KNJIGA SAŽETAKA booK of AbSTRACTS

Transcription

igmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja Istraživanja paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja Istraživanja paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja Istraživanja par
KNJIGA SAŽETAKA
book of ABSTRACTS
Konferencija Učiteljskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
međunarodna znanstvena konferencija
The Faculty of Teacher Education
University of Zagreb Conference
international academic conference
1
djetinjstva, odgoja i obrazovanja Istraživanja paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja Istraživanja paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja Istraživanja paradi
Izdavač / Publisher
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Faculty of Teacher Education University of Zagreb
Suorganizatori konferencije / Co-organizers
• Učiteljski fakultet Sveučilišta u Beču / University of Teacher Education Vienna, Austria
• Odjel za obrazovanje Katoličkoga sveučilišta Svetoga Srca u Milanu /
Faculty of Education, Università Cattolica del Sacro Cuore, Milan, Italy
• Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani / Faculty of Arts, University of Ljubljana, Slovenia
• Pedagoški fakultet Sveučilišta u Ljubljani / Faculty of Education, University of Ljubljana, Slovenia
• Filozofski fakultet Sveučilišta u Mariboru / Faculty of Arts, University of Maribor, Slovenia
• Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru /
Faculty of Science and Education, University of Mostar, Bosnia and Herzegovina
• Sveučilište “Luigj Gurakuqi” u Skadru / Luigj Gurakuqi University, Shkoder, Albania
• Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu / Department of Croatian Language
and Literature, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
• Odsjek za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu /
Department of English, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
• Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Institute of Croatian Language and Linguistics, Zagreb, Croatia
• Institut za društvena istraživanja u Zagrebu / Institute for Social Research in Zagreb, Croatia
• Hrvatski pedagoško-književni zbor / Croatian Literary – Educational Association, Zagreb, Croatia
• Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti /
Croatian Association of Researchers in Children’s Literature, Zagreb, Croatia
• FIEP Europa / FIEP Europe
• Hrvatska udruga kinezioloških metodičara /
Croatian Association of Kinesiology Methodologists, Zagreb, Croatia
Predsjedatelj konferencije / Conference Chairman
Ivan Prskalo, dekan Učiteljskoga fakulteta / Dean of the Faculty of Teacher Education
Organizacijski odbor / Organizing Committee
Predsjednica / Chairman:
Tamara Gazdić-Alerić, prodekanica za znanost, umjetnost i međunarodnu suradnju /
Vice Dean for Science, Arts and International Cooperation
Članovi Organizacijskoga odbora Konferencije / Members of the Organizing Committee:
• Ivan Prskalo, dekan /Dean
• Stjepko Rupčić, prodekan za nastavu i studente / Vice Dean for Students and Study
• Vatroslav Horvat, prodekan za poslovanje i razvoj / Vice Dean for Business and Development
• Tamara Turza-Bogdan, prodekanica za poslovanje, studij i studente izvan sjedišta Fakulteta /
Vice Dean for Business, Students and Study in the Čakovec branch
• Berislav Majhut, prodekan za poslovanje, studij i studente izvan sjedišta Fakulteta /
Vice Dean for Business, Students and Study in the Petrinja branch
• Iva Gruić
• Miroslav Huzjak
• Ljubomir Levačić
• Diana Atanasov Piljek
• Tomislav Vrandečić
• Siniša Opić
• Vatroslav Zovko
www.UFZG2015.com
Pokrovitelji / Sponsors
• Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta / Ministry of Science, Education and Sports
• Sveučilište u Zagrebu / University of Zagreb
• Sveučilište u Rijeci, Učiteljski fakultet / University of Rijeka, The Faculty of Teacher Education
• Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje / Croatian Journal of Education
• Časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture /
Journal of Research on Children’s Literature and Culture
• Školska knjiga
Urednički odbor konferencije / Conference Editorial Board
Ivan Prskalo
Lidija Cvikić
Berislav Majhut
Ljubomir Levačić
Tomislav Vrandečić
Mario Dumančić
Vatroslav Horvat
Blaženka Filipan Žignić
Lovorka Zergollern-Miletić
Diana Atanasov Piljek
Siniša Opić
Vatroslav Zovko
Marko Badrić
Iva Gruić
Miroslav Huzjak
Tamara Jurkić Sviben
Milan Matijević
Programski odbor / Programme Committee
Predsjednica / Chairman
Majda Rijavec, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
Članovi programskoga odbora konferencije / Members of Programme Committee
• Marko Alerić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Branislav Antala, Komenius sveučilište u Bratislavi, Slovačka/Comenius University in Bratislava, Slovakia
• Diana Atanasov Piljek, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Marko Badrić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Branislava Baranović, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska/Institute for Social Research
in Zagreb, Croatia
• Marija BešterTurk, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija/University of Ljubljana, Slovenia
• Jozef Bushati, Sveučilište u Skadru, Albanija/University of Shkodra, Albania
• Lidija Cvikić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Carolina Maria Dias Goncalves, Politehnički institut u Lisabonu, Portugal/Polytechnic Institute of Lisbon, Portugal
• Gezim Dibra, Sveučilište u Skadru, Albanija/University of Shkodra, Albania
• Matjaž Duh, Sveučilište u Mariboru, Slovenija/University of Maribor, Slovenia
• Mario Dumančić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Blaženka Filipan Žignić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Željka Flegar, Sveučilište u Osijeku, Hrvatska/Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Croatia
• Csaba Foldes, Sveučilište u Erfurtu, Njemačka/University of Erfurt, Germany
• Tamara Gazdić-Alerić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Renata Geld, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Iva Gruić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Vatroslav Horvat, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Tuğba Hoşgorur, Sveučilište Muğla Sıtkı Kocman, Turska /Muğla Sıtkı Kocman University, Turkey
• Miroslav Huzjak, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Josip Ivanović, Sveučilište u Novom Sadu, Srbija/University of Novi Sad, Serbia
• Željko Jozić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatska/ Institute of Croatian Language and Linguistics, Croatia
• Tamara Jurkić Sviben, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Brigita Kacjan, Sveučilište u Mariboru, Slovenija/University of Maribor, Slovenia
• Jana Kalin, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija/University of Ljubljana, Slovenia
• Ljupčo Kevereski, Sveučilište u Bitoli, Makedonija/St. Clement of Ohrid University of Bitola, Macedonia
• Jeanne Klein, Sveučilište Kanzas, SAD/University of Kansas, USA
• Ljiljana Klinger, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, Hrvatska/Croatian Literary - Educational
Association, Zagreb, Croatia
• Marjeta Kovač, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija/University of Ljubljana, Slovenia
3
• Mira Krajnc Ivič, Sveučilište u Mariboru, Slovenija/University of Maribor, Slovenia
• Mladen Kvesić, Sveučilište u Mostaru, Bosna i Hercegovina/University of Mostar, Bosnia and Herzegovina
• Rolf Laven, Sveučilište u Beču, Austrija/University of Teacher Education, Vienna, Austria
• Ildiko Lazar, Sveučilište Eotvos Lorand, Budimpešta, Mađarska/Eotvos Lorand University, Budapest, Hungary
• Claudia Lenz, Norveški institut znanosti i tehnologije, Trondheim, Norveška/Norwegian Institute for Science
and Technology, Trondheim, Norway
• Markus Lermen, Sveučilište u Kaiserlauternu, Njemačka/University of Kaiserlautern, Germany
• Ljubomir Levačić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Berislav Majhut, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Milan Matijević, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Milica Mihaljević, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatska/ Institute of Croatian Language and
Linguistics, Croatia
• Saša Milić, Sveučilište “Crna Gora” u Podgorici, Crna Gora / University of Montenegro, Podgorica, Crna Gora
• Wolfgang Muller-Commichau, Sveučilište primijenjenih znanosti, Wiesbaden, Njemačka / Rhein-Mein
University of Applied Sciences, Wiesbaden, Germany
• Hašim Muminović, Sveučilište u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
• Marianne Nikolov, Sveučilište u Pečuhu, Mađarska/University of Pecs, Hungary
• Zoran Nježić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Siniša Opić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Najat Ouakrim-Soivio, Sveučilište u Helsinkiju, Finska/University of Helsinki, Finland
• Marek Oziewicz, Sveučilište Minnesota, Minneapolis, SAD/University of Minnesota, Minneapolis, USA
• Dunja Pavličević Franić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Bernardina Petrović, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/University of Zagreb, Croatia
• Simone Pfenninger, Sveučilište u Zurichu, Švicarska/University of Zurich, Switzerland
• Lahorka Plejić Poje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/ University of Zagreb, Croatia
• Simonetta Polenghi, Katoličko sveučilište u Milanu, Italija/ Universita Cattolica del Sacro Cuore, Milan, Italy
• Mimoza Priku, Sveučilište u Skadru, Albanija/ University of Shkodra, Albania
• Edvard Protner, Sveučilište u Mariboru, Slovenija/ University of Maribor, Slovenia
• Marina Protrka, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska / University of Zagreb, Croatia
• Ivan Prskalo, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/ University of Zagreb, Croatia
• Paulina Pycia, Šlesko sveučilište, Katovice, Poljska/ University of Silesia in Katowice, Poland
• Pia Maria Rabensteiner, Sveučilišni institut za obrazovne studije, Klagenfurt, Austrija / University College
of Teacher Education, Klagenfurt, Austria
• Zrinka Ristić Dedić, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska/ Insitute for Social Research
in Zagreb, Croatia
• Veljka Ružička Kenfel, Sveučilište u Vigu, Španjolska / University of Vigo, Spain
• Domenico Simeone, Katoličko sveučilište u Milanu, Italija / Universita Cattolica del Sacro Cuore, Milan, Italy
• Janez Skela, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija / University of Ljubljana, Slovenia
• Lazar Stošić, Visoka škola za odgajatelje, Aleksinac, Srbija / College of Professional Studies Educators,
Aleksinac, Serbia
• Janko Strel, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija / University of Ljubljana, Slovenia
• Nenad Suzić, Sveučilište u Banja Luci, Bosna i Hercegovina / University of Banja Luka, Bosnia and Herzegovina
• Peter Svetina, Institut za Slavistiku, Klagenfurt, Austrija / Institute of Slavic Studies, Klagenfurt, Austria
• Petra Szucsich, Sveučilište u Beču, Austrija / University of Teacher Education, Vienna, Austria
• Nevio Šetić, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, Hrvatska / Croatian Literary – Educational
Association, Zagreb, Croatia
• Stanislava-Staša Tofoska-Janeska, Sveučilište Svetih Ćirila i Metoda, Skopje, Makedonija / St. Cyril and
Methodius University of Skopje, Macedonia
• Sanda Lucija Udier, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska / University of Zagreb, Croatia
• Milena Valenčič Zuljan, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija / University of Ljubljana, Slovenia
• Vlasta Vizek Vidović, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska/ Insitute for Social Research in
Zagreb, Croatia
• Tomislav Vrandečić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/ University of Zagreb, Croatia
• Lovorka Zergollern-Miletić, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/ University of Zagreb, Croatia
• Vatroslav Zovko, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/ University of Zagreb, Croatia
• Irena Zovko Dinković, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska/ University of Zagreb, Croatia
www.UFZG2015.com
Recenzenti / Reviewers
• Marija Andraka, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Branislav Antala, Fakultet za kineziološku kulturu i sport, Slovačka / Faculty of Physical Education and Sport,
Comenius University, Slovakia
•Josip Babin, Filozofski fakultet, Split / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split, Croatia
•Robert Bacalja, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru / Department of Teachers’ and
Preschool Teachers’ Education, Zadar, Croatia
•Marko Badrić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
• Antonija Balić Šimrak, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Ana Batinić, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti / The Institute for the History of Croatian Literature, Theater and Music of the Croatian Academy
of Science and Arts, Croatia
•Štefka Batinić, Hrvatski školski muzej, Zagreb / Croatian School Museum, Zagreb, Croatia
•Milena Mileva Blažić, Pedagoški fakultet u Ljubljani, Slovenija / Faculty of Education, Ljubljana, Slovenia
•Branko Bognar, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku /
Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Croatia
•Marija Brajčić, Filozofski fakultet u Splitu, Sveučilište u Splitu, Hrvatska/ The Faculty of Humanities and Social
Sciences, University of Split, Split, Croatia
•Bulent Gurbuz, Fakultet sportskih znanosti, Kirikkale / Sport Sciences Faculty, Kırıkkale University, Turkey
•Ana Butković, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska/ Faculty of Humanities and Social Sciences,
University of Zagreb, Croatia
•Kristina Cergol Kovačević, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Lidija Cvikić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Sanja Čurković-Kalebić, Filozofski fakultet u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, Split, Croatia
•Natalija Ćurković, Sveučilište Cornell, Visoka škola za ekologiju čovjeka, SAD / Cornell University, College of
Human Ecology, USA
•Petar Ćurković, Sveučilište Cornell, Škola strojarstva i zrakoplovnog inženjerstva Sibley, SAD / Cornell University, Sibley School of Mechanical and Aerospace Engineering, USA
•Carolina Maria Dias Goncalves, Politehnički institut u Lisabonu, Portugal / Polytechnic Institute of Lisbon,
Portugal
•Snježana Dobrota, Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska/ Faculty of Humanities and Social
Sciences, University of Split, Croatia
•Sanja Drakulić, Umjetnička akademija u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Hrvatska/
Academy of Arts in Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Croatia
•Matjaž Duh, Pedagoški fakultet, Sveučilište u Mariboru, Maribor, Slovenija/The Faculty of Education, Univerity
of Maribor, Maribor, Slovenia
•Mario Dumančić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Lada Duraković, Muzička akademija u Puli , Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska/ Music Academy in
Pula, University Juraj Dobrila in Pula, Croatia
•Marina Đuranović, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Blaženka Filipan-Žignić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Željko Filipović, Pedagoški Fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina/ Faculty of Education,
University of Sarajevo, Bosna and Herzegovina
•Željka Flegar, Učiteljski fakultet, Osijek / Faculty of Teacher Education, Osijek, Croatia
•Tamara Gazdić-Alerić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Renata Geld, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb, Croatia
•Iva Gruić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
• Dragica Haramija, Pedagoški fakultet u Mariboru, Slovenija / Faculty of Education, Maribor, Slovenia
• József Horváth, Institut za engleski jezik, Pečuh, Mađarska / Institute of English Studies, Pecs, Hungary
•Vatroslav Horvat, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
•Marijana Hraski, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
5
•Miroslav Huzjak, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska/ The Faculty of Teacher Education,
•Katarina Ivon, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Zadar / Department of Teachers’ and Preschool
Teachers’ Education, Zadar, Croatia
•Zrinka Jelaska, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb, Croatia
•Biljana Jeremić, Pedagoški fakultet u Somboru, Sveučilište u Novom Sadu, Srbija/ Faculty of Education in
Sombor, University of Novi Sad, Serbia
•Visnja Josipović – Smojver, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska / Faculty of Humanities and Social Sciences,
Zagreb, Croatia
•Svetlana Kalezić Radonjić, Filozofski fakultet u Nikšiću, Crna Gora / Faculty of Philosophy, Nikšić, Montenegro
•Igor Kanižaj, Fakultet političkih znanosti, Zagreb / Faculty of Political Science, Zagreb, Croatia
•Jasmina Klemenović, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Srbija/ Faculty of Humanities and Social
Sciences, University of Novi Sad, Serbia
•Martina Kolar Billege, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Viktorija Kolarovska-Gmirja, Muzički fakultet u Skopju, Sveučilište sv. Ćirila i Metoda u Skopju, R. Makedonija/
Faculty of Music - Skopje , Ss. Cyril and Methodius University in Skopje, FYR of Macedonia
•Morana Koludrović, Filozofski fakultet, Sveučilite u Splitu / Faculty of Humanities and Social Sciences, Split,
Croatia
•Katarina Koprek, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska/ Catholic Faculty of Theology,
•Andrijana Kos-Lajtman, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Marjeta Kovač, Fakultet za sport, Ljubljana / Faculty of Sport, University of Ljubljana, Slovenia
•Livija Kroflin, Umjetnička akademija u Osijeku / Academy of Arts in Osijek Croatia
•Katarina Krpan, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska/ Academy of Music, University of
Zagreb, Croatia
•Vladimir Krušić, Hrvatsko narodno kazalište Varaždin / Croatian National Theatre in Varaždin, Croatia
•Tomislav Krznar, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Dubravka Kuščević, Filozofski fakultet u Splitu, Sveučilište u Splitu, Hrvatska/ The Faculty of Humanities and
Social Sciences, University of Split, Split, Croatia
•Jelena Kuvač Kraljević, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb / Faculty of Education and Rehabilitation
Sciences, Croatia
•Kornelija Kuvač Levačić, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Zadar / The Department of Croatian Language and
Literature and South Slavic Philology, Zadar, Croatia
•Danijel Labaš, Hrvatski studiji, Zagreb / Centre for Croatian Studies, Zagreb, Croatia
•Goran Lapat, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
•Marinko Lazzarich, Učiteljski fakultet, Rijeka / Faculty of Teacher Education, Rijeka, Croatia
•Vladimir Legac, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Stela Letica, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb, Croatia
•Alena Letina, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Marija Lorger, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
•Maja Ljubetić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska/ /Faculty of Philosophy, University of Split,
Croatia
•Tajana Ljubin Golub, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University
of Zagreb, Croatia
•Berislav Majhut, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Damir Marinić, Filozofski fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Hrvatska/
Faculty of Humanities and Social Sciences, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Croatia
•Milan Matijević, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Zoran Mihajlovski, Pedagoški fakultet, Sveučilište sv. Ćirila i Metoda u Skopju, R. Makedonija/ Faculty of
Pedagogy, “Ss Cyril and Methodius” University of Skopje, FYR of Macedonia
www.UFZG2015.com
•Jelena Mihaljević Djigunović, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb
Croatia
•Mija Mihevc, Gimnazija Vič, Slovenija/ High school Vič, Slovenia
•Krešimir Mikić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Dubravka Miljković, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Aleksandra Mindoljević Drakulić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Ivana Nikolić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
•Marianne Nikolov, Filozofski fakultet u Pečuhu, Mađarska / Faculty of Humanities, Pecs, Hungary
•Dario Novak, Kineziološki fakultet, Zagreb / Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, Croatia
•Jasna Novak Milić, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Humanities and Social Sciences,
Zagreb, Croatia
•Siniša Opić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Predrag Oreški, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska/ The Faculty of Teacher Education,
•Simona Pajaujiene, Fakultet za sportsku biomedicinu, Ljubljana / Faculty of Sport Biomedicine, Lithuanian
Sports University, Lithuania
•Jelena Paušić, Kineziološki fakultet, Split / Faculty of Kinesiology, University of Split, Croatia
•Višnja Pavičić Takač, Filozofski fakultet, Osijek / Faculty of Humanities and Social Sciences, Osijek, Croatia
•Emilia Pavlova, PhD, Associate Professor, Nacionalna sportska akademija „V. Levski“ / National Sport
Academy „V. Levski“, Sofia, Bulgaria
•Simone Pfenninger, Odjel za engleski jezik, Sveučilište u Zurichu, Švicarska / English Department, University
of Zurich, Switzerland
•Franziska Pirstinger, Katolički sveučilišni koledž u Grazu, Austrija/ Catholic University College Graz, Austria
•Biljana Popeska, Fakultet edukacijskih znanosti, Stip / Faculty of Educational Sciences, University “Goce
Delcev” Stip, Republic of Macedonia
•Ivan Prskalo, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
•Višnja Rajić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Vladimira Rezo, Institut za jezik i jezikoslovlje, Zagreb / Institute of Croatian Language and Linguistic, Zagreb
•Majda Rijavec, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Beatriz Rodriguez, Filološki i prevoditeljski fakultet, Vigo, Španjolska / Faculty of Philology and Translation,
Vigo, Spain
•Jože Rugelj, Pedagoški fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Slovenija / Faculty of Education University of
Ljubljana, Slovenia
•Igor Saksida, Pedagoški fakultet u Ljubljani, Slovenija / Faculty of Education, Ljubljana, Slovenia
•Renata Sam-Palmić, Učiteljski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska/ Faculty of Teacher Education, University
of Rijeka, Croatia
•Janez Skela, Filozofski fakultet u Ljubljani, Slovenija Faculty of Arts, Ljubljana, Slovenia
•Josip Stepanić, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska / Faculty of Mechanical
Engineering & Naval Architecture, University of Zagreb, Croatia
•Vesna Svalina, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,
Hrvatska/ Faculty of Education and Educational Sciences, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek,
Croatia
•Renata Šamo, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Ines Škuflić Horvat, Zagrebačko kazalište mladih / Zagreb Youth Theatre, Croatia
•Vesna Štemberger, Fakultet za edukaciju; Ljubljana / Faculty of Education, University of Ljubljana, Slovenia
•Zvonimir Tomac, Učiteljski fakultet, Osijek / Faculty of Teacher Education, University of Osijek, Croatia
•Zlata Tomljenović, Učiteljski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, Hrvatska/ The Faculty of Teacher Education,
University of Rijeka, Rijeka, Croatia
•Tomislav Topolovčan, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University
of Zagreb, Croatia
7
•Tamara Turza - Bogdan, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Damir Velički, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Vladimira Velički, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / The Faculty of Teacher Education, University of
Zagreb, Croatia
•Sabina Vidulin, Muzička akademija u Puli , Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska/ Music Academy in Pula,
University Juraj Dobrila in Pula, Croatia
•Jelena Vignjević, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Ines Virč, Institut za jezik i jezikoslovlje, Zagreb / Institute of Croatian Language and Linguistic, Zagreb,
Croatia
•Lidija Vlahović, Filozofski fakultet, Split / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split,
Croatia
•Sanja Vrcić - Mataija, Odjel za nastavničke studije u Gospiću, Sveučilište u Zadru / The Department of
Teacher Education in Gospić, University of Zadar, Croatia
•Terrell Young, Učiteljska škola David O. McKay, Provo, UT, SAD / David O. McKay School of Education, Provo,
UT, USA
•Lovorka Zergollern Miletić, Učiteljski fakultet, Zagreb / Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
•Vatroslav Zovko, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska / Faculty of Teacher Education University
of Zagreb, Croatia
•Tomaž Zupančič, Pedagoški fakultet, Sveučilište u Mariboru, Maribor, Slovenija/The Faculty of Education,
Univerity of Maribor, Maribor, Slovenia
Tajnice / Secretaries
Srna Jenko Miholić
Martina Puškarić
Marijana Hraski
Sanja Lovrić Kralj
Maja Homen
Katarina Aladrović Slovaček
Tamara Jurkić Sviben
Marina Gabelica
Višnja Rajić
Jezična obrada / Language Editors
Hrvatski jezik / Croatian Lidija Cvikić; Tamara Gazdić Alerić; Božica Vujić
Engleski jezik /English Ivana Cindrić; Andrea Pečnik
Tematske cjeline i teme skupova / Symposium Topics
I. simpozij / 1st Symposium
Kineziološka edukacija sadašnjost i budućnost
Kinesiological Education – the Present and the Future
II. simpozij / 2nd Symposium
Dječji jezik i kultura
Child Language and Culture
III simpozij / 3rd Symposium
A. Temeljna metodička ishodišta odgajanja i poučavanja u likovnoj kulturi
A. Basic Methodical Sources of Education and Art Teaching
B. Istraživanja glazbenih paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja
B. Researching Musical Paradigms of Childhood and Education
IV simpozij / 4th Symposium
Nastava i škola za net-generacije: Unutarnja reforma nastave u osnovnoj i srednjoj školi
School for Net-generation: Internal Reform of Primary and Secondary School Education
V simpozij / 5th Symposium
IKT u odgoju i obrazovanju
ICT in Education
www.UFZG2015.com
Poštovane kolegice i kolege
Konferencija Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2015. − Istraživanja paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja interdisciplinarna je konferencija koja uključuje simpozije: Kineziološka edukacija sadašnjost i budućnost,
Dječji jezik i kultura, Temeljna metodička ishodišta odgajanja i poučavanja u likovnoj kulturi i Istraživanja glazbenih paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja, Nastava i škola za net-generacije: Unutarnja reforma nastave u
osnovnoj i srednjoj školi te IKT u odgoju i obrazovanju. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nužno je usmjeren interdisciplinarnosti u pristupu djetinjstvu, odgoju i obrazovanju, pa se ta interdisciplinarnost i multidisciplinarnost nužno ocrtavaju i u karakteru ove Konferencije. Cilj Konferencije je unapređenje znanstvene utemeljenosti
obrazovanja učitelja i odgojitelja, ali i svih drugih znanstvenika i stručnjaka usmjerenih toj problematici, a što je i
temeljna djelatnost učiteljskih učilišta.
Srdačan pozdrav
Predsjedatelj Konferencije
prof. dr. sc. Ivan Prskalo
dekan Učiteljskoga fakulteta
Dear colleagues,
The Faculty of Teacher Education University of Zagreb Conference 2015: Researching Paradigms of Childhood
and Education is an interdisciplinary conference which includes the following symposiums: Kinesiological Education – the Present and the Future, Child language and Culture, Basic Methodical Sources of Education and Art
Teaching and Researching Musical Paradigms of Childhood and Education, School for Net-generation: Internal
Reform of Primary and Secondary School Education and ICT in Education. The Faculty of Teacher Education of
the University of Zagreb finds interdisciplinarity a necessary approach when it comes to childhood and education, which is also outlined in the character of this Conference. The goal of this Conference is improving the
scientific basis of teacher education, as well as the education of all other researchers and experts focused on
the matter, which is also the fundamental role of teacher education insitutions.
Sincerely
Conference Chairman
Ivan Prskalo, PhD, full professor
Dean of the Faculty of Teacher Education
9
www.UFZG2015.com
SADRŽAJ
Pismo predsjedatelja Konferencije / Welcome letter of the Chairman of Conference..................................................5
Odbori razni..............................................................................................................................................................................................4
Odbori razni..............................................................................................................................................................................................4
Odbori razni..............................................................................................................................................................................................4
Kineziološka edukacija sadašnjost i budućnost
Kinesiological Education – the Present and the Future
Sažeci predavanja po abecednom redu....................................................................................................................................... 12
Sažetci postera po abecednom redu .......................................................................................................................................... 12
Dječji jezik i kultura
Child Language and Culture
III. simpozij / 3rd Symposium
A. Temeljna metodička ishodišta odgajanja i poučavanja u likovnoj kulturi
IV. simpozij / 4th Symposium
Nastava i škola za net-generacije: Unutarnja reforma nastave u osnovnoj i srednjoj školi
School for Net-generation: Internal Reform of Primary and Secondary School Education
V. simpozij / 5th Symposium
IKT u odgoju i obrazovanju
ICT in Education
11
www.UFZG2015.com
I. simpozij: Kineziološka edukacija sadašnjost i budućnost
1st Symposium: Kinesiological Education –
the Present and the Future
13
Obrazovanje fitnes stručnjaka za promociju zdravlja /
The Education of Fitness Professional for Health Promotion
Ferdinando Cereda1
University Cattolica del Sacro Cuore of Milan, Milan, Italy
• Pedagogy
Sažetak:
Fitnes stručnjaci, instruktori i osobni treneri izvor su informacija za one koji žele nešto više saznati te naučiti
pravilno vježbati kako bi dostigli, održali i poboljšali svoje zdravlje. Iz toga slijedi da postaje prilično važno proučiti
vještine, sposobnosti i znanja onoga tko je odgovoran za vježbu i obrazovanje u dvoranama i sportskim centrima. Upitnikom razvijenim s tom svrhom testiran je odnos između zajedničkih indikatora znanja (obrazovanje i iskustvo) u 5 područja: prehrane, rizične stratifikacije, protokola testiranja, preporuke vježbanja, znanja o
vježbanju s posebnom populacijom. Uzorak je tvorilo 112 fitnes stručnjaka (93 muškarca i 19 žena) u dobi od
26 do 52 godine (srednja vrijednost 32.4±7,8) iz urbanog dijela Milana. Većina od 112 ispitanika bili su osobni
treneri, zaposleni u fitnes centru u neovisnom ili korporativnom vlasništvu, a 32,1% (n=36) njih nije imalo fakultetsku diplomu. Raspon godina iskustva bio je od 1,2 do 18 godina (srednja vrijednost 4±3.7). Broj godina koje su
ispitanici radili kao fitnes stručnjaci nije bio povezan s rezultatom ni na jednoj od 5 razina upitnika, a ni općenito.
Ispitanici sa stručnom spremom baccalareus u kineziologiji imali su bolje rezultate na svih 5 skala i ukupno od
pojedinaca koji nisu imali tu stručnu spremu. Pojedinci koji su završili 4 ili više neformalnih ključnih obrazovnih
kolegija postigli su visoke rezultate na svim skalama i ukupno. Rezultati dobiveni upitnikom pouzdani su s obzirom na područje istraživanja koje je od fundamentalne važnosti za razvoj fitnes programa. Rezultati upućuju na
to da je posjedovanje diplome studijskog programa kineziologije, kojeg karakteriziraju specifični kolegiji, važan
prediktor znanja, a da godine iskustva nisu povezane sa znanjem.
Ključne riječi: osobni fitnes instruktor; vještina; vježba; zdravlje; znanje
Abstract:
Fitness professionals, instructors and personal trainers are a resource for people wishing to inform themselves
and learn how to properly exercise in order to achieve, maintain and enhance their health. Therefore, it is becoming increasingly important to investigate the skills, abilities and knowledge of those responsible for the training
and educating inside gyms and sports centers. The questionnaire developed for this research examined the
relationship between the common indicators of knowledge (training and experience) in 5 areas: nutrition, risk
stratification, testing protocols, exercise prescription, training knowledge for special populations. The participants
were 112 fitness professional (93 men and 19 women), ages 26 to 52 (mean 32.4±7,8), form the urban area of
Milan. The majority of the 112 participants were personal trainers who worked in either independently owned or
corporate-owned fitness centers, 32,1% (n=36) of which had no college degree. Their experience ranged from
1,2 years to 18 years (mean 4±3.7). The number of years these individuals had worked as a fitness professionals
was unrelated to the score of any of the 5 questionnaire scales or overall. Individuals with at least a bachelor’s
degree in exercise science scored higher on all 5 scales and overall than the individuals who did not hold any degree. Individuals who had completed 4 or more non-formal education core courses scored higher on all scales
and overall. The results given in the questionnaire are reliable in the investigated areas, which are of fundamental
importance in the development of a fitness program. Findings suggest that the possession of an undergraduate
degree in exercise science, characterized by a specific course, are important predictors for knowledge, whereas
the years of experience were not related to the trainers’ knowledge.
Keywords: personal fitness trainer; skill; exercise; health; knowledge
www.UFZG2015.com
Ferdinando Cereda1
University Cattolica del Sacro Cuore of Milan, Milan, Italy
• Pedagogy
Sažetak:
U Italiji je identifikacija i uvažavanje vještina stečenih preko osobnog obrazovnog i profesionalnog kurikula, u
neformalnim i formalnim situacijama, od sada pravo (d.lgs. 16.1.2013, n. 13, članak. 4, co. 58 i 68, l. 28.6.2012,
n. 92). Fitnes treneri široj javnosti omogućuju da dođe do informacija, recepata za vježbanje i smjernica. Često
su pitani i za prehrambene savjete i mogu dati savjet. Cilj ovog preliminarnog istraživanja bio je procijeniti prehrambeno znanje instruktora koji rade u Milanu. Upitnik koji se sastojao od pitanja zatvorenoga i otvorenoga tipa
ispunila su 43 instruktora koji rade u 18 centara. 96% njih dalo je prehrambene savjete, a 49% njih uspostavilo
je planove prehrane. Odnos točnih odgovora bio je sljedeći: 63% za pitanja „točno“ i „netočno“, 52% za pitanja
zatvorenoga tipa, 33% za pitanja višestrukog odgovora, 24% za pitanja otvorenoga tipa, 8% za preporuke o
konzumiranju. 58% instruktora procijenilo je svoje poznavanje nutricionizma kao nedovoljno. U nekoliko zemalja
nedostatak uvjetovanog formalnog obrazovanja za fitnes djelatnike stvara poteškoće prilikom pravilnog davanja
savjeta.
Ključne riječi: fitnes centar; gubitak tjelesne težine fizičkom aktivnošću; prehrana; zdravstveni odgoj
Abstract:
In Italy, the identification and recognition of skills acquired in personal educational and professional curriculum,
in non-formal and informal context is now a right (d.lgs. 16.1.2013, n. 13, implementing art. 4, co. 58 and 68, l.
28.6.2012, n. 92). Fitness trainers are a resource for the general public for obtaining exercise information, exercise prescription and guidance. The demand for nutritional advice is strong and fitness instructors are in a good
position to respond. The aim of this preliminary study was to evaluate the nutritional knowledge of instructors
working in Milan. A questionnaire containing closed- and open-ended questions was filled by 43 instructors
working in 18 participating centres. 96% gave nutritional advice and 49% established diet plans. Rates of correct answers were: 63% for the “right or wrong” questions, 52% for closed-ended questions, 33% for multiple
choice questions, 24% for open-ended questions, 8% for consumption recommendations. 58% of instructors
self-rated their nutritional knowledge as insufficient. In several countries the lack of formal training requirements
for fitness personnel makes adequate counselling difficult.
Keywords: fitness centre; physical activity weight loss; nutrition; health education
15
Presječna studija o poznavanju prehrane i gubitku težine među fitnes instruktorima u Milanu / A Cross-Sectional Study about the Knowledge about
Nutrition and Weight Loss among Fitness Instructors in Milan
Fizička aktivnost djece u vrtićima mjerena pedometrom /
Physical Activity of Children in Kindergarten Measured with Pedometers
Jelena Ciglar, Zvonimir Tomac, Tihomir Vidranski
Fakultet za odgone i obrazovne znanosti, Osijek
• Odsjek za društvene znanosti
Sažetak:
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji tjelesna aktivnost određuje se kao svaki pokret tijela koji izvode skeletni mišići, a zahtijeva potrošnju energije, uključujući aktivnosti koje se izvode tokom rada, igranja, putovanja i
rekreacijskih aktivnosti. Pojam „tjelesna aktivnost“ ne bi se trebala miješati s pojmom „tjelesna vježba“ koja je
potkategorija tjelesne aktivnosti, planirana je i programirana, strukturirana, repetitivna i svrhovita. S obzirom na
to da tjelesna aktivnost i tjelesno vježbanje imaju važnu ulogu u pozitivnom utjecaju na pojedine komponente
zdravstvenog fitnesa, može se reći kako je tako usmjerena tjelesna aktivnost od iznimne važnosti u predškolsko
doba. Dijete se u toj dobi kreće veći dio dana. Kretanje je osnovna djetetova potreba neophodna za njegov rast
i razvoj. U istraživanju je utvrđena količine tjelesne aktivnosti na uzorku od 24 djece (10 djevojčica i 14 dječaka)
prosječne dobi od 6,5 godina tijekom boravka u vrtiću u razdoblju od tjedan dana. Pedometrom je mjerena
tjelesna aktivnost registracijom broja koraka od 8,30 do 11,00 sati. Rezultati istraživanja pokazali su kako su
djeca u predškolskoj ustanovi aktivna u skladu s dosadašnjim istraživanjima, i da nema razlika između dječaka i
djevojčica u broju koraka. Ipak, razlike su se pokazale između pojedinih dana u tjednu, što ukazuje na to kako je
djecu ipak potrebno dodatno poticati na tjelesnu aktivnost jer sam boravak u predškolskoj ustanovi nije dovoljan
za optimalnu tjelesnu aktivnost.
Ključne riječi: djeca predškolske dobi; pedometar; tjelesna aktivnost
Abstract:
According to the World Health Organization, physical activity is defined as any movement of the body performed by skeletal muscles which requires energy, including activities carried out during work, play, travel and
recreation. The term “physical activity” should not be confused with the term “physical exercise” which is a
subcategory of physical activity and is planned and programed, structured, repetitive and purposeful. Since
physical activity and physical exercise play an important role in the positive impact on individual components of
health fitness, it can be stated that such a focused physical activity is of great importance during the preschool
age. A child at this age is engaged in movement throughout most the day and it is his basic need, necessary
for growth and development. This research was performed with the aim of determining the amount of physical
activity of preschool children during their stay in kindergarten during a period of one week. The pedometer was
used to measure their physical activity by recording the number of steps in the time period from 8.30 to 11.00
a.m. on a sample of 24 preschool children (10 girls and 14 boys) with an average age of 6.5 years. The results
of this study are in accordance with previous research, showing that children in a preschool institution are active,
and that there is no difference between boys and girls in the number of steps made. However, differences were
noticed between certain days of the week, which indicates that children need to be further encouraged to involve
in physical activities, because the mere stay at a preschool institution is not sufficient for optimal physical activity.
Keywords: preschool children; pedometer; physical activity
www.UFZG2015.com
Marijana Dvorski1, Tihana Kokanović2, Ines Matić4, Sanja Bogovčič3
Dječji vrtić Vrtuljak, Zaprešić, Croatia
• Dječji vrtić Vrtuljak
1
Dječji vrtić Sisak Novi, Sisak, Croatia
• Dječji vrtić Sisak Novi
2
Dječji vrtić Gajnice, Zagreb, Croatia
• Dječji vrtić Gajnice
3
Dječji vrtić Hrvatski Leskovac, Hrvatski Leskovac, Croatia
• Dječji vrtić Hrvatski Leskovac
4
Sažetak:
Provođenje tjelesne i zdravstvene kulture s ciljem osiguranja zdravog razvoja predškolske djece osmišljeno je
planiranim i programiranim kineziološkim aktivnostima. Tjelesna aktivnost djeteta predškolske dobi temeljni je
uvjet za pravilan rast i razvoj. Nedostatak tjelesnih aktivnosti nepovoljno utječe ne samo na rast i razvoj već i na
cjelokupno zdravlje djeteta. U današnje vrijeme djeca su sve sklonija statičnim aktivnostima. Neke od posljedica
takvog načina života su pretilost, napetost i nezainteresiranost za aktivno sudjelovanje u motoričkim igrama.
Primarna odgojna zadaća u provedbi sata tjelesne i zdravstvene kulture jest stjecanje korisnih i zdravih navika
vježbanja, kretanja i življenja od rane i predškolske dobi. Cilj je ovog rada utvrditi postoji li statistički značajna
razlika u stavovima odgojitelja o provedbi kineziološke kulture u predškolskim ustanovama s obzirom na stupanj
obrazovanja odgojitelja. Istraživani su stavovi odgojitelja o učinkovitosti sata tjelesnog vježbanja u dječjim
vrtićima, o zastupljenosti tjelesnog vježbanja u planiranom tjednom planu i programu, iskorištenosti raspoloživih
uvjeta za kontinuiranu provedbu tjelesnog vježbanja, kao i faktori koji utječu na realizaciju planiranih sati tjelesnog vježbanja. Dobiveni su rezultati uspoređeni, kao i njihova povezanost sa stupnjem obrazovanja odgojitelja.
Istraživanje je provedeno među odgojiteljima dječjih vrtića i odgojiteljima koji su polaznici prve i druge godine
Diplomskoga sveučilišnog studija Rani i predškolski odgoj i obrazovanje.
Ključne riječi: dječji vrtić; stavovi odgojitelja; tjelesna i zdravstvena kultura
Abstract:
The implementation of physical education in order to ensure the healthy development of pre-school children
is designed with planned and programmed psyhical activities. Physical activity of preschool children is a fundamental condition for proper growth and development. A lack of physical activity adversely affects not only
growth and development, but also the overall health of the child. Nowadays, children are more prone to static
activities. Some of the consequences of such a lifestyle are obesity, stress and a lack of interest in active participation in movement games. The primary educational task in the implementation of physical education is
the acquisition of useful and healthy habits in the early and preschool age: exercise, movement and an overall
healthy way of life. The aim of this study is to determine whether there is a statisticaly significant difference in
the attitudes of preschool educators on the implementation of physical education in preschool institutions with
regard to the level of educators’ education. We investigated the attitudes of educators towards the effectiveness
of physical exercise in kindergartens, the presence of physical exercise in planned weekly curricula, utilization of
available conditions for the continuous implementation of physical activities and factors that affect the realization of planned physical activities. The obtained results were compared as well as their correlation with the level
of education of preschool educators. The survey was conducted among preschool educators in kindergartens
and among preschool educators who are also students of the first and second year of Early and pre-school
education graduate study.
Keywords: kindergarten; preschool educators’ attitudes; physical education
17
Stavovi odgojitelja o provođenju kineziološke kulture u vrtićima s obzirom
na njihov stupanj obrazovanja/ Attitudes of Preschool Educators Towards
the Implementation of Psychical Activities in Kindergartens with Regard
to Their Level of Education
KINEZIOLOŠKA EDUKACIJA – SADAŠNJOST I BUDUĆNOST /
Kinesiological Education – Present and Future
Vladimir Findak1
Faculty of Kinesiology, University of Zagreb / Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Croatia
• kineziologija
Sažetak:
U odgovoru na negativne izazove suvremene civilizacije posebnu važnost imaju kineziologija, kao supstratna
znanost, i njezina primijenjena područja, osobito kineziološka edukacija i kineziološka metodika, koja, kao primijenjena znanstvena disciplina, za područje kineziološke edukacije ima supstratnu vrijednost. Kineziologija spremno rješava svoje znanstvene probleme, pa i one vezane uz civilizacijske izazove, ne samo na razini supstratne
znanosti nego i u svojim primijenjenim područjima, uključujući i kineziološku edukaciju koja ističe važnu ulogu
kineziološke metodike. Da bi se znanstvena postignuća kineziologije i kineziološke metodike što uspješnije implementirala u teoriju i praksu kineziološke edukacije, potrebno je, uz ostalo, učiniti i ovo: 1. osobitu pažnju treba
posvetiti afirmaciji područja kineziološke edukacije i znanstvenim istraživanjima, na svim razinama odgojnoobrazovne vertikale; 2. fleksibilnim programima treba školovati stručne kadrove koji će udovoljavati suvremenim
potrebama, novim interesima društva, znati se koristiti suvremenom odgojno-obrazovnom tehnologijom i koji će
imati potrebne kompetencije za uspješno obavljanje navedene djelatnosti; 3. osigurati u predmetnom kurikulu,
koji je upravo pred izradom, ne samo promjenu naziva predmeta u „Kineziološka kultura“ nego i povećanje broja
sati nastave, kako bi bio usklađen sa zahtjevima koji proizlaze iz Lisabonske deklaracije, kao i s novom i sve odgovornijom, posebno razvojno-kompenzacijskom ulogom predmeta; 4. u cilju osiguranja aktivnog izjednačavanja
odgojno-obrazovnih mogućnosti za sve sudionike u odgojno-obrazovnom procesu treba se u još većoj mjeri koristiti svim kineziološkim resursima, osobito onima vezanim uz: suvremene organizacijske oblike rada, primjereno
planiranje i programiranje, djelotvorno provođenje metodičkih organizacijskih oblika rada, metoda rada, volumen
opterećenja, a za učinkovite procedure praćenja i vrednovanja rada u području kineziološke edukacije. Dakako,
navedena viđenja vezana uz sadašnjost i budućnost kineziološke edukacije nisu jedina, naprotiv, treba ih shvatiti
kao neka od mogućih rješenja ne samo za bolje danas nego i sutra kineziološke edukacije.
Ključne riječi: kineziologija; kineziološka edukacija; kineziološka kultura; kineziološka metodika; kurikul
Abstract:
Kinesiology, as a substrate science, and its applied fields occupy a special place in response to the negative
challenges of modern civilization. This is especially true for kinesiological education and kinesiological teaching
methodology, which, as an applied scientific discipline, is subordinate to the field of kinesiological education.
Kinesiology readily solves its scientific problems, among which are the ones related to challenges imposed by
modern civilization, not just on the level of subordinate science, but also in its applied fields, including kinesiological education and emphasizing the significant role of kinesiological teaching methodology. For the scientific
achievements of kinesiology and kinesiological teaching methodology to be implemented into the theory and
practice of kinesiological education, it is necessary to do the following things, among others: 1. Special attention
should be paid to the affirmation of kinesiological education, especially through scientific research, on all levels
of the educational vertical. 2. Flexible programs should be implemented to educate professional staff that would
meet the requirements of modern education and society’s new interests, who will know how to use modern
educational technologies and who will have the necessary competences to successfully carry out these activities. 3. It needs to be ensured that the name of the school subject be changed to „Kinesiological culture“ in the
new school curriculum that is in the making as we speak. Additionally, the number of teaching hours should be
increased so as to achieve congruence with the demands of the Lisbon Strategy, as well as with the new and
increasingly more responsible role of this subject, especially as a developmental and compensational means.
4. With the goal of ensuring that we actively provide equal educational opportunities to all the participants in
the educational process, kinesiological resources should be used to the greatest possible extent, especially the
ones related to modern organizational frameworks, timely planning and programming, efficient implementation
of methodical organizational frameworks and work methods, work load and efficient monitoring and evaluation
procedures in the field of kinesiological education. Of course, the stated views of the present and future of kinesiological education are not the only ones, on the contrary, they should be taken as one of the possible solutions
for a better tomorrow for kinesiological education.
Keywords: kinesiology; kinesiological education; kinesiological culture; kinesiological teaching methods;
curriculum
www.UFZG2015.com
Nermina Hadzic1
Osnovna škola, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
• primary education/ primarno obrazovanje
Sažetak:
Provedeno je longitudinalno istraživanje s ciljem utvrđivanja utjecaja bavljenja sportom u vrijeme primarnog
obrazovanja na stav prema sportu i razvoj samopoštovanja u adolescentsko doba. Analizirani su rezultati učenika
primarnog obrazovanja (N=101) i rezultati istih učenika u razdoblju pohađanja srednje škole (N=81). Primijenjeni
su instrumenti: Upitnik socio-demografskih podataka koji daje osnovne informacije, karakteristike i pokazatelje
koji bliže određuju uzorak; Upitnik stavova prema sportu kojim je trebalo utvrditi razliku između stavova prema
sportu učenika koji se aktivno bave sportom (sportaši) i učenika koji se ne bave sportom ili se sportom bave
rekreativno (nesportaši); Coopersmithov upitnik samopoštovanja i Tuluška skala samopoštovanja – za adolescente kojima je trebalo utvrditi razliku između samopoštovanja sportaša i nesportaša. Analiza rezultata obavljena
je u programu SPSS 12.0. Pri statističkoj obradi podataka korištena je parametrijska statistička metoda jednosmjerna analiza varijance. Rezultati su pokazali da učenici koji se aktivno bave sportom u vrijeme primarnog
obrazovanja imaju veće samopoštovanje (p=0,044) i bolji uspjeh u školi (p=0,026) od učenika koji se ne bave
sportom. Stav prema sportu sportaša i nesportaša izrazito je pozitivan, a ambivalentno – negativan stav javlja se
u većem broju kod nesportaša, nego kod sportaša (p=0,576). Njihovi se rezultati poboljšavaju s godinama i u
srednjoj je školi prisutna tendencija porasta samopoštovanja (p=0,038, p=0,093 p).
Ključne riječi: adolescencija; primarno obrazovanje; samopoštovanje; sport; stav
Abstract:
A longitudinal research has been conducted with the aim of determining the impact of sports in the period of
primary education on the attitude towards sports and the development of self- esteem in the period of adolescence. The results of students in primary school (N=101) and the results of the same students in the period of
completion of high school (N=81) have been analyzed. The following instruments have been applied: a sociodemographic data questionnaire that provides basic information, features and indicators that specify the sample; a questionnaire which identifies the difference in attitude between the students who are actively engaged
in sports (athletes) and the ones who do sports for recreational reasons or don’t do sports at all (non-athletes);
Coopersmith’s questionnaire of self-esteem and the Toulouse scale of self-esteem for adolescents, that should
determine the difference between self-esteem of athletes and non-athletes. The analysis of results was done in
the SPSS 12.0 program. The Univariate Analysis of Variance statistical method was used for the data processing. The results have shown that athletes during primary education have bigger self- esteem (p=0,044) and
better school performance (p=0,026) than non-athletes. The attitude of athletes and non-athletes towards
sports is extremely positive, whereas an ambivalently negative attitude appears mostly among the non-athletes
(p=0,576). The results of the athletes compared to the non-athletes tend to improve throughout time, and there
is a tendency for them to have stronger self-esteem (p=0.038, p=0.093 p).
Keywords: adolescence; primary school education; self-esteem; sports; attitude
19
UTJECAJ BAVLJENJA SPORTOM U PERIODU PRIMARNOG OBRAZOVANJA NA
SAMOPOŠTOVANJE I STAV PREMA SPORTU U ADOLESCENTSKOM DOBU / The Influence
of Sports Engagement on Self-Esteem and Attitude Towards Sports of
Adolescents During Their Primary School Education
Metrijske karakteristike testova za procjenu koordinacije, brzine i
ravnoteže kod četverogodišnjaka / Metric Characteristics of Tests
for Assessing Coordination, Speed and Balance in Four-Year Old Children
Vatroslav Horvat1, Marijana Hraski1, Igor Bokor1
Faculty of Teacher Education, Zagreb, Croatia
• Kinesiology
Sažetak:
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi metrijske karakteristike testova za procjenu koordinacije, brzine i ravnoteže
u djece predškolske dobi. Za potrebe istraživanja selekcioniran je uzorak od 60 dječaka i djevojčica. Ispitanici
su odabrani u tri vrtića u gradu Zagrebu. Njihova se dob kretala u rasponu od 48 ± 6 mjeseci. Varijable su
sastavljene od šest motoričkih testova od kojih dva testa služe za procjenu koordinacije (hodanje četveronoške
oko stalka i osmica sa sagibanjem), dva za procjenu brzine (sunožni skokovi u obruče i trčanje na 10 m) i dva
za procjenu ravnoteže (stajanje na jednoj nozi i hodanje po suženoj površini). Prikupljeni podaci analizirani su
statističkim paketom Statistica 7.0. Pouzdanost testa izračunata je interkorelacijskom matricom, korelacijom
između čestica (R II) i Cronbach alfom (α). Izračunati su osnovni deskriptivni parametri: aritmetička sredina (AS),
standardna devijacija (SD), minimum (min) i maksimum (max), asimetrija (SKE) i stupanj zakrivljenosti (Kurt)
distribucije za određivanje osjetljivosti i normalnost, što je ispitano KS testom. Homogenost je procjena univarijatnom analizom varijance (F test i razina značajnosti - p <0,05). Rezultati ovog istraživanja će dati odgovor
mogu li se odabrani testovi koristiti za procjenu motoričkih sposobnosti kod četverogodišnjaka. >
Ključne riječi: motoričke sposobnosti; pouzdanost testova; predškolska dob
Abstract:
The aim of this study was to determine the metric characteristics of tests for assessing coordination, speed
and balance in preschool children. For the purpose of this study a sample of 60 boys and girls was measured.
The examinees were selected from three kindergartens in the city of Zagreb and their age ranged from 48 ± 6
months. The variables were composed of six motor tests two of which served for assessing coordination (walking
on all fours around the stem and eight with bending), two for assessing speed (two-leg jumping hoops and 10
m running) and two for testing balance (standing on one leg and walking on the narrowed field). The collected
data were analysed by statistical software Statistica 7.0. The reliability of the test was determined by calculating
the intercorrelation matrix, inter-item correlation (r II), and Cronbach alpha (α). The basic descriptive parameters
were calculated: arithmetic mean (AS), standard deviation (SD), minimum (MIN) and maximum (MAX) value,
the asymmetry (SKE) and degree of peakedness (KURT) of distribution for determining the sensitivity and the
normality, which was tested with a K-S test. The homogeneity was estimated by a univariate analysis of variance
(F test and the level of significance – p < 0,05). The results of this research will provide the answer whether the
selected tests can be used to assess motor abilities in four-year children.
Keywords: motor abilities; reliability of tests; preschool children
www.UFZG2015.com
Srna Jenko Miholić1, Marijana Hraski1, Andreja Juranić2
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
• Department of Kinesiology Education
1
•-
2
Sažetak:
Cilj rada bio je otkriti kako učenici primarnog obrazovanja provode svoje slobodno vrijeme i u kojoj se tada mjeri
bave kineziološkim aktivnostima u odnosu na mjesto odrastanja, odnosno da li žive u ruralnom ili urbanom
području. Istraživanje je provedeno na ukupno 139 učenika nižih razreda osnovne škole. Ispitanici su bili podvrgnuti anketnom upitniku koji se sastojao od osam čestica. Dobiveni podaci obrađeni su metodama deskriptivne
statistike, a za testiranje razlika između učenika ruralnog i urbanog područja upotrijebljen hi-kvadrat test (χ2).
Dobiveni su rezultati vrlo malo razlika u načinu provođenja slobodnog vremena u odnosu na mjesto odrastanja
djece, ali i neke alarmantne momente kada se govori o udjelu djece koja kineziološke aktivnosti ne smatraju
privlačnim izborom za provođenje slobodnog vremena.
Ključne riječi: dječaci; djevojčice; grad; niži razredi osnovne škole; selo
Abstract:
The aim of the research was to find out how primary school pupils spend their free time with regards to where
they live and to what extent then they deal with kinesiological activities in relation. The study involved a total of
primary school 139 pupils. The subjects were submitted to the questionnaire which consisted of ten eight items.
The data were analysed by descriptive statistics, and the Chi-square test (χ2) was used to test the difference
between the students of rural and urban areas. The results proved to be a small difference in spending leisure
time in relation to the place of growing up, but also some alarming moments when we talk about the proportion
of children who does not considered kinesiology activities as an attractive option for spending their leisure time.
Keywords: boys; girls; urban; lower grades of primary school; rural environment
21
Urbane i ruralne razlike u bavljenju kineziološkim aktivnostima i provođenju
slobodnog vremena učenika primarnog obrazovanja / Differences in Dealing
with Kinesiological Activities and Leisure Time among Urban and Rural
Primary School Pupils
Važnost istraživačkih rezultata za kreiranje interventnih sportskih
programa za djecu / The Importance Of Research-Based Data for the Design
of Intervention Sport Programmes for Children
Marjeta Kovač1, Janko Strel1, Jurak Gregor1, Starc Gregor1
Faculty of Sport, University of Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
• sport
Sažetak:
Na globalnoj su razini u posljednjih dvadesetak godina zapažene brze promjene u životima djece i adolescenata. Istraživanja su pokazala da se životni stil djece i adolescenata u razvijenim zemljama očituje povećanjem
potkožne masnoće, u većoj mjeri kod pretilog stanovništva, kao i u pogoršanju njihovih motoričkih postignuća,
posebno izdržljivosti i snage. Slaba tjelesna spremnost djece i mladih povezuje se s mnogim preventivnim
bolestima te predstavlja ozbiljan trenutni i budući javno-zdravstveni problem. Redovita i kvalitetna tjelesna aktivnost u djetinjstvu može dovesti do poboljšanja u mnogim fiziološkim i morfološkim varijablama djece i mladih.
Intervencije u školskom sustavu važne su za poboljšanje razine tjelesne aktivnosti djece. Jedan interventni program tjelesne aktivnosti započeo je u Sloveniji u rujnu 2014. Nedavno je taj program ponuđen školskoj djeci u
dobi između 9 i 12 godina. Istraživanja vezana uz tjelesni razvoj djece u dobi od 9 do 12 godina upućuju na to da
je proporcija pretile i gojazne djece u Sloveniji u porastu posebno u toj dobnoj skupini i da je tjelesna spremnost
takve djece u opadanju, čak više nego u skupini mladih adolescenata. Školska intervencija u tjelesne aktivnosti
djece može znatno utjecati na tjelesnu spremnost djece. Prema tome, prikaz koncepta novoga interventnog
programa tjelesnih aktivnosti, koji je utemeljen na rezultatima istraživanja, ima cilj pokazati kako planiranje interventnog programa treba biti utemeljeno na istraživanjima i iskustvima, organizacijski dobro strukturirano, kako
treba uključivati moderne pristupe sadržaju programa i njegovu provođenju, kao i da ga trebaju izvoditi kompetentni nastavnici.
Ključne riječi: djeca u pretpubertetu; koncept; osnovna škola; program intervencije; sport
Abstract:
In the last twenty years rapid changes in lifestyle among children and adolescents have been observed worldwide. Studies of secular changes show that changes in the lifestyles of children and adolescents in developed
countries are manifested in increased subcutaneous fat, in higher proportion of overweight population and
in the deterioration of their motor performance, particularly endurance and strength. Poor physical fitness of
children and youth is associated with many preventable diseases and presents a serious current and future
public health problem. Regular and quality physical activity (PA) during childhood can lead to improvements in
numerous physiological and morphological variables in children and youth. School-based PA interventions are
important in improving PA levels of children and their outcomes. One PA interventional programme started in
Slovenia in September 2014. Recently, this intervention has been offered to schoolchildren between ages of 9
and 12. Studies of physical development of children aged 9-12 have revealed that the proportion of overweight
and obese children in Slovenia has been increasing particularly in this age group and that the physical fitness of
these children has been decreasing even more than amongst adolescent youth. Such school-based PA interventions can significantly influence the physical fitness of children. Therefore the design concept of the new PA
interventional programme, grounded on research-based data, is presented to show that the planning of such an
intervention programme should be based on research evidence as well as experience, should include modern
approaches to programme contents and their delivery, should be organisationally well-designed and should also
be provided by professionally competent teachers.
Keywords: prepubertal children; concept; primary school; intervention programme; sports
www.UFZG2015.com
Ivana Klaričić1
O.Š. Hugo Badalić, Slavonski Brod, Croatia
• kineziologija
Sažetak:
Svrha je istraživanja dokazati utjecaj rasta i razvoja djece na porast snage, različito na djevojčice i dječake, kao
i utjecaj rasta i razvoja u kombinaciji s tranformacijskim procesima tijekom nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Treba utvrditi razlike između učenika i učenica 5. i učenika i učenica 6. razreda, iste dobi, u rezultatima
dva testa za procjenu snage: skok u dalj-MSD i podizanje trupa-MPT. Sekundarno, utvrđivanjem razlika u istim
testovima za učenike i učenice različite dobi koji pohađaju isti razred (5. i/ili 6.). Rezultati pokazuju da se učenici
iste dobi koji pohađaju različite razrede razlikuju u testu MPT i u inicijalnom i u finalnom provjeravanju, a da se
u MSD ne razlikuju. Učenice istih karakteristika ne razlikuju se ni u jednoj varijabli, ni u finalnom, ni u inicijalnom
provjeravanju. Sekundarno, rezultati pokazuju da se učenici različite dobi koji pohađaju i 5. i 6. razred razlikuju i u
inicijalnom i u finalnom provjeravanju u MSD, a da se u MPT ne razlikuju. Učenice istih karakteristika ne razlikuju
se ni u MSD, ni u MPT u oba provjeravanja. Zaključak je da se razlike među učenicima koji pohađaju 5. i 6. r.
iste dobi mogu pripisati pohađanju TZK godinu duže. Razlike među učenicima različite dobi istih razreda mogu
se pripisati kronološkoj dobi. Na razinu treniranosti determinante biološkog razvoja i trenažnih procesa sudjeluju u različitim omjerima, stoga možemo zaključiti da kod djece između 11,5 i 13,5 godina biološki razvoj ima
omjerno manji utjecaj na repetitivnu snagu trupa nego na skočnost, posebno na skočnost dječaka. Analogno,
na repetitivnu snagu trupa trenažni procesi imaju veći utjecaj nego na skočnost. Te spoznaje treba uzeti u obzir
kod planiranja transformacijskih procesa, pogotovo finalnih stanja.
Ključne riječi: biološki rast i razvoj; pubertet; spolne razlike; transformacijski proces
Abstract:
The purpose of this research is to determine the influence of children`s growth and development on the increase in strength; differential influence on girls and boys and joint influence of children`s growth and development with tranformational processes during physical education classes. The aim is to determine the differences
between groups of girls and boys of the same age, one attending the 5th and one attending the 6th grade,
from the results of two strenght tests (sit-ups and bilateral jumps). Second, to determine differences in between
girls and boys of the different chronological age, but attending the same grade (5th and/or 6th). The results
show that boys of the same age attending different grades differ in sit-ups, at the inicial and at the final measuring but do not differ in bilateral jumps. Girls (same age, different grade) don not differ in either test, neither
the inicial, nor the final measuring. Second, the results show that boys of different age attending same grade
differ in bilateral jumps in both measurings, but do not differ in sit-ups. Girls (different age, same grade) do not
differ nor in eithet of the tests, in either of the two measurings. The differences between pupils of the same age
attending different grades could be explanes by attending PE one year longer and of different age attending
the same grade by chronological age. The determinants of biological growth and development and the training
process participate in different ratios in the influence on the level of fitness, so we can conclude that biological
growth and development of girls and boys (boys, in particular) 11,5-13,5 years old, has a smaller ratio of influence
on repetitive strength than on jumping skills. Analogously, the training process has a larger ratio of influence on
repetitive strength than on jumping skills. Those findings must be considered when planning the training process, especially the final outcome.
Keywords: biological growth and development; puberty; gender differences; transformational process
23
RAZLIKE U REPETITIVNOJ SNAZI I EKSPLOZIVNOJ SNAZI TIPA SKOKA IZMEĐU UČENIKA
5. i 6. RAZREDA ISTE KRONOLOŠKE DOBI / Differences in Repetitive Strength and
Jumping Skills Between 5th And 6th Grade Elementary School Pupils of the
Same Chronological Age
Transformacijska učinkovitost plesnih struktura u nastavi tjelesne i
zdravstvene kulture / Transformational Efficiency of Dance Structures
in Physical Education Classes
Ivana Kujundžić Lujan1, Ivan Kvesić1, Ivan Prskalo2
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Mostar,
Bosnia and Herzegovina
• studij Fizička kultura
1
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Croatia
• Kineziologija
2
Sažetak:
Osnovni je cilj istraživanja utvrditi transformacijsku učinkovitost dviju plesnih struktura na antropološki status
učenika petih i šestih razreda i utvrditi eventualne razlike između dječaka i djevojčica u usvajanju motoričkih
znanja plesnih struktura. Uz osnovni su cilj utvrđene i metrijske karakteristike dvaju testova za procjenu motoričkih
znanja plesnih struktura. U istraživanju je sudjelovalo 36 učenika (16 djevojčica i 20 dječaka) petog i šestog
razreda osnovne škole Fanice Dall’era iz Vira u Bosni i Hercegovini. Za procjenu motoričkih sposobnosti učenika
izabrano je nekoliko standardnih motoričkih mjernih instrumenata (prema Metikoš i sur.,1982.). Za procjenu
motoričkih znanja plesnih struktura uzeta su dva plesa, narodni ples Dubrovačka poskočica, Linđo i dječji ples
Letkis. Izvođenje plesa svakog ispitanika snimljeno je videom. Tri suca naknadno su ocijenila izvođenje plesova na skali od 0 do 4, odnosno od 0 do 6 za jedan (Linđo) i drugi ples (Letkis). Dobivene zadovoljavajuće
metrijske karakteristike objektivnosti (α), osjetljivosti (a3 a4 te KS-test) i homogenosti (F) pokazuju da su testovi motoričkih znanja plesova primjenjivi u školskoj praksi. Regresijskim analizama nije utvrđena povezanost
kinantropoloških varijabli i motoričkih znanja plesova, a između dvije točke mjerenja kinantropološke varijable
se statistički značajno razlikuju. Rezultati t-testa za zavisne uzorke ukazuju na promjenu u razini znanja kod
oba motorička znanja plesova u finalnom provjeravanju u odnosu na inicijalno provjeravanje. Rezultati dobiveni
u ovom istraživanju trebali bi pridonijeti kvalitetnijem programiranju plesnih struktura i pomoći u provjeravanju
usvojenosti motoričkih znanja plesnih struktura učenika petih i šestih razreda osnovne škole.
Ključne riječi: plesne strukture; tjelesna i zdravstvena kultura; transformacijska učinkovitost
Abstract:
The basic aim of this research was to determine the tranformational efficiency of two dance structures over the
anthropological status of 5th and 6th grade students and to determine any differences among boys and girls in
the acquisition of motor skills required for the performance of these dance stuctures. Along with the basic aim,
the research determined the metric characteristics of two tests for assessing the motor skills required for these
dance stuctures. The research examined 36 students (16 girls and 20 boys) attending the 5th and 6th grade
of Fanice Dall’era Elementary School in Vir, Bosnia and Herzegovina. For the assessment of the students’ motor
skills, we selected several standard instruments (according to Metikoš et al., 1982). For the assessment of motor
skills necessary for the performance of the two dance structures, we selected two traditional dances – Linđo
and Letkis. The obtained satisfactory metric characteristics – objectivity (α), sensitivity (a3, a4 and the KS-test)
and homogenity (F) - show that dance motor skills tests are applicable in school practice. Regressional analyses
have not determined a relation between kinanthropological variables and motor dance skills, and the results of
two points of measurement of the kinanthropological variable differ significantly. The resulsts of the dependent
t-test indicate a change in skill levels in both dance motor skills in the final test in relation to the initial test. The
results obtained in this research should contribute to better quality of programming dance structures and help
in testing motor skills required for performing dance structures 5th and 6th grade elementary school students.
Keywords: dance structures; physical and health education; transformational efficiency
www.UFZG2015.com
Provođenje slobodnog vremena učenika osnovne škole /
Leisure Time of Primary School Students
Ivan Kvesić2, Ivan Prskalo1, Marko Badrić1, Ivan Madunović2
• Katedra za Kineziološku edukaciju
1
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Mostar,
•
2
Sažetak:
Cilj je istraživanja bio utvrditi strukturu slobodnog vremena učenika srednje školske dobi, odnosno načine
provođenja slobodnog vremena s posebnim naglaskom na bavljenje kineziološkim aktivnostima. Također,
utvrđivane su razlike u aktivnostima slobodnog vremena između učenika i učenica, kao i između učenika pojedinih razreda, odnosno različite dobi. U istraživanju su sudjelovali učenici 7. i 8. razreda Osnovne škole Tina Ujevića
u Klobuku, u Bosni i Hercegovini. Uzorak ispitanika činilo je 65 učenika (N=65), 36 dječaka i 29 djevojčica. Dob
učenika kretala se između 13 i 15 godina. U istraživanju je korišten anketni upitnik koji se sastojao od 10 pitanja
koja su se odnosila na aktivnosti provođenja slobodnog vremena. Za utvrđivanje značajnosti razlika u frekvencijama pojedinih odgovora prema spolu i dobi korišten je Hi-kvadrat test. Istraživanjem je utvrđeno da se 81,54%
učenika bavi nekom kineziološkom aktivnošću u slobodno vrijeme. Utvrđivane razlike prema spolu pokazale su
da dječaci svoje slobodno vrijeme češće provode u kineziološkim aktivnostima, a da su djevojčice u slobodno
vrijeme više usmjerene na sedentarne aktivnosti. Svi ispitani učenici koji se aktivno bave nekom kineziološkom
aktivnosti čine to svakodnevno ili nekoliko puta tjedno. Želju za nastavkom prakticiranja kinezioloških aktivnosti
u budućnosti ima 75% učenika i 48% učenica. Učenici sedmog razreda značajno više svoga slobodnog vremena provode u kineziološkim aktivnostima u odnosu na učenike osmog razreda. Na temelju rezultata može
se zaključiti da postoje razlike u provođenju slobodnog vremena između djevojčica i dječaka, kao i da postoje
minimalne razlike u načinu provođenja slobodnog vremena između učenika s obzirom na njihovu dob.
Ključne riječi: kineziološke aktivnosti; slobodno vrijeme; sport; škola; učenici
Abstract:
The aim of this study was to determine the structure of free time among secondary school students , or ways
of spending free time through various activities with special emphasis on kinesiological activities. The study also
examined the differences in leisure activities between boys and girls and between pupils of certain classes or
of different age. The research was carried out on students of the seventh and eighth grade of the Tin Ujević
Elementary School in Klobuk, Bosnia and Herzegovina. The sample consisted of 65 students (N = 65), 36 boys
and 29 girls. The students’ age ranged between 13 and 15. Data were collected using a questionnaire which
consisted of 10 questions related to leisure time activities. To determine the significance of differences in the
frequencies of responses by gender and age we used the chi-squared test. The survey found that 81.54% of
students pursued a kinesiological activity in their leisure time. Levels of gender differences showed that boys
spent their free time more often in kinesiological activities, while girls focused more on sedentary activities. All
the tested students who are actively engaged in kinesiological activities do so daily or several times a week. 75%
of male students and 48% of female students expressed the desire to continue practicing kinesiological activities in the future. Similarly, seventh graders spent significantly more of their free time in kinesiological activities
in relation to the eighth grade. Based on objective research, the results lead to the conclusion that there are
differences in spending free time between boys and girls and that there are minimal differences in the way of
spending leisure time between students with regard to their age.
Keywords: kinesiological activities; leisure; sports; school; students
25
USPOREDBA STAVOVA PREMA TJELESNOJ AKTIVNOSTI BUDUĆIH ODGOJITELJA S RADNIM
ISKUSTVOM I BEZ NJEGA / A Comparison of Attitudes Toward Physical Activity
Between Future Primary School Teachers with and Without Work Experience
Vanja Lakovnik2, Mia Masnjak1, Vatroslav Horvat3
Primary school Alojzija Stepinca, Zagreb, Croatia
• Education
1
Primary school Nad Lipom, Zagreb, Croatia
• Education
2
Faculty of Teacher education, Zagreb, Croatia
• Education
3
Sažetak:
Naše je ponašanje određeno našim stavovima i prosudbama. Stavovi se mogu mijenjati pod utjecajem vremena i iskustva. Budući učitelji imaju veliku odgovornost za buduće generacije jer svojim radom mogu utjecati i
utječu na djecu. Stavovi učitelja vrlo su važni jer njihove stavove i ponašanja učenici proučavaju i usvajaju. Učitelji
razvijaju i potiču odgovarajuće životne vještine i sposobnosti kod djece kako bi ona postigla optimalan razvoj
s obzirom na dob, sposobnosti i sklonosti. Pozitivni učinci tjelesne aktivnosti vrlo su dobro poznati: socijalne
vještine, zdravstveno stanje, emocionalna i psihička dobrobit na učenje i produktivnost, pozitivna okolina itd.
Možemo zaključiti da je za dobrobit djece potrebno poduzimati i promicati mjere na oblikovanju stavova koji
odražavaju zdrav i aktivan način života. Za procjenu emocionalne komponente stavova osmišljena je Osgoodova
skala semantičkog diferencijala (Osgood, Suci i Tannenbaum, 1975.). Skala od sedam stupnjeva konstruirana je
za određivanje emocionalne komponente stava. Podaci su analizirani odgovarajućim statističkim postupcima.
Dobiveni rezultati ukazuju na to da postoji prostor za poboljšanje unatoč većinom pozitivnim stavovima.
Ključne riječi: predškolska djeca; skala semantičkog diferencijala; učitelji; zdrav stil života
Abstract:
Our behavior is determined by our attitudes and judgments. Attitudes can be changed as a result of time
and experience. Future teachers have a great responsibility for young generations, because they can and do
influence children. Their attitudes and behavior are very important because it is observed and adopted by the
children they teach. Teachers develop and foster appropriate life skills and social abilities to enable the optimum
development of children, according to age, ability and affinity. The positive effects of physical activity are well
known; emotional wellbeing, health, mental health, social skills, learning and productivity, positive school environment, reduction of anti-social behavior. So for the wellbeing of children it is necessary to promote and undertake
actions to form attitudes that support physical activity and healthy lifestyle throughout the entire lifespan. The
Osgood semantic differential scale was designed for assessing the emotional component of attitudes (Osgood,
Suci, Tannenbaum, 1975). The seven point semantic differential scale was constructed to detect the emotional
component of attitudes toward the concept of physical activity. Attitudes of participants were anonymously
investigated. Data were analyzed with the appropriate statistical methods. The obtained results indicate that, in
spite of the results being mostly positive, there is still room for improvement.
Keywords: preschool children; semantic differential scale; educators; healthy lifestyle
www.UFZG2015.com
Josip Lepeš1, Sabolč Halaši1, Josip Ivanović2
University of Novi Sad, Teachers’ Training Faculty on Hungarian, Subotica, Serbia
• Physical education
1
University of Novi Sad, Teachers’ Training Faculty on Hungarian, Subotica, Serbia
• Social and Human
2
Sažetak:
Motorni je razvoj vrlo važan. Postoje njegove različite faze, a u slučaju njihova izostanka dijete će vjerojatno imati
problema u fizičkom, socijalnom i psihičkom razvoju. Tjelesna aktivnost pozitivno je povezana s akademskim
postignućem (Coe, Pivarnik, Womack, Reeves & Malina, 2006.), kognitivnim djelovanjem (Ellemberg, 2010.),
kao i tjelesnim i općim samovrednovanjem (Crocker, Kowalski & Hadd, 2008.). Nažalost, nema svako dijete
mogućnost za zdrav motorni razvoj. Štoviše, većina djece s posebnim potrebama započinje školovanje s posebnim socijalnim, kulturnim i obrazovnim potrebama. Cilj je ove studije ocijeniti razlike između normalno razvijene djece iz prvoga razreda osnovne škole i djece s posebnim potrebama u područjima spremnosti za školu i
motornih sposobnosti. Baterija od 7 testova spremnosti za školu (DIFER) i 7 motornih testova provedena je na
uzorku od 19 djece s posebnim potrebama (M = 7,56; SD = 0,87) i 25 normalno razvijene djece (M = 7,53; SD
= 0,35). Značajne razlike (F = 5,43; P ≤ 0,05) među skupinama uočene su u oba područja. Djeca s posebnim
potrebama značajno su zaostajala za vršnjacima iz većinske skupine. U predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama u kojima su u velikom broju upisana djeca s posebnim potrebama iz nižega socijalnog sloja treba primijeniti neposredni oblik razvoja motornih vještina. Razvojni program pružio bi daljnju pomoć za pripremu djece s
posebnim potrebama za akademsko postignuće.
Ključne riječi: akademsko postignuće; djeca prvog razreda; motorni razvoj
Abstract:
Motor development is very important. There are a different phases, and in cases where some of the phases
do not exist, the child will probably have some problems with physical, social and psychological development.
Physical activity is positively related to academic achievements (Coe, Pivarnik, Womack, Reeves & Malina, 2006),
cognitive functioning (Ellemberg, 2010) and physical and general self-validation (Crocker, Kowalski & Hadd,
2008). Unfortunately, not every child has an opportunity for healthy motor development. Moreover, the majority of special needs children start school with social, cultural and educational disadvantage. The purpose of
this study was to evaluate the differences between normally developed first grade elementary school children
and special needs children from the aspects of readiness for school and motor abilities. A battery of 7 school
readiness tests (DIFER) and 7 motor tests was administered in a sample of 19 special needs children (M=7.56,
SD=0.87) and 25 normally developed children (M=7.53, SD=0.35). Significant differences (F=5.43; P≤0.05)
between the groups were observed in both areas, special needs children were considerably behind their majority
peers. In those preschool and primary school institutions where special needs children from lower social status
are enrolled in large numbers, a straight-forward form of motor skills development ought to be implemented. A
developmental program would offer a further help for preparing special needs children for academic achievements.
Keywords: academic achievement; first grade children; motor development
27
Motorne sposobnosti i spremnost za školu kod djece s posebnim potrebamA /
Motor Abilities and Readiness for School in Special Needs Children
STAVOVI UČENIKA VIŠIH RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE PREMA NASTAVI TJELESNE I
ZDRAVSTVENE KULTURE S OBZIROM NA INDEKS TJELESNE MASE / Primary School
Pupils` Attitudes Toward Physical Education Class Regarding Their
Body Mass Index
Mia Masnjak1, Vanja Lakovnik2, Željkica Milić Pešec1
Primary school Alojzija Stepinca, Zagreb, Croatia
• Education
1
Primary school Nad Lipom, Zagreb, Croatia
• Education
2
Sažetak:
Stav se može definirati kao trajan i dosljedan način mišljenja, osjećanja i ponašanja prema ljudima, pojavama i
objektima (Milas, 2004). Stavovi se proučavaju zato što mogu potpunije prikazati kompleksno ponašanje ljudi.
Formiraju se putem iskustva u cjeloživotnom procesu socijalizacije. Budući da su stečeni, mogu se mijenjati.
Pozitivni učinci i dobrobiti tjelesne aktivnosti vrlo su dobro poznati, pa je za dobrobit djece potrebno promovirati
i poticati izgrađivanje pozitivnih stavova prema tjelesnoj aktivnosti i općenito zdravom životnom stilu tijekom
cijelog života. Tjelesna aktivnost doprinosi emocionalnom i psihičkom razvoju, zdravlju, razvoju socijalnih vještina,
učenju i produktivnosti, pozitivnom okruženju, smanjenju nesocijalnih oblika ponašanja. Odgovarajuća razina
tjelesne aktivnosti pomaže uspostavljanju koštano-mišićnog tkiva, razvoju zdravog kardiovaskularnog sustava,
osvještavanju važnosti neuromuskulatornog sustava, održavanju zdrave tjelesne mase itd. Dokazano je i da je
tjelesna aktivnost povezana s brojnim psihičkim dobrobitima, poput poboljšane samokontrole nad simptomima anksioznosti i depresije. Sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima može pomoći u socijalnom razvoju mladih
pružajući im mogućnost za samoizražavanje, izgradnju samopouzdanja, socijalnu interakciju i integraciju. Tjelesno aktivni mladi uspješnije usvajaju ostale obrasce zdravog načina života i postižu bolji akademski uspjeh.
Dobiveni rezultati ukazuju na to da su stavovi vrlo dobri, ali i da se mogu poboljšati daljnjim radom s djecom.
Ključne riječi: adolescenti; obrazovanje; skala semantičkog diferencijala; škola; zdrav stil života
Abstract:
Attitudes are formed as a permanent and consistent way of thinking, feeling and acting toward people and
objects (Milas, 2004). Investigating attitudes can more fully show complex behavior of people. They are formed
through experience in a lifelong process of socialization. Attitudes are acquired and are subject to change.
The positive effects of physical activity are well known, so for the wellbeing of children it is necessary to promote
and undertake actions to form attitudes that support physical activity and healthy lifestyle through the lifespan.
Physical activity contributes to emotional wellbeing, health, mental health, social skills, learning and productivity, positive school environment and reduction in anti-social behavior. Appropriate practice of physical activity
helps young people develop healthy musculoskeletal tissues, develop a healthy cardiovascular system, develop
neuromuscular awareness and maintain a healthy body weight. Physical activity has also been associated with
psychological benefits in young people by improving their control over symptoms of anxiety and depression.
Similarly, participation in physical activity can foster the social development of young people by providing opportunities for self-expression, building self-confidence, social interaction and integration. It has also been suggested that physically active young people adopt other healthy behaviors more readily and demonstrate higher
academic performance in school. The obtained results indicate that the attitudes are very positive but can be
furhter enhanced by interacting with children.
Keywords: adolescents; education; semantic differential scale; school; healthy lifestyle
www.UFZG2015.com
Nevenka Mravlinčić1
King Tomislav Elementary School / Osnovna škola “Kralj Tomislav”, Zagreb, Croatia
• OŠ
Sažetak:
Sport osim očuvanja zdravlja, stvaranja radnih i obrambenih sposobnosti ima i važnu društvenu ulogu. Ta je
uloga ponajprije usmjerena na odgojno-obrazovne vrijednosti. Sport ima važan utjecaj na formiranje osobnosti.
On omogućava djeci da razviju svoje humane kvalitete i promiče autentične ljudske vrijednosti. Pravi pristup
obrazovanju djece s poteškoćama naglašen je potrebom potpune perspektive i zahtijeva uzimanja u obzir ne
samo prava na obrazovanje nego i prava na kvalitetno obrazovanje i puno poštovanje prava na učenje, kao što
je i navedeno u UNICEF-ovim i UNESCO-vim deklaracijama (2007 : VII) pod naslovima „Dječje pravo na obrazovanje, kao i prava unutar obrazovanja“. Inkluzija je sustavni proces spajanja djece s poteškoćama s djecom bez
poteškoća iste dobi, u prirodnom okruženju u kojem se djeca igraju i uče, stvaraju nov odnos prema svemu što
je različito te potiče međusobno podržavanje. Ona radije govori o različitim mogućnostima nego o nedostacima.
Tjelesni je odgoj sastavni dio cjelokupnog pedagoškog procesa i odvija se prema općim pedagoškim načelima.
Još je Komensky u svojim djelima Didactica magna i Orbus pictus naglašavao da se u igri vježbaju tijelo i duh,
da se razvijaju društvenost, zadovoljstvo i smisao za rad. Diesterweg u Wegweiser zur Bildung für Deutsche
Lehrer piše o tjelesnom odgoju kao o prvom i najpotrebnijem, ako ne i najvažnijim dijelu odgoja. Potrebno nas
je podsjetiti da briga za osobe s posebnim potrebama, i unapređenje njihova načina života, pripadaju dijelu
visokoga društvenog standarda kojem teži svaka moderna država.
Ključne riječi: igra; inkluzivno obrazovanje; tjelesna i zdravstvena kultura
Abstract:
In addition to the preservation of health and preservation of working capacity, sport has a significant social
role. This role is primarily focused on educational values. Sport has a significant influence on the formation of
personality. It allows children to develop their human qualities and promotes authentic human values.The real
approach to education of children with disabilities, which requires taking into account not only the right for education, but also the right to quality education and respect for the right to learn, can be found in UNICEF and
UNESCO declarations (2007 : VII ), under the headings “Children’s rights to education, as well as rights within
education”. Inclusion is a systematic process of connecting children with disabilities and healthy children of the
same age, in a natural environment where children can play and learn, create new attitudes towards differences
and encourage mutual support. Inclusion prefers to talk about different possibilities than about disadvantages.
Physical education is an integral part of the entire pedagogical process and is done under general pedagogical principles which apply to physical education in general. Komensky in his works Didactica Magna and Orbus
Pictus emphasizes that through play both the mind and body grow. Playing can develop sociability, pleasure
and work habits . Diesterweg in Wegweiser zur Bildung für Deutsche Lehrer writes about physical education as
the first, if not the most important part of education. We need to be reminded that care for people with special
needs and improvement of their way of life belongs to the segment of high social standards, which every modern state strive for.
Keywords: play; inclusive education; physical education
29
UTJECAJ SPORTA NA DJECU S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU U OSNOVNOŠKOLSKOM
SUSTAVU / Influence of Sports on Children with Developmental Disabilities
in the Primary School System
SPOLNE RAZLIKE PREDŠKOLSKE DJECE U BIOTIČKIM MOTORIČKIM ZNANJIMA /
Gender Differences of Preschool Children in Fundamental Movement Skills
Ivana Nikolić1, Snježana Mraković1, Mateja Kunješić1
The Faculty of Teacher Education University of Zagreb, Zagreb, Croatia
• Department of Kinesiological Education
Sažetak:
Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi postoje li značajne razlike između dječaka i djevojčica predškolske dobi (4-4.5
godina) u lokomotornim motoričkim znanjima i manipuliranju objektima. Istraživanjem je ukupno obuhvaćeno
67 djece, 34 dječaka (prosječne tjelesne visine 107,61±4,43 cm; tjelesne mase 18,19±4,43 kg) i 33 djevojčice
(prosječne tjelesne visine 107,31±4,76 cm i tjelesne mase 19,00±3,08kg). Svi ispitanici izmjereni su putem 4
motorička testa za procjenu ravnoteže, fleksibilnosti, koordinacije i brzine frekvencije pokreta (stajanje na jednoj
nozi, pretklon na klupici, poligon natraške i taping rukom). Motorička znanja procijenjena su testom Test of Gross
Motor Development 2 koji uključuje 7 lokomotornih (trčanje, galop naprijed, poskoci na jednoj nozi, skok s noge
na nogu, skok u dalj iz mjesta, galop strance, niski skip) i 4 motorička znanja – manipuliranje objektima (vođenje
lopte u mjestu, hvatanje lopte objema rukama, udaranje lopte nogom i bacanje loptice u dalj). Univarijatnom
analizom varijance utvrđene su značajne razlike u motoričkom testu poligon natraške u korist dječaka (p=0.001).
Ukupni rezultat lokomotornih znanja veći je kod djevojčica u odnosu na dječake (p=0.01), iako su razlike značajne
samo kod galopa (p=0.02), poskoka (p=0.02) i niskog skipa (p=0.03). Ukupan rezultat u manipuliranju objektima pokazuje veće prosječne vrijednosti kod djevojčica u vođenju lopte i hvatanju lopte objema rukama (p=0.01),
a kod dječaka u bacanju loptice u dalj (p=0.03) i udaranju lopte nogom.U ukupnom postignuću lokomotornih
znanja i manipuliranju objektima djevojčice su postigle bolje rezultate na razini značajnosti (p=0.02). U ovom
uzorku ispitanika kod djevojčica je primjetna viša razina motoričkih znanja u odnosu na dječake iste dobi.
Ključne riječi: lokomotorna znanja; manipuliranje objektima; predškolci
Abstract:
The aim of this research was to determine whether there are significant differences between boys and girls,
preschool children (4-4.5 years old), in locomotor skills and object control skills. The research included a total of
67 children, 34 boys (average body height 107,61±4,43 cm; body weight 18,19±4,43 kg) and 33 girls (average
body height 107,31±4,76 cm and body weight 19,00±3,08kg). All subjects were measured by 4 motor tests to
estimate balance, flexibility, coordination and frequency of movement (standing on one leg, bend and reach,
polygon backwards and hand tapping). Motor skills are estimated by Test of Gross Motor Development 2 which
includes 7 locomotor skills (run, gallop, hop, leap, standing long jump, slide, skip) and 4 object control skills
(stationary bounce, catch, kick, overhand throw). Univariate analysis of variance showed significant differences
in motor test polygon backwards in favor of boys (p=0.001). Total locomotor score is higher in girls than boys
(p=0.01), although the differences are significant only in gallop (p=0.02), hop (p=0.02) and skip (p=0.03). The
total object control score shows a higher average values for girls in stationary bounce and catch (p=0.01), and
for boys in overhand throw (p=0.03) and kick. In total fundamental movement skills girls scored a better result
on the significance level (p=0.02). On this sampl, a higher level of motor skills is noticeable in girls compared
to boys of the same age.
Keywords: locomotor skills; object control skills; preschoolers
www.UFZG2015.com
OD TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE DO ODGOVORNOSTI /
From Physical Education to Responsibility
Dragana Pavičić1
Dinko Šimunović Primary School, Hrvace, Croatia
• PŠ Potravlje
Sažetak:
Suvremeno društvo pred školu postavlja sve veće izazove i ciljeve koji su današnjoj školi sve teže dostižni.
Današnja je škola izgubila svoj osnovni zadatak – pripremiti djecu za život. Stvoriti školu i nastavu po mjeri djeteta
i pripremiti ih za budućnost u kojoj će živjeti, zahtjevi su koji čekaju svoj odgovor. Danas je više nego ikad pred
učiteljem važan i odgovoran posao stvaranja samostalnog, motiviranog i kreativnog čovjeka koji će znati odgovoriti na izazove budućnosti. Nastava Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) u osnovnoj školi, ponajprije u razrednoj
nastavi, ključni predmet u odgajanju djece okrenute zdravom načinu života od djetinjstva do starosti, ne smije
i ne može zaostajati pred takvim izazovima. Štoviše, možda više od ostalih mora pratiti trendove, predviđati
zadaće koje su primarne u životu pojedinca u nadolazećem vremenu. Kao voditelji aktivnosti na satu TZK djeca
trebaju učiti o tome kako preuzimati odgovornosti za svoj rad, slušati jedan drugoga, razvijati suradnju, pozitivne
odnose u razredu, uvažavati različitosti, odlučivati zajedno s učiteljem o radu i razvijati demokratska načela suvremenog društva. Takav tip sata TZK uvježbavanja i ponavljanja proveden je u kombiniranom 3. i 4. razredu u
PŠ Potravlje i podrazumijevao je postupnu pripremu djece u prijašnjim razredima. Učenici su pokazali iznimno
zanimanje za takav način rada kada kao voditelji aktivnosti uče kako paziti na rad drugih, demonstrirati vježbe,
rasporediti potrebno vrijeme, ukazati drugima na pogreške, a u isto vrijeme vježbati s ostalima. Treba naglasiti
da će se takav način sati TZK nastaviti provoditi, uz određene dopune i izmjene, uzimajući u obzir sposobnosti
djece, njihove želje, interese i potrebe. Tako djeca postaju aktivni sudionici u nastavi.
Ključne riječi: dijete – voditelj; motivacija; neovisnost; suvremena škola; vještine
Abstract:
Modern society places ever-higher challenges and goals before the educational system which traditional schools
of today cannot keep up with. The school of today has lost its primary mission – to prepare children for life.
Creating a school that measures up to children’s needs and prepares them for the future they will live in are
demands that have not yet been met. Today more than ever the teacher faces an important and responsible
role of creating an independent, motivated and creative human being who will know how to answer future challenges. The Physical Education subject (PE) in elementary school, especially in classroom teaching, as a key
course in raising children oriented towards a healthy lifestyle from childhood to old age, must not and should not
fall behind such challenges. Moreover, it should follow trends than ever; predict the tasks that are of primary importance in the life of an individual in times ahead. As leaders of activities in the PE, children learn responsibility,
assume responsibility for their work, learn to listen to one another, develop cooperation, develop positive relationships in class, appreciate differences, make decisions with their teacher thus developing democratic principles of
modern society. This type of the PE lesson, which consists of practice and repetition, has been conducted in the
combined third and fourth grade in the Potravlje district school (PŠ Potravlje) and implies gradual preparation
of children in lower classes. The students have demonstrated a keen interest in this type of lesson, by acquiring
the role of a leader of activities thus learning how to look after the work of others, perform exercises, manage
the time necessary, point out mistakes to others, where the leader exercises together with others. It should be
emphasized that the implementation of the PE classes in this way will continue with other generations as well,
with certain additions and adjustments, taking into consideration the children’s abilities and their needs, interest
and wishes, thus children become active participants in the teaching process.
Keywords: child-leader; motivation; independence; modern school; skills
31
USPOREDBA SLOBODNOG VREMENA STUDENATA NA UČITELJSKIM FAKULTETIMA U
MAKEDONIJI I BUGARSKOJ S OSVRTOM NA SPORTSKE AKTIVNOSTI / Comparison
of Leisure Time Between Students of Teaching Faculties in Macedonia and
Bulgaria with Emphasis on Sports Activities
Biljana Popeska1, Georgi Ignatov2, Despina Sivevska1
University Goce Delcev, Stip, Macedonia, Former Yugoslav Republic of Macedonia
• Faculty of Educational Sciences
1
Sofia University Ss.Kliment Ohridski, Sofia, Bulgaria
• Department of Sport
2
Sažetak:
Slobodno je vrijeme studenata ono koje nije posvećeno fakultetskim obvezama i učenju, vrijeme koje je organizirano u skladu s osobnim potrebama i interesima. Sadržaji kojima se upotpunjuje slobodno vrijeme važan su
aspekt koji doprinosi identitetu i kvaliteti života u budućnosti. Slobodno vrijeme studenata uvjetovano je različitim
čimbenicima, npr. onima povezanim s obvezama učenja, društvenim okruženjem mjesta boravka, osobnim
navikama, potrebama i odgovornostima. U radu smo se usredotočili na identifikaciju aktivnosti koje bi mogle ispuniti slobodno vrijeme studenata na Učiteljskim fakultetima u Štipu (Republika Makedonija) i Sofiji (Bugarska).
Cilj je ustanoviti i usporediti kako studenti istih fakulteta u različitim državama provode slobodno vrijeme, koliko
sudjeluju u sportskim aktivnostima, kao i ustanoviti mišljenje studenata o ulozi Sveučilišta u organiziranju njihova
slobodnog vremena. Istraživanje je provedeno na uzorku od 340 studenata (180 studenata s Fakulteta obrazovnih znanosti Sveučilišta “Goce Delcev” u Štipu i 160 studenata s Fakulteta za obrazovanje odgojitelja i učitelja
sa Sveučilišta “Ss. Kliment Ohridski’ u Sofiji). Istraživanje je provedeno korištenjem posebno izrađenog upitnika
zatvorenoga tipa koji je imao 19 pitanja. Rezultati su analizirani deskriptivnim statističkim parametrima. Razlike
u mišljenjima studenata ispitane su deskriptivnom statistikom i komparativnom statistikom (x2-Hi-kvadrat test
i t - test). Rezultati ukazuju na razlike među studentima iz različitih zemalja s obzirom na količinu slobodnog
vremena, kao i na razlike u ponudi sadržaja koje nude sveučilišta. Predlažemo mjere za pravilan odabir aktivnosti
koje će imati pozitivan utjecaj na cjelovit razvoj mlade osobe.
Ključne riječi: razlike; slobodno vrijeme; studenti učiteljskog fakulteta; usporedba
Abstract:
Students leisure time covers the time out of the faculty obligations and learning programmes, time organized by
students personal needs and interests. Contents that are used to full fill students` leisure time are a significant
aspect that contributes to the creation of their identity and quality of life in the future. The students’ leaisure
time is conditioned by various factors, such as studying duties, social environment and place of living, personal
habits and needs, responsibilities our attention in this paper was directed toward the identification of activities
that could full fill the leisure time of students at the Teaching Faculties in Stip (Republic of Macedonia) and Sofia
(Bulgaria). The aim of these paper is determine and compare how students of the same faculties in different
countries spend their leisure time, how actively they participate in sport as well as to determine the student’s
opinion on the role of the Universities in the organization of their leisure time. The research was carried out on
a total sample of 340 students of all four years of study, namely 180 students at the Faculty of Educational Sciences at University “Goce Delcev” in Stip, Republic of Macedonia and 160 students at The Faculty for Preschool
and Primary School Education at Sofia University “Ss. Kliment Ohridski’, Bulgaria. The research was conducted
using a specially designed closed form of questionnaire, composed of 19 questions according the research
aims. The obtained results were analyzed through descriptive and comparative statistics (x2-chi-square test and
t - test). The results point out differences between students from different countries with regards to the amount
of leisure time as well as differences in the offer of contents given by the universities. We suggest the possible
measures for proper selection of activities that will have a positive impact on the complete development of a
young person.
Keywords: differences; leisure time; teaching faculty students; comparison
www.UFZG2015.com
Kvaliteta života djece plivača / Quality of Life of Child Swimmers
Ruža-Jelena Stojić1, Marija Lorger1, Ivan Prskalo1
Faculty of Teacher Education University of Zagreb, Zagreb, Croatia
• Kinesiological education
Sažetak:
Predmet je istraživanja bila kvaliteta života djece plivača u dobi od 7 do 11 godina (N = 31, 16 djevojčica i 15
dječaka) iz dva zagrebačka plivačka kluba. Procjena kvalitete života provedena je Upitnikom kvalitete života za
djecu i adolescente (The Kidscreen – 10), koji je za ovo istraživanje prvi put korišten u Republici Hrvatskoj na
navedenoj populaciji. Rezultati su pokazali vrlo visok doživljaj kvalitete života, pri čemu su najvišim vrijednostima
procijenjene varijable vezane uz nastavu, zdravlje, obitelj, školu i prijatelje, a najnižim vrijednsotima varijable vezane uz loše raspoloženje i usamljenost. Pouzdanost testa je nešto lošija nego što se očekivalo, vrlo vjerojatno
zbog malog uzorka djece plivača s obzirom na broj pitanja i činjenice da svaka čestica predstavlja jednu dimenziju kvalitete života koja je u drugim verzijama upitnika opisana većim brojem čestica. Faktorskom analizom
izlučeno je pet faktora, od kojih su za analizu bili najpogodniji prvi faktor (definiran kao faktor druženja i dobrog
raspoloženja ) i peti faktor (definiran kao faktor zadovoljstva slobodnim vremenom, odnosima u obitelji i uspjehom u školi). Rezultati t-testa pokazali su da statistički značajna razlika s obzirom na spol postoji u doživljaju
uspjeha u školi, a da rezultati diskriminacijske analize nisu pokazali statistički značajne razlike u dimenzijama
kvalitete života s obzirom na spol, što ukazuje na to da je za analizu ovog uzorka s obzirom na njegovu brojnost
osjetljiviji t-test.
Ključne riječi: diskriminacijska analiza; faktorska analiza; percepcija kvalitete života; trening plivanja; t-test
Abstract:
The subject of this study was the quality of life of child swimmers. The study included 31 children from two
swimming clubs in Zagreb, 16 girls and 15 boys aged 7-11. The assessment of the quality of life was conducted
with The Kidscreen – 10 questionnaire, which was used for the first time in Croatia for this study. The results
showed a very high quality of life experience, with basic descriptive parameters showing that the highest values
were estimated variables related to education, health, family, school and friends, and the lowest variables related
to bad moods and loneliness. The test reliability was slightly worse than expected. This may be because of the
low sample considering the number of questions and the fact that each particle represents one dimension of
the quality of life that is in other versions of the questionnaire described with a larger number of particles. Factor
analysis obtained five factors, but most suitable for the analysis were the first factor (defined as the factor of
friendship and good mood), and the fifth factor (defined as a factor of pleasure with free time, relationships in
the family and success in the school). The results of t-test show statistically significant differences with regard to
gender in the experience of success in school, while the results of the discriminant analysis showed no statistically significant differences in the dimensions of quality of life with regard to gender. This may indicate that the
analysis of the sample considering its the number, t-test is more sensitive
Keywords: discriminant analysis; factor analysis; perception of quality of life; swimming training; t-test
33
Stavovi razrednih učitelja u provedbi nastave tjelesne i zdravstvene kulture
/ Elementary School Teachers’ Attitudes Towards Difficulties in Physical
Education
Mara Šumanović1, Melita Košutić1, Zvonimir Tomac1
Faculty of Education, Osijek, Croatia
• Department for Social Science
Sažetak:
Cilj je rada bio procijeniti stavove učitelja prema poteškoćama u provedbi nastave tjelesne i zdravstvene kulture
i njihove prijedloge promjena. Istraživanje je provedeno na uzorku od 201 učitelja razredne nastave Osječkobaranjske županije. Za istraživanje su konstruirana dva upitnika. Prvi je s 12 čestica i pouzdanošću od 0,78 (Cronbach α) procijenio materijalne uvjete rada, motiviranost i kineziološke kompetencije učitelja, kao i percipirana
predznanja i sposobnosti učenika. Drugi je upitnik s 8 čestica i pouzdanošću od 0,68 (Cronbach α) procijenio
poželjne promjene: uvjeti rada, programiranje nastave, stručno usavršavanje. Analizirani su deskriptivni parametri
svake čestice upitnika. Primijenjena je komponentna analiza i PB kriterij koji je u svakom upitniku ekstrahirao po
jedan faktor. U prvom faktor poteškoće, a u drugom faktor promjene. Faktor poteškoće najviše definiraju čestice
koje procjenjuju stručne kompetencije učitelja. Samo se trećina učitelja iz uzorka ocjenjuje kompetentnima
za provedbu nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Faktor promjene najviše definiraju čestice koje procjenjuju
poželjne promjene u vrednovanju i programiranju nastave, kao i u pojačanom stručnom usavršavanju iz navedenog područja. Promjene u navedenim segmentima predlaže 2/3 učitelja. Moguće je zaključiti kako većina
poteškoća u provedbi nastave tjelesne i zdravstvene kulture u nižim razredima osnovne škole proizlazi iz skromnih kompetencija razrednih učitelja kojima je stoga i provedba propisanoga programa tjelesne i zdravstvene
kulture teška te zahtijevaju njegovu promjenu.
Ključne riječi: kompetencije učitelja; osnovna škola; poželjne promjene; programiranje; težina predmeta;
vrednovanje
Abstract:
The paper explores what difficulties teachers experience during PE classes while working with elementary school
children. Also, the paper aimed at finding out what solutions to their problems teachers propose and what
kind of changes they find necessary. The research was conducted with 201 elementary school teacher in the
Osijek-Baranja County. For that purpose two questionnaires were designed and applied. The first questionnaire
contains 21 items (Cronbach α = 0,78) and refers to material conditions, motivation and teachers’ competence
in kinesiology as well as the perceived students’ pre-existing knowledge and abilities. The second questionnaire
consists of 8 items (Cronbach α = 0,68) referring to the desired changes in working conditions, instructional
design and professional development. The descriptive parameters of each item were analysed. The component
analysis was applied and the PB criterion extracted in each questionnaire one factor. In the first one the Difficulties factor was extracted and in the second one the Changes factor. The Difficulties factor is mainly defined by
items describing teachers’ professional competences. Only a third of the teachers taking part in the research
considers themselves to be competent enough for conducting instruction in PE. The Changes factor mostly
contains items referring to the desired changes in evaluation and instructional design, as well as increased professional development activities in the field of PE. These changes are proposed by two thirds of teachers. It is
therefore possible to conclude that the difficulties in PE experienced in the lower grades stem from the insufficient level of teachers’ competence. Such teachers find it difficult to work according to the proscribed syllabus
and they demand its modifications.
Keywords: teacher competences; elementary school; desired changes; instructional design; subject complexity;
evaluation
www.UFZG2015.com
Biljana Trajkovski1, Paula Kučan1, Zvonimir Tomac2
Učiteljski fakultet u Rijeci, Rijeka, Croatia
• Katedra za kineziološku metodiku
1
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Croatia
2
Sažetak:
Funkcionalne sposobnosti organizma i izdržljivost imaju preventivnu ulogu u nastanku kardiovaskularnih bolesti,
ali omogućuju i čovjekovu visoku radnu sposobnost. Stoga je njihov razvoj neophodno poticati od najranijeg
djetinjstva. Cilj ovog rada bio je utvrditi utjecaj posebno dizajniranog kineziološkog programa na funkcionalne
sposobnosti djece predškolske dobi. Uzorak ispitanika činilo je 16 djece (12 djevojčica i 4 dječaka) od 4 do 6
godina koji su pohađali kineziološki program tijekom redovitog četveromjesečnog boravka u vrtiću. Uzorak varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti činila su tri mjerna instrumenta: trčanje uz glazbu, poligon u trajanju
od 3 minute i orijentacijsko trčanje, koji su primijenjeni prije početka programa u inicijalnom provjeravanju i
nakon programa u finalnom provjeravanju. T-testom za zavisne uzorke pokazale su se statistički značajne razlike
u ponovljenom mjerenju u sva tri testa, pri čemu su rezultati finalanog prvjeravanja bili znatno viši od inicijalnog.
Rezultati istraživanja potvrdili su kako kineziološki program u kojem su djeci omogućeni vrijeme, prostor i sadržaji
u kojima dominiraju cikličke aktivnosti pozitivno utječe na razvoj funkcionalnih sposobnosti djece predškolske
dobi.
Ključne riječi: djeca predškolske dobi; funkcionalne sposobnosti; izdržljivost
Abstract:
Functional capability and endurance of the human organism have a preventive role in cardiovascular diseases
and and also enable high work performance. It is necessary to encourage these skills from early childhood. The
aim of this study was to determine the effects of a specially designed kinesiology program on the functional
capability of preschool children. 16 children aged from 4 to 6 years attended the kinesiology program in a period
of 4 months during regular time spent in kindergarten. Three measuring instruments were used to assess functional capability: running accompanied by music, polygon in 3 minute duration and orientation running before
and after the program. A t- test for dependent samples has shown significant differences in repeated measurements in all three tests. The results of the final measurements were much higher than the initial test. The results
of this study have proven that the kinesiology program which ensures children a time, place and content with
cyclic activity has positive effects on early development of functional capability in preschool children.
Keywords: preschool children; functional capability; endurance
35
utjecaj kineziološkog programa na efikasnost funkcionalnih sposobnosti
djece dječjeg vrtića ičići / The influence of the kinesiology programme on the
functional capabilities of children from the ičići kindergarten
Razlike u tjelesnoj aktivnosti desetogodišnjaka s obzirom na spoL /
Gender Differences in Physical Activity of Ten Years Old Pupils
Donata Vidaković Samaržija1, Marjeta Mišigoj-Duraković2
University of Zadar / Sveučilište u Zadru, Zadar, Croatia
• Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja
1
Faculty of Kinesiology, University of Zagreb / Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Croatia
•x
2
Sažetak:
Nedovoljna tjelesna aktivnost (TA) djece i mladih postala je rastućim problemom suvremenog društva i jedan
je od čimbenika koji utječu na porast prekomjerne tjelesne mase i pojavu pretilosti već u predškolskoj i mlađoj
školskoj dobi. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) je da djeca i mladi barem 60 minuta dnevno
provedu u nekoj od kinezioloških aktivnosti, no usprkos poticanju na bavljenje TA, prema rezultatima nekih
studija, razina TA počinje se smanjivati već u doba adolescencije (Armstrong, Welsman i Kirby, 2000; Wickel,
Eisenmann i Welk, 2009). Istraživanje je provedeno na uzorku od 206 ispitanika (10 ± 6 mj.) polaznika četvrtih
razreda osnovnih škola grada Zadra (111 učenica i 95 učenika) s ciljem utvrđivanja razine TA učenika i ispitivanja
postojanja razlika u razini TA s obzirom na spol. Razina TA procijenjena je upitnikom Physical Activity Questionnaire (PAQ-C) (Crocker i sur. 1997). Izračunati su osnovni deskriptivni pokazatelji, a Mann-Whitney U test
primijenjen je za ispitivanje razlika u razini TA s obzirom na spol. Pokazalo se da učenici imaju značajno veću
ukupnu razinu TA od učenica (Mann-Whitney U test Z=-2,1524, p=0,0314) i da se značajno razlikuju u varijablama koje procjenjuju razinu TA u školi za vrijeme malog (Z=-3,0528, p=0,0022) i velikog odmora (Z=-3,7398,
p=0,0002). I u ostalim varijablama koje procjenjuju TA u večernjim satima, vikendom i TA po danima, a koje ne
pokazuju statistički značajnu razliku, učenici također imaju više vrijednosti. Zaključuje se da je razina TA ukupnog uzorka niska i da vrlo malen broj ispitanika zadovoljava preporučene dnevne potrebe za TA, što upućuje na
potrebu promicanja TA u svim dobnim skupinama, a posebno u doba adolescencije.
Ključne riječi: desetogodišnjaci; spolne razlike; tjelesna aktivnost
Abstract:
Insufficient physical activity (PA) of children and young has become a growing problem of the modern society,
and is one of the factors affecting the increase in excess weight and obesity appearing as early as preschool and
younger school age. The World Health Organization (WHO) recommends that children and youth spend at least
60 minutes a day in one of the kinesiological activities, but despite encouragement to engage in PA, according
to the results of some studies, the level of PA starts to decline as early as adolescence (Armstrong, Welsman
and Kirby, 2000; Wickel, Eisenmann and Welk, 2009). The study was conducted on a sample of 206 pupils
(10 years ± 6 months) of fourth grade of elementary schools in the city of Zadar (111 female pupils and 95 male
pupils). The aim of the study was to determine the level of PA and to examine the existence of differences in the
level of PA with respect to gender. The level of PA was estimated with the Physical Activity Questionnaire (PAQ-C
questionnaire) (Crocker et al. 1997). The basic descriptive indicators were calculated, and the Mann- Whitney U
test was applied to test differences in the level of PA according to gender. The male pupils have a significantly
higher overall level of PA than female (Mann-Whitney U test Z=-2,1524, p=0,0314), and they are significantly
different in the variables that estimate the level of PA in school during break (Z=-3,0528, p=0,0022) and lunch
(Z=-3,7398, p=0,0002). Also in other variables which do not show a statistically significant difference, male
students also have higher values, which means that they are physically more active. The level of PA in the total
sample is low, and very few respondents satisfy the recommended daily requirement for PA, which indicates the
desirability of promoting PA among all age groups, especially among adolescents.
Keywords: pupils; gender differences; physical activity
www.UFZG2015.com
Anna Waligóra-Huk1
University of Silesia in Katowice, Katowice, Poland
• Faculty of Pedagogy and Psychology
Sažetak:
Moderno obrazovanje najmlađih učenika, posebno osnovno obrazovanje, treba spajati dvije dimenzije: didaktički
i terapeutski aspekt. Istraživanja u neurodidaktici, obrazovnoj kineziologiji i specijaliziranim oblicima terapije poput
senzorne integracije ukazuju na to da korištenje inovativnih terapeutskih metoda, tehnika i alata podržava proces
učenja i čini ga učinkovitijim i zanimljivijim iz perspektive učenika. Jedna od modernih metoda podržavanja
didaktičkog i terapeutskog procesa jest opremanje učionice alternativnim dinamičkim sjedalima u obliku specijaliziranih terapeutskih lopti. Rad prikazuje rezultate autorova istraživanja na uzorku od 36 roditelja šestogodišnje
djece i 15 nastavnika, uključujući pedagoge, psihologe i učitelje u ranom obrazovanju. Cilj je istraživanja bio saznati
mišljenja roditelja i nastavnika o uvođenju alternativnih dinamičkih sjedala u obliku lopte kod šestogodišnjaka.
Istraživanje je pokazalo da je nakon upoznavanja roditelja i nastavnika s pozitivnim učincima lopti na obrazovni
proces, velika većina roditelja i nastavnika podržala uvođenje te metode u učionice. Međutim, roditelji i nastavnici
zabrinuti su zbog mogućih posljedica na djecu koja imaju poremećaj hiperaktivnosti i nedostatka pažnje. Iz
istraživanja se može zaključiti da roditelji i nastavnici imaju malo spoznaja o inovativnim metodama koje utječu
na obrazovni proces učenika i da u skladu s tim imaju određene strahove i zabrinutosti zbog terapeutskih i
obrazovnih inovacija.
Ključne riječi: obrazovanje šestogodišnjaka; terapeutske lopte
Abstract:
The modern education of the youngest students, particularly the elementary one, should combine two dimensions: didactic and therapeutic aspects. Studies in neurodidactics, educational kinesiology and specialized
forms of therapy, such as sensory integration, show that the use of innovative therapeutic methods, techniques
and tools supports the learning process by making it more effective and more interesting from the perspective of students. One of the modern methods of supporting the didactic and therapeutic process is equipping
classrooms with alternative dynamic seats, i.e. specialized therapeutic balls. The paper presents the results of the
author’s own study based on a research sample of 36 parents of six-year-old children and 15 teachers, including
pedagogues, psychologists and early childhood education teachers. The aim of the study was to learn the opinions of the parents and teachers about the introduction of alternative dynamic seats for six-year-old students
in the form of balls. The research shows that upon being informed about the positive impact of the balls on the
educational process, the vast majority of parents and teachers support the introduction of this method to their
students’ classroom. However, parents and teachers are concerned how the method could work for children with
the attention deficit hyperactivity disorder. It may be concluded from the research that parents and teachers
have little knowledge about innovative methods that affect the educational process of students, and thus, are full
of fears and concerns with regard to the introduction of therapuetic and educational innovations.
Keywords: six-year-old children’s education; therapeutic balls
37
Učenici na loptama. Terapeutska i didaktička dimenzija obrazovanja iz
percepcije roditelja i učitelja u ranome učenju. Mogućnosti, izazovi,
zabrinutosti. / Students on Balls. The Therapeutic and Didactic Dimension
of Education in the Perception of Parents and Early Childhood Education
Teachers. Opportunities, Challenges, Concerns.
Pokazatelji temeljnih motoričkih sposobnosti djece predškolske dobi /
Indicators of Basic Motor Abilities in Preschool Children
Marija Zegnal Koretić1, Marija Lorger2, Nevenka Breslauer3
Međimursko veleučilište Čakovec, Čakovec, Croatia
• Menadžment
1
Učiteljski fakultet, Zagreb, Croatia
• Rani i predškolski odgoj i obrazovanje
2
Međimursko veleučilište Čakovec, Čakovec, Croatia
• Međimursko veleučilište
3
Sažetak:
Na uzorku djece predškolske dobi (N = 108, starija dobna skupina) obavljeno je mjerenje s ciljem utvrđivanja
trenutačne razine nekih antropometrijskih karakteristika i motoričkih sposobnosti i utvrđivanja mogućih razlika
na temelju spola i mjesta življenja. Mjerenje je izvršeno standardnom baterijom testova. Antropometrijske karakteristike iskazane su tjelesnom visinom, tjelesnom masom i opsegom podlaktice, a motorički prostor iskazan je mjerama eksplozivne snage (skok u dalj s mjesta), brzinom frekvencije ruku (taping rukom), procjenom
fleksibilnosti (pretklon u sijedu raznožno), agilnosti (trčanje oko stalaka), koordinacijom tijela (poligon natraške),
repetativnom snagom ruku i ramenog pojasa (vučenje po klupici) i preciznosti (bacanje loptice u cilj). Moguće
razlike bit će testirane t-testom i analizom varijance.
Ključne riječi: antropometrijske karakteristike; motorički prostor; vrtić
Abstract:
Measurements were performed on a sample of preschool children (N=108, older-age group) for the purpose
of determining the current level of some anthropometric characteristics and motor abilities as well as possible
differences based on gender and place of residence. The measurement was performed with a standard battery
of tests. Anthropometric characteristics were expressed by body height, body mass and the upper arm volume,
and the motor area by explosive strength (standing long jump), hand frequency speed (hand tapping), flexibility
assessment (sit-and-reach), agility (running around the stands), body coordination (polygon backwards), repetitive arm strength and shoulders (pulls on the bench) and precision (throwing balls into the target). Possible
differences were tested by the t-test and the analysis of variance.
Keywords: anthropometric characteristics; motor area; preschool
www.UFZG2015.com
Sanja Žuljević2, Snježana Mraković1, Ivica Kocijančić3
• Kinesiology
1
Gym Forestic, Zagreb, Croatia
• Kinesiology
2
Vibra Sport Inženjering, Pula, Croatia
• Kinesiology
3
Sažetak:
Svaka radna ili sportska aktivnost, ako se izvodi naglo, nepravilno ili predugo, može uzrokovati bol u lumbalnom
dijelu kralježnice. Intenzivno bavljenje tjelesnom aktivnošću može dodatno opteretiti kralježnicu, pa su moguće
ozljede ligamentarno-mišićnog aparata i zglobova kralježnice, posebno u lumbalnom dijelu. Glavni je simptom
bol u tom dijelu tijela praćena spazmom paravertebralne muskulature. Bolovi se najčešće javljaju uslijed nepravilnog dizanja tereta, naglih pokreta rotacije, savijanja ili istezanja trupa, dugotrajnog stajanja ili sjedenja i
ozljeda koštano-mišićnog sustava. Posljedice su većinom praćene smanjenom sposobnošću za rad, a u težim
slučajevima potrebom za odgovarajućim medicinskim tretmanom. Ako su ciljevi razvoj stabilnosti središnjeg
dijela tijela i zdravstvene naravi, potrebno je usredotočiti se na usvajanje pravilnih motoričkih obrazaca, razvoj stabilizacije i izdržljivosti, što će rezultirati manjim opterećenjem tkiva i niskim stupnjem rizika. U slučajevima kada
je cilj poboljšanje sportskog učinka, nakon navedenog potrebna je nadogradnja uz veće opterećenje i prateći
povišeni rizik. Program vježbanja koji je prikazan izrađen je s ciljem razvoja stabilnosti i izdržljivosti središnjeg
dijela tijela, a kako bi se poboljšalo provođenje tjelesne aktivnosti uz minimalan rizik od ozljede.
Ključne riječi: lumbalni dio kralježnice; ozljede kralježnice; stabilizacija; tjelesna aktivnost
Abstract:
Every work or sports activity, if performed too fast, irregularly or toor o long, can cause pain in the lumbar spine
region. Intense physical activities can additionally stress the spine, making musculoligamentous or spine injuries,
which occur mainly at the lumbosacral region, possible. The main symptom is pain in the mentioned region of
the body, followed by a spasm of the paravertebral muscles. The pain usually occurs due to improper lifting, sudden rotations, bending or stretching of the core, long standing or sitting positions as well as injuries of the bonemuscular system. The consequences are mostly followed by a reduced work capacity and in severe cases, the
need for adequate medical treatment. If the objectives are the development of core stability and the protection
of health, it is necessary to focus on establishing correct motoric patterns, stabilization and endurance, which will
result in less tissue stress and low risk levels. In cases when the objective is to improve sports performance, an
upgrade with a higher load is needed after the estabishment of the aforementioned patterns, which is followed
by increased risk. The presented exercise program was made with the aim of developing stability and endurance
of the central part of the body, to improve the conducting of physical activity with minimal risk of injury, as well
as the quality of life.
Keywords: lumbar spine region; spine injury; stabilization; physical activity
39
PROGRAM VJEŽBANJA ZA RAZVOJ STABILNOSTI I IZDRŽLJIVOSTI SREDIŠNJEG DIJELA
TIJELA /Training Program for Stability and Endurance of the Central
Part of the Body
www.UFZG2015.com
II. simpozij: Dječji jezik i kultura
2nd Symposium: Child Language and Literature
41
Zvuk glazbe kao prvi oblik jezika i križanje književnosti, glazbe i djetinjstva /
The Sound of Music as the First Form of Language and the Intersection of
Literature, Music and Childhood
Leonardo Acone1
1
University of Salerno, Salerno, Italy
Sažetak:
Rana percepcija glazbe, a posebice konstitutivnih elemenata kao što su melodija, harmonija i akordi, vidljiva je
u djece od 4 do 6 mjeseci. Emocionalni odgovor na promjenu akorda (od konsonantnoga do asonantnoga),
percepcijska diskriminacija izazvana novom melodijom ili jasna ritmička varijacija imaju trenutni odjek u glavama
novorođenčadi te su oni prvi akti prepoznatljivoga uspjeha s obzirom na kodirani jezik koji djeca doživljavaju (Aslin i Hunt: Development, plasticity, and learning in the auditory system, 2001). To je teorijska osnova – estetska i
psihološka – na kojoj se odražava tendencija koja naglašava važnost odnosa, citirajući Calvina Browna (Music and
Literature - A comparison of the Arts, 1987), a koja nije dovoljno istražena: ona između umjetnosti zvukova (glazbe) i umjetnosti smislenih glasova (književnosti). Prvi oblik dječje književnosti – u prvim godinama – uglavnom
se zasniva na slušanju čitanja. U to se vrijeme jezik dekodira i malo-pomalo ispunjava značenjem i važnošću.
Za djecu akustičko-zvukovno-glazbeni spektar postaje bitan kako bi se obogatilo i naglasilo značenje s obzirom
na okruženje. Nije slučajno da su najvažniji znanstvenici iz književnoga i glazbenoga svijeta uvijek pronalazili
svojstveni metajezik u bliskoj vezi dviju umjetnosti – i u daljnjim transpozicijama – jezik koji je prevladavajuć u
mnogostranim mogućnostima dječjih postignuća. Hoffmann, Schumann (npr. Album za mladež, Slike iz djetinjstva, Kreisleriana), Hugo, Liszt, Schelling, Franck, samo su neki od pisaca i glazbenika devetnaestoga stoljeća
koji su nam dali mogućnost sagledavanja odnosa književnosti i glazbe kao ključ za složenije kodiranje jezika
novorođenčadi koje se danas ponovno mora iščitati s obzirom na jezičnu i umjetničku usporedbu.
Ključne riječi: čitanje; interdisciplinarne znanosti; slušanje; transpozicija; umjetnička usporedba
Abstract:
The early perception of music, and particularly its constituent elements such as melody, harmony and chords,
can be noticeable as early as the age of 4-6 months. The emotional response to a chord change (from consonant to dissonant), the perceptual discrimination caused by a new melody or a clear rhythmic variation have
an immediate reverberation in the infantile mind and are the first act of a recognizable fruition with respect to
code-language that children perceive (Aslin and Hunt: Development, Plasticity, and Learning in the Auditory
System, 2001). This is the theoretical basis - aesthetic and psychological - in which a tendency that emphasizes
the importance of relationships is reflected, to quote Calvin Brown (Music and Literature - A comparison of the
Arts, 1987), not studied enough: those between art of sounds (music) and art of meaningful sounds (literature).
The first form of children’s literature, in the first years of development, is mostly based on listening to external
reading, by which a language is decoded and, little by little, filled with meaning and significance. For children, the
acoustic-sound-music scope becomes essential to enrich and broaden the meaning with regards to the surrounding world. It is no coincidence that the most regarded scholars from both the literary world and the musical
one have always found a kind of ‘meta-language’ in the tight relationship between the two arts, and in their following transpositions, a language that is able to pervade in the varied and multi-perspective ability of children’s
fruition. Hoffmann, Schumann (for example Album for the Young, Scenes from Childhood, Kreisleriana), Hugo,
Liszt, Schelling, Franck, are just some of the writers and the musicians, from the nineteenth century onwards,
that allowed us to look at the relationship between literature and music as the keystone of a more complex
codification of infant languages that must be reread today with respect to this linguistic and artistic comparison.
Keywords: reading; interdisciplinary studies; listening; transposition; artistic comparison
www.UFZG2015.com
Problem opisa hrvatske gramatičke norme /
The Problem of Describing the Croatian Grammatical Norm
Marko Alerić1
Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
• Odsjek za kroatistiku
1
Sažetak:
Jedan od razloga nedovoljnoga ovladavanja hrvatskom gramatičkom normom, kao i odstupanja koja se javljaju
u govorenoj i pisanoj komunikaciji na standardnom jeziku, može biti i činjenica da je gramatička norma u normativnim gramatičkim priručnicima nejasno ili neprecizno opisana, a taj problem u literaturi nije dovoljno istaknut, ni
proučen. U radu će biti utvrđeni i navedeni najčešći postupci opisa hrvatske gramatičke norme u normativnim
gramatikama. Posebno će biti utvrđeni i navedeni dijelovi gramatičke norme koji su opisani nejasno, nepotpuno
ili neprecizno, čime se korisnicima daje mogućnost njihova različitoga tumačenja, a što kao posljedicu može
imati: 1. razlike u govorenoj i pisanoj upotrebi hrvatskoga standardnoga jezika, 2. češća odstupanja u govorenoj
i pisanoj upotrebi hrvatskoga standardnoga jezika i 3. relativiziranje (slabljenje) hrvatske gramatičke norme. Na
temelju utvrđenih nejasnih dijelova hrvatske gramatičke norme bit će sastavljen upitnik u kojem će biti navedena
neka nejasna ili neprecizna mjesta, a zatim ponuđeno nekoliko načina njihova tumačenja. Upitnik će biti podijeljen ispitanicima, studentima nekoliko fakulteta zagrebačkoga Sveučilišta. Od ispitanika će biti zatraženo da
izaberu tumačenje za koje smatraju da odgovara navedenom gramatičkom pravilu, odnosno tumačenje za koje
smatraju da je pravilno i kojega se pridržavaju u oblikovanju vlastitih govorenih i pisanih tekstova. Na temelju dobivenih rezultata statistički će biti utvrđene razlike među ispitanicima u razumijevanju dijelova gramatičke norme
čije su značenje trebali protumačiti. Pretpostavlja se da će među ispitanicima postojati razlike u tumačenju, čime
će se potvrditi potreba za jasnijim i preciznijim opisom gramatičke norme.
Ključne riječi: hrvatska gramatička norma; problem tumačenja gramatičke norme
Abstract:
One of the reasons for the inadequate command of the Croatian grammatical norm, as well for the deviations
from the norm that appear in spoken and written communication in the Croatian standard language, could be
the fact that the grammatical norm is imprecisely and unclearly described in grammar handbooks – a insufficiently emphasized and studied problem.This paper will determine and present the most frequent methods
of describing the Croatian grammatical norm in normative grammars. Special emphasis will be given to parts
of the grammatical norm that are described unclearly, incompletely or imprecisely, which leaves them open
for different interpretations and can lead to:1. differences in spoken and written use of the Croatian standard
language2. frequent deviations from the norm in spoken and written use of the Croatian standard language
3. relativeness (weakening) of the Croatian grammatical norm. Based on the determined unclear parts of the
Croatian grammatical norm, a questionnaire will be created which will list all the unclear or imprecise descriptions and offer several interpretations for each. The questionnaire will be given to the participants, students of
several faculties of the University of Zagreb. The participants will be asked to select the interpretation they consider correct and which they adhere to when producing their own written and spoken texts. Based on the results,
we will statistically determine the differences among participants’ understading of the parts of the grammatical
norm whose meaning they were supposed to interpret. It is assumed that there will be differences in interpretation, which will confirm the need for clearer and more precise descriptions of the Croatian grammatical norm.
Keywords: Croatian grammatical norm; the problem of interpretation of the grammatical norm
43
Medijska manipulacija – prepoznavanje i prevencija /
Media Manipulation – Detection and Prevention
Jelena Alpeza1
1
DV Pčelica, Zagreb, Hrvatska
Sažetak:
Ovaj rad donosi promišljanje o različitim načinima, razlozima i ciljevima medijske manipulacije. Navedena je
važnost razvijanja kritičkoga mišljenja kao prvoag koraka prevencije. Nužnost razvijanja medijske kulture i pismenosti proizlazi iz velike manipulacijske moći medija. Mediji odašilju poruke i vrijednosti koje imaju veliku
usmjeravajuću funkciju na aktivnosti mladih, utječu na zauzimanje stajališta o relevantnim društvenim događajima
i problemima. Tehnološki napredak suvremenoga društva nudi izvanrednu mogućnost dostupnosti informacijama iz medija i stoga je važno istraživati vrijednosti koje promiču. „U medijima se ogledava i stvara stanje i kretanje jednoga društva, a najnegativnije posljedice nastaju s tabloidizacijom medija.“ (Bauer, 2007:18) Provođenje
preventivnih programa, kreativno osmišljeno slobodno vrijeme, važnost preuzimanja roditeljske odgovornosti
prioriteti su u radu s djecom i mladima, a u cilju sprječavanja negativnih implikacija ovisnosti o medijima i medijskim manipulacijama. Ovaj rad ističe važnost medijskoga odgoja koji se bavi usvajanjem medijske pismenosti
i ovladavanjem medijskim kompetencijama. Prema Miliša, Tolić, Vertovšek (2009) jedan je o glavnih ciljeva
medijskog odgoja prepoznavanje medijskoga djelovanja: manipulacijsko ili odgojno djelovanje, analiza i procjena
medijskih proizvoda, razlučivanje fikcije od stvarnosti, prepoznavanje funkcije medijskoga sadržaja.
Ključne riječi: kritičko mišljenje; medijska manipulacija; mediji; medijski odgoj; prevencija
Abstract:
This paper discusses different methods, reasons and goals of media manipulation. It presents the importance
of developing critical opinion as the first step in preventing media manipulation. The necessity of development
of medial culture and literacy arises from a strong manipulation power of media. The media are used for sending messages and morals with a function of directing actions of youth and influencing their opinion on relevant
social events and issues. The technological progress of contemporary society offers exceptional availability of
media information and it is therefore important to research the values they promote. The media reflect and create situations and motions in a society. The most negative consequences are caused by media sensationalism
(Bauer, 2007:18). The paper tackles the issue of media impact and discusses the prevention of media addiction
and manipulation, acquisition of media competence and importance of assuming parental responsibility. The
prevention programs and creative use of leisure time are priorities in working with children and youth in order
to prevent negative implications of media addiction. Furthermore, the paper emphasizes the importance of
media education that deals with development of media literacy and acquiring media competences. According
to Miliša, Tolić, Vertovšek (2009), one of the main goals of media education is the development of the ability to
detect the form of media activity: manipulative and educational impact, the analysis and assessment of media
products, the ability to separate reality from fiction and to recognize the function of media content.
Keywords: critical opinion; media manipulation; media; media education; prevention
www.UFZG2015.com
Tena Babić Sesar1
Filozofski fakultet Osijek, Osijek, Hrvatska
• Odsjek za hrvatski jezik i književnost
1
Sažetak:
Prema Zakonu o manjinama (Volksgruppengesetz, 1976.) gradišćanski su Hrvati u Austriji manjinska skupina.
Iako je povijest njihova obitavanja u toj zemlji duga gotovo 500 godina i očuvanost jezika na vrlo visokoj razini,
u suvremeno se vrijeme postavlja pitanje kakva je budućnost gradišćanskohrvatskoga jezika budući da je sve
veći trend opadanja (gradišćansko)hrvatske jezične kompetencije kod djece. U Republici Austriji nastava na
hrvatskom jeziku održava se u pojedinim školama, postoji i dvojezična glavna škola u Velikom Borištofu te nekoliko vrtića u kojima se nastoji poboljšati znanje (gradišćansko)hrvatskoga jezika. Također se kroz djelovanje
kulturnih, umjetničkih i drugih društava i udruženja intenzivno radi na očuvanju (gradišćansko)hrvatskoga jezika.
Jedna je od aktivnosti kojima se promovira gradišćanskohrvatski jezik i Recital – „naticanje u čitanju i recitiranju
pjesmic odnosno tekstov“ koji svake druge godine organizira Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću (godine
2013. Recital je održan deveti put). Budući da se prema najnovijim pokazateljima utvrđuje kako mlađi naraštaji
gradišćanskohrvatski govore tek prigodno, poneki ga samo razumiju, ali ne govore, a dosta je djece koja gotovo
ništa ne razumiju, u ovom se radu problematika statusa gradišćanskohrvatskoga jezika u mlađih govornika te
budućnost gradiščanskohrvatskoga jezika analizira s gledišta statusa gradišćanskohrvatskoga jezika u austrijskim školama te potom s obzirom na Recital. Na taj je način obuhvaćen i školski i društveni kontekst dječjega
gradišćanskohrvatskoga jezika u toj višejezičnoj okolini.
Ključne riječi: Austrija; budućnost; dječji jezik; gradišćanski Hrvati; višejezičnost
Abstract:
According to Minority Rights Act (Volksgruppengesetz, 1976) Burgenland Croats are a minority group in Austria.
Although they have been living in that country for almost 500 years and the preservation of their language is at
a high level, nowadays there questions arise about the future of the Burgenland Croatian language, as Croatian
children’s linguistic competence has been on the decline. In the Republic of Austria some schools organize
classes in Croatian, in the city of Veliki Borištof there is a main bilingual school and several kindergartens where
they try to improve the knowledge of Burgenland Croatian. Folklore Societies and other groups and communities also try to preserve this language. One of the activities that promote Burgenland Croatian is Recital – a competition in reading and reciting of poems and texts in Burgenland Croatian organized by the Croatian Cultural
Society in Burgenland every second year (in 2013, the Recital was held for the 9th time). The latest indicators
show that young generations speak Burgenland Croatian just occasionally, some of them understand but don’t
speak this language, and a great number of children barely understand anything. According to these indicators
this paper analyses the problems of Burgenland Croatian status among younger speakers and the future of this
language from the point of view of the Burgenland Croatians status in Austrian schools and according to the
Recital – in this way both educational and social context of children’s Burgenland Croatian has been considered
in that multilingual surrounding.
Keywords: Burgenland Croats; Austria; multilingual society; children’s language; future
45
Budućnost gradišćanskohrvatskoga jezika iz perspektive dječjega jezika
gradišćanskih Hrvata u Austriji / The Future of Burgenland Croatian from
the Point of View of Austrian Burgenland Croatian Children’s Language
Susret kultura i iskustva stranih obitelji /
Meeting of Cultures and Experiences of Foreign Families
Livia Cadei1, Tihomir Pleša2
1
Faculty of Psychology, Università Cattolica del Sacro Cuore, Brescia, Italy
2
Osnovna škola Ljudevita Modeca, Križevci, Hrvatska
Sažetak:
„Bimbo Chiama Bimbo“ udruga je koja djeluje u Brescii (Italija). Osnovana je 1998. u sklopu projekta Croatia
Project, čiji je cilj bio dati podršku i omogućiti razvoj društveno ugroženoj djeci u Križevcima (Hrvatska). Taj je projekt realiziran u suradnji s Osnovnom školom Ljudevita Modeca iz Križevaca kroz različite aktivnosti: prihvaćanje
hrvatske djece u talijanske obitelji, sudjelovanje u ljetnim rekreacijskim aktivnostima, posjete talijanskih obitelji
hrvatskim obiteljima. To je iskustvo rasvijetlilo važne obrazovne aspekte koji uključuju hrvatsku i talijansku djecu i
njihove obitelji. Obrazovni plan teži potvrditi može li i kako ovo interkulturalno iskustvo ponuditi korisne alate za
razvoj i rast društveno ugrožene djece i talijanskih obitelji. Susret s „drugim“, s pojedincem različitoga kulturnoga
podrijetla, viđen je kao izazov i kao mogućnost sukoba i razmatranja u području vrijednosti, pravila i standarda
ponašanja (Portera, 2008). Kao što Abdallah-Pretceille (1996) kaže: „...kulture daju smisao odnosu“, suočavamo
se s izazovima interkulturalnoga obrazovanja kroz „uranjanje“ u svakodnevni obiteljski život i sudjelovanje u
društvenim aktivnostima. Osobito, kako bismo izbjegli retorički pristup, radimo na „proživljavanju“ kultura, a naša
se metodologija zasniva na pristupu pričanja priča („pripovjed o doživljenoj problemskoj situaciji“, Desgagné
et al. 2001; 2005). Takav pristup omogućuje izravno prihvaćanje onoga „što se tamo događa“ kroz iskustva i
razumijevanje koje im glumci pripisuju. Ovo istraživanje omogućit će verifikaciju učinkovitosti tih alata i procesa
korištenih kako bi se to iskustvo provelo u praksi.
Ključne riječi: djeca; interkulturalno obrazovanje; istraživanje kultura
Abstract:
Bimbo Chiama Bimbo is an association that works in Brescia (Italy). It was founded in 1998 around the Croatia
Project, the objective of which has always been to support and facilitate the growth of socially disadvantaged
children living in Krizevci (Croatia). This project is realized through both the collaboration with the Ljudevit Modeca Primary School in Krizevci and different activities: hosting Croatian children in Italian families, taking part
in summer recreational activities, visits of Italian families to Croatian families. This experience has highlighted
important educational aspects that involve Croatian and Italian children and their families. The educational plan
seeks to verify if and how this intercultural experience could offer useful tools for the development and growth
of both socially disadvantaged children and Italian families. The meeting with the ‘other’, with an individual of
different cultural origin, is seen as a challenge and as a possibility of confrontation and reflection in the realms
of values, rules and behavioral standards (Portera, 2008). As Abdallah-Pretceille said, “cultures make sense in
a relationship” (1996), we tackle the challenges of intercultural education through an ‘immersion’ in everyday
family life and participation in social activities. In particular, to avoid a rhetorical approach, we work on enacting
cultures while our methodology is based on the storytelling practices approach (“narrative of a situation/problem encountered”, Desgagné et al. 2001; 2005). This approach provides direct access to ‘what is played there’
to the experiences and to the meaning that the actors attribute to them. This study will allow for a verification of
the effectiveness of the tools and the process used to conduct the experience.
Keywords: children; intercultural education; culture research
www.UFZG2015.com
Mahmut Celik1, Jovanka Denkova1
Filološki fakultet, Univerzitet Goce Delčev, Štip, Makedonija
• Turski jezik i književnost
1
Sažetak:
Razmatrajući tursku dječju književnost u Republici Makedoniji, vidljivo je kako je do raspada Jugoslavije broj
objavljenih knjiga za djecu dosegnuo negdje iznad četiri stotine naslova. Te su se knjige u osnovnoškolskom
obrazovanju na turskom nastavnom jeziku koristile i kao dodatni nastavni materijal. U razdoblju od 1944. do
1984. godine kvaliteta poezije i priče za djecu na turskom jeziku u istoj je ravnini s dječjom književnošću naroda
i etničkih skupina u bivšoj Jugoslaviji. No, kada je u pitanju turska dječja književnost u Makedoniji, više je pisaca
javno priznalo da je ona korak ispred dječje književnost u Turskoj. Analizirajući osnovnoškolski nastavni plan i program materinskoga jezika s obzirom na turske tekstove za djecu, možemo zaključiti da u njima i dalje dominiraju
tekstovi s temom Narodnooslobodilačkog rata i razdoblja socijalističke izgradnje. S druge strane, vrlo je malo
tekstova u kojima se govori o prirodi, životu učenika ili tekstova koji su oslobođeni komunističke ideologije. Kao
rezultat demokratskih težnji od 1992. te novih trendova i zbivanja u obrazovnom sustavu razvijenih zemalja došlo
je do promjena u nastavnim planovima i programima u Republici Makedoniji. Raščlambom kurikula za predmet
materinski jezik (makedonski i turski) i dalje je razvidan manjak kritičkoga mišljenja.
Ključne riječi: analiza; knjige; obrazovanje; turska dječja književnost
Abstract:
Referring to Turkish children’s literature in the Republic of Macedonia, it can be concluded that until the division
of the former Yugoslavia, the number of published children’s book was above 400, and those same books are
used as an additional teaching material in primary schools for Turkish language teaching. In the period between
1944-1984, in terms of quality of poetry and prose in the Turkish language is at the same level as children’s
literature among the people and ethnic groups in former Yugoslavia. However, when it comes to literature for
children in Macedonia, more writers publicly acknowledged that children’s literature of the Turks in Macedonia
is a step ahead than such literature is in Turkey. In analyzing the syllabus for the mother tongue subject in
primary education and taking into account the works of Turkish writers for children, we can rightly say that they
are dominated by texts and praise the era of the National Liberation War and the time of socialist construction,
while there are very few articles about nature, life, students, or texts that are free from the communist ideology.
As a result of democratic demands since 1992 some changes to the curricula have bene made depicting the
expression of new trends and developments taking place in the educational systems of developed countries
around the world. The analysis of the curriculum for the mother tongue (Macedonian and Turkish), indicates that
critical thinking is still under-represented.
Keywords: analysis; books; education; Turkish children’s literature
47
Afirmacija turske dječje književnosti u Republici Makedoniji /
The Affirmation of Turkish Children’s Literature in the Republic of Macedonia
Prateći hipertekst – prema pomaku u paradigmi poučavanja poljskoga jezika
u državnim školama / Following Hypertext – Toward the Paradigm Shift in
Teaching Polish Language in National Schools
Ilona Copik1, Eugene Szymik1
1
University of Silesia, Katowice, Poland
Sažetak:
Cilj je ovoga rada kritički osvrt na koncept predmeta Poljski jezik koji je sadržan u jezgri kurikula za opće obrazovanje na trećoj i četvrtoj razini obrazovanja (predmetna nastava/srednja škola). Rad je napisan iz perspektive
obrazovne prakse i teorijskoga osvrta na medijsku znanost. Transformacija stvarnosti zbog širenja novih tehnologija uključuje i takve pojave kao što su: promjene u oblicima sudjelovanja u kulturi, druga shvaćanja identiteta, novi oblici kulturne osviještenosti. Tu pojavu znanstvenici poput Leva Manovicha (L. Manovich, Praksa
(mediji) u svakodnevnom životu, Popular Culture, No. 4 (22 ), 2008; L. Manovich, Language, New Media, Warsaw 2006) objašnjavaju kao formiranje novoga modela percepcije svijeta, kao bazu podataka. Taj model traži
prilagodbu obrazovnih uvjeta različitim vrstama kultura od linearno-tekstualne, karakteristične za doba tiska, do
kulture hiperteksta, čiji je izvor digitalno doba. Kulturna promjena uključuje iznad svega temeljiti osvrt na pitanja
poput: obrazovnih ciljeva, kompetencija učenika, metoda definiranja kulturalnoga kanona. Najvažnije je, kao što
tvrdi Zygmunt Bauman (Z. Bauman, Liquid Modernity, Krakow, 2006), od odgovornih za obrazovanje zatražiti
načine obrazovanja koji zadržavaju ljudsku subjektivnost u svjetlu tehnološke ekspanzije. Kontekst razmatranja
čine izvješća M. Filiciak, M. Danielewicz, M. Halawa, P. Mazurek, A. Nowotny, Mladi i mediji, Novi mediji i sudjelovanje u kulturi (Center for the Study of Popular Culture Social Psychology), Digitalna budućnost, Medijsko
obrazovanje i informacije u Poljskoj (ur. J. Lipszyc, Foundation Modern Poland).
Ključne riječi: baza podataka; digitalna revolucija; identitet ubačenog tipa; jezgra kurikula; medijska pismenost;
hipertekst
Abstract:
The aim of this paper is a critical reflection on the concept of the subject Polish Language, which is contained in
the core curriculum of general education at the third and fourth level of education (middle school / high school).
The paper was written from the perspective of teaching practice and theoretical reflection on media studies.
Transformation of reality due to the dissemination of new technologies includes phenomena such as: changes
in the forms of participation in culture, other concepts of identity, a new kind of cultural consciousness. It is described by researchers such as Lev Manovich (L. Manovich , Practice (Media) in Everyday Life, “Popular Culture”
, No. 4 (22) / 2008); L. Manovich, Language, New Media, Warsaw 2006) as the formation of a new model of
perceiving the world - a database. This model determines the need to adapt the educational requirements for a
different type of culture than the linear-textual one, characteristic for the age of print, to the culture of hypertext,
which has its source in the digital era. Cultural change entails above all a deep reflection on issues such as:
educational goals, student competence, methods of defining what we call a cultural canon. Most importantly,
as stipulated by Zygmunt Bauman (Z. Bauman, Liquid modernity, Krakow 2006) - it obliges those responsible
for education to seek ways of educating that preserve human subjectivity in the face of technological expansion. The contexts to be considered come from the following reports: M. Filiciak, M. Danielewicz, M. Halawa,
P.Mazurek, A. Nowotny, The Young and the Media. New Media and Participation in Culture (Center for the Study
of Popular Culture Social Psychology) and The Digital Future. Media education and information in Poland, ed. J.
Lipszyc (Foundation Modern Poland).
Keywords: database; digital revolution; identity of the insert type; core curriculum; media literacy; hypertext
www.UFZG2015.com
Animalistički karakteri u radu Kire Doneva /
Animal Characters in the Works of Kiro Donev
Jovanka Denkova1, Mahmut Celik1
Filološki fakultet, Univerzitet Goce Delčev, Štip, Makedonija
• Makedonski jezik i književnost
1
Sažetak:
Ovaj se rad bavi djelima suvremenoga makedonskoga autora za djecu Kire Doneva. U najvećem dijelu njegova
stvaralaštva nalaze se likovi životinja ili pak likovi životinja u neposrednoj komunikaciji s djecom. Dobro je znana
bliskost svijeta djece i svijeta životinja pa ne čudi da su ta dva svijeta isprepletena. Čini se da u djelima Kire
Doneva, uz dijete, životinje zauzimaju drugo mjesto po važnosti. Životinje su najbolji prijatelji djeteta, a djete
vjeruje da može razumjeti životinjski govor. Ova značajka odražava fantastične/bajkovite elemente uobičajeno
prisutne u dječjoj književnosti.
Ključne riječi: dječja književnost; Kiro Donev; životinje
Abstract:
This paper addresses the work of Kiro Donev, the contemporary Macedonian author for children. The majority of his work involves animals as the main characters, or in close communication with children. Well-known is
the preoccupation and proximity of the child’s world and the world of animals, and therefore not surprising that
these two worlds are intertwined. It seems that in the works of Kiro Donev, beside the child, animals occupy the
second “most important” place. Animals are s best friend and the child can understand the speech of animals.
This feature reflects fantasy/fairytale elements which are common in literature for children.
Keywords: children’s literature; Kiro Donev; animals
49
Problemi s klasicima: promišljanje klasičnih priča kroz jezik suvremenoga
kazališta za djecu / Problems with the Classics: Rethinking Classical Tales
through the Language of Contemporary Theatre for Children
Ivana Djilas1
Faculty of Education, Ljubljana, Slovenia
• Educational policies
1
Sažetak:
Juri Muri u Africi slovenska je priča u stihovima koju je 1952. napisao Tone Pavček. Priča je to o dječaku koji
ima averziju prema vodi i tako odluči otići u Afriku. Vjeruje da je Afrika pustinja bez vode, te će, ode li tamo,
izbjeći pranje. Ovo je priča koju su slovenski roditelji, a također i oni iz područja bivše Jugoslavije, slušali, znali
napamet dok su bili djeca. Uglavnom se knjiga počela čitati djeci u dobi od tri godine. Juri Muri u Africi spominje se u kurikulu tri puta i to u vrtiću i osnovnoj školi. U Sloveniji je ova priča bolje znana i čak važnija od klasika
poput Crvenkapice te se prenosi iz generacije u generaciju. Iako priča Juri Muri u Africi sadrži nekoliko ideja
koje mi u suvremenom društvu i obrazovnim sustavima identificiramo kao predrasude i pokušavamo im se
suprotstaviti – podijeljenost ljudi prema boji kože, prezentacija Afrike kao egzotične zemlje pune divljih životinja
i primitivnih plemena, kao i izvorne ideje da je Afrika mjesto gdje netko može biti prljav – nekako u ovoj priči
s prekrasnim ritmičkim izrazom, stihovima koji su uhu mili i sentimentalnoga karaktera, uspješno odolijevaju
sudu vremena. Ovaj rad je studija slučaja - izvedbe plesnoga kazališta koje je pokušalo interpretirati ovu voljenu
priču u sadašnjem vremenu. Nije li dovoljno jednostavno pitati je li to klasik ili kazalište za djecu treba preispitati korištenje svijeta, ideja i modela ponašanja koja se prenose iz priče u dječji život? Trebamo li jednostavno
zabraniti i zaboraviti priče koje imaju teme koje su se u odnosu na nas promijenile tijekom vremena? Je li to
uopće moguće? Smijemo li mijenjati riječi u književnosti kako bismo ih prikazali politički ispravno? Kada će dijete moći razumjeti koncept „tako je nekada bilo, ali ne mislimo više tako“? Treba li kazalište za djecu propitivati
eurocentrizam, raznolikost, kulturalne razlike, diskriminaciju, asimilaciju i prihvaćanje? Tko bi trebao postaviti/
odgovoriti na ta pitanja: kazalište ili učitelj/roditelj? U kojoj mjeri su učitelji spremni nositi se s „pomalo drukčijom“
kazališnom izvedbom zasnovanom na dobro znanoj knjizi? Kroz ovakva promišljanja pokušali smo odgovoriti na
pitanje može li kazališna izvedba, sa svojom snagom interpretacije i scenskim jezikom, biti pogodan medij za
prikazivanje priče kroz drugačiju prizmu.
Ključne riječi: interpretacija; kazališna izvedba za djecu; kurikul; predrasude; scenski jezik;
Abstract:
Juri Muri in Africa is a Slovenian tale in verse written by Tone Pavček in 1952. It is about a boy who has an aversion to water and so decides to go Africa. He believes that Africa is only desert without any water, so by going
there he can avoid having a wash. This is a tale that Slovenian (and even former Yugoslavian) parents used to
listen to, and that they knew by heart when they were children. They typically read the book to their children
who were three years old. Juri Muri in Africa shows up in the curriculum three times, both in kindergarten and
primary school. In Slovenia, this tale is even better known and more important than the classical tales such as
Little Red Riding Hood, and it is passed down from generation to generation. Although the story Juri Muri in
Africa includes several ideas that we in the contemporary society and education system identify as prejudices
and try to fight against –separation of people according to skin colour, representation of Africa as an exotic
land of wild animals and primitive tribes, as well as the original idea that Africa is a place where one can be dirty
– somehow this tale, with its wonderfully rhythmical language, verses that appeal to the ear and sentimental
value, has avoided the judgement of time. The present paper is a case study of a dance theatre performance
that tried to reinterpret this much-loved story in the present time. Is it enough to simply ask whether it is a classic, or is theatre for children supposed to rethink the use of the worlds, ideas and models of behaviour that are
transferred from the tale to a child’s life? Should we simply forbid or forget tales with topics to which our point
of view has changed in time? Is it even possible to do so? Are we allowed to change words in literature to make
it politically correct? When is a child able to understand the concept “it used to be like this but we do not think
about it like this any more”? Should theatre for children raise questions such as Eurocentrism, diversity, cultural
differences, discrimination, assimilation and acceptance? Who should raise/answer these questions: theatre or
the teacher/parent? How are teachers prepared to deal with “a slightly different” theatre performance based on
a well known book? Through this kind of thinking, an attempt is made to answer the question whether theatre
performance, with its power of interpretation and its stage language, can be the right medium to present the
tale in a different light.
Keywords: curriculum; interpretation; prejudices; stage language; theatrical performance for children
www.UFZG2015.com
Zdenka Đerđ1
1
Centar za kulturu i informacije Maksimir, Zagreb, Hrvatska
Sažetak:
Tema ovoga rada dotiče problem odrastanja djeteta potkraj 20. i početkom 21. stoljeća u kontekstu kulturalnih
studija kao načelno otvorenoga i nedovršenoga projekta koji stvara stalnu napetost i postavlja središnja, neodgodiva i uznemirujuća pitanja o društvu i kulturi. U tom kontekstu kultura povezuje svoje dvije odvojene stranec
sveukupnost pojedinačnoga i društvenoga života te umjetnost i učenost. Razvojem elektroničkih medija i sredstava masovne komunikacije dijete se od najranije dobi nalazi u istoj ravni ne samo sa slojevitim područjem kulture već i s tehnikom, tehnologijom i sve aktualnijom globalizacijom. U tom polju raznorodnih znakova i značenja,
kao dio nacionalne kulture, lutkarsko je kazalište djetetov prihvatljiv orijentir i moguće pouzdano uporište estetskoga i etičkoga, posebice u prvoj etapi socijalizacije, u njegovoj predškolskoj dobi. Budući da je predškolsko
dijete u interakciji i s popularnom kulturom, utjecaji lutkarskoga i kazališta za djecu na njegov cjelovit razvoj nisu
zanemarivi. O tome zorno svjedoče prva antropološka istraživanja utjecaja okruženja – kulture na formiranje
ličnosti. Potkraj dvadesetoga stoljeća predstava za djecu koja je i tržišni proizvod sve učestalije i agresivnije
preuzima elemente dopadljivosti, kiča i trivijalnosti. O trivijalizaciji lutkarskih i kazališnih predstava za djecu u 21.
stoljeću svjedoči kritika koja katkad uznemirujućim tonovima upozorava na brojne stvaralačke nesporazume koji
se kreću u rasponu od iznevjeravanja smisla priče ili bajke do posve trivijalnih scenskih rješenja.
Ključne riječi: kazališna/lutkarska predstava za djecu; kultura; mediji; odrastanje; trivijalno
Abstract:
The theme of this paper tackles the problem of growing up of a child at the end of the 20th and beginning
of the 21st century in the context of cultural studies, as a basically forever-open and unfinished project thus
creating constant tension and posing central, urgent, and disturbing questions about society and culture. In this
context, culture connects its two separate parties – the totality of individual and social life, and art and scholarship. With the development of electronic media and mass media, the child from an early age finds itself at the
same level not only with the layered area of culture, but also with technique, technology and with the increasingly
relevant process of globalization. In such a field of numerous signs and meanings, as part of the national culture,
puppet theater presents a child-friendly landmark and possibly a reliable foothold of the aesthetic and ethical,
particularly in the first stage of socialization, in its pre-school years. Since a pre-school child is also in interaction
with popular culture, the influences of puppet theatre or theatre for children on their integral development can
not be neglected. The first anthropological research on the influence of the environment – culture on the formation of personality serves as the witness and confirms that. At the end of the twentieth century, the performance
for children became a market good, which more and more frequently and aggressively adopts elements of
attractiveness, kitsch and trivia. Theatre critics bear witness to trivialization of puppet and other theatre performances for children in the 21st century, sometimes in disturbing tones warning of numerous creative faults, ranging from betraying the meaning of the story or fairy tale to completely trivial theatrical solutions.
Keywords: growing up; culture; theatre / puppet play for children; media; trivial
51
Trivijalno u recentnim kazališnim i lutkarskim predstavama za djecu /
Trivial in Recent Theatre and Puppetry Performances for Children
Metaleptična naracija na razmeđu fikcije i fakcije u trilogiji „Svijet od tinte“
Cornelie Funke / Metaleptic Narration at the Crossroads of Fiction and Fact
in Cornelia Funke’s Trilogy “Inkworld”
Tihomir Engler1
Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Osijek, Hrvatska
• Odsjek za njemački jezik i književnost
1
Sažetak:
U izlaganju se analiziraju strategije naracije kojima se rukovodi Cornelia Funke u trilogiji „Smrt od tinte“ (2003
.– 2007.). Riječ je o autorici čiji su fantastični romani privukli pažnju ne samo njemačkih čitatelja i istraživača
dječje književnosti već i onih diljem svijeta, o čemu svjedoči i činjenica da je njezin dosadašnji opus preveden
na 37 strana jezika. Na primjeru oblikovanja naracije u autoričinoj trilogiji razmatraju se načini oblikovanja onoga
suvremenoga fantastičnoga romana za mladež koji je smješten na disperzivnom razmeđu fikcije i fakcije. S tim
u vezi posebice se ukazuje na metaleptični transmundijalni transfer kao temeljne narativne strategije autoričina
romanesknoga svijeta, odakle je moguće sagledati značaj ne samo njezina poigravanja s autoreferencijalnošću
i intertekstualnom potkom cjelokupne trilogije već i s pozicijom pripovjedača, likova i implicitnoga čitatelja kao
posljedice poroznoga odnosa između fikcije i fakcije na metanarativnoj razini njezina romanesknoga diskursa.
Ključne riječi: Cornelia Funke; fantastični roman za mladež; metaleptična naracija; postmoderna; „Smrt od tinte“
Abstract:
The presentation analyzes the strategies of narration used by Cornelia Funke in her trilogy “Inkworld” (2003 2007). She is an author whose fiction novels attracted the attention not only of German readers and researchers of children’s literature, but also of those around the world, as evidenced by the fact that her previous work
has been translated into 37 foreign languages. Based on the example of shaping the narrative in the author’s
trilogy, the methods of shaping the modern fantastic novel for young adults, which is located at the dispersive
crossroads of fiction and faction, are scrutinized. In this regard, it is particularly focused on the metaleptic transfer as the basic narrative strategy of the author’s world of novelistic discourses, where it is possible to see the
importance of her flirtation not only with autoreferentiality and intertextual weft of the entire trilogy, but also with
the position of the narrator, the characters, and the implicit readers as a result of porous relationship between
fiction and faction on metanarrative level of her novelistic discourse.
Keywords: Cornelia Funke; fantasy novel for young adults; metaleptic narration; postmodernism; “Inkworld”
www.UFZG2015.com
Sabrina Fava1
1
Università Cattolica S. Cuore, Milan, Italy
Sažetak:
U 19. su stoljeću Pinokijeve pustolovine i Srce bili najpoznatiji romani talijanske dječje književnosti. Djelo Carla
Collodia, napisano 1881. Storia di un burattino [Povijest lutka], objavljeno je u nastavcima u časopisu Giornale
per i bambini [Časopis za djecu], a kao knjiga 1883. godine. Srce De Amicisa tiskano je 1886. godine. Ti
romani predstavljali su različite vizije djetinjstva i etičkih vrijednosti. Roman De Amicisa isticao je važnost škole
i obrazovanja u procesu nastanka nacije, odnosno „stvaranja Talijana“: knjige i čitanje prikazani su kao simboli
odrastanja te kao nešto što djeca poštuju. Suprotno tome, Collodi je prikazivao proturječnosti u talijanskomu
školskom sustavu. Učenici nisu bili zainteresirani za školske knjige. Collodijev je roman ocrtao sukob između
onoga što djecu privlači i onoga što im odrasli nameću. Tekstovi koje su djeca voljela čitati nisu odgovarali tekstovima koje im je nudio školski sustav. Pinokio je još kao lutak svoju početnicu prodao, a on i njegovi prijatelji
bacili su udžbenike u more. Ti su prizori umetnuti kako bi dočarali svu dosadu i zamornost onovremene škole.
U radu raščlanjujemo one dijelove oba djela u kojima su prikazane knjige i čitanje. Ova komparativna metoda
osvjetljava ulogu i snagu koje je u prošlosti književnost imala u obrazovanju. Također, objašnjava razvoj dječje
književnosti do danas. Naravno, ova djela nas upoznaju s razlikama u pjesničkim rješenjima i obrazovnim paradigmama. Tijekom 20. stoljeća otvorila su put za dvije linije razvoja u dječjoj književnost, s jedne strane, realno i
introspektivno pisanje, a s druge, šaljivo i fantastično.
Ključne riječi: čitanje; dječja književnost; Italija; obrazovanje
Abstract:
In the 19th century Le avventure di Pinocchio [The adventures of Pinocchio] and Cuore [Heart] were the most
famous novels in Italian children’s literature. The first was written in 1881 (Storia di un burattino [History of a
puppet] by Collodi, serialized in the paper “Giornale per i bambini” [“Journal for Children”], and was published
in 1883 as a volume. Cuore by De Amicis came out in 1886. These novels provided different visions of childhood and ethical values. De Amicis represented the importance of school and education in the nation-building
process of “making the Italians”: books and reading were represented as emblems of growing up, which children
respected. Contrary to this, Collodi portrayed contradictions in the Italian scholastic system. Students were not
interested in school books. The story introduced the conflict between what the children loved and what adults
taught them. The texts that children preferred did not correspond to the texts that the scholastic system offered
them. When Pinocchio was a puppet, he sold his Primer, and he and his friends threw their school books into
the sea. The scene seems to have been inserted to remember the dull and tedious nature of contemporary
schools. The presentation analyses some parts of the texts, where books and reading are represented, and
compares means and style. This comparative method highlights the power of literature in education in the past
and explains the development of children’s literature until today. Indeed, these stories introduce differences in
poetic solutions and educational paradigms. During the 20th century they opened the way for two lines of development in children’s literature: the realistic and introspective writing, and the humorous and fantastic writing.
Keywords: reading; children’s literature; Italy; education
53
Knjige i čitanje Pinokijevih pustolovina Carla Collodia i Srca Edmonda
De Amicisa / Books and Reading of Le avventure di Pinocchio by Carlo
Collodi and Cuore by Edmondo De Amicis
Devet devijacija djecolikoga jezika / Nine Deviations of Childlike Language
Željka Flegar1
• Department of Philology
1
Sažetak:
O definiciji i autorstvu tekstova pisanih za djecu raspravlja se već desetljećima. U izlaganju će se govoriti o pojmu
“djecolikoga jezika” kao jezika koji se razlikuje od ostalih vrsta izričaja kroz svoju povezanost sa pojmom djeteta
i dječjom kulturom, no čiji su izvor odrasli. U skladu s tim djecoliki se jezik odlikuje izrazitim odstupanjem/zastranjivanjem od norme, a stvaraju ga odrasli autori koji pokazuju naklonost ka književnom eksperimentiranju
te se često poistovjećuju sa svojom dječjom publikom. Kroz povezanost sa “semiotičkim” oblikom jezika, kako
ga definira Julia Kristeva, a koji se odnosi na prozodiju, zvuk i melodiju jezika, takva djela dječje književnosti
ukazuju na prirodnu devijaciju na lingvističkoj/leksičkoj, fonetičkoj, semantičkoj, pravopisnoj i gramatičkoj razini specifičnom uporabom neologizama, igrom riječi, glasovnih figura, hiperbole, nonsensa te ostalih stilskih
i strukturnih elemenata. Na taj način autori tekstova za djecu stvaraju posebnu vrstu izričaja jezikom koji se
opire standardnim pravilima i ne trpi status quo, a čiji su rezultat zaigranost, humor, subverzivnost i groteska. U
svrhu određivanja i opisivanja kategorija djecolikoga jezika ovo se istraživanje bavi primjerima popularne dječje
književnosti autora engleskoga govornoga područja kao što su Roald Dahl, Dr. Seuss, A. A. Milne, J. R. R. Tolkien,
J. K. Rowling, Edward Lear, Lewis Carroll, J. M. Barrie i drugi. Iako analiza primarno obraća pozornost na primjere
specifičnoga govornoag područja, djecoliki je jezik univerzalan, bez obzira na dob ili područje. On je izvor slobode i divergentnoga mišljenja, potiče nas da čitamo i omogućava nam da izrastemo u vrlo moćne ljude.
Ključne riječi: dječja kultura; humor; igra riječima; neologizam; nonsens; semiotičko
Abstract:
Over the decades there have been discussions regarding the ownership and definition of texts written for
children.This presentation discusses the term “childlike language” as one distinguished from other types of
language through its connection to the image of a child and children’s culture, but generated by adults. Accordingly, childlike language is marked by a distinct deviation/aberration from the norm and is produced by adult
authors who often engage in literary experimentation and exhibit a propensity for identifying with their child
audience. In their strong association with the “semiotic,” as defined by Julia Kristeva, denoting the prosody and
sound of language, such works for children exhibit deviant nature lingustically/lexically, phonetically, semantically, orthographically, and grammatically through their specific use of neologisms, word play, sound patterns,
hyperbole, nonsense, and other stylistic and structural elements. Therefore, authors for children express their
childlike nature by means of language which defies common rules, challenges status quo and which results in
playfulness, humour, subversiveness and grotesque. For this purpose, the research focuses on the examples
of popular works by children’s authors belonging to the English-speaking literary tradition, such as Roald Dahl,
Dr. Seuss, A.A. Milne, J.R.R. Tolkien, J.K. Rowling, Edward Lear, Lewis Carroll, J.M. Barrie and more, in order to
detect and illustrate the categories of childlike language. However, though the analysis will stick to its designated
focus, the childlike is universal regardless of age and location. It is a source of freedom and divergent thinking,
it makes us want to read, and it lets us grow up to be very powerful people.
Keywords: children’s culture; humour; word play; neologism; nonsense; the semiotic
www.UFZG2015.com
Vendi Franc1, Siniša Subotić2
1
Učiteljski fakultet, Petrinja, Hrvatska
PIM Univerzitet, Banjaluka, Bosna I Hercegovina
• Odsjek za psihologiju
2
Sažetak:
Montessori predškolski program (MPP) predstavlja strukturirani program koji u sebi sadrži integrirane metajezične
vježbe čija primjena započinje prije nego li dijete navrši četiri godine. Suprotno tome, u redovitim predškolskim
programima (RPP) u Hrvatskoj aktivnosti vezane uz razvijanje vještina pisanja i čitanja predviđene su samo za
stariju djecu. Također, za razliku od MPP-a, ove aktivnosti u RPP-u izdvojene su iz konteksta općih aktivnosti i igre,
što je protivno spoznaji da se na dječji razvoj treba djelovati holistički. U skladu s navedenim, ovim istraživanjem
željeli smo testirati pretpostavku da će djeca koja pohađaju MPP imati razvijeniju fonološku svjesnost od djece
iz RPP-a. Fonološka je svjesnost metajezična sposobnost koja se odnosi na uvažavanje glasovne sastavnice
govora i značajan je prediktor kasnijih jezičnih vještina. Uzorak je obuhvatio 60-ero djece urednoga jezičnokognitivnoga razvoja iz MPP-a (M=5.21, SD=0,17 god.) i RPP (M=5,23, SD=0,18 god.). U svakoj skupini bilo je
15 djevojčica i dječaka. Testiranje je provedeno testom FONT-HR (Cronbachova α=.97). Rezultati su pokazali
da, u skladu s očekivanjem, djeca iz MPP-a imaju razvijeniju fonološku svjesnost (M=43,30, SD=7,89) od djece
iz RPP-a (M=31,23, SD=9,99). Razlika je statistički značajna i visokoga je intenziteta efekta: t(58)=5,19, p<.001,
d=1,34. Također, nisu utvrđene razlike između djevojčica i dječaka: t(58)=-0,05, p=.96, d=0,01. Iako je potrebno
provesti dodatna istraživanja koja bi statistički iskontrolirala faktore poput inteligencije, ovi rezultati upućuju na
moguću prednost organizacije jezičnih vježbi iz MPP-a u odnosu na RPP. Stoga bi zasnivanje koncepta jezičnih
aktivnosti po uzoru na MPP moglo imati pozitivan efekt i na (pred)čitačke vještine djece iz redovitih predškolskih
programa.
Ključne riječi: holistički pristup obrazovanju; jezične vježbe; metajezične sposobnosti; rana pismenost;
strukturirana didaktička igra
Abstract:
The Montessori preschool program (MPP) is a structured program that incorporates metalinquistic exercises,
which are implemented even before children reach the age of four. In contrast, in regular preschool programs
(RPP) in Croatia, activities related to the development of reading and writing skills are provided only for older
children. Also, unlike MPP, these activities in RPP are isolated from the context of the general activities and play,
which is contrary to the knowledge that child development should be approached holistically. Accordingly, in this
study, we wanted to test the assumption that children attending MPP will have a more developed phonological
awareness than RPP children. Phonological awareness is a metalinguistic ability related to the acknowledgement of the sound components of speech and it is a significant predictor of later language skills. The sample
comprised 60 children of regular language and cognitive development from MPP (M=5.21, SD=0.17 years)
and RPP (M=5.23, SD=0.18 years). Each group comprised of 15 girls and boys. Testing was performed using
FONT-HR (Cronbach α=.97). The results showed that, as expected, MPP children had a greater phonological
awareness (M=43.30, SD=7.89) than RPP children (M=31.23, SD=9.99). The difference is statistically significant
and of large effect size: t(58)=5.19, p<.001, d=1.34. Also, there were no gender differences: t(58)=-0.05, p=.96,
d=0.01. While it is necessary to conduct additional studies in order to establish statistical control for factors such
as intelligence, these results suggest a possibility that the language exercises approach from MPP is superior in
comparison to RPP. Therefore, the adoption of the MPP language activities concept could have a positive effect
on the (early) reading skills of children from RPP.
Keywords: early literacy; holistic approach to education; language exercises; metalinguistic abilities; structured
didactic play
55
Razlike u fonološkoj svjesnosti petogodišnjaka iz Montessori i redovitoga
programa predškolskih ustanova / Differences in Phonological Awareness
of Five-year-olds in the Montessori and Regular Preschool Program
Ispitivanje razvoja leksičke kompetencije osnovnoškolskih učenika na
primjeru poznavanja frazema / Knowledge of Idioms as a Means of
Researching Lexical Competence of Pupils in Primary School
Tamara Gazdić-Alerić1, Dunja Vranešević1, Tatjana Pešić-Ilijaš2
Učiteljski fakultet, Zagreb, Hrvatska
• Katedra za hrvatski jezik i književnost, medijsku i scensku kulturu
1
Osnovna škola „Pantovčak“, Zagreb, Hrvatska
• Razredna nastava
2
Sažetak:
Analizom Nastavnoga plana i programa za osnovnu školu (2006.) i udžbenika predmeta Hrvatski jezik uočeno
je da se frazeologiji i frazemima hrvatskoga jezika ne posvećuje dovoljno pozornosti, u čemu se prepoznaje
i uzrok nerazumijevanja teksta u cjelini u kojima se frazemi pojavljuju. Polazište istraživanja bila je pojavnost
frazema u udžbenicima za 4. razred osnovne škole, kao završni razred u razrednoj nastavi, i ispitivanje razumijevanja frazema iz proučenih udžbenika među učenicima 4. razreda. Istim su testovima ispitani i učenici 8.
razreda osnovne škole. U istraživanju se pošlo od pretpostavke da učenici znaju značenje frazema jer se oni
nalaze u njihovim čitankama i jezičnim udžbenicima Hrvatskoga jezika te da će učenici 8. razreda pokazati bolje
rezultate u razumijevanju frazema s obzirom na to da su jezično kompetentniji od učenika 4. razreda i da su
frazeme obrađivali na nastavi u skladu s nastavnom jedinicom predviđenom Nastavnim planom i programom
za OŠ. Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Grada Zagreba (N = 300). Na temelju dobivenih rezultata
razumijevanja frazema moći će se donijeti odgovarajući zaključci u vezi s tim jesu li učenici dovoljno upoznati
sa značenjem frazema s kojima se susreću u svojim udžbenicima i treba li uključiti frazeologiju u kurikul od
razredne do sveučilišne nastave s primjerenijim brojem sati što bi sigurno pridonijelo kvalitetnijem razumijevanju
značenja frazema i kvalitetnijem razumijevanju značenja različitih vrsta i govorenih i pisanih tekstova u kojima se
oni pojavljuju.
Ključne riječi: frazem; komunikacijska kompetencija; kurikul; nastava jezika; udžbenici
Abstract:
By analyzing the Primary School Cirriculum (2006) and textbooks for the subject Croatian Language, it has
been observed that insufficient attention had been given to idioms and phraseology, which is also the reason
why students have trouble understanding texts in which such idioms appear. The starting point for this research
was the appearance of idioms in textbooks for the 4th grade of primary school, the final grade of class teaching, and testing the knowledge of idioms among 4th grade students. The same tests were given to 8th grade
students. The postulate was that students are familiar with the meaning of these idioms because they are found
in the students’ textbooks and coursebooks for Croatian Language class. It was assumed that 8th graders would
demonstrate better results in understanding these idioms, seeing as they are linguistically more competent than
4th graders and that idioms were a part of their Curriculum. The research was conducted in primary schools
in Zagreb (N=300). Based on the results, it will be possible to determine whether primary school students are
familiar enough with the meaning of idioms encountered in their textbooks and whether phraseology should
be included in the class teaching and subject teaching curriculum with a more appropriate amount of teaching
hours, which would surely contribute to a better understanding of the meaning of idioms, as well as a better
understanding of the meaning of different types of spoken and written texts they appear in.
Keywords: communicative competence; curriculum; idiom; language classes; textbooks
www.UFZG2015.com
Carolina Gonçalves1, Ágata Pereira2
Instituto Politécnico de Lisboa, Lisboa, Portugal
• Educação em Línguas, Comunicação e Artes
1
Agrupamento de Escolas Amadora Oeste, Amadora, Portugal
• Escola EB1
2
Sažetak:
Djeca imaju sposobnost pisanja, bolje rečeno opisivanja situacija koje su im zanimljive. Promoviranje iskustava
povezanih uz umjetnost mogu biti osnove za razvoj tih funkcija (Vygotsky, 1930. – 2009.). Nedavno su praktične
situacije umjetničkoga stvaralaštva promovirale kognitivni razvoj učenika, povećale razinu pismenosti i razvile
jezik (Office of Bilingual Education and Foreign Languages Studies, 2010). Poučavanje integrirane umjetnosti
motiviralo je učenike i dalo podršku usvajanju jezika jer integrira čitanje, pisanje i govorne aktivnosti omogućujući
učenicima da iskoriste interdisciplinarna iskustva između jezika i umjetnosti (Haust, 2008). Nekoliko istraživanja
o integraciji poučavanja umjetnosti u školama s učenicima u nepovoljnon položaju ukazala su na poboljšanje
u stavovima učenika prema vlastitom radu i odnosima s drugima. Učenici su u tim integriranim programima
napredovali i s obzirom na motivaciju (Iwai, 2003). S takvom pozadinom, ovaj je projekt razvijen u kontekstu
višejezičnosti i nepovoljne društvene situacije, a glavni je cilj bio: (i) poboljšati razvoj vještina pisanja kroz umjetnost kod učenika koji nisu izvorni govornici, (ii) poboljšati razvoj vještina pisanja kod izvornih govornika iz nepovoljnih društvenih slojeva. Radili smo s djecom 3. razreda osnovne škole koja su procijenjena kroz predtest i
posttest u kojemu su morali napisati opis umjetničkoga djela. Svi su učenici sudjelovali u programu intervencije
pisanja tijekom 9 mjeseci za vrijeme kojega su pisali opis umjetničkoga djela. Rezultati su pokazali da postoji
jasan napredak u obje skupine, kod onih koji su pisali duži tekst s obilježjima makro i mikro strukture opisnoga
teksta.
Ključne riječi: deskriptivni tekst; intervencija u pisanju; strani jezici; umjetnost; usvajanje jezika
Abstract:
Children have the ability to write, or to better describe situations they find interesting; the promotion of experiences related to art can lay the foundations for the development of these functions (Vygotsky, 1930-2009).
Recently, practical situations of artistic creation were able to promote cognitive development of students, increase levels of literacy and develop language (Office of Bilingual Education and Foreign Languages Studies,
2010). Teaching integrated art classes motivates students and supports language acquisition because it integrates reading, writing and oral activities, allowing students to benefit from interdisciplinary experiences between
language and art (Haust, 2008). Several studies on the integration of teaching art in disadvantaged schools
showed an improvement in the attitude of students towards their work and relationships with others. Students in
such integrated programs progress in terms of motivation (Iwai, 2003). With this background, this project was
developed in disadvantaged and multilingual contexts and the main focus of this study was: (i) to improve the
development of writing skills through art in non-native language students and (ii) to increase the development
of writing skills in native students from disadvantaged socio-economic situations. We worked with children in the
3rd grade of primary school and they were evaluated with pre- and post-tests in which they were asked to write
a descriptive text following a piece of art. All students participated in the writing intervention programme during
9 months writing a descriptive text on art. The results showed that there was clear progress in both groups, with
those who wrote longer texts with markers of macro and microstructure of descriptive texts.
Keywords: language acquisition; descriptive text; arts; writing intervention; foreign language
57
Kako umjetnost usavršava vještine pisanja u osnovnoj školi u
multilingvalnom okruženju? / How Can Art Improve Writing Skills
in Primary School in a Multilingual Context?
Razvoj istovremene dječje dvojezičnosti u prirodnom jednojezičnom
okruženju: prikaz slučaja / Development of Simultaneous Childhood
Bilingualism in a Naturally Monolingual Environment: Case Study
Marina Jajić Novogradec1
Filozofski fakultet, Zagreb, Zagreb, Hrvatska
• Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnost, Katedra za rusistiku
1
Sažetak:
U radu se prikazuje studija slučaja djevojčice koja odrasta u prirodnom jednojezičnom okruženju hrvatskoga
kao prvoga jezika (J1), a istovremeno je, od rođenja, izložena engleskome kao drugome jeziku (J2). Budući da
dijete paralelno usvaja dva jezika od samog početka svoga jezičnoga razvoja, možemo govoriti o istovremenoj
dvojezičnosti (Medved Krajnović, 2004). Međutim, način na koji je djevojčica izložena drugome jeziku ograničen
je, odnosno majka djevojčice, koja je neizvorna govornica engleskoga jezika, služi kao glavni izvor jezičnoga
unosa J2, dok su otac i okolina izvor unosa hrvatskoga jezika. Svrha je ovoga longitudinalnoga istraživanja prikazati jezični razvoj djeteta (u dobi od 0;0 – 3;0, odnosno od samoga rođenja do treće godine) kroz paradigmu
kontekstualno različitih uloga dvaju jezika u njihovu ranom ovladavanju. Rezultati ukazuju na to da su prvi jezični
izričaji vezani isključivo uz hrvatski jezik kao dominantan jezik okoline. Naime, engleski jezik kao J2, bez obzira na
njegovu slabiju jezičnu proizvodnju kod djevojčice, pokazuje pozitivan učinak, osobito na razini razvijanja dječjih
receptivnih vještina u drugome jeziku. Samim time kod djeteta se vrlo rano razvija metajezična svjesnost (u dobi
od 2;0), odnosno dijete ne samo da relativno brzo razlikuje dva jezična sustava nego i razvija svijest o supostojanju drugih jezičnih sustava (primjer kada djevojčica u dobi od 1;6 polazi u dvojezični, hrvatsko-talijanski vrtić).
Stvaranjem pozitivnih uvjeta za razvoj dječje dvojezičnosti, neovisno o kojoj vrsti se radi, uvelike se može pozitivno utjecati na opći jezični razvoj djeteta. Isto tako, ranim uvođenjem drugoga jezika u dječji jezični repertoar
smatramo da se pospješuje i daljnje napredovanje u tome jeziku u formalnome obrazovanju.
Ključne riječi: engleski jezik (J2); hrvatski jezik (J1); ovladavanje prvim i drugim jezikom
Abstract:
The study presents the case of a girl growing up in a naturally monolingual environment of Croatian (L1), who
has simultaneously been exposed to English (L2) from birth. Since the child acquired two languages from the
very beginning of her language development, we can talk about simultaneous bilingualism (Medved Krajnović,
2004). However, the way the child has been exposed to the second language is limited. That is, the girl’s mother
(a non-native L2 speaker) is the main source of the girl’s English input, while her father and social surroundings outside of the girl’s home are the source of Croatian input. The aim of this longitudinal study is to describe
childhood language development of two languages in their early acquisition through the paradigm of the contextually different roles of two languages. The results show that the first language expressions are connected
with Croatian as a dominant language of the environment. Nevertheless, English as L2, regardless of its weaker
role in the girl’s language production, has shown a positive effect, especially in developing the child’s receptive
skills in the second language. Related to this, the girl’s metalinguistic awareness has developed early and she is
not only able to recognize two different language systems very quickly, but has also developed the awareness
of the existence of different language systems (e.g. when the girl at the age of 1;6 starts attending a bilingual,
Croatian-Italian kindergarten). Creating positive conditions for the development of childhood bilingualism, regardless of its type, can have positive effects on the child’s overall language development. We also consider that
early introduction of the second language into a child’s language repertoire can successfully accelerate further
development of the selected language in formal education.
Keywords: Croatian language (L1); English language (L2); first and second language acquisition
www.UFZG2015.com
Marina Janjić1, Dragana Dimitrijević2
Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, Srbija
• Srbistika
1
Učiteljski fakultet Univerziteta u Nišu, Vranje, Srbija
• Učiteljski smjer
2
Sažetak:
Rad se bavi teorijskim pristupom metodi scenske komunikacije u nastavi književnosti, njezinim definiranjem i
mogućnostima primjene u nastavi materinskoga jezika i književnosti. U središnjem dijelu rada prezentiraju se
rezultati empirijskoga istraživanju u kojemu su uspoređeni nastavni efekti tradicionalnoga načina s metodom
scenske komunikacije na primjeru pjesme “Zamislite” Dušana Radovića. Istraživanje je obuhvatilo ukupno 202
učenika trećeg razreda osnovnih škola u Vranju i Vladičinom Hanu. U eksperimantalnim razredima primijenjena
je metoda scenske komunikacije, dok je u kontrolnim razredima ista nastavna jedinica obrađivana na tradicionalan način (interpretativni model nastave književnosti). Uporedba rezultata između kontrolnih i eksperimentalnih
skupina pokazala je da su učenici u eksperimentalnim skupinama na testu znanja postigli bolje rezultate od
učenika u kontrolnim skupinama. Uz to pokazali su veću zainteresiranost, odgovornost i motivaciju za rad, što je
dovelo do kvalitetnijega i trajnijega usvajanja znanja te razvijanja književnih i govornih kompetencija.
Ključne riječi: govorne kompetencije; književne kompetencije; metoda scenske komunikacije; suvremena
nastava
Abstract:
The paper deals with the theoretical approach to the method of theatrical communication in teaching literature,
its definition and possibilities of application in the teaching of language and literature. The central part of the
paper presents the results of the empirical investigation. In the investigation the teaching effects of a traditional
approach are compared to the teaching results of the approach through theatrical communication on the example of the the poem “Imagine” by Dusan Radovic. The study included a total of 202 pupils from the third
grade in elementary schools in Vranje and Vladicin Han. In the experimental classes, methods of theatrical
communication were applied, whereby in the control classes the same poem was taught in the traditional way
(interpretative model of teaching literature). The results between the control and the experimental groups were
compared indicating that students in the experimental group scored better on knowledge based tests than students in the control groups. They showed greater interest, responsibility and motivation which led to better and
more permanent acquisition of knowledge and the development of literary and speech skills.
Keywords: method of theatrical communication; modern teaching; literary competence; speaking competence
59
Primjena metode scenske komunikacije u nastavi književnosti /
Application of the Method of Theatrical Communication in Teaching
Literature
Kazalište za djecu mlađe životne dobi u odnosu na njihove psihološke
karakteristike razvoja / Theatre for Young Children in Relation to their
Psychological Development Characteristics
Mirjana Jelašac1
1
Amatersko lutkarsko kazalište “Lutonjica Toporko”, Samobor, Hrvatska
Sažetak:
Rad problematizira pristup, sadržaje, estetiku i (ne)raznolikost predstava za djecu predškolskoga uzrasta s
posebnim naglaskom na njihove razvojne karakteristike, koje kreatori programa ili nedovoljno poznaju ili svjesno zanemaruju, zaboravljajući pri tom da djeca funkcioniraju drugačije od odraslih. Zapažanja su proizišla iz
praćenja te problematike u neposrednom odgojiteljskom radu s djecom, kao i iz tridesetgodišnjega sudjelovanja
u organizaciji predstava i programa za djecu, kreiranja i izvođenja predstava u kazalištu lutaka i evaluacije nakon
predstava koje su provođene kroz različite aktivnosti, te iz suradnje s raznim ustanovama (kazališta, glazbena
škola, galerija, muzej). Temeljem zapažanja pokušava se ukazati na nesrazmjer između razvojnih karakteristika
djece predškolske dobi i onoga što se u praksi nudi, posebno na područjima pažnje, emocionalnoga razvoja i
estetskoag odgoja. Pregledom domaće kazališne produkcije u usporedbi s brojnim primjerima iz prakse želi se
naglasiti neadekvatno tretiranje dječjega kreativnoga i intelektualnoga potencijala te ukazati na neke posljedice
nastale uslijed takvog pristupa ciljanoj publici. Jednako tako, u tekstu se govori o dubokim, nezamjenjivim utiscima i doživljajima umjetničkih sadržaja u ovom osjetljivom razdoblju života kada je razumijevanje svijeta određeno
onim što dijete vidi. Posebno je težište članka na području kazališta lutaka jer je to sigurno medij koji je u ovom
razdoblju življenja vrlo blizak djeci.
Ključne riječi: djeca; kazalište za djecu; psihološke karakteristike razvoja; predstave; životna dob
Abstract:
The paper discusses the approach, content, aestetics and the (non)variety of performances for preschool children, with special emphasis on their developmental characteristics, which the creators of programs are insufficiently familiar with, or are knowingly ignoring the fact that children are functioning differently. My observations
come as a result of dealing with this issue directly in the pre-school teaching process, i.e. thirty years of handling the organisation of performances and various programs for children, creating and performing shows for
the puppet theater, evaluating performances through different activities, experiencing cooperation with various
institutions (theaters, music school, gallery, museum...). These observations refer to the discrepancy between
developmental characteristics of the young age and what is offered in practice, especially in the area of: attention, emotional development, aesthetic education. By reviewing domestic theatrical productions and examples
of practices, the intention is to highlight the mistreatment of the creative and intellectual potential of young
children, and the repercussions that are a result of such approaches. The text also speaks of the deep, irreplaceable impressions and experiences that artistic content contributes in this sensitive period of life, when the
understanding of the world depends on what a child sees. Special emphasis is placed on the puppet theater,
as it is a medium close to children.
Keywords: children; children’s theater; psychological characteristics of child development; performance; age
www.UFZG2015.com
Ružica Jemeršić1, Marijo Malkoč1, Kaja Otovič1
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Zagreb, Hrvatska
• Istraživačko-razvojni odjel
1
Sažetak:
Rad daje prikaz jezičnoga stanja polaznika dopunskih škola hrvatskoga, srpskoga i makedonskog jezika u vezi
s upotrebom materinskoga i slovenskog jezika. Istraživanjem govora djece u dopunskim školama analizira se u
kojoj je mjeri slovenski jezik zapravo prvi, materinski jezik, a kada je drugi, strani jezik te kako se djeca uključuju
u slovenski obrazovni sustav. Rezultati se međusobno razlikuju ovisno o tome jesu li djeca rođena u Sloveniji,
kojoj etničkoj skupini pripadaju te govornim navikama roditelja i djece u užoj i široj okolini: međusobnoj komunikaciji djece i roditelja, komunikaciji djece i roditelja s rodbinom te s prijateljima u školi i izvan škole. Također se
analiziraju i osnovne smjernice kurikuluma nastave u inozemstvu te njihove mogućnosti primjene u izvođenju
nastave materinskog jezika u Republici Sloveniji.
Ključne riječi: govorne navike; kurikulum nastave u inozemstvu; materinski jezik; strani jezik
Abstract:
This paper gives an overview of the language ability of children attending Croatian, Serbian and Macedonian
supplementary schools with regard to the usage of the mother tongue and Slovenian language. By examining the speech of the children in supplementary schools, the extent to which Slovenian language is in fact the
mother tongue and when it is the second, foreign language is analyzed, as well as how children are included into
the Slovenian educational system. The results differ depending on whether the children were born in Slovenia,
which ethnic group they belong to and the speaking habits of the parents and children in the immediate and
extended community: communication between children and their parents, communication of children and their
parents with relatives and with friends in and outside of school. Basic guidelines of the curriculum for teaching in
a foreign country are analysed as well, along with the possibilities of their application in mother tongue teaching
in the Republic of Slovenia.
Keywords: mother tongue; foreign language; curriculum for teaching in a foreign country; speaking habits
61
Dijete i višejezična okolina u dopunskim školama hrvatskoga, srpskoga i
makedonskoga jezika u Republici Sloveniji / Child and Multilingual
Community in Croatian, Serbian and Macedonian Supplementary schools
in the Republic of Slovenia
Uloga nastavnika – voditelja izvannastavnih jezičnih aktivnosti /
The Role of the Teacher – Leader of Extracurricular Language Activities
Vjekoslava Jurdana1, Sandra Kadum- Bošnjak1
Sveučilište Jurja Dobrila u Puli, Pula, Hrvatska
• Odjel za odgojne i obrazovne znanosti
1
Sažetak:
Cilj je izvannastavnih aktivnosti pružiti svakom učeniku slobodu kreiranja odgojno–obrazovnog rada kako bi ga
potaknuli za rad izvan redovite nastave te poticali njegovu kreativnost. Stvaralaštvo je fenomen koji se sve više
istražuje upravo zato što je postao preokupacija suvremenoga čovjeka. Osim toga, velika je uloga izvannastavnih
aktivnosti u sprječavanju društveno neprihvatljivoga ponašanja, a iznimno su poticajne za samoaktualizaciju
učenika i samostalno – istraživačko učenje. Ovaj rad prikazuje problematiku vođenja izvannastavnih jezičnih aktivnosti kao dijela sustava izvannastavnih aktivnosti, ali i njihov utjecaj na razvoj, odgoj i obrazovanje djece školske
dobi. Stoga je osobit fokus usmjeren na nastavnika − voditelja. U tom okviru provedeno je anketiranje nastavnika
voditelja izvannastavnih jezičnih aktivnosti u osnovnim školama, gdje se ispituje koje su izvannastavne jezične
aktivnosti najzastupljenije, kakva su iskustva i konkretni izvedbeni uvjeti rada voditelja te motivi iz kojih se voditelji
uključuju u rad pojedine aktivnosti. Dobiveni podaci prikazuju da je dramska skupina najzastupljenija skupina u
sustavu izvannastavnih jezičnih aktivnosti. Iskustva nastavnika voditelja uglavnom su pozitivna te su zadovoljni
uvjetima rada, a kao motiv navode osobne interese i ljubav prema određenoj aktivnosti.
Ključne riječi: izvannastavne aktivnosti; jezik−govor; nastava, učenik
Abstract:
The aim of extracurricular activities is to provide students with the freedom of creating their educational work,
encourage them to work outside of regular classes and to stimulate their creativity. Creativity is a phenomenon
that has been increasingly investigated because it has become a preoccupation of the modern man. Besides
that, the most important role of extracurricular activities is to prevent socially unacceptable behaviour and they
are found to be extremely stimulating for self-actualization of students and independent research learning. This
paper presents the problem carrying out extracurricular language activities as a part of the system of extracurricular activities, as well as their impact on the development, formation and education of school-age children.
Therefore, special focus is directed towards the teacher – the leader. A survey was conducted among teachers
–leaders of the extracurricular language activities in primary schools to examine which extracurricular language
activities are the most common, what are the experiences and the specific working conditions of the leaders
and the leaders’ motives to become involved in the work on a particular activity. The data obtained show that
the drama section was the most represented group in the system of extracurricular language activities. The experiences of teachers –leaders are mostly positive and they are satisfied with the working conditions while their
motives are their personal interests and love for a particular activity.
Keywords: extracurricular activities; language−speech; student; teaching
www.UFZG2015.com
Igor Kanižaj1, Tamara Gazdić - Alerić2
Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
• Političke znanosti
1
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2
Sažetak:
Manipulacija se javlja u različitim poljima ljudskoga djelovanja i stara je koliko i sam čovjek. Iako je bila prepoznata
i opisana već u antičkoj retorici, s promjenom društva razvili su se njezini novi načini i oblici. Manipulacija jezikom
izrazito je očita u tekstovima reklama u kojima se u novije vrijeme pojavljuju zanimljivi jezični oblici s dvojnim
značenjima, kako bi se primarno značenje prikrilo različitim postupcima kojih recipijent često nije svjestan. U
radu će biti prikazani rezultati analize sadržaja tekstova i analize reklamnoga diskursa objavljenih u časopisu
za mlade OK! u 2014. Tekst donosi rezultate analize ukupno 12 izdanja časopisa OK! 2014. Analizirat će se
jezična obilježja reklama ponajprije s retoričkoga i semantičkoga stajališta, ali i tip reklama, područje i proizvod
koji se oglašava, prisutnost prikrivenih oglasa, nove inačice promotivnih poruka koje se temelje na isprepletanju
oglasnoga i novinarskoga sadržaja. Rad će ujedno pokazati i stvarnu količinu prostora koji reklame zauzimaju u
najčitanijem časopisu za adolescente u Hrvatskoj.
Ključne riječi: časopis OK!; jezična obilježja reklama; manipulacija; prikriveni oglas
Abstract:
Manipulation is found in various fields of human activity and is as old as humanity itself. Although recognized
and described in the period of classical rhetoric, as society changed, new means and forms of manipulation
developed. Manipulation of language is strikingly obvious in advertising texts, in which new interesting language
forms with double meanings have been appearing in recent times, so as to cover the original meaning using
various procedures that the recipient is often not aware of. This paper will present the results of the analysis of
text content and advertising discourse published in the youth magazine OK! in 2014. A total od 12 issues of
the magazine published in 2014 have been analyzed. The paper will analyze the characteristics of advertising
language primarily from a rhetorical and semantical point of view, but also the type of advertisements, the range
and product advertised, the presence of covert advertising and new versions of promotional messages that
interlace advertising and journalistic content. The paper will also demonstrate the actual amount of space taken
up by advertisements in the most cirulated youth magazine in Croatia.
Keywords: characteristics of advertisement language; covert advertising; manipulation; OK! youth magazine
63
Retorika tekstova i reklamnoga diskursa u časopisu za mlade OK! /
The Rhetoric of Text and Advertisement Discourse in the Youth Magazine OK!
Dječji kulturalni svjetovi u vremenu promjena: povratak u znanje i jezik
djetinjstva / Children’s Cultural Worlds in Times of Change:
Revisiting the Lore and Language of Childhood
Mary Jane Kehily1
1
The Open University, United Kingdom
Sažetak:
Ranih 1950.-ih Peter i Iona Opie odlučili su dokumentirati tradicionalne težnje i sviđanja britanske djece školskog
uzrasta. Uoči Drugoga svjetskoga rata strah javnosti upozorio je da su rodni odnosi, obiteljski život i shvaćanje
djetinjstva narušeni i zauvijek promijenjeni uslijed globalnih događanja. Kao folkloristi, Opijevi su reagirali na
široko rasprostranjenu zabrinutost da su igre, pjesme i pravila dječje kulture u opadanju; „ljudi na igralištu“
izgubili su sposobnost igranja. U suvremenom kontekstu eskalirala je svijest o tome da se djeca više ne igraju.
Medijski komentari i javni diskurs o djetinjstvu općenito izazivaju osjećaj krize. Unutar tog okvira djeca su pozicionirana kao pasivne žrtve izgubljene nevinosti, preuranjeno kontamirinani svijetom odraslih – komercijalizacijom, seksualnošću i novim medijima. Ovaj rad razmatra status dječje kulture u „novim vremenima“. Rad se
zalaže za održavanje važnosti dječjih kulturnih svjetova obilježenih preslagivanjem jezika i znanja o djetinjstvu.
Osim toga, još jedna tema ovoga rada nudi ilustrativni prikaz o tome kako je razumijevanje djetinjstva oblikovano
prošlošću i sadašnjošću, a smješteno istovremeno u ostacima pojma o djetinjstvu u kolektivnoj svijesti i suvremenim diskursima „rizika“ i „krize“.
Ključne riječi: djetinjstvo; dječja igra; dječja kultura
Abstract:
In the early 1950s Peter and Iona Opie set out to document the traditional pursuits of British schoolchildren. In
the wake of the Second World War, public fears suggested that gender relations, family life and the meaning of
childhood had been disrupted and forever changed by global events. As folklorists, the Opie’s were responding
to widespread concern that the games, rhymes and rules of children’s culture was in decline; the ‘people in the
playground’ had lost the capacity to play. In the contemporary context, the concern that children do not play
anymore has escalated. Media commentary and public discourses on childhood commonly invoke a notion of
crisis. Within this frame of reference, children are positioned as passive victims of lost innocence, prematurely
contaminated by the adult world of commercialisation, sexualisation and new media. This paper considers the
status of children’s culture in ‘new times’. The paper argues for the continuing significance of children’s cultural
worlds marked by a reconfiguration of the language and lore of childhood. A recurrent theme of the paper offers an illustrative account of how the meanings of childhood are shaped by the past and the present, located
both in residual notions of childhood in the popular imagination and contemporary discourses of ‘risk’ and ‘crisis’.
Keywords: childhood; children’s play; children’s culture
www.UFZG2015.com
Edita Kitner1, Blaženka Filipan-Žignić1, Katica Sobo1
1
Učiteljski fakultet Zagreb, Čakovec, Hrvatska
Sažetak:
Internet kao najveća svjetska mreža međusobno povezanih računala podrazumijeva višejezičnost pa ona u najnovijim istraživanjima komunikacije na internetu zaslužuje biti u fokusu tih istraživanja. Višejezičnost se, naime,
u određenom smislu može tumačiti kao uporaba više jezika ili varijeteta u određenoj situaciji. Autorice, stoga, u
ovome radu progovaraju o višejezičnosti hrvatskih osnovnoškolaca na internetu i to poglavito na Facebooku. One
isprva provode istraživanje o višejezičnosti učenika 7. razreda u trima hrvatskim županijama sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske s obzirom na vertikalnu i horizontalnu višejezičnost. Sljedeći je cilj bio proučiti izražavaju li
osnovnoškolci svoju višejezičnost (i to kako horizontalnu tako i vertikalnu) i na Facebooku. Željelo se istražiti dolazi
li u njihovoj komunikaciji na Facebooku do prebacivanja kodova, u kojoj je mjeri prebacivanje kodova zastupljeno
te koji su razlozi prebacivanju kodova. Zaključak je da su hrvatski osnovnoškolci višejezični i to kako s obzirom
na vertikalnu tako i na horizontalnu višejezičnost te da je ona izražena i u njihovoj komunikaciji na Facebooku pri
čemu oni u svojoj komunikaciji učestalo rabe prebacivanje kodova.
Ključne riječi: Facebook; horizontalna višejezičnost; osnovnoškolci; prebacivanje kodova; vertikalna višejezičnost;
Abstract:
Internet as the largest worldwide network of interconnected computers encompasses multilingualism and thus
deserves to be the focus of the latest research of communication on the Internet. Multilingualism, in one respect,
can be interpreted as the use of multiple languages or varieties in a particular situation. Therefore, in this paper,
the authors speak about multilingualism among Croatian elementary school children on the Internet and especially on Facebook. They first conducted research on multilingualism of 7th graders in three counties of northern
and north-western Croatia which encompasses both vertical and horizontal multilingualism. The next goal was to
examine whether elementary school children express their multilingualism (both horizontal and vertical) on Facebook. The authors wanted to explore whether code-switching is present in their communication on Facebook,
to what extent and for what reasons. The conclusion is that Croatian elementary school pupils are multilingual,
both with respect to the vertical and the horizontal multilingualism and that multilingualism is expressed in their
communication on Facebook where they frequently use code-switching.
Keywords: vertical multilingualism; horizontal multilingualism; elementary school children; Facebook;
code-switching
65
Višejezičnost hrvatskih osnovnoškolaca na Facebooku /
Multilingualism of Croatian Elementary School Children on Facebook
Bajka kroz pero suvremene djece: transformacije i sudbina žanra /
Fairy Tale through Pens of Contemporary Children:
Transformations and Fate of the Genre
Polina Korolkova1
Russian Academy of Sciences; Russian State University for the Humanities, Moscow, Russian Federation
• Institute for Slavic Studies; Department for Slavic and Central European Studies
1
Sažetak:
U radu je riječ o rezultatima eksperimenta provedenoga u hrvatskoj, češkoj i ruskoj školi u okviru kojega su
učenici u dobi od 12 do 15 godina trebali u ograničenom vremenu (od 30 do 40 minuta) napisati svoju bajku.
Eksperiment doprinosi istraživanju suvremene umjetničke bajke kao žanra, njezinih modifikacija, proučavanju
načina razvitka autorske bajke, utjecaja drugih žanrova i književnih područja na nju te percepcije bajke kod
odraslog čitatelja i djece. U radu su predloženi odgovori na pitanja: na koji način suvremena djeca percipiraju
kanon folklorne bajke; kakav utjecaj ima nacionalna tradicija umjetničke bajke 19. – 21. stoljeća i internacionalni
proces širenja književnosti fantastike (fantasy) i znanstvene fantastike na formiranje predodžbe o žanru te postoji
li određena jezična specifičnost kod svih ovih tekstova i zajednički principi koji se koriste kad se radi o stilizaciji i
prepoznavanju kanona. Analizirajući zajedničke crte u izboru sižea, junaka, u organizaciji kompozicije, vremena
i prostora te u stilu tekstova koje su napisala djeca iz različitih slavenskih zemalja s različitim književnim tradicijama, može se doći do zaključka da se kod suvremene djece, koliko god je jaka tradicija folklorne i umjetničke
bajke u njihovim zemljama, predodžbe o bajci svode na formalne kriterije (jezične formule, tradicionalne funkcije folklornih junaka, motive i sl.) ili se izražavaju u obavezno prisutnom fantastičnom elementu i poučnosti.
Primjeri svjesne ili nesvjesne uporabe različitih elemenata književnosti fantastike (fantasy) i znanstvene fantastike
te legendi i mitova, parabola i strašnih priča, čak i anime i računalnih igrica, svjedoče o aktivnom obostranom
djelovanju žanrova i poništavanju granica među njima u percepciji suvremenog mladog čitatelja.
Ključne riječi: dječja književnost; fantastika (fantasy); folklorna (narodna) bajka; umjetnička (autorska) bajka;
znanstvena fantastika
Abstract:
The essay covers the results of an experiment conducted in Czech, Russian and Croatian schools whereby children aged 12 to 15 were given a time frame of 45 minutes to compose a fairy tale. The experiment contributes
to research of the contemporary author fairy tale as a genre, its modifications, the modes of its development,
influences from other genres and literary fields and the perception of the fairy tale genre by adults and children.
The essay will attempt to give answers to the following questions: How do contemporary children perceive the
folktale canon?; How do national traditions (19th – 21st century) author fairy tale and the international rise of
fantasy and science fiction genres influence the formation of notions about the fairy tale genre among Croatian,
Czech and Russian children?; and Is there a certain linguistic idiosyncrasy common to all these texts and shared
principles used for the purposes of stylisation and recognition of canon?. By analysing common features in the
poetics of the texts written by children from different Slavic countries with distinct literary traditions, the conclusion can be drawn that for contemporary children, regardless of the richness of the folktale and author fairy-tale
tradition in their respective countries, their notions about the fairy tale genre are reduced to formal criteria (linguistic formulas, traditional functions of folklore heroes, motives, etc.) or express themselves through requisite
elements of fantasy and morals. Examples of conscious or subconscious use of different elements of fantasy
and science fiction literature on the one hand and legends and myths on the other bear witness to mutual interaction betwen genres and the blurring of boundaries between them in the eyes of the young contemporary
reader.
Keywords: children’s literature; author fairy tale; fantasy; folktale; science fiction
www.UFZG2015.com
Anisa Kosteri1, Aida Uruçi1, Zamira Shkreli1
University of Shkodra “Luigj Gurakuqi”, Faculty of Social sciences, Shkoder, Albania
• Institute of Albanology
1
Sažetak:
Cilj je ovoga rada identificirati proces razvoja komunikacije u djece u dobi od 2 do 4 godine. Istraživanje je zasnovano na konkretnome promatranju skupine albanske djece spomenute dobi. Autori su primijetili da usvajanje
vokabulara u vrtiću zasnovano na didaktičkim igrama i nastavnim materijalima pomaže u obogaćivanju dječjega
govora i navika. Kao što je poznato, inicijalne se faze usvajanja jezika odvijaju polagano i u nekoliko stupnjeva.
Metoda koja je opisana u ovome radu kombinira teorijska i praktična iskustva, koristeći u praksi nekoliko popularnih interaktivnih knjiga za djecu. Istraživanje je pokazalo kako njihov sadržaj pomaže djeci u razvoju jezične
kompetencije. Istraživanje je, također, usmjereno i na sintatkičku i gramatičku jezičnu razinu u različitim komunikacijskim situacijama: za vrijeme igre s vršnjacima, u razgovoru s roditeljima, okruženjima izvan obitelji itd.
Zaključujemo da se sposobnost analiziranja i stvaranja rečenica pojavljuje na različite načine. Dječji je jezik vrlo
kreativan – djeca su mogla proizvesti određene jezične oblike iako ih nikada nisu čula od odraslih. S povećanjem
složenosti izraza i uporabom pomoćnih riječi njihove su rečenice rasle s obzirom na duljinu, što je dobar indikator sintaktičkoga razvoja i upućuje na vrijednost korištenja didaktičkih knjiga kao pomagala u usvajanju jezičnih
elemenata u predškolskom obrazovanju.
Ključne riječi: alati za neverbalnu komunikaciju; argument; govorni čin; komentar; materinski jezik
Abstract:
The object of this paper is to identify the process of shaping the communication of children between the ages
of 2 and 4. The research is based on concrete observations on a group of Albanian children of this age. The
authors have noticed that the acquisition of vocabulary in preschool, based on didactic games and teaching
materials, helps enrich children’s speech and habits. It is known that the initial stages of language acquisition
start slowly and pass through several phases. The method described in this paper merges theoretical material
with practical experiences using examples of several popular interactive children’s books. The research shows
how this material helps children acquire linguistic competencies. The research also included observing children’s
use of syntax and grammar in different situations: while playing with their peers, in conversation with parents,
in environments outside the family etc. We concluded that the ability to analyze and create sentences appears
in different ways. Children’s language is very creative – children were able to produce certain language forms,
although they have never heard them from adults. With the increasing complexity of expressions, and the use
of service words, their sentences increased in length, which is a good indicator of syntactic development. This
shows the value of using didactic books in preschool education as an assistance in acquiring linguistic elements.
Keywords: non-verbal communication tools; argument; discourse act; commentary; native language
67
Lingvističko oblikovanje od riječi do rečenice – studija slučaja djece
u Albaniji / Linguistic Shaping from Word to Sentence – a Case Study
on Albanian Children
Oliver Twist u bespućima hrvatske stvarnosti /
Oliver Twist in the Roadless Tract of Croatian Reality
Marinko Lazzarich1
Učiteljski fakultet u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
• Katedra za metodiku humanističkih predmeta
1
Sažetak:
Epistolarni roman Dragi Olivere, spisateljice Mirjane Mrkela, crnohumorna je hrvatska inačica Olivera Twista.
Nadahnuta popularnim Dickensonovim djelom alegorična je storija utkana u današnje vrijeme i suvremeno
društvo. Poetološke su poveznice s Dickensovim djelom brojne budući da hrvatska autorica manirističkim postupkom razvija međuknjiževni dijalog. Oba socijalna romana progovaraju o problemu nasilja među mladima i u
društvu, borbi za egzistenciju, pričem Mirjana Mrkela povlači paralele između 19. stoljeća i suvremene hrvatske
stvarnosti. Priča o dvama svjetovima koji paralelno egzistiraju s dinamičnom naracijom i leksičkim ludizmom,
kao temeljnom odrednicom autoričina stila, nadaje se kao poticajan literarni predložak za školsku interpretaciju.
Roman koji obiluje elementima dječjega aktivizma i pustolovine primjeren je osnovnoškolskoj dobi te može
pozitivno utjecati na književni odgoj i obrazovanje učenika, prvenstveno svojim poučnim karakterom i humanim
svjetonazorom.
Ključne riječi: dječja književnost; nastava književnosti; socijalni roman; školska interpretacija
Abstract:
The epistolary novel Dragi Olivere (Dear Oliver), by Mirjana Mrkela, is a Croatian black humor version of Oliver
Twist. Inspired by the popular work of Dickens, this allegorical story is woven into present time and contemporary
society. There are plenty poetological links to Dickens’s work since the Croatian author develops interliterary
dialogue through the introduction of mannerist procedure. Both social novels discuss violence between young
people and in society, the struggle for existence, in which Mirjana Mrkela draws parallels between 19th century
and contemporary Croatian reality. The story about two parallel worlds, with dynamic narration and lexical ludism
as the basic determinant of the author’s style, may serve as stimulating literary text for school interpretation. The
novel, abounded with elements of child activism and adventures, is adequate for elementary school pupils and
may have a positive influence on children’s literary education, primarily through its moral and humane point of
view.
Keywords: children´s literature; school interpretation; teaching literature; social novel
www.UFZG2015.com
Jovan Ljuštanović1
1
Preschool Teacher Training College in Novi Sad, Novi Sad, Serbia
Sažetak:
Rad se bavi ideološki uvjetovanim promjenama kulturne politike u socijalističkoj Jugoslaviji u prvom desetljeću
poslije Drugoga svjetskoga rata (1945. – 1955.) i njihovim utjecajima na dječju poeziju. Nagli zaokret od partijski kontroliranoga socijalističkoga realizma prema slobodi (također ideološki uspostavljenoj) znanstvenoga i
umjetničkoga stvaralaštva rezultirao je umjetničko–ideološkim fenomenom koji pojedini povjesničari književnosti
nazivaju socijalističkim estetizmom. Naš rad dokazuje da je izraz takva estetizma u dječjoj književnosti moderna
poezija za djecu. Ideje stvaralačke slobode i sveopćega društvenoga modernizma reflektirale su se i u prosvjetnoj politici i u društvenoj brizi o djeci i omladini. Sve je to našlo svoj izraz u poeziji koja daje prednost igri, i
to, prije svega, igri u jeziku, humoru i mašti nad neposrednom pedagoškom funkcijom. Takva poezija ima svoje
izvore i u narodnoj i u europskoj književnoj tradiciji, otvorena je za dječje želje i strahove, emancipatorska je, ali je,
istovremeno, i odijeljena od od mnogih aspekata stvarnoga dječjega života i položaja djeteta u društvu. Ovakva
poezija na različite je načine nastajala unutar različitih nacionalnih kultura nekadašnje socijalističke Jugoslavije,
istovremeno ostvarujući slične i, po mnogo čemu, usporedive estetske i socijalne učinke.
Ključne riječi: dječja poezija; ideologija; igra; modernizam; socijalistički estizam
Abstract:
The paper deals with ideologically caused changes of cultural policy in socialist Yugoslavia in the first decade
after the Second World War (1945-1955) and their impacts on children’s poetry. The sudden shift from partycontrolled socialist realism towards freedom of (also ideologically established) scientific and artistic creativity
has resulted in the artistic and ideological phenomenon that certain literary historians call socialist aesthetism.
Our paper will attempt to show that the expression of this aestheticism in children’s literature is modern poetry
for children. The ideas of creative freedom and universal social modernism were reflected in educational policy
in the social welfare of children and youth. All this found the expression in poetry, which gives priority to the
game, and, above all, play with language, humor and imagination rather than to direct pedagogical function.
Such poetry has its origins both in our folk and in the European literary tradition, and it is open to children’s desires and fears; it is emancipatory, but also, it is separated from many aspects of children’s lives and the actual
position of the child in society. Such poetry is created in different ways within different national cultures of the
former socialist Yugoslavia, while at the same time it achieves similar and, in many ways, comparable aesthetic
and social effects.
Keywords: children’s poetry; ideology; game; modernism; socialist aestheticism
69
Jugoslovenski “socijalistički estetizam” i nastanak moderne poezije za djecu /
Yugoslav “Socialist Aestheticism” and Emergence of Modern Children’s
Poetry
Hrvatska dječja književnost iz vizure inozemnih prikazivača /
Croatian Children’s Literature from the Perspective of Foreign Reviewers
Berislav Majhut1, Sanja Lovrić Kralj1
Učiteljski fakultet, Petrinja, Hrvatska
1
Sažetak:
Pogled na hrvatsku dječju književnost iz vizure inozemnih prikazivača može pružiti hrvatskim istraživačima
mnoštvo zanimljivih uvida ne samo na razini neobičnih opažanja i odabira već i pri ukazivanju na nedovoljno
osviještene pojave ili problem, čiji se doživljaj „iznutra“ može značajno razlikovati od onoga „izvana“. Dapače, i
izostavljanje pojedinih književnih pojava na mjestima gdje bismo ih inače svakako očekivali, može se pokazati
znakovitim. Rjeđi su prikazi cjelokupne hrvatske dječje književnosti ili pojedine književne vrste, a češći prigodni
tekstovi objelodanjeni povodom objavljivanja prijevoda knjiga hrvatskih autora, pri čemu se usput spomene i
književnopovijesni kontekst u kojemu je autor stvarao. Pregled inozemnih prikaza započinje prvim pronađenim
tekstom srpskog teoretičara književnosti Milana Ševića koji datira iz 1911. U razdoblju nakon 1918. zanimat će nas
stav inozemnih kritičara o tome je li hrvatska dječja književnost autonomna književna pojava ili je dio srpskohrvatske/jugoslavenske dječje književnosti, koje autore navode kao predstavnike, što su istaknuli kao sličnost ili, pak,
kao neobičnu razliku prema književnosti iz koje dolaze. Također, pokušat ćemo identificirati tekstove hrvatskih
autora koji su inozemnim autorima poslužili kao izvorište i građa. Zaključno, bit će zanimljivo promotriti kako se
mijenja inozemna percepcija hrvatske dječje književnosti nakon 1991. uz radikalne promjene njezina ekonomskoga, društvenoga i političkoga konteksta.
Ključne riječi: književni kanon; povijest hrvatske dječje književnosti; slika o hrvatskoj dječjoj književnosti u
inozemnim tekstovima
Abstract:
A view from the outside on Croatian children’s literature may offer Croatian researchers a number of interesting insights. It can offer not only unusual and interesting observations but also point out to the phenomena
that Croatian researchers may not be sufficiently aware of or to the issues of the visibility of certain phenomena
whose perception “from the inside” may considerably differ from their perception “from the outside”. Furthermore, the very omission of certain literary phenomena from places where one would expect them may prove to
be significant. Overviews of entire Croatian children’s literature or a particular genre written by foreign authors are
scarce. Foreign authors more often write reviews of a particular book of a Croatian author in which they briefly
mention the literary-historical context in which that particular author worked. Our overview of foreign reviews begins with the first discovered foreign review: a text by the Serbian literary theorist Milan Šević, published in 1911.
In the period following 1918 particular emphasis is placed on the attitudes of foreign authors towards the following issues: is Croatian children’s literature an autonomous literary phenomenon or is it part of Serbo-Croatian/
Yugoslav children’s literature; which authors are singled out as representatives of Croatian children’s literature
and which aspects of Croatian children’s literature are highlighted as being similar or different from reviewers’
literatures. We will also try to establish which texts were used by foreign reviewers as sources. Another interesting
aspect examined in this paper is the change in foreign perceptions of Croatian children’s literature after 1991
and the radical changes in its economic, social and political context.
Keywords: history of Croatian children’s literature; literary canon; foreign image of Croatian children’s literature
www.UFZG2015.com
Film u nastavi medijske kulture: jučer, danas, sutra /
Film in Teaching Media Culture: Yesterday, Today, Tomorrow
Ana Markotić1, 2
Telecentar, Zagreb, Hrvatska
• Telecentar Hrvatska
1
doktorand, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
• doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture
2
Sažetak:
Danas djeca odrastaju i uče u dominantnom medijskom okružju. Brojni mediji dio su njihove svakodnevnice te
ih djeca rabe od najranije dobi. Temeljno je pitanje u radu: Koliko mladima danas znači medij filma? Tematizira
se pitanje dječjega razumijevanja filma, kao i dječjega filmskoga stvaralaštva. Očito je da se danas film nalazi
kao sastavnica drugih medija pa se stoga sve češće rabi „novi“ termin umjetnost pokretnih slika koji povezuje
povijest filma i današnjicu (tome svjedoči i činjenica da se i u hrvatskom MZOS-u danas govori o polju filmske
umjetnosti, odnosno o filmskoj umjetnosti kao umjetnosti pokretnih slika). Autorica razlaže kako funkcionira
medijska kultura u školi, kao jedno od područja unutar nastave Hrvatskog jezika, i kako se putem filmske kulture postiže kritičko mišljenje učenika i vrednuje medijski ili filmski uradak. U doba kada je teško utvrditi granice
između medija djeci je to najbolje objasniti na primjeru popularnih računalnih igara. Jednom riječju, računalne
su igre film u elektroničkom obliku. Ostaje pitanje gdje se smještaju računalne igre s obzirom na rod i vrstu. Za
sada prihvaćamo činjenicu da je to tehnološka grana umjetnosti koja objedinjuje slikarstvo, animaciju, glazbu i
film, odnosno medij pokretnih slika u vremenu. Fond NEA (Umjetnički fond vlade SAD-a) donio je odluku da su
od 2012. godine računalne igre i službeno umjetnost, odnosno da se nalaze u kategoriji umjetnost u medijima
gdje su ranije bili zastupljeni samo klasični mediji radio, televizija i film. Igrajući računalnu igru, dijete postaje glavni „filmski“ junak i aktivni sudionik igre, što je novi čimbenik u suvremenom medijskom svijetu i doživljaju medija.
Zaključno se ističe i analizira nužnost medijskoga opismenjavanja ne samo djece i mladih nego i svih onih
koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu, od roditelja pa sve do odgojitelja i učitelja. Autorica u završnici
predlaže određene izmjene u sadašnjem Nastavnom planu i programu za osnovnu školu u području medijske
kulture, naročito problematizirajući kako se filmu u školi pristupa s komunikološkoga ili umjetničkoga polazišta i
potrebu da se medijska kultura modernizira, aktualizira i postane bliža današnjem djetetu kao budućem medijskom konzumentu.
Ključne riječi: filmska kultura; medijske kompetencije; medijska pismenost; primarno obrazovanje
Abstract:
Today, children grow and learn in the dominant media environment. The media are a part of their daily routine
and are used by children from an early age. The paper analyzes why children still love to watch a movie and what
it means to them? The paper deals with the issue of children’s understanding of film, as well as children’s filmmaking. It is obvious that today, movie is a component of other media and therefore more frequently the “new”
term art of motion pictures is used , which associates the history of cinema and the present (this is confirmed
by the Croatian Ministry of Science, where the issue is discussed as part of the field of film art, or art of film as
art of motion pictures). It indicates how media culture in school, as one of the areas within Croatian language,
works and how through film culture students learn to think critically and evaluate media or film creation. In an
age when it is difficult to determine the boundaries between media, children can best understand this on the
example of popular computer games. Computer games are movies in electronic form. The question remains,
where are computer games placed considering their genus and species. Currently, we accept the fact that this
is a technological branch of art that combines painting, animation, music, and film, and a medium of moving
images in time. Thhe NEA Fund (Art Fund of the US government) decided that from 2012, computer games
are officially an art and that they are in the category of art in the media where previously only traditional media of
radio, television and film were represented. By playing a computer game the child becomes the main “film” hero
and an active participant in the game, which is a new factor in the modern media world. In conclusion, the paper
points out and analyzes the necessity of media literacy not only for children and young people but for all those
involved in the educational process, from parents to educators and teachers. Finally, the author proposed certain
changes in the current curriculum for primary schools in the field of media culture, particularly the problem that
film in school is approached from communication or artistic starting points and the need to modernize media
culture so that it is updated and closer to today’s children as future media consumers.
Keywords: film culture; media competence; media literacy; primary education
71
Ideologija i dječja književnost / Ideology and Children’s Literature
Patricia Marušić1
1
Sažetak:
Dječja se književnost uglavnom karakterizira kao jednostavno strukturirana naracija koja, neovisno o tome
što tematizira, redovito kroz simplifikacije zapravo problematizira univerzalna iskustva. Emocionalno, etičko i
humanističko opisivanje djetinjstva problematizira, međutim, složene ideološke interpretacije koje su nametnule
doista velike promjene paradigmi u svako pojedino vrijeme stvaranja, od samih začetaka književnosti namijenjene infantilnom čitatelju pa sve do suvremenosti. Neovisno o tome je li riječ o ozbiljnom, realističnom, lirskom,
humorističnom, autobiografskom ili pak bajkovitom pristupu, dječja je književnost uvijek podložna kako steretipizacijama, tako i ideologizacijama.
Ključne riječi: dječja književnost; ideologija
Abstract:
Children’s literature is mainly characterized as simply structured narrative that, regardless of what is thematized,
regularly through simplification actually questions universal experiences. Emotional, ethical and humanistic description of childhood problematizes, however, the complex ideological interpretations that imposed rather big
changes of paradigms in each particular time of creation, from the very beginnings of literature intended for
infantile reader up to the present day. Regardless of whether it is about the serious, realistic, lyrical, humorous,
autobiographical or fairytale approach, children’s literature is still subject to stereotypes, as well as ideologization.
Keywords: children’s literature; ideology
www.UFZG2015.com
Janelle Mathis1
University of North Texas, Denton, United States of America
• Teacher Education and Administration
1
Sažetak:
Osim estetskih iskustava koje nude različite umjetničke forme i semiotički sustavi za komunikaciju na poseban
način, umjetnost može pružiti uvid u kulturu, povijest i društvo. Kulturološki studiji često se oslanjaju na umjetnost prilikom istraživanja tradicije, povijesti, ideologije i ostalih aspekata određenih društvenih skupina. Međutim,
u kojem trenutku i na koji način pitamo djecu da razmisle o važnosti umjetnosti u vlastitim kulturnim životima?
Ovaj rad prikazuje istraživanje koje se odnosi na to kako dječja književnost, osim kao samosvojna umjetnička
forma, može ponuditi priče koje smještaju umjetnost neodvojivo od središta životnoga iskustva – definirajući
kulturu, tradiciju, obiteljsku povijest te vlastiti identitet. Istraživanje se usredotočilo na tekstove 12 dječjih slikovnica
u kojima se likovi povezuju s nekom umjetnošću na poseban i svrsishodan način – suočavajući se sa životnim
izazovom koji je posljedica njegove ili njezine strasti za umjetnošću ili izazov za koji umjetnost donosi rješenje. Uz
pomoć novohistorističke književne teorije potpomognute društvenom semiotikom, kritička analiza sadržaja ovih
knjiga otkriva njihov potencijal za snažan i autentičan uvid u ulogu umjetnosti u kulturi pojedinca. Dok nastavnici
šire koncept pismenosti koji uključuje mnoštvo načina na koji možemo razumjeti i komunicirati sa svijetom koji
nas okružuje, uloga umjetnosti postaje presudna u izgradnji znanja o prošlim i sadašnjim kulturama, razumijevanju društvenoga i kulturološkoga konteksta koji uokviruje opseg i dubinu našega znanja. „Samo odbijanjem
razdvajanja umjetničkog izraza od drugih formi društvene i kulturne interakcije, ističu novohistoristi, umjetnost ili
književnost mogu postati puni smisla i važnosti za sve nas.“ (Malpas, 2013, str. 67).
Ključne riječi: kritička analiza sadržaja; novi historizam
Abstract:
Aside from the aesthetic experiences offered by various artistic forms and the semiotic systems for communicating in unique ways, the arts can offer insights into culture, history and social issues. Cultural studies frequently
rely on the arts to reveal traditions, history, ideologies, and other aspects of a particular group. However, at what
point and how are children asked to consider the significance of the arts to individuals’ cultural lives? This paper
shares an inquiry that addresses how children’s literature, outside being a distinctive art form in itself, can offer
stories that place the arts inseparably at the heart of one’s life experiences---defining culture, traditions, family history, and personal identity. The inquiry shared here focuses on a text set of 12 children’s picture books in
which characters connect to some form of the arts in very specific and purposeful ways—facing a life challenge
as a result of his or her passion for the arts or a challenge for which the arts hold resolution. Through the lens of
New Historicism supported by social semiotics, a critical content analysis of these books reveals their potential
for powerful, authentic insights into the role of the arts in one’s personal culture. As educators expand the notion
of literacy to include the many ways we understand and communicate with the world around us, the role of the
arts becomes critical in building knowledge of past and present cultures and understanding the sociocultural
contexts that frame the extent and the depth of our knowledge. “Only by refusing to separate artistic expression
from other forms of social and cultural interaction, new historicists have argued, can art or literature come to be
meaningful or important to us at all” (Malpas, 2013, p. 67).
Keywords: critical content analysis; New Historicism
73
Važnost umjetnosti u kulturi: učenje putem dječje književnosti /
The Significance of the Arts in Culture: Learning Through Children’s
Literature
Dječji jezik i jezični priručnici za djecu /
Child Language and Language Manuals for Children
Milica Mihaljević1, Lana Hudeček1
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, Hrvatska
• Department of Standard Croatian
1
Sažetak:
U radu će se analizirati postojeći i planirani priručnici namijenjeni djeci u prva četiri razreda osnovne škole. U
Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje izrađen je Prvi školski rječnik namijenjen učenicima od 1. do 4. razreda
osnovne škole. Trenutačno se dovršava rad na Malome pravopisu također namijenjenome učenicima od 1. do
4. razreda osnovne škole. Postoje planovi i za izradbu male gramatike i maloga rječnika najčešćih pogrešaka
te pokretanja maloga jezičnog časopisa za učenike osnovne škole. Pri izradbi takvih priručnika polazište su
udžbenici i lektirna djela za učenike te dobi, ali i radovi u kojima se proučava dječji jezik. Svakako pri izradbi takvih
priručnika treba voditi računa o dvosmjernome utjecaju: 1. o tome da ti priručnici moraju biti prilagođeni djeci,
njihovim interesima i znanju te njihovu jeziku i 2. o tome da je svrha takvih priručnika da poveća dječje jezično
znanje i kompetencije te da pripreme djecu za služenje jezičnim priručnicima u kasnijoj dobi. Pri izradbi takvih
priručnika treba katkada naravno odstupiti i od strogih leksikografskih načela, ali treba imati na umu da priručnici
moraju biti usklađeni s jezičnim priručnicima namijenjenim starijim učenicima i odraslima te s normama hrvatskoga jezika na svim razinama.
Ključne riječi: dječji jezik; jezični priručnici; pravopis; rječnik
Abstract:
The authors will analyze the existing as well as planned manuals for children in the first four grades of elementary
school. In the Institute of Croatian Language and Linguistics the First School Dictionary intended for the students from the 1st to the 4th grade of elementary school has been compiled. At the moment the work on the
Small Orthography Manual is also in the final phase. There are plans for the compilation of a small grammar and
a small dictionary of the most common mistakes as well as launching a small language journal for elementary
school students. In the compilation of these manuals the starting point are textbooks and assigned reading
books for the students in that age group as well as papers dealing with child language. While compiling such
manuals one must take into consideration a two-way influence: 1. these manuals must be adapted to children,
their interests and their linguistic knowledge and 2. that the purpose of these manuals is to increase children
linguistic knowledge and competence and to prepare children for the usage of language manuals for adults.
While compiling such manuals one must sometimes depart from strict lexicographic principles, one must bear
in mind that manuals have to be in accordance with language manuals for older students or adults and the
standards of Croatian language at all language levels.
Keywords: child language; language manuals; orthography manual; dictionary
www.UFZG2015.com
Višnja Milačić Novaković1
1
DV “Biograd”, Biograd na Moru, Hrvatska
Sažetak:
Roditelji se smatraju ključnim čimbenicima u poticanju i razvijanju kulture čitanja djece od najranije dobi. Kultura čitanja razvija se u obitelji koja stvara pozitivno i poticajno ozračje prema knjigama, čitanju i raznovrsnim
aktivnostima kojima se potiče razvoj rane pismenosti. Izravnu povezanost poticajne okoline i čitanja potvrdila su
brojna istraživanja. Velika je dobrobit čitanja djeci od najranije dobi, posebno kad znamo da rani razvoj mozga
i stvaranje sinapsi utječe na sve kasnije aktivnosti djece. Koliko se u obitelji čita djeci, kakav je obiteljski kontekst te jesu li roditelji prepoznali čitanje kao jedan od čimbenika koji pozitivno utječu na pravilan razvoj djeteta,
pokušali smo doznati ovim istraživanjem. Uzorak ispitanika su roditelji čija su djeca polaznici Dječjega vrtića „Biograd“. Pomalo plaše rezultati koji pokazuju vrijeme koje roditelji posvećuju djetetu za čitanje i pričanje. Postoje
naznake koje upućuju na to da roditelji djecu prepuštaju većem utjecaju vrtića. Rezultati ovoga istraživanja ne
ohrabruju. Ostaje otvoreno pitanje jesu li roditelji u današnjem vremenu preopterećeni svakodnevnim egzistencijalnim problemima pa se čitanje i razgovor s djecom nerijetko čini kao dodatno opterećenje ili su tehnološka
dostignuća ostavila svoj trag na kulturu čitanja roditelja? Ovim rezultatima istraživanje u Dječjem vrtiću „Biograd“ nije završeno. Preispitane su mogućnosti za unapređivanje čitanja djeci putem suradnje roditelja i vrtića.
Međusobna suradnja na području poticanja i razvijanja kulture čitanja traje i danas te daje velike mogućnosti za
razvoj djeteta.
Ključne riječi: obiteljski kontekst; poticajno ozračje; rana pismenost; suradnja roditelja i vrtića
Abstract:
Parents are considered to be the key factor in promoting and developing the culture of reading in children from
an early age. A reading culture develops in a family that has a positive and stimulating atmosphere towards
books, reading and a variety of activities that encourage the development of early literacy. The direct link between a stimulating environment and reading has been confirmed by numerous studies. There is great benefit
of reading to children from an early age, especially when we know that early brain development and the formation of synapses affects all subsequent activities of children. In this research we have tried to find out how much
reading takes place in the family, what the family context is like, and whether parents recognize reading as one
of the factors that positively influence the proper development of the child. The sample was made up of parents
whose children attend the kindergarten “Biograd”. The results which show the time parents devote to reading
and talking to a child are a rather frightening. There are indications that suggest that parents let their children
be under greater influence of the kindergarten. The results of this study are not encouraging. What remains
an open question is whether parents nowadays are overloaded by everyday existential problems and therefore
reading and talking to children often seems like an additional burden or have technological advances made
their mark on the culture of reading in parents? With the results obtained from the kindergarten “Biograd”, the
research has not been completed. The possibilities for improvement of reading to children through cooperation
of parents and the kindergarten have been reviewed. Mutual cooperation in terms of encouraging and developing the culture of reading continues today.
Keywords: family context; stimulating environment; early literacy; cooperation of parents and kindergarten
75
Uloga roditelja i ustanove ranoga odgoja u poticanju i razvijanju kulture
čitanja i razvoja rane pismenosti djeteta / The Role of Parents and
Institutions of Early Education in Encouraging and Developing a Reading
Culture and the Development of Children’s Early Literacy
Mladi i medijska pismenost u Hrvatskoj /
Young People and Media Literacy in Croatia
Domagoj Morić1, Filip Gospodnetić1
1
Forum for Freedom in Education, Zagreb, Croatia
Sažetak:
U hrvatskom obrazovnom sustavu bilo je nekoliko pokušaja uvođenja medijske pismenosti kroz građanski odgoj
te zdravstveni odgoj, ali nisu postignuti vidljivi rezultati. Stoga je stupanj medijske pismenosti mladih u Hrvatskoj
nejasan i vrlo je velika potreba za istraživanjem toga područja. Cilj je istraživanja bio ispitati kritičko razumijevanje
medija kod mladih u Hrvatskoj. U razdobju od lipnja do kolovoza 2013. godine ukupno je 3600 sudionika ispunilo online anketni upitnik koji je sadržavao čestice o pouzdanosti i točnosti različitih medija, mislima vezanima
uz konzumaciju medijskoga sadržaja, karakteristika vijesti koje su prikazane u medijima i sociodemografskih
varijabli. Inicijalna analiza pokazala je da su djelomice zadovoljeni kriteriji kolinearnosti i homogenosti varijance
pogreške unatoč asimetričnim distribucijama varijabli. Nezavisne su varijable u istaživanju bile radni status, obrazovanje i prihod. Dodatnom analizom utvrđeno je da dob ima ulogu kovarijate, a pouzdanost i točnost različitih
medija, misli vezane uz konzumaciju medijskog sadržaja te karakteristike vijesti koje su prikazane u medijima
ulogu zavisne varijable. MANCOVA, ANOVA i pripadajući post-hoc testovi otkrili su da visoko obrazovani mladi smatraju informacije emitirane na televiziji netočnima i nepouzdanima u usporedbi sa slabo obrazovanim
mladima. Slično ovome, visoko obrazovani mladi smatraju da mediji koriste dvoznačan jezik češće nego što
to smatraju umjereno ili slabo obrazovani mladi. Naposlijetku, nisko obrazovani zaposleni mladi smatraju da u
medijima ima više skrivenoga oglašavanja od umjereno obrazovanih i zaposlenih te visoko obrazovanih i zaposlenih mladih. Rezultati ovoga istraživanja bit će korišteni u debatama i kampanjama o uvođenju promjena u
hrvatski obrazovni sustav.
Ključne riječi: građanski odgoj; mediji; medijska pismenost; mladi; škole
Abstract:
Several attempts of introducing media literacy through civic and health education in the Croatian education
system have been made, but without any significant progress. As a result, the level of media literacy of Croatian
youth is still unclear and the need for further research of this area is crucial. The aim of the research was to investigate Croatian youths’ critical understanding of media. A total of 3600 young people participated in the online
questionnaire during July and August 2013. The questionnaire consisted of items addressing reliability and
accuracy of various media, thoughts associated with consumption of media contents, characteristics of news
reported by the media and sociodemographic variables. Initial analysis revealed that, although variables deviate
from normal distribution, both collinearity criteria and homogeneity of error variance were partially met. Additional analysis revealed that age should be statistically controlled. Working status, education and income were
introduced as independent variables, age was introduced as a covariate and finally variables assessing reliability
and accuracy of different media, thoughts associated with consumption of media contents and characteristics
of news reported by the media were introduced as dependent variables. MANCOVA, ANOVA and corresponding post-hoc tests revealed that highly educated youth consider TV-provided information inaccurate and unreliable in a greater extent than low educated youth. Likewise, highly educated youth perceive use of ambiguous
language in media more often than is perceived by moderately educated youth or by low educated youth. Finally,
employed low educated youth see media as a place for hidden advertising in a greater extent than moderately
educated employed or highly educated employed youth.
Keywords: media; media literacy; civic education; youth; schools
www.UFZG2015.com
Intertekstualnost muzejske slikovnice /
The Intertextuality of Museum Picturebooks
Smiljana Narančić Kovač1, Diana Zalar1
1
Sažetak:
U posebnoj podvrsti nacionalne slikovnice – muzejskoj slikovnici, koja je vezana za matičnu ustanovu na više
razina: tematskoj, duhovnoj, namjenom, svojom publikom, dio je korpusa razvio posebnu strategiju privlačenja
mladoga čitatelja zasnovanu na intertekstualnosti. Autorice su istražile suvremene hrvatske muzejske slikovnice i
izdvojile primjere različitih vrsta intertekstualnih slikovnica s obzirom na vrstu hipoteksta i na način njegova posredovanja intertekstom. Bilo da je riječ o preklapanju povijesnih slojeva uz pomoć spomeničkih artefakata i mašte
ili o uspostavljanju čitateljeve komunikacije s povijesnom zbiljom (Priča o Gaju Laberiju, Kratka pripovijest o Zvanetu Nedostojnom, gospodaru palače Sinčić (jedna priča iz dva vremena)), o „slaganju“ književnih i neknjiževnih
tekstova različitih vrsta u istoj slikovnici (I Quaderni della nonna – Bakine bilježnice), o shvaćanju slikovnice kao
igračke koja poziva na daljnje i dublje stvaranje priče uz pomoć rekvizita koji evociraju određeni povijesni događaj
(Karolina: igra u muzeju i muzej u igri) ili pak o složenoj i inventivnoj igri na planu jezika, jezičnoga i slikovnoga
diskursa i načina posredovanja priče (Čudovišta u muzeju iliti 1. tvrđanski rat za muzej protiv dosada nepoznatih
čudovišta, Karim za djecu) – muzejske slikovnice u Hrvatskoj otkrivaju mnoštvo mogućnosti za korespondenciju
s različitim vremenima i svjetovima.
Ključne riječi: hipotekst; hrvatska slikovnica intertekst; intertekstualnost; jezični i slikovni diskurs; muzejska
slikovnica
Abstract:
A special kind of national picturebook – the museum picturebook, related to the institution that publishes it at
several levels: thematic, spiritual, functional, receptive – develops a specific strategy of attracting young readers, based on intertextuality. The authors investigate Croatian contemporary museum picturebooks, analysing a
selection of intertextual picturebooks as examples of different types of intertextuality. These types differ in the
kind of their hypotexts and in the manner of their mediation by various intertexts. They include the overlapping
of historical layers by references to museum artefacts and using imagination, establishing the reader’s communication with a historical reality (The Story of Gaius Laberius, A Short History of Zvane the Unworthy, the Lord of
Sinčić Palace: A Story of Two Different Times), combinations of literary and non-literary texts in the same book
(I Quaderni della nonna – Granny’s Notebooks), evoking a historical event by understanding the picturebook
as a toy, which invites the reader to extend and deepen the story by means of specific props (Karolina: Playing
at the Museum and the Museum at Play), or combining elements of language, verbal and visual discourse and
narration in an inventive and complex game (Monsters in the Museum or the 1st War of Tvrđa against as yet
Unknown Monsters, Karim for Kids). It is shown that museum picturebooks in Croatia reveal numerous possibilities of correspondence with various times and worlds.
Keywords: museum picturebook; intertextuality; hypotext; intertext; visual and verbal discourse; Croatian
picturebook
77
Povezanost procjena stavova i iskustava sa stvarnim ponašanjima u domeni
čitanja i pisanja kod učenika / Correlation between the Evaluation of Views
and Experiences with Actual Behavior in the Domain of Student Reading and
Writing
Anela Nikčević-Milković1, Jasminka Brala-Mudrovčić1, Ana Jerković2
Sveučilište u Zadru, Gospić, Hrvatska
• Odjel a nastavničke studije u Gospiću
1
2
Osnovna škola Ivan Duknović, Marina kraj Trogira, Hrvatska
Sažetak:
Rad je usmjeren na proučavanje dviju jezičnih djelatnosti: čitanja kao primalačke i pisanja kao proizvodne djelatnosti. Čitanje je proces koji se sastoji u shvaćanju smisla napisanih riječi i na neki način uspostavlja veze između
napisanoga i usmenoga govora (Kobola, 1977). Pisanje kao stvaranje teksta kompleksna je i kognitivno vrlo zahtijevna ljudska aktivnost, složeniji je i obrnut proces od čitanja (Nikčević-Milković, 2012). Kvaliteta čitanja i pisanja
kao stvaranja teksta ovisi o valjanoj uporabi adaptivnih strategija čitanja i pisanja. Najvažnije su strategije čitanja:
pregledavanje teksta, identificiranje glavne ideje, stvaranje zaključaka i sažimanje. Najvažnije su strategije pisanja: planiranje teksta, skiciranje ili pravljenje nacrta i ispravljanje teksta. Kvaliteta pisanja ovisi i o iskustvu pisanja i
čitanja. Istraživanje u okviru ovoga rada usmjerit će se na ispitivanje povezanosti, s jedne strane, procjene stavova
i iskustava čitanja i pisanja te, s druge strane, stvarnoga iskustva čitanja lektire i čitanja u slobodno vrijeme, preferencije čitanja iz knjiga ili virtualnih medija, pisanja lektire i drugih oblika tekstova u školi i slobodnom vremenu,
korištenja strategija čitanja i pisanja, pomoći odraslih pri čitanju i pisanju. Istraživanje je rađeno metodom samoprocjena na učenicima 4. i 8. razreda osnovne škole te 2. razreda srednje škole i to Upitnikom pisanja i čitanja
autorice Nikčević-Milković (2008) i upitnikom koji mjeri ponašanja u domeni čitanja i pisanja, a konstruiran je
za potrebe ovoga istraživanja. Očekujemo pozitivnu povezanost procjene stavova i iskustava čitanja i pisanja
sa stvarnim većim iskustvima čitanja i pisanja, preferencijama čitanja i pisanja u slobodno vrijeme, korištenjem
adaptivnih strategija čitanja i pisanja te traženjem pomoći od odraslih kod zahtjevnijih zadataka čitanja i pisanja.
Ključne riječi: pomoć učenicima u čitanju i pisanju; procjene stavova i iskustava čitanja i pisanja; strategije
čitanja i pisanja; stvarna iskustva u domeni čitanja i pisanja; virtualno čitanje i pisanje
Abstract:
The work is aimed at studying the two language skills: reading as a receptive skill and writing as a productive skill.
Reading is a process that consists of understanding the meaning of written words and establishing connections
between written and oral language (Kobol, 1977). Writing as creating text is a complex and very demanding
cognitive human activity, a more complex process than reading(Nikčević-Milković, 2012). The quality of reading
and writing as well as the creation of text depends on appropriate use of adaptive strategies of reading and writing. The most important reading strategies are: text browsing, identifying main ideas, making conclusions and
compression. The most important strategies for writing are: text planning, sketching, drafting, and proofreading.
The quality of the writing depends on the experience of writing and reading. The research in this paper will focus on testing the connection, on the one hand, of the evaluation of attitudes and experiences of reading and
writing and, on the other hand, the actual experience of school reading and reading in spare time, preferences
in reading from books or virtual media, writing and reading other forms of texts in school and leisure time, use
of reading and writing strategies, helping the elderly in reading and writing. The research was conducted using
self-assessment on students in the 4th and 8th grade of primary school and the 2nd grade of secondary school
using the Questionnaire for writing and reading by author Nikčević-Milkovic (2008) and the questionnaire which
measures behavior in the field of reading and writing, designed this particular research. We expect a positive
correlation between attitudes and experiences of reading and writing with the actual greater reading and writing
experiences, preferences, reading and writing in his spare time, using adaptive strategies of reading and writing,
and seeking help of adults when faced with challenges of reading and writing skills.
Keywords: assessment of attitudes and experiences of reading and writing; help students in reading and
writing; reading and writing strategies; the actual experience in the field of reading and writing; virtual reading
and writing
www.UFZG2015.com
Elżbieta Osewska1, Józef Stala2
1
Cardinal Stefan Wyszynski University in Warsaw (UKSW), Warsaw, Poland
2
Pontifical University of John Paul II in Krakow (UPJPII), Krakow, Poland
Sažetak:
Pitanje jezika vjere u pluralističkoj Europi trebalo bi se povezati s opsežnim istraživanjima konteksta u kojemu se
realizira vjerski odgoj. U Poljskoj je taj kontekst drukčiji nego u zapadnoj Europi jer većina katoličkih obitelji, škola
i župa stvaraju okolinu koja odgaja djecu za osnaživanje vjere. Pozivamo se na cijeli spektar vidova koji se mogu
identificirati kao ključni za vjersko obrazovanje djece. Tijekom godina fokus je prešao od znanja na multidimenzionalni proces obrazovanja s raznolikošću okoline i interakcije. U toj situaciji pripremili smo niz knjiga za vjersko
obrazovanje za djecu koristeći teoriju dječje psihologije, pedagogije i teologije, ali s posebnim osvrtom na načine
na koji djeca uče, otkrivaju i promišljaju. Mnogo više vremena provedeno je u pronalasku riječi kojima bi se djeci
opisali vjerski fenomeni. Kako bismo djeci pomogli izraziti vjerski jezik, odlučili smo se za iskustveni pristup koji
nastoji pomoći učenicima u procesu otkrivanja Boga i u prikupljanju znanja kroz razvoj uvida iz vlastitih životnih
iskustava.
Ključne riječi: kreativnost; jezik djece; jezik vjere; vjersko obrazovanje
Abstract:
The question of language of faith in a pluralist Europe needs to be connected with extended studies of the
context in which religious education is taking place. In Poland, the context is different than in Western Europe,
as most Catholic families, schools and parishes offer a setting which nurtures children into a stronger faith. We
refer to a whole range of aspects, which may be identified as crucial for children’s religious education. Over the
years, the attention shifted from knowledge to a multidimensional educational process with a variety of settings
and interactions. In this situation we have prepared a set of RE books for children using a current theory of children’s psychology, pedagogy and theology, primarily focusing on children’s way of learning, discovery learning,
reflection. Much time is spent in finding children’s words to describe certain religious phenomena. In order to
help children to express their faith language, we have decided to take the experiential approach which seeks to
help pupils in the process of discovering God and gathering knowledge through developing insights drawn from
their own experience of life.
Keywords: religious education; child language; creativity; language of faith
79
Modeli vjerskoga odgoja za djecu – perspektiva Poljske o jeziku djece i jeziku
vjere / Models of Children’s Religious Education – the Polish Perspective on
Child Language and the Language of Faith
Neke strategije obogaćivanja vokabulara učenika – studija slučaja s djecom
u Albaniji / Some Strategies for Enrighing Students’ Vocabulary – A Case
Stuy on Albanian Children
Aimir Osmani1
1
University of Shkodra “Luigj Gurakuqi”, Albania
Sažetak:
Jedan je od ciljeva učenja jezika i obogaćivanje vokabulara učenika, što je dug i trajan proces. Cilj je ovoga rada
prikazati nekoliko strategija koje pomažu djeci u usvajanju vokabulara u jezičnoj nastavi na albanskome jeziku.
Djeca na početku obrazovanja obično koriste nestandardni jezik i moraju naučiti standardni oblik jezika. Zadatak je nastavnika pronaći alate, suvremene metode i tehnike kako bi se ostvario taj cilj uzimajući u obzir jezične
djelatnosti: govorenje, čitanje i pisanje. Obogaćivanje vokabulara također je bitno u jezičnome razvoju. Rad je
usredotočen na sljedeće probleme: ulogu društvenih razlika poput dobi, spola i društvenoga sloja, ulogu teksta
i konteksta u vokabularu učenika. Obogaćivanje vokabulara učenika sastoji se od tri komponente: tehnologije,
znanja i vještina. U radu će biti prikazano kako je korištenje multimedije u nastavi Albanskoga jezika prilično
učinkovito, osobito u stjecanju vokabulara.
Ključne riječi: indirektne/direktne strategije; kontekst; tekst; učenički vokabular; usvajanje
Abstract:
One of the objectives of learning a language is to enrich students’ vocabulary, which is a long and continuous
process. The object of this paper is related to several strategies that help with the acquisition of vocabulary in
children attending Albanian language classes. Children starting school usually use nonstandard language and
are forced to adopt standard language. The teacher’s task is to find tools, contemporary methods and techniques to achieve this objective by taking into account language components: speaking, reading and writing.
Enriching the vocabulary is another crucial component. This paper will focus on several problems: the role of
social differences such as age, gender and social strata, and the role of the text and context of students’ vocabulary. The enrichment of students’ vocabulary consists of three components: technology, knowledge and skill. The
paper will show that the use of multimedia in Albanian language classes is rather effective, especially in helping
students develop a richer vocabulary.
Keywords: indirect /direct strategy; context; text; students’ vocabulary; acquisition
www.UFZG2015.com
Tekstualnost priče u hrvatskim dječjim časopisima /
Textuality of Short Stories Croatian Journals for Children
Helena Pavletić1
Sveučilište Juraj Dobrila, Pula, Hrvatska
1
Sažetak:
U radu se proučavaju značajke dječje priče kao tekstne vrste, njezine funkcije i karakteristike koje doprinose razvoju jezičnih kompetencija djeteta. Istraživanje uključuje analizu prema sedam De Beaugrandeovih i Dresslerovih
načela tekstualnosti na primjeru tekstova objavljenih u časopisima za djecu. Sa stajališta jezične strukture analiziraju se elementi koji potvrđuju kohezivnost i koherentnost teksta (rekurencija, paralelizam, pronominalizacija,
konektori, smislenost teksta, semantička povezanost itd.), a ostali se kriteriji tekstualnosti dječje priče (intencionalnost, prihvatljivost, situativnost, informativnost, intertekstualnost) određuju s obzirom na njezin značaj u
djetetovu jezičnom i komunikacijskom razvoju.
Ključne riječi: dječja priča; dječji časopisi; jezična kompetencija; tekstualnost; tekstna vrsta;
Abstract:
This paper examines the characteristics of the children’s short story as a text type, its functions and characteristics that develop a child’s linguistic competence. The research is focused on determining the standards
of textuality on the example of children’s stories published in children’s magazines. From a linguistic point of
view, the paper analyses elements of cohesion and coherence in the text (recurrence, parallelism, connectives,
meaningfulness of text, semantic connection). Other standards of textuality (intentionality and acceptability, informativity, situationality and intertextuality) are analysed in terms of the impact that the children’s story has on
children’s communication, speech and language development.
Keywords: textuality; children’s short story; text type; children’s journals; linguistic competence
81
Udžbenici za osnovnu školu. Modeli i jezici u Italiji od austro-njemačkoga
prosvjetiteljstva do danas / Textbooks for Elementary schools. Models and
Languages in Italy from the Austro-German Enlightenment to Present Day
Simonetta Polenghi1
Università Cattolica del Sacro Cuore, Milano, Italy
• Dipartimento di Pedagogia
1
Sažetak:
Cilj je ovoga rada prikazati, putem izravnog čitanja nekih od poznatih knjiga i udžbenika, ključne momente
dugoga obrazovnoga procesa od doba prosvjetiteljstva do 1923. godine na području Italije. Vjerske knjige i
katekizme zamijenio je model svjetovne knjige, primjerice poznati Kinderfreund (1776. – 1779.) autora F. E. von
Rochowa, kojim je započeo novi didaktički model moralnih kratkih priča obilno prožet racionalizmom. Zaslugom
J. J. Felbigera, ovaj je model prihvaćen na području pod utjecajem habsburških Talijana. Nastavlja ga razvijati
F. Soave sa svojim uspješnim Kratkim moralnim pričama. Dio svih početnica bile su ezopovske basne. I prvi
talijanski udžbenici s početka 19. stoljeća nastavili su s preuzimanjem moralnoga modela svjetovnih knjiga. U
radu će biti prikazana i oprimjerena struktura ovih knjiga. Nakon ujedinjenja Italije ovi racionalni modeli nastavljeni su, ali sa slabijim rezultatima. Prikazat će se neki primjeri uspješnih knjiga izdavačke kuće Vallardi Milan s
kraja stoljeća. Vijeće ministara, kojim je zasjedao veliki prosvjetar G. Lombardo Radice, 1923. godine napustilo je
stare racionalističke modele. Autoritativno su odobrili novi jezik i nove modele udžbenika koji su opisivali stvarnu
djecu, njihove osjećaje i unutarnji svijet. Drugi je cilj ovoga rada istražiti je li racionalan model još uvijek prisutan
u talijanskim udžbenicima. Zaključuje se da danas postoji tendencija povratka na stare modele prosvjetiteljstva.
Ključne riječi: povijest čitanja knjiga; povijest školskih udžbenika; talijanski udžbenici
Abstract:
The primary aim of this paper is to present key moments of a long-lasting process in the Italian area, through
direct reading of some of the most famous reading-books and textbooks from Enlightenment to 1923. The
model of a lay book, which was to replace religious books and catechisms, was the famous Kinderfreund (177679) by F.E.von Rochow, which started the new didactic model of moral short stories, heavily imbued with rationalism. This model reached the Habsburg Italian areas owing to the mediation of J.J.Felbiger, and was developed
by F.Soave with his Moral Short Stories, which enjoyed a long success. Fables, based on Aesop’s model, were
present in all primers. The first Italian textbooks, from the beginning of the XIXth century, continued the moral
model. The structure of these books will be shown, with examples. After the Italian unification, these rationalistic
model was continued, but with less successful results. Examples will be provided of some successful books of
the end of the century, from the publishing house Vallardi of Milan. The ministerial committee of 1923, chaired
by the great educationalist G.Lombardo Radice, abandoned the old rationalist books, and approved authoritatively a different language and new models which depicted real children, their feelings and inner world. The second aim of the paper and its conclusion is to uncover the rationalistic language still present in Italian textbooks,
unveiling how they tend to hark back to some old enlightened models.
Keywords: history of reading books; history of school text-books; Italian text-books
www.UFZG2015.com
Irena Polewczyk1
Uniwersytet Śląski, Katowice, Poland
• Department of pedadgogy and psychology
1
Sažetak:
Cilj je ovoga projekta bio prikazati vještine slušanja šestogodišnje djece s obzirom na to je da su one važan
čimbenik u pripremi za čitanje i pisanje. Vještine slušanja prikazane su kao stvaranje i prepoznavanje rima,
slušne analize i sinteze i ostaloga. Rezultati istraživanja pokazuju raspon slušne percepcije, odnosno koje vještine
su najviše, a koje najmanje usvojene kod šestogodišnjaka. Ishod pokazuje podudarnost u odnosu između
određenih slušnih opsega.
Ključne riječi: vještine slušanja; šestogodišnja djeca
Abstract:
The aim of this project is to show six-year-old children`s aural skills as they are important in the preparation for
reading and writing. The subject of research is comparing aural skills of 6-year-old children who attended kindergarten for a year and children whose education in kindergarten was longer. The basic method of research is
authorial aural perception tests. Statistical methods such as the Chi-squared test is used to examine significant
relationship between variables, Cramér’s V to examine the strength of the relationship between elements of
aural perception, Kruskal-Wallis one-way analysis of variance, Student’s t-test and Kendall tau distance to examine relationship between two variables. Aural skills are shown through the creation and recognition of rhymes,
aural analysis and synthesis and others. The research results show a range in aural perception, the most and
the least mastered by six-year-old children. The outcome shows a concurrent relationships between particular
aural ranges.
Keywords: aural skills, six-year-old children
83
Vještine slušanja šestogodišnjaka – čimbenik u pripremi za čitanje i pisanje/
Six-year-olds’ Aural Skills – a Factor in the Preparation for Reading and
Writing
Jezik i IKT – studija slučaja u Albaniji / Language and ICT - Albanian Case Study
Mimoza Priku1, Edit Lezha2, Elona Hasmujaj2, Ledia Kashahu(Xhelilaj)4
University of Shkodra, Shkoder, Albania
• Department of Linguistic
1
Univesity of Shkodra , Shkoder, Albania
• Faculty of Educational Sciences
2
University of Durres, Durres, Albania
• Department of Teaching
4
Sažetak:
Cilj je ovoga rada upozoriti na vrlo jaku povezanost između učenja i poučavanja jezika i IKT-a u kontekstu
iskustava u učenju albanskoga jezika. U radu se razmaraju dvije perspektive: prva je povezana s računalnom
tehnologijom, s uvidom u način na koji ona pomaže učenju albanskoga jezika i kako je evoluirala tijekom godina,
a druga služi kako bi osvijetlila neke jezične projekte koji su mogući upravo zbog postojanja IKT-a. U obzir se
uzima i računalno nazivlje koje je uglavnom vezano uz engleski jezik. Prvotno su strani nazivi korišteni bez prilagodbe, a zatim je uslijedila njihova prilagodba pravilima ortografije albanskoga jezika. Neki su nazivi prevedeni
na albanski dok su drugi zadržali stranu strukturu prilagođenu obliku albanskoga jezika. U ovome će radu biti
prikazani dosezi tehnologije koja je uključena u nekoliko projekata, poput metodike poučavanja i učenja albanskoga jezika (rječnici, gramatika itd.), kao i oni koji čine bit istraživanja s multimedijskim metodama za korpus
albanskoga jezika, a bit će prikazani i dokazi o transformacijama. Preporuke su povezane s implementacijom
iskustava iz drugih razvijenih zemalja u tome području koja su korištena kao model u Albaniji, promičući tako
bilateralne projekte, kao i mogućnosti uspostavljanja posebnih centara koji će se usredotočiti na zajedničke
jezične i tehnološke preglede. Ovo će istraživanje dinamički usporediti razvoj iskustava i prakse za jezike, a cilj
mu je sagledati te teme u budućnosti.
Ključne riječi: gramatika; korpus; lingvistika; rječnici; terminologija
Abstract:
This paper aims to address a very powerful connection that exists today between teaching and learning a language and ICT, focusing on the experiences of learning the Albanian language. It branches in two directions:
the first relates to computer science terminology, seeing how it has penetrated into the Albanian language and
how it has evolved over the years; and the second perspective is to highlight some of the language projects
which are made possible only due to ICT. Taking into account computer terminology that has been introduced
into Albanian language, we may say that since the very beginning this terminology has come into use mainly
through English. Firstly, the foreign terms were used in Albanian as they were followed by adaptation of particular
terms subject to the laws of spelling of the Albanian language. Some terms have been translated into Albanian,
others have kept their structure, but were filled with elements of Albanian language, known as linguistic forms.
Technological achievements that are involved in several projects, such as methods of teaching and learning
the Albanian language (dictionaries, grammar etc.), as well as those that are in the center of the study with
multimedia methods for the Albanian language corpus, and evidence of transformations are to be reflected in
this presentation. Recommendations are related to the implementation of experiences from other developed
countries which can serve as a model for our country, promoting bilateral projects as well as the possibility of
establishing special centers that will focus on mutual, linguistic and technological reviews. This study will have
dynamic comparisons with the development of experiences and practices for languages and aims to see this
problem in perspective.
Keywords: grammar; corpus; linguistic; dictionaries; terminology
www.UFZG2015.com
Obrazovanje i jezik / Education and Language
Mimoza Priku1, Jozef Bushati2, Gezim Dibra3, Edit Lezha3
University of Shkodra “Luigj Gurakuqi”, Albania, Shkoder, Albania
• Faculty of Social Sciences
1
• Advising Information Student Center, Albania
2
• Faculty of Education Sciences
3
Sažetak:
This paper summarizes a research from the area of teaching, focusing more on further language formation
of teacher’s year. One whole education process, which in its early stages onwards, a paramount role language
plays language formation. How necessary is the language and linguistic preparation of teachers? Even more
important becomes this process in programs that prepare teachers, because teacher accompanies the use of
verbal or non-verbal language, is the main tool that helps in the realization of teaching. Do they pay attention
to this training in all curricula that prepare teachers? Reality shows that linguistic education play more attention
to the study programs that prepare teachers of language and less to the primary cycle, and almost have not
found linguistic elements in other curricula. But what impact will have on future teachers this lack? After some
collected deliberations by meeting with students and teachers, we have reached some conclusions. At the end
we will give some recommendation relating the inclusion of any subject linguistic character, affecting limits of
applicative linguistics, even in programs that do not prepare language teachers, but teachers of other disciplines.
A positive fact that gives impetus to this idea is included in the exam license at 10% of language teacher training, which strengthen our idea
Ključne riječi: curriculum; language training; linguistic education; linguistic preparation; training
Abstract:
This paper summarizes a research from the area of teaching, focusing more on further language formation
of teacher’s year. One whole education process, which in its early stages onwards, a paramount role language
plays language formation. How necessary is the language and linguistic preparation of teachers? Even more
important becomes this process in programs that prepare teachers, because teacher accompanies the use of
verbal or non-verbal language, is the main tool that helps in the realization of teaching. Do they pay attention
to this training in all curricula that prepare teachers? Reality shows that linguistic education play more attention
to the study programs that prepare teachers of language and less to the primary cycle, and almost have not
found linguistic elements in other curricula. But what impact will have on future teachers this lack? After some
collected deliberations by meeting with students and teachers, we have reached some conclusions. At the end
we will give some recommendation relating the inclusion of any subject linguistic character, affecting limits of
applicative linguistics, even in programs that do not prepare language teachers, but teachers of other disciplines.
A positive fact that gives impetus to this idea is included in the exam license at 10% of language teacher training, which strengthen our idea
Keywords: curriculum; language training; linguistic education; linguistic preparation; training
85
Strategije učenja engleskoga kao stranoga jezika i učenici mlađe
osnovnoškolske dobi / Language Learning Strategies and Young Learners
of English as a Foreign Language
Amra Pudić1, Alenka Mikulec2
1
Osnovna škola Nikola Hribar, Velika Gorica, Hrvatska
2
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Petrinja, Hrvatska
Sažetak:
Strategije učenja značajno utječu na proces učenja, pa tako i na učenje jezika (Kostić-Bobanović i Bobanović,
2011; Oxford, 1990), a smatraju se i jednim od značajnih čimbenika koji doprinose individualnim razlikama u usvajanju stranoga jezika (Skehan, 1989). Stoga je bio cilj ovoga istraživanja, koje je provedeno tijekom 2011./2012.
školske godine, dobiti uvid u percipiranu uporabu strategija slušanja, govorenja i učenja vokabulara pri učenju
engleskoga kao stranoga jezika kod učenika mlađe osnovnoškolske dobi. Istraživanje je provedeno na uzorku
od 155 učenika i učenica 2., 3. i 4. razreda jedne velikogoričke osnovne škole. Instrument korišten u istraživanju
hrvatska je verzija upitnika „Young Learners’ Language Strategy Use Survey“, autora Cohen i Oxford (2002),
a namijenjen je učenicima nižih razreda osnovne škole. Hrvatska se inačica upitnika sastoji od tri dijela: strategije slušanja (16 čestica), strategije učenja vokabulara (8 čestica) i strategije govorenja (13 čestica). Ispitanici
su procjenjivali svoje slaganje s izjavama u upitniku prema trostupanjskoj Likertovoj skali (1-uvijek, 2-ponekad,
3-nikad). Dobiveni rezultati pokazuju kako većina ispitanika smatra da strategije slušanja koriste ponekad, strategije učenja vokabulara uvijek, dok je kod strategija govorenja podjednak broj ispitanika koji smatraju da ovu
skupinu strategija koriste ponekad i onih koji smatraju da ih koriste uvijek. Dakle, zamjetno je da se već i u
mlađoj osnovnoškolskoj dobi učenici pri usvajanju engleskoga kao stranoga jezika, iako u manjoj mjeri, ipak
služe određenim strategijama učenja jezika.
Ključne riječi: strategije govorenja; strategije slušanja; strategije učenja vokabulara
Abstract:
Learning strategies have an important impact on the learning process in general, as well as on the process of
language learning (Kostić-Bobanović & Bobanović, 2011; Oxford, 1990). Furthermore, language learning strategies are considered one of the important factors contributing to individual differences in foreign language
acquisition (Skehan, 1989). Therefore, this study, conducted during the 2011/2012 academic year, aimed to
investigate the perceived use of listening, speaking and vocabulary learning strategies among young learners
of English as a foreign language. The participants were 155 pupils attending 2nd, 3rd and 4th grades at one
primary school in the town of Velika Gorica. The instrument used in the research was a Croatian version of the
‘Young Learners’ Language Strategy Use Survey’, written by Cohen and Oxford (2002). The Croatian version of
the questionnaire used in this research consists of three parts: listening strategies (16 items), vocabulary learning
strategies (8 items) and speaking strategies (13 items). The participants were asked to state their agreement
with the statements given in the questionnaire according to a three-point Likert scale (1-always, 2-sometimes,
3-never). The obtained results show that the majority of the participants perceive that they use listening strategies sometimes, and vocabulary learning strategies always, while the number of participants who perceive that
they use speaking strategies sometimes and those who perceive that they use them always is similar. Hence, it
may be observed that even at a young age primary school pupils, albeit to a lesser extent, use certain language
learning strategies in learning English as a foreign language.
Keywords: listening strategies; speaking strategies, vocabulary learning strategies
www.UFZG2015.com
Procesna drama kao oblik suradničkoga učenja /
Process Drama as a Method of Cooperative Learning
Maša Rimac Jurinović1
1
Osnovna škola Mladost, Zagreb, Hrvatska
Sažetak:
Suvremena odgojna i obrazovna praksa zahtijeva pronalaženje novih pristupa artikulaciji nastavnoga sata i ostvarivanju odgojnih i obrazovnih ciljeva. Te nove pristupe nameće postmoderno vrijeme u kojem živimo sa svim
svojim kulturološkim, gospodarskim, političkim, tehničkim i tehnološkim promjenama. Preispituje se uloga institucija, ali se preispituju i pojedinačne uloge roditelja, učitelja i učenika. Vrijeme u kojem živimo i djelujemo
postignuća učenika opisuje i mjeri kompetencijama. U mnoštvu sposobnosti neke se nameću kao odgojnoobrazovni ideal: kritičko mišljenje, suradničko učenje, preuzimanje odgovornosti, sposobnost djelovanja kao individue i dijela društva. Takva postignuća propisuje i kurikul, točnije Nacionalni okvirni kurikulum. Kao posebno
zanimljiv i produktivan oblik učenja sve se češće ističe suradničko učenje u kojem učenici organizirani u skupine zajedničkim naporima svladavaju nastavno gradivo. Među učenicima koji uče surađujući vlada pozitivna
međuovisnost, odnosno svijest da mogu uspjeti samo zajedničkim naporima. Procesna je drama metoda dramskoga odgoja. Odsustvo publike jedno je od njezinih obilježja. Kako nije usmjerena na predstavljanje već na
propitivanje i traženje odgovora na postavljena pitanja (probleme), predstavlja metodu za kvalitetno poučavanje i
učenje. U ovom se radu postavlja teza da je procesna drama oblik suradničkoga učenja jer se u bitnim obilježjima
procesna drama i suradničko učenje preklapaju te će se komparativnom metodom zajednička obilježja popisati,
usporediti i objasniti. Svrha je ovoga rada ponuditi metodu koja odgovara zahtjevima suvremene nastave.
Ključne riječi: dramski odgoj; kompetencije; NOK; suvremene metode poučavanja
Abstract:
Contemporary educational practice demands that we seek new strategies in the articulation of lessons and
achievement of educational aims. Those new aims are a result of the postmodern time we live in, with all the
cultural, economic, political, technical and technological changes. The roles of institutions have been changed,
as well as the function of parents, pupils and teachers. In the times in which we live and work, all students are
described according to competence. Students must be trained, among other things, for critical thinking, cooperative learning, taking responsibility and ability to act both as individuals and as a part of society. These aims are
also prescribed by the curriculum, or more precisely: the National Curriculum Framework. Cooperative learning
frequently stands out as a particularly interesting and productive form of learning where students are organized
in groups and go through the teaching material with joint effort. During cooperative learning there is a positive
dependence between students, raising their awareness that they can succeed only through joint efforts. Process drama is a method of using drama in education. An absence of an audience is one of the characteristics of
process drama. Considering that it is not meant for performing but for seeking answers to questions (problems)
it represents a method for quality teaching and learning. This paper posts a theory that process drama is a
form of cooperative learning because in all major characteristics they match and common characteristics will be
listed, compared and explained. The purpose of this paper is to offer a method which will adequately correspond
to the requirements of contemporary educational practice.
Keywords: drama in education; competence; National Curriculum Framework; contemporary methods of
teaching
87
Razvoj životnih vještina kroz dramski odgoj /
Developing Life Skills through Drama Education
Roberta Rudela1
1
Osnovna škola Vladimira Nazora Pazin, Pazin, Hrvatska
Sažetak:
Dramski odgoj, kao skup metoda i dramskih tehnika, opisan je u sklopu umjetničkoga odgojno-obrazovnoga
područja Dramska kultura i umjetnost u Nacionalnom okvirnom kurikulumu (NOK). NOK predstavlja temeljni,
time i polazni, dokument obrazovanja u kojemu su uz ostale sastavnice prikazani i sadržaji predmeta, ciljevi i
vrijednosti koje promiče. Dramski odgoj, kao sastavni dio Dramske kulture, nema za svoj glavni cilj bavljenje
dramskom umjetnošću ni obrazovnom komponentom u kojoj se učenika upoznaje s pojmovima i konceptima
dramske umjetnosti, već pomaže djetetu u njegovu cjelovitom razvoju, emocionalnom i komunikacijskom, u razvoju kritičkoga mišljenja, društvene angažiranosti i tolerancije, u stjecanju samopouzdanja, razvoju kreativnosti,
dakle, u razvoju životnih vještina. Cilj je ovog rada prikazati različite koncepte i pristupe u sagledavanju uloge
dramskoga odgoja u razvoju životnih vještina. Poseban će se naglasak staviti na prezentaciju i propitivanje
istraživanja koja ispituju taj odnos, čiji rezultati pokazuju korelaciju između sudjelovanja u dramskim aktivnostima
i razvoja životnih vještina. Ipak, brojnost takvih istraživanja u domaćoj je literaturi nedostatna. Ovaj članak kritički je
prikaz već provedenih istraživanja i kao takav priprema je za empirijsko istraživanje o korelaciji dramskog odgoja
i razvoja životnih vještina.
Ključne riječi: dramski odgoj; Dramska kultura; Nacionalni okvirni kurikulum; životne vještine
Abstract:
Drama education, as a group of methods and drama techniques has been described within the Art Education
chapter of Drama Culture and Art of the National Curriculum (NOK). The National Curriculum the foundation,
i.e. the starting document of education where matter, goals and values of what the subject promotes is shown
alongside its elements. Drama education as an integrated part of Drama Culture does not have as its goal education in dramatic arts, but it is aimed at helping children in their development, emotional and communicative,
in the development of critical thinking, social involvement, tolerance, development of self-esteem, creativity, ie.
developing life skills. The purpose of this paper is to discuss various concepts and approaches, various ways of
thinking about the role the drama education for the development of life skills. Special emphasis will be placed on
presentation and discussion of the investigations aimed at finding the correlation between drama education and
the development of life skills: the results show that there is correlation. However, there are very few researches of
that kind in domestic literature. This paper, as a critical presentation of the state of investigation, is a preparation
for empirical research of the correlation between drama education and the development of life skills.
Keywords: drama education; Drama; National Curriculum; life skills
www.UFZG2015.com
Tilen Smajla1
Primary School Vojke Šmuc Izola, Slovenija, Izola, Slovenia
• Foreign Languages Department
Sažetak:
Ovaj se rad bavi stavovima roditelja vezanim uz probleme višejezičnosti u slovenskoj Istri, uvođenja drugoga
stranoga jezika u drugu trijadu osnovnih škola (od 4. do 6. razreda), kao i talijanskoga kao jezika koji se govori
u okruženju. Drugi strani jezik uveden je u školski kurikul kao obavezan 2008. godine. Talijanski se poučava
u državnim školama u slovenskoj Istri od prvoga razreda osnovne škole. Drugi strani jezik kao izborni strani
jezik uveden je u kurikul osnovne škole Vojka Šmuca u Izoli na početku školske godine 2014./2015., kada je
istraživanje i provedeno. Ovo se istraživanje usredotočilo na sljedeće probleme: stavove roditelja o uvođenju drugoga stranoga jezika u drugoj trijadi osnovne škole, višejezičnost i položaj talijanskoga jezika u svjetlu uvođenja
prvoga stranoga jezika u drugoj godini u slovenskim državnim školama. Rezultati dobiveni istraživanjem ne
pokazuju statistički značajnu razliku u stavovima roditelja s obzirom na njihovu dob ili obrazovanje. Jedina razlika, iako statistički neznačajna, uočena je kod stavova roditelja prema talijanskome jeziku kao jeziku okruženja i
prema obrazovanju roditelja.
Ključne riječi: druga trijada osnovne škole; jezična politika; M+2; stavovi roditelja; strani jezici
Abstract:
The research paper deals with the attitudes of parents regarding the following issues: multilingualism in Slovene
Istria, the introduction of a second foreign language into the second triad of elementary schools (classes 4 to 6),
as well as with Italian as the language spoken in the environment. The second foreign language was introduced
into the school curriculum as an obligatory second foreign language in 2008. Italian is taught in public schools
in Slovene Istria from year 1 of elementary school onwards. The second foreign language, an elective foreign
language, was introduced into the curriculum of the Vojka Šmuc elementary school in Izola as of the beginning
of the school year 2014/15, where a small scale research was carried out. Our research focused on the following
issues: parents’ attitude towards the introduction of a second foreign language into the second triad of elementary school, multilingualism, and the position of Italian in the light of the introduction of the first foreign language
into year two of Slovenian public schools. The results obtained in the research show no statistically significant
differences in the attitudes of parents, be it with regard to their age or educational background. The only difference, yet statistically insignificant, was observed in parents’ attitudes toward the Italian language taught as the
language of the environment in regard to the parents’ education.
Keywords: second triad of primary school; language policy; M+2; parents’ attitudes; foreign languages
89
Stav roditelja prema višejezičnosti i uvođenje drugoga stranoga jezika u
drugoj trijadi osnovne škole / Parents’ Attitude towards Multilingualism
and the Introduction of a Second Foreign Language in the Second Triad of
Primary School
PERCEPCIJE MAKEDONSKIH STUDENATA O TEMAMA O OKOLIŠU I NJIHOVA RAZRADA NA
SATOVIMA ENGLESKOGA JEZIKA / MACEDONIAN STUDENTS’ PERCEPTIONS OF TOPICS
RELATED TO THE ENVIRONMENT AND THEIR ELABORATION DURING ENGLISH CLASSES
Snezana Stavreva Veselinovska1; Snezana Kirova2
1
Faculty of Educational Science 2Faculty of Philology; University Goce Delcev, Republic of Macedonia
Sažetak:
Obrazovanje o okolišu kojega se smatra „planom za budućnost“ (Ryan & Ray, 1991), pojavilo se 1970. kao rezultat
ubzranog i strmoglavog progadanja okoliša. Šteta koju ljudi nameću okolišu je velika što postaje međunarodni
problem; a zbog toka, takozvani „plan za budućnost“ dio je obrazovnog sustava diljem svijeta (Jacobs and
Goatly, 2000). U makedonskom obrazovnom sustavu u osnovnim i srednjim školama učenici uče o problemima
vezanima uz okoliš i zemlju kroz druge obvezne i izborne predmete.
Svrha ovoga rada je istražiti percepciju učenika o temama vezanima uz onečišćenje i okoliš koje se pojavljuju u
nekim temama u nastavi engleskoga jezika kojega učenici uče kao strani jezik. Proučava da li spol učenika ili njihova sposobnost učenja imaju ikakav učinak na razumijevanje problema vezanima uz okoliš. Istraživanjem želiko
utvrditi da li učenici misle da će upravo te teme poboljšati njihove jezične vještine. Uzorak je činilo 127 učenika iz
srednje škole “Slavčo Stoimenski” iz Štipa, R. Makedonija. Instrument koji je korišten sastojao se od dvodijelnog
upitnika. Rezultati su obrađeni statistički.
Rezultati su pokazali da spol nema veliki učinak na percepciju učenika o okolišu. Međutim, što je veća sposobnost učenika za učeniem, to su se pozitivnije reflektirali njihovi statovi prema okolišu. Učenici smatraju da mogu
steći dovoljno znanja o okolišu kroz proučavanje tema koje su vezane uz okoliš. The results have shown that
gender has no great impact on students’ perceptions of the environment.
Ključne riječi: obrazovanje o okolišu, Engleski jezik, percepcija učenika, znanje
Abstract:
Environmental education, which is considered to be the “plan for the future” (Ryan & Ray, 1991), appeared in
1970 as a result of the rapid and steep deterioration of the environment. The damage humans inflict on the
environment is great and it is an international problem; because of that, this so-called “plan for the future” is
part of the educational system worldwide (Jacobs and Goatly, 2000). In the Macedonian education system in
primary and secondary schools students study problems related to the environment and the planet through
other compulsory and optional subjects.
The purpose of this paper is to study the students’ perceptions of topics related to pollution and environmental
study processed in some themes in English language classes that our students learn as a foreign language. It
investigates whether the students gender or their ability to learn have any impact on their understanding of issues related to the environment. Thus this research seeks to discover whether students think that these issues
will help in improving their language skills. The survey included 127 students in the high school “Slavčo Stoimenski” in Stip, R. Macedonia. The test used was a questionnaire in two parts. The results were statistically processed.
The results have shown that gender has no great impact on students’ perceptions of the environment. However, the greater the students’ ability to learn, the more positively it reflects the attitude they have towards the
environment. Students think they can gain sufficient knowledge of the environment through the study of topics
related to it.
Keywords: environmental education, English language, students’ perceptions, knowledge.
www.UFZG2015.com
Iris Šmidt Pelajić1
• Katedra za obrazovanje učitelja njemačkog jezika - interkulturalna germanistika
1
Sažetak:
„Ove su priče istinite, zato izazivaju nelagodu; pripovijedaju o teškoćama suživota i o načinu na koji djeca u raznim zemljama svijeta te teškoće iskustveno proživljavaju. (…) Istinite priče nemaju uvijek sretan kraj; one postavljaju
mnoga pitanja, ali odgovore svatko mora pronaći sam. Ove priče prikazuju svijet koji nije uvijek dobar, ali se može
promijeniti“ (Wölfel, 1970). U predgovoru svojoj proznoj zbirci Siva i zelena polja (Die grauen und die grünen
Felder) spisateljica jasno daje do znanja da želi prikazati konfliktne situacije u kojima se djeca nađu (ne svojom
krivnjom, već društveno uzrokovanim konstelacijama) i načine na koje ih djeca prevladavaju. Ako se slažemo s
tvrdnjom da su književna djela idealan most kojim ćemo najlakše prevladati ponor između vlastite i tuđih kultura
te kao idealan medij komunikacije omogućiti njihovo razumijevanje, uvažavanje i prihvaćanje, tada možemo
slobodno reći da je Ursula Wölfel već samo u ovoj zbirci kratkih priča premostila ponore i spojila mlade čitatelje
diljem cijeloga svijeta. Uživljavajući se u živote i probleme svojih vršnjaka s drugoga kraja svijeta, mladi čitatelj
kritički razmišlja ne samo o njima već i o zadanostima kojima je sam izložen. Ursula Wölfel (1922. – 2014.) bila
je jedna od najznačajnijih autorica dječje književnosti druge polovine 20. stoljeća u okviru njemačkoga govornoga područja, dobitnica brojnih nagrada i međunarodnih priznanja, čija su djela prevedena na mnoge jezike,
a tekstovi nerijetko uvrštavani u njemačke čitanke. No hrvatskom je širem čitateljstvu nažalost ostala praktički
nepoznata. Među prvima je u njemačkoj dječjoj književnosti pisala o duševnim problemima djece u knjigama za
djecu, a u svojim je djelima već 1970.-ih godina obrađivala tabu-teme, koje se i danas često prešućuju. U radu
smo propitivali i u kojoj su mjeri kratke priče iz ove zbirke i danas aktualne i zanimljive mladima.
Ključne riječi: kritičko čitanje; realistična dječja književnost; renomirana spisateljica; tabu-teme
Abstract:
“These stories are true, that is why they cause discomfort; they speak of the difficulties of co-existence and the
ways in which children, in the various countries of the world, experience these difficulties. (...) True stories do not
always have a happy ending; they pose many questions, but the answers everyone should find themself. These
stories show the world that is not always good, but can be changed “(Wölfel, 1970). In the foreword of the prose
collection Gray and Green Fields (Die grauen und die grünen Felder), the author makes it clear that she wants
to show conflict situations in which children find themselves (not by their own fault, but through socially induced
constellations) and the ways in which children prevail those situations. If we agree with the statement that literary
works are an ideal bridge, one of the easiest ways to overcome the chasm between our own and others’ cultures,
and therefor as an ideal medium of communication they could enable their understanding, appreciation and
acceptance, then we can say that Ursula Wölfel has only in this collection of short stories overcomed abysses
and connected young readers all over the world. By empathizing with the lives and problems of their peers from
across the world, the young reader thinks critically not only about them, but also on the givens which he or she
is exposed himself or herself. Ursula Wölfel (1922 - 2014) was one of the most important authors of children’s
literature of the late 20th century of the German-speaking teritory. She won numerous awards and international
recognition, her works have been translated into many languages, and her texts have been often include in
the German reading books. However, to the wider audience in Croatia, unfortunately she remained unknown.
She was among the first among the German writers who wrote in children’s literature about the mental health
problems of children, and in her works she had dealt with taboos already in 1970s, the taboos which are often
still kept as such. In this paper we have also examined to what extent the short stories in this collection are still
interesting to young people.
Keywords: realistic children’s literature; critical reading; a renowned author; taboos
91
Djetinjstva oslikana u kratkim pričama Sivih i zelenih polja Ursule Wölfel /
Images of Childhood Depicted in Short Stories Gray and Green Fields
by Ursula Wölfel
Dječja književnost u digitalnim medijima /
Children’s Literature in Digital Media
Dubravka Težak1, Marina Gabelica1
1
Sažetak:
Prema načelu remedijacije (Bolter i Grusin, 2000), novi mediji nastaju na temeljima postojećih, no također
povratno utječu na njihovo redefiniranje. Taj se povratni utjecaj novih medija uočava na žanrovskim, tematskim i
jezičnim promjenama u djelima dječje književnosti nastalih krajem 20. i početkom 21. stoljeća. S druge strane, u
digitalnim medijima nastaje cijeli niz (književnih) djela za djecu i mlade koja su isključivo namijenjena korištenju
na digitalnim uređajima (računalima, Internetu, tabletima i sl.). Prema napucima Elektroničke književne organizacije (Electronic Literature Organization) ta je odlika nužna da bi se neko djelo smatralo djelom elektroničke
književnosti. Ipak, za razliku od djela elektroničke književnosti namijenjenih odraslima koja se već dugi niz godina
izučavaju čak i na sveučilišnoj razini, djela dječje književnosti ostaju neistražena i prepuštena tržištu. Po uzoru na
postojeću žanrovsku podjelu djela elektroničke književnosti, u radu se daju smjernice za klasifikaciju djela dječje
književnosti nastalih u digitalnim medijima. Također se prikazuje model interpretacije digitalnih/elektroničkih
slikovnica, najzastupljenijih digitalnih oblika dječje književnosti, u kojemu se digitalna slikovnica promatra kao
pripovijed u kojoj se isprepliću različiti diskursi (vizualni, verbalni, auditivni i ludički) te se raspravlja o interaktivnim
i ergodičkim potencijalima takve pripovijedi.
Ključne riječi: digitalna književnost; digitalni mediji; dječja književnost; interaktivnost; pripovijed
Abstract:
According to the remediation principle (Bolter and Grusin, 2000), new media develop on the foundations of
existing media, but also play a role in their redefinition. This reverse influence of new media can be observed in
genre-related, thematic and linguistic changes in works of children’s literature created at the end of the 20th
and the beginning of the 21st century. On the other hand, digital media are becoming a platform for a multitude
of (literary) works aimed at children and young adults. These works are created exclusively for digital devices
(computers, the Internet, tablets etc.). According to the guidelines of the Electronic Literature Organization, this
characteristic is crucial for a work to be considered a work of electronic literature. However, unlike electronic literature works aimed at adults, which have been studied on the academic level for a while, digital works of children’s
literature remain unexplored and left to the whims of the market. Based on the existing genre-related classification of electronic literature, the paper presents guidelines for classifying works of children’s literature created
using digital media. Furthermore, it presents a model for interpreting digital/electronic picture books, the most
represented digital forms of children’s literature, where the digital picture book is examined as a narrative where
various discourses (visual, textual, auditory and ludic) are intertwined, and discusses the interactive and ergodic
potentials of such a narrative.
Keywords: digital literature; digital media; children’s literature; interactivity; narrative
www.UFZG2015.com
Draženko Tomić1
• Odsjek u Čakovcu
1
Sažetak:
„Kršćanska obitelj. Časopis za vjerski odgoj i prosvjetu” (Mostar, 1900. – 1920. i 1938. – 1944.), glasilo hrvatskih
seljačkih škola, uz vjerske sadržaje, vijesti i druge zanimljivosti iz zemlje i svijeta donosi i više od stotinu različitih
pripovijedaka. Neke od njih su namijenjene djeci, dok su u drugima preko djece posreduju druge važne poruke.
U ovome radu s filozofskoga stanovišta istražujemo i kritički reflektiramo aksiološku (vrijednosnu) pozadinu
pripovijedaka za djecu u časopisu “Kršćanska obitelj”. U prvome dijelu rada istražujemo mentalni i društveni
milje iz kojega su vrednote proistekle i njihov očekivani učinak na objekt (dijete). Nastojimo odgovoriti na pitanje
postoji li sustavan izbor pripovijedaka za djecu u časopisu “Kršćanska obitelj”, je li taj izbor rađen prema nekom
vrijednosnom ključu ili je nasumičan, određen umjetničkom vrijednošću ili nekim drugim kriterijem. Uočavamo
kako su one izrasle iz jedne patrijarhalne i zatvorene sredine, da su više ruralne nego li urbane i sl. U drugome
dijelu istraživanja detektiramo i izdvajamo kroz pripovijetke proklamirane vrednote (npr. poslušnost, poštenje,
marljivost, pobožnost…) te sagledavamo fabularni kontekst kojim su te vrednote posredovane. Nastojimo skicirati mentalnu sliku i očekivane oblike ponašanja objekta (djeteta) koje usvaja proklamirane vrednote. Očekivani
je ishod rada oblikovanje hijerarhijski ustrojene ljestvice u pripovijetkama posredovanih vrednota i, konačno,
uspoređivanje te ljestvice vrednota s onom koja je proklamirana u Nacionalnom okvirnom kurikulumu (Zagreb
2011.).
Ključne riječi: dječja književnost; filozofija odgoja; povijest; vrednote
Abstract:
The Christian Family, a Journal for religious education (Mostar, 1900 – 1920 and 1938 – 1944), a newsletter of
Croatian peasant schools, featuring religious content, news and other interesting facts from the country and the
world, brought more than a hundred different stories. Some stories are intended for children, while others transmit other important lessons through children. In this paper we explore the philosophical standpoint and critically
reflect on the axiological background of stories for children in the journal “Christian Family”. In the first part of
the paper we examine the mental and social context from which those values were derived and their expected
impact on the object (the child). We strive to answer the question whether there is a systematic selection of short
stories for children in the “Christian Family” magazine, whether that choice was made by certain key values, or it
had certain artistic value, or perhaps some other criterion. We observe that the stories came from a patriarchal
and closed environment, that was more rural than urban. In the second part of the study we detect and highlight the stories’ proclaimed values (e.g. obedience, honesty, diligence, devotion) and we examine the storyline
context through which those values are transmitted. We try to sketch a mental image and behavioural expectations of the object (the child) which adopts these values. The expected outcome of the work is the formation of
hierarchically structured values that are transmitted in short stories. This scale of values will be compared to that
which was proclaimed in the National Curriculum Framework (Zagreb 2011).
Keywords: philosophy of education; values; children’s literature; history
93
Aksiološke smjernice u pripovijetkama za djecu u časopisu “Kršćanska
obitelj” / Axiological Guidelines in Stories for Children in the Journal
“Christian Family”
Kornej Čukovskij u jugoslavenskim prijevodima /
Korney Chukovsky in Yugoslav Translations
Tijana Tropin1
Institute for Literature and Arts, Belgrade, Belgrade, Serbia
• Serbian literature in the European cultural space
1
Sažetak:
Ovaj rad prati promjene paradigme prevođenja dječje književnosti koje su uočene u mnoštvu različitih prijevoda djela Korneja Čukovskoga izdanih u Jugoslaviji u razdoblju od 1931. do 1990. godine. Od ranih i često
anonimnih prijevoda pjesama za djecu Čukovskoga, oslonjenih na poetiku prevođenja 19. stoljeća, čiji su autori slobodno mijenjali i ukrašavali izvornike, preko gotovo revolucionarnih prijevoda Grigora Viteza, do kasnijih
prijevoda Klopčića, Kusicki/Antunovića, Pavlovića, Popovskog. Prijevodi i adaptacije Korneja Čukovskoga predstavljaju svojevrstan lakmus-papir za prijevodne strategije u dječjoj književnosti. Komparativnom analizom tih
prijevoda doći će se do uvida o općim promjenama u pristupu prevođenja, pritom uzimajući u obzir i osobna
obilježja pojedinih prevoditelja za djecu. Važan je čimbenik ovoga rada istraživanje mogućih (intertekstualnih,
stilskih) veza između prijevoda Čukovskoga na različite jezike. Napokon, ti prijevodi bit će uspoređeni s pogledima samoga Čukovskoga na prijevode, posebice na prijevode za djecu, koji su predočeni u njegovom djelu
Umjetnost prevođenja.
Ključne riječi: dječja književnost; Kornej Čukovskij; prijevod
Abstract:
This paper traces the paradigm shifts in various approaches to the translation of children’s literature, as observed
in the many different translations of Korney Chukovsky’s works published in Yugoslavia from approximately 1931
to 1990. From the early and often anonymous translations of Chukovsky’s poems for children, heavily indebted
to the nineteen-century translation poetics, whose authors freely altered and embellished the original, over the
almost revolutionary translations of Grigor Vitez, to the later translations of Klopčič, Kusicki/Antonović, Pavlović,
Popovski: the translations and adaptations of Korney Chukovsky offer a litmus test for the variables in translating
for children. A comparative analysis of those translations will attempt to illuminate the general changes in translation approaches, while taking into account the personal traits of individual translators for children. An important
aspect of the paper is the exploration of the possible (intertextual, stylistic) connections between Chukovsky
translations into different languages. Finally, those translations will be compared with a view to Chukovsky’s own
views on translation, especially translation for children, as set forth in his work The Art of Translation.
Keywords: children’s literature; Kornei Chukovsky; translation
www.UFZG2015.com
Laureta Vavla1, Lynn Zimmerman1 ,Ermira Tafani1
Aleksander Xhuvani University, Elbasan, Albania
• Dept. of English and German
1
Sažetak:
Fosilizacija u učenju drugoga jezika obično se definira kao neslaganje između govornika drugoga jezika u
korištenju struktura i oblika te onoga što se smatra „točnim“ kod ciljanoga jezika. Teorija i istraživanje drugoga
jezika općenito podržava ideju da pouka u razredu može smanjiti, pa čak i spriječiti fosilizaciju. Međutim, mali
broj istraživanja upućuje na to da pouka u razredu možda ne sprječava učinkovito fosilizaciju, štoviše možda ju
čak i unaprjeđuje. Autori prvo definiraju fosilizaciju te proučavaju istraživanja o odnosu fosilizacije i praktične nastave. Zatim proučavaju utjecaje određenih tipova nastavne prakse na fosilizaciju s osvrtom na utjecaj jezičnoga
unosa. Razmatraju pitanje: Koja je vjerojatnost da se fosilizirani oblici zanemaruju ili čak promiču u razredu u
kojoj nastavnik nije izvorni govornik ciljanoga jezika? Analiza podataka dobivenih iz promatranja nastavnika i
učenika engleskoga jezika u Albaniji ističe vrste govornih pogrešaka koje su fosilizirane. Istraživanje pokazuje da
albanski kontekst ima ulogu u tome na nekoliko značajnih načina. Do ranih 1990.-ih većina albanskih nastavnika
engleskoga imala je malo ili nimalo izravnoga kontakta s izvornim govornicima engleskoga jezika te s izvornim
materijalima za slušanje i čitanje. Trend se mijenja, ali još uvijek postoji sklonost među albanskim nastavnicima
da ponove netočne oblike koje su njih naučili njihovi nastavnici engleskoga jezika. Autori predlažu neke promjene
u nastavnoj praksi kako bi pomogli nastavnicima i njihovim učenicima da svladaju fosilizaciju koristeći ispravne
ulazne poruke. Nakon uočavanja fosiliziranih oblika, morali bi znati kako koristiti tehnologiju kako bi pronašli i
koristili jezični unos koji će im pomoći kod preispitivanja izlazne informacije u točnom obliku.
Ključne riječi: obrazovanje nastavnika; tehnologija; slušanje; usvajanje drugoga jezika
Abstract:
Fossilization in second language acquisition is generally defined as a discrepancy between the L2 learner’s usage of a structure or form and what is considered ‘correct’ in the target language. Second language theory and
research generally support the idea that classroom instruction can reduce and even prevent fossilization. However, a small body of research suggests that some classroom instruction may not effectively prevent fossilization
and may even promote it. The authors first define fossilization and examine research about the relationship
between fossilization and classroom practice. Then they look at the effects certain types of classroom practice
may have on fossilization, focusing on the role of input. The following question is also considered: How likely are
fossilized forms to be ignored or even promoted in a classroom with a teacher who is a non-native speaker of
the target language? The analysis of data collected from observations of classroom teachers and students of
English in Albania highlights types of spoken errors which are fossilized. The study demonstrates that the Albanian context plays a role in several significant ways. Until the early 1990s most Albanian teachers of English had
little or no direct contact with native English speakers nor with authentic listening and reading materials. This
trend is changing, but there is still a tendency among Albanian teachers to repeat the incorrect forms which were
taught to them by their teachers of English. The authors suggest some changes to classroom practice to help
teachers and their students overcome fossilization using appropriate input. After recognizing fossilized forms,
they then need to know how to use technology to find and use input which will help them revise their output to
correct forms.
Keywords: second language acquisition; teacher training; error correction; technology; listening
95
Uloga nastavnikove poruke u fosilizaciji govornih pogrešaka:
studija slučaja u Albaniji / The Role of Teacher Input in Fossilization
of Spoken Errors: An Albanian Case Study
Metodički pristup književnom djelu i njegovoj filmskoj adaptaciji u nižim
razredima osnovne škole u Crnoj Gori / Methodological Approach to a
Literary Work and its Film Adaptation in the Lower Grades of Elementary
School in Montenegro
Dijana Vučković1
Faculty of Philosophy, University of Montenegro, Nikšić, Montenegro
• Teacher Training Department
1
Sažetak:
Nastavni program za materinski jezik i književnost u Crnoj Gori znatno je izmijenjen tijekom reformskoga procesa
započetoga 2001. godine. Opsežniji književnoumjetnički tekstovi (neke bajke, pripovijetke, romani) predloženi
za čitanje u nižim razredima osnovne škole grupirani su u dvije skupine: djela koja se čitaju u nastavcima i djela
koja se čitaju kod kuće. Koncept domaće lektire modificiran je u namjeri da teorija književne recepcije bude
sustavno uvedena u nastavno tumačenje. Više od polovine predloženih naslova ima i cjelovitu inačicu u vidu
crtanoga ili igranoga filma. Programom je preporučeno da se u nastavi prezentiraju i filmovi. Cilj je istraživanja
bio identificirati metodički pristup koji učitelji razredne nastave koriste prigodom nastavnoga tumačenja teksta i odgovarajućega filma. Primijenjena je tehnika anketiranja, a uzorak broji 185 učitelja razredne nastave.
Anketni upitnik konstruiran je za potrebe ovoga istraživanja. Kombinirana su pitanja zatvorenoga i otvorenoga
tipa, a promatran je utjecaj više varijabli na metodički pristup književnom djelu i filmu. Rezultati su obrađeni u
statističkom paketu SPSS uz uporabu neparametrijske statistike. Analiza i interpretacija rezultata istraživanja
pokazuje raznovrsnost metodičkih pristupa na našem istraživačkom uzorku. Učitelji koriste, po nekim pitanjima,
posve oprečna metodička rješenja. Nakon izvođenja zaključaka, pokušali smo oblikovati prijedloge za poboljšanje
nastavne prakse.
Ključne riječi: kompariranje književnog djela i filma; nastavna sredstva i pomagala; recepcija književnog djela i
filma; učenik; učitelj
Abstract:
The curriculum for mother tongue and literature in Montenegro was significantly altered during the reform process which began in 2001. Longer literary texts (some fairy tales, short stories, novels) proposed for reading in
the primary grades have been set into two groups: the works that are to be read in installments and those that
are to be read at home. The concept of home readings has been modified in order to systematically introduce
theory of literary reception into the teaching interpretation. More than half of the proposed titles have a complete version in the form of a cartoon or a film. The program recommended introducing films into the teaching
process. The aim of the study was to identify the methodological approach that teachers use while teaching and
interpreting of the text and the corresponding film. Interviewing as a research technique carried out by means of
a questionnaire was conducted on a sample of 185 primary teachers. The author combined closed and openended questions observing the effect of several variables on a methodological approach to literary work and
film. The results were processed in the SPSS statistical package using non-parametric statistics. The analysis
and interpretation of the obtained results show a variety of methodological approaches in the research sample.
The teachers used, in some respects, quite opposite methodological solutions. After drawing conclusions, the
author tried to formulate proposals for improving teaching practices.
Keywords: comparison of literary works and films; reception of literary works and films; student; teacher;
teaching aids
www.UFZG2015.com
Božica Vuić1, Renata Bernić2, Matea Tonković3
1
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Petrinja, Croatia
2
Strukovna škola Sisak, Lađarska 1, Sisak, Sisak, Croatia
3
Petrinja, Croatia
Sažetak:
Odrastajući u kontekstu suvremenoga svijeta obilježenog ubrzanim razvojem komunikacijske tehnologije i medija, dijete je od najranije dobi izloženo raznovrsnim medijskim sadržajima. Utjecaj tih sadržaja na djetetov razvoj
nije a priori ni pozitivan ni negativan, već ga određuje odnos i stajalište odrasle osobe, ponajprije roditelja i
odgojitelja. Bez obzira na dostupnost i nekih drugih suvremenih medija kao primjerice, računala, interneta, mobitela, videoigrica i sl. djeca rane i predškolske dobi prema nekim istraživanjima (Mikić, 2002; Ilišin, 2003; Apel
i Masterson, 2004; Burić, 2010) najčešće su u doticaju s televizijskim sadržajima od kojih najradije biraju crtane
filmove. Verbalni sadržaji crtanih filmova mogu utjecati na jezični razvoj djeteta predškolske dobi i to na leksičkosemantičkoj, fonološkoj i sintaktičkoj razini. Da bi se provjerio mogući utjecaj verbalnih sadržaja crtanih filmova
na djetetov jezični razvoj, provedene su tijekom travnja i studenoga 2014. godine metodički oblikovane aktivnosti
u Dječjem vrtiću Petrinjčica. U tim je aktivnostima sudjelovalo 86 djece u dobi od 6 do 7 godina. Analiza tonskih
zapisa dječjih zapažanja o nekim obilježjima govora pojedinih likova iz crtanog filma upućuje na zaključak da
verbalni sadržaji iz crtanog filma pomažu djeci osvijestiti različitosti u govoru (mjesni idiom – standardni jezik), u
bogaćenju rječnika u smislu proširivanja semantičkih slojeva i pomažu pri usvajanju određenih frazema.
Ključne riječi: mediji; rani i predškolski odgoj; jezične razine
Abstract:
Growing up in the contemporary world characterized by rapid development of communication technology and
media, children are exposed to a variety of media content from an early age. The impact of this content on children’s development is not a priori positive nor negative, Rather, it is defined by the relationship and attitudes of
adults, primarily of parents and preschool teachers. Regardless of the availability of some other contemporary
media such as computers, the Internet, mobile phones, video games and the like, children of early and preschool
age, according to some studies (Mikić, 2002; Ilišin, 2003; Apel & Masterson, 2004; Burić 2010), are usually in
contact with the TV contents, the favourite of which are cartoons. The verbal contents of cartoons may affect the
language development of preschool children at three levels: lexical-semantic, phonological and syntactic. In order to verify the potential impact that verbal content of cartoons may have on children’s language development,
carefully designed methodological activities were carried out in the Petrinjčica kindergarten during April and
November 2014. The activities involved 86 children aged 6-7. The analysis of the audio recordings of children’s
observations regarding some characteristics of speech observed in certain cartoon characters suggests that
verbal contents of some cartoons may help children become aware of the differences in speech (local idiom vs
standard language), may enrich the vocabulary in terms of expanding the semantic layers, and may assist in the
acquisition of certain idiomatic expressions.
Keywords: media; early and preschool education; linguistic levels
97
Utjecaj verbalnih sadržaja crtanih filmova na jezični razvoj djece
predškolske dobi / The Impact of Verbal Content Found in Cartoons
on the Language Development of Preschool-Aged Children
Prikazi rodnih identiteta u Bambiju: percepcija rodnih odnosa moći kod djece
četvrtih razreda osnovne škole / Images of Gender Identities in Bambi:
the Perception of 4th Grade Students of Gender Power Relations
Adela Zember2, Ana Markotić1, 2
Telecentar, Zagreb, Hrvatska
• Telecentar Hrvatska
1
doktorand, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
• doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture
2
Sažetak:
Svrha je rada ukazati na važnost medijske pismenosti u osnovnoškolskom obrazovanju jer je u današnjem medijskom okruženju važno razviti kritički odnos prema medijskim sadržajima. Imajući na umu da su mediji primarna
razina utjecaja na oblikovanje dječjih identiteta, potrebno je razmotriti kakve poruke šalju njima najbliskiji oblici
medijskih sadržaja – animirani filmovi. Mediji prenose općeprihvaćena shvaćanja o rodnim identitetima te se
upotrebom rodnih stereotipa pokušavaju fiksirati arhetipske konvencije spola ili roda, a njihovim ponavljanjem
pokušavaju se stvoriti prepoznatljive kategorije spola (Kosanović, 2008). Brojna istraživanja pokazala su da Disneyjevi animirani filmovi slave patrijarhalni svijet heteroseksualnih odnosa u kojem žena uvijek biva podređena,
slaba i bespomoćna. Za analizu slučaja odabran je Disneyjev animirani film Bambi (1942.) koji se, prema Nastavnom planu i programu (MZOŠ, 2006), može koristiti unutar nastave Hrvatskoga jezika u četvrtom razredu
osnovne škole. Bambi se može integrirati i u program građanskoga odgoja za četvrti razred unutar ljudskopravne dimenzije povezane s ostalim dimenzijama. Polazeći od osnovnih postavki feminističke teorije medija
(van Zoonen, 2011) te psihoanalitičke teorije koja se kao model društvene kritike bavi otkrivanjem asimetričnih
odnosa moći (Elliot, 2012), ova studija slučaja pokazala je kako Bambi prikazuje sterotipne rodne uloge i promovira heteroseksualnu patrijarhalnu ideologiju. U svrhu ovoga rada provedena je i fokus-grupa s četvrtim razredom kako bi se dobio uvid u njihova razmišljanja o spomenutoj problematici. Film kao umjetnost ima kulturnu,
estetsku, idejnu i odgojnu ulogu te se upravo putem fokus-grupe nastojalo potaknuti kritičko mišljenje i proces
projiciranja u kojem će dijete nakon onoga što je vidjelo na filmu to učiniti korisnim i prenijeti u vlastiti život (Mikić,
2001).
Ključne riječi: feministička teorija medija; medijska pismenost; metodika nastave filma; psihoanalitička teorija
roda; rodni stereotipi
Abstract:
The main purpose of this paper is to point out the importance of media literacy in elementary education because the contemporary media environment requires a development of the ability to critically analyze and evaluate media texts. Media, particularly animated films, are powerful sources of learning and shaping children’s identities, hence it is important to examine the messages contained in these films which are related to gender. The
media represent and reinforce stereotypical and idealistic gender identities. A significant amount of research on
Disney’s animated films has examined films in relation to gender images and themes and has found that images tend to be gender stereotyped and that such films emphasize heterosexual romantic love and patriarchy.
This case study analyzes Disney’s feature-length animated movie Bambi (1942) which can be analyzed in the
fourth grade of elementary school within the Croatian language course and within the Civic education course,
according to the National Curriculum provided by Croatian Ministry of Science, Education and Sports. According to the feminist media theory and psychoanalytic theory, this case study shows that traditional gender and
sexual perception of dominant heterosexual and patriarchal ideology exist. Film as an art has cultural, esthetic
and educational roles, hence a focus group about this topic was also conducted with fourth grade students in
order to find out what they think about this topic and movie in order to encourage their ability to critically evaluate
and project situations seen in the movie into their real life.
Keywords: gender stereotypes; feminist media theory; media literacy; methodology of film teaching; psychoanalytic theory
www.UFZG2015.com
Vučina Zorić1
Faculty of Philosophy/University of Montenegro, Nikšić, Montenegro
• Pedagogy
1
Sažetak:
Ovaj rad predstavlja istraživanje usmjereno na analizu suštine i odnosa saznanja i jezika kod Johna Deweyja.
Razmotrene su i šire psihološke osnove koncepcije odgoja Deweyja, odnosno njezini fundamentalni segmenti i karakteristike koji su od važnosti za nastanak i razvoj pragmatističke pedagogije. U ostvarenju cilja pošlo
se od istraživanja Deweyjeve eksperimentalne psihologije i pedagogije ka instrumentalističkoj psihologiji uma,
funkcionalističkoj koncepciji pedagogije, konstruktivističkoj teoriji i obrazovnom procesu, odnosu saznanja i jezika
te konkretnim primjerima izučavanja čitanja i pisanja unutar nastave jezika u Deweyjevoj Laboratorijskoj školi u
Chicagu. Pokazalo se da je pozadina podrijetla i utemeljenja Deweyjeva shvaćanja saznavanja i jezik, te njihova
odnosa i značaja za obrazovni proces, posebno njegova konstruktivistička psihologija. Naime, kao neophodan
instrument mišljenja, Dewey je jezik razmatrao u sklopu procesa saznavanja kroz elemente njihova odnosa, tj.
znakove, simbole, riječi, značenje, itd, te potencirao neophodnost razumijevanja tog odnosa za proces učenja
i nastave. S druge strane, bio je protiv premoći pripisane jeziku u nastavi koje kao dominantno manipuliranje
simbolima vodi verbalizmu, a zalagao se za, kroz interakciju unutar specifičnoga sociokulturnoga konteksta,
izučavanje jezika i proces konstruiranja znanja kroz iskustvo, aktivnost i istraživanje. Zaključeno je da je za duboki
uvid u Deweyjevu teoriju saznanja, a unutar nje odnosa saznanja i jezika, od velikoga značaja njegova psihologija te je prilikom razmatranja, vrednovanja i eventualne primjene njegovih pedagoških ideja nezaobilazna i da
zaslužuje dublja i opsežnija proučavanja.
Ključne riječi: Deweyjeva Laboratorijska škola u Chicagu; istraživanje; nastava; pragmatizam; učenje
Abstract:
This paper researches and analyzes the foundations of the relationship between cognition and language in the
work of John Dewey. It discusses the wider psychological basis of Dewey’s concept of education, as well as its
most important segments and the characteristics which are of crucial importance for the development of the
pragmatism pedagogy. This research started from Dewey’s experimental psychology and pedagogy in order
to proceed towards instrumentalist psychology of mind, functionalist conception of pedagogy, constructivist
theory and educational process, the relationship between cognition and language, arriving at specific examples
of reading and writing in Dewey’s Laboratory School in Chicago. The results of this research pointed towards
the great significance that Dewey’s constructivist psychology has as the background the origins of his conception of cognition and language. Namely, Dewey contemplated language as a necessary instrument of thinking
in connection to the process of cognition through elements of their relationship, emphasizing the importance
of grasping that relationship in the process of teaching and learning. Dewey was opposed to the dominance
ascribed to language itself, which in teaching, seen as manipulation of symbols, can easily lead to mere verbalisation. He was a proponent of examination of language and construction of knowledge through experience,
activity and research. In order to gain a profound insight into Dewey’s theory of knowledge and, as part of it, into
the relationship between cognition and language, we must understand the importance of his psychology, which
deserves a more thorough and extensive examination, since it is an inevitable part of any process of discussion,
evaluation and possible application of his pedagogical ideas.
Keywords: Dewey’s Laboratory School in Chicago; learning; pragmatism; research; teaching
99
Konstruktivistička psihologija kao pozadina odnosa saznanja i jezika kod
Johna Deweyja / John Dewey’s Constructivist Psychology as the Background
to the Relationship between Cognition and Language
www.UFZG2015.com
posteri / posters
II. simpozij: Dječji jezik i kultura
2nd Symposium: Child Language and Culture
101
Kompetencija studenata u prosudbi i odabiru hrvatskih dječjih časopisa u
razrednoj nastavi / The Competence of Students in Assessing and Selecting
Croatian Children’s Magazines in Primary School Teaching
Sara Majdak1, Kristina Riman1
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, Hrvatska
1
Sažetak:
Jedan od najstarijih načina produkcije tekstova za djecu jest objavljivanje priloga u dječjim časopisima. Promatranjem tekstova koji se objavljuju u časopisima za djecu kroz povijest, može se zaključiti da produkcija ovisi o
recipijentima. Polazište za utvrđivanje ciljane publike suvremenih časopisa za djecu jest analiza njihovih sadržaja.
Za potrebe rada promotrili smo i usporedili tri suvremena časopisa za djecu koja se koriste u razrednoj nastavi:
Smib, Radost i Prvi izbor. Na temelju sadržaja koji dominiraju u časopisima uočava se usmjerenost ovog medija
na djecu, ali i na učitelje, utoliko što omogućuju korištenje njihovih sadržaja u nastavi. S ciljem daljnje analize
odnosa studenata učiteljskog studija prema dječjem časopisu kao specifičnom mediju u nastavi proveli smo anketno istraživanje kojim smo željeli ispitati njihovu trenutnu samoprocjenu kompetencija za odabir časopisa koji
će ponuditi djeci u sklopu nastave, kao i njihove stavove o dječjim časopisima koji objavljuju književne tekstove.
Dobiveni rezultati ukazuju na relativno visoku samoprocjenu kompetencije za odabir dječjih časopisa u nastavi
koje su barem dijelom nerealno visoke s obzirom na specifične probleme koje su studenti iskazali u relativno
jednostavnim zadacima prepoznavanja i klasifikacije časopisa. Također, studenti su najbolje upoznati s dječjim
književnim časopisima koje su i sami čitali u osnovnoj školi kao učenici. Na temelju rezultata ankete zaključili
smo da je potrebno u obrazovanje studenata učiteljskog studija uključiti više informacija o ulozi dječjih časopisa
u nastavi.
Ključne riječi: istraživanje; produkcija; recepcija; studenti; učitelji
Abstract:
One of the oldest ways of producing texts for children is publishing articles in children’s magazines. By observing the texts to be published in magazines for children throughout history, it can be concluded that production
depends on the recipients. The starting point for determining the target audience of contemporary magazines
for children is an analysis of their content. For the purpose of this paper we have observed and compared three
contemporary magazines for children which are used in primary school teaching: Smib, Radost, and Prvi izbor.
Based on the content that dominates in magazines, it can be observed that this media is focused on children,
but also on teachers, insofar as their content can be used for teaching activities. In order to further analyse the
relationship of students in pre-service teacher education towards children’s magazine as a special media in
teaching, we conducted a survey in which we wanted to examine their current self-assessment of competencies
for selecting children’s magazines for teaching and their attitudes towards children’s literary texts. The results
indicate a relatively high self-assessment of competency for selection of children’s magazines for teaching that
are at somewhat unrealistically high, given the specific problems that students had in relatively simple tasks of
recognition and classification of the magazines. Also, students are most familiar with children’s literary magazines which they themselves read in elementary school. Based on the survey results, we concluded that it is
necessary to include more information in pre-service teacher education about the role of children’s magazines
in teaching.
Keywords: research; production; reception; students; teachers
www.UFZG2015.com
Vanja Zanze1, Danijela Bilić2
Dječji vrtić Osijek, Osijek, Hrvatska
• DV Radost 1
Dječji vrtić Osijek, Osijek, Hrvatska
• DV Mak
2
Sažetak:
Relevantna istraživanja pokazuju da se zbog prevelike upotrebe računalnih igrica, pametnih telefona i televizije značajno povećao broj govornih poremećaja kod djece te da su smanjene govorne sposobnosti današnjih
generacija u odnosu na prijašnje. U kontekstu suvremenoga pristupa radu u dječjem vrtiću gdje djeca biraju
aktivnosti ponuđene u centrima interesa, govor se koristi u komunikacijske svrhe u većem omjeru, a manje sa
svrhom razvoja govornoga stvaralaštva. Govorno stvaralaštvo moguće je poticati na različite načine, jedan je
od njih upotreba metoda rada koje nudi dramski odgoj, a koji je nedovoljno iskorišten u odgojno-obrazovnom
sustavu. Rad se temelji na primjeni etnografske metode kojom su se tijekom godinu dana prikupljali i interpretirali podatci (audiozapisi, fotografiranje, promatranje…) o dramskim igrama u skupinama djece različite
kronološke dobi kao poticaju razvoju govora i govornoga stvaralaštva. Cilj je ovog interpretativno- kvalitativnoga
istraživanja dobivanje uvida u ulogu dramske igre u razvoju govora djeteta. Ovaj rad može koristiti praktičarima
za obogaćivanje vlastite prakse.
Ključne riječi: dječji vrtić; dramske igre; govor; stvaralaštvo
Abstract:
Relevant research has shown that now, more than ever before, there is a growing number of children with speech
and language disorders which is a result of the overuse of computer games, smartphones and TV. In the context
of the modern approach to work in a kindergarten where children choose activities offered at interests centers, speech is used more for communication purposes and less to develop speaking creativity. There are many
strategies used to encourage speaking creativity. One of them is the implementation of working methodologies
used in drama education which is fairly neglected in the educational system. This work is based on the implementation of the ethnographic method used for collecting and interpretating data (audio material, photographs,
observation…) about drama games in groups of children of various age as an incentive for speech development
and speaking creativity. The aim of this interpretative and quantitative research is insight into the role of drama
games for the development of child’s speech. This work can be of use to practitioners in order to enrich their
own experience.
Keywords: kindergarten; drama games; speech; creativity
103
Dramski odgoj kao poticaj govornoga stvaralaštva predškolskoga djeteta/
Drama Education as an Incentive for Speaking Creativity of Preschool
Children
www.UFZG2015.com
III. simpozij:
A. Temeljna metodička ishodišta odgajanja
i poučavanja u likovnoj kulturi
3rd Symposium:
105
Djeca i arhitektura: odgojno-obrazovna perspektiva /
Children and Architecture: Educational Perspectives
Monica Amadini1
Catholic University of Brescia, BRESCIA, Italy
• Pedagogy
Sažetak:
U radu se namjerava ponuditi pedagoška interpretacija odnosa između djetinjstva i arhitekture, propitujući kako
pristupiti prostoru u skladu s dječjim potrebama (igranje, kretanje, istraživanje, diranje). Djeca ne glume jednostavnu prilagodbu prostoru, već u njemu konstruktivno djeluju: konstruktivno asimiliraju okruženje, pri tome
stvarajući važne kognitivne, psiho-motoričke i afektivne procedure putem kreativnih pristupa. Odnos između
djece i arhitekture je složen, s obzirom na to da prostor nije dan, nego je konstrukt u kojemu se presijecaju
znakovi i simboli, aktivnosti i odnosi, emocionalna iskustva i mentalni prikazi. Cilj je ovoga rada prezentirati
projekt za obrazovanje djece u arhitekturi kako bi se obogatile dječje vještine i njihova sposobnost prijelaza iz
stvarne u fantastičnu dimenziju bez gubitka značenja sadržaja. Svrha je projekta bila omogućiti djeci u osnovnoj
školi kreiranje vlastitog odnosa sa životnim kontekstima koji se sastoje od znanja i osjećaja, a razvijen je putem
senzornih iskustava i tjelesne aktivnosti. U odabiru metoda taj obrazovni alat inspiriran je razmišljanjima Marie
Montessori koja je pripisala veliku vrijednost senzornoj kvaliteti prostora i motoričkoj aktivnosti integracijom uma
i tijela. Eksperimentiranjem i internalizacijom arhitektonskog „jezika“ djeca su mogla izvući određenu „gramatiku
prostora“: to im je omogućilo interpretiranje i razvijanje kulture prostora. Na kraju ovog obrazovnog puta djeca su
također razvila osjećaj pripadnosti, pa su iskusila pozitivne osjećaje vezane uz istraživanje i otkrivanje.
Ključne riječi: djetinjstvo; odnos; prostor; senzorna iskustva; vještine
Abstract:
The paper aims to propose a pedagogical interpretation of the relationship between childhood and architecture,
inquiring how to approach space in accordance with children’s needs (playing, moving, exploring, touching).
Children do not act out a simple process of adaptation to space, instead they act in it constructively: they constructively assimilate the environment, meanwhile making significant cognitive, psychomotor and affective procedures, through active approaches. The relationship between children and architecture is complex, since space
is not a given, but a construct in which signs and symbols, actions and relationships, emotional experiences and
mental representations intersect. The objective of the paper is to present a project for children’s education in
architecture that enhances children’s skills and their ability to proceed from the real to the fantastic dimension,
without losing the meaning of contexts. The purpose of the project was to provide primary school children an
opportunity to create a personal relationship with their life contexts, consisting of knowledge and feelings, developed through intense sensorial experiences and physical activities. In the selection of methods this educational
device was inspired by the thought of Maria Montessori, who attributes great value to the sensorial quality of
spaces and motor activity, through the integration of mind and body. Through the experimentation and internalization of the architectural “language”, children were able to draw a sort of “grammar of space”: this allowed them
to interpret and develop a culture of space. At the end of this educational path children have also developed a
sense of belonging and experienced positive feelings related to exploration and discovery.
Keywords: childhood; relationship; space; sensorial experiences; skills
www.UFZG2015.com
Jelena Bračun Filipović1, Gordana Košćec Bousfield1, Ida Loher1
Udruga za promicanje vizualane kulture OPA, Zagreb, Croatia
Sažetak:
Ovo se istraživanje naslanja na teze koje je grupa autora postavila u Strategiji razvoja kreativnosti u osnovnoškolskom
odgoju i obrazovanju (srpanj 2014.). Postavlja se teza da su kreativni predmeti u školi presudni za razvoj kreativnosti u osnovnoj i srednjoj školi, što bi trebalo rezultirati stvaranjem dugoročnog izvora za kreativno i inovativno
društvo, razvijenu kulturu, kulturološku pismenost i samosvijest, kao i gospodarstvo visoke dodane vrijednosti.
Osim kvantitativnog povećanja satnice na minimalno 2 sata tjedno ključna je i kvalitativna izmjena sadržaja predmeta. U ishodima budućeg predmetnog kurikula Strategija predlaže da se pojačaju područja dizajna, arhitekture
i novih medija usporedno s područjem likovnosti/povijesti umjetnosti koje je tradicionalno prisutno u nastavi.
Također je metode podučavanja potrebno promijeniti i osuvremeniti kako bi uključivale više projektne nastave i
problemskog rješavanja zadataka. Istraživanje stavova provedeno je na stručnom skupu putem anketnih listića.
Cilj je istraživanja bio utvrditi kako učitelji i nastavnici gledaju na uvođenje novih sadržaja i metoda putem općih
ishoda učenja. Opći ishodi učenja navedeni u istraživanju odnose se većinom na sadržaje arhitekture, dizajna i
novih medija, kao i na stjecanje znanja i sposobnosti putem samostalnog, suradničkog i projektnog rada. Osim
stavova o ishodima učenja istraženo je i koliko su učitelji i nastavnici informirani o dokumentima koji su trenutno
aktualni te kakvi su stavovi o izjavama koje se u stručnim krugovima često spominju kao samorazumljive i
općeprihvaćene, ali nikada nisu bile istražene.
Ključne riječi: ishodi učenja; kurikul; likovna kultura i umjetnost; metode poučavanja
Abstract:
Our research is based on the proposals put forward by a group of authors in the Strategy for the Development
of Creativity in Primary School Education (July 2014). The Strategy argues that creative subjects in school are
vital to the development of creativity throughout primary and secondary school, and make a vital contribution
to the establishment of a creative and innovative society with a developed cultural literacy, a developed cultural
consciousness, and the ability to transform creativity into economic value. As well as increasing the amount of
time devoted to visual arts teaching to a minimum of two hours per week, it is also necessary to improve the
content of the lessons. In reply to this the Strategy advocates the strengthening of areas such as design, architecture and new media, alongside the areas which traditionally form part of art teaching such as the history of
art and visual culture. It is also necessary to update methods of instruction, to include more project work and
assessment of the tasks undertaken. Our research into professional attitudes was carried out by distributing a
questionnaire among the participants. The aim of the research was to establish what exactly teachers thought
about the introduction of new content and methods and their impact on proposed teaching outcomes. The
teaching outcomes that were paid special attention to in the questionnaire were those relating to architecture,
design and new media and the attainment of knowledge and ability through both independent and collaborative project work. Alongside the attitudes towards these outcomes, the questionnaire also tried to ascertain the
extent to which teachers felt that they were well informed about current discussion documents, and how teachers responded to statements.
Keywords: teaching outcomes; curriculum; visual arts; teaching methods
107
Istraživanje stavova učitelja i nastavnika o sadašnjosti i budućnosti
u likovnoj kulturi i umjetnosti / Research into Teachers’ Attitudes
Concerning the Present and Future of Visual Culture and Art
Promatranje razine uvažavanja umjetnosti učenika četvrtih razreda
osnovne škole / Monitoring the Level of Art Appreciation of Fourth-Grade
Primary School Students
Matjaž Duh1, Jerneja Herzog1
Faculty of Education, University of Maribor, Maribor, Slovenia
• Elementary Education
Pedagoški fakultet, Sveučilište u Mariboru, Slovenija
• Osnovnoškolsko obrazovanje
Sažetak:
Suvremeno obrazovanje u vizualnoj umjetnosti omogućuje učenicima stalan kreativan izraz, a uvažavanje umjetnosti ima jednako bitnu ulogu. Ovaj rad prikazuje rezultate istraživanja promatranja razine uvažavanja umjetnosti
10-godišnjih učenika iz sjeveroistočne Slovenije na uzorku od 1429 učenika (n = 1429). U studiji je istraženo
postoje li razlike s obzirom na spol i okruženje. Rezultati ukazuju na vrlo prosječnu razinu uvažavanja umjetnosti.
Nisu opažene nikakve statistički značajne razlike s obzirom na okruženje (grad ili predgrađe), ali su uočene razlike
među spolovima – djevojčice su pokazale višu razinu sposobnosti uvažavanja umjetnosti. Iz rezultata možemo
zaključiti da naš program likovnog obrazovanja ne pridaje dovoljno pažnje razvoju uvažavanja umjetnosti.
Ključne riječi: likovno obrazovanje; osnovna škola; percepcija i opažaj umjetničkih djela; uvažavanje umjetnosti
Abstract:
Modern visual arts education enables students permanent creative expression, while art appreciation plays an
equally important role. This article presents the results of a study that monitored the level of art appreciation
abilities of 10-year-old primary school students from northeastern Slovenia utilising a sample of 1,429 students
(n = 1,429). The study explored whether there are differences with regard to gender and stratum. Results indicate that the level of appreciation abilities is rather average. No statistically significant differences were noted as
regards to stratum (urban, suburban), there were however gender-related differences as girls displayed a higher
level of appreciation abilities. The results allow us to conclude that our visual arts education arena pays insufficient attention to the development or art appreciation.
Keywords: visual arts education; primary school; perception and reception of artworks; art appreciation
www.UFZG2015.com
Diana Foro1
Bildungsdirektion Kanton Zuerich, Zuerich, Switzerland
• Sonderpaedagogik
Sažetak:
Problem vrednovanja dječjih likovnih radova već dulje zaokuplja učitelje razredne nastave, kao i profesore likovne kulture. Problemi proizlaze iz nepostojanja kurikula koji bi sadržavao jasno postavljene ciljeve programa
likovne kulture i razrađene kriterije procjene. Bez određenja jasnih ciljeva, učitelj je nesiguran, predmet se često
omalovažava, a učenici, usmjereni na ocjenu, gube interes za likovni izraz. Postavlja se i pitanje mora li se uz
uspješnu procjenu vezati i brojčano ocjenjivanje ili tek pratiti likovni razvoj djeteta u određenoj fazi/dobi stvaranja.
Prema naznakama suvremenog kurikula, a u vezi s uspješnim praćenjem dječje likovnosti, potrebno je izraditi
mape za procjenu na temelju kojih će se moći pratiti likovni uspjeh s obzirom na razvojne faze učenika. U radu
se polazi od stvaralaštva u školi, zatim se raspravlja o ulozi nastavnika u razvoju kreativnosti, o likovnoj analizi,
odnosno svrsi praćenja i procjenjivanja dječjih likovnih radova. Razmatra se kakva je situacija s obzirom na problem vrednovanja likovnih radova u hrvatskim školama i kakve su moguće promjene dobrodošle u poboljšanju
kreativnog razvoja učenika u razrednoj nastavi.
Ključne riječi: elementi vrednovanja; kompetencije; kurikul; mape za procjenu; motivacija
Abstract:
The problem in the evaluation of children’s art works has long been occupying classroom teachers and professors teaching art culture. Problems arise from the lack of curriculum which would include a clear set of goals in
art culture and develop evaluation criteria. Without a clear definition of goals, the teacher is uncertain, the subject of teaching is often underestimated, and students, focused on the mark, lose interest in artistic expression.
This raises the question whether successful evaluation should be linked with the numerical evaluation or just
should follow the visual development of the child in a particular phase/age of creation. According to the signs
of the modern curriculum, regarding the successful monitoring of children’s artistry, it is necessary to create assessment folders which will successfully track the success of children’s art considering the developmental stages
of students. The operative is based on creativity in schools, the role of the teacher in developing creativity, and
the visual analysis or the purpose of monitoring nd assessing children’s art works. The paper assesses the situation regarding the problem of evaluation of art works in Croatian schools and what eventual welcome changes
would improve the creative development of students in classroom teaching.
Keywords: elements of evaluation; competence; curriculum; assessment folders; motivation
109
Praćenje i/ili vrednovanje likovnih radova u funkciji kreativnog razvoja
učenika / Monitoring and/or Evaluation of Art Works in the Function
of Creative Development of Students
Sinteza fotografskog i likovnog u stvaralačkome procesu /
The Synthesis of Photography and Art in the Creative Process
Kristina Horvat Blažinović1
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Čakovec, Croatia
• Odsjek u Čakovcu
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Čakovec, Croatia
• Department in Čakovec
Sažetak:
U radu se na interdisciplinaran način predočava i sagledava provedba kreativnih radionica u čijem je fokusu
sinteza fotografskih elemenata, tj. digitalne fotografije i tradicionalni likovni postupci. U nizu provedenih fotolikovnih radionica sudjelovalo je pedesetak djece predškolske dobi iz dječjih vrtića u Čakovcu i sedamdesetak
studenata druge godine studija na Artesis Plantijn Hogeschool Antwerpen u Belgiji. Takva dobna struktura sudionika omogućava komparativno sagledavanje procesa i produkata iz različitih aspekata (pedagoško-psiholoških,
socioloških, umjetničko-estetskih, teorije komunikacije, semiotike itd.). Istodobno se pokušava odgovoriti na
pitanja poput: kako promatramo, percipiramo i doživljavamo fotografiju, u kakvom su odnosu fotografski prikazani objekti i realnost koju prikazuju, koje su specifične i estetičke karakteristike fotografije i kakve umjetničkioblikovne i obrazovne mogućnosti nude kreativni postupci u procesu izrade fotokolaža i fotomontaže. Na tragu
fenomenološkog pristupa „k samim stvarima“ (Husserl) studenti, odnosno djeca, u zadanim su prostornim
situacijama samostalno pronalazili fotografske motive: intencionalno, na temelju trenutne ideje ili zamišljene
koncepcije, u već osobno „proživljavanim“ prostorima (studenti), odnosno, u skladu s vizualnim privlačnostima u
aktualno-doživljenom eksterijeru, „mehaničkim bilježenjem“ stvarnosti (predškolci). U daljnjoj se fazi fotografije
tretiraju kao fotografski objekti – umjetnički materijal za likovnu manipulaciju – s naglaskom na sintezi i kontekstu
(studenti) – iz čega proizlaze radovi s jasnom vizualnom (i tekstualnom) porukom, „čitljivom“ iz kombinatorike
elemenata i značenja. U predšolaraca se fotografija tretira samo kao puko „konzervirano sjećanje“ prethodno
opaženih motiva koju tek nadograđuju zapamćenim pojedinostima izvan okvira fotografskog motiva.
Ključne riječi: digitalni mediji; interdisciplinarnost; kreativnost; likovno obrazovanje; stvaralački proces
Abstract:
This paper uses an interdisciplinary approach to point out and consider the implementation of creative workshops which focus on the synthesis of photographic features, i.e. digital photography and traditional practices in
fine arts. A number of conducted workshops in photography and fine arts was attended by ca. fifty preschool
children from kindergartens in the city of Čakovec and ca. seventy sophomores of Artesis Plantijn Hogeschool
Antwerpen in Belgium. Such an age structure of participants allows for a comparative overview of the process
and products from various points of view (pedagogical-psychological, sociological, artistic-aesthetic, communication theory, semiotics, etc.). At the same time one tries to find answers to various questions such as: how to
observe, perceive and experience photography, the relationship between photography objects and the reality
they display, which are the specific and aesthetic features of photography and what kind of artistically-framed
and educational possibilities do creative methods offer in the process of collage and photomontage. On the
track of the phenomenological approach “back to the things themselves” (Husserl), students, i.e. children kept
finding photography motifs in default spatial situations: either intentionally, based on current ideas or abstract
concepts, in personally “experienced” areas (students), i.e., in accordance with the visual appeal of the currently
experienced exterior, “mechanical recording of” reality (preschoolers). Photographs were treated as photographic objects in a further stage - artistic material for visual manipulation - with a focus on synthesis and context
(students) – which has generated works containing a clear visual (and text) message, “readable” from elements
and meanings of combinatorics, whereas photographs among preschool children were treated as mere “preserved memory” of previously observed motifs, which were just upgraded via details remembered beyond the
scope of the photographic frame.
Keywords: digital media; interdisciplinarity; creativity; artistic education; creative process
www.UFZG2015.com
Miroslav Huzjak1
• Katedra umjetničkog područja
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia
• Department for Arts
Sažetak:
Međupredmetno povezivanje (korelaciju) u likovnoj kulturi učitelji većinom izvode na temelju likovnog motiva, a
ne na temelju spoznavanja likovnih pojmova. To dovodi do slabih kognitivnih, psihomotoričkih i afektivnih rezultata poučavanja, a nije ni u skladu s dosezanjem ciljeva pri likovnoj djelatnosti. Ne dolazi do prijenosa znanja, već se
stječe uvjerenje da u umjetnosti nije dovoljno znanje, već je potrebno samo „osjećati“. Stoga su glavni ciljevi ovog
istraživanja: ustanoviti kakav je utjecaj međupredmetnog povezivanja na cjelovit likovni razvoj (kognitivni, afektivni
i psihomotorički) pojedinog učenika pri poučavanju likovne kulture, ustanoviti kakav je utjecaj međupredmetnog
povezivanja na motivaciju učenika pri poučavanju likovne kulture, oblikovati smjernice za izobrazbu učitelja o
planiranju međupredmetnog povezivanja, a zatim izraditi model izvedbe korelativnog povezivanja za praksu
učitelja. Istraživanje je provedeno na uzorku od više od 400 učenika, u prvim, petim i osmim razredima četiri
škole. Ustanovilo se da su učenici koji su bili uključeni u proces poučavanja međupredmetnim povezivanjem
postigli djelomično bolje razumijevanje likovnih i drugih pojmova od kontrolne grupe (važnije razlike nije bilo u
jednom tjednu prvog i petog razreda). Učenici eksperimentalne grupe postigli su statistički značajno bolji transfer znanja, stupanj motivacije, osjetljivosti na likovne materijale i postupke, stupanj originalnosti i individualnosti i
stupanj kritičkog vrednovanja i estetskog ocjenjivanja.
Ključne riječi: likovna kultura; likovno izražavanje; likovno znanje i spretnost; korelacija u nastavi; transfer znanja
Abstract:
Intersubject correlation in art education is mostly achieved by teachers on the basis of visual motifs, and not
on the basis of comprehending art terminology. This leads to poor cognitive, psychomotor and affective results
of teaching and is not in the line with the fulfillment of the objectives in art activities. There is no transfer of
knowledge, instead there is the conviction that art is not about knowledge, but about “feeling”. Therefore, the
main objectives of this study are to determine what the effects of inter-curricular connection are on holistic
visual development (cognitive, affective and psychomotor) of the individual student while teaching art education.
Furthermore, the objective is to determine the influence of intersubject correlation on the motivation of the students while teaching art education and, lastly, to formulate the guidelines for teacher training in the planning of
intersubject conrrelation and to make a model of implementation in correlative connection for teacher practices.
The study was conducted on a sample of over 400 students in the first, fifth and eighth grades in four schools.
It was found that the students who were involved in the process of teaching with intersubject correlation partially
had a better understanding of art and other terms than the control group (a significant difference was not found
in one week in the first and fifth grade). The students of the experimental group achieved a significantly better
transfer of knowledge, a higher motivation level, higher sensitivity for art materials and procedures, degree of
originality and individuality, as well as a higher degree of critical and aesthetic evaluation.
Keywords: visual art; artistic expression; artistic knowledge and skill; correlation in teaching; knowledge transfer
111
Utjecaj međupredmetnog povezivanja na uspješnost učenika pri poučavanju
likovne kulture / The Influence of Intersubject Correlation on Students’
Learning Performance in Art Education
Ouroboros
Miroslav Huzjak1
Životopis:
MIROSLAV HUZJAK rođen je 1969. g. u Zagrebu. Maturirao je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Magistrirao je Učiteljskom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu. Doktorat izrađuje na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani, Slovenija. Zaposlen je na Učiteljskom fakultetu
u Zagrebu, na Odsjeku za učiteljske studije, u zvanju izvanrednog profesora. Autor je Metodičkog internetskoga
centra za likovnu kulturu na adresi: http://likovna-kultura.ufzg.hr. Autor je udžbenika za likovnu kulturu. Organizator je nekoliko izložbi dječjih radova. Objavio je veći broj znanstvenih i stručnih članaka. Sudionik je sedamnaest međunarodnih konferencija. Izlagao je na osamnaest samostalnih i više skupnih izložbi. Član je HDLU-a i
udruge OPA (Odgoj pažnje). Adresa: Veslačka 13, 10000 Zagreb E-mail: miroslav.huzjak@ufzg.hr
Biography:
Miroslav Huzjak was born in Zagreb in 1969. He graduated from the School of Applied Arts and Design in Zagreb and obtained his university degree at the Academy of Fine Arts in Zagreb and his master’s degree at the
Faculty of Teacher Education of the University of Zagreb. He is currently working on his PhD at the Faculty of
Education in Ljubljana, Slovenia. He is the author of the Internet Centre for Arts Methodology - http://likovnakultura.ufzg.hr and arts coursebooks. He is the organizer of several exhibitions of children’s artworks. He has
published a large number of scientific and professional papers and participated in seventeen international conferences. His works have been showcased on 18 solo exhibitions and many group exhibitions. He is a member
of HDLU (Croatian Association of Artists) and OPA (Croatian Association for Promoting Visual Culture). Address:
Veslačka 13, 1000 Zagreb. E-mail: miroslav.huzjak@ufzg.hr
Naziv rada, godina i tehnika / Work title, year and technique:
Ime: Ouroboros Godina nastanka: 2012. Dimenzije: 195 x 250 cm Tehnika: akrilik na mediapanu
Name: Ouroboros. Year: 2012. Dimensions: 195 x 250 cm. Technique: acrylics on mediapan
www.UFZG2015.com
Vizualni kodovi u komunikaciji / Visual Communication Codes
Anita Jeličić1, Marija Stanojević1
Sveučilište Sjever, Koprivnica, Croatia
• Odjel za komunikologiju i odnose s javnošću
University North, Koprivnica, Croatia
• Department for Communicology and Public Relations
Sažetak:
Vizualni znakovi i simboli koji oblikuju poruku mogu se podijeliti u dvije skupine: slike i pisane riječi. Vizualni aspekti
znakova i simbola (teksta i slike), njihov izgled i značenje mijenjali su se iz kulturoloških i tehničko-tehnoloških
razloga. Granice izgleda i značenja vizualnih simbola strogo su ovisne o mediju koji prenosi poruku i njegovim
materijalnim karakteristikama. Podatke koje nam daje iskustvo slika, obrađujemo isto kao što obrađujemo podatke koje nam pruža iskustvo osjeta: vršimo njihovu selekciju i strukturiramo ih na osnovi očekivanog sustava
i postupaka koji vise o prethodnom iskustvu, na osnovi naučenih tehnika, odnosno na osnovi kodova. Slijedeći
navedeno, predmet je ovog rada proučavanje utjecaja vizualnog koda na percepciju promatrača.
Ključne riječi: dekodiranje; komunikacija; simbol; vizualni kod; znak
Abstract:
Visual signs and symbols that construct a message can be divided into two groups: images and written word.
The visual aspects of signs and symbols (text and images) - their appearance and meaning - have changed
for cultural and technological reasons. The limits of appearance and meaning of visual symbols are strictly dependent on the medium that conveys the message and its material characteristics. The data given to us by the
visual experience is processed similarly to the data that is provided to us by sensory experience: we perform
their selection and structure them on the basis of the expected system and procedures that depend on previous
experience, based on the learned techniques, i.e. on codes. Hence the object of this work is to study the impact
of the visual code on the perception of the viewer.
Keywords: decoding; communication; symbol; visual code; sign
113
Pristunost teorije i prakse suvremene umjetnosti u gimnazijskim nastavnim
planovima umjetničkih predmeta /The Presence of Contemporary Arts Theory
and Practical Work in Fine Arts Syllabi in Grammar Schools
Maja Jockov1
Univerzitet Novi Sad, Akademija umetnosti Novi Sad, Novi Sad, Serbia
• Departman likovnih umjetnosti
University of Novi Sad, Academy of Arts Novi Sad, Serbia
• Department for Visual Arts
Sažetak:
U radu se razmatra osuvremenjivanje predmeta likovna/vizualna kultura i afirmiranje vizualnih umjetnosti u
obrazovanju i odgoju u gimnazijama. Važno je da suvremene umjetničke teorije i prakse predmeta likovne/
vizualne kulture budu zastupljene u gimnazijskim silabima, točnije u nastavnim planovima i programima općeg,
društvenog i prirodnog smjera, kao i u gimnazijama filološke orijentacije kako bi se uspostavila drugačija percepcija vizualnih informacija suvremenih tehnologija. U kontekstu razvijanja, širenja i transponiranja teorije i
prakse suvremenog stvaralaštva reflektira se i neophodnost formalne promjene naziva predmeta likovna u vizualnu kulturu. Danas je potrebno usklađivanje nastavnih cjelina u okviru globalnih planova i programa u cilju
očuvanja i njegovanja tradicionalnih umjetničkih vrijednosti i prihvaćanja novih tendencija suvremenog vizualnog
jezika. Ključ učinkovitosti izvođenja nastave i obrade nastavnih cjelina i nastavnih jedinica jest u brižljivom koncipiranju operativnih planova za što je odgovoran profesor likovne/vizualne kulture. Od operativnih planova traži
se jasan prikaz odnosa teorije umjetnosti, povijesti umjetnosti, suvremene umjetničke teorije i prakse kako bi se
kod učenika oblikovao jasan uvid u polja likovne/vizualne kulture, a posebno u kontekstu stoljeća u kojem živimo.
Ključne riječi: gimnazije; likovna/vizualna kultura; operativni planovi; silabi; suvremena umjetnička praksa
Abstract:
This work examines the modernization of the subject of fine/visual arts and affirms visual arts in education in
grammar schools. It is important for contemporary arts theory and practical work to be present in the grammar
school syllabi, more precisely in general, social and natural science study programmes, as well as in philologically oriented grammar schools, in order to create a different perception of visual information in contemporary
technologies. In the context of the development, expansion and transposing of theoretical and practical contemporary work, the necessity for a formal change of the subject name from fine into visual arts is reflected.
Nowadays, it is necessary to synchronize teaching units within the framework of global plans and programmes
with the aim to sustain and cultivate traditional arts values and to accept new trends in contemporary visual
language. The key to efficiency of both teaching performance and the analysis of teaching units lies in a careful
outlining of operational plans for which the professor of fine/visual arts is responsible. Regarding operational
plans, a clear outline of the connection between art theory, art history, contemporary art theory and its practical
work is required in order to provide students with a clear insight into the fields of fine/visual arts, especially in
the context of the century we live in.
Keywords: grammar schools; fine/visual arts; operational plans; syllabus; practical contemporary art work
www.UFZG2015.com
Andreja Kljajič1
Pedagoški fakultet Sveučilišta u Mariboru, Osnovna škola Janka Glazerja Ruše, Maribor, Slovenia
• Likovna umjetnost
Faculty of Education, University of Maribor, Janko Glazer Ruše Elementary School, Maribor, Slovenia
• Visual Arts
Sažetak:
U prilogu predstavljamo rezultate istraživanja u kojem su proučene specifične razlike između učenika u prvom
razredu u odnosu na to gdje su provodili vrijeme prije polaska u školu (kod roditelja, baka i djedova ili u vrtiću).
Željelo se utvrditi utječe li okolina u kojoj dijete boravi do polaska u školu na djetetov razvoj likovnih sposobnosti.
Dugoročni je cilj istraživanja ukloniti nedostatak kod učenika na području likovne umjetnosti koji je posljedica
različitih oblika predškolskog odgoja. Rezultati istraživanja pokazuju da učenici koji su u predškolsko vrijeme
boravili kod roditelja, baka i djedova postižu bolje rezultate na likovnom području, što još više dolazi do izražaja
kod crtanja ugljenom i tehnikama slikanja kolaža. Uloga roditelja i baka i djedova u predškolskom odgoju nije
zanemariva. Treba poduzeti odgovarajuće mjere za porast kvalitete izvođenja likovne aktivnosti u vrtiću.
Ključne riječi: bake i djedovi; likovno izražavanje; predškolski odgoj; prvi razred osnovne škole
Abstract:
This article presents a research in which we were focused on the specific differences among first graders according to the environment of their preschool day care (parents, grandparents, kindergarten) in order to explain
if there is any influence on developing the children’s artistic skills before school. The long-term goal is to eliminate the lack of children’s artistic skills as a consequence of different preschool day care. The results of the research show that children who grow up with parents and grandparents achieve better results at art than children
at kindergarten day care, especially at drawings with charcoal and at collage paintings techniques. The role of
the parents and grandparents is important role in children’s preschool education. We need to find the reasons
for this and take the necessary steps to raise the quality of art activities in kindergarten.
Keywords: grandparents; artistic presentation; preschool education; first grade of primary school
115
Utjecaj roditelja i odgojitelja na dječje vještine i sposobnosti na području
likovne umjetnosti / The Influence of Parents and Preschool Teachers on
Children’s Artistic Skills and Abilities
Odnos između boja i osobina likova iz književnih djela kod učenika petoga
razreda / The Relationship between Colours and Literary Characters’ Personality among Fifth Grade School Students
Rebeka Kolar1, Matjaž Duh1
Faculty of Education, University of Maribor, Slovenia
• Primary education
Sažetak:
Različiti autori tvrde da boje (svojim fizičkim karakteristikama i fiziološkim učincima) psihički utječu na živote,
mjesta na kojima radimo i na izražavanje emocija. Pojedina boja ima svoje karakteristike, vrijednosti i utječe na
ljudsku dušu i tijelo. Ljudi vole različite boje, biraju, koriste se i izražavaju bojama na način na koji žele i u skladu
sa svojim emocijama. Stavovi djece prema bojama mijenjaju se i nadograđuju u skladu s njihovim razvojem. U
istraživanju smo bili zainteresirani za odnos između osobina likova iz književnih djela i boja kojima su se učenici
u petome razredu služili u njihovu ilustriranju. Također smo istražili odnos između upotrijebljenih boja i njihove
popularnosti među učenicima. Proučili smo i razlike među rodovima. Studija je provedena uz pomoć modificirane skale boja i različitih emocionalnih stanja učenika s namjerom potvrđivanja povezanosti odnosa emocija i
boja. Rezultati i ilustracije pokazuju da učenici imaju različite preferencije boja i u skladu s tim književnim likovima
dodjeljuju pozitivne ili negativne osobine. To također ovisi i o iskustvima učenika s bojama. Sve je to uočljivo u
odabiru različitih boja za ilustraciju književnih likova.
Ključne riječi: boje; emocije; osobnost književnih likova; popularnost boja; srednje i kasno djetinjstvo
Abstract:
The perception of colours is connected with many dimensions. Different authors describe that colours (with
their physical characteristics and physiological effects) psychically influence our life, the places in which we work
and our how we express our emotions. Individual colours have their own characteristics, symbolic values and
influence on the human soul and body. Humans like different colours. We choose them, use them and express
our own will and emotions with them. The coloristic expression of children and their attitude towards colours
changes and upgrades throughout their development. In our study, we were interested in the relationship between literary characters’ personality and colours used in the illustrations of these characters among fifth grade
students. We also researched the link between the colours used and their popularity with students. In doing so,
we were interested in the existence of differences according to gender. Our study was made using a modified
grading scale of colours and various emotional states of students to verify the link between emotions and colours, their favorite and unpopular colours. Results and illustrations show that students have different preferences
towards colours and therefore towards literary characters’ positive or negative personality. This also depends on
students’ experiences with colours. All this is visible within different students’ choice of colours within the illustration of literary characters.
Keywords: colours; emotions; personalities of literary characters; colour popularity; middle and late childhood
www.UFZG2015.com
Isidora Korać1, Nikoleta Gutvajn2
Preschool Teacher Training and Business Informatics College of Applied Studies – Sirmijum,
Sremska Mitrovica, Serbia
• Preschool Teacher Training
1
2
Institute for Educational Research, Beograd, Serbia
Sažetak:
U radu se, pod pretpostavkom da se kreativnost u likovnoj umjetnosti može razviti pravilnom organizacijom,
izborom sadržaja i metoda, razmatraju didaktički i metodički pristupi nastavnika likovnim radovima učenika.
Likovni radovi učenika dolaze do izražaja u onim kurikularnim aktivnostima koje naglasak stavljaju na slobodu ekspresije, realizaciju mnoštva ideja, toleranciju za kontradiktorno i višeznačno. Važno je da učenici razviju sposobnost uočavanja problema, pitanja i razumijevanja problemskih situacija i rješenja. Učenici bi trebali promotriti
problem s nove razine, reflektirajući, interpretirajući doživljeno na nov način i stavljajući ga u kontekst. Glavni
zadatak nastavnika jest definirati optimalnu količinu informacije koja se može asimilirati, restrukturirati te isprovocirati kreativan rad učenika. Korištenje i istraživanje različitih materijala i tehnika trebalo bi potaknuti učenike
na stvaranje vlastitih oblika iskazivanja ideja, osjećaja, stavljajući na prvo mjesto kreaciju, a ne proizvod. Povratna
informacija na postignuće učenika trebala bi biti konkretna i opisivati trenutna postignuća u odnosu na prijašnja,
pripisujući uspjeh trudu i mogućnostima, implicirajući da slični uspjesi mogu biti očekivani i u budućnosti,
upućujući učenike na to da promišljaju o tome kako su riješili vizualni zadatak i kojim su se osobnim strategijama
koristili za rješavanje određenoga problema. Završne napomene otvaraju pitanje kompetencija nastavnika koje
su potrebne za razvoj umjetničkog stvaralaštva učenika. Kako bi se potaknula učenikova kreativnost, umjetnički
izraz i istraživanje u području umjetnosti, nastavnici moraju imati osnovna znanja i vještine iz pedagogije, psihologije i metodike, kao i sposobnost kritičkog razmišljanja u kontekstu obrazovne prakse.
Ključne riječi: kompetencije nastavnika; kreativnost; nastava umjetnosti; nastavne metode; umjetničko stvaralaštvo
Abstract:
Assuming that creativity in visual arts can be developed through proper organization and selection of content
and methods, the paper considers teachers’ didactic and methodological approach to students’ art creation
through art teaching. Students’ art creation will come to the fore in those curricular activities which emphasize
freedom of expression, production of numerous ideas, tolerance for contradiction and ambiguity. It is important that students develop the ability to recognize the problem, ask questions, and understand the problem
situations and solution. Students should observe the problem from a new level, reflecting and interpreting the
experienced in a new way, placing it in context. The teachers’main task is to define the optimum amount of
information that can be assimilated and restructured and thus provoke students to do creative work. The use
and exploration of various materials and techniques should encourage students to create their own form of
expression of ideas and feelings, putting the process of creation, not the product, in the forefront. Feedback on
student achievement should be specific, describing the current achievements compared to the previous ones,
attributing the success to efforts and capabilities, implying that similar success can be expected in the future,
focusing students to think about how they solved the given visual task and what personal strategies they used
for solving a specific problem. The concluding remarks open the question of teachers’ competence required to
develop students’ art creation. To encourage students’ creativity, artistic expression and research in the field of
art, teachers need to have basic pedagogical, psychological and methodological knowledge and skills and to be
able to think critically in the context of educational practice.
Keywords: teacher competences; creativity; art teaching; teaching methods; art creation
117
Didaktički i metodički pristup umjetničkome stvaralaštvu učenika /
Didactic and Methodological Approach to Students’ Art Creation
Istraživanje upotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija učenika
od 5. do 8. razreda / How Students Use Information and Communication Technologies in Grades Five to Eight
Gordana Košćec Bousfield, Ida Loher, Jelena Bračun Filipović
Udruga za promicanje vizualane kulture OPA, Zagreb, Croatia
Sažetak:
Prisutnost suvremenih tehnologija i medija u svakodnevnoj upotrebi u posljednjih se 20-ak godina znatno
povećala. Razvojem računalnih tehnologija, a osobito pojavom pametnih telefona, virtualni je svijet postao jedan
od osnovnih poligona komunikacije mladih. Vrste sadržaja, način na koji su prikazani i njihova dostupnost utječu
na način na koji mladi stvaraju sliku, tj. uče o svijetu. Navedene promjene prati i povećanje uloge vizualnih informacija u komunikaciji, pa tako i u učenju. Velikim se dijelom radi o marketinški usmjerenom, tj. manipuliranom
razvoju percepcije u kojem se komunikacijske tehnologije koriste slikom kao nadomjestkom za govor. Elektronički
mediji postižu veliku kompresiju informacija pretvarajući ih u sliku ili jednostavnu frazu, podilazeći ubrzanom
načinu života i površnosti u oblikovanju vlastitoga mišljenja. Hrvatski se obrazovni sustav vrlo sporo prilagođuje
tim promjenama koje izravno utječu i na promjenu paradigme učenja. Suvremeni mediji i tehnologije uključuju
se u obrazovne sadržaje uglavnom na formalnoj razini i, što je još važnije, metodologija rada ne prilagođuje
se novonastalim uvjetima. Zanemaruje se važnost vizualne pismenosti, tj. vizualnih kompetencija koje bi mladi
trebali imati kada pristupaju informacijama putem suvremenih medija. Cilj je ovog istraživanja ustanoviti kojim se
suvremenim tehnologijama i medijima učenici svakodnevno koriste, koliko učestalo i jesu li oni jednako prisutni
i u procesu učenja (kod kuće i u školi). Zanimalo nas je i kakvu i koliku ulogu u tome ima vizualna informacija u
odnosu na pisanu. Stvaranje boljeg uvida u ulogu suvremenih medija i tehnologija u način na koji mladi primaju
informacije trebalo bi biti osnova i za stvaranje novih metodologija u poučavanja.
Ključne riječi: metodika nastave likovne kulture; Nacionalni obrazovni kurikulum; suvremene tehnologije i mediji;
verbalne/pisane i vizualne informacije; vizualne kompetencije
Abstract:
Over the last two decades, modern technologies and media have become increasingly present in everyday life.
The development of ICT and particularly the emergence of smartphones have made the virtual world become
a communicational platform for young people. Various types of content, their availability and the ways that they
are presented strongly influence the way young people perceive, i.e., learn about the world. These changes have
increased the role of visual information in communication and learning. To a large extent this is a marketingoriented, i.e., manipulated, development of perception in which ICT uses images to replace spoken language.
Electronic media compress data by turning them into images or simple phrases, thus catering to the accelerated pace of life and superficial manner of forming opinions. The Croatian educational system is very slow in
adapting to these changes which directly influence the paradigm of learning. Modern technologies and media
are only included in education on a very formal level and, more importantly, the teaching methodology is not
adapted to the new conditions. The importance of visual literacy, i.e. visual competences which young people
should possess when accessing content through the media continues to be neglected. The aim of this research
was to determine which modern technologies students use on a daily basis, how often, and whether they are
equally used in the learning process (both at home and in school). We wanted to find out what role was played
by visual information compared to written information. A better insight into how modern media and information
technologies influence the way that young people receive information, should also help in designing new teaching methodologies and in developing the new national curriculum.
Keywords: art teaching methodology; National curriculum; modern technologies and media; verbal/written and
visual information; visual competences
www.UFZG2015.com
Rolf Laven1
University of Teacher Education Vienna, Wien, Austria
• IAS Institut für Allgemeinbildung in der Sekundarstufe
Sažetak:
Godine 2009. skupina istraživača pokrenula je ENViL, Europsku mrežu vizualne pismenosti. Članovi su uglavnom njemački istraživači, osobe koje rade na razvoju kurikula za vizualnu umjetnost i sveučilišni profesori
koji su odgovorni za obrazovanje budućih nastavnika, stručno usavršavanje ili istraživanja u području nastave
umjetnosti. Mreža definira kompetencije kao specifičan skup znanja, vještina i stavova za rješavanje zadataka o
stvarnim – životnim problemima u području vizualne komunikacije. Rad će biti usredotočen na razlike i sličnosti
u razumijevanju vizualnih kompetencija i njihovih dimenzija u različitim europskim zemljama. Mreža će zajedno s
50 sudionika iz 11 europskih zemalja istražiti, npr. kurikule za vizualnu umjetnost u školi i u obrazovanju budućih
nastavnika umjetnosti. Projekt koordinira njemački UNESCO – Katedra za umjetnost i kulturu u obrazovanju na
Sveučilištu Erlangen-Nuremberg. Od siječnja 2014. ENViL će dvije godine primati sredstva iz Europske unije
kako bi započeo s radom na prvoj radnoj verziji Zajedničkog europskog referentnog okvira za vizualnu pismenost. U radu želimo prezentirati rezultate istraživanja i raspravljati o području poučavanja umjetnosti s obzirom na nekoliko segmenata: 1. Razlike i sličnosti u dimenziji kompetentnosti u Europskom kurikulu za vizualnu
umjetnost, 2. Vizualne kompetencije zastupljene u europskim kurikulima, 3. Dijagnostičko mjerenje vještina u
nastavi vizualne umjetnosti, 4. Kompetencije u kontekstu svakodnevnog života, 5. Specifične kompetencije za
domenu www.envil.eu.
Ključne riječi: estetska pismenost; kompetencije; osnovni metodički izvori za obrazovanje i nastavu umjetnosti;
raznovrsnost i suradnja u umjetnosti; vizualne vještine i mogućnosti
Abstract:
In 2009 a research group started ENViL, the European Network Visual Literacy. The members are mainly
German speaking researchers and curriculum developers for visual arts and university colleagues who are responsible for teacher education and teacher training or research in art education. Our aim is to investigate
competences, skills and abilities appearing in visual art education. The network defines these competences as
a specific set of knowledge, skills and attitude, to solve assignments and real life problems in the field of visual
communication. ENViL will compare the different approaches in European countries, so our work will be focused
on the differences and commonalities in understanding visual competences and their dimensions. Therefore
the network with more than 50 participants from 11 European countries will e.g. explore visual arts curricula,
in schools as well as in art teacher training. This project is coordinated by the German UNESCO-Chair in Arts
and Culture in Education at the University of Erlangen-Nuremberg. ENViL will receive funds from the European
Union for 2 years (starting in January 2014) to work on a first draft for a Common European Framework of
Reference in Visual Literacy. . We would like to present and discuss the first stage of our results and research
questions to a wider community in the field of art education within several parts: 1. Differences and commonalities in competency dimensions in European visual arts curricula 2. Visual competences represented in European
curricula 3. Diagnostic measurable skills in the visual education. 4. Competencies into the context of daily life. 5.
Domain-specific Competences. Rolf Laven (Franz Billmayer, Werner Fütterer, Ernst Wagner, Katrin Zapp) www.
envil.eu
Keywords: aesthetic literacy; competences; basic methodical sources of education and art teaching; diversity
and collaboration through art; visual skills and abilities
119
Prema „Zajedničkom europskom referentnom okviru za vizualnu pismenost “
(CEFR_VL) by ENViL / Towards a „Common European Framework of Reference
on Visual Literacy“ (CEFR_VL) by ENViL
Mozaik u dječjem vrtiću / Mosaic in Kindergarten
Anita Lečei1
Dječji vrtić i jaslice “Duga”, Umag, Croatia
• predškolski odgoj
Sažetak:
Projekt je rezultat devetomjesečnog rada (2011. – 2012. god.) s djecom dječjeg vrtića i jaslica „Duga“ u Umagu. Mozaik u dječjem vrtiću izazov je u pronalaženju načina na koji se djeca mogu likovno izraziti jednostavnijim (papir) i zahtjevnijim materijalima (keramičke, staklene, glinamolske pločice), kao i prirodnim materijalima iz mora (školjke i puževi). Istraživačko-stvaralački projekt proveden je u mješovitoj srednje-starijoj skupini.
Uključeno je 23. djece. U projektu je nastalo 19 zajedničkih radova, 6 radova na radionici za roditelje i djecu, i
23 individualna dječja rada. Proces nastanka radova prošao je svih 5 faza stvaralaštva (učenje, igru, stvaranje,
rad i vrednovanje). Navodi se korelacija s drugim odgojno-obrazovnim područjima (matematika, upoznavanje
okoline, glazba, razvoj govora) i suradnja s roditeljima (sakupljačke aktivnosti i radionica za roditelje i djecu). Ostvarena je i suradnja s umjetnikom mozaičarem Matkom Kezeleom na zajedničkom mozaiku. Projekt je završio
javnom izložbom svih radova u MMC „Ante Babić“ u Umagu, a izložba je propraćena i novinarskim člankom u
lokalnom časopisu „Bujština“. Na kraju izlaganja bit će predstavljena Eufrazijeva bazilika u Poreču, znamenitost
pod zaštitom UNESCO-a, rađena na radionici za roditelje. Projekt pokazuje široku paletu ostvarenih razvojnih
zadaća kod djece, kao i razvoj likovnosti preko brojnih kreativnih i raznolikih likovnih radova koji potvrđuju dječje
mogućnosti izražavanja u kompliciranoj i zahtjevnoj likovnoj tehnici mozaika.
Ključne riječi: faze stvaralaštva; istraživačko-stvaralački projekt; korelacija odgojno-obrazovnih područja
Abstract:
OBJECTIVE: The project is the result of nine-month work (2011 to 2012) with children from the Duga kindergarten and nursery in Umag. I was working on this project as my graduate work during my study at the Faculty
of Science and Education in Mostar, where I obtained a degree in preschool education. Mosaic in kindergarten
is a challenge in the sense of finding ways in which children can express art, from simple materials (paper) to
demanding materials (ceramic, glass, clay, tiles), and natural materials from the sea (mussel and snail shells).
RESULTS: The research and creative project was conducted in a mixed middle-older preschool group of 23
children. The project gave us 19 group works, six works from the workshop for parents and children and 23
individual children’s works. The process of creation went through all five stages of creation (learning, playing,
creating, work and asessment). The correlation with other educational areas (mathematics, exploring the environment, music, speech development) is stated, as well as cooperation with parents through collecting activities
and a workshop for parents and children. The project also included a collaboration on a joint mosaic with the
artist and mosaic artist Matko Kezele. The project ended with a public exhibition of all the works in MMC Ante
Babic in Umag and the exhibition was covered by the article in the local newspaper Bujština. At the end of the
presentation, I’d like to introduce the St.Euphrasius basilica in Porec (Landmark under UNESCO protection)
with a powerpoint presentation, made as the motivational material in the workshop for parents. CONCLUSION:
This project points to a wide range of actualised development tasks in children as well as the development of
art through the resulting number of creative and diverse works of art that confirm the child’s ability to express
themselves through the complicated and demanding mosaic art technique.
Keywords: stages of creativity; research and creative project; correlation of educational areas
www.UFZG2015.com
Pitanje stereotipa u vizualnoj kulturi /
The Issue of Stereotypes in Visual Arts
Ljubomir Levačić1
Sažetak:
Istraživanje i problematiziranje razumijevanja pojma stereotip (shema, šablona), zatim propitivanje upotrebe
stereotipa u vizualnim umjetnostima i dječjim likovnim radovima središnja su tema ovog rada. U prvom se dijelu
istraživanja analizira pojam i razumijevanje stereotipa u likovnoj teoriji utemeljenoj na razumijevanju doslovnog
opažaja i sustava likovnog jezika kao temeljnih odrednica danas važećeg Plana i programa likovne kulture za osnove škole Republike Hrvatske. Posljedica takve postavke predmeta određenje je upotrebe stereotipa kao nedopustive i negativne pojave koju u učeničkim radovima svakako treba izbjeći. Glavnim se dijelom rada ukazuje na
potrebu produbljivanja razumijevanja pojma stereotip s pozicija kulturno-povijesnog konteksta i komunikacijskosimboličkih vrijednosti likovnih znakova. Pokazuje se postojanje važne razlike između kulturnog i likovnog razumijevanja pojma stereotip. Naglašavanjem uloge konteksta i komunikacijsko-simboličke vrijednosti likovnih znakova ukazuje se na njihovu značenjsku nestalnost, promjenjivost pozitivnih ili negativnih značenjskih određenja.
Navedena se teorijska gledišta čvrsto dokazuju kroz tradicionalnu i recentnu likovnu umjetničku praksu, a i
potvrđuju u likovnim radovima djece. Završnim se dijelom rada utvrđuje potreba određenja slojevitog i složenog
pojma stereotip s komunikacijsko-kulturnog i likovno-morfološkog gledišta te ukazuje na važnost osvještavanja
promjenjiva karaktera stereotipa u nastavi likovne kulture.
Ključne riječi: doslovni opaža; komunikacija; kontekst; likovni jezik; stereotip
Abstract:
The research and discussion of understanding the concept of stereotype (scheme, pattern) and questioning of
the use of stereotypes in visual arts and children’s art works are central topics of this paper. The first part of the
paper analyzes the concept and understanding of stereotypes in art theory based on the literal understanding
of perception and visual language system used as a fundamental determinant of the current syllabus for the
subject Arts in primary schools in the Republic of Croatia. The consequence of framing the school subject in
this way leads to defining the use of stereotypes as unacceptable and negative phenomena which should be
avoided in pupils’ works by all means. The main part of the paper points to the need to deepen the understanding of the concept of stereotype from the positions of cultural and historical context, as well as from the
communicatiative and symbolic values of signs in visual arts. The existence of significant differences between
the cultural and artistic understanding of the concept of stereotype is illustrated. By stressing the role of context
and communicative and symbolic values of signs in fine arts the paper points to their semantic volatility, i.e.
the volatile character of positive or negative semantic definitions. In addition to examples from traditional and
recent fine art practice, firm proof for all the theoretical viewpoints is also given from children’s works of art. The
final part of the paper notes the need to define the layered and complex term of the stereotype from the communicative and cultural as well as the artistic and morphological point of view and points out the importance of
raising awareness of the changing character of stereotypes in art classes.
Keywords: literal perception; communication; context; visual language; stereotype
121
Praćenje i dokumentiranje likovnog stvaralaštva djece predškolske dobi /
Monitoring and Documentation of Preschool Children’s Visual Art Creation
Svetlana Novakovic1, Zlata Tomljenović2, Anita Rončević3
Učiteljski fakultet u Zagrebu – Odsjek Petrinja, Zagreb, Croatia
• Umjetnička katedra (likovna)
1
• Humanističko područje
2
• Društveno područje
3
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia – Department in Petrinja
Faculty of Teacher Education, University of Rijeka, Croatia
• Humanities
Faculty of Teacher Education, University of Rijeka, Croatia
• Social Sciences
Sažetak:
U razvojno-procesnom planiranju likovnih aktivnosti, kojem je okvir ideja o kompetentnom i bogatom djetetu,
primarna uloga odgojitelja je pažljivo promatranje, slušanje i prikupljanje raznovrsne dokumentacije koja mu
pomaže u razumijevanju procesa učenja djece. Kontinuirano praćenje dječjih aktivnosti, precizno i sustavno prikupljanje dokumentacijskog gradiva (raznim tehnikama dokumentiranja), kao i njegova interpretacija, omogućuju
cjelovit uvid u tijek likovno-kreativnog procesa i neiscrpan su izvor ideja za daljnje planiranje likovnih aktivnosti.
Dokumentacija djeci pruža ponovni uvid u ono što su radili i govorili, gradnju novih znanja na osnovi kritičkog
osvrta na vlastiti rad i komunikacije s vršnjacima i odraslima. U tom kontekstu dokumentacija je važno sredstvo
informiranja roditelja o dječjem razvoju, interesima, potrebama i profesionalnog razvoja odgojitelja. U istraživanju
u koje je bilo uključeno 207 odgojitelja zanimalo nas je kako odgojitelji prate i dokumentiraju likovne aktivnosti
djece. Rezultati istraživanja odnose se na učestalost i načine dokumentiranja tijeka likovno-kreativnih aktivnosti i
dječjih likovnih radova. Cilj istraživanja bio je i utvrditi postojanje statistički značajnih razlika između odgojitelja s
obzirom na stupanj obrazovanja i godine radnog iskustva u učestalosti dokumentiranja tijeka likovno-kreativnih
aktivnosti i dječjih likovnih radova.
Ključne riječi: dokumentiranje; likovne aktivnosti djece predškolske dobi; opažanje; praćenje
Abstract:
In the developmental-process planning of visual art activities, which is framed by the idea of a competent and
rich child, the preschool teacher’s primary role is careful observation, listening and collecting various documentation, which helps to understand children’s learning process. Continuous monitoring of children’s activities,
precise and systematic collection of documentation matter (using various documentation techniques), and its
interpretation provide integral insight into the course of visual art-creative process and represent the inexhaustible source of ideas for further planning of art activities. The documentation gives children another insight into
what they’ve been doing and saying. It also gives them the opportunity for building new knowledge on the basis
of critical review of their own work and communication with peers and adults. In this context, documentation is
an important tool for informing the parents about children’s development, interests and needs, and of preschool
teachers’ professional development. In the research, which included 207 preschool teachers, we aimed at examining the ways in which the preschool teachers monitor and document children’s visual art activities. The results
of the research involve the frequencies and ways of documenting the course of visual art-creative activities and
children’s visual art works. The research also aimed at determining the statistically significant difference between
the preschool teachers in the frequency of documenting the course of visual art-creative activities and children’s
visual art works, in view of their education degree and years of work experience.
Keywords: documenting; visual art activities for children of preschool age; perception; monitoring
www.UFZG2015.com
Nina Ostan1
The National Education Institute of Slovenia , Ljubljana, Slovenia
• PR Ljubljana
Sažetak:
Suvremena umjetnost sa svom svojom složenošću i različitošću vrlo je izazovan predmet rada s mladima u
srednjoj školi. Nudi mogućnost rasprave o stavovima svojih stvaratelja prema suvremenom svijetu i društvenim
pitanjima. Izaziva i potiče kritičko i kreativno razmišljanje i kreativnost. Predavanje će dati nacrt segmenta kurikula
za vizualnu umjetnost u srednjim školama u Sloveniji koji uključuje i odnosi se na umjetnost 20. i 21. stoljeća.
Mnoge srednje škole u Sloveniji uče, razumiju i žive suvremenu umjetnost. Promoviraju je na mnoge načine:
od organiziranja predavanja, posjeta izložbama suvremene umjetnosti i raspravama o njima, stvaranja videoradova i izvedbi, provođenja projekata konceptualne umjetnosti. Prezentacija nudi unutarnji pogled na proces
razumijevanja i stvaranja suvremene umjetnosti (uglavnom shvaćenim kao instalacije, performanse ili intermedijska djela) s mladima od 15 do 18 godina unutar školskog okruženja. Stvaranje suvremene umjetnosti može
se shvatiti kao vještina (slična crtanju ili slikanju) koja uključuje različite faze: upoznavanje s djelima suvremene
umjetnosti, nastojanje da se razumije i poštuje poruka i kompozicija. Daljnji korak uključuje studentsko stvaranje
umjetničkog djela. Jasno je da taj proces zahtijeva i uključuje stalno kritičko razmišljanje i podržava ga višestruka
perspektiva/razmatranje mnogih izazovnih pitanja. Mladenačka je umjetnost posebna jer svaki put odražava
stavove vlastitih stvaralaca prema pitanjima koja se čine vječnima i tipičnima za svaku generaciju u razvoju. To
su osnovna egzistencijalna pitanja s kojima se suočava svaka generacija mladih: Tko sam ja? U kakvom društvu
živim? Koje su granice moje slobode? Što mogu promijeniti i kako se mogu pobuniti? Što mogu učiniti kako bih
svijet učinio boljim za život? S obzirom na to da su adolescenti zaokupljeni tim pitanjima, osoba koja s njima radi
mora se pokušati održati i ukazati na njihovu iskrenost i snagu iskaza. Nastavnik je zapravo mentor koji pomaže
učeniku da se usredotoči na problem, izabere ideje i podržava ga u oblikovanju onoga što želi iskazati. Prezentacija obiluje ilustracijama – likovnim djelima učenika srednjih škola.
Ključne riječi: instalacija; kritičko i kreativno razmišljanje; performans; snaga izraza; umjetnička djela srednjoškolaca
Abstract:
Contemporary art with all its complexity and variety is a very challenging subject to work with youngsters in secondary schools. It offers the opportunity to discuss the attitude of their creators towards the contemporary world
and social issues. It challenges and encourages critical and creative thinking and creativity. The lecture would
outline the segment of the visual arts curriculum in Slovenian secondary schools, which includes and addresses
the art of the 20th and the 21st centuries. Many secondary schools in Slovenia study, understand and practice
contemporary art. They promote it in a number of different ways: from organizing lectures, visiting contemporary
art exhibitions and discussing them, to creating video works and performances and carrying out conceptual art
projects. Presentation offers an inside view in the process of understanding and creating contemporary artworks
(basically understood as installations, performances or intermedia-works) with 15 -18 years old youngsters inside
the school environment. The making of contemporary art could be understood as a skill (similar to a drawing or
a painting skill) which includes various phases: getting familiar with contemporary art work, continuing with an
attempt to comprehend and appreciate its message and composition. A step further involves creating artwork
by the students themselves. Clearly, this is a process that calls for and involves constant critical thinking, and is
supported by a multi-perspective view / reflection of many challenging issues. Juvenile art is specific because
it reflects again and again the attitude of its creators towards the same issues that seem eternal and typical
of each rising generation. It is a fact that every generation of young people is faced with the basic existential
problems (Who am I? What kind of society do I live in? Where are the boundaries of my freedom? What can I
change and how can I rebel? What should I do to make the world a better place to live in?). Since adolescents
are preoccupied with these issues, the person who works with them must try to preserve and point out their
sincerity and the power of their expression. A teacher is in fact a tutor who helps students focus on a problem,
select ideas and supports them by formulating what they want to express. The presentation is illustrated with a
wide selection of secondary school student’s works.
Keywords: installation; critical and creative thinking; performance; power of expression; student’s own art works
123
Izazovi suvremene umjetnosti u srednjim školama u Sloveniji /
The Challenges of Contemporary Art in Secondary Schools in Slovenia
O glavnoj ulozi umjetnosti u budućnosti društva i obrazovanju /
About the Key Role of the Arts in Future Society and Education
Franziska Pirstinger1
Teacher Training College of the Diocese Grauz-Seckau, Graz, Austria
• Arts and Didactics
Sažetak:
Živimo u vremenu nesigurnih promjena. Dobre su vijesti za umjetnike da suvremena umjetnost nije više proizvod
osobnog zadovoljstva, nego način života. Umjetnost daje dodatnu vrijednost nacionalnom gospodarstvu i obrazovanju. Strukturu razreda 19. stoljeća trebali bismo ostaviti iza sebe. Dolazimo do nove definicije obrazovanja.
Kreativnost se može smjestiti kao osnovna ključna kompetencija i kao osnovni čimbenik osobnog razvoja i
razvoja osobnosti u europskim školskim sustavima. Učenje je komunikacijski, fizički i emocionalni čin u kojem
je postavljanje inteligentnih pitanja važnije od davanja već osmišljenih odgovora. Ljudska bića u središtu su procesa promjene. Meke inovacije – društveno-emocionalne – psihološke i duhovne dat će nam potreban zamah.
U umjetničkim predmetima postoji golem potencijal razvoja „mekih vještina“ koje se doživljavaju kao ključne
kompetencije za sadašnjost i budućnost. Umjetnost ostvaruje mreže i obuhvaća sva polja akademskoga znanja.
Upućuje nas na postavljanje pitanja u konstruktu koji poznajemo kao realnost.
Ključne riječi: društvo u budućnosti; inovacija; kreativnost; megatrendovi; meke vještine; obrazovanje kroz
umjetnost
Abstract:
We are living in a time of unsteady changes. The good news for the arts is that contemporary art is no longer
a product for personal pleasure, but a way of life. The arts provide added value to national economies and to
education. We need to leave behind classroom structures dating from the 19th century. We have arrived at a
new definition of education. Creativity can be posted as the essential key competence and as a basic element of
individual growth and personality building in the European school system. Learning is a communicative, physical
and emotional act, where asking intelligent questions is more important than giving prefabricated answers. Human beings are in the centre of the processes of change. Soft innovations – social- emotional – psychological
and spiritual will give us the necessary impetus. In arts subjects, there is enormous potential for the development of “soft skills” that are seen as essential competences for our present and future society. Art establishes
networks and embraces all fields of scholarly knowledge. It addresses the search for questions in the construct
we know as reality.
Keywords: future society; innovation, creativity; megatrends; soft skills; education through art
www.UFZG2015.com
Franziska Pirstinger1
Teacher Training College of the Diocese Grauz - Seckau, Graz, Austria
• Arts and Didactics
Biography:
Pirstinger Franziska Dr. of Philosophy and Master of Arts Born: 1965/ Semriach, Styria, Austria Profession:
Teachertrainer, Painter • Study of Artistic Education at the Educational Academy Graz-Eggenberg under supervision of Prof. Gollowitsch • Study of Art at the University of Fine Arts in Vienna under Prof. Hollegha and Prof.
Zens • Study of Educational Psychology, University of Vienna under Dr. Rollet Teaching Experience in the ARTS:
in all types of schools from Primary to Secondary to Teacher´Education; Since 2008: Artprofessor at University
of Education (PH Steiermark, KPH Graz) head of department: creativity – art – communication; Coordinator of
several international EU Projects International lecturer Several publications in the field of ART didactics.
Životopis:
Franziska Pirstinger, doktorica filozofije i umjetnosti. Rođena: 1965. u Semriachu u Austriji, pokrajina Štajerska.
Zanimanje: slikanje i obrazovanje učitelja. Studij umjetničkog obrazovanja na Akademiji za obrazovanje GrazEggenberg pod mentorstvom prof. Gollowitscha. Studij umjetnosti na Sveučilištu za umjetnosti u Beču pod
mentorstvom prof. Hollege i prof. Zensa. Studij obrazovane psihologije na Sveučilištu u Beču pod mentorstvom
Dr. Rolleta. Iskustvo podučavanja umjetnosti: u svim vrstama škola, od osnovne do srednje i do obrazovanja
učitelja. Od 2008. profesorica umjetnosti na Sveučilištu za obrazovanje (PH Steiermark, KPH Graz). Predsjednica Katedre za kreativnost, umjetnost i komunikaciju; koordinatorica nekoliko međunarodnih EU projekata.
Međunarodni predavač. Nekoliko objavljenih članaka u području didaktike umjetnosti.
Work title, year and technique / Naziv rada, godina i tehnika:
Colour in a Refugee Camp (Foto and painting 100 x 70) Pirstinger Franziska 2014
125
Boja u kampu za izbjeglice / Colour in a Refugee Camp
Metafora u metodici likovne kulture /
Metaphor in the Methods of Visual Arts Education
Marijan Richter1
UNIZD, Gospić, Croatia
• Odjel za nastavničke studije
University of Zadar, Gospić, Croatia
• Department for Teacher Studies
Sažetak:
Ovaj rad polazi od teze da ne postoji apriorna neposrednost u likovnom izrazu. Neposrednost se ostvaruje
tek posrednim putem – sredstvima metafore. Metode prenošenja estetskih i etičkih vrijednosti (kalokagatija) u
likovnosti, u glazbenom, plesnom i drugim umjetničkim područjima pretežno su utemeljene na metaforičkom
jeziku – jeziku slika. Nije riječ o metafori u užem smislu kao stilskom izražajnom sredstvu u kategoriji tropa,
nego o prenošenju (metapherein) kao metodičkom pristupu – od predstavljanja motiva i teme do motiviranja
za kreativni rad. Poticanje i korigiranje tijekom rada također je učinkovitije ako se izvodi posredstvom analogija
i asocijacija. Metafora funkcionira i kao sredstvo prevladavanja i suzbijanja „loših slika“ – predrasuda, stereotipa,
ablona. Uz razrađene strategije odgoja i obrazovanja, u likovnoj pedagogiji i andragogiji ostaje otvoreno pitanje
procesa prijenosa i posredovanja slika kao sustava vitalnih humanističkih vrijednosti. Ovaj rad razmatra metode
prenošenja na dvjema razinama: 1. u neposrednom radu s učenicima, 2. u neposrednom radu sa studentima
koji će postati učitelji.
Ključne riječi: Ernesto Grassi; metafora u likovnosti; mimesis; motivacija za likovni rad; Ozren Žunec
Abstract:
This paper starts from the presumption that there is no a priori immediacy in visual expression. This immediacy
is achieved only intermediately – by means of metaphor. Methods of transmitting aesthetic and ethical values
(kalokagathia) in elements and principles of visual arts, in music, dance and other forms of artistic expression
are predominantly based on metaphorical language – a visual language. It is not about metaphor in its narrow
sense, denoting a figure of speech belonging to the category of tropes. It is rather about the notion of transferring (metapherein) as a methodical approach – from the initial introduction of motifs and topics to providing
motivation for creative work. Encouraging and correcting is also much more effective if it is done by means of
analogies and allusions. Furthermore, metaphor functions as a device which helps to overcome and prevent
“bad images“, such as prejudice, stereotypes and lack of originality. Next to elaborated educational and upbringing strategies, visual arts pedagogy and andragogy still seek the answer to the question of transmission
and mediation of images as systems of vital humanistic values. This paper analyses methods of transmission
on two levels: 1. while working in person with pupils, 2. while working in person with students who are to become
teachers.
Keywords: Ernesto Grassi; metaphor in elements and principles of visual arts; mimesis; motivation for creating
visual arts; Ozren Žunec
www.UFZG2015.com
Stjepko Rupčić1
Učiteljski fakultet u Zagrebu - odsjek Petrinja, Zagreb, Croatia
• Katedra za likovnu i glazbenu umjetnost
Facutly of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia – Department in Petrinja
Sažetak:
Kako odgojiti učenike da svoju vrijednost prepoznaju u stvaranju koristi za opće dobro, a ne samo za osobne
interese te kako omogućiti prepoznavanje zajedničkog i pojedinačnog cilja kao jedinstvenog(?). Divergentnost
ciljeva može biti uzrok raspršivanja pažnje i besplodnog lutanja, no može omogućiti osobni razvoj kroz intrinzične
poticaje. U radu se govori o tome koje nastavne prakse omogućuju razvoj sposobnosti autonomnog razvoja
djece osnovnoškolske dobi i kako likovno-kreativne i radioničke prakse omogućuju i potiču pojavu sposobnosti
za veće samorazumijevanje i razvoj empatije za potrebe drugih. Govori se o smislu uzora kao poželjne matrice
i o odgovornosti učitelja kao nosioca tog atributa pri stvaranju i učenju prepoznavanja strategija izlaza i rješenja.
Rad ukazuje na to da se u školi ne može učiti mudrost, ali da se za mudrost može pripremati.
Ključne riječi: empatija; kreativnost; mudrost; ravnoteža; učitelj
Abstract:
How do we raise students to recognize their own value in creating benefits for the common good, not only for
individual interests, and how do we enable the identification of common and individual objectives as one and
the same? The divergence of goals can cause dispersion of attention and fruitless wandering, but may enable
personal growth through intrinsic incentives. The paper talks about how teaching practices enable the development of capabilities for the autonomous development of children of primary-school age and how art and
creative workshops practices enable and encourage the emergence of capabilities for more self-understanding
and development of empathy for the needs of others. The paper talk about the meaning of a role model as a
preferred matrix and responsibilities of teachers as holders of this attribute in creation and learning to recognize
exit strategies and solutions. The paper indicates that a school can not teach wisdom, but that students can be
prepared for wisdom.
Keywords: empathy; creativity; wisdom; balance; teacher
127
Strategije učitelja i nastavnika u osnovnoj školi u razvoju likovnokreativnih sposobnosti kao poticaji za razvoj mudrosti /Strategies
of Elementary School Teachers in the Development of Artistic Creative
Skills as Encouragement for the Development of Wisdom
Dječji crteži kao indikatori kvalitete ranog odgoja /
Children’s Drawings as Indicators of Quality of Early Education
Višnja Vekić-Kljaić1
Dječji vrtić-Osijek, Osijek, Croatia
• Objekt Pčelica
Sažetak:
Djeca su aktivni građani s pravom na izražavanje svojih mišljenja i osjećaja, a rano je djetinjstvo kritično razdoblje
za realizaciju tih prava. Ovim istraživanjem pokušao se pronaći način za dječje sudjelovanje u istraživanju koje
je relevantno, vezano uz njihov interes, nepredvidivo, smisleno i ugodno. Poštujući djecu, njihov interes i način
izražavanja, pokušalo se otkriti detalje njihova mišljenja i osjećaja. Slušanje dječjih glasova u istraživanju i praksi
korisna je početna točka ako želimo razumjeti kako djeca žive i djeluju, i ključ je u odnosima između djece i
odraslih. Ovaj rad istražuje korištenje crteža kao strategije angažiranja djece na temu vrtićkog iskustva. Opisuju
se korišteni pristupi, dobiti, izazovi i primjeri i raspravlja o korištenju crteža kao dječjeg jezika i strategije privlačne
djeci u istraživanju. Crtežom se istražuje što su djeca voljela, a što nisu u vrtiću i sjećanje na vrtićka iskustva.
Rezultati mogu biti od koristi za daljnja istraživanja i kao polazišna spoznaja za praktičare, likovne umjetnike i
istraživače ranog odgoja.
Ključne riječi: dječji crtež kao dječji jezik; istraživanje; vrtićka iskustva
Abstract:
Children are active citizens in the society with the right to express their feelings and thoughts, and early childhood is a critical period for the implementation of these rights. This research aims at finding the ways for children to cooperate in the research that is relevant, related to their interests, that is unpredictable, meaningful and
pleasant. By respecting children and their interests and ways of expression, it aimed at finding out the details of
what they were thinking and feeling. Listening to children’s voices in the research and practice is a starting point
if we wish to understand how they live and act, the key to the relationship between children and adults. The paper
researches the use of drawing as a strategy to engage children in discussing their kindergarten experience. The
research describes the approaches, benefits, challenges and examples and discusses the use of drawing as
children’s language and a strategy that appeals to children in research. The outcomes can be useful for further
research and a starting point for practitioners, artists and early education researchers.
Keywords: children’s drawings as children’s language; research; kindergarten experience
www.UFZG2015.com
Gea Vlaketic1, Mia Verk1
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli / Juraj Dobrila University of Pula, Pula, Croatia
• Odjel za obrazovanje učitelja i odgojitelja / Department of Educational Sciences
Sažetak:
U ovom se radu iznosi kratak pregled grafičkih tehnika i povijesni pregled njihova razvoja. Izneseni su primjeri dobre prakse, posebno pedagoškoga rada talijanskog dizajnera i pedagoga Bruna Munarija koji je na vrlo kreativan
i tehnički jednostavan način ponudio djeci stvaranje otiskivanjem, kako mehanički tako i digitalno, upotrebom fotokopirnog stroja. Naglasak je na analizi rezultata istraživanja u kojem se anketiranjem 35 odgojiteljica iz nekoliko
predškolskih ustanova Istarske županije došlo do informacija o procjeni poznavanja, učestalosti upotrebe i eventualnim preprekama u ponudi grafičkih tehnika. Za potrebe istraživanja osmišljen je upitnik kojim se procjenjuje
u kojoj mjeri odgojiteljice Istarske županije nude djeci grafičke tehnike za likovno stvaranje te što im predstavlja
prepreku. Rezultati pokazuju kako anketirane odgajateljice procjenjuju “malo” i “dobro” poznavanje grafičkih
tehnika, od kojih se najviše koriste tehnikama visokog i plošnog tiska, a najmanje dubokog i digitaliziranog
tiska. Prema procjeni odgojiteljica, navedene prepreke nemaju veliku važnost, a najviše ih kao prepreku ponudi
grafičkih tehnika navodi tehničku složenost i nedovoljno likovno usavršavanje odgojiteljica. Rezultati pokazuju
kako se likovnim usavršavanjem odgojiteljica u smjeru prilagodbe i pojednostavljenja u skladu s dobi djece
(predškolskoj dobi) može povećati učestalost ponude i tako u velikoj mjeri obogatiti dječje stvaralačke procese.
Ključne riječi: Bruno Munari; likovna predškolska pedagogija; mehaničko i digitalno otiskivanje
Abstract:
This work presents a short survey of graphic techniques and their development through history. Furthermore,
the work presents the examples of good pedagogical practice by Italian designer and pedagogue Bruno Munari,
who, in a creative and technically simple way, offered children a way to create by means of mechanical and digital
printing using an old photocopying machine. The emphasis lies on the results of the quantitative research poll
taken by 35 nursery school teachers in the Istrian County in which they were asked to give an evaluation how
much nursery school teachers know about the printing technique, how much and how often they use the technique in their work and the possible obstacles in offering graphic techniques. The results show that the nursery
school teachers place their knowledge in the range between the “low” and “good” and most of them offer the
children primarily plain and relief printing techniques; and less frequently intaglio and digital printing. According
to the teachers self evaluation, the obstacles do not have a big influence on the teaching offer, while the most
important of the obstacles are technical complexity and inadequate teacher training levels. The research further
shows that training courses about simplification and adjusting of the printing techniques for nursery school
children could increase their frequency and remarkably enrich the children’s creative processes.
Keywords: Bruno Munari; art preschool pedagogy; digital and mechanic printing
129
Korištenje grafičkih tehnika u predškolskom likovnom obrazovanju /
The Use of Graphic Techniques in Pre-School Art Education
Uporedba europskih srednjoškolskih nastavnih programa likovnih
umjetnosti iz perspektive suvremene relevantnosti / A Comparison
of European Secondary School Visual Arts Curricula from the Viewpoint
of Contemporary Relevance
Tomaž Zupančič1
University of Maribor, Maribor, Slovenia
• Faculty of Education
Sažetak:
Posljednjih 30 godina umjetničko obrazovanje doživjelo je brojne promjene uvjetovane promjenama na području
filozofije, znanosti, kulture i vizualnih umjetnosti. Prevladavajuću modernu paradigmu umjetničkog obrazovanja
zamijenio je postmodernistički kurikul vizualnih umjetnosti u devedesetima i odgovarajuće drukčiji pristupi razumijevanju umjetničkog obrazovanja. Rad istražuje kako se te razlike odražavaju u srednjoškolskom kurikulu iz
područja vizualnih umjentosti u osam europskih zemalja (Estoniji, Latviji, Sloveniji, Hrvatskoj, Norveškoj, Finskoj,
Irskoj i Španjolskoj). Usporedili smo broj sati u silabima, doseg pruženih informacija i osnovnu strukturu. Zanimalo nas je kako se klasificiraju umjetnička područja i koji je njihov odnos u usporedbi s klasičnim umjetničkim
područjima (crtanjem, slikanjem, kiparstvom itd.). Tražili smo sličnosti i razlike u upotrebi pojmova vezanih uz
suvremenu umjetnost. Tražili smo veze s multikulturalnošću i reference na pedagošku paradigmu održivosti.
Utvrđeno je da silabusi imaju zajedničke individualne karakteristike, što je pripisano postupku unificiranja obrazovanja u Europi, globalizaciji i učincima suvremenih teorija umjetničkog obrazovanja. Utvrđeno je da dokumenti
pokazuju znatne razlike u strukturi, broju sati, primjeni suvremenog sadržaja, multikulturalnosti, održivosti i terminologiji u klasifikaciji polja vizualne umjetnosti. Također postoje razlike u ciljevima, sadržaju i ishodima. Rezultati
ovog istraživanja mogu pomoći u budućoj modernizaciji srednjoškolskih kurikulu iz područja vizualnih umjetosti.
Ključne riječi: multikulturalnost; održivost; postmoderni umjetnički kurikul; suvremena umjetnost; umjetničko
obrazovanje
Abstract:
In the last thirty years, art education has undergone major changes, conditioned by changes in philosophy,
science, culture and visual arts. The prevailing modernist paradigm of art education was replaced by the postmodern visual arts curriculum in the 1990s and the correspondingly different approaches to understanding
art education. The article explores how the differences are reflected in secondary school visual arts curricula in
eight European countries (Estonia, Latvia, Slovenia, Croatia, Norway, Finland, Ireland and Spain). We compared
the number of hours in the syllabus, the extent of the provided information and the basic structure. We were
interested in how art fields are classified and in their relationship towards the classic art fields (drawing, painting, sculpting, etc.). We searched for similarities and differences in the referencing of terms that are related to
contemporary art. We searched for connections with multiculturalism and for references to the pedagogical
paradigm of sustainability. It has been established that the compared course syllabi have individual common
characteristics, which was attributed to the processes of unification of the European educational arena, globalisation and the effects of contemporary theories of art education. It has been established that the documents
show substantial differences in regards to their structure, the number of course hours, the implementation of
contemporary content, multiculturalism, sustainability and the terminology in the classification of visual arts
fields. There are also differences in the aims and content and the objectives and outcomes. The results of this
comparison can be of assistance in future modernisations of secondary school visual arts curricula.
Keywords: multiculturalism; sustainability; postmodern art curriculum; contemporary art; art education
www.UFZG2015.com
Preferencije učitelja u izboru reprodukcije umjetničkog djela /
The Preferences of Teachers in Choosing Artwork Reproductions
Saša Živković1
Sveučilište u Zadru, Zadar, Croatia
• Odjel za izobrazbu učitelja i predškolskih odgojitelja
University of Zadar, Croatia
• Department for Teacher and Preschool Teacher Education
Sažetak:
Ovim radom istražuje se mjesto i učestalost upotrebe umjetničkog djela u nastavi likovne kulture u primarnom
obrazovanju. Definiraju se pristupi umjetničkom djelu i ukazuje na važnost reprodukcija umjetničkog djela u
obrazovnom i odgojnom kontekstu, posebno u osvještavanju likovnog jezika. U članku se donosi pregled razvoja
i utjecaja apstraktne umjetnosti u sklopu moderne umjetnosti. Proučava se i ispituje odnos i preferencija učitelja/
ice prema likovnoj umjetnosti u njihovom izboru reprodukcija kroz anketu u kojoj su predložena umjetnička djela
u figurativnoji apstraktnoj maniri. Kroz istraživanje se pokazuje da na figurativnim primjerima umjetničkog djela
ispitanici preferiraju motiv, a na apstraktnim likovni jezik i orginalnost umjetničkog djela.
Ključne riječi: apstraktna umjetnost; likovna edukacija, umjetničko djelo, vizualno-likovni jezik
Abstract:
This paper examines the position and frequency of use of artworks in art classes in primary education. The
paper defines approaches to artwork and points to the importance of artwork in education, particularly in the
context of raising the awareness of visual language. It gives an overview of the development and influence of abstract art as a part of modern art. It studies and examines the relationship and preferences of teachers towards
fine arts in their choice of proposed artwork in figurative and abstract manners. The research shows that the
subjects prefer mostly motifs in figurative examples of artwork, while they prefer visual language and originality
of the work of art in abstract artwork.
Keywords: abstract art; art education; work of art; visual art language
131
Odgoj putem umjetnosti – suradničko učenje majke i djeteta kroz likovno
stvaranje / Education Through Art – Collaborative Learning of Mother and
Child Through Artistic Creation
Marijana Županić Benić1
Sažetak:
U ovom radu prikazani su preliminarni rezultati istraživanja procesa suradnje djece (blizanaca starih 21 mjesec)
i odrasle osobe (majke) u stvaranju likovnih radova. Predmet istraživanja je suradničko crtanje i slikanje u kontekstu sociokulturne perspektive o učenju u ranom djetinstvu. Istraživanjem se nastoji odgovoriti na pitanje
može li se odrasla osoba prisjetiti dječjih kreativnih procesa i pristupiti likovnom stvaranju „poput djeteta“, a da
se pritom djetetu omogući nesputano učenje kroz upoznavanje i istraživanje mogućnosti likovnih tehnika i materijala. Odnosno nastoji se prikazati mogući pristup odgoju putem umjetnosti iz perspektive majke, koja je u
ovom slučaju odgojitelj i istraživač, te koji se izazovi i mogućnosti kriju unutar navedenog suradničkog odnosa. U
kontekstu istraživanja suradničkih odnosa, promatra se dvosmjerni proces učenja i komunikacije između odrasle
osobe i djeteta, te odnos između djece (blizanaca). Istraživanje se temelji na akcijskom istraživanju s elementima
etnografskog pristupa koji istraživaču omogućava da istraživanje i raspravu temelji na dinamičkim procesima
koji se odvijaju tokom crtanja i slikanja, te prati kako se tijekom određenog vremena razvijaju suradnički odnosi i
proširuju vizualno-likovne spoznaje.
Ključne riječi: odgoj; rano djetinstvo; stvaralaštvo; suradnja; umjetnost
Abstract:
This paper presents the preliminary findings of a study that investigated the process of collaborative art-making,
which was undertaken by children (twins at 21 months of age) and an adult (the mother). The role of collaborative drawing and painting in early childhood education is explored using the sociocultural research lens. The aim
of this study is to determine whether the adult can relearn children’s creative processes and approach art-making “like a child”, while the child engages in uninhibited learning through exploring new drawing techniques and
new artistic media. The use of art-making for raising children, as well as the challenges and possibilities associated with the aforementioned collaborative approach, are discussed from the mother’s perspective, who is both
the parent and the researcher in this case. In the context of collaborative relationship research, the observation
emphasizes the bidirectional learning and communication processes between the adult and the children, as well
as the relationship between the children (twins). This study utilizes the action research methodology combined
with ethnographic inquiry elements, which enable the researcher to conduct the investigation and develop the
discussion based on the dynamic processes observed during drawing and painting. Specifically, the focus was
placed on the development of collaborative relationships and the participants’ visual, mark-making repertoire
expansion over time.
Keywords: upbringing; early childhood; creativity; collaboration; art
www.UFZG2015.com
III. simpozij:
B. Istraživanja glazbenih paradigmi djetinjstva,
odgoja i obrazovanja
3rd Symposium:
133
Robert Schumann i narativ glazbe 19. stoljeća. Priče, glazba, obrazovanje i
djetinjstvo. Koncertno predavanje (izlagač i pijanist L. Acone)/ Robert
Schumann and the 19th Century Music Narrative. Stories, Music, Education
and Childhood. Lesson Concert (Speaker and Pianist L. Acone)
Leonardo Acone1
University of Salerno, Salerno, Italy
• Disuff
1
Sažetak:
U pokušaju identificiranja i preraspodjele glazbene paradigme obrazovne prirode ili vezane uz djetinjstvo, veliki
skladatelj Robert Schumann neizbježna je početna točka. U njegovim djelima djetinjstvo ulazi, izlazi, vraća se i
pojavljuje da bi se ojačalo kao ključna karakteristika latentnog glazbenog diskursa koja, dok nas zaokuplja kao
deskriptivno djetinjstvo, također nas i uzbuđuje na dva načina koja iznutra osjećamo. Dok Schumann postaje impresionist slika djetinjstva (zamislite Album za mladež), u međuvremenu pronalazi pravac metodičkoobrazovne prirode koji se suživljava s upornim i nikada skrivenim potrebama u naraciji; ispričati kroz glazbu,
ne pouzdajući se u tekst, ali često podsjećajući na njega kroz izazovne i učinkovite glazbene transpozicije.
Primjerene slike djetinjstva, one koje „pričaju“ o djetinjstvu, posebna gradacija semantički dodatnog glazbenog
sadržaja i tehničke težine elementi su koji strukturiraju proces koji, iz Albuma za mladež preko Scena iz djetinjstva pa do remek-djela književno-glazbene transpozicije poput Kreisleriana (ETA Hoffmann), u blisku vezu
stavlja glazbu, književnost, djetinjstvo i umjetničko/glazbeno obrazovanje. Koncertno predavanje o Schumannu
teorijski je prijedlog (namijenjen učenjacima i kolegama), metodički priručnik (za nastavnike) i praktični priručnik
za slušanje i učenje (za studente na akademijama i glazbenim školama). Zaključci izvedeni iz analiza tako malo
Schumannovih djela ističu ulogu autora kao odredišnu točku s obzirom na interdisciplinarni pristup koji mora biti
identificiran kao primarni izvor u glazbi, književnosti i umjetnosti u obrazovanju novih generacija.
Ključne riječi: djeca; klavir; literatura; transpozicija; zvukovi
Abstract:
In an attempt to identify and reconfigure a musical paradigm of educational nature or otherwise concerning
childhood, the great composer Robert Schumann becomes an unavoidable starting point. In his work childhood
enters, exits, returns, reappears to strengthen as the key feature of a latent musical discourse that, while it interests us as the ‘description’ of childhood, on the other hand it excites us for the bi-directionality that we can feel
inside: while Schumann becomes an impressionist of images of childhood (and just think of the Album for the
Young), in the meantime he draws a direction of a methodological-educational kind that coexists with the need,
relentless and never concealed, to narrate; to tell stories through his music, without relying on written text but,
often, reminding it through evocative and effective instrumental transpositions. The ‘suitable’ childhood images,
those that ‘tell’ childhood, a certain gradation of both a semantically extra-musical content and of technical difficulty, are the elements that structure a process that, from the Album for the Young, passing through the Scenes
from Childhood and connecting to the masterpieces of literature-music transposition such as Kreisleriana (from
ETA Hoffmann), puts in close connection music, literature, childhood and artistic / musical training. The lesson
concert on Schumann is as a theoretical proposal (addressed to scholars and colleagues), a methodological
guide (to teachers) and a practical educational guide to listening and learning (for students of academies and
schools of music). The conclusions derived from an analysis conducted on so few works by Schumann underline
the role of the author as a point of reference considering his interdisciplinary approach that must be identified
as a primary reference in music, literature and art education of the new generations.
Keywords: children; piano; literature; sounds; trasposition
www.UFZG2015.com
Diana Atanasov Piljek1, Tamara Jurkić Sviben1
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Croatia / Faculty of Education University of Zagreb
• Učiteljski studiji /Teacher department
Sažetak:
Brojna znanstvena istraživanja ukazuju na povezanost određenih glazbenih aktivnosti s razvojem neglazbenih kompetencija. Učenje sviranja glazbenog instrumenta doprinosi razvoju elemenata višestrukih inteligencija.
Cilj ovoga rada jest ispitati postoji li utjecaj učenja i aktivnosti sviranja nekog glazbenog instrumenta u osnovnoj školi na odabir srednje škole i zanimanja. U ovom istraživanju razmatrana su pitanja: utječe li sviranje u
osnovnoškolskoj dobi na odabir srednje škole i zanimanja, na opći uspjeh ispitanika u osnovnoj i srednjoj školi, na
uspjeh iz matematike, na razinu budućeg obrazovanja i na određena kulturološka dostignuća i obilježja (količina
pročitanih knjiga, poznavanje stranih jezika, upravljanje motornim vozilima…). U istraživanju je sudjelovalo 230
ispitanika različitih dobnih skupina podijeljenih u dvije kategorije: ispitanici koji su svirali glazbeni instrument u
osnovnoškolskoj dobi i oni koji nisu. Ispitivanje je provedeno provjerenim anketnim upitnikom. Rezultati su analizirani neparametrijskom metodom obrade podataka te upućuju na potrebu sviranja glazbenog instrumenta u
osnovnoškolskoj dobi i na višestruku korist sviranja u razvoju neglazbenih kompetencija mlade osobe.
Ključne riječi: neglazbene kompetencije; osobni interesi; razina obrazovanja; sviranje
Abstract:
Numerous scientific researchers are pointing to the connection between certain music activities and the development of non-musical competences. Learning to play a musical instrument contributes to the development
of multiple elements of intelligence. The aim of this work is to examine whether learning to play and the activity
of playing some musical instrument in elementary school have an influence on the selection of high school and
profession. In this research the following questions were considered: whether instrument playing during elementary school age has an influence in the process of choosing a high school and profession, whether it has an
influence on the general success of the examinees in elementary and high school, whether it has an influence
on success in math, whether it has an influence on the level of future education and on certain cultural achievements and attributes (the amount of books read, knowledge of foreign languages, control of motor vehicles etc).
The research examined 230 participants of various age groups who were divided into two categories: examinees who played a musical instrument during the elementary school age, and examinees who did not. The research was conducted with a survey questionnaire. The results were analyzed with the non-parametrical method
of data analysis and pointed to the need of playing a musical instrument in the elementary school age as well as
on multiple benefits from playing in the development of non-musical competences of a young person.
Keywords: non-musical competences; personal interests; level of education; playing
135
Utjecaj sviranja glazbenih instrumenata u osnovnoškolskoj dobi na odabir
srednje škole i zanimanja / The Impact of Playing Musical Instruments during
Elementary School Age on the Selection of High School and Profession
Klavirčica
Žanina Bilić1
Florens klavirski studio, Zagreb, Croatia
• osnivač, pedagog
Florens Piano Studio, Zagreb, Croatia
• founder, pedagogue
Sažetak:
Klavirčica je ime lutke koja je po zanimanju pijanistica i predstavlja djeci glazbeni svijet pričama, šalama, igrama,
pjesmama i sviranjem. Dijete može u skladu sa svojom dobi i razvojnim karakteristikama dobi početi istraživati i
spoznavati o glazbi. Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi u čl. 15. st. 1. predviđa provođenje programa kulturnog i umjetničkog i sadržaja u vrtićima, čime može doprinijeti i navedena glazbena radionica. Klavirčica razvija
sposobnosti audio-vizualne percepcije, sluha, govora, kontrole glasa, motorike, grafomotorike, kombinatorike,
povezivanje konkretnog i apstraktnog razmišljanja, istraživanja vlastitih potencijala, samopouzdanja. Klavirčica
potiče i razvija tri kompetencije navedene na str. 17 Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i
obrazovanje: učiti kako učiti, pozitivan i odgovoran stav prema drugima, tolerantnost, prihvaćanje različitosti,
samopouzdanje te kulturnu svijest i izražavanje – svijest o važnosti stvaralačkog izražavanja ideja, u nizu umjetnosti uključujući glazbu, kao i poznavanje lokalne, nacionalne i europske kulturne baštine te razumijevanje za
kulturne različitosti u svijetu. Klavirčica može doprinijeti otkrivanju darovitosti (potencijala darovitosti) za glazbu
u djece navedene dobi (od 2 do 6 godina). Rana spoznaja o glazbi važna je i kao komunikacijska prijemosnica
koja ne poznaje govorne, jezične i druge barijere. Najvažniji rezultati postignuti su u individualnom napretku u
glazbenoj oplemenjenosti i pismenosti, kao i u zamjetnom poboljšanju više kompetencija kod svakog pojedinog
djeteta. Broj djece porastao je od 5 do trenutno 40 redovitih polaznika na dvije lokacije u Zagrebu. Ukupan
broj djece koja su polazila Klavirčicu može se procijeniti na 150. Višegodišnjih polaznika ima oko 20. Glavni je
pokretač radionica učenje kroz igru. Važne dobrobiti za djecu su i radost stjecanja novih znanja, kao i sudjelovanje u zabavnim, dobro osmišljenim, edukativnim i kreativnim glazbenim igrama u slobodno vrijeme.
Ključne riječi: dječji glazbeni svijet; glazbena radionica; kompetencije; poučne igre; slobodno vrijeme
Abstract:
Klavirčica is a puppet who is a pianoist and present children with a magical world of stories, jokes, games,
songs and playing. A child can, according to their age and developmental characterstics, start exploring and
learning about music. The Law on Preschool Education, Article 15, Paragraph 1 assumes the implementation
of cultural and arts programmes in kindergartens, to which this workshop can contribute. Klavirčica is an early
childhood music workshop programme that develops audio - visual perception capabilities, hearing, speech,
voice control, motor control, graphomotor skills and combinatory skills, connects concrete and abstract thinking,
helps children explore their own potential and builds self-confidence. Klavirčica encourages and develops three
competences listed on page 17 of the National Curriculum for Preschool Education - learning to learn, positive
and responsible attitude towards others, tolerance, acceptance of diversity, self-esteem and cultural awareness
and expression - awareness of the importance of creative expression of ideas in a series of arts including music,
as well as knowledge of local, national and European cultural heritage and understanding of cultural diversity in
the world. Klavirčica can contribute to the discovery of talent (potential talent) for music in children of that age
(2-6 years). Early knowledge about music is also important as a communication tool, which knows no speech,
language and other barriers. Results: The most important ones are the individual progress in musical refinement
and literacy, as well as a noticeable improvement over the competences in each individual child. Workshops are
conducted continuously from September 2011. The number of children increased from 5 to currently 40 regular
attendees at two locations in Zagreb. The total number of children attending Klavirčica can be estimated at 150,
while around 20 children have been attending for several years. Conclusion: Learning through play is the main
driver of workshops. An important benefit for children is also the joy of new knowledge and participation in fun,
well thought-out, educational and creative musical games in their spare time.
Keywords: children’s musical world games; music workshop develops skills; competence; construction of the
child; designed and instructive games in his spare time
www.UFZG2015.com
Jelena Blašković1
Učiteljski fakultet u Zagrebu – odsjek Petrinja, Croatia
Faculty of Teacher Education, Department in Petrinja, Croatia
Sažetak:
Pjevački odgoj važan je segment obrazovanja studenata odgojiteljskog studija – budućih odgojitelja. Pjevanje
je elementarni oblik glazbenog izričaja djece i zadaća budućih odgojitelja je steći znanje i svijest o važnosti i
utjecaju pjevanja na razvoj djeteta. Na djecu snažno utječe pjevanje odgojitelja, koje podrazumijeva intonativnu stabilnost i pravilnu artikulaciju ritma i teksta, jer djeca uče imitacijom. Kvaliteta glazbenog odgoja djece
ovisi o obrazovanju budućih odgojitelja i razvoju njihovih glazbenih vještina tijekom studija. Istraživanjem koje je
utemeljeno na kauzalno-neeksperimentalnoj metodi pedagoškog istraživanja, proučavalo se kako različiti oblici
učenja utječu na razvoj intonativnih i melodijskih sposobnosti i opseg glasa ispitanika. U istraživanju koje se
provodilo tijekom dviju akademskih godina (2012./2013. i 2013./2014.) sudjelovale su studentice Učiteljskog
fakulteta u Zagrebu – Odsjek Petrinja (N=36). Bile su podijeljene u dvije eksperimentalne i jednu kontrolnu
skupinu. Istraživanje, koje je trajalo 15 tjedana, pokazalo je kako se pjevačkim tretmanom poboljšavaju vokalne
sposobnosti ispitanika. Uspoređujući deskriptivne rezultate inicijalnog i finalnog testiranja svih ispitanika, vidljiv je
napredak u intonacijskoj i melodijskoj točnosti, kao i u proširenju opsega glasa. Prema rezultatima Mann Whitney
U testa eksperimentalne skupine pokazale su statistički važan napredak u intonacijskoj i melodijskoj točnosti i
proširenju opsega glasa u odnosu na kontrolnu skupinu. Istraživanjem je zaključeno kako pjevačka aktivnost u
određenom razdoblju (vođena stručnim vokalnim uputama ili intuitivnim pjevanjem) dovodi do napretka u intonacijskoj i melodijskoj točnosti i proširenju opsega glasa.
Ključne riječi: intonacijska točnost; melodijska točnost; opseg glasa; pjevački odgoj; studenti odgojiteljskog
studija
Abstract:
Singing education is an important segement of preschool students’ education. Singing is a fundamental musical expression of children and the task of future educators is to acquire knowledge and awareness of the
importance and impact of singing on a child’s development. Children learn singing by imitation of preschool
educators, which presumes intonative and rhythmic stability, as well as proper articulation of the text. The quality
of musical education of children depends on the education of future preschool educators and developing their
musical skills during the study. The research, which was based on a causal-non experimental method, studied
how different modes of learning influence the development of intonation and melodic abilities and the expansion of the vocal range of all participants. During the study, which was conducted over a period of two academic
years (2012/2013 and 2013/2014), participants were preschool educaton students of the Faculty of Teacher
Education, University of Zagreb – Department in Petrinja (N = 36). They were divided into two exeprimental and
one control group. The study, which lasted 15 weeks, showed that the treatment improved the examinees’vocal
skills. Comparing the descriptive results of the initial and final testing of all examinees, progress in pitch and melodic accuracy is evident, as well as an expansion of the vocal range. According to the Mann Whitney U test, the
experimental group showed a statistically significant improvement in pitch and melodic accuracy and extending
of the vocal range in comparison with the control group. The research has shown that singing activity over a
certain period of time, professionally guided by vocal instructions, leads to improvements in pitch and melodic
accuracy and an extension of the vocal range, as well as an improvement in intuitive singing.
Keywords: intonation accuracy; melodic accuracy; vocal range; singing education; preschool education students
137
Učinak kultiviranja i oblikovanje glasa studenata predškolskog odgoja
s upotrebom individualnog i grupnog oblika učenja/ The Effect of
Cultivation and Shaping the Singing Voice of Preschools’ Students
with the Use of Individual and Group Learning Modes
Devetogodišnja osnovna škola – prilika za novu kvalitetu obaveznog
glazbenog obrazovanja / Nine-year Primary School - A Chance for New
Quality of Compulsory Music Education
Davor Brđanović1
Glazbena škola u Varaždinu, Varaždin, Croatia
Music School in Varaždin, Croatia
Sažetak:
Obrazovanje i cjeloživotno učenje danas imaju posebno važnu ulogu u razvoju kompetencija – znanja, vještina
i sposobnosti neophodnih pojedincu za brzu prilagodbu dinamičnim gospodarskim promjenama, zatim za aktivno, uspješno i cjelovito uključivanje u moderno društvo. Umjetnostima, a među njima i glazbenoj umjetnosti,
trebalo bi dati veću ulogu u obrazovanju, osobito u osnovnoj školi, jer imaju snažan pozitivan učinak na dječji razvoj i stjecanje kompetencija. U članku su, na primjerima dva modela glazbenog obrazovanja, jednog obaveznog
u Irskoj i jednog izbornog u Venezueli, predstavljene dvije različite mogućnosti organiziranja takvog obrazovanja.
Socijalna pravednost tih modela ogleda se u kvaliteti i dostupnosti nastave glazbe koju nude. Na primjeru tih
modela, a u kontekstu najavljene predstojeće reforme hrvatskog sustava obaveznog obrazovanja, članak potiče
raspravu o potrebi osmišljavanja kvalitetne i svima dostupne nastave glazbe u hrvatskim obaveznim školama.
Korist koju učenici imaju od kvalitetne glazbene nastave nije upitna, pa je pred nositeljima obrazovne politike
prilika da se u budućoj reformi obaveznog obrazovanja više rukovode tom spoznajom.
Ključne riječi: El Sistema; glazba; irski „Music“; kvalitetna nastava glazbe; reforma obrazovanja
Abstract:
In current times, education and lifelong learning play a particularly important role in the development of competences - knowledge, skills and abilities which are necessary for quick individual adaptation to dynamic economic
changes and for active and successful integration into modern society. Arts, including music, should be given
a greater role in education, especially in primary school, since they have a strong positive effect on children’s
development and acquisition of competences. The article presents two different possibilities for organising such
education by illustrating two models of music education, one compulsory - in Ireland, and one elective - in
Venezuela. Social justice of these models is reflected in the quality and availability of music instruction offered.
Using the example of these models in the context of the announced forthcoming reform of the Croatian system
of compulsory education, the article encourages discussion about the need to design quality and available-to-all
music education in Croatian compulsory schools. The benefit that students have from quality music instruction
is not questionable, so in the future reform of compulsory education, holders of educational policy should be
more guided by this awareness.
Keywords: El Sistema; music; Irish “Music”; quality music instruction; education reform
www.UFZG2015.com
Ana Čorić1
Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova Rijeka, Rijeka, Croatia
• Teoretski odjel
Ivan Matetić Ronjgov Music School, Rijeka, Croatia
• Department for Music Theory
Sažetak:
Odgoj i obrazovanje razvoj interkulturalnih kompetencija ima presudnu ulogu u današnjem multikulturalnom
društvu. Model poučavanja i učenja koji potiče i razvija razumijevanje i suživot različitih kultura, proširenje perspektive i istraživanje različitih, odgovara zahtjevima Nacionalnog okvirnog kurikuluma koji je usmjeren na interese učenika 21. stoljeća. Suvremena je škola mjesto socijalnog i interkulturalnog rasta i razvoja. U njoj učenici
imaju priliku upoznati vrijedna umjetnička djela, što znatno obogaćuje njihovu opću kulturu. U općeobrazovnim
je školama umjetnost sredstvo i cilj odgoja, a u specijaliziranim je umjetničkim školama poput glazbenih riječ
o odgoju za umjetnost razvojem vještina. Važnost umjetničkog odgoja i odgoja kroz umjetnost je u sustavnom
vođenju učenika kroz upoznavanje, doživljavanje, razumijevanje i kritičko vrednovanje umjetničkih djela iz nacionalne, europske i svjetske kulture, što doprinosi stvaranju identiteta, formiranju kulturno-vrijednosnih svjetonazora,
osobne, društvene i kulturne svijesti i odgovornosti. Plan i program nastave zbora u glazbenoj školi pruža učitelju
otvoreni didaktičko-metodički sustav koji daje mogućnost opravdane međupredmetne korelacije, interdisciplinarnost u radu i odabira skladbi različitih glazbenih stilova. Druženjem uz glazbu i timski rad učenik razvija
sposobnost tolerancije i međusobnog poštovanja, stoga je nastava skupnog muziciranja idealno mjesto za
njegovanje suradnje, jednakosti, humanosti i kulturnog dijaloga. Kao primjer iz prakse u radu je naveden školski
projekt zborova “20. stoljeće: suglasje različitosti” koji je proveden u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova
Rijeka u šk. god. 2014/2015. kao težnja odgoju i obrazovanju za međukulturno razumijevanje.
Ključne riječi: glazbena umjetnost; interdisciplinarnost; korelacija; kurikulum; umjetnički odgoj
Abstract:
The society today is multicultural, therefore it is very important to develop intercultural competences in education. To fulfill the students needs and interests, the 21st century curriculum requires new teaching models that
teach children to live, explore and understand cultural diversity. Pupils in modern schools meet valuable artworks
and that is an important part of their social, aesthetic and intercultural education. Music and art in primary and
secondary education are usually both the purpose and aim of education. At the same time, music schools teach
children primarily to develop their musical skills. The importance of art education and education for art lies in
systematic guidance of students in listening, experiencing, enjoying and critically evaluating valuable music
pieces belonging to national and world heritage, which contributes to the formation of the students’ personal,
national, social and cultural identity and consciousness. The school choir program is an open didactical-methodical system that leaves the teacher with enough freedom to pick the repertoire that includes music pieces
of different styles and from different periods, making way for an interdisciplinary approach and correlation between school subjects. Team work and making music in a group teach children tolerance, respect, humaneness,
equality and cultural dialogue. As an example of good practice and intercultural understanding, we will describe
20th Century - Harmonizing Diversity, a project realized in the Ivan Matetić Ronjgov Music School in Rijeka in
the school year 2014/2015.
Keywords: music education; interdisciplinary approach; correlation; curriculum; art education
139
Stjecanje interkulturalnih kompetencija na nastavi zbora: projekt „20.
stoljeće – suglasje različitosti“/ Developing Intercultural Competences
in Choir Class: The 20th Century - Harmonizing Diversity Project
Povezanost poticajnog razrednog ozračja s interkulturalnom osjetljivošću
studenata glazbenog odjela / Correlation between a Positive Class Atmosphere and Intercultural Sensitivity of Musical Department Students
Dijana Drandić1, Lorena Lazarić2
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, Croatia /Juraj Dobrila University of Pula
• Muzička akademija /Academy of Music
1
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, Croatia / Juraj Dobrila University of Pula
• Odjel za odgojne i obrazovne znanosti /Department of Educational Sciences
2
Sažetak:
U radu se prikazuju rezultati pilot istraživanja povezanosti poticajnog razrednog ozračja s interkulturalnom osjetljivošću studenata prve i druge godine glazbene pedagogije, klasične harmonike i solo pjevanja. U
istraživanju je korišten za ovu priliku konstruiran instrument POT-IS-GLA koji se sastoji od 20 tvrdnji grupiranih
u 3 kategorije na kojem smo proveli validaciju i evaluaciju za buduća istraživanja. Na osnovi provedenog empirijskog istraživanja možemo zaključiti da ne postoji statistički značajna razlika u odgovorima studenata s obzirom
na spol, studijski program, godinu studija, mjesto studiranja i slobodno vrijeme. Faktorskom analizom izlučena
su tri faktora koja definiraju povezanost razrednog ozračja i interkulturalne osjetljivosti studenata. Dobiveni rezultati imaju ponajprije pedagošku praktičnu primjenjivost u podizanju kvalitete razrednog ozračja, ali i znanstvenu
perspektivu u kontekstu nastavka istraživanja upotrebom istraživačkog instrumenta i potvrđivanja dobivenih
rezultata.
Ključne riječi: interakcija; interkulturalne kompetencije; osobni razvoj; poštivanje; različitost
Abstract:
The article discusses the results of a pilot study on the correlation between a positive class atmosphere and
the intercultural sensitivity of first and second year students of musical pedagogy, classical accordion and solo
singing. The specially constructed research instrument POT-IS-GLA, consisting of 20 claims divided into 3 categories, was used to conduct the research. The utilized instrument has been validated and evaluated for future
research. On the basis of the conducted empirical research, it can be concluded that there is no statistically
significant difference in students’ answers with regards to their gender, study programme, year of study, place
of study and how they spend their free time. Using factor analysis, three factors were extracted that define the
correlation between class atmosphere and the intercultural sensitivity of students. The obtained results have primarily a practical pedagogical application in raising the quality of class atmosphere. In addition, the conducted
study provides a necessary scientific basis for further research in order confirm the results obtained.
Keywords: interaction; intercultural competence; personal development; diversity; respect
www.UFZG2015.com
141
Od memorije i akcentnih znakova do glazbenih zapisa /
From Memory and Accent Signs to Musical Notation
Katarina Koprek1
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Croatia
• Gregorijanska paleografija i semiologija
Catholic Faculty of Theology, Universiy of Zagreb, Croatia
• Gregorian Paleography and Semiology
Životopis:
Katarina Koprek – izvanredni prof. dr. sc. Nakon završene srednje glazbene škole „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu
pohađala je i diplomirala studij glazbe na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Sveučilišta u Zagrebu. Studij glazbe nastavlja u Rimu na „Pontificium Institutum Musicae Sacrae“ (PIMS) gdje je 2000. godine postigla magisterij, a 2002. godine i doktorat znanosti. Od 2003.
godine na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu predaje kolegije: Gregorijansko pjevanje, Opća teorija gregorijanskoga
pjevanja, Semiologija, Povijest glazbe, Glazbenu kultura. Od 2003. godine vanjska je suradnica na Učiteljskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavila je knjige: Semio-modalita gregoriana (2003.), Budućnost s tradicijom
(ur. 2005), Zlatna prošlost (ur. 2013), Snaga pjevane Riječi, Paleografsko-semiološke prosudbe srednjovjekovnih gregorijanskih napjeva (2013.) i mnoge radove iz područja sakralne glazbe, paleografije i semiologije gregorijanskih napjeva u domaćim i stranim časopisima i zbornicima radova.
Biography:
Katarina Koprek (PhD): after graduation from the Vatroslav Lisinski Musical High School in Zagreb she atteded
and graduated in musical studies on the Albe Vidaković Institute for Church Music at the Faculty of Theology, University of Zagreb. Her study of music continues in Rome, on Pontificium Institutum Musicae Sacrae
(PIMS) where she achieved a master’s degree in 2000 and her doctorate (PhD) in 2002. Since 2003 she is
an associate professor, teaching Gregorian Chant, General Theory of Gregorian Chant, Semiology, History of
Music and Music Education at the Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb. Since 2003, she is an
associate teacher at the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb. She has published books: Semiomodalita gregoriana (2003), Budućnost s tradicijom (Future with Traditon, 2005), Zlatna prošlost – (Golden
History, 2013), Snaga pjevane Riječi. Paleografsko-semiološke prosudbe srednjovjekovnih gregorijanskih napjeva – (Power of Sung Word. Paleographic-Semiotic Evaluation of Medieval Gregorian Chants, 2013), as well as
many works in the field of sacral music, paleography and semiology, in national and international publications
and work collections.
Program nastupa s minutažom / Performance programme with timetable:
Deveto stoljeće smatra se vremenom razgraničenja dviju civilizacija: „civilizacije memorije”, koja je kroz devet
stoljeća bila jedini put prijenosa srednjovjekovne monodije (gregorijanskih napjeva) i „civilizacije glazbenog pisma”. Prvo glazbeno pismo predstavljale su „neume”. Neuma je znak. Riječ je, dakle, o prvim glazbenim znakovima. Izvori nam dokumentiraju različite glazbene rukopisne tradicije koje se razlikuju po grafičkom izgledu i
geografskom podrijetlu. Neki od njih su adijastamatski, tj. napisani „u otvorenom polju“, (in campo aperto) iznad
teksta, drugi dijastamatski s određivanjem visine zvuka sa ili bez glazbene linije (crte). Uz kratak pregled različitih
skupina notacija u sklopu radionice ćemo predstaviti grafički razvoj oblika glazbenih znakova (neuma!) i njihovu
modifikaciju u praktičnoj interpretaciji.
Ključne riječi: glazbena interpretacija; glazbene rukopisne tradicije; glazbeni znak – neuma; razvoj glazbenih znakova
Following the historical path of musical notation evolution, the 9th century is consitered to be a turning point
between two civilizations: „memorising civilization“, which has been the only transmission path for the medieval
monody (gregorian chant), and the „civilization of musical script“. The first musical script were „neumes“. Neumes are signs, hence, the first musical characters. The sources document different manuscript traditions which
vary in layout and geographical origin. Some of them are adiastamatic, i.e. written „in open field“,(in campo
aperto) as freeform wavy lines above the text, and also the diastamatic ones, which showed the relative pitches
between neumes, with or without musical stave. With a brief overview of differences between notation types, this
workshop will present the graphical development of musical characters (neumes) along with their modification
in interpretation in practice.
Keywords: development of musical characters; musical character – neume; musical interpretation; musical
manuscript tradition
www.UFZG2015.com
Carl Orff radionica / Carl Orff Workshop
Josipa Kraljic1
Učiteljski Fakultet, Zagreb, Croatia
• Rani i predškolski odgoj i obrazovanje
• Early Childhood and Preschool Education
Životopis:
Josipa Kraljić diplomirala je na Institutu za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” KBF-a u Zagrebu i stekla naziv
diplomirani crkveni glazbenik (Artifex musicae sacrae). Godine 1999. zapošljava se na Učiteljskom Fakultetu
(tada Učiteljska akademija) kao vanjska stručna suradnica i predaje glazbene kolegije na PO i RN. Godine 2007.
izabrana je na radno mjesto i u zvanje predavača, a 2011. godine izabrana je u zvanje višeg predavača. Predaje
kolegije: Instrument 1 i 2 (klavir, harmonika), Instrumentalna pratnja s pjevanjem 1 i 2, Metodika glazbene kulture
i vježbe, Glazbena kultura i vježbe, kao i izborni kolegij: Razvijanje sluha i ritma 1, 2, 3 i 4. Članica je ansambla
za ranu glazbu “Responsorium” s kojim nastupa na prestižnim festivalima u zemlji i inozemstvu (Večeri u sv.
Donatu, Varaždinske barokne večeri, Koncerti u Eufrazijevoj bazilici). Suradnica je za glazbu u dječjem vrtiću Sv.
Franjo. Održava predavanja i seminare za odgojitelje. Članica je HUCO-a.
Biography:
Josipa Kraljić graduated in Church Music at the Church Music Department at the Albe Vidaković Institute,
Catholic Faculty of Theology in Zagreb, where she received diploma as a church musician (artifex musicae sacrae) and organist. In 1999 she got a job at the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb (then called
Teacher Academy) as an associate musical assistant. She taught music at the undergraduate university study
programme. In 2007 she got a position of a lecturer and teaches the subjects Instrument 1 and 2, Musical
Teaching Methods and Exercises, Musical Culture and Exercises and the elective courses Developing Pitch and
Rhythm 1, 2, 3 and 4. She has also been a member of an early music ensemble Responsorium and engaged
at prestigious festivals in Croatia and abroad (Musical Evenings in St. Donatus, Varaždin Baroque Evenings, Concerts in the Euphrasius Cathedral). She has been an associate for music at the St. Francis kindergarden. She
has given lectures and seminars for educators. She has been a member of the Croatian Carl Orff Association.
Program nastupa s minutažom /Performance programme with timetable:
Trajanje Carl Orff radionice je 45 minuta. Program nastupa: Ples uz glazbu i body percussion. Memorijske igre
uz melodijski i ritmički predložak. Pjevanje u kanonu. Ples Lady Marion.
1. Dance with Bodypercussion Music: Walking on a thin line 2. Memory-movement game 3. Kanon 4. Dance
Lady Marian Choreografy: Martin Wey. Duration: 45 minutes
143
Izvannastavne glazbene aktivnosti u osnovnim školama grada Splita /
Musical Extracurricular Activities in Primary Schools in Split, Croatia
Marijo Krnić1, Martina Grgat1
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Croatia / Faculty of Humanities and Social Sciences, Split, Croatia
• Odsjek za učiteljski studij / Department for Teacher Education
Sažetak:
Izvannastavne aktivnosti u osnovnoj školi u 20. stoljeću postaju strukturiran dio školskog rada u okviru kojeg
se nastavlja odgojno-obrazovno djelovanje škole s ciljem individualnog učeničkog razvoja. U radu su opisani
različiti oblici izvannastavnih glazbenih aktivnosti djece u osnovnim školama i njihova uloga u cjelovitom razvoju
djeteta. Provedeno je i empirijsko istraživanje o izvannastavnim glazbenim aktivnostima koje se realiziraju u
splitskim osnovnim školama. Istraživanjem provedenim u školskoj godini 2013/14. utvrđeno je da je učenicima
ponuđeno ukupno dvanaest različitih izvannastavnih glazbenih aktivnosti na razini svih gradskih škola, a da su
najzastupljenije pjevački zbor i folklorna skupina. Na isti smo način utvrdili da 11,8% učenika s područja Grada
Splita pohađa izvannastavne glazbene aktivnosti i da je najveći broj učenika uključen u zbor i folklornu skupinu.
Ustanovili smo i da učenici viših razreda u većoj mjeri sudjeluju u izvannastavnim glazbenim aktivnostima od
učenika nižih razreda. U školama Grada Splita potrebno je uložiti dodatne napore i sredstva da bi svi učenici
imali pravo na jednak pristup kvalitetnim izvannastavnim glazbenim aktivnostima i da bi one bile zastupljenije u
slobodnom vremenu učenika, a s ciljem njihova sveobuhvatnog razvoja. *Rad Izvannastavne glazbene aktivnosti
u osnovnim školama Grada Splita diplomski je rad obranjen 2014. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta
u Splitu, na Odsjeku za učiteljski studij, pod mentorstvom mr. sc. Marija Krnića.
Ključne riječi: cjelovit razvoj učenika; dječji zbor; folklorna skupina
Abstract:
In the 20th century, extracurricular activities in elementary schools become part of a structured school work
within which the school’s educational activities continue, with the goal of individual student’s development. This
paper describes the various forms of extracurricular musical activities of children in primary schools and their
role in the overall development of a child. Empirical research on extracurricular musical activities was carried
out in primary schools of the City of Split. The research, conducted in the academic year 2013/14, shows that
students were offered a total of twelve different extracurricular musical activities in all of the city’s schools, and
that the most frequent are choir and folk ensemble. Likewise, we found that 11.8% of all students in primary
schools of Split attended extracurricular musical activities, and that the greatest number of students is involved
in choir and folk ensemble. We’ve found that students in higher grades attend extracurricular musical activities
to a greater extent than students in lower grades. It is necessary to make additional efforts and invest additional
resources in schools of the City of Split, so that all students would have the right to equal access to high-quality
extracurricular musical activities and also to make those activities more present in students’ free time, with the
aim of children’s overall development. *The paper entitled Musical Extracurricular Activities in Primary Schools in
Split, Croatia is a diploma thesis defended in 2014 on the Faculty of Humanities and Social Sciences, University
of Split, Department for Teacher Education, under the mentorship of Marjo Krnić, MSc.
Keywords: integral development of students; children’s choir; folk ensemble
www.UFZG2015.com
Glazbeno stvaralaštvo u prvim školskim godinama /
Musical Creativity in Early School Years
Branimir Magdalenić1
Učiteljski fakultet u Zagrebu, Odsjek u Čakovcu, Čakovec, Croatia
Faculty of Teacher Education, University of Zagreb
Životopis:
Branimir Magdalenić, prof., rođen je 6. veljače 1958. u Čakovcu. Od 1996. godine je vanjski suradnik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, a poslije i stalno zaposleni djelatnik Učiteljskog fakulteta Zagreb, Odsjek
Čakovec. Član je stručnih komisija „Međimurska popevka“, „Smotra tamburaških sastava i orkestara“, „Glazbenih
svečanosti J. Vrhovski“, „Glazbenih svečanosti hrvatske mladeži“, suautor je udžbenika „ FA“ i „ LA“, dirigent i
umjetnički voditelj Pjevačkog zbora “J.Vrhovski” Nedelišće i Tamburaškog orkestra Graz.Višestruko je nagrađivan
na državnim natjecanjima u disciplini Solfeggio i na međunarodnim natjecanjima zborova. Održao je solističke
koncerte sa zborom „J.Vrhovski“ Nedelišće i Tamburaškim orkestrom Graz u Italiji, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji,
Češkoj i Norveškoj. Dobitnik je županijske nagrade „Povelja Zrinski“, Plakete općine Nedelišće za doprinos u
očuvanju i promociji glazbene baštine Međimurja i hrvatskog glazbenog stvaralaštva i Dekanove nagrade za
postizanje značajnih unapređenja i inovacija u nastavi.
Biography:
Prof. Branimir Magdalenić was born on February 6, 1958 in Čakovec. Since 1996 he is an associate at the
Teacher Training College in Čakovec and later a full-time employee at the Zagreb Faculty of Teacher Education,
Department in Čakovec. He is a member of the expert committees at the Međimurje Folk Song Festival, Tamburitza Bands and Orchestras Festival, Musical Festivities J. Vrhovski and Croatian Youth Musical Festivities, a
co-author of the textbooks “FA” and “LA”, conductor and artistic director of the J .Vrhovski Choir Nedelisce and
the Graz Tamburitza Orchestra. He received several awards in national competitions in the solfeggio and international choir competitions. He has held solo concerts with the J. Vrhovski Choir Nedelisce choir and the Graz
Tamburitza Orchestra in Italy, Slovenia, Hungary, Austria, Czech Republic and Norway. He has won the Povelja
Zrinski and the Plaques of Nedelišće county awards for contribution to the preservation and promotion of the
musical heritage of Međimurje and Croatian musical creativity and the Dean’s Award for achieving significant
improvement and innovation in teaching.
Program nastupa s minutažom / Performance programme with timetable
Nastavni program glazbene kulture u nižim razredima osnovne škole ističe sviranje kao vrlo važno glazbeno
područje. U pravilu je sviranje pratnja pjevanju ili samostalan čin, odnosno sviranje mora biti skladna dopuna
cjelovitoj glazbenoj izvedbi pojedine pjesme. Cilj je radionice približiti nastavno područje sviranja individualnim
kreativnostima i improvizacijama djece i odraslih. Program radionice sastoji se od tri dijela: 1. Upoznavanje s
glazbenim istrumentarijem u nižim razredima osnovne škole s posebnim naglaskom na Orffov instumentarij,
2. Način sviranja na pojedinom instrumentu, 3. Praktični dio izvedbe određenih tema po grupama sa zadanim
instrumentima. Ukupno trajanje radionice : 45 minuta
The curriculum of musical culture in primary school hightlights playing as a very important musical activity. As
a rule, playing is usually an accompaniment to singing or a stand-alone act, that is, playing needs to be a harmonious addition to the wholesome musical performance of each musical piece. The aim of the workshop is
to bring the area of music teaching closer to individual creativity and the improvisations of children and adults.
The workshop programme consists of three parts: 1. Introduction to the musical istrumentarium in the lower
grades of elementary school with special emphasis on the Orff instumentarium, 2. The method of playing each
instrument, 3. The practical part of the workshop with specific topics by groups with different instruments. Total
duration of the workshop: 45 minutes
145
Nastavni planovi i programi predškolskoga glazbenog obrazovanja u
Republici Hrvatskoj – implementacija u praksi / The Curricula of Pre-School
Music Education in the Republic of Croatia - Implementation in Practice
Martina Mičija Palić1, Denis Vasilj2
Glazbena škola “Zlatka Balokovića”, Zagreb, Croatia
• klavirski odjel
1
Glazbena škola “Zlatka Balokovića”, Zagreb, Croatia
• teoretski odjel
2
Zlatko Baloković Music School, Zagreb, Croatia
• Department for Piano
• Department for Music Theory
Sažetak:
Analiza nastavnih planova i programa predškolskoga glazbenog obrazovanja u Republici Hrvatskoj pokazala je
da su od 2006. godine na snazi dva programa verificirana od Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta. Usporedbom tih nastavnih planova, ciljeva i sadržaja programa pokazat će se kako su različita ishodišta utjecala
na njihovu funkcionalnost i primjenu u praksi. Na primjeru deset glazbenih škola grada Zagreba i gravitirajućeg
područja dobit će se uvid za stvaranje referentnog okvira primjene navedenih programa te definirati osnovna
problematika implemetnacije tih programa u praksi. Dok jedan program pretpostavlja isključivo nastavak profesionalnog školovanja djeteta (kriterij upisa je prijemni ispit, selekcija), drugi program (bez selektivnog upisa) otvara mogućnost senzibilizacije djeteta prema glazbenoj umjetnosti u širem smislu ne podrazumijevajući
predstojeću profesionalizaciju. Ovaj će rad, uvidom u trenutnu situaciju u okviru institucionaliziranog glazbenog
obrazovanja, ukazati na važnost glazbenog obrazovanja u predškolskoj dobi kao temelja vertikale specijaliziranog
glazbenog obrazovanja i pokazati važnu ulogu glazbe u razvoju cjelovite ličnosti djeteta – budućeg konzumenta
ili moderatora kulture, napose glazbene umjetnosti kao njezina neizostavnog segmenta.
Ključne riječi: glazba; glazbeno obrazovanje; nastavni plan i program; predškolski odgoj
Abstract:
Analysis of the curricula for preschool music education in the Republic of Croatia has shown that since 2006
two programs have been verified by the Ministry of Science and Technology. Comparing the above curriculum,
objectives and content of the programmes will show how the different origins influenced their functionality and
application in practice. On the example of ten music schools of the city of Zagreb and gravitating areas we will
get the insight to create a reference framework for implementing such programs and to define the basic problems of their implementation in practice. While one program assumes only continuing professional education
of the child (entry criterion is the entrance exam, selection), another program (without selective entry) opens up
the possibility of sensitization of the child to the art of music in a broader sense that does not imply impending
professionalization. This work, examining the current situation in the context of an institutionalized music education, emphasizes the importance of music education in the preschool age as the basis of the vertical specialized
music education and shows the significant role of music in the development of the entire personality of the
child - the future consumer or moderator of culture, especially music as its obligatory segment.
Keywords: music; music education; curriculum; pre-school education
www.UFZG2015.com
Glazbenik kao distinktivni sklop ličnosti – da ili ne?/
Musician as Distinctive Personality Structures – Yes or No?
Zoran Mihajlovski1
Pedagogic Faculty “St. Kliment Ohridski” - Skopje, Skopje, Macedonia, The Former Yugoslav
Republic of Macedonia
• Elementary school and preschool education
Sažetak:
U empirijskoj studiji na makedonskom uzorku diferencijalnim su pristupom ispitane razlike u osobinama ličnosti
kod skupine glazbenika nasuprot kontrolnoj skupini neglazbenika. Uzorak obuhvaća ukupno 629 ispitanika,
osim 288 glazbenika iz područja klasične glazbe triju dobnih skupina (učenici srednje glazbene škole, studenti fakulteta glazbene umjetnosti, profesionalni glazbenici s visokom glazbenom naobrazbom) sudjelovao je
i 341 neglazbenik odgovarajuće dobne strukture (učenici neglazbenih srednjih škola, studenti više neglazbenih
fakulteta, ispitanici s fakultetskom diplomom iz više neglazbenih područja). Individualne su razlike testirane s
pomoću četiri mjerna instrumenta: inventarima ličnosti 16PF R. Cattella, EPQ H. Eysencka i NEO PI-R Coste &
McCraea, kao i Testom rezoniranja likova (TRL) Danielsa kao mjerom opće intelektualne sposobnosti. Multivarijatna analiza varijance (MANOVA) indicira rezultate općenito u sinergiji s referentnim spoznajama o ličnosti glazbenika iz klasičnih radova britanskoga glazbenog psihologa Anthonyja Kempa. Identificirane su razlike između
glazbenika i neglazbenika u području nekoliko faktora drugoga reda: introverzija – ekstraverzija, anksioznost
– prilagođenost, afektivnost – racionalnost, viša inteligencija – niža inteligencija, Dobar odgoj – Loš odgoj. Naši
su podaci potvrdili postojanje četiri od pet atributivnih dimenzija glazbenog temperamenta po Kempu: introverzije, afektivnosti, anksioznosti i inteligencije. Nije potvrđeno postojanje neovisnosti. Rezultati iznimno eksplicitno potvrđuju distinktivnost sklopa ličnosti glazbenika klasične glazbene naobrazbe, tj egzistenciju osebujnog
“glazbenog temperamenta” u vidu specifične kombinacije osobina ličnosti inherentne ljudima iz miljea klasične
glazbe.
Ključne riječi: glazbeni temperament; glazbenici; inteligencija; neglazbenici; osobine ličnosti
Abstract:
An empirical study examining the differences in personality traits between musicians and non-musicians employing a differential approach was conducted on a Macedonian sample. The sample itself consisted of 629 respondents in total, including 288 musicians with ongoing (musical high-school or university of music students)
or concluded (university degree of music) musical education, plus a control sample of 341 non-musicians with
a mirrored age structure (non-musical high-school or universities students, as well as non-musical universities
degree holders from different fields). Individual differences were tested employing four measuring tools: 16PF
(R. Cattell), EPQ (H. Eysenck) and NEO PI-R (Costa & McCrae) personality inventories, as well as TRL i.e. Figure
reasoning test (Daniels) as a measure of general intellectual ability. Multivariate analysis of variance (MANOVA)
based on statistical data processing indicates results in synergy with referent findings regarding musicians’ personalities by distinguished British musical psychologist Anthony Kemp. Several second-order factors emerged
as differential between musicians and non-musicians: Introversion – Extraversion, Anxiety – Assurance, Affectivity – Rationality, Higher intelligence – Lower intelligence, and Good upbringing – Bad upbringing. Our findings
confirm the existence of four out of five attributive dimensions of the musical temperament, according to Kemp:
Introversion, Affectivity, Anxiety and Intelligence. The existence of Independence was not confirmed. Overall, the
results achieved give an exceptionally explicit confirmation of distinctiveness of musicians’ personality structure,
i.e. the existence of a unique “musical temperament”, in terms of a specific combination of personality traits
inherent to people from the classical music environment.
Keywords: musical temperament; musicians; intelligence; non-musicians; personality traits
147
Izazovi, problemi i dvojbe nastave glazbe na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu /
The Challenges, Dilemmas and Problems in Teaching Music at the Faculty
of Teacher Education, University of Zagreb
Igor Peteh1
Sažetak:
Velik dio studenata (uglavnom se radi o ženskoj populaciji) koji se upisuje na Učiteljski fakultet nije završio glazbenu školu, tj. nije elementarno glazbeno pismen. Štoviše, budući studenti tek se trebaju upoznati s apstraktnim
načinom glazbenog mišljenja koji je većini potpuno nepoznat. Oni su do početka studija u velikoj mjeri savladali
znanja i vještine u prirodnim i društvenim predmetima i znaju što mogu očekivati od pojedinih kolegija, jer je
način razmišljanja i učenja vrlo sličan kolegijima koje će slušati. Ima kolegija s čijim će se nazivima i sadržajima
susresti prvi put (didaktika, metodika, filozofija odgoja....), ali su oni po načinu savladavanja programa i učenju
bliski ili vrlo slični temeljnim kolegijima. Ta su znanja budući studenti već pasivno usvojili slušajući predavanja
profesora u srednjoj školi. U nastavi glazbe na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu problem su i nedostatne prirodne
predispozicije budućih studenata. S obzirom na srednjoškolsko obrazovanje budućih studenata, kao i na njihove
glazbene afinitete, upis na Učiteljski fakultet s aspekta glazbe je neselektivan. Mnogi studenti imaju pogrešnu
predodžbu o učenju glazbe, jer očekuju da glazbeni kolegiji služe druženju, da ih glazba zabavlja i relaksira. Bez
ozbiljnog i redovitog rada kakav je potreban u savladavanju bilo koje vještine, brucoši s nedovoljno razvijenim
radnim navikama, bez dovoljno motivacije, koncentracije i bez sklonosti prema glazbi, s mnogo problema savladavaju glazbene sadržaje.
Ključne riječi: glazbeni kolegiji; nastava; predispozicije; student; Učiteljski fakultet
Abstract:
A large part of the students (the most of them female) enrolling into the Faculty of Teacher Education have
not finished music school and do not have an elementary level of music literacy. Future students have yet to
learn an abstract way of musical thinking, which is totally unknown to most students. Before enrolling into the
faculty, students have largely mastered the knowledge and skills in natural and social sciences. They know what
to expect from certain courses at the Faculty of Teacher Education because the way of thinking and learning is
very similar to basic courses that have taken before. There are also areas of study they will encounter for the first
time, such as didactics, teaching methods or philosophy of education, but they are still very similar to courses
students have already taken in regards to the way of thinking. The students have already acquired that knowledge passively by listening to lectures in high school. Unfortunately, the students have learned music in high
school within the framework of history or literature. Another problem in teaching music at the Faculty of Teacher
Education are the students’ lacking natural predispositions, since the enrollment process into the Faculty is not
musically selective. Many of students have a misconception about learning music and expect that music serves
for fun, entertainment and relaxation. Without serious and continuous effort, students who have less developed
working habits, lower motivation and concentration encounter many problems in mastering the musical content.
Keywords: music courses; teaching; predispositions; student; Faculty of Teacher Education
www.UFZG2015.com
Sara Piljek1
freelancer, Zagreb, Croatia
Životopis:
Sara Piljek rođena je 1991. god. u Zagrebu, Hrvatska. Nakon završene niže muzičke škole Elly Bašić, osnovne i
srednje škole suvremenog plesa Ana Maletić upisala je, i ove godine diplomirala, Salzburg Experimental Academy of Dance (SEAD). Sudjelovala je na državnim natjecanjima grupa (dva 2. i jedno 3.mjesto) i sola (2009.
god. 1.mjesto) i 1.mjesto na natjecanju Mia Čorak Slavenska (Zagreb). Osvojila je 1. nagradu u kategoriji sola i 2.
nagradu u kategoriji koreografije na Dance Grand Prix Italia u Bologni, Italija. Godine 2013. odlazi na razmjenu
studenata u New York na NYU dance department Tish. Diplomirala je solom iz predstave Faun (Eastman Company) kod mentorice Daisy Phillips (California). Radila je i surađivala s plesačima i koreografima od kojih su
neki: Jasmina Zagrajski Vukelić, Jasna Čizmek Tarbuk, Zaga Živković, Desa Virant, Petra Hrašćanec, Sanja Tropp
Fruhwald, Andreja Jeličić, Sven Copony, Demian Jalet, Matija Ferlin, Nadin Sieber, Rasmus Olme, Martha Carter,
Jorge Vazquez, Anton Lachky, Jozef Frucek, Linda Kapetanea, Stella Zannou, Konstandina Efthymiadou, Libby
Farr, Martin Kilvady, Michal Mualem, Paul Blackman, Shumpei Nemoto, Tugce Tuna, Vita Osojnik, Daisy Phillips
(Eastman-Sidi Larbi Cherkaoui company)...
Biography:
Sara Piljek was born in 1991 in Zagreb, Croatia. After finishing the Elly Bašić Elementary Music School and the
Ana Maletić Elementary and High School for Contemporary Dance, she enrolled, and graduated this year, in
the Salzburg Experimental Academy of Dance (SEAD). She participated in Croatian national competitions in
the group category (two 2nd and one 3rd place) and in the solo category (2009) where she won 1st place, and
in the Mia Čorak Slavenska national competition (Zagreb), where she also won 1st place. She won 1st place for
solo and 2nd for choreography in the Dance Grand Prix 2009 competition in Bologna, Italy. In 2013 she was an
exchange student at NYU, New York, Dance Department. Her graduation piece was a solo from the play Faun,
which she prepared under the mentorship of Daisy Phillips (California). She took classes and collaborated with
various dancers and choreographers such as Jasmina Zagrajski Vukelić, Jasna Čizmek Tarbuk, Zaga Živković,
Desa Virant, Demian Jalet, Matija Ferlin, Nadin Sieber, Rasmus Olme, Martha Carter, Jorge Vazquez, Anton
Lachky, Jozef Frucek, Linda Kapetanea, Stella Zannou , Konstandina Efthymiadou, Libby Farr, Martin Kilvady,
Michal Mualem, Paul Blackman, Shumpei Nemoto, Tugce Tuna, Vita Osojnik, Daisy Phillips and many more.
Since her return to Zagreb, at the end of 2014, she choreographed and directed an interactive dance performance for children called Priča o instrumentima (Story about instruments), dramaturgically built from the story of
Ljudevit Bauer Tri medvjeda i gitara (Three Bears and a Guitar), which is compulsory reading for the second year
of elementary school. The performance is adjusted to the Croatian music curriculum for the first four years of
elementary school. She also finished education for a certificated sports and medical massage therapist in Elixira,
a center of holistic medicine in Zagreb. Currently, she lives and works in Zagreb, Croatia.
Program nastupa s minutažom /Performance programme with timetable:
Poznato je da svatko ima svoj način shvaćanja, gledanja i opisivanja svijeta. Cilj radionice je ukazati na različite
mogućnosti prikaza osobnog doživljaja i shvaćanja tuđeg i tako proširiti naš plesni vokabular i svjesnost o objektima oko nas. Svrha je shvatiti subjektivno-objektivan položaj i odnos objekta u plesnom izričaju. Trajanje
radionice je 45 minuta. Sudionici trebaju imati udobnu odjeću (tenisice ili čarape) u kojoj će se osjećati ugodno
i nesputano.
From a long time ago it s known that everyone has their way of understanding and seeing the world. The purpose of this workshop is to point out the personal differences and various possibilities of understanding and in
that way to expand the dance vocabulary and awareness about people and objects around us. The duration of
the workshop is 45 min. The participants should wear comfortable clothes and sneakers or socks.
149
Subjektivno-objektivan objekt / Subjectively Objective Object
Elementi razvoja dječjega pjevačkoga glasa/
Developmental Elements of Children’s Singing Voices
Antoaneta Radočaj-Jerković1
Umjetnička akademija u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Croatia
• Odsjek za glazbenu umjetnost
Academy of Arts in Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Osijek, Croatia
• Department for Music
Sažetak:
Pjevanje kao izraz osobne, spontane glazbene ekspresije fenomen je karakterističan za gotovo sve svjetske
kulture. Također, sveprisutna je i važnost utjecaja koji pjesme i pjevanje imaju u djetinjstvu, ali i u (ne)ostvarenju
ukupnoga glazbenog razvoja djeteta. Do koje će mjere dijete razviti svoj glazbeni potencijal, između ostalog,
ovisi i o razini usvojenosti elemenata pjevačkih vještina koje će djetetu omogućiti prvo glazbeno izražavanje. Suprotno mišljenjima da je razvijanje vokalne tehnike aktivnost rezervirana za stariju dječju dob, autorica se zalaže
za prakticiranje primijenjene vokalne tehnike za najmlađe. Rad donosi pregled različitih glazbeno-pedagoških
koncepata prisutnih u suvremenoj vokalnoj pedagogiji, s posebnim naglaskom na dva koncepta, koja dječji glas
i pjevanje tretiraju posve oprečno. Riječ je o modelima učenja pjesama i učenja pjevanja. Model učenje pjesama prisutniji je u hrvatskoj glazbeno-pedagoškoj praksi. Odgojno-obrazovni naglasak je na pjesmama koje
dijete uči, dječji se glas tretira kao sredstvo u postizanju cilja – a to je u ovom slučaju usvajanje pjesme. Model
učenja pjevanja pristupa dječjem pjevanju iz pozicije ostvarivanja preduvjeta za razvoj dječjeg pjevačkog glasa,
kao i usvajanja osnovnih elemenata pjevačke tehnike. Autorica analizira i problematizira oba modela, predlaže i
usustavljuje moguće elemente razvoja dječjeg pjevačkog glasa kao nužne preduvjete za postizanje više razine
dječjeg pjevačkog umijeća. Kao osnovni elementi razvoja dječjeg pjevačkog glasa navode se šest razvojnih kategorija: pjevačko držanje i disanje, fonacija i produkcija glasa, dikcija i glazbena ekspresivnost. Važna pretpostavka
za uspjeh je i odabir repertoara za pjevanje utemeljen na parametrima kriterija za odabir pjesama za pjevanje
koje pronalazimo u literaturi.
Ključne riječi: dijete; dječja vokalna pedagogija; pjesma; pjevanje; vokalna tehnika
Abstract:
Singing as an assertion of a personal and spontaneous musical expression is a phenomenon which is characteristic for almost every culture in the world. Furthermore, the importance of influence that songs and singing have
in childhood and also in the fulfilment of the overall musical development of a child is all-pervasive. The level
of musical potential a child might develop depends on, among other things, the level of acquisition of singing
skill elements which will enable a child’s first musical expression. Contrary to opinions that the development of
vocal techniques is reserved for older children, the author advocates the use of an applied vocal technique for
the youngest. This paper gives an overview of the different concepts in music pedagogy which are present in
the modern vocal pedagogy with special attention given to two concepts which treat children’s voice and singing completely differently. Those are the models of song learning and learning to sing. The song learning model
is more prevalent in Croatian music pedagogy practice. This educational approach stresses the importance of
the songs the child is learning and therefore a child’s voice is treated as a means to an end, namely to learn the
song. The model of learning to sing approaches the child’s singing as a prerequisite to the development of the
child’s singing voice as well as the learning of the basic elements of a singer’s technique. The author analyses
and considers the problems of both models and then proposes and systematizes possible developmental elements of a child’s singing voice as well as the necessary prerequisites for the achievement of a higher level of
a child’s singing skill. The basic developmental elements of a child’s singing voice are divided into six developmental categories: singing posture and breathing, phonation and voice production, diction and musical expression. An important prerequisite for success is also choosing a repertoire for singing according to the parameters
for criteria for choosing songs for singing which we find in literature.
Keywords: child; children’s vocal pedagogy; song; singing; vocal technique
www.UFZG2015.com
Paradigma suvremenosti u nastavi glazbenih škola /
The Paradigm of Contemporaneity in Music School Classes
Marko Sesar1
Umjetnička akademija u Osijeku, Osijek, Croatia
Academy of Arts in Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Osijek, Croatia
Sažetak:
U radu se problematizira paradigma tradicionalnoga i suvremenoga pristupa planiranju i izvedbi nastave u
glazbenim školama i u kojoj je mjeri potrebno zadržati neke tradicionalne pristupe u radu ili ih je potrebno mijenjati i „modernizirati“ s obzirom na važeće ishode učenja. Suvremena škola temelji se na nastavi usmjerenoj
na učenika. Školovanje treba biti izazovno i veselo, učenici aktivno uključeni u planiranje, provedbu i evaluaciju
nastave, a težište nastave na procesima učenja i cjelovitom razvoju učenika. Korelacijom nastavnih planova i
programa glazbenih škola u različitim razdobljima u radu se prikazuje zastupljenost paradigme suvremenosti
u planiranju i izvođenju nastavnoga procesa danas u odnosu na prijašnja razdoblja. Mijenjanje socijalnih oblika
rada nastavnika, razvoj i rad na vlastitim pedagoškim kompetencijama – uz sve druge preduvjete – osigurava
nastavu onakvu kakva se priželjkuje paradigmom suvremenosti. Upravo kontinuiranim radom na vlastitim kompetencijama svaki nastavnik može na najbolji mogući način odgovoriti na sve zahtjeve suvremene škole i na taj
način osigurati da se nastava odvija na obostranu korist učenika i nastavnika. Svakome glazbenom pedagogu
uspješnost nastave, koju treba osigurati ostvarivanjem ciljeva i ishoda učenja, treba biti osnovna aktivnost u
radu, stoga paradigma suvremene škole, kao nešto što donosi promjene, što je moderno, što drži korak s vremenom, treba biti prožeta u svakom segmentu nastave i u glazbenoj školi pritom ne zanemarujući u potpunosti
određene tradicionalne vrijednosti i iskustva.
Ključne riječi: glazbena škola; nastava; pedagoške kompetencije; suvremena škola
Abstract:
This paper deals with the paradigm of traditional and contemporary approach to planning and carrying out
classes in music schools, the question to which extent to keep some traditional approaches, and where to
change and modernize them considering the learning outcomes. The contemporary school is based on classes
focused on the student, where education is challenging and cheerful, where students are actively included in
planning, realization and evaluation of classes and the focus of classes is on the learning process and integral
development of a student and the correlation of music school curricula in different periods. According to this,
the paper shows the presence of the paradigm of contemporaneity in planning and carrying out the classes
today compared to previous periods. The change of social forms of teaching and the development of pedagogical competence – together with other preconditions – ensures classes that the paradigm of contemporaneity
strives for. The best way to meet the demands of contemporary school is for the teacher to continuously work
on their own competences, and in this way ensure classes which both students and teachers can benefit from.
Successful classes which realise the aims and outcomes of learning should be the basic motivation for work for
every music pedagogue; that is why the paradigm of contemporary school, as something that brings changes,
which is modern and current, should be present in every segment of classes in music schools, without ignoring
certain traditional values and experience.
Keywords: music school; classes; pedagogical competences; contemporary school
151
Integracija glazbe i likovne umjetnosti u razrednu nastavu /
Music and Fine Art Integration in Classroom Teaching
Aleksandar Stojadinović1, Vesna Zdravković1
Učiteljski fakultet u Vranju, Univerzitet u Nišu, Vranje, Serbia
• odeljenje u Vranju
Faculty of Teacher Education in Vranje, University of Niš, Vranje, Serbia
• Department in Vranje
Sažetak:
Opća kultura jednoga područja pronalazi izvor i podršku u širokom sustavu poučavanja i obrazovnog rada u
školama na svim razinama i u svim profilima. Međutim, posebnu važnost ima proces primarnog obrazovanja
koji predstavlja prvi i najvažniji korak u stvaranju odnosa prema samoj umjetnosti. Moderni nastavni procesi u
osnovnoj školi osvjetljuju potrebu za integracijom glazbe i likovne umjetnosti zbog pristupa učeniku i svjesnom
razumijevanju svega što treba biti naučeno u procesu poučavanja. Na taj se način stvaraju budući poklonici i ljubitelji tih umjetnosti. Poučavanje predmeta u razrednoj nastavi koja njeguje te dvije umjetnosti, daje mogućnost
zajedničkoj integraciji nastavnoga sadržaja.
Ključne riječi: integracija sadržaja u razrednoj nastavi; model integracijskog dana; glazba i likovna umjetnost
Abstract:
General culture of one area finds its source and support in a widely set system of teaching and educational work
in schools of all levels and profiles. However, the primary-school teaching process has a special significance that
represents the first and the most important step in forming relationships towards art itself. The modern teaching process in primary school highlights the need for integration of music and fine art, because of its approach
to the pupil and conscious understanding of all that should be learned through the teaching process. This way,
pupils are formed into future admirers and lovers of arts. Teaching subjects in a classroom that cherishes these
two arts, gives the overall possibility of mutual integration of teaching contents.
Keywords: content integration in classroom teaching; integrative day model; music and fine art
www.UFZG2015.com
Tihana Škojo1
Umjetnička akademija u Osijeku, Osijek, Croatia
Academy of Arts in Osijek, Croatia
Sažetak:
Ocjenjivanje, kao osnovni postupak vrednovanja ishoda učenja i postignuća učenika, predstavlja i u glazbenoj umjetnosti najosjetljiviji i kritici najizloženiji aspekt nastavnog djelovanja. Pregled aktualne dokimološke
prakse u nastavi glazbene umjetnosti navodi nas na promišljanja o primjerenosti postojećeg načina vrednovanja postignuća. Istodobno nas navodi na mogućnosti uvođenja promjena, koje bi rezultirale usklađivanjem
i ovog nastavnog aspekta potrebama i interesima učenika, ali i zahtjevima suvremenog odgoja i obrazovanja.
Na temelju rezultata istraživanja donosimo mišljenja učenika o kriterijima vrednovanja znanja i sposobnosti na
nastavi glazbene umjetnosti i uspoređujemo ga s aktualnim načinom praćenja i ocjenjivanja. Iznoseći konkretne
prijedloge učenika utvrđujemo načine prevladavanja propusta u ocjenjivanju na nastavi glazbene umjetnosti.
Upućujemo na mogućnost provođenja individualnog grafičkog praćenja napredovanja učenika, kao oblika vrednovanja i samovrednovanja postignuća s ciljem da učenik samostalno uoči kako napredak u svakoj nastavnoj
aktivnosti ima važan utjecaj na ukupno ostvarenje ishoda učenja nastave glazbene umjetnosti. Također želimo
osvijestiti da svaki napredak označava vrijedan doprinos kulturnom razvoju svakog učenika. U konačnici aktualiziramo potrebu uvođenja načina vrednovanja koje će se odmaknuti od procjene nivoa svladanosti nastavnog programa glazbene umjetnosti, nego će biti usmjereno prema kvalitativnoj promjeni znanja, sposobnosti,
mišljenja i stavova učenika, ali i prema vrednovanju motivacije učenika za daljnje oblike glazbenog obrazovanja s
ciljem proširivanja umjetničkih kompetencija.
Ključne riječi: gimnazijsko glazbeno obrazovanje; nastava glazbene umjetnosti; vrednovanje i samovrednovanje
postignuća učenika
Abstract:
Grading, as the main principle of evaluating the outcome of studying and the efforts of students, is, even in
music class, the aspect of the teaching process that is most sensitive and most exposed to criticism. An overview of the current assessment practice in music class leads us towards a discussion about the appropriateness of available means of assessing achievements. At the same time it leads us to the possibility of imposing
changes which would result in adjusting this teaching aspect to the needs and interests of students, but also to
the requirements of modern education. As a result of this research, students gave opinions about the criteria on
assessing knowledge and ability in music class, and the current tracking and grading process. By giving these
concrete suggestions from students we affirm the ways of overcoming mistakes and faults in grading done in
music class. We want to emphasize the possibility of conducting an individual graphical tracking of students’
progress as a way of assessing and self-evaluation of achievements with the aim of students’ realization on
how their progress in each teaching activity has a significant effect on the entire accomplishment of studying
in music class. Also, each progress and achievement signifies a worthy contribution to the cultural education of
each student. Finally, we want to set in motion the need for introducing a new form of grading, which will differ
from the assessment of the level of acquisition of teaching program for music class, but which will be directed
towards a quality change of knowledge, capability, thoughts and attitudes of students, and also towards assessment based on the motivation of students for further forms of music education with the goal of enlarging their
musical competences.
Keywords: grammar school music education; music class; assessment and self-evaluation of students’
achievements
153
Mogućnost individualnog grafičkog praćenja i ocjenjivanje učenika u
nastavi glazbene umjetnosti / The Possibility of Individual Graphical
Tracking and Grading Students in Music Class
www.UFZG2015.com
posteri / posters
III. simpozij:
3rd Symposium:
155
Utjecaj tehnologije i softvera na proces komponiranja glazbenoga djela /
The influence of Technology and Software on the Compositional Process
of a Musical Work
Klevis Gjergji1, Adriana Sula2, Gloria Tuxhari3
Academy of Arts, Shkodra, Albania
• Faculty of Music
1
Sacred Heart University,
• Fairfield, Connecticut, USA
2
University of Tirana, Albania
• Faculty of Economy
3
Sažetak:
Postoji nekoliko softverskih programa koji nude različite algoritamske kombinacije, miješanje brojeva s glazbenim tonovima. Ove tehnike su u simbiozi s današnjim glazbenim tendencijama. Od vremena antičke Grčke,
ljudi su shvaćali da glazba i matematika imaju vrlo blizak odnos, možda zato što je glazba najapstraktniji oblik
umjetnosti. Eksplicitno korištenje matematike za stvaranje glazbe je nešto što je karakteristika našega vremena.
Grčki kompozitor Iannis Xenakis to je učinio 1960tih a u sljedećoj dekadi dva švedska znanstvenika stvorila
su algoritam za stvaranje malešnica (melodija) u stilu švedske skladateljice Alice Tegnér. 1980ih je računalni
znanstvenik Kemal Ebcioglu kreirao program koji je harmonizirao korale u stilu Bacha. Kao što su umjetna
inteligencija i računalno učenje postali sofisticirani tako su i mogućnosti za računalnu glazbu: računala mogu
zaključivati pravila i smjernice stvarnih glazbenih primjera, umjesto da ih se te informacije ubacuju. Računao
ne nameće nikakvu posebnu estetiku. Takvi programi koriste beskonačno moguće algoritme za stvaranje nota,
dinamičkih učinaka i ritmičkih varijacija. Neki od njih pokazuju fraktalno ponašanje poput Morsova Thue niza,
fraktal paprenjaka (Eng. Gingerbread man fractal), Henon attractor, itd., dok ostali koriste dobro-znane formule
kaotične dinamike poput Logistične mape. Ovo će istraživanje ukazati na tendencije i razlike u stvaranju takvih
programa. Mogu li takvi programi pokazati da računalo može stvoriti glazbu koja se može tolerirati? Može li
takva glazba nastala iz softvera minimizirati estetske razlike? Ta eksperimentiranja bit će prikazana kroz različiti
glazbeni materijal nastao iz različitih softvera za glazbeno skladanje koje je rađeno od kombinacije različitih
algoritamskih kombinacija.
Ključne riječi: algoritamske kombinacije; dužina; kaotična dinamika; obrat procesa; tonovi
Abstract:
There are several software programs that offer different algorithmic combinations, mixing numbers with musical tones. These techniques are in a symbiosis with our current musical tendencies. Since the times of Ancient
Greece, people have realized that music and mathematics have a very close relationship, maybe because music is the most abstract form of art. Using mathematics explicitly to create music is nevertheless characteristic
for our time. The Greek composer Iannis Xenakis did it in the 1960s, and in the following decade two Swedish
researchers devised an algorithm for creating nursery-rhyme melodies in the style of the Swedish composer
Alice Tegnér. In the 1980s, the computer scientist Kemal Ebcioglu created a program that harmonized chorales in the style of Bach. As artificial intelligence and machine learning became more sophisticated, so did
the possibilities for machine music: now computers could infer rules and guidelines from real musical examples, rather than being fed them to begin with. The computer doesn’t impose any particular aesthetic. Such
programs use infinity possible algorithms for note creation, dynamic effects, and rhythmic variations. Some
of them exhibit fractal behavior, like the Morse-Thue sequence, gingerbread man fractal, Henon attractor, etc.,
while others use well-known formulas from chaotic dynamics, like the Logistic Map. This study will show the
tendencies and the differences in creativity of such programs. Can these programs show that a computer can
make tolerable music from scratch? Also, can such music produced from software minimize the aesthetic
differences? These experiments will be presented through different music material produced from different
musical composing software, all made by combining different algorithmic combinations.
Keywords: algorithmic combinations; length; chaotic dynamics; inverted process; tones
www.UFZG2015.com
Klevis Gjergji1, Jozef Bushati2
Academy of Arts, Shkoder, Shkoder, Albania
• Faculty of Music
1
Luigj Gurakuqi University of Shkoder, Shkoder, Albania
2
Sažetak:
Još od doba antike, nastanak glazbe je, osim publike, zanimao i istraživače različitih polja znanosti. Glazba
se konsolidirala kao umjetnost kombiniranja uhu ugodnih zvukova, te se proširila i povezala s ostalim disciplinama. Na glazbu je svakako utjecao i razvoj tehnologije. Klasična glazba nije otežala taj proces, već se razvija
zajedno s njim. Glazbu više ne smatramo samo umjetnošću, već i znanošću za koju se zanimaju istraživači iz
različitih grana društvenih, tehničkih i prirodnih znanosti. Sve je počelo s matematikom u najranijim začecima,
a razvoj se nastavio s tehnologijama vezanima uz društvo. Suvremeni razvoj tehnologija također je potaknuo
napredak u razvoju glazbe i njenog izraza, ali i nastanak novih, viših oblika koje ne pripadaju samo određenim
grupama, već i masama. Samim time je i uloga tehnologije jedinstvena i nezamjenjiva, jer je glazba bez tehnologije u današnje vrijeme nezamisliva. Glazba je također jezik komunikacije i u tom je pogledu tehnologija
također povećala doseg glazbe. Danas se razvijaju različiti softverski programi specifično za potrebe glazbe,
čime omogućavaju povećanje različitosti, ali i promjene u koncepciji glazbe u odnosu na ono što je bila prije.
Očigledno je da dolazi do razilaženja različitih struja mišljenja oko utjecaja tehnologija na glazbu. U ovom radu
predstavit ćemo i usporediti rezultate ispitivanja. Zaključci istraživanja i mišljenja ispitanika osnova su ovog rada
i u skladu su s razmišljanjima, zaključcima i preporukama autora.
Ključne riječi: softverski programi; glazbeni softver; umjetnost; komunikacija
Abstract:
Since antiquity, the birth of music has, besides its audience, attracted the attention of researchers of other
fields. Music has consolidated itself as the art of combining sounds enjoyable to our ear, expanded and got
involved in numerous disciplines. Obviously conditioned by the development of technology, it was not hardened by classical music, but it develops and interferes with it. Music begins to be considered not only as art,
but also as a science for which interests come from different social, technical, natural sciences. It all started
with mathematics in the earliest beginnings of music and continued with technologies associated with the
societies in their stages of development. Recent developments of technologies gave a boost to the development of music, including its expression, but also to the birth of new forms that meet and make on higher level,
to be owned not only by certain groups, but beyond the masses. Thus the role of technology is unique and
irreplaceable, today music cannot be conceived without it. Music is also a language of communication, which
is how technology has also increased the scope of music. Different software programs are being developed
specifically for music, which makes it possible not only to increase variety, but also to change the conception
of music from what it was before. Obviously there is a debate between different currents on the impact of
technology on music. In this paper we will present and compare the results of the questionnaire. The presentation of findings together with the interviewees’ opinions form the basis of this paper, and are in line with the
reflections, conclusions and recommendations of the authors.
Keywords: software programs; music software; art; communication
157
Razmišljanja o glazbi i tehnologiji / Reflections on Music and Technology
www.UFZG2015.com
IV. simpozij: Nastava i škola za net-generacije:
Unutarnja reforma nastave u osnovnoj i srednjoj školi
4th Symposium: School for Net-generation:
Internal Reform of Primary and Secondary School Education
159
Model vrednovanja djelovanja školskog odbora u sukonstruktivističkom
pristupu izgradnji škole / Framework for Evaluating School Board
Effectiveness in the Co-constructivist Approach to School Development
Nikša Alfirević1, Jurica Pavičić2, Morana Koludrović3
Ekonomski fakultet Split, Split, Hrvatska
• Katedra za management
1
Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, Hrvatska
• Katedra za marketing
2
Filozofski fakultet u Splitu, Split, Hrvatska
• Odsjek za pedagogiju
3
Sažetak:
U ovom će se radu pružiti pregled relevantnih teorija na razmeđi teorijskih područja neprofitnoga i javnoga marketinga i menadžmenta, vlasničkoga upravljanja i obrazovnih znanosti, a koje će objasniti ulogu školskoga odbora
u sukonstruktivističkom pristupu izgradnji suvremene škole. Cilj je rada započeti s izradom multidisciplinarnoga
modela vrednovanja djelovanja školskih odbora, unutar navedene obrazovne paradigme. Potencijalni značaj rada
proizlazi iz činjenice da, u hrvatskoj znanstvenoj literaturi, još uvijek praktično i ne postoje istraživanja uloge i doprinosa školskih odbora u izgradnji školskoga okružja i ozračja. Očekuje se da će aplikativni rezultati rada biti: (a)
unapređenje partnerske suradnje između školskoga menadžmenta (ravnatelja/ravnateljice), školskoga odbora i
ostalih dionika odgojno–obrazovnog procesa te (b) izrada inicijalne liste za vrednovanje rada školskoga odbora i
provjeru kritičnih čimbenika njegove uspješnosti (kao praktičnog alata za školski menadžment). U kontekstu izgradnje kulture škole usmjerene na učenika unapređenjem rada školskih odbora mogli bi se unaprijediti odnosi
s dionicima škole (nastavnici, stručni suradnici, učenici, roditelji) te doprinijeti kvaliteti školskoga okružja i ozračja.
S druge strane, predloženi teorijski model u daljnjim će se istraživanjima dodatno razvijati te empirijski vrednovati
u konkretnim školskim okruženjima u Republici Hrvatskoj.
Ključne riječi: dionici škole; (su)konstruktivistička paradigma; školski menadžment; školsko okružje; školsko
ozračje
Abstract:
This paper will provide an overview of relevant theories, cutting across theoretical areas of non-profit and public
marketing and management, ownership management and educational sciences, which will explain the role of
the school board in the co-constructivist approach to modern school development. The aim of this paper is to
start creating a multidisciplinary framework for evaluating school board effectiveness, within the specified educational paradigm. The potential importance of the paper lies in the fact that, in the Croatian scientific literature,
there are practically no studies of the role and contribution of school boards in the development of school
environment and atmosphere. It is expected that the applicative results of the paper will be the following: (a)
improving cooperative partnership between the school management (school principal), school board and other
participants in the educational process and (b) drawing up an initial list for evaluating work of the school board
and checking critical factors for its effectiveness (as a practical tool for school management). In the context of
creating a student-centred school culture, by improving the work of school boards, relations with school participants (teachers, associates, students, parents) could be improved, thus contributing to the quality of the school
environment and atmosphere. On the other hand, the proposed theoretical model will be developed in further
research and empirically evaluated in real school environments in Croatia.
Keywords: school participants; school management; Co-constructivistic paradigm of education; school
environment
www.UFZG2015.com
Dunja Anđić1, Antonia Ćurić1, Leo Pavlačić1
• učiteljski studij
Sažetak:
Vrijednosti, kao dio svakodnevnoga čovjekova života u društvu, određuju njegove stavove, uvjerenja i ponašanja.
Koncept odgoja i obrazovanja za održivi razvoj se temelji na vrijednosnim dimenzijama biološkoga/ekološkoga,
društvenoga/kulturnoga, ekonomskoga, političkoga i osobnoga sustava. Vrijednosti djeca uče i na njih se
prenose od ranoga djetinjstva putem obitelji, okoline u kojoj rastu, a zatim putem odgojno-obrazovnih ustanova,
kao što su predškolske ustanove i osnovne škole. U školama su ključni prenositelji vrijednosti učitelji. Zato je
naše istraživanje bilo usmjereno na vrijednosti budućih učitelja, studenata učiteljskog studija, i učitelja razredne
nastave u praksi osnovnih škola. Putem teorije univerzalnih ljudskih vrijednosti S. Schwartza (1992, 1994) koja
počiva na 10 tipova vrijednosti ili motivacijskih ciljeva te tri tipa vrijednosti koje smo priključili teoriji, a koje posebno promovira koncept odgoja i obrazovanja za održivi razvoj (biorazličitost, kulturna različitost i odgovornost),
ispitali smo (samo)procjene studenata učiteljskog studija i učitelja razredne nastave o važnosti tih vrijednosti.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 156 ispitanika, od toga 94 studenta Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u
Rijeci i 62 učitelja razredne nastave u osnovnim školama. Kako je riječ o preliminarnom istraživanju, uopćavanje
rezultata bilo bi izlišno, ali svakako nudi mogućnost daljih istraživanja o vrijednostima koje promoviraju univerzalne kulturne vrijednosti, a posebice o vrijednostima odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Dobiveni rezultati
upućuju na promišljanja o postojećem inicijalnom obrazovanju budućih učitelja i potrebe za unaprjeđivanjem
stručnoga usavršavanja učitelja u praksi.
Ključne riječi: odgoj i obrazovanje za održivi razvoj; studenti; učitelji; vrijednosti
Abstract:
Values, as part of everyday human life in society, determine one’s attitudes, beliefs and behaviours. The concept
of education for sustainable development is based on the value dimensions of biological / ecological, social /
cultural, economic, political and personal systems. Children learn values and they are transmitted to them from
early childhood, through the family, the environment in which they grow, and then through educational institutions, such as preschools and primary schools. In schools the key transmitters of values are teachers. For this
reason, our research was focused on the values of future teachers, students of teacher training studies and class
teachers in primary school practice. Through the theory of universal human values by S. Schwartz (1992, 1994),
which is based on 10 types of values or motivational goals and 3 types of values that we connected with the
theory and which specifically promotes the concept of education for sustainable development (biodiversity, cultural diversity and responsibility), we examined (self) assessments of teacher students and class teachers about
the importance of these values. The study was conducted on a sample of 156 participants, 94 of which were
students of the Faculty of Teacher Education, University of Rijeka and 62 classroom teachers in primary schools.
As this is a preliminary study, a generalization of the results would be unneccesary, but it certainly offers the possibility of further research of the values that promote universal cultural values, especially the values of education
for sustainable development. The results point to reflect on the existing initial education of future teachers and
the need for enhancing the professional development of teachers in practice.
Keywords: education for sustainable development; students, teachers, values
161
Univerzalne vrijednosti i vrijednosti odgoja i obrazovanja za održivi razvoj
studenata i učitelja / Universal Values and Values of Education for the
Sustainable Development of Students and Teachers
Razina evaluacije u procesu samo-evaluacije obrazovne institucije /
Evaluation Level in the Process of Self-Evaluation of Educational
Institutions
Sandra Antulić1, Siniša Opić2, Daria Tot2
National Centre for External Evaluation of Education, Zagreb, Croatia
• Department for Quality Assurance in Education
1
• Department of Educational Studies
2
Sažetak:
Cilj je istraživanja ispitati opravdanost nivoa evaluacije u procesu samoprocjene kvalitete rada odgojno-obrazovne ustanove u odnosu na ključne dionike kao procjenjivače. Za potrebe istraživanja korišteni su podaci prikupljeni kroz projekt Samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja. Podaci se odnose
na procjenu kvalitete rada triju područnih objekata jedne odgojno-obrazovne ustanove. Nivo evaluacije područni
je objekt, odnosno ustanova u cjelini. Sudionici istraživanja (N=189) sljedeći su ključni dionici: 3 ravnatelja, 37
odgojitelja, 12 članova stručnoga tima, 44 člana administrativno-tehničkoga i pomoćnoga osoblja te 93 roditelja.
Za procjenu kvalitete rada ustanove, odnosno pojedinoga objekta, korišteni su upitnici za ključne dionike koji
su razvijeni unutar spomenutoga projekta. Rezultati potvrđuju visok stupanj informiranosti (95,28 %) ključnih
dionika o elementima kvalitete rada ustanove. Kruskal-Wallis testom ispitane su razlike između procjena kvalitete rada ustanove u odnosu na nivo evaluacije (područni objekti, odnosno ustanova u cjelini) i ključne dionike
kao procjenjivače. Rezultati potvrđuju da nema statistički značajne razlike u procjeni kvalitete rada ustanove u
odnosu na objekt kao nivo evaluacije ravnatelja (χ²=2,000; p=0,368), odgojitelja (χ²=1,480; p=0,477), članova
stručnoga tima (χ²=1,500; p=0,472), administrativno-tehničkoga i pomoćnoga osoblja (χ²=1,489; p=0.475)
ni roditelja (χ²=1,274; p=0.529). Potvrđeno je da je objekt, kao niža organizacijska struktura, opravdana razina
evaluacije jedino u slučaju ispitivanja informiranosti dionika o kvaliteti rada ustanove, odnosno o informiranosti o
pojedinim područjima kvalitete rada ustanove. U procesu samovrednovanja rada odgojno-obrazovne ustanove
opravdana je nivo evaluacije je odgojno-obrazovna ustanova u cjelini.
Ključne riječi: ključni dionici; osiguranje kvalitete; proces samovrednovanja; ustanova ranoga i predškolskoga
odgoja i obrazovanja
Abstract:
The aim of the study was to explore the justification for the evaluation level in the process of self-evaluation of
educational institutions in regard to the key stakeholders as evaluators. The data was collected through the Selfevaluation of ECEC Institutions Project. The study refers to data collected in three organizational units of the
same ECEC institution. The evaluation level is either a separate organizational unit or an ECEC institution as a
whole. Participants in the study (N=189) were the following key stakeholders: 3 principals, 37 preschool teachers,
12 preschool specialists, 44 administrative / technical staff members and 93 parents. The quality of the ECEC
institution was evaluated through self-evaluation questionnaires developed through the aforementioned project.
Data analysis confirmed that participants were very well informed about the quality area they were evaluating
(95,28%). The Kruskal-Wallis test was used to explore differences in evaluation scores regarding the evaluation
level (separate organizational unit or ECEC institution as a whole) and regarding key stakeholders. Data analysis
did not show significant differences in evaluation scores regarding separate organizational units in cases where
the evaluators were principals (χ²=2,000; p=0,368), preschool teachers (χ²=1,480; p=0,477), preschool specialists (χ²=1,500; p=0,472), members of administrative / technical staff (χ²=1,489; p=0.475) or parents (χ²=1,274;
p=0.529). It has been confirmed that separate organizational units are justified as an evaluation level only when
exploring how well the key stakeholders are informed about the quality areas they are evaluating. In the process
of self-evaluation of educational institution the justified evaluation level is ECEC institution as a whole.
Keywords: ECEC institution; key stakeholders; quality assurance; self-evaluation process
www.UFZG2015.com
Blaženka Bačlija Sušić1
GU Elly Bašić, Samobor, Croatia
• Piano
Sažetak:
Cilj je ovog rada prikaz specifičnosti inkluzivnoga obrazovanja u glazbenoj naobrazbi kroz primjer venecuelanskoga glazbeno-pedagoškoga koncepta El sistema. U radu se povlači paralela između koncepta El sistema i
osnovnih postavki inkluzivnoga obrazovanja utemeljnih na UNESCO-voj Svjetskoj konferenciji o posebnim obrazovnim potrebama održanoj 1994. godine u Španjolskoj. Oba programa poštuju različitosti između svih učenika,
s posebnim naglaskom na one koji su izloženi većem riziku od marginalizacije i isključenosti. Kroz obuhvaćanje
svih slojeva društva, osnovni cilj takva načina obrazovanja predstavlja stvaranje boljega i humanijega svijeta kroz
razvoj solidarnosti, pomaganje slabijima i prihvaćanje različitih. Inkluzivnost u glazbenom području ima poseban
značaj s obzirom na brojne prednosti glazbene naobrazbe koja predstavlja osnovu djetetova cjelovitoga razvoja.
Punopravna uključenost u različite obrazovne aktivnosti, kako opće tako i glazbene, pruža osjećaj prihvaćenosti
zajednice, što potiče razvoj čovjekova samopouzdanja i njegovih vrijednosti. Na taj način inkluzivno obrazovanje
kroz glazbu predstavlja borbu protiv fizičkoga, društvenoga i duhovnoga siromaštva. Stečene vrijednosti rezultat
su uključenosti velikoga broja djece, bez obzira na njihovu različitost, kako u opću, tako i glazbenu naobrazbu.
Kao i općeobrazovni sustav i sustav glazbene naobrazbe El sistema financira država, pa tako ovaj program predstavlja oblik obrazovne inicijative koja je na raspolaganju svakom djetetu. Najvažniju karakteristiku inkluzivnoga
obrazovanja kako u općem, tako i glazbenom području, predstavlja stečeni osjećaj dostojanstva koji je čovjeku
često važniji od osjećaja gladi, siromaštva i različitosti.
Ključne riječi: El sistem; glazba; obrazovanje za sve; različitost u odnosu na druge
Abstract:
The goal of this paper is to present the particularities of the inclusive educational system in musical educaton based on the Venezuelan music-pedagogical concept named El Sistema. The paper stresses the parallels between the programme of El Sistema and the basic settings of inclusive education established at the
UNESCO Salamanca World Conference on Special Needs Education, held in Salamanca, Spain in 1994. Both
programmes take into account the differences between all individual students, with special emphasis on those
exposed to higher marginalisation and exclusion risks. By encompassing all levels of society, the primary goal
of such education methods is the creation of a better and more humane world through the development of
solidarity, assistance to those in need and acceptance of those different from others. Inclusion has a special
meaning in the musical domain, considering the many advantages of musical education, which represents a
fundamental platform for the holistic development of children. Equal involvment in various educational activities
(general as well as musical), gives a sense of acceptance in the community, which further induces the development of self-confidence and a sense of self-worth. Hence inclusive education through music represents a
struggle against physical, social and spiritual poverty. The acquired values are a result of inclusion of a large
number of children, regardless of their differences, both in general as well as in musical education. The El sistema music education system is financed by state, much like the general education system, so this program is
a form of educational initiatives available to every child.
Keywords: El sistema; music; education for all; difference from others
163
Inkluzivno obrazovanje u glazbenoj naobrazbi / Inclusive Education in Music
Percepcije studenata o demokratizaciji u obrazovanju /
Perceptions of Students on Democratization in Education
Aneta Barakoska1, Vera Stojanovska1, Lazar Stošić2
Faculty of Philosophy, University St. Cyril and Methodius, Skopje, Macedonia,
The Former Yugoslav Republic of Macedonia
• Pedagogy
1
College of professional studies educators, Aleksinac, Serbia
• Humanities and social sciences
2
Sažetak:
Demokratizacija i demokracija u školskom i obrazovnom sustavu je alternativna reforma, opće i univerzalno
pedagoško pitanje koje još nije do kraja razrađeno i realizirano. Obrazovanje i učenje bi, kao društvena kategorija,
uvijek trebali biti u korak s društvenim promjenama, a u demokratskom društvu bi svakako trebalo postojati
demokratsko obrazovanje. Odgoj i obrazovanje su stupovi na kojima se gradi društvo, a škola je najbolje mjesto
za učenje o demokraciji. Vježbanje demokracije i demokratskih vrijednosti u školi neupitno vodi demokratizaciji. S obzirom na važnost demokratizacije u razvoju društva i obrazovanja o principima demokracije, u ovom
radu analiziramo odnos između pedagoških znanosti i demokratizacije. Rezultati su dobiveni kroz emopirijsko
istraživanje u kojem smo ispitali mišljenja srednjoškolaca o demokratizaciji u obrazovanju i devet aspekata vezanih za povjerenje, poštovanje, ljudske vrijednosti, toleranciju itd.
Ključne riječi: demokracija; obrazovanje; škole; učenici
Abstract:
Democratization and democracy in the school system and the educational system is an alternative reform, a
general and universal pedagogical issue that has not been fully thought out and fully realized. Education and
learning as a social category should always be up to date with social change, and certainly in a democratic society there should be democratic education. Education and training are the pillars on which to build a society
and school is the best place to learn about democracy. The exercise of democracy and democratic values
in school inevitably leads to democratization. With regard to the importance of democratization in a society’s
development and education in the principles of democracy, in this paper we analyze the relationship between
pedagogical sciences and democratization. The results were obtained through empirical research in which we
examined the opinions of high school students on democratization in education in nine aspects related to trust,
respect, human values, tolerance, etc.
Keywords: democracy; education; schools; students
www.UFZG2015.com
Nova paradigma odnosa učitelj - učenik /
The New Paradigm of the Teacher-Student Relationship
Slavica Bašić1
Sveučilište u Zadru, Zadar, Hrvatska
• Pedagogija
Sažetak:
U radu se polazi od stava da učitelji osim svijesti o važnosti pedagoškoga odnosa moraju imati i jasnu profesionalnu predodžbu (vrijednosno pozitivnoga i suvremenim uvjetima odrastanja primjerenoga) pedagoškoga
odnosa. Učitelji su predodžbu o dobrom pedagoškom držanju, u pravilu, usvajali tijekom studija i u okviru
pedagogije kao znanosti o djelatnosti odgajanja i obrazovanja. Suvremena pedagogija tu je ulogu izgubila, a
bavljenje pedagoškim odnosom reducirano je na empirijska istraživanja nastavnoga stila i nekih varijabli odnosa
učitelj-učenik i/ili na nabrajanje zahtjeva kakav pedagoški odnos „treba biti“. Ako učitelji nemaju profesionalnu
(filozofsko-etički i znanstveno argumentiranu) predodžbu pedagoškoga odnosa, onda oni ne mogu uspostaviti
ni profesionalne kriterije i njihova samokritička introspekcija samoodnosna je i emotivno obojena (zadovoljstvo−
nezadovoljstvo; osobne želje i subjektivna očekivanja). Ovim radom nastoji se potaknuti nov način promišljanja
odnosa učitelja i učenika koji obilježavaju: a) pedagoška ljubav shvaćena kao bezuvjetno priznanje učenika, b)
pedagoško razumijevanje i c) pedagoški autoritet u smislu prezentnosti i odgovornosti. Svrha je rada izložiti, na
novim znanstvenim spoznajama utemeljenu, novu paradigmu promišljanja odnosa učitelj−učenik i redefinirati
pedagoški pojam autoriteta, koji je tradicionalno bio shvaćan kao autoritet uloge (odraslih, učitelja).
Ključne riječi: autoritet, empatičko razumijevanje, pedagoški odnos, prezentnost učitelja, priznanje učenika kao
osobnosti
Abstract:
This paper rests on the attitude that teachers, alongside their awareness of the importance of pedagogical
relationship, need to have a clear professional conception of pedagogical relationship, positively valued and appropriate to contemporary conditions of growing up. Teachers acquired this conception of good pedagogical
attitude mainly during their study and within the framework of pedagogy as an educational science focused on
educational activity. Contemporary pedagogy has lost that role and dealing with the pedagogical relationship
is reduced to empirical research of teaching styles and some of the variables between the teacher-student
relationship, and/or on listing the demands of what a pedagogical relationship “should be like“. If teachers do
not have a professional (philosophical-ethical and scientifically argumented) conception of the pedagogical relationship, then they cannot establish professional criteria and their self-critical introspection is self-bearing and
emotionally coloured (satisfaction-dissatisfaction; personal aspirations and subjective expectations). With this
paper, the intention is to encourage a new way of devising the relationship between the teacher and student that
is characterised by: a) pedagogical love understood as unconditional appreciation of students, b) pedagogical
understanding, and, c) pedagogical authority in the sense of presence and responsibility. The purpose of this
paper is to present, based on the new scientific understandings, the new paradigm of devising the teacherstudent relationship and to redefine the pedagogical notion of authority, which was traditionally considered as a
role authority (of teachers or adults).
Keywords: authority; empathetic understanding; pedagogical relationship; teacher presence; acknowledging
students as a personality
165
Odgovori učenika na učiteljeva pitanja u slovenskoj osnovnoj školi /
Pupils’ Responses to Teachers’ Questions in Slovenian Schools
Marja Bešter Turk1
Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta, Ljubljana, Slovenia
• Oddelek za razredni pouk
Sažetak:
Čovjekova najčešća i najosobnija priopćajna djelatnost jest razgovor. Pri tome se barem dvije osobe izmjenjuju
u ulozi govornika i slušatelja, razmjenjuju podatke, iskustva, mišljenja… Dijaloški tekst ima djelomice drugačiju
sintaktičku strukturu od monološkoga − sastoji se od replika. Dvije uzastopne replike obično su međusobno
povezane, replika drugoga sugovornika (npr. odgovor) dopunjuje repliku prvoga (npr. pitanje) te je s njome povezana značenjski, gramatički i po aktualnosti. Budući da je sugovornik neposredno prisutan i upravo je izrekao
sintaktički potpuno pitanje, osoba koja odgovara ne treba ponoviti već poznat podatak, odnosno ono što je netom izrečeno, već izgovara samo traženi/novi podatak. Tako se postiže ekonomičnost izražavanja. Na razrednom
stupnju slovenske osnovne škole za razgovor u nastavi karakterističan je zahtjev učitelja da učenici na njegova
pitanja odgovaraju »cijelim«, tj. sintaktički potpunim rečenicama iako time krše pravila dijaloškoga sporazumijevanja. U članku su predstavljeni rezultati istraživanja među slovenskim učiteljima razredne nastave o učestalosti
toga zahtjeva u razgovoru u nastavi i o njegovima uzrocima: taj je zahtjev u nastavi vrlo čest, međutim, ne kod
svih predmeta. Učitelji koji se služe tim načinom opravdavaju njegovu uporabu prije svega razvijanjem učenikove
sintaktičke kompetentnosti, taj su način preuzeli od školskih kolega. U interpretaciji odgovora razmišljamo o (be)
smislenosti takva načina vođenja razgovora u nastavi: učenici kod takva načina ne razmišljaju i učenici bi u nastavi mogli razvijati kompetentnost proizodnje sintaktički potpunih rečenica na druge načine.
Ključne riječi: istraživački govor; odgovaranje na učiteljeva pitanja »cijelim« rečenicama; razgovor u nastavi;
završni govor
Abstract:
Conversation is the most frequent and most personal communicative activity of human beings, in which at
least two persons exchange data, experiences, opinions, etc., alternating in the roles of speaker and listener.
Composed of related alternate responses, dialogues differ in syntactical structure from monologues; successive
replicas are usually connected to each other, i.e. the replica of the other dialogue partner (e.g. the answer) adds
to the replica of the first speaker (e.g. the question), to which it is linked semantically, syntactically and topically.
As the dialogue partner is directly present, having already asked a syntactically complete question, the respondent does not need to repeat the already known/ just heard information, but only provides information sought
in the posed question. Economy of expression is thus achieved. In classroom conversation taking place at the
elementary level of a Slovenian primary school, pupils are typically required to answer their teacher’s questions
with (syntactically) »complete« sentences, thus neglecting the rules of dialogic communication. This article
presents the results of research conducted among Slovenian elementary teachers into the frequency of, and
reasons for, requiring such responses during classroom conversation. Such instruction is very frequent at school
lessons, but not in all subjects. Most teachers requiring such »complete« sentence responses from their pupils
justify it by its possible contribution to developing pupils’ syntactical competence; those teachers say they have
simply taken that method from other teaching colleagues. This analysis of teachers’ feedback to the research
questionaire addresses the sense(lessness) of leading a class discussion in such a manner, namely, that pupils
do not delve into the thinking process when prompted to reply this way; but pupils should be given opportunities
to develop competence in forming syntactically »complete« sentences in some other ways.
Keywords: exploratory language; answering teachers’ questions with syntactically complete sentences; class
discussion; final draft language
www.UFZG2015.com
Vesna Bilić1
Učiteljski fakultet u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
• Odsjek za obrazovne studije
Sažetak:
Pripadnici net generacije rođeni su i odrastaju u digitalnom svijetu, a razlikuju se od svojih digitalno „priučenih“
roditelja i učitelja po stavovima i ponašanju. U uvodnom dijelu analiziraju se radovi koji afirmativno ističu njihova
tipična obilježja te poseban stil učenja i stjecanja znanja. Te osobine podržane vodećim suvremenim paradigmama (konstruktivizmom i konektivizmom) potaknule su zanimljive promjene u teoriji i praksi obrazovanja, ali se
pritom učestalo zanemaruju odgojni ishodi. Stoga se u ovom radu na temelju literature ispituju mogući utjecaji
digitalnih medija na kognitivno, afektivno i psihomotoričko područje i razvoj odgojnih kvaliteta net generacije.
Skreće se pozornost na moguće zdravstvene posljedice inaktivnosti, osobito razvoj fizičke, ali i mentalne lijenosti.
Analizira se utjecaj na kognitivne sposobnosti i ukazuje na moguću površnost, nisku razinu upornosti i strpljivosti, izbjegavanje intelektualnih napora, pamćenja i kritičkog razmišljanja, sklonost traženju jednostavnijih načina
umjesto prihvaćanja izazova. Na socijalnom planu se upozorava na stvaranje mnogobrojnih površnih odnosa,
upitne kvalitete. Internet se sve češće koristi za samopromicanje, ali na temelju neistinitih informacija pa se uz
lažno predstavljanje, ukazuje i na druga moralno neprihvatljiva ponašanja kao što je nepoštivanje, akademsko
nepoštenje i elektroničko nasilje. U zaključku se ističe da uz pozitivne pomake u obrazovnoj domeni, pozornost
treba posvetiti i razvoju odgojnih kvaliteta kao što su upornost, dosljednost, strpljivost, kritičnost i samokritičnost
te odgovorno ponašanje, međusobno poštovanje i uvažavanje. Ključne riječi: kognitivne sposobnosti, moralno
ponašanje, odgojni ishodi, odgojne kvalitete, socijalni odnosi
Ključne riječi: kognitivne sposobnosti; moralno ponašanje; odgojni ishodi; odgojne kvalitete; socijalni odnosi
Abstract:
Members of the net generation are born and raised in a digital world, differing in attitudes and behaviour from
their parents, who were only moderately trained. The introdution analyses the papers that affirmatively stress
their typical characteristics and specific way of learning and acquiring knowledge. These characteristics, supported by leading paradigms of today (constructivism and connectivism), have prompted interesting changes
in educational theory and practice, but at the same time often overlook educational outcomes. This is why this
paper, based on existing literature, examines the possible impacts of digital media on the cognitive, affective
and psychomotoric functions and the development of educational qualities of the net generation. This paper
emphasizes the possible health consequences due to inactivity, especially the developmnt of physical, but also
mental laziness. It analyses the influence on cognitive abilities and points to possible superficiality, low levels of
perseverance and patience, avoiding intellectual efforts, memorising and critical thinking, favouring simple solutions instead of accepting challenges. From the social perspective, the paper cautions against creating superficial relationships of questionable quality. The Internet is increasingly used for self-promotion, often based on
deceitful information, so the paper will draw attention to false representation, but also other morally unacceptable behaviours, such as disrespect, academic misconduct and electronic violence. In conclusion, it emphasizes
that, apart from positive improvements in the educational domain, attention should also be paid to the development of educational qualities, such as: perseverance, consistency, patience, criticism and self-criticism, as well
as responsible behaviour, mutual respect and appreciation.
Keywords: cognitive abilities; moral behaviour; educational oucomes; educational qualities; social relationships
167
Implicitni utjecaji načina učenja i online aktivnosti na odgojne kvalitete netgeneracije / Implicit Influence of Learning Methods and Online Activity
on the Educational Qualities of the Net Generations
Konstruktivističko e-učenje u visokoškolskoj nastavi /
Constructivist E-Learning in Higher Education
Branko Bognar1, Vesna Gajger1, Vlatka Ivić2
Faculty of Education/Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Croatia
• Department for social sciences/Odsjek za društvene znanosti
1
Faculty of Humanities and Social Sciences/Filozofski fakultet, Osijek, Croatia
• Department of English/Odsjek za engleski jezik i književnost
2
Sažetak:
Premda se već duže vrijeme preporuča korištenje e-učenja na svim razinama obrazovnoga sustava, a time i u
visokoškolskom obrazovanju, ono se vrlo često svodi na preuzimanje nastavnih materijala s mrežnih stranica
nastavnika. Studenti znatno rjeđe sudjeluju na forumima posvećenim nastavnoj problematici, a još rjeđe koriste
sustave za upravljanje učenjem u procesu obrazovanja (Dukić i Mađarić, 2012). Među sustavima za upravljanje
učenjem posebno je popularna mrežna aplikacija Moodle koja je zasnovana na principima konstruktivizma i
konstrukcionizma. Pri tome konstruktivizam polazi od pretpostavke da je učenje socijalni proces u kojemu ljudi
uče u interakciji s drugim ljudima (Pritchard i Woollard, 2010), dok konstrukcionizam tome dodaje povezanost
znanja i socijalne akcije (Burr, 2003). Kako bismo potakli studente na učenje kroz međusobnu interakciju, proveli
smo akcijsko istraživanje u kojemu smo nastojali istražiti mogućnosti ostvarivanja rasprava na mrežnom forumu
sustava Moodle. Istraživanje je provedeno u okviru kolegija Pedagogija na prvoj godini Učiteljskog studija u
Slavonskom Brodu tijekom dvije akademske godine. Kao najvažnije prednosti takva načina učenja uočili smo
slobodu i fleksibilnost sudjelovanja, mogućnost razmjene iskustava i ideja, refleksivnost i suradničko učenje.
Rasprave na mrežnom forumu pokazale su određene nedostatke koji su se najčešće odnosili na nedovoljnu
i nejednaku aktivnost svih sudionika, nepovezanost s raspravama drugih sudionika, nedovoljnu kritičnost, preduge tekstove i javljanje tehničkih problema. Unatoč tome, ovo je istraživanje pokazalo mogućnosti organizacije
konstruktivističkoga e-učenja u visokoškolskoj nastavi u kojem studenti rado sudjeluju.
Ključne riječi: akcijsko istraživanje; Moodle; mrežni forum za raspravu; suradničko učenje; sustav za upravljanje
učenjem
Abstract:
The use of e-learning has been recommended at all levels of the educational system, thus in higher education
as well, but it is very often reduced to downloading teaching materials from the teachers’ websites. Students
rarely participate in forums discussing some teaching topics, and they use the learning management system in
their educational process even less (Dukić & Mađarić, 2012). Among the learning management systems, the
Moodle web application, which is based on the principles of constructivism and constructionism, is particularly
popular. Constructivism assumes that learning is a social process in which individuals learn through interacting with other people (Pritchard and Woollard, 2010), while constructionism additionally includes connection of
knowledge and social action (Burr, 2003). To encourage students to learn through interaction, we conducted an
action research with the attempt to explore the possibilities of initiating discussions on the network forum of the
Moodle system. The research was organised within the Pedagogy course in the first year of the Faculty of Education in Slavonski Brod during two academic years. The most important advantages of this way of learning proved
to be the freedom and flexibility of participation, the possibility of exchanging experiences and ideas, reflection
and collaborative learning. Discussions on web forums have also shown certain deficiencies, such as inadequate
and unequal activity of all participants, the lack of connection to the discussions of other participants, the lack
of critical thinking, too long texts and technical problems. However, this research has shown that it is possible to
organise constructivist e-learning in higher education that students enjoy participating in.
Keywords: action research; cooperative learning; learning management system; Moodle; web-based discussion forum
www.UFZG2015.com
Edita Borić1, Ivana Borić2
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Hrvatska
1
Filozofski fakultet Osijek, Osijek, Hrvatska
• Psihologija
2
Sažetak:
Multimedija i nove tehnologije edukatorima donose čitav niz novih alata i omogućavaju nov, inovativan pristup
podučavanju, dok učenicima donose mogućnost bržega, funkcionalnijega, raznovrsnijega i dostupnijega učenja.
Osnovni je smisao uporabe medija i multimedija u nastavi emancipacijski razvoj prava učenika i humanistička
usmjerenost kvalitete poučavanja. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati stavove budućih učitelja razredne nastave
prema upotrebi multimedija u nastavi. Cilj je bio i dobiti uvid u njihovu uspješnost služenja računalom i internetom, učestalost i svrhu korištenja internetom te iskustva u radu s multimedijom. Rezultati ukazuju na to da se
većina sudionika vrlo dobro ili odlično snalazi u radu na računalu (89,5 %), uspješno koristi većinu ili sve internetske usluge (96 %), ima prethodno iskustvo s multimedijskim sadržajima (93 %) te internetu pristupa nekoliko
puta dnevno (93 %). Sudionici internet koriste u različite svrhe, najčešće za općenito prikupljanje informacija (41
% sudionika), zabavu (33 %), primanje i slanje e-mailova (10 %), i prikupljanje informacija vezanih uz studij (16
%). S obzirom na to da je prosječan broj bodova koji su studenti ostvarivali na upitniku stavova prema upotrebi
multimedije u nastavi bio 79,9 (mogući minimum iznosio je 21, a maksimum 105), može se zaključiti kako
imaju pozitivan stav prema upotrebi multimedije u nastavi, no uviđaju i njezine negativne strane. Učiti uz pomoć
računala i interneta moguće je od prvih dana obveznoga školovanja. Ipak kad se govori o primjeni multimedije
u obrazovanju, u metodici se mora jasno naznačiti što to znači, a prije svega tražiti informatičko obrazovanje
učitelja koji će metode i upute znati koristiti pravilno i odgovorno.
Ključne riječi: e-učenje; informatičko obrazovanje; metodika; učenici
Abstract:
Multimedia and new technologies enable new, innovative approaches to teaching, while making learning faster,
more functional, more diverse and more accessible to students. The basic purpose of the use of media and
multimedia in teaching is the emancipative development of students’ rights and humanistic orientation in
teaching. The aim of this study was to investigate the attitudes of future primary school teachers towards the
multimedia in teaching. The aim was also to gain insight into their competence in using computers and the Internet, the frequency and purpose of using the Internet and experience in working with multimedia. Results suggest that most of the participants are very good or excellent in working on the computer (89.5%), successful in
using most or all Internet services (96%), have previous experience with multimedia content in education (93%)
and access the Internet several times a day (93%). Participants use the Internet for various purposes, usually to
collect information in general (41%), for entertainment (33%), to receive and send e-mails (10%), and to collect
information related to the university classes (16%). The average number of points that the students achieved in
the questionnaire of attitudes towards the use of multimedia in teaching was 79.9 (possible minimum was 21
and maximum 105), so it can be concluded that they have a positive attitude towards the use of multimedia in
teaching. However, they are aware of its drawbacks. Learning with the help of a computer and the Internet is suitable for children from the first days of elementary education, yet when it comes to the application of multimedia
in education, teaching methods must clearly state what it means and request IT education for teachers, who will
know how to properly and responsibly use methods and instructions.
Keywords: e-learning; IT education; teaching methods; students
169
Stavovi budućih učitelja o uporabi multimedijskih sadržaja u nastavi /
Attitudes of Future Teachers on the Use of Multimedia in Teaching
Mediji i dječja seksualnost – antropološki pristup /
The Media and Children’s Sexuality – an Anthropological Approach
Anna Brosch1
• Faculty of Education and Psychology
Sažetak:
Kako se informacijsko doba ogledava u televiziji, glazbenim spotovima, računalnim igrama i internetu, djeca
učestalo nailaze na prikaze seksualnosti. Slike seksualizirane djece postaju uobičajene u oglašavanju, časopisima,
televizijskim programima i filmovima koji su namijenjeni i djeci. Djeca, posebice djevojčice, oblače se, poziraju i
ponašaju poput odraslih seksi modela što narušava razliku između odraslih, mladih i djece. Prema tome, prijelaz
djece u status odraslih postaje nejasan i složen u odnosu na prijašnja vremena. Štoviše, djeca se usredotočuju
na vlastitu seksualizaciju umjesto da slijede druge, dobi primjerene razvojne aktivnosti iz čega slijedi da se ranije
fizički razvijaju i pokazuju interes za seks u ranijoj dobi. Prema tome, postavlja se pitanje ima li izlaganje seksualnom sadržaju iz medija negativne učinke na njihovo seksualno ponašanje i stavove. U ovom će se radu prikazati
rezultati u odnosu na povjesne rasprave o utjecaju seksualizirane kulture te dati pregled literature o seksualizaciji
djetinjstva iz antropološke perspektive. Dostupna istraživanja ukazuju na to da mediji imaju učinak na djecu zbog
širenja normi seksualnosti i odnosa koji rijetko prikazuju seksualno odgovorne modele. U radu se također prikazuju rezultati ankete među srednjoškolskim učenicima koji istražuje mišljenje mladih o seksualnosti, seksualnom
identitetu unutar konteksta seksualizirane kulture te ispituje koliko mladi ljudi o tome razgovaraju. Potrebno je
više longitudinalnih istraživanja, posebice kod mladih adolescenata kako bi saznali više o tome kako se medijskom sadržaju pristupa, interpretira i uključuje u razvoj seksualnoga života.
Ključne riječi: antropologija seksa; djeca; mediji; seksualizacija
Abstract:
With the information age exploding through television, music video-clips, computer games and the Internet,
children encounter increasingly frequent portrayals of sexuality. Images of sexualised children are becoming
common in advertising, magazines, television programs and films aimed at children as well. Children, particularly girls, are dressed, posed and made up in the same way as sexy adult models which blurs the distinctions
between the adult, youth and a child. Therefore the transition from child to adult status is becoming more
ambiguous and complex than perhaps was the case in earlier times. Moreover, children focus on sexualising
themselves rather than pursuing other more age-appropriate developmental activities whereby they seem to
be maturing physically and showing an interest in sex at an ever earlier age. Therefore the question arises as
to whether children’s exposure to sexual content from media sources may have effects on their sexual behaviours and attitudes. This paper presents the findings which are set against historical debates about the impact
of sexualized culture and show a review of literature on the sexualisation of childhood from an anthropological
perspective. The available studies suggest that the media do have an impact on children due to the spread of
sexual and relationship norms, which rarely depict sexually responsible models. The paper also presents a survey
among gymnasium pupils, which explores young people’s perspectives of sexuality, sexual identity within the
context of sexualized culture and examines how young people discuss these issues. More longitudinal research,
especially with early adolescents is needed to learn more about how media content is attended to, interpreted,
and incorporated into developing sexual lives.
Keywords: anthropology of sex, children; media; sexualization
www.UFZG2015.com
Gordana Budimir-Ninković1, Aleksandar Janković2, Nenad Stevanovic1
Faculty of Education in Jagodina, University of Kragujevac, Jagodina, Serbia
• Pedagogy
1
Faculty of Education in Sombor, University of Novi Sad, Sombor, Serbia
• Pedagogy
2
Sažetak:
U radu se razmatra opseg i kvaliteta profesionalnih kompetencija učitelja. Akcent je stavljen na analizu
dosadašnjih programa stručnoga usavršavanja nastavnika u Republici Srbiji i prikaze istraživanja autora koji su
se bavili stručnim usavršavanjem učitelja. Rad se bavi i pitanjem uloge programa stručnoga usavršavanja u kontekstu cjeloživotnoga učenja i razvoja učitelja. Posebno se stavljaju u fokus moguće ključne kompetencije koje
nedostaju učiteljima. Analizira se sadržaj i daje pregled nekih od osnovnih kompetencija opisanih u programima stručnoga usavršavanja i uspoređuju se s kompetencijama koje su kao bitne identificirali istraživači i sami
učitelji. Dosadašnja su istraživanja pokazala da učiteljima nedostaju određene pedagoške kompetencije, kao i
to da kod samih učitelja u velikoj mjeri ne postoji svijest da ih nemaju te da su one neophodne i za cjeloživotno
učenje. Profesionalna priprema učitelja i profesionalnih kompetencija najviše se ostvaruju tijekom inicijalnoga
ili osnovnoga obrazovanja. Riječ je o onome što se smatra potrebnim za uspješno obavljanje poslova koji se
dovode u vezu sa zanimanjem učitelja. Budući da u obrazovanju stalno dolazi do izmjena uslijed društvenih,
ekonomskih i tehnoloških promjena, od učitelja se očekuje i to da bude tijeku s tim promjenama. To znači da se
on cjeloživotnim učenjem neprestano prilagođava novonastajućim profesionalnim ulogama. Cilj je rada ukazati
na to da uprkos temeljnom obrazovanju i velikoj zastupljenosti programa stručnoga usavršavanja i dalje nisu
obuhvaćene sve važne profesionalne kompetencije učitelja. Zaključuje se da postoji još prostora da se programima stručnoga usavršavanja nadomjeste kompetencije koje nastavnicima nedostaju u cilju kvalitetnije pedagoške
prakse te profesionalnoga razvoja i cjeloživotnoga učenja.
Ključne riječi: celoživotno učenje; profesionalne kompetencije, program stručnoga usavršavanja, stručno
usavršavanje, učitelj.
Abstract:
In the paper we take into consideration the range and quality of class teachers’ professional competences. The
main purpose of the paper is to point out the professional development programmes in the Republic of Serbia
and the authors’ research who participated in the mentioned teachers’ development as well. Also, the paper
deals with the programme’s role of professional development in the context of lifelong learning. In this sense,
the paper especially deals with some competences that class teachers lack and which are, on the other hand,
crucial for successful and productive teaching practice. In the paper we analyse the content, competences that
are prescribed by the programme of the professional development and some comparisons with the competences that both class teachers and researchers consider important. The research done so far, in great deal,
has shown that class teachers lack specific pedagogical competences, a fact that they are not aware of. When
we say this, we take into consideration the needed skills that are in demand for successful performance as a
class teacher. Since we live in the era of ongoing social, economic and technological changes, a class teacher
is expected keep up with these changes. The aim of this paper is to point out that even though we have great
number of professional programmes for class teachers, these programmes still do not develop some professional competences. Having all this in mind, we may conclude that there is enough space for professional programmes to include some class teachers’ competences that they lack and that are in demand for their better
future professional improvement and practice, as well as their lifelong learning.
Keywords: class teacher; professional competences; professional development programmes; professional
development; lifelong learning
171
Profesionalni razvoj razrednika u funkciji razvoja profesionalnih
kompetencija i cjeloživotnog učenja / The Professional Development of Class
Teachers in the Function of Developing Professional Competences and
Lifelong Learning
Poznavanje principa ponašanja u životu kod učenika predškolskoga uzrasta
i učenika u nižim razredima osnovne škole / Knowledge of the Principles of
Behaviour in Life in Pre-School- and Younger-School-Age Children
Alina Budniak1
• Department of Pedagogy and Psychology
Sažetak:
U rad se raspravlja o opsegu programskoga sadržaja koji je povezan s ponašanjem djece predškolskoga uzrasta
i nižih razreda osnovne škole koji je uključen u plan i program, metodama implementacije u radu s djecom, kao i
na učinke koje imaju. U radu se donose rezultati istraživanja provedenoga među djecom predškolskoga uzrasta
i djecom u nižim razredima osnovne škole o njihovim znanjima i vještinama vezanim uz primjereno ponašanje
u kulturnim ustanovama (kino, kazalište, koncert, izložba), u kontaktima s drugim ljudima, na putovanjima (autobus, tramvaj, itd.) za vrijeme objeda i slično.
Ključne riječi: djeca nižih razreda osnovne škole; predškolski odgoj; principi ponašanja; obrazovanje
Abstract:
The presentation discusses the scope of program contents related to the behaviour of pre-school- and younger-school-age children that is included in the syllabus, methods of their implementation into the work with children as well as the effects they bring. The paper is going to present the results of research conducted among
pre-school- and younger-school-age children on their knowledge and skills in regard to proper behaviour in
cultural institutions (a cinema, theatre, concert or exhibition), in contacts with another people, in journey (bus,
tramway etc.), in time of meal etc.
Keywords: education; principles of behaviour; pre-school- and primary-school-age children
www.UFZG2015.com
Jasminka Buljan Culej1, Marija Gudelj1
National Centre for External Evaluation of Education/Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja,
Zagreb, Croatia/Hrvatska
• Research and Development Dep./Istraživačko-razvojni odjel
Sažetak:
Istraživanja TIMSS i PIRLS provedena su u Hrvatskoj prvi put tijekom 2011. godine na reprezentativnom uzorku
učenika četvrtih razreda osnovnih škola koji je uključivao 4545 učenika iz 292 četvrta razreda, odnosno u
istraživanju su sudjelovale 152 osnovne škole. Istraživanjem PIRLS provjeravale su se čitalačke kompetencije,
dok su se istraživanjem TIMSS provjeravale matematičke kompetencije na istom uzorku učenika. Ovim kvantitativnim istraživanjem željeli smo analizirati povezanost usvojenosti kompetencije čitanja i uspjeh postignut u
matematici. Da bismo utvrdili povezanost čitalačkih kompetencija s razumijevanjem pročitanih matematičkih
zadataka, primijenili smo metodu analize jezične kompleksnosti na svim provedenim matematičkim zadatcima
te smo ih razvrstali u tri skupine: niska, srednja i visoka razina čitalačke kompleksnosti zadatka. Postavljena
hipoteza glasi: učenici koji su bili vrlo uspješni u čitalačkim kompetencijama imat će približno iste rezultate na
matematičkim zadacima, neovisno o razini čitalačke kompleksnosti matematičkoga zadatka, odnosno učenici
uspješni u čitanju bit će uspješni i u matematici. Kod definiranja uspješnosti koristili smo TIMSS i PIRLS skalu
postignuća na nacionalnoj razini koja je dobivena uporabom višedimenzionalnog IRT modela za sve tri ispitivane
kompetencije. Podaci o uspješnosti usvojenosti kompetencija prikupljani su standardiziranim ispitima razvijenim za potrebe istraživanja TIMSS i PIRLS. Nakon skaliranja zadataka prema zahtjevnosti čitanja, zadatke smo
povezali s postignutim rezultatima. Korelacije su izračunate s grupnim varijablama nakon dvofaktorske analize
varijance s ponavljanjem. Dobiveni rezultati potvrdili su postavljenu hipotezu.
Ključne riječi: čitanje; matematika; PIRLS; postignuće; TIMSS
Abstract:
The TIMSS and PIRLS studies were conducted in Croatia for the first time in 2011, on a representative sample
of 4,545 fourth grade primary school students from 292 classes sampled in 152 primary schools. The PIRLS
study assessed reading abilities, while the TIMSS study assessed mathematical competencies on the same
sample of students. With this quantitative research we had analyzed a link between reading and mathematics
competencies with the student’s achievement. To determine the relation of reading abilities with understanding
of math items, we applied the method of analyzing the linguistic complexity on all mathematical items, and we
categorized them into three groups: low, medium and high level of complexity. The set hypothesis is the following: students who were very successful in items that tested reading abilities will achieve approximately the same
results in mathematics items, regardless of the reading complexity of an individual mathematics item, otherwise
successful students in reading will be successful in math. When defining achievement results, we used the
TIMSS and PIRLS achievements scales at the national level, which was obtained using multidimensional IRT
models for all three measured competencies. Performance data of the acquired competences were collected
according to the standardized tests developed for the TIMSS and PIRLS surveys. After scaling the difficulty of
reading tasks, tasks were correlated with the achieved results. Correlations were calculated with group variables
after two-factor ANOVA with replication. The results confirmed the set hypothesis.
Keywords: achievement; mathematics; PIRLS; reading; TIMSS
173
Učinak čitalačkih kompetencija na postignuće u TIMSS matematičkim
zadacima / The Impact of Reading Abilities on TIMSS Mathemathics
Achievement
Studentski doprinos razvoju mreže inkluzivnog obrazovanja /
Student Contribution to Developing an Inclusive Education Network
Vesna Buljubašić-Kuzmanović1
Faculty of Humanities and Social Sciences / Filozofski fakultet Osijek, Osijek / Osijek, Croatia / Hrvatska
• Department of Pedagogy / Odsjek za pedagogiju
Sažetak:
Inkluzivna kultura i praksa studenata budućih nastavnika potiče se i razvija tijekom studiranja. U tu svrhu, za
potrebe projektne nastave iz kolegija Pedagogija djece s teškoćama u razvoju, studenti su uspostavili suradnju
sa školama, nastavnicima i učenicima te asistentima u nastavi. Organizirali su posjet Centru za odgoj i obrazovanje Ivan Štark, ugostili Osječki centar za inkluziju i stručnoga suradnika logopeda. Cilj je projektne nastave
bio uspostaviti mrežu inkluzivnoga obrazovanja i kontinuirano, iz različitih perspektiva, vrednovati njezine učinke.
Za potrebe mrežne koordinacije kreirana je Gantt tablica koja omogućava grupiranje projektnih aktivnosti prema
vremenu i nositeljima, cilju, zadatcima, sadržajima, metodama rada i načinu vrednovanja. Osim gantograma,
studenti su razvili e-portfolio unutar kojega su objedinili prezentacije, videozapise, mrežne stranice, slike, anketne upitnike, izvješća, programe te druge podatke i dokumente projekta. Ovako dinamične projektne aktivnosti, implementirane u zajednicu, prožete iskustvom iz života, rada i studiranja, obuhvatile su 27 studenata,
15 nastavnika i 15 asistenata koji surađuju u odgojno-obrazovnom procesu te 203 učenika iz njihovih odjeljenja.
Prezentirano je 10 nastavnih tema o inkluziji, kreativno predstavljen program Globalno čitanje i pisanje te vizualna
komunikacija znakovnim jezikom. Ostvarena terenska nastava te iskustva pojedinih stručnjaka i njihovih učenika/
korisnika bila su snažan pokretač studentskoga doprinosa u razvoju mreže inkluzivnoga obrazovanja kao puta
dobre prakse.
Ključne riječi: e-portfolio; gantogram; inkluzija; projektna nastava.
Abstract:
Students’ – future teachers’ inclusive culture and practice is encouraged and developed during higher education. For this purpose, as part of project teaching within the Pedagogy of Children with Developmental Difficulties
course, students have established a cooperation with schools, teachers, students and school assistants. They
organized a visit to the Ivan Štark educational centre and welcomed the Osijek inclusion centre and a speech
therapist. The aim of project teaching was to establish an inclusive education network and continuously evaluate its effects from different perspectives. For the purposes of network coordination, a Gantt chart was created,
enabling project activities to be grouped according to time and participants, aim, tasks, contents, methods
and evaluation methods. Aside from the Gantt chart, students also developed an e-portfolio, within which they
consolidated their presentations, video clips, web sites, pictures, questionnaires, reports, programmes and other
information and project documentation. These dynamic project activities, implemented into the community,
imbued with life, work and university experiences, encompassed 27 students, 15 teachers and 15 school assistants who cooperate within the teaching process and 203 pupils from their classes. Ten teaching topics on
inclusion were presented and the Global Reading, Writing and Visual Communication through Sign Language
programme was creatively introduced. Fieldwork and the participants’ experiences were a significant activator of
student contribution in developing an inclusive education network as a path towards good practice.
Keywords: e-portfolio; Gantt chart; inclusion; project teaching
www.UFZG2015.com
Renata Čepić1, Sanja Tatalović Vorkapić1
Učiteljski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
• Katedra za obrazovne znanosti
Sažetak:
Suvremena pedagogija zahtijeva usmjeravanje profesionalnoga seta vještina odgajatelja i učitelja prema pedagogiji i praksi koje efikasno potiču kreativno učenje i inovacije među djecom. Unutar pozitivne psihologije u
obrazovanju dobrobit djece ostvaruje se dvama temeljnima načelima: ostvarenje ugode i pozitivnih osjećaja s
jedne strane, a s druge autentičnoga funkcioniranja koje ne mora uvijek biti ugodno, ali nas vodi k ostvarenju
najviše rangirane potrebe prema Maslowu – k samorealizaciji. Jedan od suvremenih diskursa u pedagoškopsihološkim znanstvenim područjima snažno se oslanja na nove načine učenja koji ne samo da dovode do
kvalitetnijih ishoda učenja već i do ostvarenja dobrobiti djece s dugoročnim pozitivnim posljedicama. U tom
kontekstu u radu se propituju putovi koje nudi kreativno učenje definirano ne samo kao sposobnost kreiranja
sasvim novih rješenja i produkata, već i kao sposobnost i snažna motivacija za uvježbavanjem i razvojem transverzalnih kompetencija. Pri objašnjavanju veze između kreativnoga učenja i dobrobiti djece nužno je spomenuti
motivaciju unutar teorijskoga modela samoodređenja, gdje je postignuće ishoda učenja povezano s razvojem
transverzalnih kompetencija, što rezultira ostvarenjem psihološke dobrobiti putem zadovoljenja temeljnih ljudskih potreba: potrebe za kompetentnošću, autonomijom i povezanosti s drugima. Stoga su stavovi budućih
učitelja i odgajatelja o kreativnosti i kreativnom učenju djece više nego bitni za ostvarenje prethodno navedenih
ciljeva i osiguravanje dobrobiti djece. Uzimajući to u obzir, ovaj rad će se osloniti na empirijsko istraživanje te
ukazati na implikacije za pedagogiju i praksu (pred)školskih učitelja koje bi mogle dovesti do željenoga ishoda u
kreativnosti i dobrobiti djece.
Ključne riječi: dobrobit; kreativnost; transverzalne kompetencije; učenje; učitelji
Abstract:
Contemporary pedagogy requires that the professional skill sets of (pre)school teachers’ move towards pedagogy and practice in order to effectively foster creative learning and innovation among children. Within positive
psychology in education, the well-being of children is achieved through two basic principles: the realization of
comfort and positive feelings on one hand, and on the other the authentic functioning which may not always be
pleasant but leads to the realization of the highest ranked need, which according to Maslow is self-realization.
One of the contemporary discourses in pedagogical - psychological scientific fields relies heavily on new ways
of learning that not only lead to better learning outcomes but also to the well-being of children with long-term
positive effects. In this context, this paper questions the paths offered by creative learning, which is defined not
only as the ability to create entirely new solutions and products, but also as the ability and strong motivation for
practicing and developing transversal competences. When explaining the connection between creative learning
and the well-being of children, it is necessary to mention the motivation within the theoretical model of selfdetermination, where the achievement of learning outcomes is associated with the development of transversal
competences, resulting in the realization of psychological well-being through the satisfaction of basic human
needs: for competence, autonomy and connectedness with others. Therefore, the attitudes of prospective preschool and primary school teachers about creativity and children’s creative learning are more than essential to
achieve the above mentioned objectives and ensure children’s well-being. With that in mind, this work will rely
on empirical research indicating implications for (pre)school teachers’ pedagogy and practice that could lead to
the desired outcome in children’s creativity and well-being.
Keywords: creativity; learning; teachers; transversal competences; well-being
175
Kreativno učenje kao put do dobrobiti djece: implikacije za pedagogiju i
praksu odgajatelja i učitelja / Creative Learning as a Path for Children’s
Well-Being: Implications for (Pre)School Teachers’ Pedagogy and Practice
Kompetencije nastavnika za kreiranje multimedijalnoga inkluzivnoga
okruženja za učenje – primjeri iz prakse / Teachers’ Competences for Creating
a Multimedia Inclusive Learning Environment - Examples from Practice
Emina Dedić-Bukvić1, Sandra Bjelan-Guska1, Edina Nikšić1
Filozofski fakultet u Sarajevu/Faculty of Philosophy in Sarajevo, Sarajevo, Bosna I Hercegovina /
• Odsjek za pedagogiju/Department for Pedagogy
Sažetak:
Reforma obrazovnoga sustava u Bosni i Hercegovini ukazuje na sve izraženiju potrebu za identificiranjem i
odabirnom ključnih kompetencija nastavnika kao determinante pripreme učenika za suvremene društvene izazove. U pokušaju približavanja konceptu europskoga nastavnika, nastavna praksa zahtijeva jačanje didaktičkometodičkih kompetencija za kreiranje razrednoga okruženja i pravednoga pristupa svim učenicima na sekundarnoj razini obrazovanja. Uloga nastavnika ogleda se u pružanju maksimalne podrške svakom učeniku da se
razvije u osposobljenoga, snažnoga, samopouzdanoga, brižnoga, odgovornoga i sretnoga člana društvene zajednice. Informatička i informacijska kompetencija omogućava nastavniku da ispuni zahtjeve društva znanja
kroz didaktičko–metodičke modele tradicionalne, ali i suvremene inkluzivne nastave. U tom kontekstu govorimo
o IKT-u kao pokretaču izlaska iz okvira tradicionalno organizirane nastave kako bi se približili sposobnostima
za učenje svakoga učenika. Pored teorijskih koncepata, u radu će biti prikazani primjeri prakse u kojima su se
nastojali kreirati optimalni uvjeti za maksimalan napredak i razvoj svakoga učenika. Rad generira niz implikacija i
prijedloga koje su namijenjene predmetnim nastavnicima u cilju unaprjeđenja nastavne prakse.
Ključne riječi: didaktičko-metodičke kompetencije; digitalni nastavni materijali; IKT; obrazovanje za sve;
sekundarno obrazovanje
Abstract:
The educational reform in Bosnia and Herzegovina indicates the increasing request for identification and selection of key competencies as a determinant of preparing students for contemporary social challenges. In
an attempt to approach the European teacher concept, teaching practice requires strengthening of didacticmethodical competences for creating a classroom environment and fair access for all students at the secondary level of education. The teacher’s role is to provide the maximum support for each student to develop into
a skilled, strong, confident, caring, responsible and happy member of society. ICT competences enable the
teacher to meet the demands of the knowledge society through didactic-methodical models of traditional,
but also modern inclusive education. In this context, ICT will be illustrated as an initiator of stepping out of the
box of the traditionally organized teaching process in order to approach the learning abilities of each student.
In addition to the theoretical concepts, this paper will be show examples of practices which intended to create
optimum conditions for maximum progress and development of each student. The paper generated a number
of implications and suggestions which refer to subject teachers in order to improve their teaching practice.
Keywords: didactic-methodical competences; digital learning materials; ICT; education for all, secondary education
www.UFZG2015.com
Izazov inkluzivnog obrazovanja za albanske nastavnike /
The Challenge of Inclusive Education for Albanian Teachers
Gezim Dibra1, Ledia Kashahu (Xhelilaj)2, Fatmir Vadahi2, Fatbardha Osmanaga2
1
University “Aleksander Moisiu” Durrës, Albania, Durrës, Albania
2
Sažetak:
Ovim se radom žele ispitati izazovi s kojima se susreću nastavnici u srednjim školama kada je u pitanju uključivanje
učenika s invaliditetom u nastavu. Kvalitativna analiza napravljena je na temelju deskriptivnih intervjua s nastavnicima koji su u svojim razredima imali učenike s invaliditetom dulje od dvije godine. Nastavnici su opisali
i analizirali poteškoće koje su imali i koje još uvijek imaju. Zapaženo je da se nastavnici suočavaju s ozbiljnim
poteškoćama iz nekoliko razloga: veliki broj učenika u razredima, razredi s malo prostora i neprimjereni, nedostatak pomoćnih materijala za poučavanje za sve kategorije učenika, nedostatak vještina i radnih navika samih nastavnika, nedostatak kadra koji nudi socio-psihološku podršku, velik opseg posla nastao zbog promjena u kurikulu
koji utječe na smanjenje nastavnikova vremena i energije da bi se adekvatno posvetio potrebama svih učenika.
Autori zaključuju da čak i kada postoji jasan zakonski okvir za inkluzivno obrazovanje nastavnici smatraju da je
uključenost ove djece u razrede preuranjena, psiho-socijalna nesposobnost za rad koji bi polučio rezultate, popis
objektivnih faktora koji ne podržavaju proces inkluzije. Očito je da su promjene ove situacije u budućnosti vezane
uz sadržaj programa na fakultetima u čitavoj zemlji, kao i uz trajno obrazovanje nastavnika koji rade s djecom s
invaliditetom. Potrebno je preispitivanje kurikula učiteljskih fakulteta kako bi njihovi programi uključivali kolegije
koji pripremaju buduće nastavnike znanjem pomoću kojega bi mogli raditi sa svim kategorijama učenika.
Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje; individualni obrazovni plan; poučavanje djece s invaliditetom; učenici s
invaliditetom
Abstract:
This paper aims to review the challenges that secondary school teachers face for the realisation of inclusion of
pupils with disabilities. The qualitative study is based on the descriptive interviews of teachers who had children
with disabilities in their classes for more than two years. The teachers describe and analyse the difficulties that
they had and still continue to deal with. It was found that teachers face serious difficulties for the implementation
of inclusion of students in classrooms for several reasons: high number of students in classes; unsuitable classes
with small spaces; lack of teaching aids for all categories of students; lack of skills and work habits of teachers
themselves, but also the staff that provides psycho-social support; high work load of teachers due to changes
in the curriculum that reduced teachers’ time and energy to give proper attention to the needs of all students.
Authors conclude that: even though there is a clear legal framework on inclusive education policies; the teachers
consider the involvement of these children in these common classes to be premature; psycho social incapacity
to work with them in order to have results, and list a series of objective factors which do not support the process
of inclusion. It is evident that the change of this situation in the future is connected with composing programs
in faculties all over Albania for the continuous education of teachers working with children with disabilities; curriculum review in the faculties of education, in order for their programs to include courses which prepare the
teacher candidates with sufficient knowledge to cope with all the categories of pupils.
Keywords: inclusive education; pupils with disabilities; the individual educational plan; training children with disabilities
177
Percepcija nastavnika o interaktivnome poučavanju i problemi u realizaciji /
Perception of Teachers on Interactive Teaching and the Problems in its
Implementation
Gezim Dibra1, Ledia Kashahu (Xhelilaj)2, Jozef Bushati3, Mimoza Priku4
University of Shkodra “Luigj Gurakuqi” Shkoder, Albania, Shkoder, Albania
1
University “Aleksander Moisiu” Durrës, Albania, Durrës, Albania
2
University of Shkodra “Luigj Gurakuqi”, Shkoder, Albania, Shkoder, Albania
3
4
• Faculty of Social Sciences
Sažetak:
Istraživanjem pomoću kvalitativnih metoda otkrit će se percepcija nastavnika i devetogodišnjih učenika o ulozi
koju u dostizanja ciljeva učenja imaju metode orijentirane na učenika. Također će se rasvijetliti svakodnevna
praksa kako bi se bolje razumjelo kako albanski učitelji implementiraju te metode. Da bi se navedeni znanstveni
ciljevi ostvarili, organizirana je fokus-grupa s učiteljima, polustrukturirani intervjui s učiteljima i učenicima te je
promatrano 26 razreda u 4 regije u zemlji. Istraživanje je pokazalo da su se učitelji, iako svjesni da ove metode
imaju pozitivan učinak na ostvarivanje ciljeva učenja, u većini slučajeva u nastavi služili metodom orijentiranom
na učitelja. Čak i kada tvrde da se služe pristupom usmjerenim na učenike, u većini slučajeva koriste vrijeme
poučavanja kako bi objasnili novo znanje.
Ključne riječi: IKT; interaktivne metode; objašnjenje; poučavanje usmjereno na učenika, predmetni program;
tradicionalno poučavanje
Abstract:
This study aims to reveal, through qualitative methods, the perception of teachers and 9 years school students
and the role that student-centered methods play in achieving the learning objectives. Also, the study seeks
to shed light on everyday practices, to better understand how these methods are implemented by Albanian
teachers. To achieve these scientific goals, a focus group of teacher was created, semi-structured interviews
were conducted with teachers and students and observations of 26 classes in four districts of the country. The
survey found that even though that teachers are aware that these methods will positively have an impact on the
achievement of learning objectives, they in most cases returned to the teacher-centered methods. Even when
they allege that they conduct student-centered teaching, they use most of the teaching time explaining the
new knowledge. Structures of the observed classes in the most cases fail to fully argumented by teachers as to
why they are designed in such a way. It was found that, although the students like student-centered teaching,
teachers are conscious that they exercise fewer classes in this way. However, elementary school teachers are
more likely than teachers of 9 year schools to apply student-centered teaching in classes. Another aspect of
this theme is the impact, facilitation that makes use of Information and Communication Technology in growth
opportunities that the teacher has to implement interactive teaching but also to promote interactive learning
among students as an effective method.
Keywords: explanation; interactive methods; ICT; student-centered teaching; subject program; traditional
teaching
www.UFZG2015.com
Karolina Doutlik1, Jelena Acman1
Primary school, Dugo Selo, Croatia
• Extended day programme / Produženi boravak
Sažetak:
Pedagoški koncepti reformskih pedagogija nude mnoga vrijedna metodička i didaktička rješenja koja mogu
unaprijediti tradicionalno obrazovanje te poboljšati postojeće stanje u državnim školama. Jedna je od reformskih
pedagogija koja je prisutna u Hrvatskoj i waldorfska pedagogija. U dvjema waldorfskim školama (u Zagrebu i
Rijeci) obrazuju se učenici prema pedagoškim idejama Rudolfa Steinera koji je prije gotovo stotinu godina osnovao prvu waldorfsku školu i dao osnovne smjernice waldorfske pedagogije. Steinerov holistički pristup obrazovanju i stjecanje znanja uključivanjem što više osjetila u proces učenja i doživljavanja omogućuje učenikov
cjelovit razvoj, odnosno razvijanje učenikova intelekta, osjećanja i volje. Raznolik nastavni sadržaj waldorfskih
škola, koji potpomaže pedagošku koncepciju uspjeha za sve, stječe se umjetničkim i radnim odgojem, čime
se omogućuje razvijanje mnogih praktičnih vještina. Produženi se boravak organizira radi zbrinjavanja učenika
nižih razreda (uglavnom) nakon obvezne nastave, a u njemu uz stručno vodstvo učitelja – voditelja produženoga
boravka učenici obavljaju školske obveze i provode svoje slobodno vrijeme. Kako u produženom boravku nema
propisanih sadržaja, učitelji – voditelji produženoga boravka imaju veliku slobodu u planiranju i provođenju
slobodnoga vremena, tj. raznih aktivnosti. Sadržaji i aktivnosti kojima se ispunjava slobodno vrijeme učenika
u produženom boravku stoga ponajviše ovise o afinitetima, kreativnosti, volji i domišljatosti učitelja – voditelja
produženoga boravka. Upravo iz toga razloga produženi boravak nudi mogućnost implementiranja elemenata reformskih pedagogija u državne osnovne škole u Hrvatskoj. U radu se iznose relevantna istraživanja o
implementaciji pedagoških ideja Rudolfa Steinera u državne osnovne škole u svijetu i Hrvatskoj te razmatra
mogućnost uvođenja elemenata waldorfske pedagogije kao što su: ručni i praktični rad, sviranje blok-flaute,
učenje aritmetike uz pokret, pričanje priča, crtanje formi i druge odgojno-obrazovne aktivnosti u produženom
boravku.
Ključne riječi: državna osnovna škola; produženi boravak; reformska pedagogija; waldorfska pedagogija.
Abstract:
The pedagogical concepts of reform pedagogies offer many valuable methodical and didactic solutions that
can improve traditional education and the existing situation in public schools. One of the reform pedagogies
that is present in Croatia is the Waldorf pedagogy. In two Waldorf schools (in Zagreb and Rijeka) students are
educated on pedagogical ideas of Rudolf Steiner, who founded the first Waldorf school almost 100 years ago
and set the basic guidelines of Waldorf pedagogy. Steiner’s holistic approach towards education and the acquisition of knowledge by involving as many senses in the process of learning and experiencing enables student’s
holistic development, that is, the development of the student’s intellect, emotions and will. The diverse educational content of Waldorf schools promotes the pedagogical concept of success for all acquired through art and
work, allowing the development of many practical skills. The extended day programme is organised to take care
of lower class students (mostly) after regular lessons. In it students complete their school obligations and spend
their leisure time under the expert guidance of extended day programme teachers. As there is no prescribed
educational content in the extended day programme, the teachers have freedom in planning and execution of
free time, i.e. different activities. The educational content and activities that meet the leisure of students in the
extended day programme therefore largely depend on the preferences, creativity, will and ingenuity of extended
day programme teachers. Due to the above mentioned, the extended day programme offers the possibility of
implementing elements of reform pedagogies in public primary schools in Croatia. This paper presents the current state-of-the-art on the implementation of pedagogical ideas of Rudolf Steiner in public primary schools in
the world and in Croatia and elaborates the introduction of elements of Waldorf pedagogy, such as handiwork
and practical work, playing the recorder, learning arithmetic through movement, storytelling, form drawing and
other educational activities in the extended day programme.
Keywords: extended day programme; public elementary school; reform pedagogy; Waldorf pedagogy
179
Implementacija pedagoških ideja Rudolfa Steinera u produženom boravku /
Implementation of Rudolf Steiner’s Pedagogical Ideas in the Extended Day
Programme
Odnos odgojitelja prema samovrednovanju dječjih vrtića /
Preschool Teachers’ Attitudes Towards the Self-Evaluation of
Preschool Institutions
Maja Drvodelić1, Vlatka Domović1
• Katedra za pedagogiju i didaktiku
Sažetak:
Sustavno samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskoga odgoja u Hrvatskoj započelo je 2012. godine i od
tada se kontinuirano provodi u vidu jednogodišnjih ciklusa prikupljanja podataka o funkcioniranju ustanove, analize situacije i definiranja jednogodišnjih razvojnih planova (Muraja, 2012). Samovrednovanje je proces kojim se
sustavno prati, analizira i procjenjuje uspješnost sveukupnoga rada odgojno – obrazovne ustanove kako bi se trajno unaprijedila kvaliteta njezina rada i stvorilo poticajno radno ozračje (Vranković i Reberšak, 2008). Dosadašnja
istraživanja iz područja samovrednovanja u Republici Hrvatskoj uglavnom se odnose na samovrednovanje škola
(Bezinović, 2010, Vranković i Reberšak, 2008), a u ovome radu fokus je na procesu samovrednovanja ustanova
ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja. Na uzorku od 170 odgojitelja zaposlenih u dječjim vrtićima u Republici Hrvatskoj ispitana su mišljenja o procesu samovrednovanja dječjih vrtića. Cilj je rada analizirati postoje li
razlike u odnosu odgojitelja prema aktivnom sudjelovanju u tom procesu s obzirom na vrstu završene edukacije
iz područja samovrednovanja. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine. U prvoj su skupini bili odgojitelji koji nisu
prošli nikakvu vrstu edukacije, u drugoj skupini su odgojitelji koji su završili kolegij o samovrednovanju na diplomskom studiju, a treća je skupina ispitanika koji su sudjelovali u kraćem stručnom usavršavanju. Dodatni je cilj bio
utvrditi može li se, i u kojoj mjeri, na temelju odnosa odgojitelja prema samovrednovanju i duljine radnoga staža
predvidjeti njihova spremnost za aktivno uključivanje u proces samovrednovanja vrtića. Rezultati pokazuju da se
odgojitelji koji su tijekom diplomskog studija pohađali kolegij o samovrednovanju smatraju bolje osposobljenima
od onih koji su završili neki oblik kratkotrajnoga stručnoga usavršavanja ili nisu ni na koji način bili educirani. Oni
iskazuju i najveću spremnost za aktivno sudjelovanje u timu za kvalitetu koji je odgovoran za provedbu samovrednovanja u njihovim vrtićima. Pri predviđanju motiviranosti za aktivnim sudjelovanjem u procesu samovrednovanja predškolske ustanove najznačajnijim prediktorima pokazali su se stavovi i znanje, odnosno oni odgojitelji
koji su imali pozitivniji stav i veće znanje ujedno su i spremniji sudjelovati u timovima za kvalitetu.
Ključne riječi: obrazovanje odgojitelja; samovrednovanje predškolskih ustanova; odnos odgojitelja prema
samovrednovanju
Abstract:
A systematic self-evaluation of preschool institutions in Croatia started in 2012 and has since been conducted
as a one-year cycle of collecting data about preschool activities, present-state analyses and construction of
plans for development. Self-evaluation is a process that systematically assesses, analyses and evaluates work
effectiveness in order to assure quality improvement and create a stimulating work climate (Vranković, Reberšak,
2008). Previous researches in the field of self-evaluation in Croatia examine school self-evaluation (Bezinović,
2010, Vranković and Reberšak, 2008) whereas this paper focuses on the preschool self-evaluation process.
The questionnaire Attitudes Toward Self-Evaluation was distributed among 170 preschool teachers employed in
preschool institutions in Croatia. The main aim of this research was to determine the differences in preschool
teachers’ attitudes toward active involvement in the self-evaluation process with respect to the type of preschool
teacher training in the field of self-evaluation. The respondents were classified into three groups: 1) preschool
teachers who have not had any type of self-evaluation training; 2) preschool teachers who have completed the
course during their graduate study; and 3) preschool teachers who participated in short term teacher professional development programs. An additional goal was to determine if preschool teachers’ willingness for active
engagement in the self-evaluation process could be predicted based on their attitudes and years of preschool
service. The results show that preschool teachers who attended the self-evaluation course during their graduate study consider themselves more empowered for the process than the other two groups of respondents.
They express the highest level of willingness for active participation in Teams for Quality Assurance that conduct
the self-evaluation process in preschools. What has been established is that the most significant predictors of
motivation for active involvement in self-evaluation process are attitudes toward the process self-evaluation and
knowledge.
Keywords: attitudes toward self-evaluation; preschool teacher training; preschool self-evaluation
www.UFZG2015.com
Snježana Dubovicki1, Renata Jukić2
Faculty of Education, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Osijek, Croatia
• Department of Social Sciences
1
Faculty of Humanities and Social Sciences, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Osijek, Croatia
• Department of Pedagogy
2
Sažetak:
Baveći se istraživanjem kreativnosti u sveučilišnoj nastavi, uočena je nužnost reformi kurikula nastavničkih studija
koji bi inzistirali na povezivanju ciljeva i ishoda učenja koji će pripremiti buduće nastavnike za kreativno izvođenje
nastavnoga procesa. Vodeći se humanističkim pristupom, cilj je rada utvrditi koliko se kreativnost, kao odrednica
suvremene nastave, spominje u kurikulima nastavničkih studija Filozofskoga fakulteta i Fakulteta za odgojne i
obrazovne znanosti u Osijeku. U ovome se radu kreativnost shvaća kao jedna od kvaliteta ličnosti koja svakome
pojedincu omogućuje ostvarenje samoga sebe do punoga potencijala. Podrazumijeva upotrebu divergentnoga mišljenja, pronalaženje više odgovora na isto pitanje, oslobađanje emocija, poticanje mašte, stvaranje
originalnih rješenja. Anketiranjem i intervjuom ispitali smo i stavove sveučilišnih profesora (N=44) o važnosti
kreativnosti u sveučilišnoj nastavi. U empirijskom smo dijelu analizirali odabrane kurikule nastavničkih studija te
procjenjivali zastupljenost elemenata kreativnosti u sadržajima i ishodima učenja pojedinih kolegija na temelju
kriterija koje smo sami konstruirali. Rezultati istraživanja potvrđuju prisutnost elemenata kreativnosti u kurikulima
nastavničkih studija, ali tek na razini prepoznavanja postojanja postavljenih odrednica. Stavovi profesora obaju
fakulteta upućuju na nužnost poticanja kreativnosti u sveučilišnoj nastavi, no uočava se razlika u shvaćanju pojma
kreativnosti u nastavnom procesu te se nastavnički iskazi u potpunosti ne poklapaju sa sadržajima i ishodima
učenja pojedinih kolegija.
Ključne riječi: kreativnost; kurikulum učiteljskoga studija; reforma; sveučilišni profesori.
Abstract:
By conducting research of the creativity in university teaching, there is a necessity to reform the teacher education curriculum, a reform which would insist on linking the objectives and outcomes of learning that will prepare
future teachers for creative performance of the teaching process. Guided by a humanist approach, the aim of
this paper is to determine how much is creativity, as a determinant of modern teaching, mentioned in teacher
education curricula of the Faculty of Humanities and Social Sciences and the Faculty of Educational Sciences in
Osijek. In this paper, creativity is perceived as a personal quality that enables every individual to actualize themselves to their full potential. It implies the use of divergent thinking, finding more answers to the same question,
releasing emotions, stimulating the imagination. We have conducted a survey and interviews about the attitudes
of university professors (N = 44) on the importance of creativity in university teaching. In the empirical part of
the research, we analysed the selected curricula of teacher education studies and evaluated the representation
of elements of creativity in the content and the outcomes of learning in particular courses on the basis of criteria
which we constructed ourselves. The results of the research confirm the presence of elements of creativity in
teacher studies curricula, but only at the level of recognition of the existence of the set guidelines. The attitudes
of professors of both faculties point to the necessity of encouraging creativity in university teaching, but there is
a notable difference in the understanding the concept of creativity in the teaching process, while the teachers’
statements do not fully correspond with the contents and outcomes of learning of particular courses.
Keywords: creativity; curriculum of the faculty of teachers’ education; reform; university professors
181
Temelji reforme sveučilišne nastave za učitelja budućnosti /
The Foundations of the University Teaching Reform for the Teacher
of the Future
Opravdanost nastave filma u sekundarnome obrazovanju kao nadgradnja
nastave medijske kulture u primarnome obrazovanju / The Justifiability of
Teaching Film in Secondary Education as an Upgrade to Media Culture
Teaching in Primary Education
Ana Đordić1, Jelena Modrić1
Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska
• PDS književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture
Sažetak:
Medijska je kultura, koja obuhvaća i film, jedno od predmetnih područja nastave Hrvatskoga jezika u osnovnoj
školi, a u srednjim je školama medijska kultura institucionalno zanemarena. Prema podacima MZOS-a u školskoj
godini 2013./2014. u Republici Hrvatskoj jedanaest je srednjih škola svojim učenicima ponudilo mogućnost
slušanja fakultativnoga predmeta Filmska umjetnost. Prema anketi provedenoj školske godine 2011./2012. u
zagrebačkoj XIII. gimnaziji, na uzorku od 116 učenika, 85 % učenika smatra da bi u gimnazijski program trebalo
uvrstiti i predmet Filmska umjetnost. U tome kontekstu postavlja se pitanje opravdanosti uvođenja takva predmeta u srednjoškolske kurikule, posebice stoga što je riječ o internetskim generacijama učenika koji gotovo svakodnevno konzumiraju film. Sukladno tome, postavljaju se i pitanja tehničko-materijalnih i kadrovskih mogućnosti
uvođenja takva predmeta u gimnazije, ali i nedostatka suvremene metodike nastave filma u srednjoj školi. Praksa
rada s učenicima na Eksperimentalnoj nastavi filma u kinu Tuškanac te fakultativni predmet Filmska umjetnost
koji se učenicima nudi u XIII. gimnaziji mogli bi dati odgovore na neka od postavljenih pitanja, a riječ je o istim
učenicima koji su ispunjavali i anketu provedenu školske god. 2011./2012. Zašto film i zašto film u školi? Koja su
osnovna metodička polazišta takve nastave? Je li filmsko obrazovanje pravo današnjih generacija učenika i, ako
jest, kako se ono uopće može uključiti u postojeći kurikul?
Ključne riječi: filmska umjetnost; gimnazija; kurikul; metodika
Abstract:
Media culture, which includes film, is one of the subject areas of Croatian language teaching in primary schools,
whereas it is institutionally ignored in secondary education. According to the Croatian Ministery of Science,
Education and Sports, during the academic year 2013/2014, eleven secondary schools in Croatia offered their
students the possibility of enrolling into the Film Arts elective subject. According to the survey conducted during 2011/2012 in the XIIIth gymnasium secondary school in Zagreb on a sample of 116 students, 85% of the
students believed that the subject of Film Arts should be included in the secondary school program. In this
context, the question of justification of the introduction of such subject in the secondary school curricula arises,
particularly because it concerns the Net Generation students who consume movies on an almost daily basis.
Accordingly, questions that also arise are related to technical or material equipment, as well as staff, but also
concerns about the lack of modern methods of teaching film in secondary schools. The practice of working with
students on experimental film teaching organized in the Tuškanac cinema and the Film Arts elective subject
that is offered to secondary school students in the XIIIth gymnasium could provide answers to some of those
questions, and the students concerned are the ones who participated in the survey in 2011/2012. Why film and
why film in school? What are the basic methodological starting points of such teaching? Is the education in Film
Arts a right of today’s generation of students and, if so, how can it even be included in the current curriculum?
Keywords: Film Arts; secondary school; curriculum; methodology
www.UFZG2015.com
Lidija Eret1
Osnovna škola Eugena Kvaternika Velika Gorica/Učiteljski fakultet u Zagrebu, Velika Gorica/Zagreb, Hrvatska
• predmetna nastava/doktorand odgojnih znanosti
Sažetak:
Svakodnevna komunikacija današnjih učenika sve više uključuje uporabu pametnih telefona i različitih društvenih
mreža. Ovaj rad donosi analizu mišljenja učenika osmih razreda osnovnih škola (N=126) i studenata završne
godine Učiteljskog fakulteta (N=116) na koji način se Facebook kao društvena mreža i pametni telefoni kao
sredstvo komunikacije mogu koristiti u nastavi. Također su prikazana idejna rješenja učenika i budućih učitelja
za obogaćivanje tijeka nastavnoga procesa i komunikacije u nastavi uporabom Facebooka i pametnih telefona.
Mišljenja učenika i studenata ispitana su upitnikom od 10 pitanja, od kojih se 8 procjenjuju Likertovom skalom
od 5 stupnjeva, dok su 2 pitanja otvorenoga tipa.
Ključne riječi: društvene mreže u nastavi; Facebook u nastavi; mobile-learning; osnovna škola; pametni telefoni
u nastavi
Abstract:
Daily communication of today’s students increasingly involves the use of smartphones and various social networks. This paper presents an opinion analysis of eighth-grade primary school students (N = 126) and final year
students of the Faculty of Teacher Education (N = 116) in what way can Facebook as a social network and smartphones as a means of communication be used in education. It also presents students’ and teacher candidates’
conceptual design to enrich the education process and communication using Facebook and smartphones.
Opinions of students and teacher candidates were demonstrated using a 10-question questionnaire, 8 of which
were evaluated with the 5-degree Likert scale, while 2 final questions were open-ended type.
Keywords: social networks in education; Facebook in education; mobile-learning; primary school; smartphones
in education
183
Mišljenja osnovnoškolskih učenika i budućih učitelja o mogućnostima
primjene Facebooka i pametnih telefona u nastavi / Opinions of Primary
School Students and Teacher Candidates about the Possibilities of
Implementing Facebook and Smartphones in Education
Blog – obrazovni alat i poveznica između nastavnika i učenika /
Blogs as a Tool in Education and the Bridge Connecting Teachers
and Students
Monika Frania1
Sažetak:
Blog, kao oblik društvenoga medija, prisutan je na internetu prilično dugo. Njegova se funkcija znatno promijenila od vremena kada se prvi put pojavio. Može se definirati kao redovito ažurirana mrežna stranica (koju obično
vodi pojedinac ili manja skupina) koja je pisana u neformalnom konverzacijskom stilu. Od 2005. godine mnogi
nastavnici pokušali su uključiti blog u obrazovni kontekst kako bi poboljšali komunikacijsko okruženje i kako bi
poduprli poučavanje i učenje. Blog nas može poučiti različitim vještinama, uz već gore navedene alate. Redovito
bloganje potiče razvoj vještine pisanja i istraživanja. Bloganje također podupire digitalnu pismenost jer učenik
uči kritički procijeniti i ocijeniti različite mrežne izvore. U ovome će radu biti analizirane osnovne funkcije obrazovnoga bloga. Cilj je rada promišljanje o uporabi bloga u školskom okruženju. U radu će biti prikazani primjeri
učinkovitoge uporabe u Poljskoj i drugdje.
Ključne riječi: blog; obrazovanje; društveni mediji; učenje; škola; Abstract:
Blog, as a kind of social media, is present in the Internet relatively long. Its function has changed a lot since the
time when it first appeared. It can be defined as a regularly updated website (typically run by an individual or a
small group) that is written in an informal or conversational style. Since 2005, many teachers have attempted
to implement a blog in the educational context to enhance the communication environment and to support
teaching and learning. Blogs can teach a variety of skills in addition to the particular subject under discussion.
Regular blogging fosters the development of writing and research skills. Blogging also supports digital literacy as
the student learns to critically assess and evaluate various online resources. The basic functions of educational
blogs will be analyzed in this article. The aim will be to reflect on the use of blogs in the school environment. The
examples of effective use in Poland and beyond will be shown.
Keywords: blog; education; social media; learning; school
www.UFZG2015.com
Josipa Franić1, Marina Đuranović2
Osnovna škola Dragutina Lermana, Brestovac, Hrvatska
• nastava
1
• fakultet
2
Sažetak:
Prema podacima UNESCO-a čak 10% djece rađa se s nekim oštećenjem ili ga stječe u ranoj dječjoj dobi.
Način i kvaliteta života djece s teškoćama u razvoju znatno ovisi o stavovima osoba koje ih okružuju. Kod velikog
broja djece teškoće u razvoju detektiraju se tek kada dijete pođe u školu. Suvremena hrvatska škola promiče
i omogućuje integraciju učenika s lakim teškoćama u razvoju u redoviti školski sustav. Samim time, djeca s
teškoćama spontano usvajaju određene socijalne obrasce ponašanja putem interakcije s drugom djecom dok
se njihovim vršnjacima pruža prilika za učenje i razvijanje empatije i međusobnoga uvažavanja. Međutim, postavlja se pitanje koliko današnja škola uistinu zadovoljava potrebe ove djece te omogućava li razvoj svih njihovih
intelektualnih, tjelesnih, emocionalnih i drugih sposobnosti. U ovome radu govori se o učenicima s teškoćama u
razvoju, modelima njihova školovanja te o kompetencijama učitelja za rad s ovom izrazito zahtjevnom i ranjivom
dječjom populacijom.
Ključne riječi: integracija; škola; učenici; učitelj
Abstract:
According to UNESCO, 10% of children are born with some sort of impairment or get it in their early childhood. The manner and quality of life of children with disabilities significantly depends on the attitudes of people
around them. For many children, developmental difficulties are detected when the child starts school. Contemporary Croatian school promotes and enables the integration of students with mild disabilities into the regular school system. Therefore, children with disabilities spontaneously adopt certain social patterns of behavior
through interaction with other children, while their peers get an opportunity for learning and developing empathy
and mutual respect. However, the question is how today’s school really meets the needs of these children and
does it allow them to develop their intellectual, physical, emotional and other capabilities. This paper discusses
students with disabilities, models of their education and the competences of teachers to work with this highly
demanding and vulnerable population of children.
Keywords: integration; school; student; teacher
185
Integracija učenika s teškoćama u razvoju u redovite razredne odjele /
Integration of Students with Disabilities into Regular Classes
Interkulturalnost iz aspekta pedagogije i integracije u predškolski odgoj
s osvrtom na suradnju s roditeljima/ Interculturalism from the Aspect
of Pedagogy and Integration in Preschool with Emphasis on Cooperation
with Parents
dr. Maja Hmelak1, dr. Jurka Lepičnik Vodopivec1
Faculty of Education, Maribor, Slovenia
• Department of preschool study
Sažetak:
Ključna točka ovoga rada je istraživanje interkulturalnosti u predškolskome odgoju. U kurikulu za predškolski
odgoji, koji je i službeni dokument za rad u predškolskoj ustanovi u Sloveniji, interkulturalizam kao pedagoškodidaktički princip definiran je kroz principe raznolikosti i multikulturalnosti. Ovo područje podrazumijeva obrazovnu, kurikularnu i didaktičku dimenziju. Posljednjem je dana posebna pažnja s obzirom da je to okvir unutar
kojega autori prezentiraju važnost odgojiteljeva pristupa u interkulturalnoj komunikaciji, s djecom i roditeljima. To
nalaže da odgojitelj izgradi sigurno i pouzdano okruženje koje će doprinijeti uspješnoj integraciji djece i njihovih
roditelja, članova manjinske skupine, u grupu. U isto vrijeme, stručna i osobna priprema odgojitelja na dolazak
djeteta i roditelja od jednake je važnosti. Empirijski dio sastoji se od prikaza rezultata istraživanja o pripremi odgojitelja za razgovor s roditeljima djece koja su dio manjinske skupine. Odnosi se na istraživanje slučaja s uzorkom
od 85 odgojitelja i njihovih asistenata u predškolskim ustanovama na području Velenja. Na osnovi rezultata, autori su uočili da prije upoznavanja djeteta različite kulturalne ili nacionalne pozadine u grupu, većina je odgojitelja
razgovarala s grupom o kulturi, religiji, tradicijama i materinskome jeziku toga djeteta kako bi se znali suočiti s
različitim te su bili spremni na razgovor s roditeljima toga djeteta.
Ključne riječi: institucionalno predškolsko obrazovanje; interakcija s roditeljima; multikulturalnost; predškolska
pedagogija
Abstract:
The central point of the article is the study of interculturalism in preschool. In the Curriculum for Preschools,
which is the official document for work in preschools in Slovenia, Interculturalism as a pedagogic-didactic principle is defined through principles of diversity and multiculturalism. The field encompasses educational, curricular
and didactic dimensions. The latter is given special attention, as it is the framework within which the authors
present the importance of preschool teachers’ approach to intercultural communication, both with children and
with parents. This requires the teacher to establish a safe, trustworthy environment that will contribute to successful integration of children and their parents, who are members of minorities, into the group. At the same
time, professional as well as personal preparation of the preschool teacher for the arrival of the child and his
parents is of equal importance. The empirical part is the presentation of the results of a study about preschool
teachers’ preparation for a conversation with parents of children who are part of a minority. It pertains to a case
study with 85 preschool teachers and their assistants from preschools in the Velenje area. Based on the results,
the authors find that before introducing a child with a different cultural or national background to the group, the
majority of preschool teachers talked to the group about the culture, religion, traditions and the mother tongue
of the child, so they knew how to face someone different and were ready for a conversation with the parents of
that child.
Keywords: institutional preschool education; interaction with parents; multiculturalism; preschool pedagogy
www.UFZG2015.com
Lejla Hodžić1, Merima Zukić1
Filozofski fakultet Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Sažetak:
Profesionalni razvoj nastavnika započinje inicijalnim obrazovanjem, traje do kraja nastavničke karijere i okrunjen
je sticanjem i razvijanjem različitih sposobnosti, vještina i kompetencija, kako specifičnih tako i generičkih. Profesionalni razvoj morao bi biti u skladu s potrebama pedagoške prakse, ali i cjelokupnoga socijalnog okruženja.
U radu se prezentira pionirski pokušaj provjere da li i koliko inicijalno obrazovanje na nastavničkim faultetima
potiče razvijanje “mekih” vještina. Po uzoru na MASS projekt realiziran pod pokroviteljstvom Europske unije u
pet zemalja (Nizozemska, Švedska, Grčka, Rumunjska,Velika Britanija), definirana je lista od petnaest kriterija
temeljena je na procjeni vještina i kompetencija stručnoga obrazovanja i obuke. Procjena kriterija rađena je na
osnovi skale samoprocjene primijenjene na studentima prve godine I. ciklusa i završne godine II. ciklusa. Rezultati istraživanja predstavljaju smjernice za moguću izmjenu postojećih nastavnih planova i programa s ciljem
njihovoga usklađivanja s potrebama prakse i poticanja zapošljavanja.
Ključne riječi: inicijalno obrazovanje; „meke“ vještine; zapošljavanje
Abstract:
Professional teacher development begins with pre-service education, lasts until the end of the teacher’s career
and is enriched by acquiring and developing different capabilities, skills and competences, specific and generic.
It should answer to the needs of educational practice and the whole social environment. The paper presents a
pioneer research of whether pre-service education encourages the development of soft skills. The list of fifteen
criteria has been defined according to the MASS project framework, which was realized under the patronage
of the EU in five countries (The Netherlands, Sweden, Greece, Romania, United Kingdom) and it is based on
the assessment of skills and competences of vocational education and training. The assessment of criteria has
been done according to a self-assessment scale applied with students at the beginning and at the end of their
university education. The research results are important guidelines for possible curricula changes, with the aim
of their adjustment to the needs of educational practice and promotion of employability.
Keywords: employability, pre – service education, “soft” skills
187
Inicijalno obrazovanje i razvijanje “mekih” vještina kod studenata
nastavničkih fakulteta / Pre–Service Education and the Development
of ‘Soft’ Skills in Students’ at Teacher Universities
Obrazovanje nastavnika u kontekstu interkulturalizma – identifikacija
obrazovnih potreba studenata/ Teacher Education in the Context of
Interculturalism – Identification of Students’ Educational Needs
Lejla Hodžić1, Emina Dedic1, Larisa Kasumagić Kafedžić1
Filozofski fakultet Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Sažetak:
Heterogene suvremene društvene grupe pružaju prilike za učenje i kao takve omogućavaju procese međusobnoga
upoznavanja, razumijevanja i uspostavljanja pozitivnih odnosa među kulturama. Interkulturalni odgoj i obrazovanje u XXI. stoljeću ističe pravo na različitost, pravo na ostvarivanje jednakih mogućnosti i priprema mlade za
zajednički život u heterogenim grupama. U kontekstu Bosne i Hercegovine, postkonfliktne/poslijeratne zemlje,
ovakve kompetencije trebale bi zauzimati primarno mjesto u obrazovanju nastavnika svih predmetnih područja.
Budući da interkulturalna kompetencija zauzima značajno mjesto među temeljnim kompetencijama suvremenog i europski usmjerenoga nastavnika, propitivali smo usklađenost u obrazovanju nastavnika i potreba prakse
u kontekstu interkulturalizma. Uzorak istraživanja činili su studenti nastavničkih smjerova, a u svrhu prikupljanja
podataka korištene su fokus-grupe. Rezultati istraživanja ukazuju na vrlo usko shvaćanje pojma interkulturalizam
te u skladu s tim i nerazumijevanje značaja interkulturalnih kompetencija. S obzirom da bi inicijalno obrazovanje
trebalo pripremati nastavnike za djelovanje u interkulturalnom okruženju, otvaraju se mnoga pitanja za raspravu.
Radom želimo dati neke odgovore, ali i potaknuti na ozbiljnije bavljenje ovom problematikom.
Ključne riječi: heterogene grupe; interkulturalni odgoj i obrazovanje; kompetencije; obrazovne potrebe.
Abstract:
Heterogeneous and contemporary social groups offer opportunities for learning and as such they enable the
processes of mutual encounters, understanding and establishing positive relations amongst different cultures.
Intercultural education in the 21st century emphasizes the rights to be different as well as rights of equality,
which prepare the youth for shared life in heterogeneous groups. In the context of Bosnia and Herzegovina, a
post-conflict country, such competences should maintain the leading positions in teacher education programs
of all subjects. Therefore, we examined the compatibility of teacher education and educational practice requirements in the context of interculturalism. We used focus groups with students of teacher studies to collect
qualitative data. The results show very weak understanding of interculturalism and the importance of intercultural
competences. This paper opened many questions regarding pre-service teacher education and preparation of
future teachers for teaching within the intercultural context. We tried to provide some answers but also to invite
for further researches.
Keywords: competencies; educational needs; heterogeneous groups; intercultural education
www.UFZG2015.com
Milena Ivanuš Grmek1, Branka Čagran1
University of Maribor, Maribor, Slovenia
Sažetak:
Istraživanja (npr. Marentič Požarnik, 2000, 2004; Valenčič Zuljan, 2001) upozoravaju da učiteljevo shvaćanje
znanja ne suoblikuje samo njegova shvaćanja učenja i načina učenja, već i njegovo shvaćanje izvođenja nastave.
Budući da su učenje učitelja i budućih učitelja te njihov pogled na nastavu vrlo kompleksni, proveli smo empirijsko istraživanje na uzorku studenata studijskih programa Razredna nastava, Predškolski odgoj i Pedagogija
(n=487), učitelja osnovnih škola i gimnazija (n=280) i visokoškolskih učitelja Učiteljskog i Filozofskog fakulteta
(n=140) iz triju država (Slovenija, Hrvatska, Srbija). Istraživanjem smo željeli osvijetliti njihovo shvaćanje učenja s
gledišta pet dimenzija: unutarnja regulacija učenja, znanje kao aktivni konstrukt, surađivačko učenje, dinamički
pogled na sposobnosti, tolerancija prema nepouzdanosti. Zanimala nas je i njihova samorefleksija promjena
procesa učenja i poučavanja. Prilikom kontroliranja uloge države (različitih sustava obrazovanja učitelja) provjerili
smo razlike (1) među studentima s obzirom na studijski program (Razredna nastava, Predškolski odgoj, Pedagogija) i fakultet (Učiteljski fakultet, Filozofski fakultet), (2) među učiteljima s obzirom na školu (osnovna škola,
gimnazija) i radni staž te (3) među visokoškolskim učiteljima s obzirom na spol, fakultet (Učiteljski fakultet,
Filozofski fakultet) i radni staž. Rezultati pokazuju da država nije važan čimbenik razlika, ali smo otkrili statistički
značajne razlike među studentima (s obzirom na program, fakultet), učiteljima (s obzirom na školu, radni staž)
i visokoškolskim učiteljima (s obzirom na spol, fakultet) u nekim dimenzijama. Svima (studentima, učiteljima,
visokoškolskim učiteljima) zajednička je težnja za procesno orijentiranim shvaćanjem učenja. Posljednje, više
nego za studente i učitelje osnovnih škola te gimnazija, vrijedi za visokoškolske učitelje.
Ključne riječi: nastava; profesionalni razvoj; student; učenje; učitelji
Abstract:
The paper presents the results of an empirical study carried out on a sample of students in the Class Teaching,
Preschool Education and Pedagogy study programmes (n=487) from the following three countries: Slovenia,
Croatia and Serbia. The study aimed to shed light on their notions of learning from the viewpoint of the following
five dimensions: internal regulation of learning; knowledge as an active construct; group (cooperative) learning;
dynamic perspective of abilities; and tolerance towards uncertainty. We were also interested in their self-reflection on changes in the learning process. We found that the students were relatively homogenous in their belief
that all dimensions of the process-oriented notion of learning were important. In examining the role of the state
and the study program, we found a few statistically significant differences; however, their impact was relatively
low. Students from Croatia thus outscored students from other countries, in particular from Slovenia, in terms
of the following dimensions: knowledge as an active construct; group learning; and dynamic perspective of the
abilities. Preschool education students outscored students of pedagogy and class teaching in terms of the internal regulation of learning dimension. Pedagogy students outscored other students from the point of view of
the knowledge as an active construct dimension and the dynamic perspective of the abilities. Furthermore, we
found that half of the students detected a change in learning since enrolling in pedagogy study programmes.
The change regards a move from a quantitative concept of learning to a qualitative one. No statistically significant differences exist between countries; however, they exist with respect to the program. Pedagogy students
prevail among those who detect changes in learning.
Keywords: Croatia; professional development; Serbia; Slovenia; students
189
Shvaćanje učenja kod učitelja i studenata – budućih pedagoških radnika –
u tri države /The Notion of Learning in Students - Future Pedagogical
Workers - in Three Countries
Stavovi učitelja razredne nastave prema značajkama školskoga prostora/
Attitudes of Elementary School Teachers Towards Characteristics of
School Space
Lucija Jančec1
Faculty of Education University of Primorska / Pedagoški fakultet Sveučilišta u Kopru, Koper, Slovenia
• Educational sciences/Edukacijske znanosti
Sažetak:
Učenici u školi, osim učenja sadržaja propisanih školskim kurikulom uče “još nešto drugo”. To je sadržaj kurikula
procesa, skrivenoga kurikula. Rasprava o skrivenome kurikulu promišlja o svakodnevnim fenomenima koji nas
okružuju, osobito u institucionalnome životu, primjerice ritualima, rutinama, vrijednostima no jednako tako u to
možemo ubrojiti ono što nas u fizičkom smislu okružuje – zgrade, škole, arhitekturu. Autori navode da prostor možemo smatrati „trećim učiteljem“, „trodimenzionalnim udžbenikom“ te da poruke prostora nisu samo
vizualne, već škola poručuje i mirisom, školskim zvonom, a sve to utječe na osjećaje, vrednote, odnose, spoznaje
i dr. Osim toga, primjećuje se povezanost zdravlja učenika i učenja: učenici u primjereno opremljenim ili ekoškolama manje oboljevaju i imaju bolje rezultate pri učenju. Poticajan školski prostor ima važnu i pozitivnu
ulogu pri poučavanju i učenju i utječe na bolje rezultate učenika i bolji rad učitelja, dok se zbog neprimjerenoga
školskog prostora zaposlenici i učenici osjećaju manje učinkoviti i motivirani, teže većem izostanku iz škole,
lošijem ponašanju i nižim uspjesima u učenju. Svrha je rada uočiti kakvih su stavova prema značajkama prostora te postoje li sličnosti i razlike u stavovima među učiteljima razredne nastave u Sloveniji (N=188) i Hrvatskoj
(N=174) s obzirom na dob i staž. Rezultati ukazuju da stavovi učitelja razredne nastave nisu u značanoj vezi s
dobi i radnim iskustvom, kao da ni ne postoje statistički značajne razlike među njima. Temeljem ocjena pojedinih
tvrdnji možemo uvidjeti otvorenost učitelja prema važnosti upotrebe i značenja prostora u odgojno-obrazovnom
procesu.
Ključne riječi: prostor; skriveni kurikulum; stavovi; učitelji razredne nastave
Abstract:
Aside from the contents prescribed in the school curriculum, pupils also learn “other things” in school. This is
the content of the curriculum of process, the hidden curriculum. Discussion on the hidden curriculum reflects
on everyday phenomena that surround us, especially in institutional life, such as rituals, routines and values,
but equally so in what physically surrounds us, such as buildings, schools, architecture. The authors note that
space can be considered as a “third teacher”, a “three-dimensional textbook” and that the messages of space
are not only visual, but school talks via its smell, the bell, and all of this affects the feelings, values, relationships,
knowledge and others things in school. Furthermore, there is a connection between health and learning: pupils
in appropriately equipped or eco schools are less frequently ill and have better results in learning. Stimulating
school environment plays an important and positive role in teaching and learning, while inadequate school environment facilities makes staff and pupils less effective and less motivated, makes for greater absence from
school, worse behavior and lower success in learning. The purpose of this paper is to identify attitudes toward
the characteristics of school space and to see whether there are similarities and differences in attitudes among
elementary school teachers in Slovenia (N=188) and Croatia (N=174) according to their age and years of work
experience. The results indicate that the attitudes of elementary school teachers are significantly related to age
and work experience, as if not there are no statistically significant differences among them. Based on the ratings
on individual items, we can see the openness of teachers towards the importance of the use and importance
of space in the educational process.
Keywords: space; hidden curriculum; attitudes; elementary school teachers
www.UFZG2015.com
Lana Jurčec1, Majda Rijavec1
• Department of psychology
Sažetak:
Budući da je prema novijim istraživanjima iz područja pozitivne psihologije dobrobit učitelja važan čimbenik
njihove učinkovitosti, bilo bi vrijedno istražiti što doprinosi njihovoj dobrobiti. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati
odnos radnih orijentacija i dobrobiti i nedobrobiti učitelja razredne i predmetne nastave. U istraživanju je sudjelovalo 295 učitelja razredne nastave i 259 učitelja predmetne nastave s područja Grada Zagreba. Za mjerenje
dobrobiti i nedobrobiti primijenjeni su sljedeći instrumenti: Skala zadovoljstva životom (Diener i sur., 1985), Opće
zadovoljstvo poslom (Scarpello i Campbell, 1983), Skala pozitivnih i negativnih afektivnih stanja (Watson i sur.,
1988), Subskala emocionalne iscrpljenosti (Maslach i sur., 1996). Za mjerenje radnih orijentacija primijenjen je
Modificirani upitnik radnih orijentacija (Wrzesniewski i sur., 1997). Rezultati MANOVA analize pokazali su da su
učitelji razredne nastave zadovoljniji poslom, manje emocionalno iscrpljeni, više orijentirani na učiteljstvo kao
poziv i kao karijeru, a manje na posao samo kao izvor prihoda. Hijerarhijske regresijske analize pokazale su da
je orijentacija na poziv pozitivan prediktor, a orijentacija na posao kao izvor prihoda negativan prediktor svih
mjera dobrobiti, dok je kod nedobrobiti bilo obratno. Zaključno, orijentacija na poziv može povećati dobrobit, a
smanjiti nedobrobit učitelja, dok orijentacija na učiteljski posao samo kao izvor financija može smanjiti dobrobiti
i povećati nedobrobit učitelja. Rezultati mogu imati implikacije za profesionalno savjetovanje i edukaciju učitelja.
Ključne riječi: dobrobit; nedobrobit; radne orijentacije; učitelji razredne i predmetne nastave
Abstract:
Since, according to recent studies in positive psychology, the well-being of teachers is an important factor in
their effectiveness, it would be worth finding out what contributes to teachers’ well-being. The aim of the present
study was to examine the relationship between teachers’ work orientations and their well-being and ill-being.
The sample comprised 295 classroom teachers and 259 subject elementary school teachers from the Zagreb
area. In order to measure teachers’ well-being and ill-being, the following instruments were used: The Satisfaction with Life Scale (Diener et al., 1985), Job Satisfaction - Single Item Scale (Scarpello & Campbell, 1983),
Emotional Exhaustion (Maslach et al., 1996) and Positive and Negative Affective Schedule (Watson et al., 1988).
Teachers’ work orientations were measured using the modified University of Pennsylvania Work–Life Questionnaire (Wrzesniewski et al., 1997). MANOVA results showed that class teachers were more satisfied with their work,
less emotionally exhausted, approached work more frequently as a calling and a career, and less frequently solely
as a mean of financial security. The results of hierarchical regression analysis suggested that calling orientation
was a significant positive, and job orientation a significant negative predictor of well-being, while the opposite
was found for ill-being. It was concluded that calling orientation can increase the psychological well-being and
decrease ill-being. On the other hand, job orientation (work just for financial security) can increase ill-being and
decrease well-being. Results of present study could have practical implications for teacher education and professional counseling.
Keywords: class teachers and subject teachers; ill-being; well-being; work orientations
191
Radne orijentacije, dobrobit i nedobrobit osnovnoškolskih učitelja /
Work Orientations and Well/Ill-Being of Elementary School Teachers
Društveni mediji u suvremenoj komunikaciji i obrazovanju djece i mladeži /
Social Media in Contemporary Communication and Education of Children
and Youth
Stanisław Juszczyk1
Faculty of Education and Psychology University of Silesia, Katowice, Poland
• Education
Sažetak:
U radu se opisuje teorijski koncept korištenja društvenih medija u suvremenoj komunikaciji i obrazovanju djece
i mladih. Društveni mediji mogu se opisati kao sve web i mobilne mreže koje nude slobodan pristup s interaktivnom vezom. Neograničeni pristup (besplatno povezivanje) omogućuje mladom korisniku da pregledava,
komentira i modernizira sadržaj za ostale korisnike u različitim dijelovima mreže te da komunicira s ostalim
korisnicima o ovome mediju ili prikazanome sadržaju. Moderna škola mora biti puno više od cigle i cementa.
Jedinstvena prednost u biti „izvorom“ obrazovanja daleko je iza nas. Kvaliteta i kvantiteta obrazovnoga sadržaja
ne može više biti mjerilo kvalitete obrazovanja za školu; visokokvalitetni obrazovni sadržaj nalazi se svugdje na
internetu. Prema tome, uloga škole pomaknula se od izvora znanja do potvrđivača i primjenjivača znanja. Nove
generacije nastavnika mogu imati pristup informaciji o tome u kojem području učenici imaju problema u razumijevanju predavanja. Nastavnici također moraju znati i vlastita područja na kojima se mogu usavršiti. Razredno
iskustvo za učenikove potrebe mora biti ciljano. Danas se mnogi nastavnici opiru društvenim medijima i ne uspijevaju se prilagoditi novim načinima obrazovanja. Učenici internet-generacija nemaju ista ograničenja kao mi
nekada. Ukoliko nastavnici ne pokažu poštovanje prema novim načinima izražavanja, djeca i mladež postavit će
se obrambeno i nevoljko će se uključiti u rad sa svojim nastavnicima o društvenim medijima. Mi bismo ih trebali
držati za ruke i pokazati kako se koristiti društvenim medijima.
Ključne riječi: besplatno spajanje; web i mobilne mreže
Abstract:
The paper describes a theoretical concept of the use of social media in contemporary communication and education of children and youth. Social media can be described as comprising all web-based and mobile networks
which offer free access with interactive connection. Unrestricted access (free connectivity) allows a single young
user to browse, comment on and modernise the content for other users in different parts of the network and
communicate with other users about this medium or the presented content. A modern school needs to be a
lot more than brick and mortar of studies. The unique advantage of being the “source” of education is gone.
Quality and quantity of educational content can no longer be the benchmark of quality of education for a school;
high quality educational content is everywhere on the Internet. Thus, the role of school has shifted from being
the source of knowledge to the validator and applier of knowledge. New generations of teachers need to have
access to the data where the students are having problems understanding the lectures. Teachers also need to
know their own areas of improvement. The students’ classroom experience needs to be made more targeted.
Today many educators are resistant to social media and failing to adopt to the new ways of education. The students of the Internet generation do not have the same constraints as we had back then. If educators do not pay
respect to the new ways of expression of children and youth, they will remain defensive and less likely to engage
with their teachers on social media. We should hold their hands and tell them how to use it.
Keywords: web-based and mobile networks; free connectivity
www.UFZG2015.com
Lejla Kafedzic1, Snjezana Susnjara1
Faculty of Philosophy/Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
• Department of pedagogy/Odsjek za pedagogiju
Sažetak:
Inkluzivno je obrazovanje kvalitetno obrazovanje koje omogućava da svako dijete dobije optimalne uvjete za
učenje, rast i razvoj. Ono je usmjereno na identifikaciju prepreka i njihovo uklanjanje u realizaciji procesa odgoja
i obrazovanja kao i aktivno sudjelovanje svih subjekata uključenih u ovaj proces. Asistenti u nastavi stručne su
osobe koje pridonose kvaliteti i unapređenju inkluzivnoga obrazovanja te su stoga bitan subjekt u realizaciji
odgojno-obrazovnoga rada u školama, pritom surađujući s nastavnicima, svim učenicima, roditeljima, edukatorima-rehabilitatorima, pedagoškom službom i menadžmentom odgojno-obrazovne ustanove. Cilj je ovoga rada
reflektiranje aktivnosti provedenih u praksi u okviru projekta „Razvijanje sistema podrške u nastavi u osnovnim
školama Kantona Sarajevo“. Projekt se odnosio na zapošljavanje asistenata u nastavi u osnovnim i srednjim
školama koji su bili stručna podrška nastavnicima i svim učenicima u inkluzivnimrazrednim odjelima. U statusu
izravnih korisnika bilo je 60 nastavnika, 123 djece s posebnim potrebama i 1.425 djece u 58 razrednih odjela.
Jedan od ciljeva Projekta bio je i definiranje uloge asistenta na osnovi dostupne literature, iskustva stečenog
praćenjem rada asistentica, analizom anketa koje su popunjavali direktori, pedagozi, nastavnici te u komunikaciji
s roditeljima. Ovaj vodič definira ulogu, kompetencije i odgovornosti asistenta u nastavi. Istraživanje provedeno
nakon realizacije projekta dalo je pozitivne rezultate i pokazalo njegovu potpunu opravdanost i još jednom
potvrdilo potrebu osiguravanja kontinuirane podrške u nastavi.
Ključne riječi: asistenti u nastavi; inkluzivno obrazovanje; kontinuirana podrška; projekt
Abstract:
Inclusive education is qualitative education which enables each child to receive optimal conditions for learning
and development. This type of education is focused on the identification of obstacles and their removal from the
educational process as well as having an active participation in all subjects included in this process. Assistants
in the teaching process are professionals who contribute to the quality and improvement of inclusive education.
Therefore, they are important factors in the realization of the educational process in schools. They cooperate
with teachers, students, parents, educators, rehabilitators, pedagogical services and the management of an
educational institution. The aim of this paper is to present activities which were conducted in practice within
the Development of the Support System in the Teaching Process in Elementary Schools in Canton Sarajevo
project. The project was related to the employment of teaching assistants in elementary and secondary schools,
which offered professional support to teachers and all students in inclusive classes. There were 60 teachers, 123
children with special needs and 1.425 children in 58 classes included in this process. One of the aims of the
Project was to define the role of an assistant. This was done by using available literature, previous experience of
assistants’ work in mentoring, the analysis of the questionnaire filled in by school principals, pedagogues and
teachers as well as through communication with parents. This Guide defines the role, competence and responsability of the assistant in the teaching process. A research promoted after the realization of the project showed
positive results and its complete justification. It confirms once again the need to ensure permanent support in
the teaching process.
Keywords: teaching assistants; inclusive education; permanent support; project
193
Stručna podrška u realizaciji odgojno-obrazovnoga procesa u cilju
osiguranja obrazovanja za sve / Professional Support in the Realization of
the Educational Process is One of the Basic Factors for Education for All
Osvrt na deskriptivno vrednovanje u Republici Makedoniji /
Reflections on Descriptive Assessment in the Republic of Macedonia
Ljupco Kevereski1, Marija Kotevska - Dimovska1, Dragan Ristevski1
Pedagoški fakultet Bitola, Bitola, Macedonia, The Former Yugoslav Republic of
Sažetak:
Vrednovanje učenika promatrano kroz društveno-povijesni odmak govori nam da je ono izrazito osjetljiv,
trenutačan, važan i stalno prisutan indikativan fenomen. Sa svojim implicitnim i eksplicitnim refleksijama ono
je istinski pokazatelj pedagoškoga sazrijevanja društvenih, institucionalnih i pojedinačnih procesa i promjena.
Odnedavno, pedagoška praksa podupire interes za inovaciju postojećih modela vrednovanja učenika uvođenjem
novih sustava praćenja. Problem na koji se osvrćemo u radu je reakcija na uvođenje deskriptivnoga vrednovanja
u Republici Makedoniji kao stvarni izazov za tvorce obrazovnih inovacija kada je riječ o njegovom učinku. Glavni je
cilj rada prikazati stanje u zemlji koje je rezultat uvođenja deskriptivnoga vrednovanja u osnovnome obrazovanju.
Za prikupljanje podataka razvijen je poseban upitnik (PYRO)-25 kako bi se ispitali pedagoška i psihološka
mišljenja mentora, učenika i roditelja o deskriptivnom vrednovanju. Upitnik pokriva 5 područja vezanih uz proces
vrednovanja, a ona su: kvaliteta, motivacija, objektivnost, kompetentnost i komunikacija. Rezultati istraživanja
nude odgovor na pitanje učinkovitosti truda i opravdanosti uvođenja deskriptivnoga vrednovanja te potrebe za
stvaranjem ravnoteže između tradicionalno dominantnoga numeričkog kvantificiranja kognitivnog u osnovi te
uvođenja deskriptivnoga nekognitivno zasnovanog vrednovanja koje je personalizirano, opisno, prema standardima i drugim osobnim prilikama i težnjama. Konačni rezultati ukazuju na postojanje umjerenog ili negativnog
stava nastavnika, roditelja i ostalih sudionika o vrednovanju učinka provedbe.
Ključne riječi: deskriptivno vrednovanje; kvaliteta; motivacija; objektivnost; osnovno obrazovanje,
Abstract:
Student assessment observed with socio-historical distance tells us that it is an extremely sensitive, current,
relevant, and continuously present indicative phenomena. With its implicit and explicit reflection, it is a true indicator of pedagogical maturity of social, institutional and individual processes and change. In recent years, pedagogical practice reinforces the interest in innovation of existing modes of assessment of students, introducing
new monitoring and evaluation systems. A major problem in this paper are the reflections of the introduction
of descriptive assessment in the Republic of Macedonia as a real challenge for the creators of educational innovation when it comes to their effects. The main objective of the paper is to present the conditions in the
country resulting from the introduction of descriptive assessment in primary education. For collecting the data,
a specially designed questionnaire, (PYRO)-25, was used to test the pedagogical and psychological reflections
on descriptive assessment in mentors, students and parents. The questionnaire covers five areas relating to the
assessment process, such as: quality, motivation, objectivity, competence and communication. The research results provide the answer to the question of the effectiveness of the effort and the justification of the introduction
of descriptive assessment and the need for establishing a balance between the long domination of numerical
quantification, which is based on cognitive and descriptive introduction of personalization of descriptions, standards and other individual circumstances and aspirations based non-cognitive attributes. The findings suggest
the existence of a moderate or negative attitude of teachers, parents and other stakeholders to assess the effects of the implementation.
Keywords: descriptive assessment, quality, competence, motivation, objectivity, basic education
www.UFZG2015.com
Irena Kiss1
Škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, Pula, Hrvatska
Sažetak:
Svrha rada nalazi se u analizi, kritičkom osvrtu i tendencijama korekcija četverogodišnjega nastavnog programa kolegija Poslovne komunikacije koji se provodi u strukovnom obrazovanju usmjerenom poduzetništvu.
Poduzetnička edukacija čini područje koje je unutarnjom reformom nastave neophodno interpolirati u sve razine
obrazovnoga sustava, u cilju jačanja interkulturalnih kompetencija i njegovanja kulturoloških razlika. Poticanjem
interkulturalne osjetljivosti stvara se temelj uspješne društvene interakcije, pri čemu se kultura i pojedinca i organizacije postavlja kao konfiguracija poduzetničkoga ponašanja, uzusa, vrijednosti i stavova. Njihove postavke
prenose se različitim oblicima socijalizacije pri čemu određuju i modificiraju komunikacijske i interakcijske modele, koje obrazovni sustav također mora osvijestiti i kontinuirano pratiti. Procesi globalizacije, u velikoj mjeri
određeni sučeljavanjem, prihvaćanjem i razumijevanjem kulturoloških razlika, čine interpersonalne i interkulturalne kompetencije jednim od osnovnih čimbenika uspjeha na svim životnim poljima.
Ključne riječi: interkulturalne kompetencije; kulturološke razlike; obrazovni sustav; poslovne komunikacije
Abstract:
The purpose of this article is the analysis, critical review and tendencies for the correction of the four year curriculum of the Business Communication study programme that is carried out in vocational education oriented
towards entrepreneurship. Entrepreneurial education is the area which is necessary to interpolate at all levels of
the education system through an internal reform of teaching, in order to strengthen intercultural competences
and foster cultural differences. Encouraging intercultural sensitivity builds the base for successful social interaction, where the culture of the individual and organizations set the configuration of entrepreneurial behavior, with
rules, fundamental values and attitudes. Their settings are transferred to different forms of socialization whereby
they determine and modify the communicative and interactional models, which the education system must also
be become aware and continuously monitor. The processes of globalization are largely determined by confronting, accepting and understanding cultural differences. They make interpersonal and intercultural competence
one of the basic factors of success in all fields of life.
Keywords: intercultural competences; cultural differences; educational system; business communications
195
Njegovanje interkulturalne osjetljivosti kao preduvjet poduzetničke
edukacije / Fostering Intercultural Sensitivity as a Precondition for
Entrepreneurial Education
Procjene kompetentnosti studenata učiteljskoga studija i učitelja za
inkluzivnu praksu / Assessing the Competences of Teacher Training College
Students and Teachers for Inclusive Practice
Jasna Kudek Mirošević1
Dragutin Tadijanović Primary School, Zagreb, Croatia
• primary school
Sažetak:
Cilj je istraživanja ovoga rada utvrditi razlike u mišljenjima između studenata učiteljskog studija i učitelja u redovitim osnovnim školama o stečenim kompetencijama za odgojno-obrazovnu inkluziju. Istraživanje se temelji
na njihovoj osobnoj procjeni stupnja osposobljenosti za primjenu pojedinih komponenti odgojno-obrazovne
inkluzije učenika s teškoćama. U ispitivanju je sudjelovalo 203 studenata treće godine i 122 studenta pete godine učiteljskog studija te 149 učitelja redovitih osnovnih škola. Skalom procjene kompetencija za odgojno-obrazovnu inkluziju obuhvaćene su komponente procjene o vlastitoj sposobnosti identifikacije učenika s teškoćama
i poznavanju specifičnosti pojedinih teškoća, poznavanje didaktičko-metodičkoga pristupa i pružanja potrebne
individualizirane podrške, poznavanje komunikacijskih vještina u partnerskim odnosima s roditeljima te spremnost na timski rad i suradnju s ostalim sudionicima u školi. Analizom je utvrđeno da su studenti spremniji inicirati
procese za pružanje potrebne podrške sukladno zakonskim odredbama kao i inicirati aktivnosti za afirmaciju
prava učenika naglašavajući značaj timskoga rada, dok su učitelji kompetentniji u komunikaciji i savjetodavnom
radu s roditeljima kao i u zajedničkoj suradnji s ostalim stručnjacima. Rezultati također ukazuju na veći osjećaj
kompetentnosti učitelja i studenata treće godine u planiranju nastave i izrade prilagođenih nastavnih materijala i
individualiziranih odgojno-obrazovnih programa dok se studenti pete godine smatraju uz učitelje osposobljenijima za primjenu više razine etičnosti i profesionalnosti te u radu s roditeljima.
Ključne riječi: kompetencije; odgojno-obrazovna inkluzija; studenti učiteljskog studija; učitelji
Abstract:
The aim of this study was to identify the differences in opinions between teacher training college students and
teachers in regular primary schools on the acquired competences for educational inclusion. The study is based
on their personal assessment of the degree of qualifications for the application of certain components of educational inclusion of students with disabilities. The study included 203 third-year students and 122 fifth-year
students from a teacher training college and 149 teachers from regular primary schools. The scale of assessment of competences for educational inclusion extended over assessment components of their own abilities
to identify the students with disabilities and their knowledge of the specifics of their individual problems, the
knowledge of didactic-methodological approach and the skill to provide the necessary individualized support,
the knowledge of communication skills in partnership with parents and the readiness for teamwork and collaboration with other staff members in school. The analysis has shown that the students are more willing to initiate
the processes for providing the necessary support in accordance with the legal provisions, as well as to initiate
activities for the affirmation of the students’ rights by emphasizing the importance of teamwork, while the teachers are more competent in communication with parents and counselling and also in joint cooperation with other
experts. The results also reveal greater competence of the teachers and third-year students in lesson planning
and creating specific teaching material and individualized educational programs, while the fifth-year students,
along with the teachers, are reckoned to be better qualified to apply a higher level of ethics and professionalism
and for working with parents.
Keywords: competences; educational inclusion; teacher training college students; teachers
www.UFZG2015.com
Dobro poučavanje kao osnova dobroga učenja /
Good Teaching Means Good Learning
Markus Lermen1, Wolfgang Müller-Commichau2
University of Kaiserslautern, Kaiserlautern, Germany
• Distance & Independent Studies Center (DISC)
1
Hochschule RheinMain, Wiesbaden, Germany
• RheinMain University of Applied Sciences
2
Sažetak:
U radu se polazi od pitanja koji se kriteriji i osnovne pretpostavke mogu identificirati za poučavanje i učenje s
digitalnim medijima. Tome treba pristupiti u dva stupnja: u prvome koraku trebaju se promotriti istraživanja o
kriterijima dobroga poučavanja koja se mogu sažeti iz mnogih studija koje su provedene proteklih desetljeća.
Ti se čimbenici mogu prenijeti na poučavanje i učenje uz pomoć digitalnih medija. Pritom se neprestano ističe
i značenje utjecaja poučavatelja u procesu učenja i poučavanja, kao npr. u opširnoj i u Njemačkoj prije svega
kontroverznoj Hattie-studiji (Hattie, 2012.). S fokusom na poučavatelje ističu se ponajprije koncepti koji zadiru u
različita područja, čiji začetci leže još u humanizmu i reformskoj pedagogiji s početka prošloga stoljeća: dijalog,
emocija i priznanje - u odnosu na oblikovanje procesa učenja i poučavanja u školi. Sukladno tome trebaju se u
drugom koraku navedeni koncepti razraditi: dijalog: od kolijevke pa do groba individue trebaju neki Ti, kako bi se
uvjerili u sama sebe, razvili, njegovali - a ako je potrebno - i učvrstili identitet. Emocija tj., emocionalna kompetencija: osjećaji procjenjuju fenomene u vanjskom i/ili unutarnjem svijetu, a ratio za razliku od toga, kategorizira
fenomene koji se mogu percipirati. Važni su, između ostaloga, sposobnost samopercepcije i empatije. Priznanje:
ljubav (potvrđivanje) drugoga, ravnopravno postupanje, poštivanje društvene uloge drugoga i kompetencije
kojoj on u postupku realizacije uloga dopušta da postane vidljiva. Iz tih temeljnih načela i spoznaja o kriterijima
dobroga poučavanja trebaju se izvesti metodičko-didaktički impulsi i za rad s digitalnim medijima, kako unutar,
tako i izvan školskoga konteksta.
Ključne riječi: poučavanje; učenje
Abstract:
This essay takes a two-step approach in identifying what criteria and basic assumptions apply to the subject of
teaching and learning with digital media. In the first step, the research observes the criteria for good teaching,
which is summarized from a number of studies over the last several decades. These same factors are then applied to teaching and learning with digital media. Over and over again, the importance of the teacher’s influence
in the learning process, as clearly shown as an example in the comprehensive Hattie study (cf. Hattie 2012),
which sparked a lively debate, particularly in Germany. By focusing on the teacher, interdisciplinary concepts are
highlighted that are rooted in the humanistic and educational reform movements of the early 20th century:
dialog, emotion, and recognition – each discussed separately in relation to the structure of the teaching-learning
processes in the schools. In a subsequent step, the respective concepts are further developed: Dialogue - from
cradle to the grave, people have a need for a familiar reference person,in order to become aware of their own self
and develop their personality, for a social life and rebalancing, if required. Emotion or emotional competence:
Emotions and feelings evaluate the external and/or internal phenomena, whereas the rational mind categorizes
perceived phenomena. Key constructions include the ability for self-awareness and empathy. Recognition: Love
(the affirmation of others), equal treatment, an appreciation of the social roles of others, and the competence
that can be observed in the course of implementing these roles. In the final analysis, these basic principles and
fundamental knowledge of the criteria for good teaching serve as a methodical-didactical stimulus to work with
digital media both within the academic and extracurricular contexts.
Keywords: learning; teaching
197
Konstruktivizam u nastavi prirode i društva: holistički pristup razvoju
učeničkih kompetencija / Constructivism in Science and Society Teaching:
a Holistic Approach to the Development of Students` Competencies
Alena Letina1
Učiteljski fakultet Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
• Odsjek za učiteljske studije
Sažetak:
Konstruktivistički pristup u nastavi prirode i društva podrazumijeva nastavu tijekom koje učenici aktivno i odgovorno sudjeluju u konstruiranju osobnoga znanja i razumijevanja, uz uvažavanje prethodnih spoznaja i iskustava. Njegova je specifičnost konceptualizacija mješovitoga kurikula usmjerenoga prema rješavanju problemskih
situacija te implementacija vrednovanja koje je sastavni dio procesa učenja. Kooperativno učenje u takvome
okruženju na specifičan način omogućava učeniku preispitivanje osobnoga viđenja svijeta kroz interpersonalnu
interakciju, što uzrokuje turbulencije postojećih načina razmišljanja, njegov kognitivni rast i prilagodbu novim
iskustvima. Konstruktivistički učitelj potiče učenike da na mnogo načina i kroz različite situacije i perspektive
dođu do rješenja postavljenih problema i razviju kompetencije primjenjive u različitim situacijama, s drugačjim
ciljem. U ovome se radu razmatraju temeljne postavke konstruktivističke paradigme i mogućnosti njezine
primjene u nastavi prirode i društva. U tome kontekstu predstavljeni su rezultati istraživanja kojemu je osnovni
cilj bio utvrditi sklonost učitelja prema primjeni konstruktivističke paradigme u nastavi prirode i društva. Preispitano je kakvu organizaciju nastave prirode i društva učitelji preferiraju i njihovo mišljenje o primjeni postupaka
specifičnih za konstruktivistički pristup učenju i poučavanju, na temelju čega je ostvaren uvid u postojeće stanje
nastavne prakse anketiranih ispitanika. Temeljem analize dobivenih rezultata, a u cilju uspješnije primjene interaktivnoga konstruktivističkog pristupa u nastavi prirode i društva, zaključci rada donose prijedloge za nadilaženje
postojeće situacije u nastavnoj praksi i preporuke o mogućem promicanju konstruktivističkoga pristupa učenju
i poučavanju u budućnosti.
Ključne riječi: aktivno učenje; konstrukcija; konstruktivistički pristup; nastavni proces
Abstract:
The constructivist approach in Science and Society teaching implies an interactive learning environment in which
students are encouraged to be active and responsible participants in the construction of their own cognition,
taking into account their previous knowledge and experience. It is specific for the conceptualization of mixed
curriculum directed towards solving problems and implementing authentic assessment as an integral part of
learning. Cooperative learning in such an environment in a specific way allows students to check their personal
vision of the world by interacting with peers, which causes turbulence in their existing ways of thinking, increases
cognitive development and adaptation to new experiences. The constructivist teacher enables students to reach
problems in many different ways, through different situations and perspectives, which develop students’ competences applicable in different situations, with diffrent aims. This paper discusses the fundamental determinants
of the constructivist paradigm and possibilities of its application in Science and Society classes. For this purpose
the results of empirical research are presented. The main research objective was determining the teachers´ tendencies towards the applying the constructivist paradigm during the Science and Society classes. In this context,
it was explored which kind of teaching and learning teachers prefer, and their opinions towards the application of
constructivist teaching methods determined. The obtained results allow an analytical review of the current situation in the teaching practice of respondents. Based on the results of this study, we recomend further promotion
of constructivist approach in Science and Society classess, and provide recommendations how to overcome the
situation in current teaching practice.
Keywords: active learning; construction; constructivist approach; teaching process
www.UFZG2015.com
Odgojno-socijalizacijski potencijali suvremenih medija /
The Educational and Socialization Potentials of Modern Media
Goran Livazović1
Filozofski fakultet, Osijek, Hrvatska
Sažetak:
U radu se analiziraju najistaknutiji teorijsko-metodološki i empirijski rezultati istraživanja suvremenih medija u
kontekstu njihovih pozitivnih i negativnih odgojno-socijalizacijskih utjecaja. Generacija digitalnih imigranata koja
odrasta uz medije kao „nadvršnjake“ uvjetovana je položajem medija kao socijalnoga zrcala koje omogućava
izlaganje sadržajima, informacijama i podražajima za koje mladi nisu razvojno, intelektualno, emocionalno niti
psihološki pripremljeni. Invazivnost, dostupnost medija te manjak kontrole, uz izražen nedostatak medijske kompetentnosti roditelja i djece, slab kritički odnos i znanje o opasnostima izloženosti i uporabe suvremenih medija,
danas predstavljaju važan pedagoški i društveni izazov. U radu se problematiziraju empirijski rezultati istraživanja
o kvaliteti i vrstama medijskih iskustava mladih na uzorku od 130 adolescenata. Posebna pozornost usmjerena
je na analizu najvažnijih suvremenih znanstveno-stručnih spoznaja o oblicima i modelima pedagoške prevencije
elektroničkoga zlostavljanja u obitelji i školi te implikacijama za odgojno-obrazovnu praksu i buduća znanstvena
istraživanja ovoga fenomena.
Ključne riječi: društvene mreže ; elektroničko zlostavljanje; mediji; odgoj i socijalizacija; pedagoška prevencija
Abstract:
This paper analyses the most prominent theoretical and empirical research conclusions of contemporary media
in the context of their positive and negative educational and socialization implications. The generation of digital immigrants, that is growing up with media super-peers in the role of a social mirror, confronts children with
developmentally, intellectually, emotionally and psychologically inappropriate media contents, while providing
them with a multitude of beneficial effects as well. The invasiveness and omnipresence of modern media in our
everyday lives, accompanied by poor parental and child media competence, poses an important pedagogical
and social challenge. This analysis focuses on the empirical results of a research conducted with 130 adolescent
participants on the quality and nature of their media experiences. We especially emphasize contemporary scientific and expert views on pedagogical models of cyberbullying prevention in school and family, as well as their
implications on contemporary educational practice and future scientific research of the phenomena.
Keywords: media; nurture and socialization; pedagogical prevention; cyberbullying research; social media;
violence
199
Interkulturalni odgoj i obrazovanje – moćno oruđe protiv interkulturalne
nekompetencije / Intercultural Education – a Powerful Tool Against
Intercultural Incompetence
Rea Lujić1
• Odsjek za francuski jezik i književnost
Sažetak:
U današnjem, dinamičnom i migracijama obilježenome društvu, komunicirati na stranome jeziku ne znači samo
ovladati njegovim lingvističkim sastavnicama, već i suvereno vladati interkulturalnom komunikacijskom komponentom koja nam u različitim međukulturnim situacijama i kontekstima može osigurati razumijevanje s Drugima
izvan zakonitosti jezičnoga koda. Stoga je glavna svrha „Autobiografije interkulturalnih susreta”, jednoga od
novijih odgojnih alata Vijeća Europe prilagođenog djeci od 5 do 10/12 godina, upravo poticanje cjeloživotnoga
razvoja čitavoga seta interkulturalnih kompetencija, među kojima i interkulturalne komunikacijske kompetencij,
koja mladima treba omogućiti da strance doživljavaju kao Druge. Ovaj rad, osim što predstavlja ohrabrujuće
rezultate istraživanja percepcije osnovnoškolskih učitelja francuskoga jezika i studenata nastavničkog smjera
francuskoga jezika o „Autobiografiji interkulturalnih susreta” kao mogućem odgojnom alatu u nastavi stranih
jezika u osnovnim školama, on svojim zauzimanjem za implementaciju elemenata interkulturalnoga odgoja i
obrazovanja ne samo da senzibilizira za spomenutu problematiku, već i aktivno promiče glavne vrijednosti politike interkulturalizma koja je preduvjet kulture mira.
Ključne riječi: autobiografija interkulturalnih susreta; interkulturalne kompetencije; komunikacija
Abstract:
Communicating in a foreign language today, within the dynamic society that is marked by constant migrations,
does not only mean to master its linguistic elements, but also to develop intercultural communicatiive competence which can lead us, when used in different intercultural situations, towards understanding of others above
the mere linguistic code. Therefore, the main purpose of the Autobiography of Intercultural Encounters, one of
the educational tools provided by the Council of Europe, adapted for children from 5-10/12 years of age, is to
encourage life-long learning of intercultural competences, including the intercultural communicative competences which should prevent us from seeing others as strangers. This paper is actively promoting the main values of interculturalism which are prerequisite for a culture of peace and represent the encouraging results of the
research on how elementary school French teachers and French language students perceive the Autobiography
of Intercultural Encounters as an educational tool in a foreign language teaching in primary schools.
Keywords: Autobiography of Intercultural Encounters; communication; intercultural competence
www.UFZG2015.com
Mirko Lukaš1, Boris Janković1
Faculty of Philosophy Osijek / Filozofski fakultet u Osijeku, Osijek, Hrvatska
• Department of Pedagogy / Katedra za pedagogiju
Sažetak:
U ovom se radu promatraju kanali ravnateljeva djelovanja na učitelje i provedbu organizacijskoga učenja kao
suvremenoga oblika unutarnje reforme školstva. Organizacijsko je učenje paradigma nastala kao teorijski pogled
istraživača fenomena organizacije na sposobnost adaptacije u određenoj instituciji. Ono je proces samoobnove organizacije s glavnim ciljem fluidnosti i prilagodljivosti, a objašnjava kako se znanja pojedinaca zajednički
pretvaraju u institucionalnu prednost. U raspravi o reformi aktualizira se unutarnja reforma koja ostvaruje bitnu
promjenu prilagođenu svim kontekstima i čiji su nositelji učitelji. Sve više sazrijeva spoznaja da je ravnatelj ključni
medijatorni čimbenik koji omogućava provedbu organizacijskoga učenja tako što kreira socijalni prostor za optimalnu razmjenu informacija, ideja i rješenja. Ravnatelj organizacijsko učenje pospješuje transformacijskim i distributivnim stilom vođenja. Istraživanje se temelji na jednostavnom slučajnom uzorku učitelja razredne nastave,
nastavnika predmetne nastave te stručnih suradnika osnovnih i srednjih škola tri slavonske županije. Za potrebe
istraživanja konstruiran je instrument koji u prvom dijelu ispituje sociodemografske varijable učitelja i škole u
kojoj rade, a u drugom dijelu pomoću Likertove skale od 50 tvrdnji (α=0,804), njihove stavove i percepcije o
trenutnom stanju i mogućnostima djelovanja ravnatelja na organizacijsko učenje. Za obradu podataka koristi se
SPSS u kombinaciji s R statističko-programskim jezikom. Dobiveni pokazatelji podvrgnuti su linearnoj robustnoj
regresiji. Rezultati ukazuju na značajke i prediktorsku moć ravnateljeva stila vođenja i njegove spremnosti na
odluku da pokrene unutarnju reformu i promjene unutar školske sredine pomoću preporučenoga modela.
Ključne riječi: distributivno; mehanizmi; rasprostranjivanje; transformacijsko vođenje
Abstract:
In this paper, we observed school principals’ channels of influence on teachers and on the implementation of
organizational learning as a contemporary possibility of inner school reform. Organizational learning is a paradigm founded as an organizational phenomena researchers’ theoretical view on institutional adaptability. It’s a
process of organizational self-replenishment with fluidity and adaptability the main goals. It explains collective
tranformation of individual knowledge into organizational and into institutional advantage. Reform discourse
emphasizes internal approach which achieves core change tailored for each specific context with teachers as
carriers. A growing realization is the principals’ importance as a key mediating factor enabling the implementation of organizational learning by creating social space for the dissemination of knowledge, ideas and solutions.
A school principal enhances organizational learning with a transformational and distributive leadership style.
Research is based on a simple random sample of teachers and school aides from elementary and secondary
schools in 3 Slavonian counties. The instrument was constructed for the needs of this research. In its first part
it measues sociodemographic variables regarding teachers and their schools and in its second part, with the
help of the Likert scale of 50 claims (α=0,804), their views and perceptions on the actual state and potential
of principals to impact organizational learning. SPSS along with the R statistical-programming language will be
used for data processing. The obtained data will be subjected to linear robust regression. The results will point
out the features and predictive power of principals’ leadership style and their readiness to decide on initiating
inner reform and change within the school milieu using the recommended model.
Keywords: diffusion, distributive, leadership, mechanisms, transformational
201
Ravnatelj kao čimbenik organizacijskoga učenja u funkciji unutarnje
reforme školstva / The School Principal as a Factor of Organizational
Learning in the Function of Internal School Reform
Mogućnost korelacije u nastavi Engleskoga jezika i Geografije /
The Capability of Correlation in English and Geography Education
Ivan Madžar1, Milea Ajduk1
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Mostar, Bosna i Hercegovina
• Turizami zaštita okoliša
Sažetak:
U radu se analiziraju mogućnosti razvoja novih i širenja postojećih metodičkih koncepata povezanosti i korelacije
nastave Engleskog jezika i Geografije. Koncept razvoja novih pristupa, oslanjajući se na mnoge nove metode,
počiva na sve većoj potrebi povezanosti. Sam proces korelacije koji u posljednje vrijeme sve više uključuje i ostale,
ponajprije komponente obrazovnih predmeta, u prvi plan stavlja kvalitetniji vid nastavnoga procesa, ali i učeničko
bolje razumijevanje istog. U radu se predlaže predmetni suodnos Engleskoga jezika i Geografije. Takav interdisciplinarni pristup trebao bi nastavu učiniti kvalitetnijom i zanimljivom uz grupni rad i timsko učenje. Sustavna
uporaba više oblika rada, različitih nastavnih metoda i izvora znanja vodi kvalitetnijem učeničkom razumijevanju,
kao i značajno dubljem shvaćanju smislenosti nastavnoga sadržaja. Ukupno gledajući korelacija pospješuje i
značajno pozitivno utječe na učenička postignuća. Interdisciplinarnost kao pristup odgojno-obrazovnom radu
polazi od načela integracije smisleno povezanih sadržaja dvije ili više znanstvenih disciplina (u ovome slučaju
nastavnih predmeta). Isti postupak možemo smatrati korisnim i opravdanim samo ako vodi učinkovitijoj nastavi.
Sama realizacija ciljeva ovakve nastave potkrijepljena je kvalitetnom metodičkom pripremom kao i sveobuhvatnom realizacijom predviđenih odgojno-obrazovnih zadataka vezanih uz predmetni sadržaj. Osnovna svrha rada
jest rasvjetljavanje mogućnosti uključenja različitih komponenti integracije tijekom obrazovnoga procesa vezanoga uz nastavne predmete u osnovnim školama.
Ključne riječi: engleski jezik; geografija; korelacija;nastava
Abstract:
This scientific work analyses the possibilities of developing new and expanding the existing methodological concepts for connecting and correlating English and Geography teaching. The concept of the development of new
approaches relies on a number of new methods which are based on increasing needs for connectivity. Recently,
the process of correlation has involved other components, primarily those of educational subjects, and it puts
the spotlight on the quality aspect of the teaching process, but also on a better understanding by children. This
work proposes the correlation between English and Geography. Such an interdisciplinary approach should make
classes better and more interesting, especially when it comes to group work and team learning. Systematic use
of multiple forms of work, different teaching methods and learning resources leads to better quality of the students’ understanding, as well as significantly deeper understanding of the sigificance of the teaching material.
Considering all the facts, this correlation improves and has significantly positive effects on student achievement.
Interdisciplinarity, as an approach to educational work, is based upon the principles of integration of related contents of two or more disciplines (in this case school subjects). The same procedure can be considered useful
and justified only if it leads to more effective teaching. The realisation of the aims of these teaching methods
is supported by the quality of methodical preparation as well as the comprehensive implementation of the
educational tasks related to the teaching materials. The main purpose of this work is to consider the possibility
of connecting the different components of integration during the educational process related to the teaching
subjects in primary schools.
Keywords: English; Geography; correlation; teaching
www.UFZG2015.com
Valentina Martan1, Sanja Skočić-Mihić2, Darko Lončarić2
Osnovna škola Nedelišće, Nedelišće, Hrvatska
•1
•-
2
Sažetak:
Inkluzivna edukacija postaje vodeća tema u kreiranju obrazovnih politika razvijenih zemalja, a učitelji kao nosioci inkluzivne edukacije poučavaju djecu s različitim odgojno-obrazovnim potrebama, među kojima su i djeca
sa specifičnim teškoćama u učenju. Ovi se učenici, usprkos prosječnim ili iznadprosječnim intelektualnim
sposobnostima, često suočavaju sa školskim neuspjehom zbog ograničenja povezanih s različitim specifičnim
teškoćama. Učitelji bi trebali imati kompetencije organizirati i prilagoditi neposredno razredno okruženje, strategije poučavanja, načine nadgledanja i evaluacije napretka koji su zasnovani na jakim stranama ovih učenika
i mogućnostima za postizanje uspjeha. Stoga je cilj ovoga rada ponuditi teorijski okvir i prikaz spoznaja o
potrebnim kompetencijama i znanjima učitelja o poticanju proaktivnih obrazaca kauzalnih atribucija koje imaju
važne implikacije na način na koji bi učitelji trebali planirati i realizirati aktivnosti u nastavnom procesu. U tom
kontekstu važno je potaknuti učitelje na prepoznavanje obrazaca kauzalnih atribucija koji ne djeluju poticajno
na samoregulaciju učenja. Primjer takvoga obrasca su obrambeni obrazac atribucija koji može poslužiti zaštiti
samopoštovanja i depresivni obrazac atribucija koji je često prisutan kod učenika s različitim vrstama teškoća u
učenju. Ti se obrasci očituju kroz naglašene vanjske atribucije neuspjeha, stabilne unutrašnje atribucije neuspjeha i nestabilne vanjske atribucije uspjeha koje mogu dovesti do stanja naučene bespomoćnosti. Učitelje treba
osposobiti za prepoznavanje neprikladnih obrazaca kauzalnih atribucija, pravovremeno reagiranje i rad s ovim
učenicima koji su skloni neučinkovitom atribucijskom stilu s ciljem poticanja proaktivnih atribucija usmjerenih na
trud. Na taj način učenici će osvijestiti da ulaganjem truda mogu postići uspjeh te da mogu promijeniti način na
koji reagiraju pri suočavanju sa školskim neuspjehom što bi umanjilo nepoželjne posljedice na njihov cjelokupni
razvoj.
Ključne riječi: obrasci kauzalnih atribucija; prilagodbe; razredno okruženje; specifične teškoće u učenju; uvjerenja o uzrocima uspjeha i neuspjeha
Abstract:
Inclusive education is becoming a leading subject matter in the creation of educational policies in developed
countries, and teachers, who need to carry out inclusive education in classrooms, teach children with various
special educational needs, among them children with specific learning disabilities. These pupils, despite their
average or above average intellectual abilities, are often experiencing school failure due to limitations caused by
their specific learning problems. Teachers should have competences to organize and adjust immediate classroom surroundings, teaching strategies, monitoring and evaluation procedures based on strong characteristics
/ abilities of those pupils and opportunities to achieve success. Therefore, the goal of this paper is to offer a
theoretical framework and overview of findings on necessary competences and knowledge teachers should have
in order to encourage proactive patterns of causal attributions with important implications on ways they plan
and realize their teaching activities. In that context, it is important to encourage teachers to recognize patterns
of causal attributions that do not have a positive effect on the self-regulation of learning. An example is the
defensive attributional pattern, which pupils may use to protect their self-esteem, or the depressive attributional
pattern, often noticed in pupils with various learning disabilities. These patterns manifest themselves through
emphasized external attributions of failure, stable internal attributions of failure and unstable external attributions of success, and may be a cause of learned helplessness. Teachers should be trained to recognize maladaptive patterns of causal attributions, to react on time, to work with pupils who exhibit maladaptive attributional
style and to encourage effort-based proactive attributions. In such way, pupils would become aware that effort
leads to success and that they could change the way they react to school failure, which would reduce the negative consequences on their overall development.
Keywords: specific learning disabilities; beliefs about causes of success or failure; causal attribution patterns;
adjustments; classroom environment
203
Kompetencije učitelja za poticanje proaktivnih kauzalnih atribucija kod
učenika sa specifičnim teškoćama u učenju / Teacher Competences for the
Encouragement of Proactive Causal Attributions in Pupils with Specific
Learning Disabilities
Metodologije kurikularnih promjena: nekad i danas /
Methodology of Curricular Change: Then and Now
Milan Matijević1, Višnja Rajić1
• Katedra za pedagogiju i didaktiku
Sažetak:
U ovome radu autori analiziraju kurikularne promjene u procesu poučavanja i učenja u školi. Analiza projekata
i reformskih pravaca je usmjerena je na čitavo 20. stoljeće, s naglaskom na početak 21. stoljeća u svijetu i
Hrvatskoj. U prvoj polovini prošloga stoljeća kurikularne promjene odvijaju se pod snažnim utjecajem pokreta
reformske pedagogije. U to su vrijeme aktualni projekti poput radne škole (G. Kerschensteiner, H. Gaudig), aktivne škole (A. Ferriere, C. Freinet i dr.) te didaktički projekti i modeli koje iniciraju i zagovaraju pedagozi i učitelji
(J. Dewey, M. Montessori, R. Steiner, C. Freinet i dr.). U drugoj polovini prošloga stoljeća kurikularne promjene
odvijaju se pod jakim utjecajem pedagogijskih i psihologijskih znanstvenih spoznaja te teorija učenja i kurikulskih
teorija (J. Piaget, L. Vygotsky, B. Bloom, R. Gagne, J. Bruner, E. Dale). Početkom 21. stoljeća prepoznatljiva su dva
trenda u reformama obrazovnih sustava: trend globalnih reformi gdje pozornost obrazovnih stručnjaka privlače
rezultati međunarodnoga vrednovanja ishoda obrazovanja PISA (2000. do 2012.) kao i preporuka Europskog
parlamenta i savjeta (2006) o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje, te alternativni reformski pokret
(Sahlberg, 2011). Analize velikoga broja studija i prikaza kurikularnih promjena pokazuju da se one organiziraju ili
odvijaju parcijalno (pojedine kurikulske sastavnice, kurikuli jednoga nastavnog predmeta ili područja) ili cjelovito
(kurikuli određenoga stupnja školovanja, odnosno određene vrste škole). Autori nastoje utvrditi i objasniti zakonitosti pokretanja i metodologiju provođenja kurikularnih promjena u školi.
Ključne riječi: didaktička reforma; kurikularne promjene; nastava ; obvezno obrazovanje;unutarnja reforma
Abstract:
The paper analyses curricular change within the process of learning and teaching in school. The analysis of
reform projects is directed at major changes during the 20th and 21st century in the world as well as Croatia.
During the first half of the last century, curricular changes were carried out under the influence of the reform
pedagogies movement. At that time, projects such as the labour school movement (G. Kerschensteiner, H.
Gaudig), active school (A. Ferriere, C. Freinet i dr.) didactical projects and models initiated by pedagogues and
teachers (J. Dewey, M. Montessori, R. Steiner, C. Freinet i dr.) are relevant. The second half of the last century was
impacted by psychological and pedagogical scientific theories of learning and curricula (J. Piaget, L. Vygotsky, B.
Bloom, R. Gagne, J. Bruner, E. Dale). At the beginning of 21st century, two major trends in educational reforms
are recognised: on one hand - global education reform movement (GERM), where amongst other, the attention of educational experts is focused on international evaluation results such as PISA (2000 - 2012) as well
as recommendations of the European Parliament and of the Council of Europe (2006) on key competences
for lifelong education, and on the other hand the alternative reform movement (Sahlberg, 2011). Analysis of the
large number of studies of curricular change shows that they are often done partially (individual curricular elements, curriculums of a specific subject or area) or holistically (curriculums of certain school level or school). The
authors try to determine and explain the methodology of curricular change in school.
Keywords: compulsory education ; curricular change; didactical reform; internal reform
www.UFZG2015.com
Udžbenik u novome medijskome okruženju /
Textbooks in the New Media Environment
Nikola Mijanović1
Filozofski fakultet Nikšić, Nikšić, Crna Gora
Sažetak:
Usljed sve ubrzanijega generiranja novih stručnih i znanstvenih informacija, udžbenik, uz nastavnika, nije više
jedini izvor i rizničar znanja. Njegova tradicionalistička koncepcija i uloga u procesu nastave i učenja ozbiljno
je ugrožena gotovo neslućenim dostignućima suvremene obrazovne i informacijsko-komunikacijske tehnologije. Ove tehnologije, podržavane najsvrsishodnijim didaktičko-metodičkim paradigmama i teorijama
učenja, omogućile su koncipiranje, produkciju i primjenu novih obrazovnih medija i strategija učenja. Riječ je
o računalima, elektroničkim udžbenicima, kompaktnim diskovima, CD-romovima, „pametnim“ mobilnim telefonima, internetu i sl. Tako je kreirano sasvim novo medijsko okruženje u kojem ostaje sve manje prostora za
korištenje tradicionalnoga udžbenika. Zato bi bilo nužno da autori udžbenika konačno shvate tu objektivno danu
informacijsko-tehnološku zbilju i učine dodatne napore kako bi se oni osuvremenili i za učenike postali interesantnijim u koncepcijsko-sadržajnom, instruktivno-spoznajnom, didaktičko-metodičkom, tehničko-estetskom i
svakom drugom smislu. Od tako koncipiranoga udžbenika očekuje se da korisnike motiviraju za stjecanje funkcionalnih znanja i vještina otkrivanjem i istraživanjem. Njegova sadržajna i didaktičko-metodička aparatura mora
permanentno inspirirati učenika na divergentno i kreativno mišljenje, efikasno rješavanje pitanja i zadataka problemskoga tipa, uvodi pojedinca u tajne samostalnoga i racionalnoga stjecanja znanja bez posrednika, upućujući
ga na druge spoznajne izvore, odnosno svrsishodno korištenje alternativnih obrazovnih medija.
Ključne riječi: digitalni mediji; kreativnost; kurikul; školska knjiga; učenik
Abstract:
Due to the increasingly rapid generation of new specialized and scientific information, textbooks and teachers
are no longer the only source and treasury of knowledge. The textbook’s traditionalist conception and role in the
process of teaching and learning has been seriously undermined by the almost unimaginable achievements
of modern education, information and communication technology. These technologies, supported by the most
thought out didactic-methodological paradigms and theories of learning have enabled the design, production and implementation of new educational media and learning strategies. We here have in mind the use of
computers, electronic books, compact discs, CD-ROMs, smartphones, the Internet, etc. Thus a completely new
media environment has been created in which there is less room for traditional textbooks. Therefore, it would be
necessary for textbook authors to finally understand this objectively given the information-technological reality
and make additional efforts to modernize and become more interesting for students in conceptual-content,
instructional-cognitive, methodological, technical-aesthetic and other aspects. Thus conceived textbooks are
expected to motivate users to acquire functional knowledge and skills by discovering and exploring. Their content and didactic-methodological apparatus must constantly inspire students to divergent and creative thinking
and to an effective treatment of issues and problem tasks. They introduce individuals to the secrets of the independent and rational acquisition of knowledge, without intermediaries, directing them to other cognitive sources,
i.e. the rational use of alternative educational media.
Keywords: digital media; creativity; curriculum; school book; student
205
Primjena udžbenika/priručnika iz tjelesne i zdravstvene kulture u
razrednoj nastavi / The use of Physical Education Textbook/Manual in
Elementary Schools (Grades 1-4)
Mirjana Milić1, Nevenka Maras1, Boris Milavić1
University of Split, Split, Croatia
• Faculty of Kinesiology
Sažetak:
Primarni je cilj ovoga istraživanja utvrditi kvalitetu i okolnosti primjene udžbenika/priručnika iz predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura u razrednoj nastavi. Uz primarni cilj utvrđene su okolnosti izvedbe i realizacija nastave
predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura, kao i obilježja učiteljice kao subjekta u realizaciji nastavnoga plana i
programa. Upitnik od 20 tvrdnji anonimno je primijenjen na uzorku od 203 učiteljice razredne nastave Splitskodalmatinske županije. Ispitanice su na Likertovoj ljestvici od 5 stupnjeva procjenjivale učestalost različitih oblika
primjene udžbenika/priručnika u izvedbi nastave Tjelesne i zdravstvene kulture te su utvrđeni deskriptivni parametri. Rezultati ukazuju kako više od 60% učiteljica razredne nastave navode da često ili uvijek koriste priručnik
iz predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura. Međutim, utvrđeni rezultati na ostale upite i tvrdnje, poput učestalih
neadekvatnih materijalnih uvjeta rada, pogrešni odgovori iz osnova metodike predmeta Tjelesna i zdravstvena
kultura, kao i davanje kontradiktornih odgovora, ukazuju na nedovoljnu sigurnost i stručnost učiteljica u izvedbi
nastave Tjelesne i zdravstvene kulture. Može se pretpostaviti kako ta nepoželjna obilježja učiteljica ne bi bila toliko
zamjetna da se priručnici/udžbenici više i kvalitetnije koriste. Rezultati istraživanja upućuju na potrebu dopunskoga i kvalitetnijega rješavanja provođenja nastave Tjelesne i zdravstvene kulture u razrednoj nastavi, bilo dodatnom edukacijom učiteljica, bilo uključivanjem magistara kineziologije u izvedbu nastave Tjelesne i zdravstvene
kulture u nižim razredima osnovne škole.
Ključne riječi: kineziološka edukacija; kompetencije učiteljica; provođenje nastave
Abstract:
The primary aim of this research is to determine the quality and circumstances of using PE manuals in elementary schools (grades 1-4). Along with the primary objective, the conditions and the realization of PE classes were
determined, as well as the characteristics of the teacher as a subject in the relization of the curriculum. A questionnaire consisting of 20 items was administered to the sample of 203 respondents (grades 1-4 teachers) in
the Split-Dalmatia county. On the 5-point Likert scale the participants assessed the frequency of various forms
of using textbooks/manuals in the relization of PE lessons. Descriptive parametres were established as well. The
results show that more than 60 % of the respondents use PE textbooks often or always. However, the analysis
of other affirmations (items), such as often inadequate physical working conditions, wrong answers to questions
considering elementary methodology of the subject, as well as providing contradictory responses, reflect insufficient certainty and proficiency of the teachers in question in conducting PE classes. It might be assumed that
negative characteristics of the teachers would not be as prominent if PE textbooks were used more frequently
and meticulously. The results of this research show the need of conducting PE classes in a more detailed and
high quality manner, which can be achieved both by additional teacher training and including kinesiologists
(Mkin, MA) in teaching PE in the youngest grades (1-4).
Keywords: kinesiological education; teacher competence; classroom management
www.UFZG2015.com
Dubravka Miljkovic1, Lana Jurčec2
• Department for Educational Studies
1
• Department of Primary Teacher Education
2
Sažetak:
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između radoznalosti i dobrobiti studenata. Sudjelovalo je 318 studenata
Učiteljskoga i Kineziološkoga fakulteta (100 muškarca i 215 žena) u dobi između 18 i 26 godina (M = 20.49,
SD = 1,51). Primijenjena su četiri upitnika: Upitnik radoznalosti i istraživanja – CEI-II (Kashdan i sur., 2009), Skala
pozitivnih i negativnih emocija - PANAS (Watson, Clark i Tellegen, 1988), Skala napredovanja - FS (Diener i
sur . 2009) i Skala zadovoljenja temeljnih psiholoških potreba (Ryan i Deci, 2001). Rezultati su pokazali da
su studenti Kineziološkoga fakulteta imali bolje rezultate na obje skale radoznalosti: Proširivanje i Prihvaćanje.
Proširivanje radoznalosti odnosi se na motivaciju traženja novih znanja i iskustava, a Prihvaćanje je povezano sa
spremnošću da se prihvate nove, neodređene i nepredvidljive stvari u životu. Isti su studenti postigli i više rezultate na Skali zadovoljenja temeljnih psiholoških potreba, Skali zadovoljstva životom, doživljavaju više pozitivnih
i manje negativnih emocija. Na Skali napredovanja nema značajne razlike. Rodne razlike pokazale su se samo
na Skali pozitivnih i negativnih emocija: studentice imaju više negativnih, a manje onih pozitivnih. Obje skale
radoznalosti u korelaciji su sa skalama dobrobiti. Najveće pozitivne korelacije dobivene su između radoznalosti
i pozitivnih emocija te radoznalosti i napredovanja. To sugerira mogućnost pozitivnoga utjecaja radoznalosti na
dobrobit, ali i potrebu da se obrati više pažnje na metode poticanja radoznalosti u visokoškoskom poučavanju i
učenju.
Ključne riječi: napredovanje; pozitivne/negativne emocije;radoznalost;temeljne psihološke potrebe;
zadovoljstvo životom
Abstract:
The aim of the study was to assess the relationship between curiosity and well-being in the sample of university
students. 318 college students from the Faculty of Teacher Education and Faculty of Kinesiology (100 males
and 215 females) participated in the study. The students ranged in age from 18 to 26 (M = 20.49, SD = 1.51).
Four questionnaires were administered: Curiosity and Exploration Inventory - CEI-II (Kashdan, et al., 2009), Positive and Negative Affect Schedule - PANAS (Watson, Clark, & Tellegen, 1988), Flourishing Scale – FS (Diener,
et al. 2009) and Basic Needs Satisfaction Scale (Ryan and Deci, 2001). The results showed that students of
the Faculty of Kinesiology had higher scores on both the Curiosity Stretching and Curiosity Embracing scales.
Curiosity stretching reflects the motivation to seek out knowledge and new experiences, while the embracing
dimension is related to willingness to embrace the novel, uncertain, and unpredictable nature of everyday life.
They also scored higher on satisfaction of basic psychological needs, life satisfaction and positive affect and
lower on negative affect. There was no statistical difference between students from two faculties on the flourishing scale. Gender differences were found only for positive and negative affects, with females scoring higher on
the negative and lower on the positive affect scale. Both curiosity scales were correlated to well-being scales.
The highest positive correlations were found between curiosity and positive affect and flourishing. This suggests
the possibility of positive influence of curiosity on well-being and the need to pay more attention to methods for
developing curiosity at the university level of teaching and learning.
Keywords: curiosity; positive / negative affect; flourishing; basic psychological needs; life satisfaction
207
Je li dobro biti radoznao? Slučaj studenata Učiteljskoga i Kineziološkoga
fakulteta /Is It Good to Be Curious? The Case of the Faculty of Teacher
Education and the Faculty of Kinesiology
Diferencijalna dijagnoza školske fobije /
The Differential Diagnosis of School Phobia
Aleksandra Mindoljević Drakulić1
Faculty of Teacher Education Zagreb University/Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb/
Zagreb, Hrvatska
• Department of Psychology/Katedra za psihologiju
SAžetak:
S obzirom na raznolikost i multikauzalnost obilježja školske fobije te često problematično razlikovanje ovoga
fenomena u praksi od drugih poremećaja (anksioznih poremećaja, poremećaja raspoloženja ili poremećaja
ponašanja u užem smislu), cilj ovoga rada jest rasvijetliti što školsku fobiju razlikuje od ostalih fenomena dječje
i adolescentne psihopatologije sa sličnim karakteristikama kliničke slike. Školska fobija je kolokvijalni naziv za
složeni psihopatološki fenomen odbijanja škole (engl. school refusal) koji nastaje kod školske djece i adolescenata. Smatra se razvojno pretjeranom tjeskobom vezanom uz opiranje napuštanju doma prilikom odvajanja
od roditelja i odlaska u školu. Recentna svjetska istraživanja pokazuju da je odbijanje škole osim emocionalnih
(osjećaj zabrinutosti, tjeskobe, straha, panike, razdražljivosti, tuge i sl.) praćeno brojnim somatskim tegobama
(bolovi u trbuhu i mučnine, bolovi u zglobovima, glavobolje, lupanje srca, vrtoglavice, mišićna napetost, nesvjestica, osjećaj gušenja, osjećaj vrućine, potreba za čestim uriniranjem, povraćanje, pospanost, tresenje/drhtanje,
znojenje i sl.) te, ovisno o dobi djeteta, karakterističnim ponašanjem izbjegavanja negativnih doživljaja (provalama
bijesa, plača i/ili skrivanjem) ili traženja pozitivnih. S obzirom na trenutačan sustav klasifikacije poremećaja i
njegovu nedovoljno visoku pouzdanost, posebice u sferi dječje i adolescente problematike, diferencijalna dijagnoza školske fobije iznimno je zahtjevan zadatak. Ona svakako uključuje širok spektar psihopatoloških stanja u školske djece, a posebice odnos školske fobije sa socijalnom fobijom, specifičnom fobijom, sindromom
kroničnoga umora, paničnim napadom te markiranjem.
Ključne riječi: markiranje; odbijanje škole; socijalna fobija; školska fobija
Abstract:
With regard to the diversity and pluricausality of features of school phobia and often problematic separation
of this phenomenon in the practice from other disorders (anxiety disorders, mood disorders and behavioural
disorders in the narrow sense), the aim of this paper is to shed light on what makes school phobia different
from other phenomena of child and adolescent psychopathology with similar characteristics of the clinical picture. School phobia is the colloquial name for the complex psychopathological phenomenon of school refusal
occurring among school children and adolescents. It is considered to be a type of developmentally excessive
anxiety related to resistance to leaving home in the process of separation from parents and going to school.
The recent worldwide research shows that school refusal, except emotional complaints (feeling of concern, anxiety, fear, panic, irritability, sadness, etc.), is accompanied by a number of somatic complaints (abdominal pain
and nausea, joint pain, headaches, heart palpitations, dizziness, muscle tension, feeling of choking, feeling the
heat, the need for frequent urination, vomiting, drowsiness, shaking / trembling, sweating, etc.) and, depending
on the age of the child, the characteristic behaviours to avoid negative experiences (tantrums, crying and / or
concealment) or to seek positive experiences. Considering the current classification system of disorders and its
insufficient high reliability, especially in the field of child and adolescent issues, differential diagnosis of school
phobia is an extremely challenging task. It certainly involves a wide range of psychopathological conditions in
school children, especially the relationship of school phobia with social phobia, specific phobia, chronic fatigue
syndrome, panic attack and truancy.
Keywords: school phobia; school refusal; social phobia; truancy
www.UFZG2015.com
Aleksandra Mindoljević Drakulić1
Faculty of Teacher Education Zagreb University/Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb/
Zagreb, Hrvatska
• Department of Psychology/Katedra za psihologiju
Sažetak:
Samoozljeđivanje prema većini istraživanja, najviše rabi adolescentska populacija te osobe u ranoj odrasloj dobi.
Adolescentsko samoozljeđivanje ide od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima, kockanju i sl. do raznih oblika automutilacije, poput probadanja i rezanja vlastitoga tijela. Danas se smatra i dijelom nove subkulture mladih koji
samoozljeđivanje rabe gotovo kao stil života. Iako se danas ne zna dovoljno o pojavnosti i učestalosti (namjernoga) samoozljeđivanja (engl. deliberate self-harm, DSH), taj fenomen uz suicid predstavlja stigmu i veliki
javnozdravstveni problem. U radu se razmatraju dvije koncepcije: namjerno adolescentsko samoozljeđivanje s
ishodom koji nije fatalan te pokušaj adolescentskoga suicida. Recentni podaci naglašavaju dvije gotovo oprečne
ideje: a) da samoozljeđivačko ponašanje adolescenata služi ponajprije kao regulator negativnih afekata te da
kao takvo ne može biti vezano uz pokušaj suicida i b) da je samoozljeđivanje parasuicidalan čin u kojemu se
isprepleću dvije tendencije: težnja za smrću i apel u pomoć, točnije da svako automutilirajuće ponašanje, durkheimovskim rječnikom, u sebi krije zametak samoubojstva. Također, u radu se naglašava da je samoozljeđivanje
vidljivo ponajprije u školskom okružju u kojemu se prvobitno identificira te odakle potekne i prva inicijativa za
traženjem pomoći. Nastavnici, profesori i stručnjaci mentalnoga zdravlja koji rade u školama prve su osobe koje
razotkrivaju ovaj složeni adolescentski problem, pa se smatra da unatoč kliničkom neiskustvu imaju jedinstvenu
priliku za pružanjem prve psihološke pomoći adolescentu u krizi jer se zna da je rana intervencija, u tom smislu,
krucijalna.
Ključne riječi: adolescent; pokušaj suicida; samoozljeđivanje; suicid; škola
Abstract:
According to most studies, self-harm is mostly used by adolescents and people in early adulthood. Adolescent
self-harm ranges from dependence on psychoactive substances, gambling, etc. to various forms of automutilation, such as piercing and self-cutting. Today it is regarded as part of the new subculture of young people who
use self-harm almost as their lifestyle. Although not enough is known today about the incidence and prevalence
of (deliberate) self-harm (DSH), this phenomenon, along with suicide, is a stigma and a huge public health
problem. This paper discusses two concepts: intentional adolescent self-harm with an outcome that is not fatal
and adolescent suicide attempts. The recent data emphasize the two almost contradictory ideas: a) self-harm
adolescent behaviour serves primarily as a regulator of negative affects and as such cannot be related to suicide
attempts and b) self-harm is a parasuicidal act in which two tendencies entertwine: the pursuit of death and
a call for help, or to be more precise, that each of the automutilation type of behaviour, in Durkheimian terms,
hides a rudiment of suicide. Also, the paper points out that self-harm is evident primarily in the school environment in which it is originally identified and where the first initiative to seek help is launched from. Teachers,
professors and mental health professionals who work in schools are the first person to reveal this complex adolescent problem, so they are considered to have, despite their relative clinical inexperience, a unique opportunity
for providing first psychological assistance to the adolescent in crisis, since it is known that early intervention, in
this regard, is crucial.
Keywords: adolescent; attempted suicide; school; self-harm; suicide
209
Fenomenologija adolescentskog samoozljeđivanja: pokušaj samoozdravljenja
ili pokušaj suicida – izazov empatijskoj i mentalno zdravoj školi /
The Phenomenology of Adolescent Self-Harm: Attempted Self-Healing or
Attempted Suicide – a Challenge to an Empathetic and Mentally Healthy School
Prvi razred devetogodišnje škole - pretpostavka kontinuiteta u obrazovnom
sustavu / First Grade of a Nine-Year School - Assumption of Continuty in the
Educational System
Tatjana Novović1, Katarina Todorović1
Filozofski fakultet, Nikšić, Crna Gora
• pedagogija
Sažetak:
Imajući u vidu podatke o izrazito niskoj stopi uključivanja djece u predškolske institucije u Crnoj Gori, kao i
znanstveno-teorijske pokazatelje o razvojnim kapacitetima ranoga djetinjstva te socijalizacijskim pretpostavkama aktualiziranja ukupnih dječjih potencijala, kreatori reformskog koncepta, projektiraju sustavna rješenja koja
prije svega karakterizira sljedeće: novi program prilagođen šestogodišnjim prvašima koji realiziraju partnerski,
odgajatelj i učitelj. U svrhu opsežnijega sagledavanja kvalitete odgojno-obrazovnoga procesa u prvome razredu
osnovne škole u Crnoj Gori, analizirali smo: prednosti navedenoga rješenja, kvalitetu Programa i udžbenika,
kompetencije nastavnika, mehanizme procjene kvaliteta rada. Na osnovi analize odgovora istraživača (opservacijske skale) i intervjua učitelja i odgojitelja, zaključujemo da je program optimalno oblikovan, a u procesu
prilagođavanja pedagoških intervencija, odgojitelji imaju važnu ulogu osiguravajući djeci adekvatniju adaptaciju
i manje „školariziran“okvir funkcioniranja. Kao ograničavajuću okolnost u smislu slobode izbora ciljeva i putova u realizaciji predviđenih i dodatih ciljeva, ispitanici navode da udžbenici kanaliziraju njihovo pedagoško
djelovanje kroz unificirane struktuirane sadržaje. Na osnovi promatranja, praćenja, analize prikupljenih podataka
zaključujemo da je radni ambijent prvoga razreda, fleksibilnija organizacija prostora, vremena, rad po centrima
učenja uz primjenu različitih oblika i metoda rada sa šestogodišnjacima, utjecao na kvalitetniju uzajamnost
između profesionalaca, timski rad, posebno u okviru aktiva za prvi razred te uspostavljanje kontinuiteta između
dva segmenta-vrtića i škole.
Ključne riječi: kontinuitet; partnerstvo; prvi razred; reforma; tim
Abstract:
Having in mind the very law rate of children’s involvement in pre-school institutions in Montenegro as well as the
scientific-theoretical indicators on the development capacities of early childhood and assumption of socialization actualizing children’s full potentials, the authors of the concept reform established methodical solutions
characterized by the new curricula adjusted to six- years old pupils implemented by educators and school
teachers in partnership. For the purpose of general assessment of the quality of the educational process in the
first grade of elementary school in Montenegro, we analysed: strengths of the mentioned solutions, quality of
curricula and books, competences of teachers, the methods of work quality assessment. Based on the analysis
of the researcher’s responses (observational scales) and interviews with teachers and educators, we conclude
that curricula are made in the best possible manner. It is necessary to indicate that educators have a very important role in the process of adjusting pedagogical interferences, providing children better adaptation and a
less traditional framework of school functioning. As limiting circumstances in view of choosing goals and ways
for the implementation of the already set up and as well as additional goals, the examinees state that books
impact their pedagogical accomplishment through joined structural contexts. Based on observation, monitoring
and the analyses of collected data, we conclude that the working environment in the first grade, a more flexible
organisation of space, time and work in the learning centres, implementation of different methods in the work
with six-years old pupils, influenced a better quality connection among professionals, team work and especially
in the frame of school staff working in the first grade, as well as providing continuity among two segments –
kindergarten and school.
Keywords: adaptation; partnership; reform; team
www.UFZG2015.com
Emina Ogrizek1
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Zagreb
Sažetak:
Svi relevantni izvori ukazuju na veliku neusklađenost obrazovnoga sustava s potrebama tržišta rada. Obrazovanje predstavlja okosnicu razvoja i konkurentnosti društva, uz naglasak na cjeloživotno učenje i nedostatak
modela kontinuirane nadogradnje postojećih znanja i stručnoga usavršavanja. U ovome radu analizira se problematika važnosti generičkih kompetencija, postojeći modeli integracije potreba tržišta rada u reformu kurikula
i izlaznih kompetencija u strukovnom obrazovanju. U navedenome kontekstu analiziraju se uloga i mogućnosti
cjeloživotnoga obrazovanja poučavatelja koji su temelj uspješnosti provedbe reformi kurikula te načini na koji
sustav provodi mjerenje njihove provedbe. Daje se pregled postojećih istraživanja, provedbenih akata proizišlih
iz Zakona o strukovnom obrazovanju 2009., Strategija razvoja strukovnog obrazovanja u RH 2008.− 2013.,
Europska strategija 2020., ESCO, te ocrtava probleme u obrazovnoj politici koji još uvijek minimalno prepoznaju
poslodavce kao aktivne dionike reforme strukovnoga obrazovanja.
Ključne riječi: cjeloživotno učenje; kvalifikacije; strategije
Abstract:
All relevant sources point to the great dicrepancy between the educational system and labor market needs.
Education is the foundation in the development and competitiveness of a society, with an emphasis on lifelong
learning and the lack of models for continuous upgrades of existing knowledge and professional development.
This paper aims to analyze the problem and importance of generic competences, existing models for integration of labor market needs into the curriculum reform and the qualifications in vocational education. In this
context, we examine the role and opportunities for lifelong education for teachers, who are the foundation of
success in implementing the curriculum reform, and the ways in which the system performs a measurement
of their implementation. This paper aims to make overview of existing research, the implementing legislation
arising from the Vocational Education Act 2009, the Development of Vocational Education in the Republic of
Croatia 2008-2013 and the European Strategy 2020, ESCO, and outlines the problems in education policy,
where employers are not recognised enough as active stakeholders of the vocational education reform.
Keywords: lifelong learning; qualifications; strategies
211
Tržište rada i generičke kompetencije kao ključni element reforme
strukovnog obrazovanja / The Labor Market and Generic Competences
as a Key Element in the Reform of Vocational Education
Može li učenje za ispit učiniti studente sretnijima? Iskustva zanesenosti na
fakultetu i dobrobit studenata / Can Studying for Exams Make Students
Happier? Faculty-Related Flow Experiences and Well-Being
Diana Olčar1, Tajana Ljubin Golub1, Majda Rijavec2
• Department of Education
1
• Department of Teacher Education
2
Sažetak:
Zanesenost je vrlo ugodno, optimalno psihološko stanje koje ljudi doživljavaju kada su toliko usmjereni na zadatak da ih on u potpunosti zaokupi. Utvrđeno je da je zanesenost povezana s poželjnim obrazovnim ishodima,
kao i s višom dobrobiti. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati koliko često studenti doživljavaju zanesenost na
fakultetu (tijekom predavanja, seminara i vježbi, učenja, priprema za prezentacije i drugih aktivnosti vezanih uz
studij) i u svakodnevnom životu te ispitati odnos između iskustva zanesenosti kod studenata i njihove dobrobiti.
U istraživanju su sudjelovale 174 studentice druge godine Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Osim
pitanja o zanesenosti (povezanoj i nepovezanoj s aktivnostima na fakultetu), sudionice su ispunile još dva upitnika: skalu zadovoljstva životom (Diener i sur., 1985) i skalu procvata (Diener et al., 2009). Rezultati su pokazali da
oko polovina studentica barem povremeno doživljava zanesenost povezanu s aktivnostima na fakultetu. Iskustvo
zanesenosti najčešće je tijekom pripreme za seminare i slične aktivnosti, dok je najrjeđe tijekom slušanja predavanja. Doživljaj zanesenosti češći je tijekom aktivnosti koje nisu vezane uz fakultet nego tijekom aktivnosti
vezanih za fakultet. Doživljaj zanesenosti povezan s aktivnostima na fakultetu pozitivno je povezan s dobrobiti,
dok zanesenost povezana s aktivnostima izvan fakulteta nije značajno povezana s dobrobiti. Jedini je značajan
prediktor dobrobiti zanesenost povezana s pripremom ispita. To dovodi do zaključka da su aktivnosti povezane s
fakultetom i postignućem na fakultetu važnije za studentsku dobrobit od aktivnosti u ostalim područjima života.
Ključne riječi: procvat; studenti; zadovoljstvo životom
Abstract:
Flow is a highly enjoyable, optimal psychological state people feel when they are so focused on a task that it
amounts to complete absorption in an activity. Flow was found to be related to desirable educational outcomes
as well as higher well-being. The aim of this study was to assess how often students experience flow at the
university (during lectures, seminars and exercises, learning, preparing for presentations and other study related
activities) and in everyday life, and to assess the relationship between flow experiences of students and their wellbeing. The sample comprised 176 second-year female students at the Faculty of Teacher Education University
of Zagreb. In addition to questions about faculty related and unrelated flow-experiences, participants filled in
two questionnaires: The Satisfaction with Life Scale (Diener et al., 1985) and Flourishing Scale – FS (Diener et al,
2009). Results revealed that generally half of the students experience flow at the faculty, at least occasionally.
The flow is the most frequent while preparing for seminars and similar tasks, while flow during lectures is the
least frequent. Flow experiences in the activities not related to the faculty are more frequent than faculty-related
activities. Flow experiences at the faculty were positively related to the students’ well-being while there were
no significant correlations between non-faculty-related flow experiences and well-being. The only significant
predictor of well-being was flow related to the preparation of exams. That leads to the conclusion that activities
related to achievement at the faculty are more important for students’ well-being than activities in other areas
of life.
Keywords: flourishing; life satisfaction; university students
www.UFZG2015.com
Muhamed Omerović1, Nedim Čirić1
University of Tuzla, Tuzla, Bosnia and Herzegovina
• Faculty of Philosophy Tuzla, Department of Pedagogy - Psychology
Sažetak:
Odrednice kvalitete suvremene nastave proizilaze dijelom iz samih vrijednosnih obrazaca i principa utemeljenih
na reformi obrazovanja, a zasnovane su na biti i svrhovitosti odgojno-obrazovnoga rada škole. Središnje je
pitanje kojim se bavi rad praćenje i vrednovanje primjene inovacija u nastavnoj praksi. Vrednovanje se provodi
utvrđivanjem složenosti rada, odgovornosti u radu, utvrđivanjem uvjeta rada, a obuhvaća razinu posebnoga
stručnoga znanja, sposobnosti, kreativnosti i iskustva za uspješno obavljanje odgojno–obrazovnih zadataka. Vrednovanje, kao sastavni dio svake dobre organizirane i izvedene aktivnosti, mora biti sustavno, čime se
povećava stupanj učinkovitosti, kao i konačni rezultati u odgojno-obrazovnom radu. Cilj je praćenja utvrđivanje
kvalitete i kvantitete rada s učenicima u nastavi, pripremanje za nastavu, za rad u izvannastavnim aktivnostima, suradnji s društvenom sredinom, planiranju i programiranju rada, stručnom usavršavanju i sl. S tim u vezi
metodička organizacija nastave, gdje se poseban naglasak stavlja na nastavna sredstva, didaktičke medije i
nastavnu tehnologiju, od egzistencijalne je važnosti za održivost kvalitete suvremene nastave. Rezultati do kojih
se došlo analitičko-deskriptivnom metodom i servey metodom, kao inačicom analitičko-deskriptivne metode,
uz primjenu prigodnih instrumenata istraživanja za evaluaciju kvalitete suvremene nastave, ukazuju na to da do
promjena neće doći da bi se nešto mijenjalo, nego su te promjene uvjetovane potrebom dionika nastave, te će
prethodno biti usklađene s mogućnostima škole, sposobnostima nastavnika, zadanim planovima i programima
i sl.
Ključne riječi: didaktički mediji; evaluacija i vrednovanje; inovacije u nastavi; kvaliteta nastave; metodička
organizacija nastave; nastavna tehnologija,
Abstract:
The baseline quality of contemporary education results partly from the evaluation forms and principles based
on the education reform, which are based on the essence and purposefulness of schools’ educational work. The
central question the paper discusses is monitoring and evaluating the application of innovations in teaching
practice. Evaluation is performed by establishing the complexity of work, responsibilities in work and establishing
the work conditions. It encompasses the level of special expert knowledge, abilities, creativity and experience in
order to have a successful execution of educational tasks. Evaluation, as a component of any well organized and
performed activity, has to be systematical by which the degree of efficiency is increased as well as the final result
of the educational work. The goal of monitoring is establishing the quality and quantity of work with students in
teaching, preparation for teaching, work in extracurricular activities, cooperation with social environment, planning and programming of work, professional training, and the like. Related to this, methodological organization
of teaching in which a special emphasis is put on teaching assets, didactic media and teaching technology, is of
existential importance for the sustainability of quality of contemporary teaching. Results acquired by the analytic
descriptive method and survey method as a variant of analytic descriptive method and with the application of
suitable instruments of research for the evaluation of quality of contemporary teaching imply that there will be
no changes just in order for changes to happen, but those changes are conditioned by the necessity of persons
involved in the teaching process, and that they will previously be coordinated with possibilities that the school
can provide, abilities of teachers, specified plans and programs, and so on.
Keywords: didactic media; evaluation and grading; innovations in teaching; methodological organization of
teaching; quality of teaching; teaching technology
213
Evaluacija primjene multimedijalnih i digitalnih inovacija u internoj reformi
kvalitete nastavnog rada suvremene škole / Evaluation of the Application of
Multimedia and Digital Innovations in the Internal Reform of Teaching
Quality in the Contemporary Schooling System
Osnovno obrazovanje u budućnosti – promijenimo trend! /
Basic Education of the Future – Let’s Turn the Trend!
Najat Ouakrim-Soivio1
Ministry of Education and Culture, Helsinki, Finland
• Basic education
Sažetak:
Osnovno obrazovanje u budućnosti – Promijenimo trend! razvojni je projekt u osnovnom i srednjoškolskom
obrazovanju u Finskoj. Cilj je procijeniti trenutačnu situaciju, proučiti razloge za pad u ishodima učenja na
nacionalnoj i međunarodnoj razini te proučiti potrebe za razvoj poučavanja i učenja u finskom obrazovnom
sustavu. Dvije radne skupine koordinira upravni odbor. Cilj je radne skupine zadužene za kompetencije i učenje
pronaći načine za poboljšanje ishoda učenja, premošćivanje jaza između ishoda učenja djevojčica i dječaka,
uspostavljanja regionalne ravnopravnosti; očuvanje jednakih mogućnosti za buduća istraživanja i zaustavljanja
trenda povećanja nejednakosti unutar škola i među njima. U projektu će se također istražiti položaj manjina u
finskom obrazovnom sustavu i njihovi ishodi učenja. Radna skupina zadužena za motivaciju i poučavanje ispitat će različita okruženja za učenje, proučiti materijale koji uključuju obrazovne igre i inovacije koje potpomažu
učenje, istražiti kako se motivacija za učenje i dobrobit mogu poboljšati te ocijeniti važnost motivacije i zadovoljstva školom za učenje i pohađanje škole. Također će se istražiti sadržaj i metode obrazovanja te obrazovanje
budućih nastavnika i nastavnika praktičara. Online anketa provedena je prošle jeseni, a na nju je odgovorilo 7000
ispitanika. Zu to je u kasnu jesen održano šest regionalnih događanja. Svrha je tih događanja olakšati opsežnu
javnu raspravu o budućnosti osnovnoga obrazovanja. Prijedlozi radnih skupina, kao i rezultati ankete, bit će detaljnije prikazani početkom ožujka 2015. kada će se prikazati i izvješće o ovom razvojnom projektu. Prijedlozi će
se razmatrati i kroz razvoj vladina programa nakon sljedećih parlamentarnih izbora u travnju 2015. Ovo izlaganje
odnosi se isključivo na rezultate i na prijedloge radnih skupina te na informacije koje su rezultati istraživanja.
Ključne riječi: Ishodi učenja; ravnopravnost i pravednost; osnovno obrazovanje; obrazovna politika
Abstract:
Basic Education of the Future – Let’s Turn the Trend! is a development project on primary and secondary education in Finland. The aim is to assess the current situation, examine the reasons for the drop in learning outcomes
in the national and international levels and study the needs to develop teaching and learning in the Finnish
educational system. Two working groups coordinated by a broad-based steering group have been set up for
it. The objective of the working group on competence and learning will is to discover means for improving the
learning outcomes, bridging the gap in learning outcomes between girls and boys, ensuring regional equality,
safeguarding equal opportunities for further studies and halting the trend of increasing disparities within and between schools. The project will also examine the position of minorities and their learning outcomes in the Finnish
educational system. The working group on motivation and teaching will explore different learning environments,
study materials including educational games and innovations that support learning, investigate how learning
motivation and well-being could be improved, and assess the significance of motivation and school satisfaction
for learning and school attendance. It will also look at the content and methods of education and pre- and inservice training for teachers. In autumn an online survey was organized and 7 000 people answered to it. Also
six regional events have been held in late autumn. The purpose of these events was facilitating an extensive
public discussion about the future of basic education. The working groups’ proposals as well as the results of
the survey will be presented more detailed in the beginning of March when the rapport of this development
project will be launched. The proposals are to be exploited in the drawing up of the government programme
after the next parliamentary elections in April 2015. The presentation will concentrate mainly on the results and
the proposals of the working groups as well as the information the survey has been giving.
Keywords: learning outcomes; equality and equity; basic education; education policy
www.UFZG2015.com
Jadranka Pavić1, Iva Filipušić2
Zdravstveno veleučilište, Zagreb; Hrvatska / University of Applied Health Sciences, Zagreb, Croatia
• Studij sestrinstva
1
Klinika za dječje bolesti, Zagreb, Hrvatska / Children’s Hospital Zagreb, Zagreb, Croatia
• Klinika za dječju kirurgiju
2
Sažetak:
Svrha je rada prikazati različite utjecaje reklamnih poruka na zdravlje i socijalno funkcioniranje djece, kao i
mogućnosti zaštitite od onih sadržaja koji mogu štetiti njihovu pravilnome psihofizičkome razvoju. Prema studiji
centra za istraživanje tržišta Gfk, reklame na televiziji prati 84 % djece, a 58 % djece zapaža sadržaje velikih
plakata. Postoje različiti podatci istraživanja o broju reklama koje pogledaju djeca, a procjena je da do punoljetnosti djeca pogledaju oko 80 000 reklama. Hrana, kao najprisutniji sadržaj u reklamama, u televizijskom programu spomene se oko desetak puta u sat vremena, a dječji program sadrži brojne reklame nezdrave hrane.
Mladi i djeca populacija su na koju se najlakše utječe, dok, s druge strane, djeca najlakše utječu na roditelje, pa
se smatra da su djeca dobri „reklamni agenti“. Predviđanja su marketinških stručnjaka da će se svakih deset
godina udvostručiti kupnja na koju će utjecati djeca. Djeca vide ono što im tržište diktira te se na taj način potiče
potrošački konzumerizam koji rezultira brojnim nepoželjnim posljedicama u doživljaju sebe I u interpersonalnim
odnosima. Veliki su problem u reklamama subliminalne poruke kojima se žele postići određeni ciljevi putem
nevidljivoga načina djelovanja. Zbog toga subliminalne poruke mogu imati određen utjecaj na adolescenate u
fazi formiranja socijalnih odnosa, zrelosti i odnosa s vršnjacima. Stoga je potrebno u odgojno–obrazovni sustav
uključiti odgoj za medije u cilju razvoja kritičkoga mišljenja, otpornosti na agresivne reklame, donošenja odluka
usmjerenih k osobnom i općem dobru te za uporabu pozitivnih sadržaja medija koji mogu doprinijeti proširenju
informiranosti i znanja.
Ključne riječi: djeca; edukacija; reklame; subliminalne poruke; zaštita potrošača
Abstract:
The aim of this paper is to show the different effects of advertising messages on the health and social functioning of children, as well as the possibilities to protect them from those contents that could harm their proper
psychological and physical development. According to the study of the Gfk center for market research, 84% of
children watch television advertisements and 58% notice the contents of large posters. There are different data
obtained from research about the number of advertisements that children watch, and the estimate is that they
see approximately 80.000 advertisements until their age of majority. Food, as the most common content of
advertising, is mentioned in television programe about 10 times in an hour, and children’s programme contains
a number of advertisements regarding unhealthy food. Young people and children are a population that is easily
influenced, while on the other hand, children influence their parents, meaning that children are good „advertising agents“. Marketing experts predict that children’s influence on purchasing is going to double every ten
years. Children see what the market dictates, thus it encourages consumerism, which results in many unwanted
consequences in experiencing the self and in interpersonal relationships. A big problem in advertisements are
subliminal messages, which are aimed at fulfilling certain goals through an invisible mode of action. Therefore,
subliminal messages can have a certain influence on adolescents in the process of forming social relationships, maturity and their relationships with peers. It is therefore necessary to enrich the educational system with
education for media in order to develop critical thinking, resistance to aggressive advertising, deciding towards
personal and common good and the use of positive media, which may contribute to increasing awareness and
knowledge.
Keywords: children; education; advertisements; subliminal messages; consumer protection
215
Reklamne medijske poruke i odgoj za medije /
Advertising Messages in Media and Education for Media
Kultura nastave − determinanta opterećenja učenika /
Culture of Teaching – a Determinate of the Students’ Workload
Anđelka Peko1, Emerik Munjiza1
• Department for Lifelong Learning
Sažetak:
Određenu razinu opterećenja učenika zahtijevaju ciljevi postavljeni glede usvajanja znanja i razvijanja sposobnosti, ustroj nastave, čimbenici te prihvaćanje normi ponašanja, koji ujedno čine i kulturu nastave. Pedagoško
gledište nastavnoga opterećenja učenika obuhvaća vremensku i intelektualnu dimenziju te najznačajnije činitelje
opterećenosti. Istražena je vremenska zauzetost učenika nastavom i drugim obvezama koje iz nje izravno proizlaze s obzirom na tjedno i dnevno nastavno opterećenje, ukupno dnevno nastavno i izvannastavno opterećenje,
te s obzirom na to koliko opterećenje nastavom doživljavaju učenici četvrtih i osmih razreda osnovne škole.
Analizirana je pedagoška dokumentacija vezana za nastavne planove i programe te su komparativnom analizom
utvrđeni trendovi tjedne i dnevne vremenske zauzetosti učenika nastavom. U istraživanju je sudjelovalo 538
učenika (286 učenika četvrtoga i 252 učenika osmoga razreda) koji su procijenili opterećenost putem nastave i
aktivnosti koji iz nje proizlaze. Komparativna analiza opterećenosti učenika između 1974. i 2013. godine ukazuje
na to da se ona nije smanjila nego se povećala. Iz navedenoga rasporeda sati vidljivo je da učenik četvrtoga
razreda ima veću nastavnu satnicu od svoga učitelja. Opterećenje učenika, izvedeno iz učiteljske obveze od 25
sati neposredne nastave u završnim razredima, veće je od učiteljskoga i ukazuje na fenomen vremenske prezauzetosti učenika. Prosječan učenik odradi puno radno vrijeme (predviđeno za odrasle osobe) u školi. Utvrđena
je vremenska pojavnost i kontinuitet, oblici i tendencije na području vremenske preopterećenosti učenika nastavom i obvezama koje iz nje proizlaze. Osnovni su činitelji opterećenja učenika vezani za kulturu nastave hrvatske
osnovne škole i nužno ju je mijenjati.
Ključne riječi: nastava; preopterećenost; osnovna škola; učenik; vremenska zauzetost
Abstract:
The culture of teaching comprises educational goals regarding the development of students’ skills, abilities,
values and knowledge; lesson planning and decision making; rules of proper conduct in school etc. All that contributes to the amount of workload that students experience at school and after school. When discussing the
workload that students are exposed to from the pedagogical point of view, two aspects need to be taken into
consideration. Firstly, how much time they spend doing schoolwork and homework. Secondly, how intellectually
challenging it is for them. It has been investigated how time-consuming students’ engagements are while they
are at school (regular classes and extracurricular activities) and after school (learning at home, doing homework
etc.) per day and per week. The comparison was made between workload of younger and older students in an
elementary school in Croatia. The analysis of pedagogical documentation and the comparative analysis of students’ and teachers’ workload provided us with intriguing results. In addition, the study included 538 students
(286 fourth graders and 252 eighth graders) who assessed the workload at school and after school concerning
school-related tasks. The comparative analysis of workload for students between 1974 and 2013 indicates that
it has not decreased but actually increased over that time. Their timetable shows that fourth graders have a bigger workload than their teacher. Teachers need to spend 25 working hours in the classroom per week, whereas
students stay much longer. The average student is present in school as if they have a full time job (eight hours).
Such results indicate that the workload of students has the tendency of increasing rather than decreasing over
time, which needs to be altered.
Keywords: teaching; workload; elementary school; student; time-consuming tasks
www.UFZG2015.com
Ivana Perković Krijan1, Vesna Gajger1
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Hrvatska
• Odsjek za cjeloživotno obrazovanje
Sažetak:
U ovome se radu polazi od pretpostavke da je kultura škole, iskazana kroz odgovarajuću podršku i okruženje,
značajan čimbenik u razvoju učeničkih potencijala. Propituje se kakvo je stvarno stanje podrške škole i učitelja
potencijalno darovitim učenicima u odnosu na ciljeve i preporuke iskazane strateškim dokumentima u području
odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Cilj je ovoga istraživanja ispitati u kojoj mjeri škola i učitelji pružaju
podršku darovitim učenicima, odnosno utvrditi najučestalije oblike rada s potencijalno darovitim učenicima u
okviru nastave Prirode i društva. U radu su prikazani rezultati anketnoga istraživanja provedenoga početkom
2013. godine na uzorku 184 učitelja razredne nastave Brodsko–posavske županije. Rezultati su pokazali da
daroviti učenici nemaju odgovarajuću podršku ni škole ni učitelja. Individualizirani programi poticanja i razvoja
takvih učenika i mentorski rad s njima gotovo da i ne postoje. Učitelji koji uočavaju darovite učenike s posebnim interesima i potencijalima za prirodoslovno područje kao dominantne oblike podrške u redovnoj nastavi
navode proširivanje nastavnih sadržaja i povećanje količine zadataka jednake težine, dok se izvan redovne nastave s takvim učenicima ne radi ni u okviru zakonom propisane dodatne nastave. Dobiveni rezultati upućuju
na zaključak da, unatoč proklamiranim ciljevima i zakonskim odredbama, škole i učitelji ne pružaju potrebnu i
odgovarajuću podršku potencijalno darovitim učenicima u nastavi Prirode i društva, a za pretpostaviti je da je
slično stanje i u drugim nastavnim predmetima.
Ključne riječi: podrška darovitim učenicima; priroda i društvo; škola; učitelji
Abstract:
This paper starts from the premise that the culture of the school, expressed through appropriate support and
setting, is a significant factor in the development of students’ potential. The actual state of the support provided
by schools and teachers to gifted students in relation to the objectives and recommendations specified in strategic documents in the filed of education in the Republic of Croatia is questionable. The aim of this study was
to examine the extent to which schools and teachers provide support to gifted students, or rather to determine
the most common forms of work with potentially gifted students in the teaching of Science and Society. The
paper presents the results of a survey conducted in early 2013 on a sample of 184 primary school teachers
in the Brod – Posavina County. The results revealed that gifted students do not have adequate support either
from schools or from teachers. Individualized programs to promote and develop the potential of gifted students
and mentoring gifted are almost non-existent. Teachers, who identify gifted students with special interests and
potentials for science, cite that the dominant forms of support in regular classes are an enlargement of teaching content and additional same level tasks. Furthermore, there is no interaction between teachers and gifted
students outside regular classes, not even in the statutory additional teaching. These results suggest that despite the proclaimed goals and regulations, schools and teachers do not provide the necessary and appropriate
support to potentially gifted students in the teaching of Science and Society. The same conclusion might be
assumed for other subjects.
Keywords: support to gifted students; science and society; school; teachers
217
Podrška škole i učitelja darovitim učenicima u nastavi Prirode i društva /
School’s and Teachers’ Support to Gifted Students in Science and Society
Utjecaj novih tehnologija na razvoj djece /
Influence of New Technologies on the Development of Children
Ranko Rajović1, Iva Rajović2
1
Pedagoška fakulteta Koper, Koper, Slovenia
2
Pedagoška fakulteta Ljubljana, LJubljana, Slovenia
Sažetak:
Važnost određenoga fiziološkoga mehanizma primijeti se kad postane nedovoljno funkcionalan, a posebno kad
negativno utječe na funkciju drugih sustava. Donedavno djeca su odrastala u biološki stimulativnom okruženju
i tako razvijala kognitivne i fizičke sposobnosti. Tehnologija je sve prisutnija i mijenja se okruženje. Fizička aktivnost je smanjena, što navodi na pitanje razvoja niza važnih fizioloških funkcija: dinamičku akomodaciju oka,
fiksiranje predmeta u pokretu, delikatan razvoj grube i fine motorike. Razvoj tih vještina utječe na bioarhitekturu
kore velikoga mozga pa je potrebno voditi računa o primjerenosti stimulacije koju djeca primaju u ovoj osjetljivoj
fazi razvoja. Računala, pametni telefoni, video igrice sve su prisutniji, čak i kod djece mlađega školskoga uzrasta.
To može imati utjecaj na smanjenu stimulaciju pojedinih regija kore velikoga mozga, prije svega zbog nedovoljnoga korištenja dinamičke akomodacije, prstiju (posebno malog i domalog) i izostanka kretanja, što može
dovesti do smanjenja subkortikalnih struktura velikoga mozga i oštećenja kognitivnih sposobnosti. Područja
mozga zadužena za kontroliranje finih motoričkih vještina i kognitivnih procesa razvijaju se simultano, izuzetnom
brzinom tijekom ranoga razvoja mozga. Stoga ne treba iznenaditi činjenica da su se vještine fine motorike pokazale kao snažan prediktor budućega uspjeha u matematici, čitanju i znanosti, čak bolji nego testovi računanja
i pisanja. Uporaba novih tehnologija je potreba i to donosi višestruke koristi, ali je neophodno biti oprezan pri
određivanju vremenskoga ograničenja za djecu u razvoju.
Ključne riječi: fina motorika; neurofiziologija; rana stimulacija; razvoj kognitivnih sposobnosti
Abstract:
The importance of a certain physiological mechanism becomes evident when its function is impaired, and even
more when it has a negative effect on the functioning of some other system. Until recently, children were growing up in a biologically stimulating environment which enabled optimal development of cognitive and physical
abilities; technology is becoming more pervasive, the environment is changing; there is less physical activity,
raising the question regarding the development of numerous important functions: dynamic accommodation
of the eye, delicate development of fine and gross motor skills. Because the development of these skills influences bio-architecture of the cortex, it is imperative that children receive appropriate stimulation. Computers,
smart phones, video games are ever more present and used, even by children at an early school-age. This can
cause a decreased stimulation of certain cortex regions, especially because of insufficient use of visual accommodation, fingers (especially ring and little finger) and lack of movement, which leads to a decreased volume of
subcortical structures and a decline of cognitive abilities. Brain regions, governing the control of fine motor skills
and cognitive processes, are developing simultaneously with extraordinary speed during early development of
the brain. Thus, it should not surprise, that fine motor skills have been shown to be a strong predictor of future
achievement in mathematics, reading and science, even better than calculation and writing tests. The use of new
technologies has advantages, nonetheless it is critical to be cautious in setting usage time limits for children in
development.
Keywords: neurophysiology; cognitive abilities; fine motor skills; early stimulation
www.UFZG2015.com
Jehona Rrustemi1
University of Pristina, Prishtina, Kosovo
Sažetak:
Uključenost učenika u život škole jedan je od načina izražavanja obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava. Važnost uključivanja učenika u život škole leži u mogućnostima koje su dane učenicima za rješavanje
različitih problema u školi, za osiguravanje jednakih postupaka za sve, za udovoljavanje svojim interesima te za
unošenje promjene i poboljšanje rada škole. Ovo istraživanje dio je projekta “Koncepti građanstva kod učenika
osnovnih škola na Kosovu“, a cilj je prikazati sudjelovanje učenika u radu škole i njihovo osvještavanje o važnosti
njihova uključivanja. Istraživanje je provedeno s učenicima osmih razreda niže srednje škole. Istraživanjem je
pokriveno 171 škola iz različitih općina na Kosovu, ukupno 1700 ispitanika. Istraživanje je provedeno putem
standardiziranoga upitnika „Međunarodno istraživanje o građanstvu i građanskom odgoju“ koji je prilagođen
potrebama ovoga istraživanja. Rezultati istraživanja vrlo su bitni jer ukazuju na znanje učenika na Kosovu o
demokratskom građanstvu i obrazovanju za ljudska prava kroz uključivanje učenika u život škole i njihovo razmatranje učinkovitosti sudjelovanja u životu škole.
Ključne riječi: dodatak; interesi; poboljšanje; rješenje, tretman
Abstract:
Students’ participation in school life is one way of expressing the education for democratic citizenship and education for their rights. The importance of students’ participation in school life lies in the opportunities given to
students to solve various problems in school, to ensure their equal treatment, to fulfil their interests, and to do
changes and improvements that are necessary in school. This research was conducted within the Concepts of
Citizenship to Primary School Students in Kosovo project and its objective is to reflect the students’ participation in school life and their awareness of the importance of their participation in school life. The research was
conducted with students of grade eight of lower secondary school. The research included 171 schools of various
municipalities of Kosovo with a total of 1,700 respondents. The research was conducted through a standardized questionnaire from the International Civic and Citizenship Education Study, adapted to the needs of our
research. Results of the survey are very important because they present the knowledge of Kosovar students
for democratic citizenship and education for their rights through students’ participation in school life and their
reflection on the usefulness of participation in school life.
Keywords: interests; improvement; supplement; solution; treatment
219
Uključenost učenika u život škole u funkciji obrazovanja za demokratsko
građanstvo i obrazovna prava / Student Participation in School Life in the
Function of the Education for Democratic Citizenship and Education Rights
Procjena kompetencija nastavnika za identificiranje darovitih učenika i
organizaciju rada s njima / Assessment of the Teacher Competence to
Identify Gifted Students And to Organise Work With Them
Vlado Simeunović1, Sanja Milić1
Pedagoški fakultet Bijeljina, Bijeljina, Bosnia and Herzegovina
Sažetak:
Identificiranje i rad s darovitim učenicima predstavlja izuzetno složen zadatak za nastavnike osnovnih škola.
Daroviti učenici čine mali postotak ukupne populacije učenika, ali zbog njihove, pretpostavljeno značajne uloge
u budućem razvoju društva, treba im poklanjati značajnu pažnju. Većina istraživanja pokazuje da je uloga učitelja
u identificiranju darovitih učenika neizbježna. Suvremeni sustav obrazovanja u Europi u svim ključnim dokumentima naglašava potrebu da učitelji posjeduju kompetenciju rada s darovitim učenicima. Pitanje je jesu li učitelji
u školama osposobljeni za tu složenu zadaću i o čemu to ovisi? U ovom smo radu na uzorku od 200 učitelja
osnovnih škola u Republici Srpskoj (BiH) ispitivali postojanje razlike u kompetenciji identificiranja darovitih potencijala kod učenika i organiziranja rada s njima u odnosu na spol, radno iskustvo, stupanj obrazovanja, vrstu
obrazovanja iz područja darovitosti i odnosa okoline prema fenomenu darovitosti. Rezultati pokazuju najveće
razlike između učitelja u kompetenciji identificiranja darovitih potencijala kod učenika i organiziranja rada s njima
u odnosu na vrstu obrazovanja iz područja darovitosti i odnosa okoline prema fenomenu darovitosti.
Ključne riječi: darovitost; dijagnosticiranje darovitosti; osnovna škola
Abstract:
Identifying gifted students and working with them is a very complex task for primary school teachers. Gifted
students make a small percentage out of the entire student population, but due to their presumably significant
role in future society development, considerable attention should be paid to them. Most studies indicate that
the role of a teacher in identifying gifted students is inevitable. Every key document of the modern education
system in Europe emphasises that teachers need to have competences for working with gifted students. The
question is whether teachers in schools are skilled for such a complex task and what does it depend on. In our
work on a sample of 200 primary school teachers in the Republic of Srpska (BiH), we have tested whether the
competence to identify potential giftedness in students and in organising work with them differs with regard to
gender, work experience, level of education, type of education in the area of giftedness and attitude of the surrounding society towards the giftedness. Results show that the biggest differences between teachers, regarding the competencies in identifying giftedness potential in students and organising work with them, exist with
regard to the type of education in the area of giftedness and attitude of the surrounding society towards the
phenomenon of giftedness.
Keywords: diagnosing giftedness; giftedness; primary education
www.UFZG2015.com
Usklađivanje formalnog i neformalnog učenja - TABULA PLENA /
Matching Formal and Non-Formal Learning: TABULA PLENA
Alessandro Soriani1,
University of Bologna, Bologna, Italy
• Departement of Education
1
Sažetak:
Tabula Plena projekt je koji je preliminarno pokrenut u gradu blizu Bologne, a inicijator je Ferfilo, talijanska nezavisna vladina organizacija aktivna u okviru uključivanja mladih u programe cjeloživotnoga učenja kroz neformalne
metode. Ideja koja stoji iza Tabule Plene jest pomoć mladima (6-12) da transverzalno razviju osam ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja koje je Europska Komisija identificirala kao „osobito važne za osobnu ispunjenost
i razvoj, društvenu inkluziju, aktivno građanstvo i zaposlenost“ (2006). Projekt se sastojao od dva ciklusa od po
osam radionica, jedna za svaku ključnu kompetenciju, posebno osmišljenu kako bi se tema predstavila ciljnoj
skupini neformalnom metodom, pomoću suradničkoga, situacijskoga, samo-regulirajućega konstruktivističkoga
(CSSC) pristupa. Od djece se tražilo da razmisle o svom osjetu inicijative kroz izradu papirnatih mostova ili izgradnju tornjeva bez razgovora kako bi razumjeli važnost neverbalne komunikacije u društvenoj interakciji. Proizveli su animacije „stop motion“ kako bi izrazili svoje ideje o pravilnoj uporabi društvenih medija, bili su uključeni u
dijaloge kako bi osobno osjetili razlike među kulturama, slikali su, eksperimentirali, pisali pjesme i bili uključeni u
smislene i zabavne aktivnosti koje su razvijene ne samo da bi zabavile učenike nego i da potaknu proces učenja.
Prvi ciklus bio je predložen u školskom okruženju skupini volontera. S obzirom na uspjeh i pozitivnu povratnu
informaciju sudionika i njihovih roditelja, drugi krug implementiran je izravno u školi: to je omogućilo izvođenje
ovoga projekta po prvi put u formalnom okruženju. Školsko je okruženje kod toga projekta omogućilo stapanje
formalnoga i neformalnoga učenja, procesa koji je inače vrlo teško postići.
Ključne riječi: formalno; neformalno; učenje; 8 ključnih kompetencija; Tabula plena
Abstract:
Tabula Plena is a project piloted in a town near Bologna by Ferfilò, an Italian NGO active in the framework of
youth participation and LLP through non-formal methods. The idea behind Tabula Plena is helping youngsters
(6-12) to transversally develop the 8 key competences for lifelong learning that the European Commission has
identified as “particularly necessary for personal fulfilment and development, social inclusion, active citizenship
and employment” (2006). The project was composed of two cycles of eight workshops, one per each key competence, specifically designed to introduce each topic to the target group throughout non-formal methods, with
a cooperative, situated, self-regulated, constructivist - CSSC approach. Children were asked to think about their
sense of initiative by building bridges made of paper, or build towers without talking in order to understand the
importance of non-verbal communication and social interactions. They produced stop motion animations to
express their suggestions about the proper use of social medias, they were engaged in roleplays to personally
feel the differences between cultures, they painted, run experiments, wrote songs and engaged in meaningful
and fun activities that were conceived not only to amuse them but also to ignite a learning process. The first
cycle was proposed in an out of school context to a group of volunteers. Due to the success and the positive
feedback both from the participants and from their parents, the second cycle was implemented directly in a
school: this allowed the experimentation of this project in a formal context for the first time. School involvement
in such a project made the process of matching formal and non-formal learning possible, process that is often
hard to achieve.
Keywords: formal ; non-formal ; learning ; 8 key competences; Tabula plena
221
Utjecaj korištenja animacije u podučavanju biologije stanice na uspjeh
učenika / Impact of the Usage of Animation in Teaching Cell Biology on
Student Achievement /
Snezana Stavreva Veselinovska1
Faculty of Educational Science – University GoceDelcev, Štip, Macedonia, The Former Yugoslav Republic of
Sažetak:
Tijekom prošlog desetljeća, mnogi kolegiji iz područja biologije preusmjerili su pažnju s razine cijelog organizma
na molekularnu i staničnu razinu. Ta promjena odraz je promjena u pristupu biološkim istraživanjima posljednjih
godina, prilikom kojih se pozornost usmjerila na pitanja funkcije, strukture, razvoja i evolucije na molekularnom i
staničnom nivou. Shodno tome, studenti prve godine na satovima opće biologije uče da su organizmi izgrađeni
od stanica, da eukariotske stanice, za razliku od prokariotskih, čine organele, te da se stanični život održava
putem molekularnih i staničnih procesa. Naravno, kompleksnost tih procesa i njihovi međusobni odnosi često su
studentima-početnicima teško shvatljivi. Iako je mikroskopija već dugo koristan učiteljski alat, upotreba računalne
animacije u nastavi nedavno je uzela zamah. Animacija ima pojedinih prednosti nad mikroskopijom, npr. pojednostavljivanje, neograničena rezolucija i povećanje, mogućnost označavanja određenih simbola na kompleksnoj
pozadini, kontrola pokreta, oblika ili boja te postepeno pojačavanje ili slabljenje simbola. Kao posljedica različitih
stilova učenja među studentima i lakog pristupa animacijama putem nefakultetskih računala, korištenje digitalne
animacije u nastavi molekularne i stanične biologije postaje sve popularnije. U radu se navode primjeri molekularnih i staničnih procesa koji su jasnije predočeni putem animacija nego putem statičnih ilustracija. Vrijednost
animacije određena je time uključuje li proces kretanje, time gdje se stanica nalazi i redosljedom događaja.
Naposlijetku, širenje animacije kao nastavnog alata donijet će mnoge dobrobiti učenju svih ostalih područja
biologije. Svrha ovog osvrta je poticanje široke uporabe animacije u nastavi biologije putem rasprave o prirodi
digitalne animacije.
Ključne riječi: animacija; nastava; stanična biologija; studentska postignuća
Abstract:
Over the last decade, the unifying approach of many biology courses has evolved from an emphasis on the
whole organism to a concentration on the molecular and cellular basis of life. This change reflects the recent
shift in biology research toward an approach that addresses the questions of function, structure, development,
and evolution at the molecular and cellular levels. To reflect these discoveries, students in freshman-level general
biology courses are taught that organisms are made of cells, that eukaryotic cells are compartmentalized into
organelles while prokaryotic cells are not, and that cellular life is maintained by molecular and cellular processes.
Naturally, the complexity of these processes and their interrelation is often difficult for the novice student to understand. Although microscopy has long been used as a valuable teaching tool, the use of computer animation
in teaching has recently expanded. Animation can have advantages over microscopy, including simplification,
unlimited resolution and magnification, ability to highlight certain symbols within a complex background, control
of motion, shape, or color changes, and the stepwise fading in and out of symbols. To address the different
learning styles of students, and because students can access animation from off-faculty computers, the use of
digital animation in teaching molecular and cell biology has become increasingly popular. Sample processes
from molecular cell biology that are more clearly presented in animation than in static illustrations are identified.
The value of animation is evaluated on whether the process being taught involves motion, cellular location, or
sequential order of numerous events. Finally, future teaching tools for all fields of biology will increasingly benefit
from an expansion of animation to the use of simulation. One purpose of this review is to encourage the widespread use of animations in biology teaching by discussing the nature of digital animation.
Keywords: animation; teaching; cell biology; student achievement
www.UFZG2015.com
Metoda scenarija u odgojnim znanostima /
The Scenario Method in Educational Sciences
Nenad Suzić1, Ankica Suzić1
Univerzitet u Banjoj Luci, Filozofski fakultet, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
• Studijski program pedagogija
Sažetak:
Metoda scenarija jedna je od futuroloških metoda koja se ne koristi dovoljno u pedagogiji, sociologiji ili psihologiji.
Naime, ona se malo koristila kao znanstvena metoda. Autori ovdje daju pregled uvjeta i okolnosti pod kojima se
scenarij koristi u pedagogiji kao znanosti koja mora predviđati budućnost. Pedagogija ne može bez predviđanja
budućnosti jer će djeca koja danas upisuju prvi razred svoje školovanje završiti za 12 do 18 godina, a potom
stečene kompetencije primjenjivati još 40 godina. Dakle, pedagogija mora barem 50 godina unaprijed sagledati budućnost. Kako je to moguće ako pedagijsku futurologiju nemamo razvijenu kao znanstvenu disciplinu?
Moguće je uz pedagijsku futurologiju koja se upravo konstituira. To je znanstvena disciplina koju pedagogija
tek konstituira. Prednost je toga pristupa u tome što će tu disciplinu, ako je pedagogija znanstveno konstituira,
druge znanosti rado posuditi od pedagogije. Autori ovdje daju ne samo statističke obrasce za primjenu scenarija
u metodološkom značenju nego i matematičke pretpostavke za činkovito izračunavanje djelovanja pojedinih
scenarija. Osim toga, ovdje ćemo naći i epistemološki aparat koji nam nudi matematički model za aplikaciju
teorije igranja uloga. Sve u svemu, jedan posve nov pristup zanimljiv za suvremene metodologije.
Ključne riječi: budućnost; futurologija; igranje uloga; kvantifikacija; scenarij
Abstract:
The scenario method is one of futurological methods that has not been used enough in pedagogy, sociology
or psychology. It is little used as a scientific method. The authors here provide an overview of the conditions
and circumstances under which the scenario is used in pedagogy as a science method that needs to predict
the future. Education must predict the future, because children who now entered the first class, complete their
education for 12 to 18 years, and then apply the acquired competencies another 40 years. Thus, pedagogy has
at least 50 years in advance to look at the future. How is it possible that we have not developed pedagogical
futurology as a scientific discipline? It is a scientific discipline that constitutes only pedagogy. The advantage of
this discipline, if pedagogy constitutes it scientifically, is that other sciences will gladly borrow from pedagogy.
The authors here provide not only the statistical patterns of application scenarios in the methodological sense,
but also the mathematical prerequisites for efficiently calculating the effect of certain scenarios. In addition,
here we will find and epistemological apparatus which gives us a mathematical model for the application of the
theory of role play. All in all, a completely new approach and a new method that is interesting for contemporary
methodologies.
Keywords: scenario; futurology; future; quantification; role-playing
223
Povezanost osobnoga iskustva učitelja pripravnika s načinima učenja i
poučavanja usmjerenih na učenika / Correlation Between Trainee Teachers’
Personal Experience and Ways of Student-Centered Learning and Teaching
Alma Škugor1, Marija Sablić1
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Hrvatska
Sažetak:
Nastava usmjerena na učenika u odgojno–obrazovnome sustavu ne mora proizlaziti iz stavova koje učitelji imaju
prema takvu načinu učenja i poučavanja, već se može povezati i s njihovim osobnim iskustvom tijekom cjelokupnoga obrazovanja. Cilj je ovoga rada ispitati stavove učitelja pripravnika o nastavi usmjerenoj na učenika. Stavovi
su ispitivani pomoću upitnika Nastava usmjerena na učenika (Škugor, 2013). Upitnik je konstruiran pomoću dvije
subskale, Načini učenja i poučavanja Pid-a (Cronbach Alpha = .83) i Osobno iskustvo vezano za nastavu Pid-a
usmjerenu na učenika (Cronbach Alpha = .90), Likertova tipa od četiri stupnja na kojima su sudionici procjenjivali
svoje slaganje s navedenim tvrdnjama. U istraživanju je sudjelovalo 156 učitelja pripravnika. Rezultati istraživanja
pokazuju kako učitelji pripravnici izuzetnu važnost pridaju raznolikim aktivnostima i samostalnom radu učenika.
Pri tome pridavanje važnosti određenom načinu učenja i poučavanja ne znači kako sudionici isti primjenjuju u
praksi. Pearsonov koeficijent korelacije pokazao je nisku i pozitivnu korelaciju na faktorima Aktivnost i samostalnost učenika (0,26) te Nastava usmjerena na učenika (0,19) s Nastavom usmjerenom na učitelja. Dobiveni se
rezultati mogu interpretirati u skladu s osobnim iskustvom koje sudionici imaju s nastavom usmjerenom na
učitelja. Naime, oni uviđaju nedostatke takve nastave te smatraju važnim poticati raznolike aktivnosti i samostalnost učenika te načine učenja i poučavanja koji nastavu usmjeravaju na učenika.
Ključne riječi: nastava usmjerena na učenika; nastava usmjerena na učitelja; osobno iskustvo; poučavanje;
učenje; učitelji pripravnici
Abstract:
Student-centered teaching in the educational system doesn’t necessarily arise from teachers’ attitudes towards
such a way of learning and teaching - it can be connected with their personal experience during the whole period of their education. The aim of this work is to assess trainee teachers’ attitudes on student-centered teaching. The attitudes were assessed by means of a questionnaire titled Student-centered Teaching (Škugor, 2013).
The questionnaire was constructed using two subscales, Ways of teaching and learning of Science and Society
(Cronbach’s Alpha = .83) and Personal Experience of Teaching Science and Society (Cronbach’s Alpha = .90),
on a 4-point Likert scale in which participants evaluate their agreement with the following statements. 156 trainee teachers participated in the research. The results of the research show that trainee teachers give special importance to various activities and independent student work. Still, finding a certain way of learning and teaching
important does not imply that that participants implement the same in practice, too. The Pearson Correlation
Coefficient showed a low and positive correlation at these factors: Activity and Independence of Students (0,26)
and Student-centered Teaching (0,19) with Teacher-Centered Teaching. The results obtained from the research
can be interpreted in accordance with the personal experience of participants concerning teacher-centered
teaching. Namely, they recognize the shortcomings of such teaching and find it important to encourage various
activities and student independence as well as ways of student-centered learning and teaching.
Keywords: student-centered teaching; teacher-centered teaching; personal experience; learning; teaching;
trainee teachers
www.UFZG2015.com
Prikaz i percepcija spolnih i rodnih uloga u medijima /
View and Perception of Sex and Gender Roles in the Media
Jelena Šurić1, Tea Pavičić1
Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
• Informacijske i komunikacijske znanosti
Sažetak:
U ovom se radu istražuje prikaz spolnih i rodnih uloga u televizijskim sadržajima te njegov utjecaj na djecu i
mlade do 15 godina. Rad donosi pregled srodnih inozemnih istraživanja, kao i rezultate istraživanja provedenoga u dvije osnovne škole u Koprivnici, u kojem su ispitanici učenici 8. razreda, a koji prikazuju njihovo viđenje
rodne ravnopravnosti i njihovu percepciju o (ne)iskrivljenom prikazivanju spolova i rodnih uloga u televizijskim
sadržajima. Postavljene se hipoteze potvrđene. Čak 43% učenika televiziju gleda više od 2h dnevno, a od ukupnoga vremena utrošenoga na gledanje televizije najviše vremena provedu u gledanju filmova (43 %, n=49,
σ=1,204) i serija (36 %, n=41, σ=1,204). Većina ispitanika (83,3 %, σ=0,801) smatra da televizijski sadržaji u prvi
plan stavljaju izgled žene, a ne njezinu osobnost, kvalitete i sposobnosti. Također, većina ispitanika smatra da su
muškarci i žene ravnopravni u svemu, tvrde da televizija ne utječe na njihovu percepciju rodne ravnopravnosti,
no ipak 42,9% muških ispitanika smatra da su žene u televizijskim sadržajima prikazane na ispravan način. Mladi
su većinom pasivni i nekritični korisnici svih medija. Uzmemo li u obzir da se u medijima neprestano pojavljuju
uzori muškosti i ženskosti, mogući je utjecaj medija na formiranje slike o vlastitim spolnim/rodnim ulogama,
kao i njihova generalizacija na okolinu u istraživanoj dobnoj skupini. Problematika roda i spola nedovoljno je
zastupljena u hrvatskom obrazovnom sustavu, stoga se nameće potreba konstantne aktivne suradnje učitelja s
roditeljima, kao i edukacija svih koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece. Osim toga, škole bi trebale iskoristiti
mogućnosti izborne nastave, izvannastavnih aktivnosti te različitih projekata s ciljem poboljšanja spolnoga/rodnoga obrazovanja mladih.
Ključne riječi: djeca i mladi; rodni stereotipi; školstvo; televizijski sadržaji
Abstract:
This paper explores the representation of sex and gender roles in TV content and its impact on children and
youth till 15 years of age. The work provides an overview of related research abroad, as well as the results of a
study conducted in two primary schools in Koprivnica, which show 8th grade pupils’ view of gender equality and
their perception about the (non-)distorted representation of sex and gender roles in TV content. The proposed
hypotheses were confirmed. 43% of the pupils watch TV more than 2 hours per day and in the total of time
spent watching TV, the majority of time they watch films (43%, σ = 1.204) and series (36%, σ = 1.204 ). Most
of the examinees (83.3%, σ = 0.801) consider that television programs center on a woman’s looks, not her personality, qualities and abilities. In addition, most examinees believe that men and women are equal in all aspects;
they claim that TV has no effect on their perception of gender equality, but still 42.9% of male examinees think
that women are presented in a right way in TV content. Youth are mostly passive and uncritical users of all media.
Taking into account that the media constantly shows the models of masculinity and femininity, influence of the
media on the formation of the image of their own sex/gender roles is possible, as well as their generalization of
the overall population in the studied age group. The issue of gender and sex is insufficiently represented in the
Croatian educational system, so there is a need for constant active co-operation of teachers with parents and
for education of all persons involved in the children’s educational process. Furthermore, schools should use the
opportunities of elective classes, extracurricular activities and various projects with the aim to improve sexual/
gender youth education.
Keywords: children and youth; gender stereotypes; television content; education
225
Analiza osobina ličnosti, nade, optimizma i zadovoljstva životom odgojitelja
predškolske djece – novi ili zaboravljeni pristup istraživanju odgojnoobrazovne prakse? / An Analysis of Personality Traits, Hope, Optimism and
Life Satisfaction Among Preschool Teachers - New or Forgotten Approach
to Researching Educational Practice?
Sanja Tatalović Vorkapić1, Jelena Jelić2
1
Faculty of Teacher Education / Učiteljski fakultet, University of Rijeka / Sveučilište u Rijeci, Rijeka, Hrvatska /
Croatia
• Educational Sciences / Katedra za obrazovne znanosti
Faculty of Humanities and Social Sciences/Filozofski fakultet, University of Rijeka/Sveučilište u Rijeci, Rijeka,
Hrvatska / Croatia
• Department of Pedagogy/Odsjek za pedagogiju
2
Sažetak:
Značaj ove teme ogleda se u iznimno važnim karakteristikama odgojitelja koji imaju snažan efekt na kvalitetu
odgojno-obrazovne prakse, a ne zauzimaju dovoljno velik istraživački prostor. Za uspješnoga su odgojitelja, osim
vještina, sposobnosti te općih i specifičnih kompetencija, vrlo važne njegove osobine ličnosti, kao i neke druge
osobine kao što su nada, optimizam i razina zadovoljstva životom. Osnovni je cilj ovog istraživanja bio ispitati
odnos osobina ličnosti odgojitelja s njihovom nadom, optimizmom i zadovoljstvom životom. Istraživanje je obuhvatilo 20 predškolskih ustanova u 16 mjesta koja se nalaze u 8 hrvatskih županija, na uzorku od 339 odgojiteljica.
U istraživanju su korištena četiri upitnika koja mjere relevantne varijable: osobine ličnosti, nadu, optimizam i zadovoljstvo životom. Rezultati su pokazali značajno visoke vrijednosti svih osobina ličnosti, osim za neuroticizam,
koji je najmanje zastupljen u osobinama ličnosti odgojitelja, što je bilo očekivano. Visoka razina optimizma kod
odgojitelja pozitivno je povezana s njihovom nadom i zadovoljstvom životom. Sve osobine ličnosti pozitivno su
povezane s nadom, optimizmom i zadovoljstvom životom, osim neuroticizma koji je negativno povezan s ova
tri konstrukta. Rezultati su pokazali negativnu povezanost ekstraverzije s dobi i radnim stažem, dok nada nije
povezana s ovim socio-demografskim varijablama. S druge strane, optimizam i zadovoljstvo životom negativno
su povezani s dobi. O utvrđenim nalazima se raspravilo u okviru promijenjene i vrlo važne uloge suvremenoga
odgojitelja u odnosu na odgojno-obrazovnu praksu.
Ključne riječi: nada; odgojitelji; optimizam; petofaktorski model ličnosti; zadovoljstvo životom
Abstract:
The importance of this topic is reflected on extremely important preschool teachers’ characteristics which have
a strong effect on the quality of educational practice, and do not take up enough space in scientific research.
For a successful preschool teacher, in addition to skills, abilities, and general and specific competencies, their
personality traits are extremely important, as well as some other characteristics such as hope, optimism and
life satisfaction. The main objective of this study was to examine the relationship between preschool teachers’
personality traits with their hope, optimism and life satisfaction. The study included 20 preschools in 16 locations that are located within 8 Croatian counties, with a total sample of 339 educators. Four questionnaires were
applied to measure the relevant variables: personality traits, hope, optimism and life satisfaction. The results
showed significantly high values for all personality traits, except for neuroticism, which is the least represented in
the personality traits of educators, as was to be expected. High levels of optimism for educators positively associated with hope and life satisfaction. All traits were positively associated with hope, optimism and life satisfaction, except that neuroticism is negatively correlated with these three constructs. The results showed a negative
correlation of extraversion with age and work experience, while hope is found not to be associated with these
socio-demographic variables. On the other hand, optimism and life satisfaction were found negatively associated with age. Determined findings are discussed in the context of constant changes in the very important role
of contemporary preschool teachers in relation to educational practice.
Keywords: five-factor model of personality; hope; life satisfaction; optimism; preschool teachers
www.UFZG2015.com
Tomislav Topolovčan1, Milan Matijević1, Mario Dumančić2
• Department of Education
1
• Department of Information Sciences
2
Sažetak:
Cilj je istraživanja bio ispitati u kojoj se mjeri pojedina sociodemografska obilježja učenika i učitelja, zajedno s
računalnom samodjelotvornošću, stavovima prema novim medijima i učestalošću uporabe novih medija u nastavi
mogu smatrati prediktorima konstruktivističke nastave. Istraživanje je provedeno na uzorku skupina (N = 1528)
učenika osmih razreda (N = 1026) te učitelja razredne i predmetne nastave (N = 502) u osnovnoj školi. Podatci
su prikupljeni preuzetim instrumentima Skale računalne samodjelotvornosti, Skale stavova o novim medijima i
Skale konstruktivističke nastave te konstruiranom Skalom učestalosti uporabe novih medija u nastavi. Rezultati
ukazuju na to da su kod učenika sociodemografski podatci, viša razina računalne samodjelotvornosti, pozitivniji
stavovi prema novim medijima i učestalija uporaba, kao zasebni čimbenici, značajni prediktori konstruktivističkoga
učenja. Kod učitelja su značajni stavovi i računalna samodjelotvornost, ali ne i sociodemografska obilježja te uporaba novih medija. Cjelokupna završna serija, i kod učitelja i kod učenika, značajan je prediktor konstruktivističkoga
učenja, s time da su pojedine zasebne dimenzije prediktorskih čimbenika značajnije od drugih. Veću varijancu
konstruktivističke nastave, i kod učenika i kod učitelja, objašnjavaju stavovi o novim medijima i računalna samodjelotvornost, nego sama upotreba novih medija u nastavi, što potvrđuje neke prijašnje teorijske pretpostavke.
Iako su dobivene značajne korelacije, rezultati ukazuju na povremeno organiziranje konstruktivističke nastave. Za
razliku od učitelja, učenici smatraju nove medije značajnim za konstruktivističko učenje čime se potvrđuju kao
pripadnici net-generacije. Mogući razlozi i implikacije ovakvih rezultata objašnjeni su u ovome radu.
Ključne riječi: konstruktivizam; novi mediji; računalna samodjelotvornost; stavovi o novim medijima; osnovna
škola
Abstract:
The aim of the research is to establish the extent to which certain socio-demographic features of students and
teachers, together with computer self-efficacy, computer attitudes and the frequency of the use of new media in
teaching are regarded as predictors of constructivist teaching. The research was conducted on a sample group
(N = 1528) of eight-graders (N = 1026) and class and subject teachers (N = 502) in primary schools. The instruments used to collect the data were the Computer Self-Efficacy Scale, Computer Attitude Scale, Constructivist
Learning Environment Scale and the newly constructed Frequency of New Media Use in Teaching Scale. The
results revealed that the students’ socio-demographic characteristics, higher level of computer self-efficacy,
more positive attitudes toward computer (new media) and its more frequent use, functioning as distinct factors,
are taken to be significant predictors of constructivist instruction. On the other hand, the teachers’ attitudes
and computer self-efficacy proved to be more important than socio-demographic features and the use of new
media. The complete final series, referring to both the teachers and the students, serves as a relevant predictor
of constructivist teaching, considering that certain predictors’ individual dimensions are more significant than
others. The rather high variance of constructivist teaching, regarding both the students and the teachers, is explained by the new media attitudes and computer self-efficacy rather than the use of new media in teaching,
which only confirms some earlier theoretical presumptions. Despite significant correlations, the results point to
occasionally organized constructivist teaching. In contrast to the teachers, the students consider new media to
be important for constructivist learning, which proves that they belong to the net-generation. The possible reasons and implications of these results have been explained in the paper.
Keywords: computer attitudes; computer self-efficacy; constructivism; elementary school; new media
227
Neki prediktori konstruktivističke nastave u osnovnom obrazovanju /
Some Predictors of Constructivist Teaching in Elementary Education
Suočavanje s izazovima poučavanja net-generacije u 21. stoljeću /
Coping with the Challenges of Teaching the Net Generation in the 21st Century
Milena Valenčić Zuljan1
Pedagoška fakulteta Univerza v Ljubljani, Ljubljana, Slovenia
• Didaktika
Sažetak:
Početak 21. stoljeća obilježile su mnoge društvene i ekonomske promjene, nova znanja o učenju i pronalascima
iz različitih metaanaliza o učinkovitome poučavanju, reforme, inovacije, heterogeni razredi i interkulturalne škole,
kao i visoka očekivanja od nastavnika i škola. Sukladno tome, nastavnici, nastavnici na nastavničkim fakultetima,
istraživači u obrazovanju i političari u školstvu suočavaju se s novim izazovima. Osnovno je pitanje kako treba
izgledati poučavanje u kojemu će nova net-generacija biti spremna odgovoriti na mnoge i ponekad nedefinirane
buduće izazove, biti sposobna na cjeloživotno učenje, kvalitetan privatan život s produktivnom međusobnom
suradnjom u društvu znanja. Odgovor na to pitanje prikazan je u dva dijela. U prvome dijelu autor predstavlja
rezultate istraživanja o učenju i poučavanju na temelju provedenih studija. Rezultati studija o učenju i metastudija
o učinkovitosti poučavanja naglašavaju važnost učinkovitih okruženja za učenje koji su usmjereni k učenicima.
Individualizacija je moguća samo ukoliko je nastavnik osjetljiv na različitosti među učenicima vezanim uz njihovo
predznanje, sposobnosti, interese, motivaciju, stilove učenja, samoučinkovitost, očekivanja od sebe i obrazovanja
u odnosu na učenikovu jezičnu, kulturnu i društvenu pozadinu. Stvaranje okruženja koje je učinkovito za učenje
te modeli poučavanja usmjereni k učenicima zahtijevaju ravnotežu između problema i pristupa istraživanju s
jedne strane, te sustavnoga poučavanja s druge. U završetku rada autor nudi mjere potrebne da bi se ispunili
navedeni uvjeti.
Ključne riječi: okruženja za učenje
Abstract:
The beginning of the 21st century is marked by numerous social and economic changes, new knowledge about
learning and findings of various meta-analysis on efficient teaching, reforms, innovations, heterogeneous classes and intercultural schools as well as high expectations of teachers and schools. Hence, teachers, teachers
of teachers, researchers of education and school politicians are coping with new challenges. The basic question is what teaching should look like, whether the modern net generation will be ready to solve numerous and
sometimes non-defined future problems, be capable of independent lifelong learning and of quality private life
along with productive interpersonal collaboration in the knowledge society. The answer to the above question
is presented in two parts. In the first part, the author presents the findings of studies on learning and teaching
following by a wide empirical study on sample of 9th grade pupils of Slovenian primary schools.The findings
of studies on learning and of meta-studies on efficient teaching highlight the importance of effective learning
environments oriented towards pupils. Individualization is achievable only if a teacher is responsive to differences
among pupils concerning their previous knowledge, abilities, interests, motivation, learning styles, self-efficiency,
expectations of themselves and schooling based on the pupils’ linguistic, cultural and social background. The
creation of effective learning environments and teaching models oriented towards pupils require a balance between problem and research approaches on one hand and systematic teaching on the other. In the final part of
the article, the author asserts the necessary terms to fulfil the above requirements.
Keywords: learning environments
www.UFZG2015.com
Dijana Vican1
University of Zadar/ Sveučilište u Zadru, Zadar, Croatia
• Department for Pedagogy/ Odjel za pedagogiju
Sažetak:
Suradničko okruženje jest pretpostavka učinkovitih reformi na svim razinama obrazovnoga sustava s ciljem
ostvarenja optimalnih ishoda učenja učenika, studenata ili odraslih osoba. Stvaranje i poticanje suradničkoga
okruženja pretpostavlja otkrivanje problema i njihovo razumijevanje od strane svih čimbenika koji posredno
ili neposredno sudjeluju u odgoju i obrazovanju te uvažavanje mišljenja i rješavanje problema u praksi. Cilj je
istraživanja razmotriti suradničko okruženje radi ostvarenja ciljeva odgoja i obrazovanja kod nas na temelju ispitivanja viđenja problema u odgoju, obrazovanju i školi iz tri perspektive - učitelja i nastavnika, te roditelja i učenika.
Primjenom metode intervjuiranja slučajno izabranih 410 učitelja i nastavnika, 400 roditelja i 450 učenika osnovne
i srednje škole u Zadarskoj i Zagrebačkoj županiji istraživanje je usmjereno na otkrivanje i objašnjenje značenja
problema. Rezultati su obrađeni metodom kvalitativne i kvantitativne analize, a narativni iskazi klasificirani su u
problemska područja: kultura škole (odnosi u školi), upravljanje školom, podrška stručne službe, obrazovna politika, legislativni okvir, obrazovni sadržaji, metode poučavanja i učenja, pedagoški standardi, nastavni plan, nastavni
program, informacijsko-komunikacijske tehnologije, udžbenici, prava djece, inkluzivno obrazovanje, vrednovanje i
ocjenjivanje, kompetencije učitelja i nastavnika, disciplina, potpora i odgovornost roditelja/skrbnika, autoritet nastavnika. U radu se opisuju, interpretiraju i objašnjavaju sličnosti i preklapanja te razlike triju perspektiva o odgoju,
obrazovanju i školi s opsežnijim i dubljim razmatranjem učeničke perspektive, koje je, prema iskazima učenika,
usmjereno na sadržaje i metode poučavanja i učenja, nastavni program i odnose u školi.
Ključne riječi: ciljevi odgoja i obrazovanja; suradničko okruženje; učenička perspektiva obrazovanja i škole
Abstract:
Collaborative environment is the condition for efficient reforms at all levels of the education system in order to
achieve the best possible learning outcomes of pupils, students or adults. Creating and encouraging a collaborative environment presupposes the detection of problems and their understanding by all directly or indirectly
involved factors in education and respect for the opinions and problem solving in practice. The aim of the research is to consider the collaborative environment in order to achieve educational goals in our country based
on research on views of the problem in education and schools from three perspectives – teachers, parents and
students. The research focuses on discovering and explaining the problem by applying the interview method
on randomly selected 410 teachers, 400 parents and 450 students of primary and secondary schools in Zadar
and Zagreb. The results were analysed using qualitative and quantitative analysis and the narrative statements
were classified into areas: school culture (refers to relationships at school), school management, support of
professional services, education policy, legislative framework, educational contents, methods of teaching and
learning, pedagogical standards, curriculum, information and communication technology, textbooks, children’s
rights, inclusive education, evaluation and assessment, teacher competences, discipline, support and responsibility of parents/ guardians, teacher authority. The paper describes, interprets and explains the similarities and
overlaps, as well as differences between the three perspectives on education and school with a broader and
deeper consideration of the pupils’ perspective, according to the testimonies of pupils focused on the content
and methods of teaching and learning, curriculum and relations at school.
Keywords: collaborative environment; educational goals; students’ perspective of education and school
229
Problemi obrazovanja i učenja s gledišta učenika, nastavnika i roditelja /
The Problems of Education and Learning from the Viewpoint of Students,
Teachers and Parents
Pomodno ili demode: o (idealnom) pristupu u nastavi glazbe /
Fashionable or Demode: about the (Ideal) Approach in Teaching Music
Andreja Vrekalić1
Jan Vlašimsky Music School, Virovitica, Croatia
Sažetak:
Nastava glazbe u općeobrazovnim školama odvija se na dvjema razinama. Dakako, potpuno je razumljivo kako
je jedna razina osnovnoškolska, dok je druga srednjoškolska. Kad je riječ o nastavi glazbene kulture u osnovnim školama, tada je kritička analiza ili unutarnja reforma nastavnoga plana i programa aktualna tema glazbenih pedagoga te inih stručnjaka već dugi niz godina. Uvođenjem mnogih mjera stari, “uobičajeni”, “svaštarski”,
predodređeni i nedovoljno glazbeni program zamijenilo se novim, “neuobičajenim”, urednijim, otvorenijim te
ispunjenijim glazbom. S druge strane, moguća značajna unutarnja reforma plana i programa glazbene umjetnosti u gimnazijskom programu vrlo je spretno odolijevala svim upućenim kritikama. Ipak, poneko izraženo nezadovoljstvo ponajprije je bilo usmjereno, također, na oveliku prisutnost verbalnoga nauštrb glazbenoga, no i na
nadmoć dijakronijskoga nad sinkronijskim modelom u konceptu nastave. Ono što je ostavljeno po strani i što je
uvelike marginalizirano, odnos je zastupljenosti muzikoloških i etnomuzikoloških sadržaja koji i uobličavaju nastavu glazbene umjetnosti, a već i površan pogled na nastavni plan i program ukazuje na premoć muzikoloških
sadržaja. Stoga autorica istražuje način na koji se prema etnomuzikološkim sadržajima ophode oni koji ga u
nastavi i predstavljaju. Kakva je uopće percepcija tih sadržaja onih kojima je on i predstavljen? Što činiti kako bi
etnomuzikološki sadržaji uživali veće simpatije, na koji ih način osuvremeniti, približiti, modernizirati?
Ključne riječi: etnomuzikološki sadržaji; glazbena umjetnost; kritika; muzikološki sadržaji
Abstract:
Teaching music as a part of the general educational process takes place at two levels. Certainly, it is selfexplanatory that one level includes elementary school, and the other secondary school. When it comes to elementary school, then a critical analysis and internal reform of the curriculum represent the major and current
topics of music educators and experts close to the field of music for many years. Introducing several criteria,
the old, “conventional” one, “miscellaneous”, and deterministic curriculum was replaced with new one, unconventional, precise, more open and filled with music. On the other hand, possible and significant internal reform
of the curriculum of the music programme in gymnasiums have resisted all the addressed criticism. However,
some expressed disappointment, especially toward the predominance of verbal instead of musical teaching
and the predominance of the synchronic over the diachronic pattern in the concept of teaching. A marginalized
and somewhat less-favoured aspect is the relation in between musicological and ethnomusicological contents
which, form the concept of teaching music in secondary school and the predominance of the musicological
content, is inevitable. Therefore, the author explores the attitudes of the teachers toward ethnomusicological
contents, as well as the general perception and attitudes of students. What to do to popularize ethnomusicological contents; how to modernize them?
Keywords: ethnomusicological contents; music; criticism: musicological contents
www.UFZG2015.com
Anita Zenuni1
Faculty of Public Security Kosova, Vučitrn, Kosovo
• Lecturer
Sažetak:
Proces učenja i akademskoga postignuća predstavlja multidimenzionalan problem koji ovisi o mnogim faktorima, u mnogim slučajevima izrazito složenim. Predstavljanje učinaka ovih faktora daje osnovu za razvoj novih
pristupa u tome procesu. Mnoga istraživanja dokazala su da je broj faktora imao pozitivan kao i negativan učinak
na školska postignuća učenika. Ovo istraživanje ima za cilj dokazati da samopoštovanje, načina učenja učenika,
kao učeničko vrednovanje škole utječe na konačno postignuće koje se vrednuje na kraju godine završnim uspjehom. Istraživanje je provedeno metodom anketiranja gdje su se učenici pomoću upitnika osvrnuli na određene
varijable u svojim razredima i školama. Uzorak u ovome istraživanju činilo je 200 djece iz 10., 11. i 12. razreda
srednje državne škole “Sami Frashëri” i privatne srednje škole “Luarasi” iz Prištine. Anketa pomoću koje su
dobiveni podaci za ovo istraživanje bila je Skala motivacije i uključenosti srednjoškolaca. Skalu je izradio Dr.
Andrew Martin 2001. godine. Uzorak je određen metodom slučaja. Podaci su obrađeni statističkim paketom
za društvene znanosti SPSS 18.0. Istraživanjem se dokazalo da samopoštovanje, ciljano učenje, vrednovanje
škole pozitivno utječu na akademsko postignuće učenika. Učenici koji su u upitnicima pokazali višu razinu ovih
karakteristika oni su učenici koji imaju bolje akademsko postignuće, a učenici koji imaju niže razine za ove karakteristike, pokazali su se kao slabiji u akademskom postignuću i školskom uspjehu.
Ključne riječi: ciljano učenje; motivacija; samopoštovanje; školsko postignuće; vrednovanje škole
Abstract:
The process of learning and academic performance poses a multidimensional problem which depends on various factors, in many cases extremely complex. Demonstrating the effects of these factors presents the foundation for development of new approaches in this process. Various studies have proved that a number of factors
have positive as well as negative effects on school performance of pupils. The present study aims to prove that
self-esteem, the school students’ way of learning and the students’ evaluation of the school affect the final
achievement, evaluated at the end of the school year by the final success. The research has been conducted by
the survey method where students have self-reported regarding the studied variables through questionnaires in
their classes in schools. The sample of this study comprises 200 school children from the level 10, 11, 12 of the
Sami Frashëri secondary public school and the Luarasi secondary private school in Prishtina. The survey used
to gather data for this study has been the Motivation and Engagement Scale for secondary school students.
The scale has been compiled by Dr. Andrew Martin in 2001. A sample selection has been conducted by the
opportunity method. The data have been processed by the SPSS 18.0 statistical package for social sciences.
The research have proved that self-esteem, focused learning and school evaluation positively influenced the
academic performance of pupils. Pupils who in questionnaires have shown a higher level of these characteristics
are the students who have better academic performance and students with a lower level of these characteristics
have shown weaker academic performance.
Keywords: focused learning; motivation; school evaluation; school performance; self-esteem
231
Utjecaj samopoštovanja, ciljanoga učenja i školskoga ocjenjivanja na
akademsko postignuće učenika / The Effect of Self-Esteem, Focused Learning
and School Evaluation on the Academic Performance of Pupils
www.UFZG2015.com
posteri / posters
IV. simpozij: Nastava i škola za net-generacije:
Unutarnja reforma nastave u osnovnoj i srednjoj školi
4th Symposium: School for Net-generation:
Internal Reform of Primary and Secondary School Education
233
Aspekti korištenja informacijsko- komunikacijskih tehnologija u nastavnoj
praksi socijalnog rada / Aspects of Using Information and Communication
Technology in Teaching Related Social Work Practice
Mirsada Abdurrahmani1
Luigj Gurakuqi University, Shkodër, Albania
• Psychology & Social work
Sažetak:
Uzimajući u obzir brzinu nastanka znanstvenih inovacija u današnje vrijeme, a s temeljem na albanskoj perspektivi integracije u Europu, globalne tendencije razvoja zahtijevaju konsolidaciju nove stvarnosti albanskog
obrazovanja, u skladu s europskim obrazovnim kurikulom i ključnim kompetencijama. U procesu implementacije
IKT-a u nastavu, učenje i praksu, tijekom posljednjeg desetljeća albanska su sveučilišta poduzela značajne mjere
u stvaranju potrebne infrastrukture kako bi se IKT primjenio u suvremenom razvoju studenata. Albanska su
sveučilišta također napravila uspješne korake za uspostavljanje i primjenu tehnološke infrastrukture i novih metoda vezanih uz učenje i nastavu. Tijekom natsavnog procesa, nastavnici mogu većinom koristiti IKT (prezentacije,
registracije i video) na tri glavna područja: u obradi tema koje zahtijevaju detaljan i suvremen tretman koncepata
i fenomena; u konciznoj obradi tema i u obradi visoko zahtjevnih tema koje zahtijevaju ilustraciju, sa svih razina
studija. Informacijsko-komunikacijske tehnologije daju nastavnicima i studentima široke mogućnosti ilustriranja,
materijaliziranja i uvođenja novih informacija na najjednostavniji i najjasniji mogući način. Dobrobiti korištenja
poticaja IKT-om mogu pomoći pedagozima i studentima u sudjelovanju u nastavi, proaktivnim diskusijama i
davanju pojedinačih povratnih informacija. IKT se može koristiti i za olakšavanje nastavnog procesa i procesa
učenja. Metodom SWOT analize proučili smo prednosti, mane, prilike i probleme koji bi se mogli pojaviti prilikom primjene takvih interaktivnih metoda u nastavi socijalnog rada.
Ključne riječi: interaktivne metode; nastavni proces; obrazovanje; poticaj; povratne informacije
Abstract:
The global development tendencies, taking into consideration the speed of scientific innovations in our days,
based on the prospective of Albania’s European integration, have requested the consolidation of the new reality
of the Albanian Education, in compliance with the EU education curricula and key competences. In the process
of implementation of ICT in teaching, learning and practice, during the last decade, the Albanian universities
have taken important actions to create the infrastructure necessary to apply ICT in the contemporary development of the student. Albanian universities have also taken successful steps ahead to install and apply the
technological infrastructure and the new methods related to teaching and learning. During the teaching process
lecturers can use ICT mostly in three main directions including presentation, registrations, video, for: topics that
are in need of a detailed and contemporary treatment for the concepts and phenomena; topics that are in need
of a concise treatment; and topics of a high level of difficulty to be understood by all levels of the students and
for phenomena that need illustration. Information and Communication Technology gives vast opportunities to
lecturers and students to illustrate, to materialize and to introduce the new information as simple and as clear
as possible. The benefits of using ICT stimulation can help the pedagogues and student to provide participation, individualized feedback and proactive discussions. Also ICT can be used as facilitator of the teaching and
learning process. Through SWOT analysis there are treated the strengths, the weaknesses, the opportunities and
the problems that may arise during the application of such interactive methods during teaching Social Work.
Keywords: education; interactive methods; feedback; stimulation; teaching process
www.UFZG2015.com
Doriana Balli1
Faculty of Social Sciences, Tirane, Albania
• Socialwork
Sažetak:
Stigma i vršnjačko odbijanje djece s invaliditetom jedna je od zapreka njihova uključivanja u redovni obrazovni
program. Cilj je ovoga istraživanja procijeniti razinu prihvaćanja djece s poteškoćama od ostalih učenika u razredu
kao važan uvjet za njihovo uključivanje u školu, a kasnije i u društvo. U istraživanju se koristila kombinacija kvantitativnih i kvalitativnih metoda. Podaci za mjerenje razine prihvaćanja djece s invaliditetom u tri škole u gradu
Korça, dobiveni su uglavnom promatranjem djece s invaliditetom i njihovih vršnjaka u obrazovnom okruženju.
Hipoteza je ovoga istraživanja sljedeća: Razina prihvaćanja nije visoka ili zadovoljavajuća. Postavljena su sljedeća
pitanja: Kako razina interakcije utječe na prihvaćanje djece s invaliditetom od strane njihovih vršnjaka? Kako
na to utječe razina međuvršnjačkoga zlostavljanja? Kakvo je školsko ozračje za prihvaćanje i suradnju djece s
invaliditetom od strane vršnjaka u odabranim školama? Kako bi se osigurala jasna slika, korištena je metoda
triangulacije, kao i druge metode poput mišljenja nastavnika, osobnoga dosjea djece s invaliditetom itd. Pod
tim uvjetima razina interakcije nije zadovoljavajuća, a fenomen međuvršnjačkoga zlostavljanja je očit. Iz toga je
razloga potrebno primijeniti neke mjere vezane uz pripremu ostale djece da se s manje zadrške uključe i pomognu svojim prijateljima. Preporuke u ovome istraživanju služe za poboljšanje uključenost djece s invaliditetom
u škole te rad nastavnika uporabom učinkovitih strategija poučavanja, poštovanja prema učenicima itd. Potrebno
je da uključenost i prihvaćanje vrijednosti, tretman, briga i obaveza postanu dio obrazovnoga kurikula.
Ključne riječi: fenomen međuvršnjačkog zlostavljanja; inkluzivno obrazovanje; inkluzivno društvo; vrijednosti
Abstract:
The stigma and rejection of children with disabilities by other peers is one of the barriers to their inclusion in
mainstream education. The aim of this study is to assess the level of acceptance of children with disabilities
by other pupils/students in class as an important condition for their inclusion in school and then in society. A
combination of quantitative and qualitative method is used in this research. The data for measuring the level of
acceptance of children with disabilities, in three schools in Korça city, were provided mainly by observing children
with disabilities and their peers in educational environments. A hypothesis derived from this study: the level of
acceptance is not high or satisfactory. The research poses the following questions: How does the level of interaction affect the acceptance of children with disabilities by their peers and how does the high level of bullying affect it? How is the climate for the acceptance and cooperation with children with disabilities by their peers in the
selected school? To ensure a clear panorama, the triangulation method was used, as well as other methods such
as: teachers’ opinions, personal files of children with disabilities etc. Under these circumstances, the results show
that the interaction level is not satisfactory and the bullying phenomenon is obvious. For this purpose it is necessary to undertake some measures in respect of preparation of other children to be less hesitant to interact and
help their friends. The recommendations of this study serves to improve the inclusion of children with disabilities
in these schools and the work of the staff by using effective teaching strategies, respecting the pupils, etc. Inclusion and acceptance values, treatment, care and commitment need to be a part of the educational curriculum.
Keywords: bullying phenomenon; inclusive education; inclusive society; values
235
Prihvaćanje i pozitivno ozračje u školama: uvjeti potrebni za uključivanje
djece s invaliditetom u redovni obrazovni program / Acceptance and Positive
Climate in Schools: a Necessary Condition for the Inclusion of Children With
Disabilities in the Mainstream Education System
Analiza sadržaja kreativnog natječaja „Oboji svijet!“: tolerancija, (ne)nasilje
i rješavanje sukoba u likovnim i literarnim radovima djece / The Analysis of
Content of the Creative Competition “Colour the World!“: Tolerance, (Non)
Violence and Conflict Solving in Art and Literary Work od Children
Filip Gospodnetić1, Ana Karlovic1
Forum for Freedom in Education/Forum za slobodu odgoja, Zagreb, Croatia/Hrvatska
• Mediation/Medijacija
Sažetak:
Cilj je pilot-analize bio provjeriti zastupljenost i kvalitetu koncepata tolerancije, nenasilja i mirnoga rješavanja
sukoba u kreativnim radovima djece zaprimljenim na natječaj “Oboji svijet!” Analizirajući osobitosti radova. fokus
je stavljen na empatiju, komunikaciju, toleranciju, rješavanje sukoba i prevenciju nasilja, ali i na inovativnost te
složenost rada. Prisutnost različitih oblika nasilja (uključujući diskriminaciju i predrasude) svakodnevna su pojava
u obrazovnom sustavu. U pilot-istraživanju analiziran je 141 rad iz kreativnoga natječaja „Oboji svijet!“ iz 2012.
godine, od čega je 20 filmova, 39 priča, 20 pjesama, 26 stripova, 15 slogana i 21 plakat. Određeni su opći, ali i
specifični kriteriji procjene, uzimajući u obzir specifičnost pojedine vrste rada. Opći su kriteriji bili: spol nasilnika,
spol žrtve, prisutnost tjelesnoga nasilja, prisutnost verbalnoga nasilja, tipovi takvoga nasilja, prisutnost emocija, vrste emocija, prikaz empatije, svijest o emocionalnome stanju druge osobe, prisutnost slogana, obilježja
savjeta koji su učenici davali. Specifični su kriteriji definirani posebno u svakoj kategoriji rada (film, priča, pjesme
i slogani, stripovi: plakati). Zaključno, najveći je stupanj tjelesnoga i verbalnoga nasilja uočen u videouradcima,
pričama i stripovima, a najmanji u sloganima, pjesmama i plakatima. Količina empatije i svijesti o emocionalnim
stanjima drugih osoba relativno je niska u svim radovima, ali je u pričama empatija najzastupljenija. Odgovornost
za rješavanje problema nisko je prisutna, a nedostatak prevencije sukoba je vrlo zamjetan. Rudimentarni prikazi
mirnoga procesa rješavanja sukoba dovode u pitanje učeničke percepcije tog procesa i njihovu upoznatost s
načinima na koje se može ostvariti.
Ključne riječi: dječje stvaralaštvo; kreativnost; prevencija; tolerancija
Abstract:
The goal of the pilot analysis was to check the representation and quality of the concepts of tolerance, nonviolence and peaceful conflict solving in original childrens works accepted in the Colour the World! creative contest.
The presence of different forms of violence (including discrimination and prejudice) are unfortunately present
in the educational system. In the pilot research there was an analysis of 141 works from 2012, consisting of 20
movies, 39 stories, 20 poems, 26 comics, 15 slogans and 21 posters. Prior to the analysis, general and specific
criteria of assessment have been set, taking into account the specifities of the works submitted. The general
criteria were: gender of the offender, gender of the victim, presence of physical violence, presence of verbal violence, types of verbal violence, presence of emotion, types of emotion, manifestation of empathy, awareness of
the emotional state of the othe person, presence of a slogan, characteristics of advice that the students gave.
Specific criteria have differed due to the tipe of works submitted. Finally, the biggest degree of physical and
verbal abuse was found in movies, stories and comics, and the least in slogans, poems and posters. The amount
of empathy and awareness of emotional states of other people are relatively low in all works, but, on the other
hand, empathy can be mainly detected in stories. Responsibility for problem solving is rarely present, and the
lack of conflict prevention is notable. Rudimental depictions of peaceful conflict resolution raise the question of
student’s perceptions of this proces and their knowledge of ways in which it can be implemented.
Keywords: childrens expression; creativity; prevention; tolerance
www.UFZG2015.com
Tomasz Huk1
Sažetak:
Društvene su mreže novinačin stvaranja osobnoga imidža i društvenoga kontakta među ljudima. Taj novi oblik
komunikacije ljude i njihove životne priče ne ostavlja anonimnima. Danas je najpopularnija društvena mreža na
svijetu Facebook koji, prema Wikipediji, ima približno milijardu registriranih korisnika. Facebook je društvena mreža
gdje, suprotno uvjetima korištenja, postoje korisnički računi tinejdžera mlađih od 13 godina. Cilj je istraživanja
bio doći do informacije putem ankete u osnovno-školskoj zajednici o broju tinejdžera mlađih od 13 godina
koji imaju Facebook korisnički račun, o načinu na koji se anketirani tinejdžeri služe Facebookom, o razlikama u
uporabi Facebooka djevojčica i dječaka, o načinu na koji tinejdžeri prezentiraju svoj imidž, o vrsti poruka koje
tinejdžeri objavljuju na Facebooku, o učestalosti uporabe Facebooka. Dio istraživanja bio je usmjeren na intervjue
koji su provedeni sa 180 učenika u dobi od 10 do 12 godina te su analizirani korisnički računi odabranih učenika.
Zaključak je istraživanja da velika većina ispitanih tinejdžera mlađih od 13 godina ima Facebook korisnički račun
koji roditelji ne kontroliraju. Većina ispitanih tinejdžera nije upoznata s uvjetima uporabe Facebooka i nisu u
mogućnosti rabiti aplikacije vezane uz Facebook.
Ključne riječi: Facebook; osobna slika i društveno ponašanje; tinejdžeri
Abstract:
Social networks are a new form of creating self-image and social contact among people. This new form of
communication makes people and the story of their lives no longer anonymous. Today, the most popular social
networking site in the world is Facebook, which, according to Wikipedia, has about a billion registered users.
Facebook is a social network, where, contrary to its terms and conditions, teenagers under 13 years of age also
have accounts. The aim of the study was to find out the following information based on a surveyed primary
school community: the number of teenagers under 13 years of age who have Facebook accounts, the way Facebook is used by the surveyed teens, the differences in the use of Facebook by girls and boys, the way teenagers
present and create their own image, - the types of messages posted by teens on Facebook, the frequency of
using Facebook. As part of the study, a focus interview was conducted among 180 students aged 10-12 and
Facebook accounts of selected students were analysed. My conclusion of the research was that the vast majority of the surveyed teenagers under 13 years of age have Facebook accounts which are not controlled by their
parents. Most of the surveyed teens do not know the terms and conditions of Facebook and are not able to use
the Facebook related applications.
Keywords: Facebook; image and social behaviour; teenagers
237
Facebook i stvarnje osobne slike i društvenoga ponašanja tinejdžera mlađih
od 13 godina / Facebook in Creating the Image and Social Behaviour among
Teenagers under 13 Years of Age
Pozitivne reforme mentalnoga zdravlja za dobrobit učitelja u školama /
Positive Mental Health Reforms in Schools for Teachers’ Well-Being
Edit Lezha1
University of Shkoder “ Luigj Gurakuqi”, Shkoder, Albania
• Psychology and Social Work
Sažetak:
Jedan je od oblika promocije zdravlja u školama i pozitivno mentalno zdravlje u školi. Pozitivno mentalno zdravlje
dio je cjelokupnoga zdravlja i razvoja pozitivnoga mentalnoga zdravlja podržavanjem osobne otpornosti, stvaranjem pozitivnoga okruženja i upućivanje na utjecaj širih čimbenika mentalnoga zdravlja. Uočavanje toga da
su škole okruženja koja definiraju zdravlje učitelja nalaže pomak u promoviranju zdravlja od razine intervencije
pojedinca na cjelokupno školsko ozračje, a promijenjeni program uključuje pojedinačnu i institucionalnu komponentu (Bond et al., 2004). Zamijećena bespomoćnost i neizvjesnost zadržavanja posla ključni su za dobrobit
učitelja jer dovode do smanjene psihološke dobrobiti učitelja. Osjećaji osnaživanja rezultiraju pozitivnim stavovima nastavnika s obzirom na njihovo zadovoljstvo poslom i na njihovu predanost. Nastavnici koji se doživljavaju
osnaženima imaju povećano zadovoljstvo poslom i smanjenu mogućnost odlaska iz profesije te se manje iscrpljuju na poslu. Ovo istraživanje usredotočuje se na ulogu koje školske reforme trebaju imati u osiguravanju
pozitivnih mentalnih usluga u školama radi dobrobiti nastavnika. U radu su dane preporuke o strategijama koje
se mogu koristiti polazeći od dedukcije na temelju analiziranih teorijskih modela.
Ključne riječi: obrazovne reforme; promocija zdravlja; školsko ozračje
Abstract:
One of the patterns of a health promoting school is promoting positive mental health in school settings. Positive
mental health is a component of overall health and the development of positive mental health by supporting individual resilience, creating supportive environments and addressing the influence of the broader determinants
of mental health. The recognition of schools as one of the settings that shapes teachers’ health requires a shift
in how health promotion is done from an individual level intervention to a whole school climate change program
that includes individual and institutional components (Bond et al., 2004). Perceived powerlessness and job insecurity in the workplace is detrimental to teachers’ well-being and results in reduced psychological well-being.
Feelings of empowerment result in teachers having more positive attitudes in terms of their satisfaction at work
as well as their commitment. Teachers who perceived themselves as empowered had increased work satisfaction and decreased likelihood of leaving their profession. It was also found that empowered teachers reported
less job strain. This study focuses on the role that school reforms should play in providing positive mental health
services in schools for the teachers’ well being. Recommendations of what kind of strategies should be used are
given based on the deduction from the analyzed theoretical models.
Keywords: eduacational reforms; health promoting; school climate
www.UFZG2015.com
Tajana Ljubin Golub1, Irena Bohač2
• Katedra za psihologiju
1
2
Udruga roditelja Korak po korak, Zagreb, Hrvatska
Sažetak:
Emocionalna inteligencija učitelja važna je za poučavanje i odgojne aktivnosti koje zahtijevaju empatiju i suradnju
s učenicima, kao i za socijalno funkcioniranje sa suradnicima na poslu. Međutim, vrlo mali broj studija istraživao
je ulogu emocionalne inteligencije u uvjerenjima budućih učitelja o nastavničkoj samoučinkovitosti. Stoga je
cilj ovoga rada ispitati povezanost između komponenata emocionalne inteligencije i komponenata uvjerenja o
nastavničkoj samoučinkovitosti na uzorku budućih učitelja. Ispitanici su bili studentice prve godine koje se obrazuju za buduće učiteljice primarnoga obrazovanja (poučavaju djecu staru 7−10 godina) s Učiteljskoga fakulteta
u Zagrebu (N=154). Korišteni su instrumenti Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2000) ustemeljen
na Mayer-Saloveyevu modelu emocionalne inteligencije i Norveška skala učiteljske samoučinkovitosti (Skaalvik,
2007) utemeljena na Bandurinom konceptu samoučinkovitosti. Regresijske analize u kojima su tri komponente
percipirane emocionalne inteligencije korištene kao prediktori, pokazale su da se 24 % varijance u ukupnim
uvjerenjima o učiteljskoj samoučinkovitosti može objasniti individualnim varijacijama u emocionalnoj inteligenciji. Uz to, oko 4 % specifične dodatne varijance u ukupnoj učiteljskoj samoučinkovitosti može se objasniti
sposobnošću regulacije i upravljanja emocija, a oko 3% specifične dodatne varijance sposobnošću uočavanja
i razumijevanja emocija. O rezultatima se raspravlja s obzirom na moguće implikacije za obrazovanje budućih
učitelja.
Ključne riječi: emocionalna inteligencija; studenti razredne nastave; učiteljska samoučinkovitost
Abstract:
Teacher’s emotional intelligence is important both for the teaching and guidance activities that require empathy
and relationship with students as well as for the social functioning with other colleagues at work. However, only a
limited number of studies investigate the role of emotional intelligence in student teachers’ self-efficacy beliefs.
Therefore, this study was aimed at investigating the relationship between the components of perceived emotional intelligence and the components of teachers’ self-efficacy beliefs in a sample prospective teachers. Firstyear female students with from the Primary School study programme (teaching 7-to-10-years-olds) from the
Faculty of Teacher Education in Zagreb (N=154) served as participants. The instruments used were Emotional
Skills and Competences Questionnaire (Taksic, 2000) based on the Mayer and Salovey’s emotional intelligence
model and Norwegian Teacher Self-Efficacy Scale (Skaalvik, 2007), based on Bandura’s self-efficacy concept.
Regression analyses with three components of perceived emotional intelligence used as predictors showed
that 24% of the variance in total self-efficacy beliefs toward teaching and related activities could be explained
by individual variations in emotional intelligence. Additionally, about 4% of incremental variance in total teacher
self-efficacy could be explained by the ability to manage and regulate emotions, and about 3% of incremental
variance by ability to perceive and understand emotions. The possible implications of the findings for pre-service
teacher education are discussed.
Keywords: emotional intelligence, primary school; teacher self-efficacy; teacher students
239
Povezanost emocionalne inteligencije i učiteljske samoučinkovitosti /
The Relationship Between Emotional Intelligence and Teacher Self-Efficacy
Paradigmatska debata u pedagoškim istraživanjima: problemi i perspektive /
The Paradigmatic Debate in Pedagogical Research: Problems and
Perspectives
Jelena Maksimović1, Jelena Osmanović1
University of Niš Faculty of Philosophy, Niš, Serbia
• Pedagogy
Sažetak:
Pedagoške istraživačke paradigme predstavljaju orijentaciju, pristup, tradiciju, uzor, model, pravac, temelj u
proučavanju odgoja. Paradigme omogućuju istraživačima da razumiju određene pedagoške fenomene i procese. Tijekom proteklih godina rasprava o svojstvima kvantitativne i kvalitativne metodologije privukla je veliku
pozornost. Iako točno određivanje ovih dviju metodologija varira od autora do autora, postoji bitno slaganje oko
osnovnih razlika i njihovih praktičnih implikacija prilikom provođenja istraživanja. Jedna od teškoća u pokušaju
prikazivanja razlika između kvalitativne i kvantitativne metodologije proizlazi iz njihovih filozofskih osnova i epistomologije. U radu se tumači dio novije metodološke literature koja ukazuje na to da ideja kombinacije kvalitativnih i kvantitativnih pristupa ima za cilj povezivanje paradigmi i istraživačkih strategija. Također, u radu autorice
razmotraju neka nedovoljno razjašnjena pitanja u vezi s integracijom metoda kvalitativnoga i kvantitativnoga
pristupa i nastoje određenije ukazati na mogućnosti njihove primjene i dometima u istraživanjima odgoja.
Ključne riječi: epistemologija; kvantitativna metodologija; kvalitativna metodologija; paradigmatske debate;
triangulacija
Abstract:
Pedagogical research paradigms represent orientation, access, tradition, model, model and direction, based
on the study of education. Paradigms enable researchers to understand the specific pedagogical phenomena
and processes. Over the years, the debate about the properties of quantitative and qualitative methodology has
attracted great attention. Although an accurate determination of these two methodologies varies from author
to author, there are important agreements about the basic differences and their practical implications when
performing research. One of the difficulties in attempting to view the differences between qualitative and quantitative methodology stems from their philosophical basis and epistemologies. The paper interprets the part
of recent methodological literature that suggests that the idea of a combination of qualitative and quantitative
approach aims to connect paradigms and research strategies. Also, in this paper the author discusses insufficiently clarified issues related to the integration of methods of qualitative and quantitative approach and seeks
to specifically point to the possibility of their use in research and education achievements.
Keywords: epistemology; paradigmatic debate; quantitative methodology; qualitative methodology; triangulation
www.UFZG2015.com
Ivana Medica Ružić1
Osnovna škola Jože Šurana Višnjan, Višnjan, Hrvatska
Sažetak:
Današnjica nam donosi “specifičnu težinu” posebice ako su u pitanju život i rad djece, učenika i mladih. Brojne
promjene u okolini i različiti utjecaji životne okoline, kao što su ubrzani ritam razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, odražavaju se na rast i razvoj djece, učenika i mladih. Nove generacije današnjice zapravo
su generacije igrača videoigara koje jako mnogo vremena provode igrajući se. Takve generacije nazvane su
milenijeske (“millennial”) generacije. Spomenute generacije zapravo su od malena okružene svakodnevnim
napretkom i razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Stoga i u skladu s time komuniciraju sa sobom
i s okolinom. S obzirom na navedeno ističe se potreba aktualiziranja i integriranja novoga kurikula koji bi uvažavao
potrebe djece, učenika i mladih čije je prirodno okruženje, htjeli mi to ili ne, upotreba informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Iz te je perspektive igrifikacija (gamifikacija) prilika za povećanje interesa djece, učenika i
mladih, motivacije, povezivanja te osnaživanja njihove komunikacije i dijeljenja. S igrifikacijom djeci, učenicima i
mladima omogućuje se uporaba dobro osmišljenih mehanizama koji omogućuju osvajanje bedževa, sakupljanje
bodova, prelazak razina ili osvajanje nagrada. Kako bi to bilo na jednoj značajnijoj razini, koriste se nove komunikacijske platforme, kao što su dijeljenje zadataka, razmjena ideja i izražavanje mišljenja. Zbog tih bi aktivnosti
djeca, učenici i mladi gledali na odgojno-obrazovne ciljeve i postignuća kao na nešto proaktivno, dinamično i
zabavno, a ne kao na nezanimljivo i obvezno. Igrifikacija, odnosno gamifikacija, ne odnosi se strogo na stvaranje
igre. Ona predstavlja upotrebu mehanizama, dizajna i elemenata igre u nezabavnom okruženju, a sve to u svrhu
promicanja motivacije, truda i lojalnosti. Igrifikacija u odgoju i obrazovanju od velikoga je značaja u ostvarivanju
ciljeva i zadaća u budućnosti cjelokupnoga sustava odgoja i obrazovanja.
Ključne riječi: informacijsko komunikacijske tehnologije; odgoj; obrazovanje; učenici
Abstract:
The present time carries “specific weight”, particularly regarding the life and work of children, students and
youth. Numerous changes in the community and enviroment, such as the fast development of information and
communication technologies, have an effect on the growth and development of children, students and youth.
Modern new generations are in fact generations of video game players who spend much time playing them.
Such generations are called “millennial” generations. Those generations are, in fact, surrounded by everyday
progress and development of information and communication technologies from childhood. Cosequently and
successively, they communicate with themselves and with the community. For all these reasons there is a need
for actualizing and integrating a new curiculum. This curriculum would recognize the needs of children, students and youth whose natural environment, take it or leave it, is the use of information and communication
technologies. From that point of view, gamification is a chance to increase the interests of children, students
and young, especially their motivation and connections and to reinforce their communications and distractions.
Gamification enables the use of well worked out mechanisms which give an opportunity to win badges, collect
points, raise up to new levels or win prizes. New communication platforms like tasks distribution, idea exchange
and making comments are being used in order for everything to be rasied to a more important level. For those
reasons children, students and young would see educational aims and achievements as something proactive,
dynamic and fun, not uninteresting and obligatory. Gamification is not strictly concerned with creating games.
It represents the use of game mechanisms, designs and elements in a non amusing environment, in order to
promote motivation, efforts and loyalty. Gamification in education is of great importance in the materialization
of aims and tasks of the entire educational system in the future.
Keywords: information communication technology; education; student
241
Igrifikacija u odgoju i obrazovanju / Gamification in Education
Video igre u primarnom obrazovanju / Videogames in Primary Education
Ivana Medica Ružić1
Osnovna škola Jože Šurana Višnjan, Višnjan, Hrvatska
Sažetak:
Igra je bitna za održivi razvoj, ali je veoma često kao takvu ne prepoznajemo i ne znamo njezinu važnost. Ona
uvelike dovodi do dugoročnih dobrobiti, razvija i podiže goleme razine u dječjem razvoju na području kognitivnoga, socijalnoga, emotivnoga i fizičkoga razvoja. Sama igra je zapravo osnovni temelj na kojem djeca mogu
prepoznati svoje interese i izraziti svoja zadovoljstva te na taj način pobijediti određene strahove i razočaranja. S
druge strane, možemo uočiti sve veću prisutnost videoigara u svakodnevnici djece. Videoigre se ponajviše pojavljuju u negativnom kontekstu, iako je neizbježno primijetiti djetetovu zainteresiranost i zaokupljenost njima, što
nam, naposljetku, govori koliko su oni oduševljeni njima. Stoga je cilj ovoga rada prikazati koliko djeca provode
vremena igrajući videoigre. Istraživanje je provedeno u osnovnoj školi. Ispitanici su bili učenici od 1. do 8. razreda
(N=278) koji su rješavali anketni upitnik kojim se utvrđivalo koliko vremena učenici provode u igranju videoigara.
Rezultati istraživanja pokazali su da učenici veoma mnogo vremena provode u igranju videoigara.
Ključne riječi: igra; nastava; primarno obrazovanje; učenje; učenici.
Abstract:
Play is important for sustainable development, it’s just we do not often recognize it as such and we do not know
how important it is. It mainly leeds to long-term well-being, develops and raises the child’s levels in the domain
of cognitive, social, emotional and physical development. In fact, play as such is a basis in which children may
recognize their interests and express their satisfaction, and in that way overcome particular fears and disappointments. On the other hand, the increasing appearance of video games in child’s everyday life is noticable. Video
games mainly appear in a negative context, although the child’s interest and engagement in them are inevitably
noticable. Consequently, the purpose of this research is to present how much time children spend playing video
games. The research has been carried out in an elementary school. Respondents were students from the 1st
to 8th grade (N=278) who solved a questionaire upon which it was defined how often and how much children
spend every day playing video games.
Keywords: play; primary education; students; teaching
www.UFZG2015.com
Marcin Musioł1
Sažetak:
Jedan je od problema s kojima se suočava medijska pedagogija prekomjerna uporaba internetskih usluga koje
mogu dovesti do promjena u procesu učenja. G. Small i G. Vorgan objavili su rezultate istraživanja koji pokazuju
da učestala i intenzivna uporaba tih usluga može dovesti do promjena u živčanoj strukturi mozga. Korisnici
interneta kod kojih je došlo do takvih promjena mogu pohraniti goleme količine kraćih informacija, ali ne mogu
razmišljati linearno ili izvući zaključke. Među rješenjima su toga problema i prijedlozi o promjenama u obrazovanju. Takva rješenja su ponekad primjerena za rad s ljudima koji su iskusili navedene promjene u živčanom sustavu
mozga. Za djecu kod kojih do promjena nije došlo primjerenije je primijeniti obrazovne aktivnosti koje će dovesti
do racionalizacije njihovih aktivnosti na internetu, a njihovi mozgovi neće biti pod utjecajem ovih promjena.
Istraživanje prikazuje mišljenja studenata pedagogije o dva područja istraživanja. Prvo je vezano uz samovrednovanje ispitanika o znanju i ponašanju vezanom uz prekomjernu uporabu interneta i u procesu učenja. Drugo
područje pokušat će donijeti odgovor na pitanje kako u radu s djecom i roditeljima koristiti internet na razuman
način. Rezultati istraživanja pokazuju da studenti pedagogije trebaju imati znanje o tome kako da djeca i mladež
razumno koriste internetske servise te o medijskoj pedagogizaciji roditelja (u kontekstu medijske pismenosti).
Ključne riječi: internetski servisi; medijska pedagogizacija; obrazovanje pedagoga; proces učenja
Abstract:
One of the issues tackled by media pedagogy is an excessive use of internet services that may cause changes in
the learning process. G. Small and G. Vorgan have published results of their studies which show that a frequent
and intense use of these services may lead to changes in the neural structure of the brain. The internet users
who have undergone such changes are able to store huge quantities of short information, but they cannot think
linearly or draw general conclusions. Among the solutions to this problem there are the proposals for making
changes in education. Such solutions seem to be appropriate for working with people who have experienced the
above changes in the neuronal structure of their brains. For children who are free of those changes, it seems to
be more appropriate to implement educational activities which will lead to rationalizing their actions on the Internet, thereby their brains will not be affected by the changes. The study presents pedagogy students’ opinions
broken down into two research areas. The first one concerns the respondents’ self-assessment of knowledge
and conduct regarding an excessive use of internet services, also in the process of learning, while the second
area tries to answer the question how they can work with children and their parents to teach children how to use
these services in a reasonable way. The results of the survey show that it is necessary for pedagogy students to
be taught about the reasonable use of internet services by children and young people and about media pedagogization of parents (in the context of media literacy).
Keywords: training of pedagogues; learning process; internet services; media pedagogization
243
Razumno korištenje usluga interneta kao protulijek nepovoljnim promjenama u procesu učenja iz perspektive studenata pedagogije / Reasonable Use of
Internet Services as an Antidote to Adverse Changes in the Learning Process
According to Pedagogy Students
Portfolio kao alternativan način vrednovanja studenata na fakultetu /
The Portfolio as Alternative College Students’ Evaluation Technique
Alina Nicoleta Padurean1
Aurel Vlaicu University, Arad, Romania
• Modern Languages
Sažetak:
Vrednovanje je važna sastavnica didaktičkoga procesa kao treći element u procesu poučavanje−učenje−vrednovanje. Vrednovanje je važno i za studente i za nastavnike. Nastavnici mogu vrednovati svoje kompetencije
poučavanja i učinkovitost svojega poučavanja u procesu evaluacije studenata. Tradicionalno, evaluacija se sastoji
od testa s uglavnom objektivnim zadacima poput višestrukog izbora, zadataka točno/netočno ili popunjavanja
praznina. Moderna pedagogija ustraje na promjeni tradicionalne perspektive evaluacije te podržava alternativne metode evaluacije poput portfolija, projekta, studije slučaja, konceptualnih mapa i sl. U ovome istraživanju
pokušali smo dokazati da je alternativno vrednovanje učinkovitije za studente u području obrazovnih znanosti jer
razvija njihove vještine, privlačno je i kreativno.
Ključne riječi: alternativno vrednovanje; kompetencije; obrazovne znanosti; portfolio
Abstract:
Evaluation is an important component of the didactic process, being the third element in the teaching-learningevaluation process. Evaluation is important both for students and for teachers. Teachers can assess their own
teaching competences and effectiveness of their teaching act in the students’ evaluation process. Traditionally,
evaluation consisted of a test paper with mostly objective items, such as multiple-choice exercises, true/false or
fill-in the blanks questions. Modern pedagogy insists on changing the traditional perspective on evaluation and
frames alternative evaluation methods such as the portfolio, the project, case studies, conceptual maps, etc. In
this study we have tried to prove that alternative evaluation is more efficient for students in the field of Educational sciences as it develops all their skills, it is more attractive and creative.
Keywords: alternative evaluation; portfolio; competence; education sciences
www.UFZG2015.com
Rafaela Pinheiro Silva1, Myrian Faber1, Alex Barreto Lima1
University of State of Amazon, Manaus, Brazil
• Physical Education
Sažetak:
Nedostaje sažetak?
Ključne riječi:
Abstract:
Education, as a right of the citizen, needs to be effective and fulfill its educational role, political and social, of
strategies and methodologies that, in addition to being in accordance with their time and with their reality, to
allow the individual create, innovate, experiment, make mistakes, adjust, questioning and perform. The interdisciplinarity represents an attitude to the theory of knowledge, enabling the understanding of hidden aspects of
the act of learning and of apparently expressed, questioning them. This article of bibliographic research aims to
present the interdisciplinarity between multiple dimensions of teachers’ work; from the critical analysis didacticscontextual performed in their educational practice, permitting the construction of a globalizing knowledge,
breaking the boundaries of disciplines. The exercise of their methodology requires the teaching practice, five
important principles - humility, consistency, hopes, concerns and detachment - requiring, still, for its development, the immersion in everyday work. And this practice stimulates the competence of the educator, presenting itself as a possibility of reorganization of knowledge for the production of new knowledge. The teacher is
who can capture the student’s needs and what education can involve and modify it. Thus, there is the need for
teachers to take ownership of scientific knowledge, to know organize it and articulate it, to have jurisdiction. This
competence must be steeped in humility, of changes in attitudes that consent experience the ambiguity, the
contextualization, the corporeality, the motivation, the affectivity that allow the viewing of another, building with
him the knowledge, not only to serve the society, but to praise the life.
Keywords: affectivity;corporealit; motivation; knowledge
245
NEDOSTAJE NASLOV NA HRVATSKOM / he Multiple Dimensions of Teaching Work:
Interdisciplinarity, from Critical Analysis Didactics-Contextual in that it
Achieves its Educational Practice
KidZ: razred budućnosti / KidZ: Classroom of the Future
Petra Szucsich1
University of Teacher Education Vienna, Vienna, Austria
• Center of Educational Technology and Innovation
Sažetak:
KidZ („Klassenzimmer der Zukunft“, engl. „classroom of the future“, hrv. „učionica budućnosti“) inovativan je
obrazovni projekt koji je pokrenulo državno Ministarstvo za obrazovanje i žene u Austriji 2013. godine. Glavni
je cilj uključiti učenje s IKT dijelom uobičajenoga školskoga života te fundamentalno prilagoditi i modernizirati
didaktiku kako bi se nosila sa zahtjevima modernih vremena. U kontekstu ovoga nacionalnoga projekta, Visoka
pedagoška škola u Beču prati i procjenjuje škole koje sudjeluju u potprojektu nazvanom PHInnovativ-KidZ, PH
je oznaka za Pädagogische Hochschule (Visoka pedagoška škola). U razdoblju tri školske godine (2013.− 2017.),
KidZ škole rade zajedno u skupinama (četiri skupine po dvije do tri škole). Kroz redovite sastanke sa skupinama,
koje prati stručno usavršavanje na sveučilištu, nastao je prostor školama za refleksiju, dijeljenje i međusobno
učenje, a za Visoku pedagošku školu mogućnost da promatra i ocijeni trajne procese. Dobit za KidZ škole je u
tome što procese rada prate i ocjenjuju sveučilišni djelatnici. Uz to, završna verzija „kodeksa prakse“ planirana je
za tisak u prosincu 2016. u tiskanoj i digitalnoj verziji, a prikazat će primjere dobre prakse, kao i opće didaktičke
zaključke. U ovome se radu usredotočuje na inovativne koncepte učenja i dizajna koji su razvile KidZ škole. Pod
tim se podrazumijevaju koncepti vremena, prostora, tehnologije, komunikacije, refleksije, kao i uloga učitelja i
učenika. Uzimajući kao primjer tri škole sudionice pokazat će se utjecaj koje njihova obrazovna praksa ima na
obrazovno okruženje, kao i na škole u kontekstu razvoja škole.
Ključne riječi: e-učenje; inovativno učenje; medijska didaktika; obrazovanje nastavnika; obrazovna tehnologija;
Abstract:
KidZ („Klassenzimmer der Zukunft“, engl. “classroom of the future”) is an innovative educational project initiated
by the Federal Ministry of Education and Women in Austria in the year 2013. Its main objective is to make learning with ICT part of regular school life, thus fundamentally adjusting and modernizing didactics to the requirements of modern times. In the context of this nationwide project, the University of Teacher Education in Vienna
accompanies and evaluates the participating schools in a sub-project called PHInnovativ-KidZ, PH standing for
Pädagogische Hochschule (University of Teacher Education). In the course of three school years (from 20132017), the participating KidZ schools work together in so-called clusters (4 clusters of 2 or 3 schools). By means
of regular meetings within these clusters, accompanied by special teacher training sessions at the university,
a space has been created for the schools to reflect, share and learn from each other and for the University of
Teacher Education to observe and evaluate the ongoing processes. The benefit for KidZ schools is that their
work process is being accompanied and evaluated by university staff. Apart from that, a final “code of practice”
is planned to be published in December 2016 in print and digital version, illustrating good practice examples
as well as general didactic conclusions. This paper will focus on innovative learning concepts and designs developed in KidZ schools. These concern concepts of time, space, technology, communication, reflection as well
as the roles of teachers and learners. Taking three of the participating schools as examples, it will point out the
impact their educational practices have on the teaching environment as well as on their schools in the context
of school development.
Keywords: E-learning; educational technology; media didactics; teacher traini
www.UFZG2015.com
247
www.UFZG2015.com
V. simpozij: IKT u odgoju i obrazovanju
5th Symposium: ICT in Education
249
O uvrštavanju koncepta GIS/GPS tehnologije u predsveučilišnom
obrazovanju / Inclusion of the GIS/GPS Technology Concepts in
Pre-university Education
Jozef Bushati1, Shkelqim Kuka2, Kozeta Sevrani3, Ardiana Sula4
University of Shkodra “Luigj Gurakuqi”, Shkoder, Albania
1
Polytechnic University of Tirana, Tirana, Albania
• Faculty of Math and Physics Engineering
2
University of Tirana, Albania, Tirana, Albania
• Faculty of Economy
3
4
Sacred Heart University, Fairfield, Connecticut, USA
Sažetak:
Nedavna postignuća u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija potaknula su integraciju IKT-a u
nastavu i procese učenja u predsveučilišnom obrazovanju. Cilj ovoga rada je predstaviti rezultate istraživanja
vezanoga uz integraciju GIS/GPS tehnologija u razne razine obrazovanja sa glavnim ciljem koji je izložiti učenike
K-12 geoprostornim tehnologijama. GIS/GPS tehnologije se već više od jednog desetljeća uspješno su integriraju u nastavu u razvijenim zemljama, a autori predlažu integraciju ovih tehnologija i u albanskom sustavu
obrazovanja. Ovaj rad predstavlja sljedeći plan integracije navedenih tehnologija u predsveučilišnom obrazovanju
i to na sljedećim razinama: a) primarno obrazovanje (K1-K6) kao alat kojim će se učiti o prirodi i povezanosti
sa čitalačkim/digitalnim pripovijedanjem; b) predmetna nastava (K7-K9) kao tehnološki alat kako bi se naučile
nove tehnološke vještine; c) razina srednje škole (K10-K12) kao tehnološki modul. U ovome radu prikazat ćemo
rezultate dobivene kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjem integracije GIS/GPS tehnologija u nastavu koja su
provedena u 2014. u školama u Albaniji.
Ključne riječi: kurikul; informatika; obrazovanje K1-K12; poznavanje prirode; IT vještine
Abstract.
Due to recent developments in the field of Information and Communication Technologies, there is a need to integrate ICT into the teaching and learning process in the pre-university education system. The aim of this paper
is to present the research related to the integration of the GIS / GPS technologies at various levels of education
with the main goal of exposing K-12 students to geospatial technologies. GIS / GPS technologies have been
successfully integrated into teaching and learning in developed countries for over a decade and the authors
propose integration of these technologies in the Albanian education system. The paper presents the following
scheme for integrating these technologies in the pre-education system: at a) elementary school level (K1-K6) as
a tool to learn about nature associated with the reading/digital storytelling, b) middle school level (K7-K9) as a
technology tool to learn new technology skills; c) upper high school level (K10-K12) as a technology module. In
this paper, we will present the results drawn from a quantitative and qualitative study of integration of the GIS/
GPS technologies into teaching carried out during 2014 for Albanian schools.
Keywords: curricula; informatics; K1-K12 education; knowledge of nature; technological skill
www.UFZG2015.com
Bojana Ćulum1, Nena Rončević1
University of Rijeka, Faculty of Humanities and Social Sciences, Rijeka, Croatia
• Department for Information Sciences
1
Sažetak:
Svrha rada je prikazati rezultate evaluacijskog istraživanja u sklopu kojeg je pocijenjen projekt iŠkola (OŠ Vežica,
Rijeka), s posebnim naglaskom na analizu stavova nastavnika o rezultatima uvođenja tabletnih računala (iPad)
u svakodnevnu nastavu. Projekt je proveden kako bi se učenicima sa slabijim uspjehom podigla motivacija i
aktivnost u nastavi s ciljem poboljšanja njihova školskog uspjeha. Između ostalog, ispitani su stavovi nastavnika
(N=15) o promjenama u načinu i kvaliteti pripreme i izvedbe nastave, promjene u pristupu učenika učenju,
odnosno razumijevanju, lakšem učenju i ostvarivanju ishoda učenja te je li uvođenje iPada doprinijelo kvalitetnijoj komunikaciji i odnosima među učenicima i nastavnicima. Rezultati istraživanja ukazuju na zaključak kako su
nastavnici izrazito zadovoljni uvođenjem iPada u nastavu, bolja je metodologija rada i kvalitetniji su ishodi nastave
i učenja. Iako je olakšan rad u izvedbi nastave, teža je priprema. Nastavnici smatraju da su učenici motiviraniji za
rad, imaju bolje ocjene, češće nego prije uvođenja izvršavaju svoje obveze na vrijeme, a bolja je i suradnja među
učenicima, bolji su odnosi između nastavnika i učenika i općenito je pozitivnije i dinamičnije ozračje u razredu.
Ključne riječi: nastavni proces; promjene; stavovi nastavnika
Abstract:
The purpose of this paper is to present the results of evaluation research regarding the project iSchool (Primary
School Vežica, Rijeka), with special emphasis on the analysis of teachers’ views on the results of the introduction
of tablet computers (iPad) in everyday teaching. The project was carried out to increase motivation and class
participation and to improve pupils’ school performance. The paper gives an overview of teachers’ attitudes
(N=15) about changes in the quality of preparation and implementation of iPads in teaching, changes in the
approach to how pupils learn and the effect that it has on achieving the learning outcomes. It also analyses
whether the introduction of iPads contributed to improved communication among pupils and teachers. The
research results point to the conclusion that teachers are very satisfied with the introduction of the iPads in education, they think that the methodology of work is better as is the quality of outcomes of teaching and learning.
However, the preparation part is more difficult. Teachers believe that pupils are more motivated to work, have
better grades, and fulfill their obligations on time more often than before. They think that pupils cooperate better
between themselves, that the teacher-pupil relationship is improved and that there is generally a more positive
and dynamic atmosphere in the classroom.
Keywords: educational process; teacher attitudes; changes
251
Stavovi nastavnika o uvođenju tabletnih računala u osnovnoškolsku
nastavu / Teachers’ Attitudes Regarding the Introduction of iPads
in Primary Schools
IKT u primarnom obrazovanju / ICT in Primary Education
Mario Dumančić1, Marko Gregurić1
Faculty of Teacher Education University of Zagreb, Croatia / Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
1
Sažetak:
Od 1. siječnja 2015. godine Republika Hrvatska postala je treća zemlja na svijetu u kojoj je brzi internet postao
pravo svakog građanina. To pravo osigurava najmanju moguću brzinu internetske veze i stoga postaje bitno
za građane. Navedeni zakon predstavlja temelj za daljnji razvoj informacijskoga društva u Hrvatskoj. Razvoj informacijskoga društva mora započeti kroz implementaciju IKT-e u obrazovanju, a osobito u osnovnoškolskom
obrazovanju. Tijekom proteklih nekoliko godina ovo je područje obrazovanja donekle zanemareno. U ovome
radu pokazat ćemo potrebu za promjenom i osuvremenjivanjem kurikula osnovnoškolskoga obrazovanja, kao i
potrebe za uvođenjem novih obrazovnih tehnologija u obrazovnome procesu.
Ključne riječi: IKT u obrazovanju; kurikul; obrazovne tehnologije
Abstract:
Since January 1, 2015 the Republic of Croatia has become the third country in the world where high speed Internet is a legal right for every citizen. This right provides the minimum possible Internet speed connection and
has therefore become important for the citizens. The law represents the foundation for further development of
information society in Croatia. The development of information society has to begin through the implementation of ICT in education, particularly in elementary education. Within the last few years this area of education
has been somewhat neglected in this respect. This paper will showcase the need for change and modernization
of the elementary schools’ curricula, as well as the need to introduce new educational technologies into the
educational process.
Keywords: ICT in education; curriculum; educational technologies
www.UFZG2015.com
Elona Hasmujaj1
University of Shkodra, Shkoder, Albania
• Psychology and Social Work
1
Sažetak:
Posljednjih godina online igre postale su iznimno popularna aktivnost kod tinejdžera. Vrlo veliki broj online igara
omogućuje virtualno okruženje u kojemu se oni mogu ponovno realizirati i slobodno eksperimentirati s različitim
identitetima, govoriti strane jezike i istovremeno stvarati nove društvene kontakte. Ti mladi ljudi mogu virtualnu
igru učiniti dijelom svojih života, ispreplićući ju s društvenim, emocionalnim i duhovnim životom. Veliki je broj
istraživanja koji pokušavaju pronaći pozitivne aspekte online igara. Neka od tih istraživanja zaključuju da dolazi do
poboljšanja koordinacije ruka-oko, ubrzane mentalne aktivnosti te poboljšanje vještine rješavanja problema. Virtualne igre stvaraju prilike za interakciju mladih ljudi u čitavom svijetu. Jednom povučenom tinejdžeru, virtualna
igra omogućuje stabilizaciju odnosa s drugima. Međutim, također postoje i grupe istraživača koje se bave lošim
učincima. Mladi ljudi brinu se o igrama, lažu o korištenju istih, gube interes za druge aktivnosti, udaljavaju se od
obitelji i prijatelja istovremeno koristeći virtualne igre kao psihološki bijeg. Ovaj rad proučava ovisnost o online
igrama i njihov učinak na pojedince, obitelj i školu. S druge strane, rad istražuje prirodu online igara i činjenicu
da ono što neke igrače čini više ovisnima od drugih i daje neke upute roditeljima i nastavnicima. Sustavnim
proučavanjem literature dolazimo do dokaza vezanih uz sličnosti među različitim vrstama ovisnosti o igrama
i to na nekoliko razina. Na razini ponašanja, ovisnost o Internetu i virtualnim igrama čini se usko povezana s
kognitivnom funkcijom u različitim područjima. Ovaj rad pokazuje da razumijevanje faktora povezanih s razvojem ovisnosti o virtualnim igrama utječe na promidžbu daljnjih istraživanja ove tematike te otvara put za razvoj
liječenja ovisnosti o virtualnim igrama.
Ključne riječi: ovisnost o igrama; analiza literature; online igre; psihološki učinci
Abstract:
In recent years, online games have been transformed into an activity that is increasingly popular for the teenagers. The enormous number of the online games ensures a virtual environment in which they can be recreated
and can experiment freely with different identities, to speak foreign languages and simultaneously create new
social connections. These young people can make the virtual game part of their lives, intertwining it with the
social, emotional and spiritual one. There is a growing number of studies that try to find the positive aspects of
the online games. Some of these studies conclude that there is an improvement in the hand-eye coordination,
increased mental activity and problem solving skills. The virtual games provide opportunities for young people to
interact with other young people through the worldwide. For some reticent teenager, the virtual games are seen
as a way to stabilize relations with others. There is also a research group to examine their harmful effects. The
young people worry about the game, lie about its use, lose interest in other activities, and withdraw from family
and friends, using virtual games as a psychological escape. This paper examines the dependence on online
games and their impact on individuals, family and school. On the other hand it explores the nature of online
gaming and the fact that what makes some of the players more dependent on others and lists some tips for
parents and teachers. From a systematic survey of the recent literature, we find conclusive evidence regarding
the similarities between different types of dependences from the games, in a variety of levels. At the behavioral
level, the dependence of the Internet and virtual games seem to be closely related to cognitive function in different areas. This paper shows that the understanding of the factors associated with the development of virtual
games addiction affects the promotion of future studies about this issue and opens the way for the development of addiction treatments form the virtual games.
Keywords: game addiction; literature analysis; online games; psychological effects
253
Ovisnost o online igrama: psihološke posljedice na tinejdžere /
Online Games Addiction: Psychological Consequences on Teenagers
Uporaba fotografija na Facebooku kojima tinejdžeri osnovnih škola u
Hrvatskoj stvaranju identitet / Facebook Photos – Constructing an Identity
by Teenagers in Croatian Primary Schools
Maja Homen1, Mario Dumančić1
Faculty of Teacher Education University of Zagreb, Croatia / Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
1
Sažetak:
Današnje nove tehnologije, poput mobilnih telefona s ugrađenim fotoaparatima te niske cijene fotografske
opreme, omogućavaju tinejdžerima da fotografiraju u bilo koje vrijeme. Kako bi se predstavili u određenom
svjetlu, tinejdžeri svoje fotografije objavljuju na Facebooku. Prema Goffmanu, potreba osobe da bude prepoznata u pozitivnom svjetlu u skladu je s ljudskom prirodom i ključna je unutar društvenih sfera. U biti, društvene
i tehničke značajke Facebooka olakšavaju konstrukciju osobnoga identiteta kroz mogućnost oblikovanja i
uređivanja sadržaja, informacija i fotografija objavljenih na profilu pojedinca koji pokušava kontrolirati kako ga
drugi doživljavaju. Facebook dopušta korisnicima da sami razviju strategiju kako bi se virtualno predstavili, kao i
da stvore dojam kojim će osigurati da će se svidjeti svojoj ciljanoj publici. U ovome radu istražuje se motivacija
tinejdžera pri objavljivanju fotografija na Facebooku te kako današnji tinejdžeri žele biti percipirani i zašto. Naša
metoda istraživanja bazirana je na upitnicima na koje su se odazvali tinejdžeri (dob 12-15 godina) koji pohađaju
osnovne škole u Hrvatskoj. Nadamo se da će iskustvo stečeno tijekom ovoga istraživanja pridonijeti dubljem
razumijevanju ponašanja tinejdžera, kao i samopredstavljanja na društvenim mrežama.
Ključne riječi: društvene mreže; Facebook; fotografija, identitet; slika o sebi (self-image); upravljanje dojmovima
Abstract:
Today, new technologies like phones with integrated cameras and low prices of photo equipment make it possible for teenagers to take the photos whenever they want to. In order to portray themselves in a certain way,
teenagers post photos on Facebook. According to Goffman, the importance of being recognized in a positive
light complies with human nature, and is crucial in social circles. In essence, social and technical affordances
of Facebook have facilitated identity construction through the abilities to shape or tweak the information and
photos posted on an individual’s profile in attempts to control how others will perceive them. Facebook provides
users with the ability to strategize how to virtually convey who they are, as well as being able to craft their impressions to ensure they appeal to their desired audiences. This paper investigates the motivation behind sharing
photos on Facebook and how and why teenagers want to be perceived. Our research method is based on questionnaires that have been conducted on teenagers (age 12-15) attending primary education schools in Croatia.
We hope that our experience with this study provides us with a deeper understanding of teenage behavior and
self-construction on social networks.
Keywords: social networks; Facebook; photography; identity; self-image; impression management
www.UFZG2015.com
Anita Jeličić1, Jelena Blaži1
Sveučilište Sjever, Koprivnica, Hrvatska
• Odjel za komunikologiju i odnose s javnošću
1
Sažetak:
U radu će se dati pregled aktivnosti varaždinskih kulturnih institucija na internetu. Analizirat će se i interpretirati
rezultati ankete provedene među više od 60 ispitanika o tome posjećuju li i koliko posjećuju internetske stranice
kulturnih institucija u Varaždinu. Anketa je provedena na slučajnom uzorku građana i novinara iz svih varaždinskih
medijskih kuća od TV postaja, radija, lokalnih i nacionalnih tiskovina do internetskih portala. Provedeno je kvalitativno istraživanje anketom na društvenoj mreži Facebook te izravno anketiranje novinara iz svih varaždinskih
medija (od TV kuća, radijskih postaja do internetskih novinskih portala). Izostavljen je kriterij stupanj obrazovanja
zbog toga što primjerice u varaždinskim medijskim kućama još uvijek radi velik broj novinara bez formalnoga
obrazovanja, a i kod ove vrste istraživanja stupanj obrazovanja nije od presudne važnosti,s obzirom na to da
među korisnicima usluga varaždinske knjižnice pa do posjetitelja muzeja, kazališta ili koncerata ima i učenika i
umirovljenika. U radu će se analizirati i internetske stranice kulturnih institucija, od sadržaja kojih nude, različitosti
njihove ponude, dostupnosti informacija i kontakata.
Ključne riječi: društvene mreže; internet; mediji; mrežne stranice
Abstract:
This paper will provide an overview of the activities of Varazdin cultural institutions on the Internet. The results of
the survey conducted on more than 60 subjects on how they visit and how to visit websites of cultural institutions in Varazdin will be analyzed and interpreted. The survey was conducted on a random sample of citizens and
journalists from all Varazdin media of TV stations, radio, local and national newspapers to Internet portals. The
study used qualitative research-based surveys of the social network Facebook, and direct surveys of journalists
from all media in Varazdin (from TV stations, radio stations, + Internet news portals). The criterion omitted was
the level of education as a large number of journalists without formal education still work in media companies in
Varaždin and for this particular research the level of education was not crucial. What is more, among the users
of the Varazdin library, visitors to museums, theaters or concerts are citizens ranging from students to senior
citizens. This paper will analyze websites of cultural institutions, the content which is offered, the diversity of their
offers, availability of information and contacts.
Keywords: social networks; Internet; media; websites
255
Percepcija kulturnih institucija na internetu-primjer grada Varaždina /
Perception of Cultural Institutions on the Internet-the City of Varazdin
Tehnologija kao čimbenik odgojno–obrazovnoga rada u suvremenim
vrtićima / Technology as a Factor in Contemporary Kindergarten Education
Ivana Jurakič1, Renata Marinković Krvavica1
1
Dječji vrtić Različak, Izvor, Zagreb, Hrvatska/ Kindergarten Različak, Izvor , Zagreb, Croatia
Sažetak:
Svijet u kojem živimo ovisan je o tehnologiji. Inovativni digitalni procesi razvijaju se sve brže i pri tome dugoročno
mijenjaju društvo namećući promjene koje se odnose na sve aspekte našega života. Današnja su djeca od
rođenja uronjena u digitalni svijet, oni su izvorni govornici tehnologije. Odrastaju okružena računalima, internetom, mobitelima, videoigrama i ostalim medijima što uvelike određuje njihov svijet i nazivamo ih digitalnom
generacijom. Ubrzani razvoj suvremenih tehnologija utječe na odnos pojedinca i društva prema odgojno-obrazovnom radu. Predškolski odgoj kao prva stepenica u obrazovanju postaje temelj, a samim time i priprema za
medijsku i tehnološku pismenost budućih naraštaja. Digitalni uređaji postali su svakodnevna pomagala koja
uzimamo zdravo za gotovo, no i dalje postoji veliki jaz između generacija djece i odgojitelja koji nisu pripremljeni
za nova dostignuća koja tehnologija nameće. Većini njih potrebna je dodatna edukacija kako bi podigli svoje
digitalne kompetencije i unaprijedili cjelokupni proces odgoja i obrazovanja jer medijski kompetentna djeca
trebaju medijski kompetentne odgojitelje. Cilj je rada prikazati povijesni razvoj digitalnih medija i njihov utjecaj na
odgojno-obrazovni rad u predškolskim ustanovama. Rad donosi promišljanja što napredak tehnologije donosi
odgojno-obrazovnom radu i kakva se budućnost predviđa generacijama koje dolaze u predškolske ustanove.
Integracija i sudjelovanje umjetne inteligencije u ljudskim životima je izgledna, a budućnost se predviđa kao
raskrižje ljudi i strojeva. Prema nekim autorima izgledno je da će tehnološki napredak umjetnom inteligencijom
zamijeniti radna mjesta i u vrtićima.
Ključne riječi: budućnost odgojno-obrazovnoga rada; digitalna generacija; edukacija odgojitelja; umjetna
inteligencija
Abstract:
The world that we live in depends on technology. The innovative digital processes develop faster and faster and
in the long run they change society by imposing modifications that refer to all aspects of our lives. Present-day
children dive into the digital world as soon as they are born, they are native speakers of technology. They grow
up surrounded by computers, internet, mobile phones, video games and other media, which largely shape their
world. Therefore, we refer to them as the digital generation. The accelerated development of modern technology influences the relationship of individuals and society towards the educational work. Preschool education as
the first step in education becomes the foundation and preparation for media and technology literacy of future
generations. Digital devices have become daily tools that we take for granted, but there is still a huge generation
gap between children and their teachers who are not prepared for the new achievements imposed by technology. The majority of teachers need additional training in order to increase the level of their digital competences
and to improve the entire educational process, as children with highly developed media competences require
educators whose media competences are equally developed. This paper presents the historical development of
digital media and their influence on the education in preschool institutions. It discusses how the development
of technology contributes to education and what is predicted for the generations to come to preschool institutions. The integration and use of artificial intelligence in human lives is certain, and the future is envisaged as a
crossing of human beings and machines. According to some authors, it is highly probable that technological
development and artificial intelligence will also replace people on their job positions in kindergartens.
Keywords: future of educational work; digital generation; teacher education; artificial intelligence
www.UFZG2015.com
Željko Knok1, Ana Didović2, Nenad Breslauer1
Međimursko veleučilište u Čakovcu, Čakovec, Hrvatska
• Odjel računarstva
1
2
OŠ. Ivana Gorana Kovačića, Zagreb, Hrvatska
Sažetak:
Od suvremenoga se obrazovanja očekuje da “proizvede” visoko obrazovanu osobu koja je sposobna odgovoriti na zahtjeve i tendencije razvoja suvremenoga društva. U ovome se radu daje pregled trenutnoga stanja
i mogućnosti umjetne inteligencije i ekspertnih sustava u praćenju aktivnosti učenika. Navedene su osnovne
razlike između ekspertnih sustava i sustava za potporu odlučivanju. Kao takvi, inteligentni sustavi u osnovnim
školama omogućuju praćenje preklapanja kurikula pri učenju, a s ciljem komparativnoga promatranja napretka učenika u nekoliko predmeta istovremeno. Takav pristup nastavnicima pomaže u praćenju i procjenjivanju
napretka učenika u realnome vremenu i olakšavaju izradu fleksibilnijih nastavnih sadržaja koji su bolje prilagođeni
specifičnim potrebama pojedinoga učenika.
Ključne riječi: ekspertni sustavi; inteligentni sustavi; obrazovanje
Abstract:
Contemporary education is expected to have as a final product a highly skilled and competent person that
would be able to adequately respond to current developmental issues of modern society. This paper gives an
overview of the current status and possibilities of artificial intelligence and expert systems in the monitoring of
the students activities. It presents a distinction between expert systems and decision support systems together
with differences between standard computer and neural networks. As such, intelligent systems in elementary
schools enable cross curricular learning that can enhance comparative monitoring of students’ progress in several courses simultaneously. This approach enables teachers to monitor and assess students’ progress in real
time making the teaching process more flexible and better tailored to the specific needs of individual students.
Keywords: expert systems; intelligent systems; education
257
Inteligentni sustavi u obrazovanju / Intelligent Systems in Education
Homo, ali ne Sapiens - neki novi klinci /
Homo, but not Sapiens - A New Kind of Kids
Kristina Kopričanec1
1
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska / Faculty of Teacher Education University of Zagreb, Croatia
Sažetak:
Ključna razdoblja u povijesti društva bila su određena pojedincima koji su promijenili povijesni tijek. Ovo razdoblje obilježava ne nekoliko pojedinaca, već cijela generacija zvana Homo Zappiens koja odrasta u medijima i s
medijima, zapravo u umreženom svijetu koji ne poznaje više vremenske, geografske, komunikacijske granice,
kao njihovom prirodnom okruženju koje sagledavaju i poimaju kao nešto normalno, samo po sebi razumljivo
i nadasve praktično. Zbog navedenoga imaju i stječu drugačije sposobnosti i vještine od prethodnika i stoga,
prema nekim autorima, kao što su Veen, Prensky, Tapscott, predstavljaju udicu spašavanja u razumijevanju
današnjih obrazaca komunikacije i ponašanja, a zbog toga i vjerojatnost potpune prilagodbe i držanje ukorak sa
svime onime što donosi budućnost. Kako je život danas određen informacijsko-komunikacijskom tehnologijom,
proizlazi kako odgojno-obrazovni sustav nužno mora odgovoriti na promjene i zahtjeve informacijskoga društva
ukoliko ne želi ostati muzejskim prostorom, a koji Homo Zappiensi počinju smatrati nužnim u ispunjavanju formalnosti kako bi ušli u svijet samoodržanja. Svrha rada je uputiti na diskontinuitet generacija i probleme koji su
iz toga proizašli u odgojno-obrazovnom okruženju te ukazati kako ta djeca jesu drugačija, što ne pretpostavlja
negativni predznak, već upućuje kako je to normalna posljedica različita okruženja od onog na koji je navikla i u
kojem je odrastala vrsta Homo Sapiens.
Ključne riječi: diskontinuitet; Homo Zappiens; odgojno-obrazovni sustav; umreženost
Abstract:
Key periods in the history of society were marked by individuals who have altered the course of history. The current period is characterized not by a few individuals but a whole generation of Homo Zappiens who are growing
up in the media and with the media, in fact, in a networked world, one without temporal, geographic or communicational boundaries, as their natural environment that they observe and understand as something normal,
in itself understandable and above all practical. That is why they have and acquire different skills and abilities
than their predecessors and, therefore, according to authors such as Veen, Prensky and Tapscott, they represent
a salvation hook for understanding nowadays communicational and behavioral patterns, and the possibility of
complete adaptability and keeping up with everything that the future brings. Given that life today is governed
by information and communication technology, it necessarily follows that the educational system must respond
to changes and demands of the information society if it does not want to become a museum space, and one
that Homo Zappiens begin to consider a necessity to be fulfilled as a formality before entering the world of
self-preservation. The purpose of this paper is to point out the discontinuity of generations, problems that have
resulted from it within the educational system and also to point out how these children are different, which does
not represent a negative omen but indicates that this is a normal consequence of a different environment than
the one to which Homo Sapiens are used to and in which they grew up.
Keywords: discontinuity; Homo Zappiens; educational system; networking
www.UFZG2015.com
Ivan Lenard1
1
Osnovna škola Ladimirevci, Ladimirevci, Đakovo, Hrvatska
Sažetak:
Pogledamo li daleko u prošlost, uvidjet ćemo da se razvojem društva i civilizacija mijenjalo i značenje pojma
pismenosti. Upravo je tehnološki razvoj društva i civilizacija utjecao na značenje pismenosti. Izum pisma doveo je
do napuštanja sustava crtanja po špiljama; izum tiskarskoga stroj srušio je eru dominacije svećeničke pismenosti
i pokrenuo lavinu opismenjavanja puka, a današnje korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija mijenja
naša razumijevanja i spoznaje samog značenja pismenosti. Upotrebom suvremene tehnologije javlja se nova
vrsta pismenosti koja implicira spremnost svakoga pojedinca adaptaciji novim tehnološkim dostignućima, novim
načinima komuniciranja te novim načinima promišljanja kao što su čitanje i pisanje bili prijašnjim generacijama.
Cilj je ovoga rada razmotriti pojavu novih vrsta pismenosti u informacijsko-komunikacijskoj kulturi suvremene
škole. Informacijsko-komunikacijska kultura ima razna tumačenja, no svima je zajedničko to da se ne odnosi
samo na upotrebu novih tehnologija, nego podrazumijeva novi način života s tehnologijama koje nas okružuju
te efikasno korištenje, ali istovremeno i kritički osvrt prema istima. Analizom relevantne i recentne literature, razmatraju se informacijska pismenost, informatička pismenost, medijska pismenost, verbalna pismenost, vizualna
pismenost, slušna pismenost te njihova uloga u informacijsko-komunikacijskoj kulturi suvremene škole. Pojava
suvremenih vrsta pismenosti ne odbacuje vještine čitanja i pisanja, nego razvija i potiče usvajanje novih kompetencija, odnosno razvija multipismenost.
Ključne riječi: digitalne tehnologije; internet; multimedija; pismenost; učitelj
Abstract:
If we take a look in the past, we will see that a concept of literacy has been changed following changes in society and civilization. Moreover, technological development of society and civilization has greatly determined the
meaning of literacy. The invention of writing has led to abandoning of cave drawings and writings; the invention
of a printing machine marginalized the era of monopolized clerk literacy and led to introducing literacy to common people. Therefore, today’s usage of information and communication technologies has been changing our
understanding of literacy itself. The use of modern technology has created new literacy which refers to one being
willing to adapt to new technological achievements, new ways of communicating and thinking as reading and
writing skills were for former generations. This paper aims to reconsider new literacies in the information and
communication culture of a modern school. Information and communication culture has various interpretations;
however, what all interpretations have in common is that it does not only imply using new technologies but a new
way of life with technologies surrounding us. In addition, it also deals with an efficient and critical approach to
using new technologies. Information, computer, media, verbal, visual and auditory literacies accompanied with
their roles in information and communication culture of a modern school are analyzed using relevant and recent
literature. New, modern literacies do not neglect reading and writing skills; moreover, they develop and inspire
the acquisition of new competencies. To paraphrase, they develop multiliteracy.
Keywords: digital technologies; Internet; literacy; multimedia; teacher
259
Razmatranje nove pismenosti u informacijsko-komunikacijskoj kulturi
suvremene škole / Rethinking New Literacies in the Information and
Communication Culture of a Modern School
Neki aspekti interakcije djeteta predškolske dobi i računala /
Aspects of Interaction between Preschool Children and Computers
Diana Nenadić-Bilan1, Lea Dujić1
• Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja
1
Sažetak:
U radu se polazi od proklamiranih ciljeva nacrta novog Nacionalnoga kurikuluma za rani i predškolski odgoj i
obrazovanje (2014.) koji je usmjeren prema cjelovitome razvoju, odgoju i učenju djece te razvoju njihovih kompetencija. Prema navedenome kurikulu, digitalna kompetencija predstavlja jednu od osam temeljnih kompetencija
koja se u ranoj i predškolskoj dobi razvija upoznavanjem djece s informacijsko-komunikacijskom tehnologijom.
Prema nekim istraživanjima provedenim u dječjim vrtićima u Hrvatskoj, većina se djece predškolske dobi koristi
računalom, odnosno vrlo lako usvajaju pravila rada na računalu (u igranju računalnih igara, crtanju, pregledavanju slika ili prvim pokušajima pisanja). Mogućnosti djetetove uporabe informacijsko-komunikacijske tehnologije
vrlo su široke. Ona predstavlja značajan izvor djetetova učenja, ali i sredstvo zapisivanja procesa osobnoga i
zajedničkoga istraživanja i učenja te prigodu za samoevaluaciju realiziranih aktivnosti. Svrha našega rada usmjerena je prema ispitivanju osobitosti interakcije djeteta predškolske dobi s računalnim sadržajima, kao i vrste
i kvalitete socijalnih interakcija djece u zajedničkim aktivnostima i igri na računalu. Rezultati istraživanja ukazuju
na neke dobrobiti djetetovih računalnih aktivnosti kako na osobnoj razini (učenje na jednostavan i zanimljiv način,
mnoga perceptivna i psihomotorna iskustva), tako i na razini socijalnih interakcija djece (suradničko istraživanje
i učenje, kvalitetna komunikacija i dogovaranje). Rezultati također upućuju na potrebu dodatnog informiranja
roditelja i odgojitelja o mogućnostima i pravilnoj uporabi računalno-komunikacijske tehnologije u ranome i
predškolskom odgoju i obrazovanju.
Ključne riječi: digitalna kompetencija; informacijsko-komunikacijska tehnologija; suvremeni predškolski kurikul
Abstract:
The paper starts from the stated goals of the draft of the new National Curriculum for early and preschool
education which is directed towards the overall development, education and learning of children and the development of their competencies. According to this curriculum, digital competence is one of the eight key
competences which are being developed during the preschool age by familiarizing children with the information and communication technology. According to some surveys conducted in kindergartens in Croatia, the
majority of preschool children use a computer, and children easily adopt the rules of operating a computer
(playing computer games, drawing, trying the first steps in writing). Options of child’s use of information and
communication technology are very broad. It represents a significant source of learning to the child, but also a
means of describing the process of personal and joint research and learning, as well as the opportunity for selfevaluation of the implemented activities. The purpose of our work is directed toward examining the peculiarities
of interaction of preschool children with computer content, as well as the type and quality of social interactions
between children in joint activities and while playing on the computer. Research results suggest some benefit of
the child’s computer activity at the personal level (learning in a simple and interesting way, many perceptual and
psychomotor experiences), and at the level of social interaction (collaborative research and learning, good communication and negotiation). The results also indicate the need for providing additional information to parents
and educators about the opportunities and the appropriate use of computer and communication technology in
early and preschool education.
Keywords: digital competence; Information and communication technology; contemporary preschool curriculum
www.UFZG2015.com
Biljana Novković Cvetković1
Učiteljski fakultet u Vranju, Vranje, Srbija
1
Sažetak:
U školama u kojima vlada stvaralačka atmosfera razrađuju se različite varijante rada pri čemu se koriste
mogućnosti suvremene didaktike, nove ideje i tehnologije radi povećanja efikasnosti odgojno-obrazovnog procesa. U tim uvjetima škole se okreću širokoj lepezi suvremenih inovacijskih tehnologija među kojima informacijsko-komunikacijska tehnologija zauzima sve značajnije mjesto ne samo po potencijalima nego i već vidljivim
rezultatima. Informacijsko-komunikacijske tehnologije podrazumijevaju organizaciju nastave drugačiju od tradicionalne. One traže integraciju različitih predmetnih područja s informatikom što vodi informatizaciji spoznajnog
procesa učenika i shvaćanju profesionalne važnosti informatizacije. Bitno je osmišljavanje značenja procesa
informatizacije škole kao cjeline pri čemu učenici trebaju usvojiti osnovne stavove o ulozi informatike u suvremenome društvu, ovladati uporabom računalnih programskih sredstava pri svladavanju ne samo stručnih, nego
i općeobrazovnih sadržaja. Računalo otvara nove i velike mogućnosti za unapređivanje odgojno-obrazovnoga
procesa i pojavljuje se u više važnih uloga: postavlja pitanja, vrednuje učeničke odgovore, daje povratnu informaciju, ocjenjuje napredovanje učenika, prezentira informaciju, osigurava korektivnu instrukciju, sažima ključne
točke, čuva zapise i podatke, predstavlja problem, manipulira podacima.
Ključne riječi: informatizacija obrazovanja; informacijsko-komunikacijske tehnologije; informatička pismenost;
nastavnik; učenik
Abstract:
In schools with a creative atmosphere, different variations of work are being developing using the possibilities of
modern didactics and new ideas and technologies in order to increase the efficiency of the educational process.
In these conditions, schools are turning to a wide range of modern innovative technologies including information and communication technology where it plays a more prominent place not only as a resource but also with
more visible results. Information and communication technologies imply organizing the teaching process differently from the traditional one. They seek to integrate various subject areas with computer science which leads to
computerization of students’ cognitive processes and professional understanding of the importance of computerization. Essentially, it is important to conceive the importance of school as a whole in which students need to
learn basic attitudes about the role of information technology in modern society, mastering computer programs
to overcome not only professional but also general education content. Computers open up new and great opportunities for improvement of educational processes that occur in several important roles: asking questions,
evaluating student responses, providing feedback, evaluating student progress, presenting information, providing corrective instruction, summarizing key points, keeping records data, posing a problem, manipulating data.
Keywords: computerization of education; information and communication technology; computer literacy;
teacher; student
261
Utjecaj IKT-a na poučavanje i učenje / The Impact of ICT on Teaching and Learning
Uporaba IKT-a u nastavi u srednjim školama u Republici Makedoniji /
Application of ICT in Teaching in Secondary Schools in the Republic
of Macedonia
Sonja, Petrovska1, Despina, Sivevska1, Biljana, Popeska1, Jadranka, Runceva1
1
Faculty of Educational Sciences, University “Goce Delcev” Stip, Macedonia
Sažetak:
Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) nije samo za sebe cilj u procesu učenja. E-učenje
postalo je preduvjet za dostizanje vizije koja zagovara integraciju IKT-a u obrazovanju. (Europska komisija –
Opće-upravne generalne direkcije za Obrazovanje i Kulturu (2003), E-Learning, Better E-Learning for Europe).
Kako bismo istražili situaciju vezanu uz uporabu IKT-a u nastavi u srednjim školama u Makedoniji, proveli smo
istraživanje u zadnjem kvartalu 2013. godine. Istraživanje je provedeno u četiri srednje škole (gimnazije) (škole
su bile na istoj razini razvoja s obzirom na materijalne i tehničke uvjete te općenitu situaciju vezanu uz IKT)koje
se nalaze u istočnom dijelu Republike Makedonije.
Istraživanje je uključivalo 109 nastavnika koji predaju predmete iz skupine društvenih i humanističkih područja.
Njihovi stavovi i pogledi proučeni su koristeći posebno izrađeni upitnik strukturiran u tri dijela: 1) Spremnost nastavnika za uporabom IKT-a u nastavi; 2) Korištenje IKT-a u nastavi; 3) Kvaliteta IKT opreme u školama i problemi
s kojima se suočavaju.
S obzirom na spremnost nastavnika na korištenje IKT-a u nastavi, primijetili smo da nastavnici procjenjuju svoje
računalne vještine prilično visoko, a više od polovice ispitanika sudjelovalo je u stručnom usavršavanju vezanome
uz korištenje IKT-a u nastavi. Drugi dio otkrio je da nastavnici povremeno koriste IKT hardver i IKT softver u nastavi a kada ga koriste onda je to obično za istraživanja sa studentima.
Treći dio istraživanja usredotočio se na stavove i poglede nastavnika o korištenju IKT-a u nastavi gdje smo saznali
da većina ispitanika uglavnom procjenjuje kvalitetu IKT-a u svojim razredima kao dobru (68%). Veliki broj nastavnika smatra da korištenje IKT-a u nastavi može povećati, odnosno da je već povećao kreativnost nastavnika
ali i učenika.
Ključne riječi: istočna i sjeveroistočna regija Makedonije, obrazovanje; IKT; preporuke; stanje
Abstract:
The use of information and communication technology (ICT) is not an aim in itself in the learning process. Elearning has become a prerequisite for achieving the vision that favors the integration of ICT in education. (European Commission – Directorate – General for Education and Culture (2003), E-Learning, Better E-Learning
for Europe).
In order to investigate the situation relating to the application of ICT in teaching in secondary schools in Macedonia, we conducted a research in the last quarter of 2013. The research was conducted in four secondary
schools (gymnasium – grammar school) (the schools were at approximately the same level of development in
terms of material and technical equipment and overall position of ICT) located in the eastern part of the Republic of Macedonia.
The research involved 109 teachers who teach subjects in the area of social sciences and humanities. Their views
and opinions were studied using a specially developed survey questionnaire structured in three parts: 1) Teachers’ willingness to apply ICT in teaching; 2) Use of ICT in teaching; 3) Quality of ICT equipment in their schools
and the problems they face.
As for the teachers’ readiness to use ICT in teaching, we noticed that teachers rated their own knowledge of
computer skills highly, and more than half of them attended training courses for using ICT in teaching. The
second part showed that teachers occasionally use ICT hardware and software in teaching and when applied, it
was usually used for research with student.
The third part of the study examined teachers’ opinions and views about the application of ICT in teaching where
it was observed that most of the surveyed teachers generally evaluate the quality of ICT in their classroom as
good (68%). A large percentage of teachers think that the use of ICT in teaching can increase and has already
increased their own creativity and the creativity of their students.
Keywords: East and North-East region of Macedonia; education; ICT; recommendations; state.
www.UFZG2015.com
Marija Ajša Peuc1
1
Osnovna škola, Velika Gorica, Hrvatska
Sažetak:
Neka pitanja o mogućnosti uvođenja IKTa u nastavni proces ponajviše se odnose na dva problema; mogućnosti
tehničke, stručne i materijalne podrške učiteljima i probleme motiviranosti učitelja (osobito starijih) za prihvaćanje
i razvoj neophodnih IKT kompetencija te njihovu primjenu u nastavi. Motiviranost učitelja ozbiljno je pitanje kojem treba posvetiti više pažnje nego do sada i time se treba stručno baviti u sklopu uvođenja učitelja u IKT kako
bi se suzbili strahovi i predrasude. Ti strahovi mogu polaziti od straha od gubitka posla zbog nekompetencije do
straha od potpune dehumanizacije odnosa učenika i učitelja. Činjenica je da se dosta učitelja odupire uvođenju
e-dnevnika. Na mrežnoj stranici www.zbornica.com, Hrvatskom obrazovnom portalu, provedena je anketa na
velikom uzorku koja pokazuje da se samo 50% nastavnika slaže s e-dnevnicima, dok je druga polovica ili odbila
tu mogućnost ili je suzdržana. Pitanja koja muče učitelje odnose se na stručno-pedagoške implikacije IKT-a, na
kurikulske zahtjeve te na širinu i dubinu potrebnih kompetencija kojima trebaju ovladati. Osobito ta pitanja treba
razjasniti učiteljima osnovnih škola, gdje se ne smije pretjerano zanositi uporabom IKT-a u svim nastavnim predmetima i na svakom satu. Čak i uporaba tableta umjesto udžbenika ili umjesto bilježnica mogla bi biti pogrešna
u početnim razredima. Također se treba razraditi metodička opravdanost IKT-a u nastavi svakog nastavnog
predmeta, prije nego se pristupi informatizaciji škole. Problemima motivacije učitelja možemo prići sa stajališta
ispitivanja poznavanja IKT-a, na primjer, e-učenja, korištenja alata u operacijskom sustavu Windows, programa
i programskih naredbi, poznavanja mogućnosti interneta i stavovi o njemu. Teza je da je smanjena motivacija
u korelaciji s predrasudama i nedovoljnim poznavanjem IKT-a. U radu će se koristiti dva instrumenta: anketni
upitnik i intervju.
Ključne riječi: anketa; intervju; motivacija; predrasude
Abstract:
Issues about the possibility to implement IT in the classroom are observed mostly as technical support for the
teachers (hardware, software, support), and the motivation to actually use the IT. The motivation of teachers is
a serious topic that we have to devote more time to, as opposed to merely providing technical support when it
comes to removing the prejudice and fears teachers might have regarding IT. These prejudices and fears come
from fear of job loss due to incompetence, or teachers’ prejudice that IT will dehumanize the relationship between teachers and pupils. The fact is that a lot of teachers even show resistance to implementing the online
diary (grades book). On the web page www.zbornica.com — Croatian education portal — the polls show that only
50% of the teachers want the online diary, and the other half is either against or do not have an opinion. The
issues troubling teachers are related to pedagogical implications of IT, curriculum requirements, the breadth and
depth of skills required to use IT services in the classroom. These issues should be discussed with elementary
school teachers. Furthermore, IT should not be enforced during all classes. Even the use of tablet computers
instead of regular books could potentially be damaging if used in the lower grades while pupils are very young.
Additionally, there should be a justified approach to the implementation of IT in various classes, as all classes will
not benefit from it. The challenges regarding motivation of teachers themselves stem from them knowing how
to use basic IT tools, web pages, search engines, operating systems, and various other software. The hypothesis
states that lack of motivation to implement IT in schools is in correlation with prejudice and lack of knowledge
about the IT (the whole spectrum, hardware, software, services …). We will use two methods: questionnaire and
interview.
Keywords: questionnaire; interview; motivation; prejudice
263
Problemi motivacije učitelja kod uvođenja IKT-a u nastavni proces /
Challenges Regarding Teachers’ Motivation to Implement ICT
in the Classroom
E-slikovnica – izazov suvremenoga djetinjstva /
E-picture Book - Challenge of Modern Childhood
Edita Rogulj1
1
Udruga odgajatelja dječjih vrtića, Zagreb, Hrvatska / Association of kindergarten teachers
Sažetak:
Od najranije dobi čitanje slikovnica ima pozitivan učinak na ukupni djetetov razvoj, pojačava njegovu znatiželju,
ubrzava proces učenje te unaprjeđuju komunikacijske vještine. Taj proces doživljava promjene općom digitalizacijom koja ima snažan utjecaj na pojavu novoga oblika slikovnice, takozvane digitalne slikovnice ili e-slikovnice.
Osnovni aspekti e-slikovnice su multimedijalnost, interaktivnost i hipertekstualnost što djeci omogućava interaktivan odnos s tekstom slikovnice kroz razne zadatke, slagalice, a sve uz zvuk i animaciju što unosi novu dinamiku
u sam proces čitanja. Pozitivne karakteristike e-slikovnice sve više dolaze do izražaja i to se potvrđuje sve većim
brojem njihovih korisnika u svijetu. Odnos između tiskane slikovnice i e-slikovnice među djecom predškolske
dobi ovisi o mnogo čimbenika, većina je vezana uz financije, socijalnu i odgojno-obrazovnu komponentu. Dijete ima pristup e-slikovnici u knjižnici, odgojno-obrazovnoj ustanovi i vlastitome domu na različitim digitalnim
uređajima. Svi ti navedeni elementi zahtijevaju od djeteta svladavanje novih vještina i znanja, što ističe važnost
uloge roditelje i odgojitelja koji će svojim stručnim znanjima i kompetencijama, pravilno usmjeravati dijete na
čitanje e-slikovnice. Individualni afiniteti i mogućnosti pojedinaca bit će odlučujući čmbenik pri izboru vrste
slikovnice, mlađe generacije sve više se okreću digitalnom svijetu, te će tako i e-slikovnica biti češći izbor nove
generacije roditelja i djece. Pojavljuje se potreba za što intenzivnijim uključivanjem e-slikovnice u sustav odgoja
i obrazovanja.
Ključne riječi: dijete; digitalizacija; odgojitelji; roditelji
Abstract:
From an early age reading picture books has a positive effect on the overall development of the child, increases
its curiosity, accelerates the process of learning, and improves communication skills. This process is changing
with the general digitalization, which has a strong influence on the emergence of a new form of picture book, the
so-called digital picture book or e-picture book. The basic aspects of an e-picture book are multimedia, interactivity and hypertext, which allows children with an interactive relationship with the text of the picture book through
a variety of tasks, puzzles, all with sound and animation which introduces new dynamics in the process of reading. Positive characteristics of e-picture books are increasingly coming to the fore confirmed by the increasing
number of its users in the world. The relationship between printed picture books and e-picture books among
children of preschool age depends on many factors, most of them relating to finance, social and educational
component. A child has access to an e-picture book in the library, educational institution and its own home
through a variety of digital devices. All the above elements require of a child to master new skills and knowledge,
which emphasizes the importance of the role of parents and teachers, who will use their expertise and competence, properly direct the child to read an e-picture book. Individual affinities and opportunities of individuals
will be the deciding factor in choosing the type of picture book. Younger generations are increasingly turning
to the digital world, and will so in the future as e-picture books will become popular among the new generation
of parents and children. There is a need for more intensive use of e-picture books in the educational system.
Keywords: child; digitization; educators; parents
www.UFZG2015.com
Tomislav Težak1
1
Sažetak:
Računalni tablet postaje sve zastupljeniji u širokoj upotrebi i javlja se potreba uvođenja ovakvoga oblika tehnologije u nastavu, ali ponajprije potreba za obrazovanjem budućih učitelja tako da na ispravan način znaju
učenike usmjeravati u izvore znanja i izradu vlastitih obrazovnih sadržaja. U radu su predloženi oblici korištenja
računalnog tableta u nastavi, rezultati analize upotrebljivosti pojedinih aplikacija, modela računala (tableta) i opis
mogućega oblika rada s pojedinim aplikacijama na primjeru jedne nastavne jedinice. Aplikacije korištene u radu
temelje se na Android sustavu, danas najraširenijem sustavu u svijetu tablet računala.
Ključne riječi: IK tehnologija u nastavi; tablet; tablet aplikacije
Abstract:
Computer tablet is becoming increasingly prevalent in wide use therefore increasing the need to introduce this
form of technology in teaching, but primarily in the education of future teachers making them aware of the appropriate way to direct students to sources of knowledge and helping them create their own educational content.
The paper proposed ways of using a computer tablet in teaching, results of the analysis of usability of individual
applications, the computer model (tablet) and a description of the possible forms of work with specific applications through a teaching unit. Applications used in this paper are based on the Android system, the most widely
used system in the tablet PC world.
Keywords: IC technology in teaching; Tablet; Tablet apps
265
Tablet – e-bilježnica u nastavi primarnoga obrazovanja /
Tablet - e-notebook in Primary Education Teaching
Oblikovanje glazbene priče „Peća i vuk” u sustavu e-učenja Moodle /
Instructional Design of the Music Story “Peter and the Wolf” in the Moodle
e-Learning System
Suzana Tomaš1, Snježana Dobrota1
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska / Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split
• Odsjek za učiteljski studij / Department of Teacher’s Education
1
Sažetak:
Krajnji je cilj glazbene nastave estetski odgoj djeteta, odnosno razvijanje pozitivnih stavova prema glazbi i razvijanje kriterija za vrednovanje glazbenih ostvarenja. Slušanje je aktivnost glazbene nastave koja u najvećoj
mjeri pridonosi ostvarenju navedenoga cilja. Glazbena priča „Peća i vuk“, Sergeja Prokofjeva, didaktička je priča
pomoću koje učenici upoznaju velik broj instrumenata simfonijskoga orkestra. Imajući u vidu trajanje priče od
oko 30 minuta i, s tim u vezi, metodičke probleme u vezi s njezinom realizacijom u nastavi, u radu je prikazano
oblikovanje priče u sustavu e-učenja Moodle. Riječ je o mrežnoj aplikaciji kojoj se pristupa putem mrežnoga
preglednika s bilo kojeg računala koje ima pristup internetu. Glazbena priča oblikovana je prema modelu Analysis Design Develop Implement Evaluate (ADDIE) koji se razvija unutar definiranih faza. Autorice sugeriraju
mogućnost implementacije i vrednovanja oblikovanih sadržaja u nastavnom procesu.
Ključne riječi: glazbena nastava; glazbena priča; model ADDIE; sustav Moodle
Abstract:
The aim of music teaching is aesthetic education of the child or development of positive attitudes toward music
and development of criteria for evaluating musical works. Listening to music is an activity of music teaching,
which largely contributes to the realization of this aim. The music story Peter and the Wolf by Sergej Prokofiev
is a didactic story through which students get acquainted with a large number of instruments of a symphony
orchestra. Bearing in mind the length of the story of about 30 minutes and, in this regard, didactics issues regarding its performance in the classroom, this paper presents the instructional design of the story in the Moodle
e-learning system. Moodle is a web application that is accessed via a web browser from any computer that has
Internet access. The music story is designed after the model Analysis Design Develop Implement Evaluate (ADDIE) which develops within defined phases. The authors suggest the possibility of implementing and evaluating
designed content in the teaching process.
Keywords: music teaching; music story; ADDIE model; system Moodle
www.UFZG2015.com
Krešo Tomljenović1, Vatroslav Zovko2
1
OŠ Josipa Jurja Strossmayera, Zagreb, Hrvatska
Učiteljski fakultet - Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
• Katedra za informacijske znanosti
2
Sažetak:
Informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) sastavni su dio svakodnevnice pa tako i nastavnih procesa. Razina opremljenosti u hrvatskim školama varira od krede i ploče do najsuvremenijih pametnih ploča i opreme,
no očekuje se da će uskoro visoka razina IKT-a postati standard u svim školama te neophodan dio nastavnih
procesa. Svrha ovoga istraživanja je ispitati utjecaj primjene IKT-a u nastavi matematike na uspješnost učenika
na pismenom ispitu iz matematike u nastavnoj cjelini Linearna funkcija. Za potrebe ovoga istraživanja analizirani
su rezultati pismenoga ispita dvije skupine učenika 7.razreda osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera iz Zagreba. Prva skupina sastoji se od 90 učenika šk. god. 2008./2009. i 2009./2010. koji su pohađali nastavu
matematike bez upotrebe IKT-a. Druga je skupina od 110 učenika šk.god. 2012./1013. i 2013./2014., uz intenzivnu upotrebu IKT-a. Postotak riješenosti kod učenika prve skupine bio je 47,93%, dok je kod druge skupine bio
58,49%. Rezultati su pokazali statistički značajno bolje rezultate testa učenika koji su pohađali nastavu matematike s intenzivnom upotrebom IKT-a u nastavi (p=0,005). Primjenom IKT-a u nastavi matematike, na primjeru
nastavne cjeline Linearna funkcija, poboljšan je uspjeh učenika na pismenim ispitima, što govori u prilog boljem
usvajanju nastavnih sadržaja uz primjenu nastavnih pomagala podržanih IKT-om.
Ključne riječi: informacijska potpora; matematika; nastava; nastavni proces
Abstract:
Information and communication technologies (ICT) are an integral part of everyday life including the teaching
process. The level of teaching equipment in Croatian schools varies from chalk and board up to the most modern smartboards and other equipment. High level of ICT is foreseen as a prerequisite for successful teaching
and, as such, an integral tool of contemporary schools. The purpose of this study was to examine the impact
of the application of ICT tools in teaching primary school mathematics. The students’ success in written exam
in mathematics, for the unit Linear function, was evaluated in two groups of7th grade students of the primary
school Josip Juraj Strossmayer in Zagreb based on their test scores. The first group of 90 students attended
mathematics classes without the use of IC in teaching (school years 2008/2009 and 2009/2010). The second
group of 110 students (school years 2012/1013 and 2013/2014) attended mathematics classes with extensive
use of ICT in the teaching process. The first group of students successfully solved 47.93% of the Linear function test, while the second group successfully solved 58.49% of the same test. The results showed significantly
higher solving rate in the group of students who attended classes in mathematics with the use of ICT in teaching (p = 0.005). ICT supported mathematics teaching, in the example of the Linear function unit, significantly
improved the results of students in written exams. The results of this study support the hypothesis that the use
of ICT in teaching leads to better learning and knowledge acquisition in primary schools.
Keywords: information support; mathematics; teaching; teaching process
267
Primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi matematike
– komparativna analiza uspjeha učenika 7. razreda osnovne škole / Using ICT
in Teaching Mathematics- Comparative Analysis of the Success of 7th Grade
Primary School Students
Tinejdžeri na društvenim mrežama i nastava etike /
Teens’ Social Networking and Ethics Education
Bujane Topalli1
1
Sažetak:
Posljednjih godina internet je postao i središnji dio društvenoga života ljudi diljem svijetai u neprestanome je porastu. Također, društveni medij postao je „mainstream“; služi kao važan alat za podupiranje obrazovnih aktivnosti
i međusobnu komunikaciju (poput dijeljenja ideja i opisivanja osobnih osjećaja). Referirajući se na posljednje,
mnogi se ljudi osjećaju ugodno, manje ograničavajuće i spremni otvoriti se. Fenomen (disinhibicije) nije uvijek
društveno koristan. Neki se ljudi koriste oštrim kritikama i postaju prijetnja drugima. Prema tome, problemi koji
su povezani s disfunkcionalnim korištenjem komunikacije postali su ključni problemi današnjega društva. Kako
bi se izbjegli ovakvi negativni stavovi, potrebno je imati osnovno znanje o komunikacijskim pravilima ponašanja
te osnovnu informaciju o etičnosti u komunikaciji preko društvenih mreža. Pozivajući se na 15 polustrukturiranih
intervjua s tinejdžerima (12-15 godina) u općini Škodra, čini se da je školski je program nedovoljan i neučinkovit
u osiguravanju tih elemenata u obrazovanju tinejdžera. Oni o tim problemima nikada ne razgovaraju sa svojim
nastavnicima. Prema tome, ovo je istraživanje kvalitativno, zasnovano na pregledu literature o informacijskoj
etičnosti, disfunkciji i obrazovnom programu te o rezultatima analize polustrukturiranih intervjua. Zaključak je da
su tinejdžeri u dijelu ovoga istraživanja više izloženi opasnim situacijama vezanim uz korištenje društvenih mreža
jer imaju manjak informacija i nisu o tome dovoljno educirani kroz školski program. Stoga se predlaže brže
uključivanje etike u korištenju interneta u školi u obrazovni program s obzirom na činjenicu da je broj tinejdžera
koji se koristi internetom i društvene mreže u porastu.
Ključne riječi: cyber-etika; disinhibicija; komunikacija; negativan stav
Abstract:
In recent years, the Internet has become increasingly and more centrally involved in the social life of human
beings around the globe. Also, social media is becoming main stream; serving as important tools for facilitating educational activities and interpersonal communication (like sharing an idea or describing personal feeling).
Referring to this last, many people feel more comfortable, less restrained, and want to open themselves up. The
phenomenon (disinhibition effect) is not always beneficial to society. Some people apply severe criticism, till
menace others. So, problems relating to the dysfunctional use of communication have been raised as important issues in the present society. To avoid this negative attitude it’s necessary to have basic knowledge about
communication etiquette and basic information ethics that should be used in social networks communication.
Refereeing to 15 semi-structured interview with teens of 12-15 years old in the Municipality of Shkoder, the
school program, however, seems inadequate and inefficient in providing these important elements of education to teenagers. They never discuss with their teacher about this argument. So, this study is a qualitative one,
based in literature review related to information ethics, dysfunction and education program and on the results
from the analyzing of semi-structured interview. The conclusion is that the teens part of this study are more
exposed of dangerous situation related with the use of social network, because they have lack of information
and they haven’t education school programs. So the suggestion of this study is to involve faster possible the
ethic education program of using internet in schools, based on the fact that the number of teens using internet
and network is growing up.
Keywords: cyber-ethics, disinhibition, communication, negative attitude
www.UFZG2015.com
Danijela Vasilijević1, Žana Bojović1, Marina Ilić1
1
University of Kragujevac, Serbia, Teachers’ Training Faculty, Užice, Serbia
Sažetak:
U radu se, polazeći od konceptualnih određenja, nastanka, kronologije razvoja, namjene i značajke interneta,
svojstava net-generacije, s teorijskog i empirijskog aspekta, sagledava opći značaj ovog IKT fenomena za
visokoškolsko obrazovanje i razvoj sveučilišnoga sustava sukladno potrebama i interesima studenata što jest
osnovni cilj istraživanja. Iz postavljenog cilja istraživanja izdiferencirana su dva opća znanstveno-istraživačka
zadatka: 1. utvrditi kako i u kojoj se mjeri studenti samoinicijativno koriste internetom u formalnom obrazovanju;
2. ispitati očekivanja studenata o primjeni interneta u visokoškolskom obrazovnom sustavu. U tom kontekstu,
deskriptivnom metodom, na slučajnom stratificiranom uzorku, primjenom Likertove ljestvice od pet stupnjeva,
ispitani su stavovi 400 studenata učiteljskih fakulteta u Srbiji. Nezavisne varijable istraživanja predstavljaju godina
studija, prosječna ocjena i spol ispitanika. Dobiveni podaci obrađeni su primjenom SPSS softverskog paketa,
a statistička značajnost dobivenih nalaza provjerena je izračunavanjem hi-kvadrata. Dobiveni rezultati pokazuju
da postoje statistički značajne razlike u stavovi očekivanjima studenata s obzirom na godinu studija i prosječnu
ocjenu glede načina korištenja interneta u obrazovne svrhe.
Ključne riječi: ICT-tehnologija; informacijska pismenost; kvaliteta internetskih informacija; net-generacija;
visokoškolsko obrazovanje
Abstract:
Starting from the conceptual definitions, origins, chronology of development, purpose and function of the Internet, and the characteristics of the Net generation, this paper discusses the general importance of this ICT
phenomenon for higher education and the development of the university system from a theoretical and empirical aspect, and in accordance with the needs and interests of students, which is the primary objective of this
research. We differentiated two general scientific and research tasks from the defined research objective: 1. To
determine how and to what extent students use the Internet in their formal education on their own initiative;
2. Examine student expectations on the application of the Internet in the system of higher education. In that
context, we examined the attitudes of 400 students of teacher training faculties in Serbia, using the descriptive
method on a random stratified sample, with the implementation of a five-point Likert rating scale. Independent
research variables were the year of study, average grade, and respondent’s gender. Obtained data were processed using the SPSS software package, and the statistical significance of the obtained results was tested by
calculating the chi-square. The results show that there are statistically significant differences in attitudes and
expectations of students, with regard to the year of study and the average grade on the methods of using the
Internet for educational purposes.
Keywords: ICT technology; computer literacy; quality of Internet information; Net generation; higher education
269
Internet u funkciji obrazovanja studenata učiteljskih fakulteta – stavovi i
očekivanja / Internet in the Education of Students of Teacher Training
Faculties – Attitudes and Expectations
Raskorak između potrebe i stvarne uključenosti obrazovanja o
informacijskoj sigurnosti u hrvatskome osnovnom školstvu /
Discrepancy between Need and Actual Inclusion of Education on
Information Security in Elementary Education in Croatia
Tedo Vrbanec1
The Faculty of Teacher Education University of Zagreb, Čakovec, Croatia
1
Sažetak:
U Hrvatskoj je na snazi znatan broj zakona, propisa, pravilnika, uredbi i odluka koji neposredno ili posredno
propisuju osnovnoškolske nastavne sadržaje. U ovom ih se radu agregira i izlaže na što je (autoru) moguće
razumljiviji i smisleniji način. U radu se nadalje utvrđuje u kojoj se mjeri u propisanim nastavnim programima
te u obrazovnim ciljevima i postignućima predmeta informatike nalaze oni koji su sigurnosne prirode. Prikazana
je analiza sadržaja cjelokupne propisane informatičke osnovnoškolske literature te njezina usklađenost s propisanim nastavnim programima informatike. Završno, u radu se raspravlja o nalazima i uočenim problemima,
predlažu rješenja te postavljaju neka nova pitanja.
Ključne riječi: komunikacijska sigurnost; obrazovanje; privatnost; računalna sigurnost; zaštita podataka
Abstract:
A multitude of laws, regulations, ordinances and decisions (directly or indirectly) determine or prescribe the
elementary school curriculum in Croatia. The paper summarizes, aggregates and presents them in the most
possible understandable and meaningful way, which is not easy due to their complex, interwoven character. It
also determines how the prescribed IT curriculum, the educational goals and objectives include the domain of
information security. The author analyses the content of the prescribed IT literature and its compliance with the
prescribed IT curriculum, discusses the findings - identifies problems, proposes solutions and raises some new
questions. The author argues that the topics of information and communication security, methods, procedures
and measures for the protection of users, protection of user data, computers and computer networks, are both
de facto and de jure ignored by formal primary education in Croatia.
Keywords: compusec; education privacy; infosec; data protection
www.UFZG2015.com
Pazi razmak: pitanja tehnologije i obrazovanja nastavnika /
Mind the Gap: Technology and Teacher Training Issues
Florenc Vavla1, Lynn Zimmerman2, and Vilma Tafani2
1
Department of Literature and Journalism, Faculty of Human Sciences, A. Xhuvani University
2
Department of English and German, Faculty of Human Sciences, A. Xhuvani University
Sažetak:
U ovom se radu usredotočuje na dva pitanja koja stvaraju odmak između teorije učinkovitoga korištenja tehnologije u razredu i stvarne prakse u školi i na fakultetu. Prvo pitanje odnosi se na odmak između dobre prakse
vezane uz korištenje tehnologije u razredu i stvarne prakse. Drugi je odmak važnost odgovarajuće infrastrukture za učinkovito korištenje tehnologije u razredu. Kao i sa svakom drugom nastavnom situacijom, učinkovita
tehnološka infrastruktura započinje s potrebama i interesima učenika. Za obrazovanje nastavnika ovaj kontekst
predstavlja potrebe i interese studenata na sveučilištu čije su potrebe i interesi potaknuti onima koje će oni
poučavati u budućnosti. U 21. stoljeću to podrazumijeva korištenje tehnologije za poučavanje i učenje. Međutim,
nedavna informacija o zakonu koju je objavio NEPC u SAD-u, tvrdi da istraživanje o korištenju tehnologije u
razredu ne ide u prilog boljem obrazovanju. Mathis & Enyedy (2014) izvješćuju da, unatoč uključivanju tehnologije, uspjeh učenika još uvijek ovisi o ishodima učenja koji su zasnovani na tradicionalnim metodama i
strategijama poput izravne nastave i drugih strategija orijentiranih na nastavnika. U ovome se radu izvješćuje o
obrazovanju nastavnika i korištenju tehnologije u SAD-u i Albaniji referirajući se na istraživanja u literaturi i anegdotama o uspješnosti i izazovima u razredu. Identificirat će se različita rješenja zasnovana na istraživanjima o
premošćivanju tih rascjepa, osiguravajući odgovarajuću infrastrukturu, učinkovitiji profesionalni razvoj nastavnika,
učinkovitiju integraciju tehnologije u obrazovanje budućih nastavnika, metodologiju koja motivira nastavnike izvan izravnoga poučavanja, pomak koji uključuje prihvaćanje drukčijeg promišljanja nastavnika i studenata.
Ključne riječi: poučavanje; premošćivanje; učenje; učinkovito korištenje tehnologije
Abstract:
This paper will focus on two issues that create the gap between the theory of effective technology use in the
classroom and actual practice in school and university settings. The first issue is the gap between best practice
regarding technology use in the classroom and actual classroom practice. The second gap is the importance of
adequate infrastructure for effective technology use in the classroom. As with any teaching situation, effective
instruction about and with technology must begin with the students’ needs and interests. For teacher training
this context represents the needs and interests of the university students whose needs and interests are driven
by those of the students they will be teaching. In the 21st century, this includes using technology for teaching
and learning. However, a recent policy brief published by the NEPC in the US, asserts that research on technology use in classrooms does not support the benefits of technology use for education. Mathis & Enyedy (2014)
reported that, despite the infusion of technology, the classroom still depends on learning outcomes based on
traditional methods and strategies, such as direct instruction and other teacher-centered strategies. This paper
reports on teacher education and technology use in the US and in Albania referring to research literature and
anecdotal evidence of successes and challenges in the classroom. It will identify various research-based solutions to bridging these gaps, providing adequate infrastructure, more effective professional development for
in-service teachers, more effective integration of technology into teacher training courses, and methodology
training that moves teachers beyond direct instruction, a shift that involves the adoption of a different mindset
by teachers and students.
Keywords: teaching; bridging; learning; effective technology use
271
Nužnost promjene paradigme obrazovanja podržanog informacijsko komunikacijskim tehnologijama / ICT Supported Education – a Need for
Paradigm Shift
Vatroslav Zovko1, Ana Didović2, Maja Matijaš1
1
2
Elementary School “Ivan Goran Kovačić”, Zagreb, Croatia
Sažetak:
Obrazovanje i školstvo današnjice temelji se na konceptu obrazovanja koji se nije bitno promijenio od 19. stoljeća
te se temelji na vertikali od primarnog do visokoškolskog obrazovanja gdje prevladava ex cathedra nastava sa
sustavom procjene znanja i vještina studenata temeljenog na ocjenama. Vremenom su se razvile nove tehnologije učenja i poučavanja, ali su metode ostale nepromijenjene. U tom se kontekstu, informacijsko-komunikacijske tehnologije razmatraju ponajprije kao novi alati kojima će se unaprijediti tradicionalni načini poučavanja
i postojeći obrazovni sustavi. Novo, hiperdigitalno doba temelji se na sveprisutnom računarstvu koje radikalno
transformira postojeći način života i rada te posljedično i načine poučavanja i učenja. Suvremene tehnologije
potiču na uvođenje disruptivnih inovacija u svim aspektima ljudskoga djelovanje uključujući i obrazovanje. Iz tog
razloga, tradicionalni obrazovni sustav ne uviđa potrebu za redefiniranjem postojeće paradigme obrazovanja
temeljene na institucionalnom okviru (školskim ustanovama). U ovome se radu daje pregled evolucije obrazovanja u kontekstu informacijsko-komunikacijskih tehnologija te se analiziraju snage i slabosti tradicionalnoga
obrazovanja temeljenog na klasičnoj, ex cathedra nastavi u usporedbi sa sveprisutnim obrazovanjem podržanim
suvremenim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama koje je još uvijek prihvaćeno kao individualni napor
bez formalne prepoznatljivosti u obrazovnim sustavima. Također se sagledava uloga disruptivnih inovacija u
obrazovnim sustavima koje imaju potencijal radikalne transformacije postojećih obrazovnih procesa.
Ključne riječi: disruptivne inovacije; obrazovni sustavi; informacijsko-komunikacijske tehnologije
Abstract:
Present day schools and education have not substantially changed since the 19th century. From primary level
(elementary schools) to tertiary level schooling (colleges and universities) the predominant form of education is
ex cathedra teaching with the evaluation system based on grades. What changed over the years are teaching
and learning tools however the methods remain the same. In that context ICT is viewed as a tool supporting
traditional educational systems. The new, hyper digital era, is based on ubiquitous computing that is radically
transforming the way we live and work, and consequently, the way we teach and learn. Contemporary technologies lead to disruptive innovations in all sectors including the educational sector as well. As such, a traditional
educational system fails to perceive the necessity to rethink the fundamental paradigms of education based on
an institutional framework (schools). This paper examines the evolution of education in the context of ICT and
analyses the strengths and weaknesses of traditional, school-based education as opposed to ICT supported,
ubiquitous education that is viewed as an individual’s effort without the formal acceptance in educational systems. It also examines disruptive innovations in educational systems that have the potential to dramatically
transform formal educational processes.
Keywords: disruptive innovation; educational system, ICT
www.UFZG2015.com
posteri / posters
V. simpozij: IKT u odgoju i obrazovanju
5th Symposium: ICT in Education
273
Međupredmetni kurikul i digitalni nastavni materijali za osam predmeta
od petoga do osmoga razreda osnovne škole – poticanje razvoja digitalnih
kompetencija kod učenika / Cross – subject Curriculum and Digital Teaching
Materials for Eight Subjects for Grades 5-8 in Primary School - Encouraging
the Development of Students’ Digital Competences
Gordana Benat1, Lucija Dejanović1
1
Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet, Hrvatska
Sažetak:
Ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava Europske unije, a u okviru programa IPA IV – Razvoj ljudskih resursa
u kolovozu 2013. pokrenut je projekt „Razvoj elemenata, kvalifikacija, programa i kurikuluma u dijelu računalne
kompetencije u osnovnoškolskom obrazovanju“. Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet u ulozi
koordinatora provela je projekt u partnerstvu s Agencijom za odgoj i obrazovanje i Pučkim otvorenim učilištem
Algebra te u suradnji s Hrvatskim informatičkim zborom. Vlada Republike Hrvatske na preporuku Europskog
parlamenta i Vijeća Europe prepoznala je digitalnu kompetenciju kao jednu od osam ključnih kompetencija za
cjeloživotno učenje koje je potrebno razvijati kod učenika od najranije dobi. Svrha je ovoga projekta razvijanje
digitalnih kompetencija na sadržajima osam predmeta obuhvaćenih kurikulom putem uvođenja kurikularnoga
pristupa u nastavni proces, postavljanje učenika u centar poučavanja te razvoja kritičkoga mišljenja kod učenika.
Ovim radom želimo predstaviti novi kurikul s jasno postavljenim ishodima učenja za osam predmeta, od petoga
do osmoga razreda osnovne škole u međupredmetnoj temi informacijsko-komunikacijske tehnologije prema
Hrvatskome kvalifikacijskome okviru, opisati tijek izrade kurikula, priručnika i digitalnih nastavnih materijala te
predstaviti rezultate eksperimentalne provedbe u tri osnovne škole.
Ključne riječi: Hrvatski kvalifikacijski okvir; informacijsko-komunikacijska tehnologija; ishodi učenja; kurikularni
pristup
Abstract:
In the framework of IPA IV - Human Resources the European Commission has awarded a grant contract to the
project “Development of elements, qualifications, programs and curricula in the area of computer competence
in primary education”. The Croatian Academic and Research Network – CARNet as the grant beneficiary was
allocated funds to implement the project in partnership with the Education and Teacher Training Agency and
the Algebra Open University and in cooperation with the Croatian Information Technology Association. On the
recommendation of the European Parliament and the Council of Europe, the government of the Republic of
Croatia acknowledged that digital competence, as one of the eight key competences for lifelong learning, must
be developed by students from an early age. The purpose of this project was the development of digital competences using the contents of eight subjects covered by the curriculum, the implementation of the curricular
approach in the teaching process, placing students in the center of teaching, and the development of student’s
critical thinking. The intention of this paper is to present a new curriculum with clearly defined learning outcomes
in eight subjects from grades 5-8 in primary school education through a cross-subject theme of information
and communication technology according to the Croatian Qualifications Framework. Furthermore, the intention
is to describe the progress in curriculum development, manual and digital teaching materials and to present
the results of the experimental implementation of curriculum, manual and digital teaching materials in three
primary schools.
Keywords: Croatian Qualifications Framework; curricular approach; information and communication technology; learning outcomes
www.UFZG2015.com
Prednosti i nedostaci uporabe multimedije u obrazovanju /
Advantages and Disadvantages of Using Multimedia in Education
Virtyt Lesha1
Polytechnic University of Tirana, Shkoder, Albania
• Department of Electronics and Telecommunications
1
Sažetak:
Koncept multimedije može se definirati na mnoge načine. Mnoge definicije povezane su s obilježjima multimedije jer sadrže tekstove, grafičke prikaze, animacije, videa i glazbu u integracijskom pristupu, a sadržaj
može biti strukturiran i prikazan različitim oblicima. Multimediju možemo doživjeti kao alat za učenje i sredstvo
komunikacije. Kod situacija u kojima učimo, multimedijski proizvodi i online usluge mogu se rabiti na kreativan
i promišljen način. Štoviše, multimedija se može koristiti kako bi se suočili s problemima poučavanja određenih
predmeta. U ovome se radu govori o konceptima korištenja multimedije u obrazovanju kao inovaciji putem koje
se poboljšava poučavanje i učenje. Opisana je Komparativna analiza prednosti i nedostataka uporabe multimedije u obrazovanju. Multimedija je koristan i plodan alat u obrazovanju. Razlog su njezina obilježja suradnje, fleksibilnosti i integracije različitih okruženja koji mogu poduprijeti učenje, a uzeti u obzir osobne razlike studenata te
povećati njihovu motivaciju. Ovi elementi čine prednost uporabe multimedije u obrazovanju. S druge strane, neki
se učenici ne mogu prilagoditi slobodi koju omogućavaju multimediji zasnovani na hipertekstu. Također, često
zbunjujući prikazi sadržaja mogu izazvati neoštre i kontradiktorne poruke. Multimedija strukturirana na nelinearan način omogućuje korisnicima praćenje različitih poveznica koje bi mogle izbjeći predmet koji se proučava.
Velika većina informacija koju donose multimedijske aplikacije mogu oslabiti koncentraciju za vrijeme učenja. To,
kao i ostali elementi, čini nedostatke uporabe multimedija u obrazovanju.
Ključne riječi: alat za učenje; hipertekst; komparativna analiza; nelinearno; poučavanje
Abstract:
The concept of multimedia can be defined in many ways. Many of the definitions are related to the characteristic that multimedia contains texts, graphics, animations, videos and music in an integrated approach and the
content can be structured and presented in different forms. Multimedia can be seen as a learning tool and a
means of communication. Within situations of learning, multimedia products and online services can be utilized
in a creative and reflective way. Moreover, multimedia can be used to deal with issues of subject of learning. This
paper discusses some concepts on the use of multimedia in education as an innovation or the means used to
improve teaching and learning. Also a comparative analysis has been provided about the advantages and disadvantages of using multimedia in education. Multimedia is a helpful and fruitful tool in education. It is such due
to its characteristics such as cooperation, flexibility and integration of different environments that can support
learning taking into account individual differences of students and increasing their motivation. These elements
broadly constitute an advantage of using multimedia in education. On the other hand, some students are unable to adapt with the freedom that multimedia, based on hypertext, enables. Also, confusing presentations of a
material can cause blurring and conflicting messages. Multimedia structured in a non-linear way allows users to
follow the various links which could escape the subject which is being learned. The large amount of information
provided by multimedia applications can weaken concentration while learning. This in itself and other elements
make up some of the disadvantages of the use of multimedia in education.
Keywords: learning tool; hypertext; comparative analysis; non-linear; teaching
275
Utjecaj digitalnoga profesionalnoga stresa na predavače /
The Impact of Digital Occupational Stress on Lecturers
Edit Lezha1
1
University of Shkoder “Luigj Gurakuqi”, Shkoder, Albania
Sažetak:
Svrha je ovoga istraživanja bila istražiti kako akademski djelatnici doživljavaju utjecaj digitalnoga profesionalnoga
stresa u ravnoteži posla i života. Metode su bile sljedeće: uzorak u ovome istraživanju čini 40 predavača s četiri
različita fakulteta Sveučilišta “Luigj Gurakuqi“ u Skadru. Jedini kriterij za sudjelovanje u ovome istraživanju bio
je da ispitanici moraju biti zaposleni na puno radno vrijeme s minimalno dvije godine radnoga iskustva. Samostalno izrađeno istraživanje sastojalo se od četverodijelnoga upitnika, gdje je prvi dio osigurao demografske
podatke, a ostalim trima dijelovima procjenjuju se iskustva, učestalost i razina stresa povezana s korištenjem tehnologije. Tvrdnje na koje su ispitanici morali dati odgovor na skali od 5 stupnjeva izrađene su na osnovu stupnja
slaganja s tvrdnjom. Nakon što su ispitanici predavači odgovorili na pitanja, slijedio je intervju koji je bio osmišljen
da bi mogao otkriti unutarnju percepciju digitalnoga profesionalnoga stresa. Prema rezultatima istraživanja 14
predavača iskusilo je visoku razinu profesionalnoga stresa vezanoga uz uporabu tehnologije. Postoji pozitivna
korelacija između uporabe tehnologije i razine stresa doživljenoga na poslu. Postoji negativna korelacija između
vještina u uporabi tehnologije i razine stresa doživljenoga na poslu. Prema transkriptima intervjua, predavači koji
su doživjeli visoku razinu stresa osjećaju se vezanima uz tehnologiju i doživljavaju osjećaje upletanja i u slobodno
vrijeme. Navedeni rezultati trebali bi se uzeti u obzir kod daljih, dugoročnih istraživanja. Ovo je istraživanje osnova
za buduća istraživanja o utjecaju digitalnoga stresa na rad u akademskom okruženju. Istraživači bi trebali proširiti
istraživanje na sva javna sveučilišta u Albaniji.
Ključne riječi: visokoškolski nastavnici; ravnoteža posla i života; stres; uporaba tehnologije
Abstract:
The purpose of this study was to explore how lecturers in higher education perceived the influence of digital
occupational stressors in their work- life balance. Methods: the sample of this study included 40 lectures from 4
different faculties of the University of Shkodra “Luigj Gurakuqi“. The only criterion for being involved in this study
was to be a full time lecturer with minimum 2 years of work experience. The self-designed survey consisted of
4 section questionnaires. The first section gathered demographic information, while the other 3 sections were
designed to evaluate the skills, experience, frequency and stress levels related to technology use. Statements
in which respondents had to respond on a five-point scale were based on their degree of agreement with the
statement. Upon completion of the survey, lecturers were engaged in an in-depth interview which was designed
to more deeply explore the perception of digital occupational stressors. Results: According to the survey score,
14 lectures experienced high level of occupational stress related to technology use. There is a positive correlation between technology use and stress level experienced at work. There is a negative correlation between the
skills of technology use and stress level experienced at work. According to the interview transcripts, lectures who
experienced high level of stress feel attached to technology devices and experience intrusion in their leisure
time. Discussion: These findings should be considered for further long–term studies. This exploratory research
is a baseline study for further research of digital stress in the context of academic life. The authors will aim to
expand their research to all public universities in Albania.
Keywords: academic staff; stress; work-life balance; technology usage
www.UFZG2015.com
277
Autori snose svu odgovornost za sadržaj i jezičnu kvalitetu radova. Nadalje, izjave i
stavovi izraženi u radovima isključivo su stavovi autora i ne moraju nužno
predstavljati mišljenja i stavove Uredništva i izdavača.
The authors are solely responsible for the content and the language
of the contributions. Furthermore, statements and views expressed
in the contributions are those of the authors and do not necessarily
represent those of the Editorial Board and the publisher.
www.UFZG2015.com

KNJIGA SAŽETAKA booK of AbSTRACTS

Transcription

Similar documents

povezanost med otrokovo navezanostjo na vzgojiteljico in

Stari starši v procesu vzgoje

diskriminacija romske djece u osnovnim školama

motivacijski vidiki uporabe šolskih štampiljk pri pouku

koncert in razstava likovnih del ex tempora 2014 na gradu tuštanj, 5

Ljetna škola - Grčka (24.7

How to achieve indoor quality for our children with cost

Radsel A. Potovanje z otroki

Udeležba odraslih (25–64 let)

Rehabilitacija otroka po nezgodni možganski poškodbi