docHrvatski planinarski savez
download 
Report Transcription
Hrvatski planinarski savez
ISSN 0354-0650 GODIŠTE 96 ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA SVIBANJ 2004 5 »HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA »CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATOIN ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«. PRETPLATA za 2004. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj. 1 HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ Potarina plaæena poti 10412 Donja Lomnica Kozarèeva 22, 10000 Zagreb, HR - Croatia tel. 01/48 23 624; tel./fax. 01/48 24 142 e-mail: hps@zg.tel.hr; www: hps.inet.hr Port payé au bureau de poste 10412 Donja Lomnica HR - CROATIE IZDAVAÈ HRVATSKI E-MAIL: hps@inet.hr http://hps.inet.hr 2 TEL./FAX PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX PLANINARSKI SAVEZ KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB TEL. UPLAÆENO 01/48-24-142 01/48-23-624 ADRESA XXXXX NASELJE 12 TISKANICA IMPRIMÉ UREDNIŠTVO PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO =120,00 ADRESA XXXXX NASELJE hrvatski.planinar@vip.hr http://hps.inet.hr/hp PRETPLATNIK ADRESA PRETPLATNIKA, XXXXX NASELJE 2360000-1101495742 HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ KOZARCEVA 22, 10000 ZAGREB VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1) otisnut je uz Vašu adresu, koja 1 je naljepljena na omotnici za slanje èasopisa. Nakon izvršene uplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možete provjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana pri HPS-u (2). UREDNIK XXXXX NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju se pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu i brojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa. ALAN ÈAPLAR PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB E-MAIL: CAPLAR@VIP.HR TEL./FAX TEL. 01/48-17-314 091/51-41-740 UREDNIÈKI ODBOR DAMIR BAJS DARKO BERLJAK VLADO BOžIÆ TOMISLAV ÈANIÆ CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna. MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ VESNA HOLJEVAC FARUK ISLAMOVIÆ SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obrade tekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljim izborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možete potražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf ili izravno od urednika. ZDENKO KRISTIJAN ŽELJKA LISAK PROF. KRUNOSLAV MILAS PROF. DR. ŽELJKO POLJAK TISAK »EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O. DONJA LOMNICA ISSN 0354-0650 HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 161 5, 2004 161 SADRŽAJ Godište Volume 96 Broj Number 5 Svibanj - May 2004 PROSLAVA JE ZAPOÈELA! 162 ALAN ÈAPLAR NAŠIH 130 PROF. DR. PLANINARSKIH GODINA HRVOJE KRALJEVIÆ OD VELEBITA 162 130. OBLJETNICA 167 DO KILIMANJARA 171 TOMISLAV ÈANIÆ ŠUMA, POTOK I JA ILI MALI EKOLOŠKI PRIRUÈNIK 177 JASNA ŽAGAR PLANINARI I HODOÈAŠÆA 179 KRUNOSLAV MILAS USKRSNO JUTRO 183 BLAž TOTA 171 KILIMANJARO ŠPILJAMA LIJEPE NAŠE 185 VLADO BOžIÆ OSORŠÈICA - ÈAROBNI LOŠINJSKI DIV 193 MIRTA MARCIÆ 179 HODOÈAŠÆA PLANINARSKI TISAK 194 PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 196 PISMA ÈITATELJA VIJESTI KALENDAR 197 198 AKCIJA 200 SLIKA NA NASLOVNICI: POKAZNA VJEžBA HGSS PRIGODOM OTVARANJA PROSLAVE 130. OBLJETNICE HRVATSKOG PLANINARSTVA 17. 4. U OGULINU FOTO: VESNA HOLJEVAC 185 TURISTIÈKE ŠPILJE HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 162 162 5, 2004 130. OBLJETNICA HRVATSKOG PLANINARSTVA PROSLAVA JE ZAPOÈELA! ALAN ÈAPLAR, Zagreb Prije 130 godina, sredinom mjeseca travnja u Ogulinu, pod jednim od naših najatraktivnijih planina, Klekom, dogodio se presudan susret koji danas veæ pomalo prerasta u planinarsku legendu. Nakon povratka s Kleka, poznati znanstvenik iz Graza dr. Johannes Frischauf bio je toliko oduševljen ljepotom planine i okolicom Ogulina, da je svojim poznanicima Vladimiru Mažuraniæu, sinu bana Ivana Mažuraniæa i Budi Budisavljeviæu, istaknutom hrvatskom književniku predložio da Hrvati osnuju nacionalnu planinarsku organizaciju. Hrvatsko planinsko družtvo (HPD) utemeljeno je davne 1874. godine, te se tako ove godine navršava 130. godina organiziranog djelovanja hrvatskih planinara. Osim što je naša planinarska organizacija jedna od najstarijih hrvatskih udruga, treba istaknuti su Hrvati bili deveti narod svijeta Prigodni program održan je u Ogulinskoj kino-dvorani koji je imao svoj nacionalni planinarski savez i prvi u ovom dijelu Europe. Za razliku od planinarstva u drugim zemljama gdje je glavni cilj bilo osvajanje tada još neosvojenih vrhova, hrvatsko se planinarstvo razvilo kao snažan pokret èiji je cilj bilo upoznavanje planinskih krajeva naše zemlje. Njegovi prvi èlanovi, veæinom poznati znanstvenici, sveuèilišni profesori i akademici, zacrtali su foto: Nenad Perošević HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 163 5, 2004 163 Darko Berljak, Alan Čaplar, Vlado Božić i Željko Poljak predstavili su Zlatnu knjigu hrvatskog planinarstva foto: Damir Bajs kao glavnu društvenu zadaæu prouèavanje gorovitih dijelova hrvatske zemlje, tada još pune nepoznanica, i time obogatili hrvatsku znanost i kulturu. Kroz 130 godina djelovanja, od 1874. do danas, hrvatski planinari su postigli brojne zavidne rezultate u svim planinarskim djelatnostima - od ekspedicionizma, alpinizma i športskog penjanja pa do speleologije i zaštite prirode. Noga hrvatskih planinara stala je na sve najviše vrhove svijeta na svim kontinentima, a organizacija hrvatskih ekspedicija u svjetska velegorja ubraja se meðu vrhunska svjetska ekspedicijska postignuæa. Obilježavanje 130. obljetnice na sveèan je naèin zapoèelo u subotu 17. travnja na mjestu gdje je niknula ideja o osnivanju planinarske organizacije, u Ogulinu. Sa svih strana Hrvatske, što autobusima, što automobilima, a što posebnim vlakom »Karlekom« veæ u rano jutro u Ogulin je prispjelo više od tisuæu planinara. Kišno i sivo vrijeme nije pokvarilo ni umanjilo dobro raspoloženje, a sveèani program je, umjesto u vrtu Frankopanske kule, premješten u veliku dvoranu Puèkog Proširena alpinistička zbirka privukla je veliku pozornost posjetitelja foto: Nenad Peroiević HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 164 164 5, 2004 otvorenog uèilišta. Još prije poèetka programa, mnogi su planinari pošli razgledati obnovljenu i proširenu Alpinistièku zbirku na drugom katu Zavièajnog muzeja, te pogledati pripreme gorskih spašavatelja za pokaznu vježbu u Ðulinom ponoru. Posebnu pozornost i veliko veselje okupljenih izazvao je dolazak Predsjednika Republike Stjepana Mesiæa, pod èijim se visokim pokroviteljstvom obilježava 130. obljetnica hrvatskog planinarstva. Nakon himne i minute šutnje za sve preminule planOkupljene planinare pozdravio je pokrovitelj proslave inare, predsjednik HPS prof. Predsjednik Stjepan Mesić foto: Vesna Holjevac dr. Hrvoje Kraljeviæ pozdravio je sve prisutne i u svom ljajuæi turistièke i druge moguænosti grada i njegovoru podsjetio na davne dane osnutka planinargove okolice. Planinarima se zatim obratio Predske organizacije i njezine najveæe uspjehe te prosjednik Republike Stjepan Mesiæ, istaknuvši u svoglasio proslavu 130. obljetnice hrvatskog planijemu govoru da su upravo planinari ljudi koji nanarstva otvorenom. Potom se prisutnima obratio jorganiziranije i najviše obilaze svoju zemlju i upgradonaèelnik Ogulina Nikola Magdiæ predstavoznaju njezine ljepote, a oni koji najbolje poznaju Predsjednik s predstavnicima Saveza na vidikovcu iznad Đulina ponora foto: Vesna Holjevac svoju zemlju najviše je i vole. Te su njegove rijeèi pozdravljene gromoglasnim pljeskom. Takoðer, on se prisjetio svojega susreta sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II, kojega je prigodom posjeta Vatikanu ganuo poklanjajuæi mu sliku planine Giewont (1909 m) u Poljskoj na koju se sam Sveti Otac èesto u mladosti penjao. Na koncu, istaknuo je da su se hrvatski planinari, osnivajuæi kao deveti u svijetu i Europi planinarsku udrugu, još prije 130 godina ukljuèili u Europu. Nakon toga, predstavljena je »Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva« Željka Poljaka, vrijedne planinarske enciklopedije koja predstavlja razvitak i najveæe uspjehe u svim djelatnostima planinarske organizacije. O znaèenju ove knjige, biblioteci zlatnih knjiga hrvatskog HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 165 5, 2004 športa u kojoj je ova knjiga na prvome mjestu, te o nakladnièkoj djelatnosti HPS govorio je glavni tajnik Darko Berljak, zatim je proèelnik Komisije za promidžbu i izdavaštvo Alan Èaplar govorio je o autoru i o sadržaju knjige, a istaknuti hrvatski speleolog Vlado Božiæ osvrnuo se na prikaz struènih planinarskih djelatnosti u knjizi. Najveæim pljeskom nagraðen je autor knjige prof. dr. Željko Poljak, koji se, istièuæi da je planinarstvo sastavni dio kulture našeg naroda, zahvalio svim suradnicima na pomoæi bez koje ne bi mogao sastaviti ovako sadržajnu i kvalitetnu knjigu. Obnovljenu i proširenu Alpinistièku zbirku u Ogulinskom zavièajnom muzeju predstavio je Matija Mlinac, proèelnik Komisije za povijest planinarstva, koji je zajedno s dr. Borislavom Alerajem inicijator te zbirke. Zbirka je obogaæena novim eksponatima, jedna prostorija ureðena je kao dvorana za predavanja i projekcije u kojoj se mogu pogledati DVD snimke s alpinistièkom tematikom, a tiskan je i maleni vodiè kroz Alpinistièku zbirku. O radu, organizaciji i važnosti Hrvatske gorske službe spašavanja govorio je njezin proèelnik Vinko Atraktivnu pokaznu vježbu izveli su ogulinski spašavatelji foto: Bernard Margitić 165 Vježba nad Đulinom ponorom foto: Vesna Holjevac Prizmiæ te je pozvao sve prisutne na pokaznu vježbu spašavanja unesreæenog iz Ðulinog ponora. Ta je vježba izazvala veliko zanimanje svih prisutnih, a posebno Predsjednika Stjepana Mesiæa, koji ju je promatrao s vidikovca iznad Ðulina ponora. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 166 S novinarima kraj Đulinog ponora Page 166 5, 2004 zajednica Ogulina, a posebno se u pripremi i izvedbi programa angažiralo Puèko otvoreno uèilište Ogulin. Zanimljiv i dobro uvježban kulturno-umjetnièki program izvodili su Kulturno-umjetnièko društvo Ogulin i Pjevaèko društvo »Klek«, a u jednoj toèki nastupile su i kleèke vještice. Svi najvažniji hrvatski (a i neki slovenski) elektronski i novinski mediji objavili su reportaže iz Ogulina. U sljedeæih godinu dana HPS æe nizom akcija profoto: Bernard Margitić slavljati svoj znaèajan jubilej èije je obilježavanje zapoèelo ovom sveèanošæu u Ogulinu. Na otoku Lošinju i njezinoj planini Osoršèici održat æe se od 14. do 16. svibnja Dani hrvatskih planinara, 19. lipnja na najvišoj hrvatskoj planini Dinari bit æe otvoren obnovljen i proširen planinarski dom »Brezovac«, a sljedeæe godine u svibnju u Samoborskom gorju proslava æe biti zakljuèena pohodom pohodom »Tragom prvog izleta HPD-a« u povodu 130. obljetnice prvog organiziranog planinarskog izleta u Hrvatskoj. Vježbu su izveli èlanovi Stanice HGSS Ogulin u suradnji sa spašavateljima iz drugih stanica. Po završetku programa, pokrovitelju proslave, Predsjedniku Mesiæu, uruèena je Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva s još nekoliko planinarskih knjiga, a on se predsjedniku HPS dr. Hrvoju Kraljeviæu, dopredsjedniku Vladimiru Novaku i glavnom tajniku HPS Darku Berljaku zahvalio na gostoprimstvu i poželio još uspjeha u daljnjem radu hrvatske planinarske udruge. Planinari su se uputili prema Kleku, gdje je kod planinarskog doma proslava nastavljena do kasnih popodnevnih sati, a za okupljene uzvanike prireðen je sveèani domjenak u Puèkom otvorenom uèilištu. Na tom je domjenku u ime Planinske zveze Slovenije prisutne pozdravio dopredsjednik Tone Škarja te uruèio za našu 130. obljetnicu posebno izraðenu plaketu PZS predsjedniku HPS prof. dr. Hrvoju Kraljeviæu, istaknuvši izuzetno kvalitetnu i bogatu suradnju izmeðu dvaju saveza. Organizatori dogaðanja u Ogulinu bili su, osim HPS-a, Dopredsjedni HPS Vlado Novak, dopredsjednik PZS Tone Škarja i predsjednik HPS Hrvoje Kraljević razgledaju Alpinističku zbirku foto: Bernard Margitić još HPD »Klek« i Turistièka HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 167 5, 2004 NAŠIH 130 167 PLANINARSKIH GODINA Pozdravni govor predsjednika HPS na sveèanosti 17. travnja u Ogulinu prof. dr. HRVOJE KRALJEVIÆ, Zagreb Poštovani Predsjednièe Republike, poštovani gradonaèelnièe Ogulina, cijenjeni ostali uzvanici, planinarke i planinari, dragi prijatelji, Današnjim okupljanjem zapoèinje proslava 130. obljetnice organiziranog hrvatskog planinarstva. Da se prisjetimo na te slavne dane 1874. godine sastali smo se ovdje u Ogulinu ispod predivnog Kleka, jer su baš njegove planinske ljepote bile onaj kljuèni poticaj da se osnuje, kako su ga tada nazivali - Hrvatsko planinsko družtvo. Osnivanjem HPD-a - kako ga popularno zovemo veæ 130 godina - hrvatski je narod i u toj djelatnosti dokazao da je veæ tada - unatoè tome što je mali narod - pripadao razvijenoj europskoj kulturi. Dapaèe, Hrvati su deveti narod na svijetu koji je imao svoju planinarsku organizaciju; osnovao ju je iste godine kada i Francuzi, koji imaju visoke Alpe i Mont Blanc i koji su danas planinarska velesila. U to vrijeme nalazili smo se u biranom društvu prvih osnivaèa nacionalnih planinarskih saveza u svijetu: zajedno s Englezima, Nijemcima, Austrijancima, Švicarcima, Talijanima, a bili smo i prvi planinarski savez osnovan u ovom jugoistoènom dijelu Europe. Meðutim, posebna je vrijednost HPD-a u tome što su njegovi prvi èlanovi - a to su bili veæinom znanstvenici, sveuèilišni profesori i akademici - zacrtali kao glavnu društvenu zadaæu: prouèavanje gorovitih dijelova hrvatske zemlje, tada još pune nepoznanica, èime su trajno obogatili hrvatsku znanost i kulturu. Tko bi tada i pomislio da æe Klekova stijena jednom postati škola hrvatskog alpinizma, da æe ovdje, u frankopanskoj tvrðavi, s pogledom na Klek, biti osnovan naš prvi alpinistièki muzej, Predsjednik HPS prof. dr. Hrvoje Kraljević foto: Nenad Perošević ujedno jedan od malobrojnih u svijetu, da æe na nekoæ nepristupaènom pa i opasnom Kleku stajati lijepa planinarska kuæa, a uspon na vrh, za koji je prije 130 godina iskusnom Frišaufu trebao vodiè, danas postati cilj školskih izleta. Prvi predsjednik HPD-a, Josip Schlosser, istraživao je Klek i za svoja botanièka otkriæa dobio od beèkog dvora plemiæki naslov Klekovski. Kao zaljubljenik u Klek hodoèastio je na vrh dok god je mogao, a pod starost je dolazio u Ogulin da se bar HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:52 Page 168 168 5, 2004 izdaleka nagleda svog ljubimca. I drugi HPD-ov predsjednik, sveæenik i akademik Josip Torbar, bio je oèaran Klekom. Još dvadesetak godina prije osnivanja HPD-a istraživao je fizikalne osobine Kleka pa je tako, meðu ostalim, prouèavao odjek pištolja koji je ispalio na vrhu. Ogulin sa svojom okolicom ostao je sve do naših dana omiljeno planinarsko podruèje, pa da spomenem samo posljednje od velikih otkriæa: upravo u neposrednoj blizini, u Ðulinom ponoru, gdje æe u okviru današnje proslave biti održana pokazna vježba Gorske službe spašavanja, planinari speleolozi otkrili su najveæu špilju u Hrvatskoj dugaèku 16 km. I tako je s vremenom Klek postao simbolom hrvatskog planinarstva te stoga nije nimalo èudno da svaku našu okruglu obljetnicu obilježavamo baš ispod i na Kleku. Uostalom, slika Kleka je i sastavni dio zastave i grba Hrvatskog planinarskog saveza. Slaveæi osnivanje HPD-a ne smijemo zaboraviti da je diljem Hrvatske veæ u 19. stoljeæu osnovano još nekoliko planinarskih društava, iako se ni brojem èlanova ni uspjesima ne mogu mjeriti s HPD-om. Prvo je bilo istarsko planinarsko društvo u Pazinu, drugo rijeèki planinarski klub u Rijeci, treæi Liburnija u Zadru i èetvrti Bršljan u Osijeku. Rekli smo veæ da je u poèetku HPD-ov rad u poèetku imao pretežno znanstveno obilježje. Nakon toga bio mu je predsjednik gotovo 30 godina grof Miroslav Kulmer koji mu je dao aristokratsko obilježje. U njegovo doba HPD je poèeo osnivati mrežu podružnica izvan Zagreba, koja se poslije 1. svjetskog rata proširila na cijelu Dalmaciju i diljem Bosne i Hercegovine. Tridesetih godina prošlog stoljeæa zahvaljujuæi vrlo agilnom i vizionarskom programu predsjednika dr. Ivana Krajaèa HPD poèinje zajedno sa svojim podružnicama graditi planinarske kuæe. Krajaèeva je osobita zasluga usmjeravanje HPD-a na Velebit, pa tako njemu imamo zahvaliti gradnju prvog doma na Zavižanu i glasovitu Premužiæevu stazu. Za vrijeme njegovih nasljednika prof. Josipa Pasariæa i dr. Ante Cividinija HPD se razvio u snažno društvo u kojem je prevladavao graðanski sloj, a djelovanje je imalo izraženo nacionalno i romantièarsko obilježje; na primjer, HPD je bio predvodnik umjetnièke fotografije i organizirao velike izložbe, predvodnik zaštite prirode, pa su tako njegovom zaslugom osnovani prvi nacionalni parkovi u Hrvatskoj, a razvijao je i planinarsku književnost. Satima se može prièati o hrvatskom organiziranom planinarstvu, o radu nakon II. svjetskog rata, ali i uspjesima posljednjih desetljeæa, no i tada to bi bili samo mali i pojedinaèni fragmenti naše bogate povijesti. Danas æemo predstaviti »Zlatnu knjigu hrvatskog planinarstva« dr. Željka Poljaka, a i ta Prigodni program pratilo je gotovo tisuću okupljenih planinara foto: Neven Čaplar HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 169 5, 2004 vrhunska knjiga s oko 500 stranica samo je kratak sažetak te duge i uspješne prošlosti. Onaj »trojni« sastanak Frischaufa, Mažuraniæa i Budisavljeviæa prije 130 godina, ovdje u Ogulinu, posijao je sjeme iz kojeg je niknula naša planinarska obitelj. A što je ona danas: to je savez kroz koji je od utemeljenja prošlo više od 200.000 registriranih èlanova koji su u tom razdoblju osnovali preko 350 podružnica i planinarskih društava kao osnovnih planinarskih udruga, a danas ga èine njih 214 u svim veæim mjestima u Hrvatskoj s preko 20.000 èlanova. Za tih 130 godina, osim što smo planinarili, izgradili smo preko 180 planinarskih domova, kuæa i skloništa od kojih je danas 110 u funkciji, ostvarujuæi na njima godišnje stotine tisuæa posjeta i desetke tisuæa noæenja planinara i ostalih izletnika. Isto tako, udruženi i organizirani planinari sva su ta brojna desetljeæa pronalazili, gradili, oznaèavali i održavali tisuæe kilometara planinarskih staza u svakom kutku hrvatskih planina, a danas postoji ukupno 2.500 km planinarskih puteva s registriranih èetrdesetak obilaznica. U našem Savezu od samih poèetaka njegovao se struèni rad, svojevrsne planinarske nadgradnje, tako da danas postoji 14 struènih i organizacijskih komisija koje izravno okupljaju i koordiniraju struène odsjeke u planinarskim društvima s dosad 2000 dodijeljenih raznih planinarskih zvanja i naslova, a sve te godine njihovi nositelji bili su jamstvo kvalitetnog i struènog osposobljavanja ukupnog èlanstva za gotovo sve zamislive djelatnosti u planinama kod nas i u svijetu. Te komisije danas objedinjuju i koordiniraju 14 speleoloških, 8 alpinistièkih, 7 sportsko penjaèkih odsjeka i klubova, 13 orijentacijskih društava i klubova, 3 odsjeka planinarskog skijanja, 14 stanica Gorske službe spašavanja, 9 stanica vodièa, te mnogobrojne markacijske i eko-sekcije u društvima pa je ukupan broj planinara koji se izravno bave struènim radom oko tri tisuæe, odnosno svaki je šesti registrirani planinar ukljuèen u djelatnost tih komisija. Za sigurnost ne samo planinara, veæ i za sve ostale izletnike, skijaše na ureðenim i neureðenim terenima veæ više od 50 godina brine se Gorska služba spašavanja èiji su pripadnici u tom razdoblju obavili preko 3.000 akcija ne samo spašavajuæi živote ljudi, nego svojim radom preventivno djeluju u ukupnom èlanstvu kako bi se izbjegle moguæe nesreæe. U Savezu se prije svih ostalih 169 Dio vježbe HGSS foto: Vesna Holjevac ustanova i društva u cjelini, ne samo da shvatila, veæ se i konkretno i beskompromisno provodila zaštita planinske prirode i HPS je danas najveæa nevladina udruga na tom podruèju. Školovanje je temelj razvitka, dugoroènosti i kvalitete svake udruge, a u HPS-u održane su na stotine struènih alpinistièkih, speloloških, vodièkih, GSS, sportsko penjaèkih, orijentacijskih, markacistièkih i ekoloških škola, teèajeva i logora zasnovanih na usvojenim programima, te na tisuæe planinarskih škola koje su osnovno predznanje za bavljenje našom djelatnošæu. Rezultati nekih od naših specijalnosti, posebno alpinizma, ekspedicionizma i speleologije, pronijeli su glas o hrvatskim planinarima diljem svijeta nakon njihovih uspona na najviše vrhove i spuštanja u najdublje jame našeg planeta, a dokazali su se kao uspješni organizatori tih ekspedicija na svim kontinetima i s najsloženijim ciljevima. U okviru Saveza HP 05-2004.qxd 170 27.4.2006 6:53 Page 170 5, 2004 voljstvom, meðutim nikad ih ne bismo postigli bez naše osnovne znaèajke. Naša ideja vodilja stara veæ 130 godina jest da planinarstvo zbližuje ljude. Bezbrojna prijateljstva, druženja, nesebièna pomaganja i zajednièke akcije glavni su temelj rada i same organizacije hrvatskog planinarstva. Štovane planinarke i planinari i visoki gosti, osim obilježavanja 130. obljetnice hrvatskog planinarstva današnjim skupom, veæ za mjesec dana opet æemo se okupiti na Danima hrvatskih planinara i to po Domjenak za uzvanike u Pučkom otvorenom učilištu foto: Nenad Perošević prvi puta na jednom otoku Malom Lošinju i planini Ostiskane su na stotine planinarskih vodièa, priruèoršèici, zatim æemo koncem lipnja na našoj najvišoj nika, knjiga i zemljovida koje ne samo da koriste planini Dinari otvoriti obnovljen i proširen planiplaninarima i ostalim èitateljima, veæ daju i znaèanarski dom »Brezovac« i uz mnoge druge akcije u jan doprinos hrvatskoj književnosti, a jedan od najproljeæe sljedeæe godine završiti proslavu u starijih èasopisa u Hrvatskoj koji još izlazi je Samoborskom gorju tragom Prvog planinarskog »Hrvatski planinar« sa 106 godina tradicije i dosad izleta HPD-a. Sve vas pozivam da u što veæem obljavljenih 30.000 stranica o planinarstvu. O mnobroju sudjelujete na tim akcijama. gim našim aktivnostima snimljeni su brojni filmovi i dijapozitivi i održana dobro posjeæena javna preS ovog mjesta zahvaljujem svima vama hrvatdavanja u najveæim dvoranama, održavane izložbe, skim planinarkama i planinarima na dolasku, a svim muzejske postave, a jedini u ovom dijelu Europe generacijama od 1874. godine do danas svi skupa imamo i svoj muzej ovdje u Ogulinu, èime naša zahvaljujemo na svemu što su uèinili za organiudruga daje doprinos ukupnim hrvatskim kulturnim zirano hrvatsko planinarstvo sa željom da se tako i umjetnièkim vrijednostima. nastavi i ubuduæe. Zahvaljujem Gradskom poglavarTreba istaknuti da su se mnogi naši èlanovi, a stvu na današnjem srdaènom gostoprimstvu u preprije svega alpinisti, speleolozi i gorski spašavatelji lijepom Ogulinu, zahvaljujem i turistièkoj zajednici, dragovoljno i požrtvovano ukljuèili u obranu HrvatHPD »Klek« i Puèkom otvorenom uèilištu, te njihoske i u Domovinskom ratu ispisali nezaboravne vim izvoðaèima kulturno-umjetnièkog programa. stranice hrvatske povijesti obranivši Velebit i druge Posebno se zahvaljujem Vama, gospodine Prednaše planine od neprijatelja. Treba još reæi da je naš sjednièe Republike Hrvatske koji ste prepoznali savez èlan mnogih domaæih i stranih asocijacija; to važnost našeg saveza u današnjim nastojanjima forje prije svega Hrvatski olimpijski odbor, zatim malnog prikljuèivanja Europskoj uniji i objeruèke Svjetska federacija planinarskih saveza (UIAA), pa prihvatili pokroviteljstvo proslave naše obljetnice. Meðunarodna federacija za orijentaciju (IOF), MeNadam se da æemo svi uživati u nastavku daðunarodni savez za sportsko penjanje (ICC), a naša našnjeg programa i da æemo zajedno doživjeti još gorska služba èlan je Svjetskog udruženja gorskih mnogo lijepih trenutaka u planinama. S tim željama službi spašavanja (IKAR). otvaram proslavu 130. obljetnice hrvatskog planiSvi ovi rezultati mogu nas ispunjavati zadonarstva. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 171 5, 2004 171 PUTOVANJE NA VRH AFRIKE OD VELEBITA DO KILIMANJARA TOMISLAV ÈANIÆ, Gospiæ Džambo! Džambo! - još dugo æe mi odzvanjati u ušima pri svakom prisjeæanju na afrièke susrete s uspona na najviši vrh Afrike, Uhuru Peak (5895 m). Još mnogoèega æu se rado prisjeæati, jer dvadesetodnevni boravak na Crnom kontinentu dovoljan je da vam Afrika zauvijek ostane u srcu. Naš plan bio je: dva dana prilagodbe na klimu, pet dana uspona, tri dana odmaranja i vraæanja izgubljene energije, tri dana safarija, pa opet tri dana Tanzanije i èetiri dana boravka na istoènoj obali Afrike. Kada uplatite 822 eura samo za avionsku kartu, onda to treba iskoristiti za što duži i sadržajniji boravak. I zaista, vrijedilo je! Na polasku u neizvjesnost afrièkog kontinenta imali smo ugodne ispraæaje u Gospiæu i Zagrebu. Pod snjegovima Kilimanjara To nas je još više motiviralo i obvezalo da ostvarimo svoj cilj - osvajanje vrha Kilimanjara. Sve se zbivalo brzo kao u filmu: dva sata leta do Amsterdama, zatim devet sati razgledanja nizozemske metropole do polijetanja zrakoplova za Nairobi, još deset sati letenja i veæ smo bili u Keniji. Pomièemo kazaljke sata za dva sata unaprijed i nakon podizanja vize za privremeni boravak u Keniji, po izlasku iz aerodromske zgrade doèekuje nas navala prijevoznika i turistièkih agenata sa svojim ponudama. Jednog smo vozaèa kombija izabrali, jer nam se uèinio povoljan, pa nas je odvezao 200 kilometara dalje do gradiæa Moschija, naše glavne baze u Tanzaniji. Na granici Kenije i Tanzanije 20 dolara plaæa se viza za ulaz u Tanzaniju. foto: Ivan Štedul HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 172 172 5, 2004 Tanzanija je jedna od najveæih afrièkih država, površina joj je 943.000 km2, ima 33 milijuna stanovnika. Glavni grad je Dar es' Salam s dva milijuna stanovnika. Ima 120 plemena, od kojih su najpoznatija i najbrojnija Èaga i Haya. Služe se engleskim i svahili jezikom, koji je objedinio njihova brojna narjeèja. Po vjerskom opredjeljenju, oko 45 % su kršæani, 35 % ih je muslimana, 10-15 % Hindusi i Siki, a ostalih je 5-10 %. Ima 16 rezervata životinja, 12 nacionalnih parkova i nekoliko zaštiæenih podruèja. Tržnica u Moschiu U Moschiju nas po dogovoru èeka predstavnik agencije Ashanti, s kojom smo kontaktirali putem Interneta i rezervirali smještaj u planinarskim domovima za vrijeme uspona. Meðutim, uplaæena rezervacija za njih je bila tek kapara za kompletan aranžman organizacije uspona (vodièi, nosaèi, kuhar). Nakon mukotrpnog pregovaranja, gdje su nam èak zaprijetili i policijom, konaèan dogovor smo odgodili za sljedeæi dan, kako bismo dobili na vremenu i raspitali se za pravila igre u nacionalnom parku, a ujedno i o cijenama drugih agencija. No, kada smo se uvjerili da se ne može na uspon bez agencije i da Lička kuhinja na 3000 metara foto: Ivan Štedul druge nisu jeftinije ni skuplje od naše, odluèili smo prihvatiti njihovu ponudu. Odsjeli smo u hotelu Kindoroko. Gazda ovog hotela bio je izuzetno korektan, jedan od rijetkih koji nas nije nastojao prevariti. Konaèno je stigao dan »D«. Pred ulazom u nacionalni park Marangu, obavljamo sve formalnosti oko prijavljivanja, veæi ruksak u kojem je glavnina opreme dajemo nosaèima, a u manji stavljamo ono najnužnije. Navlaèimo gamaše i kišne kabanice, jer veæ nekoliko sati pada topla monsunska kiša. Naš vodiè, 28-godišnji mladiæ Alex, kojem je ovo 108. uspon, stavlja se na èelo naše sedmeroèlane skupine i poèinje polepole s 1800 metara. To je zapravo »laganica« od nekih tri sata, pa je za odmor dovoljno svega desetak minuta. Hoda se uglavnom kroz džunglu, a kako je padala kiša, imali smo prilike ugledati nekoliko majmuna koji su se skrivali u krošnjama. Mandara - kuæice, reklo bi se bungalovi, nalaze se na 2720 metara, a s obzirom na gustoæu šume ne stjeèe se dojam da smo na toj visini. Prema ranije dogovorenom rasporedu, prvu sam veèeru ja pripremao. Nakon veèere nekoliko partija bele i brzo dolazi zasluženi odmor. foto: Ivan Štedul HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 173 5, 2004 Jutro je svanulo neoèekivano lijepo. Oblaci su odmakli prema zapadu, a pred nama je put na kojem treba svladati nadmorsku visinu od 1050 metara. Neoèekivano brzo izlazimo iz džungle u pojas visoke savane. Ukazuje nam se kupola snježnog Kiba, a s istoka iz oblaka proviruju stijene Mawenzija. Pored staze cvijeæe jarkih boja i leptiri koji se goste obiljem nektara iz danju rascvjetalih visokih lobelija. Uz nekoliko kraæih odmora s nogu i jednog dužeg za ruèak, trebalo nam je pet sati do naše sljedeæe baze, Horombo Huta na 3725 metara. Osjeæali smo se dobro, a ovaj put veèeru je spremao imenjak. Poslije veèere uspjeli smo dobiti po švercu i nekoliko piva, što je posebno razveselilo igraèe bele. Ujutro buðenje u 7 sati, a doruèak sprema Spliæo, koji nije krio zabrinutost što se nije cijepio protiv žute groznice. Strah mu je još poveæavao naš lijeènik koji je naglašavao da je žuta groznica smrtonosna bolest, a postoji moguænost da ga više ne puste u Hrvatsku, jer nema kartona o cijepljenju. Treæi dan uspona treba prevaliti daljnjih tisuæu metara visine do Kibo Huta. Svi smo se »naoštrili«, uzeli dosta vode, pokrili glave kapama jer je sunce bilo jako. Ujedno smo opominjali vodièa pole-pole, jer sada tek oèekujemo visinske poteškoæe. Snježna kapa Kilimanjara sve je bliža. Èeznutljivo je gledamo, ali istovremeno nas privlaèi 173 Mawenzi, koji je bio u planu, ali smo ga se morali odreæi zbog odrona kamenja poslije višednevnih kiša. Iz stepe ulazimo u pustinju. Staza vijuga izmeðu gromada vulkanskih stijena. Sve više osjeæamo umor, a pomalo i uzbuðenje. U sedmom smo satu hoda i kao po redu vožnje dolazimo do posljednje postaje prije uspona - Kibo Hut (4703 m). Osjeæao sam laganu muèninu, ali nakon dobrog jela nestalo je i tog simptoma visinske bolesti. Pošli smo na spavanje neuobièajeno rano, oko 21 sat, jer se u pola noæi veæ trebalo ustati. Netko je upalio svjetlo i tako dao znak za buðenje. Disciplinirano ustajemo, navlaèimo hlaèe, gamaše, bateriju na glavu, spremamo najnužnije za vrh, a posebno pazimo da ne zaboravimo naoèale gleèerice, kremu za sunce i najvažnije - vodu. Prije samog polaska jedna Japanka me nudi sušenim voæem i nekim slatkišima. Mislio sam da æe mi dobro doæi radi dodatne snage, no prevario sam se: to mi je izazvalo muèninu, od koje sam se malo pokolebao pomislivši što li æe tek biti na vrhu, kad me je veæ sada uhvatilo. Odmah izvadim zastave Hrvatske i grada Gospiæa i dam ih Æoi, ukoliko se ne uspijem popeti, da se barem drugi fotografiraju s njima. Na polasku ispraæa nas temperatura od minus 16 stupnjev a. Najprije polaze Tomislav, njegov prijatelj Štedul, Saša i Spliæo s glavnim vodièem, Plijo i Æoa s jednim vodièevim pomoænikom i, na- Svitanje nad Afrikom foto: Ivan Štedul HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 174 174 Na rubu kratera pri vrhu Kilimanjara posljetku, ja s drugim pomoænikom. Uspon vodi najprije po siparu pomiješanom sa snijegom, ali ne zadugo, jer je nakon stotinjak metara samo snijeg. Do Hans Mayerove špilje (5182 m) uspon nije osobito strm. Dolazimo do strme padine, od koje se dalje ide u oštrim zavojima. Špilja, koja se nalazi uz put, nosi naziv po prvom osvajaèu Uhuru Dogovor na putu, 20 minuta do vrha foto: Ivan Štedul 5, 2004 foto: Ivan Štedul Peaka, Hansu Mayeru. Prsti zebu kroz rukavice, a usponu nikad kraja. Vodiè me stalno zapitkuje »Is O'Key!?«, našto odvraæam potvrdno. Nemam više nikakvih poteškoæa, èesto pijem vodu i nastojim uskladiti penjanje s disanjem. Iznenada zapoèinje dugo oèekivan izlazak sunca. Snimamo fotografije za vjeènost i uživamo u sve ljepšim prizorima. Odjednom, od Gilmans pointa vidim spuštanje imenjaka i vodièa. Toma je udarila visinska, pa se mora vratiti. Stižemo na Gilmans point (5685 m), ustvari rub kratera kojim se dalje produžava na sam vrh. Rub kratera je gotovo savršen krug promjera dva i pol kilometra. Na južnoj strani, ledeni zid visok je 180 metara, a kod Gilmans pointa je najniži i iznosi 35 metara. Staza ide južnim dijelom kratera, a na vidiku se redaju vrhovi Bismarck Tower (5735 m), markantna Stella point (5745 m), a iza nje Hans Mayer point (5888 m) i drugi po visini vrh Kilimanjara Elveda point (5890 m). Nakon pol sata hoda po krateru susreæem Spliæu, Sašu i Štedula. Najraspoloženiji je Spliæo, koji ne može zatomiti suze radosnice. Desetak minuta poslije u povratku su HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 175 5, 2004 Plijo i Æoa. Daju mi zastave. Za petnaestak minuta sam i ja na vrhu. Da, stigli smo na Uhuru Peak (5895 m) ili - u prijevodu - Vrh slobode. Vodiè i ja smo tu zatekli jednog Amerikanca. Pogled na sve strane zaista je bio impresivan; posebno me zaokupljaju ledenjaci, kao nožem odrezani. Pokušavam se spustiti pedesetak metara prema dnu kratera, kako bih našao bolji kut snimanja. Prije povratka pojeo sam nekoliko komada sira što mi ih je dao Spliæo, jer sam bio jako gladan. Po povratku na Gilmans point, ponovo sam se uslikao sa zastavama i krenuo prema Kibo hutu. Vodiè me je nekoliko puta pitao koliko mi je godina. Inaèe, prosjek života u Tanzaniji je 48 godina, a ja bih prema toj raèunici veæ davno trebao umrijeti. Od vrha do Kibo huta stigli smo za svega dva sata, dok je uspon trajao punih 7 sati. Nakon dva sata odmora nastavljamo do Horomb huta. Tek tu poèinjem osjeæati umor i iscrpljenost. No, bio je to »slatki« umor ispunjen zadovoljstvom i ponosom zbog ostvarenog cilja. Meni i Na Uhuru Peaku, najvišem vrhu Afrike 175 Pilji lice je bilo jaèe opeèeno od ostalih, tako da smo morali glavu dobro omotati za vrijeme povratka. Peti dana boravka na Kilimanjaru iskoristili smo za silazak istim putem kojim smo i došli od Marangu Lodgea. Tu nas je vodiè upisao u knjigu i ispisao nam diplome da smo osvojili vrh. Napuštajuæi ovaj jedinstveni nacionalni park, shvatio sam svu mitsku moæ Kilimanjara. Prisjetio sam se davno èitanog Hemingwayeva romana »Snjegovi Kilimanjara« i leoparda koji se smrznuo na vrhu visokom 5680 metara. Po tome je taj vrh i dobio ime Leopard point. Tri dana odmora u Moschiju iskoristili smo za upoznavanje grada i posjet jednom manjem selu plemena Èaga. Tu smo se upoznali s naèinom života ovih ljudi koji, osim što žive od poljoprivrede, znatan dio prihoda imaju od turizma. Naime, veæina vodièa i nosaèa su upravo pripadnici ovog plemena. Tu smo pili pivo od banane, vidjeli plantaže kave i posjetili velièanstven vodopad visok preko 80 metara. Uslijedila su tri sadržajna dana foto: Tomislav Čanić HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 176 176 5, 2004 Prizor sa safarija u Tanzaniji foto: Ivan Štedul u posjeti rezervatima životinja Lake Manjara i Ngorongoro, te plemenu Masai. Ngorongoro je drugi po velièini rezervat od 16 koliko ih ima u Tanzaniji, smješten je na 2900 metara, u krateru koji je nastao udarcem meteora na zemlju. Tu su se s vremenom nastanile gotovo sve vrste životinja koje postoje u Africi. Velièina kratera je èak 22×18 kilometara. Po povratku sa safarija posvetili smo još dva dana razgledavanju Moschija i uputili se na istoènu obalu Afrike, u Mombasu, najveæi trgovaèki i luèki centar u istoènoj Africi. Povijesni stari grad Mombasa, unatoè brojnim ratovima, ima ušèuvane zidine i unutrašnjost. Najprije portugalska, a SUDIONICI: 1. Tomislav Èaniæ (61), Gospiæ 2. Tomislav Perušiæ (50), Duga Resa 3. Šaša Andraševiæ (43), Zagreb 4. Mile Špoljariæ (39), Gospiæ 5. Ivan Štedul (44), Duga Resa 6. Mladen Kulišiæ (47), Split 7, Mladen Plišiæ (25), Gospiæ Svi su èlanovi PD »Željeznièar« iz Gospiæa, a Mladen Kulišiæ je još èlan PK »Split«, dok su Tomislav Perušiæ i Ivan Štedul èlanovi PD »Dubovac«. poslije engleska kolonija Mombasa se danas razvija u turistièko, trgovaèko i pomorsko središte. Odsjeli smo 30 km od Mombase u Tiwi Lodgeu, malom i simpatiènom turistièkom naselju. Tu smo se zadržali èetiri dana, sve do povratka u domovinu. Naša preporuka planinarima koji æe se takoðer uputiti na Kilimanjaro glasi: ponesite dosta rezervnog novca i osigurajte dosta rezervnog vremena. Naoružajte se strpljenjem, jer vas na svakom koraku oèekuje neka sitna prijevara. Varaju institucije, agencije, poslovni ljudi - menadžeri, djelatnici aerodroma, konobari, ulièni prodavaèi... no unatoè tome, doživljaj Afrike je jedinstven i nezaboravan. Za planinarsko društvo iz mjesta koje nema razvijeno gospodarstvo i moguæih jaèih sponzora, nije jednostavno organizirati ovako financijski zahtjevan pohod. Ipak sam se odluèio upustiti u ovakvu avanturu, pa sam pohod na Kilimanjaro »natuknuo« kao ideju potencijalnim sponzorima, a isto tako i našim visokogorcima. Naišao sam na razumijevanje poglavarstva grada Gospiæa, kao glavnog pokrovitelja, što je bila glavna uzdanica u daljnjem radu na osiguranju logistike. Neki èlanovi bili su u nevjerici da æemo uspjeti skupiti dovoljno novca, pa i nisu pokazali veæe zanimanje, ali ostali su oni najuporniji. Uglavnom smo se pripremali individualno, osim što smo napravili nekoliko zajednièkih dužinskih tura. Mladen i Saša su radili na prikupljanju informacija s Interneta. Na taj su naèin rezervirani su zrakoplovi i domovi. Mediji su takoðer popratili pripremni dio i povratak iz Afrike. Ispraæaji iz Gospiæa i Zagreba dali su nam dodatan poticaj da moramo uspjeti. I, uspjeli smo. Zato ovim putem hvala svima koji su bili s nama. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 177 5, 2004 177 ZAŠTITA PRIRODE ŠUMA, POTOK I JA ILI MALI EKOLOŠKI PRIRUÈNIK JASNA ŽAGAR, Sesvete Ovo je prièa o jednoj šumi. Ni o zaèaranoj, ni o zlatnoj, nego o sasvim obiènoj usnuloj šumi na rubu civilizacije. O šumi koja je oduvijek tu, a i ja sam oduvijek tu pa se tako obostrano gledamo i hrabrimo jedna drugu eto veæ cijeli jedan život. I prièa je ovo o jednom potoku. I on je jedan sasvim obièan potok na rubu šume i na rubu civilizacije, a kako je i on oduvijek tu, èini mi se da se i nas dvoje poznajemo isti taj cijeli život. Prièa je ovo i o jednom jutru. Ni jutro se ni po èemu ne bi razlikovalo od ostalih zimskih jutara, da se u njemu nismo zajedno našli šuma, potok i ja. Kao što veæ rekoh, jutro je bilo zimsko: prohladno i sivo. U gradu se snijeg zadržao još samo u tragovima, ali tamo, iza brijega, šuma još sanja pod bijelim pokrivaèem. Cvrkuæe snijeg pod težinom mojih koraka i to je jedini glas što se èuje meðu golim stablima bukve i graba. Šuma spava, a ja nastavih koraèati po vlažnom prošlojesenskom lišæu što mjestimièno proviruje ispod snijega, kako bi mi koraci bili neprimjetno tihi. Kao da i nisam tu. Podno velikog hrasta odbaèeni su lanjski žirovi, a grmiæ mahovine krasi mu podnožje svojim osvježavajuæe zelenim postojanjem. Nekom sluèajnom prolazniku slika sama po sebi nije bila dovoljna pa ju je upotpunio nemarno baèenom staklenom bocom bez oznaka njezinog sadržaja. A znaš li, nemarni prolaznièe, da æe tvoja odbaèena staklena boca zagaðivati šumu sljedeæih tisuæu godina!? Svaki sljedeæi korak vodio me sve dublje u šumu. Zvukovi civilizacije bivali su sve dalji, a zvukovi šume sve bliži. Ovdje, na križanju, šuma pjeva. Tako prodorno i slatko zvoni veseli sjenièin cici-bee!, cici-bee!, kao da nije jutro i kao da nije zima. I tupi tuk!, tuk!, tuk! odzvanja iz visina. To šareni djetliæ udara kljunom po deblima tražeæi doruèak. Pod njegovim drvom razdragano društvo sigurno nije doruèkovalo. Bila je to noæna veselica iza koje je ostalo mnoštvo praznih limenki piva, sokova i energetskih napitaka. A znate li vi, bezobzirni veseljaci, da æe vaše limenke ostati na ovom križanju sljedeæih 500 godina!? Na proplanku ispod dalekovoda sunce je probudilo prirodu. Snijeg je okopnio, a kroz trulo vlažno lišæe glavice su uzdigli ljubièasti i bijeli šafrani. Malo dalje u šumi ti nježni cvjetiæi bore se s bijelim pokrivaèem, odluèni da pobijede. Koliko samo snage kriju ti mali dragi cvjetiæi! Pravo èudo života. A još je èudnije odakle im snage za borbu protiv èovjeka. Ne znam, valjda je toèno da, ako se boriš protiv života, život uvijek pobijedi. Jer kako objasniti meðu šafrane baèen žuti kanistar s natpisom: visokokvalitetno motorno ulje. Znam, nesavjesni vozaèu, koliko voliš svog dragocjenog metalnog ljubimca, ali znaš li da samo jedna litra razlivenog motornog ulja zagadi milijun litara vode za piæe?! A i ovim malim ljupkim šafranima za život potrebna je voda. U lokvi vode nasred šumskog puta ogledava se kos. Cupka i skaèe i prevræe kljunom po lišæu pa onda cvrkuæuæi odleti na drugu stranu šume. Vrana svojim kraaa!, kraaa!, kraaa! kaže »I ja sam tu«. Baš lijepo, jer tu je i stiropor za koji u prvom trenutku nisam shvatila zašto je tu. A onda sam se sjetila da je najvjerojatnije nestašnoj djeèici služio HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 178 178 5, 2004 Ljiljan - ljepotan iz planine umjesto sanjki za spuštanje niz brijeg do potoka. E pa, nestašna djeèice! Znate li da se stiropor biološki apsolutno nikada ne raspada u prirodi?! On nikada ne nestaje. Znate li da se stiropor drobi u mrvice koje slièe hrani? Životinje ih jedu i ugibaju. Niz brijeg do potoka spustih se i ja. Do napuštenog plavog fiæe, koji sam po sebi nije opasan, ali je neopisivo ružan na bok baèen u potok. Kažem sam po sebi, jer... neodgovorni èovjeèe, bacio si automobil u potok, a to je isto kao da si ga bacio u rijeku, jezero ili more. Znaš li da samo pola litre otpadnog ulja može napraviti otrovnu mrlju na pola hektara vodene površine?! A od tvog akumulatora i njegovih opasnih sastojaka ljudi mogu teško fizièki i psihièki oboljeti. A prislonjene plastiène vreæe za smeæe pune plastiènih boca zauvijek æe ostati tu - u potoku. One se ne razlažu u prirodi. O, moje domaæice! Zar je ovdje mjesto vašem smeæu?! Žalosna srca prošetah uz potok. On zna da me samo svojim veselim klo! klo! klo! Može oraspoložiti i vratiti mi osmijeh u srce. Obalu mu je zima oblikovala svojim najživopisnijim ledenim tkanjem i ledenicama. Zaustavih se u ovoj zimskoj idili. Sve je bijelo. Nigdje tragova ljudi, samo otisci šapa nekog majušnog psiæa. Samo šuma, po- foto: Željka Lisak tok i ja. Ni ja ne želim svoje stope ostaviti u ovoj bijeloj raskoši pa se zaustavih i oslonih na drvo. Gledamo se u tišini - šuma, potok i ja. I onda pod rukom spoznah drvo. Koliko li je staro? Tri, pet, deset godina? Mlada bukva, visoka i tanana. Hoæe li i ona jednog dana postati novinski papir ili vreæica za kupovinu? A znate li da je za izradu samo 700 vreæica za kupovinu potrebno jedno drvo staro 15 do 20 godina?! I onda se upitah: Zar je to moja šuma? Prepuna otpada? U kojoj joj se stanari bore za vlastiti život? Sjetih se moje Martine. Svake veèeri se udobno smjesti pored mene i mazno kaže: - Teta, pejaj Tini! - A što da ti pjevam? - Pejaj (i onda važno razmišlja) … Pejaj … Potocicu zubocicu. - A hoæeš li i ti pjevati sa mnom? - Da. I pjesma krene: Potoèiæu žuborèiæu, lagan ti je skok. Preko stijenja i kamenja tvoj krivuda tok. Kuda tako žuriš lako kroz travice meke? Lijevo-desno jurim evo do sestrice rijeke. S njome æu se zagrliti prijeæi polja gore. Da poletim, da odletim majèici u more. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 179 5, 2004 179 CRKVA U POKRETU PLANINARI I HODOÈAŠÆA prof. KRUNOSLAV MILAS, Zagreb Postojanje uvjetno reèeno »vjerskog planinarenja«, dakle planinarenja kojem je cilj posjeta nekog vjerskog objekta u planini ili iza nje (npr. Marija Bistrica u odnosu na Zagreb), uz odreðeno prakticiranje vjere tijekom cijelog puta, danas je u Hrvatskoj sasvim normalna stvar. Samo u kalendaru planinarskih aktivnosti ove godine desetak je takvih akcija. A gdje su one koje i nisu zabilježene!? Od zimskog pohoda na Sv. Geru do hodoèašæa Sv. Roku na Velebitu! Preduvjeta za takav oblik planinarenja je mnogo: snažna tradicija hodoèašæa u pojedina svetišta, velik broj crkvi, zavjetnih kapelica, raspela i sliènih mjesta rasutih po našim planinama i mjestima pogodnim za izlete, kao i želja zajednièkog druženja i duhovnog smirenja. Na Svetoj Geri u siječnju 1995. I tako poèeh listati niz godišta našeg èasopisa, posebno onih do èetrdesetih godina prošlog stoljeæa. Nešto æu valjda naæi, pomislih. I - nisam našao ništa! Nisu me zanimali usklici zahvale Bogu - stvoritelju prirodnih ljepota oko nas; od Hirèevih kliktaja veæ u prvom broju HP pa sve do danas. Nisu me zanimale ni kratke bilješke kao ona s glavne skupštine HPD-a 1898. godine koja govori o želji èlanova društva da se »izhodi u mjerodavnih oblasti i gorskih posjednika dozvolu ili pripomoæ, da bi se (...) sagradila crkvica zavjetna s kakovom za kraj znatnom uspomenom« jer se radilo o želji da se kao konaèište planinara koristi sobica koju bi imao zvonar pored takve crkvice. Stajao sam pred oblikom planinarenja koji je danas itekako popularan u Hrvatskoj, a pisanih korijena - foto: Krunoslav Milas HP 05-2004.qxd 180 27.4.2006 6:53 Page 180 5, 2004 manjim grupama, obièno uzduž Medvednice, a pred samim se svetištem prikljuèivali hodoèasnièkoj koloni. Prvi takvi masovniji pohodi bila su zagrebaèka studentska hodoèašæa poèetkom sedamdesetih koja su organizirali franjevci. Usputne meditacije, razgovori sa sveæenikom i misa na kraju bili su sastavni dio takvih izleta. A sve uz pjesmu, veselje i druženje. Nakon pohoda bili bismo duhovno osvježeni, svjesni da smo sada drugaèiji. Tako smo dvadesetak dana nakon Sleta planinara JugoHodočašće Sv. Roku na Radlovcu 1999. foto: Krunoslav Milas slavije na Kopaoniku 1971. otišli na hodoèašæe u Mariju nigdje! Planinare s poèetka prošlog stoljeæa to nije Bistricu povodom 13 stoljeæa kršæanstva u Hrvatzanimalo. Razloge možemo tražiti u malom broju skoj! Bilo je i smješnijih zgoda. Poznati zagrebaèplaninara, drugim interesima, puèkim hodoèašæiki planinar I. Škunca (umro 1999.) u vrijeme kad ma itd, ali je èinjenica da veæih vjerskih okupljanja je kao politièki zatvorenik uvjetno pušten, redovito planinara (dakako u planinama!) tada i nije bilo. je o svom kretanju morao obavještavati miliciju. Prièao nam je kako im je u postaji s posebnim Onda se dosjetih i obrnuh stvar; prelistah kasužitkom nabrajao sve gospine crkve koje bi na nija godišta NP. I pronaðoh nešto! Pedesetih godisvom hodoèašæu do Marije Bistrice pješice obišao; na, kad se nakon rata u Hrvatskoj ponovo budi plaod Katedrale preko Remeta i Èuèerja do Gospe ninarstvo (ta »buržoaska izmišljotina«), kao ustuSnježne i Marije Bistrice! A usput je i obnovio marpak vlastima, a i kao naèin da se oživi zanimanje kaciju na stazi! Ili kad su dvojica planinara, inaèe za naše planine, javljaju se razne planinske manièlanova SK iz ondašnjeg PD »Konèar« odluèili festacije masovnog karaktera. Dobro su osmišnaèiniti noæno hodoèašæe u Mariju Bistricu, da ih ljene, od države poticane. Planinama tijekom svibpreko dana netko ne bi vidio! I tu su akciju tijekom nja kruže razne titove štafete, organiziraju se veligodina nekoliko puta ponovili! ki sletovi. Društva organiziraju svoje memorijale raznim sekretarima, komandantima i inim liènosBila je to povijest, prièa o korijenima. Danas tima kojih se trebalo prisjeæati. Osmišljuju se prosu prilike sasvim drugaèije. Pored velikih zavjetgrami, drže se govori, okupljaju ljudi. nih hodoèašæa na Sv. Geru u Žumberku i Veliko Rujno na Velebitu, tu je i cijeli niz brojem sudioNetko æe mi možda zamjeriti takvu usporednika manjih hodoèašæa koja organiziraju pojedina bu. Da se odmah razumijemo: današnja su hodoplaninarska društva. Posebno su danas popularni èašæa sasvim drugaèija, osmišljenija, duhovno bokrižni putovi, na kojima se planinari tijekom hogatija. Ali, nisu li dijelom nastala kao suprotnost doèašæa zaustavljaju na pojedinim odabranim mjetim velikim službenim proslavama? U želji da stima (kapelice, crkve, raspela i slièna mjesta po budemo drugaèiji, a da se ipak zajedno okuplplaninama) kao postajama Kristova Križnog puta. jamo! Govorim iz osobnog iskustva. Grupe mladih Na tim se mjestima moli, prisjeæa Kristove muke planinara (i ja meðu njima) redovito bi sudjelovale i meditira. Križni su putovi održavaju redovito u velikim puèkim hodoèašæima, kao što je naše zasubotama i nedjeljama tijekom korizme. Dok su grebaèko hodoèašæe u Mariju Bistricu. Išli bi u HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 181 5, 2004 181 na svojim poèecima prije dvanaestak godina okupljali tek manje grupice obilaznika, danas u njima sudjeluje i do tisuæu hodoèasnika odjednom! Organizira ih niz društava po cijeloj Hrvatskoj, od Našica i Daruvara, preko Zagreba, Samobora i Meðimurja do otoka Hvara! svetoga« koje se osjeæa kroz znakove. Hodoèasnik ima osjeæaj osobitosti, tajnovitosti tog mjesta. Osjeæa se privuèen duhovnim silnicama. Privlaèe ga vanjski znakovi (mir prostora, raspelo, sveta slika, èak i suveniri), ali i oni unutarnji: saznanje da su mnogi ovdje molili i molitve su im uslišane! Planinarska su hodoèašæa redovito bogata duhom i prožeta molitvom. Pamtim jedno od prvih hodoèašæa na Sv. Geru kad su èak i prisutni sveæenici ostali iznenaðeni. Na kraju mise, tijekom prièesti, ustanovili su da nema dovoljno hostija za sve one koji su bili spremni i osjeæali potrebu da se prièeste. Ostavši bez hostija, sveæenik se za oltarom isprièao prisutnim planinarima rijeèima: »Oprostite, mi sveæenici smo krivi. Nismo ponijeli dovoljno hostija. Mogu vam samo reæi da ste i svi vi koji ste se željeli prièestiti, a zbog nas to niste mogli, sada prièešæeni. Oprostite!« »Izaæi iz èesto teške svakodnevice. Svakidašnjica je puna nemira, briga, problema i neizvjesnosti. Odlaskom na hodoèašæe izdižemo se iz takve okoline i pronalazimo duhovni odmor. Mjesta koja u okviru hodoèašæa posjeæujemo, a to može biti kako krajnji cilj našeg posjeta tako i pojedina postaja na planinarskom križnom putu, obièno su vrhovi, crkvice, mjesta osame i posebno lijepih krajolika. Mjesta su to osloboðena svakodnevice, puna duhovne slobode koja smiruje, lijeèi sve rane i u hodoèasniku stvara radost, osjeæaj da je sve na svome mjestu. Koji su razlozi tako masovnog sudjelovanja u hodoèašæima planinom? Zgodan pregled želja koje nas navode na hodoèašæe naveo je fra B. Škunca u knjizi »Èudesnost marijanskih hodoèašæa«. On nabraja pet želja koje nas potièu na hodoèašæe: »Doživjeti èudo, znak s neba. Ljudi èesto hodoèaste u odreðeno svetište optereæeni nekim teškim dogaðajem. Èuli su da su baš na tom mjestu molitve mnogih uslišane, pa se potajno nadaju i oni. Takvo je poimanje potrebe za hodoèašæem rjeðe meðu planinarima. Prije se to èudo, taj »znak »Pohoditi »sveto mjesto«: Svetište je »mjesto Velika Gospa na Velikom Rujnu 2000. foto: Krunoslav Milas HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 182 182 5, 2004 ljudskom ponašanju. Primijetio sam kako radosno i mnogo mole i oni planinari za koje znam da to u svakodnevnom životu rijetko rade. Isto tako, na fizièki se napor nitko ne osvræe, on se zaboravlja, smatra se pokorom, sastavnim, èak preporuèljivim dijelom hodoèašæa. Ljudi koji su inaèe buèni sada šute, psovaèi utihnu. Svatko od sudionika obuzet je svojim mislima, ali u susretu sa zajednicom i molitvenim ozraèju, kako mjesta kroz koja se prolazi tako i cijelog hodoèašæa, jaèa njegovo raspoloženje. U njemu izrasta osjeæaj da svojom žrtvom, mukom i naporom ne gubi nego dobiva! Još nešto: ozraèje takvih obilazaka nije samo trenutno; saznanje o stanju duše koje je polaznika obuzimalo u trenucima hodoèašæenja ostaje kao trajan poticaj i nakon povratka u svakodnevicu! U cjelini gledano, èovjek se mijenja i takve pohode doživljava kao istinsko duhovno osvježenje. s neba« osjeæa kao èudo duhovnog obraæenja, kroz neobièan dodir obiènoga i svetoga. To su pravi temelji èudesnosti koju susreæemo kroz ono što mi nazivamo vjerskim planinarstvom. »Biti u zajednici, biti dijelom Božjeg naroda. Za razliku od prethodne, ova je želja kod planinara itekako izražena. Meðu ljudima u planini i inaèe nestaje zatvorenosti, a prijateljstvo spontano izrasta. A kad se tome doda snažna duhovna nota koju upravo hodoèašæa nose u sebi, sve razlike nestaju. Druže se ljudi razlièitih dobi i zanimanja, nestaju razlike meðu jezicima i mišljenjima. Dok se u svakodnevnom životu stranci teško prihvaæaju, na hodoèašæima su dobrodošli! Èak se i pripadnici drugih vjera prihvaæaju s radošæu i otvorena srca! Duh univerzalizma i ekumenizma prevladava. Bog èini nemoguæe, okuplja pojedince i od njih stvara radosnu zajednicu! »Mnogo moliti, postiti, èiniti pokoru. Na hodoèašæima planinom uoèavamo zanimljiv obrat u Tako B. Škunca. Željama koje nas vode hodoèastiti planinom dodao bih još jednu, šestu. Ona je tipièno planinarska, a mogu je potvrditi gotovo svi ljubitelji planina. Spominje je i D. Hirc: u planini se snažnije osjeæa Božja prisutnost. U svakom razgledu, svakom izlasku i zalasku sunca osjeæamo Njegovu blizinu. U ljudima s kojima se družimo. Oko nas izrasta poseban osjeæaj povezanosti s prirodom i ljudima oko sebe. A ljepote koje se otkrivaju pred nama èesto su toliko nestvarne da ih razumom teško možemo objasniti. Preostaje nam samo da se poklonimo velièini i beskonaènosti Stvoritelja. Svojom prisutnošæu i mi sami postajemo djeliæem toga velièanstvenoga Božjeg stvaranja! Završio bih rijeèima jednog planinara iz knjige dojmova planinarske bratovštine »Sveti Bernard« nakon jednog od niza križnih putova što su ih oni vodili: »Zašto baš planina kao prostor kroz koji se ide do odreðenog vjerskog objekta? Obièno se, ono prozaièno, planina naðe na samom tom putu, ali, s druge strane, ona i zraèi posebnim duhom, u njoj se priroda jaèe osjeæa, pa je i svim vjernicima osjeæaj božje prisutnosti mnogo jaèi. Dodajmo tome zajedništvo, i imamo ono što mnogi vjernici danas zovu »Crkvu u pokretu«! HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 183 5, 2004 183 USPOMENE USKRSNO JUTRO BLAŽ TOTA*, Varaždin U Šumadiji, u blizini Kraljeva, preko rijeke Ibra izdižu se vrhunci Kopaonika. U to vrijeme bijah vojnik druge èete drugog bataljuna 153. brdskog streljaèkog puka. Travanj je 1953. godine. Predveèerje Uskrsa. Komandir naše alpinistièke èete reèe mi neka natovarim »kažnjenu« mazgu (gotovo je ubila jednog vojnika) vreæama kruha, marmelade i margarina. Naglasio je da to nitko ne smije znati. Dodao je i da æe uzbuna biti u 24 sata - idemo na »usiljeni marš« pod punom ratnom spremom. Naš cilj: jedan od najviših vrhova Kopaonika. Sve sam pripremio i, naravno, šutio. Toèno u ponoæ u spavaonici odjekne komandirov glas: - Uzbuna! Rat je! Za deset minuta u stroju na krugu! Kreæemo pod punim naoružanjem i spremom. Uslijedile su psovke i ružne rijeèi. Galama i svaða u ponoænoj tami. Vjernici, katolici i pravoslavni, znali su da je Uskrs. Tri smo sata hodali kroz šumu do gorskog potoka. Tamo nam je izdano nareðenje da punimo èuturice. Uslijedio je hod kroz kamenje i stijenje još puna dva sata. Išao sam posljednji, vukuæi mazgu. Iza mene samo naš kapetan prve klase. Savo, vojnik iz Knjaževca, iscrpljen i izbezumljen od umora, htio je ubiti kapetana. Sjeo je na kamen i poèeo puniti pušku. Lukavstvom sam mu oduzeo pušku i sprijeèio ga u toj nakani. Daljnji dio puta tjerao sam ga pred sobom i pazio na njega sve do vrha planine. Nije Savo bio jedini; cijelim su se putem redale psovke umornih vojnika. Svima nam je bilo teško. Znoj se cijedio leðima, slijevajuæi se u cipele. A onda konaèno vrh! Travnati vrh. Dugo željeni odmor. Vojnici se umorni izvališe uokolo. Bilo je jutro, oko pet sati. Sunce, veliko kao crveni užareni kotaè golemih kola, kao div je izlazilo pred nama. Div koji pobjeðuje tamu noæi. Neki od okolnih planinskih vrhunaca veæ bijahu obasjani crvenožutim zrakama »diva« koji izranja iz mora tame i mrkih šuma. A onda su odjednom stotine vrhunaca zasvjetlile kao baklje što ih drže nevidljive ruke i dižu u procesiji kojoj nema kraja. Sunce ih obasjava i sve više otkriva. Èarolija traje. Zaboravih na mazgu, umor, kapetana, na vojnike koji su, potpuno iscrpljeni, na travi odmarali umorna tijela. Zaboravih i na sebe. Prvi put u ovakvom okružju, zanesen èarobnom ljepotom izlaska sunca u planini i zarobljen maštom, osjetih neizrecivu gordost i nježnost govora trenutka u kojemu sam se našao. Trenutka u kojem sunce nad vrhuncima planina slavi pobjedu svjetla. Nisu uzalud stari narodi štovali sunce kao izvor života. Trgnuh se na dodir neèije ruke na mojem ramenu. Iznenadih se; bio je to kapetan. - Ti i ja jedini - zapoèe on, - vidimo ovu ljepotu i uživamo u ovom èarobnom izlazu sunca, u krasoti Uskrsnog jutra! Gledaj, divne li simbolike Uskrsnuæa! Pobjeda svjetla i života nad tamom i smræu! Tama je sve uèinila nevidljivim. Kao da je i sam život sakrila i umrtvila, a sada je napokon svladana, pobijeðena svjetlom sunca!- Zatim nastavi: - Koliko znam iz Biblije, Isusa su neki proroci zvali Mlado sunce. On se i sam nazivao Svjetlošæu svijeta i obeæao da æe oni koji budu išli za * Pisac je sveæenik, dugogodišnji planinar (nekoliko desetaka puta bio je na Triglavu!) koji je pored naših planina i Alpa obišao i najveæi dio Rocky Mountainsa u SAD-u i Kanadi HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 184 184 Jutro u planini njim imati svjetlost života. - Nakon kratke stanke kapetan doda: - Rodom sam iz Koruške. Od mog kraja do Tirola nije daleko. Od svoje sam sedme godine s tatom odlazio u planine. Svake smo godine Uskrsno jutro doèekali na nekom od vrhunaca Tirolskih Alpa. - Glas mu odjednom postade tiši: - Tata je umro prije godinu dana na sam Uskrs. Sada je godišnjica njegova odlaska u vjeèni Uskrs i ja nisam mogao izdržati. Nisam mogao ostati u krevetu, morao sam biti upravo ovdje. I kako sam od komandanta puka dobio dozvolu, evo nas ovdje. Bez obzira na sve, znam da sam bio sebièan. Posljednje njegove rijeèi nisu bile tvrdnja. Bilo je to gotovo pitanje ili isprika upuæena meni. Kapetan nije mogao zadržati suze. Kratko je utih- 5, 2004 foto: Blaž Tota nuo, a onda nastavio: - Znam da æeš o ovome šutjeti. I ja duboko u srcu nosim vjeru u Isusa i otkupljenje, u njegovu pobjedu nad smræu i grijehom. A sada konaèno, raspakiraj ovu mazgu. I daj ovoj jadnoj vojsci da jede! Tako je na Uskrsno jutro govorio moj kapetan, kapetan prve klase, uèitelj alpinizma, komunist na papiru... Naveèer sam sve to zapisao u notes iz kojeg danas vadim uspomene. One najljepše upravo su iz planina. Od onda, od tog Uskrsnog jutra na Kopaoniku, zaljubljen sam u planine, u njihovu neopisivu ljepotu i još više u njihova Stvoritelja. A On nas preko svega što nas okružuje privlaèi i osvaja. On koji je Sebe utisnuo u sve ljepote, dobrote i prave ljubavi! HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 185 5, 2004 185 NOVA PLANINARSKA OBILAZNICA ŠPILJAMA LIJEPE NAŠE VLADO BOŽIÆ, Zagreb Planinarske obilaznice nam olakšavaju izbor prirodnih ljepota i ciljeva zanimljivih za posjet, upuæuju što se zanimljiva može vidjeti i kako do toga doæi, a kad nam viðeno pobudi znatiželju, gdje još možemo vidjeti nešto slièno. U namjeri da se planinarima što bolje približe ljepote podzemlja, u listopadu prošle godine otvorena je sasvim neobièna planinarska obilaznica, kojoj, za razliku od veæine obilaznica, kontrolne toèke nisu vrhovi, domovi ili neki drugi uo- bièajeni planinarski ciljevi, veæ špilje ureðene za turistièki posjet. Do tih su špilja ureðeni i oznaèeni pristupi, kroz špilje su provedeni putovi s rukohvatima, ogradama, stubama i mostovima i - što je posebno važno - osvijetljene su. Najèešæe je to elektrièna rasvjeta iz ugraðenih ili pokretnih svjetiljaka, a u nekim je špiljama za razgledavanje dostatno i danje svjetlo. Za razgledanje veæine takvih špilja, na raspolaganju sz nam struèni vodièi koji daju razne obavijesti, brinu o sigurnosti posjetitelja te zaštiti špilje i njezine okolice. KAKO JE NASTALA OBILAZNICA »ŠPILJAMA LIJEPE NAŠE« HPD »Željeznièar« iz Zagreba veæ više od pola stoljeæa ima vrlo aktivan i poznat speleološki odsjek. Osim što istražuju brojne špilje, marljivo bilježe viðeno tekstom, slikom i nacrtom, a svoje znanje javnosti objavljuju u svjetski poznatom èasopisu »Speleolog« koji sami izdaju. Vlado Božiæ, èlan Odsjeka, dugogodišnji proèelnik Komisije za speleologiju HPS i jedan od najpoznatijih i najpriznatijih hrvatskih speleologa, na poticaj Bernarda Margitiæa i Damira Bajsa prihvatio se ostvarenja zamisli o obilaznici koja bi obuhvatila turistièki ureðene špilje. Na jednom od prvih sastanaka pridružili su se poslu oko pripreme obilaznice Alan Èaplar, Robert Smolec i Ana Ivkoviæ. Koji je bio motiv da se napravi jedna takva obilaznica? Prije svega, osjetili smo poveæano zanimanje za špiljarstvo u našem planinarskom okruženju, a drugi razlog je da se još više potaknu planinari, i ne samo oni, da što više upoznaju ljepote hrvatskog podzemnog svijeta - krasa, ali i da se na taj naèin obogati turistièka ponuda Hrvatske. Nakon dogovora svi smo marljivo prionuli poslu, ponajviše Vlado Božiæ, koji je sakupio i pripremio potrebnu graðu. Format dnevnika prilagodili smo ostalim dnevnicima, jer se ta velièina pokazala vrlo praktiènom. Za znak obilaznice i idejno rješenje znaèke obilaznice odabrali smo takvo koje svojim bojama - svijetlo plava, siva i crna - malo odskaèe od uobièajenih, ali dobro naglašava osnovna obilježja ove obilaznice. Bilo je razlièitih prijedloga za naziv obilaznice, no odluèili smo se za naziv »Špiljama Lijepe Naše«. Dnevnik ove obilaznice može se nabaviti u HPD »Željeznièar«, Trnjanska 5b, 10000 Zagreb, utorkom od 18.30 do 20.30 sati ili se na toj adresi može naruèiti poštom. Nagrada za obilazak bit æe doživljen užitak, a uspomena dnevnik sa žigovima i znaèkom. Nadamo se da æe se svidjeti obilaznicima i biti im draga uspomena na lijepe trenutke provedene u podzemnom svijetu Lijepe Naše. Damir Bajs HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 186 186 5, 2004 1. ŠPILJA VETERNICA NA MEDVEDNICI Duljina svih dosad istraženih kanala u špilji Veternici premašuje 7 km, od èega je za turistièki posjet ureðeno poèetnih 380 m. U tom dijelu špilje siga ima samo na nekoliko mjesta, no zato se mogu vidjeti vrlo zanimljivi geološki podzemni oblici, koji su inaèe rijetki u zasiganim špiljama. Špiljski kanali su u tom dijelu špilje prokopavani radi lakšeg prolaženja. Veternicu se može posjetiti od proljeæa do jeseni nedjeljom i blagdanom od 10-15 sati i po dogovoru sa Službom vodièa, a posjet traje pola sata. Zanimljivost špilje su razni geološki oblici (slojevi, rasjedi, okamine, nanosi, vrtložni lonci, strujnice, »medvjeðe brušenje«, ali i sige, špiljski vjetar, kao i mjesta paleontoloških iskapanja. Planinarska obilaznica »Špiljama Lijepe Naše« ima 17 kontrolnih toèaka, od èega je 15 obveznih, a dva umjetna podzemna prostora su neobvezne KT. Od tih 15 špilja, treba ih obiæi najmanje deset po vlastitom izboru. Možda æe se netko upitati je li uopæe rijeè o planinarskoj obilaznici, meðutim, treba podsjetiti da je upravo speleologija jedna od najrazvijenijih planinarskih specijalnosti, kao i to da se gotovo sve turistièki ureðene špilje nalaze upravo u gorskim predjelima ili se mogu vrlo lako povezati s obilaskom uobièajenih planinarskih ciljeva. Još kad se tome doda da je obilaznica otvorena upravo radi planinara i da je njezin nositelj planinarsko društvo poznato po tradiciji obilaznica, nema razloga da je planinari ne prihvate kao svoju. Štoviše, obilazak špilja može samo upotpuniti znanje o planinama, te je na ovaj naèin proširena lista ciljeva što ih vrijedi posjetiti na planinarskom izletu. Ovdje æemo ukratko predstaviti hrvatske turistièki ureðene špilje, ujedno i kontrolne toèke obilaznice, kao poziv i poticaj da ih posjetite i upoznate. Ulazni portal Veternice 2. GRGOSOVA ŠPILJA KRAJ foto: Željka Lisak SAMOBORA Grgosova špilja ima dvije dvorane ukupne dužine 60 m, a visinska razlika od ulaza do dna je 19 m. Prva, ulazna dvorana, dugaèka je 29 m, lijepo je zasigana i kroz nju je ureðen put. U drugoj dvorani, koja se nalazi ispod prve, takoðer ima lijepih siga, ali još nije ureðena za turistièki posjet. Špilja je malena, ali je bogata sigama. Sada je dio pouène staze »Otruševec«. Može se posjetiti u svako doba godine, po dogovoru. Preporuèuje se posjet u manjim skupinama. Posjet traje 10 minuta. Zanimljivost špilje su lijepe sige, naroèito stalaktiti i stalagmiti. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 187 5, 2004 187 3. ŠPILJA VRLOVKA KAMANJA KOD Ukupna duljina Vrlovke je 380 m, od èega je za posjet turista ureðeno 350 m. U ulaznom dijelu pronaðeni su brojni ostaci nekadašnjeg boravka ljudi i životinja. Kroz špilju protjeèe potoèiæ, koji tvori nekoliko jezeraca. Špiljski kanal je bogato ukrašen sigama, naroèito saljevima u žutoj boji. Vrlovku je moguæe posjetiti u svako doba, ali u do»Autocesta« u špilji Vrlovki govoru s vodièem. Posjet traje pola sata. U špilji su zanimljivi sigasti ukrasi, podzemna jezerca, te ulazni dio špilje zbog blizine rijeke Kupe. 4. ŠPILJA LOKVARKA KOD foto: Vlado Božić LOKAVA Špilja ima nekoliko galerija, od kojih su za posjet turista osposobljene èetiri. Završni dio turistièkog puta nalazi se 390 m daleko i 90 m ispod razine ulaza. Kroz špilju su postavljeni dobri putovi s ogradama i stubama koji povezuju galerije. Duž cijele špilje ima lijepih sigastih ukrasa, naroèito sigastih saljeva. Lokvarku je moguæe posjetiti od lipnja do rujna, svaki dan od 10 do 18 sati, svaki puni sat, a u ostalim mjesecima po dogovoru. Posjet traje 4560 minuta. Glavna zanimljivost špilje je špiljski hodnik ukrašen sigama, naroèito na prijelazu s galerije na galeriju. Nakon razgledavanja špilje Lokvarke preporuèuje se razgledati male špilje, polušpilje i prirodni most u obližnjoj park-šumi Golubinjak. 5. ŠPILJA VRELO KOD FUžINA Ukupna dužina svih kanala špilje iznosi 310 m, od èega se turistièkim razgledavanjem može vidjeti oko 180 m. Kroz špilju povremeno protjeèe potok koji tvori jezerca. Naroèito su zanimljivi sigasti ukrasi na stropu špilje (mali stalaktiti) i saljevi. Buduæi da je špilja potpuno vodoravna i bez stuba, ovo je jedina špilja u Hrvatskoj koju mogu Špiljski ukrasi u Grgosovoj špilji foto: Vlado Božić HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 188 188 5, 2004 6. JAMA BAREDINE Turistički razgled špilje Lokvarke foto: Vlado Božić razgledati i posjetitelji u invalidskim kolicima. Špilju se može posjetiti od proljeæa do jeseni, svaki dan od 10-18 sati, a u ostalo vrijeme po dogovoru. Posjet traje 20-30 min. Zanimljivost su sigasti ukrasi i povremeni podzemni potok. Špiljski biser - Biserujka na Krku foto: Vlado Božić KOD POREÈA Ovo je jedina jama u Hrvatskoj ureðena za turistièki posjet. Dubina joj iznosi 132 m, no posjetitelji se spuštaju samo do dubine od 60 m. Tlocrtna duljina jame je 120 m i turisti je prijeðu u cijelosti. Cijeli turistièki put nalazi se na stubama s rukohvatima i ogradama, a osvijetljen je elektriènom rasvjetom. Od dubine 20 m pa nadalje, jama je bogato ukrašena svim vrstama sigastih ukrasa u bijeloj, žutoj, smeðoj i crvenoj boji. U jami se na 116 m dubine nalazi bunar dubok 16 m, a u malom bazenu na kraju turistièkog puta može se vidjeti èovjeèja ribica (Proteus anguinus). Jamu se može posjetiti od proljeæa do jeseni svaki dan, a zimi po dogovoru. Posjet traje 30 minuta. Zanimljivost jame su sigasti ukrasi u raznim bojama, naroèito stalagmiti i saljevi, èovjeèja ribica, kao i legenda o nesretnim ljubavnicima. 7. ŠPILJA BISERUJKA NA KRKU U špilju se ulazi kroz malu betonsku kuæu spuštajuæi se stubama do dubine od 12 m. Duljina špilje je 110 m, a za posjet turista ureðeno je 65 m. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 189 5, 2004 189 Špilja je bogato ukrašena sigastim tvorevinama bijele, smeðe i crne boje. Prijelazi preko udubljenja u tlu osigurani su mostiæima i ogradama. Biserujku se može razgledati u ljetnoj sezoni svaki dan od 10-18 sati, a inaèe po dogovoru. Posjet traje 15-20 minuta. Zanimljivost su sigasti ukrasi, naroèito veliki stalagmiti smeðe i crne boje, te bijeli stalaktiti. 8. BARAÈEVE ŠPILJE RAKOVICE KOD Donja špilja obiluje lijepim sigastim saljevima, a razgledati se može u dužini od 300 m. U Gornjoj se špilji nalaze ostaci obrambenog zida iz vremena ratova s Turcima na koji su sada dograðena vrata, a tu su naðeni i ostaci keramike, kostiju špiljskog medvjeda i drugih nalaza iz kamenog doba. Za razgledavanje Gornje špilje osposobljeno je 300 m. Špilje se mogu razgledati po dogovoru sa Službom vodièa, ogranak DinaridiDISKF iz Irinovca. Posjet obim špiljama traje oko jedan sat. Za rasvjetu služe prijenosne akumulatorske svjetiljke. Zanimljivost su lijepe sige, ostaci obrambenog zida i sonda paleontološkog iskapanja. 9. PLITVIÈKE Prolazna špilja Šupljara na Plitvičkim jezerima ŠPILJE Špilje se nalaze na podruèju Nacionalnog parka Plitvièka jezera, neposredno uz jezera i rijeku Koranu. Sada su dostupne samo male polušpilje. Pristup je s prvog, sjevernog, ulaza u park. Ispred slapa Plitvice može se stubama popeti do Gornje Kaluðerove špilje, turistièkom stazom od Sastavaka uz jezero Kaluðerovac doæi do Donje Kaluðerove špilje, špilje Šupljare i Modre špilje, a uz slap Milke Trnine do špilje Milke Trnine i uz Milanovo jezero do polušpilje Pakal. Nažalost zapuštene su Kostelèeva špilja uz Plitvièki slap i špilje uz Koranu nizvodno od Sastavaka. Najveæa od spomenutih je Šupljara, prolazna špilja, vrlo strma, s visinskom razlikom od 80 m. Gornja Kaluðerova špilja je takoðer prolazna polušpilja duga 17 m, a Donja Kaluðerova je polušpilja foto: Alan Čaplar duga 8 m. Modra špilja je duga desetak metara i potopljena. Špilja Milke Trnine je uska špilja duga 32 m, a Pakal je polušpilja duga 3,5 m. Polušpilje se mogu posjeæivati cijelu godinu jer su osvijetljene danjim svjetlom i sve se mogu razgledati za sat i pol vremena. Zanimljivost su špiljski kanali, male sige i pogledi iz špilja na jezera, koja i sama po sebi pružaju prekrasan doživljaj. 10. ŠPILJA SAMOGRAD KOD PERUŠIÆA Špilja je duga 223 m. Turistièka staza provedena je kroz cijelu špilju i sva je na stubama, kojih ima oko 470. Kroz prve dvije treæine špilje silazi se 54 m, a zatim do kraja ima 26 m uspona. Staza prolazi ispod dva sigasta mosta. Špiljski kanal nema odvojaka, a odlikuje se lijepim sigastim saljevima, kupastim stalagmitima bijele i zelene boje, te smeðim stalaktitima. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 190 190 5, 2004 12. CEROVAÈKE ŠPILJE KOD GRAÈACA Ukupna duljina obiju špilja iznosi gotovo 4 km. Gornja je duga 1290 m, a Donja 2682 m. Za turistièki posjet ureðeno je po 700 m u svakoj. Obje špilje obiluju neobièno lijepim ukrasima raznih oblika i boja. Mogu se vidjeti i tragovi davnog života u podzemlju kao što je »medvjeðe brušenje«. Na to ukazuju i mjesta paleontoloških i arheoloških iskapanja. Po bogatstvu ukrasa ovo su najljepše turistièki ureðene špilje u Hrvatskoj. Mogu se razgledati u ljetnim mjesecima svaki dan od 10 do 18 sati, a drugim danima po dogovoru. Posjet svakoj špilji traje oko 45 min, ne raèunajuæi prilaz. Turistièka zanimljivost su goleme dvorane, hodnici, jezerca, mnogo sigastih ukrasa u bojama: stalaktiti, stalagmiti, stupovi, saljevi, kamenice, kristali; mjesta arheoloških iskapanja. Špilje su trenutno privremeno zatvorene zbog sreðivanja administrativnih pitanja. Stube u špilji Samograd foto: Vlado Božić Špilju se može posjetiti samo u dogovoru s vodièem Stjepanom Dasoviæem. Posjet traje 3040 min. Zanimljivost su sigasti ukrasi, naroèito kupasti stalagmiti i saljevi zelene boje, te stalaktiti smeðe boje. 11. ŠPILJA MANITA VELIKE PAKLENICE PEÆ U KLANCU Špilja je duga 175 m i duboka 35 m. Sastoji se od jedne jedine, ali goleme dvorane, pregraðene sigama u tri manje dvorane pune sigastih ukrasa, naroèito saljeva i stalagmita bijele, žute i smeðe boje. Ulazni otvor, probijen umjetno, zatvoren je vratima, a pokraj njih se nalazi kuæica s agregatom za struju. Može se posjetiti u ljetnim mjesecima ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom od 10-13 sati, a u ostale dane po dogovoru s Upravom Nacionalnog parka »Paklenica«. Posjet traje 30 min. Zanimljivost su velike dvorane, sigasti saljevi, stalagmiti i stalaktiti u bijeloj, žutoj i smeðoj boji. Velike kamenice u Donjoj Cerovačkoj špilji foto: Vlado Božić HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 191 5, 2004 191 13. ŠPILJA VRANJAÈA KOD SPLITA Ukupna duljina špiljskih kanala iznosi oko 180 m. Špilja se sastoji samo od dvije velike dvorane. Prva, ulazna dvorana je bez siga. Iz nje se kroz mali prirodni hodnik dolazi u drugu dvoranu, prepunu sigastih ukrasa raznih oblika i boja. Velièina ove dvorane je takva da se, prolazeæi kroz nju kružnim putem, stjeèe dojam kao da se prolazi stalno novim špiljskim hodnicima izmedu velikih sigastih stupova i stalagmita. Od ulaza do druge dvorane potrebno je spustiti se stubama 40 m. Vranjaèu se može posjetiti u ljetnim mjesecima svaki dan od 10-18 sati, a inaèe po dogovoru. Posjet traje oko pola sata. Zanimljivost su sigasti ukrasi, naroèito stalagmiti, stupovi i saljevi u raznim bojama. 14. ZMAJEVA ŠPILJA NA BRAÈU Špilja je duga svega dvadesetak metara, a široka na ulazu 11 m. Na ulazu se nalazi visok zid s rešetkastim željeznim vratima. S lijeve strane špilje, u živoj stijeni, uklesan je lik zmaja, a uza nj, ali i na drugim mjestima u špilji, ima još uklesanih reljefa. U špilji se nalaze ostaci zidova kapelice i nastambi monaha (pustinjaka) koji su tu živjeli u prošlim stoljeæima. Špilju se može posjetiti samo u odreðene dane u dogovoru s vodièem Zoranom Kojiæem. Posjet Zmajeva špilja na Braču Modra špilja foto: Vlado Božić traje 10 - 15 minuta. Špilja je osvijetljena danjim svjetlom. Zanimljivost su reljefi uklesani u stijenama špilje, osobito zmaja te kralja i kraljice, kao i ostaci samostanskih nastambi. 15. MODRA ŠPILJA NA BIŠEVU Špilja je duga 36 m. Glavna dvorana duga je 24 m, a široka 14 m. U dvoranu špilje kroz podvodni otvor prodire danje svjetlo i odbijajuæi se od pjeskovitog dna stvara posebne svjetlosne efekte. Posebno je lijepa modra boja, po kojoj je špilja i dobila naziv. Modru špilju vrijedi posjetiti samo za lijepa vremena, bez valova. Polasci su iz Komiže ili Visa oko 10 sati i prema dogovoru s turistièkim udrugama u Komiži i Visu koje organiziraju posjete. Razgledavanje špilje traje 10-15 minuta, a s dolaskom i povratkom do Komiže oko 3 sata. Zanimljivost su svjetlosni efekti - modrilo, samo za sunèana vremena prije podne, najljepše izmeðu 9 i 11 sati. Nakon razgledavanja Modre špilje preporuèuje se razgledati i ove špilje: Medvidinu špilju na južnom dijelu otoka Biševa, koju se može uz foto: Vlado Božić HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 192 192 5, 2004 vlastito svjetlo razgledati jedino iz brodice, i to u gotovo cijeloj dužini (160 m); Zelenu špilju na otoku Ravniku, istoèno od Visa - razgledavanje iz brodice, osvijetljena je danjim svjetlom; Titovu špilju na otoku Visu osvijetljenu danjim svjetlom te Kraljièinu špilju na Visu, s vlastitom rasvjetom. 16. TALIJANOVA BUžA NA PAGU Talijanova buža je tunel za vodovod izgraðen vjerojatno u I. stoljeæu poslije Krista za potrebe opskrbe pitkom vodom rimskog grada Kisse, današnje Novalje. Tunel se proteže ispod brda Figurice u dužini od oko 1160 m, od èega je danas prohodno 1042 m. Za posjetitelje, zasada, ureðeno je samo nekoliko stotina metara. Tunel ima 8 odzraènika, najviši mjeri 44 m. Tunel je presijecao nekoliko kaverni - prirodnih špilja. Na jednoj cigli može se proèitati natpis AFAESONIA. Voda iz Novaljskog polja tekla je kroz tunel jarkom u podu. Buža se može posjetiti tijekom ljetnih mjeseci svaki dan, a u ostalom dijelu godine po dogovoru s Turistièkom zajednicom. Posjet traje 20 min. Elektriènom rasvjetom osvijetljeno je 300 m tunela. Kroz Talijanovu bužu foto: Vlado Božić U podzemlju Paklenice foto: Vlado Božić Zanimljivost je tunel s jarkom za vodu i tragovi ruènog kopanja dlijetom u živoj stijeni. 17. TUNELSKO SKLONIŠTE »BUNKERI« U KLANCU VELIKE PAKLENICE Podzemni hodnici i dvorane izdubljni su u živoj stijeni radi sklanjanja ljudi u sluèaju atomskog rata, a potom zazidani i nikad korišteni. Sklonište ima više ulaza, od kojih se sada koristi samo jedan. Ukupna dužina svih hodnika i dvorana je 550 m, a posjetitelji razgledaju oko 200 m. U jednom hodniku postavljena je stalna izložba kamenih kipova. Sklonište se može razgledati u ljetnim mjesecima svakodnevno od 16-19 sati bez obzira na broj posjetitelja, a u ostale mjesece po dogovoru s Upravom Nacionalnog parka »Paklenica« (potrebno je barem 20 posjetitelja). Posjet traje 30 minuta. Sklonište je osvijetljeno elektrikom iz agregata na ulazu. Zanimljivost su podzemne dvorane i hodnici, neki veæ djelomièno zasigani. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 193 5, 2004 193 PLANINARENJE PO OTOKU LOŠINJU OSORŠÈICA - ÈAROBNI LOŠINJSKI DIV MIRTA MARCIÆ, Zagreb Veæ mnoga proljeæa privlaèi me bajkovit otok u Kvarnerskom zaljevu, otok Lošinj. Za razliku od drugih otoka Lošinj se istièe svojom prirodnom ljepotom i bujnom vegetacijom. Negdje sam proèitala da na njemu ima više biljnih vrsta nego na cijelom britanskom otoèju! Šetnje kroz divljinu otoka, kroz mirisne borove šume, uz huk valova i cvrkut ptica uvijek me ispune novom snagom. Mnogo je divnih predjela na ovom èudesnom otoku, a jedan od njih je Osoršèica, najviši dio otoka. To je mjesto kamo odlaze pravi ljubitelji netaknute prirode i planinarenja. Tamo sam nakanila poæi i ja. Penjanje stjenovitim, šumovitim, mirisnim stazama, iako naporno, bilo je èarobno. Iz Nere- zina popela sam se na Sv. Mikulu (557 m), gdje se nalazi kapelica po kojoj je vrh dobio ime. Odatle sam ugledala i spremila u sjeæanje vidik duž otoka Lošinja sve do njegove najjužnije toèke te sliku otoèiæa Ilovika. S puta prema vrhu Televrinu spustila sam se oznaèenom stazom do špilje u kojoj je, kako legenda kazuje, pustinjskim životom živio osorski biskup Sv. Gaudencije. Ondje je boravio niz godina èineæi pokoru te je isprosio od Boga milost da na otocima Cresu i Lošinju ne bude zmija otrovnica, a ako koja stigne ona bi uginula. * Autorica ovoga èlanka je 15-godišnja zagrebaèka srednjoškolka, èlanica HPD »Željeznièar« HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 194 194 Penjuæi se osunèanom stazom prema vrhu, u zavjetrini od bure što je toga dana nemilosrdno puhala na drugoj strani grebena, ugledala sam ovce koje su se bez gospodara predale prirodi i slobodi divljine. Došavši na najvišu toèku otoka, vrh Televrin (588 m), osjeæala sam sreæu zbog svog uspjeha. S vrha se protezao velièanstven prizor. Ispred mene su se pružali otoci Unije, Vele i Male Srakane i Susak okruženi morem koje se zrcalilo na suncu, a u daljini se nazirala talijanska obala. Oèarana prizorom sjela sam na stijenu i poèela osluškivati. Vladala je potpuna tišina, spokoj i mir. S vremena na vrijeme zaèulo bi se tek lagano šumorenje vjetra koji se probijao kroz stijene i primorsku makiju što pomalo osvaja vrh. Osjetila sam miris ljekovitog bilja koje je bilo u vrhuncu proljetne cvatnje. Pogled sam zaustavila na velikoj ljubièasto-plavoj površini ljekovite kadulje. Iznenadan krik presjekao je mir i spokoj: ispod mene uz obalu i nad otokom prolijetali su galebovi. Svojom bjelinom isticali su se nad modrim morem na èijoj površini bi se tu i tamo zabijelili pjenušavi valovi, ovèice. NOVA TURISTIÈKA KARTA NP PAKLENICA Izdavaèka kuæa Astroida d.o.o. iz Zagreba, koja izdaje i penjaèke vodièe za Paklenicu i Hrvatsku, izradila je i tiskala novu kartu Paklenice. Karta je izraðena u mjerilu 1:25.000, prema najnovijim podacima zakljuèenima s veljaèom ove godine, a sadrži sve markirane planinarske i biciklistièke staze, turistièke sadržaje, ispravljeno nazivlje, oznake skloništa, znamenitosti, vrhove, naselja, toène granice parka i drugo, a posebno su istaknute zone opasne zbog 5, 2004 Taj kratki predah obnovio mi je snagu i bila sam spremna da poðem dalje kamenitom stazom prema planinarskoj kuæi. Prolazila sam šibana oštrom i hladnom burom kroz suri kamenjar. Jasno je bilo da ovdje gdje brije snažan nezaustavljiv vjetar ne može bujati vegetacija. U daljini sam ugledala planinarsku kuæu, èinilo se kao da je na dohvat ruke, ali trebalo mi je vremena da stignem do nje. Planinarska kuæa Sv. Gaudent (274 m) smještena je iznad drevnoga grada Osora koji se ugnijezdio jednim svojim dijelom na Lošinju, a drugim na otoku Cresu. U kuæi sam se okrijepila toplom juhom, a u svoj planinarski dnevnik utisnula žig koji æe me podsjeæati na nezaboravan izlet na Osoršèicu. U suton toga dana spustila sam se do Osora i vratila u Mali Lošinj. Nakon nekoliko dana vraæala sam se u Zagreb. Prolazeæi autobusom podno Osoršèice zadivljeno sam gledala u tog diva i sa sjetom, ali i veseljem prisjeæala se njegovih staza i krajolika. Tada sam zakljuèila da to neæe biti moj prvi i posljednji susret s tom èudesnom planinom. posljedica rata. Na poleðini karte je tekst o nacionalnom parku na hrvatskom, engleskom, njemaèkom i talijanskom jeziku, ilustriran fotografijama u boji. Format karte je 83 x 57 cm, a tiskana je na kvalitetnom sjajnom papiru i predstavlja pravo osvježenje na tržištu zemljovida korisnih planinarima. Karta se može kupiti u Hrvatskom planinarskom savezu, u Nacionalnom parku Paklenica i u Turistièkoj zajednici opæine Starigrad-Paklenica po cijeni od 44 kune. Tomislav Markoviæ HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 195 5, 2004 195 ŽELJKO POLJAK: ZLATNA KNJIGA HRVATSKOG PLANINARSTVA U Ogulinu je 17. travnja, prigodom sveèanosti poèetka obilježavanja 130. obljetnice hrvatskog planinarstva, predstavljena dugo oèekivana »Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva«. Rijeè je o knjizi koja je, može se to slobodno reæi, kruna svestranog planinarskog rada našeg vodeæeg planinarskog publicista prof. dr. Željka Poljaka. On je za ovo djelo, kroz svoje dugogodišnje planinarsko djelovanje, a i radeæi na knjizi intenzivno više od godinu i pol, marljivo prikupljao povijesnu graðu i napravio izuzetno vrijedan, zanimljiv i sistematièan povijesni prikaz našeg planinarstva. Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva je zapravo svojevrsna planinarska enciklopedija koja obuhvaæa sve planinarske djelatnosti i prati njihov razvitak od poèetaka do danas. Valja reæi da se ova knjiga znatno razlikuje od jedinoga do sada sustavnoga povijesnog prikaza (Povijest hrvatskog planinarstva Vladimira Blaškoviæa, Zagreb, 1975), prvo zato što Blaškoviæeva studija završava s 1949. godinom i, drugo, što opširno i na neponovljiv naèin prikazuje poèetke našeg planinarstva u širokom kontekstu tadašnjih zbivanja i opæih prilika. Prema tome, nova knjiga i knjiga »Hrvatsko planinarstvo« iz 1975. godine posve su razlièite i dobrim dijelom komplementarne. U knjizi je povijesni razvitak prikazan u deset poglavlja i to: Uvod, Preteèe organiziranog hrvatskog planinarstva, Hrvatsko planinarsko društvo, Razdoblje od HPD-a do PSH, Planinarski savez Hrvatske i Hrvatski planinarski savez, Planinarska društva u Hrvatskoj, Regionalno udruživanje, Struène djelatnosti, Planinarske kuæe i drugi objekti od 1878. do danas i Biografski leksikon hrvatskih planinara. Knjiga ima 350 stranica enciklopedijskog formata, a tekst je popraæen s nekoliko stotina povijesnih slika i dokumenata te više raznovrsnih tablica. Na naslovnici je uspjeli snimak Klekove stijene koji je snimio Tomislav Markoviæ. U prvom dijelu knjige obraðena je najranija planinarska povijest prije osnutka planinarske organizacije, sam osnutak i njezino djelovanje do drugoga svjetskog rata. U drugom dijelu knjige posebna je pozornost posveæena radu i uspjesima naših plani- narskih društava, planinarskim kuæama i planinarskim djelatnostima, a u biografskom leksikonu može se naæi 800 biografija najistaknutijih planinara koji su obilježili našu planinarsku povijest. Dio knjige oživljen je atraktivnim slikama u boji koje zorno predstavljaju najveæe uspjehe u svim planinarskim djelatnostima. Svaka djelatnost detaljno je objašnjena; prikazan je njen povijesni razvoj od njenog osnutka s naglaskom na najvažnije dogaðaje, što podrazumijeva podatke o vrsti, mjestu i vremenu dogaðaja te imenima sudionika; opisani su najvažniji problemi s kojima se u svom razvoju susretala odreðena djelatnost i koja su najvažnija dostignuæa. Takoðer, opisano je današnje stanje te djelatnosti, sastavljenna je kronologija najvažnijih dogaðaja, ponegdje dopunjena popisima i tabela- HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 196 196 ma, a sve je ilustrirano mnoštvom fotografija. Tako u knjizi možemo doznati što je planinarenje, što je klasièni alpinizam, što su ekspedicije i što je športsko penjanje. Doznajemo npr. da je prvo penjanje u Hrvatskoj izvela jedna žena - Dragojla Jarneviæ još 1843. godine na stijeni Okiæa; da Gorska služba spašavanja u Hrvatskoj djeluje od 1950; da su na današnjem teritoriju naše države u špilju ušli naši daleki preci još prije oko milijun godina; da je prva planinarska udruga poèela špilje organizirano istraživati 1900; da je kod nas planinarsko skijanje poèelo 1909; da se orijentacija u Hrvatskoj razvila iz patrolnih marševa; da se Vodièka služba poèela razvijati 1953; da su prve planinarske fotografije snimnjene 1884, a prvi planinarski film 1930; da je prvi planinarski put prokrèen 1878. a prvo oznaèavanje planinarskog puta obavljeno 1882; da zaštita prirode ima tradiciju od 1884., da je njena najveæa akcija bila 1997. »S.O.S. za Velebit«, da mnogi planinarski tekstovi spadaju u književnu kategoriju, te da se o 5, 2004 planinarstvu može mnogo saznati na sada suvremenom mediju - Internetu. To su samo neke od brojnih zanimljivih povijesnih crtica o našemu planinarstvu koje se mogu naæi na stranicama Zlatne knjige hrvatskog planinarstva. Ipak, valja istaknuti da glavna vrijednost ove knjige nije gomila podataka i slika, veæ èitko, zanimljivo i pristupaèno pisan tekst. Naime, povijesne knjige èesto predstavljaju dosadno štivo zbog obilja faktografskih podataka i nabrajanja, no ova knjiga to nipošto nije. Naprotiv, to je kapitalno djelo koje æe se godinama tražiti, iznova èitati i citirati u svakom iduæem povijesnom prikazu. Nakladnici knjige su Hrvatski planinarski savez i »Libera Editio«, a knjiga se može nabaviti po cijeni od 200 kuna u Hrvatskom planinarskom savezu, tel. 01/4824-142 i 01/48-23-524, e-mail: hps@inet.hr. Alan Èaplar i Vlado Božiæ NOVE TURISTIÈKE STAZE IZNAD DRVENIKA Uložiti preko 150 radnih dana u jedan planinarski i turistièki projekt nije baš èest sluèaj. Prošlog ljeta je PD »Šumar« uspostavilo suradnju s veæ tradicionalnom akcijom Hrvatske matice iseljenika »Eco-Heritage Task Force 2003« i pomoglo da se pedesetak naših mladih iseljenika pokaže i dokaže dobrovoljnim radom u domovini svojih predaka. Uz nekoliko zadataka na ureðenju vrijednih zbirki u franjevaèkom samostanu u Zaostrogu, mladi su s posebnim zadovoljstvom polazili na rad »u planinu«. A u planini, nakon što smo 2002. uredili i obilježili planinarski dio staze, o èemu je objavljen èlanak u HP 10/2002 na str. 279., probijena je sasvim nova staza, koja povezuje planinarsku stazu s Magistralom, i opet, nakon 30 godina, omoguæuje da se u staro selo Drvenik stigne stazom umjesto cestom. No, kako su naši mladi suradnici bili izuzetno vrijedni, radovi su neplanirano prošireni, pa je ponovno probijena i potpuno zarasla staza prema crkvi sv. Roka, povezani su vrhovi Gradina i Plišivac, po stazi postavljeni diskretni putoNa Drveničkim stinama foto: Branko Meštrić HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 197 5, 2004 197 Meštriæ, uz svesrdnu pomoæ Ivice Kodžomana, Gorana Živkoviæa i Marije Vekiæ, a same radne ekipe vodila je Vedrana Vekiæ, koju smo ukljuèili meðu mlade iseljenike i koja je s njima živjela i radila cijela tri tjedna. Valja dometnuti da je akcija cijelo vrijeme uživo praæena na web-adresi www.pdsumar.hr te da su šumari u samom samostanu uspostavili i održavali internetcaffe, koji je, upravo zbog veza s obiteljima od Novog Zelanda do Èilea i Kanade, bio vrlo tražen i korišten. Uspostavljenu suradnju s Hrvatskom maticom iseljenika namjeravamo nastaviti i oèekujemo da i svake sljedeæe godine jedan od zadataka bude oživljavanje zaboravljenih staza, staza predaka. Branko Meštriæ Pogled prema jugu foto: Branko Meštrić kazi, a na ulazu lijepa ploèa s nazivom, daljinama i shemom podruèja. Ukupno je osposobljeno, što sa za ugodne turistièke šetnje, što sa ozbiljne planinarske pothvate, 6600 metara staza. Nositelj cijelog pothvata »u planini« bilo je PD »Šumar«, staze je izvukao iz guštika zaborava Branko SPELEOLOGIJA NA INTERNETU Poštovano uredništvo, buduæi da redovito pratim vaš èasopis, a s dobrom namjerom, želio bih upozoriti na manje omaške u èlanku »Virtualno planinarsko drustvo - Planinarstvo na Internetu«, na str. 139-142, objavljene u HP 4/2004. Naime, na str. 140 spominje se da je »Prva pisana vijest o internetskim stranicama izašla u HP 1996, na str. 349... », što nije toèno jer sam osobno objavio prvi clanèiæ pod naslovom »Speleologija i planinarstvo na Internetu« u HP 1996, br. 3, na str. 78-79. U èlanku se spominju prvi speleoloski serveri i stranice u Hrvatskoj. Nije tocno da je prva stranica sa speleološkom tematikom pokrenuta 29. sijeènja 1997. godine. Probna stranica je otvorena u sijeènju 1996. godine, a sluzbeno od 1. travnja 1996. godine na adresi http://jagor.srce.hr/~mgarasic/speleo.html. U to je vrijeme malo planinara i speleologa imalo internetsku vezu, ali je ipak kontakt na spomenutu stranicu ostvaren više stotina puta, osobito s onima iz inozemstva. Nije mi želja umanjiti trud i zalaganje pri pripremi spomenutog objavljenog clanka, ali morao sam ukazati na èinjenice kada ste vec objavili podatke koji nisu toèni. Molim Vas da, kada cete imati priliku, ispravite objavljene podatke na zajednièko zadovoljstvo. Mladen Garašiæ HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:53 Page 198 198 30 GODINA PD »NAFTAPLIN« Ove godine PD »Naftaplin« obilježava trideset godina postojanja i rada. Obljetnica æe biti proslavljena s nekoliko znaèajnih dogaðanja sredinom godine. U lipnju bit æe sveèano održan dan društva na Medvednici, a tom prilikom bit æe predstavljeni prigodna monografija i dnevnik obilaznice »30 vrhova za 30 godina«. Takoðer, u lipnju bit æe održan i trodnevni pohod na najviši vrh Hrvatske Dinaru, a u srpnju pohod na najviši planinarski dom Europe Reginu Margheritu (4556 m) na vrhu Punta Gnifetti u masivu Monte Rosa. Organizator i voða obaju pohoda bit æe Tomislav Zorièiæ, a sve obavijesti mogu se dobiti na tel. 098/476-108. Buduæi da se ove godine navršava i 15. obljetnica od postavljanja kontejnera koji služi kao planinarsko sklonište u Šugarskoj dulibi na Velebitu, planiramo obilježiti i taj jubilej - ali radno. Damir Lasiæ DVANAESTI POHOD »KOLIJEVKOM HRVATSKE DRŽAVNOSTI« U povodu Dana grada Kaštela i Dana HPD »Ante Bedalov« 6. i 7. ožujka 2004. održan je pohod planinarskim putom »Kolijevkom hrvatske državnosti«. Rijeè je o pohodu po Kozjaku koji se organizira svake godine, Odmor na putu za Markezinu gredu foto: Josip Pejša 5, 2004 a cilj su kontrolne toèke na tom putu. Ove je godine prvi put pohod vodio preko cijeloga Kozjaka, od Klisa do prijevoja Malaèke, a »Kolijevku« je ovom prigodom prošlo 120 planinara iz planinarskih društava »Ante Bedalov«, »Dubrovnik«, »Obruè«, »Split«, »Mosor«, »Kamenar«, ITC i gospiækog »Željeznièara«. Vremenska prognoza bila je loša, a prijavilo se oko 200 planinara, no sreæom je osvanulo sunèano jutro. Kada smo autobusom stigli na Megdan - Klis veæ su nas tu èekali planinari iz Gospiæa, Šibenika, Dubrovnika te gradonaèelnik Kaštela i naèelnik opæine Klis. Poslije pozdravne rijeèi u ime domaæina, te pozdrava dvaju gradonaèelnika i pjesme maratonca i puèkog pjesnika Marina Banoviæa, kolona od 120 planinara krenula je prema vrhu Markezine grede. Poslije vrha doèekao nas je snijeg, na radost dalmatinskih planinara, a pogotovo djece, te prekrasan vidik na snijegom pokrivene planine Èvrsnicu, Vran, Kamešnicu, Troglav, Dinaru, Svilajui Mosor te na najljepše more na svijetu, otoke, Split i Marjan. Sljedeæi odmor bio je na južnoj strani Bobanove grede, a ruèak na vrhu Svetom Juri, nakon èega smo se preko Svetog Luke uputili do planinarskog doma »Putalj« na noæenje. Sutradan je kraj planinarske kuæe »Pod Koludrom« uprilièen susret s pjesnikom Ivom Cvitiæem, autorom pjesme »Od stoljeæa sedmog«, a potom su svi sudionici pohoda krenuli na Sveti Ivan Biranj i do Malaèke, gdje je èekao ruèak. Za vrijeme dodjele medalja poèela je jaka kiša, koja je ubrzala oproštaj planinara i završetak pohoda. Posebno moramo zahvaliti suradnicima koji su pomogli u ostvarenju programa: dr. Miri Jurinoviæu koji je solo otpjevao himnu, Josipu Žižiæu koji je pomogao oko odabira trase puta i voðenja pohoda, te glavnom vodièu Nikoli Jeliniæu i njegovim pomoænicima Anti Ivanoviæu i Marinu Banoviæu. Mnogo su pomogli još i Milan Martinac i Miro Šiško, Ivo Bedalov, Josip Nekiæ, Tonèi Jurašin, Mario Tadin i Ivan Livaja. Najveæa sreæa je kada možeš i drugima pokazati i nauèiti ih gledati i vidjeti ono lijepo, a to su novi vidici i ljepote naših planina, i zato mislim da je i ova »Kolijevka« izvrsno uspjela. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:54 Page 199 5, 2004 199 uz nazoènost 156 sudionika. Za taj projekt društvo je dobilo potporu od HP i HT, Grada Rijeke, Opæine Jelenje, TZ Jelenje, Hrvatskog voda i PU Prijeka. Sekcija za zaštitu prirode vodila je akciju èišæenja kanjona Rjeèine koja je održana 10. listopada 2003. Društvo je u prošloj godini održalo 92 sastanka na kojima je prisustvovalo 2939 èlanova, a na 30 sastanaka prikazivani su dijapozitivi. Uspješno smo suraðivali s PD »Kamenjak«, »Platak«, »Duga«, »Obruè«, »Bijele stijene«, »Klek«, »Strilež«, Dan »Tikvice« kraj planinarske kuće »Prezdanak« foto: Josip Nikolić »Torpedo« i »Petehovac«, a družili smo se i s PD SP i ST »Ljubljana«. Josip Pejša Ugostili smo planinare iz Celja i Osijeka koje smo DAN »TIKVICE« PODNO ÈARDAKA vodili na Uèku, a planinare iz Novog Vinodolskog ŠetHPD »Tikvica« iz Županje proslavilo je 14. ožujka nicom uz Rjeèinu. Takoðer, na planinarske izlete vodili osmu godišnjicu djelovanja koje je poèelo s aktivnim smo uèenike OŠ »Podmurvice« (396 uèenika). radom u srpnju 1996. godine. Sveèani dio proslave Mirjana Nadalin održan je kraj planinarske kuæe »Prezdanak« (210 m) u Dilju, uz nazoènost oko 60 èlanova društva, gostiju i lovaca. Ovom je prigodom mr. Milivoj Rihtariæ uruèio u ime HPS-a priznanja najzaslužnijim èlanovima društva: Emiliji Markoviæ, Dragici Šimiæ, Mladenu Stjepanoviæu, Josipu Nikoliæu, Vjekoslavu Tkalcu i Josipu Dominikoviæu. Planinarski dio programa upotpunjen je ugodnom šetnjom od tri sata hoda do vrha Èardaka (421 m) i nazad po svježe obnovljenim markacijama, a potom je slijedio zajednièki ruèak uz svirku tamburaškog sastava »Contra« iz Županje. Od Èardaka do raskrižja na Meði oznake su obnovili markacisti PD »Dirov brijeg« iz Vinkovaca, a od Meðe preko Prezdanka do sela Vrhovina markacisti HPD »Tikvica«. Berislav Tkalac SKUPŠTINA PD HPT »UÈKA« PD HPT »Uèka« iz Rijeke u proteklom razdoblju bilo je vrlo aktivno. Tijekom prošle godine organiziran je 121 izlet s ukupno 5160 sudionika. Kao jednu od središnjih društvenih akcija organizirali smo Memorijal »Boris Bogeviæ« stazom Zvoneæe - Lome - Jelenjak - Veli Brgud, na kojem je sudjelovalo 256 planinara. Sekcija za markiranje i obnavljanje planinarskih putova i staza uredila je novu stazu od Kastva do izvora Rjeèine, dugu 16,5 km, te vodila brigu o ukupno 24 planinarske staze koje su povjerene našem društvu. Nova šetnica Kastav izvor Rjeèine sveèano je otvorena 21. listopada 2003. HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:54 Page 200 200 IZ RADA SLAVONSKOG PLANINARSKOG SAVEZA Prošle godine obilježena je èetrdeseta obljetnica Slavonskog planinarskog saveza, pa vrijedi kratko podsjetiti na neke osnovne povijesne èinjenice i ljude vezane uz djelovanje ovoga regionalnog planinarskog saveza. Tradicija povezivanja slavonskih planinara seže u 1935. godinu kada je na Jankovcu održan »Dan planinara Slavonije«, a prvi »Slet slavonskih planinara« održan je u Velikoj 1956. godine. U Osijeku je 1963. godine, prema tadašnjim odredbama Statuta PSH-a osnovan Planinarski savez kotara Osijek. Za prvog predsjednika izabran je Kamilo Firinger, za tajnika Miro Matoševiæ, a za blagajnika Ivan Slavièek. Od 1965. Savez mijenja ime u Planinarski odbor Slavonije (POS), a 1967. POS seli sjedište iz Osijeka u Požegu. Tada je za predsjednika izabran prof. Antun Petkoviæ, a za tajnika Žarko Baèikin. Poslije POS ponovno svoje sjedište vraæa u Osijek, a na èelu su mu bili od 1984. Josip Muha kao predsjednik, Ðorðe Baliæ kao tajnik, te Josip Jung kao blagajnik. Stvaranjem samostalne Hrvatske POS je preimenovan u SPS. Najvažnija akcija prošle godine bila 28. Dan (Slet) slavonskih planinara koji je 5, 2004 održan 12. listopada na Klašnicama na Požeškoj gori u organizaciji HPD »Klikun« iz Pleternice. Jedna je od glavnih zajednièkih zadaæa slavonskih planinara briga o Slavonskom planinarskom putu (SPP). To je obilaznica potkovastog oblika koja poèinje u Pakracu, završava u Daruvaru, a ima 20 KT. Prvi put je otvoren 27. srpnja 1957., a drugi put 1. srpnja 2000. kada je izdan i novi dnevnik. Drugo prošireno izdanje dnevnika izašlo je krajem prošle godine, a može se naruèiti od Otmara Tosenbergera (PD »Ðakovo«, 31400 Ðakovo, M. Maruliæa 14) ili na tel. 031/814-119, mob. 091/18-14-119 za 25 kn. Može ga se takoðer nabaviti i u Hrvatskom planinarskom savezu. Sve dionice SPP-a su markirane, ali zbog šumosjeèe i vjetroloma uputno je raspitati se prije obilaska o stanju putova. U tijeku je postavljanje kutija za žigove i žigova na kontrolnim toèkama koje ih nemaju. O markacijama na dionici SPP-a koja prolazi kroz Park prirode »Papuk« ubuduæe æe se brinuti djelatnici Parka. Nedavno je izdan zemljovid Parka koji se može nabaviti po cijeni od 15 kuna (obavijesti na telefon 034/313-030 u ispostavi Javne ustanove Park prirode Papuk u Velikoj). Od zajednièkih akcija slavonskih društava u 2004. godini izdvajamo Izbornu skupštinu SPS-a koja æe se održati 22. svibnja, te 29. Dan slavonskih planinara 3. listopada na jezeru Boroviku kod istoimene planinarske kuæe. Ove æe godine organizator biti PD »Ðakovo« koje obilježava 25. obljetnicu rada. Berislav Tkalac PROJEKCIJE DIJAPOZITIVA S KILIMANJARA I ACONCAGUE Pred više od stotinu planinara, u Gospiæu je u ožujku održana prezentacija fotozapisa s nedavnog pohoda na najviši vrh Afrike. Najprije je otvorena izložba fotografija s pohoda, a potom su slijedile video i dijaprojekcije. Projekcijama Gospiæana pridružili su se i splitski visokogorci HPD »Mosor«, Split koji su prikazali zanimljiv uspon na Aconcaguu, a koja je Gospiæanima u planu iduæih godina. Projekcijama su nazoèili sudionici uspona na Aconcaguu: proslavljeni hrvatski alpinist Stipe Božiæ, njegov sin Joško, Frane Bebiæ i Hrvoje Dujmiæ. Tomislav Èaniæ RAD PLANINARSKIH KUÆA PD »ŽELJEZNIÈAR« Planinarska kuæa »Vila Velebita« na Baškim Oštarijama bit æe stalno otvorena u mjesecima lipnju, srpnju i kolovozu. U svibnju i rujnu kuæa æe biti otvorena vikendima, a u ostalim mjesecima radit æe prema najavama grupa. Za rezervacije i najave dolaska u kuæu HP 05-2004.qxd 27.4.2006 6:54 Page 201 5, 2004 treba nazvati voditelja kuæe Milana Marasa na mobitel 098/245-855 ili predsjednika PD »Željeznièar« Tomislava Èaniæa na tel. 098/96-10-042. rena, u rujnu takoðer vikendima, a ostalim mjesecima po najavi. Zainteresirani za boravak u Kuginoj kuæi mogu se najaviti Tomislavu Rukavini na tel. 098/245-319. Kugina kuæa sa stalnim dežurstvima poèinje u lipnju vikendima, u srpnju i kolovozu bit æe stalno otvo- Tomislav Èaniæ HP 01-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:01 Page 8
