N A R O D N I ZDRAVSTVENI L I

GODINA LI, BROJ 588-589/2009, SIJEČANJ-VELJAČA, CIJENA 7,00 kn, ISSN 0351-9384 • Poštarina plaćena u pošti 51000 Rijeka
N A R O D N I
ZDRAVSTVENI
L
I
S
T
odvodnja
bez zastoja
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
N
Z
A
D
R
L
R
A
O
V
S
I
D
T
V
N
E
I
N
S
Sadržaj
I
T
dvomjesečnik za unapređenje
zdravstvene kulture
Izdaje:
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, Zavodom za javno zdravstvo Osječko-baranjske
županije i Zavodom za javno zdravstvo
Splitsko-dalmatinske županije
Za izdavača:
Prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.
Uređuje:
SUSTAV MOKRAĆNIH I SPOLNIH ORGANA...............3
Lijekovi i bubreg
NAKON LIJEČENJA BOLESTI – BOLEST. ....................4
Infekcije mokraćnoga sustava
SHVATITE IH OZBILJNO................................................6
Prirođene anomalije mokraćno-spolnog sustava
TABLETE ILI NOŽ. ...........................................................8
Dječja urologija
VAŽNOST RANOG PREPOZNAVANJA........................ 10
Odjel socijalne medicine
Odsjek za zdravstveni odgoj i promociju
zdravlja
Inkontinencija mokraće
Redakcijski savjet:
Benigna hiperplazija prostate
Mr.sc. Suzana Janković, dr.med.;
prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.;
mr.sc. Sanja Musić-Milanović, dr.med.;
Ankica Perhat, dipl.oec.;
Tibor Santo, dr.med.;
Vladimir Smešny, dr.med.;
mr.sc. Ankica Smoljanović, dr.med.
Urednik:
Mr.sc. Suzana Janković, dr.med.
Lektor:
Vjekoslava Lenac, prof.
Grafičko-tehničko uređenje
i priprema za tisak:
VJESNIK d.d. Zagreb
Rješenje naslovne stranice:
Doc.dr.sc. Saša Ostojić, dr.med.
Uredništvo:
KAD NE SMIJEM KIHNUTI.......................................... 12
ZNAM ZA NJU KAD POČNU SMETNJE...................... 14
Karcinom prostate
S KARCINOMOM DO DUBOKE STAROSTI............... 16
Pravilna uporaba antibiotika
ČUVAJMO IH, DA BI ONI ČUVALI NAS.................... 19
Psihologija i pedagogija
I POVIJEST ODGAJA.................................................... 20
Udomiteljstvo
LJUBAV KUĆU ČINI DOMOM...................................... 23
Odnosi između spolova
ALKEMIJA LJUBAVI...................................................... 25
Afrodizijaci
OD VRAPCA DO ČOKOLADE....................................... 27
Svjetlana Gašparović Babić, dr.med.,
Radojka Grbac
51 000 Rijeka, Krešimirova 52/a
p.p. 382
tel. 21-43-59, 35-87-92
fax 21-39-48
http://www.zzjzpgz.hr (od 2000. g.)
Brusnica
Godišnja pretplata 36,00 kn
IZ MORA NA STOL. ...................................................... 30
Žiro račun 2402006-1100369379
Erste&Steiermarkische Bank d.d.
»NZL« je tiskan uz potporu Primorsko-goranske županije i Odjela gradske uprave za
zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke.
MALE CRVENE BOBICE. .............................................. 28
Ljekovito povrće
SVETA BILJKA – PERŠIN............................................ 29
Zdrava prehrana
Umetak
Minerali u prehrani
ŽIVOTNE POTREBE
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Sustav mokraćnih
i spolnih organa
S
tručni naziv je »urogenitalan
sustav«. Objedinjen je, jer se
radi o organima koji su međusobno vezani: razvojem, smještajem i funkcijom. Svoje tijelo bolje
poznajemo preko dijelova koji su
vidljivi izvana nego od dijelova koji
su unutra. Malo razvojne povijesti:
do pojave sisavaca, kod gmazova i
ptica vanjski je otvor bio zajednički.
Zove se kloaka, a uključuje i zadnje
crijevo (izmet se izlučuje zajedno s
mokraćom, ali i oplodnja te snošenje jaja). Kod sisavaca je došlo do
potpunog odvajanja probavnih organa (zadnje crijevo i čmar). Mokraćni
organi potpuno su odvojeni kod žena
(rodnica i mokraćna cijev), dok je
kod muškaraca odvajanje djelomično (sjemenovod se spaja na mokraćnu cijev pa se izbacivanje sjemena i
izlučivanje mokraće odvija na zajedničkom otvoru).
Kad su bolesti tog sustava u pitanju, medicina je organizirana »slično« razvoju:
 »urologija« (kirurška grana) – pokriva bolesti mokraćnih organa
(bubrezi, mokraćovodi, mokraćni
mjehur i mokraćna cijev) kod oba
spola te bolesti muških spolnih organa (unutarnjih i vanjskih);
 »nefrologija« (internistička grana)
– pokriva bolesti mokraćnih organa (pretežno poremećaji funkcije
bubrega) kod oba spola;
 »ginekologija« (kirurška grana)
– pokriva bolesti (samo) ženskih
spolnih organa, ali i područje »porodiljstva«, grane koja se bavi
trudnoćom i porođajem.
Nedostaje »andrologija«, grana
koja bi se bavila problemima muškog dijela reprodukcije onako sveobuhvatno kao što to čini ginekologija
s porodiljstvom kod žena.
Ovaj poduži uvod trebao bi pomoći našim korisnicima zdravstvene zaštite da se bolje snađu u rješavanju
svojih problema. Prigoda je i podsjetiti da je, kod pojave (novog) zdravstvenog problema, uvijek dobro prvo
siječanj - veljača 2009.
se javiti svom obiteljskom liječniku (oni se dobro snalaze
u labirintu medicinskih organizacijskih oblika). Obiteljski liječnici najbolje znaju i o
programima ranog otkrivanja
zloćudnih bolesti tog (i drugih) sustava.
Svakom prigodom treba
naglasiti da, prije ranog otkrivanja pa potom uspješnog liječenja pojedinih bolesti, treba sve učiniti na sprečavanju
bolesti i očuvanju zdravlja.
Naglasak, među inim, polazi
od činjenice da je očuvanje
zdravlja pretežno u našim rukama, dok je za bolest nužan
oslonac na zdravstvenu profesiju.
Očuvati zdravlje znači dosljedno primjenjivati higijenske postupke. Da podsjetimo
– »higijena« je skup općih
i praktičnih postupaka za čuvanje i
poboljšanje zdravlja (grčki hygienos:
zdrav). Održavanje čistoće bitan je
činitelj, ali ne i jedini, onoga što zovemo dobra higijena.
Vodeći računa o navedenoj povezanosti mokraćnih i spolnih organa,
ali i o blizini čmara kao anatomskog
kraja probavnog sustava, nekoliko
praktičnih savjeta koji se odnose na
sve uzraste, ali ih treba, u sastavu
odgojnog i obrazovnog procesa, što
ranije prenijeti na (malu) djecu:
 Pranje: koristiti, osim mlake vode,
posebne (danas dostupne) deterdžente. Kako često? Ne čekati
pojavu (neugodnog) mirisa, ali i
ne smetnuvši s uma da čovjek nije
vodeno biće.
 Odijevanje: prvi sloj (u dodiru sa
spolovilom) komotno krojen, bez
stezanja, od pamuka (najbolje bez
primjesa), ili vune (čista runska,
odnosno »merino«), ili lana (još
komotnijeg kroja); poželjno češće
presvlačenje. Sljedeći slojevi što
komotniji. Pogrešno je djecu navikavati na »uske« hlače (traperice),
jer je dokazano da, s obzirom na to
da u njima dugo sjede, izazivaju kod
djevojčica upale vanjskog spolovila,
a kod dječaka (dugoročno) oslabljenje ili gubitak plodnosti (većina
»modnih kreatora« o higijeni pojma
nema ili ih nije briga za nju).
 Djevojčice, žene općenito, izlažu
se češćim prehladama (»moda u
funkciji bolesti«), dok se dječaci,
osim pritisku, izlažu pregrijavanju
– put u neplodnost.
 Zaštititi od spolno prenosivih bolesti: pri spolnim odnosima trebala bi prethoditi opća higijena koja
sprečava i ostale upalne pojave.
 Odstranjivanje stidnih dlaka (depilacija) još je jedan prilog onih
koji o higijeni pojma nemaju.
Dlake pružaju mehaničku zaštitu
ženskom (otvorenom) spolovilu i
olakšavaju prirodno znojenje (vrlo
važno za »hlađenje« mošnji kod
muškaraca).
Unapređenje, posebice spolnog
zdravlja posebna je tema za neku
drugu prigodu.
Vladimir Smešny, dr. med.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Lijekovi i bubreg
Lijekove uzimaju i bolesni
i zdravi. Bolesni ih uzimaju
u nadi da će im pomoći u
njihovom ozdravljenju, a
zdravi u uvjerenju da će uz
njih dulje ostati zdravi ili da
će im uzimanje lijekova
odgoditi nastanak nekih
bolesti. Bolesni uzimaju
lijekove uglavnom pod
kontrolom liječnika, a zdravi,
u većini slučajeva, bez te
kontrole. Uzimanje lijekova
bez kontrole liječnika i
bez točnog poznavanja
bolesti jest samoliječenje ili
automedikacija.
NAKON LIJEČENJA
BOLESTI - BOLEST
Bolest može i sama proći
U
samoliječenju, lijekovi se uzimaju skoro isključivo na usta.
Dvije su vrste samoliječenja;
jedna je uzimanje lijekova koji se
dobivaju u slobodnoj prodaji, dakle
bez liječničkog recepta, a druga uzimanje lijekova koje je bolesnik dobio
od liječnika ranije, za drugu ili sličnu
bolest. Nekada i bolesnici znaju što
se krije iza bolova u zglobovima, što
je uzrok »curenja« nosa ili povišene
tjelesne temperature. Medicinska
struka gleda na samoliječenje bez
simpatija jer smatra da laik ne može
znati o čemu se u konkretnom slučaju radi, da ne može odabrati pravi
lijek, odrediti pravu dozu lijeka, duljinu liječenja, a niti prosuditi učinke
liječenja. Mnoge su bolesti i inače
samoizlječive. Dakle, izlječenje nije
uvijek posljedica djelovanja uzetog
lijeka, nego prirodnog tijeka bolesti.
Svako liječenje ima i »placebo učinak« (djelovanje postupka liječenja
koji objektivno nema specifični učinak na stanje za koje se primjenjuje). Pretpostavlja se da najmanje
40% populacije reagira na lijek ili
postupak liječenja, na placebo, koji
stvarno nema djelovanja.
Jetra – žrtva liječenja
Svi lijekovi koje uzimamo, nakon
dospijeća u krv izlučuju se iz organizma uglavnom preko jetara, preko bubrega ili kombinacijom ta dva
puta. Jetrima pripada veća uloga u
pretvorbi, odnosno metaboliziranju
lijekova, a bubrezima u izlučivanju
iz organizma. Zbog toga lijekovi u
jetrima i bubrezima postižu najviše
koncentracije i često su ta dva organa, i kada su zdrava, nedužne žrtve
liječenja niza bolesti. Kada su i sami
bolesni, zbog bolesti koja ih pogađa
i kada je njihova funkcija smanjena,
lijekovi koji se preko njih izlučuju nakupljat će se u organizmu, dostizati
više koncentracije u tjelesnim tekućinama i ostajati u organizmu dulje
od uobičajenog vremena. Vjerojatnost dodatnih oštećenja tada je još
veća. Kao primjer navodim značajan
pad šećera u krvi šećernih bolesnika
koji uzimaju tablete za sniženje še-
ćera, koje se normalno izlučuju putem bubrega, a koje se u bolesnika
sa smanjenom funkcijom bubrega
gomilaju, dostižu visoke koncentracije i, posljedično, dodatno sniženje
glukoze u krvi. U biti, posljedica je
takva kao da je bolesnik umjesto
jedne uzeo tri, četiri ili pet tableta
toga lijeka.
Liječnici uvijek znaju više o funkciji jetara i bubrega konkretnog bolesnika od njih samih. No, to nije
uvijek garancija da ste, uz uzimanje lijekova pod kontrolom liječnika,
zaštićeni od svih štetnih posljedica
lijekova. Naime, neka oštećenja bubrega moguća su i u bolesnika bez
smanjene bubrežne funkcije, a i u
zdravih osoba.
Velika funkcija malog
organa
Kada je riječ o ulozi bubrega u
izlučivanju lijekova, treba naglasiti da su oni najprokrvljeniji organi
u našem organizmu. Svake minute
kroz dva bubrega, koja su u osoba
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
teških 75 kg maksimalno teška 300
grama (0,4% tjelesne težine), protekne 1200 ml krvi ili više od petine ukupnog volumena krvi. Kako
krv prenosi uzeti lijek, na taj način
u bubrege dolazi i velika količina
tog lijeka. Posebnim se mehanizmima koncentracija lijeka u pojedinim
strukturama bubrega može povećati više od 100 puta. Tako se znatno
povećava šansa nastanka njihovog
oštećenja. Trajno smanjenu bubrežnu funkciju ima 10% odraslih, ili 500
000 milijuna ljudi. Polovica njih ima
takozvano manifestno kronično zatajenje bubrega, s gubitkom više od
50% bubrežnih funkcija. Oni obvezno imaju povišen kreatinin u krvi.
Do smanjenja bubrežne funkcije najčešće dovode šećerna bolest i visoki
krvni tlak. Ali, zna se da se bubrežna
funkcija smanjuje i starenjem. Zbog
toga te tri skupine bolesnika moraju
biti posebno oprezne i kada uzimaju
lijekove pod kontrolom liječnika, a
posebno kada se sami liječe.
Promislimo prije gutanja
Tijekom samoliječenja bolesnici
ili zdrave osobe uglavnom uzimaju
sredstva protiv bolova (analgetike ili
nesteroidne antireumatike), sredstva
za spavanje ili smirenje i rijetko antibiotike. Iz prve skupine najčešće je
to acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin, Aspirin protect, Cardiopirin), paracetamol (Caffetin, Kofan, Lupocet,
Coldrex, Lekadol, Maxflu), metamizol (Analgin, Alkagin, Baralgin), ibuprofen (Brufen, Neofen), diklofenak
(Voltaren, Naklofen), iz druge diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam), nitrazepam (Cerson) i oksazepam (Praxiten), a od antibiotika oni iz
skupine penicilina (Klavocin, Klavax)
ili cefalosporina (Ceporex, Ketocef).
Glavni su razlozi za uzimanje tih lijekova glavobolja, bolovi u zglobovima,
siječanj - veljača 2009.
bolovi u leđima, nesanica i opće loše
stanje. Ni jedan od tih lijekova ne
izlučuje se dominantno bubrezima.
Svejedno, dugotrajna uporaba analgetika i nesteroidnih antireumatika
oštećuje bubrežnu funkciju smanjenjem stvaranja tvari koje osiguravaju
dovoljan protok krvi kroz bubrege.
Te tvari zovu se prostaglandini jer su
prvi put otkrivene u prostati. Posebno
se to odnosi na prostaglandine koji
šire krvne žile. Posljedica je oštećenje
bubrežnog tkiva zbog njegove slabe
prokrvljenosti, akutno, naglo nastalo
ili kronično, nastalo nakon dugotrajne
uporabe analgetika.
Jedno istraživanje pokazalo je da
je 18% hospitaliziranih bolesnika
koji su uzimali ibuprofen imalo porast kreatinina u serumu, odnosno
akutno zatajenje bubrega. U većini
slučajeva to oštećenje bilo je blago,
a ozbiljno u samo 0,9% ispitanika.
Češće se sretalo u bolesnika starijih
od 65 godina i u onih koji su imali
značajno zakrečenje krvnih žila u srčanom mišiću. Dugotrajna oštećenja
nazivaju se kroničnim intersticijskim
nefritisom. Analgetička nefropatija
izolirana je kategorija kroničnog intersticijskog nefritisa. Nastaje uzimanjem mješavine analgetika, svaki
dan kroz najmanje godinu dana. Češća je kod žena, moguće zbog toga
što one češće pate od glavobolje,
ali se i češće liječe uzimanjem niza
analgetika, uglavnom onih koji sadrže aspirin i fenacetin. No, ostala je
poprilično česta i nakon povlačenja
fenacetina. Analgetička nefropatija
ponekad je uzrok nastanka završnog
stadija kroničnog bubrežnog zatajenja, odnosno onog stadija koji zahtijeva liječenje dijalizom, ali u vrlo
malom postotku. Najčešće se sreće u
Australiji, Švicarskoj i Belgiji.
Ne štete, ali…
Lijekovi koje bolesnici ili zdravi
mogu uzeti u tijeku samoliječenja
ne spadaju u skupinu lijekova koji
ozbiljno oštećuju funkciju bubrega,
odnosno u skupinu nefrotoksičnih lijekova. Nefrotoksični lijekovi daju se
uvijek pod kontrolom liječnika, češće
u bolničkim uvjetima nego izvan njih.
Zbog toga oštećenja bubrega, po prirodi nastanka akutna, nisu tako česta
i na vrijeme se prepoznaju. Većina
nefrotoksičnih lijekova istovremeno
je štetna i za strukture u unutrašnjem
uhu i dovodi do istovremenog oštećenja funkcije bubrega i sluha.
Vrlo je važno pri uzimanju lijekova znati izlučuje li se lijek putem bubrega, u potpunosti ili djelomično, ili
se uopće ne izlučuje putem bubrega.
Ako se izlučuje putem bubrega, bolesnik bi morao znati ima li povišen
kreatinin u krvi, odnosno normalnu
ili smanjenu bubrežnu funkciju. Doze
lijekova koji se izlučuju putem bubrega ne smanjuju se ako je kreatinin u
krvi normalan, iako to ne znači da je
funkcija bubrega normalna. Preporučene doze lijekova iz te skupine za
bolesnike koji imaju između 10 i 50%
očuvane bubrežne funkcije veće su od
doza lijekova za bolesnike koji imaju manje od 10% očuvane bubrežne
funkcije. Ako ste stariji, ako godinama imate šećernu bolest ili visok tlak,
ili ako ste ranije imali »loš« urin, posavjetujte se s liječnicima prije nego
što na svoju ruku uzmete takav lijek.
Velika je vjerojatnost da je funkcija
vaših bubrega bitno smanjena. Jer,
šteta od uzimanja toga lijeka može
biti mnogo veća od koristi koju ćete
njegovim uzimanjem dobiti. Svejedno, štetne posljedice uzimanja niza
lijekova, uzetih po preporuci liječnika
ili u svrhu samoliječenja, pa i onih koji
se izlučuju iz organizma preko bubrega, ima vrlo mali broj bolesnika. Na
njihovu pojavu utječe niz popratnih
bolesti i stanja, istovremeno uzimanje i drugih lijekova, ali i nasljedna
predispozicija organizma da posebno
reagira na uzeti lijek.
Prim. mr. sc. Marko Jakić,
dr. med.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Infekcije mokraćnoga sustava
SHVATITE IH OZBILJNO
U
zročnici su infekcija mokraćnoga sustava bakterije koje čine
fiziološku floru crijeva. Najčešći je uzročnik bakterija Escherichia
coli, a rjeđe su to Proteus, Klebsiella,
Enterobacter, Pseudomonas i druge
bakterije. Bakterije koje se izluče
stolicom, preko mokraćne cijevi ulaze u mokraćni mjehur i dalje mogu
napredovati prema bubrezima.
Podjela infekcija
mokraćnoga sustava
Infekcije mokraćnoga sustava
možemo podijeliti na: akutnu upalu
mokraćnog mjehura (cistitis), akutnu upalu bubrega (pijelonefritis), infekcije bez smetnji (asimptomatska
bakteriurija), ponavljajuće infekcije i
komplicirane infekcije.
Akutna upala mjehura
(cistitis)
Akutna upala mokraćnog mjehura izrazito je česta bolest i najčešće
se javlja u žena. Žene najčešće pogađa iz anatomskih razloga (kratka
mokraćna cijev). Kod muškaraca je
cistitis rijetka pojava te u pravilu
zahtijeva dodatnu urološku obradu. Smetnje koje se javljaju jesu:
bolno mokrenje, pečenje prilikom
mokrenja, učestalo mokrenje malih
količina mokraće, jak nagon na mokrenje. Ponekad se može javiti i krv
u mokraći. Mokraća je često tamna,
gusta, neugodna mirisa. U pravilu
nema temperature.
Dijagnoza uroinfekcija, pa i cistitisa, potvrđuje se analizom urina.
Analizira se sediment (talog) urina,
urinokultura i urin pomoću test-trake. Uzorak urina za analizu uzima
se od prvog jutarnjeg urina ili nakon
što bolesnik barem tri sata nije mokrio, najčešće metodom srednjeg
mlaza.
Srednji mlaz mokraće uzima se
nakon uobičajene toalete spolovila.
Prvim mlazom mokraće »ispere« se
mokraćna cijev, a nakon toga slijedi
srednji mlaz mokraće koji predstavlja reprezentativni urin iz mjehura.
Urin treba nasaditi na hranjivu podlogu, a ako to nije moguće, uzorak
urina može stajati na +4 ºC do 24
sata.
Na urinarnu infekciju upućuje
nalaz bakterija u urinu (bakteriurija) i leukocita (obrambene stanice)
u urinu (leukociturija). Urin je normalno sterilan (bez bakterija), osim
u završnom dijelu mokraćne cijevi.
Budući da se tijekom mokrenja urinom može izbaciti i dio tih bakterija, smatra se da nalaz bakterija u
izmokrenom urinu (srednjim mlazom) veći od 105 po 1 mililitru urina govori u prilog infekcije, a manji
broj bakterija najčešće znači kontaminaciju.
Liječenje se provodi antibioticima, kroz 3-7 dana. Iako se smetnje
mogu jako smanjiti pa i nestati za
dan ili dva od početka terapije, bakterije mogu biti prisutne i dalje te
će se ponovno razmnožiti. Iz toga
razloga terapiju treba provesti do
kraja. Uz antibiotsku terapiju, bitno
je piti dosta tekućine te izbjegavati
hladnoću.
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Akutna upala bubrega
(pijelonefritis)
Akutna upala bubrega najčešće započinje kao upala mokraćnog
mjehura koja se proširi prema bubregu. Osim smetnji cistitisa, javlja
se i bol u leđima, povišena tjelesna
temperatura. Treba napraviti analizu urina, ali i krvi, kako bi se vidjela
bubrežna funkcija (urea, kreatinin)
i vidjeli pokazatelji upale (leukociti,
sedimentacija). Liječenje se sastoji
od mirovanja, dobre hidracije, skidanja temperature i antibiotske terapije. Bolesnici s blažom kliničkom
slikom mogu se liječiti kod kuće, dok
se ostali liječe u bolnici. Antibiotsko
liječenje traje 10-14 dana. Kontrolnu
urinokulturu treba napraviti 14 dana
po završetku antibiotske terapije.
Asimptomatska
bakteriurija
O asimptomatskoj bakteriuriji govorimo kada se u urinu nalaze
bakterije, ali osoba nema nikakve
smetnje. Nju nije potrebno liječiti,
osim u posebnim slučajevima. Ona
se liječi samo kod trudnica i bolesnika koji moraju na neku od uroloških
operacija. Prema tome, sve ostale
ljude ne treba liječiti. Primjerice,
ljudi koji imaju urinski kateter, koji
redovito mijenjaju svakih 3-6 tjedana, ne trebaju uzimati antibiotike. U
tih ljudi kateter je, kao strano tijelo,
sredstvo trajnog prijenosa bakterija
u mjehur i stoga nikakva antibiotska terapija nije potrebna (osim u
slučaju smetnji). Dakle, prisustvo
kvatnom obradom treba otkloniti moInfekcije mokraćnoga
gućnost postojanja ozbiljnije bolesti
sustava najčešće su
(kamenac, tumor, suženje...). Bitno
bakterijske infekcije
je naglasiti da se radi o infekcijama
u ljudi te jedan od
koje se mogu ponavljati i do kraja žinajčešćih razloga posjeta vota. One mogu djelomično smanjiti
kvalitetu života, ali ne predstavljaju
obiteljskom liječniku.
ozbiljniju prijetnju za zdravlje.
Javljaju se mnogo
češće u žena nego kod
muškaraca. Iako su velika Komplicirane infekcije
većina njih, pogotovo u
mokraćnoga sustava
žena, bezazlene infekcije,
Komplicirane infekcije mokraćnoone mogu govoriti i u
ga sustava infekcije su u osoba koje
prilog težeg oboljenja.
imaju bolest ili stanje koje omoguPonekad mogu dovesti i
ćuje lakši nastanak bolesti, a otežado različitih komplikacija. va njezino izlječenje. Čimbenici koji
bakterija u urinu nije odmah i znak
bolesti.
Ponavljajuće infekcije
mokraćnoga sustava
Radi se o infekcijama koje se javljaju uzastopno (2 ili više puta u 6 mjeseci, odnosno 3 ili više puta u godinu
dana). U pravilu se javljaju kod žena,
i to najčešće u obliku cistitisa. Budući
da se radi o ponavljajućim infekcijama, moraju se isključiti neke druge
bolesti ili malformacije koje mogu biti
pravi uzrok pojavi mokraćnih infekcija (urološka i/ili nefrološka obrada).
Liječenje se sastoji od medikamentoznog dijela te primjene pravila zdravog života (vidi higijenske mjere).
Medikamentozno liječenje provodi se
u dogovoru s obiteljskim liječnikom
i sastoji se u uzimanju antibiotika,
najčešće jedne tablete navečer, kroz
duže vrijeme (6-12 mjeseci). Ade-
NARODNI
ZDRAVSTVENI LIST
Ako se želite pretplatiti na Narodni zdravstveni list,
dovoljno je da nazovete telefonski broj 21-43-59,
35-87-92 ili pošaljite dopisnicu sa svojim podacima (ime, prezime, adresa) u Nastavni zavod za
javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,
Odjel socijalne medicine,
51 000 Rijeka, Krešimirova 52a.
siječanj - veljača 2009.
kompliciraju uroinfekcije jesu: muški
spol, trudnoća, uroinfekcije stečene
u bolnici, prisutnost urinarnog katetera, prisutnost uroloških abnormalnosti, prisutnost kamenaca ili tumora
mokraćnoga sustava, transplantacija,
oslabljeni rad bubrega, šećerna bolest. U tih bolesnika liječenje se provodi antibioticima, uz kontrolu čimbenika koji kompliciraju uroinfekt. Takvi
bolesnici, osim pregleda obiteljskoga
liječnika, zahtijevaju i pregled urologa
ili nefrologa i često se liječe u bolnici.
Infekcije mokraćnoga
sustava i trudnoća
Mokraćne infekcije javljaju se u
10% trudnica. Ako se ne liječe, može
se razviti upala bubrega, što povećava rizik od prijevremenog porođaja,
povećava perinatalnu smrtnost i rizik
od zastoja u rastu fetusa. Iz toga se
razloga u trudnica liječi i asimptomatska bakteriurija. Trudnice moraju uzimati antibiotike koji ne djeluju
štetno na plod.
Higijenske mjere
Preporučuje se piti što više tekućine, često mokriti i ne zadržavati
mokraću, mokriti nakon spolnog odnosa, pravilno prati spolovilo (od naprijed prema natrag), tuširati se, a
ne namakati u kadi, izbjegavati uske
hlače. Dnevni unos tekućine trebao
bi biti takav da dnevno bude izlučeno
više od 2 litre mokraće.
Mr. sc. Dean Markić,
dr. med.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Prirođene anomalije mokraćno-spolnog sustava
TABLETE ILI NOŽ
Mokraćno-spolni sustav čovjeka sastoji
se od dva bubrega (lat. ren), dva
mokraćovoda (lat. ureter), mokraćnog
mjehura (lat. vesica urinaria),
mokraćne cijevi (lat. urethra) i spolnih
organa (lat. genitalia). U dobi od 6 do
8 tjedana razvoja zametka (fetusa)
mogu se pojaviti poremećaji u razvoju
svakog navedenog dijela mokraćnospolnog sustava, što može rezultirati
pojavom anomalija (nepravilnosti,
mana). Takve se anomalije nazivaju
prirođenim (kongenitalnim)
anomalijama.
P
rirođene anomalije rijetko neposredno ugrožavaju
život djeteta, osim ako nije riječ o anomalijama
koje su nespojive sa životom (npr. obostrani nedostatak bubrega), ali mogu biti uzrokom trajnih oštećenja
bubrežne funkcije.
Prirođene anomalije mokraćno-spolnog sustava mogu
se podijeliti u dvije velike skupine: morfološke anomalije, odnosno anomalije oblika i građe organa (dijelimo ih prema broju, veličini, položaju, spojenosti itd.) i
strukturne anomalije, odnosno anomalije sastava (postojanje cista i sl.). Iako se većina tih anomalija može
dijagnosticirati ultrazvučnim pregledom već u fetusa starog 20 tjedana, kirurško liječenje tih anomalija u fetalnoj
dobi kod nas je iznimno rijetko.
Kako prepoznati
Anomalija se može manifestirati klinički jasnom slikom
(promjena boje i mirisa mokraće, plač djeteta pri mokrenju, nalaz bakterija u urinu i sl.), klinički nejasnom slikom
(povraćanje, dugotrajan, naizgled bezrazložan plač djeteta, povišena temperatura bez drugih simptoma, zastoj
rasta i razvoja djeteta i sl.) ili pak dramatičnom slikom
(vidljiva krv u mokraći, opažanje kuglaste tvorbe u trbuhu
dojenčeta). Zajednička je značajka tih stanja da prognoza bolesti i očuvanost funkcije mokraćno-spolnog sustava
umnogome ovise o ranom otkrivanju i ranom liječenju.
U mnoštvu anomalija mokraćno-spolnog sustava navest
ćemo one koje su posebno značajne ili učestale.
Od značajnih anomalija navodimo dvostruki bubreg
(ren duplex), dvostruki mokraćovod (ureter duplex),
nedostatak jednog bubrega (agenesio renis), slabo
razvijene i male bubrege (hypoplasio renis), bubrege
smještene u zdjelici, oba bubrega smještena na istoj
strani ili bubrege čiji se donji polovi spajaju, tzv. potkovičasti bubreg (ren arcuatus). Neke od tih anomalija izazivaju tegobe, a druge ih ne izazivaju ili se manifestiraju
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
relativno kasno i podmuklo, kad je bubrežna funkcija već
trajno oštećena. Primjerice, prirođeno manji bubreg može
uzrokovati visok arterijski tlak. U slučaju nedostatka jednog bubrega, drugi preuzima njegovu funkciju, ali ako taj
bubreg zataji (npr. trauma ili stečena bolest), bit će nužna
hemodijaliza (pročišćavanje krvi pomoću aparata – dijalizatora), odnosno presađivanje (transplantacija) bubrega.
Osobit problem predstavljaju policistični bubrezi (ren
cysticus), prirođena anomalija u kojoj je zdravo bubrežno tkivo zamijenjeno vodenastim cistama. Takvi bubrezi
rade slabo ili nikako, bolest prati mokrenje velikih količina
slabo koncentrirane mokraće, visok arterijski tlak, gubitak
teka i zaostajanje u rastu i razvoju. Iako izlječenja nema,
potrebni su redoviti liječnički pregledi i uzimanje lijekova,
dijeta, strogo kontroliranje unosa tekućine, a sve radi odgađanja potpunog zatajivanja bubrega.
»Vodeni« bubreg
Kongenitalna hidronefroza (hydronephrosis congenita) prirođeno je stanje koje obuhvaća proširenje
kanalnog sustava bubrega (nakapnice i čašice bubrega)
s različitim stupnjem propadanja bubrežnog tkiva. Učestalost joj je 1:600 novorođenčadi. Češće je jednostrana
nego obostrana. Najčešće je uzrokovana prirođenim suženjem (stenozom) pijeloureteralnog vrata (veza između
nakapnice bubrega i mokraćovoda). U pravilu je udružena s pijelonefritisom (bakterijska infekcija bubrežnog
tkiva), koji se manifestira bolovima u leđima i trbuhu,
povišenom temperaturom, zimicom, drhtavicom, povraćanjem, čestim mokrenjem mokraće promijenjenog
izgleda i mirisa (zamućena, tamna, ponekad sukrvava
mokraća neugodnog mirisa).
Hidronefroza se dijagnosticira na temelju laboratorijskih pretraga, ultrazvučnog pregleda te složenijih dijagnostičkih pretraga (mikcijska cistoureterografija i diuretska renografija). Razlikujemo četiri stupnja hidronefroze.
Prva dva stupnja liječe se konzervativno (antibiotskom
Promidžbeni prostor u
NARODNOM ZDRAVSTVENOM LISTU
Ako želite oglašavati u našem listu, javite se na
telefone:
Uredništvo
051/35 87 92, 051/ 21 43 59
siječanj - veljača 2009.
zaštitom, uz redovite kontrole mokraće), dok treći i četvrti
stupanj hidronefroze zahtijevaju kirurško liječenje.
Vezikoureteralni refluks (VUR)
VUR je osobito važan zbog svoje učestalosti, a poznat
je i pod nazivom cistoureteralni refluks. VUR predstavlja
vraćanje mokraće iz mjehura u mokraćovod, cijev koja
spaja bubreg s mokraćnim mjehurom. Protok mokraće
mora biti jednosmjeran, odnosno mokraća mora otjecati prema mokraćnom mjehuru, dok kod VUR-a mokraća
otječe obrnuto, prema bubregu. VUR može biti jednostran ili obostran. Uzrok je VUR-a prirođena anomalija
građe mokraćovoda ili mokraćnog mjehura, a može nastati i zbog privremene nezrelosti mehanizma otjecanja
mokraće. Mokraća koja se vraća prema bubregu oštećuje bubreg, a predstavlja i podlogu za bakterijsku infekciju, pa su kod VUR-a česte ponavljane upale bubrega i
mokraćnog mjehura. Smatra se da svako treće dijete s
mokraćnom infekcijom ima određeni stupanj VUR-a.
Sam VUR uglavnom nema simptoma, a obično se otkrije kad dijete dobije prvu mokraćnu infekciju ili kad se
laboratorijskom pretragom mokraće slučajno nađe velik broj bakterija. Zbog toga svakoj mokraćnoj infekciji
u ranoj životnoj dobi treba dati veliku pozornost i napraviti sve pretrage kako bi se utvrdio ili isključio VUR.
Dijagnoza VUR-a postavlja se na temelju laboratorijskih
pretraga, ultrazvučnog pregleda i mikcijske cistoureterografije (pretraga kod koje se u mokraćni mjehur uštrca
kontrast, a onda se promatra protok mokraće), čime se
ujedno i određuje stupanj VUR-a. Oštećenje bubrežne
funkcije dokazuje se drugim, složenijim dijagnostičkim
pretragama. Prvi i drugi stupanj VUR-a uz normalnu
bubrežnu funkciju liječe se konzervativno, odnosno dijete mora uzimati zaštitne doze antibiotika te redovito
kontrolirati mokraću. Prva dva stupnja VUR-a uglavnom
spontano nestaju tijekom rasta i razvoja djeteta. Treći i
četvrti stupanj VUR-a zahtijevaju kirurško liječenje.
Kongenitalni (primarni) megaureter (megaureter
congenita) prirođena je anomalija nepoznatog uzroka
kod koje su jedan ili oba mokraćovoda proširena, zbog
poremećaja u otjecanju mokraće u završnom dijelu mokraćovoda. Kongenitalni megaureter često je udružen s
vezikoureteralnim refluksom i hidronefrozom. Simptomi
nastaju tek kad se pojave komplikacije (mokraćna infekcija, oštećenje bubrežnog tkiva te, posljedično, manje ili
veće oštećenje bubrežne funkcije). Dijagnoza se postavlja na temelju laboratorijskih pretraga, ultrazvučnog pregleda, mikcijske cistoureterografije, cistoskopije i drugih
pretraga. Liječenje je isključivo kirurško.
Ekstrofija mokraćnog mjehura (extrophio vesicae
urinariae) prirođena je anomalija kod koje nije došlo do
zatvaranja prednje stijenke mokraćnog mjehura i trbušne stijenke, tako da je mokraćni mjehur otvoren prema
vani. To je vrlo rijetka anomalija (1:10 000 do 1: 20 000
novorođenčadi), a obično je udružena s drugim anomalijama mokraćno-spolnog sustava (epispadija, vezikoureteralni refluks, kriptorhizam itd.), kao i s anomalijama
drugih organskih sustava (npr. probavni sustav i mišićno-koštani sustav). Liječenje te anomalije isključivo je
kirurško.
Ivana Bočina, dr. med.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Dječja urologija
VAŽNOST RANOG
PREPOZNAVANJA
U prirođene anomalije mokraćnospolnog sustava ubrajaju se i
anomalije spolnih organa, koje
su osobito važne u dječaka jer su
relativno česte, a mogu imati teške
posljedice po zdravlje i psihu odrasle
osobe. Anomalije spolnih organa
predstavljaju razvojni poremećaj
tzv. urogenitalnog sinusa. U tijeku
razvoja zametka (fetusa), urogenitalni
sinus predstavlja osnovu iz koje se
Fimoza (phymosis)
F
imoza (grč., sputanost) predstavlja suženje kožice (prepucija) penisa, zbog čega se
kožica ne može prevući preko glavića (glansa) penisa. Osim »prave«, prirođene fimoze, koju ima
približno 2% muškaraca, postoje
još i relativna fimoza, kod koje je
prevlačenje kožice moguće, ali ote10
razvijaju i nastaju mokraćni mjehur,
mokraćna cijev i spolni organi. Uzroci
tog razvojnog poremećaja još uvijek
nisu do kraja razjašnjeni, a smatra
se da je riječ o udruženim nasljednim
čimbenicima i čimbenicima okoline.
Anomalije spolnih organa variraju po
značajnosti i ozbiljnosti, a navodimo
najučestalije i one koje mogu
uzrokovati teže posljedice (smanjenu
plodnost ili neplodnost).
žano, te stečena fimoza, nastala
kao posljedica kronične upale ili
traume. Važno je znati da postoji i
tzv. fiziološka fimoza, koja može
trajati sve do treće godine života (dok god dijete koristi pelene) i
koja predstavlja zaštitu od utjecaja amonijaka iz mokraće. Prilikom
održavanja higijene muškog dojenčeta, odnosno kupanja u toploj
vodi, potrebno je svaki put lagano
povući kožicu preko glavića, kako
bismo potpomogli prirodan proces
odvajanja kožice od glavića. Osobitu pozornost treba posvetiti dječjim
kupkama i sapunima koji se koriste
u održavanju higijene, jer neka od
tih sredstava mogu iritirati kožicu,
što se dodatno komplicira upalom i
dovodi do stvaranja priraslica između kožice i glavića, odnosno uzrokuje stečenu fimozu.
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
U trećoj godini života približno
50% dječaka još uvijek ima fiziološku fimozu, ali ako ona ostane i nakon
te dobi, potrebno se posavjetovati s
dječjim urologom. Međutim, ako se
primijeti da dijete otežano mokri, mokri u tankom mlazu te ako se pri mokrenju stvara balončić ispod kože na
glaviću penisa, nužno je hitno se javiti dječjem urologu. Dosadašnja istraživanja pokazala su da kožica (prepucij) glavića olabavi s vremenom te da
se tijekom puberteta i kasnije spontano širi, tako da fimozu nije nužno
odmah rješavati kirurškim zahvatom,
a pri svakom tuširanju preporučuje
se nastaviti s laganim prevlačenjem
kožice preko glavića penisa. U slučaju
da se fimoza dodatno komplicira čestim upalama (balanitis) te ako ona
postoji i nakon 18. godine, potrebno
je napraviti kirurški zahvat koji može
biti poštedan, tako da se prepucij
sačuva u cijelosti ili djelomično (tzv.
prepucioplastika), ili radikalan (obrezivanje ili cirkumcizija).
Nasilno prevlačenje kožice preko
glavića nije dopušteno jer se kožica
može »zaglaviti«, što izaziva pritiskanje krvnih žila te dolazi do oticanja
glavića i kožice, odnosno nastaje parafimoza. Parafimoza je stanje koje
zahtijeva hitnu urološku intervenciju!
Hipospadija
(hypospadia)
Hipospadija je prirođena anomalija u kojoj ušće mokraćne cijevi ne
završava na vrhu penisa, nego na
bilo kojem mjestu od baze do vrha
penisa. Anomalija je relativno česta,
nasljeđuje se i javlja kod 1:300 do
1:500 muške novorođenčadi.
Osim hipospadije, često je prisutna i zakrivljenost penisa (curvatura
penis), kao i druge anomalije mokraćno-spolnog sustava (npr. dvostruki bubreg, nepotpuno spušten
testis i sl.). Razlikujemo prednju
hipospadiju, u kojoj ušće mokraćne
cijevi može biti smješteno na glaviću ili na prvoj trećini penisa, srednju hipospadiju, u kojoj je ušće na
srednjoj trećini penisa, i stražnju
hipospadiju, u kojoj je ušće na stražnjoj trećini penisa, bazi penisa, na
mošnjama ili međici. Hipospadija se
opaža odmah nakon rođenja. Ako je
ušće mokraćne cijevi na glaviću penisa ili naboru između glavića i tijela
siječanj - veljača 2009.
penisa, kirurško se liječenje ne provodi (osim zbog estetskih razloga), a
ako je ušće na nekom drugom mjestu, nužan je kirurški zahvat zbog
omogućavanja pravilnog mokrenja
(u stojećem položaju), kao i ostvarivanja normalnog spolnog odnosa.
Liječenje se provodi u dobi 6-18
mjeseci (zbog psiholoških razloga),
različitim tehnikama rekonstruktivne
kirurgije (uretroplastika).
Epispadija (epispadia)
Epispadija je prirođena anomalija
mokraćne cijevi, pri čemu se ušće
mokraćne cijevi otvara na dorzalnoj
strani penisa i straga, prema području stidne kosti. Ta je anomalija dosta
rijetka, a često je udružena s drugim
anomalijama (preponska kila, nepotpuno spušteni testisi itd.). Dijagnosticira se odmah po rođenju, a penis
je karakterističnog izgleda, kratak, u
obliku ploče. Liječi se kirurški.
Nepotpuno spušteni testisi
ili kriptorhizam (cryptorchismus)
predstavlja anomaliju u kojoj se jedan ili oba testisa (sjemenika) nalaze izvan mošnja (skrotuma), na putu
njihovog spuštanja ili izvan tog puta.
Tijekom razvoja muškog fetusa (7.-9.
mjesec trudnoće) testisi se spuštaju
kroz trbušnu šupljinu u preponski
kanal do mošnja. U određenom broju
slučajeva testisi se mogu spustiti u
mošnju i nakon rođenja (obično u 3.
ili 4. mjesecu života, kasnije rijetko),
pa se kriptorhizmom smatra stanje
tek nakon dobi od 12 mjeseci.
Kriptorhizam se javlja kod 3% dječaka, a češće se nalazi u prijevremeno
rođenih dječaka. Uzroci
te anomalije mogu biti
hormonalni i mehanički.
Stanje se dijagnosticira
kliničkim pregledom (u
mošnji se ne može napipati testis), ultrazvučnim
pregledom, ispitivanjem
hormonalnog statusa i
drugim potrebnim pretragama (kompjutorizirana
tomografija, magnetska
rezonanca, laparoskopija
i sl.).
Liječenje je ovisno o
dijagnozi, a najčešće se
provodi kirurškim zahvatom. Ponekad se koristi
i liječenje hormonima
(HCG – humani korionski gonadotropin ili GnRH – hormon koji potiče
lučenje gonadotropina). Međutim,
ono se preporučuje samo kad je testis vrlo blizu mošnje. Ako nepotpuno spušteni testis nije zamijećen na
vrijeme te nije provedeno adekvatno
liječenje, javljaju se problemi s plodnošću u odrasloj dobi. Također je
poznato da se zloćudni karcinom na
nepotpuno spuštenom testisu javlja
deset puta češće nego na normalno
smještenom testisu. Naravno, ne
smiju se zanemariti ni emocionalnopsihološke posljedice koje mogu nastati u odrasloj dobi.
Tzv. »pomični« testis, poznat i
pod nazivom retraktilni testis, označava stanje u kojem se testis može
manualno napipati i spustiti u mošnju. To je stanje potrebno razlikovati
od kriptorhizma, jer nema nikakvih
posljedica i ne liječi se zato što se
najkasnije u razdoblju adolescencije takvi testisi spontano spuštaju u
mošnju.
Anorhija (anorchio) ili agenezija
testisa (agenesio testis) prirođeni je
nedostatak razvoja testisa, tako da
testis nedostaje u potpunosti na jednoj strani (češće desno), ili obostrano. Anomalija je vrlo rijetka, a može
biti udružena s nedostatkom bubrega
na istoj strani ili drugim anomalijama mokraćno-spolnog sustava. Ako
je jednostrana, kirurškim zahvatom
može se staviti implantat u praznu
mošnju, a kod obostrane stavljaju se
dva implantata. Obostrana anorhija
zahtijeva endokrinološko (hormonalno) liječenje.
Ivana Bočina, dr. med.
11
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Inkontinencija mokraće
KAD NE SMIJEM
KIHNUTI
Inkontinencijom mokraće označava se nemogućnost
kontroliranja mokrenja, koja se očituje u rasponu
od povremenog »bježanja« mokraće do potpune
nemogućnosti zadržavanja mokraće.
I
nkontinencija se češće javlja u
osoba u šestom desetljeću života
i starijih, pretežno u žena, te se
smatra da u gotovo 20% žena postoji neki tip inkontinencije urina. Iako
inkontinencija obično ne predstavlja
hitno stanje, zbog izraženih psihogeno-higijenskih razloga potrebna je
procjena obiteljskog liječnika i ginekologa, urologa, neurologa i gerontologa, koji će preporučiti oblike terapije.
Fiziologija
Proces mokrenja uključuje dvije
faze:
1.fazu punjenja i spremanja, kada
se mjehur puni mokraćom iz bubrega
2.fazu pražnjenja, odnosno mokrenja.
Istezanjem stijenke, mokraćni
mjehur prilagođava se volumenu
mokraće bez značajnijeg porasta tlaka unutar lumena. Prvi osjećaj nagona na mokrenje nastaje uz količinu
od oko 150-200 ml mokraće u mjehuru. Zdrava osoba prosječno može
zadržati oko 350 do 550 ml mokraće.
Pražnjenje mjehura ovisno je o sposobnosti mišića mjehura (detruzora)
da, u koordinaciji s opuštanjem mišića zatvarača (sfinktera), izbaci mokraću iz mjehura.
12
Tipovi inkontinencije
Najčešći tipovi inkontinencije, s
obzirom na uzrok, jesu:
• stres (statička) inkontinencija – nastaje zbog slabosti mišića
dna zdjelice i povećane mobilnosti
zapornog mehanizma mokraćne
cijevi
• urgentna inkontinencija – nastaje u osoba s normalnim anatomskim odnosima, zbog nestabilnosti mišića detruzora, najčešće
uzrokovane infekcijom
• »overflow«
inkontinencija
– nastaje u osoba s opstrukcijom
vrata mokraćnog mjehura uvećanom prostatom, u kojih mokraća
kapa iz prepunjenog mjehura
• neuropatska inkontinencija –
nastaje zbog neuroloških oštećenja te proizašle pojačane refleksije mišića detruzora ili smanjenog
tonusa sfinktera, najčešće zbog
kombinacije tih stanja.
Najčešći uzroci
• slabost zdjelične muskulature u
žena koje su imale višebrojne
trudnoće
• slabost sfinktera nakon vaginalnih
ili prostatičnih kirurških zahvata
• prolaps zdjelice u žena
• oštećenja živčanog sustava
(multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar,
ozljede kralježničke moždine)
• mentalne ili psihološke promjene (Alzheimerova bolest,
depresija), karcinom mokraćnog mjehura
• ozljede živaca ili mišića nakon
kirurških zahvata ili iradijacije
zdjelice.
UPITNIK:
Koliko često mokraća
bježi?






nikad
1 put tjedno
2-3 puta tjedno
1 put dnevno
nekoliko puta dnevno
stalno
Kolika je količina
mokraće?




ne bježi
mala
srednja
velika
Koliko to utječe na
kvalitetu života?
 0 -- - - - - - 5 - - - - - 10
Kada vam mokraća
bježi?








nikad
neposredno prije dolaska
u WC
kada se zakašljem ili
kihnem
kada spavam
kada sam fizički
aktivna/an
neposredno nakon
mokrenja
neovisno o uzroku
bježi stalno
Potrebne pretrage
Po uzetoj anamnezi i fizikalnom
pregledu obavljenom od obiteljskog
liječnika i navedenih specijalista, slijede dalje dijagnostičke pretrage:
• biokemijski pregled mokraće
• urinokultura
• cistoskopija (pregled unutrašnjosti
mjehura)
• urodinamske studije (testovi mjerenja tlakova i protoka urina)
• uroflow (testovi mjerenja brzine
protoka urina kroz mokraćnu cijev)
• rezidualni urin (mjerenje količine
urina u mjehuru nakon mokrenja).
Vrlo je korisno ispuniti prikazani
upitnik, koji služi za procjenu početnog stanja i u praćenju djelovanja
terapije.
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Liječenje
Vježbe
su važan dio terapije, a moguće ih je izvoditi svako­
dnevno, neograničen broj puta i bez tuđe pomoći. Njihov
je cilj učvrstiti muskulaturu dna zdjelice, a time i mišić
zadužen za kontrolu ispuštanja mokraće (sfinkter):
Jednu nogu podignuti
od poda dok je druga
pritisnuta uz pod.
Noge prekrižiti jednu preko druge
Prilikom izdisanja povući čmar,
rodnicu i mokraćnu cijev prema
unutra i...
...stisnite prekrižene
natkoljenice jednu prema drugoj.
Jednu nogu podignuti
i povući prema sebi.
Stopala prema van.
Stopala prema unutra.
Lijekovi koji se propisuju sadrže
tvari koje relaksiraju mjehur, povisuju napetost mišića mjehura, ojačavaju sfinkter ili opuštaju područje
tzv. vrata mjehura, olakšavajući izmokravanje. Najčešći su:
alfa1 selektivni blokatori (Tamosin®, Omnic®, Tanyz®, Tonocardin®)
antikolinergici,
antimuskarinski
mišićni relaksansi (Detrunorm®,
Emselex®)
hormonski preparati.
Ako medikamentozna terapija ne
dovodi do uspjeha, moguća je uporaba sljedećih pomagala:
 električni stimulatori
 kolagen, botulin
 urinski kateter
 upijajući–higijenski ulošci.
Operacije postaju metodom izbora u liječenju ako niti jedna od navedenih metoda ne postigne zadovoljavajući rezultat.
Zaključak
Nevoljni bijeg mokraće predstavlja ozbiljan psihološko-higijenski problem, koji izrazito remeti kvalitetu života, pa se preporučuje pravovremeno javljanje liječniku radi što ranijeg započinjanja terapije, jer su tada
rezultati, a time i zadovoljstvo, puno bolji i veći.
Dr. sc. Vladimir Mozetič,
dr. med.
siječanj - veljača 2009.
13
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Benigna hiperplazija prostate
ZNAM ZA NJU KAD
POČNU SMETNJE
Benigna hiperplazija
prostate (BHP)
označava stanje bujanja
(povećanja) žljezdanog
tkiva prostate, koje se u
svih muškaraca počinje
zbivati negdje oko 40.
godine života, kao
posljedica hormonskih
promjena. Sinonim koji
se najčešće upotrebljava
u označavanju BHP-a je
adenom prostate, a to je
izraz koji ćete najčešće
naći i kao dijagnozu
nakon pregleda kod
urologa.
P
odaci Svjetske zdravstvene organizacije tvrde da samo tri od
deset muškaraca znaju čemu
služi prostata. Najčešće je postanu
svjesni tek kad osjete smetnje s mokrenjem. Upravo stoga je Američka
zaklada za urološke bolesti proglasila
rujan »Mjesecom svjesnosti o zdravlju prostate«. Njihova je namjera da
time potaknu muškarce da se bez
neugode i straha jave liječniku, ne
samo kada nastupe problemi s tom
žlijezdom, nego i zbog redovitih godišnjih pregleda.
Kontrola i zaštita
Prostata je muška spolna žlijezda
koja je veličinom i izgledom najsličnija kestenu te se u hrvatskom jeziku često naziva »kestenjača« (iako
se upotrebljava i naziv »predstojna
žlijezda«). Smještena je ispod mokraćnog mjehura i obuhvaća (okružuje) početni dio mokraćne cijevi.
Građena je od mišićnog i žljezdanog tkiva. Prostata ima dvostruku
14
ulogu: mišićno tkivo prostate, koje
se nalazi oko mokraćne cijevi, svojim blagim kontrakcijama kontrolira
izlazni mlaz mokraće. S druge strane, kanali njezinih žlijezda ulijevaju
se u mokraćnu cijev. Prostata izlučuje bjelkast, blago lužnat sekret,
u kojem se nalaze mnoge aktivne
tvari čija je svrha da štite spermije,
održavaju ih pokretnima i omogućuju im preživljavanje. Sekret prostate također štiti muški reproduktivni sustav od patogenih bakterija
koje se mogu širiti kroz mokraćnu
cijev.
Prostata prolazi mnoge promjene tijekom života. Normalna prostata odraslog muškarca teži oko
20 grama, a promjera je tri i pol
centimetra. Tu veličinu zadržava do
sredine četvrtog desetljeća života,
kada se ponovo počinje povećavati zbog umnožavanja stanica, koje
se naziva adenom, benigna hiperplazija ili pak dobroćudno povećanje prostate. Do 80. godine, oko
80 posto muškaraca ima znakove
toga stanja. Dobroćudno povećanje
prostate najčešći je oblik pretjeranog dobroćudnog rasta stanica kod
muškaraca.
Dobroćudno, ali smeta
Uzroci dobroćudnog povećanja
prostate nisu razjašnjeni. Smatra se
da su u podlozi hormonske promjene
povezane sa starenjem, tako da učestalost bolesti raste s godinama života. Jedna od teorija usmjerena je na
stanice u nekim dijelovima prostate,
koje se aktiviraju kasnije u životu i
tako signaliziraju drugim stanicama
prostate da se umnožavaju ili ih čine
osjetljivijima na hormone koji potiču
rast.
Povećanje prostate kod starijih
muškaraca može izazvati različite
simptome. Žlijezda obavijena oko
mokraćne cijevi počinje je stezati poput šake i djelomično blokirati
protok mokraće. Problemi zbog dobroćudnog povećanja prostate mogu
biti vrlo neugodni i ozbiljno umanjiti
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
kvalitetu života. Povećanje prostate
može ometati mokrenje na mnogo načina. Primjeri su: potreba za
mokrenjem, slab ili prekinut mlaz
mokraće, osjećaj da se mjehur nije
potpuno ispraznio, često mokrenje,
neodgodiva potreba za mokrenjem,
bol tijekom mokrenja.
Ozbiljnost simptoma subjektivna
je, neki muškarci mogu podnijeti
vrlo neugodne osjete otežanog mokrenja, dok drugi traže pomoć već
kod blagih simptoma. Ispitivanja
pokazuju da muškarci lakše podnose smetnje tipa prekinutog toka mokraće, oklijevanje prije mokrenja, a
pomoć traže kod smetnji tipa čestog
mokrenja te mokrenja noću. Navedeni simptomi mogu biti znakovi potencijalno mnogo ozbiljnijeg stanja,
koje može nanijeti štetu bubrezima
i mjehuru ako se ne liječi. Mehanizam oštećenja je sljedeći: ako se
mokraća ne izbacuje potpuno, ostaci se talože u mjehuru, stvarajući
idealnu podlogu za razvoj mikroorganizama; lakše i češće nastaju infekcije mokraćnih putova i prostate,
a u mokraćnom mjehuru može se
stvoriti i kamenac.
Pregled koji će urolog obaviti nakon razgovora s pacijentom je digitorektalni pregled (pregled prostate
prstom kroz debelo crijevo, kako bi
se utvrdila veličina i otkrili čvorići ili
otvrdnuća). Pregled je brz i bezbolan, no mnogima neugodan.
Bolesniku se radi i ultrazvučni pregled, kojim se mjeri veličina prostate
te se određuje količina mokraće koja
zaostaje u mjehuru nakon mokrenja.
Istodobno se ultrazvukom pregledavaju i bubrezi kako bi se provjerilo
njihovo stanje.
Može se također raditi i urodinamski pregled (»uroflow«), kojim
se mjeri protok urina izražen u mililitrima urina koji prolaze u sekundi. Vrhunac protočnosti koristi se za
određivanje ozbiljnosti zaprečenja.
Bezbolno, ali neugodno
Povećanu prostatu treba uvijek
kontrolirati jer su mnogi od simptoma slični simptomima drugih bolesti, uključujući i rak. Muškarcima
koji imaju dobroćudno povećanje
prostate ne prijeti veći rizik za razvoj raka prostate; provedena istraživanja ne potvrđuju povezanost te
dvije bolesti. Razlog je u tome što
se razvijaju u različitim dijelovima
prostate – dobroćudno povećanje u
unutrašnjosti, a rak na vanjskom dijelu žlijezde.
Koja je bolest prostate posrijedi
može se ispitati mnogim testovima,
a oni osnovni jednaki su za sve probleme. Detaljna medicinska povijest
i razgovor s pacijentom liječniku će
pomoći da utvrdi probleme, odnosno
druge bolesti ili lijekove koji bi mogli uzrokovati smetnje slične onima
kod bolesti prostate. Za procjenu
bolesnikovih tegoba koriste se razni
upitnici kao npr. »IPSS« – međunarodna bodovna lista za smetnje
mokrenja uzrokovane uvećanom
prostatom.
siječanj - veljača 2009.
Ponekad se primjenjuje i intravenska urografija, kontrastno snimanje bubrega i mokraćnog mjehura (bolesnici koji imaju krv u
mokraći). Planira li se operacija,
nužna je i cistoskopija, pregled kod
kojeg se optičkim instrumentom (cistoskopom) gleda mokraćna cijev,
dio prostate kroz koji ona prolazi te
mokraćni mjehur.
Dijagnostički postupak također
uključuje analizu PSA te analizu urina
i krvi (kreatinin kao procjena funkcije bubrega). Prostata specifični
antigen (PSA) prostatični je enzim
čija se koncentracija može mjeriti u
perifernoj krvi. Umjereno je povišen u 40-50% bolesnika s BHP-om
(ovisno o veličini prostate i stupnju
opstrukcije). PSA je bitan kod evaluacije rizika raka prostate budući da
je to osnovno diferencijalno dijagnostičko pitanje.
Može i bez lijekova
Probleme s povećanom prostatom muškarci najčešće prihvaćaju
kao neizbježnu posljedicu starenja,
smetnju s kojom moraju naučiti živjeti. U onih koji se žele liječiti, kao
cilj liječenja ističemo olakšavanje
simptoma i poboljšanje kvalitete
života bolesnika, kao i prevenciju
komplikacija vezanih uz BHP.
Oni koji se ne žele liječiti lijekovima ili kirurškim zahvatom, trebali
bi barem pokušati izmijeniti način
života: što više izbjegavati alkohol,
oštre začine, a kavu i druge tekućine ne piti nakon večere. Boravak na
hladnom i nekretanje također povećavaju rizik razvoja smetnji mokrenja.
U dogovoru s bolesnikom, moguće je promatranje/praćenje ili tzv.
»watchful waiting (WW)«, a preporučuje se kod blagih oblika bolesti ili
kod pojave simptoma koji ne utječu
toliko na kvalitetu života.
Dvije su osnove skupine lijekova u
uporabi za liječenje smetnji mokrenja uzrokovanih uvećanom prostatom: alfa-blokatori i antiandrogeni.
Opuštajući mišiće oko prostate i u
njoj, alfa-blokatori povećavaju protok mokraće i olakšavaju simtome.
Poboljšanje se osjeća nakon nekoliko dana. Riječ je o lijekovima koji
se često koriste za reguliranje visokog krvnog tlaka te su stoga idealan
izbor za muškarce koji imaju povećanu prostatu i povišen krvni tlak.
Najčešće korišteni alfa-blokatori
za liječenje BHP-a jesu alfuzosin,
doksazosin, tamsulosin i terazosin. Iako brzo dovode do popuštanja simptoma, učinak na smanjenje
volumena prostate izostaje. Druga
su skupina lijekova antiandrogeni,
lijekovi koji blokiraju androgene
(muške spolne hormone), a koriste
se kako bi smanjili veličinu prostate.
U rastu prostate najvažniju ulogu ima hormon dihidrotestosteron
(DHT). Velika koncentracija DHTa dovodi do povećanja prostate, a
glavna je uloga u liječenju spriječiti
15
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
stvaranje DHT-a. Lijekovi te vrste,
dostupni bolesnicima u Hrvatskoj,
jesu finasterid i dutasterid. Terapija
se provodi najmanje 6 mjeseci i koristi kod umjerenih do teških simptoma BHP-a. Antiandrogeni su korisni
kod muškaraca s izrazito uvećanom
prostatom, kada je stanje povezano,
prije svega, s hormonima koji potiču
rast tkiva.
Antiandrogeni ne umanjuju samo
simptome bolesti, već i značajno povećavaju protok mokraće i smanjuju
veličinu prostate. Kod trećine bolesnika smanjuju potrebu za kiruškim
zahvatom. Nedostatak je tog lijeka
što kod nekih bolesnika smanjuje libido i uzrokuje impotenciju.
Kad je nož neizbježan
Mnogi bolesnici pokušavaju s
alternativnim pripravcima i metodama. Najčešće uzimaju biljne pripravke u čajevima i kapsulama, poput pripravaka bobica male palme i
pripravaka koprive. Neka istraživanja pokazala su da liječenje biljem
nekim bolesnicima smanjuje simptome. No, kad su ti bolesnici ponovili pretrage, utvrđeno je da se nije
ni poboljšao protok mokraće niti se
smanjila veličina prostate. U svakom
slučaju, bolesnici uvijek trebaju biti
oprezni kada se odlučuju na takav
tretman. Najbolje je posavjetovati
se s liječnikom.
Razvojem terapije lijekovima smanjio se broj kirurških zahvata, iako
kod muškaraca s ozbiljnim simpto16
mima lijekovi mogu odgoditi, ali ne i
spriječiti potrebu za kirurgijom. Dakle, ako se uklanjanje simptoma ne
uspije postići lijekovima, konačno je
liječenje kirurško.
Više je operativnih zahvata koji
se primjenjuju u liječenju povećane
prostate. Najvažniji među njima je
TURP (transuretralna elektroresekcija prostate). Pod kontrolom endoskopskog instrumenta, koji se kroz
mokraćnu cijev uvodi do prostate,
izreže se dio tkiva električnim rezom.
Zahvat se izvodi u općoj ili spinalnoj anesteziji. Kod suprapubične
prostatektomije, klasičnog kirurškog
zahvata, povećana se prostata odstranjuje kroz prednju trbušnu stijenku između pupka i stidne kosti
i kroz mokraćni mjehur. Zahvat se
također izvodi u općoj ili spinalnoj
anesteziji. Taj se zahvat primjenjuje
isključivo kod bolesnika s izrazito velikim povećanjem prostate.
U rizičnih bolesnika (onih s izraženim srčanim, plućnim ili neurološkim zdravstvenim smetnjama)
koristimo minimalno invazivne kirurške metode. Kao primjere navodimo transuretralnu ablaciju iglom,
inciziju vrata mokraćnog mjehura,
lasersku ablaciju i mikrovalnu termoterapiju.
Činjenica je da 7 od 10
muškaraca u dobi iznad
45 godina ima neki od
oblika smetnji mokrenja, ali samo trojica to
priznaju.
Ako vas tegobe počinju ometati u svakodnevnim
aktivnostima,
javite se obiteljskom liječniku zbog prvog pregleda i procjene stanja.
Po potrebi će vam biti
učinjene i laboratorijske
analize krvi i mokraće.
Ako obiteljski liječnik
procijeni da je potreban
specijalistički pregled,
uputit će vas urologu.
Mr. sc. Kristian Krpina,
dr. med.
Karcinom prostate
S KARCINO
Karcinom (rak)
prostate jedan
je od najčešćih
zloćudnih tumora
u muškaraca.
U svijetu je na
četvrtom mjestu
po učestalosti,
odmah iza
karcinoma pluća,
želuca i debelog
crijeva, dok se
u razvijenim
zemljama nalazi
na drugom
mjestu.
R
ak prostate po mnogočemu
je neobična bolest, nepredvidivog tijeka. U nekih bolesnika gotovo je stacionarna bolest,
sa sporim napredovanjem, a kod
drugih ima brz tijek, praćen metastatskim rasapom i ranom smrću.
Karcinom prostate dijagnosticiran
u ranijoj životnoj dobi u pravilu ima
agresivniji tijek, i obrnuto. Iznad
50. godine života 40% muškaraca
prilikom obdukcije ima karcinom
prostate, čija incidencija raste s godinama, tako da iznad 90. godine
života gotovo 100% muškaraca ima
rak prostate. S obzirom na stariju
životnu dob, možemo reći da će velik dio muškaraca umrijeti s karcinomom prostate, ali ne od karcinoma
prostate, kao i da će svaki muškarac
oboljeti od karcinoma prostate ako
živi dovoljno dugo.
Razlike u svijetu
U etiologiji bolesti važnu ulogu
imaju dob, rasa i obiteljska anamneza. Najznačajnija je prisutnost
androgena (muških spolnih hormona), točnije testosterona i njegovog
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
OMOM DO DUBOKE STAROSTI
aktivnog oblika dihidrotestosterona, bez kojeg nema rasta i razvoja
prostate kao žlijezde, a samim tim
ni nastanka karcinoma prostate. U
prilog toj teoriji govori i nepostojanje raka prostate u eunuha. Karcinom prostate rijedak je u mlađoj
životnoj dobi, incidencija mu raste
s godinama, tako da ga možemo
okarakterizirati kao »karcinom starosti«.
Incidencija raka prostate najzastupljenija je u Afroamerikanaca,
dok je najniža u Skandinavaca i Azijaca na Dalekom istoku.
Migracijom Azijaca u SAD raste i
učestalost te bolesti, što se može tumačiti novostečenim prehrambenim
navikama te novonastalim faktorima okoline. Prehrana s mnogo masne hrane i velikom koncentracijom
proteina povećava incidenciju raka
prostate. Nasuprot tome, selen, vitamin B, likopen, kojeg ima u rajčicama predstavljaju zaštitni faktor
za karcinom prostate. Važnu ulogu
u nastanku ima i genetska predispozicija, kao i vrijeme začeća muškog
potomka. Tako možemo reći da sin
oboljelog od karcinoma prostate, i
još ako je oboljeli otac imao potomka u svojoj starijoj dobi, ima veću
mogućnost da oboli od iste bolesti.
Ostali faktori rizika poput pušenja,
alkohola, virusne infekcije, izloženosti zračenju, seksualne aktivnosti,
vazektomije, nisu još uvijek dovoljno razjašnjeni i postoje različita mišljenja.
patohistološkog stajališta, najčešći
je adenokarcinom (karcinom žljezdanog tkiva), koji je zastupljen u
više od 95% oboljelih.
Klinička slika raka prostate varira od asimptomatske do diseminirane metastatske bolesti. Budući da
je rak prostate »karcinom starosti«,
u toj dobi obično postoje iritativnoopstruktivne smetnje mokrenja, karakteristične za benignu prostatičnu
hiperplaziju, iako ima i bolesnika koji
se prvi put javljaju urologu sa simptomima udaljenih metastaza, npr.
kostoboljom, patološkim prijelomima
kralježaka ili dugih kostiju ekstremiteta, otokom donjih ekstremiteta,
kao posljedicom otežane zdjelične
limfne drenaže.
Dijagnostiku karcinoma prostate
možemo podijeliti na ranu i definitivnu.
Rana dijagnostika temelji se na
trijadi: digitorektalni pregled, PSA
i trans­rektalni ultrazvuk prostate (TRUS). Karakterističan nalaz za
karcinom prostate kod digitorektalnog nalaza jest tvrd opipljiv čvor u
perifernoj zoni prostate, gdje je u
70-75% oboljelih i ishodište karcinoma.
Sa simptomima
siječanj - veljača 2009.
Stage 3
Stage 4
Stupanj proširenosti
karcinoma prostate
rak
prostate
ili bez njih
Karcinom prostate možemo podijeliti na latentni i manifestni oblik.
Latentni, tzv. karcinom u mirovanju,
3 – 8 puta je učestaliji od klinički
manifestnog i otkriva se slučajno, u
bolesnika nakon prostatektomije ili
obdukcije.
Manifestni ili klinički aktivni karcinom zahtijeva aktivno liječenje. S
Stage 2
Digitorektalni
pregled prostate
Veličina tumora prostate
i mogućnost njegove palpacije
17
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
U ostalom broju, karcinom je
smješten u prijelaznoj ili centralnoj
zoni prostate, gdje je njegova palpacija otežana ili nemoguća. Digitorektalni pregled mora biti upotpunjen
vrijednošću PSA.
PSA (Prostatični Specifični Antigen) je glikoprotein koji se normalno nalazi u stanicama prostate i
njegove vrijednosti rastu kod karcinoma prostate. Važno je istaći da je
PSA organ – specifični, a ne tumor
– specifični antigen, tako da njegove vrijednosti mogu biti povišene i u
drugim stanjima, npr. povećan volumen prostate, starija životna dob,
masaža prostate, ejakulacija, akutna retencija urina, prisustvo katetera u mokraćnom mjehuru, upala
prostate, biopsija prostate. Normalna je vrijednost PSA do 4 ng/ml, a
vrijednosti 4 – 10 ng/ml predstavljaju tzv. sivu zonu, koja zahtijeva
pregled urologa. Osim mjerenja vrijednosti PSA, u novije vrijeme mjeri se i omjer tzv. f/t PSA koji daje
još točniji uvid u bolesti prostate.
U ranu dijagnostiku raka prostate,
pored opisanih, uključena je i transrektalna sonografija (TRUS).
Transrektalni nalaz hipoehogene
lezije koja odgovara karcinomu
prostate
Bilo kakvo odstupanje od normale, opisane trijade rane dijagnostike
karcinoma prostate, zahtijeva biopsiju prostate, koja se najčešće radi
transrektalnim putem (kroz debelo
crijevo), pod kontrolom ultrazvuka.
Uzme se 6 do 8 cilindara prostatičnog tkiva koji se pošalju na histološku analizu. Ako se radi o karcinomu, određuje se stupanj njegove
stanične diferencijacije, temeljem
18
kojeg rak prostate dijelimo u dobro, umjereno ili slabo diferencirani karcinom prostate. S obzirom
na stupanj diferencijacije stanica i
dob bolesnika, planira se dalje liječenje. Stupanj proširenosti bolesti
(staging) određuje se kompjutoriziranom tomografijom (CT), magnetskom rezonancom (MR) ili ultrazvukom (UTZ). U procjeni metastaza u
kostima važnu ulogu ima scintigram
kostiju.
Godine određuju postupak
Liječenje karcinoma prostate
ovisi o stupnju stanične diferencijacije, stupnju proširenosti bolesti
te o dobi i kliničkom stanju bolesnika. U mlađih bolesnika, u kojih
očekujemo dulje trajanje života,
primjenjuju se radikalni zahvati tipa
radikalne prostatektomije (kirurško
odstranjenje prostate) ili radikalnog
zračenja, dok se u starijih bolesnika, s očekivanim kraćim trajanjem
života, zbog opasnosti od komplikacija agresivnijeg liječenja, primjenjuju palijativni terapijski postupci.
Radikalna prostatektomija predstavlja prvi izbor liječenja u mlađih
bolesnika s dobro do umjereno diferenciranim karcinomom prostate
koji je ograničen na sam organ. Ako
je rak dijagnosticiran na vrijeme,
izlječenje je potpuno. Nakon operacije obično je prisutna komplikacija
– inkontinencija stresnog tipa (nevoljno otjecanje mokraće prilikom
naprezanja), ili erektilna disfunkcija, koje zahtijevaju strpljenje pacijenta, a ako potraju, i aktivan oblik
liječenja.
Ako se radi o pacijentima starije životne dobi, u kojih je očekivano trajanje života manje od
10 godina, ili pak o bolesnicima s
visokim vrijednostima PSA i onima koji nemaju rak ograničen na
samu prostatu, primjenjuje se palijativni oblik liječenja. Palijativni
oblik predstavlja androgenu blokadu, tj. potpuno uklanjanje muškog
spolnog hormona – testosterona i
njegovog aktivnog oblika dihidrotestosterona. Time se zaustavlja rast
i dalje napredovanje karcinoma te
se sprječavaju komplikacije lokalnog širenja i metastaza, ponajprije
u kosti. Androgena blokada postiže
se kastracijom, koja može biti farmakološka ili kirurška. Nakon kirurške kastracije, zbog manje količine
cirkulirajućih androgena koje luči
nadbubrežna žlijezda, rabe se antiandrogeni, lijekovi koji blokiraju
djelovanje androgena na stanicama
prostate. Farmakološka kastracija
(pomoću lijekova) zahtijeva periodičnu aplikaciju injekcija.
Svi oblici liječenja zahtijevaju periodično praćenje bolesnika, obično
3 – 4 puta godišnje. Prilikom svake
kontrole bolesnik je dužan, ovisno
o primijenjenom načinu liječenja,
donijeti odgovarajuće laboratorijske nalaze. Ponajprije tu mislimo na
PSA, čije vrijednosti nakon radikalne
prostatektomije moraju biti na 0 ili
manje od 0,1 ng/ml. Ako vrijednosti
PSA rastu nakon radikalne operacije,
radi se o recidivu osnovne bolesti ili
o udaljenoj metastazi pa to zahtijeva
dalje urološko liječenje. Ako je bolesnik palijativno liječen, vrijednosti
PSA padaju na vrijednosti blizu 0. Na
temelju postoperacijske vrijednosti
PSA određujemo količinu antiandrogena.
Karcinom prostate obično dobro
reagira u prvih godinu-dvije na takav tip terapije, ali nakon nekog vremena može prijeći u tzv. »hormon
refraktorni karcinom prostate« koji
zahtijeva ili promjenu antiandrogene terapije, ili liječenje metastaza
kemoterapijom i/ili radioterapijom.
Osim postoperacijskih vrijednosti
PSA, važno je pratiti i vrijednosti jetrenih proba, koje govore o stupnju
oštećenja jetara antiandrogenima,
vrijednosti alkalne fosfataze koja
upućuje na prisustvo metastaza u
kosti. Prilikom svakog pregleda urolog je dužan učiniti UTZ bubrega,
kako bi se na vrijeme dijagnosticirala eventualna blokada mokraćovoda
malignom bolešću.
Prevencija karcinoma prostate
postiže se skriningom, tj. redovitim i periodičnim praćenjem muškaraca. Svaki muškarac nakon 50.
godine života morao bi jednom godišnje obaviti urološki pregled, koji
podrazumijeva digitorektalni pregled
upotpunjen vrijednostima PSA. Na
temelju toga određuju se dalje dijagnostičke i terapijske mjere.
Mr. sc. Stanislav Sotošek,
dr. med.
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Pravilna uporaba antibiotika
ČUVAJMO IH, DA BI
ONI ČUVALI NAS
Antibiotici su djelotvorni
lijekovi koji mogu
izliječiti brojne infekcije
uzrokovane bakterijama i
spasiti život. Ali, kada se
uzimaju na neispravan
način, mogu uzrokovati
više štete nego koristi.
Postoji mnogo različitih
vrsta antibiotika, a svaki
od njih djeluje različito i
na različite bakterije.
V
ećinu infekcija uzrokuju dvije
vrste mikroorganizama: bakterije ili virusi.
Antibiotici djeluju samo na infekcije uzrokovane bakterijama, a uopće
ne djeluju na one uzrokovane virusima. Infekcije zbog kojih se bolesnik
obraća liječniku najčešće uzrokuju
upravo virusi. To su npr. prehlada,
gripa, grlobolja, kašalj. Ako se uzima
antibiotik za virusnu infekciju (»virozu«), on je ne može izliječiti, ali će
zato djelovati na bakterije koje se
inače nalaze u našem organizmu.
Otporne na sve
nepogode
Bakterije se nalaze posvuda u
okolini i u ljudskom organizmu. U
normalnim uvjetima one ne moraju
uzrokovati infekcije. Antibiotici ubijaju bakterije ili zaustavljaju njihov
rast, bez obzira uzrokuju li one bolest ili ne.
Neke bakterije mogu biti prirodno otporne na određene antibiotike,
pa se oni ne mogu koristiti u infekcijama uzrokovanim tim bakterijama. Osjetljive bakterije u prisustvu
antibiotika postaju otporne na njih.
Tako bakterije opstaju. One su jedna od najprilagodljivijih vrsta na
siječanj - veljača 2009.
Zemlji. Žive na Zemlji 3,5 milijardi
godina prilagođavajući se visokim
temperaturama, ledenom dobu,
sušama i ostalim nepogodama
koje su s lica Zemlje izbrisale mnoge druge oblike života.
Imaju ogromnu moć koju ne
smijemo podcijeniti. Čine 60%
ukupne biomase na Zemlji. U
ljudskom organizmu ih ima
5-10 puta više nego ljudskih
stanica, a za razmnožavanje im je
potrebno 20-30 minuta (ljudima 2030 godina!).
Kada se uzme antibiotik, osjetljive bakterije ugibaju, a one otporne
nastavljaju rasti i razmnožavati se.
Ponavljana i nepotrebna uporaba
antibiotika osnovni je uzrok razvoju
otpornosti bakterija. Infekcije otpornim bakterijama vrlo su opasne, jer
je sve manji broj djelotvornih antibiotika koje imamo na raspolaganju za
njihovo liječenje.
Do nedavno je problem rastuće
otpornosti bakterija bio rješavan dolaskom na tržište novih, djelotvornih
antibiotika. Međutim, u posljednja
dva desetljeća sve je manje novih
antibiotika dostupno za uporabu jer
farmaceutske tvrtke sve manje sredstava ulažu u njihovo istraživanje.
Naime, puno je isplativije ulagati u
lijekove koji se koriste doživotno, a
ne kratkotrajno, kao što su to antibiotici. Na žalost, danas već postoje
bakterije koje su otporne na sve poznate antibiotike.
Valjda ja znam kad mi
trebaju!
Antibiotike moramo koristiti razumno i vrlo disciplinirano kako bismo
sačuvali njihovu sadašnju djelotvornost i tako im produžili vijek.
Antibiotici su lijekovi koji se
ne smiju izdavati u ljekarnama
bez liječničkog recepta. Unatoč
vrlo jasnim pravilnicima, bolesnici često na vlastiti zahtjev dobiju antibiotik u ljekarni i koriste
ga na vlastitu ruku.
U jednom istraživanju, provedenom prošle godine, o stavovima
bolesnika prema antibioticima, ustanovljeno je da trećina ispitanika, laika, u Hrvatskoj smatra da sami znaju kada im treba antibiotik i očekuju
da im ga liječnik propiše. Oko 20%
ih smatra da je uzimanje antibiotika
na svoju ruku opravdano. U Sloveniji, na primjer, samo 3% ispitanika to
smatra opravdanim.
Jedna petina do jedna četvrtina ispitanika u Hrvatskoj pogrešno
smatra da su antibiotici lijekovi za
liječenje povišene tjelesne temperature, viroze i gripe.
Čak 18% ispitanika u Hrvatskoj
kupilo je bar jednom antibiotik u
ljekarni bez recepta! U Sloveniji taj
postotak iznosi 1%. U kućnim se ljekarnama nalazi antibiotik kod 23%
ispitanika u Hrvatskoj.
Reci »ne«
antibioticima
Prehlada, gripa ili tzv. »viroze«
nisu uzrokovane bakterijama, pa na
njih antibiotici ne djeluju. Kašalj ili
bronhitis rijetko zahtijevaju primjenu antibiotika, kao i većina upala
grla (osim gnojne angine!). Ponekad
19
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
se za upalu uha ili težu upalu sinusa
propisuju antibiotici, ali o tome odlučuje liječnik.
Ukoliko je antibiotik propisan, treba ga uzimati točno onako kako je
liječnik preporučio. Liječenje antibioticima ne treba prekidati prije nego
što to liječnik savjetuje, čak i ako su
simptomi bolesti nestali. Ako se liječenje prerano prekine, bakterije koje
su još preostale u organizmu nastavit će se razmnožavati i mogu opet
izazvati bolest! Antibiotik ne treba
čuvati u kući »za svaki slučaj«. Kada
je on potreban, liječnik će propisati
njegovu vrstu i količinu!
Ako je iz brisa grla ili nosa izolirana bakterija i učinjen nalaz antibiograma (nalaz testa osjetljivosti
bakterije prema antibioticima) prema kojemu su djelotvorni različiti
antibiotici, to ne znači da je potrebno
uzimati antibiotik! U usnoj šupljini (i
grlu) i nosu nalaze se brojne bakterije koje u normalnim uvjetima ne
uzrokuju bolest i ne liječe se. Liječnik, na temelju detaljnog pregleda,
kliničke slike i nalaza antibiograma,
procjenjuje da li je potreban antibiotik. Uzimanje antibiotika »na svoju
ruku« nosi više štete nego koristi.
U razvijenim zemljama
svijeta već je prije desetak
godina uočen problem porasta otpornosti bakterija,
uz istovremeno sve manji
broj djelotvornih antibiotika. Stoga je počelo provođenje javnih edukativnih
kampanja kojima se šira
javnost upoznaje s tim problemom i educira čemu služe antibiotici te kako liječiti
upale gornjih dišnih putova.
Osnovni je cilj tih nastojanja održavanje djelotvornosti antibiotika njihovim
korištenjem tamo gdje su
zaista potrebni. Ove godine, tijekom veljače, prvi će
se put takva javna kampanja provesti i u Hrvatskoj i
to u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji.
Prof. dr. sc. Vera Vlahović
Palčevski, dr. med.
20
Psihologija i pedagogija
I POVIJEST
ODGAJA
Lako je dijete ćuškati
– teško ga je dobro odgojiti
K
ad se Gabrijelov stric vratio iz
Amerike, nije donio samo puno
dolara, nego i dobrote, ljubavi
i priča o američkoj kulturi, civilizaciji, demokraciji, istinoljublju i drugim
etičkim vrlinama ljudi. Sve oči bile su
usmjerene prema stricu iz Amerike,
kako su u selu zvali starog Nikolu Peranovića. Djeca, a njih je bilo 15-ero
iz tri obitelji njegove mlađe braće,
kovala su planove što će kupiti za dobivene dolare i nestrpljivo čekala čas
kada će on »odriješiti kesu«. Braća i
snahe iskreno su ga voljeli i sve činili
da se on osjeća ugodno i zadovoljno.
Njegovu povratku radovalo se cijelo
selo. Svi su željeli popričati s njime,
čuti neku zgodu ili nezgodu koju je
doživio u toj dalekoj zemlji, a on je
ljubazno odgovarao i pitao za vršnjake s kojima je proveo djetinjstvo.
Mnogi nisu među živima, a stasali su
njihovi potomci. Osim smrti i rađanja, ništa se nije mijenjalo u njegovu
selu, koje je bilo Bogu iza leđa, daleko od civilizacije.
Ako riječima ne tučeš,
nećeš ni štapom.
Sokrat
Rasadnik naprednih
ideja
Odlučio Nikola uvesti promjene,
prvo u životu obitelji braće, a onda
u selu. Mudro je okupio sve članove
obitelji trojice braće, od domaćina
do unuka Gabrijela. Ponedjeljkom
se okupljaju u kući jednog, srijedom drugog, petkom trećeg brata,
a ostale večeri posjećivao je rodbinu i prijatelje. Razgovor na sastancima nazvao je čavrljanje iako je to
bilo spontano i pravo učenje. Pričao
im je o kulturi, demokraciji, životu
i odnosima u američkoj obitelji; oni
su njemu opisivali zbivanja u vrijeme njegove odsutnosti. Američko
iskustvo, napredne ideje o obitelji,
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
odgoju i pravima djece pokušao je
ucijepiti svojim najdražima te mijenjati njihov život i obiteljske odnose.
Prvo ih je upoznao s dječjim pravima, prikazao kako to funkcionira kod
njih, uveo načelo da u čavrljanju svi
slobodno iznose mišljenja, prijedloge, primjedbe, stavove, a da ostali
kulturno slušaju, uvažavaju ih kao
ličnosti, ozbiljno razmotre to što su
govorili. Mudro je propovijedao jedinstvo, jednakost, ravnopravnost
svih članova obitelji, a roditeljsko
ponašanje, ljubav i odnos prema
djeci želio učiniti boljim, humanim,
dobrostivim, zdravim…
Kad su u praksi profunkcionirala ta načela, prelazi na priče koje
se odnose na higijenske, kulturne,
radne i druge korisne navike. Tjednima su razgovarali, a priča, ideja i tema nije nedostajalo. Znalački ih je motivirao i poticao da
raspravljaju, pričaju, predlažu,
pitaju, iskažu mišljenja, donose
zaključke… Postali su aktivni sudionici, a svaku su njegovu riječ
naprosto upijali i u praksi koristili. Kuća je bila kao apoteka
čista, oko nje zasađeno cvijeće i
mlade sadnice svih vrsta voća, a
u vrtu svakojako povrće. Svi su
se kulturno ponašali, bili uredni,
ošišani, umiveni, lijepo počešljani, a zube su prali nekoliko puta
dnevno. I mnogi su ih mještani
u tome slijedili.
Znalački, postupno i nenametljivo ostvario je velik uspjeh
u kvalitativnim promjenama na
planu razvitka navika, ponašanja
te značajnim pozitivnim pomacima
i postignućima u svim segmentima
njihova života, i to ne samo kod djece, nego i kod roditelja. Kroz okupljanje i večernje razgovore gradio
je slobodnu komunikaciju i ravnopravne dijaloge, stvarao humane
odnose, međusobno poštivanje i
uvažavanje mišljenja, prijedloga,
individualnih razlika i potreba svih,
a poglavito djece, koju je neizmjerno volio. Stvarao je ugodno obiteljsko ozračje, trudio se da budu sretni
i zadovoljni sobom i svojim životom.
Zračio je dobrotom, optimizmom, i
ne samo zračio, već ih prenosio na
njih i u dušu im ucijepio. Hvalio ih,
isticao njihove uspjehe i napredak,
govorio da se ne bi sramili ni u Amesiječanj - veljača 2009.
rici živjeti jer neke stvari rade i bolje
od njih.
Nije zaboravio svoje i njihove prijatelje. S njima se družio u slobodno
vrijeme, a rodbinu je posjećivao nedjeljom. To su bili dani u kojima se
svatko posvećivao sebi i svom društvu.
Djecu učite uzorom
Roditeljima je zamjerio na krutosti prema djeci i oštro osudio tjelesno
kažnjavanje. Jednom zgodom čuo je
zapomaganje djevojčice koju je tukao otac, uskočio je u sobu, zgrabio
djevojčicu i na svojoj glavi osjetio
snagu njegove ruke, koja se svom
silinom spuštala prema njezinoj glavi. Nakon što je umirio djevojčicu i
pružio šansu najmlađem bratu da
razmisli, ušao je u sobu i zatekao ga
suznih očiju, u velikom grču i očaju.
Nije ga tješio, niti dopustio ispriku i
objašnjenje, nego je kratko rekao:
»Znam da si ljut jer je bila s dečkom i nije se na vrijeme vratila kući.
Pa njoj je 18 godina i posve je prirodno da ima dečka. Nenormalan je
tvoj postupak, tući nemoćno dijete.
Umjesto da je odgajaš uzorom, ti to
činiš pesnicom. Vidiš li plavicu ispod
moga oka, a nikad nećeš vidjeti ožiljke na njezinoj duši. Ja ti opraštam, a
njezin oprost ćeš dobiti ako odmah
odeš u njenu sobu, gdje plače, ne
zbog boli, već što se razočarala u
tebe. Zagrli je i poljubi. Time ćeš joj
pokazati koliko se kaješ. Ona te silno
voli i oprostit će ti, a nisi to zaslužio.
I ubuduće, kad god se naljutiš na dijete, zagrli ga i poljubi. Djeca su pametna i shvatit će da su pogriješila.
Ljubavlju se rješavaju problemi, a ne
šakom, dragi brate!« Učinio je tako i
nikad više s kćerkom nije imao problema. Bila mu je miljenica.
Kad su došli na sastanak, svi su
očekivali oštru kritiku, a on se nasmiješi i reče: »Mogli bismo razgovarati o laganju i istinoljublju.« Svima
je laknulo i bili su aktivni u raspravi,
samo je Gabrijel šutio i mislio kako
izbjeći laž pred stricem, jer čim zine,
laž mu sleti s jezika. Išao je u prvi
razred osnovne škole i svima pričao
o stricu iz Amerike u kojoj ljudi rade
ovo…, rade ono… i tako je svakodnevno prepričavao stričeve priče,
dodajući i poneku maštom stvorenu
poluistinu i neistinu. Kod kuće je
strogo pazio da mu se slučajno ne
omakne neka laž. No, kad se vratio iz škole, djed ga je pitao kako je
bilo na nastavi, je li što odgovarao.
Dobio je jedinicu na testu i taman
da slaže da je četvorka, a stric reče:
»Zašto pitaš, brate, a znaš da je odlikaš?!«
Malac je zastao, preznojavao se,
ali nije izgovorio »četvorku« jer je
stric strogo osuđivao lažljivce, a da
kaže trojku, razočarao bi ga. Stric je
prethodne večeri govorio o lažima i
laganju i rekao da najviše na svijetu
mrzi i osuđuje lažljivce, da čovjeku
može sve oprostiti, ali laž ne može.
Sjetio se Gabrijel tih riječi, pa reče:
»Keca!« Djed ga oštro ukori i zaprijeti mu šibom.
Stric pogleda bratovo namršteno
lice, ustade i priđe Gabrijelu, zagrli
ga i poljubi. Svi su bili začuđeni i šokirani, a najviše Gabrijel. Tek kada
se obratio bratu, shvatili su zašto
je tako postupio. Gabrijel je bio ponosan i sretan što je dobro prošao.
»E, moj brate, tako ne postupaju s
djecom ni zaostala plemena, a da te
čuo Amerikanac, rekao bi da si divljak, a ne civiliziran čovjek. A sada
dobro poslušaj kako s djecom postupaju istinoljubivi Amerikanci. Upravo
ovako kao ja s Gabrijelom. Mogao je
slagati da je dobio peticu i svi bismo
mu pljeskali, ali nije lažov, već istinoljubivo dijete, koje ni po cijenu da
ga izmlatiš nije lagalo. Rekao nam je
istinu i to je ono što najviše cijenim
21
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
kod ljudi. Upravo je tako postupio
George Washington kad je bio mali
kao Gabrijel. Budi sretan i ponosan
što se ugledao na tog velikana, a ne
na tebe. Evo kako se to dogodilo:
njegov otac uzgajao je u dvorištu
predivnu mladu višnju. Pazio je na
nju kao na malo dijete.
A kad se jednog dana vratio s farme i vidio da je njegovu predivnu višnju netko posjekao, toliko se ražalostio da su mu suze tekle niz obraze.
Ušao je u kuću i upitao zna li netko
tog drznika koji je posjekao stablo
njegove mlade višnje. Svi su zašutjeli
jer su znali koliko je truda i ljubavi
posvetio uzgoju te biljke. Mali George tek je tada shvatio što je učinio
i koliku je bol zadao djedu, ali ni na
trenutak nije pomišljao lagati. Nitko
nije vidio kad je to učinio i mogao je
mirne duše prešutjeti, ali istinoljublje
je bilo jače od straha. Nošen neizrecivom snagom istine, pogleda tužnog
oca i odlučno reče: »Oprosti, oče, ja
sam posjekao!« I kad su svi očeki-
liko se prijatelja dogovorio da i oni to
učine pa će postati veliki i slavni kao
što je bio George Washington.
Kada su se navečer okupili da
čuju stričevu novu priču, u kuću je
sav izvan sebe dojurio djed i proderao se: »Tko je posjekao mojih deset mladih stabala, koje sam prošle
godine posadio?« Sav sretan skočio
je Gabrijel pa glasno i ponosno uzviknuo; »Ja, djede!« Djed ga je premlatio i poslao na spavanje. Svi su
šutke nestali iz dnevnog boravka i
otišli svojoj kući.
Ležeći u krevetu i analizirajući
događaje, stric je shvatio da je, iako
dobronamjerno i iskreno, pogrešnom interpretacijom istinite priče,
koju je mnogo puta čuo tijekom
boravka u Americi, posebno ističući sječu stabla i veličinu čovjeka
koji je to učinio, usmjerio dijete u
pogrešnom pravcu. I sam ponesen
tom čarobnom pričom i istinoljubljem, u Gabrijelu je razvio zaluđenost, fanatično zanesenjaštvo, slije-
vali pljusak batina, grdnji i prijetnji,
očevo lice se razvedrilo, radosno je
raširio ruke i uzviknuo: ’Dođi, voljeni
sine, da te zagrlim. Nemaš pojma koliko sam sretan što si baš ti posjekao
moju višnju, jer istina koju si priznao,
a mogao si prešutjeti, neusporedivo je dragocjenija od višnje, čitavog
voćnjaka i svega blaga na svijetu. Ti
ćeš biti velik i slavan čovjek’. Nije se
prevario. Kad je porastao, postao je
prvim predsjednikom SAD-a.«
po vjerovanje da će sječom djedovih
sadnica raznog voća postati velik i
slavan poput Georga Washingtona.
A poanta priče bila je na istinoljublju
kao ljudskoj vrijednosti i poruka djeci da se ne plaše roditeljima uvijek
reći istinu, ma kakva bila, jer istina
jača roditeljsku ljubav i povjerenje
prema njima, a laž ih razgrađuje i
narušava.
Taj fanatizam dječak je prenio i
na trojicu lakovjernih i sugestibilnih
vršnjaka, uvjerio ih da i oni to čine
ako žele postati slavnima. Učinili su
to što i on, a zbog počinjene štete
zaradili su batine, osudu… Njihovi
Dijete shvaća doslovno
Sutradan je Gabrijel tu priču ponosno ispričao svima u školi i s neko22
očevi nazvali su Gabrijelova djeda i
žestoko se posvadili zbog toga što je
njegov unuk njihovoj djeci nametnuo lude ideje. Prepirke, prijetnje
i svađe čuo je stric, doživio težak
stres, osjetio očajan sram, napisao bratu pismo isprike, a Gabrijelu
izrazio žaljenje što je do toga došlo.
Pogrešno ga je shvatio jer se sječom mladih stabala ne postaje velik
čovjek, već štetočina. Zamolio ga je
da ostane istinoljubiv i shvati da se
velik i slavan postaje samo radom i
poštenjem. Na stolu je ostavio pismo isprike i 10.000 dolara da brat
zasadi nove sadnice i mještanima
namiri štetu, a duboko posramljen
vratio se u Ameriku i ne oprostivši
se od njih. Tako je tužno i neslavno
završio stric iz Amerike, ali njegove prosvjetiteljske i napredne ideje,
kulturne, higijenske, radne i druge
navike bile su njegov velik poklon,
trajne vrijednosti.
Priča o dječaku, posječenoj mladoj višnji ili trešnji, ne sjećam se
više, stvarno je u biografiji prvog
predsjednika SAD-a, Georga Washingtona, autorskom djelu protestantskog pastora Masona Lockea
Weemsa. Osim te, o tom velikom i
mudrom čovjeku, političaru, domoljubu, izuzetno popularnoj, istinoljubivoj i cijenjenoj osobi, kruže brojne
mudrosti na koje su Amerikanci vrlo
ponosni, prepričavaju ih djeci i odgajaju ih na njegovim svijetlim uzorima, mudrim mislima i velikim djelima, ističući istinoljublje i Georgeovu
veličinu, a ne štetu počinjenu sječom
mlade višnje. Stric je to previdio, a
Gabrijel bukvalno shvatio.
Dakle, namjere su plemenite, ali
u provedbi zamisli ima nekoliko nenamjernih grešaka, od kojih je najveća usiljeno nametanje istinoljublja
kao jedinog mjerila vrijednosti ljudi,
zatim stavljanje naglaska na sječu
stabala i veličinu Georga, a ne na
istinoljublje i Georga na temelju čega
je Gabrijel bukvalno zaključio da će
postati slavan ako posiječe mlada
stabla. Tako je priznanje štetočinstva
proglašeno istinoljubljem. A treće, s
problemom se morao suočiti jer se
oni ne rješavaju bijegom. I četvrto,
na greškama se uči, a on je propustio i to djecu dobro naučiti.
Mr. sc. Ivica Stanić,
pedagog i defektolog
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Udomiteljstvo
LJUBAV KUĆU ČINI
DOMOM
Davanje prioriteta
djeci dobiva sve više
pozornosti i postaje
obveza sve većeg broja
društava širom svijeta.
I sami smo svjedoci
sve češćih rasprava o
zaštiti dječjih interesa,
kršenju njihovih
prava, izmjenama
zakonske regulative
na tom području,
udomiteljstvu,
posvojenju,
deinstitucionalizaciji
pa sve do savjeta za
djelotvornije roditeljstvo
i tomu slično.
T
emeljni uzroci te pojačane
aktivnosti leže u povećanju
svijesti o dječjim i ljudskim
pravima svakog pojedinca, kao i u
suvremenim znanstvenim spoznajama i rastu stručnih znanja o razvojnim potrebama djece, isto kao
i o posljedicama institucionalne skrbi. Jedan od tri osnovna cilja tekuće
reforme sustava socijalne skrbi u
Hrvatskoj jest upravo deinstitucionalizacija.
Privrženost je početak
priče
Da je obiteljsko okružje prirodna
sredina za razvoj djeteta i njegovu
dobrobit te da je utjecaj obitelji od
iznimne važnosti za formiranje osobnosti djeteta, svima nam je već dobro poznato. I Konvencija o pravima
djeteta, kao temeljni međunarodni dokument koji pokriva područje
zaštite djece, ističe da dijete, kako
bi potpuno i skladno razvilo svoju
osobnost, treba rasti u krugu obitelji
i u ozračju zadovoljstva, ljubavi i razumijevanja.
siječanj - veljača 2009.
Velikim je dijelom za to zasigurno
zaslužna poznata Bowlbyjeva teorija
o attachmentu (privrženost, odanost,
veza). Intenzivna i trajna emocionalna veza između djeteta i roditelja,
odnosno davatelja skrbi, tijekom
prvih nekoliko godina života, naziva
se privrženost i značajno utječe na
sve komponente ljudskog postojanja – um, tijelo, emocije, odnose i
vrijednosti. Tu govorimo o učestaloj
jedan-na-jedan interakciji između
djeteta i jednog do dva, uvijek ista,
davatelja skrbi (briga, pažnja, dodir,
pogled, fizička blizina te pažljivo odgovaranje na specifične, individualne
potrebe djeteta i sl.). Brojne studije
pokazuju da djeca koja imaju formiranu privrženost uspijevaju bolje
u: izgradnji samosvijesti i samopouzdanja; otporu prema onome što
im nije na dobrobit; sposobnosti da
upravljaju impulsima i osjećajima;
u trajnim prijateljstvima; odnosima
s roditeljima, skrbnicima i drugim
autoritetima; u prosocijalnim vještinama nošenja s poteškoćama; u
pozitivnom i optimističnom pogledu
na sebe, obitelj i društvo; u empatiji,
suosjećanju i svjesnosti; u ponašanju i postignuću u školi; u stvaranju
sigurne veze sa svojom djecom kada
odrastu.
Djeca s poremećajem privrženosti često su agresivna, ometajuća i
antisocijalna, ali osim na planu ponašanja, simptomi tog poremećaja
odražavaju se i na sve ostale aspekte
funkcioniranja: emocije (bijes, napetost, tuga, beznađe, iritabilnost...),
misli (negativna vjerovanja, poremećaji pažnje i učenja...), odnosi
(nedostatak povjerenja, manipulativna ponašanja, viktimiziranje drugih, nestabilne veze...), fizički (loša
higijena, otpor prema dodirivanju,
noćno mokrenje, visoka tolerancija
na bol...) te moralni/spiritualni (nedostatak povjerenja, smisla, identifikacija s lošom i tamnom stranom
života).
Institucija – posljednji
izbor
U situacijama kada dijete nema
uvjete za stabilno i zdravo odrasta23
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
nje u vlastitoj obitelji, odnosno kada
određene intervencije za osnaživanje roditeljstva i raspoložive državne
mjere koje bi trebale prevenirati izdvajanje djeteta iz biološke obitelji,
ne daju zadovoljavajuće rezultate pa
su interesi djeteta ozbiljno ugroženi,
nužno je dijete izdvojiti i osigurati
mu zamjensku skrb.
UN-ov Odbor za prava djeteta
naglašava da institucionalni smještaj treba biti posljednji izbor, kada
nisu moguće druge opcije, što je
stav i našeg resornog Ministarstva.
Posebno se moramo zabrinuti za
djecu mlađu od 3 godine koja provode dulje periode u domovima, jer
su najranije godine ključne za razvoj mozga. Naime, briga o bebama
u institucijama ne može biti zadovoljavajuća već zbog same prirode njihovog ustrojstva i organizacije (grupni pristup, smjenski rad više osoba
koje skrbe, serijsko hranjenje i presvlačenje, dugi boravak u krevetićima, neodgovaranje na individualne
potrebe i pozive
djeteta). Nažalost,
propuštene prilike
za razvoj sposobnosti ne mogu se
kasnije nadomjestiti, jer se dječji mozak razvija
burno u prvim
godinama života.
Upravo na istraživanju te populacije, u okviru projekta »Daphne«, odnosno na saznanjima o negativnim
posljedicama institucionalne skrbi,
koje uključuju poremećaj privrženosti, razvojne zaostatke i prepreke
razvoju mozga, počiva preporuka
Europske komisije i Svjetske zdravstvene organizacije da »niti jedno
dijete mlađe od 3 godine ne smije
biti smješteno u instituciju za stalni
smještaj bez svog roditelja/primarnog skrbnika«.
Premalo udomitelja
Sada se već sam po sebi nameće
zaključak da je udomiteljska obitelj
prirodnije okruženje za dijete i poželjniji oblik smještaja djeteta koje
ne odrasta u vlastitoj obitelji (ako
posvojenje nije moguće). Unatoč
tome, još uvijek živimo u procijepu
i nemogućnosti da udovoljimo naj24
boljem interesu svakog djeteta. Naime, udomiteljstvo u Hrvatskoj nije
ravnomjerno rasprostranjeno, a na
našem je području nedovoljno razvijeno. U Primorsko-goranskoj županiji
danas imamo čak tri doma za djecu
bez odgovarajuće roditeljske skrbi,
a tek tridesetak udomiteljskih obitelji za djecu te određen broj djece
koja su morala biti zbrinuta izvan
naše regije. O tzv. matchingu, odnosno dobrom spoju određene udomiteljske obitelji, s obzirom na niz
njenih značajki, s karakteristikama i
potrebama određenog djeteta, a što
bi osiguralo lakšu i bržu adaptaciju i
uspješan dalji zajednički život, jednostavno je nemoguće i prerano govoriti u takvim okolnostima.
Ipak, samo osiguranje dovoljnog
broja udomiteljskih obitelji nije rješenje ni za koga, već je imperativ
kvalitetno i odgovorno udomiteljstvo. Jedino ona udomiteljska obitelj
koja je pažljivo odabrana, educirana, podržavana, praćena i pravilno
vrednovana (prepoznata) u društvu,
može trajati i biti
od najboljeg interesa za dijete, pa tako
i za zajednicu. Čini
se da nas ovdje sve
zajedno još uvijek
čeka velik zadatak
da osvijestimo stanje i potrebe u našoj
lokalnoj sredini, kao
i vlastite resurse i potencijale kojima
bismo možda mogli pridonijeti boljoj
sadašnjosti i budućnosti.
Treba napomenuti da će za određen broj djece uvijek biti potrebna
i institucionalna skrb, npr. kod većeg broja braće i sestara koji se ne
žele odvajati, kod starije djece koja
se bliže samostalnosti i najčešće
ne žele biti udomljena, kod djece s
iskustvom višebrojnih selidbi i premještaja ili možda djece kojoj je neophodna specijalizirana pomoć različitih stručnjaka.
Obogaćivanje obitelji
Udomiteljstvo nije samo alternativa institucionalnom smještaju, već
često i dopuna roditeljskoj skrbi.
Osim tog izazova, dolazak djeteta u
obitelj mijenja cjelokupnu dinamiku
obitelji, koja dalje prolazi kroz razli-
čite faze koje često od ukućana traže
velik angažman, strpljenje, odricanje, prihvaćanje, ljubav i još puno
toga o čemu bi oni sami najbolje
mogli govoriti. Ogromna je važnost,
utjecaj i odgovornost udomitelja i
njegove obitelji.
A što im sve to skupa znači, što
ih motivira? Niz svakodnevnih sitnica koje govore u prilog djetetovog
napretka i zdravog odrastanja! Zagrljaj. Obogaćivanje obitelji. »Pomlađivanje« svoga osobnog života
kroz odgoj te djece, kažu. Kroz udomiteljstvo razvijaju ljubav prema
sebi i samoaktualizaciju te njeguju
osjećaj vlastite vrijednosti i smisla
života.
Velika je razlika posjetiti dijete
u dječjem domu i ono koje živi kod
udomitelja. Ponekad ih djeca zovu
»mama i tata«, ponekad »stric i
teta« ili jednostavno imenom, ovisno
o potrebama djeteta i okolnostima ili
čak o trenutnoj situaciji. Često se
djeca hvale da imaju i dvije mame
ili dva oca, ali to možda i nije toliko
važno koliko druge sitnice koje život
znače: djevojčica sa zdjelicama i kuhačom trči po kući za majkom, imitirajući je u pravljenju kolača. Dječak
u automobilu sjedi u krilu udomitelja, na vozačevom sjedištu, držeći
volan i glumeći vožnju automobila
po dvorištu. Puše svjećice na torti
okružen prijateljima, braćom, užom
i širom rodbinom. Vere se po smokvi
s malim susjedom. Radost i slavlje
nastaju u kući kad se prvi put vozi
bicikl bez pomoćnih kotača, ili kod
prvog uspješnog izgovaranja slova
»R«. Praznici kod »bake« na selu
ili u drugom gradu, odlazak u kino
s nekim od stričeva čiji je mezimac,
kampiranje ljeti ili skijanje zimi, roštilj u vrtu iza kuće s društvom, dugo
pričanje priče za laku noć, spavanje
u krevetu udomitelja kad grmi i sijeva itd., itd...
Nisu li to sve stvari koje potkrepljuju naslov?
Rekla bih da, unatoč nesebičnom
trudu, ljubavi prema djeci, znanju i
iskustvu i onih najtoplijih i najdražih odgajatelja i drugih stručnjaka u
dječjim domovima, iskustvo odrastanja u obiteljskom okruženju ne može
se ničim zamijeniti.
Rajka Papić,
dipl. soc. radnica
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Odnosi između spolova
ALKEMIJA LJUBAVI
P
o nekima, tu je presudna uloga
dopamina, hormona euforije i
genetski uvjetovanog psihofizičkog stanja. Po drugima, zaljubljenost je stvar evolucijskog imperativa
pa bi se zaljubljivanje svelo na komunikaciju feromonima. Ljubav je
sklop više faktora, među kojima posebnu ulogu imaju i ljudski osjećaji
povezani s bliskošću i seksualnom
privlačnošću.
Klasična podjela ljubavi
Klasičari su ljubav dijelili na:
1. eros – ljubav koja označava čežnju za nekim, a okrenuta je svijetu
percepcije
2. philija – prijateljska ljubav koja
označava želju da pomognemo drugima
3. agape – milosrdna ljubav koja
označava potpunu posvećenost dobru drugih, i po cijenu vlastitog života.
Je li ljubav uzvišeno stanje duha
ili prosta biokemija opstanka, pitanje je na koje sva znanost svijeta još
nije dala odgovor, mada svako srce
ima svoju istinu. Ljubav motivira i
uzdiže, ključna je i s aspekta produženja vrste, sadrži u osnovi pojavu
ovisnosti. Prva komponenta ljubavi
je bliskost, a označava prijateljstvo,
sviđanje i poštivanje, stvaranje međusobnog povjerenja i poštivanja;
slijedi strast, koja je najintenzivnija
na početku, dok s vremenom slabi,
a označava tjelesnu i seksualnu privlačnost. Istraživači su razvili teoriju
o pet stilova ljubavi:
1. strastvena ljubav – bazirana
na fizičkom izgledu
2. ljubav shvaćena kao igra
3. nježna ljubav koja se razvija
na sličnostima
4. visoko emocionalna ljubav
–­ najčešće poistovjećena s romantikom
5. pragmatična ljubav.
Neosporna je činjenica da fizički
izgled igra značajnu ulogu u odabiru partnera. Po nekim psiholozima,
biramo partnere fizički slične roditelju suprotnog spola, a po drugima
siječanj - veljača 2009.
Mladi ljudi vjeruju kako je ljubav nešto
uzvišeno, a učenjaci tvrde da je samo riječ
o složenoj biokemiji, o vještoj igri hormona,
koja čovjekovo psihofizičko stanje na
određeno vrijeme podiže na viši »nivo
pripravnosti«.
partnere fizički slične sebi. Kod zaljubljenih je uočen višak serotonina,
što odgovara osobama koje boluju
od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Znanstvenici vjeruju da to
objašnjava početnu opsjednutost
partnerom. Hormon vazopresin zaslužan je za stvaranje dugotrajne i
monogamne veze. Dopamin i norepinefrin mogu kod nekih ljudi stvarati osjećaj ovisnosti, pa oni idu iz
veze u vezu, jer im tijelo postaje sve
tolerantnije na te kemikalije i potrebna im je sve veća doza ne bi li
uspjeli postići taj osjećaj. Serotonin
daje osjećaj zadovoljstva i mentalne
opuštenosti. Manjak izaziva depresiju, a višak euforiju. Kod seksa, tijelo
emitira hormon oksitocin, koji stvara
osjećaj povezanosti. Što se više oksitocina luči, to povezanost postaje
veća. Posljednjih godina naglašava
se uloga feromona, karakterističnih
tragova mirisa pronađenih u urinu i
znoju, po kojima se jedinke prepoznaju.
Leptiri u trbuhu
Najpoznatiji simptomi zaljubljenosti jesu: lupanje srca, »leptirići«
u trbuhu, znojenje dlanova i rumenilo obraza. Te reakcije pripisuju se
prije svega dopaminu i norepinefrinu, koji u međusobnim kombinacijama uzrokuju osjećaj sreće, energije, elana, gubitka apetita, čežnje
i dekoncentracije. Poznato je da
određene tvari pospješuju osjećaj
zaljubljenosti. Najprirodniji stimulansi jesu:
1. šparoga – vitamin E u toj biljci
stimulira hormone povezane sa seksom
2. ljute papričice – oslobađaju endorfin
3. čokolada – pospješuje lučenje
feniletamina koji se prirodno emitira
tijekom zaljubljenosti
25
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
4. plodovi mora – bogati su cinkom, koji potiče stvaranje testosterona, zaslužnog za podizanje libida.
Prirodni afrodizijaci
Ljudi pokušavaju na različite načine podići svoj seksualni život na viši
nivo. U tome im mogu pomoći prirodni afrodizijaci, kojih ima gotovo
svuda oko nas.
Kava-kava
Ona potječe s polinezijskih otoka.
Koristi se u duhovnim ritualima. Um
i tijelo dovodi u stanje euforičnog zadovoljstva, što se prenosi i na spolni nagon. Sadrži fitoestrogene, koji
snažno utječu na povećanje seksualne želje, posebno kod žena.
Hren
Afrodizijačko djelovanje sušija,
tradicionalnog japanskog jela, potječe od hrena, koji se kao glavni začin
dodaje sirovoj ribi.
Celer
Sadrži androsteron, muški hormon, koji seksualno uzbuđuje žene,
a pojačano djelovanje na libido postiže u kombinaciji s mrkvom, komoračem i lukom.
Čili i kari
Ti »vreli začini« povećavaju potenciju, ljubavni žar i zanos. Treba ih
koristiti kao dodatak hrani, ali prije
ljubavnog čina.
Plodovi mora
Plodovi mora (posebno školjke)
povećavaju seksualnu želju i donose
produžen ljubavni užitak. Izuzetno
su zdravi i preporučuje se njihova
stalna upotreba.
Kavijar
Riblja ikra sadrži veliku količinu
fosfora koji direktno stimulira nervne
završetke.
26
Vanilija
Zbog slatkastog mirisa i arome,
u mozgu stvara osjećaj euforije,
otklanja seksualnu pasivnost i jača
centralni nervni sustav; podjednako
stimulira muškarce i žene.
Pačuli
Svojim mirisom pobuđuje i podiže
nivo seksualne energije. Učinkovit je
začin seksualnom životu.
Banana
Izuzetno je hranjiva, sadrži bromelain, enzim koji povećava libido
kod muškaraca. Najbolje rezultate
daje u kombinaciji s prirodnim šlagom od vanilije.
Ginko
Njegovi plodovi pojačavaju cirkulaciju, čime se povećava seksualna
želja i potencija.
Začini
Začini (bosiljak, kardamon, klinčić, papar i đumbir) snažni su seksualni stimulatori. Sami i u međusobnim kombinacijama podižu ljubavni
žar, želju i snagu.
Seks u klimakteriju
Gubitkom mjesečnog ciklusa znatan broj žena osjeća se manje vrijednima. Ako je taj period praćen valunzima i raznim psihičkim problemima
(depresija, anksioznost, razdražljivost, gubitak koncentracije i libida),
mnoge se povlače i ponašaju kao da
je seksualni život poslije 50. godine
»bespotreban, suvišan i nenormalan«. Žene bi trebale i poslije gubitka menstruacije uživati u seksualnim
odnosima. Klimakterij je period koji
kod žene počinje oko 45. godine, završava se oko 65. godine i dijeli se
na nekoliko faza. Poslije menopauze, jajnici ne prestaju u potpunosti
proizvoditi hormone, ali nedostatak
estrogena uvjetuje atrofiju svih genitalnih organa. Vagina zbog toga
postaje uža, glatkih zidova, suha i
nastupa preosjetljivost na povrede
i infekcije pa često dolazi do dispareunije, tj. seksualni odnosi postaju
bolni ili čak nemogući zbog suhe vagine. Estrogen se može nadoknaditi
oralno ili specijalnim flasterom i na
taj način se ublažava atrofiranje vulve i vagine, suhoća i glatkoća zidova
i time se otklanjaju fizičke barijere koje otežavaju seksualni odnos.
Žene trebaju biti dobro informirane
i nemati predrasuda prema terapiji
nadoknade hormona u klimakteriju,
kao ni prema seksualnim odnosima u
godinama koje slijede poslije gubitka menstruacije. Trebaju osluškivati
tijelo, pratiti svoje želje i želje partnera i u svemu se s njim dogovarati
kao kad su imale mjesečni ciklus.
Iznenađenje čini čuda
Za parove koji su dugo u braku
problem je da vođenje ljubavi ne
postane rutina. Psiholozi predlažu
da barem jedan od partnera priredi
neko iznenađenje, čime se postižu
uvjeti da ljubavna igra izađe iz ustaljenih klišea.
– Netko od partnera (bolje da to
učini muškarac) trebao bi pripremiti
večeru i servirati je na neuobičajen
način, npr. na podu dnevne sobe,
prigušiti svjetlo i upaliti mirisave svijeće, a poslije toga bi ono što slijedi
trebalo biti mnogo uzbudljivije.
– Iznenadite partnericu ili partnera odmorom za dvoje u obližnjem
odmaralištu. Izaberite mjesto gdje
postoji bazen, sauna ili masaža.
– U slučaju da nemate previše
novca, pripremite partnerici ili partneru toplu kupku s mirisavom soli
i upalite svijeće. Takva kupka potiče
intimnost i ruši barijere.
– Predložite partneru ili partnerici
da prošećete, pa svratite u restoran
u koji ste kao mladi svraćali, ili u
neki sličan, popijte piće-dva, uz priču
o romantičnoj fazi veze ili o periodu
dok ste oboje bili mladi.
Ne pretjerujte u detaljima jer,
umjesto uzbudljivih intimnosti, po
povratku kući možete završiti u suzama zbog žaljenja za vremenima
koja su neumitno prošla.
Petar Radaković, dr. med.
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Afrodizijaci
Od vrapca do čokolade
A
ko smo zdravi, sretni i zadovoljni, imat ćemo i jači
spolni nagon. Za potpun doživljaj ljubavi važni su
svi naši osjeti: vid, sluh, miris, okus i opip. Međutim, najvažniji seksualni organ je mozak! Liječnici,
seksolozi i psiholozi tvrde da afrodizijaci ne djeluju ako
osoba nije i psihički zdrava. Velik dio stručnjaka smatra
da su priče o afrodizijačkom djelovanju običan placebo
učinak. Drugi pak smatraju da afrodizijaci imaju svoju
ulogu.
Proučite, probajte i prosudite sami!
Od svih
afrodizijaka,
posebno
mjesto
zauzima
čokolada
U današnje
doba,
afrodizijakom
se smatra
svaka tvar ili
namirnica koja
potiče spolnu
želju
Afrodizijaci su dobili ime po Afroditi, grčkoj božici ljepote i ljubavi. Prema legendi, ona je smatrala
vrapce vrhunskom delikatesom i afrodizijakom te
su tako i Europljani, prema vjerovanju starih Grka,
izrazito cijenili vrapce i konzumirali njihov mozak
kao afrodizijak.
U Europi su sve do 18. stoljeća prokušavani recepti rimskog liječnika Galena koji je u svojim napisima tvrdio da hrana sa svojstvima afrodizijaka
mora biti »topla i vlažna« te »vjetrovita« (hrana
koja uzrokuje nadutost). U njegovim receptima
važnu su ulogu imali začini, posebice feferoni i
ljute paprike, mrkva, šparoge, anis, gorušica i
grašak.
U današnje doba, afrodizijakom se smatra
svaka tvar ili namirnica koja potiče spolnu želju. Iako Food and Drug Administration, krovna organizacija koja procjenjuje svojstva hrane i lijekova, nikada nije dodijelila službenu
potvrdu za afrodizijačko djelovanje pojedine
namirnice ili dodatka prehrani, velik dio populacije još je traži.
Od hrane, afrodizijakom se smatraju čokolada, kamenice, feferoni i ostala ljuta hrana, tartufi, šparoge, hrana bogata aminokiselinom argininom (goveđa jetra, sjemenke
bundeve i sezama, čokolada, bademi), od
pića vino, od bilja ginseng, ginkgo biloba,
johimbin, od začina korijandar, bosiljak,
anis, vanilija, cimet i đumbir. Španjolska
mušica (Cantharis vesicatoria ili Lytta
vesicatoria) najlegendarniji je od svih
ljubavnih pripravaka. Pripravak se dobiva postupkom ekstrakcije sušene bube,
a vjeruje se da aktivna tvar, kantaridin,
potiče širenje krvnih žila i dotok krvi u
urogenitalni trakt.
Od svih afrodizijaka, posebno mjesto zauzima čokolada, kao najkonzumiraniji od nabrojenih proizvoda.
Mr. sc. Sanja Musić Milanović,
dr. med.
siječanj - veljača 2009.
27
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Brusnica
P
Male crvene bobice
roizvođači u Francuskoj sada
smiju navoditi tu tvrdnju na
svojim napitcima ili dodacima
prehrani te je koristiti u reklamne
svrhe, tako da se očekuje porast potrošnje proizvoda od brusnice. Već
je 1920. godine primijećen pozitivan
učinak brusnice na sprečavanje razvoja mokraćnih infekcija i od tada
je prevencija mokraćnih infekcija postala najistraživanije i najpoznatije
svojstvo brusnice, što je i potvrđeno priznanjem francuske Agencije za
zdravstvenu sigurnost prehrambenih
proizvoda.
Brusnica se ubraja
u skupinu bobičastog
voća. Uspijeva na pješčanim, suhim i tresetnim terenima gorskih
područja,
većinom
crnogoričnih
šuma,
u hladnijim područjima Sjeverne Amerike
(veće bobice) i Sjevernoj Europi (manje bobice), kao nizak zimzeleni grm koji cvate od
svibnja do srpnja. Plod
čine crvene kiselkaste
bobice trpkog okusa,
koje se beru u jesen,
od kraja kolovoza do
listopada.
Brusnica je zdravo, niskokalorično voće koje u 100 grama oslobađa
energiju od samo 15 kilokalorija, a
obiluje vitaminima skupine B i vitaminom C te mineralima kalijem,
kalcijem, magnezijem, željezom,
bakrom, manganom i fluorom. Osim
toga, u sastavu brusnice, sa zdravstvenog aspekta, neobična je važnost visokog udjela proantocijanida
i antioksidansa bioflavonida i polifenola, koji je viši u usporedbi s
ostalim voćem. Zahvaljujući takvom
sastavu, brusnica ima znanstveno
dokazanu ulogu u prevenciji infekcija mokraćnog sustava, zaštiti srca
i krvožilja sprečavanjem oksidacije
LDL kolesterola, u sprečavanju čira
na želucu uzrokovanog Helicobacter
pylori. Uza sve navedeno, djeluje
28
Nema dugo da je
francuska »Agence
française de securite
sanitaire des aliments«
potvrdila da sok od
sjevernoameričke
brusnice (Vaccinium
macrocarpon) pomaže
u smanjenju prianjanja
određenih Escherichia
coli bakterija za stijenke
mokraćovoda.
kao prirodni probiotik, sprečavajući
rast loših i potičući rast dobrih bakterija, a istražuje se njezin antikancerogeni učinak, kao i uloga u prevenciji karijesa. Rezultati najnovijih
istraživanja istraživača Sveučilišta u
Massachusettsu, za sada provedenih samo u laboratorijskim uvjetima
na miševima, sugeriraju da ekstrakt
brusnice može smanjiti smrt moždanih stanica nakon moždanog udara
i pomoći u oporavku od moždanog
udara, posebice u ranom stadiju, u
kojemu se javlja najviše oštećenja.
Kako brusnice štite
od infekcije urinarnog
trakta
Mokraćna infekcija označava prisutnost bakterija i drugih mikroorga-
nizama u mokraćnom sustavu. Najčešći su uzročnik infekcije Escherichia
coli (80%), Pseudomonas (10%),
Proteus (10%) i ostali. Klinički se
razlikuje infekcija gornjeg (bubrezi
i ureteri) i donjeg dijela urotrakta
(mjehur i uretra). Bolesnici s upalom
gornjeg dijela urotrakta imaju simptome i znakove pijelonefritisa (upale
bubrega), dok kod infekcija donjeg
dijela urotrakta dominiraju simptomi
cistitisa (upale mokraćnog mjehura).
Najčešći su simptomi često i bolno
mokrenje te krv u urinu. Takvo stanje
liječi se antibioticima, ali s recidivom
(ponovnim javljanjem) u 25% slučajeva. Zbog činjenice da je sve veći
broj različitih sojeva E. coli otporan
na antibiotike, znanstvenici traže alternativna rješenja u prevenciji i liječenju uroinfekcija tom bakterijom
koja pogađa sve više ljudi, tako da
danas svaka četvrta žena ima uroinfekciju uzrokovanu E. coli.
Istraživanja su pokazala da svakodnevna konzumacija prirodnog,
nezaslađenog soka od brusnice, ili
brusnica u obliku kapsula ili tableta,
smanjuje mogućnost razvoja infekcija mokraćnog sustava. Pokazalo se
da 300 ml soka od brusnice dnevno smanjuje vraćanje uroinfekta za
80%. Sok brusnice počinje djelovati
dva sata nakon unosa, a učinak traje
deset sati pa se preporučuje uzimati
ga ujutro i navečer, ali samo kao preventivno sredstvo, a ne kao lijek kod
uroinfekcije.
Brusnica zakiseljuje urin, čemu se
još donedavno pripisivala njezina zaštitna uloga od razvoja uroinfekcija.
Međutim, novija istraživanja pokazala su da je ključ u antiadhezijskom
utjecaju, dok svojstvo brusnice da
zakiseli urin ublažuje miris urina i
može smanjiti pojavu nekih vrsta
bubrežnih kamenaca (kiseli medij
smanjuje kalcij u urinu).
Kako je brusnica učinkovita i kod
otežanog pražnjenja mjehura, preporučuje se i muškarcima s povećanom prostatom.
Mr. sc. Sanja Musić Milanović,
dr. med.
siječanj - veljača 2009.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Ljekovito povrće
Sveta biljka
– peršin
P
eršin je podrijetlom iz mediteranskih zemalja, odakle
se proširio u sve zemlje južne Europe. Prirodoslovci
su utvrdili da je pradomovina peršina – Sardinija.
U mnogim zemljama juga Europe peršin raste kao
divlja ili poludivlja biljka, za što su zaslužne ptice koje
raznose njegovo sjeme. Stari Grci poznavali su peršin,
ali ga nisu rabili za jelo. Držali su ga svetom biljkom. Od
peršina su pravili vijence koje su nosili na svečanim gozbama. Njime su, također, ovjenčavali svoje heroje i kitili
pobjednike Istmijskih igara. Peršin se nosio na grobove
– za pokoj i slavu umrlih.
Međutim, stari Rimljani peršin su jeli. Gladijatori su
prije borbi jeli peršin – vjerujući da im daje snagu, jača
reflekse i čini ih lukavijima.
Do kraja srednjeg vijeka peršin je bio isključivo ljekovita biljka i sredstvo ukrašavanja u raznim prigodama.
Danas je peršin nezamjenjivo začinsko povrće, bez kojeg
se ne može zamisliti ni jedna svjetska kuhinja.
Mineralna i vitaminska bomba
Kod peršina je jednako koristan i korijen i list. U peršinu ima najviše kalija te kalcija, fosfora, željeza, magnezija, mangana, bakra i drugih mikroelemenata važnih za
ljudski organizam.
Peršin je izrazit diuretik pa pospješuje mokrenje. Pogodan je za liječenje anemije jer je bogat željezom (8,1
miligrama posto).
Koliko je peršin važan izvor vitamina C, najbolje pokazuje njegova usporedba s limunom. Naime, u limunu
ima 65 miligrama posto vitamina C, a u peršinovom lišću
čak 166 miligrama posto. Pojedine vrste peršina u lišću
mogu imati i do 323 miligrama posto vitamina C! Ipak,
valja reći, peršinov korijen ima četiri puta manje vitamina C nego list.
Osim vitamina C, u peršinovom listu ima i karotena
(provitamina A) te vitamina B1, B2 i B6.
Peršin za zdravlje
Poznato je da su još stari Egipćani koristili divlji peršin kao sredstvo za liječenje bolesti bubrega i mokraćnih
putova. Također je znano da peršin pomaže kod upale
prostate, pri otežanom mokrenju te u slučajevima naticanja nogu, reumatizma, gihta i debljine. Fitoterapeuti pripominju da se peršin ne smije koristiti ako postoji
upala bubrega. To se naročito odnosi na peršinovo sjeme
koje djeluje znatno jače od korijena i lista. Peršin povoljno utječe na rad jetara pa se preporučuje kod žutice i
drugih oboljenja jetara. Koristan je i u prehrani dijabetičara. Njegovu ljekovitost mogu osjetiti žene koje imaju
problema s bolnom ili neredovitom menstruacijom. Dosiječanj - veljača 2009.
jiljama se ne preporučuje uzimanje peršina u vrijeme
dojenja jer on može smanjiti, a ponekad i potpuno zaustaviti izlučivanje mlijeka.
Protiv celulita
Šest šaka narezanog peršinova lista kuhajte dvije minute u dvije litre vode. Zatim procijedite i kad je čaj mlak, njime (15 do 30 minuta) masirajte dijelove tijela s celulitom.
Celulitna mjesta masirajte (najbolje navečer, prije spavanja) pamučnom krpom namočenom u peršinov odvar,
a zatim krpu namočenu u peršinov čaj ostavite da stoji
preko noći na masiranom mjestu. Mokru krpu prekrijte
plastičnom folijom i zamotajte suhom pamučnom krpom.
Uklonite bore
Dva dekagrama isjeckanog peršinova lista stavite u
dva decilitra hladne vode i poslije 24 sata procijedite. Natopite vatu dobivenom tekućinom i lagano premažite dio
oko očiju, usta i vrat. Ostavite da se osuši, bez brisanja.
Tretman ponovite nekoliko puta u vremenu od pola
sata. Što ranije započnete ublažavati bore peršinovom
vodom, učinak će biti bolji. Kod zapuštenih bora neće
vam pomoći ni kilogrami peršina ni litre tekućine u kojoj
se on močio.
Čaj od peršinova lista
Pet dekagrama svježeg peršinova lista prelijte jednom
litrom proključale vode. Poklopite i ostavite da odstoji 10
minuta. Pijte 3 – 4 šalice (po 2,5 decilitra) tijekom dana.
Čaj od peršinova lista pomaže kod groznice, poboljšava
izlučivanje mokraće i regulira menstruacijski ciklus.
Peršin – za pjevače i pjevačice
U dva decilitra vode kuhajte dvije minute jednu jušnu žlicu iscjeckana peršinova lista. Procijedite kad je čaj
mlak i dodajte malo limunova soka i čajnu žlicu meda.
Taj se čaj preporučuje pjevačima i pjevačicama, govornicima i prosvjetnim djelatnicima jer poboljšava glas (djelujući na glasnice).
Navedeni čaj pije se u gutljajima, sat vremena prije
nastupa.
Za natečene kapke
Dva dekagrama sitno narezana peršinova lista prelijte
jednim decilitrom proključale vode, poklopite i nakon 15
minuta procijedite.
Ujutro i navečer stavljajte obloge (pamučnu krpu namočenu u čaj) od tog peršinova odvara pa ćete postići
iznenađujuće rezultate kod natečenih očnih kapaka.
Borislav Ostojić
29
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Iz mora na stol
Zdrava prehrana
Damir Tonc
Raža kuhana
– Raža, maslinovo ulje, limunov sok, kapula,
peršin, sol, papar.
U padelu uliti maslinovo ulje i poslagati komade
raže. Nabaciti kapulu krupnije narezanu na listiće,
krupnije sjeckani peršin, posoliti, popapriti i poškropiti s dosta limunovog soka.
KUHATI POKLOPLJENO, U VLASTITOJ PARI, BEZ
VODE!
Ugor u pećnici, s
porilukom i crnim
maslinama
Na dno nauljene posude za pećnicu posložite sloj
poriluka narezanog na tanke kolutiće. Pospite sjeckanim češnjakom i peršinom. Dodajte 20-ak crnih
maslina bez koštica, zalijte s 2 dl bijelog vina. Na to
položite jedan veći komad ugora, posolite i popap­
rite, ili par manjih. Pospite sve krušnim mrvicama i
pecite u pećnici oko jedan sat.
OVO JE PUNO BOLJE S JEGULJAMA, A U NEKIM
KRAJEVIMA MEDITERANA TO JE RUČAK ZA BADNJAK, KOJI ZASLUŽUJE DA SE SKUHA i PAMTI. ALI,
TKO ĆE DATI JEGULJE?!
Brasirani ugor
Nauljiti maslinovim uljem dno ovalne posude
koja može stati u pećnicu. Dodati par žlica sitno
sjeckane kapule i mrkve. Na jačoj vatri dobro zagrijati i propirjati, pa na to položiti jedan komad većeg ugora (1-1,5 kg), najbolje od prednjeg dijela,
prema glavi, s manje kosti.
Posoliti, popapriti, dodati par grančica divljeg
koromača, naribati malo muškatnog oraščića i po
volji ubaciti desetakak malih friških kapulica. Zaliti
sve s 2 dl bijelog vina.
Kada vino zavrije, prebaciti posudu u srednje
zagrijanu pećnicu i pustiti 40-50 minuta, dok ugor
postane sočno mekan.
Često, tijekom pečenja, polijevati sokom od pečenja.
Prije posluživanja posuti sitno sjeckanim peršinom.
30
Marinada od landovine
– 2 kg miješane landovine (raža, pas, mačka,
golub)
– 1 dl maslinovog ulja + 2 dl sjem. ulja
– 3 kapule + 4 češnja češnjaka
– 2 dl bijelog vina + 2 dl octa
– 3 lista lovora, 4 manje grančice ružmarina,
papar u zrnu
– 4 klinčića, 1 limun, sol.
Ribu očistiti, narezati na komade, posoliti, pobrašniti i ispržiti u mješavini ulja. Friganu ribu staviti u posebnu padelu. U isto ulje ubaciti kapulu narezanu na listiće, pa kada zastakli, dodati češnjak,
krupnije narezan, podliti vinom i octom, dodati lovor, ružmarin, klinčiće, papar u zrnu i sol. Kuhati to
5 minuta i time odmah preliti isprženu ribu.
Preko ribe poslagati fetice od limuna i sve skupa
lagano prokuhati još 2-3 minute.
Kad se marinada potpuno ohladi, poklopiti padelu. Tako pripremljena marinada može trajati na
hladnom mjestu 15 dana (bez hladnjaka).
Odresci grdobine
u bijelom vinu (za 6 osoba)
– 1,5 kg repa od grdobine, narezano na odreske (fete)
– 3 žumanca tvrdo kuhana
– 40 g maslaca, 40 g brašna
– kapula, peršin, peperoncini, papar u zrnu,
sol, 1 limun
– 0,5 l bijelog vina.
Odreske grdobine posoliti, popapriti pa složiti u
široku padelu, prethodno namazanu maslacem. Posuti nasjeckanom kapulom i peršinom, dodati papar u zrnu i jedan zdrobljeni peperoncino. Zaliti sve
vinom i kuhati poklopljeno 15 minuta. Ne otvarati
poklopac, samo povremeno protresti, da se riba
ne ulovi.
Ribu izvaditi i složiti na pladanj za posluživanje.
Na malo maslaca lagano zažutiti brašno, pa ga dodati umaku od kuhanja grdobine i sve dobro prokuhati da zgusne. Dodati tvrdo kuhana žumanca i
sok 1 limuna.
Sve dobro propasirati, začiniti po ukusu i takav
umak preliti preko odrezaka ribe.
Umak bi trebao biti srednje gustoće i zlatnožute
boje.
siječanj - veljača 2009.
Grdobina s krumpirom
Odreske grdobine posoliti, pobrašniti i ispržiti
na vrućem maslinovom ulju, ali ne potpuno, nego
»napola«. Izvaditi ih i odložiti.
Na istom ulju propirjati sitno sjeckanu kapulu i
pomidor. Poslije par minuta dodati krumpir narezan na fete i sve preliti vodom da prekrije krumpir.
Kada je krumpir napola skuhan, posolite, popap­rite
i vratite u padelu ispržene odreske. Nastavite kuhati na laganoj vatri dok krumpir bude kuhan.
Količine sastojaka odredite sami. Ne možete pogriješiti!
Grdobina u kalupu
Grdobina s posebnom
salsom – umakom
Iskoristite veliku sličnost strukture mesa iz repa
grdobine s mesom jastoga i hlapa.
Narežite rep grdobine na odreske i posolite. Složite ih na nauljeni pleh i pecite u pećnici 20 minuta
(malo manje ili malo više – ovisno o debljini odrezaka).
Ohladite meso i narežite na komade koji bi trebali izgledati kao komadi repa jastoga.
Poslužite prekriveno salsom, koju napravite
kako slijedi:
Tri do četiri slatke crvene paprike ogulite, očistite i narežite. Tucite ih i gnječite, dodajući postepeno tri tvrdo kuhana žumanca, maslinovo ulje i sok
od 1 ½ limuna.
Salsa ne bi trebala biti pregusta.
Dobro je poslužiti s mješavinom zelene salate i
rige!
– 0,75 – 1 kg repa grdobine, narezano na deblje fete – odreske
– 1 kg zrelih pomidora, maslinovo ulje, 3-4
jaja,maslac, sol.
Kuhajte ribu 20-30 minuta u osoljenoj vodi, na
laganoj vatri.
U međuvremenu ogulite pomidore, odstranite
sjemenke i pirjajte ih na maslinovom ulju dok se
ne pretvore u gusti pire.
Ribu narežite na manje komadiće – medaljone i
umiješajte ih u pomidor. Dodajte jaja i dobro promiješajte.
Dobivenu smjesu istresite u kalup premazan
maslacem i pecite pokriveno aluminijskom folijom
u pećnici na 200ºC – oko jedan sat.
Istresite iz kalupa na pladanj i pustite da se, prije posluživanja, potpuno ohladi.
ZA TAKO PRIPREMLJENO MESO GRDOBINE
MNOGI ĆE POMISLITI DA JE MESO JASTOGA!!!
Brudet od grdobine
– 1,5 kg grdobine
– 1 veća kapula, 2 češnja češnjaka, 2-3 pomidora, peršin
– 1 žličica koncentrata od pomidora, sol, papar
– 1 dl maslinova ulja i malo octa.
Grdobinu očistite, ogulite, odrežite rep, peraje i
gubicu, a ostalo narežite na veće komade.
U padeli zapržite na ulju sitno nasjeckanu kapulu, češnjak i peršin i dodajte pasirani pomidor i
koncentrat (rastopljen u malo vode).
Pustite da sve kratko propirja, potom ubacite
komade ribe i pustite da malo »usuho« dobije boju,
a zatim zalijte vodom da prekrije ribu. Posolite, popaprite i kuhajte jedan sat na laganoj vatri.
Povremeno protresite padelu. Po svom ukusu
dodajte i malo octa.
Prehlađeni ste?
Imate gripu?
Mirujte, liječite se ali
NE antibioticima!
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Minerali u prehrani
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Ako se na istom tlu uzgaja ista kultura, tlo sadrži sve manje određenih vrsta
minerala ovisno o samoj kulturi, pa tako i hrana uzgajana na istome tlu sadrži sve
manje određenih minerala. To naglašavamo prvenstveno zato što se danas u poljodjelskoj proizvodnji koristi monokultura, uz vrlo obilnu primjenu umjetnih gnojiva,
a ona uglavnom sadrže samo 3 elementa (dušik, fosfor i kalij) i biljka nesmetano
raste na tlu koje se gnoji samo tim elementima.
Ljudskom pak organizmu u odnosu na biljke treba znatno više nutrijenata (oko
četrdesetak). Zato je vrlo važno paziti otkuda potječe hrana koju kupujemo, tj. da
li je ona uzgojena na poljima koja se gnoje starinskim načinom (izmjena kultura i
primjena gnojiva organskog podrijetla) ili isključivo umjetnim gnojivima.
ESENCIJALNI MAKROMINERALI
Kalcij
Životne potrebe
Mnogi su minerali esencijalne tvari za organizam i
moraju se trajno unositi izvana. U prehrani je nužno
voditi računa o uravnoteženom unosu minerala u
organizam, kako bi se spriječile moguće bolesti.
M
inerali su mikronutrijenti anorganskog ili anorgansko-organskog podrijetla
i neizostavni su dio naše prehrane. Oni su neobično važni za ljudski organizam jer ih tijelo ne može samo stvoriti i koristiti prema svojim potrebama.
Oni su esencijalne tvari. Tu spadaju: kalcij, fosfor, magnezij, sumpor, natrij, kalij,
klor, željezo, cink, jod, selen, bakar, mangan, fluor, krom, kobalt, molibden, nikal,
silicij.
Minerali imaju i gradivnu ulogu, npr. kosti, zubi itd., gdje naročito sudjeluju kalcij, magnezij i fosfor. Osim te uloge, minerali sudjeluju u kontroli ravnoteže tekućina u tkivima, mišićnoj kontrakciji, funkcioniranju živaca, izlučivanju enzima, kao
i stvaranju krvnih zrnaca.
Minerale dijelimo na makrominerale i mikrominerale. U esencijalne makrominerale ubrajamo: kalcij, fosfor, magnezij, sumpor, natrij, kalij, klor.
U esencijalne mikrominerale ubrajamo: željezo, cink, jod, selen, bakar, mangan,
fluor, krom, kobalt, molibden, nikal, silicij.
1
Kalcij je esencijalni makromineral, najzastupljeniji u ljudskom organizmu. On predstavlja čak 1,5
do 2% ukupne tjelesne mase, od čega je više od
99% koncentrirano u kostima i zubima, a ostatak
je dio izvanstaničnog kalcija u krvi, limfi i drugim
tjelesnim tekućinama. Taj se kalcij u tjelesnim tekućinama mijenja 20-30 puta dnevno, dok se kalcij u kostima zamjenjuje svakih nekoliko godina.
Unutarstanični kalcij djeluje kao prenosilac poruka, koji omogućuje stanicama odgovarajući odgovor na hormone i neurotransmitere. Pokretanje
kalcija iz unutarstaničnih tvorevina (mitohondriji,
endoplazmatski retikulum) u citosol izaziva kontrakciju, sekreciju i diferencijaciju stanice, kao i pokrete same stanice. Kalcij ima
vrlo važnu ulogu u djelovanju enzima (zgrušavanje krvi), prijenosu impulsa, mišićnoj kontrakciji, regulaciji srčanih otkucaja, kao i u mnogim drugim fiziološkim
funkcijama. Za održavanje neophodne količine kalcija u organizmu (homeostaze)
zbog varijabilne prehrane i različitih potreba u različitim životnim dobima i stanjima
brinu se hormoni. Paratiroidni hormon, kalcitonin i vitamin D zajednički kontroliraju
apsorpciju kalcija iz crijeva, reapsorpciju u bubrezima, kao i metabolizam kostiju.
Apsorpcija kalcija
Apsorpcija kalcija odvija se u crijevima na tri načina. Jedan je aktivni transport,
koji se uglavnom odvija u dvanaesniku i proksimalnom jejunumu, a koji je reguliran vitaminom D uz uključenje kalbindina (proteina koji veže kalcij). Kako hrana
tu najduže stoji, tu se apsorbira najveća količina kalcija.
2
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Drugi je način apsorpcije kalcija pasivni put u tankom crijevu. On je ovisan o
količini i bioraspoloživosti kalcija u hrani.
Kalcij može biti apsorbiran i u debelom crijevu. Oko 4% kalcija iz hrane apsorbira
se tim putem, a veći je kod osoba koje zbog bilo kojeg razloga imaju smanjenu
apsorpciju u tankom crijevu. Također, debelo crijevo ima važnu ulogu u apsorpciji
kalcija u stanjima njegovog nedovoljnog unosa hranom jer je poznato da crijevne
bakterije mogu razgraditi inače netopive spojeve kalcija s uronskom kiselinom i
biljnim vlaknima ako je hrana bogata biljnim vlaknima.
prehrani (neuravnotežena prehrana) bitni su elementi rizika za nastanak osteoporoze. Također, premalo ili previše magnezija te fosfora u prehrani remeti apsorpciju
kalcija. Uzimanje kalcija sa željezom remeti apsorpciju oba minerala. Previše kalcija opet remeti apsorpciju cinka, kao i obratno, previše cinka remeti apsorpciju
kalcija. Povećan unos kalcija putem prehrane ne može štetiti, jer se višak kalcija
ne apsorbira u organizam, nego se izlučuje putem stolice. Opasnost od pretjeranog
unosa kalcija može nastati prilikom nekontroliranog uzimanja dijetetskih pripravaka, što može dovesti do ovapnjivanja mekih tkiva u organizmu.
Izlučivanje kalcija
Dio kalcija izlučuje se stolicom, u koju ulazi i kalcij iz žuči, čiji se dio ponovno
apsorbira (oko 30%). Dio kalcija izlučuje se i urinom. Oko 50% urinom izlučenog
kalcija nalazi se u ioniziranom obliku, a ostatak je u spojevima sa sulfatima, fosfatima, citratima i oksalatima.
Količine kalcija izlučenog iz organizma povezane su sa starošću. U tijeku puberteta izlučena je količina smanjena, a raste u odrasloj dobi, posebno nakon menopauze kod žena. Nakon 65-e godine izlučivanje kalcija iz organizma ponovno se
smanjuje.
Velik unos bjelančevina dovodi do pojačanog izlučivanje kalcija urinom. Relativno visok postotak fosfora u hrani smanjuje taj efekt. Ali i velik unos rafiniranih
i koncentriranih ugljikohidrata, od kojih nastaje inzulinska rezistencija, dovodi do
pojačanog izlučivanja kalcija. Povećano izlučivanje kalcija urinom uzrokuje i kofein
te povećan unos kuhinjske soli.
Kalcij i osteoporoza
Osteoporoza je naziv za gubljenje koštane mase i nastanak krhkih i lomljivih kostiju. Kod ljudi oba spola dolazi do smanjenja koštane mase nakon 40 godina života, ali zbog neposredne povezanosti hormona estrogena i gubitka kalcija, ta je pojava značajnija
kod žena. Osteoporoza predstavlja gubitak oba matriksa kostiju
(mineralnog i nemineralnog – uglavnom proteinskog).
Kad postoji samo gubitak kalcija, tada govorimo o osteomalaciji
(omekšanju kostiju). Osteoporoza je mnogo složeniji poremećaj,
koji uključuje i gubitak proteinskog nosača i minerala (uz kalcij,
uključeno je još barem desetak minerala). Kod osteomalacije, zbog
nedostatka vitamina D nedovoljno se resorbiraju kalcij i fosfor, pa
kod djece nastaje rahitis. Kod odraslih se vitamin D često nedovoljno apsorbira,
pa je opet posljedica nedovoljna apsorpcija kalcija. Osteoporoza je kompleksno
stanje koje uključuje hormonalne, prehrambene, okolišne faktore, kao i stil života.
Nedovoljan unos kalcija i drugih minerala i vitamina, te moguće i druge greške u
3
Fosfor
Fosfor je makromineral čija je
uloga u organizmu višestruka.
On se u organizmu nalazi u obliku fosfatnih ili hidrogenfosfatnih
iona. U kostima fosfor s kalcijem
čini apatit (kalcijev fosfat), koji
ima važnu strukturnu komponentu koštanog matriksa.
Moždano tkivo bogato je fosforom, što znači da je fosfor bitan za rast i razvoj i
za dobro funkcioniranje mozga. Najvažnija je uloga fosfora u staničnoj biokemiji.
Fosfatni pufer održava stalnu staničnu kiselobaznu ravnotežu. Također, fosfatni ioni
sudjeluju u gotovo svakoj biokemijskoj reakciji kao aktivirajuća skupina. Fosfati
su i dijelovi DNA, kao i brojnih koenzima. Oni su dio spoja ATP-a, koji predstavlja
energetsku rezervu u stanicama. Iako je u organizmu nezamjenjiv, on je po količini
tek šesti i ima ga ukupno oko pola kilograma.
Nedostatak fosfora rijedak je, ali ako do njega ipak dođe, javlja se slabost i
povraćanje te osteomalacija i rahitis. Višak fosfora predstavlja opasnost jer je koncentracija fosfora obrnuto razmjerna koncentraciji kalcija, pa može doći do jakih
grčeva zbog smanjenja koncentracije kalcija.
Magnezij
Magnezij je esencijalni makromineral i elektrolit čija je uloga u organizmu višestruka. On
je jedan od najzastupljenijih iona u stanicama,
nalazi se i u kostima, sudjeluje u enzimskim biokemijskim reakcijama u stanicama, u normalnom
radu mišića, u izgradnji kostiju; značajan je za
održavanje normalnog krvnog tlaka i za funkcije
središnjeg živčanog sustava. Magnezij spada u
koenzimske faktore koji su potrebni u metabo4
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
lizmu esencijalnih masnih kiselina, čime utječu na stvaranje parakrinih hormona
– eikozanoida.
Nedostatak magnezija danas je sve češći. Razlog je prije svega prerafinirana i
industrijski prerađena hrana, siromašna magnezijem. Posljedice nedostatka magnezija jesu drhtanje mišića, slabost, poremećaji gutanja, mučnina, povraćanje i
grčevi. Kronični nedostatak povećava rizik od bolesti krvožilnog sustava, malignih
oboljenja i osteoporoze.
Unos prevelike količine magnezija, u prvom redu putem dijetetskih pripravaka i
putem lijekova, može izazvati ozbiljne poremećaje, koji mogu u konačnici oštetiti
organizam.
nja bubrega. Jednokratni unos velike količine natrija opasan je i po život jer ljudski
organizam nema mehanizam za sprečavanje prevelike apsorpcije natrija u crijevima. Kod toga nastupaju mučnina, povraćanje, grčevi, proljevi, poremećaj srčanog
rada. Uzimanje jedne žlice kuhinjske soli može ubiti čovjeka.
Sumpor
Sumpor se nalazi u kosi, noktima i koži.
Koristi tijelu za detoksifikaciju i čišćenje
krvi, a pomaže i imunom sustavu. On
možda i nije sam esencijalan mineral, ali
je esencijalan element proteina, vitamina
B7 – biotina, kao i vitamina B1. On je dio
kemijske strukture aminokiselina – metionina, cisteina, taurina i glutationa. Također
je potreban u sintezi kolagena, neophodnog za integritet kože i ostalih tkiva.
Manjak sumpora može se dogoditi samo ako je prehrana bez proteina, što zapravo organizam više dovodi do manjka proteina nego do manjka sumpora.
Natrij
Kalij
Kalij je najzastupljeniji unutarstanični pozitivno nabijeni ion,
dok ga izvan stanice ima jako
malo u odnosu na natrij. Kalijevi
ioni sudjeluju u nizu fizioloških
funkcija u organizmu, primjerice
kod prijenosa živčanih impulsa,
mišićnih kontrakcija, kontrole
krvnog tlaka, aktiviranja raznih
hormona, razvoja embrija, diobe stanica, regulacije kiselobazne ravnoteže i dr.
Nedostatak kalija u normalnoj
prehrani vrlo je rijedak. Upotreba diuretika ili povećano mokrenje zbog bilo kakvih
razloga može dovesti do nedostatka kalija, zbog čega dolazi do srčanih smetnji,
mišićne slabosti, mučnine, pospanosti i psihološko-neuroloških poremećaja. Nekada to može biti i opasno za život.
Klor
Natrij je jedan od najvažnijih makrominerala elektrolita u ljudskom
organizmu. Predstavlja najčešći pozitivno nabijeni ion u izvanstaničnoj tekućini. Sudjeluje u formiranju
osmolarnosti izvanstanične tekućine,
održavanju kiselobazne ravnoteže
tekućine. Natrij sudjeluje u prijenosu
živčanih impulsa te u mišićnoj kontrakciji. Nedostatak natrija u normalnoj prehrani uglavnom nije moguć, ali može nastati zbog nekih bolesti, kao što
su proljev, povraćanje, opekline i tumori.
Prevelik unos natrija može izazvati značajne poremećaje u organizmu. Dugotrajno prekomjerno soljenje hrane može dovesti do povećanog krvnog tlaka i ošteće-
Klor djeluje, s ostala dva
elektrolita – natrijem i kalijem, u kontroli protoka
tekućina u krvnim žilama i
tkivima, u regulaciji kiselosti
tijela, a dio je i solne kiseline želuca. Neophodan je
za održavanje normalne kiselosti u želucu. Pomaže i u
prijenosu ugljičnog dioksida
putem krvi do pluća.
Manjak klora u tijelu izuzetno je rijedak, ali kada do njega dođe, može izazvati velik gubitak kalija urinom,
slabost i nizak krvni tlak.
5
6
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
DNEVNE POTREBE MINERALA I NJIHOVI
IZVORI
U sljedećoj tablici dan je pregled dnevnih potreba svih esencijalnih
minerala, kao i namirnica u kojima ih ima najviše.
Mineral
Dnevna
potreba za
odraslog
čovjeka (RDA)
Izvori minerala
Kalcij
800-1500 [mg]
mlijeko i mliječni proizvodi, špinat, kelj
Fosfor
800-1200 [mg]
ribe, mesni proizvodi, mahunarke, orašasti plodovi
Magnezij 300-400 [mg]
Sumpor
800-1000 [mg]
Natrij
500-3000 [mg]
Kalij
Klor
Željezo
Cink
Jod
Selen
Bakar
Mangan
kikiriki, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orah,
banane, zob, avokado, krumpir u ljusci, smeđa
riža
mlijeko i mliječni proizvodi, ribe, jaja, češnjak,
zelena salata, kupus, mahunarke
kuhinjska sol, plodovi mora, mlijeko
1 5 0 0 - 3 0 0 0 avokado, banana, brokula, artičoka, naranča,
[mg]
jabuka, maslina, marelica, krumpir, rajčica, grah
1500-4000
kuhinjska sol, rajčica, celer, masline
[mg]
tuna, oštrige, bundeva, zob, grašak, kvasac i
10-18 [mg]
smokva
oštrige, govedina, rakovi, puretina, tuna, pivski
12-15 [mg]
kvasac, mlijeko, sjemenke, bundeve, sir, grašak
plodovi mora, bakalar, haringa, sardine, rakovi,
150 [µg]
školjke, jodirana sol
losos, školjke, zob, suncokret, smeđa riža, ječam,
50-70 [µg]
naranča, kokos
raž, grah, pileće meso, banana, kikiriki, bademi,
2-3 [mg]
sezam, kvasac, soja, šljive, sjemenke suncokreta
4-10 [mg]
žitarice, mahunarke, orašasti plodovi
7
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
Mineral
Dnevna
potreba za
odraslog
čovjeka (RDA)
Izvori minerala
Fluor
2-4 [mg]
plodovi mora, želatina, crni čaj
Krom
100-200 [µg]
integralne žitarice, pivski kvasac, meso, orašasti
plodovi
Kobalt
10.20 [µg]
meso, mlijeko, kikiriki
Molibden 45-75 [µg]
Nikal
300-700 [µg]
Silicij
20-50 [mg]
mlijeko, mahunarke, žitarice
zob, mahunarke, orašasti plodovi, kakao, pšenica,
lisnate salate
luk, pšenica, zob, proso, ječam, riža, cikla, lisnato
zeleno povrće
Minerali – sudionici života
Rezimirajući napis o mineralima, možemo konstatirati da su minerali, kao
esencijalne tvari anorganskog ili anorgansko-organskog podrijetla, neizostavni dio prehrane. Neobično su važni za ljudski organizam jer ih organizam
ne može sam stvarati. O njima ovise mnoge funkcije ljudskog organizma.
Pravilna prehrana podrazumijeva ne samo uravnotežen unos svih neophodnih minerala, nego i drugih esencijalnih makronutrijenata (bjelančevina, ugljikohidrata i masti), kako bi se osigurala neophodna ravnoteža u organizmu.
Kako pojedine namirnice sadržavaju različite minerale, to je za podmirenje
potreba organizma za mineralima neophodno konzumirati raznovrsnu hranu.
Posljedice nedovoljnog unosa minerala mogu dovesti do pojave određenih
bolesti, kao npr. anemije (nedostatak željeza), osteoporoze i slabosti kostiju
(nedostatak kalcija i fosfora), usporavanja rasta i razvoja djece, kao i smanjenja imuniteta.
Pretjerano unošenje minerala u organizam vrlo je rijetko moguće normalnom prehranom, nego samo raznim dijetetskim pripravcima, u kom slučaju
može doći do ozbiljnih poremećaja, pa i trovanja.
Stjepan Šaban, dipl. ing.
8