Je li moguć suživot čovjeka i medvjeda?

Transcription

Je li moguć suživot čovjeka i medvjeda?
Časopis za popularizaciju šumarstva n Broj 193/194 n Godina XV. n Zagreb, siječanj/veljača 2013. n ISSN 1330 – 6480
Je li moguć suživot
čovjeka i medvjeda?
Potpisano pismo razumijevanja
o kupoprodaji trupaca
Istrani kreću u rat s komunalnim
otpadom
Nafta i šuma – dva resursa na
istom području
u ovom broju
Uzgajanje šuma – uzgojni radovi
22
3
Odbrojavanje je otpočelo!
24Lužnjak iz Prašnika među najvećim europskim hrastovima
4
Je li moguć suživot čovjeka i medvjeda?
27
Parkovi Dinarskog luka
6Formiranje količina, cijena i rabatne politike za
kupoprodaju trupaca
28
Mukinja (Sorbus aria)
30
Korak po korak – Lisica
7
Hrvatske šume preuzele 15 novih traktora
32
Što nam govore godovi?
8
Hrvatske šume i Hrvatski Caritas mijenjaju svijet
34
Ljekovita svojstva poznata iz antike
9Dvadeseta obljetnica osnutka umjetničke kolonije
Rabra
35Povijest i odabir biljnih svojti u tradiciji oblikovanja islamskog
vrta
10
Francuski studenti šumarstva posjetili Hrvatske šume
38
Nafta i šuma – dva resursa na istom području
10
Nagrađena fotografija
40
Ugrožena čudesna bioraznolikost
10
“Lisica” Paula Jedriška
43
Unapređenje šumarstva i kulture zemljišta
11
Protiv blata i gelera na Blatuškom brdu
45
Sarkofazi iz šuma između rijeka Dobre i Mrežnice
13Susreti
47
Zemlja velike biološke raznolikosti
14
Zlatne ruke majstora Pere
49
Nacionalni park – Karpaz Peninsula
16
Prioriteti navodnjavanje i povećanje proizvodnje
51
Skulptura ukrašava Repinec
18
Trinaest požarišta u Šumariji Duga Resa
52
Što nam sve donosi ova godina
20
Istrani kreću u rat s komunalnim otpadom
53
Poplava u Lonjskom polju
54
Tko će s nama u šumicu?
22Njegom do stabilnosti, produktivnosti i prirodnoga
pomlađivanja
impressum
Mjesečnik »Hrvatske šume« n Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb n Predsjednik
Uprave: Ivan Pavelić n Glavni urednik: Goran Vincenc n Novinari: Irena Devčić, Marija
Glavaš, Vesna Pleše, Ivica Tomić i Goran Vincenc n Uređivački odbor: predsjednik Branko
Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran n Adresa redakcije:
Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 n e-mail: direkcija@hrsume.hr, goran.vincenc@hrsume.hr
Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.
Naslovna stranica: Utvara, Marinko Bošnjaković n Zadnja stranica: Boja u sivilu, Marinko Bošnjaković
Grafičko oblikovanje: Milivoj Milić n Tisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., Zagreb, Bistranska 19
Naklada: 6200 kom
CJENIK OGLASNOG PROSTORA n Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200
kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. n Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700
kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). n U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća
oglašivač.
Odbrojavanje je otpočelo!
K
natjecanja
U SUSRET 45. EFNS-u
oncem veljače Hrvatske šume kao glavni organizator,
stojeću cestu koja će i nakon odlaska natjecatelja ostati
Primorsko-goranska županija i Gorski kotar imat će
u gospodarskoj i turističkoj funkciji. Dio staza skijaši
priliku pokazati koliko se uspješno može organiziraveć koriste, a dodatno su uređene postojeće šumske
ti jedna zahtjevna sportska manifestacija poput 45.
vlake i tako uz male troškove napravljene dopunske
EFNS-a – European Forester's Competition In Nordic Skiing
skijaške staze.
(Europskog prvenstva šumara u nordijskom trčanju i biatlonu).
Za organizatora, informatičku potporu, povjerenBit će to prilika da brojni šumari – sportaši i gosti u nekoliko dana
stvo natjecanja, medicinsku i gorsku službu na boriliupoznaju ljepote različitosti ovog diještu će bit postavljeno nekoliko
la Hrvatske. Kako ugostiteljski objekti
stambenih kontejnera i grijani
Samo nas dvadesetak dana dijeli od
Gorskog kotara raspolažu mogućnošću
šator za natjecatelje, a posjetipočetka zasigurno najvećeg sportskog telji će utrke pratiti s montažne tribine.
prijama tek polovice očekivanog broja
gostiju, u pomoć će priskočiti perjanica
događaja ikad održanog na području Goranske turističke zajednice i ugostitehrvatskog turizma – Opatija, pa će se EuGorskog kotara – Europskog prvenstva lji imat će priliku urediti svoje štandove
ropljani još jednom moći uvjeriti u sve
i prezentirati reklamne materijale i suveprednosti jedinstvene kombinacije mora šumara u nordijskom trčanju i biatlonu. nire. Samo strelište imat će 20 streljačkih
Na terenima prekrasne Vrbovske poljane, mjesta standardnih dimenzija po biatloni planina na samo 40-ak km udaljenosti.
O značaju ove sportske manifestacije
u podnožju Bjelolasice, od 17. do 24. skim pravilima, a utrke će pratiti nekoliko
govori činjenica da se održava pod pokroveljače 2013. u popularnim nordijskim kamera s projekcijom na velikom videoviteljstvom Vlade Republike Hrvatske,
zidu.
disciplinama okušat će se više od 1000
a nakon 44 europske države, kao najavu
Svoje prijave su poslali sportaši tridenatjecatelja iz 25 europskih zemalja,
skorašnjeg ulaska u Europsku uniju, čast
setak europskih država: zemlje Beneluxa,
i obavezu organizacije dobila je Hrvatska!
Njemačke, Italije, Francuske, Poljske,
bodreni od svojih prijatelja, gostiju i
Zahtjevna zadaća pripreme borilišta i svih
Bjelorusije, Estonije, Latvije, Litve, Findomaćih posjetitelja.
ostalih aktivnosti koje prate organizaciju
ske, Švedske, Norveške, Ukrajine, Češke,
manifestacije ovakvog formata postavSlovačke, Mađarske, Bosne i Hercegoviljena je organizatorima. Stoga su još pretprošle i protekle godine
ne, Bugarske, Slovenije i dr. Svi oni nazočit će svečanoj ceremoniji
Organizacioni odbor i povjerenstva prionuli poslovima uređenja
otvaranja pod velikim šatorom na Gradskom stadionu u Delnicaborilišta i pristupnih putova, skijaških staza, organizaciji smještaja
ma, u Lovačkom domu će biti smješten info punkt, a Mrkopalj i
i boravka, protokolu događanja, izradi promidžbenih materijala i
Begovo Razdolje kao mjesta najbliža odvijanju natjecanja dogasl. Na jesenskom sastanku glavnog odbora EFNS-a Hrvatske šume
đanja tih će dana biti okupirana ljudima iz gotovo cijele Europe.
d.o.o. dobile su sve pohvale na dotad učinjenom i naporima koje
Na neki način 45. EFNS vezat će se uz poznatu manifestaciju
i danas ulažu da bi se manifestacija održala na opće zadovoljstvo.
51. memorijala mira – 26 smrznutih partizana. Naime, OrganiUpravo je pozicija Vrbovske poljane u samom podnožju najvizacijski odbor je predložio, i domaćin oduševljeno prihvatio, da
še goranske planine i specifična mikrolokacija – mrazište, sa prizavršnica Memorijala – skijaški maraton bude i uvertira u EFNS.
rodnim snijegom
Neki sudionici EFNS-a izrazili su želju da sudjeluju u Maratonu
koje se zadržava i
mira koji će tako poslužiti i kao završni test kvalitete staza, praćedo proljetnih dana
nja i obrade rezultata i svih aktivnosti bitnih za kvalitetnu potporu
bio
odlučujući
sportskoj manifestaciji.
faktor kod izbora
I što je bliže dan početka natjecanja, koje će se provoditi kroz
mjesta natjecanja.
službeni trening, pojedinačnu utrku i štafete, organizator je sve
Hrvatske
šume
nestrpljiviji. Pogotovo u želji da pokaže i dokaže da se Delnice i
d.o.o. su vlastitim
Mrkopalj mogu ravnopravno nositi s Lauterbergom (Njemačka),
kapacitetima reGoldeggom (Austrija), Falunom (Švedska), Lamoura (Francuska),
konstruirale poJoensuuom (Finska) i dr. među onim europskim mjestima u kojima su dosad održavana natjecanja EFNS-a. n
Prvo mjesto Alena Abramovića
Tekst: Ninoslav Pleše n Foto: Arhiva
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
3
Tekst: Vesna Pleše n Foto: Paul Jedriško
aktualno
Smeđi
medvjed
Bogatstvo
hrvatskih šuma
U GORSKOM KOTARU EKSPANZIJA SMEĐEG MEDVJEDA
Je li moguć suživot čovjeka
i medvjeda?
K
roz stoljeća obitavanja medna gospodarenja smeđim medvjedom
vjeda na ovim prostorima,
u Hrvatskoj. Svake godine se izrađuje
U posljednje vrijeme medvjedu, koji je akcijski plan, kojim su osim utvrđivanja
sličnih problema do sada
nije bilo. Uglavnom se držao nekad bio ponos Gorskog kotara, znatno načina gospodarenja definirane i kvote
šume, kao svog prirodnog areala, hraneći
odstrjela. Planirani mortalitet bazira se
se povećao broj u ovom brdovitom
se onim što je u njoj našao. Uglavnom je
kraju Lijepe naše, što je izazvalo cijeli na 15 posto procijenjenog brojnog stabiljojed koji se hrani zeljastim biljkama,
niz problema. Sve češće ulazi u naselja u nja, dok je odstrjel planiran s 10 posto
korijenjem, gljivama, gomoljima, vood ukupnog broja medvjeda u populaćem, ako jede meso uglavnom se hrani potrazi za hranom, počeo je pričinjavati ciji, ostalih 5 posto planirano je za ostaštete u voćnjacima, na usjevima, ali i
strvinom.
la uginuća. Kako je prirast medvjeda
Prvi zapisi o prisutnosti medvjeda u
prema istraživanjima dr. sc. Daria Majubijati domaće životinje. Zbog svega
Gorskom kotaru potječu iz kraja 18. i
toga stanovništvo Gorskog kotara sve narića iznosio godišnje oko 25 posto,
početka 19. stoljeća. Šezdesetih godina
brojno stanje medvjeda je iz godine u
više strahuje od susreta s ovim snažnim godinu raslo, zbog velike razlike između
prošlog stoljeća broj medvjeđih grla u
Gorskom kotaru kretao se oko tridese- četveronošcem, kraljem goranskih šuma. prirasta i mortaliteta. Procijenjeno je da
trenutno u Gorskom kotaru obitava oko
tak komada, da bi 1970. iznosio 55 grla.
300 medvjeda, što je jedna trećina poKako 1973. dolazi do zabrane uporabe
pulacije, od 1000 procijenjenih medvjeda koji žive u Hrvatskoj.
otrova zbog trovanja vukova i lisica, od kojih su stradavali i medDodatni razlog povećanja medvjeda u Gorskom kotaru je i prevjedi, već 1980. broj grla popeo se na stotinjak. Od tada brojno
vaga ženki u odnosu na mužjake, 63,4 posto ženki i 36,6 posto
stanje smeđeg medvjeda u Gorskom kotaru stalno raste. Kako je
mužjaka. Jedan od razloga visokog prirasta leži i u povoljnim kliraslo brojno stanje povećavala se i kvota odstrjela.
matskim prilikama i kvaliteti staništa, ali i intenzivnom lovnom
Obzirom da je naša zemlja 2000. godine potpisala Bernsku
gospodarenju koje uključuje značajnu prihranu kukuruzom,
konvenciju, time se i smeđi medvjed našao na popisu zaštićenih
mesnom i sočnom hranom. I upravo prihrana ima najznačajniji
životinjskih vrsta, pa se trebalo prilagoditi novom načinu gospozitivni učinak na kvalitetu staništa.
podarenja. Tako se od 2005. njime gospodari na temelju Pla-
4
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Iako je telemetrijskim praćenjima medvjeda dokazano da
izbjegavaju autoceste, prugu, naselja, to ipak ne znači da u potpunosti izbjegavaju naselja i prometnice, što je i rezultiralo već
uvodno spomenutim problemima suživota čovjeka i medvjeda.
Kako je raslo brojno stanje medvjeda u Gorskom kotaru, tako
je medvjed tražio nove prostore koje je naseljavao, sve je bio bliže ljudima i infrastrukturi. U Gorskom kotaru, ali i Primorju
zauzeo je već sva raspoloživa staništa pa mogućnosti za nova naseljavanja medvjeda u ovom kraju nema. Iz tih razloga sve češće
Procjenjuje se da danas u svijetu živi oko 200.000
medvjeda, u Europi oko 50.000 grla.
dolazi do bliskih susreta između medvjeda i ljudi pa se s razlogom
postavlja pitanje kako riješiti ovaj gorući problem u ovom kraju
Lijepe naše?
Mišljenje dr. sc. Daria Majnarića, rukovoditelja Odjela za lovstvo delničke podružnice, ali i člana Povjerenstva za gospodarenje
velikim zvijerima u našoj zemlji, da se problem može riješiti
samo znatnim smanjenjem broja medvjeda, odnosno radikalnim
povećanjem odstrijelnih kvota za medvjeda izazvao je cijeli niz
negativnih mišljenja, poglavito od strane zelenih aktivista u našoj
zemlji.
– Prijedlog povećanog odstrjela medvjeda u Gorskom kotaru
ne znači i njegovo istrebljenje. Naprotiv, želja nam je njegovo
brojno stanje svesti na ono kakvo je bilo prije deset do petnaestak
godina kada je medvjed bio izuzetak u naseljima. Isto tako treba
imati na umu i činjenicu da preveliki broj jedne vrste životinja
nikad nije poželjan ni u ekološkom smislu, zbog negativnog utjecaja na stanište i ostale žive organizme – mišljenja je Majnarić.
No, mišljenje je “zelenih” da se problem može riješiti i na druge načine, kao što je preseljenje medvjeda u druge krajeve naše ili
susjednih zemalja i sl.
Po Majnariću to su samo želje, a stvarnost je nešto drugo. Europske zemlje, nažalost, ne žele medvjede u svojim sredinama,
pa neke od njih, koliko malo ih i imale, sustavno ih uništavaju.
Prijedlog povećanog odstrela medvjeda u Gorskom
kotaru ne znači i njegovo istrebljenje. Naprotiv,
želja nam je njegovo brojno stanje svesti na ono
kakvo je bilo prije deset do petnaestak godina kada
je medvjed bio izuzetak u naseljima – ističe dr. sc.
Dario Majnarić.
Izumiranje subpopulacije smeđeg medvjeda u Europi započelo
je vrlo rano. Tako je u Danskoj izumro oko 3000 godina pr. kr.,
u Velikoj Britaniji u 10. stoljeću, u francuskim Alpama 1937., u
Bavarskoj 1836. Praktički danas je u zemljama zapadne Europe
posve istrijebljen, a preostale preživjele populacije vrlo su malene, odvojene su i u nestajanju.
U Europi danas obitava oko 50.000 grla. U zapadnoj Europi
procjenjuje se da ima oko 150 medvjeda na Iberijskom poluotoku, na Pirinejima (Francuska, Španjolska, Andora) 15 do 17, u
Italiji oko 40 do 50, te u Alpama (Slovenija, Italija, Austrija) 30
do 50.
Od većih i stabilnijih populacija, smeđeg medvjeda u Europi
nalazimo na sjeverozapadu Europe, u Skandinaviji, oko 2.600
medvjeda, a u središnjoj i istočnoj Europi, osim u Rusiji, samo
su dvije znatnije populacije preživjele kraj prošlog stoljeća. Procjenjuje se da danas u Karpatima živi oko 8.000 grla, a u Dinaridima 2.800 grla. Populacija smeđeg medvjeda u Hrvatskoj
dio je populacije Dinarskog masiva, druga po veličini u srednjoj
Naša je zemlja rijedak primjer u kojoj se divljač pa
bio to i medvjed, štiti na najbolji mogući način.
Štititi ga treba i dalje, ali ne na račun sigurnosti
ljudi i okruženja u kojem obitavaju.
U Gorskom kotaru obitava oko 300 medvjeda, što
je jedna trećina populacije od 1000 procijenjenih
medvjeda koji žive u Hrvatskoj. Prvi zapisi o
prisutnosti medvjeda u Gorskom kotaru potječu iz
kraja 18. i početaka 19. stoljeća.
– Stoga je naša zemlja rijedak primjer zemlje u kojoj se divljač,
pa bio to i medvjed, štiti na najbolji mogući način. Štititi ga
treba i dalje, ali ne na račun sigurnosti ljudi i okruženja u kojem
obitavaju – ističe Majnarić.
U prošlosti smeđi medvjed bio je rasprostranjen po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, bio je najraširenija od osam vrsta medvjeda u svijetu. Do značajnog smanjenja je došlo u 19. stoljeću
razvojem vatrenog oružja, uporabom raznih vrsta otrova, širenjem čovjeka te promjenom i uništavanjem staništa. Procjenjuje
se da danas u svijetu živi oko 200.000 komada. Najveće populacije preživjele su u Rusiji (125.000 grla), na Aljasci (31.700 grla),
u Kanadi (25.310 grla).
Smeđi medvjed u Europi nikad nije živio jedino na Islandu,
Irskoj te na sredozemnim otocima Sardiniji, Korzici i Cipru.
Medvjedica s potomstvom
i južnoj Europi. Smeđi medvjedi u Sloveniji i Hrvatskoj tvore
genetski potpuno srodnu i najzapadniju stabilnu populaciju koja
je mogući izvor za spas medvjeda u zapadnoj Europi. Medvjedi
dinarske populacije genetski su istovjetni s preostalim medvjedima iz Alpa, a malo se razlikuju i od medvjeda s Pirinejskog
poluotoka. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
5
Tekst: Mia Majnarić n Foto: Ana Juričić-Musa
događaji
Potpisano pismo razumijevanja
Formiranje količina,
cijena i rabatne politike za
kupoprodaju trupaca
O
vome važnom sastanku prisustvovali su predsjednik
– Ovo je prvi korak da se drvno-prerađivačka industrija vrati tamo
Uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić, ministar poljogdje je bila prije krize i uz turizam i poljoprivredu bude okosnica
privrede Tihomir Jakovina, ministar gospodarstva Ivan
hrvatskog gospodarstva – rekao je Ivan Pavelić. Hrvatske šume će
Vrdoljak te predsjednik Hrvatske gospodarske komore
provoditi kontrolu realizacije pregledom dokumentacije i ukoliko je
Nadan Vidošević. Pismo razumijevanja dokument je kojim će se ureodstupanje 10 % po pitanju količina ili 10 % po pitanju razine zavrditi uvjeti prodaje trupaca između Hrvatskih šuma i drvoprerađivača
šenosti, tada se naplaćuje ugovorena kazna i raskida okvirni ugovor.
te potaknuti razvoj proizvodnje. Također će se višegodišnjim ugovoriU tom se slučaju naplaćuje cijena trupaca prema stvarnoj realizaciji
ma s drvnim prerađivačima jamčiti isporuka sirovine, svi će oni imati
razine završenosti.
za svoj finalni proizvod istu ili manju cijenu trupaca, a primjena raba– Ovo je pismo odlična platforma za daljnji razvoj drvno-prerađita će ovisiti o stupnju završenosti proizvoda. Dogovorene su i novosti
vačke industrije kao važnog sektora gospodarstva - izjavio je ministar
u sklapanju višegodišnjih ugovora kako bi se što bolje kategorizirao
Jakovina i dodao kako je cilj ovoga pisma omogućiti razvoj proizvodkupac. Uvode se dva nova elementa; ocjena i razred. Ocjena se odrenje finalnih proizvoda te motivirati stvaranje dodane vrijednosti.
đuje na temelju dogovorenih kriterija: broj zaposlenih, prihod tvrtke,
– Višegodišnji ugovori znače stabilnost i dugoročnost, a drvna
udio izvoza, redovito plaćanje, pozitivno poslovanje i duljina suradnje
industrija je jedna od prioritetnih – rekao je ministar Vrdoljak, a
s Hrvatskim šumama. Razred se određuje
predsjednik HGK-a Vidošević, je istana temelju razine završenosti proizvoda
knuo kako je temeljni zadatak bio da se
Hrvatske šume i Udruženje drvnonpr. piljena građa (Razred 0), a namještaj
podupire finalna proizvodnja i ono što
od masivnog drva (Razred 7). Važno je prerađivačke industrije pri HGK-u potpisali će biti konkurentno na tržištu. Hrvatske
pritom napomenuti da bi se ocjena i rašume će na svojim web stranicama www.
su pismo razumijevanja. Na osnovu
zred, bez obzira na potpisani okvirni ugohrsume.hr objaviti Javni poziv za prodaju
ovoga dokumenta predlagat će se Okvirni trupaca, a količine i mjesta isporuka svim
vor (10 godina), određivali svake godine,
(višegodišnji) ugovori i promjene cjenika. zainteresiranim kandidatima bit će dostuisto kao i rabat te bi se primjenjivali za
godišnje ugovore.
pni na uvid. n
6
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Poslovna suradnja
Četiri vrste strojeva poput malog
zglobnog traktora za rad u rasadnicima
te zglobnog traktora od pet i sedam
tona, koji služe za izvlačenje drvnih
sortimenata tvrtke Hittner, preuzeti su u
Bjelovaru krajem prosinca prošle godine.
Ova investicija državne tvrtke dat će
veliki doprinos ukupnim državnim
ulaganjima u proizvodne procese.
događaji
Traktori
Tekst n Foto: Mia Majnarić
Hrvatske šume preuzele
15 novih traktora
P
redsjednik Uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić preuzeo je u Bjelovaru 15 traktora tvrtke Hittner, rekavši
kako mu je iznimna čast biti prisutan na preuzimanju
strojeva koji će radnicima olakšati posao na terenu. Preuzete su četiri vrste strojeva: mali zglobni traktor od 23,5Kw koji
služi za rad u rasadnicima te zglobni šumski traktor od pet tona,
zglobni šumski traktor od pet tona s daljinskim upravljanjem i
zglobni šumski traktor od sedam tona, koji zajedno služe za izvlačenje drvnih sortimenata iz šume. Ukupna vrijednost investicije
iznosi milijun i pol eura, odnosno 11 milijuna i 600 tisuća kuna
s PDV-om. Ova investicija državne tvrtke dat će veliki doprinos
ukupnim državnim ulaganjima u proizvodne procese. Predsjednik Uprave obišao je pogone tvrtke Hittner upoznavši pritom
tehnologije koje se koriste u proizvodnji i način rada. Važno
je napomenuti da je ovo dugogodišnja suradnja između tvrtke
Hittner i Hrvatskih šuma na obostrano zadovoljstvo. Naime, na
zahtjev Hrvatskih šuma, a uz pomoć fakulteta Šumarstva i u suradnji tvrtke Hittner došlo je do poboljšanja strojeva koji se koriste za rad u šumarstvu. Praksa je pokazala nedostatke, fakultet
je sve prikazao sa znanstvenog aspekta, a Hittner izveo radove za
unapređenje strojeva.
– Svakodnevno možemo čuti kako je uz fiskalnu konsolidaciju jednako važno istovremeno pokrenuti državne investicije i to
posebno u domaću proizvodnju. Ovim poslom smo pokazali da
su Hrvatske šume d.o.o. jedan od bitnih kotačića koji pridonosi
ukupnim državnim ulaganjima i to što je još važnije u domaću
proizvodnju – izjavio je predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Ivan
Pavelić
Šumarska tradicija u Hrvatskoj, koja traje već 250 godina,
jedna je od najznačajnijih sa društvenog i gospodarskog aspekta.
Hrvatske šume nastoje održati integralno gospodarenje državnim
šumama na čitavom području Hrvatske i pritom vode računa o
ekologiji, ekonomiji i zaposlenicima u cjelini.
– Hrvatske šume rasadnik su znanja i jedno od najvažnijih i
najvećih mjesta koje raspolaže bogatim ljudskim potencijalom
što se tiče šumarske struke. Na nama kao Upravi je dužnost osigurati najbolju moguću infrastrukturu, najbolji mogući alat i
Ivan Pavelić i Stjepan Hittner u obilasku pogona
strojeve. U kombinaciji sa znanjem i iskustvom šumara to će,
vjerujem, donijeti napredak u gospodarenju šumama i napredak
u poslovanju uopće – napomenuo je Ivan Pavelić.
Hittnerovi proizvodi su domaći proizvodi vrhunske kvalitete
u čiji se tehnološki napredak konstantno ulaže te će nesumnjivo
dugo služiti Hrvatskim šumama. n
Novi strojevi
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
7
Tekst n Foto: Mia Majnarić
događaji
Na panel raspravi
Marija Vekić uručuje bon mons. Svalini
Humanitarna akcija na Trgu bana Jelačića
Hrvatske šume i Hrvatski
Caritas mijenjaju svijet
H
rvatske šume su jubilarni deseti put otvorile širom
svoje srce i sudjelovale u humanitarnoj akciji Hrvatskog Caritasa pod sloganom Vjerovali ili ne – i vi
možete mijenjati svijet, doniravši 155 božićnih drvaca. Akcija se održala na Trgu bana Jelačića 15. prosinca 2012. godine. Drvca su prodavali zaposlenici Hrvatskih šuma iz rasadnika
UŠP Zagreb, koji su svojim angažmanom dali veliki doprinos ovoj
humanitarnoj akciji. Prikupljena novčana sredstva namijenjena su
obiteljima kojima je pomoć potrebna kako bi i njima božićni blagdani bili što ljepši. Drvca su prodavana s korijenom, čime Hrvatske šume stavljaju naglasak na očuvanje prirode.
Osim drvaca Hrvatske šume donirale su i 100 m3 ogrjevnog
drva za obitelji na području Zagrebačke nadbiskupije. Članica
Uprave Hrvatskih šuma, Marija Vekić, na Trgu bana Jelačića uručila je bon za ogrjevno drvo mons. Fabijanu Svalini.
Zaposlenici Hrvatskih šuma
8
Trg bana Jelačića
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Hrvatske šume i Hrvatski Caritas deseti su put
zajedno u humanitarnoj akciji koja je dio nacionalne
božićne Caritasove akcije Za 1000 radosti.
– Vjerujemo da ako svatko da mali doprinos, na bilo koji način, zaista možemo mijenjati svijet – rekla je Marija Vekić dodavši kako velik broj građana koji je podržao ovu akciju pokazuje
kako i u ovim teškim vremenima u kojima živimo imamo razumijevanja jedni za druge.
Osim Hrvatskih šuma, ove su godine akciju podržali Grad
Zagreb doniravši 100 drvaca, kao i Vrtni centar Šestine koji je
darovao 50 drvaca, te je tako ukupno bilo ponuđeno 305 drvaca
obične smreke, Pančićeve omorike i srebrne smreke, a cijena je
ovisila o vrsti i veličini. Nevjerojatno topla atmosfera, koja je toga
dana bila na Trgu bana Jelačića, privukla je mnogo građana koji
nisu pitali previše za cijenu te je važno napomenuti kako je velika
većina božićnih drvaca prodana. Gradonačelnik Grada Zagreba,
Milan Bandić, dao je i osobni doprinos ovoj akciji kupivši jedno
drvce.
– Hrvatske šume do sada su donirale ukupno 5000 božićnih
drvaca, a danas nakon deset godina ovu akciju smatramo i svojom – s ponosom je izjavila Marija Vekić.
Ova će božićna drvca nastaviti živjeti i nakon Božića te će
podsjećati sve one koji su sudjelovali u ovoj akciji kako su ove
blagdane uljepšali onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. n
Tekst n Foto: Darko Posarić
događaji
Umjetnost
Dvadeseta obljetnica osnutka
umjetničke kolonije Rabra
J
ubilarnim desetim sazivom na Lovačkoj kući Kunjevci, pokraj Vinkovaca, u subotu, 1. prosinca, obilježena je dvadeseta
obljetnica umjetničke kolonije “Rabra”. U njoj je sudjelovalo desetero umjetnika: Branko Bazina, Duško Begović, Pero
Avramović, Zlatko Kokanović, Zvonimir Perak, Ivan Lončar
Žan, Nikola Batarilo, Zdenka Bošnjaković, Josip Šimić i Perica
Beuk, od kojih je čak šestero zaposleno u Hrvatskim šumama. U
koloniji je nastao 21 slikarski umjetnički rad u tehnikama ulja,
akrilika i akvarela. Koloniju je sponzorirala Županija Vukovarsko
- srijemska (materijal za slikanje) i UŠP Vinkovci (jelo i piće). Po
završetku rada slikarima se obratio umjetnički voditelj kolonije
Branko Bazina, koji im je vrlo emotivno zahvalio na sudjelovanju,
predstavivši pritom sva naslikana djela toga dana.
Ova je kolonija osnovana 1992. godine u Vrbanji od umjetnika
zaposlenih u Šumariji Vrbanja i šumara. Cilj joj je bio promidžba
likovnoga stvaralaštva, poezije i književnosti, a tijekom vremena
Ljepota šume oduvijek je privlačila brojne umjetnike
koji su imali potrebu ovjekovječiti prekrasne trenutke
o kojima ljudsko oko može samo sanjati. Brojni
šumari, gledajući te prekrasne trenutke, dobili su
potrebu izraziti se pomoću kista ili dlijeta te su osnivali
umjetničke kolonije poput Rabre koja je krajem prošle
godine proslavila značajan jubilej.
više je prevladalo slikarstvo i kiparstvo, dok se književno stvaralaštvo javljalo tek u malom opsegu. Kolonija je registrirana pri županijskome uredu za kulturu, a kao udruga građana ima svoj statut,
Skupštinu, Upravni odbor i umjetničkoga voditelja. Taj posao od
samoga osnutka obavlja Branko Bazina. Dosadašnjih 10 saziva održano je u pravilnim dvogodišnjim ciklusima, svaki puta u različitoj
šumariji i u različitim godišnjim dobima, da se na slikama prikaže
bogatstvo šumskih lokaliteta u svoj punini. Cjelokupna dosadašnja aktivnost kolonije rezultirala je s preko 600 umjetničkih djela,
pretežno slika i skulptura. Od toga je u neotuđivom dijelu fundusa
Rabre sačuvano preko 300 radova, koji krase poslovne prostorije
UŠP Vinkovci (upravnu zgradu, šumarije i lovačke kuće). Preostaje
nam čestitati umjetnicima jubilej i poželjeti im još mnogo uspješnih saziva ove vrijedne kolonije. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
9
događaji
Tekst n Foto: Marija Glavaš
Mladi iz Bordeauxa
Francuski studenti
šumarstva posjetili
Hrvatske šume
Prvonagrađena fotografija “Lisica”
Za vrijeme posjeta Direkciji HŠ-a
N
ajprije ih je ugostilo naše poduzeće Hrvatske šume. Voditeljica protokola, Ana Juričić Musa, u prostorijama
Direkcije u Zagrebu održala je kratku prezentaciju, gdje
je prikazala geografske karakteristike Hrvatske, podjelu
naših šuma, načine gospodarenja, unutrašnji ustroj, način poslovanja
i dr. a dotaknula se i problema zagađenja minama. Studenti su sve
marljivo zapisivali u bilježnice i postavljali joj brojna pitanja. Zanimao
ih je, npr., način financiranja, zakoni, zaštita od požara. Po dolasku
su posjetili još i Park – šumu Maksimir, gdje su ih dočekali djelatnici radne jedinice Hortikultura, Uprave šuma podružnice Zagreb, a
zatim djelatnici javne ustanove Maksimir. Drugoga dana posjetili su
Šumariju Lekenik, Uprave šuma podružnice Sisak, točnije uputili su
se na teren gdje su se upoznali sa sastojinama hrasta kitnjaka i bukve
i kasnom varijantom hrasta lužnjaka. Na sisačkom području posjetili
su i park prirode Lonjsko polje. Sljedećeg dana posjetili su laboratorije
Zavoda za tehnologije materijala s kojim ih je upoznao asistent mr. sc.
Alan Antonović na Šumarskome fakultetu u Zagrebu. Predzadnji dan
uživali su u pješačenju Nacionalnim parkom Plitvice, a posljednjeg
dana ugostili su ih djelatnici Hrvatskog šumarskog instituta u Jastrebarskom gdje su ih detaljnije upoznali s poviješću i djelovanjem te za
hrvatsko šumarstvo značajne ustanove.
Studenti šumarstva u Francuskoj obvezni su neposredno prije svršetka studija odabrati stranu destinaciju te sami organizirati i financirati takvo stručno putovanje.
Ovi mladi ljudi šumarstvo studiraju na University of Bordeauex
u Bordeauxu, gradu i kraju značajnom za francusko šumarstvo, jer,
upravo tamo je koncentrirano najviše šuma – 45% pokrova, dok u cijeloj Francuskoj je to 25%, tako da ovaj kontakt može postati koristan
za naše studente i šumarske stručnjake. n
Studenti šumarstva iz najšumovitije francuske
pokrajine Akvitanije, iz grada Bordeaux, posjetili
su početkom siječnja Hrvatsku u pratnji profesora
Jeana Paula Gugona.
10
MEĐUNARODNA IZLOŽBA
PRIRODA I DIVLJAČ U KARLOVCU
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Nagrađena fotografija
“Lisica” Paula Jedriška
Poznato je da mnogi zaposlenici Hrvatskih
šuma, uz svoj redoviti posao, pronađu vremena
i za neki od hobija, koji je uglavnom opet vezan
uz šumu i prirodu.
N
eki od njih tako izrađuju predmete od
drveta, neki pak svoj
boravak na terenu koriste da zabilježe kamerom sve ono
što se oko njih zbiva, lijepe krajobraze ili pak floru i faunu koja ih
okružuje. Mnogi od njih postali su
i pravi majstori fotografije na temu
prirode ili životinjskog svijeta, o
čemu nam najbolje svjedoče fotografije koje su prezentirane već dulji niz godina na izložbama Šuma Paul Jedriško
okom šumara.
Jedan od takvih uspješnih fotografa prirode i životinjskog svijeta
je Paul Jedriško, zaposlenik delničke podružnice Hrvatskih šuma,
Šumarije Ravna Gora. Radi kao čuvar šuma -pomoćnik revirnika,
a već nekoliko godina intenzivno se bavi fotografijom. Svoje radove redovito objavljuje u časopisima Dobra kob i Lovački vjesnik.
Sudionik je i brojnih izložbi te dobitnik priznanja za svoje radove. Na nedavno održanoj, trećoj po redu Međunarodnoj izložbi
pod nazivom “Priroda i divljač”, koja se održavala u Karlovcu od
18. prosinca 2012. do 1. veljače 2013., dobio je prvu nagradu za
fotografiju pod nazivom “Lisica”. Nagradu je dobio u konkurenciji
38 sudionika izložbe iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine
i Srbije.
Izložba je održana u organizaciji Odjela lovstva i zaštite prirode
Veleučilišta i Studentskog centra Karlovac, a pod pokroviteljstvom
Hrvatskog lovačkog saveza. n
Tekst n Foto: Vesna Pleše
šumska razglednica
Detektiranje zaostalih krhotina granata
iz Domovinskoga rata
ŠUMARIJA LIPIK – UŠP Bjelovar
Protiv blata i gelera na
Blatuškom brdu
B
jelovarska podružnica Hrvatskih šuma obuhvaća 16 organizacijskih jedinica: 15 šumarija i Radnu jedinicu Prijevoz, mehanizacija i graditeljstvo, a jedna od njih je i
Šumarija Lipik. Potonja se rasprostire od zapada prema
istoku od rijeke Ilove i dvaju potoka, Čavlovica i Bijela, te kotlinom
omeđenom blagim brežuljcima zapadnih obronaka Psunja, na koje
se nadovezuju brdsko-planinska područja sjeverozapadnoga dijela
ove gore. Šumarijske šume zauzimaju 9.818 ha, a podijeljene su u
četiri gospodarske jedinice: Blatuško brdo (3.139 ha), Lugovi (1.327
ha), Miletina rijeka (2.469 ha) i Rogoljica (2.883 ha). Nizinske šume
obuhvaćaju područje Lugova (hrast lužnjak) i Miletine rijeke (lužnjakovo - grabove šume na gredama, s nešto bukve), na oko 100 m
nadmorske visine. Na jugozapadnim psunjskim obroncima nalaze se
brdske šume hrasta kitnjaka i bukve, na 300 – 500 m n. v. (Blatuško
brdo), te brdsko - planinske bukove šume s nešto kitnjaka i unesenih
(alohtonih) četinjača, na oko 700 m n.v. (Rogoljica). U strukturi
drvne mase 60 % je glavni, a 40 % prethodni prihod (prorede).
Najzastupljenija vrsta drveća je obična bukva (40 %), zatim hrastovi
lužnjak i kitnjak (24 %), grab (23 %), a preostalu drvnu masu čine
u manjem postotku ostale bjelogorične i crnogorične vrste. U drvnoj
zalihi bukva sudjeluje s 918.221 kubika, kitnjak s 270.835 kubika,
lužnjak s 229.435 kubika, a među četinjačama najviše ima obične
smreke (35.307 kubika). Od ukupne površine nerazminirano je i
nedostupno približno 1800 ha, što je gotovo 20 posto, te pričinjava
poseban problem tijekom gospodarenja. Najviše minsko opasnih i
sumnjivih površina nalazi se u g.j. Blatuško brdo (1.577 ha), ili oko
50 posto ove gospodarske jedinice. U razminiranje, koje se provodi
zadnjih 7 – 8 godina na području Rogoljice i Miletine rijeke, uloženo je približno 3 milijuna kuna.
Tekst: Ivica Tomić n Foto: I. Tomić, UŠP Bjelovar
Blatnjav teren i zaostali geleri iz Domovinskoga
rata onemogućavali su normalno odvijanje
poslova na pomoćnom stovarištu te izvršenje
radnih normi.
Pregledna karta Šumarije Lipik
Kako smo doznali od upravitelja Šumarije, Slobodana Katunara,
dipl. ing. šum., od planiranih 35.000 kubika sječive neto drvne mase
za 2012. godinu, 17.000 kubika je tehnička oblovina, a 18.000 kubroj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
11
Izvlačenje hrastove oblovine zglobnim traktorom na
pomoćno stovarište GJ Blatuško brdo
Precizno označavanje gelera crvenom bojom na deblu
bika prostorno drvo. Pritom će u vlastitoj režji biti izvršeno 15.000
kubika, korištenjem vanjske usluge 17.000 kubika, a u samoizradi
7000 kubika. – Izvršenje će biti veće od plana zbog realiziranih zaostataka iz 2011., koji su s dijelom samoizrade prebačeni u prvo
tromjesečje 2012. godine. Naime, to je učinjeno zato što izvršitelji
u vanjskoj usluzi nisu završili planirani posao – naglašava upravitelj
napominjući kako je na sječi i izradi te privlačenju drvne mase zaposleno 12 sjekača – traktorista. S dvije radničke grupe primjenjuje
se brigadni (grupni) sustav rada, s razmjeravanjem, prikrajanjem i
preuzimanjem na pomoćnom stovarištu. Dio godine radi se sortimentnom metodom, a to znači da se svi sortimenti izrađuju u šumi.
Tijekom izvlačenja stabala koriste se dva veća zglobna traktora (skidera) tipa Ecotrac 120 V, te dva mala traktora tipa Ecotrac 55 V, a za
vrijeme izvoženja forvarder iz Radne jedinice Prijevoz, mehanizacija
i graditeljstvo. S upraviteljem Katunarom posjetili smo sječinu u g.j. Blatuško
brdo te se na pomoćnom stovarištu uvjerili u opravdanost naziva ove
gospodarske jedinice. Naime, blatnjav teren i otežani radni uvjeti na
tlu na kojemu oborinska voda sporo otječe onemogućuju normalno
odvijanje radnoga procesa. Dodatni problem su i zaostale krhotine
od granata i sl. iz Domovinskoga rata, koje se pomoću detektora
često pronalaze u izvučenim deblima na stovarištu i potrebno ih
je obilježiti crvenom bojom prije izradbe drvnih sortimenata (razmjeravanje, prikrajanje, trupljenje i preuzimanje debla). Na žalost,
pojedine gelere nije moguće detektirati jer su dublje u deblu i izvan
dohvata uređaja. Blato koje se lijepi na traktorske gume i geleri zbog
kojih se troše lanci motornih pila, utječu na izvršenje radnih normi.
Pripremni sijek obavlja se deblovnom metodom u odjelu 6 a, na
površini 19 ha, u stogodišnjoj jednodobnoj kitnjakovo – grabovoj
sastojini s bukvom, izvlačenjem stabala zglobnim traktorom na pomoćno stovarište. Od gotovo 2.000 kubika planirane sječive drvne
mase, 1.138 kubika je tehnička oblovina, a 753 kubika prostorno
drvo. Oko polovicu drvne mase čini bukva (968 m3), hrast kitnjak
zastupljen je sa 662 kubika, a preostali dio otpada na grab te ostale
tvrde i meke bjelogorične vrste drveća. Prema riječima iskusnog pomoćnika revirnika Roberta Vujića, s 22 godine radnoga staža, jedva se ostvari 90 posto planiranog dnevnog učinka. Pripomažu mu
sjekač Bohumil Nerad te pomoćni radnik Antun Suknjajić koji se
vješto i strpljivo služi detektorom.
Tijekom 2012. godine, u sklopu biološke obnove šuma, od značajnijih uzgojnih radova planirani su sadnja i popunjavanje (40 ha),
njega podmlatka (140) ha i čišćenje guštika (40 ha). U 2011. godini
skupljeno je i posađeno 13 t lužnjakovoga žira, a 2012. zbog slabog
uroda samo 600 kg. U zaštiti šuma od biljnih bolesti najviše se radilo na tretiranju protiv pepelnice (70 ha), a u protupožarnoj zaštiti
nije zabilježen značajniji požar. Unutar Šumarije djeluje tehnički
opremljena vatrogasna jedinica (vozila, brentače, metlenice i dr.), uz
Od 9.818 ha šumarijske površine nerazminirano
je i nedostupno približno 1.800 ha, ili gotovo
20 posto te pričinjava poseban problem tijekom
gospodarenja. Najviše minsko opasnih i sumnjivih
površina nalazi se u GJ Blatuško brdo (1.577 ha),
što je oko 50 posto ove gospodarske jedinice.
Nizinske šume lipičke šumarije obuhvaćaju sastojine
hrasta lužnjaka i lužnjakovo-grabove sastojine
na gredama, s nešto bukve, a na jugozapadnim
psunjskim obroncima nalaze se brdske šume hrasta
kitnjaka i bukve te brdsko-planinske bukove šume s
nešto kitnjaka i unesenih (alohtonih) četinjača.
Slobodan Katunar, upravitelj Šumarije
12
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Tekst n Foto: Miroslav Mrkobrad
publikacije
Upravitelj Katunar s dvojicom radnika (lijevo) i
poslovođom Robertom Vujićem (desno)
U blizini trošnoga šumarijskog objekta izgrađena
je lijepa, uskoro useljiva dvoetažna zgrada na
površini 400 m2, sa suvremeno opremljenom
mehaničkom radionicom, uređenim pristupnim
stazama, parkiralištem i površinom za
hortikulturnu namjenu.
ANTUN VRGOČ
Susreti
Na kućnu adresu stiže mi neki
dan paket. Omanji i neočekivan,
pa je moje iznenađenje i
veselje bilo još veće kada se
predamnom, raspakirana našla
još jedna, nova knjižica šumara,
kolege i prijatelja Antuna
Vrgoča.
Suvremena šumarijska zgrada
dobro organiziranu promatračku službu, posebice tijekom veljače i
ožujka. Uzgojne radove obavlja šest uzgojnih (pomoćnih) radnika
kojima su propisana pojedina ograničenja u radu.
Šumarija Lipik ima 39 zaposlenika, a osim upravitelja radi 4 revirnika, 5 pomoćnika revirnika (poslovođa), 4 čuvara šuma i lovišta,
a ostali uposleni čine administrativno – tehničko i pomoćno osoblje.
Šumarijska zgrada je stari montažni objekt na tek 150 m2, izgrađen
daleke 1983. godine, koji je neprikladan kao radni i boravišni prostor. Zadnjih dvadesetak godina bio je izložen ratnim razaranjima
tijekom Domovinskoga rata te oštećenjima zbog vremenskih nepogoda (tuča 1993. i olujno nevrijeme 2003. g.), što je nekoliko puta
zahtijevalo njegovu obnovu. Stoga je nasuprot ovog trošnog objekta
izgrađena dvoetažna zgrada na površini 400 m2, sa suvremeno opremljenom mehaničkom radionicom, uređenim pristupnim stazama,
parkiralištem i površinom za hortikulturnu namjenu. Vrijednost
nove šumarijske, uskoro useljive zgrade, je oko 3 milijuna kuna. n
SPOZNAJA
Svjetlost i zvuk.
Noć, mir, tišina.
Spoznaja života.
Javlja se ćuk.
I sove huk.
N
ova zbirka kratkih priča i pjesama pod zajedničkim
nazivom Susreti još jednom potvrđuje da ovaj zagrebački šumar s trenutnom adresom u Plaškom živi dva
života. Jedan je prošlo svršeno vrijeme, onaj koji je
iza njega i u kojem je kao šumarski inženjer po potrebi službe,
dekretom nadređenih ili, ako je bilo sreće, svojom željom, klasirao,
mjerio, sadio, brinuo o zelenom blagu u nekom od šumovitih hrvatskih krajeva. Bio je u Slavoniji gdje su ga, po vlastitom priznanju, “izjedali komarci”, u Lici, u Plaškom, uživajući u “predivnim
šumama smreke i jele”.
Njegov drugi život prozaiste i pjesnika, na zadovoljstvo svih koji
ga znaju, ali i drugih kojima je u ruke dospjela neka od njegovih
knjižica, i dalje traje.
Ni u najnovijem uratku Vrgoču ne nedostaje tema – naprotiv!
Iznenađuje širinom, spajanjem naoko nespojivog, a na lakoću kojom
tako jednostavno izriče misli i poruke već nas je naučio!
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
13
Inovacije
“Susreti” su posljednja u nizu knjiga priča
i pjesama zagrebačkog šumara
Antuna Vrgoča (1940.)
Počeo je s Opeklinama samoće 1986.,
potom je dvije godine kasnije izdao
Arboretum ili poetsku ekolgiju
pa Vrištine 2007., Srnu Maju i ostale priče
2008., Vjerno srce 2010. te 2001. godine
Arboretum.
Priče i pjesme najnovije knjige
Antuna Vrgoča svrstane su u sedam
poglavlja, knjiga je izašla u izdanju
Webstilus kluba Zagreb u nakladi od
300 primjeraka.
Recenzent je bio Miroslav M. Mađer,
urednica dr. Blanka Pašagić.
Tako u Susretu s malim puhom, priči tek na pola stranice(!) na
svoj način podsjeća na ugroženost prirode, naravno od najvećeg predatora – čovjeka. Puh, ugledavši ga (Vrgoča) u šumi, progovara:
“...Tko je ovaj veliki koji se tako nespretno kreće šumom i lomi
grane mladih stabala? Da nije to jedna od onih životinja koje zovu
LJUDI, koji u ljeto i ranu jesen love moje roditelje, rođake i braću i
od njihova sala prave puhovu mast...”
U poglavlju Susreti s osobama i događajima iz povijesti fascinantna je priča o vojniku Marku Šljivariću (1762., Vrčin Dol), i njegovom doprinosu francuskoj ratnoj slavi, koji je dogurao do čina
brigadnog generala, borio se u Napoleonovoj vojsci, zaradio najviše
odlikovanje Križ Legije časti. Vrgoč nas podsjeća na malo poznate
povijesne događaje – ne bez razloga! Jer taj se isti Šljivarić “za vrijeme boravka u Parizu javno zauzimao za ujedinjenje Vojne krajine
s Banovinom Hrvatskom”! Tu su i priče Moj susret sa Staljinom,
Osvajanje Slavonije, Delfi.
Žene su u Vrgočevim pjesmama (i pričama) uzvišena bića, i u
ranijim radovima i u najnovijem, gdje im je posvećeno posebno poglavlje, Susret s ljepotom žene. Treba im se diviti, treba ih voljeti,
one su lijepe. Evo:
CRNO I ŽUTO
Sjedim u lokalu / kad odjednom uđe / divna žena /
u dvije boje / crno-žuto odjevena.
Sjela za sol / naručila kavu /, a meni lagano / krv
udari u glavu.
Popušila cigaretu, dvije / mene pogledala nije.
Ponosno je izašla / u gradsku anarhiju / Ja ostadoh
sanjati / Crno žutu monarhiju!
Nižu se i drugi naslovi (Naklonost, Pogled, Koraci), poglavlja
(Susret s pticama, Susret s godišnjim dobima, Nesreća, Ogovaranje,
Plač) i tako red priča, red pjesama i knjižica od 80-ak stranica pročita
se u dahu.
Do sljedeće knjige, Antune! n
14
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Zlatne ruke
majstora
Pere
Za nepunih mjesec dana Pero Pavičić
je osmislio i izradio stroj za sortiranje žira, tzv.
kalibrator. To je njegova najpoznatija inovacija
koja svoju primjenu nalazi u
šumsko-hortikulturnom rasadniku Hajderovcu
požeške podružnice Hrvatskih šuma.
S poslovođom Brankom Mezakom (lijevo) uz stroj za izradu
rebrastih klamfica
P
oznato je da su inovativnost i poduzetništvo glavne pokretačke snage ekonomskoga rasta i otvaranja radnih
mjesta pa tako i unutar gospodarskog sektora šumarstva.
U Hrvatskim šumama, tvrtki za gospodarenje šumama i
šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, početkom je travnja
2007. godine donesen Pravilnik o inventivnoj djelatnosti. Potonji
uređuje prava i obveze našega poduzeća te zaposlenika u odnosu na
inovacije, a među ostalim regulira organizaciju inovativne djelatnosti, postupak primjene inovativnih rješenja te naknade za autore
inovacija. Premda se kreativnost darovitih pojedinaca službeno podržava i potiče, naši su inovatori rijetki, te zbog svoje skromnosti i
samozatajnosti, najčešće ostaju nezamijećeni i o njima se malo zna.
Jedan od njih je i Pero Pavičić iz Radne jedinice Transport, mehanizacija i graditeljstvo požeške podružnice Hrvatskih šuma. Ovaj
marljivi strojobravar koji već 35 godina obavlja složene poslove na
održavanju pojedinih strojeva voznoga parka (kamiona, traktora,
građevinskih strojeva i dr.), uz svoj redoviti posao stalno se bavi
novim idejama kojima rješava tehničke ili tehnološke probleme u
Tekst: Ivica Tomić n Foto: I. Tomić, T. Benčić
području proizvodnje. Svojim tehnološkim inovacijama i njihovom konkretnom primjenom donosi poboljšanja u organizaciji
rada ili poslovanja. Pritom je zaslužan za smanjivanje proizvodnih
troškova, povećanje produktivnosti, uz bolju iskoristivost opreme i
vremena, povećanje sigurnosti, smanjenje otpada i dr.
Još prije deset godina Pero Pavičić je uz pomoć šumarskih stručnjaka, poslovođe i suradnika osmislio i izradio za nepunih mjesec
dana stroj za sortiranje žira, tzv. kalibrator. Osim elektromotora
snage 1,5 kW, sve druge dijelove (okvir, remenice, osovina, nogari,
koš, ladice i dr.) izradili su majstori u mehaničkoj radionici, a u
materijal je uložen minimalan novac. Ugrađene su dvije ladice sa
po dva žičana sita različitih okaca, koš za žir ima dozator za protok, a brzina izlaza žira može se regulirati podizanjem i spuštanjem
prednjih nogara. Ideja o izradi stroja nastala je nakon razmišljanja
kako tijekom mehanizirane sjetve u rasadniku Hajderovac UŠP
Požega upotrijebiti što kvalitetniji žir koji bi dao kvalitetne sadnice. Polazilo se od pretpostavke da bi se to postiglo s krupnijim
žirom. Tijekom dotadašnje sjetve sijačicom problem zastoja žira
nastajao je zbog njegove različite veličine, a izradom “kalibratora”
otklonjena je ta mogućnost. Naime, zahvaljujući žičanim sitima
obavlja se sortiranje pet različitih veličina žira te se upotrebljava
onaj krupniji. Pritom je dnevni učinak oko 7 tona sortiranoga žira.
Perin mehaničko – pneumatski stroj za izradu rebrastih klamfica (skobica, pritegača) za trupce i fostne radi potpuno automatski:
sam povlači beskonačnu limenu traku, preša je, oblikuje i siječe na
željenu dužinu (130-140 mm) i širinu (16 mm). Pritom je dnevni
učinak oko 4800 klamfica. Zanimljivo je da je za izradu stroja,
tijekom nepuna tri mjeseca, korišten odbačen i neupotrebljiv materijal: stari elektromotori s reduktorom, stari zupčanici, rabljeni
kamionski cilindri i dr. Rezultat Pavičićeve domišljatosti i stalne
potrage za nečim novim i dosad neviđenim je pristroj za hidra-
Ovaj marljivi strojobravar već 35 godina, uz svoj
redoviti posao, stalno se bavi novim idejama kojima
rješava tehnički ili tehnološki problem u području
proizvodnje. Svojim tehnološkim inovacijama i
njihovom konkretnom primjenom donosi poboljšanja
u organizaciji rada, a zaslužan je za smanjivanje
proizvodnih troškova i povećanje produktivnosti.
Majstor Pero Pavičić uz svoj pristroj za hidrauličnu presu.
Klamfice (skobe, pritegače) za trupce – manja slika.
Perin mehaničko – pneumatski stroj za
izradu rebrastih klamfica
za trupce i fostne radi potpuno
automatski: sam povlači beskonačnu
limenu traku, preša je, oblikuje i siječe
na željenu dužinu i širinu.
mehanizacija
Stroj za sortiranje žira (kalibrator) u rasadniku Hajderovcu
(UŠP Požega)
uličnu presu. Naime, to je dodatno priključen alat za ravnanje i
prešanje limova, za izradu U-klamfica koje se upotrebljavaju samo
za trupce. Majstor je također koristio rabljeni materijal kao što su
opruge od ventila, vodilice, od starih traktorskih dijelova i dr. Stroj
odjednom savija 10 klamfica.
Majstor Pero zaslužan je i za izradu kompletne zaštite traktora
i radnih strojeva na sječi i uzgojnim radovima (rešetke za stakla,
kabine, poklopac motora), koju je načinio koristeći različite stare
cijevi i otklanjajući tehničke nedostatke originalnoga stroja. Tako
je značajno pridonio povećanju sigurnosti vozača i traktora, a zaslužan je, primjerice, za tehnički zahvat na sitnilici, stroju za uzgojne radove koji je osigurao od oštećenja prilikom rada u šikarama.
Smislio je i inovaciju za građevinski stroj grejder, za ojačavanje
nosača srednjega noža koji je dotada pucao jer nije bio dovoljno
čvrst. Njegova nova rješenja tehničkih problema nisu potvrđena
službenim dokumentom (tzv. patentom) pa po definiciji nisu izumi i amaterski su uradak, no od velikoga su značaja. Svojim novim
idejama, inovativnom sposobnošću i upornošću Pero je ostvario
nemjerljive uštede od nekoliko stotina tisuća kuna požeškoj podružnici HŠ-a jer nije trebalo kupovati pojedine rezervne dijelove.
Ovaj skromni zaposlenik “zlatnih ruku” i osobite pronicljivosti
nikada nije za svoje prepoznatljive i vrijedne inovacije dobivao
posebne nagrade, jer se naprosto podrazumijevalo da će opet nešto osmisliti. Sve je tako ostajalo unutar njegove Radne jedinice, a
nova tehološka rješenja nastajala su onako usput, izvan prioritetnijih poslova. Početkom ove godine Pero Pavičić je otišao u zasluženu
mirovinu kao jedan od rijetkih inovatora Hrvatskih šuma. Iza njega je ostao značajan trag, a njegovo iskustvo, darovitost i poseban
način razmišljanja teško je nadomjestiti. No, utješno je to što sve
svoje znanje nije odnio sa sobom jer ga je prenio svojim najbližim
suradnicima kojima je uvijek spreman dati koristan savjet. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
15
rasadničarstvo
Vađenje sadnica
RASADNIK OŠTARIJE OGULINSKE PODRUŽNICE
Prioriteti navodnjavanje
i povećanje proizvodnje
O
d 1893. pa sve do 1948. ne spominje se na ovom području nijedan rasadnik. Tada je Šumarija Modruš, danas Josipdol, osnovala vlastiti rasadnik u Josipdolu površine 3,60 ha. U njemu su se uzgajale sadnice smreke,
jele i bora. Godišnje se proizvodilo od 250.000 do 300.000 komada
sadnica za potrebe ŠG Javornica Ogulin. Osim u tom rasadniku, dio
sadnog materijala proizvodio se i u rasadniku Gorica u Ogulinu, površine 0,40 ha, koji je osnovan 1953 godine.
Na inicijativu Šumarskog inspektorata Nadzornog odbora kotara
Ogulin, godine 1956. osnovan je rasadnik Veljun u Oštarijama, po-
Slijeva na desno: Josip Belančić, upravitelj Šumarije Josipdol,
Branka Belančić, voditeljica
Tekst: Vesna Pleše n Foto: M. Košutić, S. Novak-Agbaba, V. Pleše
16
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Tradicija rasadničke proizvodnje na ogulinskom
području datira još potkraj 19. stoljeća. Prvi
rasadnik iz 1893. u Plaškom bio je veličine jednog
katastarskog jutra. Spominje se u Izvješću članova
Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva koji su
posjetili Ogulin i Plitvička jezera. U rasadniku
su se proizvodile sadnice jele, smreke i ariša za
pošumljavanja šuma Ogulinske imovne općine.
vršine 2,60 ha. Površina je trebala služiti kao sjemenište i pikiralište,
bila je ograđena i žičanom ogradom, izgrađena je i vodovodna mreža
i bazeni za grijanje vode. Godišnja proizvodnja iznosila je od 200.000
do 250.000 komada sadnica.
U svrhu objedinjavanja rasadničke proizvodnje Šumsko gospodarstvo Ogulin osnovalo je 1961. Samostalni pogon šumskih rasadnika
Oštarije. Novoosnovani rasadnik preuzeo je svu proizvodnju ranijih
rasadnika. Površina rasadnika u Oštarijama povećana je 1963. i iznosila je 20 ha. Od 1963. do 1972. u rasadniku se godišnje proizvodilo
oko 500.000 komada sadnica, uglavnom smreke, borovca, duglazije i
ariša. Od 1970. do 1976. radio je u sastavu Šumarije Vrbovsko. U to
vrijeme napravilo se dosta toga na modernizaciji proizvodnje te se prišlo ugovaranju višegodišnje proizvodnje školovanih sadnica za potrebe
susjednih šumskih gospodarstava. Ukupno se proizvodilo i do milijun
komada sadnica godišnje. No, kako šumska gospodarstva nisu u pot-
Bazen za navodnjavanje
Sadnice smreke
Sadnice crnog bora
punosti preuzimale sve količine sadnog materijala, kapacitet rasadnika
bio je iskorišten s 50 do 60 posto. Najveća potražnja za sadnim materijalom bilježi se 1984., kada su novim Zakonom o šumama propisana povećana izdvajanja financijskih sredstva za potrebe jednostavne i
proširene biološke reprodukcije.
Od 1. svibnja 1976. rasadnik počinje poslovati u sastavu Šumarije
Josipdol, unutar koje i danas radi.
Rasadnik Oštarije udaljen je 1,5 km od mjesta Oštarija, prostire
se s obje strane ceste Oštarije – Sabljaci – Ogulin, te se nalazi na nadmorskoj visini od 325 m. U neposrednoj blizini rasadnika prolazi i
Autocesta Zagreb – Split, priključak za autocestu udaljen je svega 3
km od rasadnika. Prije izgradnje autoceste površina rasadnika iznosila
je 32,56 ha, njenom izgradnjom smanjena je na sadašnjih 22,56 ha.
Raspolaže s 11 proizvodnih ploha, od toga njih deset je podjednakih
veličina od jednog ha, jedna je veličine do 5 ha. Na površini od jednog
ha zasađene su hortikulturne vrste te božićna drvca. Ostatak površine
od 6 ha otpada na putove, staze, livade, šumu te površine na kojima
se nalaze zgrade rasadnika. Obzirom na nedovoljan broj vlastitih klijanaca, osnovali su sijalište. Nadaju se da će ubuduće uzgojiti dovoljne
količine sadnog materijala za vlastitu proizvodnju.
Uglavnom se proizvode sadnice četinjača smreke i crnog bora, proizvodnja prosječno godišnje iznosi oko 250.000 komada sadnica. Proizvode se i hortikulturne vrste te oko 1500 komada božićnih drvaca.
Rasadnik je opremljen i svom potrebnom mehanizacijom, imaju
traktor marke Steyer s priključcima. Svi radovi u rasadniku su mehanizirani, dok se ručno obavlja plijevljenje gredica. Tu se nalazi i spremište
za mehanizaciju, za alat, te posebno spremište za kemijska sredstva.
Radnici su obučeni za rukovanje tim sredstvima sukladno FSC certifikatu.
– Želja nam je povećati proizvodnju koja je nekada dosezala i do
milijun komada sadnica godišnje. Da bi sadnice zaštitili od divljači
trebalo bi oko rasadnika podići žičanu ogradu. U tijeku je i dogovor
oko dovršenja sustava za navodnjavanje. Sagrađena je akumulacija za
vodu (bazen) koju treba do ploha sprovesti cijevima. To bi nas riješilo
velikih problema, šteta na sadnicama, poglavito u vrijeme sušnih ljeta.
U ljeto prošle godine zbog suše je stradalo oko 87.500 komada sadnica
– govori upravitelj Šumarije Josipdol, Josip Belančić.
Posebno je dobra suradnja s Hrvatskim šumarskim institutom Jastrebarsko.
– Institut prati stanje tla, savjetuje nas o vrsti i količini gnojiva koje
treba primjenjivati za uzgoj pojedinih vrsta sadnica. Kontrolira zdravstveno stanje šumskog reprodukcijskog materijala, preporučuje mjere
zaštite, a sukladno dugoročnoj suradnji i isporuku klijanaca rasadniku.
Utvrđuju i uvjete vezane uz kiselost tla za uzgoj svih vrsta četinjača, nevezano uz primjenu mineralnih fosfornih i NPK gnojiva, da bi odnos
dušika i humusa u tlu bio zadovoljavajući. Preporučuju i redovito stavljanje površina na ugar i primjenu zelene gnojidbe poslije dvije do tri
godine uzgoja sadnica, te prihranu sadnica fosfornim gnojivima, dok
je opskrbljenost tla kalijem zadovoljavajuća. U rasadniku često dolazi
i do pojave raznih bolesti i štetnika, koji istina izazovu veće ili manje
štete na sadnicama. Stalnom preventivom u suradnji sa stručnjacima iz
Instituta štete su svedene na podnošljivu mjeru, a preživljavanje sadnica iznosi u posljednjih nekoliko godina i do 85 posto - govori stručni
suradnik za uzgoj i zaštitu šuma u ogulinskoj podružnici Mislav Tonković. U rasadniku trenutno radi sedam zaposlenika, uz voditeljicu
rasadnika, jedan čuvar, jedan traktorista te četvero radnika. Ovaj broj
ljudi, s obzirom na proizvodnju, dovoljan je za izvršenje svih radova u
rasadniku. Kad ne rade u rasadniku, radnici su obično angažirani na
nekim drugim uzgojnim radovima na terenima naših šumarija, ističe
– Branka Belančić, voditeljica rasadnika.
Sjeme se prikuplja iz vlastitih sjemenskih sastojina. Imaju dvije
sjemenske sastojine; jednu za običnu smreku na području Šumarije
Jasenak te za običnu bukvu na području Šumarije Ogulin. Dio sjemena pohranjuje se u Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom.
Poslovi u rasadniku podijeljeni su i karakteristični obzirom na godišnja doba. U proljeće se vrši priprema za sjetvu, sjetva, obrada zemljišta, vađenje i presadnja klijanaca, zalijevanje posijanih i posađenih
površina i sl.
Ljeti se obavljaju se radovi na plijevljenju, tretiranju i prihrani sadnica. U jesen vade se i isporučuju sadnice za pošumljavanje, čisti se korov. Zimski period predviđen je za pripremu terena za sadnju, čišćenje
staza te obavljanje uzgojnih radova po šumarijama, ističe voditeljica
rasadnika.
Razvijena je suradnja i s ostalim rasadnicima unutar Hrvatskih
šuma, tako dio klijanaca za proizvodnju nabavljaju iz rasadnika delničke podružnice u Kuželju, osim za vlastite potrebe dio sadnog materijala isporučuju karlovačkoj i gospićkoj podružnici. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
17
Trinaest požarišta u
Šumariji Duga Resa
požari
Tekst n Foto: Marija Glavaš
Sanacija šteta
K
rajem ožujka 2012. godine djelatnicima Šumarije
Duga Resa u trenutku je promijenjena radna rutina.
Zajedničkim snagama lokalnih DVD-ova i šumarije požar je bio lokaliziran oko 11 sati navečer, ali je
ponovo buknuo na istome mjestu već idućeg dana i izmaknuo
kontroli, a ugašen je tek u jedan iza ponoći. Toga, drugoga dana,
izbio je novi požar još jačeg razmjera, a po dolasku na teren
revirnik Alen Benković i čuvar šuma Mirko Frković zatekli su
članove DVD-a koji su čuvali požarište od dana ranije. Benković je procijenio da su dva lokalna DVD-a preslabe snage pa je
kontaktirao Županijski centar, na broj 112 i tražio dodatnu pomoć. Vremenom se pokazalo da ni lokalni DVD-i koji su tijekom
dana pristizali, zajedno sa svim raspoloživim ljudstvom Šumarije
(administracija je morala ostati u Šumariji) nisu dovoljni da se
suzbije požar čija se fronta višestruko povećala i k tome podijelila
u tri pravca. Požar u samome početku nije načinio materijalnu štetu (suha trava i grmovi), ali je šireći se preko privatnih
površina zahvatio najprije gospodarsku jedinicu Bosiljevac pa se
proširio na gospodarsku jedinicu Perjasička kosa, a istovremeno
su buknula 3 zasebna požara na području GJ Dobra, tako da je
na kraju bilo zahvaćeno cijelo područje Šumarije. U Bosiljevcu je
uništio kulturu petogodišnje smreke i dvadesetogodišnjega bora,
a u Perjasičkoj kosi mladik bukve i nešto hrasta cera te žilišta
Sve teče kako treba – upravitelj Starešinić, revirnik
Benković i poslovođa Milčić
18
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Sanacija gospodarske jedinice Perjasička kosa
stabala u srednjedobnim i starijim sastojinama. Gorjelo je ukupno 38 odsjeka. Budući da radnici i tehničari u Šumariji nisu
opremljeni za gašenje požara velikih intenziteta, nisu smjeli gasiti
požare zajedno s vatrogascima. Zato su tehničari i sjekači i išli za
vatrogascima, opremljeni, neki metlenicama, neki brentačama i
sprečavali da se požar ponovno pojavi. Istovremeno je dio sjekača
uz pomoć traktora načinio 500 m novih protupožarnih prosjeka.
Benković je pomagao vatrogascima na način da im je pokazivao
teren, lokacije prosjeka te minskih polja u gospodarskoj jedinici
Bosiljevac jer je požar, nažalost, zahvatio i njih, pa su svi prisutni
bili u još većoj opasnosti. Treba naglasiti da za čitavo vrijeme
trajanja požara ni jedna osoba nije stradala. Zaposlenici Šumarije danima su ustajali u zoru i vraćali se kućama kasno, noću, i
u vrijeme vikenda. Upravitelj Šumarije, Vlado Starešinić, imao
je samo riječi pohvale za njihovu požrtvovnost. Neke od požara
gasilo se po tri, četiri dana, a vjetar se nije smirivao, nego je što
više neprekidno i snažno puhao.
Ni kada je požar napokon posve ugašen nije bilo odmora za
Šumariju. Trebalo je ponovo izaći na teren i sagledati posljedice,
sastaviti zapisnik i proslijediti ga Zavodu za statistiku, procijeniti
i izračunati buduće troškove sanacije. Ustanovljeno je sljedeće:
požar je na području u vlasništvu Hrvatskih šuma uništio 7,21
ha u gospodarskoj jedinici Dobra, 34,54 ha u jedinici Bosiljevac
i 387,21 ha u Perjasičkoj kosi.
Na jesen, krajem kolovoza, još je jedan požar zahvatio gospodarsku jedinicu Bosiljevac. Netko je na svome imanju palio suhe
grane i korov. Prvoga dana na terenu se zateklo 26 vatrogasaca s
tri cisterne, četiri kombi vozila i jedno terensko vozilo. Najprije
su, u roku od pola sata, došli pripadnici DVD Siča, a kako je požar bio jak u pomoć su zvali druga vatrogasna društva. Požarište
je oko ponoći stavljeno pod kontrolu, ali ga je već iduće jutro jaki
vjetar ponovo raspirio. Na terenu su se našle nove, svježe snage,
tri DVD-a, s 14 ljudi i tri kombija. U ranim jutarnjim satima
vatrogasni zapovjednik nazvao je Benkovića i zatražio pomoć od
Šumarije. Benković se odmah odazvao i zajedno s pomoćnikom
Draženom Borovcem uputio na požarište. Požar svi zajedno nisu
uspjeli suzbiti još tri dana, za to vrijeme se podijelio u tri fronte
Nešto iza završetka radnog vremena revirnik Alen Benković zaprimio je dojavu o požaru. Rečeno mu je da
je požar dužine oko 1000 m izbio na predjelu Srednji Poloj. Preklopio se niz okolnosti koje su pogodovale
brzome širenju požara: jak vjetar, temperatura nešto viša od 20 °C i činjenica da gore kulture bijeloga bora i
smreke i svi su morali raditi na suzbijanju požara.
(kao i proljetni) i ugrozio okolna sela. Pri tome su spašene naseljene kuće, a izgorjelo je nekoliko nenaseljenih kuća i sjenika.
Djelatnici Šumarije načinili su nove protupožarne prosjeke. U
opasnosti je bio šumski predio Kestenska Dubrava, koji se vodi
kao minski sumnjiv. Mine, premali broj gasitelja, teško pristupačni teren i strmine u kanjonu Korane i činjenica da ni pojačanje
iz Zagreba (29 ljudi i tri terenska vozila s modulima za gašenje)
nisu uspjeli suzbiti širenje, bili su razlozi zajedničkoga sastanka
predstavnika vatrogastva, predstavnika Šumarije i lokalne samouprave: upravitelj Starešinić, revirnik Benković te načelnik općine
Barilović – Dražen Peraković zaključili su da je potrebno pozvati
zračne snage. Trećeg dana požara uzletio je helikopter Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva MI-8 s aerodroma u Lučkom opremljen
kruškom za gašenje požara, a vodu je uzimao iz rijeke Mrežnice
i sa HE Lešće u 6 navrata. Srećom, ni za jesenskog požara nije
bilo ozlijeđenih osoba, a zahvaljujući korištenju zračnih snaga
Šumarija nije pretrpjela materijalnu štetu po pitanju drvne mase
i sadnoga materijala, ali su zato troškovi gašenja i na vozila iznosili su 14.521,05 kn. Uza sve to zaposlenici su obavljali i redovne
poslove. Ovaj put su djelatnici policije u svojim svakodnevnim
obilascima terena pronašli počinitelja. Upravitelj smatra da bi
policija puno više trebala informirati i upozoravati stanovništvo
o posljedicama pojave požara. Šumarija je dostavila opis događaja, kronološki dnevnik, troškovnik i karte Upravi šuma, MUPu, Državnom zavodu za zaštitu i spašavanje i Javnoj vatrogasnoj
postrojbi. Ukupna šteta koju je Šumarija pretrpjela na požarima
tokom cijele 2012. godine iznosi 2,469.962,06 kn.
Nakon požara valjalo je popraviti svu štetu pa je uslijedila
sanacija opožarenih površina i pošumljavanje. Perjasička kosa
sanirana je s 314.700 sadnica kitnjaka, na 52,45 ha. U gospodarskoj jedinici Dobra nije bilo materijalne štete pa sanacija nije ni
bila potrebna. Sadnice bagrema i kitnjaka poslane su iz požeškog
Hajderovaca i zagrebačkog Lukavca. Zaposlenici Šumarije Duga
Resa imali su pomoć pri sadnji. Pridružilo im se 14 pomoćnih
šumskih radnika iz Šumarije Krašić, dva privatna poduzeća, a
za sadnju u Tulijeve cijevi 105 učenika iz srednje Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac. Sve su sadnice sađene krampicama jer
je praksa pokazala da ih se tada najviše primi. Za srednjoškolce je
to vrijedno praktično iskustvo i oni mogu biti ponosni na činjenicu da su sudjelovali u novim metodama pošumljavanja. U gospodarskoj jedinici Bosiljevac, odsjeku gdje je nekada bila duglazija, zasadili su sadnice kitnjaka u Tulijeve cijevi, 2550 komada na
1,96 ha, koliko je velik odsjek. Tulijeve cijevi su plastični štitnici,
a osiguravaju željenu sadnicu od prerastanja korova, nepoželjnih,
konkurentskih vrsta drveća, glodavaca i divljači. Cijevi spadaju u
ona radna sredstva za koja je veće početno ulaganje, ali zato i veća
sigurnost da će uloženo polučiti željene rezultate.
Preostaje i ovoj svakoj Šumariji u Hrvatskoj poželjeti da im
nikakva nesretna okolnost, kao što je elementarna nepogoda, ne
prekida rutinu, planove i prije svega ne narušava mir. n
Tulijeve cijevi u gospodarskoj jedinici Bosiljevac
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
19
ekologija
Tekst: Irena Devčić n Foto: Arhiva
DIVLJA ODLAGALIŠTA OTPADA
Istrani kreću u rat
s komunalnim otpadom
U Hrvatskoj se komunalni otpad organizirano
odvozi od oko 80 % stanovništva, još uvijek
oko 30 % komunalnog otpada završava na
divljim deponijima kojih ima oko 3000.
Poražavajuća je činjenica da i većina službenih
odlagališta otpada nema uporabnu dozvolu.
Već nekoliko godina u planu je izgradnja 20
regionalnih centara za gospodarenje otpadom,
no otpor lokalnog stanovništva glavni je razlog
spore realizacije.
D
ivlja odlagališta otpada predstavljaju veliki problem
Hrvatskim šumama. Vrlo često se glomazni ili građevinski otpad deponira uz šumske prosjeke, a smeće po
šumama u blizini gradova i mjesta nikako nije lijepi
prizor. Kazne za ovakvo odlaganje otpada vrlo su rijetke jer je počinitelje teško pronaći. Razlog postojanja divljih odlagališta su stare i
loše navike ljudi, neosviještenost o posljedicama po okoliš i zdravlje,
bezobrazluk građevinara koji izbjegavaju platiti trošak zbrinjavanja
otpada koji stvaraju, inertnost lokalne uprave i komunalnih poduzeća koja ne prepoznaju zagađenje okoliša kao prioritetni problem i
svakako nedovoljan pritisak države putem inspekcijskih službi. Sve
ovo navodi se u dokumentu Zelene Istre „Kako gospodarimo otpadom u Istri – projekt mobilizacija pograničnih regija Slovenije i
Hrvatske u korištenju koncepta 4R+3E u gospodarenju otpadom“.
Koncept 4R+3E znači da uz uobičajene postupke upravljanja i postupanja s otpadom, koji su prije svega usmjereni na područje njegova sakupljanja odvoza i zbrinjavanja, uvodimo prethodno osvješćivanje i obrazovanje, uključujemo poduzetnički sektor i uvodimo nove
metode postupanja s otpadom:
4R – REDUCE – smanji količinu otpada;
REUSE – ponovno upotrijebi u korisne svrhe;
RECYCLE – recikliraj ili preradi;
RECOVER – izaberi manje štetne tvari/iskoristi u energetske svrhe
3E – EDUCATE – educiraj o odgovornom postupanju otpadom,
povećaj razumijevanje važnosti i mogućnosti pravilnog gospodarenja otpadom;
ECONOMISE – smanji troškove gospodarenja otpadom;
ENFORCE – primjeni koncepte učinkovitog gospodarenja otpadom u zakonodavstvu i praksi.
Radnici Hrvatskih šuma u čišćenju divljih odlagališta
Hrvatske šume svake godine pridružuju se velikoj akciji čišćenja
divljih deponija na području čitave Hrvatske. Ovakve akcije su dobro došle, no dugoročno ne rješavaju problem divljih odlagališta.
Ono što mnogi ne znaju je da čišćenje i sanacija ovakvih deponija
nije u nadležnosti Hrvatskih šuma, već komunalnih društava s područja gradova i općina na kojima se deponij nalazi. Upravo zbog
slabe informiranosti Hrvatske šume često neopravdano znaju biti na
udaru kritika građana i različitih ekoloških udruga. Nažalost, stanje
se ne popravlja, saniranjem jednog odlagališta nastaju druga dva i jedini način suzbijanja ove pojave jesu vrlo oštre represivne mjere. Svakako je potrebno i jače povezivanje svih dionika određenog područja
od državnih institucija do jedinica lokalne i područne samouprave.
Korak dalje u borbi protiv ilegalnih odlagališta otpada napravila
je Istarska županija. Problematikom ilegalnih odlagališta otpada bavi
se projekt „DIVA – Sanacija divljih odlagališta i podizanje svijesti o
njihovoj štetnosti“ koji se provodi u sklopu Operativnog programa
Europske unije IPA Slovenija – Hrvatska 2007. – 2013. Problem
ilegalnog odlaganja otpada u prirodi zajednički je za područje Republike Slovenije i Republike Hrvatske, a nadležnost u rješavanju
problema ilegalnog odlaganja otpada, zakonski je u obje države, u
većem je dijelu svedena na lokalnu i regionalnu razinu.
Upravo je iz tog razloga sastavljena struktura projektnih partnera
koju čini Općina Kopar sa slovenske strane te Gradovi Umag, Pula
i Buzet s hrvatske strane, koji su ovim projektom odlučili riješiti, ili
u najmanju ruku započeti sustavno rješavanje problema ilegalnog
odlaganja otpada.
U sklopu projekta Znanstveno istraživački centar slovenske akademije znanosti i umjetnosti iz Ljubljane provodi znanstvena istraživanja i izrade Studije o utjecaju ilegalno odloženog otpada na širenje
bolesti, tj. na zdravlje ljudi.
Korak dalje u borbi protiv ilegalnih odlagališta otpada napravila je Istarska županija. Problematikom ilegalnih
odlagališta otpada bavi se projekt “DIVA – Sanacija divljih odlagališta i podizanje svijesti o njihovoj štetnosti” koji se
provodi u sklopu Operativnog programa Europske unije IPA Slovenija – Hrvatska (2007. – 2013.)
20
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Smeće u šumi odraz je nekulture društva
S kartiranjem divljih odlagališta započela je i Zelena čistka na čijim web stranicama možete vrlo jednostavno,
pomoću mobilnog telefona, označiti i prijaviti divlje odlagalište otpada te ga na taj način kartirati. Zgodna akcija
Zelene čistke je i mogućnost posvajanja odlagališta, što znači da s grupom ljudi preuzimate odgovornost za čišćenje
jednog ili više divljih odlagališta otpada.
Istarska županija je pak s druge strane, kao regionalna samouprava unutar administrativnog ustrojstva Republike Hrvatske, zadužena za planiranje i uspostavu Sustava gospodarenja otpadom na svom
području.
Ovim projektom izvršit će se revizija postojećih podataka u Popisu, čime će se utvrditi trenutno stanje (broj, vrste i količine odloženog otpada). U sklopu projekta izrađena je i web GIS aplikacija
i baza podataka ilegalnih odlagališta otpada za područje cijele županije koja je predstavljena 10. siječnja ove godine. Ovim projektom Istarska županija planira osmisliti i provesti zajednički pristup
javnosti na cijelom području županije, koristeći sve medijske forme
i oblike komuniciranja s javnosti. Navedena će se kampanja usmjeriti na podizanje osviještenosti stanovništva o negativnim utjecajima
divljih odlagališta na kvalitetu njihovog životnog prostora, pri čemu
se osim na činjenicu vizualnog ugroza, javnost mora educirati o štetnom utjecaju divljih odlagališta na zdravstvenu ispravnost pitkih
voda i mogućnost prijenosa raznih bolesti.
Izrađena web-GIS aplikacija sadrži ortofoto kartu u mjerilu
1:5000, topografsku kartu s pregledom granica gradova, općina i katastarskih čestica, zaštićena područja te lokacije ilegalnih odlagališta
otpada i njihove fotografije. Baza podataka dostupna je svim građanima na web-stranicama http://diva.istra-istria.hr ili http://projekt.
diva-istra.eu, a u evidentiranju ilegalnih odlagališta mogu sudjelovati
i oni sami.
Mobilna GIS aplikacija omogućuje komunalnim službama i odgovornim osobama jedinica lokalne samouprave da prijave ilegalno
odlagalište putem mobilnog uređaja tijekom terenskog obilaska.
Baza pruža dodatne mogućnosti gradovima partnera, za što će
njihovo stručno osoblje biti osposobljeno i educirano na stručnim
seminarima. Uz to, u narednom razdoblju održat će se javno potpisivanje „Sporazuma o obvezama i načinu korištenja Web-GIS aplikacije i službene baze podataka o ilegalnim odlagalištima na području
Istarske županije“ između gradova partnera Buzeta, Umaga, Pule te
Istarske županije i nadležnih inspekcija.
S kartiranjem divljih odlagališta započela je i Zelena čistka na
čijim web stranicama možete vrlo jednostavno pomoću mobilnog
telefona označiti i prijaviti divlje odlagalište otpada te ga na taj način kartirati. Zgodna akcija Zelene čistke je i mogućnost posvajanja
odlagališta, što znači da s grupom ljudi preuzimate odgovornost za
čišćenje jednog ili više divljih odlagališta otpada.
Odlaganje otpada i broj divljih deponija goruće je pitanje u
Republici Hrvatskoj. Pristupanjem Europskoj uniji, Hrvatska preuzima kao obavezu cjelokupno europsko okolišno zakonodavstvo,
uključujući i ono za područje gospodarenja otpadom. Kako RH nije
pregovarala oko ciljeva nove Okvirne direktive o otpadu, donijete
2008. godine, samim time je prihvatila vrlo ambiciozne ciljeve na
području gospodarenja otpadom, a to su da do kraja 2015. godine
mora osigurati odvojeno prikupljanje papira, metala, plastike i stakla, električnog i elektroničkog otpada, otpadnih vozila, otpadnih
guma, građevinskog, medicinskog i biootpada; do kraja 2018. godine mora zatvoriti sva postojeća odlagališta otpada te do 2020. godine
mora reciklirati 50% komunalnog i 70 % građevinskog otpada.
Usprkos prihvaćenim EU ciljevima, u Hrvatskoj se danas reciklira manje od 6 % otpada. S druge strane, prosjek recikliranja otpada
u EU je oko 38 %, a najnaprednije zemlje danas recikliraju 60 %
(Njemačka, Belgija, Nizozemska) ili čak 70 % (Austrija).
Po svemu sudeći, u hrvatske obrazovne institucije nužno je uvesti
još jedan predmet, a mogao bi se zvati, npr. Okolišni odgoj! n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
21
uzgajanje šuma
Uzgojni radovi
Njegom do stabilnosti,
produktivnosti i prirodnoga
pomlađivanja
Njega i pomlađivanje šumskih sastojina nisu
prostorno i vremenski odijeljene skupine
šumskouzgojnih postupaka jer se preklapaju,
a u prebornome gospodarenju obavljaju
istodobno.
N
a temelju dosadašnjih istraživanja i iskustva došlo se
do spoznaje da se u mladim šumskim sastojinama
nastalim prirodnim putem te u umjetno podignutim
šumama, ne mogu postići optimalni rezultati korištenjem samo prirodnih činitelja okoliša. Stoga se i u šumama
najmlađega dobnog razreda ne mogu izostaviti sječe u njezi šuma.
Njega obuhvaća niz šumskouzgojnih postupaka u regularnim
šumama, vremenski i prostorno odijeljenih, koji traju od početka nastanka do početka obnove sastojine, tijekom gotovo cijele
ophodnje, u pojedinim razvojnim stadijima, od ponika do stare
sastojine. Pritom je cilj da se formira takva sastojinska struktura
koja osigurava stabilnost, produktivnost i sposobnost prirodnoga
pomlađivanja. Svrha postupaka je sprječavanje šteta, odabiranje
i njegovanje odabranih stabala te povećanje njihove kvalitete i
šumske proizvodnje (produkcije). O ovoj temi održao je predavanje potkraj 2012. godine u Požegi akademik Igor Anić (Šumarski
fakultet), u organizaciji požeškog ogranka Hrvatskoga šumarskog
Ponik javora mliječa (Acer platanoides)
22
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
društva, UŠP Požega i
Šumarske komore. On je
izlagao o njezi sastojina
u mlađim razvojnim stadijima (ponik, pomladak
mlađi i stariji, mladik
mlađi i stariji) te govorio
o načelima njege šuma,
njezi sastojine do prvoga
čišćenja, tijekom čišćenja Akademik Igor Anić
i prve prorede.
– Njega i pomlađivanje sastojina nisu prostorno i vremenski
odijeljene skupine šumskouzgojnih postupaka jer se preklapaju,
a u prebornome gospodarenju obavljaju istodobno. Tijekom regularnoga gospodarenja, za pomladnoga razdoblja, kada njega već
započinje, ona se provodi njegom pomlatka pod zastorom krošanja, postupcima s tlom i zaštitom mlade sastojine od različitih
štetočina i nepovoljnih ekoloških činitelja. U prebornome gospodarenju postupci su prostorno i vremenski objedinjeni odno-
Njega šuma zapravo je njega sastojine i staništa,
odnosno cjelokupnoga šumskog ekosustava. U mlađim
razvojnim stadijima njegujemo biljčice ponika te
stabalca (stabla) mlađeg i starijeg pomlatka i mladika.
Mlađi pomladak hrasta lužnjaka
Tekst: Ivica Tomić n Foto: I. Tomić, B. Puača, Monografija “Šume u Hrvatskoj”
Nijedan od ciljeva gospodarenja nije dar prirode
i ne može se ostvariti ako šumu prepustimo samo
spontanim prirodnim procesima. Ciljeve postižemo
isključivo njegom sastojine.
sno koncentrirani. Naime, u isto vrijeme obavljaju se čišćenja u
grupama pomlatka i mladika, prorjeđuju grupe letvika i stupovlja,
prebiru prekobrojna i zrela stabla te ona kojima je smanjen prirast
– istaknuo je prof. dr. sc. I. Anić.
Možebitne štete sprječavamo tako da provodimo prevenciju
bioloških, ekoloških i ekonomskih posljedica koje bi se pojavile
ako se njega ne obavi. Prirodno i šumskouzgojno odabiranje (selekcija) stabala je osnovno pomagalo njege šuma, a njegovanjem
sastojine želimo prirodno, spontano odabiranje zamijeniti onim
koje se zasniva na šumskouzgojnim načelima. Pritom je intenzitet podjednak, usklađen s prirodnim odabiranjem, no kriteriji
i ciljevi su različiti, a priroda odabire uzgojno jaču vrstu. Šumskouzgojno odabiranje može imati negativan i pozitivan karakter.
Kod negativnog odabiranja iz sastojine se uklanjaju sve nepoželjne
jedinke, a kod pozitivnog ona stabla koja ometaju razvoj uočenih
stabala budućnosti, neovisno o kvaliteti odabranih stabala. Biološko-ekološki karakter provođenja njege zasniva se na činjenici
da je vanjski izgled (fenotip) stabla rezultat njegovih nasljednih
svojstava (genotipa) i staništa (okoliša). Stoga je njega šuma zapravo njega sastojine i staništa (klima, tlo), odnosno cjelokupnoga
šumskog ekosustava. Gospodarski karakter njege podrazumijeva
činjenicu da nijedan od ciljeva gospodarenja nije dar prirode i
ne može se ostvariti ako sastojinu prepustimo samo spontanim
prirodnim procesima. Ciljeve postižemo isključivo njegom (gospodarenjem) sastojine, a njegovana šuma ispunjava kratkoročne i
dugoročne gospodarske ciljeve, potrebe društva, okoliša i privrede
Ivan Jagušić
te gospodarske i općekorisne uloge šume.
U poslove njege šuma ubrajamo niz postupaka podijeljenih
u glavne grupe koje se odnose na tlo, zaštitu mladoga naraštaja
(štetočine, nepovoljni ekološki činitelji), popunjavanje nedovoljno obnovljenih površina, njegu pomlatka nakon dovršnoga sijeka,
njegu sastojine čišćenjem i proredom. Navedenim poslovima treba dodati i one u umjetnim šumama i panjačama. Čišćenje sastojina provodi se u razvojnim stadijima starijeg pomlatka i mlađega
mladika, negativnim odabirom i odstranjivanjem svega onog što
se smatra lošim i suvišnim za razvoj sastojine (predrast, nadrasla, rakasta, savijena, prelomljena stabla i dr.). Ovaj postupak je
značajan i neophodan šumskouzgojni zahvat, budući da je temelj
strukture buduće sastojine. Njegovim izostankom ili pogrešnim
zahvatom sastojinska struktura oblikovat će se s posljedicama do
kraja ophodnje. Najbolji primjer za to su bukove sastojine u stadijima starijeg pomlatka i mlađega mladika koje su vrlo guste, reducirane krošnje i neotporne na abiotske i biotske činitelje. Zato
je u bukovim sastojinama sa čišćenjem potrebno početi što ranije
jer ono pomaže proces oblikovanja vertikalne strukture sastojine.
Osobitu pozornost treba pritom usmjeriti na uklanjanje predrasta
(stabala nastalih tijekom pomladnoga razdoblja iz podrasta, izbojaka i izdanaka). U hrastovim sastojinama bitno je da se čišćenjem
osigura dominacija hrastovih stabala u gornjem i srednjem sloju
prostora krošanja, ali ne pregusto, uz uklanjanje pionirskih vrsta.
Općenito gledajući, čišćenje bitno utječe na vrstu, omjer i oblik
smjese, stupanj i oblik sklopljenosti te na kvalitetu sastojine.
Govoreći o njezi šuma proredom, akademik Anić je u uvodnome dijelu naglasio kako je taj postupak najdulji dio ophodnje, od
razvojnoga stadija starijeg mladika (koljika) do stadija stare sastojine. Njime se prirodno odabiranje zamjenjuje pozitivnim šumskouzgojnim, pomoću kojeg usmjeravamo rast i razvoj odabranih
stabala i oblikujemo sastojinsku strukturu, u skladu sa ciljevima
gospodarenja. Ciljevi proreda su njega krošanja i debla odabranih
stabala, postizanje optimalne strukture i najveće kvalitete drvne
zalihe te formiranje stabilne i produktivne sastojine sposobne za
prirodnu obnovu i ostvarivanje prethodnih prihoda. Pritom je
značajna kasifikacija stabala u sastojini, koja prethodi svakoj proredi, a njome određujemo socijalni položaj stabala, procjenjujemo
njihove šumskouzgojne značajke, vitalitet i razvojnu tendenciju.
Osnovni kriteriji su visina, socijalni položaj, kvaliteta i biološke
Njega šuma proredom najdulji je dio ophodnje, od razvojnoga stadija starijeg mladika (koljika) do stadija stare
sastojine. Njime se prirodno odabiranje zamjenjuje pozitivnim šumskouzgojnim, pomoću kojeg usmjeravamo rast i
razvoj odabranih stabala i oblikujemo sastojinsku strukturu.
Mladik obične jele pod bukvama na Psunju (stogodišnja
sastojina)
Lužnjakova šuma u fazi prirodne obnove
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
23
Svjetska slava
Sastojina obične bukve u fazi prorede
značajke stabla. Među različitim klasifikacijama najviše se kod nas
upotrebljava Dekanićeva biološko - gospodarska, a značajna je po
tome što je autor na njenom temelju odredio način prorede za
naše regularne šume. Prema ovoj klasifikaciji sva su stabla razvrstana u proizvodni (dominantna i nuzgredna etaža) i pomoćni
(podstojna etaža, sušci) dio sastojine. S prvom proredom možemo početi u fazi starijeg mladika (koljika), kada se može početi s
pozitivnim odabiranjem, poslije razdoblja kulminacije tečajnoga
visinskog prirasta.
Lužnjak iz
Prašnika
među
najvećim
europskim
hrastovima
Prije prorede potrebno je znati odgovore na pitanja
kada početi s njom, kojim intenzitetom, na koji način i
kako često, odnosno s kojim intervalom.
Zaključujući predavanje, prof. dr. sc. Anić je istaknuo kako je
prije prorede potrebno znati odgovore na pitanja kada početi s
njom, kojim intenzitetom, na koji način i kako često, odnosno s
kojim intervalom. S prvom proredom počinje se na početku pozitivnog odabira stabala (stadij starijeg mladika), nekoliko godina
nakon zadnjega čišćenja, a nakon kulminacije visinskoga prirasta,
početkom drugoga dobnog razreda, u dobi oko 20 – 30 godina. Prije svake prorede treba točno odrediti njezin maksimalni
intenzitet(I) ili donju granicu volumena sastojine nakon prorede.
Intenzitet izražavamo u postotcima, a to je odnos proredom posječenog i ukupnoga volumena sastojine prije prorede (I=Vp/Vu).
Volumen prorede (Vp, m3/ha) je kvocijent ukupnoga volumena
sastojine i njezine dobi izražene u desetljećima (Vp=Vu/n), a čini
ga dio u proizvodnom i dio u pomoćnome dijelu. Poslije određivanja vremena i intenziteta slijedi utvrđivanje načina prorjeđivanja koji može biti po načelima niske ili visoke prorede. Vrijeme za
sljedeću proredu je onda kada se prethodnom proredom ostvario
željeni cilj na cjelokupnoj površini sastojine ili barem na njenom
većem dijelu. Turnus je ovisan o dobi sastojine, intenzitetu proreda, biološkim svojstvima drveća i gospodarskim prilikama. Pritom bi zadovoljavali turnusi od 5 godina u mlađim razvojnim
stadijima i 10 godina u srednjodobnim, starijim i starim sastojinama, što prvenstveno ovisi o stanišnim i strukturnim prilikama
u svakoj sastojini. n
24
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Čak osmero osoba mora obuhvatiti deblo s opsegom gotovo 8 m
J
edina sačuvana šuma starih, u svijetu poznatih slavonskih
hrastika, nalazi se u posebnom rezervatu šumske vegetacije
Prašnik (53 ha), na području Šumarije Stara Gradiška (UŠP
Nova Gradiška). To je jedina sekundarna prašuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, sačuvani ostatak nekadašnjih starih hrastovih
šuma koje su se u prošlosti razvijale u nizinskim područjima Posavine, Podravine i Pokuplja. Prašuma je na nadmorskoj visini 98
m, smještena je u srednjoj Posavini, južno od Autoceste Zagreb
– Lipovac i istočno od prometnoga čvora Okučani, a udaljena je
približno 4 km od rijeke Save.
Vrlo je zanimljiva za znanstvena istraživanja i proučavanja, ali
i za šumarsku praksu. Već 84 godine, u ovoj dobro nam poznatoj
Kozarčevoj šumi, starijoj od 300 godina, nema čovjekova djelovanja pa ni bilo kakvih šumarskih i drugih zahvata. Prašuma je
Informacija o ljepoti i osebujnosti starih
slavonskih hrastika dospjela je i do stranih
znanstvenika oduševljenih ljepotom i dimenzijama
pojedinih stabala.
Tekst: Ivica Tomić n Foto: G. Dorić, I. Tomić, M. Spragon
zaštita prirode
od 1971. godine uključena u projekt Sto trajnih pokusnih ploha
u Hrvatskoj, u okviru međunarodnoga programa UNESCO-a
Čovjek i biosfera. Na ovoj površini nalazi se približno 1.000 golemih lužnjakovih stabala starosti između 250 i 300, pa i više godina, prsnoga promjera od 70 do 220 cm, prosječne drvne mase
oko 50 kubika, a visina pojedinih orijaša doseže gotovo do 40 m.
Zastupljena su dubeća odumrla i odumrla stabla na tlu u različitim fazama raspadanja, a dominacija mladih stabala običnoga
graba u podstojnoj etaži očigledno upozorava na promjenu stanišnih uvjeta. Prašumska su stabla najbolji primjer kako šumski
ekosustav funkcionira na prirodni način, bez čovjekova utjecaja.
Treba istaknuti kako je za vrijeme Domovinskoga rata pristup
u ovaj specijalni rezervat šumske vegetacije bio ograničen zbog
miniranosti terena i okolnoga područja, a danas je razminiran
samo ulaz u prašumu.
Prema riječima Marija Bošnjaka, predsjednika novogradiškog
ogranka Hrvatskoga šumarskog društva, informacija o ljepoti i osebujnosti ovih starih slavonskih hrastika dospjela je i do
svjetskih putnika fasciniranih ljepotom i dimenzijama pojedinih
stabala. Nakon posjeta Prašniku, svoja su zapažanja strani znanstvenici objavili na portalu o monumentalnim stablima (www.
monumentaltrees.com), na kojemu zaljubljenici u prirodna
bogatstva iz čitavoga svijeta mogu vidjeti i naše ljepote, za koje
većina stanovništva našega kraja i ne zna. Na portalu se nalaze
tisuće fotografija, mjerenja i lokacije obično nepoznatih divovskih, najstarijih, najljepših stabala iz čitavoga svijeta, s priloženim
kartama i popisima po pojedinim vrstama drveća. Katica Nuspahić i Krunoslav Szabo ispred orijaškog
hrasta lužnjaka
Pomoću preciznih laserskih instrumenata nizozemski znanstvenik Jeroen Phillipona izmjerio je visinu i opseg
najvećega lužnjakovog stabla starosti čak 337 godina. Tako izmjereni opseg na prsnoj visini 1,30 m iznosi
7,82 m, visina je 39,60 m, a drvna masa premašuje 50 m3. S ovim dimenzijama spada među najveće hrastove
izmjerene u Europi.
U ljeto 2012. godine Prašnik su posjetili svjetski poznati
znanstvenici Jeroen Philippona (Nizozemska), Kouta Rasanen
(Finska) i Michael Spraggon (Engleska). Domaćini su im bili
novogradiški šumarski stručnjaci: Krunoslav Szabo, upravitelj
šumarije Stara Gradiška, i Katica Nuspahić, te im s ponosom
pokazali ovaj specijalni rezervat šumske vegetacije, s posebnim
naglaskom na najveće lužnjakovo stablo. Pomoću preciznih laserskih instrumenata Jeroen Phillipona izmjerio je visinu i opseg
stabla. Tako izmjereni opseg na prsnoj visini 1,30 m iznosi 7,82
m, visina stabla je točno 39,60 m, a drvna masa premašuje 50
S terenske nastave studenata Šumarskog fakulteta
Ležeće stablo u prašumi Prašnik
kubika. Ove dimenzije svrstavaju ga među najveće hrastove izmjerene u Europi. Zanimljivo je da je Michael Spragon specijalnom kamerom načinio više od 200 fotografija ovoga gorostasa,
pomoću kojih će izraditi trodimenzionalni model stabla za procjenu volumena.
Prema procjeni ovih stručnjaka, golemo stablo niknulo je oko
1675., u vrijeme dok su Slavonijom vladali Turci, što znači da
je staro približno 337 godina. Tako je ovaj div među hrastovima
bio suvremenik poznatom turskom proroku Gaibiji koji je živio
u Staroj Gradiški.
– Svjedočanstvo o lužnjaku iz Prašnika ukazuje nam na to da
ovu šumu još više treba vrednovati u vidu turističke ponude, ali i
kao edukacije za školsku djecu i ostalih zainteresiranih za prirodne ljepote našega kraja – naglašava Mario Bošnjak. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
25
26
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Konferencije
P
rva međunarodna konferencija Parkovi Dinarskog luka
održana je u prosincu u Banja Luci, a okupila je više
od 150 predstavnika zaštićenih područja i institucija za
zaštitu prirode iz uključenih zemalja s ciljem stvaranja
mreže zaštićenih područja kroz povezanost svih parkova u regiji. Svojim prirodnim i kulturnim vrijednostima, Dinarski luk ne
zaostaje za Karpatima, Alpama ili bilo kojim drugim poznatim
svjetskim ekoregijama. Povezivanjem zaštićenih područja u Mrežu parkova olakšava se mogućnost stvaranja i jačanja brenda koji
bi pritom našu regiju stavio uz bok najpoznatijim svjetskim turističkim odredištima (www.croatia.panda.org).
Dinarski luk je područje jugoistočne Europe s površinom od
otprilike 100.000 km2 i više od 6.000 km obalne linije, koje
obuhvaća cijelo područje okrenuto prema Jadranskom moru, od
grada Trsta (Italija) do Tirane (Albanija).
Parkovi Dinaridi – neotkriveni svijet, logo je s kojim se žele
privući turisti i znatiželjnici iz čitavoga svijeta. Kako su zemlje
Dinarskog luka svojom ljepotom, geografskim položajem i biološkom raznolikošću već i sada turistička atrakcija, Mreža parkova Dinarskog luka, očekivano je, bit će još jedan magnet za
turoperatore. Omogućit će se djelatnicima zaštićenih područja
da se upoznaju s European Charter for Sustainable Tourism EUROPARC federacije, kao i praktičnoj primjeni u našoj regiji.
S ciljem jačanja turističke valorizacije i promoviranja održivog
turizma zamišljeno je i održavanje radionica za djelatnike turističkih agencija te organizacija nekoliko studijskih putovanja u
kojima će ne samo turistički djelatnici, već i novinari iz regije doznati više o ljepotama parkova i njihovoj biološkoj raznolikosti.
Na otvaranju konferencije, izvršni direktor WWF-ovog Mediteranskog projekta, dr. Deni Porej, naglasio je kako WWF već
šest godina uspješno surađuje s ministarstvima odgovornima za
zaštitu prirode u cijeloj regiji Dinarskog luka, a kao rezultat te
suradnje nastao je projekt Parkovi Dinarskog luka koji se provodi
od siječnja 2012. godine i trajat će do
kraja 2014. godine.
arka
at unutar P
rv
ze
re
i
šk
Ornitolo nsko jezero
prirode Vra
Nacionaln
i
park Krk
a
WWF je početkom 2012.g. započeo projekt
Parkovi Dinarskog luka kojim želi stvoriti
savez parkova prirode i nacionalnih parkova
na području Albanije, Bosne i Hercegovine,
Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije,
Slovenije i Srbije. Projekt u trajanju tri godine
financiraju Ministarstvo vanjskih poslova
Norveške i MAVA Foundation.
– To su prepoznali i Norvežani koji su podržali
umrežavanje zaštićenih područja kao bitan element
poboljšanja regionalne suradnje – rekao je Porej i istaknuo kako prirodne vrijednosti ove regije treba ekonomski valorizirati i od toga napraviti komparativnu
prednost za regiju u odnosu na ostatak Europe.
zaštita prirode
Parkovi Dinarskog luka
Nacionalni parkovi u Hrvatskoj:
Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica, Plitvička jezera,
Risnjak, Sjeverni Velebit.
Parkovi prirode, ostala zaštićena područja:
Biokovo, Kopački rit, Lastovsko otočje, Lonjsko polje,
Medvednica, Papuk, Telaščica, Učka, Velebit, Vransko jezero,
Žumberak – Samoborsko gorje.
Mreža parkova Dinarskog luka sadržavat će 75 nacionalnih
parkova i parkova prirode iz ukupno osam zemalja, a glavni cilj
ovoga projekta je da nakon tri godine za Parkove Dinaride zna
cijela Europa, a i šire, te da parkovi u regiji postanu sinonim za
održivi turizam. n
Nacionaln
i
park Sjev
erni Veleb
it
Dinarski luk je područje jugoistočne Europe s površinom od otprilike 100.000 km2 i više od 6.000 km
obalne linije, koje obuhvaća cijelo područje okrenuto prema Jadranskom moru, od grada Trsta (Italija)
do Tirane (Albanija).
Tekst: Irena Devčić n Foto: G. Vincenc
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
HRVATSKE ŠUME
27
mala enciklopedija šumarstva
Stablo s više
debala u šumskoj
sastojini
Ružovke
Mukinja (Sorbus aria)
M
ukinja, merala (Sorbus
prividan, sjajan, kuglasto jajast, jabuaria) je do 20 m visoko
U Hrvatskoj nastanjuje stjenovita staništa čast, svijetlocrvene ili narančaste boje,
listopadno drvo guste i
sa sitnim bjelkastim pjegama po povru pojasu bukovo-jelovih šuma, no
široke, okruglaste kroššini (kao da je posut brašnom), bijelo
nerijetko i niže predjele. Pojavljuje se i
nje, pravnoga debla, ili do 6 m visoki
dlakav u gornjemu dijelu i s ostatkom
u termofilnim šumskim zajednicama, u
grm iz porodice ružovki (Rosaceae).
čaške na tjemenu. Dug je približno 1,5
Ova vrsta rasprostranjena je u Europi i
šikarama i na otvorenim kamenjarima, do cm i oko 1 cm širok, gotovo kao plod
sjevernoj Africi. Kora joj je crvenkastotrešnje, s 1-3 izdužene i tamnosmeđe
1700 m nadmorske visine, a u nizinama
smeđe, tamnosmeđe do sivocrne boje,
sjemenke koje se rasprostranjuju popojedinačno.
s bijelim pjegama, dugo ostaje glatka, u
moću životinja, ponajviše ptica. Dostarosti je uzdužno izbrazdana; debela
zrijeva od srpnja do kraja listopada,
je približno 1 cm. Korijenski sustav je dubok i izrazito razvijen.
zreli plodovi su suhi i brašnasti, a tek poslije djelovanja mraza
Izbojci su ravni, okrugli, ispod pupova bridasti, izrazito debeli,
postaju mekani, slatki i jestivi. Razmnožava se sjemenom i vegegoli, sjajni, crvenkastosmeđi do maslinastosmeđi, posuti s mnoštativno.
tvom krupnih, uzdužno produženih bjelkastih lenticela. Pupovi
Za svoj rast mukinja zahtijeva veliku količinu svjetla pa je
su dugi oko 8-10 mm, oko 5 mm široki, zavojito razmješteni,
ubrajamo u heliofilne vrste, no podnosi i zasjenu. Uspijeva na
jajasti do čunjasti, duguljasti, tupoga ili kratko ušiljenoga vrha,
vapnenastom tlu i na silikatnoj matičnoj podlozi, a svoj optimum
pokriveni krupnim, zelenkastim do svjetlosmeđim ljuskicama
postiže na dubokim, mineralno bogatim tlima. Voli toplu i blagu
koje su na rubu bjelkasto, vunasto dlakave.
klimu, no javlja se i u višem gorskome području. Otporna je na
Listovi su široko eliptični, naizmjenični, tupog do kratko šisušu, dobro podnosi mraz, a osjetljiva je na konkurenciju drugih
ljastoga vrha, dvostruko napiljenoga ruba, zaobljene do klinaste osnove. Dugi su 5-15 cm, široki 5-9 cm, s 1-3 cm dugom
Ova vrsta rasprostranjena je u Europi i sjevernoj Africi.
peteljkom. Odozgo su zeleni, sjajni, u početku dlakavi, kasnije
goli. Odozdo su srebrnasti, gusto dlakavi, u jesen poprimaju žutu
Kod nas raste i u šumama s hrastom kitnjakom i
boju.
grabom, zajednici duba i crnoga graba te u šumama
Cvjetovi su dvospolni, brojni, bijeli, u promjeru oko 10 mm,
crnoga bora s krestušcem i crnoga graba s risjem, a
pojavljuju se nakon listanja, a oblikuju krupne i guste, raširene
često se javlja na području Bilogore.
grozdaste cvatove koji stoje uspravno u pazušcima listova na vršcima kratkih izbojaka. Cvatnja je tijekom svibnja i lipnja. Plod je
28
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Tekst: Ivica Tomić n Foto: Arhiva
Svjetlocrveni glatki plodovi i eliptični listovi
Bijeli cvjetovi u grozdastim cvatovima
Premda su plodovi ove šumske voćkarice zdravi i
ukusni, danas se kod nas malo upotrebljavaju. Katkada
se koriste za pripremu kaše, kompota, marmelade,
sirupa, voćnog vina, rakije i dr., a u pučkoj medicini
protiv proljeva te kao lijek protiv kašlja i katara pluća.
Dijelovi
biljke
vrsta. Znakovita je po vrlo sporom rastu, a doživi starost 200
godina. U Hrvatskoj mukinja nastanjuje stjenovita staništa u pojasu bukovo-jelovih šuma, no nerijetko i niže predjele. Pojavljuje
se i u termofilnim šumskim zajednicama, u šumama s hrastom
kitnjakom i grabom, u šikarama i na otvorenim kamenjarima, do
1700 m nadmorske visine, a u nizinama pojedinačno. Kod nas
se često javlja na području Bilogore. U panonskoj bukovo-jelovoj
šumi (Abieti-fagetum pannonicum) javlja se kao diferencijalna
vrsta u subasocijaciji trolisne režuhe (cardaminetosum trifoliae),
zajedno sa crnom hudikom, običnom žutikom, klokočikom,
brekinjom, običnom kurikom, drenom, kalinom, žutom kaduljom, mirisnom ljubicom i dr. U mješovitoj šumi duba i crnoga
graba (Ostryo-Quercetum virgilianae) javlja se u sloju drveća na
višim položajima i mukinja. U šumi crnoga bora s krestušcem
(Chamebuxo-Pinetum) dominira u sloju grmlja zajedno sa crnim jasenom, rujevinom, svim elementima medunčevih šuma te
elementima borovih šuma (risje, kruščica). U šumskoj zajednici
Dekorativno žućkastocrveno lišće tijekom jeseni
crnoga graba s risjem (Erico-Ostryetum) pridružuje se u sloju
drveća crnom jasenu.
Kao izrazito polimorfna vrsta, u hrvatskoj flori ima nekoliko
taksona, prijelaznih vrsta i križanaca. Može se križati s brekinjom,
jarebikom i mukinjicom. Zbog izrazito lijepih listova, cvjetova i
plodova te guste krošnje, mukinja je vrlo cijenjena u hortikulturi
te se nerijetko sadi uz prometnice, u parkovima i vrtovima. Od
njenih brašnastih plodova kuhanjem se priprema kaša ugodnog i
slatkastog okusa. Miješanjem s drugim voćem prave se kompoti,
marmelade, želei, sirupi, mošt te spravljaju voćna vina i rakije.
Zanimljivo je da su se tijekom Drugoga svjetkog rata u nekim našim priobalnim područjima plodovi mukinje miješali s brašnom
te se pekao slatki kruh. Premda su plodovi ove šumske voćkarice
zdravi i ukusni, danas se kod nas malo upotrebljavaju. Katkada se
koriste u pučkoj medicini protiv proljeva te kao lijek protiv kašlja
i katara pluća. Budući da je drvo lijepe teksture, može poslužiti za
izradbu omanjih ukrasnih predmeta. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
29
lovstvo
Tekst: Zoran Timarac n Foto: Arhiva
TRAGOVI
Korak po korak – Lisica
Od grabežljivaca lisica je
najrasprostranjenija.
Ne odgovaraju joj samo visoki
dijelovi planina, velike površine polja
bez zaklona, močvarni i drugi dijelovi
gdje nema prikladnih mjesta za
kopanje lisičina.
U novije vrijeme naseljava ne samo
periferije velikih gradova, nego i
njihove središnje dijelove.
Primjerice, lisica ima
i u Londonu.
Lisica
30
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Ž
ivotni prostor lisice, na kojem se mogu naći njeni tragovi,
čine tri najvažnija djela: lisičina, njena bliža okolina i lovni
ili prehrambeni revir. Lisičina je podzemna kuća lisice, u
njoj je došla na svijet i uopće to je prostor u kome provodi dio života i kao odrasla. U lisičini nalazi spas od neprijatelja, loših
vremenskih uvjeta, tu zalječuje rane. U lisičini se lisice obično i pare.
Bliža okolina jazbine je dio gdje lisica ne lovi. Tako se ponašaju i
drugi razbojnici. To je relativno mala površina na kojoj se mogu naći
ostatci plijena i izmet, dobro utabani dijelovi gdje se lisičići igraju i
staze. Promjer te površine je približno 300 m.
Na veličinu lovnog ili prehrambenog revira lisice utječe više činitelja: količina i vrsta raspoložive hrane, prehrambena konkurencija iste i
drugih vrsta grabežljivaca i potreba u hrani, koja najviše zavisi o broju
lisičića u leglu. Veličina te površine je približno 300 do 400 ha.
Pripadnici porodice pasa, pa tako i lisica, prstohodne su životinje.
Na prednjim šapama imaju po pet, a na stražnjim po četiri prsta. Palčevi prednjih šapa su kraći od ostalih prstiju, smješteni su visoko i pri
kretanju ne dotiču podlogu i ne ostavljaju otisak. Tragovi bilo kojeg
grabežljivca iz te obitelji čine otisci četiri blazine prstiju s dobro izraženim noktima i jednom stopalnom ili petnom blazinom.
Na prvi pogled trag lisice se može zamijeniti s tragom manjeg psa.
No, otisak šape lisice je skladniji, kao da je više zbijen s bokova, otisci
vanjskih prstiju ne dotiču krajeve otisaka prednja dva prsta i ne obuhvaćaju ih s bokova. Nokti su duži, tanji i ostavljaju otisak, dobro
vidljiv ne samo na mekoj podlozi. Kod otiska pasje šape blazine su
kompaktnije, skupljene u grudicu pa položena slamka na otisak istovremeno će sjeći ili doticati otiske sva četiri prsta.
Lisičji trag razlikuje se od psećeg i po rasporedu otisaka pri kretanju
korakom ili kasom. Na plitkom snijegu trag lisice je izvučen u jednu
liniju: sve četiri šape kao da stavlja po jednoj crti. Pas ide gegajući se i
otisci šapa se mogu spojiti izlomljenom linijom. Samo u tragu stare,
krupne lisice ili u dubokom snijegu uočava se izvjesno otklanjanje od
ravne linije. Otisci šapa odrasle lisice dugi su 6 do 7 cm, a širina je
nešto manja. Jače su izraženi otisci ne mnogo izduženih prstiju od
stopalnih blazina, čiji je otisak zimi nejasan i zbog jače dlakavosti.
Pri kretanju lisice korakom ili lakim kasom stražnje šape točno padaju u otiske prednjih. Korak je dug 20 do 30 cm. Kada zvijer prelazi
na brži kas, zanosi stražnje šape ispred prednjih, pa su odgovarajuće
tome i otisci stražnjih šapa smješteni nešto ispred otisaka prednjih.
Obratno, ako lisica u hodu osluškuje ili se prikrada prema plijenu,
prelazi na jako sitne korake, gotovo lijepi otisak na otisak. Tada otisci
stražnjih šapa malo zaostaju za otiscima prednjih ili ih samo djelomično prekrivaju. Kada goni plijen ili bježi od opasnosti, lisica prelazi na
brži način kretanja – galop ili skokove, kod kojih otisci stražnjih šapa
stvaraju raspored sličan trapezu. Što je kretanje brže, trapez je izduženiji. U kretanju, lisica često mijenja nogu zbog čega je vrh trapeza
okrenut što desno, što lijevo. Pojedini skokovi kod galopa su dugi 1,2
do 1,8 m, a u kretanju skokovima mogu prelaziti 3 m. Kod ženki su
otisci šapa sitniji i zaoštreniji, a korak kraći. Pritisak šapa lisice je oko
40 g na četvorni centimetar. Ako ona propada u snijeg više od 15 do
18 cm, trag ne čini jednu liniju. Tada zvijer ostavlja traku širine dlan
do dlan i pol, tragovi podizanja i spuštanja šapa se sjedinjuju, lijeve i
desne šape ostavljaju duboke brazdice. Nekada među jamicama od
šapa lisice ostaje slabo izražena crta od njenog dugačkog, dlakavog
repa. Pri još dubljem snijegu lisica može doticati njegovu površinu
prsima, no mjesta s tako dubokim snijegom ona obično izbjegava.
a
b
c
a
b
d
c
Otisak stopala lisice (gore)
i psa (dolje):
a – na tvrdom tlu, b – na mekom
tlu, c – na plitkom snijegu.
Načini kretanja lisice:
a – korakom, b – kasom,
c – kasom s udvojenim otiscima,
d – galopom ili skokovima.
Kada je u lovu i u potrazi za plijenom, lisica se kreće laganim kasom, a njena maršruta je jako krivudava. Zvijer često mijenja pravac,
prilazi svim objektima koji se izdižu iznad ravnije podloge: humkama,
stupovima, panjevima, kamenju, grupicama viših zeljastih biljaka, grmovima, stogovima sijena i drugom. Kada lisica lovi sitne glodavce,
na svom putu često ostavlja tragove kopanja u obliku lijevka, na čijem
dnu se nekada mogu zamijetiti kapljice krvi i dlaka voluharice ili miša.
Kada je čvrsta snježna pokorica, lisica lovi sitne glodavce samo pokraj stogova sijena ili kamara slame, gdje ih obično bude u većem broju. Vremenom snježni pokrivač postaje deblji pa trag lisice, koja je u
potrazi za hranom, postaje više pravolinijski, a udaljenosti koje prolazi
u tijeku dana i noći su veće. U to vrijeme teško je loviti sitne glodavce
pa lisica hvata poljske i šumske koke, zečeve i druge životinje ili traži
strvinu. Prema strvini krupne životinje ili utrobi divljači, koju su izbacili lovci, lisica pravi cijele staze. Često u stopu prati tragove vukova
ili risa u nadi da će iskoristiti ostatke njihovog plijena. Ako uspije naći
krupnije strvine lisica razvlači komade zakapajući ih u zemlju ili snijeg,
služeći se više njuškom nego šapama. Ljeti je teško zamijetiti tragove
lisice, no mjesto njenog uspješnog lova odaju hrpice dlake ili perja:
osnove letnih i repnih pera su odgrizene, što je svojstveno upravo lisici.
Na ljuskama jaja, koje je ispila ili čiji je sadržaj pojela, na razmaku od
oko 1,5 cm vide se rupice od njenih očnjaka.
U vrijeme parenja mogu se vidjeti grupni tragovi lisice. Za ženkom
ide nekoliko mužjaka, među kojima nekada dolazi do borbi. Ženka se
pari s jednim od njih koji ostaje s njom cijelo vrijeme razmnožavanja
i uzima učešće u podizanju mladih. U vrijeme lisičjih svatova ženka
se od mužjaka može razlikovati ne samo po veličini otisaka, nego i
po tome što ženka povremeno spušta rep i ostavlja na snijegu njegov
otisak. U potrazi za hranom tijekom noći i dana lisica ostavlja do 7
ekskremenata. To su dobro oblikovani valjčići debljine 1,5 do 2 cm i
obično se sastoje od tri dijela sjedinjenih prijelazima. Izmet je najčešće
tamne boje i sadrži dlaku i komadiće kostiju žrtava. Nekada, kao i
kod vuka, nađe se izmet svijetle boje, koji se sastoji samo od vapna,
od glodanja starih kostiju, jer druge hrane nije bilo. Po točkama mo-
krenja na snijegu lako se može razlikovati mužjak od ženke: lisice se
pri tom ponašaju kao psi. Ženka čučne i mokri u trag, a mužjak digne
nogu i mokri lijevo ili desno od traga na kakav predmet. Žute mrlje
mokraće mogu se vidjeti i na humkama snijega koje su izbačene pri
iskapanju sitnih glodavaca. Lisice ostavljaju hrpice izmeta na dobro
uočljivim mjestima: kamenju, humkama, panjevima i sl., što se izdvaja na terenu. Izmetom i mokraćom lisice obilježavaju individualne
teritorije, koje se obično naslanjaju jedna na drugu. Nekada na jednoj
živi mužjak i tri do četiri ženke koji zajednički brane svoj posjed od
drugih lisica.
Kopanje, pa tako i jazbina, jedna je od osobina lisičje prirode, pri
čemu se koriste prednje noge. A nagon za kopanje javlja se već kod šestotjednih lisičića – bilo zbog potrebe za kretanjem ili iskapanjem hrane. Lisičina, podzemni stan lisice, ima jedan ili više kotlova, hodnika
i ulaza-izlaza, odnosno odušaka. Glede namjene, položaja i rasporeda
pojedinih prostora razlikuje se dio za koćenje, glavni i materinski dio
lisičine. Dio za koćenje je obično manji od materinskog, relativno je
plići i leži na južnim položajima. Kasnije se koristi kao lisičina po potrebi. Glavna ili materinska lisičina kroz desetljeća uporabe prerasta u
cijeli niz hodnika i kotlova, koji su međusobno isprepleteni i povezani,
a ima i slijepih hodnika. Mnogi dijelovi se rijetko koriste, najviše u
slučaju opasnosti i u bijegu. Ovisno o mogućnosti kopanja, namjeni
i starosti, jazbine mogu biti jednostavne, u obliku labirinta i višekatne. U ovom posljednjem slučaju zajedno je naseljavaju lisica i jazavac.
Događa se to kada se lisica nametne jazavcu kao sustanar u jazbini.
Jazavac je, inače, učinkovitiji kopač, a jazbina mu je urednija. Osim
jazavca, sustanar lisice može biti divlja mačka ili divlji kunić.
Za kopanje lisičina lisica koristi nevelike uzvisine, padine jaruga,
nasipa, brežuljaka, pukotine u stijenama, rubne dijelove u šumama,
šumicama i šikarama. Lisičina može biti i ispod starih stogova sijena ili
kamara slame, u ruševinama i drugdje, rijetko na otvorenom prostoru.
Razina podzemne vode ne smije biti visoka. Zemlja mora biti podatna
za kopanje i najveći dio jazbine je tamo gdje se najlakše kopa.
U novijoj materinskoj lisičini kotao je na dubini preko metar, a
hodnici su dugački 6 do 7 m. Hodnici imaju promjer 25 do 30 cm.
Nekada ima više slijepih hodnika dugih 1 do 2 m, koji vode u stranu
od kotla. Stara materinska lisičina, osobito ona koju je prvo kopao
jazavac, još je složenija. Nekada seže u dubinu 2 do 3 m i ima ukupnu
dužinu hodnika od 30 do 40 m.
U dubokim lisičinama je uvijek prijatno. Kolebanja temperature i
vlažnosti su mala u odnosu na vanjske vrijednosti, za ljetne žege temperatura se ne podiže preko 17 stupnjeva, a za jakih mrazova ne silazi
ispod ništice. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
31
zanimljiva priroda
Godovi drveta
Nevidljivi svjedoci vremena
Što nam govore godovi?
Stoljećima su šume su bile važan čimbenik ljudima.
U vječitoj borbi za preživljavanje osiguravale su
im hranu, energiju, ali alat i oružje potrebno u
svakodnevnom životu. Promatrajući neko stablo,
često smo se zapitali koliko je trebalo godina da
izraste, kolika mu je starost. Odgovor na to pitanje
dobit ćemo brojeći godove koji su vidljivi na
poprečnom presjeku svakog stabla.
Poslije sušnog razdoblja ariš je ponovo prolistao
32
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
G
odovi ili godišnji prirast stabla nastaje svake godine kao
novi sloj drva u vidu koncentričnih krugova nalik na
prsten. Svaki rub goda predstavlja zadebljanje nastalo
prestankom rasta biljke tijekom zimskih mjeseci. Karakteristični su i nastaju kod stabala koja rastu u umjerenoj klimatskoj
zoni. Kod tropskih vrsta, gdje vegetacijski ciklus traje cijelu godinu,
godovi su gotovo nevidljivi. Jedna od najznačajnijih karakteristika po
čemu se god razlikuje je markantnost. Markantnost goda označava
stupanj izrazitosti granične linije između zone kasnog ljetnog drveta
jednog goda i zone ranog proljetnog drveta susjednog goda. Stupanj
markantnosti je tim veći što su veće razlike u boji i sjaju ranog i kasnog
drva. Pod istim nazivom mogu se naći i razlike u boji između ranog
i kasnog drveta istog goda kod borovine. Izrazitija je kod crnogorice,
nego li kod bjelogorice. Markantne godove imaju vrste ariša, borova,
jela, smreka. Od bjelogoričnih vrsta markantnošću godova izdvajaju se
bukva, brijest, bagrem, hrast, jasen, a nešto manje markantne godove
imaju grab, javor, lipa.
Godovi se razlikuju i po vrstama pora, tako se mogu raspoznavati i određene vrste bjelogorice. U proljeće prilikom intenzivnog rasta
stabala stvaraju se šire pore, ljeti znatno manje. Vrste sa prstenasto poroznim godovima kod kojih su pore raspoređene u prstenastom nizu
vidljive su i prostim okom, radi se o bagremu, brijestu, jasenu, kestenu, dudu, kopriviću i sl. Ako su pore podjednako raspoređene i u
proljetnom i ljetnom drvetu, godovi su po obliku rasuto porozni kod
bukve, platane, graba, drijena. šimšira, gloga i sl. Tijekovi granične
linije godova smatraju se pravilnijima, ako su oblikom što više nalik
koncentričnim krugovima. Najveća su odstupanja kod užlijebljenog
drva (grabovine). No kod nekih vrsta drveća godovi su nalik na valove,
npr. kod smreke – lještarke i jele – lještarke.
Širina goda predstavlja udaljenost graničnih linija dviju susjednih
zona ljetnog (kasnog drveta) mjerena u smjeru promjera. Izražena je
u milimetrima ili centimetrima, ili u relativnom odnosu brojem godova na jedinicu dužine promjera (1cm). Kreće se u širokom rasponu
manjem od milimetra, više od milimetra ili centimetra. Pored karakterističnih nasljednih osobina pojedinih vrsta stabala, na širinu godova
utječu i uvjeti u kojima stablo raste kao što su, obujam i intenzitet
asimilacije, trajanje vegetacijskog razdoblja, bonitet staništa i statičko
Tekst: Vesna Pleše n Foto: B. Pleše, Arhiva
Presjek drva crnogorice
– mehanički čimbenici. Širina
goda pokazatelj je određene
kakvoće stabla, pri tome je bitan odnos između širine zone
ranog i kasnog drveta. Što je na
jedinici površine veće postotno
učešće kasnog gušćeg drveta, to
je veća njegova težina i tvrdoća. Ukoliko su razlike između
ranog i kasnog drveta u anatomskom smislu manje, to je drvo finije
i homogenije, ukoliko su razlike veće drvo je grublje i heterogenije.
Nizanje godova može biti pravilno i nepravilno, ovisno je o načinu
i trajanju osvjetljenja, razvoju krune i položaju stabla u sastojini. Na
svakom godu vide se i promjene u slučajevima da je stablo bilo zahvaćeno požarom ili nekom drugom vremenskom nepogodom. Zbog
preranog stvaranja zone kasnog drva unutar normalno građenog goda
nastaje lažni god. U jednoj godini može se dogoditi da se stvori više
godova koje prepoznajemo po slabo definiranim vanjskim granicama.
Uzrok nastajanja lažnih godova su poremećaji u fiziološkim procesima
poput mraza, golobrsta, poplava, suša, te abnormalnim produljenjem
vegetacijskog razdoblja do kasne jeseni kako je to bilo tijekom ove
godine.
Do polovine 20. stoljeća starost stabla bila je prava nepoznanica,
kada je američki znanstvenik, astronom A. E. Douglass, sa Sveučilišta
u Amazoni utemeljio novu nauku poznatu pod nazivom dendrokronologija. To je nauka koja se bavi vremenskim rasporedom godova u
prirastu stabla. Procjena starosti po broju godova moguća je samo na
stablima koja rastu u sjevernim zonama i zonama umjerenog pojasa,
gdje je vidljiva razlika između vegetativnog razdoblja i faze mirovanja
stabala. Određivanje starosti bazira se na uzimanju poprečnog uzorka kod oborenog stabla ili uzimanje izvrtaka uz pomoć Presslerovog
svrdla. Uzimaju se u obzir visina stabla i godine koje bi stablu trebale
da dosegne određenu visinu. Iz debljih stabala uzima se radi točnosti
podataka i više uzoraka. Kod stabala sa šupljim ili trulim deblom ne
može se dobiti starost stabala na temelju godova ili njegovih dimenzija. Jedan od prvih znanstvenika koji se počeo ozbiljnije baviti proučavanjem starosti stabala bio je Edmund Schulman, Douglassov asistent
koji je 1957. otkrio stablo bora staro 4723 godine.
Uz dendokronologiju usko je povezana i dendroklimatologija koja
se bavi istraživanjem klimatskih promjena kroz stoljeća na bazi istraživanja godova drveća. I u našoj zemlji nastoji se dati što veća pozornost
afirmaciji ove dvije znanstvene discipline. Neke škole u našoj zemlji
uključene su u rad međunarodne radionice pod nazivom „The three
ring project“ (Projekt godovi) koji se provodi u sklopu Globe programa zajedničkog istraživačkog projekta proučavanja klime u svijetu.
Svrha projekta utvrditi je postoji li korelacija između širine goda i klimatskih čimbenika na određenim prostorima. U projekt su trenutno
uključene škole iz Norveške, koja financira projekt Hrvatske i Češke.
Prva međunarodna radionica održana je prošle godine u Baškoj na
otoku Krku, druga ove godine u listopadu u Češkom gradu Piseku.
Radionice su poticaj za daljnji rad na istraživanju navedene problematike sudionika projekta, ali i šire.
Napis o godovima završit ćemo prigodnim stihovima afroameričkog pisca Alexa Haleya:
“Kad se odmakneš i pogledaš presjek kroz godove stabla, ne vidiš
ljudske živote, vidiš samo vrijeme godinu za godinom,
onom što nam se čini dugim, tek je kratki
trenutak u životu jednog stabla.
A to isto stablo, tek je kratki trenutak uma.” n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
33
Tekst: Vesna Pleše n Foto: Arhiva
ljekovito bilje
LAN
Ljekovita
svojstva
poznata iz
antike
Lan u cvatu
S
tari Grci i Rimljani koristili su ih u prehrani miješajući sjemenke lana s kukuruznim brašnom da bi dobili kruh ili su ga
upotrebljavali kao lijek kod probavnih smetnji. Nakon pada
Rimskog carstva manje se koristio. Na važnosti ponovo dobiva u vrijeme vladavine Karla Velikog. Donio je zakone koji su propisivali načine uzgoja lana i njegovog korištenja u svakodnevnom životu
ljudi. Najveći proizvođači lana u svijetu danas su Nizozemska, Rusija,
SAD, Kanada i Argentina.
Opis biljke: jednogodišnja je biljka. Stabljike su tanke, visine od
50 do 70 cm, s brojnim izmjenično smještenim, uskim, suličastim
listovima. Na vrhu stabljike razvijaju se kao nebo plavi cvjetovi, ponekad i bijeli s peterodijelnim ocvijećem. Plod je, kad je zreo, nalik na
okruglasti tobolac s osam do deset smeđih ili zlatnožutih plosnatih i
sjajnih sjemenki.
Vrijeme cvatnje: cvate od lipnja do kolovoza.
Stanište: kultivirana je biljka koja se uzgaja po poljima.
Branje i prerada: obično se u rujnu biljka čupa i omlati, a sjeme
se osuši. Ljekovito je samo potpuno zrelo sjeme koje sadrži dovoljno
sluzi. Laneno ulje moguće je dobiti i iz manje zrelog sjemena, ono koje
se koristi u ljekovite svrhe dobiva se hladnim istiskivanjem sjemenki,
odnosno gnječenjem.
Ljekovit sadržaj: najznačajnije ljekovite tvari su sluzi kojih ima u
lanenom sjemenu u velikim količinama. Sadrži linamarin, linin, gorke
tvari, omega 3 masne kiseline, vitamine A, B, D, E, bakar, magnezij,
selen, željezo, kalcij, cink.
Ljekovito djelovanje: prije svega koristi se kao sredstvo za čišćenje
kod kroničnog crijevnog zatvora. Kako sjeme lana ima sposobnost
bubrenja, djeluje na povećavanje obujma crijeva, širi ih i pospješuje
peristaltiku. Kod uporabe svježe mljevenog lanenog sjemena presudnu ulogu ima ulje koje pospješuje klizavost sluznice. Čaj pripravljen
od lanenog sjemena izvrsno je sredstvo za liječenje upalnih procesa u
Lan (Linum usitatissimum L.) poznat je i po nazivima
pitomi i pravi lan. Podrijetlom je iz Mezopotamije.
Sjemenke lana koristile su se u prehrani i u ljekovite
svrhe već prije 5000 godina.
34
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Sjemenke lana
ustima, ždrijelu i desnima. Mlaki čaj pije se protiv kašlja, promuklosti
i upale želučane sluznice. Njime se ublažavaju i problemi kod menopauze, smanjuje rizik od raka dojke, srčanih bolesti jer sadrži i dosta
omega 3 masnih kiselina. Oblozi pripravljeni s kašom od lanenog sjemena ublažavaju bolove i omekšavaju potkožne čireve i prišteve. Laneno ulje djeluje ljekovito u liječenju raspucale kože, psorijaze, suhih
kožnih osipa, liječenju bradavica (nanošenjem dvaput na dan) i kurjih
očiju. Njime se ublažavaju bolovi i upale povezane s reumatizmom,
artritisom, osteoporozom.
Čaj od sjemenki lana: jedna do dvije pune čajne žličice lanenih
sjemenki prelije se s ¼ hladne vode. Pusti se odstajati oko dvadesetak minuta, uz povremeno miješanje. Tekućina se procijedi te se malo
podgrije. Pije se prije spavanja.
Čaj za ispiranje: dvije jušne žlice sjemenki lana kuhamo oko pet
minuta u 2 dl vode. Poklopimo i pustimo da odstoji oko pola sata.
Čaj se procijedi te se njime ispiru upaljena mjesta na koži ili se pak
grglja grlo kod upale.
Sjemenke lana (koristi se kod zatvora stolice): dvije jušne žlice sjemenki lana kratko poparimo u vrućoj vodi i procijedimo. Uzima se
ujutro i navečer po jedna jušna žlica sjemenki s malo vode ili neke
druge tekućine.
Oblozi od sjemenki lana: za pripravu obloga potrebno je oko 100
grama sjemenki, pola lite vode i jedna platnena vrećica. Platnena vrećica napuni se do polovice sjemenkama te se kratko prokuha u vodi i
procijedi. Vrećica se stavlja na oboljela mjesta (kožne i potkožne čireve,
kod zubobolje) dok je topla. Kad se ohladi treba je ponovo zagrijati i
staviti na oboljelo mjesto.
U prehrani lan se koristi na razne načine. Cjelovite sjemenke mogu
se umiješati u kruh ili kolače. Svježe izmiksane sjemenke mogu se dodavati raznim jelima poput juha od povrća, umaka, salata, umiješati
u jogurt i sl.
Što se tiče uporabe lanenog ulja dobro je znati:
– ne treba ga koristiti pri kuhanju jer može štetno djelovati na organizam. Dodaje se u kuhanu hranu, ali uglavnom hladno.
– vrlo se brzo kvari, zbog toga ga treba ispravno čuvati, uglavnom u
hladnjaku, a bocu čvrsto zatvoriti.
– ne treba ga izlagati toplini, svjetlosti i zraku.
Kontraindikacije: uglavnom ih nema. n
Tekst: Sanda Halilović n Foto: Arhiva
parkovi
Vrtna arhitektura
Povijest i odabir
biljnih svojti u
tradiciji oblikovanja
islamskog vrta
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
35
Generalife
S
pomenuvši karakterističnost islamskog svijeta, posebice vrtova, moramo istaknuti bitnu činjenicu koja se odnosi na temelje vjere koja u svojim načelima opisuje ljepote islamskog
vrta i time još više pridonosi kvaliteti razvoja! Dakle, sveta
knjiga muslimana Kur'an tu važnu okosnicu koristi kao simboliku
za džennet (raj) te je zbog toga širenje islama imalo značajan utjecaj
na izgled vrta.
Povijest vrtne umjetnosti prikazane kroz stilove staroga vijeka, srednjeg vijeka i antike posebno zorno pokazuje da islamski vrt kao važan
faktor, element koji svojski čuva svoju tradiciju nije nepoznanica, dapače, prepoznat je još od starih Egipćana, Perzijanaca, Indijanaca pa i
Babilonaca, sada već daleko zaboravljenih naroda koji su pridonijeli i
polako razvijali izgled tadašnjeg vrta, a danas neprocjenjivog bogatstva
ljepote! Pa tako kroz spomenute povijesne stilove zaključujemo kako
su tada biljne vrste geometrijskog oblika i pravilnih habitusa primjerene za izgradnju drvoreda. Vrtovi koji se pojavljuju u novijem dobu,
u baroknom i suvremenom stilu, pokazuju tendenciju (od prije spomenutog) kvalitetnog razvoja. Jer sami po sebi vrtovi postaju korisni
za uzgoj ljekovitog bilja i bilja za prehranu, također prožeti raznim
konstrukcijama u obliku labirinata, hodnika pa sve do cvjetnih partera koji omogućuju stvaranje figure iz cvijeća. Do izražaja dolazi savršena slika vode u vrtu, teatralnost simetrične sadnje te nova svijest
o prostoru koja utječe na brz razvoj dizajna. Kada dalje govorimo o
vrtovima, islamski imaju konotaciju na razini religijskog, simboličkog
i filozofskog značenja oblikovanja! Religijska se ogleda prvenstveno na
nastanku islama koji je nastao među gradskim stanovništvom u vrijeme (poslanika) proroka Muhammeda. On je potencirao na razvoju
islamskih vrtova jer su za njega bili kao raj za uživanje i zadovoljstvo! U
vrtovima se najviše koristi voda – sveti motiv u obliku zrcala fontana,
bazena i vodoskoka, dok s druge strane prikazuje izraz moći i blagostanja! Suština oblika za stvaranje islamskog vrta je beskonačna zora koja
se proteže izvan vidljivog materijalnog svijeta!
Bliski istok je oduvijek bio suho mjesto. Na sjeveru pustinje su
velike stepe. Ovo područje ima ekstremne temperature i kiše u proljeće i zimi. Ostatak područja ima oborine između ožujka i studenog,
a ponekad i poplave od ožujka do svibnja. Duž mediteranske obale
ljeta su duga i topla, a zime blage i vlažne. Obalna područja su vlažna,
uz stalan povjetarac za kompenzaciju. Kiše i temperature se znatno
razlikuju diljem Bliskog istoka pa čak i unutar zemalja. Temperature
variraju od regije do regije. Tropska pustinjska i stepska klima B1 i
B2 javlja se na otprilike od 15° do 30° sjeverno i južno od ekvatora,
obilježava spuštanje zraka i zato je vrijeme sunčano i stabilno. Na
kontinentima na takvim mjestima klima je pustinjska ili polupustinjska. Od pustinja sjeverne polukugle tu su u Africi Sahara, u Prednjoj Aziji Arapska pustinja, u Sjevernoj Americi Sonoran pustinja u
Arizoni i Meksiku. Pustinje su bezvodna, aridna područja s klimom
36
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Pojam kao što je tradicija ima snažnu podlogu koja
je prožeta raznim kulturama, njihovim dijelovima u
cjelini! Pa tako govoreći o kulturama osvrnut ćemo se na
islamski svijet koji je karakterističan po mnogočemu, ali
najviše pozornosti privlače vrtovi koji dodatno obogaćuju
tradiciju i kulturu! Ona seže od davnina, prije svega od
početaka ljudske kulture koja je bitno utjecala na daljnji
razvoj vrtova u razmjerima kojima smo danas očarani i
motivirani da ih koristimo za uživanje!
B2. Njezine su odlike vrlo male količine oborine u odnosu prema
temperaturi zraka. U unutrašnjosti tropskih pustinja godišnje količine oborine nisu veće od 20 mm, a kiša ne pada i po više uzastopnih
godina. Samo se povremeno pojavljuju jače nepogode kad se zbog
snažnih konvektivnih struja od ugrijane podloge, prilikom prodora
svježeg i vlažnog zraka u visini, stvori nestabilna situacija i nastanu
oblaci. Prolomi oblaka tada zahvate nekoliko kvadratnih kilometara
pustinje. Traju kratko vrijeme. Voda brzo oteče i ishlapi pa godinama
opet nema kiše. Zato je promjenjivost godišnje količine oborine jako
velika. Pojedinačne se godišnje količine razlikuju od višegodišnjeg
prosjeka u umjerenim širinama za oko 15%, a u tropskim pustinjama za više od 40%.
Valja spomenuti primjere koji također i danas imaju snažan utjecaj
na sam razvoj vrta pa ako se slijede tragovi arapske kulture prema Zapadu nailazi se na vrt oživljenja prožet novim značajkama. Španjolska
kao preteča vrtne umjetnosti odlikuje se veličanstvenošću, ugodom
i užitkom te obiluje zelenilom, cvijećem, motivima i težnjom prema bujnoj dekorativnosti, a samo pojavljivanje vode je u prostranim
bazenima, fontanama, vodoskocima. Biljni materijal čine pretežno
čempresi, magnolije, mirte i druge vrste. Spominje se i Alhambra, ne
manje važna koja u prijevodu znači Crveni dvorac. Fontane i bazeni
su ključni elementi u Alhambri. Jedan je od bisera civilizacije, temelj
Španjolske, sada dio UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine. Zbirku
biljaka na cijelom području uvelike obogaćuju masline, lovor, mirta,
limun.
Uz Alhambru i njene ljepote možemo spomenuti i Generalife koji
je u 13. stoljeću služio kao seosko imanje kraljeva. Jedna značajka
koja je posebno intrigantna u vrtovima je sustav tekućom vodom.
Palacio i okolni vrtovi Generalife su izvorno izgrađeni između 1302. i
1309. godine, za vrijeme vladavine Muhammeda III., kao ljetni vrt za
Alhambra
opuštanje. Ljetna palača u kojoj nakon ulazne aleje čempresa, hrastova, lovora i pistacija dominira i dugi mramorni kanal. Dvorišta mramornog kanala zatvorena su sa trima zgradama, a na četvrtoj je trijem.
Almunia je bio idealan za vrtlarstvo i odmor. Postoje četiri glavna
povrtnjaka. Njihova imena na Španjolskom sačuvana su stoljećima:
Colorada (Crvena), Grande (Veliki), Fuentepeña (litica) i Mercería
(galanterije). Vrt je bio iznad svega dizajniran za privatnost i intimu,
ali u isto vrijeme omogućavao okolni pogled za uživanje u vrtu.
Madinat az – Zahra, u prijevodu Zahrin grad, nalazi se 8 kilometara udaljena od grada Kordobe. Potvrđeno je, međutim, da je
džamiju gradilo 300 zidara, 200 stolara i 500 drugih radnika i da je
bila gotova za 48 dana. Rezidenciju je okruživao zid koji je na pravcu
sjever – jug bio dug oko 750, a na pravcu istok – zapad 1500 metara. Unutar zida bile su službene i privatne prostorije vladara, stanovi
posluge, ali i najistaknutijih predstavnika uprave i vojske. Madinat
az – Zahra predstavlja spoj istočnjačkih i sredozemnih kulturnih elemenata 10. stoljeća. Madinat az – Zahra (grad cvijeća) je nekad bila
najljepša maurska palača u Španjolskoj.
Turska kao prva zemlja spomenuta i signifikantna uvelike je obilježila islamsku vrtnu umjetnost. Zbog postojanja povoljnog klimata i prirodnog krajolika lako se zaključuje kako su impresivni vrtovi
nastali u vrijeme Osmanskog carstva. Iako su većina turskih vrtova
dvorišta koja stvaraju osjećaj mira i zaštite koji nije pronađen u bilo
kojim drugim vanjskim prostorima, gotovo sve zgrade, od velikih
džamija i palača u privatnim kućama, imaju dvorište, dok je opet
ključni element voda!
Grci i Rimljani s Istoka, te Perzijanci sa Zapada, sa sobom su donijeli tradiciju uređivanja vrtova. U kombinaciji s povoljnom turskom klimom te nadahnućem prirodnim krajolikom, može se lako
pretpostaviti kako su impresivni vrtovi nastali za vrijeme bogatog
Osmanskog carstva. Nažalost, mnogi od njih nisu preživjeli do danas, a ono što je ostalo nije dobro očuvano ili obnovljeno. Dvorišta
stvaraju osjećaj mira i zaštite koji nije pronađen u bilo kojim drugim
vanjskim prostorima. Ključni element turskih dvorišta je voda. Fontane, bazeni ili neki izvor vode je gotovo uvijek prisutan u dvorištu.
U jednom primjeru u veličanstvenoj palači Topkapi u Istanbulu, mali
kanalni sustav je oblikovan za nježno prenošenje vode iz središnje
fontane na svim kutovima dvorišta. Sama palača je izuzetno dobro
očuvana i održavana.
Balkan je specifično i karakteristično područje jer nastaju novi
gradovi, a postojeći rastu, te se to pozitivno odražava na razvoj gospodarstva, malih obrta i trgovine. Spomenimo Aladža džamiju u
Foči koja je impresivnim izgledom bila očiti primjer islamske vrtne
umjetnosti. Dvorišta džamija obiluju zelenilom kako drvećem kojim
je posebno naglašena prisutnost vrsta piramidalne krošnje pa se za
primjer takvih navodi tuja (Tuja orienatalis), crna topola (Populus
Ali pašina džamija
nigra), lipa (Thilia cordata), tisa (Taxsus bacata), cvjetna magnolija
(Magnolia grandiflora), mušmula (Mespilus japonica). Ono što se
može zasigurno zaključiti jest da se osnovni elementi predstavljaju s
formalnim dvosmislenostima, s autonomnim i često ortogonalnom
geometrijom i na slikovit način. U tom smislu možemo spomenuti
i Alipašinu džamiju u Sarajevu, izgrađenu 1561. godine. Dolaskom
Austro-ugarske monarhije na prostore Bosne i Hercegovine prodiru
utjecaji zapadnoeuropskih zemalja u svim područjima života pa i u
načinu oblikovanja zelenila. Često se utjecaji drugih kultura miješaju,
što se može očitovati, prije svega, u arhitekturi, pa je kao primjer
takvoga zdanja Gradska vijećnica u Sarajevu. Primjer islamskoga vrta
iz perioda Otomanskog carstva, koje je imalo utjecaj na oblikovanje
vrtova uz kuće uglednih Sarajlija, je i Konak, gdje je nakon dolaska
Austo-ugarske monarhije vidljiv dodatni utjecaj. Na osnovu analize
postojećih arhitektonskih i bioloških elemenata, može se ustanoviti
da su stare sarajevske okućnice i vrtovi znatno promijenile izgled i
izgubile nekadašnji sjaj, bez obzira na to što još uvijek imaju svoje
specifičnosti kao što su: bunari, kaldrma, šadrvani i drugo. Od biljnog materijala većina je iščezla, međutim još uvijek se mogu naći
neke vrste koje su specifične za stara dvorišta – okućnice. Voda se
javila kao posljedica orijentalnog vrtnog stila. Sve sarajevske okućnice
su bogate bujnim zelenilom, drvećem, grmljem, a posebno trajnicama i sezonskim cvijećem, čija je površina daleko veća u odnosu na
kamene, drvene i bijelo obojene plohe zidova. Najzastupljenija ruža u
sarajevskim okućnicama od davnina je bila damascenska ruža (Rosa
damascena).
Vidljivo je da se od drvenastih vrsta u islamskim vrtovima na tlu
Bosne i Hercegovine spominje 5 vrsta i to čak tri predstavnika roda
Morus porodice Moraceae. Vidljivo je, također, da je u vrtovima s
islamskom tradicijom prisutno 14 voćnih vrsta od kojih većina pripada porodici Rosaceae. Od ostalih porodica zastupljene su još Juglandaceae, Lythraceae, Moraceae i Cornaceae. Tradicija islamskog vrta
obiluje uporabom začinskog i mirisnog bilja, što je vidljivo. Ukupno
je prisutno 13 vrsta od kojih većina pripada porodici Lamiaceae. Vidi
se da je od ukrasnih grmova prisutno 5 vrsta za koje je uglavnom karakterističan miris – biljne vrste mirisnih cvjetova poput jasmina, jorgovana i ruža ili mirisnih listova poput šimšira. Najčešće trajnice koje
se nalaze na sarajevskim okućnicama pripadaju različitim botaničkim
porodicama. S obzirom na odabir svojti, vidljivo je da su odabirane
vrste koje cvatu od proljeća do jeseni, tako da je u vrtu bila gotovo
cijelo vrijeme prisutna neka cvatuća vrsta. Najveći broj jednogodišnjih cvjetnih vrsta (5) pripadao je porodici Asteraceae, dok preostale
porodice predstavljaju jednu svojtu. Kao utilitarno bilje, osim voćnih
i začinskih vrsta, na sarajevskim okućnicama tradicionalno su bile zastupljene i povrtne vrste. Porodice s najvećim brojem predstavnika
(3) su Apiaceae i Solanaceae. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
37
Tekst n Foto: Lara Černicki
nizinske šume
Kroz šumu vodi mreža tvrdih šumskih cesta
Šuma Žutica
Nafta i šuma – dva resursa
na istom području
R
adnici Šumarije Novoselec, koja gospodari Žuticom,
navikli su da pažljivo prate vremensku prognozu i vodostaje rijeka. Naime, u proljeće nakon topljenja snijega ili nakon obilnih kiša, Lonja i Česma izlijevaju se i
plave šumu zaustavljajući privremeno sječu, privlačenje i izvoženje drva na poplavljenim područjima. Do poplava dolazi i kada
se nabujale vode iz rijeke Save ispuštaju u kanal Lonja – Strug iz
kojega se potom razlijevaju šumom.
Žutica je vrlo vrijedna prirodna nizinska poplavna šuma sastavljena pretežito od hrasta lužnjaka uz koji rastu poljski jasen,
Naftno-plinsko
polje Žutica jedno
je od najvećih u
Hrvatskoj
Nedaleko Ivanić Grada, uz rub poplavnog
Lonjskog polja, nalazi se lijepa hrastova šuma
Žutica. Prostire se na površini od oko 6000 ha,
duga je oko 12,5 i široka oko šest kilometara.
S jugozapada je omeđena starim tokom rijeke
Lonje i umjetnim kanalom Lonja-Strug, dok
jugoistočnom stranom šume protječe rijeka
Česma. Kanal Lonja-Strug započinje ustavom na
rijeci Savi kod mjesta Prevlaka, a završava spojem s
rijekom Česmom uz južni rub šume. Uz sjevernu
i sjeverozapadnu stranu teče nekoliko manjih
potoka čiji su tokovi kanalizirani.
topole, nizinski brijest, bijela vrba, rakita i iva, bijela i crna joha.
Čisti hrastici u zapadnom dijelu šume nisu prirodni, već su nastali sječom ostalih vrsta. Među raznovrsnim grmljem nađu se velika
žutilovka, glog, trnina, divlja kruška, obična udikovina ili crvena
hudika, trušljika i kupine. U proljeće nakon poplava razbuja se
nisko raslinje: rastavljeni i uskolisni šaš, šumski rožac, odoljen,
dobričica, žuta perunika, sedmolist, močvarna mlječika, vodena
metvica, metiljeva trava, obični protivak i mnoge druge biljke.
38
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Ploča poučne staze posvećena dabru koji je 1996. godine
ponovno naseljen u rukavce Lonje
Područje šume je blago valovito, ispresijecano brojnim potocima i kanalima, a na najnižim mjestima veći dio godine nalaze se
bare. Na uzvišenjima ili gredama, izvan dosega poplavnih voda,
rastu zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba, a u vlažnim udolinama zajednice hrasta lužnjaka i velike žutilovke. Po grmu žutilovci, koju u narodu još zovu žutilica i žutica, šuma je navodno
i dobila ime. Žutilovka cvate veći dio proljeća i ljeta, cvjetovi su
žute boje i nalaze se u gustim grozdovima na vrhovima izbojaka.
Ljudi svojim aktivnostima uvelike utječu na ekosustav Žutice,
njen prirodni izgled i stabilnost. Premda je čovjek od davnine
živio u nerazdvojnoj vezi sa šumom, njegov utjecaj se nekada svodio na iskorištavanje šume i držanje stoke u njoj. U njoj je lovio
divljač, sabirao plodove, napasao blago i krčenjem dolazio do
obradivog poljoprivrednog tla. Tijekom prošlog stoljeća odnos
čovjeka prema prirodi uvelike se promijenio. Ni šuma Žutica nije
izbjegla tim promjenama. Nakon regulacije rijeke Save, izgradnje
kanala Lonja-Strug, melioracije Lonjskog polja i poljoprivrednih
površina u okolici, promijenio se prirodni ritam poplava Save i
Lonje, a razina podzemnih voda se snizila. Ako se podzemna voda
nalazi na prevelikoj dubini, hrast lužnjak ne može uspijevati.
Žutica je prva retencija nizvodno od Zagreba kojom se Sisak
i ostala naselja uz Savu štite od poplava tijekom visokih vodnih
valova rijeke Save. Povremene poplave, koje bi trebale povoljno
utjecati na nizinske šume, imaju suprotan utjecaj jer su zagađene industrijskim i kanalizacijskim otpadima. Osim toga šuma je
ispresijecana sa sedamdesetak kilometara tvrdih šumskih cesta
što dovodi do dugog zadržavanja oborinske i poplavne vode i
zamočvarenja terena. Taj je problem djelomično riješen izgradnjom odgovarajućih propusta kroz koje otječe voda. Na području
šume nalazi se i naftno-plinsko polje Žutica, jedno od najvećih u
Hrvatskoj u kojemu je izbušeno preko tristo bušotina. Mrežom
cjevovoda nafta se sabire na osam mjernih stanica i dovozi do
otpremne stanice Žutica na kojoj se priprema za daljnji transport
prema Rafineriji nafte Sisak. Nažalost, događa se da cijevi puknu
i iz njih se izliju znatne količine nafte koje izazovu sušenje drveća
i umiranje svih drugih biljaka.
Prva sušenja šume Žutice opažena su još prije puno stoljeća, a
osobito jaka sušenja dogodila su se dvadesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pojedina istraživanja navode različite uzroke
tadašnjeg sušenja šume, no poznato je da se opadanje lišća poklopilo s velikim poplavama. Najviše su se osušili nizinski dijelovi šume gdje se voda najdulje zadržavala. Uglavnom su stradala
stabla hrasta lužnjaka, dok je na uzdignutim gredama do sušenja
došlo samo mjestimično.
Na području Žutice isprepliću se interesi raznih gospodarskih
djelatnosti kao što su šumarstvo, stočarstvo, lovstvo i naftna industrija, no usprkos svim tim aktivnostima u šumi još uvijek ima
očuvanih prirodnih staništa. Žutica je uvrštena u Nacionalnu
ekološku mrežu, premda zaštitu prirode u njoj nije lako provoditi. Mjere i uvjeti zaštite za područje Žutice obuhvaćaju očuvanje
raznolikosti staništa na vodotocima i povoljnu dinamiku voda,
očuvanje mineralnih i hranjivih tvari u vodi i tlu močvarnih staništa, očuvanje dovoljne količine vode u vodenim i močvarnim
staništima koja je nužna za opstanak staništa i njihovih značajnih
bioloških vrsta, zabranu unošenja stranih vrsta, izbjegavanje regulacije vodotoka i promjene vodnog režima.
Uz južni kraj šume uređena je poučna staza koja posjetiocima
približava biljni i životinjski svijet koji u njoj obitava te potiče svijest o potrebi njenog očuvanja. Nosioci projekta poučne staze su
Hrvatske šume i Društvo za zaštitu prirode Ivanić Grad, a njegovu
provedbu pomogli su Zagrebačka županija, JU Zeleni prsten, Državni zavod za zaštitu prirode, Šumarski fakultet iz Zagreba, Naftalan i TZ Ivanić Grada, te općine Martinska Ves i Križ.
Poučna staza se sastoji od deset točaka na kojima se nalaze
informativne ploče, a duga je oko dva i pol kilometra. Polazište je
kod lugarnice Pleso gdje se često okupljaju sudionici ivanićgradskih biciklijada ili učenici za koje se organizira škola u prirodi.
Na maloj čistini nalaze se drvene klupe, a pokraj njih ploče posvećene značaju, vrijednosti i ugroženosti šuma te povijesti iskorištavanja nafte na ovom području. Do njih su postavljene ploče
poučne staze “Čudesna šuma Žutica – mala škola u prirodi” koje
govore o šumskim kukcima i pticama, drveću, bilju i gljivama.
Zasebna ploča posvećena je dabru. Prije više od jednog stoljeća,
na području Posavine obitavala je autohtona populacija dabrova
koja je zbog velikog izlova, potražnje za krznom, raznih bolesti
i promjene stanišnih uvjeta vremenom nestala. U proljeće 1996.
godine započelo je ponovno naseljavanje dabrova dopremljenih
iz Bavarske koji su najprije pušteni u rukavce Lonje. Slijedećih
godina dopremani su novi dabrovi pa je do 1998. godine na
području Žutice pušteno 47 dabrova. Danas u rijekama i potocima sjeverozapadne Hrvatske živi šezdesetak porodica dabrova
što svjedoči o uspješnosti povratka ovog velikog glodavca u našu
zemlju.
Dalje se staza nastavlja kroz različite šumske sastojine, prolazi
kroz šumu hrasta lužnjaka i šumu običnog graba do poplavne
šume poljskog jasena, a jednim dijelom prolazi uz riječno korito
stare Lonje. Ploče postavljene na tom dijelu govore o različitim
šumskim zajednicama hrasta lužnjaka, ribama, vodozemcima i
divljači. Od divljih životinja u šumi žive obični jelen, srnjak, divlja svinja, lisica, zec, jazavac, lasica, jež, vjeverica. Šuma je bogata
i mnoštvom ptica grabljivica (jastreb, škanjac, vjetruša i sova mala
ušara) i ptica pjevica (velika sjenica, zeba, crvendać, brgljez), dok
uz vodu obitavaju siva čaplja i vodomar ribar. Od vodozemaca
ovdje žive šumska smeđa žaba i gatalinka, od gmazova barska
kornjača i zmija bjelouška, a od riba štuka i šaran.
Mreža ravnih i solidnih cesta kroz močvarnu šumu idealna je
za rekreativnu vožnju biciklom. Ceste prolaze pokraj mnoštva
naftnih crpki koje izgledaju poput čudesnih čeličnih divova. Neki
od njih miruju, a neki u jednoličnom ritmu, tiho brujeći, podižu
i spuštaju svoje velike kljunove crpeći naftu iz bušotina dubokih
i preko dva kilometra. Na južnom i jugozapadnom dijelu šume
nalaze se dva pašnjaka nazvana Gospođica i Behec. Od šume ih
razdvaja stari tok rijeke Lonje, dok se s druge strane pašnjaka
nalazi umjetni kanal Lonja – Strug. Na njima se stoka napasa slobodno kako se to od davnine ovdje radilo. Do druge polovice 19.
stoljeća slobodna ispaša stoke na nizinskim poplavnim pašnjacima i šumama bila je tipična za cijelu srednju Europu, a danas
se ovakav način stočarenja s miješanim krdima svinja, stadima
konja, krava, gusaka zadržao još jedino na području Posavine. n
Nabujale vode iz Lonje, Česme i kanala Lonja – Strug često plave šumu (slika u pozadini)
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
39
Tekst n Foto: Goran Šafarek
tropske šume
Šume Filipina
Ugrožena čudesna bioraznolikost
F
ilipini su otočje na samom istočnom rubu jugoistočne Azije.
Južnije su od Koreje, istočnije od Malezije, sjevernije od Indonezije. To je katolički otok u azijskom moru istočnjačkih
religija, prije svega budizma i islama. Španjolci su skoro tristo
godina držali otočje, a zadnje stoljeće Amerikanci, da bi tek poslije
Drugog svjetskog rata Filipini postali neovisna država.
Arhipelag je nastao prije kojih 30-50 milijuna godina. Otoci su
uglavnom vulkanskog porijekla. Mnogo velikih vulkana krasi prije
svega Luzon i veće otoke, a erupcija vulkana Pinatubo 1991. godine
razorila je ne samo vrh vulkana, već i pepelom prekrila okolna naselja
te američku bazu Clark. Barem je 17 vulkana aktivno. Dio otočja, pogotovo na Palawanu, je vapnenačkog porijekla, stvarajući impresivne
erodirane stijene koje se često okomito spuštaju u more. Najviši vrh
Filipina je Mount Apo s 2954 metara visine.
Glavni otoci su Luzon na sjeveru, skupina velikih otoka u središtu
zvani Vizaja (Negros, Ilo Ilo, Cebu…), Mindanao na jugu te Palawan
na zapadu. Opasuju ih Tihi ocean, Južnokinesko more, Celebeško
more, Filipinsko more i Sulu more. Glavni grad i većina stanovništva
živi na Luzonu. Dok su Luzon i Cebu uvelike industrijalizirani (posebice elekronička industrija), na ostatku otoka prevladava poljoprivreda
i ribarstvo. Manila je danas svjetska metropola s preko 14 milijuna
stanovnika. Upravo su najnaseljeniji otoci izgubili najviše svojih šuma,
dok je veliki otok Palawan još u značajnoj mjeri sačuvao svoj šumski
pokrov. Izuzetak je planinski dio Luzona.
S obzirom na reljef i klimu, šume Filipina mogu se podijeliti u šest
osnovnih tipova. Najraširenije su: 1) šume dikterokarpa. Ova skupina
dominira u tim šumama, kako u vrstama tako i u drvnoj masi. To je
tipična tropska kišna šuma s vlažnom klimom. Nalazimo ih u vlažnim
dolinama rijeka i sve do planina. To je i ekonomski najvažniji tip šuma
sa šest vrsta dikterokarpa (launa) koje čine 70 % iskoristivog drve40
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Šuma jugoistočne Azije uvijek je privlačila
prirodoslovce. Velika razvedenost obale, monsunski
ciklusi, tropska klima, otočna izolacija i mnogi ostali
faktori utjecali su na veliku biološku raznolikost
ovih šuma. Filipini nisu bili izuzetak, štoviše, svjetski
su hotspot u endemizmu i biološkoj raznolikosti.
Ali, ova je zemlja vrlo naseljena, sa skoro sto
milijuna stanovnika, i s velikim utjecajem na okoliš
pa šuma jedva preživljava.
ta: bijeli lauan, Pentacme contorta; crveni lauan, Shorea negrosensis;
tangile, S. polysperma; apitong, Dipterocarpus grandiflorus; yakal,
Hopea sp.; i guijo, S. guiso.
2) Šuma molave. Te šume imaju izraženu sezonalnost s kišnom i
sušnom sezonom. To su listopadne vrste drveća koje čine manje kompaktan sloj krošnje. Takve šume mogu rasti u gotovo aridnim uvjetima. Na suhom vapnencu dominira vrsta molave (Vitex parviflora). U
visokim planinama raste 3) crnogorica, treći tip šuma. Nalazimo ih na
velikim otocima Luzonu i Mindanau s mnogo vulkana. Dominantna
vrsta je benguet bor (Pinus insularis), dok na najvišim planinama nalazimo tapulau (Pinus merkusii). Benguet bor je gospodarski važan kao
građevinski i potrošni materijal. Na prelaznoj zoni prema travnjacima
rastu 4) vilinske šume. Niske temperature, malo sunca, česte magle,
vjetar i ostali ekološki uvjeti ograničavaju rast stabala koje je nisko i
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
41
kvrgavo. Epifizi ovdje bujaju, prije svega lišajevi, papratnjače i mahovine, ali i orhideje. Od drveća dominiraju Dacrydium spp., Podocarpus
spp., Eugenia spp., Decaspermum spp., Quercus spp., Myrica spp.,
Symplocos spp., i Tristania decorticata.
Na obali su raširene mangrove, 5) tip šuma. Rastu u plitkom moru,
dalje od udara valova pa su najčešće u lagunama, uvalama, ušćima
rijeka (ulaze u rijeke). Uz potoke je vrlo česta nipa palma (Nipa fructicans) čiji su listovi često korišteni za krovove kuća, a ostatak biljke
za proizvodnju octa, alkohola, šećera, čak i vina. Na kraju, također uz
more, na 6) pješčanim plažama (koje nisu pretvorene u turističku infrastrukturu) raste specifična šumska zajednica pandanusa (Pandanus
tectorius), talisaia (Terminalia catappa) i ostalih vrsta.
Kao i ostatak jugoistočne Azije, biološka raznolikost Filipina je velika, a šume čine iznimno važan udio te raznolikosti. U njima raste
preko 3.000 vrsta drveća! Botaničari su nabrojali 10.000 do 12.000
vrsta biljaka od kojih se trećina može naći samo ovdje. Visok je i endemizam ptica s otprilike 44 % endemskih vrsta od ukupno 395 ptica
gnjezdarica. U 160 vrsta sisavaca njih 100 je endemično. Od 235 vrsta
gmazova, 160 je endemično, a čak je 85 % endemično od ukupno 90
vrsta vodozemaca. Od 895 vrsta leptira njih 352 su endemi po čemu
su Filipini druga zemlja po broju endema ovih kukaca.
Razlog ovog bogatstva je otočna izoliranost, položaj u tropskom
pojasu i prostrane šume koje su omogućile razvoj vrsta. Postoji pet
glavnih središta endemizma, a samo na Luzonu živi 31 vrsta endemskih sisavaca. To će biti još više i jače izraženo novim otkrićima jer
samo je u posljednjih deset godina otkriveno 16 novih vrsta sisavaca.
Ispod površine mora također buja život. Topla mora i oceani su
meka za koraljne grebene i mnoga živa bića.
Šumarstvo je razvijeno na Filipinima, a šuma je najznačajniji obnovljivi resurs na otočju. Skoro sva šuma je vlasništvo države, čak
97.5%. Oko šezdesetak vrsta (od njih 3000) je gospodarske vrijednosti, prije svega diketrokarpi koji čine i najveći dio drvne mase.
U Španjolsko doba je drvo korišteno za lokalne potrebe, a šumarska struka bila je potpuno nerazvijena. Za vrijeme američke vladavine
naglo se razvila sječa i izvoz drva. Zamašnjak je bilo osnivanje Bureau
of Forestry koji je na stručan način unaprijedio šumarstvo te drvnu
industriju. Popisane su šumske površine, analizirane ekonomske vrste drveća, primjena u industriji i još cijeli niz aktivnosti. Uvedene su
moderne industrijalizirane pilane. Proizvodnja se povećala s 94.000
kubika početkom stoljeća na 2,250.000 kubika u 1940. Godine 1941.
je izvezeno 520.000 kubika trupaca i 175.000 kubika ostale drvne
mase. Drugi svjetski rat i japanska okupacija je, međutim, u značajnoj
42
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
mjeri uništio industriju, ali nije trebalo mnogo vremena za oporavak.
Prvobitno su skoro cijeli Filipini bili prekriveni šumama, ali krajem 19. stoljeća su značajno nestale šumske površine, prvo zbog sječe
radi poljoprivrednih površina, a potom zbog nekontroliranog gospodarskog iskorištavanja drveta. Najviše su šume nestale u otočju Visaja
(Cebu, Bohol, Negros). Stradale su i nestale, prije svega, nizinske šume
dikterokarpa koje su se smanjile s 10 milijuna hektara u 1950-im na
svega 1 milijun hektara u 1980-ima. Veliki problem je i naseljavanje
na negdašnja šumska područja što sprečava obnovu šuma. Kao rezultat svega toga, danas je Mindoru ostalo 8.5 % šuma, Luzonu 24 %,
Mindanau 29 %, Palawanu 54 %, Samaru 33 %, Leyteu 14 % Boholu 6 %, Negros 4 % i Panayu 8 %. I te preostale šume su često vrlo
fragmentirane što donosi sa sobom cijeli niz negativnih posljedica.
Gubitak šuma je ujedno i gubitak staništa za mnoge vrste. Filipinski Zavod za okoliš i prirodne resurse procjenjuje da je čak polovica faune pod ozbiljnom prijetnjom. Primjerice, 592 vrste su ugrožene. Prema IUCN-u, 42 vrste su kritično ugrožene, dobar dio njih su endemi.
Deforestacija ima velik utjecaj na život ljudi. Jedan su primjer poplave koje nastaju uslijed nekontrolirane sječe šume i čišćenja vegetacije. Agencijske vijesti su nam prošle zime pokazale stravične slike
stradanja ljudi na Filipinima. Tajfun Washi punom je snagom udario
u otok Mindanao uzrokujući blatne bujice kroz cijela sela, ostavljajući
ogoljene planine. U poplavama i odronima nestalo je 800 ljudi, kada
su cijele kuće nestajale u rijekama ili potom u moru. U zadnjih deset
godina dogodilo se 27 velikih poplava i 17 bujičnih odrona, što je
utjecalo na preko milijun i pol ljudi, štete su bile ogromne.
Jedna od najvažnijih uzroka poplava je sječa šuma i prirodnog
pokrova na planinama. Šume i njeno tlo upijaju suvišnu površinsku
vodu, a njenim gubitkom voda nesmetano teče i pretvara se u blatnu
bujicu. Usto, odronima odnosi plodno tlo. To blato taloži u rijekama
koje postaju pliće i smanjuje im se kapacitet korita. Regulacije rijeka
(skraćivanje toka, betoniranje obala i ostale regulacije) također smanjuju mogućnost skladištenja visoke vode. Isušivanje močvara, poplavnih šuma i livada oko rijeka, odnosno prirodne poplavne nizine
također je uništilo prirodne retencije visoke vode. Najgore od svega
je što su se ljudi pod lažnom sigurnošću regulacija masovno, divlje i
neplanski naseljavali direktno u poplavnu nizinu .
Šume u tropskom pojasu nemaju samo gospodarsku vrijednost
drvne mase već pružaju i cijeli niz usluga ekosustava, odnosno općekorisno i gospodarsko značenje. n
povijest šumarstva
Pošumljavanje primorskog krša Krasica 1895.
Zakonodavstvo 1929. / 1930.
Splitski Marjan prije pošumljavanja
Unapređenje šumarstva
i kulture zemljišta
Z
a časopis smo izdvojili neke od najzanimljivijih odredbi
koje se odnose na pošumljavanje šuma, prije svega u privatnom vlasništvu.
Svaki je šumovlasnik dužan izvršiti pošumljavanje sječine odmah ili najdulje u roku od tri godine poslije izvršene sječe.
U slučaju da mu je izdana dozvola za pretvaranje posječene površine u drugu vrstu kulture, spomenuta odredba neće se primjenjivati.
Stare nepošumljene šumske čistine moraju se pošumiti u roku od
pet godina poslije stupanja na snagu ovog Zakona. Pored rokova za
izvršenjem pošumljavanja novih i starih sječina, Zakonom se ne propisuju veličine površina koje se svake godine, a unutar propisanog
roka moraju pošumiti niti vrsta drveća kojim će se pošumljavanje
obaviti. Zakonodavac smatra da to pitanje nije stvar šumarsko-policijske vlasti, već interna stvar vlasnika šume, njegove stručne uprave i
nadzorne vlasti koja odobrava planove gospodarenje šumama.
Nadležna upravna vlast naređuje pošumljavanje, a po potrebi i
način pošumljavanja, uz naznake primjerenog roka i to za:
– šumsko zemljište iskrčeno bez dozvole,
– za šumsko zemljište za čije je krčenje izdana dozvola, ali je s te
površine uklonjeno samo drveće, a krčenje nije izvršeno u određenom roku,
– za šumsko zemljište na kojem je utvrđeno pustošenje šume,
– za neobrasle površine apsolutno šumskog tla,
– za ona ispasišta za koja se utvrdi da nisu potrebna u druge gospodarske svrhe, kao i za planinske pašnjake radi održavanja potrebnog razmjera između šuma i pašnjaka.
Tekst: Vesna Pleše
n
Foto: Arhiva Dejana Švoba, Arhiva
Pod nazivom Unapređenje šumarstva i kulture
zemljišta Zakonom o šumama iz 1929./1930.
donijet je niz odredbi koje se odnose na
pošumljavanja šuma koje nisu u državnom
vlasništvu. Zakon pretpostavlja da državi kao
čuvarici općeg narodnog dobra – šuma, ne treba
poticaja niti poduke u vidu Zakona. Zakonodavac
je uvjeren da će država kao vlasnik šuma, koja
raspolaže s potpuno kvalificiranim stručnim i
obučenim ljudima, te financijskom potporom
prednjačiti radovima na pošumljavanjima te na taj
način djelovati poticajno na ostale vlasnike šuma.
Ako šumovlasnik ne izvrši pošumljavanje u određenom roku,
to će umjesto njega napraviti šumarsko-policijska vlast prvog
stupnja na trošak šumovlasnika.
Sva nepošumljena šumska zemljišta, poglavito na kršu čije je
pošumljavanje od općeg državnog interesa, trebaju se bez obzira
na vlasništvo u roku od 10 godina izdvojiti, popisati, izmjeriti,
opisati i kartirati. Naročito se na spomenuti način imaju izdvojiti
radi pošumljavanja sva zemljišta gdje se pošumljavanjem mogu
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
43
Senjska draga uređenje bujičnog toka
spriječiti: stvaranje popuzina i lavina, odronjavanje kamenja i
širenje vododerina, štetan utjecaj vjetrova i bujica, raznošenje
živog pijeska, naglo slijevanje voda s vrletnih, kamenitih brda i
strana, te zasipavanje kamenom okolnih putova i poljoprivrednih
zemljišta. Isto tako treba izdvojiti i dio zemljišta u slabo pošumljenim područjima zbog poboljšanja klimatskih i higijenskih
prilika te radi unapređenja turističke ponude.
Odluku o izdvajanju i obilježavanju zemljišta donose komisije
koje sačinjavaju: predstavnik opće upravne vlasti prvog stupnja
koji je ujedno i predsjednik komisije, jedan šumarski stručnjak,
jedan poljoprivredni stručnjak te predstavnik zainteresirane općine. Članove komisije imenuje ban na prijedlog opće upravne
vlasti prvog stupnja.
Šumarski stručnjak, u čijem je djelokrugu rada imenovana
komisija za izdvajanje i obilježavanje zemljišta u cilju pošumljavanja, treba pripremiti i komisiji predložiti generalnu osnovu
(danas je to šumsko-gospodarska osnova područja), o izdvajanju
zemljišta na kojem će se izvršiti pošumljavanje, s glavnim smjernicama rada na izdvojenoj površini. Vezano uz generalnu osnovu
komisija donosi odluku o ispasištima i drugim zemljištima, koja
su neophodna kao minimum za osiguranje egzistencije poljoprivrednicima i stočarima. Ako pošumljavanje tih površina nije od
općeg državnog interesa, propisuje glavne smjernice i racionalno
iskorištavanje izdvojenih površina te njihovu melioraciju, vezano
uz pošumljavanje, vodeći računa o rokovima u kojima se pošumljavanje ima izvršiti.
Prije ustanovljenja glavnih smjernica za pošumljavanje treba
saslušati i želje posjednika zemljišta u pogledu vrste drveća s kojim će se pošumljavanje izvršiti i u kojem vremenskom razdoblju.
Želje posjednika treba evidentirati i kroz zapisnik koji time postaje dodatak generalnoj osnovi. Vlasnici zemljišta dužni su dopustiti izaslanicima vlasti da slobodno obilaze njihova zemljišta.
Posjednici zemljišta obavezuju se pošumiti izdvojeno zemljište
po izrađenom i odobrenom planu. Troškove pošumljavanja snose
vlasnici izdvojenog zemljišta, kao i posjednici onih zemljišta i
Svaki je šumovlasnik dužan izvršiti pošumljavanje
sječine odmah ili najdulje u roku od tri godine
poslije izvršene sječe. U slučaju da mu je izdana
dozvola za pretvaranje posječene površine u
drugu vrstu kulture, spomenuta odredba neće se
primjenjivati.
44
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
objekata koji se pošumljavanjem unaprjeđuju, a država i samoupravna tijela u razmjeru kako to odredi gore spomenuta komisija.
Ako navedene radove oko pošumljavanja zbog pomanjkanja
financija ne mogu izvršiti sami vlasnici zemljišta, troškove pošumljavanja snosi država ili samoupravna tijela, dok su vlasnici
dužni osigurati potrebnu radnu snagu.
Zemljišta određena za pošumljavanje smatraju se od vremena kad je rad na pošumljavanju započeo, kao zaštitne šume. S
njima se treba postupati po propisima koji važe za te šume, uz
zabrane krčenja i pretvaranje u drugu vrstu kultura. O uzimanju
u državnu stručnu upravu pošumljenih terena i terena na kojima
se vrši pošumljavanje odlučuje Ministar šuma i rudnika na prijedlog bana.
Odredbe Zakona o šumama vezane uz pošumljavanje
U izvršenju i unaprjeđivanju radova oko pošumljavanja krša,
goleti i područja sa živim pijeskom sudjeluje država i to:
– cjelokupnim pošumljavanjem određenih površina,
– osiguravanjem besplatnih sadnica i sjemena,
– davanjem uputa i vršenjem nadzora nad radovima putem stručnih organa,
– oslobađanjem vlasnika zemljišta izdvojenog za pošumljavanje
od plaćanja doprinosa šumarskoj upravi, sve dok od novopodignute šume ne počinje ostvarivati prihode,
– davanjem novčane pomoći i nagrade za uspješno izvršeno pošumljavanje, oslobađanjem plaćanja poreza na rok od 40 godina
po isteku godine, u kojoj je, prema svjedočanstvu bana, postignut potpuni obrast u podignutoj kulturi,
– davanjem beskamatnih pozajmica u tu svrhu,
– uređenjem pašnjaka koji su u vezi s površinama određenim za
pošumljavanje i davanjem pomoći u tu svrhu.
Za pokriće svih troškova vezanih uz pošumljavanja izdvojit će
se novčana sredstva iz državnog budžeta. n
Poklopci sarkofaga iz šumskog
kamenoloma u Mateškom Selu
Sarkofazi iz šuma
između rijeka Dobre i Mrežnice
O
pćina Generalski Stol nalazi se u Karlovačkoj županiji – na prijelazu iz panonske u gorsku Hrvatsku.
Značenje šuma u ovoj općini vidljivo je već u grbu
općine, gdje je prikazan lipov list s cvijetom. Područje spada u brdsko – planinska područja i sva naselja u općini
su ruralnog karaktera osim Generalskog Stola.
Uz šume tu su i vrijedni prostori uz rijeke Dobru i Mrežnicu
s udolinama i slikovitim kanjonima. Čista priroda i brežuljkasti
krajolik s plitkim kršem unutarnjeg pojasa hrvatskog dinarskog
krša glavni su turistički aduti ovog kraja, koje su u davno vrijeme pronašli i koristili Rimljani (toplice Lešće), Napoleon i ostali
povijesni likovi koji su prolazili i uglavnom pustošili ove krajeve.
Budućnost ovog kraja je u izletničkom, rekreacijskom, ekološkom, kulturnom, etno turizmu, lovnom i ribolovnom turizmu.
U gospodarskim šumama i zaštitnim šumama na području
općine Generalski Stol, u vrtačama plitkog krša dugo su bili od
strane stručnjaka nezamijećeni i neistraženi antički kamenolomi.
Ušavši u vrtače, danas zarasle šumama, vidljivo je da su Rimljani ovdje imali kamenolome u kojima su proizvodili sarkofage.
Tu se mogu pronaći i vidjeti isklesani poklopci sarkofaga, spolie, urne, sanduci. Do sada je pronađeno više od 40 lokaliteta
rimskih kamenoloma gdje su dobro organizirani Rimljani, na
koridoru između Panonske nizine i Hrvatskog primorja, klesali
i transportirali sarkofage putovima i rijekama (primjerci pronađeni u Korani i Kupi) u rimsku Sisciju ili u primorski dio zemlje.
Arheolozi smatraju da se ova proizvodnja odvijala u 3. stoljeću
poslije Krista.
Sarkofazi su poznati u Egiptu puno ranije (3. stoljeće pr. Kr.)
- kao kuće pokojnika. Zato svi sarkofazi imaju krov na dvije vode
(kao kuće) s ugaonim akroterijima. Ovi naši sarkofazi su klesani
od vapnenačkog materijala i zbog delikatnog materijala grube su
izrade. Svi nalazi u kamenolomima uglavnom su ostatci ili škart,
otpad ili nedovršeni puknuti proizvodi koji su se u srednjem vijeku koristili kao vrijedni građevinski materijal. Tome je dokaz
crkva sv. Jurja u Mateškom Selu, pokraj Generalskog Stola, koja
u svome temelju i u zidu ima ugrađene dobro obrađene brojne
poklopce i sanduke sarkofaga.
povijest
Rimska ostavština
Tekst n Foto: Vlasta Žara
Crkva Sv. Juraja u
Mateškom Selu
U Gospodarskim šumama i Zaštitnim šumama na
području općine Generalski Stol, u vrtačama plitkog
krša dugo su bili od strane stručnjaka nezamijećeni
i neistraženi antički kamenolomi. Ušavši u vrtače,
danas zarasle šumama, vidljivo je da su Rimljani ovdje
imali kamenolome u kojima su proizvodili sarkofage.
Nakon stradanja u Domovinskom ratu ovu malu vrijednu
crkvu iz 13. stoljeća bilo je potrebno zaštititi i obnoviti. Tada
su provedena arheološka istraživanja koja su pokazala da je velik
broj sarkofaga ugrađen i u ogradu cinkture crkve i u obližnje dvorište. Uz to, ova crkva je jedna od rijetkih crkava koje su preživjele turska pustošenja u 15. stoljeću. Zbog svih svojih graditeljskih
i sakralnih vrijednosti crkva sv. Jurja u Mateškom Selu, u sklopu
valorizacije kulturnih dobara vrednovana je kao nepokretno kulturno dobro nacionalnog značenja.
Konzervatorski odjel u Karlovcu istražio je i dokumentirao
kamenolome i sarkofage u prostoru veličine 10 km x 20 km u
blizini riječnih tokova Korane, Mrežnice i Kupe. Tu se spominju
selo Kestenjak, Barilovički Cerovac (sarkofag izvađen iz Korane),
selo Štirkovac, Mateško Selo, Sić, Gornja Perjasica. O ovoj temi
Konzervatorski odjel u Karlovcu je 2000. godine postavio izložbu
„Od sarkofaga do crkve“, u Muzeju grada Karlovca u povodu Europskih dana baštine, projekt Europa – zajednička baština:
Onim znatiželjnicima koji bi htjeli vidjeti sarkofage za preporučiti je da se po okolnim šumama ne kreću bez lokalnih vodiča.
Budući da je Mateško Selo u Domovinskom ratu bilo na prvoj
crti bojišnice, opasnost od zaostalih eksplozivnih sredstava u šumama gdje su locirani sarkofazi i kamenolomi još je uvijek velika.
Kako se crkva sv. Jurja nalazi na povišenom položaju u Mateškom
Selu, pogled na obližnje šume je idealan, kao i pogled na ugrađene poklopce sarkofaga i spolie koji vire iz temelja i uglova crkve,
bilo da ih gledate duž vanjske strane zidova ili iz unutrašnjosti
svetišta. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
45
NOVO U PONUDI
LOVAC NA MRAZ H-210
HRVATSKI PROIZVOD
VRHUNSKE KVALITETE
Pakračka ulica 10, HR-43 000 Bjelovar, Tel. 00 385 43 244 111, Fax 00 385 43 244 422, www.hittner.hr
Tip
Lovac na mraz H-210
Težina bez plina kg
Ukupna dužina mm
Ukupna širina mm
Visina (sa gumom) mm
Maksimalna površina rada
Brzina u radu
Maksimalni dohvat ventilatora
Razmak prolaza stroja
Prosječna potrošnja plina
Maksimalna temperatura na 1 m
Sigurnosni standardi
Boca plina / punjenje plina
Testiran kod temperature
Minimalna potrebna snaga
traktora
935
4100
1650
1670
4-8 ha
4-8 km/h
100 m
50-80 m
30-40 kg/h
20° C
EEG/EC
6/ 35 kg
-5 do -7 u posebnim
fazama cvatnje
48 kW
Sa Hunterfrostom spriječite smrzavanje
vaših voćaka i vinograda ili zagrijte
zrak u plastenicima
H-1,5
Cijena: 15.258,00 kn PDV- nije uračunat u cijenu
H-4,5
Cijena: 20.358,00 kn PDV- nije uračunat u cijenu
Cijena: 67.500,00 kn PDV- nije uračunat u cijenu
HITTNER
Zadovoljan kupac naš je kupac
Hittner d.o.o. n Pakračka ulica 10, 43 000 Bjelovar n tel. +385 43 244 111 n fax +385 43 244 229
46
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
europsko šumarstvo
Netaknuta priroda
Turska
Zemlja velike biološke raznolikosti
T
urska broji preko 9000 biljnih vrsta od kojih je 800 drvenastih, a trećina vrsta je endemskih, dakle nalazimo
ih samo u Turskoj. Većina endema se nalazi u šumama,
a većinom šume pokrivaju planinska područja. Najzastupljenije, gospodarski značajne vrste su: razni hrastovi (čak 18
vrsta), brucijski bor, crni bor, bijeli bor i orijentalna bukva. Šume,
u ovoj golemoj zemlji nalazimo od razine mora do granice šume.
Turska je jedina zemlja na području Europe koja se može pohvaliti
s tri florističke regije, a to su: Mediteranska, koja obuhvaća područja Sredozemnoga i Egejskog mora, zatim Euro – Sibirska koja
obuhvaća područje Crnoga i Mramornoga mora te Irano – Turanska koja obuhvaća centralnu i istočnu Anatoliju. Turske šume
predstavljaju stanište za oko 120 vrsta sisavaca, 93 vrste reptila i
454 ptica. Gotovo 100 % šuma je u državnom vlasništvu.
Struktura turskoga šumarstva izgleda ovako: na vrhu je Ministarstvo šumarstva i vodnoga gospodarenja, drugu instancu čini
petnaest direkcija od kojih je sedam izravno povezano sa šumarstvom. To su Glavna direkcija šumarstva, Glavna direkcija zaštite
prirode i nacionalnih parkova, Glavna direkcija za borbu protiv
dezertifikacije i erozije, Glavna direkcija za meteorologiju, Glavna
direkcija vodnoga gospodarstva, Glavna direkcija za poslove državne hidrologije i Turski vodni institut. Daljnja podjela odnosi se na
operativne uprave koje odgovaraju našim šumarijama, a svaka je
Tekst: Marija Glavaš n Foto: Marija Glavaš, Arhiva
Turska je velika zemlja (783,562 km2) smještena
na dva kontinenta. Mali dio države, Tracija (3 %)
nalazi se u Europi, a veći, Anatolija ili Mala Azija
(97 %) u Aziji. Šume u Turskoj prekrivaju oko 27 %
državnog teritorija, odnosno 21,056.443 ha, od čega
5,881.054 ha čine panjače. Može se reći da šume
prekrivaju 1/3 državnoga teritorija. Drvna zaliha
iznosi gotovo 1,2 milijarde m3, a godišnji prirast
šuma visokoga uzgojnog oblika 31,5 milijuna m3.
Na čiste sastojine otpada čak 59 %, na mješovite
šume četinjača 2 1%, listača 12 %, a preostalih 8%
čine mješovite šume listača i četinjača.
zadužena za određeno šumsko područje. Turci imaju svoju šumočuvarsku službu gdje lugari, kao i kod nas, imaju zadatak čuvati šume od nezakonitih sječa. Za njih su diljem zemlje izgrađene
lugarnice i uspostavljena je učinkovita telefonska mreža. Postoji
devet fakulteta na kojima se mladi ljudi mogu osposobiti za stručbroj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
47
Stanovnik turskih šuma
njake u šumarstvu. Turski šumari, kao i naši imaju svoju Komoru
šumarskih inženjera. Komora je fokusirana na probleme šumara,
a njezini članovi jednom mjesečno obiđu sve operativne uprave u
zemlji.
Glavna direkcija šumarstva (OGM) prioritet daje poduzećima koja proizvode drvne sortimente, rasadničkoj proizvodnji
šumskih sadnica, pošumljavanju, izgradnji šumskih prometnica
i općenito, gospodarenju šumama. Šumska poduzeća u Turskoj
su ujedinjena i dijele se na 27 korporacija, koje su pod kapom
„OR – KOOP“, odnosno „Centralne unije šumskih seoskih poduzeća Turske“ sa sjedištem u Ankari. Taj div sastavljen od 1501
poduzeća, s 194.153 članova predstavlja 60 % drvne proizvodnje
Turske. U stvari se radi o organizaciji kojom vlada nastoji istovremeno riješiti problem svoga najsiromašnijeg dijela stanovništva koje živi u selima unutar šumskoga prostora ili u neposrednoj blizini šuma i problem zaštite šuma. Naime, ovih oko 10
% žitelja Turske, odnosno 40% ruralnog stanovništva, prečesto,
uslijed velikog siromaštva (njihove plaće iznose četvrtinu u odnosu na prosječne plaće u Turskoj) pribjegava nezakonitim sječama.
Osnovavši „OR – KOOP“, vlada je stavila sječu i uzgojne radove
pod nadzor stručnjaka. Mnoga od tih malih poduzeća koja spadaju pod njega poduzeća su smještena unutar sela, a zaposlenici su
mahom stariji, prethodno već umirovljeni ljudi. U Turskoj sječa
većinom traje po tri mjeseca pa spada u sezonske poslove. Budući
da to ne zadovoljava životne potrebe seljana, tursko je šumarstvo
stalno suočeno ne samo s učestalim nezakonitim sječama, već i s
podmetnutim požarima. Zato je Ministarstvo šumarstva osnovalo Glavnu direkciju za odnose s ruralnim šumarstvom (ORKöY)
koja seljanima osigurava financijsku i tehničku pomoć (uzgoj peradi, pčelarstvo, ribarenje, zelene kuće, ćilimarstvo, uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja) premda se i to pokazalo nedovoljno. Kao
još jedno konstruktivno rješenje Vlada je pokrenula ekoturizam
kao mogući izlaz. Osim ljudskog faktora, odnosno, spomenutog
Turske šume
namjernog izazivanja požara otežavajuća okolnost je i činjenica da
Turskom prevladavaju četinjače, pa većina šuma ima stupanj visoke ugroženosti od požara. No, Turci su sve uspješniji u suzbijanju
šumskih požara. S nekadašnjih cca 22 000 ha, koliko bi izgorjelo,
uspjeli su u posljednjih nekoliko godina smanjiti taj broj na 5 – 6
tisuća ha. K tome, po pitanju zaštite, Glavna šumarska direkcija
vrši stalna motrenja vezana uz pojave štetnika i bolesti te svake godine vrši suzbijanje na između 500 000 i 800 000 ha mehaničkim,
kemijskim, biotehničkim i biološkim sredstvima. Turski stručnjaci
područja entomologije prebrojili su oko 50 vrsta kukaca koji ugrožavaju njihove šume. Ustanovljeno je da je najugroženije područje
smrekovih šuma duž istočne obale Crnoga mora, a kukci koji rade
najveće štete su potkornjaci (Ips typographus i Ips sexdentatus) te
vrsta Dendroctanus micans.
O svojim šumama država se brine kroz uzgojne mjere. Turska
ima 76 šumskih rasadnika, a trend pošumljenih površina s godinama pokazuje rast. Tako je 2000. godine bilo pošumljeno 2344
ha, a 2010. godine 3418 ha. No, budući da je zaštićeno samo 6%
turskih šuma, Ministarstvo šumarstva i vodnoga gospodarenja je
zajedno s WWF-om (međunarodni fond) 2008. godine objavilo
program: „Enhancing Forest Protected Areas Menagement in Turkey“, odnosno „Povećavanje zaštićenih šumskih područja; gospodarenje u Turskoj“. Program je baziran na održivome korištenju
šumskih zaliha, provode ga: spomenuto Ministarstvo (MoEF),
Glavna direkcija zaštite prirode i Nacionalnih parkova (DKMP),
Glavna šumarska direkcija (OGM) i UNDP Turske. Podupiru ga
WWF, Glavna direkcija pošumljavanja i kontrole erozije (AGM)
i Glavna direkcija za odnose ruralne sredine i šuma (ORKöY).
Osim toga, 2003. godine tadašnja dva ministarstva; Ministarstvo
okoliša i Ministarstvo šumarstva u suradnji s FAO organizacijom,
donijela su isto tako važan program pod nazivom „National Forest Programme“, odnosno „Nacionalni program za šume“ za razdoblje od 2004. do 2013. godine, a koji se isto tako odnosi na
održivo gospodarenje šumama. U njegovoj
izradi sudjelovali su svi koji rade u šumama i
sa šumama: spomenuti seljani, nevladine organizacije, akademici, šumarski stručnjaci,
vladine agencije i dr.
Turska ima 41 nacionalni park na ukupnoj površini od 898.044 ha. Oni su parkovima proglašeni prema određenim kriterijima po kojima su svrstani u neku od
grupa. Ugrubo, parkovi se dijele na povijesno – kulturološke, one s bogatim, prirodnim biljno – životinjskim zajednicama,
Prikaz turskih šuma na karti
48
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
parkove s velikim biodiverzitetom, one s ekosustavom močvara,
parkove s određenim geomorfološkim karakteristikama i one s rekreacijskim značajem. Najveća grupa se odnosi upravo na geomorfološke karakteristike i prirodne zajednice biljaka i životinja. Osim
na istoku i jugoistoku zemlje, gdje ih je manje, NP su podjednako
raspoređeni po čitavoj zemlji. Neki od parkova su uključeni u međunarodni proces zaštite. Npr., šuma NP Küre je prema WWF listi
zbog iznimno očuvane i bogate prirode među prvih sto na svijetu,
a NP Kuşcenneti je 1976. godine dobio europsku diplomu A razreda. Zanimljiv je i NP Mont Sipylus po tome što i Turci imaju
svog „čovjeka koji je sadio drveće“ i to baš po planini Spil. Ahmet
Bedevi je za prošloga stoljeća život posvetio pošumljavanju, zbog
čega su ga sunarodnjaci od milja prozvali Tarzan od Manise. Zatim
najveći (42 000 ha) i biljnim vrstama najbogatiji NP u Turskoj,
Dolina Munzur, koji se nalazi na istoku, a riječ je u stvari o planini
s najvišim vrhom od 3300 mnv, koja u sebi krije brojne endeme ili
npr. NP Planina Honaz poznat u Turskoj po starim stablima crnoga bora od kojih jedno ima čak 1266 godina, a ostala su u prosjeku
starosti između 250 i 750 godina. No, u konačnici ćemo doći do
zaključka da bi za opis svakog turskog NP, i to samo onih koji se
tiču šuma, bio potreban zaseban članak.
Turci su ponosni na činjenicu da je jelen lopatar u europske zemlje uvezen upravo iz njihove domovine u 17. stoljeću. Zemlja je
posebna i po svojoj autohtonoj, velikoj mački, anatolijskom leopardu. Posljednji puta je, kao sigurno determinirana vrsta, viđen
još 1974. godine. Danas postoji zaklada anatolijskog leoparda
koja pokušava dokazati da vrsta nije izumrla, pa su po planini
Taurus postavili kamere.
Turska je smještena na granici Europe i Azije, blizu afričkoga
kontinenta i bogata je močvarama, jezerima i rijekama, što znači da
ima puno staništa koja su pogodna za ptice. Zato se dvije od četiri
glavne migracijske rute selica kreću upravo preko Turske. Milijuni
vrsta ptica prelete preko ili se zaustave u Turskoj tijekom proljeća i
jeseni. To su npr. dalmatinski pelikan koji je u našoj državi izumro
(ime mu je nadjenuo njemački ornitolog prilikom posjeta Neretvi),
čaplje, žličarke, kormorani, flamingosi, lešinari, i dr. To čini Tursku
mekom za ornitologe. Proljeće je razdoblje kada ptice dolijeću iz
Europe i Azije, a najesen polijeću za Afriku. Na proljeće Istambul
preleti četvrt miliona roda, što je jedinstven prizor u svijetu.
Republika Turska ima dugoročno razvijenu svijest o zaštiti i
gospodarenju šumama (prvu osnovu gospodarenja izdali su još
1917. godine) i kao takva zaslužila je biti domaćinom 8. međunarodnoga IUFRO simpozija u Istambulu s temom: „Legalni
aspekti održivog razvoja europskih šuma“ održanog u proljeće
2006. godine, te IUFRO konferencije u Antaliji na temu „Mala
ulaganja križanja i očuvanja genofonda šumskih vrsta drveća“ na
jesen iste godine. n
C
putopis
Jezero i borova šuma
Nacionalni
park –
Karpaz
Peninsula
Tekst n Foto: Željka Bakran
Sjeverni Cipar
ipar – mjesto rođenja božice ljepote, ljubavi i strasti – čarobne Afrodite – krajolikom
oduševljava svakog posjetitelja. Prizori nasada
naranči, rogača, maslina miješaju se sa šumama brucijskog bora, čempresa i cedra na obroncima planina. Središnjim i južnim dijelom otoka dominira moćna planina Troodos, sjevernom obalom se pruža planina
Kyrenia, a između njih leži plodna nizina Mesaoria. Iako
drugih otoka nema, Cipar ima više poluotoka, rtova i zaljeva. Izdvaja se Karpas kao najveći poluotok na sjeveroistoku Cipra i
veoma privlačan poluotok Akamas na sjeverozapadu. Oko 340 sunčanih dana godišnje čini ga jednim od najtoplijih otoka Sredozemlja.
Kao i krajolik, tako i prošlost karakterizira iznimna kompleksnost.
Na raskrižju Afrike, Azije i Europe, Cipar je isprepleten događajima
iz prošlosti koji i danas oblikuju život na otoku. Od turske invazije
1974. godine podijeljen je na veći međunarodno priznati južni dio
nastanjen uglavnom Grcima i manji sjeverni dio – samoproglašenu
Tursku Republiku.
Sjeverni Cipar sa površinom od 3.355 km² zauzima oko 37 % ukupne površine Cipra. Od 260.000 stanovnika nešto više od polovice su
ciparski Turci, malen broj ciparskih Grka i Maronita, a ostatak čine
imigranti iz Turske.
Na sjevernoj obali otoka nalazi se lučki grad Kyrenia (turski: Girne op.a.) prekrasnog krajolika i netaknutih pješčanih plaža poznat po
bizantskoj tvrđavi iz 10 st. u kojoj se u sklopu muzeja mogu vidjeti
ostatci najstarijeg antičkog broda.
Zgrada Ministarstva
šumarstva iz 1912.godine
u gradu Kyrenia (turski:
Girne)
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
49
Katedrala Sv. Nikole pretvorena u Lala Mustafa-pašinu
džamiju
Najljepši kraj sjevernoga dijela otoka, poluotok Karpas (grč.
Καρπασία, tur. Karpaz,)
Na istočnoj obali otoka, jedan od najboljih primjera srednjovjekovne
arhitekture na istočnom dijelu Mediterana je grad Famagusta (turski:
Gazimağusa ili Mağusa). Sam grad Famagusta prepun je znamenitosti
od kojih najviše pažnje privlače srednjovjekovne zidine s Othellovim
stupom koje predstavljaju jedno od središnjih poprišta poznate Shakespearove tragedije. Pravo umjetničko djelo su i Morska vrata (Porta
del Mare) izrađena prema savjetima Leonarda da Vincija kao i katedrala sv. Nikole pretvorena u Lala Mustafa-pašinu džamiju. Drevna
egipatska smokva ispred katedrale/džamije u svojoj dubokoj starosti
od 710 godina bilježi niz povijesnih i društvenih zbivanja od mletačke,
turske i britanske vlasti. Do turske invazije sjevernog Cipra Famagusta
je bila pretežno grčki grad. Varosha, kvart u gradu Famagusta, imala
je oko 20.000 duša i bila je jedna od najljepših i najatraktivnijih turističkih destinacija, u 60-im i 70-im mondensko okupljalište svjetskog
jet-seta. Bježeći pred invazijom Turaka stanovnici napuštaju grad za
samo nekoliko sati, ne sanjajući da se nikada više tamo neće vratiti.
Ograđen bodljikavom žicom i do današnjeg dana ostao je netaknut,
pretvorivši se u grad duhova i tišine – “Grad skriven u pijesku” – kako
neki nazivaju Varoshu.
U blizini grada su i ruševine antičkog grada Salamisa uništenog
647. godine. Između planina Kyrenia na sjeveru i Torodos na jugu
na rijeci Pedieos nalazi se Nikozija (grčki: Λευκωσία, Levkosia,
turski: Lefkoşa) Glavni grad otoka ujedno je i jedini na svijetu razdijeljen na dva dijela. Green Line grad dijeli na grčki i turski dio.
Prelazak iz jednog u drugi dio odvija se sada normalno za sve građane (osim za Turke) uz predočenje putovnice. Crta razgraničenja
je ujedno i crta razgraničenja dviju kultura. Srce grada opkoljeno je
Venecijanskim bedemima građenim od 1567. do 1570. Bedemi su
debeli 4,5 metara i imaju troja vrata. U starom središtu grada nalaze
se brojni muzeji, stare crkve i srednjovjekovne građevine. Grobnica
Luzinjanskih kraljeva nalazi se u bivšoj katedrali svete Sofije koja
je pretvorena u džamiju u čast legendarnog sultana Selima. U šetnji gradom posjetitelj otkriva Bazar (Bandabuliya) Veliko konačište
(Bayuk Han) i uvijek pune kavane i brojne taverne s raznolikom lokalnom hranom. Kako za kulturne zanesenjake, ovaj Afroditin otok
pruža brojna svjedočanstva 9000 godina stare povijesti kao što su
antički hramovi i kazališta, mozaici, živopisne kapele i samostani,
jedinstvene crkve i venecijanske utvrde tako za zanesenjake netaknute prirode ovaj otok nudi svoj najljepši kraj sjevernoga dijela otoka,
poluotok Karpas (grč. Καρπασία, tur. Karpaz,) koji je ujedno i Nacionalni park – Karpaz Peninsula.
Nacionalni park obuhvaća prostor koji uključuje ruševine drevnog grada Karpasia, Apostolosa Andreas Manastir Barnabas, prekrasnu plažu Golden Beach i na samom kraju Zafer Burnu (Rt
pobjede).
Ovo područje brežuljaka i kilometara plaže proteže se 80 km u dužinu i do 20 km u širinu i najmirnije je mjesto u cijeloj mediteranskoj regiji. Osim bungalova za kampiranje i nekoliko manjih restorana
nema većih ugostiteljskih objekata – hotela.
Ceste su vrlo uske, a putovi dozvoljavaju pristup samo terenskim
vozilima. Vegetacija Sjevernog Cipra uključuje oko 1600 vrsta od toga
22 endema. Posebnom ljepotom plijene 32 vrste divljih orhideja.
Karapas je mjesto predaha za preko
370 vrsta ptica
50
Ovaj dio otoka je prirodno stanište za divlje magarce, simbole Cipra
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Tekst n Foto: Dragan Vicković
zanimljivosti
Ceste su vrlo uske, a putovi dozvoljavaju pristup samo
terenskim vozilima
Karapas je mjesto predaha za preko 370 vrsta ptica na svom migracijskom putu između Istočne Europe i Afrike, a ujedno je i dom za 47
autohtonih vrsta, od kojih su dvije edemske vrste. Najbolje vrijeme za
promatranje ptica je tijekom travnja i rujna kada je migracija u punom
jeku. Dom je i za više od 50 vrsta leptira. Ovaj dio otoka je prirodno
stanište za divlje magarce, simbole Cipra. Budući da su zaštićeni, njih
400-500 živi u potpunoj slobodi u Nacionalnom parku.
Karpas regija je poznata i po svojim prekrasnim plažama. Golden
Beach, dužine šest kilometara, ujedno je najduža plaža na svijetu. Ona
je čaroban dodir zlatnog pijeska s tirkiznim morem iz čije pjene je
rođena božica ljubavi Afrodita. Njezina ljepota oduzima dah. I upravo
tu u pijesku svake godine krajem lipnja i početkom srpnja više od 200
morskih kornjača (Caretta caretta i Chelona mydas) polaže tijekom
noći svoja jaja u rupe duboke i do jedan metar. Mlade kornjače izlaze
u kolovozu i početkom rujna. Ova pojava može se organizirano promatrati. Na poluotoku je Rt Apostolos Andreas (tur. Burnu Zafer) –
najsjeverniji i najistočniji rt Cipra. Na rtu se nalazi samostan Apostolos
Andreas (Apostola Andrije) s izvorom svete vode – značajan pravoslavni hodočasnički centar (nazvan ciparskim Lourdesom), upisan na listu
svjetske baštine UNESCO-a. Na poluotoku je i manastir sv. Barnabas
kao i crkva Ayios Philon iz 10.stoljeća izgrađena na ruševinama crkve
iz 5. stoljeća. Najveći grad na poluotoku je Rizokarpaso (tur. Dipkarpaz) gdje živi i najveća grčka zajednica na sjeveru Cipra i najbolji
dokaz suživota dvaju naroda. Kažu da je Cipar otok ljubavi, ljepote i
mitova i ako otiđete do kraja svijeta nećete naći otok kao što je ovaj.
Ne treba vjerovati na riječ već se svakako treba uvjeriti. n
Golden Beach, dužine šest kilometara, ujedno je najduža
plaža na svijetu
Umjetnost
Skulptura
ukrašava Repinec
Privatni poduzetnik Josip Dušak – vlasnik pilane,
zaljubljenik u ljepotu drveta postavio je skulpturu
Zvonima Dangubića.
Z
vonimir Dangubić (56) kipar iz Hlebina izradio je i
postavio skulpturu veličine 3,5 metara iz hrasta u krugu pilane u Repincu (općina Gradec) nedaleko Vrbovca. Djelo je rezultat dugogodišnjeg prijateljstva Josipa
Dušaka, privatnog poduzetnika i vlasnika pilane u Repincu, i
umjetnika.
– Mi smo se sprijateljili na stazama zajedničke ljubavi spram
prirode, krajobraza, šume. Često se nalazimo u lovu – našoj zajedničkoj velikoj ljubavi – govore u isti glas.
– Joža je želio – kaže Dangubić da mu načinim skulpturu.
Budući da sam u razgovoru shvatio da je želi postaviti u krugu
(dvorištu) svoje pilane, načinio sam radnika s velikom pilom kaže Dangubić i dodaje:
– Kad smo iz šume Repaš dopremili velikoga hrasta, stogodišnjaka koji je imao preko 4 kubika, trebalo se s njime pohrvati.
Mjesec dana sam iz njega “oslobađao čovjeka” i on je sada tu.
Umjetnik kaže da je morao najprije motornom pilom raditi
grube crte, a potom dolazi fina obrada dlijetom i strpljiv rad. Kipari koji su vezani uz način naivne umjetnosti odabiru materijal
drveta za svoja ostvarenja.
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
51
INFORMATIKA – TRENDOVI U 2013.
Što nam sve
donosi ova godina
– To je i normalno – kaže Dangubić – Drvo je svuda oko
mene. Ja volim raditi u drvu. Vujec Martin Hegedušić uveo me
u ovaj svijet. Što je drvo tvrđe, to je slađe. Kruška je dobra pa
i oreh. Ni jabuka nije loša, samo se do nje nemre lako doći. U
kamenu nisam delal, nemam ni alata.
Dangubić je do sada imao 4 samostalne izložbe, sudjeluje na
likovnim kolonijama i ističe da se njegove skulpture većih dimenzija nalaze na otvorenim prostorima u Hlebinama, Ernestinovu,
Zadru, Vodicama, Gorskom kotaru, Viškovu, Županji i dr.
Ugledni likovni kritičar Stanko Špoljarić ističe, “... da jer
Dangubić blizak svojim, kiparskim prethodnicima prvenstveno u
robusnosti i sumarnosti oblikovanja, u relativno gruboj istesanosti površine. Anatomska preciznost likova i nije previše izražena,
no dostatna je za priče o malom čovjeku...”
Početak godine prigoda je za predviđanja. Kad se
radi o digitalnim tehnologijama stvari se odvijaju
brže nego u svakidašnjoj stvarnosti, a informatičke
aktivnosti protekle godine ukazuju na očekivane
trendove koji bi u 2013. godini mogli eskalirati.
V
Josip Dušak ne krije svoje oduševljenje umjetničkim djelom
s kojim će se svakodnevno susretati u krugu svoje pilane i kaže:
– Ja sam kao običan ljubitelj umjetnosti veoma zadovoljan
skulpturom. Ona je postavljena vani, zaštićena je od propadanja,
a načinit ćemo joj i krov nad glavom.U životu sam sretao puno
dobrih ljudi. Ova skulptura mi je tim draža jer me podsjeća, asocira me na mog dragog prijatelja lovca Jocu iz Gradečkog Pavlovca (Josip Rajtar) koji je nedavno preminuo. A bio je ljudina, za
druge je živio i sagorio. n
rhom digitalne piramide zavladali su mobilni uređaji,
a pametni telefoni i tableti sve više preuzimaju vodeće
pozicije ostavljajući iza sebe osobno računalo kao primarni uređaj za pristup Internetu. Predviđa se da će
2015. godine osam od deset mobitela biti pametni telefoni, a na
svaka dva prijenosna računala prodat će se jedan tablet.
Programeri će se sve više orijentirati izradi aplikacija koje podržavaju sučelje na dodir, a HTML5 konačno će se nametnuti kao
jezik bez kojeg je nezamisliv daljnji razvoj web tehnologija.
Računalstvo u oblaku trend je koji raste iz dana u dan. Sve više
podataka pohranjuje se „u oblak“ pa kućnim računalima na lokalnim diskovima ostaje dovoljno mjesta za pohranu. IT odjeli poduzeća prelazit će tranziciju prema uslugama u oblaku pa će one
postajati sve dostupnije. Baze podataka koje se povećavaju iz dana
u dan strateški će se odmicati od projekata prema informatičkoj
arhitekturi cijele tvrtke. Poduzeća će raditi odmak od tradicionalne
središnje baze prema višestrukim sustavima uz intenzivno korištenje content managementa i poslovne inteligencije podržane računalom. Sve to prate i cijene diskova koje se smanjuju po jedinici
kapaciteta, a prostor za pohranu sve je veći. SSD diskovi polako, ali
sigurno oduzimaju primat onim klasičnim magnetskim.
Ljudi više nisu orjentirani samo na jedan uređaj, već umrežavaju pametni telefon, prijenosno računalo i tablet. Društvu se
pridružuje i televizijski prijamnik sa 3D tehnologijom i mogućnošću pristupa webu. Internet se širi na pametne korisničke uređaje
sposobne prepoznati govor i tekst i izmjenjivati podatke s drugim
uređajima. Hrvatski jezik će pričekati neko vrijeme, jer je toliko
kompliciran da na njemu, poput stranaca, i računalo lomi zube.
Na području korporativne informatike analitika će postati sve
dostupnija i jeftinija. Obavljat će ju analitički poslužitelji u oblaku
na temelju velikih repozitorija podataka, a optimizacija i simulacije
bit će mogući u svakom trenutku. Tržište se sve više okreće prema
integriranim ekosustavima, a trend će pokretati želja za jednostavnijim radom, nižom cijenom i višim stupnjem sigurnosti. n
52
Tekst: mr. sc. Ninoslav Pleše n Foto: Arhiva
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Lonjsko polje
foto vijest
Tekst n Foto: Božica Džafić
Poplava u Lonjskom polju
1 2
1 Labudovi u Lonjskom polju
2 Voda i šuma
3 Lišće u vodi
4 Ulaz u PP »Lonjsko polje«
K
3 4
rajem godine, kada su napokon počele dugo očekivane
padaline, ali prekasno za nadoknadu u ljetnom periodu, počele su rasti i rijeke. Tako je i vodeni val iz Slovenije povećao razinu rijeke Save. Obrana od poplava
počinje ispuštanjem vrha vodenog vala u retencijska područja čime
se sprječava plavljenje u nizinskim riječnim područjima, ispuštanjem u najveće retencijsko područje u srednjem Posavlju je Lonjsko polje koje je ograđeno nasipima i ima svoje ulazne i izlazne
ustave. U normalnim prilikama ustava je uvijek otvorena i omogućava slobodnu komunikaciju voda Lonjskog polja i rijeke Save,
a samim time i prolaz ribe. Jedno od rijetkih rezervata za mrijest
ribe je upravo i PP Lonjsko polje, gdje dolaze ribe na mrijest. U
vrijeme trajanja poplava Lonjsko polje nalikuje na prelijepo veliko
jezero u kojem se ogledaju šume hrasta i jasena i plivaju jata bijelih
labudova. Sklad i harmonija biljnog i životinjskog svijeta čak i u
vrijeme poplava u Lonjskom polju izgledaju božanstveno. n
broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.HRVATSKE
ŠUME
53
dječji kutak
Priredila: Ljilja Ivković
TKO ĆE S NAMA U ŠUMICU?
Stihovima, zagonetkama i prozom GRIGORA VITEZA obilježavamo suradnju koja nas raduje iz mjeseca u
mjesec, iz godine u godinu.
Zajedno pet godina – djeca i odgojiteljice DV »Sesvete« iz Sesveta, DV »Josipdol« iz Josipdola , DV »Ivana Brlić
Mažuranić« iz Slavonskog Broda i Škola pri bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice.
Upoznali ste i DV »Didi«, a ovu godinu upoznat ćete stvaralaštvo djece i odgojiteljica DV »Zapruđe» iz Zagreba.
Šumske zagonetke
KLUPKO
Djeca i odgajateljice DV »Josipdol« iz Josipdola
... “Vidio sam klupko bez konca,
A na njemu same igle…”
Igle se najednom digle,
Išle,išle
I kući stigle.
(Jež)
Odgojna skupina: Starija mješovita odgojna skupina »Mišići«
Odgajateljice: Anita Blašković i Jasna Božić
Andrej Božičević, 4,5 godina
Tea Kesner, 5,6 godina
Marina Božičević, 6 godina
DIV
... “Stotinu ruku
Stotinu nogu...”
Ima div
A-živ.
(Stablo)
TELEGRAFIST
Filip Franjković, 4,6 godina
... “Telegrafista jednog znam,
U zelenoj živi kući…”
On uvijek ruča sam,
Telegrame kucajući.
(Djetlić)
Djeca i odgojiteljice
DV »Zapruđe« iz Zagreba
54
HRVATSKE ŠUME broj 193 / 194 l Siječanj / Veljača 2013.
Odgojna skupina: »Ježići«,
Odgajateljice: Mirela Prpić i
Marija Čančar
Bruno Špičić, 6 godina
OŠ »Mate Lovraka« iz Županje,
Djeca i odgojiteljice DV »Sesvete« iz Sesveta
Odgojna skupina: »Visibaba«,
Odgajateljice: Marijana Hasnek, Sonja Beštak i Višnja Bertović Kroflin
Učiteljica hrvatskog jezika: Ruža Mikić
U šetnji šumom
Tu smo…u šumi.
Osjećam se znatiželjno i ushićeno. Zlatna je
jesen u našoj šumi. Obojila je svako stablo
i svaki,ali baš svaki listić najljepšim bojama;
žuta, smeđa, zlatna, žarko crvena-spektru
nema kraja. Sve je posve mirno,samo naši koraci remete taj mir. Zrake sunca probijaju se
kroz razrijeđene krošnje stabala poput strelica, a paperjasto bijeli oblaci plove nebeskim
svodom.
Antonio Puklin, 5,3 godine
Cijela je šuma obasjana suncem. Dok hodamo cestom koja kao da nema kraja pod
nogama nam šušti opalo lišće i lome se suhe
grančice. Osjećamo miris tog napola uvelog
lišća, svježi miris ove bogate slavonske zemlje
i njenog raznolikog bilja. Kroz svu tu raskoš
mirisa prožima se i miris vlage koji daje neku
svježinu ovoj šumi.
Prohladno je…
U daljini se nazire čistina, koja je obasjana
suncem izgledala još prostranija. Oko nas
bezbroj stabala… Hrast i grab kao da se nadmeću koji je ljepši i viši.
Oko jednog se ovio prekrasni bršljan, a drugi
je poput najmekšeg pliša obavila mahovina.
Između njih se smjestio trnoviti glog, ispod
kojega je provirivalo lišće divlje ljubičice.
Najljepši prizor svakako je gljivica “trud”
izrasla iz kore stabla i na njemu stvorila prekrasne stepenice.
Dorotea Granđa Kovač, 5,9 godina
Vlažno šumsko tlo pogodovalo je i rastu biljke sa velikim rasperjanim listovima; stvarno
je predivno vidjeti paprati. Pored ponosnog
jasena smjestila se bodljikava veprina. Šećući tako nailazimo na skulpturu panja, koji
izgleda kao ostatak nekog diva, a mogao bi
poslužiti i kao stol za kojim bi se mogla okupiti velika obitelj. Na njemu smo ugledali i
ličinke potkornjaka. Prelazeći preko mostića
ugledali smo ostatke rječice Brižnice; ostala je
samo jedna kaljuga u kojoj vjerojatno uživaju
divlje svinje.
Iz svega ovoga shvatili smo da je jedno sigurno-priroda je najsvestraniji umjetnik.
Tena Ivkošić, 6. b
Stjepan Macanga, 6 godina
Lea Butina, 6 godina