je iz
316
VDG JAHRBUCH 2004
logora u Krndiji jer je bila obolila od tifusa. Došla je kod tetke u Hrnjevac, a odatle
u Tekiæ. Mještanin Jurèak odvezao ju je u Požegu u bolnicu kod doktorice Rutar.
Ona joj je obeæala da je po izljeèenju neæe vratiti u logor i za to je imala po kazivanju
suglasnost doktora Zambelija. Po ozdravljenju još je sigurnosti radi 3 mjeseca bila
u Tekiæu. Otac Josip umro je u logoru Krndija i pokopan na tamošnjem groblju."
Franjo Kifer, roðen 14. 8. 1936. godine u Treštanovcima, sjeæa se dizanja u logor:
"Bilo je to 27. srpnja 1945. godine, kada su došla tri èovjeka u civilu iz
unutrašnjih poslova iz Požege u kuæu njegovog oca i saopæili mu, da je kuæa i sva
imovina konfiscirana i da ima 15 minuta vremena da se spremi s familijom i da
ponese hranu za tri dana. Otac je ostao zaprepašten, tim više jer je još toga dana
trebao vršiti žito, a kamara je bila pripremljena u dvorištu. Imao je zajisano oko 3 i
pol jutra pšenice. Morao je to sve ostaviti i još 4 goveda, tri konja, dvadeset komada
svinja i oko stopedeset raznovrsne peradi. Sva burad i kace što je služilo za grožðe
jer je posjedovao vinograd i sve prikljuèke za oranje zemlje (konjska vuèa) i sve
sobne namještaje napunjene u tri sobe sa kuhinjom. Toga dana otjerani su na
željeznièku postaju u Jakšiæu. Tu su bili tri dana i tri noæi pod vedrim nebom,
èekajuæi dok se ne dopreme marvene vagone za odvoz u logor. Na toj stanici skupilo
se izmeðu 200 do 300 osoba. Kad su bili ukrcani u vagone krenuli su prema
Osijeku, a potom iz Osijeka za Valpovo sa malim Gutmanovim vlakom. Po izlasku
u Valpovu dotjerili su ih na nogometno igralište, koje je veæ bilo ograðeno žicom i
pripremljeno za logor i na tom mjestu ostali su oko mjesec i dvadeset dana, opet pod
vedrim nebom i po suncu i po kiši. Mnogo je tu u Valpovu logoraša poumiralo od
gladi. Nakon jednog mjeseca i dvadeset dana došla je prozivka. Tada su mog oca
Ðuru i majku Mariju i mene prozvali i saopæili, da se premještamo u drugi logor i
to u selo Krndiju kod Ðakova. Iz Valpova za Krndiju krenuli smo pješice. To je bila
kolona duga oko jedan kilometar. Došli smo u selo Krndiju, ali to je selo bilo prazno
dobro ograðeno bodljikavom žicom i pripremljeno za pravi pravcati logor. Odatle
nismo izlazili jednu godinu i jedan mjesec, nastao je teški prisilni rad na
poljoprivredi. Slaba hrana samo èaj od crnog gloga i kruh od raži jedanput na dan,
ljudi su nemilice umirali od gladi i tifusa. Bilo je po deset sprovoda na dan i svi su
trpani u jednu jamu. Jednog dana, nakon tih trinaest mjeseci opet prozivka.
Prozvaše mog oca i dadoše mu otpusnicu da može izaæi iz logora sa familijom, da
može iæi kuda hoæe samo ne u svoju kuæu, koja je konfiscirana, kao i cjelokupna
imovina u Treštanovcima".
Viliæ selo
- 29. ožujka 1942. godine izvršen je prepad u Viliæ Selu. "Taj prepad nije uspio.
Organizirao ga komandir II. èete, koji je poslije toga smenjen. Izgubili smo 12
drugova mrtvih i 7 pušaka. U toj borbi neprijatelj imao 14 mrtvih." (Gašpar).
- 3. srpnja 1942. godine u 17 sati oružnièka ophodnja od 7 momaka pod
zapovjedništvom narednika Žaniæa iz Viliæ Sela, vraæajuæe iz službe, napadnuta je
na putu izmeðu sela Kunika i Pasikovaca jakom strojopušèanom vatrom od strane
partizana. Petorica oružnika zarobljeni, dvojica se vratila u postaju, a jedan od njih
ranjen
317
VDG JAHRBUCH 2004
Vetovo
- 14. travnja 1942. godine oko 21 sat napalo je oko 50 bandita naoružanih
vojnièkim puškama, strojnicama i bombama kamenolom Vetovo, opkolili radnièku
baraku, službenike zastrašili, otvorili vrata skladišta silom i odnijeli 600 kg brašna,
masti i duhan. Otvorili vrata drobilice, sasjekli remenje i onemoguæili rad.
Službenicima i radnicima zaprijetili da više ne smiju raditi u kamenolomu.
- 19. travnja 1942.(?) napadnut je kamenolom i demoliran u Vetovu. Uništena
mašina drobilica. Dobiveno 2 civilne puške, 25 metaka i 1 def. bomba, 2 pištolja, 16
metaka, 30 mauser metaka, ulja za oružje, æebadi, 250 paketa duvana, 40 kg masti,
400 kg brašna koje je podijeljeno radnicima i kojima je održan miting, Radnici su
bili oduševljeni. (Duško Brkiæ i Æiro Dropuliæ).
Marija Markoviæ - s. Štefanija, roðena u Vetovu, sada živi u Požegi, zapisala je u
Rijeci 2002. godine: "Moja sestrièma - seka Anka (od tate brata kæi) nije se udavala.
Imala je ozbiljnu vezu - zaruènika Stefana Brichmer, rodom iz Bošnjaka iz
njemaèke familije. Stefan je bio u jedinici njemaèke vojske koja je bila stacionirana
u Vetovu tijekom borbi. Nestao je u vihoru II. svjetskog rata, a ona je ostala vjerna
tome mladiæu i nije se uopæe udavala. Dohranila je svoje roditelje i na koncu je
ostala sama. Èesto se s njom dopisujem i podržavam njenu osamljenost.
Zanimljivo je bilo, kada je moja sestrièna Anka bila u bolnici u Požegi 2002.
godine. U sobi gdje je ležala, dolazili su posjeti jednoj gospoði i u razgovoru
saznala da je došla u posjete toga njenog deèka neæakinja i èula sam kad joj je
rekla: to je moja nesuðena ujna. Eto prošlo je mnogo godina od rata, ali sluèajno
jedan susret nakon mnogo, mnogo godina, Anki je bila utjeha i zadovoljstvo u
svojoj samoæi."
Vlatkovac
U tijeku rata u selu je bila utaborena jedna njemaèka tenkovska jedinica. Kada
su dobili obavijest da æe tim dijelom proæi s povratka i Bosne 18. brigada, èasnici te
jedinice odluèili su napustiti selo, kako se nebi vodile borbe oko sela i time bila
uništena imovina seljanja i ugroženi njihovi životi. (Po kazivanju Milana Mršiæa).
U "Vražjoj" diviziji bili su: Stjepan Pavloviæ i Nikola Vukoviæ
Zarilac
Sudbine
Johann Past s obitelji, zajedno s drugim Nijemcima, iseljava se 1944. godine
najprije za Dalj, a potom iz Dalja opet kolima preko Maðarske za Austriju. Na putu
kroz Maðarsku razbolila im se kæer Nanèa - Ana i morali su je ostaviti u bolnici u
Maðarskoj, a oni su produžili za Austriju. Doktor koji je lijeèio malu Nanèu nije
imao djece pa ju je htio posvojiti. No Nanèa to nije htjela pa je pisala tetki Tereziji u
Grabarje, kako bi saznala gdje su joj roditelji. Tetka Terezija je odgovorila Nanèi
gdje su joj roditelji i mala Nanèa je nakon tri godine s ruksakom na leðima osvanula
na roditeljskim vratima u Lidingrestu.
318
VDG JAHRBUCH 2004
Zveèevo
Na savjetovanju rukovodioca okruga NJNZ održanom 5. prosinca 1941. godine
u Osijeku, Altagayer predlaže, da se sunarodnjaci sa Zweèewa isele, pošto nemaju
tamo moguænosti za život i zaradu. U pitanju je 37 porodica s ukupno 180 duša i to
podrijetlom iz Šlezije i Sudeta. Oni su u rano proljeæe napustili svoje mjesto i to je
prva skupina iz Požeštine koja je evakuirana.
Na mjesnom groblju još su saèuvani nadgrobni natpisi:
- Franz Juhtmnan (1854.- 1929.)
- Josip Stocklac (1863.- 1936.)
- Anton Volfont (1852.- 1937.)
- Carl Morgentern, umro 1878. godine u 69. godini života.
Interesantno je navesti, da je spomenik Josipu i Mariji Lehti izraðen tridesetih
godina prošlog vijeka od bijelog kristalnog granita sa Zveèeva i nakon 70 godina
nije nimalo ošteæen, odnosno najotporniji je na ovu klimu u odnosu na druge vrste
bijelog granita. Taj kristalni granit vadio se u blizini Orljavca i služio je kao
sirovina za kvalitetniji kristal.
Iseljavanje
Prema popisu mjesnih skupina Njemaèke narodne skupine od 2. 10. 1942.
godine prisiljeni su zbog ugroženosti od partizana iseliti s podruèja kotara (Bezirk)
Požega:
Ortsgruppe: Toranj
60 familija.
Stützpunkt: Poljanska 7 familien
Luèinci
5 "
Draga
4 "
Biškupci
12 "
Potoèani
8 "
Stražeman 14 "
1943. godine iseljavaju se iz Velike, Kaptola, Vetova, Kutjeva, a 1944. godine iz
Jakšiæa, Rajsavca, Tominovca, Kule, Poreèa, Ciglenika, Mihaljevaca, Pleternice,
Zarilca, Grabarja, Ašikovaca, Darkovca, Resnika, Svilne, Buka i po nekoliko
familija iz drugih mjesta. Može se zakljuèiti da je oko 2500 iseljeno. Toèan broj ne
može se utvrditi, jer su se neki vraæali kuæi veæ iz okolice Osijeka tijekom 1944.
godine, a neki opet 1945. godine iz Austrije, Njemaèke, Šleske i dr.
Logori
U logore je otjerano preko 3000 Nijemaca i Austrijanaca. Bilo je stalno
premještanje iz jednog logora u drugi pa to otežava praæenje.
Kometnik
U logor Komernik kod Voæina otjerani su još tijekom rata veæ opisani mještani
Kutjeva.
319
VDG JAHRBUCH 2004
Krndija
Umrli u logoru Krndija
Josip Horvat, r. 1890. Ciglenik, umro 1946.
Antun Štiksl, r. 1926. Ciglenik, umro 2. IX. 1945.
Franjo Kühn, Ciglenik
Hans Kühn, Ciglenik
Nikola Mühlberg, r. 1884. Ciglenik, umro 1945.
Josip Mühlberg, brat Nikolin, Ciglenik, umro 1945.
Petar Mühlberg, sin Josipov, Ciglenik, umro 1945.
Josip Bauer, Treštanovci, umro 1945.
Ivan Wittenberg, Resnik, umro 1946.
Elbl, Požega
Skipala (djed i baka) Požega
Hip (imao kuæu kod Grgin Dola) Požega
Franz Kriks, Požega
Margareta Wittreich, r. 1913. Požega, umrla 1946.
Valpovo
Ivan Hazler, roðen 1903. godine iz Biškupaca, po zanimanju radnik,
upuæen 17. prosinca 1945. godine na rad u Državnu ciglanu Dalj.
Dragutin Humer, r. 1907. i Marija Humer, r. 1910. godine iz Vetova.
Petar Ungar, r. 1929. iz Milanluga.
Petar Weber, r. 1907. iz Ciglenika.
Sjeæanja:
Ana Wirkes, roðena 1935. godine u Slav. Brodu, sada živi u Zagrebu, Vilharova
8. Pismeni iskaz dala je autoru rada 20. veljaèe 2002. godine.
"Svanuo je lijep, sunèani svibanjski dan 1945. godine. Mi smo se djeca igrala na
našem velikom dvorištu. Uživali smo, jer više nismo morali bježati u podrum na
znak aviona (amerièkih), nisu nas više bombardirali. Ne mogu uopæe opisati tu
sreæu da je rat završio! No tada, toga dopodneva, pojavili su se neki ljudi, jedan od
njih bio je naoružani vojnik. Znam da su bili dosta taktièni, rekli su roditeljima da
se brzo moramo spakirati, jer nas otpremaju u logor. Treba uzeti najnužnije stvari:
nešto posteljine i odjeæe, koliko roditelji mogu nositi.
Nama djeci nije bilo jasno kuda to moramo iæi? Zašto? Ja sam bila najstarija od
troje djece. Imala sam nepunih deset godina, jedan brat nepunih devet godina, te
najmlaðe dijete èetiri godine. Zašto moramo ostaviti svoju kuæu, svoj vrt, svoju
baku i iæi u nepoznato?
Prije nego što su nas istjerali iz kuæe pravili su inventuru nekretnina, stvari i
domaæih životinja (jer kažu, sve što postoji u kuæi, to moramo naæi u povratku). Taj
popis je potrajao. Èak sam i ja pomagala da se obavezno sve popiše. Primjetila sam
da su roditelji "zaboravili" popisati jednu kvoèku s piliæima, pa sam ih podsjetila na
propust. I zatim kada smo se svi spremili, otac je uzeo na leða nešto posteljine i
320
VDG JAHRBUCH 2004
kovèeg s odjeæom, a majka malog brata u naruèaj, te neke sitnice. Iza nas su "ti
ljudi" zapeèatili kuæu "tako da nitko nepozvan nebi ušao unutra, da bi nas sve
doèekalo u redu!" No, "malo sutra". Kada smo se poslije godinu dana vratili iz
logora, kuæa je bila konfiscirana, u njoj je živjela jedna podobnija obitelj. Mi smo
išli u podstanare, sreæa da su nas primili dobri susjedi. Našu kuæu smo gledali
svaki dan, ali nismo mogli uæi u nju.
Ne volim se sjeæati ni rata, ni logora, niti ratnih posljedica, posebno ne "vozanja"
i "hodanja!" Najprije smo otpremljeni u Josipovac, kod Osijeka, odakle smo nakon
mjesec dana ukrcani uvlak za Njemaèku. Došli smo do Maribora i vratili nas
nazad. Ovaj puta do stanice Koška, a odatle pješice u Tociljevac. Odatle, otprilike
nakon mjesec dana, opet pješice u Valpovo, Krndiju i nakon godinu dana povratak
u Slav. Brod..."
Velika Pisanica
Bili su smješteni povratnici s granice.
Poginuli
- u ratu kao partizani:. . . . . . 8
- kao žrtve: . . . . . . . . . . . . . . 10
Ukupno: . . . . . . . . . . . . . . . 18
I ovaj broj se može uzeti s rezervom jer u Darkovcu nije nadeven Milan Jung, a u
Pleternici Rudol Mohler. Jung je imao èak èin kapetana, a drugi je poginuo 1943. za
napada na Našice.
Der II. Weltkrieg und der Egsodus der Deutschen
und Österreicher aus dem Požegaer Tal
Die Deutschen und Österreicher des Požegaer Tals zahlten während und nach
dem II. Weltkrieg einen hohen Preis- sie verloren ihr Hab und Gut, das sie in zwei
Jahrhunderten erwarben, indem sie unhumanen Vorgängen in Lagern – besonders
der empfindlichste Teil der Population wie Kinder, die Alten, kraftlose und Frauen,
ausgesetzt waren. Von 597 Besitzern wurde insgesamt 5594 Katastereinheiten
Land entnommen, was 56,9% des Landfonds der Agrarreform und Kolonisierung
des Bezirkes Požega war, und an neue Benutzer ausgeteilt. Einige Dörfer, wie
Darkovac, wurden zum Boden zertrümmert, so dass man nicht einmal weiß wo die
Schule, Kirche, oder der Friedhof waren. Für die Mühlen, Handwerkerwerkstätten
und anderen Betriebe wurden keine präzisen Angaben geführt. Aber, deswegen
illustriert die Angabe, dass sich von der Zahl der 8% der deutschen Bevölkerung,
nur 0,1% als Deutsche und Österreicher ausgeben, illustriert am besten, was sie in
diesem "Goldenen Tal" - für sie "Das Tal der Tränen" erlebten! In den neuen Mitten Deutschland, Österreich, den Vereinigten Staaten, Australien, Kanada, Argentinien
usw. musste man von vorne anfangen, aber auch der kleinere Teil im Heimatland,
oder als es die Umstände der fünfziger Jahre des letzten Jahrhunderts erlaubten,
begaben sie sich in die westlichen Länder.
321
VDG JAHRBUCH 2004
Izvori:
• Matiène knjige roðenih, vjenèanih i umrlih.
• Posjedovne knjige gruntovnice suda u Požegi.
• Izjave logoraša: Josipa Šulca iz Požege; Franje Kifera, Jakšiæ; Marije Bišof,
udane Buturac, Požega; Magdalene Grubešiæ, Bertelovci; Kate Bauer, udane
Štajduhar, Požega; Ane Ankice Abramoviæ Molerove Kutjevo; Višnje Kiefer iz
Donjeg Miholjca, sada iz Kutjeva, Marije Rancinger, udana Andrišek iz
Tominovca.
• Pismo Josefa Reiter, Freytagweg 38., 96465 Neustadt, Deutschland
• Izjave: Otilija Berger, Požega, Frankopanska 53.
• Izjava Marije Kovaèeviæ, roð. Mühlberg, Slavonski Brod, Jakova Gotovca 2.
• Pisani iskaz autoru Antuna Pus, Zagreb , Poljana D. Kalea 7.
• Izvještaj NJ C K, služba traženja München, o potrazi za Juliusom Kripp,
od 11. 02. 1976.
• Preslici dokumenata iz DA Slavonski Brod.
• Pismeni iskaz Ane Wirkes iz Zagreba, Vilharova 12.
• Usmeni iskaz Georga Lauera Bolstedt, Deutschland.
• Usmeni iskaz Grete Lauer udana Bojaniæ, Požega.
• Zapisi Vladimira Geigera, Zagreb, koje mi je dobrotom ustupio.
• Pismeni iskaz Karoline Elbel udane Bakiæ, Vinkovci E. Kvaternika 22.
• Pismeni iskaz Anèice - Slavice Koch udane Vukoviæ Požega, Sv. Florijana 4.
322
VDG JAHRBUCH 2004
Literatura:
• Graða za historiju NOP u Slavoniji, Historijski Institut Slavonije, Slav. Brod
Knjige I - X, 1963.-1984.
• Dr. Vladimir Geiger: Nestanak Folksdojèera, Nova stvarnost Zagreb 1997.
• Dr. Zdravko Krniæ: Položaj Njemaèke narodne skupine u NDH, Zbornik CDISB
Slav.Brod br.21/1984.
• Dr. Zdravko Krniæ: O iseljavanju pripadnika Njemaèke narodne skupine
(Volksdeutschera) iz NDH za vrijeme II. svjetskog rata, Historijski institut
Slavonije Slav. Brod, 1966.
• Mr. Slavica Hreškovski: Njemaèka èeta "Ernst Thälmann" u jedinicama NVV i
POJ u Slavoniji. Zbornik CDISB Slavonski Brod broj 21/1984.
• Mr. Željko Benèeviæ: Stvaranje Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije u
slavonskopožeškom, ðakovaèkom, županjskom i vinkovaèkom kraju sa stanjem
31. prosinca 1947. godine. Zbornik CDISB Slavonski Brod broj 21/1984.
• Dr. Vladimir Geiger: Folksdojèeri pod teretom kolektivne krivnje, NJ N Z, Osijek
2002.
• Dr. Vladimir Geiger: Radni logor Valpovo 1945.-1946. NJ N Z, Osijek 1999.
• Tomislav Wittenberg: Groblja Požeške Doline, Bolta d.o.o. Požega, Požega 1966.
• Tomislav Wittenberg: Puvarija, Bolta d.o.o. Požega, Požega 1998.
• Tomislav Wittenberg: Sesvetaèki kraj u srcu Poljadije, Udruga Bolta Požega,
Požega 2002.
• Požeška kotlina u NOB-i, Slavonski Brod 1984.
• GODIŠNJAK NJ N Z OSIJEK (2000., 2001., 2002., i 2003.)
• Jelena Kurtnaker: Maslinovu granèicu donesi, Požega 2002.
• Tomislav Wittenberg: 100 godina DVD Ruševo, Ruševo 2003.
• Adolf Kirschig: KULA - POREÈ Panonia - Veriag Freilassing 1962.
• Vihor Požega, Požega 1940. - 1943.
• IV. 1945. - 2003.
323
VDG JAHRBUCH 2004
Ovaj Zbornik radova tiskan je zahvaljujuæi
financijskoj potpori
Dieses Buch wurde dank der finanziellen
Unterstützung gedrückt
Zahvaljujemo
Danke an
• Savjetu za nacionalne manjine Republike Hrvatske
Rat für nationale Minderheiten der Republik Kroatien
• Veleposlanstvu Savezne Republike Njemaèke u Republici Hrvatskoj
Botschaft der Bundesrepublik Deutschland in der Republik Kroatien
• Veleposlanstvu Republike Austrije u Republici Hrvatskoj i Ministarstvu
vanjskih poslova Republike Austrije
Botschaft der Republik Österreich und
• Kulturnoj zakladi Podunavskih Švaba
Savezne države Baden-Württemberg, Stuttgart
Donauschwäbische Kulturstiftung des Landes Baden-Württemberg, Stuttgart
• Zakladi Friedrich-Naumann, Zagreb
Friedrich-Naumann Stiftung, Zagreb
• Osjeèko-baranjskoj županiji
Osijek-Baranja komitat
• Grad Osijek
Stadt Osijek
324