150 HAZU spomenica

Transcription

150 HAZU spomenica

—
ACADEMIA SCIENTIARUM
ET ARTIUM CROATICA
—
UREDNIý.I OD%OR
MILAN MOGUŠ
predsjednik
SLA9.O C9ETNIû
glavni tajnik
SLO%ODAN .AŠTELA
þlan Uprave
TOMISLA9 RAU.AR
tajnik Razreda za društvene znanosti
.SENO)ONT ILA.O9AC
tajnik Razreda za PatePatiþke ¿ziþke i
kemijske znanosti
äEL-.O .UûAN
tajnik Razreda za prirodne znanosti
=9ON.O .USIû
tajnik Razreda za medicinske znanosti
3ETAR ŠIMUNO9Iû
tajnik Razreda za ¿lološke znanosti
NI.OLA %ATUŠIû
ANTE STAMAû
tajnik Razreda za knjiåevnost
ANTE VULIN
tajnik Razreda za likovne umjetnosti
.ORAL-.A .OS
tajnica Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju
MIR.O =ELIû
tajnik Razreda za teKniþke znanosti
)RAN-O ŠAN-E.
glavni urednik
ACO =RNIû
tajnik Uredniþkog odbora
—
Redakcija završena 31. prosinca 2010.
—
+RVATS.A A.ADEMI-A
=NANOSTI I UM-ETNOSTI
—
=AGRE% 2011.
10 +A=U — 3rigodni plakat — Autor %oris %uüan
—
SADRäA-
—
PROSLOV.........................................................................
7
—
CILJEVI I ZADACI HAZU...........................................
9
—
POVIJESNI PREGLED..................................................
Osnutak (1861.) i počeci djelovanja Akademije
(1866.)..............................................................................
Povijesne pretpostavke osnivanja Akademije….........
Djelovanje Akademije u Austro-Ugarskoj Monarhiji
(1866. – 1918.).………………..............................……
Akademija između dva svjetska rata
(1918. – 1941.).................................................................
Razdoblje Drugoga svjetskog rata
(1941. – 1945.).................................................................
Akademija u razdoblju 1947. – 1990. ..........................
Akademija u Republici Hrvatskoj
(1991. – 2000.).................................................................
Hrvatska akademija u 21. stoljeću
(2001. – 2010.).................................................................
Međunarodna suradnja (2001. – 2010.)
Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Knjižnica
Nakladnička djelatnost
Izdavački projekti
Financiranje Akademije (2001. – 2010.)......................
Akademijina zdanja........................................................
Realizirani kapitalni projekti
Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti....
—
RAZRED ZA DRUŠTVENE ZNANOSTI...................
Povijesne znanosti...........................................................
Arheologija......................................................................
Povijest.............................................................................
Doprinos zavodā Akademije proučavanju
nacionalne povijesti........................................................
Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za
povijesne i društvene znanosti u Zagrebu
Zavod za povijesne i društvene znanosti u
Rijeci s Područnom jedinicom u Puli
Zavod za povijesne znanosti u Zadru
Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku
Odsjek za arheologiju Zavoda za povijesne i
društvene znanosti u Zagrebu
Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Splitu
13
14
14
Pravne znanosti............................................................... 72
Jadranski zavod u Zagrebu
Kabinet za pravne, političke i sociološke znanosti
„Juraj Križanić“
Znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i
vladavinu prava
Sociologija........................................................................ 81
Politologija....................................................................... 82
Filozofija........................................................................... 83
Ekonomske znanosti....................................................... 85
Demografija..................................................................... 91
Etnologija......................................................................... 93
15
17
19
21
26
32
44
45
47
49
53
55
58
63
—
RAZRED ZA MATEMATIČKE, FIZIČKE I
KEMIJSKE ZNANOSTI……......................................... 95
Matematika...................................................................... 98
Fizika................................................................................ 101
Kemija.............................................................................. 105
Zavod za povijest i filozofiju znanosti
—
RAZRED ZA PRIRODNE ZNANOSTI...................... 113
Prirodne znanosti u Akademiji prije osnivanja
današnjeg Razreda………............................................. 114
Rad u doba i nakon osnutka Razreda za prirodne
znanosti……................................................................... 117
Zavodi i centri u djelokrugu Razreda.......................... 131
Znanstveno vijeće za prirodoznanstvena
istraživanja Jadrana
Znanstveno vijeće za daljinska istraživanja
—
RAZRED ZA MEDICINSKE ZNANOSTI …....…… 135
Javna predavanja i znanstveni skupovi u organizaciji
ili suorganizaciji Razreda….....................................…. 138
Odbor za alergologiju i kliničku imunologiju i
biološke preparate
Odbor za animalnu i komparativnu patologiju
Odbor za aterosklerozu
Odbor za medicinsku etiku
Odbor za kardiovaskularne bolesti
Odbor za medicinsku leksikografiju
Odbor za medicinu rada, športa i zdravstvenu
ekologiju
Odbor za genomiku i proteomiku u onkologiji
Odbor za parodontne bolesti
Odbor za tumore
Kabinet za istraživanje i standardizaciju
imunoloških supstancija
Odsjek za povijest medicinskih znanosti Zavoda
za povijest i filozofiju znanosti
150 +A=U — Sadråaj
—
RAZRED ZA FILOLOŠKE ZNANOSTI……..................149
Kroatistika i slavistika......................................................... 152
Leksikografija ...................................................................... 156
Akademija i glagolitika.....................................…………. 160
Dijalektologija ..................................................................... 166
Onomastika.......................................................................... 168
Etimologija .......................................................................... 170
Balkanologija....................................................................... 171
Klasična filologija................................................................ 172
Književna povijest............................................................... 174
Orijentalistika……………...................................………. 177
Zavod za lingvistička istraživanja
—
RAZRED ZA KNJIŽEVNOST ......................................... 181
Razdoblje 1860. – 1940. ..................................................... 182
Razdoblje 1941. – 1946. ..................................................... 183
Razdoblje 1947. – 1965. ..................................................... 184
Razdoblje 1966. – 1990. ..................................................... 185
Razdoblje 1991. – 2000. ..................................................... 187
Razdoblje 2001. – 2010. ..................................................... 191
—
RAZRED ZA LIKOVNE UMJETNOSTI......................... 197
—
RAZRED ZA GLAZBENU UMJETNOST I
MUZIKOLOGIJU............................................................... 213
Razdoblje 1919. – 1947. ..................................................... 214
Kratko međuvrijeme 1948. – 1953. .................................. 215
Razdoblje od 1954. do kraja sedamdesetih
godina 20. stoljeća............................................................... 216
Od osamdesetih godina do kraja 20. stoljeća.................. 220
Nakon godine 2000. ..............................................……… 225
—
RAZRED ZA TEHNIČKE ZNANOSTI........................... 229
Članovi iz područja tehničkih znanosti prije
osnutka Razreda za tehničke znanosti…..........................230
Razdoblje 1997. – 2010. …................................................. 231
Znanstvenoistraživačke djelatnosti…............................... 232
Rezultati znanstvenih istraživanja članova Razreda....... 234
Objavljene knjige i znanstvene studije............................. 236
Odbor za istraživačku e-infrastrukturu Hrvatske
Međunarodni komitet za istraživanje boksita,
glinice i aluminija (ICSOBA)
Znanstveno vijeće za energetiku
Znanstveno vijeće za naftu
Znanstveno vijeće za pomorstvo
Znanstveno vijeće za promet
Znanstveno vijeće za tehnološki razvoj
—
INTERDISCIPLINARNI ZAVODI.................................. 242
Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u
Bjelovaru …......................................................................... 242
Antropološki centar Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti u Dubrovniku.............................................…. 243
Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku............. 245
Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Požegi............... 247
Zavod za znanstveni rad u Varaždinu.............................. 247
—
ORGANIZACIJSKA STRUKTURA AKADEMIJE........ 249
Odjeli / razredi..................................................................... 250
Znanstvenoistraživačke, umjetničke i ostale jedinice.... 252
Zemljovid Republike Hrvatske / Akademijine
znanstvenoistraživačke jedinice
—
POVIJESNI PREGLED ČLANSTVA U
AKADEMIJI........................................................................ 255
Kategorije članstva u Akademiji........................................ 256
Predsjedništvo Akademije (mandat od 1. siječnja 2011.
do 31. prosinca 2014.)......................................................... 259
Članovi Predsjedništva, redoviti i dopisni članovi te
članovi suradnici na dan 31. prosinca 2010. ................... 261
Predsjedništvo
Redoviti članovi
Dopisni članovi
Članovi suradnici
Umrli članovi od osnutka do 2010. godine
Utemeljitelj i pokrovitelj Akademije Josip Juraj
Strossmayer.......................................................................... 279
Časništvo Akademije.......................................................... 281
Predsjednici
Potpredsjednici
Tajnici / glavni tajnici
Gospodarstveni tajnici
Književni tajnici
Predstojnici / tajnici razredā
Tajnici Akademije
—
SUMMARY ……….......................................................…. 319
Academy Departments
Scientific research units, museums and galleries,
and other units of the Croatian Academy of
Sciences and Arts
Map of the Republic of Croatia / Croatian
Academy scientific research units
Academy membership categories
—
PROSLOV
+rvatska akademija znanosti i umjetnosti koja
ove godine proslavlja 150. obljetnicu utemeljenja
najviša je znanstvena i umjetniþka ustanova u Republici +rvatskoj =akon o Akademiji þl. 1..
-osip -uraj Strossma\er biskup bosanski i srijemski s rezidencijom u Ĉakovu u duKu gesla Prosvjetom k slobodi na sjednici %anske konIerencije
10. prosinca 1860. dao je poticaj za utemeljenje
Akademije predavši banu Šokþeviüu zakladni list
na 50.000 Iorinti. Osnivanje Akademije u Saboru
je sluåbeno pokrenuto 29. travnja 1861. a sluåbeno
je potvrÿena 4. oåujka 1866.
Povijesnom izjavom da „Athena bijaše malahan grad stara Grþka što se prostora tiþe neznatna pak se ipak Athena i stara Grþka s umnih i
moralnih sila svojih na sve strane svieta proslavi
niti üe joj igda slava potamnjeti « Stari Rim veü
odavna poginu ali ne poginu slava staroga Rima´
Strossma\er je saborske zastupnike podsjetio na to
da „Akademija znanosti pretpostavlja sveXþiliãte
stjecište mladih ljudi koji bi se za višu duševnu
radnju udesili i osposobili´ što üe +rvatski sabor
11. oåujka 1869. sankcionirati zakonskim þlankom
„ob utemeljenju sveuþilišta u glavnom gradu =agrebu´ a uþeni biskup i veliki dobrotvor hrvatskog naroda darom od 50.000 Iorinti baš kao i
na primjeru Akademije potaknuti akciju javnog
prikupljanja materijalne osnove za otvaranje prvog
modernog +rvatskoJ sveXþiliãta.
O radu i javnom djelovanju Akademije koja je
u 150-godišnjoj povijesti prevladala mnoge „Sc\lle
et Charibde³ dosad su objavljene þetiri prigodne
spomen-knjige u povodu stote 1966. i sto dvadesete 1986. obljetnice djelovanja u godini preustroja 1991. i o desetoj obljetnici djelovanja pod
nacionalnim imenom 2001..
Uredništvo
—
7
—
8
150 HAZU — Ciljevi i zadaci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
—
CIL-EVI I ZADACI HRVATS.E
A.ADEMI-E ZNANOSTI I UM-ETNOSTI
—
9
150 HAZU — Ciljevi i zadaci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
"
!
9
"
!
"
"
!
8
;
"
"
#
"
#
!
<
"
$
Akademija mora u nekim situacijama djelovati kon"
'
"
'
!
!
$
!
!
=
!
!
>
na uloga Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
"
"
"
!
?
!
>
$
"
$
Ove, 2011., godine Akademija slavi svoj 150.
!
"
"
!
#
!
"
"
"
"
"
!"
!
i svijetu. Akademija je eminentno nacionalna institu!
$
%
&
!!
"
!
'
"
!
"
"
(
"
)
'
!
!
!
!
"
!
dominacije.
*+/
!
(*34*
6
7/**)
"
!
!
"
!
&!
8
"
9
:
'
%
*+
7/**
%
@"
—
10
—
ZVON.O .USIû
)oto Sanja Ribariü Vijenac
predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
—
11
—
12
150 HAZU — Povijesni pregled
—
POVI-ESNI PREGLED
—
13
puta veüi iznos od onoga koji je dao Strossma\er
i premašila je 160.000 Iorinti. Prilozi su pritjecali
sa svih strana Hrvatske. Ta se glavnica na isti naþin dalje poveüavala pa je bilo oþito da osnivanje
akademije onakve kakvu je predloåio Strossma\er
hrvatski narod u cijelosti odobrava iako je u mnogim drugim pitanjima bio razjedinjen. %iskup -osip
-uraj Strossma\er ujedno izraåava åelju da bi se u
akademiji „imali stjecati svi bolji umovi « da
vieüaju kojim bi se naþinom imala najpreþe stvoriti
jedna narodna knjiga na slovjenskom jugu i kako
bi imala uzeti u svoje okrilje sve struke þovjeþje
znanosti“.
Novoizabrani Hrvatski sabor sastao se 15. travnja 1861. te je veü 29. travnja iste godine jednoglasno prihvatio prijedlog -osipa -urja Strossma\era
da se osnuje -XJoslaveQska akademija ]QaQostiK
i XmjetQostiK %iskupov je prijedlog jednodušno
prihvaüen. Tada je Strossma\er u Saboru odråao
govor u kojem zahvaljuje na prihvaüanju njegova
prijedloga uz poziv na osnivanje Sveuþilišta u Zagrebu. Sabor je na sjednici od 29. srpnja 1861. zakljuþio da se novoosnovana Akademija stavlja pod
zaštitu Sabora. Sabor je osim njezine zaklade namijenio Akademiji godišnju potporu i kuüu Narodni
dom te „narodni muzej i knjiånicu za pripomoü u
nauþnih istraåivanjih“. Tada su prihvaüena a tek
kasnije potvrÿena Pravila koja je pripremio poseban odbor s jasnim odreÿenjem Akademijine svrhe
i ustroja. Veü se u 2. þlanku navodi da „Akademija
jest naprama dråavnoj upravi tielo samostalno“.
Odlukom Hrvatskoga sabora od 29. travnja
1861. poþele su se ostvarivati velike Strossma\erove zamisli i narodne åelje. Zato taj datum obiljeåavamo kao poþetak naše Akademije unatoþ þinjenici što je zbog posebnih interesa beþkih politiþkih
þimbenika car i kralj )ranjo -osip I. tek nakon pet
godina dana 4. oåujka 1866. odobrio pravila o
-ugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
Ta su pravila ostala nepromijenjena sve do propasti
Austro-Ugarske Monarhije.
Hrvatski je sabor 12. oåujka 1866. predloåio
kralju na potvrdu prvih 16 pravih þlanova Akademije od kojih je kralj potvrdio 14. To su bili -anez
%leiZeiss Mirko %ogoviü Vatroslav -agiü Ivan
—
OSNUTA. 1861. I POýECI D-ELOVAN-A
A.ADEMI-E 1866.
-oš u prvoj polovici 19. st. u samim poþecima
Hrvatskoga narodnoga preporoda koji je ideju naroda suprotstavio tada aktualnomu carskomu apsolutizmu javila se zamisao o utemeljenju 8þeQoJa
drXåtva ]a QjeJovaQje SrosvČte QarodQim je]ikom.
Iznio ju je Tomaš Mikloušiü 1821. u knjizi ,]bor
dXJovaQj vsakoverstQeK a ponovio i razradio voÿa
Hrvatskog narodnog preporoda Ljudevit Gaj u tjedniku 'aQiFa 1836. godine. Ideju je odmah podråao
Hrvatski sabor svojim zakljuþkom iz iste godine.
.ako taj zakljuþak nije bio prihvaüen Sabor je svoj
zakonski prijedlog obnavljao 1843. 1845. i 1847.
godine. Revolucija 1848. pa obnova apsolutizma
sljedeüih deset godina uz ukidanje Ustava i Sabora odgodili su nastavak akcije za daljnjih trinaest
godina. U tomu je razdoblju bilo dopušteno jedino
djelovanje 'rXåtva ]a jXJoslaveQskX Soviest i stariQe što ga je s potporom banskoga vijeüa 1850.
osnovao Ivan .ukuljeviü Sakcinski.
—
POVI-ESNE PRETPOSTAV.E
OSNIVAN-A A.ADEMI-E
Neposrednu akciju za osnivanje akademije
znanosti i umjetnosti zapoþeo je 1860. -osip -uraj
Strossma\er biskup ÿakovaþki bosanski i srijemski koji je banu -osipu Šokþeviüu predao zakladni list na 50.000 Iorinti za osnivanje Akademije
uz popratno pismo u kojemu kaåe „Narodna je
knjiga i glavni plod duha svakoga naroda i glavno promicalo njegova razvitka paþe u nesretnih
okolnosti javnoga åivota jedino sidro koje ga od
propasti þuva.³ Tom je darovnicom ispunjen uvjet
postavljen 1847. godine da se prije poþetka rada
8þeQoJa drXåtva osiguraju sredstva u tu svrhu.
Za godinu dana glavnica je narasla na više od tri
—
14
svoje smrti 1905. godine a Raþki predsjednik od
1866. do 1886. dakle punih dvadeset godina. .ad
je 16. prosinca 1885. )ranjo Raþki bio po sedmi
put izabran za predsjednika ban .huen Hpdervir\
tek je nakon godinu dana 20. prosinca 1886. obavijestio Akademiju da kralj uskraüuje potvrdu toga
izbora pozivajuüi je da pristupi novom izboru svoga predsjednika. Razlozi su dakako bili politiþki.
Na skupnoj sjednici Akademije 2. sijeþnja
1887. zakljuþeno je da se izbor novoga predsjednika izvrši na prvoj buduüoj glavnoj skupštini koja üe
se odråati krajem tekuüe godine. Na toj je skupštini
2. prosinca 1887. u dogovoru sa Strossma\erom za
predsjednika Akademije po osmi put izabran )ranjo
Raþki a kako se on na izboru odmah zahvalio izabran je bio Pavao Muhiü. Nakon njega predsjednici
su Akademije bili -osip Torbar 1890. ± 1900.
Tade Smiþiklas 1900. ± 1914. i Tomislav Maretiü
1914. ± 1918..
%iskup Strossma\er bio je u stalnome sukobu
s maÿarskim predstavnicima i vlastima pa je razumljivo što su tadašnje vlasti odluþile poduzeti
energiþnije korake. Pripremalo se naime ukidanje
-ugoslavenske akademije i stvaranje nove koja bi
u potpunosti bila podreÿena maÿarskim vlastima i
utjecajima. O tome je Raþki pisao Strossma\eru
„Misli se predloåiti Saboru osnovu kojom se -ugoslavenska akademija raspušta te ujedno osniva µ.raljevska hrvatska akademija¶... Poslije
25-godišnjeg upornog i uspješnog rada ovako se
kani postupiti sa zavodom toli zasluånim -a ne
bih dakako htio biti þlanom hrvatsko-maÿarske
akademije.“ Ideja o hrvatsko-maÿarskoj akademiji
ipak se nije ostvarila.
Djelatnost Akademije obuhvaüala je znanstvena istraåivanja te sabiranje i izdavanje znanstvene
graÿe a teåište je tada bilo na jezikoslovlju i povijesti. U tome je bio posebno aktivan prvi predsjednik )ranjo Raþki koji se pokazao izvrsnim
organizatorom znanstvenoga rada. Pod njegovim
vodstvom pokrenute su i ureÿivane mnoge Akademijine edicije i publikacije. Tako je u prvih 25
godina postojanja Akademija objavila 241 knjigu
što je za ono vrijeme bio izuzetan rezultat. Naime
Akademija je od osnivanja najveüu pozornost po-
—
D-ELOVAN-E A.ADEMI-E U
AUSTRO-UGARS.O- MONARHI-I
1866. ± 1918.
Prvih nekoliko desetljeüa rada -ugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti moåe se nazvati
razdobljem Strossma\era i Raþkoga. Tada se Akademija postupno razvijala u uglednu znanstvenu
ustanovu koja je uspostavljala suradnju sa svim
postojeüim europskim akademijama. Strossma\er
je naime bio pokrovitelj Akademije od 1866. do
—
15
.ukuljeviü Sakcinski Šime Ljubiü Antun Maåuraniü Pavao Muhiü )ranjo Raþki -ovan Subotiü
-osip Schlosser .lekovski %ogoslav Šulek -osip
Torbar AdolIo Veber Tkalþeviü i äivko Vukasoviü.
Od potvrÿenih þlanova izbor nisu prihvatili Ivan
.ukuljeviü Sakcinski i Antun Maåuraniü o þemu
postoje razliþita mišljenja.
Na svojoj prvoj sjednici 26. svibnja 1866. nakon što su þlanovi Akademije prihvatili Poslovnik
izabrali su -osipa -urja Strossma\era za pokrovitelja a istaknutoga hrvatskog povjesniþara )ranju
Raþkoga za predsjednika.
Da bi se popunio predviÿeni broj þlanova Akademije Sabor je 4. prosinca 1866. izabrao þetvoricu novih þlanova Ĉuru Daniþiüa Matiju Mesiüa
Mirka Šuhaja i Ljudevita Vukotinoviüa.
Oþito je da se u ono doba zamišljalo da üe novoosnovana Akademija biti zajedniþka Akademija
svih naroda na slavenskom jugu što potvrÿuje i
njezin sluåbeni latinski naziv AFademia sFieQtiarXm et artiXm 6lavorXm meridioQaliXm. To se meÿutim nije ostvarilo jer su ubrzo nakon osnivanja
-ugoslavenske akademije utemeljene %ălJarska
akademia Qa QaXkite 1869. i 6rSska kraljevska
akademija 1887..
%uduüi da je u dosadašnjim spomenicama
Akademije njezin rad prikazan podrobnije ovdje se
samo pregledno osvrüemo na spomenuto razdoblje
od osnutka do 2000. godine dok rad u posljednjem
desetljeüu 2001. ± 2010. prikazujemo detaljnije.
(1866. Mirko %ogoviü (1866. AdolIo Veber Tkalþeviü (1866. Mirko Šuhaj (1867. %altazar %ogišiü
(1867. -anko -urkoviü (1867. %oåidar Petranoviü
(1867. -aromir HanČl (1874. )ran Vrbaniü (1876.
.osta Vojnoviü (1890. Antun %auer (1899. Ĉuro
Arnold (1899. Milivoj Mauroviü (1915. Milan
.reser (1918. i Vladimir Maåuraniü (1918..
U 0atematiþko-SrirodoslovQom ra]redX bili su
pravi þlanovi: -osip Schlosser .lekovski (1866.
-anez %leiZeis (1866. %ogoslav Šulek (1866.
-osip Torbar (1866. äivko Vukasoviü (1866. Ljudevit Vukotinoviü (1867. Spiro %rusina (1874.
Ĉuro Pilar (1875. .arlo Zahradnik (1879. Vinko DvoĜak (1883. Gustav -aneþek (1887. Mijat
.išpatiü (1893. Andrija Mohoroviþiü (1898. Vladimir Variüak (1904. Dragutin Gorjanoviü-.ramberger (1909. i -uraj Majcen (1909..
Osim toga u to je doba Akademija imala 37
dopisnih þlanova.
Na þelu svakoga razreda stoji predsjednik
koji se bira „izmeÿu pravih þlanovah Akademije“.
Akademija je raspolagala bogatom znanstvenom
knjiånicom dragocjenim arhivom rukopisa i listinama te novom zgradom palaþom -ugoslavenske
akademije. Poþela se graditi u kolovozu 1877. a
završena je ljeti 1880. u stilu ¿rentinske renesanse
po Strossma\erovoj åelji.
U palaþi je bila smještena tek osnovana Strossma\erova galerija starih majstora koja se u poþetku sastojala samo od biskupove donacije: 256
umjetnina od toga ponajviše slika. .ad je otvorena
za javnost 1884. godine imala je 284 umjetnine.
Prigodom otvaranja Galerije biskup je Strossma\er
nadopunio zbirku kodeksom /iber 2I¿Fii %eatae
0ariae 9irJiQis iz 15. stoljeüa. Prvi je ravnatelj
Galerije bio Izidor .ršnjavi (1883. ± 1888. a zatim )ranjo Raþki (1888. ± 1894. Nikola Mašiü
(1894. ± 1902. pa -osip %runšmid (1902. ± 1920..
)undus se Strossma\erove galerije postupno poveüavao u prvome redu darovnicama. Tako je došao
na 379 djela likovnih ostvarenja majstora od 15.
do 20. stoljeüa.
Cjelokupna djelatnost -ugoslavenske akademije tijekom prvih pola stoljeüa njezina djelovanja
u osnovi je bila u skladu s programom što su ga
sveüivala izdavaþkoj djelatnosti. I onda se kao i
danas smatralo da znanstveni i umjetniþki rad moåe
dobiti taj epitet samo onda ako je dostupan javnosti.
Odmah po osnivanju Akademije zakljuþeno je
da se poþne objavljivati periodiþna publikacija Rad
-XJoslaveQske akademije ]QaQosti i XmjetQosti kao
temeljna publikacija novoosnovane institucije pa
je veü 1867. godine objavljena prva knjiga Rada.
U toj se publikaciji objavljuju znanstvene studije i
prilozi þlanova Akademije ali i drugih znanstvenika.
U drugom Akademijinu nizu naslovljenom
0oQXmeQta sSeFtaQtia Kistoriam 6lavorXm meridioQaliXm objavljuju se povijesni dokumenti i listine. Prvi je svezak izašao iz tiska 1868. godine dok
se u treüem nizu naslovljenom 6tariQe objavljuju
povijesne studije. Prvi je svezak objavljen 1869.
U prvim su se desetljeüima zapoþele izdavati
i druge serije: /jetoSis (koji postaje Akademijin
administrativni glasnik 'jela -XJoslaveQske akademije i 0oQXmeQta KistoriFo-iXridiFa 6lavorXm
meridioQaliXm.
Rad na RjeþQikX KrvatskoJa ili srSskoJa je]ika
povjeren je Ĉuri Daniþiüu prvom Akademijinu tajniku. Graÿa je skupljena iz svih dostupnih pisanih
izvora a prvi je svezak tiskan 1880.
Iako su prema pravilniku Akademije bila predviÿena þetiri razreda u poþetku su djelovala samo
tri razreda: +istoriþko-¿loloJiþki )iloso¿þko-jXridiþki i 0atematiþko-SrirodoslovQi ra]red
U +istoriþko-¿loloJiþkom ra]redX našli su se
ovi pravi þlanovi (u zagradama godina izbora: Vatroslav -agiü (1866. )ranjo Raþki (1866. Šime
Ljubiü (1866. Ĉuro Daniþiü (1867. Matija Mesiü
(1867. Ivan %erþiü (1867. )ran .urelac (1867.
Petar Matkoviü (1867. )ranjo Markoviü (1870.
Armin Paviü (1874. Lavoslav Geitler (1874.
Ivan Tkalþiü (1875. Matija Valjavec (1876. )ranjo Mai[ner (1882. Natko Nodilo (1882. Tadija
Smiþiklas (1883. Pero %udmani (1886. Tomislav
Maretiü (1890. Milivoj Šrepel (1890. Vjekoslav
.laiü (1896. Augustin Musiü (1896. )erdo Šišiü
(1903. Ĉuro .|rbler (1908. Gavro Manojloviü
(1908. i Ivan .asumoviü (1915..
U )iloso¿þko-jXridiþkom ra]redX bili su pravi þlanovi: Pavao Muhiü (1866. -ovan Subotiü
—
16
1892. postao zasebna jedinica. Prvim je arhivarom
bio pravi þlan Ivan .r. Tkalþiü (1892. ± 1897. a
zatim Tade Smiþiklas (1897. ± 1915. i %ogoljub
.rnic (1915. ± 1918.. U Arhivu je bilo pohranjeno
oko 2.700 rukopisa i više od 30.000 listina.
Prema prvim Akademijinim Pravilima bile su
predviÿene tri kategorije þlanova: poþasni pravi i
dopisni þlanovi. Istim je pravilnikom predviÿeno
da Akademija moåe imati najviše 32 prava þlana
najviše 16 poþasnih þlanova dok üe broj dopisnih
þlanova Akademija sama utvrditi. Predsjednik i dva
tajnika biraju se izmeÿu pravih þlanova. Predsjednika potvrÿuje vladar a izbor svakoga þlana „ima
se prijaviti banu“. Na osnovi spomenutih Pravila
Akademija je imala ovaj broj þlanova:
1867. godine 23 prava þlana i 17 dopisnih þlanova
1876. godine 24 prava þlana i 28 dopisnih þlanova
1900. godine 26 pravih þlanova i 51 dopisnog þlana 1918. godine 31 pravog i 62 dopisna þlana.
—
A.ADEMI-A IZMEĈU DVA
SV-ETS.A RATA (1918. ± 1941.
Propašüu Austro-Ugarske Monarhije i osnivanjem .raljevine Srba Hrvata i Slovenaca u prvi
se mah nije ništa izmijenilo u radu -ugoslavenske
akademije koja je nastavila djelovati prema Pravilima iz 1866. godine. Ista su promijenjena tek
1921. godine da bi se prilagodila novim prilikama.
Odmah u poþetku toga razdoblja Akademija se
suoþila s veoma teškim problemima jer su dråavne
subvencije bitno smanjene a vlastita su sredstva
drastiþno izgubila na vrijednosti pogotovo zbog
vrlo nepovoljne zamjene stare valute novom.
Godine 1919. osnovan je þetvrti 8mjetQiþki razred. Pravi su þlanovi postali: %ela Csikos
Sessia .lement M. Crnþiü Dragutin Domjaniü i
Martin Pilar a þlanovi dopisnici )erdo .ovaþeviü )ranjo Dugan Vladimir Nazor RudolI Valdec
Robert )rangeš Oton Ivekoviü i Vjekoslav Rosenberg-Ruåiü. Tako je završilo ± prema rijeþima
—
17
zasnovali -osip -uraj Strossma\er i )ranjo Raþki. Odlazak .huena Hpdervir\ja s poloåaja bana
Hrvatske (1903. i dolazak novoga bana Teodora
Pejaþeviüa bili su olakšanje za Hrvatsku koja je
odahnula nakon dvadeset godina .huenove protunarodne vladavine. Odahnula je i Akademija
ali se u njezinu radu i njezinoj organizaciji malo
što promijenilo. Poneki je njezin þlan sudjelovao
u javnom i politiþkom åivotu ali je Akademija stajala daleko od toga nastavljajuüi svojim putem.
Meÿutim prilike u Austro-Ugarskoj postajale su
sve sloåenije na vanjskopolitiþkom planu zaoštravali su se odnosi %alkan je postao poprište vojnih
sukoba pribliåavao se Prvi svjetski rat i raspad
Austro-Ugarske Monarhije.
Usprkos teškim prilikama u Hrvatskoj zategnutost izmeÿu vlasti i Akademije u odreÿenoj
je mjeri popustila što se odrazilo na njezin rad.
Tako je naprimjer nastavljeno objavljivanje Rada
(do tada 218 knjiga 0oQXmeQta sSeFtaQtia Kistoriam 6lavorXm meridioQaliXm (ukupno 43 sveska
6tariQƗ (ukupno 36 knjiga 6tariK SisaFa KrvatskiK
(24 knjige /jetoSisa (34 knjige 'jelƗ (28 knjiga 0oQXmeQta KistoriFo-iXridiFa 6lavorXm meridioQaliXm (10 knjiga =borQika ]a QarodQi åivot
i obiþaje jXåQiK 6laveQa (23 knjige *raÿe ]a Sovijest kQjiåevQosti Krvatske (8 knjiga 'iSlomatiþkoJ ]borQika (&ode[ diSlomatiFXs reJQi &roatiae
'almatiae et 6lavoQiae 14 knjiga PrirodoslovQiK
istraåivaQja (11 svezaka RjeþQika KrvatskoJa ili
srSskoJa je]ika (36 svezaka PriQosƗ ]a Krvatski
SravQo-SoviestQi rjeþQik Vladimira Maåuraniüa (6
svezaka te više izdanja izvan serija.
Godine 1915. izabran je za pokrovitelja Akademije dr. Antun %auer nadbiskup zagrebaþki i
pravi þlan Akademije. Nakon njegove smrti (1937.
Akademija više nije birala pokrovitelja.
U promatranome razdoblju dobro se razvijala
Akademijina knjiånica þiji je Iond tada narastao
na oko 50.000 svezaka. .njiånicu su u tom prvom
razdoblju vodili pravi þlanovi Akademije -eromir
HanČl (1877. ± 1882. Ivan Tkalþiü (1882. ± 1892.
.osta Vojnoviü (1892. ± 1893. Matija Valjavec
(1893. ± 1897. i August Musiü (1897. ± 1924..
Akademijin se Arhiv odvojio od .njiånice i
predsjednika Vladimira Maåuraniüa ± „razdoblje
krnje Akademije“.
Predsjednici su u tom razdoblju: Vladimir
Maåuraniü (1918. ± 1921. Gustav -aneþek (1921.
± 1924. Gavro Manojloviü (1924. ± 1933. i Albert %azala (1933. ± 1941..
Sveþane izjave regenta Aleksandra .araÿorÿeviüa prilikom posjeta -ugoslavenskoj akademiji i
polaganja lovor-vijenca pred Strossma\erovo poprsje sredinom 1920. bile su prozirne licemjerne Iarse. Regent je govorio o Strossma\erovu snu koji je
postao java i da je u novim uvjetima „naš vaskolik
narod stao na svoje noge i progledao svojim oþima“
te da nesputan okovima treba stati tamo gdje mu
pripada mjesto u visokoj civilizaciji. Iste je godine
meÿutim potpisan Rapalski ugovor kojim su Italiji
prepušteni hrvatski krajevi (Istra gradovi (Rijeka
Zadar i otoci (Cres Lošinj i Lastovo. Sljedeüe je
godine bez sudjelovanja legalno izabranih zastupnika hrvatskoga naroda proglašen centralistiþki
Vidovdanski ustav kojim su samoupravna prava
Hrvatske svedena na ništicu. Nekoliko godina kasnije (20. lipnja 1928. izvršen je atentat u beogradskoj Skupštini na prvaka Hrvatske seljaþke stranke
Stjepana Radiüa i druge predstavnike hrvatskoga
naroda. Nekoliko mjeseci poslije toga Aleksandar
.araÿorÿeviü tada kao kralj proglašava (6. sijeþnja 1929. diktatorski „šestosijeþanjski“ („šestojanuarski“ reåim kojim je hrvatski narod zapravo
stavljen izvan zakona jer mu je zabranjeno spominjanje narodnog imena i upotreba nacionalnih
simbola.
Za -ugoslavensku akademiju to su bili vrlo
teški dani u njezinoj povijesti. U to je vrijeme
Strossma\erovo „jugoslavenstvo“ svedeno na
obiþnu obmanu jer je posluåilo kao paravan za
nacionalnu politiþku i ekonomsku dominaciju
jednog naroda nad ostalim narodima na podruþju
-ugoslavije. Da bi obmana bila veüa 4. veljaþe dan
Strossma\erova roÿenja u .raljevini -ugoslaviji
sluåbeno je slavljen kao dan znanosti i umjetnosti.
Nakon proglašenja diktature pojavila se ideja
o stvaranju jedinstvene -ugoslavenske akademije
sa sjedištem u %eogradu s beogradskom zagrebaþkom i ljubljanskom sekcijom. Ona bi nastala
spajanjem dviju postojeüih akademija (-ugoslavenske i Srpske a naknadno bi primila odreÿeni broj
þlanova iz Slovenije. Povod za tu akciju bila je
inicijativa za osnivanje Slovenske akademije koja
je realizirana tek 1938. godine. Na taj je prijedlog
oštro reagirao predsjednik -ugoslavenske akademije Gavro Manojloviü.
Tijekom 1939. godine u -ugoslavenskoj je
akademiji pokrenuta akcija da se njezino ime promijeni i da se nazove Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti. Na sjednicama odråanima krajem godine kad je veü bila Iormirana %anovina Hrvatska
veüina je þlanova taj prijedlog prihvatila iako se
sumnjalo u regularnost donesenog zakljuþka. %anska vlast %anovine Hrvatske pod predsjedanjem
bana dr. Ivana Šubašiüa nije taj prijedlog Akademije uzela u postupak s obrazloåenjem da „zakljuþak
nije stvoren u skladu s Akademijinim pravilima i
da (... konaþnu odluku o tome treba da donese
Hrvatski sabor“. Ne zna se na što se mislilo pod
time da zakljuþak nije donesen u skladu s Pravilima. %uduüi da za vrijeme kratkotrajnog postojanja
%anovine Hrvatske Sabor nikad nije sazvan nije
bilo ni rasprave o tom prijedlogu pa ni promjene
imena Akademije.
Zbog teških materijalnih prilika izdavaþka je
djelatnost svedena na minimum pogotovo u razdoblju izmeÿu 1919. i 1929. godine. U godinama
1930. ± 1933. te su se prilike ponešto popravile
no znatnije tek izmeÿu 1935. i 1940.
U navedenom je razdoblju nastavljeno s izdavanjem još u 19. st. zapoþetih nizova. Objavljeno
je 50 knjiga Rada -XJoslaveQske akademije (od
osnutka ukupno 268 knjiga þetiri knjige u seriji
6tariQe (ukupno 40 knjiga dvije knjige iz serije
6tari SisFi Krvatski (ukupno 26 knjiga 21 knjiga
/jetoSisa -XJoslaveQske akademije (ukupno 55
knjiga dva sveska 0oQXmeQta KistoriFo-iXridiFa 6lavorXm meridioQaliXm (ukupno 12 svezaka
16 svezaka RjeþQika KrvatskoJa ili srSskoJa je]ika (ukupno 52 sveska 14 knjiga =borQika ]a
QarodQi åivot i obiþaje jXåQiK 6laveQa (ukupno 17
knjiga sedam knjiga *raÿe ]a Sovijest kQjiåevQosti Krvatske (ukupno 15 knjiga 10 svezaka u
seriji PrirodoslovQa istraåivaQja (ukupno 21 sve-
—
18
pravi þlan 1940. i %ranimir Livadiü :iesner (dop.
þlan 1935. pravi þlan 1940..
Osim 31 pravog þlana Akademija je potkraj
1940. godine imala i 87 dopisnih þlanova. U tom
su razdoblju ravnatelji Strossma\erove galerije
bili Menci .lement Crnþiü (1920. ± 1928. i Artur
Schneider (1928. ± 1946..
zak i pet knjiga u seriji =QaQstveQa djela ]a oSüX
Qaobra]bX (ukupno 12 knjiga. Objavljeno je pet
posljednjih svezaka PriQosa ]a Krvatski SravQo-SoviestQi rjeþQik (ukupno 11 Vladimira Maåuraniüa
te više izdanja izvan serija. U tom razdoblju nije
meÿutim pokrenut nijedan novi niz Akademijinih
izdanja dok je u godinama 1930. ± 1936. u nekim
nizovima (Rad =borQik ]a QarodQi åivot i obiþaje
i dr. redovito bio otisnut kraljevski logotip.
Na kraju 1940. godine bili su u +istoriþko-¿loloJiþkom ra]redX pravi þlanovi: Ivan .asumoviü
(dop. þlan 1910. pravi þlan 1915. Milan Rešetar
(dop. þlan 1896. pravi þlan 1924. Dragutin %oraniü (dop. þlan 1907. pravi þlan 1914. Stjepan
Ivšiü (dop. þlan 1920. pravi þlan 1925. Vladoje
Dukat (dop. þlan 1908. pravi þlan 1938. Ljudmil
Hauptmann (dop. þlan 1926. pravi þlan 1940.
)ranjo )ancev (dop. þlan 1925. pravi þlan 1940. i
Tomo Matiü (dop. þlan 1921. pravi þlan 1940..
)iloso¿þko-jXridiþki ra]red imao je pet pravih
þlanova: Ĉuru Arnolda (dop. þlan 1891. pravi þlan
1899. Marka .ostrenþiüa (dop. þlan 1920. pravi
þlan 1921. Stjepana Zimmermanna (pravi þlan
1921. Alberta %azalu (dop. þlan 1910. pravi þlan
1922. i Ivu Mauroviüa (dop. þlan 1927. pravi
þlan 1930..
U 0atematiþko-SrirodoslovQom ra]redX bili
su tada pravi þlanovi: Vladimir Variüak (dop. þlan
1903. pravi þlan 1904. Artur Gavazzi (dop. þlan
1911. pravi þlan 1917. Stanko Hondl (dop. þlan
1908. pravi þlan 1923. Vale Vouk (dop. þlan
1920. pravi þlan 1924. )ran Tuüan (pravi þlan
1930. äeljko Markoviü (dop. þlan 1928. pravi
þlan 1931. Stjepan Škreb (dop. þlan 1930. pravi
þlan 1935. Marijan Salopek (dop. þlan 1930. pravi þlan 1935. Ante Šercer (dop. þlan 1930. pravi
þlan 1937. i .runoslav %abiü (pravi þlan 1940.
dok su u 8mjetQiþkom ra]redX tada bili pravi þlanovi: Martin Pilar (pravi þlan 1919. )ranjo Dugan
(dop. þlan 1919. pravi þlan 1921. %oåidar Širola
(dop. þlan 1922. pravi þlan 1928. Artur Schneider
(dop. þlan 1928. pravi þlan 1930. Ivan Meštroviü
(pravi þlan 1934. Vladimir %eciü (dop. þlan 1929.
pravi þlan 1934. Ljubo %abiü (dop. þlan 1928.
pravi þlan 1934. Vladimir Nazor (dop. þlan 1919.
Uspostavom %anovine Hrvatske (1939. u
Akademiji je pokrenuto pitanje promjene imena
-ugoslavenske u Hrvatsku akademiju znanosti i
umjetnosti. Naime osnutkom %
lgarskate akademije na naukite (1869. i Srpske kraljevske akademije (1886. nestaje prvotni motiv -osipa -urja
Strossma\era i utemeljitelja iz 1861. koji su kulturno i znanstveno nasljeÿe hrvatskog naroda htjeli podijeliti s drugim juånoslavenskim narodima.
Odatle i sluåbeni naziv AFademia 6lavorXm meridioQaliXm ± Akademija jXåQiK 6laveQa ± poznatiji
kao -XJoslaveQska akademija ]QaQosti i XmjetQosti.
Veüina akademika predlaåe promjenu pridjeva -ugoslavenska (« u Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti þemu su se usprotivile banovinske vlasti izjavom da taj „zakljuþak nije stvoren u skladu s
Akademijinim Pravilima i da (« konaþnu odluku
o tome treba donijeti Hrvatski sabor“.
Dråavni poglavar NDH i ministar nastave dr.
Mile %udak 12. srpnja 1941. potpisuju zakonsku
odredbu (Narodne novine br. 761941. kojom se
ukida -ugoslavenska akademija þija „sva prava i
obveze ciela pokretna i nepokretna imovina prelazi na Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti“
(þl. 1.. Dr. Ante Paveliü imenovao je deset prvih
pravih þlanova koji üe izraditi Sravila a nakon
potvrde „sazvati redovnu glavnu skupštinu na kojoj
üe se veüinom glasova izabrati predsjednik i ostalo þasništvo“ (þl. 3.: )ranju Dugana ravnatelja
—
19
—
RAZDO%L-E DRUGOGA
SV-ETS.OG RATA (1941. ± 1945.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Glazbene akademije u Zagrebu dr. )ranju )anceva
knjiåevnog povjesniþara dr. Stanka Hondla redovitoga sveuþilišnog proIesora ¿zike dr. Stjepana
Ivšiüa proIesora slavistike dr. Ljubu .aramana
povjesniþara umjetnosti dr. Ivu Mauroviüa redovitoga sveuþilišnog proIesora na Pravnome Iakultetu
slikara Mirka Raþkog dr. Stjepana Škreba ravnatelja Geo¿ziþkog zavoda i proIesora geo¿zike na
Sveuþilištu u Zagrebu dr. Stjepana Zimmermanna
redovitoga proIesora na %ogoslovnom Iakultetu
Sveuþilišta u Zagrebu i dr. Tomu Matiüa ravnatelja
Nadbiskupske klasiþne gimnazije u Zagrebu te prvoga imenovanoga proþelnika novoosnovane Hrvatske akademije. Osim ove desetorice tijekom 1941.
izabrano je još devetnaest akademika: .runoslav
%abiü Ljubo %abiü Dragutin %oraniü Mile %udak
Vladoje Dukat Artur Gavazzi Mihovil Graþanin
Ljudmil Hauptmann Hamdija .reševljakoviü Vinko .riškoviü Mihajlo Lanoviü Edo Lovriü äeljko
Markoviü Vladimir Nazor Martin Pilar Milan Rešetar Miroslav Šantek Ante Šercer i %oåidar Širola.
Na konstituirajuüoj skupštini odråanoj 25. sijeþnja 1942. izabrano je vodstvo (uprava Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti: Tomo Matiü predsjednik Stjepan Škreb potpredsjednik Ljubo .araman knjiåevni tajnik i )ranjo )ancev gospodarski tajnik. Tom je prigodom predsjednik Akademije
istaknuo da ova ima zadaüu „promicati znanstvena
istraåivanja i razvoj umjetnosti nadovezujuüi se
na hrvatske znanstvene i umjetniþke tradicije te
da vodi hrvatski narod stazom objektivne spoznaje
istine“ (H. Matkoviü Povijest NDH 1994. str. 126.
Novoosnovana Hrvatska akademija podijeljena je u þetiri razreda: PoviestQo-je]ikoslovQi
)ilo]oIsko-SravQi 0atematiþko-SrirodoslovQi i
8mjetQiþki. Izbor novih þlanova ograniþen je na
45 pravih akademika. Akademijinoj djelatnosti pripadaju .njiånica Arhiv Strossma\erova galerija
slika i razliþiti odbori: nadzorni gospodarski za
knjiånicu i Strossma\erovu galeriju te odbori za
prikupljanje i izdavanje povijesnih povijesno-pravnih i knjiåevnih spomenika za hrvatska narjeþja
Iolklor istraåivanje hrvatskih naselja orijentalnu
zbirku istraåivanje zemlje i izdavanje niza .QjiåiFe
]a oSüX Qaobra]bX
Od ukupnog broja akademika (29 izabranih
tijekom 1941. godine njih dvadeset i dvojica bili su
þlanovi ukinute -ugoslavenske akademije.
Vlasti NDH nisu pokazivale osobito zanimanje
za novoosnovanu Akademiju. )inancijska podrška bila je minimalna. U srpnju 1941. rekvirirana je
stambena zgrada u .riåaniüevoj 3 (sagraÿena 1939.
i velika zgrada na današnjem Trgu årtava Iašizma
þija su iznajmljivanja predstavljala znatan dio Akademijinih prihoda.
Hrvatska akademija nastavila je s objavljivanjem knjiga i znanstvenih publikacija slijedeüi
numeraciju nizova -ugoslavenske akademije što
ukazuje na þinjenicu da je HAZU zapravo slijedni
nastavak ukinute -AZU dok su u predsjedniþkoj
sobi i dalje visjeli portreti predsjednika -ugoslavenske akademije. Izbor novih (pravih ili redovitih
akademika þiji je broj bio ograniþen na 45 nije bio
politiþki odveü krut jer su u svibnju 1944. za þlanove Akademije izabrani jugoslavenski orijentirani
proI. dr. Antun %arac i pribiþevac Artur Schneider
(ä. Dadiü (J]aktQe ]QaQosti X Hrvatskoj X o]raþjX
Solitike i ideoloJije ± . Zagreb 2010.
str. 318.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u
þetiri ratne godine objavila je 18 knjiga: 11 knjiga
Rada jednu knjigu 6tariK SisaFa KrvatskiK pet u
nizu Djela i tek jedan /jetoSis (541943.. Za veüinu tih izdanja rukopisi su bili rezultat istraåivanja
i pripremljeni još u predratno vrijeme djelovanja
-ugoslavenske akademije.
U ratnim je prilikama upravitelj .njiånice
i Arhiva bio pravi þlan Stjepan Ivšiü koji je još
od 1924. bio na þelu Akademijina Arhiva dok je
Strossma\erovu galeriju slika vodio Artur Schneider. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Iormalno je ukinuta 3. veljaþe 1945. odlukom AVNO--a.
—
20
—
A.ADEMI-A U RAZDO%L-U 1947. ± 1990.
Djelovanje Akademije pod izvornim imenom
(-AZU
Nakon Drugoga svjetskog rata prilazi se obnavljanju -ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Najprije je 25. travnja 1946. imenovan
privremeni odbor s osnovnim zadatkom da izrade
nova pravila Akademije koja üe „odgovarati današnjim narodnim potrebama i temeljnim naþelima
utemeljitelja -ugoslavenske akademije -osipa -urja
Strossma\era“.
Privremeni je odbor potvrdio prave þlanove iz
reda þlanova -ugoslavenske akademije (stanje do
10. travnja 1941. i 11. veljaþe 1947. izabrao nove
þlanove. Tada su pravi þlanovi Akademije bili:
Antun Augustinþiü Antun %arac Albert %azala
Vladimir %eciü Dragutin %oraniü %ranimir Gušiü )ranjo .ogoj Marko .ostrenþiü Ivo .rbek
Tomislav .rizman Miroslav .rleåa -osip Lonþar
äeljko Markoviü Mijo Mirkoviü Vladimir Nazor
Grga Novak Vanja Radauš Valerijan Reiszner
Svetozar Ritig Petar Skok Andrija Štampar Marino Tartaglia Alois Tavþar )ran Tuüan i Vale
Vouk. Meÿu novim þlanovima Akademije bilo ih
je 12 koji su bili pravi ili dopisni þlanovi ukinute
-ugoslavenske akademije dok su trojica bila i þlanovi Hrvatske akademije (Dragutin %oraniü äeljko
Markoviü i Vladimir Nazor.
Nakon toga privremeni je odbor 4. oåujka
1947. sazvao izvanrednu glavnu skupštinu na kojoj
je Andrija Štampar izabran za predsjednika Akademije a Miroslav .rleåa za potpredsjednika. Na
toj je skupštini utvrÿen i prijedlog novoga Zakona
o Akademiji koji je 13. prosinca 1947. prihvatio
Sabor NR Hrvatske. U obrazloåenju Zakona reþeno
je da se taj Zakon o -ugoslavenskoj akademiji „po
svojoj osnovnoj zamisli ne razlikuje od onoga iz
njezina poþetka´. Prema tom zakonu -ugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti kao najviša
znanstvena i umjetniþka ustanova NR Hrvatske
ima osnovni zadatak „da svestrano promiþe znanost
—
21
i umjetnost s osobitim obzirom na zemlje i narode
)NR- a naroþito na prilike i potrebe hrvatskoga
naroda“. Taj povijesni kontinuitet -ugoslavenske
akademije posebno je obrazloåio predsjednik Akademije Andrija Štampar na sveþanoj sjednici 18.
prosinca 1947. kad je -osip %roz Tito izabran za
poþasnoga þlana.
Akademija je u to vrijeme osim -osipa %roza
Tita imala još tri poþasna þlana: Pavla -ovanoviüa
(izabran 1919. Ivana Meštroviüa (1919. i Lavoslava Ruåiþku (1940..
Nakon Andrije Štampara (1947. ± 1958. predsjednici su Akademije bili: Grga Novak (1958. –
1978. i -akov Sirotkoviü (1978. – 1991..
Zakonom iz 1947. uvodi se kategorija dopisnih þlanova u radnom sastavu. Meÿutim pravo
je izbora novih þlanova bez obzira na kategoriju
þlanova bilo rezervirano samo za prave þlanove.
Prema Zakonu iz 1947. godine Akademija
moåe imati najviše 40 pravih þlanova (po osam u
svakom razredu a prema Statutu odobrenom na
temelju toga Zakona ௅ u pravilu po osam dopisnih
þlanova u radnom sastavu u svakom razredu odnosno 40 takvih þlanova jer je u to doba bilo pet
razreda. Tako je 1948. godine Akademija imala 31
pravog þlana 16 dopisnih þlanova u radnom sastavu i 22 dopisna þlana.
Svi su þlanovi kao i dotada bili po navedenome zakonu izabrani na skupštinskim zasjedanjima
tajnim glasovanjem. Naþelo tajnoga glasovanja odnosilo se i na izbor þasništva Akademije. .asnije se
broj poveüao i to: Akademija je 1954. godine imala
46 pravih þlanova 32 dopisna þlana u radnom sastavu i 42 dopisna þlana 1960. godine imala je 51
pravog þlana 43 dopisna þlana u radnom sastavu
i 41 dopisnog þlana.
Zakon o -ugoslavenskoj akademiji prihvaüen
u Saboru 26. lipnja 1961. ne govori o ograniþenju
broja þlanova ali daje veüa prava dopisnim þlanovima u radnom sastavu. Prema tom zakonu pravo
glasa pri izboru pravih þlanova imaju samo pravi
þlanovi a pri izboru svih ostalih þlanova i pravi i
dopisni þlanovi u radnom sastavu.
Tada je Akademija imala ovaj broj þlanova:
1965. godine 67 pravih þlanova 44 dopisna þlana
u radnom sastavu i 77 dopisnih þlanova a 1970.
godine 63 prava þlana 44 dopisna þlana u radnom
sastavu i 90 dopisnih þlanova.
Zakon o -ugoslavenskoj akademiji od 29. prosinca 1971. donosi nekoliko izmjena s obzirom na
þlanstvo u Akademiji. Mijenjaju se nazivi þlanova
pa se umjesto pravi þlan uvodi naziv redoviti þlan
(akademik umjesto dopisni þlan u radnom sastavu
naziv izvanredni þlan a umjesto suradnik naziv
þlan suradnik. Osim toga utvrÿuje se da Akademija
moåe imati najviše 70 redovitih i 70 izvanrednih
þlanova.
Prošireno je izborno pravo pa na izborima za nove
þlanove imaju pravo glasa svi redoviti i izvanredni
þlanovi bez obzira na kategoriju þlana koji se bira.
Nakon donošenja toga zakona Akademija je
imala ovaj broj þlanova: 1975. godine 65 redovitih
þlanova 52 izvanredna þlana 40 þlanova suradnika
i 100 dopisnih þlanova a 1982. godine 60 redovitih
þlanova 61 izvanrednog þlana 91 þlana suradnika
i 113 dopisnih þlanova.
U zakonu od 20. prosinca 1983. godine nema
bitnih promjena osim što je poveüan QXmerXs FlaXsus za redovite i izvanredne þlanove pa Akademija
moåe imati 75 redovitih i 75 izvanrednih þlanova.
%roj je þlanova Akademije u tom razdoblju iznosio:
1985. godine 58 redovitih þlanova 66 izvanrednih
þlanova 86 þlanova suradnika i 111 dopisnih þlanova a 1990. godine 69 redovitih þlanova 72 izvanredna þlana 91 þlana suradnika i 143 dopisna þlana.
S vremenom se mijenjalo i pravo predlaganja
novih þlanova u Akademiju. Sve do donošenja Zakona 1961. godine pravo predlaganja novih þlanova
imali su samo razredi u okviru raspoloåivih mjesta.
Zakon iz 1961. godine omoguüuje da nove þlanove
predlaåe razred tri þlana Akademije vijeüe visokoškolskih znanstvenih organizacija te društvene
organizacije znanstvenika i umjetnika. To je naþelo zadråano i u zakonima iz 1971. i 1983. ali uz
obvezu da se svi prijedlozi za izbor þlanova koji
su upuüeni izvan Akademije moraju iznijeti na izbornoj skupštini i unijeti u listu kandidata.
Sve kategorije þlanstva u Akademiji doåivotne
su osim za þlanove suradnike koji podlijeåu ponovnome izboru svake desete godine.
Akademija je u razdoblju 1947. – 1953. imala sljedeüe odjele:
Odjel za ¿lozo¿ju i društvene nauke
Odjel za matematiþke ¿ziþke i tehniþke nauke
Odjel za prirodne i medicinske nauke
Odjel za jezik i knjiåevnost
Odjel za likovne umjetnosti i muziku.
%uduüi da se 1950. godine Odjel za prirodne i medicinske nauke razdvojio u Odjel za prirodne nauke
i Odjel za medicinske nauke od 1953. do 1972.
postojali su ovi odjeli:
Odjel za društvene nauke
Odjel za matematiþke ¿ziþke i tehniþke znanosti
Odjel za prirodne nauke
Odjel za medicinske nauke
Odjel za ¿lologiju
Odjel za suvremenu knjiåevnost
Odjel za likovnu umjetnost
Odjel za muziþku umjetnost.
Godine 1972. dolazi do preimenovanja odjela u
razrede a rijeþ Qauka mijenja se u ]QaQost. Tako je
u razdoblju 1972. ௅ 1985. godine Akademija imala
ove razrede:
Razred za društvene znanosti
Razred za matematiþke ¿ziþke i tehniþke
znanosti
Razred za prirodne znanosti
Razred za medicinske znanosti
Razred za ¿lologiju
Razred za suvremenu knjiåevnost
Razred za likovnu umjetnost
Razred za muziþku umjetnost.
Godine 1985. neki razredi proširuju djelatnost pa
od tada Razred za matematiþke ¿ziþke i tehniþke
znanosti postaje Razred za matematiþke ¿ziþke
kemijske i tehniþke znanosti Razred za ¿lologiju
postaje Razred za ¿lološke znanosti a Razred za
glazbenu umjetnost postaje Razred za glazbenu
umjetnost i muzikologiju.
—
ZNANSTVENOISTRAäIVAý.E -EDINICE
Sve do godine 1948. Akademija nije imala
svojih istraåivaþkih jedinica nego su istraåivanja
—
22
—
MUZE-S.O-GALERI-S.E -EDINICE
I u podruþju brige o þuvanju i prouþavanju
umjetniþkoga stvaralaštva pohranjenoga u Akademiji došlo je do odreÿenih pomaka u organizaciji
muzejsko-galerijskih jedinica. U tom su pogledu
posebnu vrijednost predstavljali bogati Iundusi
umjetnina u Strossma\erovoj galeriji Gliptoteci
i .abinetu gra¿ke te zbirke u Akademijinu Arhivu Orijentalnoj zbirci Muzeju i zbirci %altazara
%ogišiüa u Cavtatu i u Memorijalnoj zbirci Maksimilijana Vanke u .orþuli.
—
23
za prouþavanje strukture i Iunkcije osjetnih organa
Zavod za istraåivanje i standardizaciju imunoloških
supstancija .abinet za arhitekturu i urbanizam
Zavod za knjiåevnost i teatrologiju Zavod za lingvistiþka istraåivanja Zavod za muzikološka istraåivanja Strossma\erova galerija starih majstora
Gliptoteka i .abinet gra¿ke.
U Dubrovniku odnosno Cavtatu i Trstenom
bile su ove jedinice: Zavod za povijesne znanosti Zavod za istraåivanje korozije i desalinizaciju
Zbirka %altazara %ogišiüa i Arboretum. U ostalim
su gradovima djelovali ovi zavodi: Zavod za povijesne i društvene znanosti u Rijeci (s podruþnom
jedinicom u Puli Zavod za znanstveni i umjetniþki
rad u Splitu Zavod za znanstveni rad i umjetniþki
rad u Osijeku Zavod za znanstveni rad u Varaådinu Zavod za povijesne znanosti u Zadru Centar
za znanstveni rad u Vinkovcima.
Na þelu tih istraåivaþkih jedinica stoje voditelji izabrani iz gremija redovitih þlanova razreda
uz koji je vezan odreÿeni zavod i upravitelji koji
radno pripadaju dotiþnoj istraåivaþkoj jedinici.
Rijeþ je dakle o manjim istraåivaþkim jedinicama koje u najveüoj mjeri svoje projekte ostvaruju okupljanjem šireg kruga vanjskih suradnika.
Relativno su visoko bili zastupljeni zavodi koji su
se bavili povijesnim istraåivanjima jezikoslovljem
knjiåevnošüu i prirodoslovnim istraåivanjima. To
je posljedica nastavka istraåivanja na negdašnjim
tradicionalnim podruþjima rada Akademije.
organizirali i vodili odbori za razliþita znanstvena
podruþja. Tada su postojali ovi odbori: Odbor za izdavanje starih hrvatskih pisaca Odbor za izdavanje
historiþkih i juridiþkih spomenika Odbor za izdavanje dalmatinskih statuta Odbor za istraåivanje
hrvatskih ili srpskih narjeþja Odbor za istraåivanje
zemlje Odbor za Iolklor i Odbor za istraåivanje
hrvatskih naselja.
Zakonom o -ugoslavenskoj akademiji iz 1947.
Akademiji je stavljeno u zadatak da osniva i vodi
znanstvene zavode i umjetniþke ustanove na podruþju NR Hrvatske. Teånja je bila da Akademija
postane središnja znanstvena i umjetniþka ustanova
na podruþju Hrvatske i da pod njezinim okriljem
djeluju praktiþki sve znanstvene i umjetniþke ustanove. Uzor je bila Akademija znanosti SSSR-a.
U takvim nastojanjima osnovano je u okviru
Akademije ili joj je prikljuþeno više instituta i muzeja primjerice Institut Ruÿer %oãkoviü u Zagrebu
Institut za biologiju mora u Dubrovniku i Rovinju
Institut za medicinska istraåivanja i medicinu rada
u Zagrebu Institut za jezik u Zagrebu Institut za
¿ziku atmosIere i kozmiþku ¿ziku u Zagrebu i
Moderna galerija u Zagrebu. Osim toga u okviru
Akademije bio je Izdavaþki zavod s tiskarom te
Znanstvena knjiåara. Meÿutim dio se tih institucija
osamostalio i izišao iz Akademije. Od jedinica koje
su ostale u okviru Akademije Iormirao se heterogeni
Istraåivaþki centar kako bi se dobila tzv. kritiþna
masa istraåivaþa što je omoguüilo prema tadašnjim
propisima osnivanje znanstvene organizacije. To je
predstavljalo samo administrativno ujedinjavanje
pa su pojedine istraåivaþke jedinice i dalje samostalno radile na svojim istraåivaþkim podruþjima.
Istraåivaþki je rad bio dakle organiziran ponajprije u istraåivaþkim jedinicama znanstvenim
vijeüima centrima i odborima. Tako su u Zagrebu djelovale ove znanstvenoistraåivaþke jedinice:
Zavod za arheologiju Etnološki zavod Zavod za
povijesne znanosti Zavod za ekonomska istraåivanja Zavod za pomorsko pravo historiju i ekonomiku pomorstva Zavod za ornitologiju Zavod za
¿lozo¿ju znanosti i mir Zavod za paleontologiju
i geologiju kvartara Zavod za povijest prirodnih
matematiþkih i medicinskih znanosti Laboratorij
Umjetniþki inventar Strossma\erove galerije
poveüan je u razdoblju od 1947. do kraja 1990. za
1.865 novih slika skulptura crteåa i gra¿ka pa
je ukupni Iundus iznosio 2.333 umjetnine. To je
poveüanje omoguüeno s 25 darovnica. U poslijeratnom su razdoblju ravnatelji Galerije bili: Antun
-iroušek (1946. Albert %azala (1946. – 1947.
Ljubo %abiü (1947. – 1951. Zdenko Šenoa (1951.
– 1952. Stella Ubel (1952. – 1957. Ljubo %abiü
(1957. – 1964. Vinko Zlamalik (1964. – 1991..
Gliptoteku je kao muzejsku ustanovu osnovao
nadbiskup zagrebaþki dr. Antun %auer još 1937.
a u sastavu se -ugoslavenske akademije nalazi od
1952. godine. Obuhvaüajuüi širok vremenski raspon zbirke su izloåene u kronološkome slijedu od
5. st. prije .rista nadalje. )undus Gliptoteke odreÿuje grupacije povijesnih zbirki: Zbirka kopija antiþkoga kiparstva Zbirka kopija hrvatskih spomenika od 9. do 15. st. Zbirka kopija istarskih Iresaka
od 11. do 16. st. Zbirka kopija steüaka od 13. do 15.
st. Zbirka zavjetnih ploþica pomoraca Perasta (iz
%oke kotorske Zbirka medalja i plaketa (18.20.
st. i Zbirka modernoga hrvatskoga kiparstva 19. i
20. st. Upravitelji su Gliptoteke bili: Zdenko Šenoa
(1952. Miroslav Montani (1952. – 1973. Ana
Adamec (1973. – 1984. Ljerka Gašparoviü (1984.
– 1989. Mirjana Sakaþ (1989. – 2000..
Gra¿þki kabinet osnovan je 1916. u sklopu
Strossma\erove galerije a kao posebna muzejsko-galerijska jedinica (zbirka crteåa gra¿ka i plakata
poþinje djelovati 1949. godine. Dotada je skupljeno
mnogo gra¿þkih listova a u .abinet su bile smještene na þuvanje Gra¿þka zbirka Sveuþilišne knjiånice i Valvasorova zbirka (obje su zbirke kasnije
vraüene vlasnicima. Prva je upraviteljica bila Stella
Ubel (1951. – 1957. zatim .rsto Hegedušiü (1957.
– 1964 Renata Gotthardi Škiljan (1964. – 1989. te
Marija .ršiniü (vršiteljica duånosti 1989. – 1990.
Majstorske radionice koje su dotada djelovale kao samostalne organizacijske jedinice
bile su 1975. pripojene Akademiji i od tada su
djelovale kao radne jedinice u djelokrugu Predsjedništva Akademije. Akademija je 1986. Majstorske radionice predala Umjetniþkoj akademiji u Zagrebu dok je pod upravom Akademije
ostala samo Majstorska radionica za arhitekturu.
Restauratorski zavod osnovan je 1948. godine i u to
je vrijeme bio jedini takav zavod na podruþju Hrvatske. Restauratorski se zavod osamostalio 1974.
Osim svega navedenoga gotovo su svi Akademijini zavodi proširili podruþja svoga djelovanja
pa su znanstvenoistraåivaþkomu radu prikljuþili i
rad na umjetniþkome polju što se vidi i u promijenjenomu naslovu pojedinih zavoda izvan Zagreba.
—
ZNANSTVENA VI-EûA
Poseban oblik djelovanja Akademije odvijao
se i u okviru vijeüa koja su okupljala znanstvene radnike i struþnjake iz odreÿenih znanstvenih
podruþja. Djelovala su tako u poþetku znanstvena
vijeüa za naItu za pomorstvo za promet za zaštitu
prirode za daljinska istraåivanja i Iotointerpretaciju te za turizam.
Znanstvena vijeüa iniciraju istraåivanja na
svojim podruþjima okupljaju istraåivaþe na speci¿þnim istraåivaþkim projektima organiziraju savjetovanja i predavanja uz intenzivnu izdavaþku
djelatnost. Neka od njih okupljaju veoma velik broj
þlanova (Znanstveno vijeüe za naItu primjerice ima
više od 400 þlanova. Uspješan rad znanstvenih
vijeüa bio je omoguüen vrlo uskom suradnjom s
gospodarskim organizacijama koje su bile zainteresirane za istraåivanja s podruþja djelatnosti vijeüa
te su moralno i materijalno pomagale djelatnost
vijeüa.
Osim toga postojali su istraåivaþki centri koji
su okupljali znanstvenike i struþnjake odreÿenih
znanstvenih podruþja bez obzira na njihovo stalno
radno mjesto kao Centar za kemiju organskih prirodnih spojeva Internacionalni komitet za istraåivanje
boksita glinice i aluminija (ICSO%A -ugoslavenski
centar za kristalogra¿ju i Centar za teorijsku ¿ziku.
—
STRUýNE SLUä%E
Struþne administrativne ¿nancijske i tehniþke
poslove za potrebe Akademije obavljaju Struþne
—
24
U Akademiji se radilo na nizu projekata i to
u okviru tzv. Osnovnoga programa Akademije.
Meÿu tim se projektima mogu spomenuti npr.:
)osilQi ljudi Qa tlu Hrvatske 7ektoQika Hrvatske
*raditeljstvo i umjetQost staroKrvatskoJ doba äivot i tradiFioQalQa kultura Hrvata Povijest ,stre
*laJoljski QatSisi 7eorija i Solitika ekoQomskoJ
ra]voja Hrvatske i -uJoslavije DemoJraIska Sovijest staQovQiãtva Hrvatske 6vjetsko baQkarstvo
&estovQa trauma u Hrvatskoj 2þuvaQje JeoIoQda
SoljoSrivredQoJ bilja i ãumskoJ drveüa RjeþQik
KrvatskoJa kajkavskoJa kQjiåevQoJ je]ika 6abraQa
djela -urja .riåaQiüa 6abraQa djela ,ve 9ojQoviüa
DiQka âimuQoviüa i .savera âaQdora ĈalskoJa
Naselja i kulture SretKistorijskoJ i aQtiþkoJ ra]doblja Qa otoFima sredQjeJ i sjeverQoJ -adraQa
2Süa teorijska istraåivaQja åiviK sustava NaFrti
Jramatike KrvatskoJa kQjiåevQoJ je]ika RedakFija i doSuQa %eQeãiüeva RjeþQika KrvatskoJa
kQjiåevQoJ je]ika (timoloãki rjeþQik aQJliFi]ama
u euroSskim je]iFima PsiKoloJijska istraåivaQja
SsiKiþkiK SroFesa i ljudskoJ SoQaãaQja 0eKaQi]mi
i kiQetika siQte]e QekiK alumiQosilikata 0eKaQi]mi djelovaQja iQKibitora ]a ]aãtitu þelika Srotiv
koro]ije PsiKo¿]iþko isSitivaQje IuQkFije osjetQiK
orJaQa 2Süa teorija SravQe i druãtveQe reJulaFije
.ritiþka i]daQja sabraQiK djela ) *risoJoQa 9
Dvoråaka ) Petriãa i Ĉ %aJlivija 0aJmatske
stijeQe u Hrvatskoj ,straåivaQje imuQoloãke teraSije raka ,straåivaQje eradikFije QekiK ]ara]QiK
bolesti Rast i diIereQFijaFija ]ametaka JlodavaFa
(Sistemioloãka istraåivaQja i druJo
-edan je od oblika znanstvenog djelovanja bila
i organizacija znanstvenih skupova. Akademija je
organizirala oko 130 znanstvenih skupova simpozija i savjetovanja preteåito kao jedini organizator
a rjeÿe uz suradnju drugih znanstvenih organizacija. Organizirani su znanstveni skupovi o znamenitim liþnostima o našim krajevima i gradovima i o
mnogim drugim problemima i temama.
—
25
sluåbe. Na njihovu se þelu nalazi tajnik Akademije
(ta je Iunkcija uvedena 1948. godine. Tajnici su
Akademije bili: Otokar Lahman (1948. – 1950.
Tomislav Han (1950. – 1951. Ivan Iliü (1951. –
1972. %ogdan Tomašiü (1972. – 1978. i Slobodan
.aštela od 1978. godine.
Poslove pomoünika tajnika za opüe administrativno-upravne pravne i personalne poslove do
2000. godine obavljao je -uraj Markovþiü a od
2001. obavlja ih Marija Orliü.
U okviru Struþnih sluåbi Akademije djeluju
.njiånica i Arhiv. .rajem 1940. godine .njiånica
je posjedovala oko 80.000 svezaka knjiga i oko
400 naslova tekuüe periodike (þasopisi i serije.
Publikacije su se razmjenjivale s 249 institucija
iz 23 zemlje od toga sa 67 institucija u zemlji i
182 institucije u inozemstvu. .rajem 1990. godine
Iond se .njiånice poveüao na oko 270.000 svezaka
knjiga i oko 2.900 naslova tekuüe periodike. Publikacije Akademije razmjenjuju se sa 712 institucija
iz 46 zemalja (226 institucija u zemlji i 486 u inozemstvu. Upravljanje .njiånicom predano je tada
u djelokrug proIesionalnih knjiåniþara. Tako je od
1947. do 1955. .njiånicom upravljao -osip %adaliü od 1955. do 1974. Matko Rojniü (istodobno
ravnatelj Sveuþilišne knjiånice od 1974. do 1984.
Aleksandar Stipþeviü a od 1984. do 1995. Ljerka
)ilakoviü.
U Arhivu se þuvaju isprave iz razdoblja 11. –
19. stoljeüa zbirke rukopisa iz vremena 12. – 18.
stoljeüa graÿa 20. stoljeüa ostavštine obiteljskih
i osobnih Iondova iz razdoblja 17. – 19. stoljeüa
%raþki arhiv 16. – 20. stoljeüa arhiv -ugoslavenskog odbora u Londonu zbirke prijepisa zbirke
muzikalija i muzikološke graÿe zbirke korespondencije geograIske karte diplome odljevi peþata i
rijetka tiskana djela iz razdoblja 16. – 20. stoljeüa.
U Orijentalnoj zbirci postoje arapski rukopisi
iz vremena 13. – 20. stoljeüa te orijentalni dokumenti iz razdoblja 16. – 20. st.
Osim toga u okviru Akademije ili pojedinih
razreda djelovao je niz odbora kao što su: Odbor
za narodni åivot i obiþaje Terminološki odbor Odbor za tumore Odbor za traumu Odbor za kroniþne
bolesti Odbor za krš i dr.
naroda da njegova najviša znanstvena ustanova
nosi njegovo ime ne potiruüi time kontinuitet cjelokupnoga dotadašnjeg rada Akademije. Zakonom
se o Akademiji utvrÿuje da je Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti najviša znanstvena i umjetniþka ustanova u Republici Hrvatskoj. „Akademija
– stoji u Zakonu – nastavlja rad i pravni je sljednik -ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
osnovane 1866. kao najviše znanstvene ustanove
svih juånoslavenskih naroda Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti od 1941. do 1945. a od 1947.
do 1991. ponovno -ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.´ Temeljna je zadaüa Akademije
da „potiþe i organizira znanstveni rad i zalaåe se za
primjenu postignutih rezultata razvija umjetniþku
i kulturnu djelatnost i brine o hrvatskoj kulturnoj
baštini i njezinoj a¿rmaciji u svijetu.´
ýlanovi Akademije mogu biti redoviti poþasni
i dopisni te þlanovi suradnici. Redovitih þlanova
moåe biti do 160. ýlanstvo je u Akademiji doåivotno. Skupština koju þine svi redoviti þlanovi najviše je tijelo Akademije. Predsjedništvo je izvršno
tijelo Skupštine i þine ga predsjednik dva potpredsjednika glavni tajnik Akademije tajnici razreda i
odreÿeni broj redovitih þlanova koje bira Skupština
u skladu sa Statutom Akademije. Mandat þlanova
Predsjedništva traje tri godine i moåe se jedanput
ponoviti u istoj Iunkciji. U završnim i prijelaznim
odredbama navodi se da „danom stupanja na snagu
ovoga zakona izvanredni þlanovi postaju redovitim
þlanovima Akademije“ i da üe „do donošenja novoga statuta Akademija primjenjivati odredbe Statuta
-ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti iz
1985. koje su u suglasnosti s odredbama ovoga
Zakona“.
Prva skupština Akademije pod novim imenom
odråana je 24. rujna 1991. U skladu s novim Zakonom na skupštinskom su zasjedanju donesena tri
prijedloga: o novome Statutu novome Pravilniku
za izbor þlanova Akademije i novom Pravilniku
za izbor þlanova Predsjedništva Akademije. Sva
su tri prijedloga izglasana. Zakon o izmjenama i
dopunama Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti
i umjetnosti Hrvatski je sabor donio 17. svibnja
1996. a neposredno nakon toga Akademijina je
—
A.ADEMI-A U REPU%LICI HRVATS.O(1991. – 2000.
Povratak nacionalnom imenu
Sve do novoga Zakona o Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti koji je stupio na snagu 24.
srpnja 1991. Akademija je djelovala pod prvotnim
imenom -ugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Našavši se pred velikosrpskom agresijom na
Republiku Hrvatsku Predsjedništvo je Akademije
18. veljaþe 1991. usvojilo Izjavu u kojoj podsjeüa
da se i tada kao i dotada veü u dva navrata (22.
kolovoza i 2. listopada 1990. „prateüi s velikom
zabrinutošüu dogaÿaje u Hrvatskoj i oko Hrvatske“ izjasnilo „za odluþnu obranu suvereniteta
i teritorijalnoga integriteta Republike Hrvatske i
demokratskoga legaliteta današnje politiþke vlasti izabrane na demokratskim i slobodnim parlamentarnim izborima“. I u ,]javi Predsjedništva
Akademije od 9. svibnja 1991. kaåe se izmeÿu
ostaloga sljedeüe: „Današnja borba hrvatskoga naroda nastavak je vjekovne teånje za vlastitim suverenitetom i teånje za demokratskim unutrašnjim
razvojem koji omoguüuje nesmetan gospodarski
kulturni i znanstveni napredak za koji se veü više
od stoljeüa zalaåe i naša Akademija (« Straviþna
dogaÿanja proteklih dana prije svega ubojstvo mladih hrvatskih redarstvenika terorizam na cestama
i åeljezniþkim prugama dizanje u zrak vodovoda
i elektriþnih postrojenja te uopüe širenje nasilnog i
iracionalnog ponašanja potakli su nas da ponovno
osudimo takva djela i njihove uzroþnike“. Na sjednici od 5. srpnja 1991. Predsjedništvo se suglasilo
s prijedlogom Uprave da se upute dva apela: jedan
hrvatskoj i svjetskoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti (svim akademijama u svijetu s kojima suraÿuje
naša Akademija drugi svim jugoslavenskim akademijama.
.ao što je reþeno 24. srpnja 1991. stupio je na
snagu novi Zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i
umjetnosti kojim je Hrvatski sabor ispunio izraåenu åelju þlanova Akademije i cijeloga hrvatskoga
—
26
Zagrebu se radilo u ovim znanstvenim ustanovama:
u Zavodu za povijesne i društvene znanosti s þetiri
odsjeka i to: za povijesne znanosti za arheologiju
za etnologiju i za ekonomska istraåivanja. Svaki
odsjek ima svoga upravitelja a voditelj Zavoda jest
Miroslav .urelac. Nastavljen je i rad u -adranskom
zavodu (voditelj Vladimir Ĉuro Degan u Zavodu
za povijest i ¿lozo¿ju znanosti s tri odsjeka i to:
za povijest prirodnih i matematiþkih znanosti za
povijest medicinskih znanosti i za ¿lozo¿ju znanosti (voditelj äarko Dadiü u Zavodu za ornitologiju (voditelj Zvonimir Devidp u Zavodu za
paleontologiju i geologiju kvartara (voditelj Milan
Herak u Zavodu za povijest hrvatske knjiåevnosti kazališta i glazbe s tri odsjeka i to: za povijest hrvatske knjiåevnosti za povijest hrvatskoga
kazališta i za povijest hrvatske glazbe (voditelj
Slobodan Novak u Zavodu za lingvistiþka istraåivanja (voditelj RudolI )ilipoviü. Izvan Zagreba
nastavilo se raditi u ovim znanstvenim jedinicama:
u Zavodu za povijesne znanosti u Dubrovniku (voditelj Vladimir Stipetiü u Zavodu za povijesne
znanosti u Zadru (voditelj Mate Suiü u Zavodu
za povijesne i društvene znanosti u Rijeci (voditelj
do 1996. Dragovan Šepiü od 1996. do 2000. Milan
Moguš u Zavodu za znanstveni i umjetniþki rad
u Osijeku (voditelj do 1996. Milan Maceljski od
1996. Dragan Dekaris u Zavodu za znanstveni i
umjetniþki rad u Splitu (voditelj do 1993. Vladimir
Ibler od 1993. Davorin RudolI od 1999. Ivo Petrinoviü u Zavodu za znanstveni rad u Varaådinu
(voditelj Andre Mohoroviþiü u Centru za znanstveni rad u Vinkovcima (voditelj Dušan .lepac
u Arboretumu Trsteno (voditelj Mirko Vidakoviü.
Osim toga znanstvenoistraåivaþki rad odvijao se
u mnogim drugim jedinicama kao što su pojedini
kabineti odbori i centri unatoþ þinjenici da su u
ratnim razaranjima stradali neki objekti: spaljen
je dio Arboretuma (u poåaru 2.3. listopada 1991.
što ga je prouzroþila -NA odnosno ošteüene su
zgrade u Cavtatu Osijeku i Vinkovcima. U Gliptoteci .abinetu gra¿ke i Strossma\erovoj galeriji
starih majstora izloåbena je djelatnost morala biti
izrazito smanjena jer su izlošci zbog ratnih uvjeta
bili pohranjeni na sigurnija i zaštiüenija mjesta.
—
27
skupština usvojila novi Statut 12. lipnja 1996. Statut je potvrÿen odlukom Sabora Republike Hrvatske od 20. rujna 1996.
Usklaÿujuüi pravne dokumente Akademija je
istodobno djelovala u svoj punini koliko su ratne
prilike dopuštale. Dizala je i nadalje svoj glas protiv rata koji je bio nametnut Hrvatskoj. U skladu
s tim opredjeljenjem Predsjedništvo je Akademije
12. studenoga 1991. prihvatilo DeklaraFiju Hrvatske akademije ]QaQosti i umjetQosti o Krvatskom
QaFioQalQom iQteresu u Sovodu oruåaQoJ QaSadaja
Qa ReSubliku Hrvatsku
Prva izborna skupština za þlanove Predsjedništva Hrvatske akademije po novome Zakonu odråana
je 21. studenoga 1991. Na toj je skupštini izabran
Ivan Supek za predsjednika Akademije Ivo Padovan
i Vlatko Pavletiü za potpredsjednike Milan Moguš
za glavnoga tajnika a Ljubo %oban Natko Devþiü
Andrija .aštelan Vladimir Matkoviü i Andre Mohoroviþiü za þlanove Predsjedništva. Potvrÿen je takoÿer izbor ovih razrednih tajnika (redom razredk:
Eugen Pusiü Vinko Škariü Vladimir Majer Slavko
Cvetniü %oåidar )inka Slavko Mihaliü Miroslav
%egoviü i Ivan Supiþiü.
Na kraju 1991. godine Akademija je imala dva
poþasna þlana (nobelovci Vladimir Prelog i Linus
Pauling 137 redovitih þlanova 20 dopisnih þlanova s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i 115
dopisnih þlanova s prebivalištem izvan Republike
Hrvatske. Ti su se brojevi promijenili kad je 26.
lipnja 1992. izabrano prvi put u samostalnoj Hrvatskoj novih 13 redovitih þlanova 10 dopisnih
þlanova izvan Republike Hrvatske osam dopisnih
þlanova u Republici Hrvatskoj i 11 þlanova suradnika odnosno na izbornoj skupštini 3. prosinca
1992. još 11 redovitih þlanova 10 dopisnih þlanova
izvan Republike Hrvatske i 13 þlanova suradnika.
%uduüi da je tijekom razdoblja 1991. – 1993. godine preminuo odreÿeni broj þlanova na kraju je
1993. godine Akademija imala jednoga poþasnog
þlana 150 dopisnih þlanova i 92 þlana suradnika.
Akademija je u ratnim prilikama a posebno u
poslijeratnom razdoblju nastavila s radom na znanstvenom i umjetniþkom polju u Zagrebu i izvan
njega u svim svojim znanstvenim jedinicama. U
Majer Slavko Cvetniü %oåidar )inka Slavko Mihaliü Miroslav %egoviü i Ivan Supiþiü.
Izdavaþka djelatnost nije stagnirala. Akademija je i nadalje nalazila snage i sredstava da tiska
bar jedan naslov tjedno. Štoviše u godini 1994.
u povodu 500. obljetnice Senjskoga glagoljskoga
misala (1494. þiji se najbolji primjerak þuva u
%udimpešti uspjelo je Akademiji otisnuti pretisak
te knjige i odråati simpozij o njoj te pomoüi da se
izradi poštanska marka i kovani novac.
Dana 8. prosinca 1994. nakon dugotrajnih radova završena je obnova Narodnoga doma odnosno Preporodne dvorane u Opatiþkoj 18. U novoj
dvorani odråana je istoga dana sveþana sjednica
Akademije prigodom obiljeåavanja 900. obljetnice
osnutka Zagrebaþke biskupije i prvoga pisanoga
spomenika u kojemu se spominje Zagreb: kralj
%ela IV. =latQom bulom proglasio je naselje Gradec – Fivitas 0oQtis *reFeQsis iu[ta =aJrabiam
– slobodnim kraljevskim gradom.
Na skupštini Akademije 28. prosinca 1994.
predloåeno je osnivanje novoga Razreda za tehniþke znanosti. Taj se prijedlog temeljio na þinjenici
da je u Hrvatskoj velik broj vrsnih znanstvenika
iz podruþja tehniþkih znanosti te da se nekoliko
takvih znanstvenika veü nalazi u okviru Akademije
kao þlanovi Razreda za matematiþke ¿ziþke kemijske i tehniþke znanosti. Taj prijedlog ostvaren
je naknadno.
Iako se meÿunarodna suradnja tada odvijala u
skromnim okvirima ipak su pozitivni koraci bili
vidljivi: sklopljena su þetiri sporazuma o znanstvenoj suradnji s nekoliko akademija a potpisan je i
dodatni ugovor s Ro\al 6oFiet\. Lagani je uspon
bio vidljiv i u razmjeni struþnjaka s drugim akademijama.
Godina 1995. bila je velika prekretnica u Domovinskome ratu jer su u dvije vojno-redarstvene
operacije Bljesak i Oluja osloboÿeni okupirani dijelovi Republike Hrvatske. I naša se Akademija
pridruåila þestitkama dråavnomu vrhu.
Rad se u Akademiji poþeo odvijati u poboljšanim uvjetima. Tako su u organizaciji suorganizaciji ili pod pokroviteljstvom Akademije odråani
još u ratnim prilikama mnogi skupovi kao npr.
Akademija je nastavila i s nakladniþkom djelatnošüu objavljujuüi prosjeþno sedamdesetak
naslova godišnje (podrobnije o tome u posebnom
poglavlju.
Isto je tako s obzirom na to da je ukinut Savjet akademija S)R- Hrvatska akademija na novim
osnovama uspostavila i proširila meÿunarodnu suradnju.
.ao i u drugim prigodama kada su hrvatski
nacionalni interesi bili dovedeni u pitanje Hrvatska
akademija pokrenula je ratne 1992. godine projekt
Hrvatska s ciljem da u toj povijesnoj prekretnici
ukaåe na Hrvatsku kakva je bila i kakva jest na
njezine moguünosti i planove. Prvi izvještaj toga
projekta u kojemu su sudjelovali svojim prilozima
svi razredi Akademija je objavila 1992. u knjizi
pod naslovom Hrvatska ± ]adaQosti i usmjereQja.
U sklopu spomenutoga projekta neki su razredi
nastavili obraÿivati pojedine teme.
U godini 1993. Akademija je donijela dvije
nove odluke: 1 o proglašenju 29. travnja Danom
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao
spomen na dan 29. travnja 1861. kada je Hrvatski sabor prihvatio prijedlog -. -. Strossma\era
o osnivanju -ugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu i 2 o osnutku i dodjeli Nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Na osnovi tih odluka dodijeljene su prve nagrade
Hrvatske akademije 29. travnja 1994. i otada se
redovito dodjeljuju. Zbog nesmiljene agresije na
Republiku Hrvatsku Akademija je i nadalje upuüivala svoje apele akademijama znanosti svjetskim
znanstvenim i politiþkim institucijama i organizacijama (npr. Organizaciji ujedinjenih naroda.
Godine 1994. Akademija je imala tri poþasna
þlana (kardinal )ranjo .uhariü te nobelovci Vladimir Prelog i Linus Pauling 149 redovitih þlanova
131 dopisnog þlana i 105 þlanova suradnika. Iste su
godine Akademijinu Upravu i Predsjedništvo þinili
ovi þlanovi: predsjednik Ivan Supek potpredsjednici Ivo Padovan i Vlatko Pavletiü glavni tajnik
Milan Moguš þlanovi Predsjedništva Natko Devþiü Sergej )orenbacher Andrija .aštelan Andre
Mohoroviþiü i Eugen Pusiü razredni tajnici: Alica
:ertheimer-%aletiü Smiljko Ašperger Vladimir
—
28
o inojeziþnim utjecajima u hrvatskim dijalektima
o Vladimiru Nazoru o prometnom povezivanju izmeÿu %altika i -adrana o Stjepanu Zimmermannu
o stotoj obljetnici kvantne teorije itd.
Znanstvena se djelatnost u Akademiji odvijala
i u okviru pojedinaþnih projekata þiji su nositelji
bili (i sada su þlanovi Akademije a ¿nanciralo
ih je Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. .ao glavni istraåivaþi akademici su
zajedno sa svojim suradnicima nastavili s radom
ili zapoþeli rad na novim projektima iz povijesti
Dubrovnika i Dubrovaþke Republike pravnih
znanosti jezikoslovlja (posebice dijalektologije i
leksikogra¿je hrvatske knjiåevnosti medicine
hrvatske medicinske baštine povijesti prirodnih i
matematiþkih znanosti hrvatskoga gospodarstva
slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj problema u turizmu naseljavanja stanovništva konstruktivnoga
projektiranja u graÿevinarstvu paleolitika i mezolitika gospodarskoga povezivanja Podunavlja s
-adranom hrvatske glazbene historiogra¿je ornitološke valorizacije biotipa Hrvatske ekologije i zaštite ugroåene nacionalne ornitoIaune ¿lozoIskoga
aspekta znanosti istraåivanja povijesti hrvatskoga
naroda 1818. – 1990. godine.
Proširio se i broj znanstvenih vijeüa. U godini
1995. osnovana su još dva: Znanstveno vijeüe za
mir i prava þovjeka i Znanstveno vijeüe za graditeljstvo obnovu i razvoj.
Prestankom rata izloåbena je djelatnost ulazila
u normalnu koloteþinu. %uduüi da je Strossma\erova galerija starih majstora bila prvi put otvorena za
javnost 9. studenoga 1884. sada je u novim prilikama upravo na 111. obljetnicu otvaranja Galerije
otvoren novi postav što se moåe oznaþiti kao veliki
kulturni dogaÿaj.
Na kraju 1995. godine Akademija je imala dva
poþasna þlana 144 redovita þlana 124 dopisna þlana i 94 þlana suradnika.
U godini 1996. Sabor je potvrdio Statut Akademije koji je predvidio odreÿene promjene: ukida se
Uprava Akademije i umjesto toga osniva .oordinacijski odbor koji þine predsjednik Akademije oba
potpredsjednika glavni tajnik i tajnik Akademije.
Statutarno je riješen i problem osnivanja novoga
—
29
1991. godine Prvi koQJres mediFiQe Srometa AlSe
± -adraQ 1992. godine /ijekovi u DomoviQskom
ratu ± PrimjeQa rekombiQaQtQiK DNA
teKQoloJija u oQkoloJiji 0eÿudijalekatski dodiri i SroåimaQja 6ukFesija dråava kao SosljediFa
rasSada dråava SretKodQiFa 7elekomuQikaFije u
Hrvatskoj =aJrebaþki *radeF ± 1993.
godine )aust 9raQþiü ± Qaã suvremeQik RatQe o]ljede krvQiK åila 6edam stoljeüa RaSskoJ statuta
.ulturQa dimeQ]ija ]QaQstveQoJ i teKQoloãkoJ ra]voja .QjiåevQo djelo 0iroslava .rleåe NeZ AsSeFts iQ 0oleFular 0ediFiQe 1994. godine Nevusi
i maliJQi melaQom Plitviþka je]era ± QaFioQalQo
dobro Rak dojke ArKitekt 9iktor .ovaþiü 6eQjski
JlaJoljaãki kruJ ± PoljoSrivreda i
Sroi]vodQja KraQe u Qovom euroSskom okruåeQju.
Od 1995. do 2000. godine odråana su 64 znanstvena skupa savjetovanja izloåbe predavanja i predstavljanja knjiga. Posebice bismo mogli istaknuti
znanstvene skupove o demograIskim kretanjima
u drugoj polovici 20. st. o tisuüu godina ribarstva
u Hrvatskoj o Ivanu %elostencu i njegovu dobu
o -osipu -urju Strossma\eru o %ogoslavu Šuleku
o Ivanu .otruljeviüu o gospodarskom sustavu i
ekonomskoj politici Hrvatske o Anti Starþeviüu o
Petru Zrinskom i )ranu .rstu )rankopanu o åivotu i djelu Ante Šercera o hrvatskome banu -osipu
Šokþeviüu o kajkavskom narjeþju o .opaþkom
ritu o Andriji Štamparu o prometnoj medicini o
hrvatskoj leksikogra¿ji i leksikologiji o Mljetu kao
nacionalnome parku o kemijskom inåenjerstvu o
hrvatskoj srednjovjekovnoj diplomaciji o -urju -uliju .loviüu o Gustavu -aneþeku o brodogradnji
o Nikoli Škrlcu o biomedicinskoj etici o koronarnoj bolesti srca o dugoroþnoj strategiji razvoja
Hrvatske o znanosti na pragu treüega tisuüljeüa o
krapinskim neandertalcima o baroku u Varaådinu
o mehanici stijena i tunelima o tendenciji u razvoju ¿nancijski aktivne dråave o znanosti na pragu
treüega tisuüljeüa o unapreÿenju poljoprivrede i šumarstva na kršu o tehnologiji naItne proizvodnje o
prevenciji ateroskleroze o knjiåevnosti i kazalištu
hrvatske moderne o uvjetima i izgledima ekonomskoga razvoja Hrvatske o devet stoljeüa %ašüanske
ploþe o Ivanu Padovcu o paradontnim bolestima
za pomorstvo za povijest i ¿lozo¿ju znanosti za
prirodne znanosti za povijest hrvatske knjiåevnosti kazališta i glazbe za arhitekturu i urbanizam.
Ostalih devet jedinica ima svoja sjedišta u Dubrovniku Splitu Zadru Rijeci Varaådinu Osijeku
Vinkovcima i Trstenom u Dubrovaþkom primorju.
Izloåbena djelatnost i druge djelatnosti muzejsko-galerijskih jedinica ušle su u normalnu
mirnodopsku koloteþinu. Meÿutim stalni postav
Strossma\erove galerije starih majstora tj. slikarstva od 15. do 19. st. cijele se 1999. godine morao
demontirati i odlagati u spremište zbog radova na
proþeljima i prozorima Akademijine palaþe. Galerija je po treüi put otvorena 2000. godine. Danas je
Galerija organizirana tako da svojom znanstvenom
i edukacijskom komponentom te svojim postavom
i aktivnošüu postaje veoma reprezentativnom galerijom a svojom zbirkom slika starih majstora
zasigurno najvrjednijom u Republici Hrvatskoj.
Voditelj je Galerije -osip Vaništa a upravitelj Ĉuro
Vanÿura.
Provodeüi zakonsku odluku da þlanovima
Predsjedništva Akademije moåe biti produåen
mandat samo jedanput na izbornoj je skupštini
odråanoj 16. prosinca 1997. došlo do promjene u
þelništvu Akademije. Za predsjednika Akademije
izabran je Ivo Padovan za potpredsjednike Milan
Moguš i Miroslav %egoviü za glavnoga tajnika
Andrija .aštelan a za þlanove Predsjedništva -osip
%oåiþeviü .oraljka .os Sibe Mardešiü Slavko
Mihaliü Eugen Pusiü. Za tajnike razreda potvrÿeni su Alica :ertheimer-%aletiü Smiljko Ašperger
Milan Meštrov Dragan Dekaris -osip Vonþina
Dubravko -elþiü Andre Mohoroviþiü -erko %eziü
i Dragutin )leš.
Akademija je 31. prosinca 1997. imala dva
poþasna þlana 155 redovitih þlanova 140 dopisnih
þlanova i 88 þlanova suradnika.
U organizaciji ili suorganizaciji Akademije
odråano je 20 znanstvenih skupova tri sveþane
sjednice 18 predavanja i 17 izloåbi.
Proširena je meÿunarodna suradnja s drugim
akademijama pa su se dotadašnjim sporazumima
s akademijama u Austriji Sloveniji %osni i Hercegovini )rancuskoj Italiji Poljskoj Slovaþkoj i
Razreda za tehniþke znanosti te otada Akademija
ima devet razreda i to:
Razred za matematiþke ¿ziþke i kemijske znanosti
Razred za ¿lološke znanosti
Razred za knjiåevnost
Razred za likovne umjetnosti
Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju
Razred za tehniþke znanosti.
U Razred za tehniþke znanosti ušlo je prema
posebnoj odluci Predsjedništva od 4. srpnja 1996.
godine iz II. razreda pet redovitih þlanova i tri
þlana suradnika te novoizabrani þlanovi na izbornoj skupštini 30. sijeþnja 1997. Obnašatelj duånosti buduüega razreda bio je Dragutin )leš koji je
kasnije na skupštinskom zasjedanju potvrÿen za
razrednoga tajnika.
Na skupštinskom zasjedanju 12. lipnja 1996.
kada je prihvaüen Statut Akademije donesena su i
dva pravilnika: Pravilnik o predlaganju i izboru þlanova Predsjedništva Hrvatske akademije i Pravilnik
o predlaganju i izboru þlanova Hrvatske akademije.
Time je prestao biti na snazi dotadašnji Akademijin
Statut i i oba spomenuta pravilnika.
Dana 31. prosinca 1996. imala je Akademija dva poþasna þlana 137 redovitih þlanova 116
dopisnih þlanova i 93 þlana suradnika. Smanjenje
broja þlanova Akademije nije bilo uvjetovano smrüu nekolicine njezinih þlanova nego i zakonskom
odredbom kojom se odreÿivao izborni limit od
samo þetiri nova redovita þlana svake druge godine. Zauzimanjem Predsjedništva i razumijevanjem
Sabora taj je limit ukinut uz osnaåenje odredbe da
Akademija moåe imati do 160 redovitih þlanova.
Spomenute üe se preinake u Zakonu odraziti na
sljedeüoj izbornoj skupštini koja je odråana 30. sijeþnja 1997. kada je izabrano 20 novih redovitih
þlanova 28 dopisnih þlanova stranih dråavljana i
šest þlanova suradnika.
U godini 1997. došlo do nove organizacije
Akademijinih znanstvenoistraåivaþkih jedinica.
Od 17 takvih jedinica u Zagrebu djeluje osam (za
društvene znanosti za jezikoslovna istraåivanja
—
30
je odråana 21 izloåba od kojih su tri u organizaciji Muzeja predstavljene i u %eþu Dubrovniku i
Splitu. Od godine 1997. potpredsjednik Miroslav
%egoviü i nominalni je voditelj Muzeja.
Godine 1998. osnovano je još jedno 14. znanstveno vijeüe: Znanstveno vijeüe za ekonomska
istraåivanja i hrvatsko gospodarstvo. U tom üe vijeüu kao i u ostalima djelovati ne samo Akademijini
þlanovi nego i brojni znanstvenici i struþnjaci izvan
Akademije.
Na kraju 1999. godine imala je Akademija jednoga poþasnoga þlana 140 redovitih þlanova 139
dopisnih þlanova i 90 þlanova suradnika. %uduüi da
je 2000. godina bila izborna na izbornoj je skupštini (18. svibnja izabrano još 18 redovitih þlanova
10 dopisnih þlanova i 10 þlanova suradnika.
Pri kraju 2000. godine (7. prosinca odråana
je i izborna skupština za þelništvo Akademije jer je
31. prosinca istjecao trogodišnji mandat tadašnjim
þelnicima Akademije. Na toj su skupštini ponovno izabrani: za predsjednika Ivo Padovan za potpredsjednike Milan Moguš i Miroslav %egoviü a
za glavnoga tajnika Andrija .aštelan. Za þlanove
Predsjedništva izabrani su Smiljko Ašperger -osip
%oåiþeviü .oraljka .os Slavko Mihaliü i Alica
:ertheimer-%aletiü. Potvrÿen je takoÿer izbor za
tajnike razreda i to: Dušan %ilandåiü Sibe Mardešiü Milan Meštrov Dragan Dekaris -osip Vonþina
Antun Dubravko -elþiü Andre Mohoroviþiü -erko
%eziü i Dragutin )leš.
U ovom razdoblju poslove tajnika Akademije
i þlana Akademijine Uprave obavljao je Slobodan
.aštela. Iz izvještaja predsjednika Akademije Ive
Padovana što ga je za proteklo trogodišnje razdoblje (1998. – 2000. podnio na spomenutoj izbornoj
skupštini za þelništvo Akademije moglo se jasno
razabrati da su postignuti znatni rezultati u radu
Akademijinih þlanova na podruþju znanosti i umjetnosti u nakladniþkoj djelatnosti u organiziranju
znanstvenih skupova u djelatnosti svih znanstvenih
vijeüa znanstvenoistraåivaþkim i muzejsko-galerijskim jedinicama te u obnovi i odråavanju Akademijinih zdanja. Uþinjen je prema predsjednikovu
zakljuþku „maksimum moguüega u a¿rmaciji Hrvatske akademije i njezine uloge u društvu“.
—
31
Velikoj %ritaniji prikljuþile %ugarska i Maÿarska
akademija. Postoji naþelna teånja da se ugovori suradnja s još nekoliko akademija znanosti u Europi
i izvan Europe.
Zapoþet 1992. godine rad na projektu Hrvatska i (uroSa poþeo je donositi prve plodove.
Naime objavljena je 1. knjiga edicije Hrvatska i
(uroSa na hrvatskom jeziku koja obuhvaüa razdoblje hrvatske kulturne povijesti do 12. stoljeüa. Glavni je urednik edicije Ivan Supiþiü koji je
ujedno i urednik prve knjige. Prva je knjiga sveþano predstavljena 13. listopada 1997. u Akademijinoj Preporodnoj dvorani. U listopadu 1999.
objavljeno je Irancusko i englesko izdanje prve
knjige &roatie 7rpsors de la &roatie aQFieQQe
i &roatia iQ tKe (arl\ 0iddle AJes. Obje knjige
na stranim jezicima bile su izloåene u Vatikanu na
izloåbi Hrvatska ± krãüaQstvo kultura umjetQost
i na meÿunarodnom )rankIurtskom sajmu knjiga
a predstavljene u Rimu. .oncem 2000. godine
izišla je iz tiska i druga knjiga edicije Hrvatska i
(uroSa koja obuhvaüa razdoblje hrvatske kulturne
povijesti u europskom obzorju srednjega vijeka i
renesanse (od 13. do 16. st.. Glavni je urednik Ivan
Supiþiü a urednik druge knjige Eduard Hercigonja.
Tijekom 1998. objavljeno je Iaksimilno izdanje
glazbenoga zbornika iz 18. st. pod naslovom CitKara oFtoFKorda te zasebna knjiga komentara i
studija nekolicine autora o tomu vaånom zborniku
hrvatske kulturne baštine (Djela HAZU knj. 75.
priredili za tisak Izak Špralja i Lovro äupanoviü.
.ao posebna muzejska Akademijina jedinica
djeluje i Hrvatski muzej arhitekture. Prijedlog o
njegovu osnivanju potekao je od Razreda za likovnu umjetnost veü koncem 1991. godine a podråan je na sjednici Predsjedništva 29. sijeþnja 1992.
Akademijini þlanovi arhitekti i urbanisti razvili su
intenzivnu djelatnost na znanstvenoj obradi i izloåbenoj prezentaciji arhitektonskoga stvaralaštva.
Godina 1994. bila je posveüena djelu arhitekta Viktora .ovaþiüa 1995. beþkim arhitektima )ridrichu
von Schmidtu i Ottu :agneru 1996. je realizirana
izloåba Prilo]i urbaQosti 0oderQa arKitektura i
urbaQi]am meÿuratQe Rijeke ± i Par
e[emSle a u razdoblju 1997. – 2000. godine bila
üe postupno sanirati postojeüe stanje i poduzeti sve
akcije da se Arboretum što prije obnovi.
Radovi na obnovi proþelja Akademijine palaþe intenzivirani su 1999. godine a zapoþeti su još
ranije kada je ondašnja Uprava osigurala sredstva
za kupnju kamena i njegovu obradu radi zamjene
dotrajalih kamenih dijelova na zgradi sagraÿenoj
1880. godine. Uslijed rata i nedostatka sredstava
za ugradnju novih kamenih blokova radovi su na
vanjskom dijelu palaþe zapoþeli u proljeüe 1998.
godine kad su Republika Hrvatska i Grad Zagreb
osigurali dodatna sredstva. Obnova je palaþe prema planu dovršena 2000. godine nakon punih 120
godina postojanja. Time je bila ostvarena åelja da
se i na taj naþin izrazi zahvalnost utemeljitelju naše
Akademije -osipu -urju Strossma\eru jer je þitava
2000. godina protjecala u znaku sjeüanja na golemo djelo biskupa ÿakovaþko-srijemskoga i velikog
mecene hrvatske kulture znanosti i umjetnosti. U
skladu s tim organizirala je Akademija u Zagrebu
(27. studenoga 2000. i u Ĉakovu (28. studenoga
2000. sveþane sjednice posveüene 185. obljetnici
roÿenja i 95. obljetnici biskupove smrti. Na tim
su sjednicama odråali svoje govore predsjednik
Akademije Ivo Padovan i biskup ÿakovaþki i srijemski mons. Marin Srakiü a posebno je predavanje odråao þlan naše Akademije )ranjo Šanjek
pod naslovom 6trossma\erov euroSei]am. Proþitan
je takoÿer znameniti govor biskupa -osipa -urja
Strossma\era o Akademiji i Sveuþilištu odråan u
Hrvatskome saboru 29. travnja 1861.
I u proteklih deset godina znatan su doprinos
cjelokupnome radu Akademije dali i zaposlenici u
Struþnim sluåbama koji obavljaju opüe administrativno-upravne pravne i personalne ekonomske i
¿nancijske poslove brinu se o zaštiti i odråavanju
imovine odnosno rade poslove vezane za izdavaþku djelatnost i inIormiranje te meÿunarodnu
suradnju.
Veü je naznaþeno da je Akademija od samoga
poþetka imala svoju .njiånicu i Arhiv. .njiånica
2000. godine ima oko 300.000 svezaka graÿe i razmjenjuje publikacije sa 110 domaüih i 270 ino zemnih znanstvenih ustanova. Od sredine osamdesetih godina 20. st. poþela je izrada novih raþunalnih
kataloga prema novim meÿunarodnim pravilima.
Razvojem inIormacijske i komunikacijske tehnologije .njiånica je poþela postupno preuzimati zadaüe Akademijina inIormacijskoga središta. Od 1984.
do 1995. .njiånicom je upravljala Ljerka )ilakoviü
a od 1996. do 2005. upraviteljica je Dora Seþiü.
Poput .njiånice i Arhiv Akademije kako
je reþeno poþeo je djelovati zajedno s osnutkom
Akademije. I zadnjih je deset godina 20. st. Arhiv
uspješno djelovao pod struþnim vodstvom Petra
Strþiüa.
.abinet gra¿ke danas ima oko 15.000 inventarnih jedinica: crteåa gra¿ka plakata gra¿þkih
ploþa u þetiri zbirke: Staroj zbirci Zbirci crteåa i
gra¿ka 19. i 20. stoljeüa i Zbirci gra¿þkih ploþa.
Upraviteljica je Slavica Markoviü od 1991. godine
a voditelj Edo Murtiü.
Današnji Iundus Gliptoteke ima oko 13.000
eksponata rasporeÿenih u devet zbirki. Upraviteljica je Ariana .ralj a voditelj Ivan .oåariü.
Tijekom 2000. godine Arboretum u Trstenom
doåivio je drugi teåak udar. Ovoga puta stradao je
od poåara koji je toga ljeta harao juånohrvatskim
priobaljem. Na sreüu nije izgorio njegov najstariji
barokni dio a saþuvan je i ljetnikovac Arboretuma. Akademija je odmah poduzela prijeko potrebne
korake za njegovu obnovu. U tom joj je nastojanju
pomogla novinska kuüa 9jesQik popularizirajuüi
akciju za svekolikom potporom Arboretumu þemu
se pridruåilo nekoliko donatora. Predsjedništvo je
donijelo odluku o posebnomu povjerenstvu koje
—
HRVATS.A A.ADEMI-A U 21. STOL-EûU
(2001. – 2010.
U sluåbi znanosti i napretka
hrvatskog društva
Na poþetku 21. st. Akademija budno prati
zbivanja i stanje u hrvatskom društvu obraÿujuüi
aktualne društvene pojave o þemu svjedoþe njezine
brojne i korisne publikacije. Analize i pojedinaþna
iskustva doveli su do potrebe da se stanju u društvu
—
32
Na izbornoj skupštini odråanoj 11. studenoga
2010. s þetverogodišnjim mandatom u trajanju od
1. sijeþnja 2011. do 31. prosinca 2014. izabrani su:
predsjednik Zvonko .usiü potpredsjednici -akša
%arbiü i Velimir Neidhardt glavni tajnik Pavao
Rudan þlanovi Predsjedništva Akademije: Slaven
%arišiü Petar Šimunoviü .rešimir Nemec Nikša Gligo Mirko Zeliü i tajnici pojedinih razreda:
Tomislav Raukar Nenad Trinajstiü Ivan Gušiü
Marko Peüina August .ovaþec Ante Stamaü %oris Magaš )rano Paraü i Stjepan -eciü.
U ovom razdoblju poslove tajnika Akademije
i þlana Akademijine Uprave obavljao je Slobodan
.aštela.
Izbori novih þlanova:
Na izbornoj skupštini Akademije odråanoj 16.
svibnja 2002. za redovite þlanove izabrani su Nenad Cambi Vladimir Goldner Nikica .olumbiü
Tonko Maroeviü Ante Stamaü Ivan .ušan i Ivo
Senjanoviü za dopisne þlanove izabrani su Charles
%pnp ()rancuska Eduard ýaliü (Austrija Matko
ýikeš (Švicarska Mirjan Damaška (SAD -osip
-ernej (RH Hrvoje Lorkoviü (Austrija Sanjit
.umar Mitra (SAD i %ranko Souþek (Italija a
za þlanove suradnike Gordan Druåiü -akša %arbiü
Ljerka SchiIÀer Vitomir Šunjiü -osip %alabaniü
Ivana :e\gand-Ĉuraševiü Ante Simoniü Vida Demarin Milena äic )uchs Darko Novakoviü Ivanka
Petroviü Zvonimir Mrkonjiü Zlatko %ourek Igor
.uljeriü i -osip Seþen. Reizbor suradnika prošli su
Ibrahim Aganoviü Stanko Popoviü Zlatko Pepeonik %iserka Nag\ Eduard Prelogoviü Mercedes
:rischer ýedomir Lucu Zijad Durakoviü äeljko
Reiner Andrija Mutnjakoviü Radovan Ivanþeviü
Nikša Gligo i )rano Paraü. Sveþano proglašenje
novih akademika odråano je 7. lipnja 2002.
Na izbornoj skupštini Akademije 20. svibnja
2004. izabrani su a 15. lipnja sveþano proglašeni
sljedeüi redoviti þlanovi: Nikša Stanþiü Zvonimir
%aletiü -akša %arbiü Leo .lasinc Stanko Popoviü Slavko Matiü -osip Tišljar Marko Peüina
Stjepan Damjanoviü Nikica Petrak Igor )iskoviü Andrija Mutnjakoviü Dušan Dåamonja Zlatko
.eser Igor .uljeriü i Leo %udin dok su u red dopisnih þlanova izabrani: Rainer Altherr (Njemaþka
—
33
pristupi na široj osnovi a ne samo obradom pojedinih aktualnih tema kao dijelova mozaika ukupnosti
otvorenih aktualnih pitanja hrvatskoga društva. S
obzirom na društvene znanosti pojedini þlanovi
svjesni su potrebe da Akademija pokloni posebnu
pozornost analizi stanja u društvu ciljevima koje
ono treba postiüi i naþinu kako da se to ostvari. Na
to su ponukani i þinjenicom da je hrvatsko društvo
u teškoj krizi koja se oþituje u svim njegovim dijelovima i na svim podruþjima društvenog åivota.
U duhu Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti koju je Hrvatski sabor izglasao
24. srpnja 1991. þlanovi Akademije dijele se na
redovite kojih moåe biti do 160 poþasne i dopisne
þlanove te þlanove suradnike koji u skladu s novim
Statutom podlijeåu reizboru.
Godine 2001. Akademija je imala jednog
poþasnog þlana (dr. )ranjo .uhariü kardinal i
nadbiskup zagrebaþki 151 redovitog þlana 140
dopisnih þlanova i 85 þlanova suradnika dok su
2009. bila 144 redovita þlana 132 dopisna þlana i
90 þlanova suradnika a krajem 2010. godine 138
redovitih þlanova 137 dopisnih i 91 þlan suradnik.
Izbori Akademijina þasništva:
Na izbornoj skupštini þasništva Akademije odråanoj 27. studenoga 2003. izabrani su: akademik
Milan Moguš predsjednik Akademije te potpredsjednici Pavle Dešpalj i Alica :ertheimer-%aletiü
glavni tajnik Slavko Cvetniü i þlanovi Akademijina
Predsjedništva: Nenad Trinajstiü Milan Meštrov
Antun Dubravko -elþiü %oris Magaš Dragutin
)leš i razredni tajnici (redom razredk: Dušan %ilandåiü .senoIont Ilakovac %ranko Sokaþ Zvonko .usiü Petar Šimunoviü Nikola %atušiü Ante
Vulin Ivan Supiþiü i Mirko Zeliü.
Na izbornoj skupštini odråanoj 23. studenoga
2006. ponovno je za predsjednika Akademije izabran akademik Milan Moguš potpredsjednici su
Pavle Dešpalj i Alica :ertheimer-%aletiü glavni
tajnik Slavko Cvetniü þlanovi Predsjedništva Akademije: Ivan Gušiü Stjepan -eciü Antun Dubravko
-elþiü %oris Magaš Nenad Trinajstiü i razredni tajnici: Tomislav Raukar .senoIont Ilakovac äeljko
.uüan Zvonko .usiü Petar Šimunoviü Nikola
%atušiü Ante Vulin .oraljka .os i Mirko Zeliü.
Mira Menac-Mihaliü -akša )iamengo Nikola %ašiü Nenad )abijaniü Eva Sedak Ignac Lovrek i
-urica Soriü dok su suradniþki reizbor prošli: Ivo
Grabovac %oåidar -elþiü Marin Zaninoviü Ladislav Palinkaš Theodor Drrigl Mladen ŠtulhoIer -osip Madiü -elena Aurer-.oåelj -osip %rniü
Ante Mihanoviü i Antun Szavits-Nossan.
Na izbornoj skupštini 20. svibnja 2010. izabrani su redoviti þlanovi %ranko Despot Ivan CiIriü
Goran Pichler )ranjo Tomiü Vida Demarin Ivanka Petroviü Milena äic )uchs Radoslav Tomiü
i Zlatko %ourek a dopisnim þlanovima izabrani
su: %onaventura Duda (RH Henning Ottmann
(Njemaþka Liszly )orry (Maÿarska Nenad %an
Mirjana -oviü-Randiü :iesáaZ %or\Ğ Ruåa Pospiš-%aldani i Nenad %iüaniü.
Izabrani su i novi þlanovi suradnici: äeljko
Tomiþiü Marina Cindriü Svetozar Musiü Milan
Mihaljeviü Mario Grþeviü %oris Senker Zoran
.ravar i Zoran -uraniü dok su reizabrani Nenad
Vekariü i Stjepan Tomaš. Sveþano proglašenje novih þlanova Akademije odråano je 17. lipnja 2010.
Akito Arima (-apan Hedvig Hricak (SAD Vjeþeslav Vsevolodoviþ Ivanov (Rusija Herbert Mang
(Austrija Zdravko Mlinar (Slovenija :ilIried
PotthoII (Njemaþka i Andrp Tuilier ()rancuska.
Novoizabrani þlanovi suradnici su: Davor .rapac Mladen äiniü Dunja %rozoviü Ronþeviü -osip
Lisac Višnja Stahuljak Ch\til Radoslav Tomiü i
Tomislav )iletin a þlanovi suradnici u reizboru:
Dragomir Vojniü Ivan Erceg Miroslav .urelac
Pavle Papiü Elsa Reiner Zoltan Racz %iserka
%elicza Milivoj Sironiü Stjepko Teåak Tomislav
Sabljak Ennio Stipþeviü i Vedran äaniü.
Na izbornoj skupštini odråanoj 18. svibnja
sljedeüi redoviti þlanovi Akademije: Zvonko Posavec Pavao Rudan Ivica .ostoviü äeljko Reiner
Dunja )ališevac Zvonimir Mrkonjiü %oris %uüan
Dinko .ovaþiü %ranko .incl Nikša Gligo Marin
Hraste i Vlasta Piliåota dok su za dopisne þlanove
izabrani: Paul Garde ()rancuska Eric Goles Chacc
(ýile -in -ankoviü (Slovaþka Ivan .atiü (Danska %erislav .lobuþar (Austrija Guntram .och
(Njemaþka Zdenko Rengel (Australija Dieter
S|ll (SAD i Zlatko Ugljen (%iH.
Novi þlanovi suradnici na istoj su skupštini
postali: Dragutin )eletar Slobodan .aštela Nikola .alla\ Mirko Primc Marijan Herak Nikola
Ljubešiü Damir Viliþiü Igor Vlahoviü Igor Aniü
Vladimir %ermanec Iva Dekaris äeljko Sutliü
Vjekoslav -erolimov Ranko Matasoviü Mladen
Machiedo Mladen Obad-Šüitaroci äeljka ûorak
Zvonko Makoviü Zlatan Vrkljan i Marko Ruådjak
Na izbornoj skupštini odråanoj 29. svibnja
sljedeüi redoviti þlanovi Akademije: Nikola .alla\
Darko Novakoviü Milivoj Solar .rešimir Nemec
Goran Tribuson Marko Ruådjak i )rano Paraü. Na
istoj skupštini izabrani su dopisni þlanovi: Vatroslav Vicko Grubišiü (Njemaþka Georg Holzer
(Austrija Tomislav Neraliü (Hrvatska Gherardo Ortalli (Italija Norman Sartorius (Švicarska
-oseph Schlessinger (SAD Maurice Tucker (V%
i Irena Vrkljan (Njemaþka.
Novi su þlanovi suradnici: Arsen %aþiü Silvia
Tomiü Miloš -udaš Marko Tadiü Goran )ilipi
—
MEĈUNARODNA SURADN-A
(2001. – 2010.
U organizaciji suorganizaciji ili pod pokroviteljstvom Akademije u razdoblju 2001. ï 2010.
godine odråano je 335 znanstvenih skupova simpozija i okruglih stolova 267 predavanja 172 predstavljanje knjiga ¿lmova i konIerencija za novinstvo te 312 izloåbi. U isto vrijeme Akademiju je
posjetilo 40-ak stranih delegacija.
Meÿunarodna suradnja Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti odvija se na dvije razine.
-edna je bilateralna suradnja vezana za sklopljene sporazume s drugim akademijama a druga je
multilateralna suradnja vezana za sudjelovanje i
angaåman predstavnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u meÿunarodnim znanstvenim
organizacijama.
Hrvatska akademija ukupno je potpisala 24
sporazuma i dva pisma namjere s akademijama
znanosti i umjetnosti u Europi i svijetu. U razdo-
—
34
meÿunarodnih znanstvenih organizacija. To se u
prvom redu odnosi na aktivnosti u Europskoj znanstvenoj zakladi ((uroSeaQ 6FieQFe )ouQdatioQ Hrvatska akademija þlan je od 2003. u ALLEA-i (All
(uroSeaQ AFademies gdje se aktivnost posebno
intenzivirala posljednje dvije godine te u ,QterAFadem\ PaQelu i ,Qter-AFadem\ 0ediFal PaQelu
(IAP i IAMP na aktivno sudjelovanje predstavnika Hrvatske akademije na skupštini i sastancima
koje IAP i IAMP organiziraju i u nešto manjoj mjeri u Mediteranskoj uniji akademija koja je zapoþela
s radom 2008. godine IUA-i (,QterQatioQal UQioQ
oI AFademies; CEEN-u (CeQtral (asterQ (uroSeaQ NetZork te u ICSU (,QterQatioQal CouQFil Ior
6FieQFe u kojem je Akademijino þlanstvo trajalo
do kraja 2009.
Od 2007. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koordinator je za Republiku Hrvatsku europskog programa HERA (HumaQities iQ tKe (uroSeaQ ResearFK Area – humanistiþke znanosti u
Europskom istraåivaþkom prostoru.
Predstavnici Hrvatske akademije sudjelovali su na brojnim sastancima konIerencijama i
radionicama koje su organizirale gore navedene
organizacije ali i na mnogim drugim.
Vaåan dio meÿunarodne suradnje odnosi se i
na posjete stranih znanstvenika i politiþkih uglednika. Od brojnih posjeta potrebno je posebno spomenuti sljedeüe: potpredsjednika Poljske akademije znanosti proIesora :áodzimierza OstroZskog
(2002. predsjednika Albanske akademije znanosti
proIesora Ill\ja Pope (2002. potpredsjednika %erlin-brandenburške akademije proIesora Helmuta
SchZarza (2002. predsjednika Slovenske akademije znanosti i umjetnosti akademika %oštjana
äekša (2002. predsjednika Islamske Republike
Irana Nj. E. Mohammada .hatamija i predsjednika Akademije znanosti Islamske Republike Irana
proIesora Reze Davarija Ardakanija (2005. predsjednika Republike Moldavije Nj. E. Vladimira
Vorona (2005. visokog povjerenika za znanost
i istraåivanje Europske unije dr. -aneza Potoþnika (2005. dobitnike Nobelove nagrade proIesora
Dudle\ja R. Herschbacha (Sveuþilište Harvard
i proIesora .lausa von .litzinga (Ma[-Planck
—
35
blju 2001. ï 2010. godine potpisani su sporazumi
o znanstvenoj suradnji sa sljedeüim akademijama:
Albanskom akademijom znanosti (2002. .ineskom akademijom inåenjerstva (2002. %erlin-brandenburškom akademijom (2002. .ineskom
akademijom društvenih znanosti (2004. .raljevskom akademijom knjiåevnosti povijesti i starina
iz Švedske (2004. Akademijom znanosti Islamske
Republike Irana (2005. %ritanskom akademijom
(2005. ï obnovljena verzija Šangajskom akademijom društvenih znanosti (2007. .raljevskom
Àamanskom akademijom znanosti i umjetnosti
(2007. Ukrajinskom nacionalnom akademijom
znanosti (2010. i Rumunjskom akademijom znanosti (2010. te Pismo namjere s Nacionalnom akademijom znanosti Republike .oreje (2010..
U istom razdoblju potpisano je i nekoliko
protokola koji þine sastavni dio sporazuma i to
s: %ugarskom akademijom znanosti %ritanskom
akademijom Ruskom akademijom znanosti Maÿarskom akademijom znanosti Poljskom akademijom znanosti .ineskom akademijom inåenjerstva
Makedonskom akademijom znanosti i umjetnosti
Akademijom znanosti i umjetnosti %osne i Hercegovine Austrijskom akademijom znanosti Ukrajinskom nacionalnom akademijom znanosti i Rumunjskom akademijom znanosti. S nekim akademijama
popisano je nekoliko protokola s obzirom na to da
se uglavnom potpisuju na tri godine.
%uduüi da je razmjena znanstvenika glavna
osnova meÿuakademijske suradnje vaåno je spomenuti da se u okviru gore spomenutih sporazuma
i protokola u desetogodišnjem razdoblju realiziralo 297 studijskih boravaka u Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti te u znanstvenim i umjetniþkim institucijama Republike Hrvatske. Isto tako u
okviru meÿuakademijske razmjene realizirano je
268 studijskih boravaka hrvatskih znanstvenika u
inozemstvu. U tom kontekstu vaåno je istaknuti da
se najintenzivnija suradnja odvijala s Maÿarskom
akademijom znanosti %ugarskom akademijom
znanosti i Poljskom akademijom znanosti.
Što se tiþe multilateralne suradnje Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti u razdoblju 2001.
ï 2010. intenzivirala je svoje aktivnosti u nekoliko
Institut ï 2006. potpredsjednika izraelske vlade i dobitnika Nobelove nagrade Shimona Peresa
(2007. dråavnog tajnika Svete Stolice za odnose
s drugim dråavama Nj. E. mons. Giovannija Lajole (2006. predsjednika )inske akademije proI.
Raima Vl\r\nena (2006. predsjednika Republike Cipra Nj. E. Tassosa Papadopoulosa (2006.
izvršnog direktora Europske znanstvene zaklade
dr. -ohna Marksa (2007. predsjednika Republike Grþke Nj. E. .arolosa Papouliasa (2007.
predsjednika Makedonske akademije znanosti i
umjetnosti akademika Georgija Stardelova i potpredsjednika Makedonske akademije znanosti i
umjetnosti akademika Vladu .ambovskog (2008.
dobitnika Nobelove nagrade i þlana )rancuske akademije proI. Alberta )erta (2008. predsjednika
Republike Estonije Nj. E. Toomasa Hendrika Ilvesa
(2009. predsjednika Svjetske akademije znanosti
i umjetnosti proI. -eIIre\ja H. SchZartza (2009.
predsjednice %elgijske kraljevske Àamanske akademije znanosti i umjetnosti proIesorice DominiTue
:illemsa (2009. izvršnog direktora ALLEA-e dr.
Rdigera .leina (2010. i predsjednika Akademije
nauka i umjetnosti %osne i Hercegovine akademika
%oåidara Matiüa (2010.. Neki od njih odråali su u
prostorima Hrvatske akademije zapaåena predavanja.
Osim individualnih posjeta uglednih gostiju
vaåno je spomenuti okrugli stol (QerJetska siJurQost
i juJoistok (uroSe u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Parlamentarne skupštine
NATO-a (2009. te sastanak predstavnika za kulturu
27 veleposlanstava zemalja Europske unije (2009.
u organizaciji Veleposlanstva .raljevine Švedske.
tiniþki kodeksi i isprave razliþitih sadråaja vaånih
za istraåivanje gospodarske kulturne i politiþke
povijesti Hrvatske i susjednih zemalja.
Glagoljska zbirka Arhiva s 445 kodeksa od
þega 157 Iragmenata te više od 700 isprava najveüa je zbirka navedene rukopisne baštine u svijetu.
Graÿa datira iz razdoblja 12. – 19. stoljeüa a posebna su joj vrijednost glagoljicom pisane matiþne
knjige voÿene od 1560. godine na podruþju otoka
.rka Hrvatskog primorja i Istre. Godine 2006. i
2010. glagoljska je zbirka obogaüena dvjema vrlo
vrijednim donacijama ing. Slobodana Mavara unuka poznatog znalca glagoljice i skupljaþa glagoljske baštine )ranje Mavara: originalnom glagoljskim slovima pisanom oporukom iz Dubašnice i
glagoljskim prijepisom notarske iprave iz protokola
krþkog notara Ivana Sormiliüa (obje s kraja 18. st..
Dovršen je inventarni opis glagoljskih isprava a pri
kraju je i izrada cjelovitog kataloga AFta FroatiFa.
Akademijin utemeljitelj biskup -osip -uraj
Strossma\er u svom se radu i nastojanju na jedinstvu crkava uvelike oslanjao na djelo i ideje svete
braüe .onstantina-ûirila i Metoda þije se djelo
u Hrvatskoj ukorijenilo razvijalo njegovalo i þastilo. Osnovu njihova djela þini glagoljsko pismo
i slavensko bogosluåje. Strossma\er je pomogao
izdanje AssemaQijeva evaQÿelja staroslavenskoga
glagoljskoga spomenika (10. – 11. st. koje je priredio )ranjo Raþki prvi i dugogodišnji Akademijin
predsjednik te „otac hrvatske cirillomethodiane“.
Strossma\er je dao pozamašan iznos (pet tisuüa
Iorinti da se za Akademiju otkupi knjiånica Ivana
.ukuljeviüa Sakcinskoga s kojom je Akademija
dobila 65 što veüih što manjih glagoljskih rukopisa
i 86 glagoljskih Iragmenata. Za Akademiju je otkupio Mihanoviüevu zbirku od þetrdeset rukopisa
uglavnom üirilskih ali i jedan znameniti glagoljski
Iragment ASostola iz 12. st.
Danas Akademija posjeduje i u svojem Arhivu þuva najbogatiju zbirku glagoljskih rukopisa
na svijetu koju sustavno upotpunjuje i obogaüuje.
Akademijina je zbirka sastavljena od rukopisa knjiåevnoga liturgijskoga i odgojno-pouþnoga sadråaja
te njihovih Iragmenata; zatim od registara iz dnevnoga åivota ustanova i akata ili isprava (listina. U
—
ARHIV HRVATS.E A.ADEMI-E
ZNANOSTI I UM-ETNOSTI
Arhiv se sastoji od Središnje i Orijentalne
zbirke i razliþitih zbirki eminentnih hrvatskih intelektualaca (knjiåevnika politiþara i znanstvenika primjerice -. -. Strossma\era )ranje Raþkoga
)erde Šišiüa Ivana .ukuljeviüa Tadije Smiþiklasa
i dr. Središnju zbirku þiji najstariji dio datira od
11. st. do naših dana þine glagoljski üirilski i la-
—
36
darovao 600 knjiga. Akademija 1868. otkupljuje
osobnu knjiånicu Ivana .ukuljeviüa Sakcinskog
s 10.000 svezaka od þega 20 prvotisaka oko tisuüu rukopisa i šest tisuüa dokumenata razliþitog
sadråaja. .njiånica je u to vrijeme imala za hrvatsku kulturnu povijest dragocjena izdanja kao
što su naprimjer prvotisak glagoljskog 0isala So
]akoQu rimskoJa dvora iz 1483. u dva primjerka
izdanja „oca hrvatske knjiåevnosti´ Marka Maruliüa i Matije Vlaþiüa Ilirika (69 knjiga djela Ivana
%elostenca Ĉure Daniþiüa Ardelija della %elle
-osipa Drobniüa -urja Habdeliüa i drugih.
I danas Akademijinoj .njiånici pristiåu donacije: )erdinanda Hauptmanna (1988. -asmine
Šakiü (1996. Drage Šipraka (1996. Dråavnog
zavoda za statistiku (1998. akademika Slavka Mihaliüa (1998. akademika -osipa äupanova (2007.
i dr. Smještajem su odvojene sljedeüe darovane
zbirke: 6SomeQiþka ]birka 0irka DraåeQa *rmeka
Povijest ]QaQosti slaveQskiK Qaroda (1999. 6SomeQiþka ]birka Nade .laiü (1990. Zbirka JradiãüaQsko-Krvatske kQjiåevQe baãtiQe (2001.02. te
najnovija (2009. i jedna od najveüih donacija –
.QjiåQiFa dr 9ladimira *ottKardi te ReQate i ,vaQa
*ottKardi-âkiljaQ s 10.525 svezaka iz najrazliþitijih
znanstvenih i umjetniþkih podruþja.
Zbirka starih i rijetkih izdanja sadråi 4.700
svezaka s 36 prvotisaka (inkunabula 403 knjige iz
16. st. 608 ih pripada 17. st. a 2.395 ih je iz 18. st.
.njiånica posjeduje i jedini poznati saþuvani primjerak prvog izdanja Zoraniüevih PlaQiQa (1569..
%rojnošüu se izdvaja 69 knjiga iz zbirke Matije
Vlaþiüa Ilirika )laFiaQa te zbirka hrvatskih glagoljskih knjiga s vrlo rijetkim primjercima izdanja
iz 16. st. Meÿu ostalim raritetima .njiånica posjeduje i prva izdanja djela hrvatskih pisaca Dominka
Zlatariüa Hanibala Luciüa Andrije ýubranoviüa
Marina Dråiüa -urja %arakoviüa Matije Divkoviüa )austa Vranþiüa Petra Zrinskog Pavla Rittera
Vitezoviüa Ivana Luciüa %altazara .rþeliüa i dr.
Akademijina .njiånica danas raspolaåe s više
od 400.000 svezaka i jedna je od najbogatijih opüeznanstvenih knjiånica u Republici Hrvatskoj.
Tijekom svoje 150-godišnje povijesti više je puta
mijenjala boravište dok nije 29. travnja 2009.
—
.N-IäNICA
Poþetak osnivanja .njiånice podudara se s
godinom utemeljenja Akademije (1861. kada je
zagrebaþki odvjetnik Adalbert SchauII Akademiji
—
37
svemu: 443 rukopisa (od toga 157 Iragmenata i
mnogo isprava. Akademijina zbirka obuhvaüa kontinuiranu rukopisnu graÿu hrvatskoga glagolizma
12. ï 19. st. GeograIski rukopisi potjeþu uglavnom
iz krajeva koji se prostiru od istoþne pozadine Trsta preko Istre kopnene Hrvatske kvarnerskih i
dalmatinskih otoka pa do okolice Šibenika. Najsjevernija je zapravo osamljena toþka podrijetla
Akademijine zbirke – selo Šþitarjevo na Savi ispod Zagreba. U zbirci su zastupljeni primjeri svih
tipova hrvatskoga glagoljskoga pisma: ustav poluustav kurziv polukurziv knjiški i kancelarijski
kurziv.
Arhivska latiniþka zbirka obuhvaüa isprave
u rasponu 11. ï 19. st. i latiniþke kodekse koje je
kataloški obradila Tihomira Mršiü.
Orijentalna zbirka ima 2.093 rukopisa na arapskom turskom perzijskom i bosanskom jeziku te
770 osmanskih isprava datiranih izmeÿu 16. i 20.
st. dok priruþna knjiånica ima dvije tisuüe knjiga.
U tijeku je kompjutorski unos i priprema tiskanog
kataloga arapskih djela koji je sastavio dugogodišnji voditelj Orijentalne zbirke dr. Muhamed
ädraloviü. Arhiv od 2005. posjeduje rukopis šerijatsko-pravnog djela na osmanskom jeziku.
Tijekom 2007. Arhiv je preuzeo madridsku
ostavštinu Pavla Tijana Ronþeviüa (1908. ï1994.
od 215 kutija.
Arhiv je 2007. dobio dodatne prostorije u sjevernom dijelu prizemlja zgrade na Strossma\erovu
trgu 2 kamo su iz Šenoine ul. 4 preseljeni cjelokupni Iond Orijentalne zbirke registratura -ugoslavenskog odbora i ostavština dr. Ante Trumbiüa te dio
Akademijine registrature od njezina osnutka do
godine 1945. dok su u podrumu zgrade ureÿene
trezorske prostorije.
Arhivom od 2005. umjesto umirovljenog akademika Petra Strþiüa upravlja proI. Damir Zagotta.
Uz Rad i /jetoSis tekuüi serijski naslovi s
najduåom tradicijom izlaåenja još su:
6tariQe (od 1869. objavljena 63 sveska
ZborQik ]a QarodQi åivot i obiþaje (od 1896. objavljeno 55 svezaka i *raÿa ]a Sovijest kQjiåevQosti
Krvatske (od 1897. objavljeno 37 svezaka.
Tim i drugim mlaÿim þasopisima s podruþja
humanistiþkih i društvenih znanosti koji su i danas najbrojniji kasnije su se pridruåili još mnogi
naslovi iz ostalih podruþja. Tako je Matematiþko-prirodoslovni razred najprije godine 1913. pokrenuo svoj þasopis PrirodoslovQa istraåivaQja (ukupno
objavljena 122 sveska da bi se daljnjim razvojem
hrvatske znanosti pokazala potreba za objavljivanjem rezultata istraåivanja s podruþja matematiþkih
¿ziþkih kemijskih medicinskih i tehniþkih znanosti
i u zasebnim specijaliziranim publikacijama. To su
þasopisi:
AFta bioloJiFa (najprije izlazio kao podniz PrirodoslovQiK istraåivaQja a od 1991. je samostalna
publikacija; objavljena 23 godišta
AFta JeoloJiFa (najprije izlazio kao podniz PrirodoslovQiK istraåivaQja a od 1992. je samostalna
publikacija; objavljeno 26 godišta
AQQales Iorestales AQali ]a ãumarstvo (od 1955.
objavljeno 25 godišta
ArKiv ]a KiJijeQu rada i toksikoloJiju (1950. –
1978. objavljeno 29 svezaka
BilteQ ra]reda ]a teKQiþke ]QaQosti (od 1998. objavljeno 11 godišta
BilteQ 9ijeüa ]a daljiQska istraåivaQja i IotoiQterSretaFiju (od 1980. objavljeno 16 svezaka
BilteQ ZQaQstveQoJ savjeta ]a Sromet (od 1988.
objavljeno pet svezaka
*odiãQjak -uJoslaveQskoJ FeQtra ]a kristaloJra¿ju
(1966. – 1990. objavljeno 25 svezaka
.rã -uJoslavije (1957. ï 1991. objavljeno 13 godišta
/arus þasoSis Zavoda ]a orQitoloJiju (od 1977.
objavljeno 49 svezaka
Nafta (mjeseþno od 1992. u sunakladništvu s Hrvatskim nacionalnim komitetom svjetskih kongresa
za naItu; objavljeno 18 godišta
PaleoQtoloJia ,uJoslaviFa (1958. – 1991. objavljen
41 svezak
7Kalassia ,uJoslaviFa (1956. – 1970. objavljeno
dobila trajnu adresu i doliþni prostor u obnovljenoj zgradi nekadašnjeg .emijskog (Ludåbenog
zavoda Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta na
Strossma\erovu trgu 14. Od 2006. upraviteljica je
.njiånice Vedrana -uriþiü.
—
NA.LADNIý.A D-ELATNOST
Od svojega osnutka Akademija je posebnu pozornost posveüivala svojoj nakladniþkoj djelatnosti
smatrajuüi da na taj naþin moåe javnosti najbolje prikazati svoj rad i rad svojih þlanova. Tako je
odmah na poþetku javnog djelovanja veü 1867.
godine objavila prvu knjigu svojega osnovnog
znanstvenog þasopisa Rad. Do godine 1881. Rad
je sadråavao priloge iz svih znanstvenih podruþja
a od 1882. godine podijeljen je u dva niza: jedan
za razrede )iloloJiþko-Kistoriþki i )iloso¿þko-juridiþki i drugi za 0atematiþko-SrirodoslovQi ra]red.
Ta dva niza Rada izlazila su potom više od pola
stoljeüa sve do 1935. godine kada se pojavio još
jedan novi niz koji je pripadao UmjetQiþkom ra]redu. Danas Rad ima nizove po razredima a u
nekim razredima postoji još i daljnja podjela po
uåim podruþjima. Do konca 2010. godine objavljena je 508. knjiga Rada.
Uz Rad Akademija veü više od 130 godina
objavljuje i svoju kroniku /jetoSis. Prvi svezak
/jetoSisa iz 1877. obuhvaüao je razdoblje od prvih deset godina djelovanja Akademije a od tada
on najþešüe sve do danas izlazi svake godine. U
njemu se redovito objavljuju Akademijini izvještaji
o radu biogra¿je i bibliogra¿je novih þlanova te
nekrolozi preminulim þlanovima.
Od 9jesQika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objavljeno je devet godišta sa 17 brojeva.
Preminulim akademicima i istaknutim hrvatskim znanstvenicima i umjetnicima posveüena su
osim napisa u /jetoSisu i 9jesQiku i dva posebna
Akademijina niza:
ObljetQiþke sSomeQiFe (od 1986. objavljeno
12 svezaka i
6SomeQiFe SremiQulim akademiFima (od
1979. objavljeno 157 svezaka.
—
38
ridioQalium koju je 1868. pokrenuo Šime Ljubiü
a posveüena je objavljivanju listina koje svjedoþe
o odnosima Hrvata i Hrvatske i susjednih naroda
odnosno zemalja napose u okviru zajednica u kojima je Hrvatska bila tijekom svoje ranije povijesti
(objavljeno 55 svezaka
0oQumeQta KistoriFo-iuridiFa 6lavorum meridioQalium u kojoj se objavljuju stari hrvatski povijesno-pravni dokumenti napose statuti urbari i zakoni
(od 1877. objavljeno 13 svezaka
DiSlomatiþki ]borQik .raljeviQe Hrvatske DalmaFije i 6lavoQije koji je 1904. pokrenuo Tadija Smiþiklas i u kojemu se objavljuju hrvatski povijesni
dokumenti iz najstarijeg razdoblja 743. í 1400. godine (objavljeno 18 svezaka i dva sveska Dodataka.
Uz to su objavljene i sljedeüe povijesne zbirke i monograIski nizovi:
Biblioteka Djela ]QaQstveQika i] Hrvatske (od 1985.
objavljena tri sveska
Djela Zavoda ]a SovijesQe ]QaQosti u Zadru (od
.otorski sSomeQiFi (od 1951. objavljena dva sveska
0oQoJra¿je Zavoda ]a arKeoloJiju (od 1989.
objavljena dva sveska
0oQumeQta KistoriFa RaJusiQa (od 1951. objavljena þetiri sveska
PosebQa i]daQja HAZU Prilo]i ]a i]uþavaQje Krvatske Sovijesti (od 1997. objavljena tri sveska
PosebQa i]daQja Zavoda ]a SovijesQe ]QaQosti u DubrovQiku 6erija 0oQoJra¿je (od 1955. objavljeno
30 svezaka
PosebQa i]daQja Zavoda ]a SovijesQe ]QaQosti u
DubrovQiku 6erija Prilo]i Sovijesti staQovQiãtva
DubrovQika i okoliFe (od 1990. objavljeno 15 svezaka
Prilo]i Qovijoj juJoslaveQskoj Kistoriji (1955. –
1972. objavljeno pet svezaka
RasSrave i Jraÿa ]a Sovijest ]QaQosti (od 1963.
RasSrave i] Krvatske kulturQe Sroãlosti (od 1998.;
objavljena dva sveska
Radovi ArKiva HAZU (od 1972. objavljena tri sveska
Radovi o åivotu i djelu -urja .riåaQiüa (od 1981.
objavljeno šest svezaka.
Serijske publikacije koje se bave lingvistiþkim problemima jesu:
—
39
šest svezaka; objavljivanje nakon 1970. nastavio
Institut Ruÿer Boãkoviü u Rovinju
7ravau[ du Comitp iQterQatioQal Sour l¶ptude des
bau[ites de l¶alumiQe et de l¶alumiQium (od 1966.
objavljeno 26 svezaka.
Rezultati istraåivanja s podruþja prirodnih i
primijenjenih znanosti objavljuju se i u podnizovima Rada te u sljedeüim specijaliziranim monograIskim nizovima:
PosebQa i]daQja Ra]reda ]a matematiþke ¿]iþke i
kemijske ]QaQosti (od 1991. objavljena tri sveska
PosebQa i]daQja Ra]reda ]a SrirodQe ]QaQosti (od
Radovi ZQaQstveQoJ savjeta ]a Somorstvo (1984.
– 1985. objavljena þetiri sveska
Radovi ZQaQstveQoJ savjeta ]a Qaftu (od 1972.
RasSrave Ra]reda ]a matematiþke ¿]iþke i kemijske
]QaQosti (od 1952. objavljeno 19 svezaka.
Meÿutim naslovi s podruþja društvenih i humanistiþkih znanosti ostali su sve do danas najbrojniji. Tako u podruþju povijesti valja spomenuti ove
serijske publikacije:
AQali Zavoda ]a SovijesQe ]QaQosti u DubrovQiku
(od 1954. objavljeno 48 svezaka
ArKeoloãki radovi i rasSrave (od 1959. objavljeno
16 svezaka
DubrovQik aQQals (od 1997. objavljeno 14 svezaka
Radovi Zavoda ]a SovijesQe ]QaQosti u Zadru (od
1954. objavljena 52 sveska
Radovi Zavoda ]a ]QaQstveQoistraåivaþki i umjetQiþki rad u Bjelovaru (od 2007. objavljena tri sveska
6tudies iQ tKe Kistor\ of DubrovQik (od 2005.
objavljena þetiri sveska
6taroKrvatska Srosvjeta (1949. – 1968. objavljeno 10
svezaka; nakon toga objavljivanje je nastavio Muzej
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu ZborQik
Odsjeka ]a SovijesQe ]QaQosti Zavoda ]a SovijesQe i
druãtveQe ]QaQosti (od 1954. objavljeno 28 svezaka
ZborQik radova o Sovijesti i kulturi srSskoJ Qaroda
u Hrvatskoj (1988. – 1989. objavljena dva sveska.
Meÿu specijaliziranim monograIskim zbirkama iz hrvatske povijesti na prvome mjestu spominjemo tri vaåna naslova:
0oQumeQta sSeFtaQtia Kistoriam 6lavorum me-
)iloloJija (od 1957. objavljena 54 sveska
)olia oQomastiFa CroatiFa (od 1992. objavljeno
18 svezaka
Hrvatski dijalektoloãki ]borQik (od 1956. objavljeno 16 svezaka
OQomastiFa ,uJoslaviFa (1969. – 1991. objavljeno
14 svezaka
RasSrave ,Qstituta ]a je]ik (1968. – 1973. objavljena dva sveska; nakon toga objavljivanje nastavlja
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
ZQaQstveQi skuSovi Ra]reda ]a ¿loloãke ]QaQosti
(od 1991. objavljena þetiri sveska.
U ovome kontekstu treba spomenuti i tri sveska
NaFrta ]a Jramatiku KrvatskoJa kQjiåevQoJa je]ika
objavljena u monograIskom nizu Djela Hrvatske
akademije ]QaQosti i umjetQosti i to:
Radoslav .atiþiü: 6iQtaksa KrvatskoJa kQjiåevQoJ
je]ika 1986. (2. izd. 1991.
Stjepan %abiü: 7vorba rijeþi u Krvatskom kQjiåevQom je]iku 1986. (2. izd. 1991.
Stjepan %abiü Dalibor %rozoviü Milan Moguš
Slavko Pavešiü Ivo Škariü Stjepko Teåak: PovijesQi SreJled Jlasovi i obliFi KrvatskoJa kQjiåevQoJa
je]ika 1991.
Priprema i objavljivanje svih vrsta rjeþnika
jedna je od najvaånijih Akademijinih djelatnosti od
poþetka njezina djelovanja do danas. Tu na prvom
mjestu spominjemo monumentalni RjeþQik KrvatskoJa ili srSskoJa je]ika djelo u 97 svezaka (23
knjige na þijoj su izradi brojni jezikoslovci radili
gotovo sto godina koristeüi se s više od 400 pisanih izvora. To je djelo izlazilo od 1880. do 1976.
godine i obuhvaüa 22.000 stranica s oko 250.000
natuknica. U njemu je prikazan dijalekatski razliþito stiliziran knjiåevni izraz u prvom redu štokavski
i þakavski a kasnije (u posljednjih 30 svezaka i
kajkavski. To leksikograIsko djelo ocijenjeno je u
slavistici najvišim ocjenama. Rjeþnik su ureÿivali:
Ĉuro Daniþiü (1880. – 1886. od 1. do 5. sveska
Pero %udmani (1887. – 1907. od 6. do 26. sveska
Tomislav Maretiü (1908. – 1937. od 27. do 52.
sveska Stjepan Musulin (1938. – 1966. od 53.
do 78. sveska Stjepan Musulin i Slavko Pavešiü (1967. – 1975. od 79. do 94. sveska i Slavko
Pavešiü (1976. od 95. do 97. sveska. Potreba za
dopunama Akademijina RjeþQika pokazala se veü
tijekom rada jer dio vaånih izvora nije bio obraÿivan pa se veü duåe radi na njegovim dopunama.
Vaåni rjeþnici koje još valja spomenuti jesu:
RČþQik lČþQiþkoJa Qa]ivlja Milivoja Deåmana – prva
Akademijina pojedinaþna monograIska publikacija
(1868.
PriQosi ]a Krvatski SravQo-SovijestQi rjeþQik Vladimira Maåuraniüa u 11 svezaka (1908. – 1923.
RjeþQik QarodQiK ]ooloJiþkiK Qa]iva Miroslava
Hirtza u tri sveska (1928. – 1956.
/e[iFoQ latiQitatis medii aevi ,uJoslaviae u sedam
svezaka (1969. – 1978. ur. M. .ostrenþiü
(timoloJijski rjeþQik KrvatskoJa ili srSskoJa je]ika
Petra Skoka u þetiri sveska (1971. – 1974. repr. 1989.
RjeþQik KrvatskoJa kQjiåevQoJ je]ika od PreSoroda
do , * .ovaþiüa -ulija %enešiüa (1985. – 1990.
RjeþQik KrvatskoJa kajkavskoJa kQjiåevQoJa je]ika
(1984. – 2000. objavljeno 11 svezaka
BotaQiþki leksikoQ Ivana Šugara 1. svezak (1990..
.njiåevna djela i istraåivanja na podruþju knjiåevnosti i teatrologije objavljuju se u ovim þasopisima i nizovima:
)orum (od 1962. objavljeno 329 svezaka u 82
knjige
Hrvatski latiQisti (od 1951. objavljeno 11 svezaka
.roQika Zavoda ]a Sovijest Krvatske kQjiåevQosti
ka]aliãta i Jla]be (od 1975. objavljena 24 sveska
.rleåiQi daQi u Osijeku (od 1992. objavljeno 16
svezaka
Noviji SisFi Krvatski (1949. – 1955. objavljeno 12
svezaka
6tari SisFi Krvatski zbirka koju je pokrenuo još 1869.
Vatroslav -agiü (do 2000. objavljena 43 sveska
ZborQiFi Ra]reda ]a kQjiåevQost (od 1991. objavljena dva sveska.
U nastojanju da se objave kritiþka izdanja sabranih djela naših knjiåevnika objavljena su:
6abraQa djela 6ilvija 6traKimira .raQjþeviüa u tri
sveska (ur. D. Tadijanoviü 1958.
6abraQa djela AQtuQa *ustava 0atoãa u 20 svezaka (ur. D. Tadijanoviü N. Mihanoviü D. -elþiü
V. )laker L. äupanoviü S. %atušiü i D. .apetaniü
1973.
—
40
.atalo]i i]loåbi HrvatskoJa mu]eja arKitekture (21
katalog
.atalo]i i]loåbi .abiQeta Jra¿ke (151 katalog
.atalo]i i]loåbi 6trossma\erove Jalerije (59 kataloga
.atalo]i i]loåbi Zavoda ]a Sovijest Krvatske kQjiåevQosti ka]aliãta i Jla]be (46 kataloga
.atalo]i SovremeQiK i]loåbi HAZU (34 kataloga
7rieQQale KrvatskoJ kiSarstva (sedam kataloga
ZaJrebaþka i]loåba Jra¿ke (32 kataloga
ZaJrebaþka i]loåba Frteåa (16 kataloga.
Glazbenoj umjetnosti i muzikologiji posveüene
su zbirke:
Djela suvremeQiK KrvatskiK skladatelja (od
1959. objavljena 32 sveska
*a]oSK\laFium CroatiFum rerum musiFarum
(od 1991. objavljen jedan svezak
*a]oSK\laFium musiFae CroatiFae (od 1995.
objavljen jedan svezak
*raÿa ]a SrouþavaQje rada KrvatskiK komSo]itora
(1956. – 1961. objavljena tri sveska
6SomeQiFi JlaJoljaãkoJ SjevaQja (od 1983. objavljena dva sveska
6SomeQiFi Krvatske mu]iþke Sroãlosti (1957. –
1974. objavljena tri sveska
,QdiFes FolleFtiorum musiForum tabulariorumTue
iQ Croatia (od 1988. objavljena þetiri sveska
,]vori i dokumeQti o Jla]bi (od 1989. objavljena
dva sveska.
Akademija izdaje od 1991. u suizdavaštvu s
Hrvatskim muzikološkim društvom i Muziþkom
akademijom Sveuþilišta u Zagrebu i dva muzikološka þasopisa:
Arti 0usiFes (do 2010. objavljeno 41 godište i
,QterQatioQal revieZ of tKe aestKetiFs aQd soFioloJ\
of musiF (do 2010. objavljeno 41 godište.
Mnoge Akademijine zbirke i monograIski nizovi posveüeni su istovremeno razliþitim temama i
znanstvenim podruþjima. Meÿu njima istiþe se najstariji monograIski niz koji izlazi od 1882. do danas
pod naslovom Djela Hrvatske akademije ]QaQosti i
umjetQosti. U tom je nizu do sada izdano 79 svezaka.
Drugi interdisciplinarni naslovi jesu:
Adrias Zavoda ]a ]QaQstveQi i umjetQiþki rad u
6Slitu (od 1987. objavljeno 16 svezaka
—
41
6abraQa djela 9ladimira Na]ora u 21 svesku (ur.
N. Mihanoviü V. )laker D. -elþiü T. Sabljak N.
Vinski N. %atušiü I. )rangeš i I. Meden 1977.
6abraQa djela ,vaQa *oraQa .ovaþiüa u pet svezaka (ur. D. Tadijanoviü 1983.
Djela 0iroslava .rleåe (objavljeno 28 svezaka
2000..
Pravnim su problemima posveüeni ovi serijski
naslovi:
AQali -adraQskoJ iQstituta (1956. – 1968. objavljena þetiri sveska
Pomorsko Sravo (1951. – 1992. objavljeno devet
svezaka
PoredbeQo Somorsko Sravo (1958. – 2010. objavljena 164 sveska
Pravo i druãtvo (od 1979. objavljeno šest svezaka
0oderQi]aFija Srava (11 svezaka
Radovi odbora ]a ]QaQstveQu Sroblematiku samouSravljaQja (1982. – 1984. objavljena tri sveska.
Rezultati ekonomskih ili preteåno ekonomskih
istraåivanja objavljuju se u nizovima:
AdriatiFa maritima (1973. – 1985. objavljena þetiri sveska
*raÿa ]a JosSodarsku Sovijest Hrvatske (1951. –
1987. objavljen 21 svezak
PriQosi SrouþavaQju ekoQomike ribarstva i ribarstveQoJ Srava (1955. – 1973. objavljeno sedam
svezaka
Radovi Odsjeka ]a ekoQomska istraåivaQja (od
6uvremeQi ekoQomski Sroblemi (od 1962. objavljeno 14 svezaka
ZQaQstveQi skuSovi Odsjeka ]a ekoQomska istraåivaQja (od 1988. objavljeno pet svezaka.
Likovnim umjetnostima posveüeni su:
BulletiQ Ra]reda ]a likovQe umjetQosti (od 1953.
objavljeno 60 svezaka i %iblioteka Artis Kistoria
(od 2009. jedan svezak te brojni katalozi umjetniþkih izloåbi Akademijinih muzejsko-galerijskih
jedinica.
Do 2010. objavljeni su ovi katalozi:
Hrvatski trijeQale Frteåa (sedam kataloga
Hrvatski trijeQale Jra¿ke (12 kataloga
.atalo]i *liStoteke (osam kataloga
.atalo]i i]loåbi *liStoteke (98 kataloga
AQali Zavoda ]a ]QaQstveQi i umjetQiþki rad u Osijeku (od 1981. objavljeno 26 svezaka
Biblioteka 6lavoQije i BaraQje (od 1999. objavljeno sedam svezaka
(QF\FloSaedia moderQa (od 1966. objavljeno 49
svezaka
,]daQja .QjiåQiFe HAZU (od 1981. objavljeno
osam svezaka
PosebQa i]daQja CeQtra ]a ]QaQstveQi rad u 9iQkovFima (od 1974. objavljeno 20 svezaka
PosebQa i]daQja Zavoda ]a ]QaQstveQi rad u Osijeku (od 1978. objavljeno 14 svezaka
PosebQa i]daQja Zavoda ]a ]QaQstveQi rad u 9araådiQu (od 1990. objavljena 42 sveska
PredavaQja odråaQa u Hrvatskoj akademiji ]QaQosti i umjetQosti (od 1951. objavljeno 85 svezaka
Problemi sjeverQoJ -adraQa (od 1963. objavljeno
10 svezaka
Radovi Zavoda ]a ]QaQstveQi rad u Osijeku (od
1975. objavljeno osam svezaka
Radovi CeQtra ]a ]QaQstveQi rad u 9iQkovFima (od
1971. objavljeno osam svezaka
Radovi Zavoda ]a ]QaQstveQi rad u 9araådiQu (od
ZQaQstveQi skuSovi Ra]reda ]a druãtveQe ]QaQosti
(od 1991. objavljena dva sveska.
Veliku skupinu Akademijinih publikacija þine
pojedinaþna izdanja koja ne pripadaju nijednom
nizu (683 sveska. Meÿu tim se publikacijama þesto objavljenim zajedno s drugim nakladnicima
nalaze manje i veüe monogra¿je zbornici radova
sa savjetovanja te manje brošure.
.onaþno treba spomenuti i sekundarne serijske naslove:
BulletiQ sFieQti¿Tue (1953. – 1990. objavljeno 58 svezaka i Hrvatska biblioJra¿ja (1948. – 1981. objavljeno 19 svezaka; dalje su objavljivanje preuzeli Nacionalna i sveuþilišna knjiånica i LeksikograIski zavod.
Posebno valja istaknuti naslov niza kojim se
Akademija u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj
osobito aktivno ukljuþila u izgradnju suvremenoga
hrvatskog društva. To je zbirka Prilo]i ]a strateJiju
KrvatskoJ ra]voja u kojoj su u razdoblju 1989. –
2010. godine objavljene 23 knjige.
U åelji pak da se svijetom pronese znanstve-
na istina o Hrvatskoj kakva je ona bila u vrijeme
svojega nastanka i ukljuþivanja u zapadnoeuropsku
civilizaciju i kakva je danas Akademija je 1992.
zapoþela s radom na izdavanju monumentalnog izdanja pod naslovom Hrvatska i (uroSa: kultura
]QaQost i umjetQost. Prvi je svezak toga djela izašao
1997. godine a posveüen je razdoblju srednjega
vijeka do 12. stoljeüa. U drugom svesku objavljenom 2000. obraÿuje se razdoblje srednjega vijeka
i renesanse od 13. do 16. stoljeüa. Treüi svezak
objavljen je 2003. i u njemu se obraÿuju barok i
prosvjetiteljstvo a u þetvrtom koji je izašao 2009.
moderna hrvatska kultura od Preporoda do moderne. Prvi i drugi svezak istoga djela objavljeni su
1999. i 2008. na engleskom a 1999. i 2005. na
Irancuskom jeziku.
%rinuüi se pak za hrvatsku kulturnu baštinu i
njezino promicanje u Hrvatskoj i svijetu Akademija povremeno izdaje i pretiske starih i rijetkih
knjiga. Tako je 1950. godine tiskom izdala Maruliüevu Juditu (Venecija 1521. 1951. Hektoroviüevo RibaQje i ribarsko SriJovaraQje (Venecija
1568. godine 1952. Zoraniüeve PlaQiQe (Venecija
1569. godine 1991. Brevijar So ]akoQu rimskoJ
dvora iz 1491. godine 1994. 6eQjski JlaJoljski misal iz 1494. godine 1998. pretisak djela CitKara
oFtoKorda iz 1757. uz posebnu knjigu komentara i
studija godine 2000. Iaksimilno izdanje ýasoslova
)arQese s minijaturama -ulija .loviüa te pretisak
BerþiüeviK JlaJoljskiK odlomaka pohranjenih u
Ruskoj nacionalnoj biblioteci od 1874. godine.
Od osnutka do konca 2010. Akademija je objavila ukupno 5.598 svezaka a samo u zadnjem razdoblju 2001. – 2010. objavljena su 1.003 sveska.
Takav razvoj Akademijine nakladniþke djelatnosti tijekom 150-godišnjega razdoblja njezina
djelovanja bio je moguü jer se uvijek znatan dio
raspoloåivih redovitih sredstava usmjeravao na tu
djelatnost jer se namjenska sredstva za projekte
koriste i za izdavanje knjiga i jer su mnoga izdanja
objavljena u sunakladništvu s drugim ustanovama i
nakladnicima (Globus InIormator Školska knjiga
Liber Nakladni zavod Matice hrvatske AGM i dr..
Ali prije svega takvu je plodnu nakladniþku aktivnost omoguüila znanstvena i istraåivaþka aktivnost
—
42
ovogodišnji jubilej najviše znanstvene i kulturne
ustanove u Republici Hrvatskoj.
Uz hrvatsko izdanje dosad su objavljena po
dva sveska Irancuskog (1999. i 2005. i engleskog
(1999. i 2008. izdanja dok je ove jubilarne godine
predviÿeno izdanje treüeg sveska na oba spomenuta
jezika.
U skladu s DeklaraFijom o ]QaQosti i uSotrebi
]QaQja Svjetske konIerencije o znanosti (%udimpešta 1999. upuüenom svim þlanicama UNESCO-a Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti objavilo je 17. prosinca 2002. svoju
deklaraciju o znanju pod naslovom Hrvatska temeljeQa Qa ]QaQju i SrimjeQi ]QaQja u kojoj je
naglašeno da Hrvatska treba znanjem unaprijediti
tehnološki razvitak poboljšati kvalitetu nastave na
primjerenijim sadråajima uvesti primjenu svjetskih
kriterija vrednovanja teåište staviti na primjenu
znanja te se usmjeriti uvoÿenju i uþvršüenju vladavine prava bez koje nema razvijenoga društva.
Tekst je objavljen 2004. pod naslovom Hrvatska
temeljeQa Qa ]QaQju i SrimjeQi ]QaQja
U osvit ulaska Hrvatske u Europsku uniju vrlo
su vaåne i knjiåice Hrvatski je]iþQi staQdard (R.
.atiþiü i ,]a]ovi Jlobali]aFije i Krvatski je]iþQi
staQdard (A. .ovaþec; 2004. ju je priredio i objavio Razred za ¿lološke znanosti. U europskom
kontekstu još je bitnija Akademijina publikacija o
hrvatskom jeziku objavljena 2008. na pet razliþitih jezika (hrvatski engleski Irancuski njemaþki
i ruski i u dva pisma (latinica i üirilica.
—
IZDAVAý.I PRO-E.TI
Meÿu najvaånije izdavaþke projekte u dva posljednja desetljeüa spada bez sumnje monumentalni
Akademijin projekt Hrvatska i (uroSa kultura
]QaQost i umjetQost Spomenuti projekt koji je pokrenut 1992. ove üe se godine ostvariti barem što
se tiþe svoje hrvatske verzije.
-acTues le GoII jedan od najuglednijih åivuüih
medievalista u predgovoru prvom svesku Hrvatske
i (uroSe na Irancuskom jeziku oduševljen je idejom
da se „javnosti inteligentno uþeno i raskošno podastru izvorne europske sastavnice hrvatske povijesti
znanosti i umjetnosti u koje se slijedom zemljopisnog poloåaja ucrtavaju dodiri Istoka i Zapada Sjevera i -uga. Postupnom akulturacijom Hrvatska je
obogaüena rimskim karolinškim bizantskim mletaþkim i panonskim nasljeÿem i s pravom üe postati
zemljom susreta i dijaloga (papa Pavao VI.“.
Na stapanje univerzalnog (latinskog i autohtonog hrvatskog kulturnog elementa i na naš doprinos
europskoj kulturi umjetnosti i znanosti podsjeüa
i Ivan Supek u svijetu priznati ¿ziþar i prvi predsjednik oåivljene Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti: „Dok su Galilei Descartes i Hu\gens
svodili sve pojave na srazove ili dodire þestica
znaþajni slijed hrvatskih humanista osobito Grisogono Petriš de Dominis i %oškoviü naziru u
sili pravog arhitekta svemira prva tri anticipirajuüi
tako NeZtona a þetvrti kvantnu teoriju.“ (Hrvatska
i (uroSa sv. I str. 6.
Dosad su na hrvatskom izašla þetiri sveska
koja se odnose na RaQo doba Krvatske kulture
(1997. 6redQji vijek i reQesaQsu (2000. Barok
i Srosvjetiteljstvo (2003. 0oderQu Krvatsku kulturu (2009. a zakljuþni peti svezak (6uvremeQa
Krvatska kultura na poseban üe naþin obiljeåiti
—
43
þlanova Akademije istraåivaþa u Akademijinim
jedinicama i znanstvenika izvan Akademije koji su
svoje radove objavljivali u njezinim publikacijama.
Rukovoditelj je Odjela za izdavaþku djelatnost
i inIormiranje od 2001. godine Aco Zrniü.
2006. godinu kada su ta sredstva znatno porasla
s obzirom na to da je Ministarstvo kulture s iznosom od 11 mil. kuna ¿nanciralo projekt arheoloških
istraåivanja našeg Odsjeka za arheologiju na lokaciji Ivandvor tako da je te godine udio navedenih
sredstava iznosio 1410%.
-edinice lokalne samouprave (opüine gradovi i
åupanije kontinuirano su tijekom praüenog razdoblja su¿nancirale redovnu djelatnost Akademijinih
vanjskih zavoda i centara (Varaådin Osijek Vinkovci %jelovar Poåega te su svojim sredstvima
potpomagale nakladniþku i izloåbenu djelatnost.
Udio tih sredstava u ukupnim ¿nancijskim
sredstvima kretao se izmeÿu 15 i 2% odnosno
izmeÿu cca 800 tisuüa i 14 mil. kuna.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti za
su¿nanciranje projekata i nakladniþke i izloåbene
djelatnosti te za organizaciju znanstvenih i struþnih
skupova ostvaruje prihode i iz donacija ¿ziþkih i
pravnih osoba. Udio tih prihoda u ukupnim prihodima Akademije kretao se izmeÿu 1 i 2% tijekom promatranog razdoblja odnosno cca 800 tisuüa kuna.
Osim gore spomenutih prihoda Hrvatska akademija ostvaruje i vlastite prihode od obavljanja
djelatnosti na tråištu. To su prihodi od prodaje knjiga i þasopisa pruåanja intelektualnih usluga najma
stambenog prostora i dvorana te zakupa poslovnog
prostora odnosno ¿nancijski prihodi od kamata i
prihodi od prodaje prava iz ostavštine Miroslava
.rleåe. Udio tih prihoda u ukupnim prihodima Akademije kretao se izmeÿu 320 i 590% izuzev 2008.
godine kad je ostvaren nešto veüi prihod od prodaje
kapitalne imovine (prodaja zgrade u Demetrovoj
ulici Vladi RH za iznos od 4 mil. kuna.
Nakraju kao zakljuþak gore iznesenog moåemo navesti þinjenicu da su tijekom cijelog razdoblja
postotci udjela pojedinih vrsta prihoda u ukupnim
prihodima manje-više isti meÿutim kad se iskazuju
u konkretnim iznosima vidljiv je posebice u posljednje tri godine kontinuiran pad prihoda kojima
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti raspolaåe
za svoju redovnu djelatnost.
Pomoünik tajnika za ¿nancijsko-ekonomske
poslove do sredine 2008. bio je -osip Milakoviü a
od tada na tome je mjestu Ljubica Petroviü.
—
)INANCIRAN-E A.ADEMI-E U
RAZDO%L-U 2001. – 2010. GODINE
U proteklom desetogodišnjem razdoblju 2001.
– 2010. godine Hrvatska je akademija znanosti i
umjetnosti za ¿nanciranje svoje redovne djelatnosti
koja ukljuþuje plaüe i ostale rashode za zaposlene
stalne mjeseþne novþane nagrade redovitih þlanova
Akademije materijalne i reåijske troškove izdavaþku djelatnost meÿunarodnu suradnju nakladniþki
projekt Hrvatska i (uroSa donacije Zakladi Hrvatske akademije i Europskoj znanstvenoj zakladi te
kapitalne projekte (ulaganja na graÿevinskim objektima nabavu opreme i namještaja te popunjavanje
knjiånog Ionda biblioteka ostvarivala prihode iz
Proraþuna Republike Hrvatske. Prihodi iz navedenih
izvora u strukturi ukupnih ¿nancijskih sredstava kojima je raspolagala Akademija iznosili su cca 79 – 82%
i kretali su se u apsolutnom iznosu 46 – 60 mil. kuna.
U vezi s ¿nanciranjem Hrvatske akademije iz
Proraþuna Republike Hrvatske treba napomenuti
þinjenicu da je do kraja 2001. godine Akademija te
prihode ostvarivala indirektno iz proraþuna Ministarstva znanosti obrazovanja i športa a od 2002.
godine na vlastiti zahtjev Hrvatska akademija pojavljuje se u Dråavnom proraþunu kao samostalni
korisnik s vlastitim razdjelom i glavom što je u
velikoj mjeri olakšalo poslovanje.
Za ¿nanciranje znanstvenih projekata nabavu
znanstvene opreme za realizaciju tih projekata i za
plaüe znanstvenih novaka koji sudjeluju u njima
sredstva je doznaþivalo Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa. Udio tih sredstava u ukupnom
)inancijskom planu Akademije kretao se izmeÿu 9 i
10% odnosno izmeÿu cca 7 i 8 mil. kuna godišnje.
Sredstvima Ministarstva kulture i Gradskog
ureda za kulturu grada Zagreba tijekom ovog razdoblja potpomagani su Akademijini projekti iz izdavaþke i izloåbene djelatnosti. Udio tih sredstava
u ukupnim ¿nancijskim sredstvima Akademije kretao se izmeÿu 15 i 2 mil. kuna odnosno izmeÿu
25 i 3%. Iz te statistike trebamo posebno izuzeti
—
44
—
REALIZIRANI .APITALNI
U proteklom desetljeüu Akademija je intenzivirala
te u cijelosti realizirala sve planirane kapitalne projekte. Te graÿevine u vlasništvu Akademije nalaze
se na podruþju þitave Republike Hrvatske a ovdje
navodimo najvaånije:
ZaJreb 6trossma\erov trJ – Rekonstrukcija i adaptacija /udåbeQoJ laboratorija Hermana
%ollpa u .njiånicu Akademije. Projekti i dozvole
za gradnju izraÿeni su u razdoblju 2000. – 2004.
godine kada se na inicijativu i po naputku Uprave
Akademije a vezano uz ¿nancijsko stanje u dråavi pristupilo racionalizaciji projekta. Izraÿena
je projektna dokumentacija ishoÿena je dozvola
za gradnju i zapoþeti su radovi no oni su zbog
preseljenja PM)-a na novu lokaciju prolongirani
do prosinca 2005. Istodobno je zapoþet projekt Muzeja nobelovaca na istoj lokaciji. Tijekom 2006.
2007. i 2008. godine radovi su u cijelosti izvedeni
kompletno je opremljena .njiånica te je ishoÿena
dozvola za uporabu zgrade. .njiånica je sveþano
otvorena 29. travnja 2009.
ZaJreb Salaþa Akademije Qa ZriQskom trJu
– U projekt se kontinuirano ulaåe od obnove
proþelja 2000. godine do rekonstrukcija i adaptacija instalacijskih sustava ugradnje sigurnosnih
sustava vatrodojave i videonadzora te sanacije
staklenog krova. Projekt ureÿenja zgrade intenziviran je 2008. godine nakon preseljenja .njiånice
Akademije kada je zapoþela adaptacija prostora
prizemlja za potrebe smještaja razredƗ Akademije uza što je vezan i projekt ugradnje dizala te
ureÿenje podruma zgrade. U navedeni se projekt
u graditeljskom smislu uklopio i projekt ureÿenja
prostora atrija palaþe u povodu obiljeåavanja 150.
obljetnice postojanja Akademije 2011. godine. Za
projekt izraÿen 2008. ishoÿena je graÿevna dozvola sami su radovi zapoþeli poþetkom 2009. i
dovršeni su do kraja 2010. godine.
U zgradi palaþe Akademije realiziran je i izdvojeni projekt restauracije antiknog namještaja
prije svega u salonima (sjedaüe garniture bieder-
Graÿevine u vlasništvu Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti veüinom su zaštiüeni spomenici kulturne baštine izgraÿeni preteåno u ;I;.
stoljeüu te su realizacija projekata velikana arhitektonskog stvaralaštva kao npr. Hermana %ollpa
)riedricha von Schmidta Otta HoIIera %artola
)elbingera Aladara %aran\aija Hermana Erlicha
-anka -ambrišaka Martina Pilara i ostalih.
Te se graÿevine nalaze na sljedeüim lokacijama u Zagrebu: Zrinski trg 11 Strossma\erov
trg 2 Strossma\erov trg 14 Hebrangova 1 Ante
.ovaþiüa 5 Gunduliüeva 24 Opatiþka 18 I. G.
.ovaþiüa 37 Medvedgradska 2 (kompleks zgrada
Trg årtava Iašizma 10 – 13. Na lokacijama Pavla
Hatza 26 Šenoina 4 i .riåaniüeva 3 smješteni su
zasebni poslovni i stambeni prostori.
Izvan Zagreba Akademija je vlasnik sljedeüih
graÿevina: poslovne zgrade Zavoda Akademije u
Rijeci u Ruåiüevoj 5 (prvotno 1900. tamo je bio
hotel; vile Costabella u Rijeci u Opatijskoj ul. 47;
poslovne zgrade u Zadru na Obali kneza Trpimira
8; kasnorenesansne palaþe Milesi u Splitu na Trgu
braüe Radiü 7 u kojoj se nalazi Akademijin Zavod; u Dubrovniku je rijeþ o srednjovjekovnom
Sorkoþeviüevu ljetnikovcu (Lapadska obala 6 te
benediktinskom samostanu sv. -akova (Ulica Vlaha %ukovca 18 gdje se na obje lokacije nalazi
Akademijin Zavod; u Cavtatu u .neåevu dvoru
rodnoj kuüi %altazara %ogišiüa i zgradi u .laiüevoj
2; nadalje u .orþuli je u Akademijinu vlasništvu
Galerija Maksimilijana Vanke a u Orebiüu kapetanska kuüa s vrtom; u Arboretumu Trsteno riješen
je vlasniþki status svih graÿevina kompleksa – Ljetnikovca Guþetiü s prateüim objektima; u Rovinju je u
Akademijinu vlasništvu zgrada s pripadajuüim vrtom.
—
45
PRO-E.TI
—
A.ADEMI-INA ZDAN-A
þvorova. Najveüi dio zahvata odnosi se na rekonstrukciju i obnovu kompletnog proþelja zaštiüene zgrade
u suradnji s .onzervatorskim zavodom Rijeka.
Arboretum 7rsteQo – Rijeþ je o najvaånijem
tijekom 2002. i 2003. godine realiziranom projektu.
Za njega je ishoÿena dozvola i u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva kredit od Meÿunarodne banke te je u cijelosti izgraÿen sustav
hidrantske mreåe za zaštitu kompleksa Arboretuma
od poåara. U obnovi graÿevina kompleksa Guþetiü
tijekom razdoblja 2004. – 2008. godine izraÿeni su
geodetski projekti elaborat hidrogeološke i inåenjersko-geološke osnove podruþja i projekti vodoopskrbe kompleksa ishoÿena je lokacijska dozvola
izraÿen je arhitektonski projekt snimke graÿevina
kompleksa i projekt adaptacije Pojate za koji su
ishoÿene lokacijska dozvola i potvrda glavnog projekta a izraÿen je i projekt elektri¿kacije kompleksa. U navedenom razdoblju kontinuirano se provodio projekt obnove suhozidƗ cijelog kompleksa.
Radi sanacije terena izraÿena je i geološka studija
sanacije juåne padine kompleksa prema moru.
DubrovQik ljetQikovaF 6orkoþeviü – Tijekom
2004. i 2005. godine saniran je vanjski devastirani
kameni zid i srušene su drvene ograde kompleksa
te je dovršeno þišüenje i sanacija ribnjaka u dvorištu ljetnikovca po izraÿenom geološkom i geomehaniþkom projektu.
DubrovQik samostaQ sv Jakova – Izraÿeni
su projekti rekonstrukcije i sanacije krovišta u suradnji s .onzervatorskim odjelom u Dubrovniku.
Projekt je realiziran u þetverogodišnjem razdoblju
odnosno 2004. – 2008. godine.
Cavtat .Qeåev dvor – Izraÿeni su projekti za
sanaciju i adaptaciju proþelja i prizemlja zgrade u
suradnji s .onzervatorskim odjelom u Dubrovniku
te su tijekom 2004. i 2005. godine radovi i izvedeni.
Poslove pomoünice tajnika u Odjelu za zaštitu
i odråavanje imovine i kulturnih dobara od 2002.
obavlja Aleksandra Stupariü.
mayer i emSire i sjedniþkoj dvorani na I. katu
koji osim izloåbenog imaju i uporabni karakter.
ZaJreb *liStoteka Akademije ± komSleks
]Jrada smjeãteQ u 0edvedJradskoj – Godine
2000. ureÿen je Park skulptura a u razdoblju 2004.
– 2008. godine izraÿena je izmeÿu ostalog arhitektonska snimka glavne zgrade kompleksa izvršeno je geodetsko snimanje parcele u svrhu katastarskog i gruntovnog usklaÿenja parcele i ishoÿenje
potvrde o legalizaciji graÿevina. Nadalje izraÿeni
su projekti vatrodojave za sve zgrade kompleksa
te su ugraÿeni kao i sustav videonadzora glavne
zgrade. Izvedeni su i radovi na sanaciji odvodnje i
krovišta zgrada.
ZaJreb HebraQJova – Godine 2001. adaptiran je prostor na III. katu zgrade za )inancijsko-ekonomski odjel. Sa Zavodom za zaštitu spomenika grada Zagreba ureÿen je vrt i 2008. godine
zapoþeo je i projekt obnove krova zgrade za koji
su izraÿeni projekti i dobivena dozvola za gradnju.
ZaJreb OSatiþka – U prostor Preporodne
dvorane i prateüih salona na temelju izraÿenih i
ovjerenih projekata ugraÿen je rashladni ureÿaj.
Izraÿen je i projekt kontrole stabilnosti zgrade.
Obnovljeni su sanitarni þvorovi obnovljen je antikni parket Preporodne dvorane te je provedeno
kabliranje zgrade strukturnom mreåom za bolje
komunikacijsko i inIormatiþko povezivanje. Navedeni radovi izvedeni su u razdoblju 2005. – 2008.
godine.
ZaJreb *uQduliüeva dvoriãQa ]Jrada –
Godine 2002. i 2003. zgrada je adaptirana za potrebe Akademijinih zavoda a u razdoblju 2004. –
2006. godine ugraÿeni su rashladni ureÿaji i sustav
vatrodojave.
ZaJreb 7rJ årtava faãi]ma ± – Nakon
pet desetljeüa i obavljanja aktivnosti iz domene
imovinsko-pravnih poslova Akademija je u srpnju
2010. ponovno stupila u punopravno vlasništvo i
posjed vlastite nekretnine na predmetnoj lokaciji
koja se do tada koristila kao studentski dom.
Rijeka Ruåiüeva – U zgradi se nalazi Akademijin zavod. Projekt je realiziran u razdoblju
2004. – 2006. godine a obuhvaüao je radove na
unutrašnjoj adaptaciji radnog prostora i sanitarnih
—
46
Na kraju 2010. osnovna imovina Zaklade iznosila je 4.802.83815 eura te 3.800.00000 kuna oroþenih sredstava dok je stanje na åiro-raþunu bilo
947.15590 kuna a na deviznom raþunu 25.23452
eura i 29.03012 dolara.
Zaklada krajem 2010. posjeduje sljedeüe nekretnine: kuüe u Zagrebu na adresama: Tomislavov trg br. 8 Šenoina br. 4 i Šenoina br. 6 kuüu
i dvorište na adresi Zagreb .riåaniüeva br. 3 te
kuüu dvorište i vrt na adresi .apucinske stube br.
1 i Griþ br. 2 nadalje þestice zgrade 913 100
101 349 350 i 351 u Orebiüu te kuüu i dvorište
na adresi Zagreb Svibovac br. 9.
Zaklada Hrvatske akademije do kraja 2010. ¿nancirala je 647 projekata s ukupno 10.387.80000
kuna od þega se 316 odobrenih projekata odnosi
na poticanje nakladniþke djelatnosti na podruþju
znanosti i umjetnosti.
Povijest naše Akademije u velikoj je mjeri
povezana s osnivanjem zakladƗ raznih vrsta i namjena. Stoga je sasvim razumljivo da se toj dobroj
praksi pristupilo þim su nove društveno-politiþke
prilike dopuštale. Tako se vrlo brzo poþela ostvarivati misao o Zakladi Hrvatske akademije. Ona
je i Iormalno osnovana 1993. godine s glavnim
ciljem da prikupljajuüi materijalna sredstva i
poveüavajuüi tako glavnicu od godišnjih kamata potpomaåe sljedeüe aktivnosti: 1 nakladniþku
djelatnost na podruþju znanosti i umjetnosti 2
organiziranje znanstvenih skupova 3 razvijanje
znanstvenoistraåivaþkog i umjetniþkog rada 4 otkup umjetnina 5 nagraÿivanje vaånih dostignuüa
na podruþju znanosti i umjetnosti te pomoü mladim znanstvenicima i umjetnicima. Utemeljitelji
su Zaklade: Hrvatski sabor Grad Rab Zagrebaþki
velesajam d.o.o. Školska knjiga d.d. Pliva d.d.
Hrvatska gospodarska komora Zagrebaþka banka
d.d. Privredna banka d.d. obitelj Torbar dr. Greta
i dr. )edja Verbiþ INA – industrija naIte Grad
Zagreb i akademik Dragutin Tadijanoviü. )ormiran
je i Upravni odbor Zaklade od predstavnika utemeljitelja i od þlanova Akademije. Prvi je predsjednik
Zaklade bio akademik Smiljko Ašperger (1993.
– 1998. zatim akademik Velimir Neidhardt (od
1998. a ravnatelj proI. dr. sc. Slobodan .aštela
(od 1993..
Od 2008. godine Zaklada objavljuje natjeþaj
za dodjelu sredstava iz Ionda Nagrade DraJutiQ
7adijaQoviü i to za dodjelu pjesniþke nagrade u
iznosu od 20.00000 kuna te za dvije studentske
stipendije najboljem studentu knjiåevnosti iz %rodsko-posavske odnosno Liþko-senjske åupanije.
%uduüi da je Hrvatski sabor tijekom 1995.
izglasao Zakon o zakladama sve su odredbe naše
Zaklade bile usklaÿene sa spomenutim Zakonom
te je Zaklada upisana u Zakladni upisnik koji se
vodi u Ministarstvu uprave.
—
47
150 HAZU — Povijesni pregled — Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
—
ZA.LADA
HRVATS.E A.ADEMI-E
ZNANOSTI I UM-ETNOSTI
—
48
150 HAZU — Razred za društvene znanosti
—
RAZRED ZA
DRUŠTVENE ZNANOSTI
—
49
1937. pravi þlan 1947. Grga Novak (dop. þlan
1939. pravi þlan 1947. Mijo Mirkoviü (pravi þlan
1947. Svetozar Ritig (pravi þlan 1947. Andrija
Štampar (pravi þlan 1947. od 1950. u Odjelu za
medicinu Vladimir %akariü (pravi þlan 1950.
Vaso %ogdanov (dop. þlan 1951. pravi þlan
1955. Stjepan Gunjaþa (dop. þlan 1951. pravi
þlan 1962. -uraj Andrass\ (dop. þlan 1955. pravi þlan 1965. )erdo ýulinoviü (dop. þlan 1955.
pravi þlan 1962. Vladislav %rajkoviü (dop. þlan
1961. pravi þlan 1968. Dušan ýaliü (dop. þlan
1961. pravi þlan 1965. -ovan SteIanoviü (dop.
þlan 1961. pravi þlan 1963. Vladimir Stipetiü
(dop. þlan 1961. red. þlan 1973. Duje Rendiü-Mioþeviü (dop. þlan 1966. red. þlan 1977. -akov
Sirotkoviü (dop. þlan 1966. red. þlan 1975. Natko
.atiþiü (dop. þlan 1968. red. þlan 1977. Predrag
Vranicki (izv. þlan 1973. red. þlan 1979. Ljubo
%oban (izv. þlan 1975. red. þlan 1986. Eugen
Pusiü (izv. þlan 1975. red. þlan 1983. Mate Suiü
(izv. þlan 1975. red. þlan 1981. Vladimir %a\er
(izv. þlan 1977. red. þlan 1986. Ivo Perišin (izv.
þlan 1977. red. þlan 1990. Dragovan Šepiü (izv.
þlan 1977. red. þlan 1986. Aleksandar Goldštajn (izv. þlan 1979. red. þlan 1991. Hodimir
Sirotkoviü (izv. þlan 1979. red. þlan 1991. -osip
Adamþek (izv. þlan 1986. red. þlan 1991. %ranko
%ošnjak (izv. þlan 1986. red. þlan 1991. AdolI
Dragiþeviü (izv. þlan 1986. red. þlan 1991. Vladimir Ibler (izv. þlan 1986. red. þlan 1991. Lujo
Margetiü (izv. þlan 1986. red. þlan 1991. Dušan
%ilandåiü (izv. þlan 1988. red. þlan 1991. -osip
äupanov (izv. þlan 1988. red. þlan 1991. Siniša
Triva (izv. þlan 1990. red. þlan 1991. Davorin
RudolI (red. þlan 1992. )ranjo Tuÿman (red. þlan
1992. Alica :ertheimer-%aletiü (red. þlan 1992.
Ivo Petrinoviü (red. þlan 1997. Tomislav Raukar
(red. þlan 1997. )ranjo Šanjek (red. þlan 1997.
Petar Strþiü (red. þlan 2000. Nenad Cambi (red.
þlan 2002. Zvonimir %aletiü (red. þlan 2004. -akša %arbiü (red. þlan 2004. Nikša Stanþiü (red. þlan
2004 Zvonko Posavec (red. þlan 2006. Ivan CiIriü
(red. þlan 2010. %ranko Despot (red. þlan 2010..
Osim toga u tom su razredu djelovali ovi dopisni þlanovi u radnom sastavu (redoslijed prema
Od osnivanja -ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti društvene su znanosti bile obuhvaüene u istim organizacijskim jedinicama s
humanistiþkim disciplinama. U þlanku 3. Pravila
JuJoslaveQske akademije ]QaQostiK i umjetQostiK u
Zagrebu koja je u oåujku 1866. potvrdio car i kralj
)ranjo -osip I. stoji da su prva dva od ukupno þetiri
izvorna razreda Akademije PoviestQi i je]ikoslovQi
te 0udroslovQi i SravoslovQi ali se veü u najstarijim sluåbenim dokumentima Akademije koji su
objavljeni u Radu i /jetoSisu iz 1867. za ta dva
razreda upotrebljavaju nazivi Historiþko-¿lologiþki
i )iloso¿þko-juridiþki. Uz manja odstupanja primjerice u obliku )ilologiþko-Kistoriþki za prvi od
njih te nazive nose navedena dva razreda prethodnici Razreda za društvene znanosti sve do Drugoga
svjetskog rata. Godine 1942. u Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti ti su razredi dobili naziv PovijesQo-je]ikoslovQi i )ilo]ofsko-SravQi. Od obnove
Akademije 1947. postojao je Odjel za ¿lozo¿ju i
društvene nauke kao prvi od pet odjela Akademije od 1962. Odjel ]a druãtveQe Qauke koji 1971.
dobiva naziv Ra]red ]a druãtveQe ]QaQosti To je
potvrÿeno Statutom Akademije od 5. travnja 1985.
prema kojemu je Razred za društvene znanosti bio
prvi od tada osam razreda Akademije.
Procesi diIerencijacije društvenih znanosti
odrazili su se i unutar odgovarajuüeg podruþja u
Akademiji. Gotovo od samog poþetka u okviru povijesti ¿lozo¿je i prava obraÿivale su se i ostale
društvene i humanistiþke znanosti a s vremenom
su neka od drugih podruþja – ekonomske znanosti politologija sociologija demogra¿ja – dobila
svoje predstavnike u þlanstvu Razreda. Spomenutoj
raznovrsnosti u sastavu Razreda pridonijelo je uz
diIerencijaciju znanstvenih disciplina i poveüanje
broja þlanova Akademije. Sada Razred ima 15 redovitih þlanova i 15 þlanova suradnika.
Nakon obnove Akademije (1947. u Razredu
za društvene znanosti djelovali su ovi pravi odnosno redoviti þlanovi (redoslijed prema izboru u
radni sastav Razreda: Marko .ostrenþiü (dop. þlan
1920. pravi þlan 1921. Albert %azala (dop. þlan
1910. pravi þlan 1922. Mihovil Abramiü (dop.
þlan 1931. pravi þlan 1947. Ivo .rbek (dop. þlan
—
50
– 1981. Duje Rendiü-Mioþeviü (1981. – 1989.
Eugen Pusiü (1989. – 1994. Alica :ertheimer-%aletiü (1994. – 2000. Dušan %ilandåiü (2001.
– 2006 Tomislav Raukar (2007. – 2010..
Razred za društvene znanosti obuhvaüa ove struke: arheologiju demogra¿ju ekonomske znanosti
etnologiju ¿lozo¿ju politologiju povijesne znanosti pravne znanosti sociologiju.
U djelokrugu Razreda sljedeüe su Akademijine
znanstvene jedinice:
Zavod za povijesne i društvene znanosti u Zagrebu u sastavu kojeg djeluju ovi odsjeci: Odsjek za
povijest (voditelj akademik T. Raukar Odsjek za
arheologiju (voditelj þlan suradnik M. Zaninoviü
Odsjek za ekonomska istraåivanja (voditelj þlan suradnik G. Druåiü Odsjek za etnologiju (od 1991.
u djelokrugu Razreda za društvene znanosti; Zavod za povijesne i društvene znanosti u Rijeci s
Podruþnom jedinicom u Puli (voditelj akademik P.
Strþiü; Zavod za povijesne znanosti u Zadru (voditelj akademik ). Šanjek; Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku (voditelj akademik V. Stipetiü;
-adranski zavod u Zagrebu (voditelj þlan suradnik
V. Ĉuro Degan; Zavod za znanstveni i umjetniþki
rad u Splitu (voditelj akademik D. RudolI; .abinet
za pravne politiþke i sociološke znanosti „-uraj
.riåaniü“ (do 2010. voditelj je bio akademik Eugen
Pusiü sada je voditelj akademik Z. Posavec.
U djelokrugu su Razreda i sljedeüa radna tijela:
Odbor za izradu RjeþQika Krvatskog SravQog i
uSravQog Qa]ivlja od Soþetka stoljeüa do daQas koji djeluje u suradnji s .abinetom za pravne
politiþke i sociološke znanosti „-uraj .riåaniü“; Odbor za znanstvenu valorizaciju spomeniþke baštine
Salone i za prouþavanje ranog kršüanstva u hrvatskim zemljama (predsjednik akademik N. Cambi;
Odbor za izdavanje djela %. .otruljeviüa (predsjednik akademik V. Stipetiü; Odbor za narodni åivot
i obiþaje (djeluje u okviru Odsjeka za etnologiju;
Odbor za povijesne znanosti (predsjednik akademik
P. Strþiü Radna skupina Pravo i druãtvo ± temeljQa istraåivaQja (od 1991. u djelokrugu Razreda za
društvene znanosti; djeluje u okviru .abineta za
pravne politiþke i sociološke znanosti „-uraj .riåaniü“; predsjednik akademik Z. Posavec.
—
51
godini izbora: Miho %arada (1948. Stanko )rank
(1948. Pavao Rastovþan (1955. Marijan Horvat
(1961. Ivo Vinski (1977..
Izmeÿu 1975. i 2010. godine u Razredu za
društvene znanosti bili su ovi þlanovi suradnici
(navedeni abecednim redom: Arsen %aþiü (þlan
sur. 2008. -akša %arbiü (þlan sur. 2002. red. þlan
2004. Miroslav %ertoša (þlan sur. 1990. Dušan
%ilandåiü (þlan sur. 1980. red. þlan 1991. Stjepan %ratko (1945. – 2001. þlan sur. 2000. Nenad
Cambi (þlan sur. 1992. red. þlan 2002. Vladimir
Ĉuro Degan (þlan sur. 1990. Gordan Druåiü (þlan
sur. 2002. Ivan Erceg (þlan sur. 1983. Dragutin )eletar (þlan sur. 2006. Aleksandar Goldštajn
(þlan sur. 1977. red. þlan 1991. Ivo Grabovac
(þlan sur. 1998. Zlatko Herkov (1904. – 1994.
þlan sur. 1975. Vladimir Ibler (þlan sur. 1977.
red. þlan 1991. %oåidar -elþiü (þlan sur. 1986.
Ivan -eliü (1933. – 1992. þlan sur. 1988. Igor
.araman (1927. – 1995. þlan sur. 1977. Slobodan .aštela (þlan sur. 2006. Danilo .len (1910.
– 1990. þlan sur. 1977. Davor .rapac (þlan sur.
2004. Miroslav .urelac (1926. – 2004. þlan
sur. 1994. Mirko Markoviü (1929. – 2009. þlan
sur.1980. %erislav Periü (1921. – 2009. þlan sur.
1980. Tomislav Raukar (þlan sur. 1986. red. þlan
1997. Davorin RudolI (þlan sur. 1990. red. þlan
1992. Ljerka SchiIÀer-Premec (þlan sur. 2002.
Hodimir Sirotkoviü (1918. – 2009. þlan sur. 1975.
red. þlan 1991. Nikša Stanþiü (þlan sur. 2000. red.
þlan 2004. Petar Strþiü (þlan sur. 1992. red. þlan
2000. Zvonimir Šeparoviü (do 1997. äeljko Tomiþiü (þlan sur. 2010. Siniša Triva (1919. – 2004.
þlan sur. 1980. red. þlan 1991. Nenad Vekariü
(þlan sur. 2000. Ivo Vinski (1915. – 1985. þlan
sur. 1975. Dragomir Vojniü (þlan sur. 1983. Alica :ertheimer-%aletiü (þlan sur. 1986. red. þlan
1992. Marin Zaninoviü (þlan sur. 1988. -osip
äupanov (1923. – 2004. þlan sur. 1980.; izv. þlan.
1988. red. þlan 1991..
)unkciju su tajnika u Razredu za društvene
znanosti obavljali: Albert %azala (1947. Grga
Novak (1947. – 1949. i 1951. – 1959. Marko
.ostrenþiü (1949. – 1951. i 1966. – 1974. Ivo
.rbek (1959. – 1966. Vladimir Stipetiü (1974.
Qja odråaQa u JugoslaveQskoj odQosQo Hrvatskoj
akademiji ukupno 27 knjiga pri þemu je napose bilo
plodno razdoblje 1996. ï 2009. kada je u navedenoj
seriji objavljeno 10 knjiga.
Zadatak je Razreda da osigura integraciju tako
diIerencirane palete predmeta pa i znanstvenih podruþja u cjelinu u kojoj bi raznolikost bila izvor
meÿusobne stimulacije novih ideja i originalnih
pristupa. Razred nastoji ispuniti taj zadatak osnivanjem vlastitih radnih tijela stalnom interakcijom sa
širom znanstvenom javnošüu na svom podruþju izdavanjem publikacija koje prelaze uåe disciplinarne granice recenzijama u Razredu brojnih rukopisa
namijenjenih svim izdanjima Akademije njegovih
zavoda u društvenim znanostima i jaþanjem suradnje unutar Razreda. Izmeÿu 2000. i 2009. Razred je
u prosjeku godišnje recenzirao oko 90 znanstvenih
rukopisa katkad i više primjerice 2001. kada je
recenzirano 145 rukopisa.
Sukladno tome i nakladniþka je djelatnost Razreda bila opseåna. Izmeÿu 2000. i 2009. Razred
je objavio ukupno 199 naslova gotovo 20 naslova
godišnje bilo da je rijeþ o vlastitim izdanjima bilo
pak o edicijama u suradnji s drugim nakladnicima.
U sklopu nakladniþke djelatnosti Razreda istaknutu je ulogu imalo izdavanje Akademijina Rada
posebnog izdanja podniza Razreda za društvene
znanosti. Od godine 1882. do 1940. razredi )ilologiþko-Kistoriþki odnosno Historiþko-¿lologiþki
i )iloso¿þko-juridiþki -ugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti objavili su 121 knjigu Rada.
Izdavanje Rada nastavljeno je i u razdoblju 1941.
– 1945. kada je Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti objavila još sedam knjiga toga podniza
Ra]reda Kistoriþko-¿lologiþkoga i )iloso¿þko-juridiþkoga odnosno od 1942. Ra]reda SovijesQo-je]ikoslovQog i )ilo]ofsko-SravQoga.
Nakon obnove Akademije Odjel za ¿lozo¿ju
i društvene nauke od 1948. a od 1975. Razred za
društvene znanosti nastavili su objavljivati posebno izdanje Rada dapaþe od 1980. Razred objavljuje gotovo redovito svake godine jednu knjigu
Rada sa znanstvenim prilozima svojih þlanova.
Do 2009. objelodanjeno je ukupno 47 knjiga Rada
posebnog izdanja Razreda za društvene znanosti.
Godine 1998. osnovano je Znanstveno vijeüe
za ekonomska istraåivanja i gospodarstvo Hrvatske
(predsjednik akademik Z. %aletiü a 2004. Znanstveno vijeüe za dråavnu upravu pravosuÿe i vladavinu prava (predsjednik akademik -akša %arbiü.
U okviru Razreda djeluje i Znanstveno vijeüe
za mir i ljudska prava. Predsjednik je toga vijeüa
akademik Davorin RudolI. U prethodnome sazivu
predsjednik mu je bio akademik Dušan %ilandåiü.
Svake godine odråavaju se jedan do dva skupa posveüena odråanju meÿunarodnoga mira i sigurnosti
te ljudskim pravima. Posljednjih godina u Vijeüu
se raspravljalo o pravima nacionalnih manjina u
Hrvatskoj posebice Roma pravima i zaštiti djece
modernim sustavima sigurnosti u svijetu velikim
integracijskim cjelinama u Europi i dr. Nakon rasprave o potrebi za bråim razminiranjem miniranih podruþja u Hrvatskoj Vijeüe je uputilo apel za
¿nancijsku potporu razminiranja akademijama i
znanstvenim institucijama u svijetu. Na apel su stigli pozitivni odgovori iz razliþitih dijelova svijeta.
U Razredu za društvene znanosti a na temelju
ugovora izmeÿu Hrvatske akademije i Vlade Republike Hrvatske pokrenut je 2006. projekt OsQove ]a ra]graQiþeQje i]meÿu ReSublike Hrvatske i
ReSublike 6loveQije u þetiri sveska (jedan svezak
saåetak objavljen je na engleskome koji üe sluåiti
hrvatskim zastupnicima pred Arbitraånim sudom u
hrvatsko-slovenskome sporu o razgraniþenju. Na
projektu je dvije i pol godine suraÿivalo 25 hrvatskih znanstvenika i struþnjaka. .oordinator projekta
i glavni urednik bio je akademik Davorin RudolI.
Pod pokroviteljstvom Razreda odråani su u
razdoblju 1991. – 2010. godine brojni znanstveni
skupovi simpoziji javni sastanci i sveþane sjednice þija je tematika u domeni pojedinih struka
zastupljenih u Razredu.
Nadalje djelatnost þlanova Razreda odvijala
se i preko javnih predavanja u Hrvatskoj akademiji
na kojima su prezentirana najnovija istraåivanja i
aktualni znanstveni i društveni problemi iz podruþja pojedinih struka (ekonomije povijesti pravnih
znanosti – napose iz meÿunarodnog prava – zatim
sociologije ekologije itd.. Od godine 1951. do
2009. þlanovi Razreda objavili su u seriji Predava-
—
52
—
POVI-ESNE ZNANOSTI
Do poþetka Drugoga svjetskog rata povijesne
su znanosti organizacijski pripadale Historiþko-¿lologiþkom ra]redu. Nakon obnove rada Akademije 1947. bile su ukljuþene u Odjel za ¿lozo¿ju
i društvene nauke koji se od 1962. naziva Odjel
za društvene nauke a od 1971. godine Razred za
društvene znanosti. U tom razredu do 1991. djelovali su povjesniþari i arheolozi: redoviti þlanovi
Ljubo %oban Duje Rendiü-Mioþeviü Mate Suiü i
Dragovan Šepiü izvanredni þlanovi -osip Adamþek
—
53
i Hodimir Sirotkoviü te þlanovi suradnici Miroslav
%ertoša Ivan Erceg Ivan -eliü Tomislav Raukar i
Marin Zaninoviü.
U Razredu za društvene znanosti danas na
podruþju povijesnih znanosti djeluje pet redovitih
þlanova i šest þlanova suradnika. Meÿu redovitim
su þlanovima jedan arheolog Nenad Cambi te
þetiri povjesniþara: Tomislav Raukar Nikša Stanþiü Petar Strþiü i )ranjo Šanjek. Meÿu þlanovima
suradnicima tri su povjesniþara: Miroslav %ertoša Ivan Erceg i Nenad Vekariü te dva arheologa Marin Zaninoviü i äeljko Tomiþiü. Pri tome
se redoviti þlan Nenad Cambi i þlanovi suradnici
Marin Zaninoviü i äeljko Tomiþiü bave ponajprije
arheologijom ali kao i pojedini ekonomisti politolozi pravnici i demogra¿ istraåuju i povijesne
teme. Isto vrijedi i za Dragutina )eletara geograIa
meÿu þlanovima suradnicima Razreda koji u svoja
znanstvena istraåivanja interdisciplinarno ukljuþuje
i povijesna pitanja napose gospodarsku povijest
osvjetljavajuüi gospodarski razvoj s geograIskoga
motrišta.
.ritiþka izdanja povijesnih vrela. – Najvaåniji
zadatak pred kojim su stajali povjesniþari u Akademiji bilo je kritiþko izdanje povijesnih vrela. Naime u vrijeme osnivanja Akademije gotovo da i nije
bilo objavljenih vrela i povijesnih dokumenata a
bez njihova objavljivanja rad na nacionalnoj povijesti bio je ograniþen na vrlo uzak krug struþnjaka.
Stoga je Akademija veü 1868. objavila prvi svezak
edicije povijesnih dokumenata pod naslovom MoQumeQta sSeFtaQtia Kistoriam 6lavorum meridioQalium (Spomenici koji se odnose na povijest juånih
Slavena. U njoj je najprije bilo tiskano 10 svezaka
/istiQa o odQoãajiK i]medju JuåQoga 6laveQstva i
Mletaþke ReSublike te tri sveska CommissioQes et
relatioQes 9eQetae (Mletaþke uSute i i]vjeãtaji u
redakciji Šime Ljubiüa. Gotovo jedno stoljeüe kasnije Grga Novak objavio je još pet svezaka CommisioQes et relatioQes 9eQetae (Mletaþke uSute i
i]vjeãtaji koji se preteåno odnose na hrvatsku povijest prije svega na povijest mletaþke Dalmacije.
U pet svezaka izišla su i MoQumeQta RagusiQa
pa 6SomeQiFi Hrvatske krajiQe u tri sveska koje
je obradio Radoslav Lopašiü. )erdo Šišiü objelo-
Saberemo li sve navedene podatke pokazuje se da je Razred za društvene znanosti zajedno
sa svojim prethodnicima od razreda Historiþko-¿lologiþkoga i )iloso¿þko-juridiþkoga dalje od
1882. godine do danas ukupno objavio 175 knjiga
posebnog izdanja Rada što je više od treüine svih
objavljenih knjiga u izdavaþkoj seriji Rad -ugoslavenske odnosno Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti.
Uza svoje speci¿þne zadaüe Razred je sudjelovao u zajedniþkim akcijama Akademije osobito
onima u kojima pojedini þlanovi Razreda raspolaåu
odgovarajuüom struþnošüu. To su projekt Hrvatska
± ZadaQosti i usmjereQja (1992. i DeklaraFija o
Hrvatskoj Qa Sragu treüeg tisuüljeüa (2000..
Napose valja istaknuti sudjelovanje þlanova
Razreda kako redovitih tako i þlanova suradnika
u Europskom projektu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u izradi edicije Hrvatska i EuroSa kultura ]QaQost i umjetQost u svescima 1 – 4
(1997. – 2010..
U prikazu djelatnosti po pojedinim znanstvenim strukama zastupljenim u Razredu pojavljuju se
neminovna preklapanja pa odreÿena ponavljanja.
To se osobito odnosi na ranija razdoblja kad su
isti ljudi radili na više podruþja razdjelnice meÿu
podruþjima nisu bile oštro povuþene a i znanstveni
se interes pojedinaca tijekom njihova radnog vijeka
mijenjao.
danio je pet svezaka zbirke AFta Fomitialia regQi
Croatiae Dalmatiae et 6lavoQiae a MoQumeQta
HabsburgiFa u tri sveska Emilij LaszoZski i dr.
Dosad je objavljeno 55 svezaka te zbirke. Posebno
mjesto u njoj zauzima sedmi svezak pod naslovom
DoFumeQta Kistoriae CroatiFae Seriodum aQtiTuam
illustraQtia koji sadråava dokumente iz najstarije
hrvatske povijesti (od 734. do 1102. što ih je uz
kritiþke komentare objavio )ranjo Raþki (1877..
Drugo zbirno izdanje Akademije prvotno namijenjeno objavljivanju povijesnih vrela jest zbornik 6tariQe. Dok su u zbirci MoQumeQta izlazila
opseånija vrela i skupine vrela u 6tariQe su ulazila
manja povijesna vrela i povijesna graÿa koja se
odnosila na pojedinaþne teme: radni izvještaji hagiogra¿je biogra¿je apokri¿ inventari i dr. Nakon
Drugoga svjetskog rata (od 40. knjige nadalje u
toj ediciji sve je više povijesnih rasprava a manje
povijesnih vrela. Prva knjiga zbirke izišla je 1869.
godine a zadnja 2005. Dosad su objavljene 63 knjige 6tariQa u kojima je sakupljeno obilje povijesne
graÿe razliþitih vrsta. Sada su u pripremi dvije nove
knjige.
Treüa je zbirka povijesnih vrela koju objavljuje
Akademija Code[ diSlomatiFus RegQi Croatiae
Dalmatiae et 6lavoQiae. To je kljuþna najvaånija
zbirka vrela za hrvatsku srednjovjekovnu povijest u
kojoj su objavljene sve relevantne javne i privatne
isprave do kraja 14. stoljeüa. Posljednji 18. svezak objavljen je 1990. Zbirku je još 1904. poþeo
ureÿivati Tadija Smiþiklas predsjednik Akademije.
On je skupio i veüinu arhivskog materijala pa se
po njemu zbirka nesluåbeno naziva 6miþiklasov
Codex. Prireÿivaþi su u Zbornik uvrstili sve poznate i dostupne javne i privatne isprave bez neke
selekcije s obzirom na to da ta diplomatiþka vrela
predstavljaju najvaånije povijesne dokumente za
prouþavanje srednjovjekovne hrvatske povijesti.
U poþetku je Zbornik uza znanstvenu namjenu
imao i vaåan politiþki zadatak – da dokaåe povijesni subjektivitet hrvatskoga naroda.
Danas je dakako ostala samo njegova znanstvena namjena. Zbornik poþinje drugim sveskom
jer je redakcija preuzela veü spomenuto djelo )ranje Raþkoga DoFumeQta Kistoriae CroatiFae Se-
riodum aQtiTuam illustraQtia (iz 1877. kao prvi
svezak cijele zbirke u kojem su bili sabrani svi relevantni povijesni dokumenti do kraja 11. stoljeüa.
DoFumeQta Raþkoga nadopunjena su nakon Drugoga svjetskog rata novopronaÿenim ispravama pa su
proširena DoFumeQta tiskana 1967. kao prvi svezak
Codexa. Taj je svezak uredio Marko .ostrenþiü
dok su graÿu sakupili i obradili -akov Stipišiü i
Miljen Šamšaloviü. Drugi svezak Codexa tiskan je
1904. a poþinje 1101. godinom i obuhvaüa cijelo
12. stoljeüe. Daljnji svesci obuhvaüaju diplomatiþki
materijal iz 13. i 14. stoljeüa. Tadija Smiþiklas uredio je sveske 2. – 12.; 13. svezak uredili su Emilij
LaszoZski i Marko .ostrenþiü sveske 14. – 16.
Marko .ostrenþiü 17. svezak Stjepan Gunjaþa a
18. Duje Rendiü-Mioþeviü.
Tijekom 85 godina Akademijina rada na Codexu otkrivene su u arhivima i drugim spremištima
graÿe mnoge nove isprave kojima valja dopuniti
njegov sadråaj. Stoga je Akademija odluþila pristupiti izradi dopunƗ DiSlomatiþkog ]borQika (tzv.
6uSSlemeQta CodiFis diSlomatiFi. Struþna grupa
Iormirana u tadašnjem Zavodu za povijesne znanosti u Zagrebu poþela je 1986. s radom na pronalaåenju i istraåivanju nove diplomatiþke graÿe iz
tog razdoblja kako u domaüim tako i u stranim
arhivima. Prikupljena je graÿa za pet novih svezaka Dodataka DiSlomatiþkog ]borQika. Godine
1998. tiskan je prvi a 2002. drugi svezak dok je u
pripremi za tisak treüi svezak.
U þetvrtoj zbirci MoQumeQta KistoriFo-iuridiFa
6lavorum meridioQalium (PravQo-SovijesQi sSomeQiFi juåQiK 6laveQa izišlo je dosad 13 knjiga u
kojima su tiskani u latinskom originalu a negdje i u
hrvatskom prijevodu statuti %raþa Hvara %udve
Skradina Dubrovnika Iloka .orþule Lastova Poreþa Splita i Trogira. U þetiri knjige tiskani su statuti pisani hrvatskim jezikom i to kastavski poljiþki
trsatski veprinaþki vinodolski i krþki statut. U toj
su zbirci objavljeni (u petom svesku Lopašiüevi
Hrvatski urbari a u sedmome graÿa dubrovaþkih
bratovština i obrtnih korporacija (cehovi.
Pojavom Akademijina Rada Hrvatska je dobila
þasopis kojim je i pred domaüom i pred svjetskom
javnošüu mogla predstaviti rezultate svojih znan-
—
54
znanosti. Ovdje navodimo samo neke vaånije monogra¿je: Miho %arada 6taroKrvatska seoska ]ajedQiFa (1957.; JugoslaveQski odbor u /oQdoQu
u Sovodu obljetQiFe osQivaQja (zbornik radova
uredili: V. %ogdanov ). ýulinoviü i M. .ostrenþiü Zagreb 1966.; Zlatko Herkov-Miroslav .urelac BibliograSKia metrologiae KistoriFae I – II
(1973.; dva volumena djela /exiFoQ latiQitatis medii aevi Iugoslaviae (1973. i 1978.. Grga Novak
i -osip Luþiü publicirali su u dva sveska Povijest
DubrovQika do godiQe (1972. 1973.. Od
godina 1977. do 1979. tiskana su tri sveska Priloga
]a bibliogra¿ju objavljeQiK i]vora ]a Sovijest Istre
a 1993. godine Hrvatske graQiFe Ljube %obana.
—
ARHEOLOGI-A
.ao jedna od povijesnih znanosti nuåna za
prouþavanje najstarije prošlosti širega hrvatskog
povijesnog prostora (prethistorija i antika i rane
nacionalne povijesti arheologija je od samoga
osnutka Akademije vaåno podruþje njezina djelovanja. Osnivaþ i pokrovitelj Akademije -osip -uraj
Strossma\er i njezin prvi predsjednik )ranjo Raþki
u svojoj su se djelatnosti prvi kao zagovornik i
pokretaþ mnogih kulturno-znanstvenih pothvata
a drugi kao povjesniþar dotakli i arheološkoga
podruþja. Arheolozi su kontinuirano zastupljeni
meÿu þlanovima i suradnicima Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti poþevši od Šime Ljubiüa
ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Rezultati arheologije dopunjuju se i isprepliüu s rezultatima drugih društvenih i humanistiþkih
znanosti potiþuüi interdisciplinaran rad. Tako znanstvena djelatnost arheologa þesto prelazi granice
njihove struke a radovi brojnih þlanova i zaposlenika Akademije þije su temeljne specijalnosti
drukþije zalaze i u podruþje arheologije. Primjerice
epigra¿ja numizmatika i druge pomoüne povijesne znanosti þija graÿa znatnim dijelom potjeþe iz
arheoloških istraåivanja osobito su plodna poveznica arheologije i povijesti. Stoga se prilozi po-
—
55
stvenih istraåivanja. Prvi broj Rada izašao je 1867.
godine. Veü u prvim knjigama te edicije objavljene
su brojne povijesne rasprave a u knjigama 7 8 i
10 (1869. – 1870. )ranjo Raþki objavljuje jednu
od svojih najvaånijih studija Bogomili i PatareQi
Od 60. knjige Rada (1882. poþinju izlaziti dva
paralelna niza. Prvi su niz zajedniþki izdavali razredi Historiþko-¿lologiþki i )ilo]o¿þko-juridiþki. Oni
su do poþetka Drugoga svjetskog rata objelodanili
ukupno 121 knjigu tog þasopisa. Usporedne sveske
izdavao je Matematiþko-SrirodoslovQi ra]red. Nakon obnove rada Akademije tiskano je od 1948. do
danas 47 novih knjiga Rada Razreda za društvene
znanosti. U njima je i znatan broj povijesnih rasprava osobito iz naše novije povijesti dok se rasprave
iz srednjovjekovne povijesti tiskaju u 6tariQama.
Akademija je nakon Drugoga svjetskog rata
pokrenula i þitav niz novih izdanja od kojih su za
prouþavanje naše povijesti osobito vaåne sljedeüe
serije: Prilo]i Qovijoj jugoslaveQskoj Sovijesti (pet
knjiga .otorski sSomeQiFi (tri knjige 6abraQa
djela Jurja .riåaQiüa 6redQjovjekovQo Krvatsko
Sravo (više svezaka RasSrave i] kulturQe Sroãlosti Hrvatske Prilo]i Sovijesti staQovQiãtva DubrovQika i okoliFe i dr.
I pojedini zavodi (navedeni instituti osnovani nakon Drugoga svjetskog rata koji se nalaze
u okviru Razreda za društvene znanosti poþeli su
odmah nakon osnutka objavljivati vlastite publikacije i posebna izdanja u kojima se – meÿu ostalim
– obraÿuju brojne povijesne teme odgovarajuüih
regionalnih podruþja
Posebna izdanja. – U okviru svojih redovito
ograniþenih ¿nancijskih moguünosti Akademija je
uspjela tiskati i niz pojedinaþnih izdanja iz podruþja povijesnih znanosti. Tako je još 1872. objavila
djelo %altazara %ogišiüa PisaQi ]akoQi Qa sloveQskom jugu; godine 1888. Akademija je objavila
%ogišiüevu graÿu o Zrinsko-Irankopanskoj uroti
koju je skupio u Irancuskim arhivima a 1904. tekst
i komentar Dubrovaþkoga statuta iz 1272. godine.
U razdoblju 1928. – 1931. )erdo Šišiü objavio
je þetiri knjige korespondencije Raþki – Strossma\er.
Nakon Drugoga svjetskog rata mnoåi se broj
takvih pojedinaþnih izdanja iz podruþja povijesnih
javljuju veü u prvim Akademijinim nizovima npr.
u Radu i /jetoSisu. Prvim primjerom valja smatrati
Arkeologiþke FrtiFe âime /jubiüa (1822. – 1896.
ravnatelj Arkeologiþkoga muzeja u Zagrebu pravi
þlan 1867. u prvome svesku Rada (1867.. Na epigraIskoj i drugoj graÿi arheološke provenijencije
u znatnoj je mjeri utemeljen þlanak PaQoQija rimska Ivana .ukuljeviüa Sakcinskog (1816. – 1889.;
24. srpnja 1866. odrekao se akademiþke þasti poþasni þlan 1886. u Radu 23 (1873. Od osnutka
Akademijinih znanstvenih jedinica u Dubrovniku
Splitu Zadru Rijeci i Osijeku prilozi arheološkoga sadråaja izlaze i u njihovim publikacijama. U
prvome svesku Akademijine edicije Hrvatska i
EuroSa kultura ]QaQost i umjetQost (1997. koji
je posveüen najstarijim razdobljima znatan je broj
priloga arheološkoga sadråaja iz pera Akademijinih
þlanova i zaposlenika te drugih znanstvenika.
Iz pionirskih generacija arheologa koji su od
druge polovice 19. st. do Drugoga svjetskog rata
provodili sustavna istraåivanja skupljali i ureÿivali
zbirke objavljivali i interpretirali graÿu sudjelovali u utemeljenju modernih muzejskih institucija
i stajali na njihovu þelu kljuþne osobe þiji su opusi
krucijalni u razvitku hrvatske arheologije bile su
upravo þlanovi Akademije: Šime Ljubiü )rane %uliü (1846. – 1934. ravnatelj Arheološkog muzeja
u Splitu poþasni þlan 1898. pravi þlan 1926. -osip %runšmid (1858. – 1929. dopisni þlan 1899.
Luka -eliü (1864. – 1922. proIesor bogoslovije
u Zadru dopisni þlan 1902. Mihovil Abramiü
(1884. – 1962. ravnatelj Arheološkog muzeja u
Splitu dop. þlan 1931. pravi þlan 1947.. Meÿu
navedenima posebno treba istaknuti ). %uliüa i -.
%runšmida.
)rane %uliü objavio je u Akademijinim izdanjima 1888. knjigu Hrvatski sSomeQiFi u kQiQskoj
okoliFi u] ostale suvremeQe dalmatiQske i] doba
QarodQe Krvatske diQastije prvu monogra¿ju toga
tipa u Hrvatskoj koja je bila putokaz razvitku arheologije starohrvatskog razdoblja. %uliüeva istraåivanja u Saloni (Manastirine Marusinac %azilika
Urbana izmeÿu 1884. i 1906. otkrila su punu vaånost Salone kao jednog od najvaånijih središta starokršüanskog razdoblja u antiþkom svijetu i skre-
nula paånju brojnih stranih istraåivaþa na Salonu
(:. Gerber R. Egger -. %r¡ndsted )r. :eilbach
i E. D\ggve. %uliü je napisao i zapaåene radove
o caru Dioklecijanu sv. -eronimu salonitanskim
muþenicima i dr. Posebnu vrijednost za hrvatsku
nacionalnu povijest i arheologiju imala su %uliüeva
istraåivanja na Gospinu otoku u Solinu i otkriüe
sarkoIaga kraljice -elene s natpisom koji je otkrio ili
potvrdio genealogiju najranijih hrvatskih kraljeva.
-. %runšmid je još 1898. u %eþu objavio iznimno vrijednu knjigu IQsFKrifteQ uQd MQ]eQ der
grieFKisFKeQ 6tldte DalmatieQs i bio je prvi proIesor arheologije na zagrebaþkom Sveuþilištu (od
1896.. Iznimno je vrijedna i njegova knjiga KameQi sSomeQiFi Hrvatskog QarodQog mu]eja u Zagrebu (1904. – 1911.. Utemeljitelj je arheoloških
iskopavanja u panonskom dijelu Hrvatske.
Arheološka uz povijesni dio opusa komponenta polihistora Grge Novaka (1888. – 1978.; izv.
þlan. 1939. red. þlan 1947. glavni tajnik 1957. –
1958. predsjednik 1958. – 1978. proIesora opüe
povijesti staroga vijeka na )ilozoIskom Iakultetu
u Zagrebu zahvaüa razdoblje od jadranske prapovijesti preko grþke kolonizacije na -adranu do
rimskoga razdoblja. Novakova istraåivanja prethistorijskih peüina na jadranskim otocima (Hvar
Lastovo .orþula pruåila su sliku razvoja neolitika
na -adranu. Rad na prapovijesti Novak je u Akademijinu izdanju okrunio monogra¿jom PretKistorijski Hvar ± *raSþeva ãSilja (1955.. U nizu je
rasprava dao prinos poznavanju poþetka sirakuške
kolonizacije na -adranu u 4. st. pr. .r. te organizacije rimske uprave na prijelazu iz stare u kršüansku
eru. Njegov doprinos ustroju arheološkoga rada
unutar Akademije i pokretanju specijaliziranoga
þasopisa ArKeoloãki radovi i rasSrave bio je kljuþan. Akademici G. Novak D. Rendiü-Mioþeviü i
M. Suiü godine 1967. odluþno su utjecali na to da
se hrvatski arheolozi emancipiraju iz jugoslavenske
strukovne udruge i da u republiþkome Hrvatskom
arheološkom društvu obnove autonomne tradicije
hrvatskih starinarskih društava s kraja 19. stoljeüa.
Stjepan Gunjaþa (1909. – 1981.; izv. þlan
1951. red. þlan 1962. ravnatelj Muzeja hrvatskih
starina (kasnije Muzej hrvatskih arheoloških spo-
—
56
Suiü vodi projekt KristijaQi]aFija ruralQiK srediQa Qa Sodruþju sjeverQe DalmaFije. Najvaåniji su
mu radovi: Pag (1953. AQtiþki grad Qa istoþQom
JadraQu (1976. Zadar u starom vijeku Proãlost
Zadra 1 (1981. HijeroQim 6tridoQjaQiQ ± graÿaQiQ 7arsatike (1986. OdabraQi radovi i] stare
Sovijesti Krvatske OSera 6eleFta (1996. AQtiþki
grad Qa istoþQom JadraQu drugo izdanje (2002..
Zdenko Vinski (1913. – 1996.; dopisni þlan
1986. od 1945. do 1979. bio je znanstveni savjetnik u Arheološkom muzeju u Zagrebu. .ao
honorarni redoviti proIesor predavao je ranosrednjovjekovnu arheologiju na )ilozoIskom Iakultetu
u Zagrebu i Ljubljani. Najvaåniji su mu radovi: ArKeoloãki sSomeQiFi velike seobe Qaroda u 6rijemu
(1957. O Qekim ]ajedQiþkim ]Qaþajkama slaveQskiK QekroSola s Sodruþja dalmatiQske Hrvatske
BlatQog je]era i Moravske u stoljeüu (1957.
AutoKtoQe KulturelemeQte ]ur Zeit der 6laZisFKeQ
/aQdQaKme des BalkaQraums (1968..
U okviru Saveza Akademija koji je bio uspostavljen šezdesetih godina 20. st. vodio se niz
znanstveno vrijednih projekata arheološkog karaktera. Pri Akademiji djelovali su Meÿuakademijski
jugoslaveQsko-talijaQski komitet ]a SrouþavaQje
SretKistorije i SrotoKistorije JadraQa Meÿuakademijski odbor ]a aQtiþke QatSise i Meÿuakademijski
odbor ]a istraåivaQje rimskog limesa. Predstavnici
Akademije sudjelovali su u meÿuakademijskim odborima kojima su matiþne bile druge akademije (za
grþke vaze za arheološku kartu u Meÿunarodnoj
komisiji za prouþavanje prethistorije %alkana i dr..
Raspadom -ugoslavije ti su se projekti ugasili ali
je nakon osamostaljenja Hrvatske Akademija na
poticaj Mate Suiüa više njih rede¿nirala kao svoje
projekte u nacionalnim okvirima (CorSus iQsFriStioQum /atiQarum 7abula ImSerii RomaQi IstraåivaQje limesa. HAZU je preuzeo i posredništvo te
poþasno pokroviteljstvo meÿunarodnoga projekta
CorSus vasorum aQtiTuorum (1994.. Naåalost veü
odavno predviÿen svezak *rþke juåQoitalske va]e u
ArKeoloãkom mu]eju u Zagrebu izdao je samo Arheološki muzej Zagreb (bez HAZU kao partnera.
Godine 1994. u Hrvatskoj je odråan ;III.
meÿunarodni kongres ranokršüanske arheologije
—
57
menika u Splitu povjesniþar i geograI vlastitim
istraåivanjima na kljuþnim podruþjima hrvatske
srednjovjekovne dråave (.nin %ribir vrelo Cetine dao je znatan doprinos. Rezultati njegovih
istraåivanja u brojnim se radovima kreüu u rasponu
od utvrÿivanja i ovjere povijesne topogra¿je preko
otkrivanja i interpretiranja arheološke graÿe do analize pisanih dokumenata. Iz Muzeja hrvatskih starina u .ninu tijekom Drugoga svjetskog rata spasio
je neprocjenjivu graÿu koja je potom smještena u
obnovljeni Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Zasluåan je za osnivanje Instituta za
nacionalnu arheologiju u Splitu pod Akademijinim
okriljem. Potaknuo je obnovu 6taroKrvatske Srosvjete (3. serija i bio njezin glavni urednik.
Duje Rendiü-Mioþeviü (1916. – 1993.; izv.
þlan 1966. red. þlan 1977. proIesor klasiþne
provincijalne i ranokršüanske arheologije na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu obraÿivao je teme u
rasponu od izmaka prapovijesti do kasne antike i
ranoga kršüanstva seåuüi povremeno i u rani srednji
vijek. ýesto interpretira vlastita arheološka istraåivanja u Dalmaciji (Danilo kod Šibenika Murter
Salona. Epigra¿þar je onomastiþar numizmatiþar
i analitiþar spomenika s likovnim prikazima ilirolog povjesniþar grþke kolonizacije na -adranu
rimske vlasti i razvitka kršüanstva. U Akademiji
je vodio projekte Naselja i kulture SretKistorijskog
i aQtiþkog ra]doblja Qa JadraQu te *rþki QatSisi
starijeg ra]doblja Qa Sodruþju istoþQog JadraQa
Najvaåniji su mu radovi knjige: Ilirska oQomastika
Qa latiQskim QatSisima DalmaFije (1948. te Iliri i
aQtiþki svijet (1989..
Mate Suiü (1915. – 2002.; izv. þlan 1975. red.
þlan 1981. bio je proIesor opüe povijesti staroga
vijeka na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu u þijem
je djelu istaknuta arheološka i ¿lološka komponenta. Rezultatima istraåivanja u sjevernoj Dalmaciji i
analizom literarnih izvora pridonio je poznavanju
prijelaznih razdoblja izmeÿu prapovijesti i antike
te antike i hrvatskoga srednjega vijeka. .onstanta u njegovu opusu jesu Ienomeni preåitaka koji
premošüuju povijesna razdoblja osobito obiþajnih urbanistiþkih i toponomastiþkih na prijelazu
iz antike u rani srednji vijek. U Akademiji Mate
o stotoj obljetnici I. kongresa što ga je u Solinu
i Splitu bio organizirao )rane %uliü. Predsjednik
Nacionalnog odbora bio je tada þlan suradnik a
sada redoviti þlan Nenad Cambi koji je bio i jedan
od dva urednika triju svezaka akata .ongresa. U
tom svjetskom okupljanju znanstvenim je prilozima sudjelovalo više drugih þlanova HAZU. Odsjek
za arheologiju HAZU sudjelovao je u prireÿivanju
izloåbe od NeSobjedivoga suQFa do suQFa Sravde
(RaQo krãüaQstvo u sjeverQoj Hrvatskoj koja je
tijekom kongresa (1994. postavljena u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
U Razredu sada djeluju tri arheologa redoviti
þlan Nenad Cambi i dva þlana suradnika Marin
Zaninoviü i äeljko Tomiþiü.
Nenad Cambi (þlan sur. 1992.; red. þlan 2002.
bavi se klasiþnom i starokršüanskom arheologijom
te nekim zasebnim pitanjima povijesti. -edan je
od pionira podvodne arheologije u Hrvatskoj. U
razdoblju od izbora za redovitog þlana objavio je
kapitalne knjige AQtika. Povijest umjetQosti u Hrvatskoj (Zagreb 2002. Rimsko kiSarstvo u DalmaFiji (Split 2005. i 6arkofa]i lokalQiK radioQiFa
u rimskoj DalmaFiji (Split 2010.. Posljednja je
tiskana integralno na hrvatskom i njemaþkom a
rijeþ je o studiji toga iznimnog arheološkog materijala koji je ostavio dubok trag u materijalnoj baštini
Hrvatske. Isto je tako preveo popratio uvodom i
prokomentirao djelo rimskog pisca Laktancija O
smrtima SrogoQitelja (Split 2005.. Objavio je u izdanju HAZU monogra¿jupredavanje odråano 20.
srpnja 2008. Je li DiokleFijaQ utemeljitelj 6Slita
trebao bolje Sroüi u Srojektu ureÿeQja sSlitske rive
godiQe (Zagreb 2009.. Nenad Cambi urednik je zbornika Odsjeka HAZU ArKeoloãki
radovi i rasSrave 6SomeQiFe SremiQulim akademiFima (Mate Suiü 1915. – 2002. Zagreb 2004.
te ZborQika radova s meÿuQarodQog ]QaQstveQog
skuSa DiokleFijaQ tetrarKija i DiokleFijaQova Salaþa O obljetQiFi SostojaQja (Split 2009..
Iste je godine zajedno s dopisnim þlanom Guntramom .ochom u Splitu organizirao meÿunarodni
znanstveni skup 6eSulkralQa skulStura ]aSadQog
Ilirika i susjedQiK oblasti u doba Rimskog Carstva
()uQerary 6FulSture of tKe :esterQ IllyriFum aQd
NeigKbouriQg RegioQs of tKe RomaQ EmSire s
kojega se zbornik radova priprema za tisak.
Marin Zaninoviü (þlan sur. od 1988. umirovljeni je proIesor Odsjeka za arheologiju )ilozoIskog Iakulteta u Zagrebu. Objavio je brojne radove
objedinjene u knjizi Od HeleQa do Hrvata (Zagreb
1998.. U posljednje doba objavio je i knjigu Ilirsko Sleme Delmati Šibenik 2007. Zaninoviüevo
djelo vezano je ponajprije za prouþavanje prošlosti
njegova rodnog otoka Hvara te ilirske narode u
povijesnom prostoru jugoistoþne Europe. Vodio je
arheološka istraåivanja na otoku Hvaru u Danilu
kod Šibenika i drugdje u Dalmaciji
äeljko Tomiþiü (þlan sur. 2010. naslovni je
redoviti proIesor na Odjelu za arheologiju Sveuþilišta u Zadru i ravnatelj Arheološkog instituta u Zagrebu. Tomiþiü je autor više od stotine znanstvenih
radova te voditelj brojnih arheoloških istraåivanja
osobito u Panoniji. Njegova je specijalnost ranosrednjovjekovna arheologija. Najvaåniji mu je rad
knjiga PaQoQski PeriSlus (Zagreb 2002.. Osim
priloga o srednjem vijeku ä. Tomiþiü napisao je i
više iznimno zapaåenih radova o ranobizantskim
utvrdama uzduå istoþne obale -adrana. Uredio je
veüi broj svezaka þasopisa Prilo]i IQstituta ]a arKeologiju u Zagrebu.
Rad na arheologiji u Razredu za društvene
znanosti odvija se na tragu djelovanja tijekom
osamdesetih i devedesetih godina ;;. st. Veliki
meÿunarodni projekti zamrli su jer su bili vezani
za bivšu dråavnu zajednicu no neke bi projekte
trebalo oåivjeti ali na novim osnovama.
—
POVI-EST
Odmah nakon osnivanja Akademije )ranjo
Raþki (1828. – 1894.; pravi þlan od 1866. prvi
i dugogodišnji predsjednik Akademije 1866. –
1886. postaje središnja liþnost hrvatske povijesne znanosti druge polovine 19. stoljeüa s þvrstim
uporištem upravo u Akademiji. Raþki je uz teologiju studirao i povijesne znanosti u %eþu a u
—
58
—
59
Natko Nodilo (1834. – 1912.; pravi þlan
1883. proIesor opüe povijesti na )ilozoIskom
Iakultetu u Zagrebu bavio se problemima nacionalne povijesti i opüe povijesti (PostaQje SaSiQske
svjetovQe vlasti Religija 6rbk i Hrvatk Qa glavQoj
osQovi Sjesama Sriþa i govora QarodQog [Rad
1885. – 1890.@ Historija sredQjeg vijeka ]a Qarod
Krvatski i srSski QedovrãeQo.
Tade Smiþiklas (1843. – 1914.; pravi þlan
1883. predsjednik Akademije 1900. – 1914. pisac
je prve kritiþke Poviesti Krvatske koja je izišla u
dva sveska (1879. i 1882.. Smiþiklas je zaþetnik
Akademijina DiSlomatiþkog ]borQika te pisac brojnih radova napose niza biogra¿ja poznatih liþnosti
hrvatske povijesti 19. stoljeüa (Strossma\er Raþki
.ukuljeviü Lopašiü i drugi.
Vjekoslav .laiü (1849. – 1928.; dopisni þlan
1893. pravi þlan 1896. bio je proIesor opüe povijesti na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu preteåno se bavio hrvatskom poviješüu. Izbor knjiga:
Poviest BosQe do SroSasti kraljevstva (1882.
Bribirski kQe]ovi od SlemeQa âubiü do god .
(1897. Povjest Hrvata od QajstarijiK vremeQa do
svrãetka ;I; stoljeüa (obraÿena do 1608. (1899.
– 1911. Krþki kQe]ovi )raQkaSaQi (1901. AFta
KegleviFKiaQa aQQorum ± . (1917.. Temeljne studije: Hrvatska SlemeQa od ;II do ;9I
stoljeüa (Rad 1897. MarturiQa 6lavoQska daüa
u sredQjem vijeku (Rad 1904..
Godine 1908. izabran je za pravog þlana Gavro
Manojloviü (1856. – 1939.; predsjednik Akademije
1924. – 1933. proIesor povijesti orijentalnih naroda na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu koji je
osobito prouþavao odnose %izanta i juånoslavenskih naroda.
)erdo Šišiü (1869. – 1940.; dopisni þlan 1903.
pravi þlan 1911. nasljednik T. Smiþiklasa na
.atedri hrvatske povijesti )ilozoIskog Iakulteta
u Zagrebu. Izbor knjiga: 9ojvoda Hrvoje 9ukþiü
HrvatiQiü i Qjegovo doba (- (1902. Hrvatska Sovijest I – III (1906. – 1913. PriruþQik
i]vora Krvatske Kistorije I1 (1914. Pregled Sovijesti Krvatskoga Qaroda od QajstarijiK daQa do
god (1916. *esFKiFKte der KroateQ I (bis
(1917. Povijest Hrvata u vrijeme QarodQiK
Rimu paleogra¿ju i pomoüne povijesne znanosti.
.ad se vratio u domovinu bio je potpuno teoretski spreman i legitimiran da autoritativno nastupa
u okviru hrvatske historiogra¿je. Pisac je velikog
broja knjiga i rasprava (Bogomili i PatareQi Borba
JuåQiK 6loveQa ]a dråavQu QeodvisQost u ;I vieku NutarQje staQje Hrvatske Srije ;II stoljeüa i
dr.. Objavio je u edicijama Akademije više od 90
rasprava.
U Akademiju je 1866. kao pravi þlan Historiþko-¿lologiþkoga ra]reda ušao i Šime Ljubiü (1822.
– 1896.. Isticao se kao vrlo dobar poznavalac mletaþko-dalmatinskih a napose mletaþko-dubrovaþkih odnosa u prošlosti i kao marljiv izdavaþ izvora
koji se odnose na tu problematiku. Objavio je prvi
sustavan pregled hrvatske povijesti od ranoga srednjega vijeka do sredine prve polovice 19. stoljeüa
Pregled Krvatske Soviesti (Rijeka 1867.. %avio se
i numizmatikom epigra¿kom i drugim podruþjima
znanosti.
Toj dvojici pridruåuje se 1867. kao pravi
þlan Matija Mesiü (1826. – 1878. dugogodišnji proIesor austrijske povijesti na Pravoslovnoj
akademiji u Zagrebu. Mesiü je bio i prvi rektor
novoosnovanoga Sveuþilišta u Zagrebu i na )ilozoIskom Iakultetu proIesor hrvatske povijesti
koji se preteåno bavio poviješüu Hrvata u 15. i 16.
stoljeüu (osobito razdoblje -ageloviüa. Temeljne
studije: Hrvati Qa i]maku ;9 i Qa Soþetku ;9I
vieka (1864. – 1865. BaQovaQje Petra Berislaviüa ]a kralja /judevita II (Rad 1868. Hrvati
QakoQ baQa Berislaviüa do muKaþke bitke (Rad
1872. – 1873..
.olektiv povjesniþara u Akademiji dobio je
znatno pojaþanje kada su za prave þlanove u )ilologiþko-Kistoriþkom ra]redu izabrani Ivan .r.
Tkalþiü Natko Nodilo i Tadija Smiþiklas sva trojica veü priznati povjesniþari po svojim dotadašnjim
radovima iz hrvatske povijesti.
Ivan .r. Tkalþiü (1840. – 1905.; pravi þlan
1875. bio je arhivist i knjiåniþar Akademije. Napisao je meÿu ostalim Povijest Hrvata (do 1526. i
Povijest grada Zagreba (do ;9I stoljeüa Osobito
je zasluåan za izdavanje mnogih povijesnih isprava
o gradu Zagrebu i %iskupiji zagrebaþkoj.
-osip Adamþek (1933. – 1995.; izv. þlan 1986.
red. þlan 1991. bio je redoviti proIesor hrvatske
povijesti kasnoga srednjega i poþetka novog vijeka na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu. Osobito
je prouþavao agrarne odnose i društvene pokrete na hrvatskom selu u ;VI. i ;VII. stoljeüu pa
navodimo neke od knjiga: 6eljaþka buQa .
(1986. BuQe i otSori (1987. te u Akademijinu
izdanju AgrarQi odQosi u Hrvatskoj od srediQe ;9
do kraja ;9II stoljeüa (1980..
Dragovan Šepiü (1907. – 1997.; izv. þlan 1977.
red. þlan 1986. bio je redoviti proIesor suvremene
politiþke povijesti na )akultetu politiþkih znanosti
u Zagrebu. Glavni mu je interes Istra u ;I;. i ;;.
st. hrvatski i jugoslavensko-talijanski odnosi te
djelo )rana Supila. Najvaånije su mu knjige Italija
i 6ave]QiFi i jugoslaveQsko SitaQje ± .
(1970. dopunjeno I – III 1989. a posljednja mu
je knjiga 9lada IvaQa âubaãiüa (1983..
)ranjo Tuÿman (1922. – 1999.; red. þlan
1992. prvi predsjednik Republike Hrvatske kao
direktor Instituta za historiju radniþkog pokreta i
zatim kao politiþki disident bavio se novijom hrvatskom jugoslavenskom i svjetskom poviješüu.
Najvaånije su mu knjige: 9elike ideje i mali Qarodi
(1969. Rat Srotiv rata Parti]aQski rat u Sroãlosti
i buduüQosti (1957. 1970. U]roFi kri]e moQarKistiþke Jugoslavije od ujediQjeQja do sloma
godiQe (doktorska disertacija 1965. NaFioQalQo SitaQje u suvremeQoj EuroSi (1981. BesSuüa SovijesQe ]biljQosti (1989. i daljnja izdanja.
Lujo Margetiü (1920. – 2010.; izv. þlan 1986.
red. þlan 1991. redoviti proIesor pravne povijesti Pravnog Iakulteta u Rijeci bavio se poviješüu
staroga i srednjega vijeka te hrvatskim srednjovjekovljem. Izbor knjiga: Hrvatsko sredQjovjekovQo
Sravo [I. 6tvarQa Srava (1983. II. Obiteljsko i QasljedQo Sravo (1996.; III. Obve]Qo Sravo (1997.@
HistriFa et AdriatiFa (1983. AQtika i sredQji vijek
(1995. I] raQije Krvatske Sovijesti (1997. OSüa
Sovijest Srava i dråave (1998. 9iQodolski ]akoQ
(1998. Zagreb i 6lavoQija (2000. Dola]ak Hrvata AQkuQft der KroateQ (2001..
Hodimir Sirotkoviü (1918. – 2009.; þlan sur.
1975. izv. þlan 1979. red. þlan 1991. bavio se
vladara (1925. /etoSis SoSa DukljaQiQa (1928.
KoresSoQdeQFija Raþki-6trossmayer I – IV (1928.
– 1931. Poviest Hrvata ]a kraljeva i] doma ArSadoviüa (- (1944..
U Akademiju je izabran još uoþi Drugoga
svjetskog rata Grga Novak (1888. – 1978.; dop.
þlan 1939. red. þlan 1947. predsjednik Akademije
1958. – 1978. proIesor opüe povijesti staroga vijeka na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu (od 1924..
Znanstveni mu je opus opseåan: objavio je više od
500 radova razliþitog karaktera i sadråaja u rasponu
od prethistorije do novog vijeka. Uz ostalo objavio je i knjige Proãlost DalmaFije Povijest 6Slita
Hvar kro] stoljeüa 9is itd.
U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata
djelovali su u Akademiji još ovi povjesniþari:
Vaso %ogdanov (1902. – 1967.; dopisni þlan 1951.
pravi þlan 1955. proIesor )ilozoIskog Iakulteta
u Zagrebu na .atedri povijesti novog vijeka jugoslavenskih naroda. Napose se bavio godinom
1848.49. poviješüu politiþkih stranaka u Hrvatskoj u narodnom pokretu 1903. odnosima HrvatƗ
i SrbƗ od sredine 19. st. do 1941. te djelom istaknutih politiþara (A. Starþeviü ). Supilo i dr..
Miho %arada (1889. – 1957.; dopisni þlan
1948. na Teološkom Iakultetu u Zagrebu predavao je crkvenu povijest od 1932. a nakon Šišiüeve
smrti nacionalnu povijest na )ilozoIskom Iakultetu
u Zagrebu (1940. – 1954.. U Historijskom institutu
Akademije organizirao je paleograIske teþajeve i
predavao latinsku paleogra¿ju. Pripremio je 7rogirske sSomeQike I – II (1948. – 1950. i objavio knjige
Hrvatski vlasteoski feudali]am So 9iQodolskom ]akoQu (1952. i 6taroKrvatska seoska ]ajedQiFa (1957..
Ljubo %oban (1933. – 1994.; izv. þlan 1975.
red. þlan 1986. bio je redoviti proIesor suvremene
povijesti na )ilozoIskom Iakultetu Sveuþilišta u
Zagrebu i osnivaþ Sveuþilišnog Instituta za hrvatsku povijest kasnije Zavoda za hrvatsku povijest.
%avio se prouþavanjem povijesti hrvatskoga naroda u .raljevini -ugoslaviji i u II. svjetskom ratu.
Meÿu njegova najvaånija djela ulaze: 6Sora]um
Cvetkoviü ± Maþek (1965. Hrvatska u arKivima
i]bjegliþke vlade ± . (1985. i KoQtrover]e i] Sovijesti Jugoslavije (1987. – 1990..
—
60
uþilišta u Zagrebu (2005. „Il contributo del vescovo -osip -uraj Strossma\er all¶enciclica *raQde
muQus di Leone ;III“ (2007. Augustin .aåotiü
6FriSta tKeologiFa BogoslovQi sSisi (2007. DomiQikaQFi i Hrvati Osam stoljeüa ]ajedQiãtva ± st (Zagreb 2008. „I krstjani della %osnia
e dello Hum secc. ;III-;V´ Storia religiosa di
Croa]ia e SloveQia (Milano 2008. 233-264 i
„La Chiesa la scuola e l
istruzione presso i Croati:
Tuadro storico“ (295-310 „Les )rqres Prrcheurs
en Croatie“ Mpmoire domiQiFaiQe (232008. 113149; „Herman Dalmatin (oko 1105.10. – posl.
1154.“ u HermaQ DalmatiQ De iQdagatioQe Fordis (Zagreb 2009. 7-25.
Tomislav Raukar (þlan sur. 1986. red. þlan
1997. umirovljeni redoviti proIesor )ilozoIskog
Iakulteta u Zagrebu istraåuje hrvatsku povijest
srednjega vijeka; uåe su mu podruþje istraåivanja
srednjovjekovna društva u Dalmaciji. .njige: Zadar
u ;9 stoljeüu EkoQomski ra]voj i druãtveQi odQosi
(1977. Proãlost Zadra III Zadar Sod mletaþkom
uSravom (koaut.; 1987. Hrvatsko sredQjovjekovlje
Prostor ljudi ideje (1997. Seljak i Slemiü Krvatskoga sredQjovjekovlja (2002. Povijest Hrvata
Prva kQjiga SredQji vijek (koaut.; 2003. SredQjovjekovQe ekoQomije i Krvatska druãtva (2003. Studije o DalmaFiji u sredQjem vijeku (2007.. Studije:
JadraQski gosSodarski sustavi SSlit ± godiQe (Rad 2000. MoüQi i margiQali]iraQi u Krvatskom sredQjovjekovlju (Rad 2008..
Petar Strþiü (þlan sur. 1992. red. þlan 2000.
umirovljeni upravitelj Arhiva i znanstveni savjetnik
Akademije u prvom redu bavi se Istrom i .varnerskim primorjem u ;I;. i ;;. st. te pomoünim povijesnim znanostima. Izbor knjiga: Otok Krk (1968. 9aQjskoSolitiþka borba JosiSa Bro]a 7ita
]a Istru ± (1978. 1. hrvatsko 2. talijansko izd. Povijest Rijeke (1988. i 1989.; koaut. Krþki (vrbaQski statut (1988.; koaut.
Na velikoj SrekretQiFi Prvi Krvatski tabor Istre i
KvarQerskiK otoka (1989. i 1996. KoãljuQ i Qjegov
fraQjevaþki samostaQ (1994. 2001. Od SaSieĪa
AleksaQdra III do SaSieĪa JaQa PaZáa II Krytki
]arys Kistorii Pomor]a KvarQerskiego *orskiego
Kotaru i Istrii /iburQijskiej (2003..
—
61
ustavnom poviješüu Hrvatske ;I;. i ;;. stoljeüa
a posebno i razvojem institucija vlasti u Hrvatskoj
u II. svjetskom ratu (ZAVNOH. Izbor radova:
PravQi i Solitiþki asSekti SroFesa „ReiFKsSost³ ±
)riedjuQg (1962. ZA9NOH ± ]borQiFi dokumeQata I ± I9 (1970. 1975. 1985. UstavQi Soloåaj
i orgaQi]aFija rada 6abora KraljeviQe Hrvatske i
6lavoQije u graÿaQskom ra]doblju Qjegova djelovaQja ( ± (1981. RjeþQik Kistorije
dråave i Srava (1986.; koaut. Povijest dråava i
Srava Qaroda Jugoslavije (1988. i 1990.; koaut..
Ivo Petrinoviü (1929. – 2003.; red. þlan 1997.
redoviti proIesor na Pravnom Iakultetu u Splitu
osobito se bavio politiþkim idejama hrvatske povijesti ;I;. i ;;. st. Izbor radova: AQte 7rumbiü
Politiþka sKvaüaQja i djelovaQje (1986. Politiþka
misao )raQa 6uSila (1988. Politiþki åivot i Qa]ori
AQte 7resiüa Paviþiüa (1997. KroQika kaSetaQa
Nike Dubokoviüa MladeQaþko ra]doblje i Solitiþko
sa]rijevaQje AQte 6tarþeviüa (1999. Mile Budak
± Sortret jedQog Solitiþara (2002..
Danas u radnom sastavu Razreda djeluju þetiri
povjesniþara – redovita þlana.
)ranjo Šanjek (red. þlan 1997. umirovljeni
redoviti proIesor .atoliþkoga bogoslovnog Iakulteta u Zagrebu osobito se bavi srednjovjekovnom
poviješüu .atoliþke crkve u Hrvata i pomoünim
povijesnim znanostima. Izbor knjiga: /es FKrptieQs
bosQiaTues et le mouvemeQt FatKare au e-e
siqFles (Paris-Louvain 1976. (prijevod u AQaleFta FroatiFa FKristiaQa Zagreb 1975. IoKaQQes
6tojkoviü de Ragusio 7raFtatus de EFFlesia µeditio
SriQFeSs¶ (1983. (koaut. Crkva i krãüaQstvo u
Hrvata 6redQji vijek (1988. i 1993. 9iQko PaletiQ RasSrava o Sravu i oSravdaQosti rata (1994.
KrãüaQstvo Qa Krvatskom Srostoru Pregled religio]Qe Sovijesti Hrvata od 9II do ;; stoljeüa (1991.
i 1996. BosaQsko-Kumski krstjaQi u SovijesQim
vrelima ( ± st (2003.. Povijest Krvatskoga
Qaroda 6redQji vijek (glavni urednik i autor 75 str.
teksta 2003. „Die .irche im .ampI gegen
und
Ir
die Menschenrechte: Die .ontroverse zZichen
Vinko Paletin OP und %artolomp Las Casas OP“
Kultur uQd ReligioQ iQ EuroSa (12004. 53-74
/atiQska Saleogra¿ja i diSlomatika udåbenik Sve-
Nikša Stanþiü (þlan sur. 2000. red. þlan 2004.
umirovljeni redoviti proIesor )ilozoIskog Iakulteta
u Zagrebu istraåuje hrvatsku povijest u novom
vijeku u europskom kontekstu s teåištem na razdoblju od kraja 18. do poþetka 20. st. a u sklopu
toga problematiku nacije i nacionalizma i Hrvatskog narodnog preporoda u sjevernoj Hrvatskoj i
Dalmaciji te povijesti hrvatske heraldike. .njige:
Hrvatska QaFija i QaFioQali]am u i stoljeüu (2002. *ajeva ÄJoã Horvatska Qi SroSala³ i]
- Ideologija /judevita *aja u SriSremQom
ra]doblju Krvatskog QarodQog SreSoroda (2002.
*odiQa u Hrvatskoj SrediãQje Krvatske dråavQe iQstituFije u traQsformaFiji (2010. Hrvatska QaFioQalQa ideologija SreSorodQog Sokreta u
DalmaFiji (MiKovil PavliQoviü i Qjegov krug do
(1980. Povijest Krvatskoga grba (koaut.;
2010..
Vaånu ulogu u povijesnim istraåivanjima u
Akademiji imali su i þlanovi suradnici – povjesniþari: gospodarski povjesniþar Ivan Erceg povjesniþar hrvatskog srednjovjekovlja Miroslav .urelac
istraåivaþ novoga vijeka Istre Miroslav %ertoša te
demograI i povjesniþar Dubrovnika Nenad Vekariü.
Rad povjesniþara þlanova Akademije razvijao
se u više uzastopnih generacija a svaka od njih
ugradila je svoja znanstvena dostignuüa prema
standardima znanstvenih metoda svojega vremena. Povjesniþari u Akademiji bili su uvijek dobro
brojþano zastupljeni jer je svaka Akademija pa i
naša osobito þuvarica povijesnih tradicija svojega
naroda. ýlanovi Akademije bili su u pravilu prva
imena naše povijesne znanosti s velikim i raznovrsnim opusom vlastitih znanstvenih istraåivanja
solidnoga temelja i dalekog dometa.
U razdoblju od 1948. do danas pokrenute su
nove serije i mnogo veüi broj izdanja u okviru
povijesnih znanosti. U tom razdoblju Akademija posveüuje veüu paånju našoj novijoj povijesti
napose povijesti ;;. stoljeüa. ýlanovi Akademije
povjesniþari kao voditelji istraåivanja pojedinih
zavoda Akademije ali i izvan nje usmjeravaju
razvoj hrvatske historiogra¿je sudjeluju u nizu
znanstvenih tijela te kao organizatori ili sudionici
na brojnim domaüim i stranim znanstvenim skupo-
vima. Akademija ne propušta znanstveno obiljeåiti
i valorizirati svaki vaåniji datum hrvatske povijesti.
ZQaQstveQi skuSovi – Akademija i njezin
Razred za društvene znanosti (zajedno sa svojim
zavodima organizirali su ili sudjelovali u organizaciji niza vaånih simpozija s podruþja povijesnih
znanosti. Spominjemo vaånije skupove i to skup
u povodu 50. obljetnice raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja jugoslavenske dråave
(1966. u povodu 25. godišnjice III. zasjedanja
ZAVNOH-a na Petrovoj gori (1969. o povijesnoj metrologiji (meÿunarodni kongres (1975.
o snagama i putovima rata i mira (1970. i 1975.
o NO%-u i socijalistiþkoj revoluciji u Hrvatskoj
1944. (1976. o gradu Varaådinu u povodu obiljeåavanja 800. obljetnice (1981. o -urju .riåaniüu
u povodu 300. obljetnice smrti (1983. o )rani
%uliüu u povodu 50. obljetnice smrti (1984. o
Stjepanu Gradiüu u povodu 300. obljetnice smrti
(1984. o %altazaru %ogišiüu u povodu 150. obljetnice roÿenja (1985. o španjolskom graÿanskom
ratu 1936. – 1939. (1986.. Prireÿen je i meÿunarodni znanstveni skup u povodu 700. obljetnice
Vinodolskog zakona (1988. zatim skup o 600.
obljetnici Senjskog statuta i 600. obljetnici .rþkog
statuta (1988. te u povodu 1100. obljetnice natpisa
kneza %ranimira (1988.. Te godine obiljeåena je
sveþanom sjednicom i znanstvenim skupom 100.
obljetnica roÿenja Grge Novaka dugogodišnjeg
predsjednika naše Akademije.
Godina 1989. bila je osobito bogata znanstvenim skupovima iz povijesnih znanosti pa su
prireÿeni znanstveni skupovi npr. u povodu 45.
obljetnice .ongresa kulturnih radnika Hrvatske
(25. – 26. lipnja 1944. Topusko o temi Sisak –
više od 2000 godina postojanja o Vojnoj .rajini
na tlu -ugoslavije 1699. – 1881. o 750 godina Ĉakova o åivotu i djelu Ante Trumbiüa. Sveþanom
sjednicom i znanstvenim skupom obiljeåena je
900. obljetnica smrti Zvonimira kralja hrvatskoga
(1989.. Zatim slijede skupovi o braüi Anti i Stjepanu Radiüu (1993. o Tadiji Smiþiklasu (1993. o
sjedinjenju Istre s maticom domovinom Hrvatskom
(1993.. Sveþanom sjednicom obiljeåena je 500.
obljetnica bitke na .rbavskom polju 1493. godine
—
62
i narodima koji su nekada åivjeli ili åive i danas na
hrvatskome prostoru ili odnosima sa susjedima ili
pak onim stranim narodima koji su bitnije utjecali
na odreÿeni hrvatski prostor. Ti instituti i zavodi
ostvarili su brojne projekte objavili niz edicija priredili izloåbe meÿunarodne i domaüe znanstvene
skupove a bili su – nerijetko – i nositelji znanstveno-kulturnoga åivota u svojoj sredini. Zbog znanstvenih i drugih potreba instituti i zavodi tijekom
desetljeüa mijenjali su imena djelomice i podruþja
svoje znanstvene djelatnosti i organizacijsku strukturu a osnovani su i novi. Danas djeluju:
(1993. odråani su znanstveni skupovi o treüem
zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom (1994. o Anti
Starþeviüu (1996.; o Vladku Maþeku (1997. o
200. obljetnici smrti Nikole Škrlca Lomniþkoga
(2000. o åivotu i djelu Stjepana Zimmermanna
(2000. o Hrvatskoj u II. svjetskom ratu (2005.
o Zadru i okolici od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata (2007. o %ernardinu )rankapanu
i njegovu dobu (2008. zatim skup Dråava i uSrava (2007.. Prireÿeni su meÿunarodni znanstveni
skupovi Hrvati i Ilirske SokrajiQe ( ± (2009. a zatim u povodu 10. godišnjice smrti
)ranje Tuÿmana znanstveni skup Kako je Qastala
dråava Hrvatska (2009. znanstveni skup
u povodu 800 godina slobodnoga kraljevskoga
grada Varaådina (2009. o 500. obljetnici ustanka
hvarskih puþana (2010. i znanstveni skup Hrvati i
Bugari kro] stoljeüa ± Sovijest kultura umjetQost
i je]ik (2010..
Hrvatska je akademija 2002. godine s dva
javna sastanka obiljeåila vaåne obljetnice hrvatske
srednjovjekovne povijesti: 1150. obljetnicu isprave
hrvatskoga kneza Trpimira iz 852. godine te 800.
obljetnicu ulaska Hrvatske u ugarsko-hrvatsku dinastiþku zajednicu i krunidbe kralja .olomana za
hrvatskoga kralja 1102. godine. Godine 2009. okruglim je stolom obiljeåena 180. obljetnica roÿenja
)ranje Raþkoga.
—
ODS-E. ZA POVI-ESNE ZNANOSTI ZAVODA ZA
Akademija je 1948. godine osnovala Historijski institut koji se od 1979. do 1998. nazivao
Zavod za povijesne znanosti Istraåivaþkog centra
-AZU a 1998. je preimenovan u Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene
znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Znanstvenoistraåivaþka djelatnost Odsjeka temelji
se na prikupljanju prouþavanju i publiciranju srednjovjekovnih izvora za hrvatsku politiþku gospodarsku i demograIsku povijest.
Djelatnost Instituta odnosno Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene
znanosti imala je u proteklih 60 godina tri glavna
smjera: sustavno objavljivanje srednjovjekovne i
novovjekovne arhivske graÿe i drugih izvora za
hrvatsku povijest izradu priruþnika i pomagala
za znanstveni rad na povijesti te izradu povijesnih
studija sinteza i monogra¿ja.
Ta su istraåivaþka podruþja Odsjeka ukljuþena
u znanstveni program I]vori studije i Somagala
]a Krvatsku Sovijest od sredQjeg vijeka do st
(voditelj programa A. Gulin koji se nastavlja na
prethodne projekte Odsjeka (I]vori studije i Somagala ]a Krvatsku Sovijest od do st; SredQjovjekovQi i]vori ]a Krvatsku Sovijest. U sklopu
tog programa radi se na sljedeüim znanstvenim
projektima: 1. I]vori i studije ]a Sovijest kaStola u
sredQjem i Qovom vijeku (voditelj projekta A. Gulin
—
DOPRINOS ZAVODƖ A.ADEMI-E
PROUýAVAN-U NACIONALNE POVI-ESTI
Intenziviranju rada Akademije na izuþavanju
povijesti znatno je pridonijelo osnivanje novih
Akademijinih instituta nakon obnove rada Akademije 1947. godine. Svaki od njih dobio je odreÿene
zadatke koji su se – tijekom godina – donekle mijenjali ali su redovito plodno udovoljavali nacionalnim hrvatskim potrebama boljega poznavanja
hrvatske prošlosti. Pojedini instituti – zbog speci¿þnog razvoja pojedinih sredina – znatnu su paånju
posveüivali i povijesti hrvatskih odnosa s etnosima
—
63
POVI-ESNE I DRUŠTVENE ZNANOSTI U ZAGRE%U
2. *lagoljski i latiQiþki i]vori i studije ]a Sovijest
staQovQiãtva i svakodQevlja (voditelj projekta Z.
Ladiü 3. /atiQiþki i]vori studije i Somagala ]a
druãtveQu i gosSodarsku Sovijest (voditelj projekta
D. .arbiü i 4. I]vori i studije o Marku AQtuQu de
DomiQisu (voditelj projekta V. Tudjina.
Tijekom navedenog razdoblja djelatnici Instituta kasnije Odsjeka za povijesne znanosti Hrvatske
akademije objelodanili su brojne iznimno vaåne
priruþnike i zbirke izvora iz hrvatske povijesti i
kulture.
To je prije svega bio rad na zbirci Codex diSlomatiFus RegQi Croatiae Dalmatiae et SlavoQiae
sv. 1 (743. – 1100. Zagreb 1967. graÿu sakupili i
obradili -. Stipišiü i M. Šamšaloviü; sv. 16 Zagreb
1976. dopunili -. Stipišiü i M. Šamšaloviü; sv. 17
Zagreb 1981. dopunio -. Stipišiü; sv. 18 Zagreb
1990. dopunili i priredili Miljen Šamšaloviü i suradnici. -. %arbariü i -. Markoviü sa suradnicima
priredili su i objavili Codex diSlomatiFus RegQi
Croatiae Dalmatiae et SlavoQiae SuSSlemeQta
sv. 1 (1020. – 1270. Zagreb 1998. i sv. 2 (1271.
– 1309. Zagreb 2002.
Objavljena su iznimno vaåna pomagala i zbirke vrela: V. Mošin ûirilski rukoSisi JugoslaveQske akademije sv. 1-2 (1952. – 1955. Z. Herkov
*raÿa ]a ¿QaQFijsko-SravQi rjeþQik feudalQe eSoKe
Hrvatske sv. 1-2 (1956. V. Mošin i S. M. Traljiü
9odeQi ]Qakovi ;III i ;I9 vijeka sv. 1-2 (1957.
V. ŠteIaniü *lagoljski rukoSisi JugoslaveQske akademije sv. 1-2 (1969. – 1970. Š. -uriü Croatiae
sFriStores latiQi reFeQtioris aetatis (1971. V. Gortan RjeþQik sredQjovjekovQog latiQiteta Jugoslavije
Iasc. I-VII uvezan u sv. I (A-. i II (L-Z Zagreb
1973. – 1978. R. Modriü PovijesQi sSomeQiFi obitelji ZriQskiK i )raQkoSaQa (1974. M. .urelac D.
Muniü A. Gulin Prilo]i ]a bibiliogra¿ju objavljeQiK i]vora ]a Sovijest Istre sv. 1-4 (1977. – 1981.
-. Stipišiü i M. Šamšaloviü ZaSisQiFi 9elikoga
vijeüa grada SSlita ± ± ( -. %arbariü -. .olanoviü A. Lukinoviü -.
Markoviü MoQumeQta CroatiFa 9atiFaQa Camera aSostoliFa sv. 1-2 (1996. – 2001. -. Stipišiü
i A. Nazor SSlitski sSomeQiFi sv MoQumeQta
sSeFtaQtia Kistoriam Slavorum meridioQalium
knj. 53 (2002. O. Periü D. .arbiü M. Matijeviü-Sokol -. Ross SZeene\ ArFKdeaFoQ 7Komas
of SSlit History of tKe BisKoSs of SaloQa aQd SSlit
(2006. %. Glaviþiü V. Vratoviü D. .arbiü M.
.urelac Z. Ladiü Obsidio IadreQsis MoQumeQta sSeFtaQtia Kistoriam Slavorum meridioQalium
knj. 54 (2007. D. .arbiü M. .atušiü A. Pisaþiü
SredQjovjekovQi registri Zadarskoga i SSlitskoga
kaStola (2007. L. ýoraliü i D. .arbiü Pisma i
Soruke rektora DalmaFije i Mletaþke AlbaQije
MoQumeQta sSeFtaQtia Kistoriam Slavorum meridioQalium knj. 55 (2009. M. Sardeliü Rogerije
i] ASulije CarmeQ miserabile (2010..
Nadalje djelatnici Odsjeka objavili su brojne
studije monogra¿je i priruþnike o razliþitim pitanjima iz hrvatske povijesti primjerice: -. Stipišiü PomoüQe SovijesQe ]QaQosti u teoriji i Sraksi
(1972. Z. Herkov Naãe stare mjere i ute]i (1973.
Z. Herkov I] Sovijesti javQiK ¿QaQFija ¿QaQFijskog
Srava i ra]vitka ¿QaQFijske ]QaQosti u Hrvatskoj
(1985. M. .urelac IvaQ /uþiü /uFius otaF Krvatske Kistoriogra¿je (1994. A. Gulin Povijest
obitelji Rattkay (1995. V. Tudjina Gamulin MarFus AQtoQius de DomiQis (1997. A. Gulin Hrvatska FrkveQa sredQjovjekovQa sfragistika (1998.
A. Gulin Hrvatski sredQjovjekovQi kaStoli /oFa
Fredibilia sjeverQe i srediãQje Hrvatske (2001. A.
Gulin KoQstituFije Paãkog kaStola Frkve sv Marije
u Pagu i] godiQe (2003. A. Gulin Hrvatski
sredQjovjekovQi kaStoli /oFa Fredibilia DalmaFije Hrvatskog Srimorja KvarQerskiK otoka i Istre
(2008. V. Tudjina Gamulin MarFus AQtoQius de
DomiQis ± A MaQifestatioQ of tKe Motives (1997.
I. Erceg Jo]e¿Qski katastar grada Rijeke i Qjegove
uåe okoliFe (1998 T. Luetiü Die *esFKiFKte der
UQiversitlt Zagreb voQ iKrer grQduQg bis Keute
(2002. I. .urelac DiQko Zavoroviü âibeQski KumaQist i SovjesQiþar (2008. i dr.
Odsjek izdaje dvije znanstvene edicije: þasopis ZborQik Odsjeka ]a SovijesQe ]QaQosti Zavoda
]a SovijesQe i druãtveQe ]QaQosti HAZU sv. 1-27
(1954. – 2009. i povremeno RasSrave i] Krvatske
kulturQe Sroãlosti knj. 1-2 (1998. i 2002..
Voditelji Odsjeka od njegova osnutka 1948.
bili su: akademik M. .ostrenþiü akademik Lj. %oban
—
64
M
'
Povijesti Istre
(
)"
%
Problemi
sjevernog Jadrana
7/*/
*/
(
7" Labinska republika 1921. godine, u
"
)
=
J
:
;
Q"
Pregled povijesti Istre (*N+P)"
Dokumenti o obrani i istrebljenju hrvatskih škola
u Istri pod Italijom
(*N++)"
Rovinjsko selo (*N+N)T
;
J"
(*N+3)"
Historijska toponomastika grada Rijeke i distrikta, I i II dio
(*N+N"
*N4/)"
(*N37)T
Q
W"
Istarske freske
(*N4G)T
<
@"
Neki doku(*N++)"
Privredno stanje
Rijeke u doba Ilirije. Prema suvremenim izvještajima Trgovinske komore (*N+N)T
D
%"
Posje
(*NS7)T
<
K"
Italija, saveznici i jugoslavensko
pitanje: 1914-1918
(*NS/)T
D
Q"
Prošti!
"
Istre
(*NS7)"
#
$%$
(*NN+)T
<
D"
Kastav u srednjem vijeku
(*N34)T
9
6
F"
Poglavnikovom
&'()*+/)0!%'
3
!$&67$
(*NNG)"
;#
""
3!+goga svjetskog rata
(*NN+)
L
Povijest Istre,
<
@
9
!
Povijest Rijeke (
7
*N33"
*N3N)
9
!
%
7//7
Prilozi za povijest zapadne Hrvatske: Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar
D
E
$
(
7//4
)"
"
!
'
&!
"
"
7/
"
—
%;=<
%
=;>IJ9J
>
<E'K#;JJ
%=9#>
'
E>IJL>
9
=<E'8=D
IJ<>>L=D
'
'M>
!"
I
9
(
E)"
*NP+
;
E
$
Q
&
>
*N*3
>"
"
!"
"
(
!
9
)
!
?!
>
*NP4RPS
"
!
E
*NP4
Cadastre national de lÍstrie dáprès le Recensement du
1er octobre 1945. I
(La Marche Julienne. Etude de géographie
politique"
*NP+T
Index patronymique. Supplément
au Cadastre National de lÍstriH, dáprès le Recensement du 1er Octobre 1945,
*NP4)
>
*NP3
I
%"
E!
"
9
"
"
%
E!
E
!
*N3/
=
*N4N
E
!
9
(
%)
E!
%
E!"
*NP+"
!
"
"
"
!"
"
"
&"
>"
!
F-
—
65
*+/
$%'
X
E
?
>
@"
$
9
D
@!
9
#
E"
F
'
=
*G
(**
"
!)
Zavod redovito organizira znanstvene i struþne skupove. Tako od 2002. godine organizira svakogodišnje znanstvene skupove DaQi dr )raQje
Raþkoga (u suradnji s Udrugom Dr )raQjo Raþki
iz )uåina i Opüinom )uåine. Godine 2005. odråan je skup u povodu 60. obljetnice osnivanja -adranskoga instituta prethodnika Zavoda 2007.
znanstveni skup Historiogra¿ o Kistoriogra¿ma
(u suorganizaciji s Povijesnim društvom Rijeka
a 2008. Zavod je organizirao sljedeüe znanstvene
i struþne skupove: O ]QaþajQim liþQostima ]aSadQe Hrvatske (M. %astian N. Udina Algarotti -.
Šiloviü M. Derenþin M. Rojniü O vaåQim obljetQiFama ± U sSomeQ
mr sF Darku Dekoviüu (1947. – 2008. te skup u
povodu 70. obljetnice åivota Miroslava %ertoše. U
nekoliko znanstvenih skupova Zavod je bio suorganizator s drugim institucijama (Dråavnim arhivom
u Pazinu Zgodovinskim društvom i Znanstveno-raziskovalnim središþem Univerze na Primorskem
iz .opra i dr.. Tijekom 2009. bio je suorganizator
znanstvenih skupova: PersSektive sloveQsko-Krvatskoga SograQiþQog Sodruþja (u .opru Univerza
na Primorskem zatim *abriele D
AQQuQ]io i Qjegova rijeþka Srotofaãistiþka ReggeQ]a italiaQa del
CarQaro nastavljeni su DaQi dr )raQje Raþkoga
i dr. U 2010. godini u organizaciji Zavoda odråan
je u Vijeünici Grada Rijeke ZQaQstveQi skuS Sovodom obljetQiFe osQivaQja JadraQskog iQstituta
u Suãaku ± Srvoga iQstituta u Hrvatskoj.
Voditeljima Zavoda bili su akademici V. %rajkoviü ). ýulinoviü M. Marjanoviü M. Mirkoviü
D. Šepiü i M. Moguš a od 2001. voditelj je akademik Petar Strþiü a upraviteljica mr. Sanja Holjevac. U Zavodu u Rijeci zajedno s Podruþnom
jedinicom u Puli zaposleno je 12 djelatnika i to
osam znanstvenika jedna struþna suradnica te
knjiåniþarka.
kao i lingvistiþka istraåivanja te etnološki prikazi
tradicijskog åivota navedenog podruþja.
Djelatnici su plodno nastavili znanstveni rad
na realizaciji zavodskih i drugih znanstvenih projekata. U okviru znanstvenoga programa PovijesQa sakralQa i je]iþQa baãtiQa ]aSadQe Hrvatske
s tri projekta (voditelj akademik P. Strþiü koje
¿nancira Ministarstvo znanosti obrazovanja i
športa Republike Hrvatske nastavljen je rad na
projektu Povijest ]aSadQe Hrvatske Istra KvarQersko Srimorje *orski kotar /ika (voditelj je
akademik P. Strþiü. U projekt su uz djelatnike
Zavoda u Rijeci i Puli ukljuþeni i vanjski suradnici. Obraÿuju se teme iz povijesti gospodarstva
etnologije demogra¿je jezika i pisma crkvenih i
kulturoloških odrednica sjevernojadranskoga podruþja. Ostala dva projekta imaju vanjske voditelje
i suradnike.
U okviru bilateralne hrvatsko-slovenske suradnje Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa
Republike Hrvatske prihvatilo je i odobrilo prijedlog voditelja akademika P. Strþiüa za su¿nanciranje
zajedniþkoga projekta sa Znanstveno-raziskovalnim središþem Univerze na Primorskem iz .opra
Republika Slovenija (tamošnji je voditelj Darko
Darovec naslovljenog: ZajedQiþka Sroãlost ]a
]ajedQiþku buduüQost.
—
ZAVOD ZA POVI-ESNE ZNANOSTI U ZADRU
Zapoþeo je s radom 1. travnja 1954. i to pod
nazivom Institut -ugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti u Zadru. Od toga trenutka pa do 1991.
—
66
prikaza. Od 2001. pa do 2009. objavljeni su svesci
43-51 sa 193 znanstvena i struþna priloga zajedno
s ocjenama i prikazima. Osim domaüih i stranih
autora koji uþestalo objavljuju þlanke u tome znanstvenom þasopisu u njemu i djelatnici Zavoda u
Zadru prezentiraju sve svoje istraåivaþke rezultate
odnosno znanstvene rasprave.
Valja istaknuti da su pojedini svesci godišnjaka Radovi objavljivani kao tematski zbornici pa
je tako 1966. (sv. 11-12 u povodu proslave 100.
obljetnice osnutka Akademije godišnjak objavljen
kao *rad Zadar ± Sresjek kro] Sovijest. Zatim je
1968. (sv. 13-14 objavljen u dva zasebna zbornika:
KulturQa baãtiQa samostaQa sv Marije u Zadru izdan u povodu 900. obljetnice obnove samostana te
KulturQa baãtiQa samostaQa sv )raQe u âibeQiku
izdan u povodu 900. obljetnice prvog spomena grada Šibenika. U povodu 900. obljetnice .rešimirove
darovnice objavljen je 1969. (sv. 16-17 zbornik
pod naslovom Povijest grada NiQa dok je 1971.
(sv. 18 objavljen kao Povijest 9raQe (Politiþko
kulturQo i SrivredQo ]QaþeQje 9raQe kro] stoljeüa
a 1995. (sv. 37 izdan je zbornik koji je u cijelosti
posveüen dr. sc. Vjekoslavu Maštroviüu. Ovaj je
Zavod 1974. pokrenuo publikaciju AdratiFa maritima i to I. sveskom objavljenim pod naslovom
/eSaQtska bitka (Udio KrvatskiK SomoraFa u /eSaQtskoj bitki godiQe
U razdoblju 2001. ௅ 2010. znanstveni i struþni
djelatnici Zavoda sudjelovali su na mnogim domaüim i meÿunarodnim znanstvenim skupovima
odråanima u Zagrebu Zadru Splitu Hvaru kao
i onima odråanima u susjednim dråavama %osni
i Hercegovini te Crnoj Gori. Isto su tako bili organizatori ili suradnici na brojnim znanstvenim
struþnim odnosno kulturnim predavanjima te
okruglim stolovima. Tako su znanstveni djelatnici
Akademijina Zavoda u Zadru u suradnji s Odjelom
za povijest i Odjelom za geogra¿ju Sveuþilišta u
Zadru 2007. organizirali znanstveni skup Zadar i
okoliFa od Drugoga svjetskog rata do DomoviQskog rata. Slijedom toga 2009. je objavljen i zbornik radova sa skupa te je iste godine predstavljen
u obnovljenoj dvorani Zavoda. Trenutno se radi na
završnim pripremama za odråavanje znanstvenog
—
67
tom Akademijinu zavodu u nekoliko je navrata mijenjano ime. U tom je smislu od 1961. nosio naziv
Institut za historijske i ekonomske nauke -ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru.
Potom 1974. mijenja dotadašnje ime u Centar
za znanstveni rad u Zadru koji je bio sastavnica Akademijina Istraåivaþkog centra u Zagrebu.
Sljedeüa promjena uslijedila je 1978. pa tako se
naziva Zavod za povijesne znanosti Istraåivaþkog
centra -ugoslavenske akademije u Zadru. Posljednja promjena nastupila je u razdoblju ostvarenja
samostalne i suverene Republike Hrvatske kada
od 1991. nosi naziv Zavod za povijesne znanosti
HAZU u Zadru.
Zavod se prioritetno bavi znanstvenim istraåivanjima povijesti zadarskog i sjevernodalmatinskog podruþja odnosno podruþja juåne Hrvatske
ali i susjedne %osne i Hercegovine. Na toj osnovi
djelatan je i znanstvenoistraåivaþki projekt pod
nazivom IstraåivaQja Sroãlosti juåQe Hrvatske
kojega je voditelj Milko %rkoviü. Projekt obuhvaüa istraåivanja od najstarijeg do novog razdoblja
juåne Hrvatske. Znanstvenici istraåivaþi Zavoda
za potrebe svojih djelatnosti koriste se prije svega
bogatim arhivskim gradivom koje se nalazi u Dråavnom arhivu u Zadru Zagrebu Splitu Dubrovniku i Rijeci. S obzirom na djelokrug znanstvenog
interesa istraåivanja su u tom pogledu zahtijevala
i konzultacije inozemnih arhiva i knjiånica poput
onih u Veneciji %eþu Sarajevu %udimpešti.
Tijekom proteklih pedeset i šest godina rada
izdavaþka djelatnost Akademijina Zavoda u Zadru
ostala je prepoznatljiva po zavidnoj razini tiskanih publikacija. Tako je objavljeno ukupno trinaest
knjiga u seriji naslova Djela sedam publikacija
u seriji PosebQa i]daQja tri sveska naslova Pomorski ]borQik i þetiri sveska publikacija AdratiFa
maritima.
U sklopu izdavaþke djelatnosti Zavoda napose
treba izdvojiti znanstveni þasopis-godišnjak Radovi
Zavoda ]a SovijesQe ]QaQosti HAZU u Zadru koji
se uglavnom redovito objavljuje od 1954. godine.
Do sada je zakljuþno s 2009. godinom objavljen
ukupno 51 svezak Radova u kojima je bilo 789
znanstvenih i struþnih priloga odnosno ocjena i
—
skupa u Zadru pod radnim nazivom Zadarska regija u DomoviQskom ratu i Soraüu
U sklopu Zavoda djeluje i Pomorsko-povijesna zbirka koja svojim zaþetkom seåe još u 1958.
odnosno 1966. godinu. Temeljna odrednica njezina
djelovanja jest prikupljanje predmeta i dokumentacije vezane uz razvoj pomorstva u prošlosti i to
poglavito na podruþju od Raba do Rogoznice uz
poseban naglasak na zadarsko-ninski kraj. Zbirka
je od 2002. smještena u pokrajnju zgradu bivše
restauratorske radionice koja je potpuno preureÿena 2004. godine. Na taj naþin stvoreni su osnovni
preduvjeti za njeno ponovno oåivljavanje pa je
shodno tome postala dostupnija posjetiteljima. Postav Zbirke podijeljen je u tri izloåbene dvorane
gdje su eksponati izloåeni po principu kronološkoga slijeda.
ZAVOD ZA POVI-ESNE ZNANOSTI
U DU%ROVNI.U
Utemeljen je 1949. pod nazivom Historijski
institut a zapoþeo je s radom godinu poslije. Djeluje u Sorkoþeviüevu ljetQikovFu na Lapadu. U sklopu
Zavoda do 1969. djelovao je Muzej dubrovaþkoga
pomorstva a od 1955. dio je Zavoda %ogišiüeva biblioteka s muzejskim zbirkama u Cavtatu.
Glavni je zadatak Zavoda sustavno istraåivanje
povijesti Dubrovnika osobito Dubrovaþke Republike a na bogatim izvorima dubrovaþkog Dråavnog
arhiva. Zavod je ukljuþen u dva dugoroþna projekta: Povijest DubrovQika i Dubrovaþka ReSublika te
Povijest staQovQiãtva DubrovQika i okoliFe
Historijski institut zapoþeo je s radom 1950.
godine a 1951. je tiskano i prvo izdanje dubrovaþkog Zavoda SSisi dubrovaþke kaQFelarije ZaSisi
Qotara 7oma]iQa de Savere -. koje je
priredio Gregor ýremošnik; objavljeno je u nizu
koji je dobio ime MoQumeQta KistoriFa RagusiQa.
Iste godine uspostavljen je i niz MoQumeQta CatareQsia u okviru kojeg je tiskana knjiga Kotorski
sSomeQiFi Prva kQjiga kotorskiK Qotara od god
- (priredio Antun Ma\er. Godine 1952.
utemeljen je þasopis AQali a 1955. je tiskana i
prva knjiga u nizu MoQogra¿je (Cvito )iskoviü
Prvi So]Qati dubrovaþki graditelji. U prve 22
godine djelovanja Zavoda tiskano je ukupno 13
svezaka (osam brojeva AQala tri knjige u seriji
MoQogra¿je i po jedna u spomenutim nizovima
MoQumeQta KistoriFa RagusiQa i MoQumeQta CatareQsia.
Prve godine sedamdesetih bile su krizno razdoblje Instituta þasopis AQali prestao je izlaziti; to
je krizno razdoblje prevladano u drugoj polovici
70-ih godina. Obnovljen je þasopis AQali pa je
1976. izišao dvobroj 1314 toga þasopisa nakon
šestogodišnje pauze. Godine 1979. Historijski institut dobio je današnje ime – Zavod za povijesne
znanosti. Od 1971. do 1990. tiskano je ukupno 17
svezaka (11 svezaka AQala pet knjiga u seriji MoQogra¿je i jedna knjiga u seriji Prilo]i Sovijesti
staQovQiãtva DubrovQika i okoliFe.
Prvi voditelj Zavoda bio je akademik A. %arac (1954. a nakon njega to su bili akademik G.
Novak (do 1978. i akademik M. Suiü (do 2002..
Sada je voditelj Zavoda akademik )ranjo Šanjek
a upravitelj dr. sc. Zlatko %egonja.
U Zavodu je trenutno 14 zaposlenih. Unutar
toga broja nalazi se pet doktora znanosti.
—
68
—
ODS-E. ZA ARHEOLOGI-U ZAVODA ZA
POVI-ESNE I DRUŠTVENE ZNANOSTI U ZAGRE%U
Osnovan je 1949. pod nazivom Studijski kabiQet ]a arKeologiju JAZU a nastao je izdvajanjem iz
Odjela za društvene nauke sada Razreda za društvene znanosti u kojemu je do tada djelovao kao
Arheološka sekcija. Osnivaþ i prvi voditelj bio mu
je akademik Grga Novak. Arheologija se u Akademiji od poþetka prouþavala interdisciplinarno
—
69
U seriji Prilo]i Sovijesti staQovQiãtva DubrovQika i okoliFe objavljene su monogra¿je: V. Stipetiü i N. Vekariü PovijesQa demogra¿ja Hrvatske
(2004. S. ûosiü i N. Vekariü Dubrovaþka vlastela i]meÿu roda i dråave SalamaQke]i i sorboQe]i
(2005. V. Mioviü äidovski geto u Dubrovaþkoj ReSubliFi (- (2005. i N. Vekariü Nevidljive
SukotiQe: Dubrovaþki vlasteoski klaQovi (2009..
U tom razdoblju Zavod je sudjelovao u organizaciji znanstvenog skupa DubrovþaQiQ BeQedikt
Kotruljeviü Hrvatski i svjetski ekoQomist ;9 stoljeüa i organizirao još tri znanstvena skupa: KoQavle u Sroãlosti sadaãQjosti i buduüQosti (Cavtat
1996. Ragu]ejski je]ik (Dubrovnik 2007. i 7Ke
EuroSeaQ 7ributary States of tKe OttomaQ EmSire
iQ tKe SixteeQtK - SeveQteeQtK CeQturies A ComSarative PersSeFtive (zajedno s *eistesZisseQsFKaftliFKes ZeQtrum *esFKiFKte uQd Kultur OstmitteleuroSa iz Leipziga Dubrovnik 2009..
Proizveo je i dva znanstveno-dokumentarna
¿lma: Od tartare do urote i ProbQi brak. U okrilju
Zavoda kreiran je i doktorski studij Povijest staQovQiãtva koji je ostvaren u suradnji sa Sveuþilištem
u Zagrebu a ujedno je i prvi doktorski studij koji
se izvodi na Sveuþilištu u Dubrovniku.
Od poþetka djelovanja Zavoda odnosno Historijskog instituta voditelji su mu bili -orjo Tadiü
(1950. akademik Cvito )iskoviü (do 1971. akademik Grga Novak (do 1978. Od 1978. do danas
voditelj je Zavoda akademik Vladimir Stipetiü a
upravitelj þlan suradnik Nenad Vekariü. Istraåivaþki tim Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku
danas þini sedam znanstvenika.
Pod vodstvom voditelja akademika Vladimira
Stipetiüa i upravitelja Nenada Vekariüa djelatnost
Zavoda u posljednjem je desetljeüu 20. stoljeüa
naglo åivnula. U iduüih dvadeset godina Zavod je
razvio vrlo intenzivnu istraåivaþku i izdavaþku djelatnost uþinivši bitan iskorak u razvoju dubrovaþke
historiogra¿je. Najvaåniji pomaci ostvareni su u
istraåivanju dubrovaþke kulturne i demograIske
povijesti te povijesti svakodnevice. Od 1991. do
2010. objavljeno je blizu 500 znanstvenih radova u
89 knjiga: objavljeno je 20 svezaka AQala i 14 svezaka novoutemeljenog þasopisa na engleskom jeziku DubrovQik AQQals (1997.. Zahvaljujuüi dobrim
dijelom tom þasopisu hrvatska je historiogra¿ja o
Dubrovniku doåivjela recepciju u inozemstvu pa
je danas kad je rijeþ o dubrovaþkoj povijesti to
najcitiraniji þasopis izvan naših granica.
Tiskane su nadalje 24 knjige u seriji MoQogra¿je 20 knjiga u seriji Prilo]i Sovijesti staQovQiãtva DubrovQika i okoliFe šest knjiga u seriji
MoQumeQta KistoriFa RagusiQa jedna knjiga u novoj seriji PretisFi (1997 te þetiri knjige u takoÿer
novostvorenom nizu na stranim jezicima Studies
iQ tKe History of DubrovQik (2005. tri su knjige
izdane na engleskom a jedna na portugalskom.
U posljednjem desetljeüu djelatnici Zavoda
objavili su u tim serijama više monogra¿ja iz dubrovaþke povijesti. U seriji MoQogra¿je objavljene
su ove knjige: )ilip de Diversis Dubrovaþki govori u slavu ugarskiK kraljeva SigismuQda i Alberta (2001. V. Mioviü Dubrovaþka diSlomaFija u
Istambulu (2003. Z. %laåina-Tomiü KaFamorti
i kuga UtemeljeQje i ra]voj ]dravstveQe sluåbe u
DubrovQiku (2007. S. Stojan Slast tartare: MariQ Dråiü u svakodQeviFi reQesaQsQog DubrovQika
(2007. i Z. Šundrica 7ajQa kutija Dubrovaþkog
arKiva I-II (2008. – 2009. N. Lonza Ka]aliãte
vlasti: CeremoQijal i dråavQi blagdaQi Dubrovaþke
ReSublike u i stoljeüu (2009..
U seriji MoQumeQta KistoriFa RagusiQa objavljene su knjige: /ibro Qegro del Astarea (ur. A. Marinoviü 2005. Odluke dubrovaþkiK vijeüa (ur. N. Lonza i Z. Šundrica %enedikt .otrulj
/ibro Del Arte Dela MerFatura KQjiga o vjeãtiQi trgovaQja (prir. i prevela Z. -anekoviü R|mer 2009..
preteåno u dodiru s poviješüu klasiþnom ¿lologijom etnogra¿jom i zemljopisom. U proteklom
desetljeüu ta je interdisciplinarnost osnaåena kao
suradnja humanistiþkih društvenih i prirodnih znanosti: arheologije povijesti te ¿ziþke i kulturne antropologije. Štoviše spomenuta je suradnja dobila
stvarnu strukturalnu podlogu unutar samog Odsjeka jer u njemu djeluju arheolozi i antropolozi kao
stalno zaposleni ili pak kao novaci na projektima.
stralija. .onaþni je cilj tih projekata upoznavanje
meÿunarodne akademske zajednice s prethodno
zapostavljenim istraåivanjem opisane teme i nadoknaÿivanje manjka odgovarajuüih publikacija
na stranim jezicima. Ovo posljednje ostvaruje se
sudjelovanjem arheologƗ Odsjeka za arheologiju
na meÿunarodnim skupovima (Slovenija Italija
Španjolska Maÿarska %ugarska Poljska publikacijama na stranim jezicima te ukljuþivanjem
znanstvenika iz inozemstva kao suradnika na arheološkim projektima Odsjeka. U proteklom desetljeüu u okviru dvaju projekata objavljene su þetiri
knjige od þega tri na engleskom jeziku te oko
stotinu znanstvenih i struþnih radova u domaüim i
stranim þasopisima.
Osobito vaåna arheološka djelatnost odvijala
se na polju arheoloških iskopavanja. Sustavno je
istraåivano kasnorimsko groblje na Štrbincima kod
Ĉakova koje je dalo nalaza vaånih i rijetkih i u
okviru europske antiþke arheologije. %. Migotti je
u Štrbincima identi¿cirala grad Certisiju (Certissia. Dio te graÿe izloåen je na izloåbi SlavoQija
BaraQja i Srijem Ministarstva kulture RH u kojoj
je %. Migotti bila koordinatorica za razdoblje kasne
antike. Odsjek za arheologiju sudjelovao je i u projektu Ministarstva kulture Republike Hrvatske za
zaštitu arheološke baštine u okviru gradnje prometne inIrastrukture. Na taj se naþin arheološka struka
na najneposredniji naþin ukljuþila u unapreÿivanje
gospodarskih dobara dråave radeüi istodobno na
unapreÿenju zaštite i prezentacije arheološke graÿe.
Na osnovi zakona o zaštiti arheoloških nalazišta pri
inIrastrukturnim i graÿevnim poduzimanjima pod
vodstvom T. Lelekoviüa proveden je niz terenskih
pregleda i zaštitnih arheoloških istraåivanja u sjevernoj Hrvatskoj (Sisak %jelovar Osijek Ivandvor
kod Ĉakova. U projektima iskopavanja naÿeno je
više od 6.000 pokretnih predmeta koji jesu ili üe
biti znanstveno obraÿeni u Odsjeku za arheologiju
a potom üe obogatiti muzejske zbirke u %jelovaru
Sisku Osijeku i Ĉakovu.
U suradnji s Razredom za društvene znanosti
Odsjek za arheologiju izdaje ArKeoloãke radove i
rasSrave (AFta et dissertatioQes arFKaeologiFae
jedini specijalizirani arheološki þasopis u Hrvatskoj
Studijski kabiQet ]a arKeologiju osnovan je
radi prouþavanja prapovijesti jadranskih otoka
a u novije vrijeme struþno-znanstvena djelatnost
u Odsjeku za arheologiju usmjerena je prema antiþkoj arheologiji sjeverne Hrvatske kao slabije
istraåenoj temi u hrvatskoj arheologiji. Arheološka djelatnost odvijala se unutar dvaju dugoroþnih
temeljnih znanstvenih projekata: RomaQi]aFija i
kristijaQi]aFija Krvatskog dijela SroviQFije PaQoQije (od 2001. voditeljica %ranka Migotti arheologija i PaQoQija u doba SriQFiSata (od 2007.
voditeljica Alka Domiü-.uniü povijest. U oba
projekta ukljuþeni su struþnjaci iz drugih ustanova
u Hrvatskoj (Arheološki muzej u Zagrebu Muzej
Slavonije u Osijeku Uprava za zaštitu kulturne
baštine Ministarstva kulture RH i inozemstvu
()ilozoIski Iakultet u Ljubljani Maÿarski narodni
muzej u %udimpešti Sveuþilište u Adelaidi Au-
—
70
Suradnici napose istraåuju povijest pravo pomorstvo te knjiåevnu i kulturnu povijest Dalmacije.
Zavod izdaje þasopis Adrias koji tijekom posljednjih pet godina izlazi redovito jednom godišnje. Do sada je objavljeno 16 brojeva. Meÿu ostalima u þasopisu su objavljeni jedini u Hrvatskoj
cjeloviti hrvatski prijevodi Ustava EuroSske uQije
(471 str. teksta br. 132006. i hrvatski prijevod
/isaboQskoga ugovora EuroSske uQije (konsolidirani tekstovi Ugovora o EuroSskoj uQiji usvojenog
u Maastrichtu 1992. i Ugovora o fuQkFioQiraQju
EuroSske uQije usvojenog u Rimu 1957.; 416 str.
teksta br. 162009. Taj je opseåan posao (prijevod
s engleskoga Irancuskog talijanskog i slovenskog
jezika obavljen u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova i europskih integracija i znanstvenicima pravnih Iakulteta u Splitu i Zagrebu okupljenima u radnim skupinama Zavoda a konzultirani su i
struþnjaci u našoj diplomatskoj misiji pri Europskoj
uniji u %ru[ellesu.
Svi radovi o modernim sustavima sigurnosti
u svijetu u Adriasu br. 14/2007 objavljeni su na
engleskome jeziku.
Svake godine Zavod u suradnji sa splitskim
.njiåevnim krugom redovito suorganizira znanstveno-kulturne skupove 7jedaQ kQjige MediteraQa i Maruliüevi daQi na kojima su sudjelovali
vodeüi hrvatski znanstvenici iz Splita Zagreba
Rijeke Dubrovnika Zadra Osijeka i inozemstva
a meÿu njima i brojni akademici: Nenad Cambi
Tomislav Raukar Ivo )rangeš Mirko Tomasoviü
Milan Moguš Tonko Maroeviü Pavao Pavliþiü
%ranimir Glaviþiü dopisni þlan Akademije Daniel
Denegri i dr. 7jedaQ kQjige MediteraQa smatra se
najvaånijom znanstveno-kulturnom maniIestacijom u podruþju knjiåevnosti i umjetnosti tijekom
godine u Splitu.
Zavod najmanje jednom godišnje organizira
znanstvene skupove o aktualnim problemima u podruþju društvenih znanosti primjerice znanstveni
skup o uzrocima pada socijalizma sovjetskog tipa
u Europi tijekom devedesetih godina 20. stoljeüa
razgraniþenju Republike Hrvatske na moru sa susjedima o javnopravnim odredbama u Pomorskom
zakoniku Republike Hrvatske iz 2001. i 2004. za-
—
ZAVOD ZA ZNANSTVENI I UM-ETNIý.I RAD
U SPLITU
Osnovan je 1981. te djeluje u palaþi Milesi a
usmjeren je ponajprije prema podruþjima društvenih i humanistiþkih znanosti te povijesti umjetnosti.
—
71
akademiji znanosti i umjetnosti. Dosad je objavljeno 16 svezaka 2001. ௅ 2009. izdana su þetiri
sveska (13-16 toga þasopisa.
U posljednjem desetljeüu u okviru Odsjeka
za arheologiju razvijala su se i antropološka istraåivanja. Mario Šlaus bio je voditelj znanstvenog
projekta StvaraQje bioarKeoloãke ba]e Sodataka
]a Hrvatsku (2002. voditelj znanstvenoistraåivaþkog projekta BioarKeoloãka istraåivaQja sredQjovjekovQiK SoSulaFija Hrvatske (2007. znanstveni
istraåivaþ na projektima )oreQ]iþQa ba]a Sodataka
]a eksKumiraQe årtve DomoviQskog rata (2002. i
)oreQ]iþka i aQtroSoloãka obiljeåja stradaliK u DomoviQskom ratu (2007. koordinator kolaborativnog projekta StvaraQje arKeoloãke bioarKeoloãke i
SaleoQtoloãke ba]e Sodataka ]a Hrvatsku (2003.
u koji su bili ukljuþeni znanstvenici iz tri institucije: Hrvatske akademije Instituta za arheologiju
u Zagrebu i Odjela za arheologiju Sveuþilišta u
Zadru i napokon hrvatski koordinator zajedniþkog
projekta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
i %ugarske akademije znanosti: DeveloSmeQt of
a bioarFKaeologiFal data base for soutK-east aQd
FeQtral EuroSe (2004. – 2007..
Od 2001. do danas M. Šlaus nastavio je s radom u multidisciplinarnoj ekipi Iorenziþnih struþnjaka koju je Vlada Republike Hrvatske Iormirala
za rješavanje identi¿kacije årtava Domovinskog
rata te je u tom kontekstu sudjelovao u identi¿kaciji 1.215 osoba.
Nakon akademika Grge Novaka voditelji su
Odsjeka za arheologiju bili akademici Duje Rendiü-Mioþeviü i Mate Suiü a od 2002. voditeljem
je þlan suradnik Marin Zaninoviü dok je upraviteljica %ranka Migotti. Zaposlena su tri znanstvenika a u projekte je ukljuþeno šest znanstvenih
novaka.
štiti -adranskoga mora od oneþišüenja gospodarskome morskom pojasu (Zaštiüenom ekološko-ribolovnom pojasu Hrvatske Europskoj uniji prema
odredbama u njezinu Ustavu iz 2001. moralnoj i
ekonomskoj krizi i dr. Na tim skupovima sudjelovali su uz hrvatske znanstvenici iz Njemaþke
Srbije te %osne i Hercegovine.
Tijekom proteklih deset godina Zavod je
suorganizirao ili samostalno organizirao izloåbe
likovnih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva. U
prosjeku se odråava osam likovnih izloåbi godišnje.
Predstavljeni su radovi hrvatskih umjetnika (Mile
Skraþiüa -osipa %otterija Petra -akeliüa Vladimira Megliüa pa -oåe Ciuha -osipa Mijiüa Vesne
.atiü Skraþiü -osipa Alebiüa Ivana %laåeviüa i dr.
ali i inozemnih. U okviru SSlitskoga ljeta 2010.
primjerice u dvjema velikim dvoranama Zavoda
prireÿena je u suradnji sa splitskom Galerijom Kula
izloåba MediteraQski bijeQale slikara i kiSara MediteraQa na kojoj su izloåeni radovi 160 umjetnika
iz 40 zemalja (meÿu ostalima bili su predstavljeni
Antonella Mercati iz Italije -oåe Mariniþ iz Slovenije Vesna Martinoviü Maroviü iz Srbije Valdas
.urklietis iz Litve Debbie .ampel iz Izraela i dr..
Ta je izloåba nesumnjivo najveüa likovna maniIestacija prireÿena ove godine u Splitu.
Zavod je sa svojim spomeniþkim materijalom
iz povijesti našega pomorstva (16. – 20. stoljeüe
sudjelovao na izloåbi Hrvatska Somorska tradiFija
u Pomorskome muzeju u kanadskome gradu Vancouveru (2002..
Zavod organizira predavanja istaknutih znanstvenika struþnjaka i politiþara. Teme su razliþite
od izlaganja akademika Ive Petrinoviüa o politiþkome pro¿lu Ante Tresiüa Paviþiüa razvoja liberalizma u Hrvatskoj Draåena %udiše podrijetla i dolaska Hrvata na -adran akademika Luje Margetiüa
dalmatinskih statuta Antuna Cvitaniüa predavanja
iz podruþja knjiåevnosti akademika Ivana Aralice
Ive )rangeša i Dubravka -elþiüa do izlaganja o
modernoj arhitekturi akademika Dinka .ovaþiüa
pregleda razvoja nadgrobnih spomenika u Dalmaciji akademika Nenada Cambija velikih politiþko-gospodarskih integracija i globalizacije akademika Davorina RudolIa predavanja Ive -osipoviüa o
ustavnim promjenama na putu Hrvatske u Europu
politiþkog analitiþara .rste Cviiüa o Hrvatskoj kao
regionalnome i europskome igraþu i izlaganja o
brodograÿevnoj industriji u Splitu Igora %elamariüa.
Predavanja izazivaju poseban interes u Splitu a tijekom jednoga od posljednih javno je istaknuto kako
je Akademijin Zavod za znanstveni i umjetniþki rad
„kultno mjesto kulturnoga åivota u Splitu“.
Za ilustraciju djelovanja Akademijina Zavoda
u Splitu navest üemo da je 2009. godine u suorganizaciji i samostalnoj organizaciji Zavoda organizirano sljedeüe: þetiri znanstvena skupa jedan
znanstveno-struþni kolokvij 11 likovnih izloåbi
þetiri predavanja predstavljeno je 15 novoizišlih
knjiga iz podruþja znanosti i umjetnosti te je objavljen
jedan svezak þasopisa Adrias (br. 16/2009.
Posebice valja istaknuti meÿusobnu suradnju i
društvenu djelatnost redovitih þlanova HAZU koji
trajno åive u Splitu: Davorina RudolIa Nenada
Cambija i Dinka .ovaþiüa a sada im se pridruåio
i novoprimljeni (2010. redoviti þlan Akademije
Radoslav Tomiü.
Voditelj je Zavoda akademik Davorin RudolI.
U Zavodu su trenutno u stalnome radnome odnosu
dvije djelatnice.
—
PRAVNE ZNANOSTI
Uloga pravnika þlanova Akademije u razvitku
znanosti obiljeåena je speci¿þnim karakterom pravnih studija u našem visokom školstvu i speci¿þnim
poloåajem pravnika u našem javnom åivotu.
Studij prava u Hrvatskoj u skladu sa srednjoeuropskom tradicijom bio je studium geQerale
društvenih znanosti. Tako su akademici koji su
po svom visokom obrazovanju bili pravnici svoje
glavne doprinose þesto dali na podruþjima drugih
disciplina društvenih ili humanistiþkih znanosti
u prvom redu ekonomskih i povijesnih znanosti
a kasnije i sociologije i politologije. I drugo po
zanimanjima za koja su pripremani svojim visokoškolskim obrazovanjem pravnici su mahom pri-
—
72
tema prije svega onih vezanih uz pravni sustav
njegovo djelovanje i unapreÿenje.
Meÿu prvim akademicima bilo ih je nekoliko
koji su po svojoj struþnoj spremi bili pravnici i kao
takvi i djelovali u svojem zvanju ali su stekli glas
i ugled u prvom redu zahvaljujuüi svojem radu na
knjiåevnom kulturnom i politiþkom polju. Ovamo
treba ubrojiti Mirka %ogoviüa -aromira Hanela
-ovana Subotiüa Mirka Šuhaja i -anka -urkoviüa.
Ako su dali prinose u Akademiji (-urkoviü Subotiü ti se radovi nisu odnosili na pravnu znanost. %oåidar Petranoviü koji se izvan Akademije
istakao i radom na pravnoj terminologiji bavio se
historijskim i pravnohistorijskim temama a Hanel
je bio izrazito pravni historiþar. Isto je tako .osta
Vojnoviü inaþe proIesor graÿanskog prava bio
plodan uglavnom na polju prouþavanja pravne i
politiþke povijesti Dubrovnika.
U prvom razdoblju rada Akademije (1866. –
1918. dali su svoje doprinose baš speci¿þno pravnoj znanosti u prvom redu Pavao Muhiü (1811.
– 1897. i %altazar %ogišiü (1834. – 1908.. Veü u
petoj knjizi Akademijina Rada (1868. objavljuje
Muhiü manju raspravu O ra]voju SravQiK idea u
obüe i QaSose Qa Sodruþju Srava ka]QeQoga. A %ogišiü je veü u prvim poþecima Akademije potakao i
velikim dijelom sam izvršio zamašan znanstvenoistraåivaþki rad kojega su rezultati jednako vaåni
i zanimljivi za pravnog historika i sociologa kao
i za pravnog teoretiþara; oni su takoÿer posluåili
kao graÿa za %ogišiüev vlastiti zakonodavni rad.
Spomenutim svojim radovima %ogišiü je stekao
velik glas u znanstvenim krugovima širom svijeta a o njegovim djelima osobito o ImoviQskom
]akoQiku mnogo je pisano. U svojim teoretskim
pogledima %ogišiü je bio sljedbenik tada vladajuüe
historijske škole i to njezina naprednijeg smjera
koji je zastupao Ihering.
Poslije tih %ogišiüevih nastojanja za pribiranje
graÿe o narodnom obiþajnom pravu dolazi mnogo
šire zasnovan rad na prikupljanju podataka o narodnom åivotu i obiþajima koji su od godine 1896.
objavljeni u ZborQiku ]a QarodQi åivot i obiþaje. Za
taj rad izradio je Ante Radiü OsQovu ]a sabiraQje
i SrouþavaQje graÿe o QarodQom åivotu s opseå-
—
73
padali javnom åivotu kao politiþari suci upravni
Iunkcionari i þinovnici odvjetnici. Ta se njihova
djelatnost ispreplitala s njihovim teorijskim i znanstvenim radom tako da je i kod pravnika þlanova
Akademije dio njihova opusa bio sadråan u zakonskim nacrtima sloåenim obrazloåenjima sudskih
presuda pravnim mišljenjima upravnim izvješüima i prijedlozima.
Nakon osnivanja Akademije hrvatski su pravnici stajali pred zamašnim zadaüama izgraÿivanja
zakonodavstva sudstva i uprave kao i nakon 1918.
godine u prvoj -ugoslaviji te nakon 1945. u drugoj
-ugoslaviji a osobito nakon 1990. godine kad je
Hrvatska ostvarila svoju samostalnu dråavu. Akademijini su pravnici mjerodavno sudjelovali u izgradnji i Iunkcioniranju sada cjelovitoga dråavnog
aparata a nakon što je Hrvatska otpoþela pregovore
s Europskom unijom i dråavama þlanicama o prijmu u Uniju pravnici nose glavni teret prilagodbe
hrvatskog prava europskoj pravnoj steþevini.
Veü od osnutka Akademije samo njezino postojanje njezina izdanja i moguünost znanstvenog
rada na polju pravnih znanosti u njezinu krilu bili
su vaåan Iaktor za razvitak pravne znanosti u Hrvatskoj dajuüi poticaj za znanstveni rad i omoguüujuüi objavljivanje i takvih djela za koja nije
bilo zanimanja u izdavaþkim krugovima koji su poslovali radi privreÿivanja. Tako su zaslugom Akademije objavljivana znanstvena djela vrlo visoke
vrijednosti koja inaþe valjda ne bi nikada ugledala
svjetlo dana. U posljednje doba Akademija je opet
osnivanjem svojih instituta povukla neke discipline
u krug svojega sustavnoga znanstvenog rada. Na
polju pravnih znanosti to je izvršeno meÿu ostalim
u -adranskom institutu (kasnije Zavodu za pomorsko pravo historiju i ekonomiku pomorstva koji
je u nizu izvršenih zadataka i pojedinaþnim publikacijama obradio znatna podruþja pomorskog
privatnog i javnog prava te meÿunarodnog prava
mora a u najnovije doba ukljuþio je u program
rada i pravna pitanja koja su se pojavila u vezi s
miroljubivom upotrebom nuklearne energije. Tu
je i 2004. osnovano Znanstveno vijeüe za dråavnu
upravu pravosuÿe i vladavinu prava koje se bavi
znanstvenim prouþavanjem aktualnih društvenih
st. osnivaþ statistiþke sluåbe u Hrvatskoj posvetio
je glavni svoj rad samo toj sluåbi i znanstvenom
obraÿivanju njezinih podataka. Isto je bilo usmjerenje Milana .resera (pravi þlan 1918..
I posljednji dopisni þlan koji je ušao u Akademiju prije 1914. godine -osip Šiloviü inaþe vrlo
plodan pisac dao je u Akademiji razmjerno malo
svega dvije rasprave: jednu o razvoju krivnje a
drugu o pokušaju u hrvatskom kaznenom pravu.
Prva je preteåno historijska druga pak analiza historijskog i novijeg prava na komparativnoj osnovi
koja istraåuje subjektivne i objektivne elemente u
pokušaju i razmatra pitanje treba li pokušaj jednako
kazniti kao i izvršen þin.
U drugom razdoblju rada Akademije (1918. –
1945. izabrani su za þlanove Akademije pravnici
Natko .atiþiü Marko .ostrenþiü Ivo .rbek i Ivan
Mauroviü. Svi su oni bili aktivni u javnom åivotu
u razliþitim Iunkcijama. Osobito valja istaknuti
Mauroviüev rad na predradnjama za uni¿kaciju
graÿanskog prava u prvoj -ugoslaviji o þemu je
objavio i niz teorijskih rasprava.
Veüina je navedenih akademika nastavila sa
svojim radom i u treüem razdoblju åivota Akademije od 1947. do danas uz u tom razdoblju novoizabrane þlanove. Navest üemo ih sve redom njihova
izbora u radni sastav Akademije dakle izbora za
izvanredne odn. dopisne þlanove.
Ivo .rbek (1890. – 1966.; dop. þlan 1937.
pravi þlan 1947. bio je osobito plodan pisac. Uz
velika sustavna djela o upravnom pravu napisao je
brojne rasprave i nekoliko monogra¿ja s podruþja
upravnoga prava proširujuüi u kasnijem razdoblju
svojega znanstvenog stvaranja svoja istraåivanja na
šire polje javnoga prava i teorije prava. Pokrivajuüi þitavo podruþje materijalnog upravnog prava i
upravnog postupka .rbek je osobito obraüao paånju na þuvanje zakonitosti u upravi a u taj krug
ulazi i njegova prva velika teoretska studija objavljena u Akademiji DiskreFioQa oFjeQa primjer opširno dokumentiranog i duboko promišljenog rada
u kojemu se pisac ne zadråava u uskim granicama
specijalne tematike nego istraåuje i rješava šire aspekte odabranog problema. -ednakog je Iormata i
njegovo djelo Sudska koQtrola Qaredbe. Uz teoret-
nim sustavno rašþlanjenim upitnikom u kojemu
se posebni dijelovi odnose na pravo i na pravne
obiþaje a i u odsjeku o åivotu naroda ima pitanja
koja zasijecaju u pravo. Sabrana graÿa daje obilje podataka za prouþavanje pravniku historiku i
napose sociologu. Dovoljno je u vezi s tim uputiti
na prinose koje su u Zborniku za narodni åivot i
obiþaje objavili Lovretiü Roåiü Car Ivaniševiü
Ardaliü i drugi. .asnije je Ivan Strohal nanovo
pokrenuo istraåivanje narodnog prava. U raspravi
UstaQovljavaQje Srava koje u Qarodu åivi on sa
svoga eklekticistiþkog gledišta kritiþki ocjenjuje
%ogišiüev i Radiüev upitnik te izraÿuje vlastitu
OsQovu ]a sabiraQje graÿe o Sravu koje u Qarodu åivi a svrhu toga istraåivanja izlaåe u raspravi
Pravo koje u Qarodu åivi u kojoj iznosi mišljenje
da je na temelju rimskoga prava zasnovano vaåeüe
zakonodavstvo u velikoj mjeri tuÿe narodu. Dvadesetak godina kasnije ispitivat üe )erdo ýulinoviü naþela narodnog prava kako se ono nalazi u
narodnim umotvorinama a rezultat je toga rada
njegovo djelo NarodQo Sravo izdano potporom
naše Akademije.
Tek u treüem deceniju djelovanja Akademije
ulaze u nju mlade snage koje proširuju djelatnost
Akademije na šire podruþje pravnih znanosti. )ran
Vrbaniü (1847. – 1909.; pravi þlan od 1886. prvi
hrvatski teoretiþar trgovaþkog i mjeniþnog prava
i pisac sustavnih djela na tom polju dao je u krilu
Akademije prinose izvan svoje uåe struke: o kriminalitetu åiteljstva u Hrvatskoj o stambenim prilikama u gradovima o demograIsko-statistiþkim
istraåivanjima o gospodarskom razvoju .rajine i o
upravnom zakonodavstvu u Hrvatskoj. Ti su radovi
na granici pravne znanosti sociologije ekonomike
i statistike a odlikuju se savjesnom obradom i interesom za napredak zemlje koje je Vrbaniü pokazao
i kao þlan opozicije u Hrvatskom saboru. On potiþe
demograIska istraåivanja kritiþki se odnosi prema
politiþkoj i struþnoj strani tadanjih zakonodavnih
radova ukazuje na loš poloåaj siromašnijih slojeva u gradovima koji za relativno slabije stanove
plaüaju razmjerno visoku stanarinu. Zagovara rješenje pitanja kuünih zadruga u okviru jedinstvenog
ureÿenja agrarnog zakonodavstva. Milovan Zoriþiü
—
74
—
75
viþnoga prava i pravne ¿lozo¿je na Pravnom Iakultetu Sveuþilišta u Zagrebu pa najveüi dio njegovih
znanstvenih radova pripada tomu podruþju. Godine
1950. )rank je objavio u izdanju Izdavaþkog zavoda -ugoslavenske akademije knjigu Ka]QeQo Sravo
Biljeãke o OSüem dijelu KriviþQog ]akoQika od ;II . Te su Biljeãke bile znatno obogaüenje
naše siromašne literature kriviþnog prava u razdoblju neposredno nakon svršetka rata. U knjizi su
temeljito obraÿeni glavni i osnovni problemi opüeg
dijela kriviþnog prava. Osim toga )rank je objavio
rad Problemi krivQje i rad O Qekim Sojavama suvremeQog kolektivQog krimiQaliteta. Posljednje je
djelo koje je autor završio neposredno prije svoje
smrti 7eorija ka]QeQog Srava So KriviþQom ]akoQiku od godiQe Pavao Rastovþan (1894. – 1958.; dop. þlan
1955. poþeo je kao pravni romanist i civilist opseånim monogra¿jama a poslije Drugog svjetskog
rata posvetio se prouþavanju i prikazivanju novog
privatnog prava u þijem je izraÿivanju i sam sudjelovao i kritiþkom osvjetljavanju zakonodavstva
i teoretskih radova drugih struþnjaka.
-uraj Andrass\ (1896. – 1977.; dopisni þlan
1955. red. þlan 1965. uz velik broj rasprava
þlanaka monogra¿ja on stvara naš prvi moderni
originalni sustav meÿunarodnog javnog prava
MeÿuQarodQo Sravo (sedam izdanja. To njegovo
djelo daleko prelazi ne samo po opsegu nego i po
svojoj utemeljenosti sve što je u nas na tom polju
postojalo. Po promišljenosti provjerenosti a posebno po Andrass\jevu znanstvenom poštenju kritiþnosti i objektivnosti njegov sustav i u svjetskim
mjerilima spada meÿu najviše domete. Andrass\
je dao velik doprinos pravu mora (ESikoQtiQeQtalQi Sojas IQterQatioQal /aZ aQd tKe ResourFes of
tKe Sea i mirnom rješavanju spora (MeÿuQarodQo
Sravosuÿe Ustrojstvo i SostuSak.
Marijan Horvat (1903. – 1967.; izv. þlan 1961.
dao je svojim nastavnim i znanstvenim radom bitan
doprinos ponajprije na podruþju rimskog prava a
bogata je i njegova djelatnost na drugim podruþjima pravne teorije i prakse. Veüinu svojih radova
Horvat je objavio izvan Akademije i prije svog izbora za dopisnog þlana a meÿu njima osobito Rim-
sku razradu pitanja na temelju poznavanja komparativne literature i prakse .rbek traåi i rješenja za
potrebe našeg zakonodavstva i prakse. Takav naþin
obraÿivanja slijedi .rbek i u svojim još brojnijim
poslijeratnim djelima. Njegova istraåivanja posveüena su aktualnim temama bilo da je rijeþ o pitanjima Iederalizma (osobito s obzirom na Sovjetski
Savez i na -ugoslaviju bilo da je rijeþ o ustavnom
sudovanju. Opüenita teoretska razmatranja nalaze se i u .rbekovu obraÿivanju posve specijalnih
tema kao što su njegove rasprave /iFa u dråavQoj
sluåbi i OdgovorQost dråave ]a ãtetu. U same temelje biti prava i dråave ulazi .rbek u raspravi o
odumiranju dråave (1951. a nastavlja tim putem
u studijama o pojmu prava i suverenitetu Prilog
teoriji o Sojmu Srava. Svoju studiju o suverenitetu
zasnovao je u þetiri dijela ali je doåivio objavljivanje samo dvaju dijelova; þetvrti nije dospio ni
napisati. Prouþivši literaturu poþevši od %odina
i njegovih prethodnika do najnovijih Irancuskih
engleskih i sovjetskih pisaca kao i dråavni ustroj
te prošle i sadašnje ustave mnogih zemalja .rbek
daje vlastito tumaþenje razvoja dråavnopravnog i
meÿunarodnopravnog pojma suvereniteta.
Natko .atiþiü (1901. – 1983.; dop. þlan
1937. red. þlan 1977. dao je svoj prinos mnogim granama prava a najveüu grupu þine prilozi
o meÿunarodnom privatnom pravu. Posebno mjesto pripada opseånom djelu More i vlast obalQe
dråave ± Historijski ra]voj. To djelo daje dosad
najpotpuniji prikaz meÿunarodnopravnih stanja
þinjenica i procesa u kojima je na -adranskom moru
sudjelovala Hrvatska za vrijeme narodnih vladara i
poslije. Njegovim inicijativama i njegovu organizacijskom radu dugujemo izlaåenje þasopisa USoredQo Somorsko Sravo što ga objavljuje Akademijin
Zavod za pomorsko pravo historiju i ekonomiku
pomorstva zatim stvaranje Centra za pravnu problematiku poslovanja s inozemstvom stvaranje i
institucionaliziranje intenzivne suradnje Instituta
Asser iz Haaga i Instituta za meÿunarodno pravo i
meÿunarodne odnose Pravnog Iakulteta u Zagrebu.
Stanko )rank (1883. – 1953.; dop. þlan 1948.
veüinu svojih radova objavio je prije ulaska u Akademiju. )rank je bio trideset godina proIesor kri-
ska SravQa Sovijest i Rimsko Sravo (u suautorstvu
s %. Eisnerom imaju trajnu vrijednost. Zatim se u
okviru Akademije u zapaåenom radu PrekomjerQo
oãteüeQje Horvat dokazao ne samo kao izvrstan
pravni romanist nego i kao dobar poznavalac drugih pravnih sustava. Hrvatskoj srednjovjekovnoj
pravnoj povijesti Horvat je posvetio nekoliko zapaåenih radova. Tu je prije svega OSoruka sSlitskog Sriora Petra u kojoj je Horvat dao iscrpnu
pravnu analizu toga vaånog dokumenta hrvatske
prošlosti.
Vladislav %rajkoviü (1905. – 1989.; dop. þlan
1961. red. þlan 1968.. Ako se promotri %rajkoviüev rad u okviru Akademije ustanovit üe se da je
bio koncentriran u Akademijinu -adranskom institutu (kasnije Zavodu za pomorsko pravo historiju
i ekonomiku pomorstva. Od %rajkoviüa potjeþe i
sama ideja o osnivanju te ustanove i njezinoj organizaciji a dugo je godina pokretao njegovu djelatnost kako na podruþju razvijanja jugoslavenskog
pomorskog prava tako i na podruþju opseånog rada
na meÿunarodnoj uni¿kaciji pomorskog prava.
%rajkoviü je objavio niz radova u razliþitim Akademijinim izdanjima. Svi %rajkoviüevi radovi obraÿuju probleme pomorskog prava ili se bave temama
pomorstva u širem smislu rijeþi. %rajkoviü je 1954.
godine obnovio djelovanje -ugoslavenskog udruåenja za pomorsko pravo organizirao sudjelovanje
delegacije -adranskog instituta -ugoslavenske akademije na plenarnoj konIerenciji Meÿunarodnog
pomorskog odbora (Commitp Maritime IQterQatioQal izradio nacrt za kodi¿kaciju jugoslavenskog
pomorskog prava i prava unutrašnje plovidbe i bio
glavni urednik Pomorske eQFikloSedije -ugoslavenskog leksikograIskog zavoda.
-ovan SteIanoviü (1896. – 1964.; dopisni þlan
1961. red. þlan 1962. pisac velikog komparativnog udåbenika ustavnog prava vrlo je mnogo
pisao o Irancuskom ustavnom pravu i napisao je
mnogo rasprava o aktualnim pitanjima ustavnog
prava -ugoslavije i poslije rata. -edna od njegovih
specijalnih tema bio je Iederalizam uopüe i njegov
razvoj i primjena u -ugoslaviji. U Radu objavljuje
dvije rasprave: jedna se bavi dvodomnim sustavom u Irancuskim ustavima a druga prikazuje
sve jaþe ostvarivanje naþela narodne suverenosti
u ustavima nove -ugoslavije pri þijoj je izradi i
on aktivno sudjelovao.
Milovan Zoriþiü ml. (1884. – 1971.; dop. þlan
izvan radnog sastava 1955. istakao se i izvan
Akademije ne samo kao pravni pisac na podruþju
upravnog i lovnog prava nego i kao visoki Iunkcionar meÿunarodne uprave (þlan vlade Saarskog
podruþja i pravosuÿa (sudac ad KoF u parnicama
-ugoslavije pred Stalnim sudom meÿunarodne
pravde i sudac Meÿunarodnog suda u Haagu.
Njegovo djelo 7eritorijalQo more osvjetljava pitanja o opsegu i pravnim odnosima teritorijalnog
mora zajedno sa suvislim pitanjima (doseg vanjskih
granica unutarnjih voda baš u vrijeme kada je to
pitanje postavljeno u okviru koordinacije koja je
izvršena na äenevskoj konIerenciji 1958. i kada
je trebalo pravno utvrditi opravdanost stava -ugoslavije u razgraniþenju njezinih unutarnjih voda i
teritorijalnog mora.
Nova generacija pravnika izabrana u Akademiju sedamdesetih godina i kasnije bila je poput
njihovih prethodnika u drugom dijelu svoje znanstvene karijere. Vaåan dio njihova opusa završen
je prije njihova izbora u Akademiju i bio je upravo
razlogom njihove kandidature. I na podruþju pravne znanosti osjetila se u to doba opüa spoznaja da
je znanost kolektivni pothvat pa su novi þlanovi
bili spremniji od svojih prethodnika sudjelovati u
oblicima zajedniþkog rada. Predstavljeni su redom
njihova izbora u radni sastav Akademije.
Eugen Pusiü (1916. – 2010.; izv. þlan 1975.
red. þlan 1983. redoviti proIesor na Pravnom Iakultetu u Zagrebu obnovio je disciplinu Nauka o
uSravi i razvio na tom temelju suvremenu upravnu
znanost s njezinim organizacijsko-teorijskim i sistemsko-teorijskim komponentama (Nauka o uSravi /okalQa ]ajedQiFa Ra]vedeQost i Sove]aQost
Order aQd RaQdomQess iQ CooSerative Systems
PittsburgK USravQi sistemi. U svom radu
u Akademiji posvetio se ponajprije ispitivanju zajedniþkih teorijskih temelja pravnih politiþkih i u
njihovu odnosu prema pravnim i politiþkim pojavama socioloških znanosti (DruãtveQa regulaFija
Dråava i dråavQa uSrava
—
76
—
77
Aleksandar Goldštajn (1912. – 2010.; þlan sur.
1977. izv. þlan 1979. red. þlan 1991. redoviti
proIesor na Pravnom Iakultetu u Zagrebu usmjerio
je svoj rad u okviru discipline Privrednog i Trgovaþkog prava na nekoliko glavnih tema: ugovorno
pravo (PrivredQo ugovorQo Sravo MeÿuQarodQo
trgovaþko Sravo MeÿuQarodQa trgovaþka arbitraåa MeÿuQarodQa trgovaþka arbitraåa – u suautorstvu – i 7rgovaþko ugovorQo Sravo meÿuQarodQo
i komSarativQo.
Vladimir Ibler (þlan sur. 1977. izv. þlan 1986.
red. þlan 1991. redoviti proIesor na Pravnom Iakultetu u Zagrebu radio je u okviru discipline
meÿunarodnog javnog prava osobito na problemima prava mora (Sloboda mora na pitanjima
diplomatskog prava i diplomatske povijesti (DiSlomatska Kistorija te je dao sintezu pojmova meÿunarodnog javnog prava (RjeþQik meÿuQarodQog
javQog Srava Vaåan je i njegov pregled literature
meÿunarodnog javnog prava na jezicima naroda
bivše -ugoslavije (BibliograSKie des jugoslaZisFKeQ SFKrifttums ]um 9oelkerreFKt ± Siniša Triva (1919. – 2004.; þlan sur. 1980.
izv. þlan 1990. red. þlan 1991. redoviti proIesor
na Pravnom Iakultetu u Zagrebu napisao je djela
s podruþja discipline Graÿansko procesno pravo:
*raÿaQsko SroFesQo Sravo (sur. V. %elajac i M.
Dika RjeþQik graÿaQskog SroFesQog Srava Sudsko i]vrãQo Sravo (sur. V. %elajac i M. Dika. Njegov je poseban interes posveüen arbitraånom pravu
(MeÿuQarodQa trgovaþka arbitraåa s koautorom A.
Goldštajnom. S. Triva pokrenuo je i vodio projekt
PravQa eQFikloSedija privremeno zaustavljen zbog
korjenitih promjena graÿe izazvanih osamostaljenjem Republike Hrvatske.
Davorin RudolI (þlan sur. 1990. red. þlan
1992. objavio je meÿu prvima u europskoj pravnoj literaturi cjelovit sustav suvremenoga meÿunarodnoga prava mora kodi¿ciranog u Ujedinjenim
narodima 1982. u knjizi MeÿuQarodQo Sravo mora
(1989. potaknuo je u nas proširenje jurisdikcije
u -adranskome moru knjigom Morski gosSodarski
Sojas u meÿuQarodQom Sravu (1988. i peterojeziþnim EQFikloSedijskim rjeþQikom meÿuQarodQoga
Srava mora (1989.. Status trajne neutralnosti u
Druga bitna tema akademika Pusiüa bila je
moderna dråava. On je prikazao njezinu speci¿þnu
strukturu i Iaze razvitka te je analizirao ulogu dråave
u svijetu obiljeåenom znanošüu i ubrzanim tehnološkim razvitkom. Smatrao je da dråava više nije
suverena kao što je bila na poþetku svojega nastanka
te je pokazao kako dråave svaka za sebe više nisu u
moguünosti regulirati svjetske procese. No istodobno raste potreba za regulacijskim i intervencijskim
mjerama koje je dosad zadovoljavala nacionalna
dråava svaka na svome podruþju. %io je uvjeren
da üe dråava neovisno o svojim transIormacijama
biti i nadalje bitno þvorište svjetskih organizacijskih
mreåa a svjetski poredak sustav stalnih dogovaranja o rješavanju nastalih problema. On je u svojim
radovima dao jasne konture poloåaja dråave u modernom znanstveno-tehniþkom svijetu u svijetu
globalizacije europeizacije i stalnih previranja.
Na tragu velikih teoretiþara M. :ebera i H.
Hellera Pusiü je smatrao da de¿nicija dråave ovisi
izmeÿu ostaloga o tome imamo li na umu „dråavu
kao pojavu društvene stvarnosti ili dråavu kao normativni ideal koji bi tek trebalo ostvariti“. U skladu
s dvostrukim pristupom tumaþenju dråave razvio
je dvije metode: SovijesQo-soFioloãku i raFioQalQo-QormativQu. Izmeÿu tih razliþitih metodoloških
pristupa dråavi razvio se oštar sukob koji je odredio
razmišljanje o dråavi u 20. stoljeüu.
Prinos akademika Pusiüa postao je nezaobilazan u daljnjem studiju bilo uprave bilo dråave.
Vladimir %a\er (1912. – 1990.; izv. þlan 1977.
red. þlan 1986. redoviti proIesor na Pravnom Iakultetu u Zagrebu razvio je disciplinu kaznenog
procesnog prava prvi kao samostalan predmet.
Polazeüi od pravno-povijesnog pristupa (Ka]QeQo
SostuSovQo Sravo Prva kQjiga PoviestQi ra]voj
Ugovor s ÿavlom napisao je temeljna sintetska
djela u svojoj disciplini: 7eorija kriviþQog SostuSka
)NR Jugoslavije JugoslaveQsko kriviþQo SroFesQo
Sravo te dao priloge materijalnom kaznenom pravu (/es iQfraFtioQs QoQ-iQteQtioQelles /es iQfraFtioQs pFoQomiTues. Taj je rad nastavio i u Akademiji
(Problematika SravQiK lijekova Srotiv SrvosteSeQe
kriviþQe Sresude u koQtekstu suvremeQe reforme
kriviþQog SroFesQog Srava
vodi te uredno u biltenima i godišnjacima 7ribiQe objavljuje autorizirane ispise svega što se na
njoj iznese i tako to ostaje trajno zabiljeåeno. .ao
predsjednik Hrvatskog saveza udruga pravnika u
gospodarstvu veü 25 godina organizira i vodi stalna
godišnja savjetovanja pravnika u Opatiji na kojima se obraÿuju nove pojave u pravu. Pokrenuo je
Akademijin nakladniþki niz ModerQi]aFija Srava
u kojem je do kraja 2010. objavljeno 11 knjiga. U
Akademiji vodi vrlo aktivno Znanstveno vijeüe za
dråavnu upravu pravosuÿe i vladavinu prava.
%erislav Periü (1921. – 2009.; dopisni þlan
izvan radnog sastava 2000. vodio je kao redoviti
proIesor .atedru teorije dråave i prava na Pravnom
Iakultetu u Zagrebu i objavio sintetska djela s tog
podruþja (PravQa ]QaQost i dijalektika Struktura
Srava Struktura dråave i sintetsko djelo s podruþja ¿lozo¿je prava i ¿lozo¿je povijesti ()ilo]o¿ja
Sovijesti i SravQa ]QaQost
U domeni pravnih znanosti u cijelosti ili dijelom Razred je organizirao sljedeüe znanstvene
skupove: Kadrovi u samouSravljaQju druãtveQim
Soslovima (meÿuakademijsko savjetovanje SamouSravljaQje u kri]Qoj situaFiji i Sutovi i]laska
i] kri]e (dva skupa Pravosuÿe i Qjegov iQstituFioQalQi ra]voj (tri skupa ZQaQstveQi skuS u Sovodu
obljetQiFe JadraQskog ]avoda SkuS Sovodom
obljetQiFe smrti Nikole âkrlFa /omQiþkog
( ± (suorganizator Pravni Iakultet u
Zagrebu Nikola âkrleF /omQiþki ( ± – u povodu objavljivanja 2. sveska djela Nikole
Škrlca Lomniþkog (suorganizator Pravni Iakultet
i Hrvatski dråavni arhiv Pomorsko Sravo i Sravo
mora ± iQteresi Hrvatske (-adranski zavod.
U rasponu pravnih znanosti Razred se bavi
problemima pravne povijesti (H. Sirotkoviü L.
Margetiü pravne regulacije ekonomskih tijekova
(A. Goldštajn meÿunarodnog javnog prava (V.
Ibler D. RudolI upravnog sistema (E. Pusiü
sudskog sistema (S. Triva modernizacije prava
i prilagodbe hrvatskog prava europskoj pravnoj
steþevini (-.%arbiü.
Na podruþju pravnih znanosti Razred je organizirao sljedeüe trajnije oblike zajedniþkog rada:
Radna skupina Pravo i druãtvo za istraåivanje od-
Švicarskoj i Austriji i mirovne misije UN-a izloåio je u knjizi NeutralQost i SaksaktivQost (1978..
%io je koordinator i koautor projekta OsQova ]a
ra]graQiþeQje sa SloveQijom (objavljena su þetiri
sveska 2006.. Glavni je redaktor do sada u nas
jedinih hrvatskih prijevoda Ustava EU (2004. i
/isaboQskog ugovora EU (2007.. Osim toga glavni je i odgovorni urednik þasopisa Adrias Zavoda
]a ]QaQstveQi i umjetQiþki rad HAZU u Splitu i
þasopisa PoredbeQo Sravo ± ComSarative martime
/aZ -adranskoga zavoda HAZU u Zagrebu. Voditelj je Akademijina Zavoda u Splitu i predsjednik
Znanstvenoga vijeüa za mir i ljudska prava HAZU.
-akša %arbiü (þlan sur. 2002. red. þlan 2004.
redoviti proIesor na Pravnom Iakultetu u Zagrebu sada Srofessor emeritus Sveuþilišta u Zagrebu djeluje u okviru disciplina Trgovaþko pravo
Pravo društava i Pravo meÿunarodne trgovine s
kojih je podruþja objavio brojne radove. U hrvatsko je pravo i u pravnu nastavu na Iakultetu uveo
Pravo društava kao novu granu prava i nastavnu
disciplinu tako što je inicirao donošenje Zakona o
trgovaþkim društvima i vodio struþnu skupinu koja
ga je izradila kao i sve njegove kasnije izmjene i
dopune u vezi s prilagodbom hrvatskog prava europskoj pravnoj steþevini; tu je materiju sustavno
i temeljito znanstveno obradio u þetiri knjige koje
su doåivjele više izdanja (Pravo druãtava kQjiga
Srva ± OSüi dio Pravo druãtava kQjiga druga sv.
1. DioQiþko druãtvo Pravo druãtava kQjiga druga
sv. 2 Druãtvo s ograQiþeQom odgovorQoãüu druãtvo ]a u]ajamQo osiguraQje kreditQa uQija Pravo
druãtava kQjiga treüa ± Druãtva osoba i znatno
utjeþe na njegovu primjenu izdavanjem proþišüenog teksta Zakona i Zakona o sudskom registru uz
promptno komentiranje njihovih izmjena (ZakoQ o
trgovaþkim druãtvima ZakoQ o sudskom registru
PravilQik o QaþiQu uSisa u sudski registar Utjeþe
na sudsku praksu koja usvaja njegova stajališta
po uzoru na ona zauzeta u najrazvijenijim pravnim sustavima. .ao predsjednik .luba pravnika
grada Zagreba od njegova osnutka 1993. pokrenuo je zajedno s Pravnim Iakultetom Sveuþilišta
u Zagrebu 7ribiQu (odråano 157 na kojoj svakog
mjeseca organizira predavanje s raspravom koju
—
78
—
-ADRANS.I ZAVOD U ZAGRE%U
Osnovan je 1945. u Sušaku pod nazivom
Zavod za pomorsko pravo povijest i ekonomiku
pomorstva. Od 1948. djeluje u okviru Akademije
u Zagrebu te proširuje djelatnost pa je 1974. preimenovan u Zavod za pomorsko pravo historiju i
ekonomiku pomorstva a 1992. opet u -adranski
zavod. %io je nosilac prikupljanja podataka koji
se odnose na dråavne granice u primorskom pojasu te je obraÿivao pitanja pomorskog zakonodavstva pomorskog prava i meÿunarodnog prava
mora. Organizator je ili suorganizator veüeg broja
skupova iz podruþja navedene problematike. Dva
znanstvena projekta posveüena su domaüem i meÿunarodnom zakonodavstvu te sudskoj i arbitraånoj
praksi. Suraÿuje s tijelima dråavne uprave u izradi
pomorskoga zakonodavstva u nizu meÿunarodnih
organizacija instituta i odbora.
Nakon 1948. Zavod je objavio brojne monograIske i periodiþke publikacije i to zbornike: AQali Pomorsko Sravo ZborQik ]a Somorsko Sravo JadraQske moQogra¿je PriQosi SrouþavaQju ekoQomike ribarstva i ribarskog Srava þasopis PoredbeQo
Somorsko Sravo (prije: USoredQo Somorsko Sravo
i *lasQik. Suradnici su objavljivali edicije studije
i þlanke i u drugih izdavaþa u zemlji i inozemstvu.
U posljednjih deset godina suradnici Zavoda
objavili su vaåna djela Hrvatska dråava u meÿuQa-
—
79
rodQoj ]ajedQiFi: Ra]vitak Qje]iQe meÿuQarodQoSravQe osobQosti tijekom Sovijesti (V. Ĉ. Degan
MeÿuQarodQo Sravo mora: u miru i u oruåaQim
sukobima (V. Ĉ. Degan ReSublika Hrvatska i
iskljuþivi gosSodarski Sojas (M. Vokiü äuåul
MeÿuQarodQo ka]QeQo Sravo (V. Ĉ. Degan i %.
Pavišiü MeÿuQarodQo Sravo 2. izd. (V. Ĉ. Degan Pomorsko ratQo Sravo (A. Luttenberger
MeÿuQarodQo Sravo mora i Hrvatska (V. Ibler
MeÿuQarodQi sustav odgovorQosti i QakQade ãtete
]bog oQeþiãüeQja mora uljem (D. ûoriü PrivremeQe mjere ]austavljaQja broda (-. Marin Koliko
vrijedi meÿuQarodQo Sravo" (V. Ibler OQeþiãüeQje mora s brodova (D. ûoriü Usluge Somorskog
Srijevo]a i luþke djelatQosti u Sravu tråiãQog QatjeFaQja EuroSske ]ajedQiFe (%. %ulum.
U tom razdoblju Zavod vodi i znanstvene projekte NadogradQja meÿuQarodQoSravQe osobQosti
ReSublike Hrvatske Hrvatsko Somorsko ]akoQodavstvo i meÿuQarodQi staQdardi Prilagodba Krvatskog Somorskog ]akoQodavstva meÿuQarodQim
staQdardima i Sravu EuroSske uQije. Time se daje
znanstvena podloga za izradu i prilagodbu pomorskog zakonodavstva meÿunarodnim uni¿kacijskim
rješenjima i propisima Europske unije.
Zavod se u projektima izmeÿu ostaloga bavi
neriješenim graniþnim pitanjima Republike Hrvatske sa susjedima nekim neriješenim pitanjima njezinih odnosa s Meÿunarodnim kaznenim sudom za
bivšu -ugoslaviju i utvrÿivanjem pravnih pravila
primjenljivih na Hrvatsku radi bolje zaštite njezinih
prava i pravnih interesa u meÿunarodnim odnosima. .onaþno rješenje tih i drugih pitanja nuåni su
koraci u nadogradnji meÿunarodnopravne osobnosti Republike Hrvatske.
Istraåivanja u projektima usmjerena su na stvaranje znanstvene podloge za izradu i prilagodbu
cjelokupnog pomorskog zakonodavstva Republike
Hrvatske meÿunarodnim uni¿kacijskim rješenjima i propisima Europske unije. Razvoj pomorskog
prava iznimno je vaåan za gospodarski prosperitet Republike Hrvatske i preduvjet je za njezino
ukljuþivanje u europske integracije pa istraåivanje
i unaprjeÿivanje pomorskog zakonodavstva ulazi u
dugoroþne i kratkoroþne strateške smjerove istra-
nosa pravne i drugih društvenih znanosti i Radna
skupina za izradu RjeþQika Krvatskog SravQog i
uSravQog Qa]ivlja od srediQe stoljeüa do daQas.
ýlanovi Razreda pravnici radili su i na sljedeüim znanstvenim projektima: ModerQi]aFija Krvatske uSrave SamouSravQo orgaQi]iraQje ]QaQosti
OSüa teorija SravQe i druãtveQe regulaFije OSüa
teorija dråave
S Razredom suraÿuje pet þlanova suradnika
pravne struke (V. Ĉ. Degan I. Grabovac D. .rapac S. .aštela i A. %aþiü koji su znatno pridonijeli
Akademijinu radu u podruþju pravnih znanosti.
Od radnih jedinica pod nadzorom Razreda ponajprije su one koje se bave pravnim znanostima:
åivanja u Hrvatskoj. Iako hrvatska vaåeüa pomorskopravna regulativa ne zaostaje za sustavima koji
postoje u vodeüim pomorskim zemljama potrebno je uloåiti napore za usklaÿenjem s europskom
pravnom steþevinom i novim rješenjima koja se
naziru u novom razvitku pomorskog prava. Zato
se Zavod bavi prouþavanjem recentnih rješenja u
poredbenom pravu te kodi¿kacijom i uni¿kacijom
pomorskog prava na meÿunarodnoj razini a imajuüi u vidu suvremene uvjete u sektoru prijevoza
istraåivaþi Zavoda provode komparativnu analizu
pojedinih instituta u drugim prijevoznim granama.
-adranski je zavod uz potporu Akademije u
posljednjih 10 godina organizirao nekoliko zapaåenih znanstvenih skupova. Ovdje valja posebno
spomenuti veü tradicionalni skup Pomorsko Sravo
i Sravo mora ± iQteresi ReSublike Hrvatske (odråani ujesen 2003. i krajem 2006. godine. U oåujku
2010. odråan je skup I]a]ovi i SersSektive u Somorskom Sravu i Sravu mora: iQteresi ReSublike
Hrvatske na kojem se okupio velik broj domaüih
i nekoliko inozemnih izlagaþa. Raspravljalo se o
mnogim vrlo vaånim pitanjima iz podruþja pomorskog prava i prava mora.
Suradnici -adranskog zavoda odråali su nekoliko javnih predavanja (npr. o granicama na
moru te su sudjelovali na okruglim stolovima i
drugim skupovima posveüenima vaånim ljudima
iz djelokruga prava i pomorstva (npr. äivot i djelo
9ladislava Brajkoviüa 2005.. Oni su ukljuþeni i u
mnoge radne skupine koje su obraÿivale probleme
granica na moru Pomorskog zakonika pridruåivanja EU te su raspravljale o potrebi pristupanja RH
novim meÿunarodnim ugovorima i dr.
Potporu radu Zavoda daje i knjiånica u njegovu sastavu.
Voditelj i upravitelj Zavoda jest þlan suradnik
Vladimir Ĉuro Degan Srofessor emeritus Sveuþilišta u Rijeci. U Zavodu je zaposleno sedam znanstvenika i suradnika.
—
.A%INET ZA PRAVNE POLITIý.E I
SOCIOLOŠ.E ZNANOSTI „-URA- .RIäANIû“
Osnovan je kao Zavod za pravne politiþke i
sociološke znanosti odlukom Skupštine Akademije 1984. godine. Preuzeo je poslove Odbora za
znanstvenu problematiku samoupravljanja radne
grupe Pravo i druãtvo i Odbora ]a i]radu RjeþQika
Krvatskog SravQog i uSravQog Qa]ivlja Od 1992.
djeluje pod nazivom KabiQet ]a SravQe Solitiþke i
soFioloãke ]QaQosti ÄJuraj KriåaQiü³. %avi se istraåivanjem zajedniþkih teorijskih temelja pravnih
politiþkih i socioloških znanosti. Od 1984. do 1992.
objavljuje þasopis Pravo i druãtvo.
Voditelj .abineta jest akademik Z. Posavec.
—
ZNANSTVENO VI-EûE ZA DRäAVNU
UPRAVU PRAVOSUĈE I VLADAVINU PRAVA
Pod nadzorom Razreda na inicijativu akademika Eugena Pusiüa osnovano je 2004. Znanstveno vijeüe za dråavnu upravu pravosuÿe i vladavinu prava þiji je predsjednik od osnivanja akademik
-akša %arbiü. Znanstveno vijeüe Iorum je na kojem
se odråavanjem okruglih stolova o najaktualnijim
društvenim temama najþešüe vezanim uz pravo
okupljaju vodeüi znanstvenici i praktiþari. Odråano je 13 okruglih stolova i objavljeno 12 knjiga
(u tisku je zbornik I]bori ]astuSQika u Hrvatski
sabor s autoriziranim ispisima uvodnih izlaganja
i odråanih rasprava o najaktualnijim društvenim
temama. .njige su objavljene u Akademijinu nakladniþkom nizu ModerQi]aFija Srava koji je pokrenuo i ureÿuje akademik -akša %arbiü (Strategija reforme SravosudQog sustava Reforma Krvatske
dråavQe uSrave NaFioQalQi Srogram su]bijaQja
koruSFije Reforma uSravQog sudstva i uSravQog
SostuSaQja Reforma SravQog obra]ovaQja ModerQi]aFija Krvatskog stvarQog Srava PristuSaQje
ReSublike Hrvatske EuroSskoj uQiji ± ograQiþeQje
suvereQosti i a¿rmaFija dråavQosti *raÿaQskoSravQa odgovorQost u mediFiQi Hrvatska dråava
i uSrava ± staQje i SersSektive Hrvatsko ustavQo
—
80
na porodica kao proširenu porodicu (b inokosnu
porodicu (inokoština – muå åena i njihova djeca; (c varošku porodicu (sliþna inokosnoj i (d
muslimansku porodicu (razliþita od drugih zbog
„verozakonskih elemenata“ a meÿu njima i Iakultativna poligamija. Opisivao je diobe porodice
ceremonije posredovanja; krvnu lozu (svojta po
krvi po mlijeku po debeloj i tankoj krvi po tazbini. %io je prvi predsjednik Meÿunarodnog instituta
za sociologiju osnovanog 1888.
Prvi je proIesionalni sociolog u Akademiji
-osip äupanov (1923. – 2004.; þlan sur. 1980.
izv. þlan 1988. red. þlan 1991. redoviti proIesor industrijske sociologije na )akultetu politiþkih
znanosti Sveuþilišta u Zagrebu. Najvaåniji su mu
radovi: MargiQalije o druãtveQoj kri]i SoFiologija
i samouSravljaQje Poslije SotoSa SoFial /egaFy
of CommuQism 7raQ]iFija i Solitiþki kaSitali]am.
Radna grupa Pravo i druãtvo u okviru Razreda
za društvene znanosti posvetila je posebnu paånju
sociologiji prava te odnosima izmeÿu pravne i sociološke znanosti. U okviru grupe objavljeno je pet
izvornih znanstvenih radova i jedno prethodno priopüenje. Uvedena je praksa da se na rasprave grupe
pozivaju proIesionalni sociolozi i izvan Akademije
u prvom redu s Odsjeka za sociologiju )ilozoIskog Iakulteta u Zagrebu. Osim toga u izdanjima
Akademije objavljena je i izvorna studija o sociologiji meÿunarodnog prava kao uåem podruþju
sociologije prava. U ediciji Odbora za znanstvenu
problematiku samoupravljanja nalazi se nekoliko
priloga naših istaknutih sociologa.
Ivan CiIriü (red. þlan 2010. redoviti je proIesor na Odsjeku za sociologiju )ilozoIskog Iakulteta
Sveuþilišta u Zagrebu. %avi se sociologijom obrazovanja religije ekologije i sela. Izmeÿu njegovih
brojnih knjiga posebno treba istaknuti sljedeüe: NaSredak i oSstaQak (1994. Okoliã i odråivi ra]voj
(2002. RuralQi ra]voj i moderQi]aFija (2003.
Bioetiþka ekumeQa (2007.. Sudjeluje u a¿rmaciji
sociologije kao pokretaþ þasopisa Revija ]a soFiologiju (1970. a 1992. je pokrenuo i još uvijek
ureÿuje þasopis SoFijalQa ekologija i þasopisnu
biblioteku Ra]voj i okoliã (1994. te biblioteku
SoFietas (1997.. %io je dugogodišnji þlan uredni-
—
SOCIOLOGI-A
Mjesto i razvoj sociologije u okviru Akademije
moåe se promatrati s dva gledišta – šireg i uåeg. Šire
gledište sastojalo se u tome koliko su u aktivnostima
i radovima u okviru drugih disciplina u Akademiji
sadråani sociološki uvidi i elementi sociološke analize. S tog gledišta moglo bi se reüi da je sociologija
prisutna u Akademiji sve od njezina osnivanja. Uåe
gledište uzima u obzir samo prisutnost sociološke
struke tj. njezinih teorija i hipoteza speci¿þnog
sociološkog kategorijalnog aparata i njezinih istraåivaþkih metoda. Sociologija kao struka pojavljuje
se u Akademiji tek u novije vrijeme.
Vaånim „preteþom“ hrvatske sociologije napose ruralne bio je %altazar %ogišiü (1834. – 1908;
pravi þlan od 1867.. U metodološkom pogledu
primjenjivao je metodu neposrednog promatranja
åivota naroda i metodu ankete. Godine 1866. izradio je NaSutak ]a oSisivaQje SravQiK obiþaja koji
åive u Qarodu. Napose se interesirao za porodicu
(obitelj te je opisao þetiri tipa porodice („glavne
vrste“ u tadašnjoj stvarnosti: a zadrugu (zadruå-
—
81
sudovaQje ± de lege lata i de lege fereQda Nova
Krvatska lokalQa i regioQalQa samouSrava U njima naši najistaknutiji znanstvenici i praktiþari polazeüi od svojih znanstvenih spoznaja i iskustava
te stanja u drugim zemljama analiziraju sadašnje
stanje u nas i predlaåu argumentirana rješenja za
njegovo poboljšanje što je bitan doprinos reIormama koje treba provesti u hrvatskom društvu.
Objavom tih knjiga rezultati odråanih okruglih
stolova dostupni su javnosti i mogu posluåiti kao
temelj za prijeko potrebne promjene predlaganjem
mjera koje treba poduzeti.
Znanstveno vijeüe organiziralo je i znanstvenu raspravu I]vedeQa ka]QeQa odgovorQost
u meÿuQarodQom ka]QeQom Sravu u vezi s vaånim
pitanjima kojima se bavi Haški sud. Znanstveni
radovi o tome objavljeni su u Akademijinu þasopisu Rad.
štava þasopisa Revija ]a soFiologiju i SoFiologija
sela. Nagraÿen je Medaljom )ilozoIskog Iakulteta (1990. te Godišnjom dråavnom nagradom za
znanost (2000.. Dobitnik je priznanja Instituta za
društvene znanosti Ivo Pilar za razvoj sociologije
u Hrvatskoj (2005..
a u okviru toga politiþkim strankama i politiþkim
procesima u Hrvatskoj.
Prvi politolog izabran u Akademiju bio je Dušan %ilandåiü (izv. þlan 1988. red. þlan 1991.
redoviti proIesor na )akultetu politiþkih znanosti za
predmet Politiþki sistemi. Speci¿þnost %ilandåiüevih radova jest ispreplitanje znanstveno-politološke
i memoarsko-politiþke komponente. Naime autor
je ne samo znanstvenik nego i angaåirani politiþar
koji je bio u tri mandata zastupnik u Hrvatskom
saboru u tri mandata þlan C.S.H þlan Predsjedništva sindikata -ugoslavije te potpredsjednik RH
1990. Njegovi radovi skoro su jedinstven sluþaj
sinteze teorije i politiþkog iskustva što cijelom djelu daje posebnu autentiþnost i privlaþnost posebice
na Iakultetu meÿu studentima.
Najvaånija su mu djela: USravljaQje Srivredom u Jugoslaviji Ideje i Sraksa druãtveQog ra]voja Jugoslavije Historija S)RJ (tri izdanja objavljena i u .ini u Tjencinu 1985. i u Ljubljani 1980;
Jugoslavija Soslije 7ita Hrvatska moderQa Sovijest
(2001.; nagraÿena je 2001. Dråavnom nagradom
za znanost; Povijest i]bli]a – memoari 1945. –
2005. (knjiga je izabrana izmeÿu 120 radova kao
knjiga godine 2006. JutarQji list. U završnoj je
Iazi izrada knjige 7itovo vladaQje Jugoslavijom
± . Uz to objavio je dvadesetak razliþitih þlanaka eseja i studija u raznim þasopisima
i medijima.
U podruþju politologije Razred je u Akademiji
organizirao znanstveni skup na temu )raQFuska
revoluFija ± ljudska Srava i Solitiþka demokraFija
QakoQ godiQa
Zvonko Posavec (red. þlan 2006. proIesor je
na )akultetu politiþkih znanosti Sveuþilišta u Zagrebu katedra: Politiþke teorije i politiþke institucije i Moderne teorije demokracije. Osim na Sveuþilištu u Zagrebu radio je kao gostujuüi proIesor na
Sveuþilištu u .|lnu 1987./88; na Visokoj tehniþkoj
školi u Darmstadtu (7eFKQisFKe HoFKsFKule 1992.
i na Sveuþilištu u %onnu 1998./99.; bio je takoÿer
redoviti proIesor ()elloZ Profesor na IQstitutu ]a
istraåivaQje euroSskiK iQtegraFija (IQstitut fr euroSlisFKe IQtegratioQsforsFKuQg u %onnu 1999.
Odråavao je pojedinaþna predavanja na sveuþilišti-
—
POLITOLOGI-A
Razvijane u okviru pravnih povijesnih gospodarskih i drugih srodnih znanosti politiþke
znanosti u Hrvatskoj poþinju se sustavno razvijati
poþetkom šezdesetih godina. U Zagrebu je 1962.
godine osnovan )akultet politiþkih nauka. U okviru Akademije vaåne poticaje i priloge za razvitak
politiþkih znanosti dao je i Vladimir %akariü osobito na podruþju nacionalnog pitanja dråavnog
ureÿenja i Iederalizma te meÿunarodnih odnosa.
Odbor za znanstvenu problematiku samoupravljanja koncepciju je samoupravljanja kako u gospodarskim organizacijama tako i u širem društvenom
kontekstu izvukao iz njezine isprepletenosti s ideologijom i sluåbenom pragmatiþnom politikom.
Istraåivanja Odbora sastojala su se u tome da su
najprije razmatrani teorijski i praktiþni problemi
potom su o njima voÿene šire teorijske rasprave
a zatim su provedena empirijska istraåivanja te su
nakraju de¿nirana i praktiþna rješenja za inovacije
u Iunkcioniranju društvenog sustava. Osnivanjem
radne grupe Pravo i druãtvo u okviru Razreda
za društvene znanosti dio problematike kojim se
Odbor bavio uklopljen je u znatno šira teorijska
istraåivanja te grupe unutar þega su se smjestili i
politološki aspekti suvremenog društvenog razvoja.
Otvaranjem procesa konstitucije višestranaþkog
politiþkog åivota u Hrvatskoj u proljeüe 1990. godine stvorene su pretpostavke i društvene potrebe
za sustavnim politološkim istraåivanjima.
Do 1990. godine politologija je bila izrazito
kritiþna prema etatizmu i birokratskim strukturama
ondašnjeg reåima od 1990. do danas ona se preteåno bavi problematikom liberalne demokracije
—
82
de izobilja graÿe ne samo za narodnu ¿lozo¿ju i
pjesništvo nego najpaþe za nepisano pravo“ i da
üe Akademija osobitu paånju obratiti na tu struku
narodne znanosti.
Odmah pri osnutku Akademije imao je )iloso¿þko-juridiþki ra]red osam þlanova. %ili su to: -ovan Subotiü Mirko %ogoviü Pavao Muhiü AdolIo
Veber Tkalþeviü Mirko Šuhaj %altazar %ogišiü
-anko -urkoviü i %oåidar Petranoviü. Meÿu njima
je bilo najviše pravnika napose onih koji su se bavili historijom prava zatim knjiåevnika i ¿lologa.
)ilozo¿ji je još bio najbliåi -anko -urkoviü koji je
napisao bez veüih ¿lozoIskih pretenzija nekoliko
vrijednih rasprava s podruþja estetike. Uz ostalo
objavio je u Radu raspravu Ob estetitþQiK SojmoviK u]viãeQa.
Godine 1873. ušao je u Akademiju kao dopisni þlan Ra]reda ¿loso¿þko-juridiþkoga 28-godišnji )ranjo pl. Markoviü (1845. – 1914. ¿lozoI
po struci koji je veü iduüe godine imenovan za
jednog od tri utemeljitelja novoga Sveuþilišta i
postavljen za proIesora na „stolicu“ za „mudroslovje teoretiþno i praktiþno sa povijesnicom“ na
)ilozo¿þkom Iakultetu. Pravim þlanom Akademije
u istom Razredu postao je 1876. Ulazak Markoviüa u Akademiju oznaþuje poþetak njezina rada na
¿lozo¿ji. .ao proIesor ¿lozo¿je na )ilozoIskom
Iakultetu Sveuþilišta i kao þlan Akademije smatrao je Markoviü svojim patriotskim zadatkom da
uvede s jedne strane ¿lozo¿ju u hrvatski kulturni
åivot i s druge da preko ¿lozo¿je uvede hrvatski
narod u red drugih kulturnih naroda. Po njemu je
¿lozo¿ja kao izraåaj narodne samosvijesti imala
biti nosilac hrvatskog narodnog bitka i narodne
kulture jer samo po ¿lozo¿jskom duhu hrvatski
üe narod „biti stalan sjedilac na ovoj zemlji koju
haran naziva svojom domovinom´. U kulturnom
krugu Hrvata veüe ¿lozoIske tradicije na koju bi
Markoviü mogao nadovezati svoj rad nije bilo a
napose u onom dijelu Hrvatske kojemu je središte
bio Zagreb. Markoviü je ¿lozo¿ju -. ). Herbarta
uzeo za polaznu toþku i za podlogu u izgraÿivanju
¿lozo¿je i ¿lozoIske misli u nas.
.ao knjiåevnik pjesnik i knjiåevni kritiþar
Markoviü je svoje estetske i etiþke ocjene orijen-
—
)ILOZO)I-A
Osnivaþi i prvi upravljaþi Akademije nisu
sumnjali u to da i ¿lozo¿ja ili – kako su oni govorili – „mudroslovje“ treba naüi svoje mjesto u
njezinu radu. Tako je meÿu þetiri razreda u kojima se imao razvijati znanstveni rad Akademije po
strukama drugi po redu dobio ime: Ra]red ¿loso¿þko-juridiþki
)ranjo Raþki prvi predsjednik -ugoslavenske akademije ideolog i pokretaþ njezina cjelokupnog rada prijatelj savjetnik i suradnik osnivaþa
Akademije biskupa -osipa -urja Strossma\era u
svojoj pristupnoj besjedi odråanoj na prvoj sveþanoj sjednici 28. srpnja 1867. u kojoj je inaþe
široko zacrtao smjernice buduüeg rada i programa
Akademije – ¿lozo¿ju nije napose spominjao. Tek
na jednom mjestu u toj besjedi kaåe da „u åivotu
obiþajima navadama i izrekama našega puka ima-
—
83
ma u %erlinu Hamburgu Mnchenu %aselu Parizu Marburgu Tbingenu Stuttgartu %a\reuthu
.|lnu Eichstlttu Zrichu.
Glavna su mu djela: Dijalektika i Solitika
(1979. NiKili]am moderQiK ]QaQosti (1982. Problem ideQti¿kaFije Solitiþkog Solja (1988. Porijeklo moderQe demokraFije (1990. Sloboda i Solitika (1995.. Organizirao je zajedno s akademikom
E. Pusiüem rasprave na sljedeüe teme: Sloboda i
jedQakost (HAZU Zagreb 2007. /iberali]am i
QaFioQali]am (HAZU Zagreb 2007 Historija u
sluåbi åivota AktualQost studija Kistorijske ]QaQosti
]a suvremeQog þovjeka (HAZU Zagreb 2008.
Priroda ]QaQstveQiK SroFesa i struktura QjiKoviK
SromjeQa (HAZU Zagreb 2008..
Veü godinama zajedno s kolegama iz inozemstva u IUC-u odråava teþajeve o politiþkoj teoriji
ljudskim pravima i modernoj demokraciji.
Osnovni znanstveni interes Zvonka Posavca
leåi u istraåivanju moderne dråave njezine speci¿þnosti i njezina moguüeg kraja. Demokraciju
i ljudska prava vidi kao osnovu moderne dråave.
tirao po Herbartovim Iormalistiþkim naþelima.
Prvi rad koji je Markoviü objavio u publikacijama
Akademije imajuüi pred oþima rijeþi Raþkoga u
njegovoj pristupnoj besjedi bio je Etiþki sadråaj
QaãiK QarodQiK SosloviFa. Dalje je njegov rad bio
uglavnom usmjeren na etiþku i estetsku knjiåevnu
ocjenu (Gunduliüev OsmaQ drame Dimitrija Demetra ali i što je vaåno istaknuti na ¿lozoIski
rad Ruÿera %oškoviüa. Glavno mu je djelo Ra]voj i
sustav obüeQite estetike (1903. koje je izvršilo dalekoseåan utjecaj u nas i izvan granica „struke“. Uz
to Markoviü je svojim rektorskim govorom )ilo]o¿jske struke SisFi Krvatskoga roda s oQkraj 9elebita
u stoljeüiK ;9 ± ;9III (1881. uþinio i prvi korak
k ¿lozo¿jskoj recepciji naše ¿lozo¿jske baštine.
Drugi po redu ¿lozoI koji je ušao u Akademiju bio je Gjuro Arnold (1853. – 1941.; dop. þlan
1891. pravi þlan 1899. prvi doktor ¿lozo¿je Sveuþilišta u Zagrebu (disertacijom Etika i Soviest.
Imenovan je 1894. izvanrednim a 1896. redovitim
proIesorom „pedagogike i teoretiþke i praktiþke
¿lozo¿je“. Arnold je bio pjesnik koji se kretao u
tradicionalno-Iormalistiþkim okvirima hrvatskog
romantiþno-sentimentalnog i konzervativnog stiha. Preko svog uþitelja H. Lotzea bio je i Arnold
povezan s ¿lozo¿jom Herbarta pridråavajuüi se
uz to u svom ¿lozoIskom radu dogmatskih stavova
.atoliþke crkve. U svojoj glavnoj meta¿ziþkoj raspravi ZadQja biüa poriþe s meta¿ziþkog stajališta
postojanje materije uopüe a „zadnja biüa“ bila bi
nepromjenjivi nedjeljivi neprostorni tj. pravi elementi svijeta. Na toj osnovi izgraÿuje Arnold svoj
„spiritualistiþki pluralizam“. Napisao je Logiku
]a sredQja uþiliãta (pet izdanja 1888. – 1923. i
PsiKologiju ]a sredQja uþiliãta (sedam izd. 1893. –
1923.. Na koju se razinu tada uzdigla meta¿ziþka
sebesvijest u nas najbolje se moåe vidjeti iz govora
koji je Arnold kao nastupajuüi rektor odråao 1899.
pod nazivom )ilo]o¿ja SrirodQe Qauke i soFiologija (rijeþ u prilog meta¿zici.
Ulaskom u Akademiju proIesora Teološkog
Iakulteta Antuna %auera (1856. – 1937.; dop. þlan
1896. pravi þlan 1899. prijatelja i sumišljenika Arnoldova kasnijeg zagrebaþkog nadbiskupa
(1914. i pokrovitelja Akademije (1915. taj je
meta¿ziþko-teologijski smjer u ¿lozo¿ji još i oþvrsnuo. %auerova glavna djela su 7eodiFeja ili Qauka
o ra]umQoj sSo]Qaji Boga (1892. I. izd. i 1918. II.
izd. i OSüa meta¿]ika ili oQtologija (1894.
Albert %azala (1877. – 1947.; dop. þlan 1910.
pravi þlan 1922. þetvrti je po redu ¿lozoI koji je
postao þlanom Akademije. Od 1933. do 1941. bio je
u tri mandata predsjednikom Akademije. Svojim åivotnim djelom Povijest ¿lo]o¿je I-III (1906. 1909.
1912. ponovno objavljena 1988. uzdignuo je samosvijest ¿lozo¿je do svijesti njezine povijesti. )ilozo¿rajuüi u duhu )ranje pl. Markoviüa to üe reüi
u svjetlosti „ideje nacionalne ¿lozo¿je“ nastojao
je svojim djelovanjem probuditi potrebu ¿lozo¿je
e da bi „¿lozo¿jska teånja“ mogla u nas zaåivjeti.
Istraåivanje pretpostavki ¿lozo¿je i ¿lozo¿ranja
sabrao je u djelu Metalogiþki korijeQ ¿lo]o¿je (Rad
1924. knj. 229. Pokušaj nadilaåenja racionalizma
i meta¿zike u ¿lozo¿ji na razini onodobnog europskog ¿lozo¿ranja odveo ga je ¿lozo¿jski u ono
što sam oznaþuje kao „voluntaristiþki aktivizam“.
Svome uþitelju oduåio se %azala dostojno sasvim
izuzetnim ¿lozo¿jskim djelom: )ilo]o¿jski Sortret
)raQje Markoviüa (Rad 1921. knj. 224 ponovno
ga je objelodanio Institut za ¿lozo¿ju 1974..
.ad je godine 1921. za pravog þlana Akademije izabran proIesor Teološkog Iakulteta u Zagrebu
na .atedri ¿lozoIsko-teološke propedeutike Stjepan Zimmermann (1884. – 1963.; pravi þlan 1921.
– 1945. novoskolastiþki smjer došao je do jaþeg
izraåaja u Akademijinu radu na polju ¿lozo¿je.
Pravome protivniku ali i inspiratoru neoskolastike
naime .antu posvetio je dva djela: KaQt i Qeoskolastika I-II (1920. – 1921. i KaQtov kritiFi]am u
svjetlu savremeQe Qoetike (1924.. Zimmermann je
bio najplodniji ¿lozoIski pisac u nas izmeÿu dva
svjetska rata a vrijedni saþuvani rukopisi još þekaju objelodanjivanje.
Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do jaþe åivosti na ¿lozoIskom podruþju u smislu društvenog
angaåmana te se javlja više liþnosti marksistiþke
provenijencije koji se istiþu svojim djelima. Tako u
Akademiju dolazi Predrag Vranicki a zatim %ranko %ošnjak proIesori na )ilozoIskom Iakultetu
Sveuþilišta u Zagrebu.
—
84
Predrag Vranicki (1922. – 2002.; izv. þlan
1973. red. þlan 1979. redoviti proIesor )ilozoIskog Iakulteta u Zagrebu za predmete Teorijska
¿lozo¿ja i )ilozo¿ja marksizma poznat je po svojim brojnim radovima posebno iz podruþja opüe
¿lozoIske problematike i ¿lozo¿je marksizma.
Najvaånije su mu knjige: Historija marksi]ma
ýovjek i Kistorija Marksi]am i soFijali]am SamouSravljaQje kao SermaQeQtQa revoluFija )ilo]o¿ja
Kistorije I-III.
%ranko %ošnjak (1923. – 1996.; izv. þlan
1986. red. þlan 1991. bio je redoviti proIesor na
)ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu na .atedri za
povijest ¿lozo¿je. Svojim je radovima pridonio
razvitku ¿lozo¿je u Hrvatskoj u širokom rasponu
¿lozoIske misli. Najvaånija su mu djela: Povijest
¿lo]o¿je kao Qauka Logos i dijalektika )ilo]o¿ja i
krãüaQstvo *rþka ¿lo]ofska kritika Biblije Smisao
¿lo]ofske eg]isteQFije Povijest ¿lo]o¿je ± Ra]voj
miãljeQja u ideji FjeliQe I-III.
Dana 12. prosinca 1997. u Akademiji je odråan
simpozij u povodu stodvadesetgodišnjice roÿenja i
pedeset godišnjice smrti Alberta %azale. Organizator simpozija o liku i djelu Alberta %azale bio
je akademik Predrag Vranicki (Rad knjiga 476.
%ranko Despot (red. þlan 2010. predstojnik je
.atedre za povijest ¿lozo¿je na Odsjeku za ¿lozo¿ju )ilozoIskog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu.
Odråava predavanja i seminare na predmetima Povijest ¿lozo¿je i Uvod u ¿lozo¿ju te na doktorskom
studiju ¿lozo¿je. Predavao je i na drugim poslijediplomskim studijima zagrebaþkog Sveuþilišta.
Najvaånija su mu djela )ilo]o¿ja *jure ArQolda
(1970. )ilo]o¿raQje 9ladimira DvorQikoviüa
(1975. )ilo]o¿ja kao sistem" (1999. )ilo]o¿ja" ± )ilo]o¿ja u Hrvatskoj od osQutka Sveuþiliãta
(2000. 9idokrug aSsoluta ± Srilog iQdiskutabilQoj
diagQostiFi QiKili]ma (III. izd. 2008.. %ranko Despot dao je izniman doprinos rehabilitaciji autentiþne ¿lozo¿je utemeljene na klasiþnim izvorima
ponajprije na grþkom ¿lozo¿ranju.
U prvih pedesetak godina svog djelovanja
do l918. -ugoslavenska akademija bila je nosilac
istraåivaþkog rada za podruþje ekonomskih znanosti na teritoriju ne samo Hrvatske veü i u juånih Slavena. %ilo je to doba kad pravoga znanstvenog rada
na podruþju ekonomskih znanosti u nas gotovo da i
nije bilo. Objavljivane su doduše brojne knjige s
podruþja gospodarstva ali su one bile najveüim dijelom popularizacija stranih djela. Akademija tada
u prvim desetljeüima svoga rada inicira pomaåe i
objavljuje znanstvene radove s podruþja ekonomske povijesti statistike demogra¿je i ekonomske
teorije nastojeüi svojom djelatnošüu na tom polju
upozoriti na teške još nesagledane gospodarske
teškoüe Hrvatske i drugih juånoslavenskih zemalja.
Radove na gospodarskim problemima u Akademiji poþeo je Petar Matkoviü (1830. – 1898..
.ao i u mnogim drugim narodima tako i u nas u
19. stoljeüu nije bilo školovanih ekonomista. Ekonomijom su se bavili „disidenti“ s drugih podruþja
koji spoznavši znaþenje što ga ekonomske znanosti imaju za društvo poþinju obraÿivati pojedine
probleme narodnog gospodarstva u prvom redu
one koji im bijahu najbliåi po sklonostima ili pak
po Iormaciji. Tako se i Petar Matkoviü geograI
po izobrazbi bavio i poviješüu i statistikom. Veü
u samom poþetku svoje djelatnosti u Akademiji
upozorava na veliku teškoüu svakog znanstvenog
rada s podruþja analize narodnog gospodarstva –
na nedostatak pouzdanih podataka o gospodarstvu.
Zato tiska raspravu u kojoj iznosi razloge u prilog
osnivanju statistiþkog odbora u Hrvatskoj te naþela
na kojima bi trebalo zasnivati statistiþko upoznavanje zemlje. Time je Akademija inicirala osnivanje
Hrvatskog statistiþkog ureda u Zagrebu (osnovan
godine 1875. koji je kasnije postao jedna od najuglednijih institucija te vrste u ondašnjem svijetu.
Statistika je i dalje ostala u Iokusu interesa Petra
Matkoviüa; on prati razvoj statistike u Srbiji govori o narodnosti kao predmetu statistiþkih popisa
—
85
—
E.ONOMS.E ZNANOSTI
Ovdje gdje hiljade åitelja uskih tamnih i vlaånih
stanovih ne nalaze ništa drugog nego li puko zaklonište protiva nepogodam vremena (... tamo nastaje pogibelj (... da se stvara klica gospodarskom
¿ziþkom i moralnom rasulu (...“ Iznimno je vaåan
i njegov drugi veliki rad iz hrvatske gospodarske
povijesti: Prilo]i gosSodarskom ra]voju Krvatsko-slavoQske KrajiQe u vijeku. Prebrodivši velike teškoüe pri stvaranju komparativnih podataka o
poljoprivrednoj proizvodnji na podruþju karlovaþke banske varaådinske i slavonske Vojne krajine
tijekom 19. stoljeüa Vrbaniü je pristupio analizi
ostvarenog napretka. Zakljuþci su decizivni i ne
dopuštaju sumnje u Vrbaniüev stav: stanje je gospodarstva na kraju 19. stoljeüa nepovoljno za narod
koji je bio upuüen samo na ratarstvo i stoþarstvo
s obzirom na to da „razvitak ratarstva i stoþarstva
ne ide usporedo sa sve veüim potrebama naroda“.
O njegovim povijesno-demograIskim studijama
govori se u poglavlju Demogra¿ja.
Dubrovaþku gospodarsku prošlost obraÿuju
.osta Vojnoviü (1832. – 1903.; redoviti þlan 1890.
u radovima DråavQi ri]Qiþari CariQski sustav i
BratovãtiQe te Stojan Novakoviü: Brskovo DaQj i
FariQa u svetoga SSasa i Sutovi s jadraQskog Srimorja u stare srSske ]emlje. Ivan Tkalþiü zasniva
modernu agrarno-ekonomsku historiju studijom
OdSor i buQa radi desetiQe u biskuSiji ]agrebaþkoj
u ;I9 vijeku nastavljajuüi kasnije rad na ekonomskoj povijesti O staroj ]agrebaþkoj trgoviQi
Usporedno s Vrbaniüem i Vojnoviüem radio
je u Akademiji na statistici i demogra¿ji Milovan
Zoriþiü st. (1850. – 1912.; pravi þlan 1893.. %io
je upravitelj Hrvatskog statistiþkog ureda od njegova osnutka (1875. izdigavši ga meÿu najbolje u
tadašnjem svijetu. Najviše je dao u svojim demograIskim radovima.
%laå Lorkoviü (1839. – 1892.; pravi þlan
1890. proIesor Pravnog Iakulteta u Zagrebu za
¿nancijalnu znanost i narodno gospodarstvo u biti
je bio popularizator tadašnje politiþke ekonomije koji je najveüi dio svojih radova objavio izvan
Akademijinih izdanja. U Akademijinim izdanjima
pojavilo se samo Lorkoviüevo predavanje SadaQje
staQje gosSodarske Qauke u kojemu nije utvrÿivao
i poþinje znanstvenu obradu naše dotad nerazvijene
ekonomske povijesti (Prilo]i k trgovaþko-Solitiþkoj
Kistoriji ReSublike Dubrovaþke
Od najveüeg je znaþenja meÿutim djelatnost
Petra Matkoviüa kao tajnika -ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (1874. – 1892.. U
tom svojstvu inicira obradu gospodarske povijesti
okupljajuüi statistiþare i ekonomiste u Akademiji
i oko nje. Za þlanove Akademije biraju se redom
). Vrbaniü %. Lorkoviü .. Vojnoviü i M. Zoriþiü
st. Aktivnost te grupe pravnika koji su spoznali
da bez gospodarske snage nema ni politiþke samostalnosti te da se samo gospodarskim uzdizanjem
naroda i spoznajom gospodarskih zakonitosti moåe
ostvariti tako potreban åeljeni napredak juånih Slavena nosila je u sebi mnoge mesijanske atribute
preuranjenog i od mnogih tada neshvaüenog pristupa jednoj u suštini ispravnoj koncepciji.
)ran Vrbaniü (1847. – 1909. bio je pravnik
po izobrazbi ali ekonomist po vokaciji (proIesor
statistike te mjembenog i trgovinskog prava na
Pravnom Iakultetu u Zagrebu. Središnja je liþnost te grupe u Akademiji. Pravi je þlan Akademije
postao 1886. a tajnik Akademije bio je od 1894.
do 1908. Temeljit duboko proået znaþenjem svog
djela posvetio se tadašnjoj ekonomici nastojeüi
proniknuti u sloåene gospodarske veze koje determiniraju gospodarski razvitak Hrvatske. %io je
ekonomski povjesniþar demograI i statistiþar pa je
njegov pristup problemima koje je izuþavao nosio
za ono doba neuobiþajen karakter egzaktnosti kako
u pogledu utvrÿivanja þinjenica tako i u pogledu
metoda analize tih þinjenica. U njega nema spekulativne dedukcije: istraåivanja mu se temelje na
toþno utvrÿenim þinjenicama pa su mnogi njegovi
zakljuþci i danas valjani. Vrbaniüev je opus gotovo u cijelosti povezan s djelatnošüu u Akademiji
i kreüe se u jasnoj uzlaznoj liniji. Poþeo je svoja
istraåivanja utvrÿivanjem þinjenica o za gospodarski razvoj relevantnoj pojavi: StambeQe Srilike u
QaãiK gradova gdje je analizirao podatke koje je
o stambenim prilikama prikupio Milovan Zoriþiü.
Nakon provedene analize prilika u Zagrebu Varaådinu Osijeku i Zemunu zakljuþuje: „U stambenih
prilikah åiteljstva leåi klica mnogome dobru i zlu.
—
86
—
87
nimom Mate %alota ali i izvrstan ekonomist
ekonomski povjesniþar i teoretiþar povijesti ekonomske i socijalne misli. Prije Drugoga svjetskog
rata objavio je (u osam knjiga svoju EkoQomsku
Solitiku te više knjiga s podruþja ekonomike poljoprivrede. Poslije II. svjetskog rata objavljuje
EkoQomsku strukturu Jugoslavije te veliku studiju
Matija 9laþiü Ilirik.
Mirkoviü je tijekom 16 godina svoga rada u
Akademiji inicirao vodio i predao javnosti jedan
od najambicioznijih pothvata na podruþju istraåivanja povijesti i ekonomike obradivši dotad zapostavljenu hrvatsku gospodarsku povijest. Uzevši
za osnovu svoga istraåivanja naþelo akademika
V. Maåuraniüa da je „najhitnije za åivot svakog
naroda: poznavanje i bezstrasna ocjena davnine
i djela prošlih pokoljenja“ Mirkoviü je prihvatio
njegov stav da je „korijen åiv i zdrav a deblo povijesti hrvatskoga naroda odoljet üe i jaþem vihoru“. Okrenuvši se prema selu i seljaku vidio je u
gospodarskoj povijesti tog preteånog dijela našeg
åiteljstva mnogobrojne zajedniþke crte koje þine
gospodarsku osnovicu hrvatskog zajedništva na
ovim prostorima. Sjajan je organizator. Okuplja
ekonomske povjesniþare i osniva niz pod naslovom
*raÿa ]a gosSodarsku Sovijest Hrvatske (uredio
14 knjiga; za svaku je napisao blistav predgovor
JadraQske moQogra¿je PriQose SrouþavaQju ekoQomike ribarstva i ribarstveQog Srava (sedam svezaka s predgovorima M. Mirkoviüa Priloge istraåivaQju gosSodarske Sovijesti i druge. Dinamizam
u prouþavanje gospodarstva koji je unosio svojom
ogromnom energijom nailazio je na odjek i meÿu
istraåivaþima društvenih znanosti i u Akademiji (u
kojoj je glavni tajnik od 1958. do 1961. godine.
Edicije koje je pokrenuo M. Mirkoviü åive i
danas pa je primjerice nakon njegove smrti izišlo
još osam knjiga u seriji *raÿa ]a gosSodarsku Sovijest Hrvatske a u posebnim izdanjima objavljeni
su Prilo]i ]a strategiju Krvatskog ra]voja (ukupno
– u suradnji svih Razreda Akademije – izašlo je 15
svezaka. Nadalje objavljen je u okvirima zbornikƗ
sa skupova Akademije þitav niz radova (o %. .otruljeviüu hrvatskim granicama numizmatiþkoj
povijesti Hrvatske povijesti turizma problemima
„sadanje stanje“ veü je dao pregled razvitka politiþke ekonomije od merkantilista naovamo.
Posljednji þlan ove grupe statistiþara i ekonomista bio je Milan .resser (1876. – 1924.; pravi
þlan 1918.. Iz te grupe on jedini nije pripadao sveuþilišnim proIesorima: bio je po zanimanju statistiþar a radio je najprije u Hrvatskom statistiþkom
uredu u Zagrebu a od 1920. godine u Dråavnoj
statistici u %eogradu. Objavio je najprije dva manja
rada: Statistika ratarske SrodukFije i SitaQje Qaãe
samoSreKraQe i PravQi temelji uSravQe statistike
za kojima je slijedio opseåan rad i po obujmu i po
dostignuüima – *ustoüa åiteljstva kraljeviQe Hrvatske i SlavoQije (1917.. Taj magQum oSus zagrebaþke statistiþke škole utvrÿuje dinamiku rasta
stanovništva Hrvatske i Slavonije izmeÿu 1880. i
1910. po opüinama te uzroke diIerenciranog porasta (iseljavanje i doseljavanje gospodarske prilike
tlo i klima veliki zemljišni posjed itd.. Posebno
se utvrÿuje agrarna gustoüa analizira agrarna prenapuþenost autarhiþnost seoskih gospodarstava i
viškovi – manjkovi hrane u seoskim gospodarstvima po pojedinim podruþjima.
Nakon .resserove smrti zamire djelatnost
Akademije u izuþavanju gospodarskih znanosti
iduüih tridesetak godina. U meÿuratnom razdoblju
Akademija nema ekonomista pa se i problem gospodarskih znanosti i gospodarstva rijetko susreüu
na stranicama Akademijinih izdanja.
Tek je industrijalizacija Hrvatske s ubrzanim
gospodarskim razvojem nakon 1945. ponovno
uputila Akademiju na to da se široko angaåira u
ekonomskim znanostima. Taj rad unutar Akademije poþinje dolaskom Mije Mirkoviüa kojemu
se ubrzo pridruåuje i Vladimir %akariü. Ta je nova
djelatnost Akademije mnogostrana teåi nadoknaditi sve ono što je bilo u nas u prijašnjim vremenima propušteno. Oko Akademije i Akademijinih
izdanja okupljaju se sada brojni znanstvenici koji
obraÿuju razna podruþja. Ogromnom opusu koji je
izdavan nakon 1947. godine uvelike su doprinijeli
akademici ekonomisti þije doprinose znanstvenim
spoznajama ovdje lapidarno iznosimo.
Mijo Mirkoviü (1899. – 1963.; pravi þlan
1947. bio je i knjiåevnik (pisao je pod pseudo-
stjecanja i raspodjele dohotka pomorskom gospodarstvu i drugim istraåivaþkim podruþjima u
kojima su akademici Razreda i urednici i pisci.
Na osnovi njegovih prijedloga ulaze u sastav
Akademije V. %akariü (1950. D. ýaliü (1961. i
V. Stipetiü (1961.. Nakon 1963. godine godine
Mirkoviüeve smrti u radni sastav ulaze -. Sirotkoviü (1966. I. Vinski (1977. I. Perišin (1977. A.
Dragiþeviü (1986. i Z. %aletiü (2004..
Gospodarski problemi -adrana i potreba jadranske gospodarske orijentacije bili su dugo zanemareno podruþje u ekonomskim znanostima.
Nizom koordiniranih pothvata Akademija pod
vodstvom M. Mirkoviüa potiþe interes ekonomike za -adran. Uz osnivanje instituta u Rovinju
Rijeci Zadru Splitu i Dubrovniku koji se bave i
problemima pomorskoga gospodarstva osnovan je
Zavod za pomorsko pravo historiju i ekonomiku
pomorstva u Zagrebu. U svim tim institucijama
stalno se analiziraju teškoüe i zapreke jaþanju jadranske orijentacije pa se razraÿuju prijedlozi za
daljnji rad na tom vaånom segmentu hrvatskoga
gospodarstva. Uz veü spomenute edicije pokrenute
su i nove: *raÿa ]a Somorsku Sovijest DubrovQika AQali JadraQskog iQstituta te þasopis USoredQo Somorsko Sravo i Somorska kuSoSrodaja. Taj
þasopis danas jedini obraÿuje tu izvanredno vaånu
materiju i uåiva velik ugled u svijetu. -aþanju jadranske orijentacije Hrvatske pridonosi i rad dvaju
savjeta koji djeluju u -ugoslavenskoj akademiji i to
Znanstvenog savjeta za pomorstvo i Znanstvenog
savjeta za turizam.
Ekonomisti u radnom sastavu Razreda bili su
usmjereni na probleme politiþke ekonomije i ekonomske teorije (A Dragiþeviü i Z. %aletiü ¿nancija (I. Perišin plana i gospodarskog razvoja (-. Sirotkoviü agrarne ekonomije i ekonomske politike
(V. Stipetiü i demogra¿je (A. :ertheimer-%aletiü.
Vladimir %akariü (1922. – 1981.; pravi þlan
1950. obrazovanjem pravnik politiþar po proIesiji u znanstvenom je radu ponajprije ekonomist.
Izuþavao je teorijska pitanja – Problemi ]emljiãQe
reQte u Srela]Qoj etaSi (1950. analizirao teškoüe
transIormacije tradicionalne poljoprivrede u modernu – O suvremeQim SroFesima u SoljoSrivredi
(1967. i razvoj socijalistiþkog samoupravljanja
– SoFijalistiþki samouSravQi sistem i druãtveQa
reSrodukFija I i II. (1974. EkoQomski i Solitiþki
asSekti soFijalistiþkog samouSravljaQja (1976.
DruãtveQe klase QaFija i soFijali]am (1976. O
Qekim SitaQjima marksi]ma (1977..
Zvonimir %aletiü (red. þlan 2004. radi na politiþkoj ekonomiji teoriji ekonomskog razvoja teoriji
ekonomske misli i makroekonomici. Najvaånija su
mu djela: Uvod u teoriju FijeQa i tråiãta SoljoSrivredQiK Sroi]voda (1964.; Marksistiþka teorija ekoQomskiK kri]a (1965.; EkoQomski SroFes i ekoQomska teorija (1972.; StrukturQe karakteristike diQamika rasta i akumulativQost Srivrede SRH (1977.;
Ra]voj SrivredQo QedovoljQo ra]vijeQiK krajeva SR
Hrvatske (1985.. Preveo je na hrvatski više vaånih
djela iz podruþja ekonomske teorije (20 knjiga.
Dušan ýaliü (1918. – 1993.; dopisni þlan
1961. red. þlan 1965. bavio se ponajprije gospodarskim razvojem Hrvatske i -ugoslavije te
dinamikom kapitalizma kao društvenog sustava.
Glavna su mu objavljena djela: PlaQiraQje QarodQe
Srivrede )NRJ (1950. I]gradQja teãke iQdustrije i
QjeQa uloga u SrivredQom ra]voju )NRJ u ra]doblju ± . (1959. Automati]aFija u teKQiþkom QaSretku i SrivredQom ra]vitku Jugoslavije
(1962. DråavQi kaSitali]am u okviru SrivredQog
kretaQja u svijetu (1964. EkoQomski asSekti ra]voja suvremeQog soFijalistiþkog druãtva (1972.
Sistemski SristuS SrivredQom ra]voju samouSravQog soFijali]ma (1988..
AdolI Dragiþeviü (1924. – 2010.; izv. þlan
1986. red. þlan 1991. prije svega bavi se ekonomskom teorijom posebno na podruþju politiþke ekonomije i suvremenih svjetskih gospodarskih
kretanja. Glavna su mu djela: PotrebaQ rad i viãak
rada (1957. LeksikoQ Solitiþke ekoQomije (1965.
i 1990. Kritika Solitiþke ekoQomije (1984. Vi]ija i ]bilja ± marksi]am i suvremeQost (1986.
SutoQ soFijali]ma: kraj masovQog druãtva (1989.
Politiþka ekoQomija Srijela]Qog druãtva (1991.
Svjetski i]a]ov Hrvatskoj (2005..
Ivo Perišin (1925. – 2008.; izv. þlan 1977.
red. þlan 1990. åivot je posvetio izuþavanju novca
i ¿nancija te njihovoj ulozi u suvremenom gospo-
—
88
foQdovi Jugoslavije i QjeQiK reSublika i SokrajiQa
od do . (1978..
Njihovu aktivnost unutar Akademije najbolje
üe pokazati þinjenice. Unatoþ tome što svoje radove
akademici objavljuju preteånim dijelom u edicijama izvan Akademije oni su ipak iznimno prisutni
u njezinim izdanjima. Tako su i u izdanjima Akademije objavljivali svoje radove svi akademici. Ti
se ekonomski radovi tiskaju ili kao posebne knjige
ili u ekonomskim zbornicima a u najnovije vrijeme
sve þešüe i u edicijama Akademijinih zavoda.
Mnogostranu djelatnost Akademije na podruþju ekonomskih znanosti mogli bismo podijeliti u
više skupina. Na podruþju gospodarske povijesti
radi se najviše i najsustavnije. Uz mnogobrojne
pojedinaþne monogra¿je (koje se objavljuju i u tradicionalnim Akademijinim edicijama kao što su
Rad i StariQe te u mnogobrojnim novopokrenutim
godišnjim zbornicima pojedinih instituta pokreüe
se i nova edicija Graÿa ]a gosSodarsku Sovijest
Hrvatske (21 knjiga. Uz to i u samostalnim su se
edicijama pojedinih zavoda i instituta Akademije
pojavile knjige iz gospodarske povijesti pojedinih
regija ili Hrvatske kao cjeline.
Ekonomisti koji djeluju u Razredu za društvene znanosti uz kontinuirani recenzentski i uredniþki posao za edicije Hrvatske akademije po (nepisanom pravilu objavljuju nemali dio svoje znanstvenoistraåivaþke aktivnosti u izdanjima Akademije.
Velik doprinos istraåivanjima ekonomskih Ienomena dali su i þlanovi suradnici Razreda. Navodimo broj priloga koje su oni dali u Akademijinim
edicijama:
Stjepan %ratko (1998. – 2001. – 2; Gordan
Druåiü (2002. – – 22; Ivan Erceg (1983. – – 14;
Zlatko Herkov (1973. – 1985. – 28; %oåidar -elþiü
(1986. – – 10; Igor .araman (1978. – 1992. – 9;
Dragomir Vojniü (1983. – – 17.
Velik dio ekonomskih radova þlanova Akademije objavljuje se u edicijama Akademijinih zavoda koji najþešüe veüi dio svojih edicija posveüuju
ekonomskim temama. .lasiþan je sluþaj Zavoda za
znanstveni rad HAZU u Varaådinu. On je do 2010.
godine objavio radove na þak 7.811 stranica a od
toga je þak 3.226 stranica ispunjeno ekonomskim
—
89
darstvu. Glavna su mu djela: AQali]a QovþaQiK kretaQja s SosebQim osvrtom Qa Jugoslaviju (1959.
NovaF i SrivredQi ra]voj (1961. NovaF kredit i
baQkarstvo u sistemu samouSravljaQja (1975. GoroSadQa iQÀaFija (1985. Svjetski ¿QaQFijski vrtlog
(1988. )iQaQFijski meKaQi]am i Krvatska ]bilja
(2000. Hrvatska u svjetskom vrtlogu (2006..
-akov Sirotkoviü (1922. – 2002.; dopisni þlan
1966. red. þlan 1975. predsjednik Akademije od
1978. do 1991. bio je makroekonomist koji se bavio ekonomskom teorijom planiranjem i teorijom
gospodarskog razvoja te ekonomskom politikom.
Najvaånija su mu djela: Metode ekoQomske aQali]e
i ekoQomska Solitika (1956. Problemi SrivredQog
SlaQiraQja u Jugoslaviji (1961. 7eorija i Solitika
ekoQomskog ra]voja (1976. EkoQomski ra]voj
Jugoslavije ± od SrosSeriteta do kri]e (1990. Hrvatsko gosSodarstvo ± SrivredQa kretaQja i ekoQomska Solitika (1996. MakroekoQomska struktura Krvatskog gosSodarstva ± ra]vojQe moguüQosti
i ograQiþeQja (2000..
Vladimir Stipetiü (dopisni þlan 1961. red. þlan
1973. agrarni je ekonomist koji se bavi makroekonomikom poviješüu ekonomske misli i povijesnom
demogra¿jom. Najvaånija su mu djela: KretaQje i
teQdeQFije u ra]vitku SoljoSrivredQe Sroi]vodQje
Hrvatske (1959. JugoslaveQsko tråiãte SoljoSrivredQiK Sroi]voda (traåQja SoQuda vaQjska trgoviQa i FijeQe (1964. PoljoSrivreda i SrivredQi
ra]voj (1969. Prijeti li glad" (Svjetska SreKrambeQa kri]a i agrarQa Solitika (1975. Seljaãtvo
Jugoslavije (1979. Povijest Krvatske ekoQomske
misli ( ± PovijesQa demogra¿ja Hrvatske – u
suradnji s Nenadom Vekariüem (2004..
Ivo Vinski (1915. – 1985.; izv. þlan 1977. radio je na poslovima metodologije i izraþuna bruto
domaüeg proizvoda i ¿ksnih Iondova kao determinante gospodarskog razvoja. Glavne su mu knjige:
IQvestiFije Qa Sodruþju Hrvatske i]meÿu dva svjetska rata (1955. NaFioQalQo bogatstvo Jugoslavije
(1957. ProFjeQa QaFioQalQog bogatstva So Sodruþjima Jugoslavije (1959. NaFioQalQo bogatstvo (1964. Uvod u aQali]u QaFioQalQog doKotka
i bogatstva (1967. KretaQje druãtveQog Sroi]voda
svijeta od do godiQe (1978. )iksQi
temama (413%. Sve ostale znanstvene i kulturne
teme ispunile su manje od tri petine prostora edicija
tog zavoda. Sliþno je i s edicijama ostalih zavoda.
Istraåivanja suvremenih gospodarskih prilika
dobila su na poletu osnivanjem Zavoda za ekonomska istraåivanja -ugoslavenske akademije 1979. godine. Danas je to Odsjek za ekonomska istraåivanja
Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti.
Odsjek je svoju djelatnost ostvarivao preko
sljedeüa tri projekta:
Hrvatsko gosSodarstvo ± uvjeti struktura ra]voj (zapoþeo s radom 1998. godine – glavni istraåivaþ akademik -akov Sirotkoviü Pola]iãta Filjevi
i SravFi ekoQomskog ra]voja Hrvatske (od 2002.
godine – glavni istraåivaþ Gordan Druåiü i 7eorijska Sola]iãta i modeli ekoQomskog ra]voja (od
2007. godine – glavni istraåivaþ Gordan Druåiü.
Osnovni cilj istraåivanja na svim onim projektima bio je da se na osnovi kritiþke analize zbivanja u hrvatskome gospodarstvu prikaåu i ocijene
protekla kretanja i uvjeti u kojima su se dogaÿala
te sagledaju moguüi smjerovi promjena. U ocjeni dosadašnjih kretanja u hrvatskome gospodarstvu kao varijable od temeljnog znaþenja uzeti su
proizvodnja i zaposlenost a u ocjeni makroekonomske politike njezinu usmjerenost i doprinos
krajnjim ciljevima kao što su rast proizvodnje i
zaposlenosti a ne teþaj valute stabilnost cijena
ili stopa inÀacije.
Rezultate istraåivanja zaposlenika i suradnika
na projektima Odsjeka objavljena su u 21 knjizi
(sedam u Radovima Odsjeka ]a ekoQomska istraåivaQja na više od 3.000 stranica 40 priloga u
zbornicima radova na više od 700 stranica i 21
þlanku u znanstvenim þasopisima na više od 250
stranica. .njiga þlana suradnika G. Druåiüa CroatiaQ EFoQomiF DeveloSmeQt aQd tKe EU ± PoteQtial aQd PersSeFtives (2009. 359 str. na neki
naþin sintetizira rezultate istraåivanja svih ovih
projekata.
Odsjek je u suradnji sa Znanstvenim vijeüem za
ekonomska istraåivanja i hrvatsko gospodarstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizirao pet
znanstvenih skupova posveüenih strategiji razvoja:
DugoroþQa strategija gosSodarskog ra]voja
Hrvatske (1999.; tiskan je zbornik radova i posebna knjiga V. Veselice i D. Vojniüa Misli i Sogledi
o ra]voju Hrvatske. Uvjeti i i]gledi ekoQomskog
ra]voja Hrvatske Soþetkom stoljeüa (2000.;
reIerati su tiskani u zborniku radova. Hrvatska gosSodarska kri]a i SravFi ]aokreta i] reFesije u ekoQomski ra]voj (2001.; reIerati su tiskani u zborniku
radova. Pola]iãta ]a strategiju ekoQomskog ra]voja
Hrvatske (2002.; reIerati tiskani u zborniku radova. PristuS strategiji ekoQomskog ra]voja Hrvatske
(2003.; reIerati su tiskani u zborniku radova.
Osnovni cilj ovih skupova bio je doprinos
objektivnom sagledavanju stanja hrvatskoga gospodarstva identi¿ciranju uzroka poremeüaja utvrÿivanja razvojnih moguünosti i nuånim promjenama u smjerovima kretanja u gospodarskom sustavu
i ekonomskoj politici.
Posebno je zanimljiv dokument Kri]Qo staQje
Krvatskoga gosSodarstva i SravFi ]aokreta ekoQomske Solitike i] SroreFesijske u ra]vojQu koje
je Znanstveno vijeüe za ekonomska istraåivanja i
hrvatsko gospodarstvo usvojilo u travnju 2001. i
potom objavilo.
U realizaciji navedenih pet znanstvenih skupova sudjelovala su osim þlanova Akademije –
akademika Zvonimira %aletiüa (predsjednik Znanstvenog vijeüa 2009. AdolIa Dragiþeviüa (potpredsjednik Znanstvenog vijeüa 2001. – 2008.
%oåidara Lišþiüa Andre Mohoroviþiüa Ive Perišina (predsjednik Znanstvenog vijeüa 2003. – 2008.
-akova Sirotkoviüa (predsjednik Znanstvenog
vijeüa 1998. – 2002. Vladimira Stipetiüa %oåe
Udoviþiüa; akademkinje Alice :ertheimer-%aletiü;
þlanova suradnika Stjepana %ratka Gordana Druåiüa (tajnik Znanstvenog vijeüa od 1998. %oåidara
-elþiüa i Dragomira Vojniüa – još 23 znanstvenika
sa sveuþilišta u Zagrebu Osijeka Splitu i Rijeci s
Ekonomskog instituta u Zagrebu i Instituta za javne
¿nancije te petoro iz ostalih institucija.
U 2005. godini Vijeüe je odråalo okrugli stol na
temu U]roFi ]aostajaQja i moguüQosti ra]voja Krvatskoga gosSodarstva i druãtva Qa Soþetku stoljeüa 2008. okrugli stol na temu Hrvatska trilema
i dvojQi de¿Fit (uvodno izlaganje Stjepan Zduniü
—
90
Šire gledište podrazumijeva da su parcijalna demograIsko-statistiþka istraåivanja hrvatskih krajeva
tj. istraåivanja pojedinih sastavnica razvoja stanovništva ili njegovih pojedinih struktura sadråana
u radovima þlanova naše Akademije ponajprije iz
podruþja gospodarskih i povijesnih znanosti. Uåe
gledište za razliku od šireg podrazumijeva cjelovitost demograIskog istraåivanja razvoja stanovništva u svim njegovim dinamiþkim i strukturnim
aspektima uzimajuüi u obzir njegove odrednice i
posljedice.
DemograIsko-statistiþkim istraåivanjima bavili su se u Akademiji znanstvenici raznih struka prije svih pravnici statistiþari povjesniþari geogra¿.
Njihovi se radovi u Akademijinim edicijama pojavljuju veü u posljednja dva desetljeüa 19. stoljeüa. U
tom kontekstu valja spomenuti one þlanove Akademije koji su tada u svojim radovima primarno s
gledišta demograIske statistike analizirali pojedine
aspekte demograIskih promjena napose one povezane uz pojedine segmente statistike prirodnog
kretanja stanovništva Hrvatske i promjene njegovih
struktura demograIskih i ekonomsko-socijalnih.
Oni su bili utemeljitelji tadašnje zagrebaþke demograIsko-statistiþke škole.
Meÿu þlanovima Akademije (pravim þlanovima zasluånima za razvoj demograIsko-statistiþkih
istraåivanja u okviru Akademije u razdoblju 1880.
– 1920. godine valja na prvome mjestu spomenuti Petra Matkoviüa (1830. – 1898. koji je prema
obrazovanju bio geograI ali se posebno bavio statistikom gospodarstva. %io je osnivaþ Hrvatskog
statistiþkog ureda i okupio je u Akademiji struþnjake radi prikupljanja statistiþkih podataka potrebnih
prije svega za prouþavanje gospodarske povijesti
Hrvatske. Meÿu njima bila su tri þlana Akademije
koja moåemo smatrati osnivaþima zagrebaþke demograIsko-statistiþke škole. To su )ran Vrbaniü
Milovan Zoriþiü st. i Milan .resser.
)ran Vrbaniü (1847. – 1909. proIesor statistike na zagrebaþkom Pravnom Iakultetu bio je
prema obrazovanju pravnik a po svojoj preteånoj
znanstvenoj djelatnosti povijesni demograI. Meÿu
njegovim brojnim radovima istiþu se sljedeüi demograIski radovi: Demografske Srilike JuåQiK
—
DEMOGRA)I-A
DemograIska istraåivanja i mjesto demogra¿je u društvenim znanostima u okviru Akademije
moåemo razmatrati sa šireg i uåeg aspekta. .ronološki gledano šire je gledište prethodilo uåem.
—
91
2009. predavanje akademika Zvonimira %aletiüa na
temu EkoQomska kri]a i aQtikri]Qa Solitika.
Odsjek je u suradnji sa Sekcijom za javne ¿nancije Znanstvenog vijeüa za ekonomska istraåivanja i hrvatsko gospodarstvo organizirao sljedeüe
skupove:
7eQdeQFije u ra]voju ¿QaQFijske aktivQosti
dråave (2000. u povodu 100. obljetnice tiskanja
knjige Stjepana Posiloviüa )iQaQFijalQa ]QaQost;
reIerati su tiskani u zborniku radova. PromjeQe u
sustavu javQiK SriKoda (2003.; tiskan je zbornik
radova skupa. Hrvatska Sred vratima EU ± ¿skalQi
asSekt (2005.; reIerati su tiskani u zborniku radova. Odråan je i okrugli stol pod radnim naslovom
Pore]Qi sustavi i Sore]Qa Solitika So mjeri Hrvatske (2007..
Osnovni cilj navedenih skupova bila je rasprava o aktualnim i akutnim problemima Iunkcioniranja poreznog sustava i mjera porezne politike. U
realizaciji su skupova – uz þlanove Akademije akademika -akova Sirotkoviüa i Vladimira Stipetiüa
te þlanove suradnike Gordana Druåiüa i %oåidara
-elþiüa (proþelnik Sekcije 2000. – – sudjelovala
još 23 znanstvenika sa Sveuþilišta u Zagrebu Osijeka Puli Splitu i Rijeci Ekonomskog instituta u
Zagrebu i Instituta za javne ¿nancije pet iz Ministarstva ¿nancija te 12 iz ostalih institucija.
Voditelj Odsjeka od njegova osnutka do
31. listopada 2002. godine bio je akademik -akov
Sirotkoviü a od 2003. godine Gordan Druåiü þlan
suradnik Akademije. Na ostvarivanju znanstvenoistraåivaþkih i tekuüih poslova u razdoblju od 1999.
do 2008. godine radilo je dvoje djelatnika Odsjeka:
znanstveni savjetnik i administrator. Od 2008. godine u radu Odsjeka sudjeluje i znanstveni novak.
SlaveQa i JedQo stoljeüe u ra]voju åiteljstva u Hrvatskoj i SlavoQiji. Oba su rada iznimno vaåna za
upoznavanje demograIskih prilika u Hrvatskoj toga
doba i u njenu širem okruåju a posljednji je osobito vaåan s aspekta kritiþke ocjene razvoja popisne
statistike metodologije popisa te analize promjena
u ukupnom broju stanovnika i u prirodnom kretanju
stanovništva u Hrvatskoj.
DemograIsko-statistiþka razmatranja pojedinih
obiljeåja stanovništva odnosno pojedinih struktura sadråana su zatim u nekim radovima Milovana
Zoriþiüa st. i Milana .ressera. Milovan Zoriþiü st.
(1850. – 1912. bio je upravitelj Hrvatskog statistiþkog ureda a objavio je dva izvrsna rada o bitnim gospodarskim i obrazovnim obiljeåjima našeg
stanovništva koji predstavljaju vrijedan doprinos
demograIsko-statistiþkoj razradi ekonomsko-socijalne strukture stanovništva. Prvi je rad äiteljstvo
Krvatske i SlavoQije So ]vaQju i ]aQimaQju a drugi
nosi naslov O SismeQosti åiteljstva u kraljeviQi Hrvatskoj i SlavoQiji. Milan .resser (1876. – 1924.
prema zanimanju statistiþar napisao je opseånu
studiju Gustoüa åiteljstva kraljeviQe Hrvatske i
SlavoQije. Tu izmeÿu ostaloga razmatra kretanje
ukupnog broja stanovnika po popisima od 1880.
do 1910. godine sastavnice prirodnog prirasta
(natalitet mortalitet po opüinama neke aspekte
migracije zatim gospodarske prilike u Hrvatskoj
itd. Za razliku od ranije navedenih autora .resser
u ovom radu nastoji sagledati demograIske prilike
u usporedbi s gospodarskim kretanjima geograIskim i nekim drugim za demograIska razmatranja
relevantnim obiljeåjima.
Djelatnost þlanova Akademije nakon toga rada
(1917. godine pa sve do sredine šezdesetih godina
prošlog stoljeüa praktiþki izostaje uz napomenu da
se parcijalna demograIska razmatranja u tom razdoblju pojavljuju samo usputno kao dio širih studija iz zdravstvene geograIske i povijesne tematike.
U šezdesetim godinama parcijalna demograIska
razmatranja pojavljuju se prije svega u okviru radova iz podruþja ekonomskih znanosti: ekonomike
Hrvatske ekonomike poljoprivrede ekonomske
povijesti Hrvatske. Rad na SovijesQoj demogra¿ji ponovno u Akademiji inicira Vladimir Stipetiü.
Oko Odbora za demograIsku povijest osnovanog
1973. godine okuplja se grupa od desetak istraåivaþa (þlanova Akademije ili struþnjaka izvan Akademije koja je dotad u edicijama Akademije objavila
petnaestak knjiga i brojne manje studije i priloge o
povijesti stanovništva na podruþju Hrvatske. .orenþiüeva knjiga Naselja i staQovQiãtvo SoFijalistiþke ReSublike Hrvatske ( ± objavljena
1979. godine u Akademijinoj ediciji Djela jedan
je od temeljnih priruþnika koji je omoguüio zamah
brojnim demograIskim mikrostudijama. Objavljeni
su i neki rani popisi stanovništva dosad nepoznati kao primjerice Zadra i njegova podruþja (1608.
godine Roman -eliü Slavonije (iz 1698. godine
Ive Maåuran. Nastao je zatim veüi broj monograIskih djela o stanovništvu pojedinih gradova i regija
izdanih u raznim Akademijinim edicijama (Stjepan
.rivošiü o stanovništvu Zagreba Ante Gabriþeviü
o stanovništvu Varaådina itd.
Na istraåivanju demograIskog razvoja i demograIske povijesti u Hrvatskoj i na monograIskoj uåoj
ili široj obradi pojedinih regionalnih i naseljskih
demograIskih tema radili su od þlanova Akademije
osobito Alica :ertheimer-%aletiü i Vladimir Stipetiü te þlan suradnik Nenad Vekariü.
Alica :ertheimer-%aletiü (þlan sur. 1986.;
red. þlan 1992. proIesor je demogra¿je i proþelnik
.atedre za demogra¿ju na Ekonomskom Iakultetu
Sveuþilišta u Zagrebu po obrazovanju ekonomist
a po znanstvenoj djelatnosti demograI. Posebno
podruþje njezina istraåivanja jest demograIski razvitak Hrvatske. Do 1992. objavljivala je preteåno u znanstvenim publikacijama izvan Akademije.
Nakon 1992. u Akademijinim izdanjima objavila je
mnoge radove napose iz podruþja opüe demogra¿je
(osobito teorije demograIske tranzicije i demogra¿je Hrvatske i njezinih regija (posebno Slavonije i
%aranje. %ila je tajnik Razreda za društvene znanosti (1994. – 2000. þlan Predsjedništva Akademije i potpredsjednica Akademije (2004. – 2010.
U Akademijinim izdanjima objavila je dvije knjige
11 studija i þlanaka u Radu HAZU i 20 radova u
ostalim Akademijinim edicijama. Najvaånije su joj
knjige: StaQovQiãtvo SR Hrvatske ± Studije (1971.
EkoQomska aktivQost staQovQiãtva ± demografski as-
—
92
Sekti (1978. Demogra¿ja ± staQovQiãtvo i ekoQomski
ra]vitak (prvo izdanje 1973. drugo izdanje 1982.
ZQaQstveQe osQove SoSulaFijske Solitike u Hrvatskoj
(1988. StaQovQiãtvo Vukovara i vukovarskog kraja
(1993. prevedena na engleski jezik 1998.; StaQovQiãtvo i ra]voj (1999..
U razdoblju 1990. – 2010. godine djelatnost
Razreda za društvene znanosti u podruþju demogra¿je i povijesne demogra¿je znatno se pojaþala.
Pod vodstvom Alice :ertheimer-%aletiü Razred je
organizirao dva znanstvena skupa. Godine 1995.
odråan je znanstveni skup Demografska kretaQja
u Hrvatskoj u drugoj SoloviQi ;; stoljeüa (ra]voj
staQje SersSektive. ReIerati s tog skupa tiskani su
u posebnoj ediciji. Godine 2006. Razred je zajedno
s Akademijom medicinskih znanosti Hrvatske organizirao znanstveni skup Demografska kretaQja
u Hrvatskoj ± staQje i SersSektive (druãtveQo-ekoQomski i ]dravstveQi asSekti. Saåeci reIerata s tog
skupa tiskani su u posebnoj ediciji.
U okviru Akademijina Zavoda za povijesne
znanosti u Dubrovniku u novopokrenutom nizu
Prilo]i demografskoj Sovijesti DubrovQika i okoliFe tiskano je 20 povijesnodemograIskih monogra¿ja u kojima je obraÿen povijesni razvoj stanovništva i demograIski procesi na pojedinim podruþjima
(Dubrovnik poluotok Pelješac Slansko primorje
.onavle Lastovo. U 2004. godini publicirana je
izvrsna knjiga – sinteza PovijesQa demogra¿ja
Hrvatske (Vladimir Stipetiü i Nenad Vekariü u
kojoj je rezimiran razvoj te znanstvene discipline u Hrvatskoj od njezinih poþetaka do današnjih
dana. U suradnji Akademijina dubrovaþkog Zavoda
i Sveuþilišta u Dubrovniku kao rezultat prve generacije doktorskog studija Povijest staQovQiãtva
objavljena je 2009. knjiga Poþetak demografske
traQ]iFije u Hrvatskoj (ur. Nenad Vekariü i %oåena
Vranješ-Šoljan.
Osim u edicijama Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku (AQali i DubrovQik AQQals veüi
broj manjih demograIskih i povijesnodemograIskih
studija objavljen je i u drugim edicijama Akademije u Radu StariQama Graÿi ]a gosSodarsku
Sovijest Hrvatske Radovima Zavoda ]a SovijesQe
]QaQosti HAZU u Zadru ZborQiku Odsjeka ]a So-
vijesQe ]QaQosti Zavoda ]a SovijesQe i druãtveQe
]QaQosti HAZU u Zagrebu Problemima sjeverQoga
JadraQa Zavoda za povijesne i društvene znanosti
u Rijeci AQalima Zavoda ]a ]QaQstveQi rad HAZU
u Osijeku i u drugim Akademijinim edicijama.
Meÿu strukama zastupljenima u Razredu za
društvene znanosti nalazi se i etnologija. Rad na
etnologiji odvija se u okviru radne jedinice Odsjeka
za etnologiju Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Zagrebu. Odsjek do 1993. Etnološki zavod
osnovan je 1963. na inicijativu Odbora za narodni
åivot i obiþaje. Odbor za narodni åivot i obiþaje najstariji je radni odbor u sastavu Akademije. Osnovan
je u prosincu 1888. godine na poticaj predsjednika
Akademije )ranje Raþkoga pod nazivom Odbor za
sabiranje spomenika tradicionalne literature. Od
1928. do 1953. zvao se Odbor za Iolklor a 1953.
je dobio svoj današnji naziv. Prvi predsjednik Odbora bio je )ranjo Raþki a poslije njegove smrti
tu su duånost obnašali Tadija Smiþiklas Dragutin
%oraniü %ranimir Gušiü i Vinko äganec.
Odbor za narodni åivot i obiþaje bio je potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stoljeüa jednim od
središta hrvatske etnologije. Na njegov je poticaj
1963. utemeljen Etnološki zavod koji je 1993.
preimenovan u Odsjek za etnologiju. U više od tri
desetljeüa postojanja u Zavodu kasnije Odsjeku
vodila su se etnološka i antropogeograIska istraåivanja. Izuþavala se etnološko-kulturna baština
pojedinih hrvatskih regija. Osim toga izuþavali su
se narodni obiþaji te etnosocijalne promjene u naþinu åivota u našim selima. Prouþavali su se obiþaji
dinarskih stoþara posebno stoþarske migracije na
Velebitu Dinari i ostalim planinama. Uz to istraåivala su se hrvatska naselja te kretanja i podrijetlo
stanovništva Hrvatske. U Etnološkom zavodu od
1980. do 1992. radilo se na projektu NarodQi åivot
i tradiFijska kultura Hrvata kojemu je voditeljem
bio akademik Andre Mohoroviþiü.
—
93
—
ETNOLOGI-A
U sastavu Odsjeka za etnologiju nalazi se rukopisni arhiv Odbora za narodni åivot i obiþaje koji
se sastoji od pet zbirki: Zbirke MatiFe Krvatske
Stare ]birke Nove ]birke Zbirke koresSoQdeQFije
i Zbirke fotogra¿ja.
Zbirka MatiFe Hrvatske najstarija je zbirka u
Odsjeku. MatiFa Krvatska 1951. je predala na þuvanje Akademiji cjelokupnu zbirku rukopisa narodnih pjesama i druge graÿe koja se smatra jednom
od najvaånijih i najbogatijih na podruþju srednje
i jugoistoþne Europe. Starija graÿa iz sredine 19.
stoljeüa veüinom potjeþe iz sjeverne Hrvatske a
ona najobilnija iz posljednje þetvrti 19. stoljeüa
uglavnom potjeþe iz Dalmacije %osne i Hercegovine te gorske Hrvatske.
Stara ]birka sadråi etnološku i Iolkloristiþku
graÿu nastalu od 1890-ih do 1940-ih koja je tek jednim dijelom objavljena u starijim godištima Akademijina ZborQika ]a QarodQi åivot i obiþaje. Suvremeni su etnolozi naglasili njezinu teorijsko-metodološku
vrijednost a danas je osobito zanimljiva i istraåivaþima povijesti kulture mentaliteta i mikrohistorije.
Nova zbirka sadråava graÿu prikupljenu od
1945. do danas. Njezini rukopisi ponajprije sadråe
etnološku graÿu ali ima i dosta Iolkloristiþke i etnomuzikološke graÿe te nekoliko radova iz podruþja antropogeogra¿je povijesti i drugih društvenih
disciplina što je odraz multidisciplinarne koncepcije Odbora za narodni åivot i obiþaje i Etnološkog
zavoda u drugoj polovici 20. stoljeüa.
.ao rezultat rada Odbora za narodni åivot i
obiþaje objavljeno je ukupno 55 knjiga ZborQika
]a QarodQi åivot i obiþaje u kojima su tiskani brojni
prilozi iz etnološke i srodne problematike Hrvatske i susjednih zemalja. Najnoviji svezak ZborQika ]a QarodQi åivot i obiþaje knjiga 55 objavljen
je 2010. godine. U njemu su publicirani rezultati
rada na projektu EtQoloãka i folkloristiþka graÿa
HAZU: ]aãtitaobrada i kritiþko objavljivaQje pa
knjiga 55 donosi potpune inIormacije o arhivski
dokumentiranom gradivu Odsjeka i o svim izdanjima ZborQika ]a QarodQi åivot i obiþaje od 1896.
do 2010. godine. Svi se ti podaci sada nalaze uz
ostala izdanja Akademije i u digitalnom obliku u
jedinstvenom Akademijinu digitalnom repozitoriju.
U Odsjeku za etnologiju djeluju jedna struþna suradnica troje asistenata i koordinatorica na
suradnom projektu akademije i Instituta za etnologiju i Iolkloristiku EtQoloãka i folkloristiþka graÿa
HAZU: ]aãtitaobrada i kritiþko objavljivaQje
—
94
—
RAZRED ZA MATEMATIý.E
)IZIý.E I .EMI-S.E ZNANOSTI
—
95
150 HAZU — Razred za matematiþke ¿ziþke i kemijske znanosti
Godine 1947. podijeljen je Matematiþko-SrirodoslovQi ra]red u Odjel ]a matematiþke ¿]iþke
i teKQiþke Qauke (kasnije Razred za matematiþke
¿ziþke kemijske i tehniþke znanosti i Odjel ]a
SrirodQe i mediFiQske ]QaQosti
U novoosnovanom Odjelu ]a matematiþke
¿]iþke i teKQiþke ]QaQosti bili su 1955. pravi þlanovi -erko Alaþeviü (1876. – 1963.; 1950. -osip
Goldberg (1885. – 1960.; dop. þlan 1940. pravi
þlan 1951. Miroslav .aršulin (1904. – 1984.; dop.
þlan 1948. pravi þlan 1952. -osip Lonþar (1891.
– 1973.; dop. þlan 1937. pravi þlan 1947. i äeljko
Markoviü (1889. – 1974.; dop. þlan 1928. pravi
þlan 1931. te dopisni þlanovi u radnom sastavu:
Danilo %lanuša (1903. – 1987.;1952. Hrvoje Ivekoviü (1901. – 1991.; 1950. Ĉuro .urepa (1907.
– 1993.; 1952. Rajko .uševiü (1894. – 1966.;
1948. Milivoj Petrik (1884. – 1979.; 1953. i Radovan Verniü (1914. – 1958.; 1951..
Godine 1975. redoviti þlanovi bili su: .rešimir
%alenoviü (1914. – 2003.; izv. þlan 1958. red. þlan
1975. Danilo %lanuša (1903. – 1987.; izv. þlan
1952. red. þlan 1958. Drago Grdeniü (dop. þlan
1959. red. þlan 1973. Hrvoje Ivekoviü (1901. –
1991.; izv. þlan 1950. red. þlan 1959. Miroslav
.aršulin (1904. – 1984.; izv. þlan 1948. red. þlan
1952. Vilko (Vilim Niþe (1902. – 1987.; izv.
þlan 1960. red. þlan 1973. Mladen Paiü (1905. –
1997.; dop. þlan u radnom sastavu 1950. – 1954.
red. þlan 1961. Milivoj Petrik (1884. – 1979.; izv.
þlan 1953. red. þlan 1968. Hrvoje Poåar (1916. –
1991.; izv. þlan 1965. red. þlan 1975. Ivan Supek
(1915. – 2007.; dop. þlan u radnom sastavu 1948.
– 1954. red. þlan 1961. te izvanredni þlanovi:
Gaja Alaga (1924. – 1988.; 1968. Stanko %ilinski (1909. – 1998.; 1963. Tomo %osanac (1918.
– 2003.; 1960. Vladimir Devidp (1925. – 2010.;
1973. .senoIont Ilakovac (1975. Zlatko -ankoviü (1916. – 1987.; 1960. Maksimilijan .onrad
(1924. – 1980.; 1975. Sibe Mardešiü (1975. Vladimir Matkoviü (1915. – 2005.; 1966. Tomislav
Pinter (1899. – 1980.; 1963. i Mihovil Proštenik
(1916. – 1994.; 1963..
.rajem 1990. redoviti þlanovi Razreda za
matematiþke ¿ziþke kemijske i tehniþke znanosti
Nakon obnove Akademije (1947. iz Matematiþko-SrirodoslovQog ra]reda izdvajaju se dva
razreda: Ra]red ]a matematiþke ¿]iþke i teKQiþke
]QaQosti i Ra]red ]a SrirodQe i mediFiQske ]QaQosti Ra]red ]a matematiþke ¿]iþke i teKQiþke
]QaQosti godine 1985. mijenja naziv u Ra]red ]a
matematiþke ¿]iþke kemijske i teKQiþke ]QaQosti
a nakon odvajanja tehniþkih znanosti u zaseban
Ra]red ]a teKQiþke ]QaQosti (1997. mijenja naziv u Ra]red ]a matematiþke ¿]iþke i kemijske
]QaQosti
Nakon osnutka povijesnog Matematiþko-SrirodoslovQog ra]reda pravi þlanovi Akademije
od godine 1866. bili su: -anez %leiZeiss (1808.
– 1881. -osip .alasancije Schlosser .lekovski
(1808. – 1882. %ogoslav Šulek (1816. – 1895.
-osip Torbar (1824. – 1900. i äivko Vukasoviü
(1829. – 1874.. %roj pravih (redovitih þlanova
Akademije postupno se poveüavao pa su 25 godina
nakon osnutka Akademije pravi þlanovi (navodi
se i godina izbora uz %ogoslava Šuleka i -osipa
Torbara bili Ljudevit Vukotinoviü (1813. – 1893.;
1867. Spiro %rusina (1845. – 1908.; 1874. i Ĉuro
Pilar (1846. – 1893.; 1875. osnivaþi Hrvatskog
prirodoslovnog društva zatim .arel (.arlo Dragutin Zahradnik (1846. – 1916.; 1879. Vinko
DvoĜik (1848. – 1922.; 1887. i Gustav -aneþek
(1854. – 1928.; 1887..
.rajem 1918. pravi su þlanovi bili: Vinko
DvoĜak Gustav -aneþek Mijo .išpatiü (1851. –
1926.; 1893. Andrija Mohoroviþiü (1857. – 1936.;
1898. Vladimir Variüak (1865. – 1942.; 1904.
Dragutin Gorjanoviü-.ramberger (1856. – 1936.;
1909. -uraj Majcen (1875. – 1924.; 1909. i Artur
Gavazzi (1861. – 1944.; 1917..
Godine 1940. bili su pravi þlanovi: Vladimir
Variüak Artur Gavazzi Stanko Hondl (1873. –
1971.; 1923. Vale Vouk (1886. – 1962.; 1924.
)ran Tuüan (1878. – 1954.; 1930. äeljko Markoviü (1889. – 1974.; 1931. Stjepan Škreb (1879.
– 1952.; 1935. Marijan Salopek (1883. – 1967.;
1935. Ante Šercer (1896. – 1968.; 1937. i .runoslav %abiü (1875. – 1953.; 1940..
U to doba dopisni þlanovi nisu bili u radnom sastavu Akademije i zato se ne navode.
—
96
za redovite þlanove: Leo .lasinc (2004. Stanko
Popoviü (2004. Nikola .alla\ (2008. i Goran Pichler (2010.. U tom su razdoblju za þlanove suradnike izabrani: Vitomir Šunjiü (2002. Mladen äiniü
(2004. Mirko Primc (2006. Silvia Tomiü (2008.
Marina Cindriü (2010. i Svetozar Musiü (2010..
Veüi dio radova s podruþja Razreda za matematiþke ¿ziþke kemijske i tehniþke znanosti u
poþetku se objavljivao u Radu Akademije Tada
su svi radovi objavljivani u zajedniþkim svescima
bez obzira na struku. Ta se praksa odråala do 1881.
Nakon 60. sveska objavljuju se posebni svesci po
razredima. Tako su objavljena 83 sveska Rada tadašnjeg Matematiþko-SrirodoslovQog ra]reda s oko
270 radova iz znanstvenih podruþja tog razreda. Od
osnutka Razreda za matematiþke ¿ziþke i tehniþke
znanosti do 1981. objavljeno je 17 svezaka Rada s
prilozima iz podruþja matematike ¿zike kemije i
tehnike. Od 1982. objavljuju se posebni svesci za
svaku od spomenutih struka. Objavljuju se i serije:
GodiãQjak JugoslaveQskog FeQtra ]a kristalogra¿ju
i serije 7ravaux d¶ICSOBA (Internacionalni komitet
za studij boksita glinice i aluminija. Objavljena
su SabraQa djela MariQa Getaldiüa
Veü dulji niz godina najveüi broj radova iz matematike ¿zike i kemije þlanovi Razreda objavljuju u svjetskim þasopisima i domaüim þasopisima
pojedinih struka.
Tajnici Razreda Akademije uz ostalo koordinirali su djelatnosti unutar Razreda. Naziv Razreda
mijenjao se tijekom vremena. Od 1947. do 1972.
Razred se zvao Odjel za matematiþke ¿ziþke i
tehniþke nauke 1972. ime mu je promijenjeno u
Razred za matematiþke ¿ziþke i tehniþke znanosti
1985. u Razred za matematiþke ¿ziþke kemijske
i tehniþke znanosti a 1994. u Razred za matematiþke ¿ziþke i kemijske znanosti. Tajnici Razreda
bili su: äeljko Markoviü (1947. – 1967. Hrvoje
Ivekoviü (1967. – 1972. Danilo %lanuša (1972.
– 1978. Vilim Niþe (1978. – 1985. Zlatko -ankoviü (1985. – 1988. Vladimir Matkoviü (1988.
– 1991. Vinko Škariü (1991. – 1992. Vojislav
%ego zamjenik (1992. – 1994. Smiljko Ašperger
(1994. – 2000. Sibe Mardešiü (2001. – 2004. i
.senoIont Ilakovac (2004. – 2010..
—
97
bili su: .rešimir %alenoviü (1914. – 2003.; 1975.
Stanko %ilinski (1909. – 1998.; 1986. Vladimir
Devidp (1925. – 2010.; 1990. Drago Grdeniü
(1973. Sibe Mardešiü (1988. Mladen Paiü (1905.
– 1995.; 1961. Hrvoje Poåar (1916. – 1991.;
1975. Mihovil Proštenik (1916. – 1994.; 1986.
i Ivan Supek (1915. – 2007.; 1961. a izvanredni þlanovi: Smiljko Ašperger (þl. suradnik 1975.
izv. þlan 1980. Slaven %arišiü (1990. Vojislav
%ego (1923. – 1999.; þl. suradnik 1975. 1986.
Tomo %osanac (1918. – 2003.; 1960. Dragutin
)leš (1921. – 2005.; 1981. .senoIont Ilakovac
(1975. %oris .amenar (þl. suradnik 1975. izv.
þlan 1988. Vladimir Matkoviü (1915. – 2005.;
1966. Riko Rosman (1927. – 2008.; þl. suradnik
1988. 1990. Vinko Škariü ( 1923. – 2006; þl. suradnik 1977. 1986. Ivo Šlaus (1977. Dubravko
Tadiü (1934. – 2003.; þl. suradnik 1975. 1981. i
Leo .lasinc (1990..
ýlanovi suradnici biraju se od 1975. .rajem
1990. þlanovi suradnici bili su (u zagradi je godina prvog izbora: )ranjo %raum (1977. äarko
Dadiü (1977. %ranimir Gašpert (1988. Vladimir
.napp (1990. %oran Leontiü (1975. Vladimir
Paar (1988. Pavle Papiü (1977. Elsa Reiner
(1977. Zlatko Smrkiü (1975. %ranko Souþek
(1977. Olga Šarc-Lahodn\ (1975. Vladimir Volenec (1980. Zlatko :inkler (1917. – 1996.; þl.
suradnik 1977. dopisni þl. 1986. red. þlan 1992.
i Radenko :olI (1975..
Od 1990. do 2000. izabrani su za redovite
þlanove: Smiljko Ašperger (1991. Slaven %arišiü (1991. äarko Dadiü (1992. .senoIont Ilakovac (1991. %oris .amenar (1991. Vladimir
Paar (1992. Riko Rosman (1927. – 2008.; 1991.
Vinko Škariü (1923. – 2006.; 1991. Ivo Šlaus
(1991. Dubravko Tadiü (1934. – 2003.; 1991.
Nenad Trinajstiü (1992. Dionis Emerik Sunko
(1912. – 2010.; dop. 1992. redoviti þlan 1997.
-osip Peþariü (þlan sur. 1992. redoviti 2000. Marko Tadiü (2000.. U tom su razdoblju za þlanove
suradnike izabrani: Ibrahim Aganoviü (1992. i
Stanko Popoviü (1992..
U razdoblju 2000. – 2010. izabrani su u Razredu za matematiþke ¿ziþke i kemijske znanosti
bu studirao je u Zagrebu Pragu i G|ttingenu a
specijalizirao u Parizu. %io je þlan Meÿunarodne
akademije za povijest znanosti u Parizu. U svom
se znanstvenom radu bavio matematiþkom analizom nebeskom mehanikom povijesti starogrþke
matematike i prouþavanjem åivota i djela Ruÿera
%oškoviüa. Posebno se bavio primjenom integralnih jednadåbi u teoriji linearnih diIerencijalnih
jednadåbi te je pokazao da poznata Mathieuova
diIerencijalna jednadåba ne dopušta dva linearno
nezavisna periodiþka rješenja. Njegova istraåivanja
matematike u Platona i Aristotela bacila su novo
svjetlo na taj dio starogrþke matematike. Markoviüevo kapitalno djelo o Ruÿeru %oškoviüu sinteza
je dugogodišnjih istraåivanja %oškoviüeva rada i
åivota. Iskazano mu je više visokih priznanja za
njegovu stvaralaþku nastavnu i javnu djelatnost.
Meÿu ostalim dobitnik je Nagrade vlade )NRzasluånim radnicima na podruþju nauke i kulture
za udåbenik Uvod u viãu aQali]u Ordena rada I
reda i Nagrade za åivotno djelo.
Vilko Niþe proIesor na Tehniþkom Iakultetu
u Zagrebu bavio se gotovo iskljuþivo projektivnom geometrijom koju je obraÿivao sintetiþkom
metodom. Objavio je velik broj radova od kojih je
posebno zapaåen rad u kojemu je de¿nirao i prouþio kompleks najkraüih dirnih puteva meÿu plohama pramena kvadrika. Taj je kompleks poznat u
literaturi kao Niþeov komSleks. Za svoj rad primio
je mnoga priznanja. Tako posebno: Orden rada sa
crvenom zastavom Nagradu Ruÿer Boãkoviü Nagradu grada Zagreba i Nagradu za åivotno djelo.
Danilo %lanuša proIesor na Tehniþkom Iakultetu u Zagrebu bio je dopisni þlan Srpske i Austrijske akademije. Njegov znanstveni rad u matematici odnosi se ponajprije na specijalne Iunkcije
(%esselove Iunkcije i diIerencijalnu geometriju
a u ¿zici na teoriju relativnosti i Ienomenološku
termodinamiku. Najveüu i najvaåniju skupinu
%lanušinih radova predstavljaju njegovi radovi o
izometriþnom smještanju mnogostrukosti konstantne zakrivljenosti u druge takve mnogostrukosti.
Poseban je odjek imao njegov rezultat da je moguüe izometriþno smjestiti hiperboliþnu ravninu
odnosno hiperboliþni Q-dimenzionalni prostor u
—
MATEMATI.A
ýlanovi Akademije bili su ovi matematiþari: .arlo (.arel Zahradntk þeški matematiþar
bio je prvi proIesor matematike na obnovljenom
Sveuþilištu u Zagrebu. Došao je 1876. iz Praga u
Zagreb na poziv Sveuþilišta organizirati .atedru
za matematiku. Do svog odlaska u %rno 1899. za
rektora novootvorene Tehniþke visoke škole objavio je velik broj radova u kojima se prvenstveno
bavio algebarskim krivuljama u ravnini osobito
krivuljama treüeg stupnja (ZaKradQtkova Fisoida.
Na .atedri za matematiku Sveuþilišta u Zagrebu Zahradnika je naslijedio Vladimir Variüak.
%io je takoÿer þlan Srpske i ýeške akademije.
%avio se algebarskim krivuljama i kompleksnim
Iunkcijama neeuklidskom geometrijom teorijom
relativnosti i izuþavanjem åivota i djela Ruÿera
%oškoviüa. Najvaåniji Variüakov znanstveni rad
zapaåen i u europskim matematiþkim centrima
odnosi se na geometriju Lobaþevskoga i njezine
primjene u specijalnoj teoriji relativnosti. Variüak
je smatrao da je geometrija Lobaþevskoga pogodan
okvir za opisivanje specijalne teorije relativnosti i
da su Iormule te teorije bitno jednostavnije ako se
izraze u terminima neeuklidske geometrije. Posebno je zapaåena njegova geometrijska interpretacija
relativistiþkog slaganja brzina.
-uraj Majcen proIesor na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu bio je dopisni þlan ýeške akademije. U svojim brojnim znanstvenim radovima
od kojih je gotovo polovica objavljena u uglednim europskim þasopisima bavio se geometrijom
osobito problemima koji se odnose na krivulje i
plohe 3. i 4. reda. Zapaåen odjek imala je njegova
rasprava iz 1903. u kojoj je uveo i prouþio nov
pravþasti kompleks koji je kasnije nazvan MajFeQovim komSleksom. Majcen je osnivaþ Zagrebaþke
geometrijske škole koju su dalje razvijali njegovi
uþenici i nasljednici.
äeljko Markoviü proIesor na Tehniþkom i
Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagre-
—
98
—
99
u teoriji stabala. .urepa je prvi uspostavio vezu
izmeÿu te teorije i poznatog Suslinova problema
koji se odnosi na karakterizaciju realnog kontinuuma kao ureÿenog kontinuuma u kojemu je svaka
Iamilija disjunktnih intervala najviše prebrojiva.
Pokazao je da je pozitivan odgovor na Suslinov
problem ekvivalentan tvrdnji da je stablo prebrojivo ako su mu prebrojivi svi lanci i svi antilanci.
U svjetskoj literaturi više pojmova nosi .urepino
ime (KureSiQo stablo KureSiQa KiSote]a KureSiQ
koQtiQuum. Dobitnik je Nagrade AVNO--a.
Stanko %ilinski proIesor na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagrebu bio je þlan
Austrijske akademije. U svom znanstvenom radu
bavio se teorijom mreåa i poliedara primjenama
geometrije u opisu ¿ziþkih i geo¿ziþkih pojava
primjenama ptolomejskih matrica u elementarnoj
geometriji neeuklidskim geometrijama diIerencijalnom i pravþastom geometrijom te primjenama
Iunkcionalnih jednadåbi i teorije invarijanata u
geometrijskim problemima. Posebno su zapaåena njegova otkriüa novih polupravilnih poliedara
(rombokubooktaedar II. vrste i rompskih izoedara
(rompski dodekaedar II. vrste poopüenja )renetovih Iormula i nov model hiperboliþne ravnine.
Dobitnik je Nagrade Ruÿer Boãkoviü i Nagrade za
åivotno djelo.
Vladimir Devidp proIesor na Strojarskom
Iakultetu u Zagrebu bio je na specijalizaciji u -apanu i Izraelu a gostovao je u Australiji i SAD-u.
Objavio je veüi broj radova iz matematiþke logike i
zasnivanja matematike iz teorije skupova i algebre
te iz elementarne i višedimenzionalne geometrije.
Posebno ga je zanimala uloga matematike u raznim
kulturama i epohama. Napisao je niz knjiga (tridesetak o matematici i o japanskoj knjiåevnosti.
Dobitnik je niza nagrada za rezultate na podruþju
znanosti kulture i prosvjete. Dodijeljen mu je Orden rada sa zlatnim vijencem Nagrada Ruÿer Boãkoviü Nagrada grada Zagreba Nagrada za åivotno
djelo meÿunarodna nagrada „Le Pri[ C.I.D.A.L.C“
(Comite IQterQatioQal Sour la DiffusioQ des Arts et
des Lettres Sar CiQema i carsko odlikovanje japanske vlade „.un-san-to Zuihosho“ (Orden svetoga
blaga treüeg stupnja.
euklidski prostor dimenzije 6 odnosno 6Q-5. Time
je dobivena nova vrsta modela hiperboliþne geometrije. Na Moskovskom dråavnom sveuþilištu
organiziran je 1959. poseban jednosemestralni teþaj
posveüen prikazu %lanušinih rezultata o izometriþnom smještanju. Za znanstveni rad dodijeljeno mu
je više priznanja: Nagrada Ruÿer Boãkoviü Orden
rada s crvenom zastavom Nagrada grada Zagreba
Nagrada za åivotno djelo i Orden zasluga za narod
sa zlatnom zvijezdom.
Radovan Verniü proIesor na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagrebu bavio se nebeskom mehanikom astronomijom i meteorologijom.
Objavio je monogra¿ju o problemu triju tijela.
Zlatko -ankoviü proIesor na Prirodoslovnomatematiþkom Iakultetu u Zagrebu bio je na studijskim boravcima u .openhagenu (Institut Nielsa
%ohra za teorijsku ¿ziku i u Parizu. .ao vanjski
suradnik Teorijskog odjela Instituta Ruÿer Boãkoviü obavljao je niz vaånih Iunkcija. Njegovi brojni
znanstveni radovi odnose se na teorijsku mehaniku
teorijsku nuklearnu ¿ziku diIerencijalne jednadåbe
i teoriju specijalnih Iunkcija diIerencijalnu geometriju i teoriju spinora s primjenama u kvantnoj
mehanici. Svoju poopüenu Iormulaciju tenzorskog
raþuna primjenjivao je na interpretaciju i generalizaciju postojeüih ¿zikalnih teorija. Za svoj znanstveni nastavni i organizatorski rad dobio je mnoga
priznanja: Orden rada II. reda Plaketu grada Zagreba Plaketu i povelju Instituta Ruÿer Boãkoviü
Nagradu Ruÿer Boãkoviü Orden rada s crvenom
zastavom Povelju Saveza društava matematiþara
¿ziþara i astronoma -ugoslavije i Orden zasluga za
narod sa srebrnim zrakama.
Ĉuro .urepa proIesor na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagrebu a od 1965. proIesor
na Prirodno-matematiþkom Iakultetu u %eogradu
specijalizirao je u Parizu i Varšavi. %io je þlan Akademije %osne i Hercegovine i þlan Srpske akademije. U svom opseånom znanstvenom opusu bavio
se raznim pitanjima zasnivanja matematike teorije
skupova topologije i algebre a napose principima
indukcije kardinalnim brojevima kardinalnim topološkim invarijantama nenumeriþkom distancom
i matricama. Najpoznatiji je i najvaåniji njegov rad
astronomije. %avi se poviješüu egzaktnih znanosti
posebno u Hrvata. Osobitu pozornost posvetio je
Hermanu Dalmatinu Marinu Getaldiüu )rani Petrišu i Ruÿeru %oškoviüu o þijem je åivotu i djelu
objavio više knjiga. Napisao je i nekoliko knjiga
o razvitku egzaktnih znanosti u Hrvata. Suraÿuje
na objavljivanju cjelokupnih %oškoviüevih djela
u Akademia Qa]ioQale delle sFieQ]e u Rimu. Na
temelju svojih istraåivanja napisao je prvu sintezu razvitka egzaktnih znanosti u Hrvata. Za svoj
znanstveni rad na istraåivanju povijesti matematike ¿zike i astronomije u Hrvatskoj dobio je brojne nagrade i priznanja: Dråavnu nagradu Bartol
Kaãiü Nagradu JosiS Juraj Strossmayer Nagradu
OtoQ Kuþera Matice hrvatske i Nagradu DoQ )raQe Buliü za åivotno djelo. Njegovo je znanstveno
djelo i u bivšoj dråavi nagraÿeno Ordenom rada
sa zlatnim vijencem te Ordenom zasluga za narod
sa srebrnim zrakama.
-osip Peþariü proIesor na Tehnološkom Iakultetu u Zagrebu bavi se teorijom matematiþkih
nejednakosti. Osnivaþ je seminara „Nejednakosti
i primjene“ na Matematiþkom odjelu PM)-a koji
je dosad dao 27 doktorata matematiþkih znanosti.
%oravio je više godina kao gostujuüi proIesor u
Australiji i Pakistanu gdje je takoÿer bio voditelj
doktoranada. Osnivaþ je i glavni urednik þetiri
meÿunarodna matematiþka þasopisa tiskana u
Zagrebu. -edan od njih prvi je hrvatski matematiþki þasopis na SCIE listi a drugi je jedini hrvatski
matematiþki þasopis i na CC i SCIE listi i to od
prvog broja. U literaturi je Peþariüevo ime vezano
uz neke nejednakosti (jednakosti i neke postupke.
Npr. o Mond-Peþariüevoj metodi objavljena je monogra¿ja a u monogra¿ji P. S. %ullena o sredinama
najcitiraniji je autor (citira se 105 njegovih radova i
sedam monogra¿ja. Objavio je oko 800 znanstvenih radova (bio je deseti svjetski matematiþar þiji je
broj radova prešao brojku 500 te više priruþnika i
15 monogra¿ja enciklopedijskog karaktera o nejednakostima (sedam na engleskom izdale su poznate
izdavaþke kuüe u svijetu. Zbog njegovih doprinosa
matematici meÿunarodni þasopis BaQaFK J MatK
AQal (na CC i SCIE listi od prvog broja posvetio
mu je jedan svezak.
Sibe Mardešiü proIesor na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagrebu proveo je
u vodeüim matematiþkim centrima u svijetu više
godina kao gostujuüi istraåivaþ odnosno gostujuüi
proIesor (dulji boravci u Princetonu i Seattleu po
dvije godine u Heidelbergu jednu godinu. ýlan je
Europske akademije i dopisni þlan Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnik je Nagrade
Ruÿer Boãkoviü Nagrade grada Zagreba i Nagrade
za åivotno djelo. U uredništvu je više meÿunarodnih þasopisa. %avi se topologijom te je objavio
velik broj radova o teoriji dimenzije o neprekidnim slikama ureÿenih kontinuuma o inverznim
sustavima prostora o teoriji homologije i o teoriji
oblika. U teoriji dimenzije poznat je Mardeãiüev
faktori]aFijski teorem. U teoriju oblika uveo je poliedarske rezolvente kao sredstvo za aproksimaciju
prostora. Razvio je jak oblik i jaku homologiju za
opüe prostore. Monogra¿je o teoriji oblika koje
je objavio kod vodeüih svjetskih izdavaþa (NortK
HollaQd SSriQger standardna su reIerencija za to
podruþje topologije.
Riko Rosman proIesor na Arhitektonskom
Iakultetu u Zagrebu studirao je u Zagrebu a doktorirao u Mnchenu. Specijalizirao je u Njemaþkoj
i .anadi. ýesto je pozivan u inozemne znanstvene
centre. U svom radu razvijao je matematiþke metode (raþun varijacija ekstremalni principi diIerencijalne i diIerencijske jednadåbe matriþni raþun
koje primjenjuje na rješavanje problema statike
kinematike i dinamike arhitektonskih konstrukcija
vodeüi pritom raþuna i o ambijentalnim utjecajima
napose o potresnim uzbudama. U Njemaþkoj mu
je objavljeno šest knjiga o statici dinamici graÿevinskih konstrukcija i njihovu odzivu na potrese.
Dobitnik je Nagrade za åivotno djelo a .embriþki
meÿunarodni centar (IQterQatioQal CeQtre Cambridge u Engleskoj proglasio ga je „vodeüim znanstvenikom u svijetu“ (leadiQg sFieQtist of tKe Zorld
Cambridge 2005.
äarko Dadiü znanstveni savjetnik u Akademijinu Zavodu za povijest i ¿lozo¿ju znanosti
redoviti je þlan Meÿunarodne akademije za povijest znanosti u Parizu. ýlan je Meÿunarodne
astronomske unije i njezine komisije za povijest
—
100
je na institutima u Princetonu i %erkle\ju te na
sveuþilištu u Lundu. %avi se teorijom reprezentacija poluprostih Liejevih grupa .ac-Mood\jevih
algebri i algebri verteksnih operatora. Od posebne
su vaånosti radovi u kojima primjenjuje teoriju
repezentacije Liejevih algebri za dobivanje kombinatornih identiteta. Dobitnik je Nagrade Ruÿer
Boãkoviü i Nagrade HAZU.
Marko Tadiü proIesor na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagrebu proveo je u vodeüim matematiþkim centrima u svijetu više godina
kao gostujuüi istraåivaþ odnosno proIesor (dulji
boravci u G|ttingenu i Salt Lake Cit\ju po dvije
godine u %onnu godinu dana te brojni kraüi boravci u Chicagu Parizu i Hong .ongu. ýlan je
Europske akademije. %avi se harmonijskom analizom na grupama posebno klasiþnim te vezom
s modernom teorijom automorInih Iormi. Prvi je
klasi¿cirao ireducibilne unitarne reprezentacije za
opüe linearne grupe nad lokalnim poljima koji za
te grupe odgovaraju osnovnim harmonikama u klasiþnoj harmonijskoj analizi. %io je to prvi uspješan
opis duala tog tipa proizvoljno velikih rangova.
Uveo je i nove djelotvorne metode za izuþavanje
ireducibilnih reprezentacija p-adskih grupa. .lasi¿cirao je zajedno s C. Moeglin ireducibilne kvadratno integrabilne reprezentacije klasiþnih padskih
grupa modulo kupsidalne reprezentacije tih grupa.
Dobitnik je Nagrade Ruÿer Boãkoviü.
ýlan suradnik Pavle Papiü proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta u Zagrebu boravio
je na specijalizaciji u Moskvi. %avio se opüom topologijom i teorijom skupova napose nearhimedskim prostorima slikama ureÿenih kompakata te
poopüenjem regularnih i normalnih prostora.
ýlan suradnik Ibrahim Aganoviü proIesor na
Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagrebu
bio je na studijskim boravcima u Rusiji Njemaþkoj
i )rancuskoj. %avi se primijenjenom matematikom
napose rubnim problemima mehanike kontinuuma.
Glavni mu je doprinos matematiþko opravdanje makroskopskih modela tankih i kompozitnih struktura.
ýlan suradnik Vladimir Volenec proIesor na
Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagrebu bavi se geometrijom. Sustavno istraåuje veze
paralelogramskih prostora s raznim drugim geometrijskim i algebarskim strukturama i prouþava
geometrijska svojstva medijalnih i idempotentnih
medijalnih kvazigrupa osobito kvadratnih šesterokutnih i GS-kvazigrupa. .oautor je poznate monogra¿je o geometrijskim nejednakostima.
ýlan suradnik Mirko Primc proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta u Zagrebu boravio
U Matematiþko-SrirodoslovQom ra]redu za
poþasnog je þlana 1896. godine izabran Nikola
Tesla (1856. – 1943.. Istaknuo se pokusima o
izmjeniþnim strujama visokog napona i Irekvencije njihovim dobivanjem i prijenosom. Svojim
otkriüima višeIaznih struja i okretnog magnetskog
polja omoguüio je golem razvitak elektrotehnike.
Uz to Tesla je þovjeþanstvu dao nov sustav motora
i transIormatora a vaåan je njegov pronalazak primopredajnika visokoIrekventnih titraja za prijenos
beåiþnog signala i inIormacija.
Redoviti þlanovi Akademije u polju ¿zike jesu:
Vinko DvoĜik (1848. – 1922. bio je redoviti
proIesor ¿zike Mudroslovnog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu osnovao je )izikalni kabinet (1875.
– 1911. današnji )iziþki zavod Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta i bio njegov dugogodišnji
predstojnik. Svoja znanstvena istraåivanja iz optike
i akustike zapoþeo je na Sveuþilištu u Pragu. U
Zagrebu nastavlja svoj plodan znanstveni rad iz
akustike koji proširuje istraåivanjima iz elektromagnetizma mehanike i povijesti znanosti. Poznat je
niz njegovih otkriüa: stereokinetiþka pojava ljudskog vida Dvoråik-Ra\leigheva cirkulacija zraka
u cijevi u kojoj titra zrak sila na ploþicu u zvuþnom
polju („DvoĜikova ploþica“ što Ra\leigh primjenjuje za tzv. Ra\leighov radiometar otkrio je sile
na zvuþne rezonatore i zvuþna kola (DvoĜikova
zvuþna kola razvio je više ureÿaja za mjerenje
mehaniþkih uþinaka zvuka optiþki sustav za promatranje strija elektroakustiþke naprave i sl. Vaåan
—
101
—
)IZI.A
je njegov rad iz povijesti znanosti o %oškoviüevim
istraåivanjima u ¿zici. %io je rektor zagrebaþkog
sveuþilišta 1893./94. þlan ýeškog uþenog društva SoFiptp fraQoaise de SKysiTue (Pariz SoFietp
iQterQatioQale des pleFtriFieQs dopisni þlan ýeške akademije znanosti i þlan .raljevskog ýeškog
uþenog društva. Za svoj rad dobio je veliku kolajnu
na milenijskoj izloåbi u %udimpešti 1896. dok je
za åivotno djelo 1911. dobio kolajnu reda -osipa
I. – komturski kriå.
Stanko Hondl (1873. – 1971. bio je redoviti
proIesor ¿zike )ilozoIskog Iakulteta Sveuþilišta u
Zagrebu i dugogodišnji predstojnik )izikalnog kabineta (1911. – 1946. današnjeg )iziþkog zavoda
Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta rektor Sveuþilišta u Zagrebu. Napisao je brojne znanstvene
radove iz više podruþja ¿zike. Najpoznatiji su mu
radovi iz povijesti ¿zike posebno o djelima Ruÿera %oškoviüa i Mark Antuna de Dominisa. %io
je predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva
(1934. – 1936. i potpredsjednik Akademije (1933.
– 1942.. Njegovim nastojanjem i zalaganjem izgraÿena je za potrebe )izikalnog zavoda zgrada na
Maruliüevu trgu 19 u Zagrebu. Tako oIormljeni )izikalni zavod postao je vaåan þimbenik u razvitku
¿zike u Hrvatskoj.
Ivan Supek (1915. – 2007. bio je redoviti
proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta
Sveuþilišta u Zagrebu i jedan je od osnivaþa tog
Iakulteta. On je i pokretaþ moderne hrvatske teorijske ¿zike te utjecajan þimbenik i u razvoju eksperimentalne ¿zike kemije i biologije u Hrvatskoj.
Njegov seminar za teorijsku ¿ziku (osnovan 1947.
bio je rasadnik mladih znanstvenika i suvremenih
ideja u ¿zici. Utemeljio je Institut Ruÿer Boãkoviü
1950. Imao je vaånu ulogu u osnivanju poslijediplomskih studija u Hrvatskoj. Prvi se kod nas bavio
teorijom vodljivosti u metalima i poluvodiþima te
kvantnom teorijom polja. Poslije 1960. aktivan je
uglavnom u ¿lozo¿ji znanosti i u knjiåevnosti te
je u tim podruþjima objavio brojne þlanke i knjige.
Utemeljio je današnji Zavod za ¿lozo¿ju i povijest
znanosti (1961. te postao prvi proIesor ¿lozo¿je znanosti na zagrebaþkom Sveuþilištu. Godine
1966. osnovao je današnji Zavod za ¿lozo¿ju i
povijest znanosti HAZU. Redovni je sudionik
meÿunarodnih sastanaka pokreta PugZasK te je i
osnivaþ hrvatskog pagvaškog pokreta. %io je rektor
Sveuþilišta u Zagrebu (1968. – 1972. te predsjednik HAZU (1991. – 1997.. Njegov knjiåevni rad
najveüim dijelom o društvenim pitanjima vrlo je
opseåan: napisao je i objavio 23 drame i 15 romana. Njegovim je zalaganjem osnovan meÿunarodni Interuniverzitetski centar u Dubrovniku
koji je uvelike pridonio razvoju ¿lozo¿je znanosti
i drugih humanistiþkih disciplina u nas. Dobio je
prvu Republiþku nagradu „Ruÿer %oškoviü“ 1960.
i Republiþku nagradu za åivotno djelo 1970. godine
te mnoga druga priznanja.
Mladen Paiü (1905. – 1997. bio je redoviti
proIesor ¿zike Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu i eksperimentalni ¿ziþar
u podruþju bio¿zike te kemijske nuklearne i atomske ¿zike. Svoj je istraåivaþki rad zapoþeo u Parizu
u Institutu „AlIred )ournier“ (¿ziþka istraåivanja
bioloških tvari i u laboratoriju tvrtke ComSagQie
Alais )roges et Camargue (rendgenske strukturne
analize. Otkrio je nove spojeve åivinih tiosulIata i
jodosulIata utvrdio je razlike u ¿ziþkim svojstvima seruma zdravih i bolesnih ljudi ispitivao djelovanje ultrazvuka na mikroorganizme primjenom
ultracentriIuge utvrdio je mase makromolekula u
ljudskom serumu koje su odgovorne za hemolizu
odnosno djelovanje protiv otrova otkrio je novu
Iazu þistog aluminija. Godine 1946. vraüa se u
Zagreb gdje je imenovan predstojnikom )iziþkog
zavoda. %itno unapreÿuje nastavu eksperimentalne
¿zike. Sudjeluje u utemeljenju Instituta Ruÿer Boãkoviü gdje osniva više ¿ziþkih laboratorija i vodi
gradnju neutronskog generatora. Utemeljio je Institut za ¿ziku u Zagrebu i bio njegov upravitelj oko
deset godina. U tom institutu postigao je zapaåene
rezultate o optiþkim svojstvima visokotemperaturnih supravodiþa i termoluminiscentnih tvari. Dobio
je Nagradu Nikola 7esla 1961. 1971. nagradu za
åivotno djelo i 1974. Nagradu AVNO--a.
Gaja Alaga (1924. – 1988. bio je redoviti
proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta
Sveuþilišta u Zagrebu i prvi je teorijski nuklearni
¿ziþar u Hrvatskoj. Tijekom boravka u Institutu za
—
102
>
&[
>
K"
J[
&
(*N4N)"
V
(XVY
(*N33)"
(9"
*NNG)
&
(>="
*NN+)
9
[
>BX@X
0)]9)"
=
J
[
[
?
"
["
[
!
i u
@
!
&!"
?![
(*N4N)
(*N3/)
'
!
[
"
[
E
?
9
@?
>?@Z"
'LM)"
9
F^
>?@"WY
9
<
>+?@Y"
[
[X*[#@"
*'([#@
[
=
7///
7//P
$
"
7/*/
V
[(*W
9
\"W(
7//7
<
'<=!
(*N47
*N4N)
(7//3)
<
D
L
9
Q"
?
[
[
?
9
%[
"
I
W
[F
F
=
?
"
[
E
[?
!
"
"
"
9[9!??[$
—
103
*+/
$%'
X
E
"
&
&
@
@[[
"
Q
D
#
[
"
Q
Q
D
D
beta- i gama-
?!
(
Alagina pravila)"
!
!
!
Q
!
&
$
@
Fizika
[
!
<
E
'<=!
"
!
"
9
Q\"
D
&
@?
>!"
?
i [
?
9
%"
&
&
>!
[
[
!
"
&
[
L
?"
L
[
"
?
@["
@[!"
[
[
!
<
?
9
]
>?@B(")'?]) u
9
9<[
Q
9
[
@
&
(*N4S
6
*N4N)
'
Fizika A i U3=
Q
V(@*W
(*NN+
6
7//*)
!
J
&
(*NNS
6
7//P)
<
'<=!
(*N47)
pristupa solitonskoj ¿zici vodljivih polimera a druga na jako korelirane elektronske sustave. Razluþivao je odnos Iononskih i kulonskih meÿudjelovanja
vodljivih elektrona uvaåavajuüi retardaciju onih
prvih i dugodoseåni karakter onih drugih. Zamislio
je i s V. -. Emer\jem izradio mnogoþestiþnu teoriju organskih metala. Sudjelovao je u Iormulaciji
kulonskog zasjenjenja za model više vrpci u prisutnosti monopolnih i dipolnih sila. Sada se bavi
¿zikom bakar-oksida rijetkih zemalja koji pokazuju
supravodljivost do temperatura oko 135 . posebno uvaåavajuüi jako kulonsko odbijanje vodljivih
elektrona na ionima bakra. %io je prvi proþelnik
Odjela za teorijsku ¿ziku Instituta za ¿ziku te þlan
uredniþkog vijeüa þasopisa EuroSeaQ JourQal of
PKysiFs Dobitnik je Nagrade Ruÿer Boãkoviü
(1976. odlikovan je Spomenicom Domovinskog
rata (1992. i Redom Danice hrvatske s likom Ruÿera %oškoviüa (1997.. %io je savjetnik za znanost
predsjednika Republike Hrvatske (1991. – 1992. i
1998. – 2000. te predsjednik Nacionalnog vijeüa
za visoku naobrazbu (1994. – 2001..
Dubravko Tadiü (1934. – 2003. bio je redoviti proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu. Poglavito se bavio
teorijskom Ienomenologijom u ¿zici elementarnih
þestica. .od semileptonskih procesa razradio je
korekcije višeg reda dozvoljenim nuklearnim beta-raspadima u grupi G. Alage. .asnije je postigao
rezultate povezane s nuklearnim IormIaktorima i
neutrinskim problemima u dvostrukom-beta raspadu. Dao je doprinose teoriji hiperonskih neleptonskih raspada te s time povezanim teorijama nuklearnih sila koje ne þuvaju paritet i koje ne þuvaju
stranost. Razvio je teorije kiralnih kvarkovskih
modela i relativistiþkih kvarkovskih modela. %io
je predstojnik Zavoda za teorijsku ¿ziku PM)-a te
je vodio poslijediplomski studij ¿zike elementarnih þestica. %io je þlan uredniþkog vijeüa þasopisa
EuroSeaQ JourQal of PKysiFs Dobio je Nagradu
Ruÿer Boãkoviü (1974.
Vladimir Paar redoviti proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu
sudjelovao je s G. Alagom u otkriüu i primjenama
modela grozdova i vibracija bavio se i razvojem
bozonsko-Iermionskih modela i njihovom primjenom na eksperimentalne rezultate istaknutih
svjetskih laboratorija u suradnji s velikim brojem
znanstvenika u svijetu. Posebno se istiþe njegovo
otkriüe modela I%))M za neparno-neparne jezgre i
otkriüe paraboliþnih pravila. U našu sredinu uvodi
podruþje ¿zike deterministiþkog kaosa i bavi se
njegovim primjenama u robotici medicini geogra¿ji kemiji astronomiji i biologiji. Posebno se
istiþe otkriüe novih svojstava kaotiþnih tranzijenata
i globalne repeticijske mape (GRM u kompjutorskoj genomici. %avi se problemima obrazovanja i
pisanjem školskih udåbenika iz ¿zike. Dobitnik je
Republiþke nagrade za znaþajno znanstveno otkriüe
i Republiþke nagrade za popularizaciju znanosti.
Stanko Popoviü redoviti proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu
u mirovini unaprijedio je u nas teoriju i primjenu
diIrakcije rendgenskog zraþenja u polikristalu. Razvio je originalne metode rendgenske diIrakcije za
toþno mjerenje periodiþnosti u kristalu za istraåivanje utjecaja mikrostrukture na pro¿le diIrakcijskih maksimuma te na Iaznu analizu višekomponentnih sustava. Primjenjuje diIrakcijske metode u
¿zici i kemiji þvrstog stanja posebno u istraåivanju
procesa precipitacije u prezasiüenim þvrstim otopinama Iaznih pretvorbi i Iaznih dijagrama metalnih
slitina metalnih oksida poluvodiþkih i koloidnih
sustava minerala i biominerala. Ta istraåivanja dala
su nove doprinose i modi¿kaciju niza Iaznih dijagrama prethodno prihvaüenih u literaturi. Dobio
je Nagradu grada Zagreba i Dråavnu nagradu za
znanost. Predsjednik je Hrvatske kristalograIske
zajednice.
Goran Pichler ima postignuüa u Iemtosekundnim laserskim spektroskopskim istraåivanjima te
stvaranju i detekciji ultrahladnih molekula. Interesi
su mu: stvaranje plazme laserom ili u elektriþnom
izboju u molekulskom plinu miješanom s alkalijskim parama laserom voÿeni procesi u atomskim
parama i molekulskim plinovima te veüim nakupinama þestica i åivih stanica laserska medicina i
stomatologija meÿudjelovanje laserskog zraþenja
sa åivim tkivom sudarni i radijativni procesi u
þistim i miješanim metalnim parama i plazmi po-
—
104
Dobitnik je i Nagrade Ruÿer Boãkoviü za istaknuti
znanstveni rad (1974. te Dråavne nagrade za åivotno djelo (2000. a odlikovan je Redom Danice
hrvatske s likom Ruÿera %oškoviüa (1999..
Silvia Tomiü zapoþela je svoj znanstveni rad
u Institutu za ¿ziku 1977. u podruþju ¿zike kondenziranih tvari. Znatno je doprinijela razvoju
¿zike niskodimenzijskih vodljivih sustava odnosno sustava s jakim elektronskim korelacijama u
kompleksnim ravnoteånim stanjima. Uvoÿenjem
novih eksperimentalnih tehnika posebice dielektriþne spektroskopije otvorila je put istraåivanjima
niskoenergijskih pobuÿenja kako u ¿zici krutina
tako i u ¿zici meke tvari te protegla ta istraåivanja
na biološke sustave.
—
.EMI-A
Naša je Akademija imala dva hrvatska kemiþara nobelovca za poþasne þlanove: Leopolda (Lavoslava Ruåiþku i Vladimira Preloga. Leopold Ruåiþka (1887. – 1976. roÿen je u Vukovaru. Gimnaziju
je polazio u Osijeku. Vrhunsku svjetsku karijeru
postiåe na Saveznoj visokoj tehniþkoj školi (ETH u
Zrichu. Nobelovu nagradu za kemiju dijeli (1939.
s A. %utenandom dobivši je 14 godina prije svog
slavnog uþitelja H. Staudingera. Za poþasnog þlana
-AZU izabran je 1940. Studirao je ¿ziološki aktivne
prirodne spojeve i mirisne tvari. Prouþavao je naš
dalmatinski buhaþ i sintetizirao razliþite terpene
komponente mnogih mirisnih ulja razliþitih biljaka i
cvijeüa. Postavio je tzv. i]oSreQsko Sravilo kojim se
objašnjavaju razliþite strukturne korelacije terpena i
srodnih spojeva. Proveo je djelomiþnu sintezu muških spolnih hormona androsterona i testosterona.
Neposredno pred poþetak II. svjetskog rata
ogromnu ulogu u razvoju naše kemije napose organske kemije odigrao je Vladimir Prelog (1906.
– 1998.. Rodio se u Sarajevu. Gimnaziju je polazio
u Osijeku kao i njegov slavni prethodnik Leopold
Ruåiþka. Studij kemije završio je u Pragu. Godine
1935. na poziv Tehniþkog Iakulteta u Zagrebu
—
105
moüu linearne i nelinearne spektroskopije laserska
spektroskopija meÿumetalnih eksimera i njihovih
iona. Poþasni je þlan Ameriþkog ¿zikalnog društva
i dobitnik Dråavne nagrade za znanost Republike
Hrvatske za 2005. godinu.
Vladimir .napp umirovljeni proIesor )akulteta elektrotehnike i raþunarstva Sveuþilišta u Zagrebu istakao se radovima na rezonantnom raspršenju
gama zraþenja te ranim primjenama M|sbauerova
eIekta na Sveuþilištu u %irminghamu. Utvrdio je
polarizaciju rezonantno raspršenog gama-zraþenja.
Primjenom M|sbauerova eIekta odredio je gornju
granicu magnetskog momenta Iotona. Na Elektrotehniþkom Iakultetu razvija modernu nastavu
¿zike i nuklearne energetike. U energetici odnosno
nuklearnoj energetici autor je niza kritiþkih analiza novih koncepcija i njihovih perspektiva kao
što su geotermiþka energija suhih stijena oplodni
reaktori i mionska katalitiþka Iuzija. Niz godina
bavi se pitanjima nuklearne sigurnosti i kompatibilnosti miroljubivog korištenja nuklearne energije i njezine vojne upotrebe. Nagraÿen je Zlatnom
plaketom „-osip Lonþar“ i Godišnjom nagradom
„Hrvoje Poåar“ (2001..
Izuþavanje elektronskih i nanoskopskih svojstava metala i supravodiþa zapoþeo je %oran Leontiü Srofessor emeritus ¿zike na Prirodoslovnomatematiþkom Iakultetu Sveuþilišta u Zagrebu u
tadašnjem Institutu za ¿ziku Sveuþilišta. -oš uvijek se aktivno bavi istraåivanjima na tom polju.
Sa suradnicima je razvio kontinuiran proces ultrabrze solidi¿kacije koji je otvorio put proizvodnje
amorInih metala. U amorInim i mikrokristaliþnim
uzorcima metala otkrio je zajedno sa suradnicima
spinske Àuktuacije. Uveo je metodu primjene vodika kao atomske probe u matrici amorInih metala
i pokazao prvi put postojanje kvantnomehaniþke
interIerencije na deIektima u masivnom neureÿenom sistemu. Nakon otkriüa visokotemperaturnih
supravodiþa (VTS prvi je u ovom dijelu svijeta
sintetizirao takav supravodiþ zasnovan na gadoliniju. S D. %abiüem razvio je metodu prouþavanja
dinamike vorteksa u monokristalima VTS. %io je u
više navrata pozvani predavaþ u raznim svjetskim
ustanovama i na internacionalnim kongresima.
dolazi u Zagreb za predstojnika Zavoda za organsku kemiju. Na Ruåiþkin poziv odlazi 1941. na
Saveznu visoku tehniþku školu (ETH u Zrichu
gdje 1957. nasljeÿuje Leopolda Ruåiþku. Dobitnik
je Nobelove nagrade za kemiju 1976. (koju dijeli
s -. :. CornIorthom za istraåivanja na podruþju
organskih prirodnih spojeva i stereokemije. Poþasni je doktor Sveuþilišta u Zagrebu i poþasni þlan
HAZU (od 1986..
Moåe se s pravom reüi da je Prelog iako je u
Zagrebu znanstveno djelovao samo šest godina
jedan od najzasluånijih za razvoj organske kemije u Hrvatskoj. %uduüi proIesori organske kemije
zagrebaþkih Iakulteta (%alenoviü Hahn .olbah
Reåek Proštenik SeiZerth bili su njegovi suradnici iz toga vremena. Prelog je dao znatne doprinose
objašnjenju strukture steroida triterpena kinina
strihnina i dugih alkaloida. Sintetizirao je tricikliþki ugljikovodik adamantan (u zajednici s R.
SeiZerthom dopisnim þlanom HAZU. Pridonio
je i našim znanjima o enzimatskim reakcijama.
Poznato je CaKQ-IQgold-Prelogovo Sravilo koje
omoguüuje klasi¿kaciju prostorne graÿe kiralnih
molekula. Istovremeno kad i A. StreitZieser (%erkele\ i :. Saunders sa S. Ašpergerom (Rochester
otkrio je s .. MisloZom i S. %orþiüem sekundarni
Į-deuterijski kinetiþki izotopni eIekt.
Uz poþasne þlanove navedene hrvatske kemiþare nobelovce Akademija je imala još dva poþasna þlana: ruskog kemiþara Dimitrija Ivanoviþa
Mendeljejeva (1834. – 1907. i ameriþkog kemiþara Linusa Carla Paulinga (1901. – 1994..
Dimitrije Ivanoviþ Mendeljejev izabran je za
poþasnog þlana 1882. Djelovao je kao proIesor na
Sveuþilištu u Petrogradu (1865. – 1890. ali je
zbog spora s ministrom prosvjete morao napustiti
to mjesto pa je do kraja åivota djelovao kao znanstveni suradnik glavnog ureda za mjere i utege u
tom gradu. %avio se mnogim granama kemije pa
je pridonio izgradnji ruske rudarske metalurgijske
i kemijske industrije. Najvaånije je njegovo otkriüe
opüeg zakona o periodiþnosti kemijskih svojstava
elemenata. Na temelju njega sastavio je „periodiþni sustav elemenata“ (1869. kojim je mogao
pravilno predvidjeti svojstva niza elemenata koji
su tek kasnije otkriveni. Njegov sustav postao je
temelj znanosti o strukturi tvari. Istraåivao je i ¿ziþka svojstva plinova i tekuüina te ustanovio pojam
kritiþke temperature nezavisno od T. AndreZsa.
Za dopisnog (1966. a potom i za poþasnog
þlana naše Akademije (1994. izabran je i ameriþki
kemiþar dvostruki nobelovac Linus Carl Pauling.
Djelovao je kao proIesor u Pasadeni u .aliIorniji.
%avio se prouþavanjem strukture molekula i prirode
kemijske veze. Izraþunao je ionske radijuse i energije vezanja postavio opüenita pravila stvaranja
ionskih kristalnih struktura dao teoriju homeopolarne veze i metode za ocjenjivanje heteropolarne
veze protumaþio usmjerenost valencija te stvorio
pojam rezonancije. U biokemiji je unaprijedio teoriju imuniteta i strukture bjelanþevina te postavio
hipotezu o strukturi i stvaranju antitijela. Dobitnik
je Nobelove nagrade za kemiju (1954.. .ao borac
za mir meÿu narodima i slobodu znanstvene misli
dobitnik je i Nobelove nagrade za mir (1962..
U Razredu za matematiþke ¿ziþke i kemijske znanosti bili su ovi kemiþari: %ogoslav Šulek
(1816. – 1895. rodom Slovak þlan Akademije
od njezina osnutka glavni tajnik (1874. – 1895.
istakao se svojim „nazivoslovljem“ u kojem je
predlagao slavenske kovanice u zamjenu za strane
kemijske nazive. Prema Šulekovu prikazu u Radu
iz 1885. o napretku prirodnih znanosti u Hrvatskoj
tijekom minulih 50 godina kemija je bila u zaostatku za ostalim znanostima.
Sustavni znanstveni rad iz kemije poþinje u
nas s Gustavom -aneþekom (1854. – 1928. utemeljiteljem kemije u Hrvatskoj i pravim þlanom
Akademije. Diplomirao je Iarmaciju u Pragu gdje
je stekao i doktorat ¿lozo¿je a nešto kasnije i doktorat Iarmacije u %eþu gdje je na Visokoj tehniþkoj
školi predavao kraüe vrijeme sudsku kemiju. Od
1879. djeluje na Sveuþilištu u Zagrebu. Izgradio
je prvi sveuþilišni .emijski institut na današnjem
Strossma\erovu trgu. %io je predstojnik .emijskog
zavoda (1879. – 1924. rektor Sveuþilišta (1908.
– 1909. predsjednik Akademije (1921. – 1924..
Objavljivao je u Radu rasprave o odreÿivanju
atomskih teåina o sastavu tvari o kemiji voda o
elektrolizi IosIornih i platinskih kiselina i drugo.
—
106
(II i praktiþnu primjenu te katalitiþke reakcije u
odreÿivanju tragova tih metala. %io je predsjednik Hrvatskog kemijskog društva (1954. – 1956.
i predsjednik Savjeta Sveuþilišnog instituta za
¿zikalnu kemiju. Odlikovan je ordenom rada s
crvenom zastavom.
Meÿu ugledne Prelogove suradnike ubraja se i
.rešimir %alenoviü (1914. – 2003. redoviti proIesor organske kemije na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu Sveuþilišta u Zagrebu. Usavršavao
se 1942. kod A. Szent-G\|rg\ija u Szpgedu maÿarskog biokemiþara (Nobelova nagrada za medicinu 1937.. %io je predstojnik Zavoda za organsku
kemiju i biokemiju Prirodoslovno-matematiþkog
Iakulteta. %avio se kemijom ¿ziološki zanimljivih
prirodnih spojeva napose aminokiselinama i prirodnim organskim spojevima sumpora sintezama
antibiotika kemijom poliketona i odreÿivanjem
apsolutnih kon¿guracija prirodnih spojeva. Od interesa je spomenuti da su njegovi pionirski radovi
na sintezi optiþki aktivnih ȕ-aminokiselina postali
vrlo vaåni u sintezi ȕ-aminopolipeptida. %io je þlan
Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te þlan
hrvatskog engleskog ameriþkog i nizozemskog
kemijskog društva; isto je tako bio þlan uredništva
þasopisa 7etraKedroQ Dobitnik je Savezne nagrade
i Ordena rada II reda (1949. te Nagrade za åivotno
djelo (1985.. Poþetkom uspostavljanja neovisne
Republike Hrvatske bio je jedan od njenih prvih
šest potpredsjednika.
Iz škole L. Ruåiþke i V. Preloga dolazi i Mihovil Proštenik (1916. – 1994. redoviti proIesor
kemije na Medicinskom Iakultetu Sveuþilišta u
Zagrebu. %io je proþelnik Odjela za organsku kemiju i biokemiju Instituta Ruÿer Boãkoviü (1954.
– 1957.. Znanstveni radovi odnose mu se ponajprije na kemiju lipida napose s¿ngolipida spojeva središnjeg åivþanog sustava i ostalih animalnih
tkiva te heterocikla s dušikom kao heteroatomom.
Proštenik je pronašao C-20 s¿ngozin u mozgu viših
sisavaca. Djelovao je kao glavni urednik Akademijina þasopisa Rad za podruþje kemije. Dobitnik
je Nagrade Ruÿer Boãkoviü (1961. Ordena rada
sa zlatnim vijencem (1965. i Nagrade za åivotno
djelo (1983..
—
107
.emiju voda unaprijedio je u nas Hrvoje Ivekoviü (1901. – 1991.. Za kemiju voda zainteresirao se za vrijeme trogodišnjeg boravka u Institutu
za higijenu u %erlinu (1954. – 1956.. %avio se
desalinacijom morske vode i pretvorbom boþatne vode u pitku vodu. Prouþavao je i podzemne
vode Zagreba. Istraåivao je vode Plitviþkih jezera
i njihovu genezu. Studirao je kemizam i tehnologiju dobivanja boksita. %io je glavni urednik lista
BulletiQ SFieQti¿Tue (1956.–1980. koji je izdavala
Akademija. Zasluåan je za modernu organizaciju
nastave na )armaceutsko-biokemijskom Iakultetu
uvoÿenjem Tehnološkog i Medicinsko-biokemijskog smjera. Više godina bio je urednik Akademijina þasopisa Rad i þasopisa BulletiQ sFieQti¿Tue
Savjeta akademija tadašnje S)R-. %io je predsjednik Hrvatskog kemijskog društva (1962. – 1963.
i Matice hrvatske (1968. – 1970.. Dobitnik je Republiþke nagrade za åivotno djelo (1976.. %io je
rektor Sveuþilišta u Zagrebu (1954. i u dva navrata
prorektor tog sveuþilišta.
Miroslav .aršulin (1904. – 1984. redoviti
proIesor ¿zikalne kemije Tehnološkog Iakulteta
Sveuþilišta u Zagrebu i glavni tajnik Akademije
(1961. – 1972. bavio se elektrokemijom korozijom i zaštitom materijala te kemijom silikata. Dao
je znatne doprinose prouþavanju kemije boksita.
%avio se metodom rašþinjavanja azbestnog škriljca
radi dobivanja vlaknastog azbesta. Zasluåan je za
osnivanje Zavoda za zaštitu materijala od utjecaja
morske vode i za desalinaciju sudjelovao u osnivanju više kemijskih instituta tako Prehrambeno-tehnološkog odjela Metalurškog odjela u Sisku
i .emijsko-tehnološkog odjela u Splitu. U Akademiji je osnovao Odbor za studij boksita koji je
1964. prerastao u Internacionalni odbor (ICSO%A.
Meÿu pionirima našeg znanstvenoistraåivaþkog rada istiþe se i Tomislav Pinter (1899.
– 1980.. %avio se kemijskom kinetikom katalizom i kemijskom termodinamikom napose
jednadåbama plinskog stanja. Eksperimentalna
istraåivanja vezana su uz kemiju kompleksnih cijanida åeljeza (II. Istraåivao je mehanizam katalitiþkog djelovanja dvovalentnog åivinog iona na
brzinu disocijacije cijanida iz heksacijanoIerata
Anorganska kemija osobito strukturna anorganska kemija dobila je svoj zamah istraåivanjima
Drage Grdeniüa Srofessora emeritusa Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu.
U Institutu organske kemije Akademije znanosti
u Moskvi usavršavao se u odreÿivanju strukture
molekula diIrakcijom rendgenskog zraþenja. Te
je metode uveo u našu sredinu i razvio nakon
svog boravka u O[Iordu kod Doroth\ C. Hodgkin
(Nobelova nagrada za kemiju 1964.. Osnovao je
Zavod za opüu i anorgansku kemiju na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu. %io je voditelj
Odjela anorganske i strukturne kemije Instituta
Ruÿer Boãkoviü (1952. – 1961. te glavni tajnik
Akademije (1973. – 1975.. ýlan je Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1976. i dopisni
þlan Akademije nauka %osne i Hercegovine (od
1975.. %avio se kristalnom i molekularnom strukturom organoåivinih spojeva i metalnih kompleksa.
Studirao je ulogu nepodijeljenog elektronskog para
u spojevima dvovalentnog kositra i trovalentnog
antimona. U kemiji åive istiþu se otkriüa oksonijevih i sulIonijevih spojeva strukture permerkuriranog metana acetaldehida i octene kiseline. Uveo
je pojam eIektivne i karakteristiþne koordinacije
åivina atoma. Potaknuo je i kemijska istraåivanja
poluvodiþa u Institutu Ruÿer Boãkoviü. On je i jedan od osnivaþa tog instituta. Posebna aktivnost
vezana je i za istraåivanja povijesti hrvatske i svjetske kemije. Dobitnik je više nagrada i priznanja:
Nagrade Ruÿer Boãkoviü (1961. Nagrade grada
Zagreba (1975. Republiþke nagrade za åivotno
djelo (1985. Nagrade AVNO--a (1988. i Medalje
Boåo 7eåak Hrvatskoga kemijskog društva (1990..
Studije anorganskih reakcijskih mehanizama
uveo je u našu sredinu Smiljko Ašperger redoviti
proIesor u mirovini ¿zikalne kemije na )armaceutsko-biokemijskom Iakultetu Sveuþilišta u Zagrebu.
U zajednici s .. :eberom otkrio je negativni kinetiþki temperaturni koe¿cijent kod Iotooksidacija
glicerola i etilen glikola s bikromatom. To je dovelo
do otkriüa oksida þetverovalentnog kroma (CrO2.
Sa Sir Christopherom Ingoldom (1893. – 1970.
(UQiversity College of LoQdoQ radio je na teoriji
oktaedrijskih supstitucija i utvrdio uloge dirigira-
juüih liganada elektron donora i elekton apsorbera na mehanizme i stereokemiju tih supstitucija.
Sa :. H. Saundersom (1955. – 1957. otkrio je
Į-deuterijski kinetiþki izotopni eIekt i pokazao da
se Iormoliza 2-Ieniletil S-toluensulIonata odvija
preko simetriþnog neklasiþnog Ienonijeva iona. %avio se spektrometrijom masa sumpora-34 i odredio
njegov maksimalni izotopni eIekt. Primijenio je
Į-deuterijski kinetiþki izotopni eIekt u rješavanju
anorganskih reakcijskih mehanizama napose u
kemiji Ierocena. %io je predsjednik Hrvatskog kemijskog društva (1966. – 1968.. ýlan je nekoliko
stranih znanstvenih društava. Dobitnik je Nagrade
Ruÿer Boãkoviü (1967. Nagrade za åivotno djelo
(1992. i Medalje Boåo 7eåak (1996..
Dionis Emerik Sunko (1912. – 2010. Srofessor
emeritus Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta
Sveuþilišta u Zagrebu u suradnji sa S. %orþiüem
prvi je 1959. unio u nas mehanistiþki pristup studiju organsko-kemijskih reakcija. Istraåivao je
solvolitske reakcije i pokazao da se odreÿivanjem
sekundarnih ȕ-deuterijskih izotopnih eIekata moåe
dobiti uvid u prijelazne strukture karbokationa te
je time stekao meÿunarodni ugled. Zasluåan je za
uspješno povezivanje eksperimentalne i teorijske
organske kemije te za uvoÿenje kolegija )izikalno-organska kemija na dodiplomskom studiju kemije
na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu. %io je
þlan uredništva JourQal of tKe CKemiFal SoFiety i
JourQal of PKysiFal OrgaQiF CKemistry. Dobitnik
je Nagrade Ruÿer Boãkoviü (1967. i Nagrade za
åivotno djelo (1992..
Vrijedan doprinos razvoju organske sintetske
kemije prirodnih spojeva dao je znanstveni savjetnik Instituta Ruÿer Boãkoviü Vinko Škariü (1923.
– 2006.. Usavršavao se na Harvardu kod R. %.
:oodZarda (Nobelova nagrada za kemiju 1965
dopisni þlan HAZU. %io je direktor Instituta Ruÿer Boãkoviü (1966. – 1974. i voditelj Laboratorija za stereokemiju i prirodne spojeve tog instituta
(1974. – 1993.. Istraåivao je sinteze transIormacije i stereokemiju neuobiþajenih analoga nukleozida
i nukleotida te aminocikloheksan i cikloheksanon
karboksilnih kiselina. Istraåivanja su se pokazala
od znaþenja u biosintezama i biotransIormacijama
—
108
—
109
no-matematiþkom Iakultetu Sveuþilišta u Zagrebu.
%avi se razvojem i primjenom teorije molekularnih
orbitala (najvrjedniji mu je rezultat razvoj semiempirijske teorije za studij strukture i svojstava velikih
heterocikliþkih molekula razvojem teorije valentnih struktura (utvrdio je da je model konjugiranih
krugova moguüe izvesti iz Pauling-:helandove
teorije jer posjeduje strogu kvantno-mehaniþku
bazu te razvojem kemijske teorije graIova (pokazao je da je topologijska rezonancijska energija
bitan kriterij za aromatiþnost. Vaåna su i njegova
istraåivanja o strukturnim invarijantama. %io je
glavni urednik þasopisa JourQal of MatKematiFal
CKemistry (1990. – 1993 i CroatiFa CKemiFa AFta
(1994. – 2005.. Predstavlja Razred u Akademijinu
.njiåniþkom odboru. Dobitnik je više nagrada i
priznanja: Nagrade grada Zagreba (1971. Nagrade
Ruÿer Boãkoviü (1982. Mid-AmeriFa State UQiversities AssoFiatioQ DistiQguis )oreigQ SFKolar
(1987. )estsFKrift iQ KoQour of NeQad 7riQajstiü
IQterQet JourQal of MoleFular DesiQg 2 (2003 sv.
7-12 i 3 (2004 sv. 1-6 Dråavne nagrade za åivotno
djelo (2004. )estsFKrift iQ KoQour of NeQad 7riQajstiü CroatiFa CKemiFa AFta 77 (2004 I-;I;
1-414. i Medalje Boåo 7eåak Hrvatskog kemijskog
društva (2004.. Posveüen mu je i jedan svezak
þasopisa JourQal of CKemiFal IQformatioQ aQd
ComSuter SFieQFe 47 (2007 705-851 Ameriþkoga
kemijskog društva. ýlan Druåbe Braüa Krvatskoga
]maja postao je u drugom obnoviteljskom valu s
imenom Zmaj Primorski (1991..
Leo .lasinc znanstveni savjetnik Instituta Ruÿer Boãkoviü i redoviti proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta bavi se masenom i elektronskom
spektroskopijom te istraåivanjem atmosIere. Zapaåena su mu odreÿivanja elektronske strukture biološki
vaånih molekula osobito aminokiselina i steroida
te troposIerskog ozona. Dobitnik je Nagrade Ruÿer
Boãkoviü (1987. i Nagrade Akademije (1996.. Od
1984. stalan je gostujuüi proIesor na Dråavnom sveuþilištu Louisiane u %aton Rougeu u SAD-u.
Nikola .alla\ redoviti proIesor i predstojnik
)iziþko-kemijskog zavoda na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu Sveuþilišta u Zagrebu boravio
je na usavršavanju u SAD-u i Poljskoj te u više
u organizmima a neki od tih spojeva pokazali su
antibakterijska antitumorska i antiviralna svojstva.
%io je zastupnik u Saboru Socijalistiþke Republike
Hrvatske (1969. – 1974. te þlan hrvatskog engleskog i švicarskog kemijskog društva. Dobitnik
je Nagrade Ruÿer Boãkoviü (1990.. ýlan Druåbe
Braüa Krvatskoga ]maja postao je u drugom obnoviteljskom valu s imenom Zmaj Postirski (1991..
.ristalokemijom kompleksnih i metaloorganskih spojeva bavi se %oris .amenar Srofessor emeritus Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu. Istraåivanje je zapoþeo na Institutu
Ruÿer Boãkoviü. Usavršavao se na Sveuþilištu u
O[Iordu suraÿujuüi s Doroth\ C. Hodgkin (Nobelova nagrada za kemiju 1964. gdje istraåuje strukture
derivata vitamina %12 i molekularnih kompleksa s
prijenosom naboja. Gostujuüi þlan All Souls Collegea u O[Iordu (1971. – 1972. i u više navrata gostujuüi proIesor na sveuþilištima Novog Zelanda. Istiþu
se njegova istraåivanja þistog silicija i bora potrebnih za poluvodiþe zatim sinteze i rješenja struktura
novih kompleksnih spojeva prijelaznih metala posebno molibdena kao modela molibdoenzima te
struktura molekula s nepodijeljenim elektronskim
parom. %itna su i strukturna istraåivanja spojeva od
Iarmakološkog interesa posebno u suradnji s Plivom novih makrocikliþkih antibiotika iz reda azalida (azitromicin. Predstavlja Razred Akademije u
Odboru za meÿunarodnu suradnju. Od 2005. þlan je
Svjetske akademije umjetnosti i znanosti a od 2009.
dopisni je þlan Makedonske akademije znanosti i
umjetnosti. %io je predsjednik Hrvatskog kemijskog
društva (1976. – 1980. Europskog kristalograIskog
povjerenstva (1981. – 1984. i predsjednik Hrvatske
kristalograIske zajednice (1992. – 2005.. Dobitnik
je više nagrada i priznanja: Nagrade Ruÿer Boãkoviü
(1970. Nagrade grada Zagreba (1980. Nagrade za
åivotno djelo (2000. i Medalje Boåo 7eåak Hrvatskog kemijskog društva (2002.. Hrvatsko kemijsko
društvo u svom þasopisu CroatiFa CKemiFa AFta
posvetilo mu je dva posebna sveska u povodu 70.
obljetnice roÿenja (1999..
Teorijsku i raþunalnu kemiju unaprijedio je u
nas Nenad Trinajstiü znanstveni savjetnik Instituta
Ruÿer Boãkoviü i redoviti proIesor na Prirodoslov-
navrata kao proIesor-posjetitelj u Njemaþkoj. %avi
se koloidnom kemijom površinskom kemijom i
kemijom otopina uz razvoj teorijskih modela eksperimentalne tehnike i razrade metoda za tumaþenje mjerenja. Glavni mu je predmet istraåivanja
elektriþni meÿusloj (EIL za koji je predloåio kasnije prihvaüeni standardni model. Djelovao je kao
predsjednik Hrvatskog kemijskog društva (1994. –
1996.. Od 2005. glavni je urednik þasopisa CroatiFa CKemiFa AFta koji izdaje to društvo. Dobitnik je
više nagrada i priznanja: Nagrade Ruÿer Boãkoviü
(1992. Nagrade Akademije (1999. Nagrade grada Zagreba (2000. Priznanja Iakultetskog vijeüa
Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta
u Zagrebu (2006. i OutstaQdiQg LeFturer AZard
PaFi¿F NortKZest NatioQal Laboratory (PNNL
:a USA (2010.. Od 1993. þlan je Druåbe Braüa
Krvatskog ]maja pod imenom Zmaj GraQþarski.
ýlanovi suradnici Razreda s podruþja kemije jesu:
Elsa Reiner znanstvena savjetnica Instituta za
medicinska istraåivanja i medicinu rada u Zagrebu.
%avi se enzimatskom kemijom osobito mehanizmima interakcije esteraza sa supstratima i inhibitorima.
Razvila je kinetiþke modele za alosteriþko vezanje
liganada na kolinesteraze te klasi¿kaciju esteraza s
obzirom na hidrolizu organoIosIornih spojeva.
Vitomir Šunjiü znanstveni savjetnik i redoviti
proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta u
Zagrebu. Usavršavao se kod nobelovca V. Preloga
na poslijedoktorskom studiju na ETH u Zrichu.
%avi se sintetskom organskom kemijom i stereokemijom osobito stereoselektivnim sintezama i
istraåivanjima organskih molekula s biološkim i
katalitiþkim djelovanjem s teåištem na enantioselektivnim katalitiþkim reakcijama i enantioselektivnim procesima prepoznavanja. Suraÿuje i s Iarmaceutskom industrijom. Predstavnik je Razreda
u Znanstvenom vijeüu za naItu.
Mladen äiniü znanstveni savjetnik predstojnik Zavoda za organsku kemiju Instituta Ruÿer
Boãkoviü i redoviti proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu. Usavršavao se na poslijedoktorskom studiju kod nobelovca V. Preloga na ETH u Zrichu. Dobitnik je
Akademijine nagrade za prirodne znanosti (2002..
%avi se preparativnom kemijom osobito supramolekularnom kemijom molekularnim prepoznavanjem i samoudruåivanjem u organskim gelovima
te supramolekularnim katalizatorima.
Marina Cindriü redovita proIesorica u .emijskom odsjeku Prirodoslovno-matematiþkog
Iakulteta u Zagrebu. %avi se sintezom i karakterizacijom kompleksnih spojeva molibdena i vanadija
s biološki zanimljivim molekulama polioksometalatima molibdena i vanadija te supramolekularnim
sustavima. Ti su spojevi vaåni kako s kemijskog
gledišta tako i u njihovoj moguüoj primjeni u medicini i industriji. Dobitnica je nagrade MZOŠ-a za
Izvrsnost u istraåivanjima na podruþju anionskih
supramolekulskih receptora (2008..
Svetozar Musiü znanstveni savjetnik i predstojnik Zavoda za kemiju materijala Instituta Ruÿer Boãkoviü. %avi se karakterizacijom metalnih
oksida oksidnih stakala i staklokeramike. Osobito
istraåuje primjenu M|ssbauerove spektroskopije u
istraåivanju korozijske inhibicije interakcije metal/
organska prevlaka i atmosIerske korozije potom
hidrolizu åeljeznih iona adsorpcijsko/desorpcijske
ravnoteåe metalnih kationa i oksianiona te konstitucijskih iona. Dobitnik je Nagrade Akademije
(2006..
—
ZAVOD ZA POVI-EST I )ILOZO)I-U ZNANOSTI
Zavod je nastao 1992. spajanjem Zavoda za
povijest prirodnih matematiþkih i medicinskih
znanosti i Zavoda za ¿lozo¿ju znanosti.
Prvi od njih osnovan je 1960. kao Institut za
povijest prirodnih matematiþkih i medicinskih
nauka a nastao je spajanjem Odjela za povijest
medicine Instituta za medicinska istraåivanja i medicinu rada i )armaceutske zbirke )armaceutskog
društva Hrvatske. U sastav Instituta ušao je i Muzej Ruÿera %oškoviüa na Lokrumu u Dubrovniku
koji je osnovala -AZU tijekom meÿunarodnoga
znanstvenog skupa o Ruÿeru %oškoviüu 1958. Za
osnutak tog instituta posebice se zauzeo akademik
äeljko Markoviü koji se bavio poviješüu matematike osobito s Ruÿerom %oškoviüem te dr. Mirko
—
110
radova pod naslovom SabraQa djela MariQa Getaldiüa svezak I. Revizija prijevoda i komentari
rad su äarka Dadiüa.
Godine 1974. umro je dugogodišnji predstojnik Instituta (od tada Zavoda äeljko Markoviü a
novi predstojnik nije imenovan. Ipak je tada uspjelo Zavod ojaþati i strukama kojih dotad u njemu
nije bilo. U to su pak doba neki istraåivaþi poþeli
pokazivati tendencije izolacije svojih matiþnih
struka ne shvaüajuüi potrebu za proåimanjem svih
struka koje su bile zastupljene u Zavodu a na þemu
se dotad inzistiralo. Zbog nesreÿene situacije u Zavodu bilo je moguüe da Opüina Dubrovnik rasIormira Muzej Ruÿera %oškoviüa na Lokrumu koji
je dotad bio u sklopu Zavoda i u prostor u kojem
se nalazio smjesti ugostiteljski objekt. Izlošci su
bili razneseni a pojedine vrednije dr. äarko Dadiü
pronašao je i donio u Zavod u Zagrebu.
.onaþno je 1978. postavljen za predstojnika
akademik %ranko .esiü koji se nije nikad bavio
poviješüu znanosti. On je 1980. potakao diobu Zavoda na dva odsjeka: Odsjek za povijest prirodnih
i matematiþkih znanosti i Odsjek za povijest medicine koja su od tada i prostorno razdvojena. U
iduüim mandatima bili su im drugi voditelji ali
nijedan nije nikad istraåivao probleme povijesti
znanosti. Zbog svega toga Zavod je potpuno izmijenio naþin rada i nije više mogao djelovati u onom
smislu za koji su se zauzimali utemeljitelji Instituta
(Zavoda akademik Markoviü i proI. Grmek.
Institut za ¿lozo¿ju znanosti i mir utemeljen je
1965. U njemu je njegov predstojnik akademik Ivan
Supek razvijao istraåivanja ¿lozo¿je znanosti sukladno svojim nazorima povezujuüi je sa zauzimanjem za humanizam. U skladu s tim naporima on je
u Institutu (Zavodu utemeljio Hrvatsku pagvašku
grupu zbog koje je Zavod i imao u naslovu dodatak
]a mir Iako je kasnije taj dodatak otpao Supek nije
nikad odustao od svoje temeljne koncepcije. On je
u Zavodu pokrenuo objavljivanje þasopisa EQFyFloSaedia moderQa koji je izlazio od 1966. godine.
Njegov program bio je humanistiþka orijentacija
znanosti i umjetnosti te politiþki pluralizam.
Godine 1992. akademik Ivan Supek kao predsjednik HAZU potaknuo je spajanje spomenuta dva
—
111
Draåen Grmek iz Odjela za povijest medicine. Grmek je postao prvi direktor Instituta a Markoviü
predstojnik (voditelj. Institut je u poþetku imao
samo pet istraåivaþa. Povijest znanosti bila je vrlo
mlada znanstvena disciplina i u svijetu a pogotovo kod nas pa je to predstavljalo znatne teškoüe
za njezino proIesionalno utemeljenje u posebnom
institutu. Zato je ne samo u poþetku nego i kasnije
uvijek bilo teškoüa u nalaåenju kadrova.
Usprkos tome zauzimanjem dr. Mirka Draåena Grmeka i akademika äeljka Markoviüa Institut
je dobivao sve veüu ulogu u znanosti ne samo u
Hrvatskoj nego i u tadašnjoj -ugoslaviji – pogotovo
stoga što je još 1956. u sklopu -AZU nastojanjem
M. D. Grmeka i ä. Markoviüa osnovan Nacionalni
komitet za historiju nauka S)R- što je po tadašnjim propisima bilo moguüe. Godine 1963. Institut
je pokrenuo i objavio prvi svezak povremene publikacije RasSrave i graÿa ]a Sovijest Qauka u kojoj
su se objavljivali radovi znanstvenika u Institutu
ali i drugih autora izvan njega. U Institutu su tada
postojala samo istraåivanja povijesti medicine Iarmacije matematike ¿zike i astronomije.
Godine 1963. M. D. Grmek napustio je Institut
i otišao u Pariz ali je i dalje odråavao stalnu suradnju s Institutom. Na poloåaju direktora Grmeka je
naslijedio dr. Hrvoje Tartalja. U iduüem razdoblju
Institut je organizirao više znanstvenih skupova i
to 1968. u Dubrovniku meÿunarodni skup o Marinu Getaldiüu u povodu þetiristote obljetnice roÿenja 1971. u Trogiru meÿunarodni skup o 700.
obljetnici prvog spomena ljekarne u Trogiru 1972.
u Zadru znanstveni skup o )ederiku Grisogonu u
povodu 500. obljetnice njegova roÿenja te 1974. u
Rabu znanstveni skup o Marku Antunu Dominisu
u povodu 350. obljetnice njegove smrti. Svi znanstvenici u Institutu bez obzira na osnovnu struku
sudjelovali su na tim skupovima tako da je zajedniþki rad u Institutu u najveüoj mjeri dolazio
do izraåaja. ReIerati s tih skupova objavljivani su
u posebnim zbornicima. Velik pothvat napravljen
je u povodu obljetnice Marina Getaldiüa kad je
1968. objavljen reprint cjelokupnih Getaldiüevih
djela OSera omQia MariQi GKetaldi te 1972. prvi
svezak hrvatskog prijevoda Getaldiüevih prvih šest
zavoda u Zavod za povijest i ¿lozo¿ju znanosti
jer je smatrao da su povijest i ¿lozo¿ja znanosti
nerazdvojne – i u Meÿunarodnu uniju ukljuþene
su kao dvije sekcije pa je novi Zavod sada dobio
i treüi odsjek. Za voditelja novog zavoda imenovan je akademik äarko Dadiü koji je od 1982. bio
redoviti þlan Meÿunarodne akademije za povijest
znanosti u Parizu kao jedini njezin þlan koji je tada
åivio u Hrvatskoj.
U novom razdoblju istraåivaþki je rad u Zavodu razliþit s obzirom na odsjeke i na njihovu
brojnost. Naime Odsjek za ¿lozo¿ju znanosti ima
danas samo jednog istraåivaþa a ni ostali odsjeci nisu brojni. U Odsjeku za povijest prirodnih i
matematiþkih znanosti istraåuju se neki problemi
tih struka ali situacija je takva zbog malobrojnosti
istraåivaþa ograniþenih samo na neke teme i razdoblja. Današnji voditelj Zavoda äarko Dadiü koji
je do 1995. bio zaposlen kao znanstveni savjetnik
u tom odsjeku napisao je prvu sintezu povijesti
egzaktnih znanosti u Hrvata u dva sveska (1982. i
nakon toga mnogo opseåniju u šest svezaka (1991.
– 2010.. Odsjek za povijest medicine objavio je
posljednjih godina više svezaka edicije RasSrave
i graÿa ]a Sovijest ]QaQosti s vrijednom graÿom
a znanstvenici iz tog odsjeka objavili su i nekoliko
knjiga od kojih treba posebno spomenuti knjigu o
akademiku Andriji Štamparu. Sve su to knjige iz
novije povijesti zdravstva u Hrvatskoj na što se danas taj odsjek usredotoþuje. Upraviteljica Odsjeka
za povijest prirodnih i matematiþkih znanosti jest
proI. dr. sc. Snjeåana Paušek %aådar a Odsjeka
za povijest medicine proI. dr. sc. Stella )atoviü-)erenþiü dok Odsjek za ¿lozo¿ju znanosti nema
upravitelja.
—
112
—
RAZRED ZA PRIRODNE
ZNANOSTI
—
113
150 HAZU — Razred za prirodne znanosti
Akademija je osnovana u doba velikog zamaha
prirodnih znanosti u zapadnome svijetu. U svom
rodoljubnom zanosu naši su prvi prirodoslovci prionuli prouþavanju vlastitoga tla i domaüeg biljnog i
åivotinjskog svijeta o þemu je prikupljena opseåna
i vrijedna graÿa. No i takvim se istraåivanjima došlo i do izvanredno bitnih opüih prirodoznanstvenih
otkriüa. Tu se ponajprije istiþe otkriüe diskontinuiteta u Zemljinoj unutrašnjosti (Moho-sloj nazvan
po otkrivaþu Andriji Mohoroviþiüu i nalaz Iosilnih
ostataka neandertalca kraj .rapine koji je obradio
Dragutin Gorjanoviü .ramberger.
Prirodoslovci su objavljivali u Akademijinim
publikacijama Rad (zajedniþki þasopis za sve
discipline zatim Djela i LjetoSis. Od 1913. izlazila su PrirodoslovQa istraåivaQja koja su 1956.
podijeljena na AFta geologiFa i AFta biologiFa (do
2002.. Uz to su postojali i specijalizirani þasopisi
PalaeoQtologia IugoslaviFa i Krã Jugoslavije (koji
izlaze do 1989. te AQali ]a ãumarstvo i Larus koji
izlaze i danas.
Dugo su se vremena sva ta istraåivanja odvijala u prvotnom Matematiþko-SrirodoslovQom
ra]redu. Razred za prirodne znanosti u koji su
prvobitno bili ukljuþeni i lijeþnici osnovan 1949.
obuhvaüa podruþja geoznanosti i bioznanosti. Otad
su tajnici Razreda bili: Vale Vouk (1949. – 1954.
Aleksandar Ugrenoviü (1954. – 1955. Marijan
Salopek (1955. – 1958. Teodor Variüak (1958. –
1977. Zoran %ujas (1977. – 1985. Milan Herak
(1985. – 1989. Slavko .rvavica (1989. – 1991.
Vladimir Majer (1991. – 1997. Milan Meštrov
(1997. – 2006 %ranko Sokaþ (2004. – 2006. i
äeljko .uüan (2007. – 2010.. U ovoj je spomenici
opisana djelatnost pravih þlanova Akademije. Osim
njih opisana je i djelatnost nekih dopisnih þlanova
þiji je rad znatno pridonio radu i ugledu Akademije
te nekolicine þlanova suradnika koji neposredno
nastavljaju rad redovitih þlanova.
—
PRIRODNE ZNANOSTI U A.ADEMI-I
PRI-E OSNIVAN-A DANAŠN-EG
RAZREDA
Meÿu prvim izabranim þlanovima Akademije
bilo je i nekoliko za ono vrijeme istaknutih prirodoslovaca iz podruþja prirodnih znanosti. Djelovanje
mnogih od njih opisao je u svojim djelima -osip
%alabaniü þlan suradnik Akademije.
Ljudevit )arkaš Vukotinoviü (1813. – 1893. školovani pravnik i istaknuti društveno-gospodarski i
kulturni djelatnik kao prirodoslovac je bio samouk
preteþa „sluåbene“ hrvatske geologije a bavio se
i botanikom. Svoje geološke i paleontološke radove (njih dvadesetak ali i opüenito ¿lozoIska
razmišljanja o evoluciji objavljivao je ne samo u
Akademijinim izdanjima nego i u %eþu (GeologisFKe BuQdesaQstalt i Austrijska akademija znanosti.
Njegovi radovi doprinijeli su boljem poznavanju
stratigraIskih odnosa mnogih naših krajeva a istiþu
se oni o stijenama i graÿi Medvednice o Iosilnoj
Àori i Iauni neogenskih naslaga okolice Zagreba
(Podsused i Radoboja u Zagorju te o krednim „gozavskim“ naslagama u Samoborskom gorju. Izradio
je i prvu „geognostiþku“ kartu „Gore Zagrebaþke“.
Iako naravno neke njegove tvrdnje danas zahtijevaju odreÿene korekcije ipak su njegove glavne
ideje postale (i ostale temelj kasnijim istraåivanjima naših prvih školovanih geologa Gjure Pilara
Mije .išpatiüa i drugih.
Petar Matkoviü (1830. – 1898. osnivaþ je i prvi
sveuþilišni proIesor geogra¿je u Hrvatskoj. %avio se
podjednako ¿ziþkom geogra¿jom (orogra¿ja hipsometrija kao i povijesno-geograIskom problematikom. Zasluåan je i za organizaciju statistiþke sluåbe
u Hrvatskoj (danas Dråavni zavod za statistiku.
Gjuro Pilar (1846. – 1893. prvi proIesor geologije i mineralogije na zagrebaþkom Sveuþilištu
ujedno i prvi proIesor prirodoslovac Hrvat (ubrzo
üe mu se pridruåiti i S. %rusina osnivaþ je i utemeljitelj „sluåbene“ geologije u Hrvatskoj. U njegovih
samo 46 godina åivota njegovu svestranost i u
—
114
slatkovodnih i morskih mekušaca te pribavio zbirke
konhilija iz .aspijskog mora %ajkalskog jezera te
jezera Tanganjika.
%rusina je bio oduševljeni pobornik DarZinovih ideja koje je uspješno popularizirao pa veü
1870. i 1871. dråi predavanje o darvinizmu. Predavanja su kasnije tiskana pod naslovom Neãto o
DarZiQovoj teoriji.
Pristaša darvinizma bio je i %ogoslav Šulek
(1816. – 1895.. Godine 1885. objavio je raspravu Preteþe darviQi]ma u kojoj je dao prvi opüenit
prikaz DarZinove teorije evolucije.
Mijat (Mijo .išpatiü (1851. – 1926. naslijedio je Pilara na Mineraloško-petrograIskoj katedri.
Za svoja istraåivanja uveo je tadašnje najmodernije metode sustavne mikroskopske (optiþke i
kemijske analize minerala i stijena tako da njegovi mikroskopski opisi imaju i danas punu vrijednost a nabavio je (i adaptirao najbolje tadašnje
instrumente koje je koristio i u nastavi. Obradio je
minerale iz gotovo svih eruptivnih i metamorInih
stijena iz cijele Hrvatske (ukljuþujuüi i otoke -abuku i %rusnik %osne i Hercegovine te s )ruške
gore. Najvaåniji su mu detaljni petrograIski radovi
o kristalinskim stijenama tzv. serpentinske zone u
%osni koja se pruåa u duljini od 500 km od Drine
(Višegrada do u %anovinu i Pokuplje. To je prva
takva iscrpna petrograIska monogra¿ja u svijetu
o stijenama koje danas nazivano o¿olitima. Objasnio je genezu tog „o¿olitnog kompleksa“ koja
uz odreÿene modi¿kacije vrijedi i danas. Njegovo
shvaüanje bosanske serpentinske zone kao cjelovitog genetski jedinstvenog kompleksa u kojemu je našao sve bitne sastojke tzv. o¿olitne suite
prethodi današnjem shvaüanju globalnih o¿olitnih
pojasova. U svoju široku lepezu interesa unio je i
istraåivanja arteIakata i time unio nove spoznaje u
arheologiju a sastavio je i niz „potresnih izvješüa
za Hrvatsku i Slavoniju“ u kojima je obradio sve
dogaÿaje poþevši od najstarijih biljeåaka. Napisao
je više od 80 znanstvenih radova a uz to je bio i
vrlo uspješan popularizator znanosti objavivši 18
prirodoslovnih knjiga (u izdanju Matice hrvatske
i 60 manjih prinosa o ribama pticama kukcima
rudama pa sve do novovjekih izuma.
—
115
istraåivaþkoj i u nastavnoj djelatnosti nisu dostigli
ni njegovi nasljednici. Predavao je sve geološke
kolegije a i šire od paleontologije do mineralogije i astronomije. Njegova doktorska teza (O Srevratima (ÄrevoluFijama³ ZemljiQe kore koju je
obranio na sveuþilištu u %ru[ellesu kasnije je prevedena na engleski i objavljena u izdanju SmitKsoQiaQ IQstitutioQ u :ashingtonu što samo za sebe
svjedoþi o njezinoj vrijednosti. %avio se Zemljinom
endodinamikom i s time u vezi postankom planina
(što je u ono vrijeme a i kasnije kao dugo vrijeme
neriješeni problem bilo u Iokusu zapadnoeuropskih geoznanstvenika zatim oledbama u geološkoj prošlosti ali i primjenom geologije posebno
problemima vodoopskrbe u našem kršu. Osobito
su vrijedni njegovi stratigraIski podaci primjerice
o tercijarnim Iosilima iz Pokuplja kao i njegova
monogra¿ja o Iosilnoj Àori iz okolice Podsuseda
()lora fossilis susedaQa u kojoj se nadovezuje na
Vukotinoviüa a koja je još i danas nezaobilazno
djelo u paleobotaniþkoj literaturi. Zapoþeo je i s
geološkim kartiranjem Medvednice koje je nakon
njegove prerane smrti nastavio Gorjanoviü.
Spiridion %rusina (1845. – 1908. dao je velik
doprinos paleomalakologiji osobito (ali ne samo
u svoje dvije opseåne monogra¿je o tercijarnim
slatkovodnim i kopnenim puåevima i školjkašima
ne samo Hrvatske (Slavonije i Dalmacije nego i
Maÿarske %osne Srbije i %ugarske. U njima je
opisao mnogo novih taksona (od kojih veüina i danas vrijedi tako da su ti radovi još i danas osnova
za prouþavanje tercijarnih mekušaca iz Panonskog
bazena i drugih dijelova Paratetisa. U svojim ornitologijskim prouþavanjima nastojao je %rusina
obuhvatiti þitav slavenski jug. Srpska akademija
izdala je 1888. njegovo veliko djelo PtiFe Krvatsko-srSske. Posebno je prouþavao ptice .otora i
Crne Gore a prvi je u nas poþeo s organizacijom
ornitologijskih promatranja. %rusina je prouþavao
i ribe osobito velike hrskaviþnjaþe u -adranskom
moru o kojima je napisao i raspravu Morski Ssi
Sredo]emQoga i CrljeQoga mora. -oš je napisao
PabirFi ]a Krvatsku iKtiologiju i ribarstvo Naãe jesetre te raspravu SisavFi JadraQskog mora. Sabrao
je velike malakologijske zbirke naših kopnenih
Dragutin Gorjanoviü .ramberger (1856. –
1936. naslijedio je Pilara na Geološko-paleontološkoj katedri nakon što se Pilarova katedra podijelila
na Geološko-paleontološku i Mineraloško-petrograIsku (.išpatiü. Meÿunarodno je Gorjanoviü
najpoznatiji po detaljnoj i temeljitoj obradi i interpretaciji Iosilnih ostataka krapinskog praþovjeka (i
prateüe Iaune kojima je sluåeüi se uz klasiþnu
morIološku anatomiju i rendgenogra¿jom (što je
tada bila najnovija metoda konaþno dokazano postojanje „praljudi“ hominida koji su postojali prije
vrste Homo saSieQs (što ne znaþi da su bili i naši
neposredni pretci. To nije bio samo znanstveni rezultat koji je nedvojbeno dokazao postojanje starijih
vrsta hominida nego je upravo time bitno utjecao
i na promjenu svjetonazora onoga doba jer su raniji nalazi (npr. iz Neandertala u Njemaþkoj i oni
tadašnjih vrhunskih znanstvenika (npr. glasovitog
njemaþkog lijeþnika i patologa RudolIa VirchoZa
bili tumaþeni kao patološke deIormacije na kostima
suvremenih ljudi (a neki su ih smatrali i kostima
Napoleonovih vojnika koji su se smrzli prilikom
povlaþenja iz Rusije. Uz to Gorjanoviü je pisao i
o Iosilnim ribama i gmazovima tercijarnoj Iauni
osobito ¿logeniji nekih puåeva te o Iosilnim nosorozima i surlašima Hrvatske. S nacionalnog stajališta
podjednako su vaåni i njegovi geološki radovi primjerice o praporu hidrogeologiji i krškim pojavama u našim krajevima zatim o paleoklimatologiji
regionalnoj stratigra¿ji i tektonici te osobito što je
nastavak rada zapoþetog s Pilarom izrada geoloških
karata Medvednice okolice Zagreba i drugih krajeva
sjeverne Hrvatske. No najveüe zasluge na nacionalnom planu pripadaju mu za osnutak Geološkog povjerenstva za Hrvatsku i Slavoniju (1909. þime se
Geološka sluåba Hrvatske odvojila i osamostalila od
„pokroviteljstva“ Geološkog instituta u %udimpešti
a neposredni i kontinuirani sljednik Gorjanoviüeva
Geološkog povjerenstva jest današnji Hrvatski geološki institut. Ukupno je Gorjanoviü objavio oko 200
znanstvenih radova a one najvaånije u tadašnjim
uglednim meÿunarodnim þasopisima (npr. monogra¿ju o krapincu u seriji poznatog lijeþnika zubara
Otta :aldhoIa u :iesbadenu 1905.. %io je þlan
devet inozemnih znanstvenih društava i akademija.
Gorjanoviüev suvremenik i kolega u istom
Akademijinu razredu bio je Andrija Mohoroviþiü
(1857. – 1936. koji je bio i tajnik tadašnjeg Matematiþko-SrirodoslovQog ra]reda (1918. – 1922..
Ispoþetka se bavio meteorologijom pri þemu je
pomoüu instrumenta koji je sam konstruirao uspio
odrediti smjer brzinu i vertikalnu komponentu gibanja oblaka te je unaprijedio i proširio djelatnost
tadašnjeg Meteorološkog zavoda koji je tako postupno prerastao u današnji Geo¿ziþki zavod. .asnije se posvetio seizmici i analizirajuüi pokupski
potres koji se dogodio 8. listopada 1909. došao do
Iundamentalnog otkriüa o postojanju nehomogenosti ispod Zemljine površine odnosno do otkriüa
plohe diskontinuiteta u dubini od oko 50 km na
kojoj se mijenja brzina širenja potresnih valova i
koja odjeljuje površinsku Zemljinu koru od dubljeg sloja plašta. Time je prvi put jednoznaþno
dokazano postojanje krute Zemljine kore i „tekuüeg“ (viskoznog plašta ispod nje a ta spoznaja
bitno je doprinijela razjašnjenju opüih strukturnih
odnosa u graÿi Zemlje. .asnija istraåivanja mnogih inozemnih autora potvrdila su þinjenicu da ta
graniþna ploha (diskontinuitet „obavija“ þitavu
Zemljinu kuglu jednako ispod kontinenata kao i
ispod oceanskog dna (naravno na razliþitim dubinama. Zato je ta ploha u svjetskoj geološkoj i
geo¿ziþkoj literaturi poznata kao Mohoroviþiüev
diskontinuitet (ili skraüeno Moho-sloj zakon o
porastu brzine širenja potresnih valova s dubinom
poznat je kao Mohoroviþiüev zakon a meÿunarodni projekt bušenja Zemljine kore (zapoþet 1957
nazvan je Mohole i kasnije je nazivan drugim tematskim nazivima. Mohoroviþiüevim je imenom
1970. g. nazvan i jedan krater promjera 77 km na
nama nevidljivoj strani Mjeseca. No Mohoroviþiü
se bavio i „svakodnevnim“ praktiþnim problemima; ponukan katastroIalnim potresom koji je 28.
prosinca 1908. pogodio juånu Italiju razmatrao je
ponašanje graÿevina prilikom potresa.
Artur Gavazzi (1861. – 1944. bavio se ¿ziþkom geogra¿jom: geomorIologijom klimatologijom hidrogra¿jom (.varner Vransko jezero u
Dalmaciji limnologija Plitvica i istraåivanjima
sile teåe.
—
116
Milutin Milankoviü (1879. – 1958. dopisni
þlan 1920. po studiju je bio graÿevinski inåenjer
no stekao je svjetsku slavu svojim matematiþkim
proraþunima Sunþeve svjetlosti koja stiåe na Zemlju ovisno o variranju Zemljinih orbitalnih parametara. Iako su njegovi izraþuni sezali samo
100.000 godina unatrag danas znamo da se njima
mogu objasniti klimatske promjene na Zemlji i u
daljoj prošlosti tj. izmjene tzv. ledenih i meÿuledenih doba koje objašnjavaju klimu na Zemlji
tijekom zadnjih milijun i pol godina. Njegova je
teorija 1960-ih godina þesto bila osporavana ali
je novija sustavna istraåivanja u svijetu sa sve
toþnijim mjernim rezultatima sve više potvrÿuju.
Danas je opüeprihvaüeno da tzv. Milankoviüeva
krivulja koja pokazuje kako je intenzitet Sunþeva
zraþenja varirao tijekom prošlih 600.000 godina
ujedno objašnjava klimatske promjene na Zemlji
u tom razdoblju pa i ranije. Iako je veüi dio åivota
proveo u %eogradu njegovo epohalno djelo (koje
je prethodilo kasnijim opseånijim djelima Matematiþka teorija termiþkiK Sojava u]rokovaQiK SuQþevim ]raþeQjem objavljeno je u izdanju Akademije
1920. godine na Irancuskom jeziku i pretiskano u
izdanju poznate pariške izdavaþke kuüe GautKiers
Villars. Preporuku za tiskanje dali su akademici V.
Variüak i A. Mohoroviþiü.
Vrijedni rezultati postignuti su i na podruþju
prouþavanja Àore vegetacije i opüe botanike. Tu
valja na prvome mjestu spomenuti pionirski rad
dvojice Nestora hrvatske botanike: -osipa .alasancija Schlossera .lekovskog (1818. – 1882. i
Ljudevita )arkaša Vukotinoviüa veü navedenog
kao geologa. Rezultati njihovih botaniþkih istraåivanja objavljeni su u kapitalnim djelima: Syllabus Àorae CroatiFae )lora CroatiFa. Pisana su
latinskim jezikom imaju 1.362 stranice i sadråe
146 porodica 846 rodova i 3.461 vrstu (od toga
18 rodova i 29 vrsta koji pripadaju jedino hrvatskoj Àori. Treüe je djelo BiliQar )lora exFursoria.
Schlosser je objavio i tri sveska )auQe korQjaãaK
7rojediQe KraljeviQe a u Radu i dodatak toj Iauni.
U novoosnovani Razred bili su primljeni þlanovi s podruþja geoznanosti i bioznanosti a ravnoteåa izmeÿu tih podruþja zadråala se do danas pa
se tradicionalno na þelo Razreda naizmjence biraju
predstavnici tih podruþja. ýlanovi su Razreda s podruþja geoznanosti nakon 1947. godine: Marijan
Salopek (1883. – 1967.; dop. þlan 1930. red. þlan
1935. )ran Tuüan (1878. – 1954.; red. þlan 1947.
-osip Goldberg (1885. – 1960. red þlan 1960.
Miroslav Tajder (1909. – 1983.; dop. þlan 1954.
red. þlan 1958. -osip Rogliü (1906. – 1987.; dop.
þlan 1960. red. þlan 1969. Luka Mariü (1899.
– 1979.; red. þlan 1963. Milan Herak (dop. þlan
1963. red. þlan 1973. Ivan -urkoviü (dop. þlan
1963. red. þlan 1969. Vanda .ochansk\-Devidp
(1915. – 1990.; dop. þlan 1966. red. þlan 1973.
Mirko Malez (1924. – 1990.; izv. þlan 1968. red.
þlan 1979. Vladimir Majer (izv. þlan 1973. red.
þlan 1986. Stjepan Šüavniþar (izv. þlan 1973. red.
þlan 1990. Ante Polšak (1930. – 1990.; izv. þlan
1973. %erislav Makjaniü (1922. – 1988.; izv. þlan
1977. Velimir .ranjec (1930. – 2002. þlan sur.
1975. izv. þlan 1986. red. þlan 1991. Dragutin
Skoko (þlan sur. 1975. izv. þlan 1990. red. þlan
1991. Ivan Gušiü (red. þlan 1992. %ranko Sokaþ (þlan sur. 1988. red. þlan 1992. i -osip Tišljar
(1941. – 2009. þlan sur. 1984. red. þlan 2004.
Oni su se uglavnom bavili geo¿zikom meteorologijom geologijom geogra¿jom paleontologijom
mineralogijom i srodnim þesto interdisciplinarnim
istraåivanjima.
)ran Tuüan bio je prvi .išpatiüev uþenik a
.išpatiü mu je ostao uzorom ne samo u znanstvenom radu nego i na polju popularizacije znanosti.
Od 1942. do 1945. bio je umirovljen pa i neko
vrijeme zatvoren. Nakon rata vraüen je na mjesto
redovitog sveuþilišnog proIesora a bio je i þlan
Predsjedništva Akademije i prvi dekan novoosnovanog Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta.
—
117
—
RAD U DO%A I NA.ON OSNUT.A
RAZREDA ZA PRIRODNE ZNANOSTI
Prouþio je brojne minerale i mineralne asocijacije
od kojih su mnoge i novootkrivene s mnogih lokaliteta Hrvatske ali i s )ruške gore iz juåne Srbije
te iz Makedonije. Najpoznatija je njegova teorija o
postanku zemlje crvenice (ili crljenice; terra rossa
kojom je dokazao nadovezujuüi se na .išpatiüevo
mišljenje da je crvenica netopivi ostatak karbonatnih stijena (ponajprije vapnenaca a boksit je
Iosilna crvenica. Napisao je više od 60 znanstvenih radova šest srednjoškolskih i dva sveuþilišna
udåbenika (u dva izdanja te oko 80 popularnih
þlanaka uz velik broj struþnih prikaza prigodnih
þlanaka recenzija putopisa beletristiþkih crtica i
kazališnih kritika. Od 1945. do smrti ureÿivao je
Prirodu a bio je i þlan Irancuskog i þeškog mineraloškog društva.
Stjepan Škreb (1879. – 1952. bavio se teorijskom meteorologijom meteorološkom statistikom
i klimatologijom. U njegovoj monogra¿ji Klima
Hrvatske (1942. prvi je put obraÿena klima Hrvatske u cijelosti kao rezultat dugogodišnjih priprema
materijala za obradu i studijske obrade podataka.
Uspostavio je mareograIsku postaju u %akru i time
potaknuo ¿zikalno-oceanograIska istraåivanja -adrana u Hrvatskoj. Objavio je 40-ak znanstvenih
radova.
Marijan Salopek bio je za vrijeme NDH umirovljen na Sveuþilištu i izbrisan iz þlanstva Akademije a nakon Drugoga svjetskog rata ponovno je
vraüen na poloåaj redovitog proIesora i obnovljeno
mu je þlanstvo u Akademiji. %avio se stratigra¿jom
tektonikom i paleontologijom. Istraåio je trijaske
ceIalopodne (amonitne Iaune mnogih lokaliteta u
Hrvatskoj ali i u Crnoj Gori þime je znatno dokumentirao i razradio stratigra¿ju srednjeg trijasa tih
podruþja. Istraåivao je i trijaske naslage Velebita
(Donje Pazarište otoka Visa (kod .omiåe Like
(Donji Lapac i -ulijskih Alpa te eocenske naslage
otoka Hvara. Zatim je istraåivao gornjopaleozojske
naslage Like i Velebita o þemu je objavio brojne
rasprave zatim kredne i paleogenske naslage Istre
(ûiüarija i Hrvatskog primorja (Novi Vinodolski
te konaþno i paleozojske naslage Gorskoga kotara
(Mrzla Vodica i dr.. U svim tim radovima osim
detaljne stratigra¿je rasvijetlio je i mnoge tekton-
ske odnose (alohtonija odnosno navlaþna i ljuskava
graÿa Uþke ûiüarije i Gorskog kotara a raspravljao je i o širim tektonskim okvirima primjerice o
modernoj navlaþnoj tektonici u Alpama. No moåda
najvaåniji njegov doprinos geologiji u Hrvatskoj jest
da je uveo sistematska ekipna terenska istraåivanja
u koja je ukljuþivao studente (i time zapravo utvrdio zagrebaþku geološku školu te da je primijenio
litostratigraIski (Iormacijski pristup u stratigra¿ji
koji se ponovno uveo tek zadnjih dvadesetak godina.
-osip Goldberg (1885. – 1960. bavio se geo¿zikom ¿zikom i astronomijom (za vrijeme NDH
bio je prisilno umirovljen. U %akarskom zaljevu
organizirao je mareograIska istraåivanja seša a kasnije mjerenje magnetske deklinacije na -adranu.
Njegovim nastojanjem osnovan je 1958. Institut
za ¿ziku atmosIere i kozmiþku ¿ziku i podignut je
opservatorij na Puntijarki. Uveo je u praktiþan rad
¿zikalna tumaþenja uoþenih þinjenica u analizama
odnosno usporedbu empirijskih i teoretskih podataka. Objavio je 32 znanstvena i pet struþnih radova a
istakao se i kao pisac izvrsnih srednjoškolskih udåbenika iz ¿zike i astronomije.
Luka Mariü svojim je petrološkim istraåivanjima osobito magmatskih i metamorInih stijena
obuhvatio gotovo sva podruþja tadašnje -ugoslavije
i time bitno doprinio poznavanju regionalnih karakteristika petrograIskih provincija. Nadovezujuüi se
na .išpatiüa nastavio je istraåivanja o¿olitnog kompleksa u okviru magmatsko-sedimente Iormacije i
obavio usporedne analize tih stijena u Dinaridima i
u Tauridima. Napisao je i prvu kompleksnu studiju
(monogra¿ju o magmatizmu na podruþju bivše -ugoslavije u kojoj je analitiþko-genetskim pristupom
istraåio sve vaånije pojave magmatskih stijena. Iz
svojih geokemijskih istraåivanja crvenice i boksita
došao je i do zakljuþka o njihovoj genezi. Prvi se u
Hrvatskoj bavio i tehniþkom petrogra¿jom.
-osip Rogliü bio je geograI svestranog djelovanja þime je bitno doprinio potpunijoj identi¿kaciji geogra¿je kao cjelovite znanstvene discipline u
okviru geoznanosti. Osobito se bavio geomorIologijom i drugim geograIskim aspektima istraåivanja
krša te evolucijom krškog krajolika zatim geograIskim aspektima oþuvanja okoliša i geograIskom
—
118
naka a kao ekspert bio je pozvan na istraåivanje
rudnih terena u Sudanu i Venezueli.
Vanda .ochansk\-Devidp utemeljiteljica je
mikropaleontologije kao znanstvenoistraåivaþke
discipline u Hrvatskoj. Iako je istraåivala Iosilne
organizme vrlo razliþite taksonomske pripadnosti
starosti i okoliša najvaåniji su joj radovi o paleozojskim IoraminiIerama (skupina )usuliQaFea i
vapnenaþkim algama (iz skupine DasyFladales iz
Hrvatske Slovenije i Crne Gore od kojih su prve
moåda najvaåniji Iosili za globalnu stratigraIsku
korelaciju gornjeg karbona i perma a u stopu ih
prate vapnenaþke alge. Po tim radovima spada u
vrh svjetskih specijalista Iuzulinologa i algologa
tako da je po njoj nazvano nekoliko novih rodova
i vrsta radovi su joj objavljivani i u ameriþkim
ruskim japanskim poljskim švicarskim njemaþkim i drugim inozemnim znanstvenim þasopisima a inozemni geolozi slali su joj materijale na
odredbu. Uz to vaåni su joj i radovi o miocenskim
mekušcima Paratetisa (iz oslaÿenih okoliša a potaknula je izradu (i ispoþetka sudjelovala u izradi
geoloških bibliogra¿ja Hrvatske. Iako je po struci i
obrazovanju bila biolog botaniþar paleontološki je
obrazovala mnogobrojne generacije geologa i paleontologa. Objavila je 100 znanstvenih i više od 110
struþno-popularnih radova te dva udåbenika. %ila
je i dopisna þlanica Slovenske akademije znanosti
i umjetnosti. Dobitnica je veüeg broja hrvatskih i
slovenskih nagrada i priznanja.
Milan Herak (1917. geolog þiji su tematski
raspon radova i znanstvenoistraåivaþko djelovanje
iznimno široki od paleontologije (Iosilne spuåve
morIometrijska analiza ostataka špiljskog medvjeda a osobito Iosilne vapnenaþke alge – DasyFladales u þemu je jedan od svjetski priznatih znanstvenika pa je po njemu prozvano nekoliko rodova
i vrsta tih organizama preko stratigra¿je (posebno
trijasa regionalne geologije i tektonike (mnogobrojni geološki radovi o razliþitim podruþjima
Hrvatske do geologije i hidrogeologije krša gdje
je uz ostalo uveo i tektogenetski pristup (umjesto
opisnog klasi¿kaciji krških terena (orogenetski krš
i epiorogenetski ili epiplatIormni krš. Postavio je
novu geotektonsku shemu Dinarida na mobilistiþ-
—
119
osnovom racionalnog planiranja i projektiranja
prometnica. U radovima regionalnog karaktera
posebno se bavio jadranskim prostorom i njegovim zaleÿem (%iokovska åupa i dr.. Napisao je
više od 150 znanstvenih i struþnih radova koji su
nezaobilazni za upoznavanje geograIskih odnosa
naših krajeva uz nekoliko udåbenika. %io je poþasni þlan više stranih društava i akademija i dobitnik
je mnogobrojnih odliþja nagrada i priznanja.
%ranimir Gušiü þlan Razreda za medicinske
znanosti istraåivao je odnose þovjeka i krša kako
s medicinskog tako i s etnološkog gledišta. Ulazio
je i u rasprave o krškoj nomenklaturi.
%ranko Maksiü (1909. – 1966. dopisni þlan od
1966. dao je nekoliko Iundamentalnih doprinosa
¿zici atmosIere kojima je uklonio mnoge dotadašnje nedostatke u naþinu i mjerenju vlage u zraku
tog osjetljivog i vaånog meteorološkog elementa.
Prouþavajuüi istovremeno karakteristike zraþnih
masa radi analize i prognoze vremena uspio je
sintezom svojih istraåivanja u ta dva podruþja
objasniti koji procesi u atmosIeri dovode do ekstremno niske relativne vlage u pojedinim vremenskim
situacijama što je kasnije proširio i na adekvatne
pojave u višim slojevima atmosIere. Poboljšao je
i toþnost nekih meteoroloških instrumenata prilagodbama u konstrukciji.
Miroslav Tajder glavni je dio svoga znanstvenog rada posvetio petrogenezi magmatskih i metamorInih stijena u koje je uveo tada (i danas vladajuüe teorije %oZena o njihovoj genezi i evoluciji.
Osim istraåivanja pojedinaþnih stijena i minerala s
mnogih lokaliteta u Hrvatskoj %osni i Makedoniji
koja su postala model i uzor suvremenim istraåivanjima magmatskih i metamorInih stijena bivše
-ugoslavije prvi je u nas uveo i opüa istraåivanja
stijena þitavog jednog podruþja te je prema principima prije spomenute %oZenove teorije Irakcijske kristalizacije i kristalizacijske diIerencijacije
odredio genezu þitavog sklopa stijena (stijenskog
masiva. Tumaþio je procese i produkte izmjene
primarnih minerala i primjenjivao nove metode
kvantitativne analize kemijskog i mineralnog sastava pojedinih Iaza stijena. Objavio je više od 70
znanstvenih uz desetak struþnih i popularnih þla-
kim temeljima napustivši do tada prevladavajuüi
¿ksistiþki pristup. Osobitu je paånju posveüivao
našim krškim podruþjima (tzv. Vanjskim Dinaridima gdje su na temelju njegovih geoloških i
hidrogeoloških studija izgraÿeni svi naši vaåniji
hidroenergetski objekti (Peruüa Senj Vinodol
Rjeþina Obrovac Ombla i drugi koji i danas
uspješno Iunkcioniraju i neki izvan Hrvatske (HE
sustavi na Neretvi Drini Mavrovu i Tari-Moraþi.
To su bili pionirski graÿevinski pothvati takve vrste
u svijetu pa su ga UN i )AO niz godina angaåirali
kao eksperta na problemima vodoopskrbe u -amajci Egiptu Libanonu i svim ostalim mediteranskim
zemljama. Poznata izdavaþka kuüa Elsevier pozvala ga je još 1965. da bude glavni urednik i autor
glavnog priloga u prvoj svjetskoj monogra¿ji 13
autora o kršu na sjevernoj Zemljinoj polutci þime
su znanstvene spoznaje dobivene prouþavanjem
našega krša postale dostupne svjetskoj znanstvenoj
javnosti. Uz to Herak je ukupno objavio više od
220 naslova od toga oko polovicu znanstvenih radova uz 13 izdanja udåbenika i dvije knjige. ýlan
je Austrijske i Slovenske akademije a do 1991.
bio je i þlan Srpske akademije znanosti kada je
otkazao þlanstvo. Dobitnik je mnogih dråavnih
nagrada i odliþja.
Ivan -urkoviü (1917. istraåio je velik broj
(više od 20 rudnih pojava u gotovo svim dijelovima bivše -ugoslavije a posebno u Hrvatskoj i %osni. Veüina tih radova predstavlja pionirske radove
u našoj zemlji. Sintezom tih radova i meÿusobnom
usporedbom istraåenih rudnih pojava izdvojena su
pojedina rudna podruþja i dijelovi velikih metalogenih provincija kao i pojedine metalogene epohe. Tu se osobito istiþu podrobne metalogenetske
studije Petrove i Trgovske gore zatim Unsko-sanskog paleozoika i Srednjobosanskog rudogorja
te prva sistematizacija rudnih leåišta i pojava u
Hrvatskoj. Rudne minerale iz Srednjobosanskog
rudogorja prvi je u Hrvatskoj podvrgnuo kvantitativnim optiþkim istraåivanjima u reÀektiranom
polariziranom svjetlu. .ao vrhunskog struþnjaka
za rudna leåišta -urkoviüa je niz godina angaåirao
UN pa je istraåio i mnogobrojna rudna leåišta u
inozemstvu. Od tih radova istiþu se opisi leåišta i
njihova tektonskog sklopa u dotad geološki posve
neistraåenim podruþjima sjeverne i srednje %urme a rezultati tih istraåivanja objelodanjeni su u
monograIskom djelu Geology of Burma. Vaåni su
i njegovi rezultati postignuti prouþavanjem leåišta
i metalogenije središnjeg dijela Tunisa s olovno-cinþanim baritno-Àuoritnim i åeljeznim leåištima
i drugih lokacija.
Vladimir Majer (1922. bavi se petrološkim
istraåivanjima na prostorima Hrvatske %osne
Srbije i Makedonije s teåištem na kompleksnim
istraåivanjima o¿olitne zone posebno o¿olitnog
kompleksa %anovine s Pokupljem zatim ultrama¿ta
s prateüim stijenama i metamorInih stijena u bazi
o¿olita gdje su kompletnom analizom serije metamorInih stijena u bazi o¿olita a na osnovi Iazne
P-T analize precizno riješeni stupanj i karakter
metamor¿zma kao i njegova starost na temelju
radiometrijskih analiza istraåio je i sedimente u
o¿olitnom melanåu. Tim istraåivanjima postignuti
su novi rezultati o graÿi sastavu i genezi tog o¿olitnog kompleksa. Majerova istraåivanja ultrabaziþnih stijena Šar-planine dala su osnove za nove
izvorne teorije o genezi o¿olita. Geokemijskom
analizom elemenata u tragovima rijetkih zemalja
i izotopa postignuti su novi rezultati o o¿olitima
lercolitske zone u zapadnoj %osni. U sjevernom
dijelu Pelagonida prvi je put utvrdio postojanje
metamor¿zma visokog tlaka na prostorima bivše
-ugoslavije. Uz velik broj znanstvenih radova u
þasopisima objavio je i dvije saåete i jednu opseånu monogra¿ju o o¿olitima na prostoru bivše
-ugoslavije.
%erislav Makjaniü bavio se klimatologijom
dinamiþkom meteorologijom (strujanje zraka preko planine obalno kruåenje zraka vjetrovi bura
jugo i etezija primjenom matematiþke statistike u
geo¿zici (teorija ekstrema te seizmiþkim rizikom
(-enkinsova metoda za najjaþe potrese. Rezultate
tih istraåivanja objavio je u 30-ak znanstvenih i
pribliåno isto toliko struþnih radova u raznim þasopisima ukljuþujuüi i najuglednije meÿunarodne
þasopise iz seizmologije i ¿zike atmosIere.
Stjepan Šüavniþar (1923. bavi se analizom
i rješavanjem kristalnih struktura prirodnih i sin-
—
120
—
121
nose poznavanju tih terena. %io je svjetski poznat
specijalist za skupinu gornjokrednih aberantnih
pahiodontnih školjkaša (rudista u kojoj je postavio niz novih rodova i vrsta i dao znatne doprinose boljem poznavanju njihove paleobiologije
pa su inozemni specijalisti za tu skupinu Iosila (iz
)rancuske Italije Španjolske a i iz dråava bivše -ugoslavije dolazili k njemu na specijalistiþki
studij. Na temelju istraåivanja u Istri podijelio je
gornjokredne naslage na niz rudistnih cenozona
koje je korelirao s kronostratigra¿jom i koje su primijenjene u þitavim Dinaridima a i šire u sredozemnom podruþju. Pisao je i o tektonici Unutrašnjih
Dinarida a pionirska su njegova istraåivanja paleotemperatura na temelju odnosa kisikovih izotopa (u
suradnji s geokemiþarima koja je uveo kao jednu
od metoda tzv. polivalentne stratigra¿je za koju
se zalagao a koja su tek kasnijim istraåivanjima
potvrÿena i primjereno vrednovana. Objavio je više
od 90 znanstvenih radova dijelom i u inozemnim i
meÿunarodnim þasopisima i zbornicima.
Velimir .ranjec unaprijedio je geologiju naItnih leåišta u Hrvatskoj i razvio metode potpovršinskog (dubinskog geološkog kartiranja strukturne
geologije i morIometrije. Istraåivao je i geologiju
Tuzlanskog solnog bazena. .ao dugogodišnji nastavnik na Rudarsko-geološko-naItnom Iakultetu
odgojio je mnogobrojne generacije naItnih inåenjera geologa a istakao se i u suradnji s gospodarskim
organizacijama posebno s INA-NaItaplinom. Izradio je i opseånu geološku studiju o naItoplinonosnosti mediteranskog prostora.
Dragutin Skoko (1930. istraåuje probleme
seizmologije i ¿zike unutrašnjosti Zemlje što ukljuþuje registriranje potresa opüenito i digitalnu
transIormaciju zapisa mehaniþkih seizmograIa
zatim optimalizaciju poloåaja seizmoloških postaja
postupkom Monte Carlo te seizmiþkim zoniranjem
odnosno analitiþkim odnosom neotektonskih i seizmiþkih parametara što omoguüuje kvantitativnu
procjenu maksimalno moguüe magnitude potresa
na osnovi tektonskih parametara þime se subjektivnost te metode smanjila na najmanju moguüu
mjeru odnosno olakšava de¿niranje prostora moguüih åarišta potresa. %oravio je na usavršavanju
tetskih spojeva metodom diIrakcije rendgenskih
zraka þime je determinirao i interpretirao brojne
kristalne strukture (åivinih spojeva talijskih soli
i kompleksnih sulIosoli brojnih ¿losilikata i tektosilikata zatim istraåivanjem svojstava geneze
i stabilnosti pojedinih minerala ili grupa (npr. sreÿenosti strukture albita u tzv. spilit-kerato¿rskoj
asocijaciji u %osni te opüenito mineraloško-petrološkim problemima (npr. serije am¿bola iz am¿bolita o¿olitne zone u %osni i dr.. Iz tih podruþja
objavio je više od 60 radova od toga oko polovicu
u vodeüim europskim i svjetskim mineraloškim i
petrološkim þasopisima. Dobitnik je mnogih dråavnih sveuþilišnih i drugih priznanja.
Mirko Malez bavio se prouþavanjem svih
skupina Iosilnih vertebrata (kraljeånjaka odreÿivanjem njihove taksonomije i migracija a onda i
geologijom (paleogeogra¿jom kvartara opüenito.
Najveüi broj radova koje je napisao veüinom s mlaÿim suradnicima koje je uvodio u struku posveüen
je špiljskim Iaunama Hrvatske (Veternica Šandalja Velika Peüina na Ravnoj gori i dr. ukljuþujuüi
i tzv. koštane breþe (na Marjanu iznad Splita. Pisao je i o genezi špilja podzemnim i površinskim
krškim pojavama hidrologiji podzemlja i špilja kao
staništima pleistocenske Iaune i Iosilnog þovjeka.
Malez je od 1974. voditelj i upravitelj Zavoda za
paleontologiju i geologiju kvartara (vidi dolje. U
špilji Vindiji kod Donje Voüe pod njegovim vodstvom iskopani su skeletni ostaci neandertalca koji
spadaju meÿu najmlaÿe nalaze te izumrle vrste pa
su zbog razmjerno dobro oþuvanih dijelova DNA
posluåili za rekonstrukciju genoma neandertalca
(vidi dolje o djelovanju Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara. Malez je bio vrlo plodan
pisac objavio je više od 250 znanstvenih þlanaka
suraÿivao je s mnogobrojnim struþnjacima u zemlji
i inozemstvu (Sarajevo Ljubljana Skoplje Graz
%eþ %erlin Pariz SAD Helsinki. %io je dopisni
þlan Austrijske akademije a po njemu su imenovane þetiri nove vrste (vertebrata ostrakoda i rudista.
Ante Polšak bio je geolog i paleontolog. Najvaåniji su mu radovi o stratigra¿ji i Iosilnom sadråaju gornjokrednih naslaga Vanjskih (krških i
Unutrašnjih Dinarida u kojima je dao nove dopri-
u Geomagnetskom opservatoriju u Grockoj u dva
navrata u Meÿunarodnom seizmološkom institutu u
Tokiju (gdje je i dråao predavanja iz seizmologije
zatim u Poljskoj Njemaþkoj tadašnjoj ýehoslovaþkoj i SAD-u. Objavio je više od 60 znanstvenih
radova.
Geolog %ranko Sokaþ (1933. osim što je
dugogodišnjim geološkim kartiranjima znatno doprinio poznavanju regionalne geologije Hrvatske
jedan je od svjetski poznatih struþnjaka za Iosilne
vapnenaþke alge koje su jedna od najvaånijih skupina mikroIosila za geologiju naših Vanjskih Dinarida kako za biostratigra¿ju tako i u paleoekološkom pogledu tj. za rekonstrukciju Iosilnih okoliša.
Postavio je desetak novih rodova i velik broj vrsta iz
te skupine od kojih se veüina pokazala pouzdanim
provodnim i Iacijesnim Iosilima osobito u mezozojskim plitkomorskim karbonatnim naslagama ne
samo u našim Dinaridima nego i u širem podruþju
Tetisa. Sa suradnicima je detaljnije razradio podjelu
plitkomorskih jurskih naslaga na cenozone koju su
zapoþeli talijanski istraåivaþi. Pisao je o paleogeogra¿ji trijasa a objavio je više od stotinu radova u
domaüim i meÿunarodnim þasopisima a autor je ili
koautor na desetak listova Osnovne geološke karte
(OG. 1:100 000 bivše -ugoslavije.
Ivan Gušiü (1938. bavi se stratigra¿jom mezozoika i geološkom evolucijom Vanjskih Dinarida
Hrvatske za koje je na temelju prouþavanja gornjokrednih naslaga otoka %raþa postavio zajedno
s Vladimirom -elaskom osnove tzv. dinamiþke (ili
dogaÿajne stratigra¿je (eveQt stratigraSKy što je
u Sloveniji i „sluåbeno“ poznato i prihvaüeno kao
„%raþki model“. Opisao je nekoliko vrsta IoraminiIera i vapnenaþkih algi koje su se pokazale kao
pouzdani provodni Iosili i u širem podruþju Tetisa
a za neke je utvrdio i nove ¿logenetske odnose.
Doprinio je i poznavanju mezozoika sjeverne Hrvatske. Objavio je 50-ak znanstvenih radova od
toga oko polovicu u meÿunarodnim þasopisima te
nekoliko struþnih i popularnih þlanaka.
-osip Tišljar bio je vodeüi hrvatski sedimentolog – istraåivaþ sedimentnih stijena – koje zapremaju više od 90% površine Hrvatske. Iako je
poþeo istraåivati o¿olitni melanå u Vardarskoj zoni
ubrzo se potpuno posvetio sedimentnim stijenama
u istraåivanjima kojih je koristio najsuvremenije
metode i saznanja. Iako je istraåivao i klastiþne
sedimentne stijene osobito se bavio plitkomorskim
karbonatnim stijenama – vapnencima i dolomitima
– koji izgraÿuju velik dio naših dinarskih planina.
Unio je neke izvorne ideje o postanku dolomita
koji još uvijek nije jednoznaþno objašnjen. Objavio
je oko 60 znanstvenih radova i pet knjiga (udåbenika uz veüi broj ostalih vrsta radova. Istakao se
i kao nastavnik te je odgojio þitave generacije mlaÿih geologa i nakon završenog studija a uspješno
je suraÿivao i s INA-NaItaplinom.
-akob Pamiü (1928. – 2004. dopisni þlan
1992. proveo je dobar dio svog radnog vijeka u
Sarajevu pa je i velik dio njegovih radova vezan za
%osnu (odnosno %IH. Za to vrijeme bio je koautor
na 11 listova tzv. Osnovne geološke karte (OG.
bivše -ugoslavije u mjerilu 1:100.000 tako da bi
naše današnje geološko poznavanje %osne bez
Pamiüevih radova bilo posve nepotpuno. Samo
geolozi znaju što znaþi biti koautor na 11 listova
karte 1:100.000 posebno kad se to odnosi na sjevernu %osnu koja geološki pripada Unutrašnjim
Dinaridima a odlikuje se zamršenom geološkom
graÿom i þesto teško prohodnim terenima. Veü je
onda posebnu pozornost posvetio „.išpatiüevoj“
o¿olitnoj zoni. .asnije je svoju paånju usmjerio i na sjeverozapadni dio tzv. Vardarske zone
i njezin dodir s Alpama. No bavio se i trijaskim
gornjokrednim paleogenskim i neogenskim magmatizmom u Dinaridima i bio je prvi hrvatski
geolog koji je u suradnji s ameriþkim kolegama
uveo izotopnu geokemiju (pa i izotopnu geologiju
opüenito u Hrvatsku. Školsku godinu 1975./76.
proveo je kao proIesor na Meÿunarodnom sveuþilištu u Shirazu u Iranu. Ukupno je Pamiü objavio
više od 300 znanstvenih radova od toga 60-ak u
visokorangiranim þasopisima koji se reIeriraju u
bazama podataka CurreQt CoQteQts i SCI i po tome
je meÿunarodno najistaknutiji a i najcitiraniji hrvatski geolog uopüe.
ýlanovi su Razreda s podruþja bioznanosti
od 1947. godine: Vale Vouk (1886. – 1962.; dop.
þlan 1920. red. þlan 1924. Alois Tavþar (1895.
—
122
vrsta cecelja (Oxalis te raspodjelu puþi na listovima osjetljive mimoze (Mimosa SudiFa Voukova
istraåivanja s podruþja biljne ¿ziologije vaåni su
prilozi poznavanju mjerenja kemijskog intenziteta
svjetlosti izmjeni inulina kod vodopija (CiFKorium
iQtybus utjecaju aluminijevih soli na boju cvatova
hortenzije (HydraQgea KorteQsis Sm te ¿ziološkog
shvaüanja simbioze i gibanja biljaka. Tu je postigao i svoje najvaånije rezultate istraåujuüi strujanje
citoplazme i gibanje plazmodija gljiva sluznjaþa.
Prvi je naime ustanovio da su nepravilnosti u periodiþnosti Àuktuacijskog („njihajuüeg“ strujanja
(njem. :ebersFKiffFKeQstromuQg engl. SKuttle
streamiQg u citoplazmi plazmodija acelularnih
gljiva sluznjaþa izazvane dnevnim svjetlom i ti se
radovi citiraju i danas.
Valja spomenuti i Voukova istraåivanja alga
(pogotovo modrozelenih i bakterija iz termalnih
izvora obradu porodice kodijaceja (CodiaFeae
istraåivanja paroåina (CKaraFeae i crvenih alga
morske vegetacije te istraåivanja biologije termalnih voda.
Ivo Pevalek bavio se istraåivanjem sastava
vaskularne Àore Hrvatske. .ritiþki je razradio pojedine polimorIne taksone opisavši i neke potpuno
nove oblike. To se tiþe napose vrste Laser¿tium
SseudaQoides u okviru koje je opisao novi varijetet te vrste GeQtiaQa FrisSata Vis koju je rašþlanio u tri novoopisane podvrste: subsS boãQjakii
Pev. subsp visiaQi Pev. i subsp automQalis Pev
Meÿutim glavno je podruþje njegove znanstvene
djelatnosti algologija. Prouþavao je slatkovodne
alge iz razliþitih vodenih staništa na podruþju Hrvatske i Slovenije posebno jednostaniþne alge iz
sastava vegetacije cretova koje preteånim dijelom
pripadaju sistematskoj skupini DesmidiaFeae Alge
je prouþavao ne samo kao algolog nego i s geobotaniþkog odnosno ekološkog gledišta. Pronašao
je niz novih dotad nepoznatih alga iz razliþitih
sistematskih skupina DesmidiaFeae Posebnu pozornost obratio je ¿togenom taloåenju i nastanku
sedre (travertina u našim krškim vodama.
Stjepan Horvatiü sustavno je istraåivao odnose
polimorInih taksona kao što su roda LeuFaQtKemum kolektivne vrste PeuFedaQum ForiaFeum
—
123
– 1979.; red. þlan 1947. Aleksandar Ugrenoviü
(1883. – 1958.; red. þlan 1948. Albert Ogrizek
(1891. – 1970.; dop. þlan 1951. red. þlan 1954.
Ivo Pevalek (1893. – 1967.; red. þlan 1960. Teodor Variüak (1907. – 1977.; izv. þlan 1955. red.
þlan 1958. Zdravko Lorkoviü (1900. – 1998.; dop.
þlan 1959.; red. þlan 1965. Zoran %ujas (1910. –
2004.; dop. þlan 1960. red. þlan 1968. Milan Aniü
(1906. – 1968.; dop. þlan 1963. red. þlan 1968.
Stjepan Horvatiü (1899. – 1975.; izv. þlan 1966.
red. þlan 1973. Nikola Škreb (1920. – 1993.;
izv. þlan 1968. red. þlan 1979. Mirko Vidakoviü
(1924. – 2002.; izv. þlan 1969. red. þlan 1981.
Davor Miliþiü (1915. – 1993.; izv. þlan 1973. red.
þlan 1986. Zvonimir Devidp (izv. þlan 1973. red.
þlan 1991. Dušan .lepac (1917. – 2003.; þlan
sur. 1975. izv. þlan 1977. red. þlan 1991. Slavko .rvavica (1920. – 2003.; izv. þlan 1977. red.
þlan 1991. Stevan Milkoviü (1923. – 1989.; izv.
þlan 1977. Andrija .aštelan (izv. þlan 1979. red.
þlan 1991. glavni tajnik Akademije 1998. Milan
Meštrov (1929. – 2010.; þlan sur. 1975. izv. þlan
1979. red. þlan 1991. .rista .ostial-Šimonoviü
(izv. þlan 1981. red. þlan 1991. Vlatko Silobrþiü
(þlan sur. 1977. izv. þlan 1986. red. þlan 1991.
äeljko .uüan (þlan sur. 1977. izv. þlan 1990.
red. þlan 1991. %ranko .urelec (1935. – 1999.;
þlan sur. 1988. red. þlan 1992. Milan Maceljski
(1925. – 2007 red. þlan 1992. äeljko Trgovþeviü
(1939. – 2000.; red. þlan 1992. Velimir Pravdiü
(red. þlan 1997. )rano .ršiniü (þlan sur. 1992.
red. þlan 2000. Anton Švajger (1935. – 2003.;
þlan sur. 1980. red. þlan 2000. Stjepan Gamulin
(red. þlan 2002. Slavko Matiü (red. þlan 2004.
Pavao Rudan (red. þlan 2006. i )ranjo Tomiü (red.
þlan 2010.. Njihova se istraåivanja proteåu od tradicionalne botanike zoologije i genetike preko antropologije ekologije imunologije i molekularne
biologije sve do poljoprivrede i šumarstva.
Anatomska istraåivanja Vale Vouka dala su
bitne rezultate o otvorima biljnog tijela koji sluåe
za izmjenu plinova. Tako je istraåio anatomiju i
ontogenetski razvitak lenticela na korijenu lipe
osebujne pneumatode na stablu begonija (BegoQia
vitifolia SFKott hidatode (puþi vodenice kod 12
U novije je vrijeme bitan prilog Àoristici svojom knjigom Velebit i Qjegov biljQi svijet dao þlan
IV. Razreda Sergej )orenbacher.
U novoosnovanom razredu vrlo je bitan bio
rad Zdravka Lorkoviüa na podruþju citotaksonomije i ¿logenije. Zahvaljujuüi njegovu pronalasku
metode za umjetnu kopulaciju LeSidoStera kojom
se izbjegavaju optiþki olIaktorni i mehaniþki seksualni izolacijski mehanizmi bilo je omoguüeno
genetiþko miješanje hibridizacija vrsta rodova i
tribusa. Dobivene je rezultate provjeravao elektroIorezom enzima i našao dobru podudarnost na razini vrsta dok su se ispod te razine þesto razilazili. To
je i razlog zašto se interspecijska hibridizacija ne
podudara uvijek s elektroIorezom enzima u pogledu ¿logenetskih odnosa meÿu organizmima. Istom
tom metodom bilo je moguüe ustanoviti Iunkciju
pojedinih organa genitalnog aparata LeSidoStera.
Amputacijom pojedinih organa došao je do novih
nazora o utjecaju speci¿þnih razlika genitalnih organa kao posljedice a ne uzroka postanka novih
vrsta odnosno njihovih prijelaznih stadija semispecijesa. Prouþavajuüi ulogu kromosoma u sterilnosti
interspecijskih hibrida pronašao je mnogostruke
adekvatno smanjene brojeve kromosoma u nekih
vrsta LeSidoStera što je protumaþio Iragmentacijom kromosoma omoguüenom holokinetiþkom
strukturom njihovih kromosoma za razliku od centrokinetiþke strukture u velike veüine organizama.
Lorkoviü je otkrio mnoge nove vrste leptira pa je
veüi broj taksona posveüen Lorkoviüevu imenu a
dobio je i brojna meÿunarodna i domaüa priznanja
za svoje vrijedne znanstvene doprinose.
Istaknuti zoolog Tomo Gamulin istraåivao
je zooplankton -adranskog i Sredozemnog mora
osobito kopepoda hetognata siIonoIora hiperida
euIazida i dr. izuþavajuüi njihovu pojavu u vremenu i u prostoru s obzirom na temperaturu i slanoüu mora. Istraåivao je mriještenje razvoj srdele i
migracijska kretanja te za ribarstvo vaåne vrste u
-adranskom moru. Osposobio je mlaÿe istraåivaþe
koji danas vrlo uspješno nastavljaju njegovo djelo.
Tako )rano .ršiniü (1947. istraåuje biologiju
mikrozooplanktona posebno grupe tintinida. Ta
skupina zooplanktona jedna je od vaånijih karika
i PlaQtago Kolosteum te taksoni roda SeQeFio iz
skupine vulgaris ± leuFaQtKemifolius ta su istraåivanja napose kod roda LeuFaQtKemum dala bitne
rezultate i nove koncepcije koje su prihvaüene i u
najuglednijim stranim Àoristiþkim djelima.
)loristiþka istraåivanja koja se odlikuju nastojanjima da se Àora istraåivanih podruþja temeljito
analizira s obzirom na njezinu pripadnost raznim
Àornim elementima dala su kao rezultat rašþlanjivanje ilirskog Àornog elementa u ilirsko-balkanski
i ilirsko-mediteranski Àorni element te rašþlanjenje
þitavog mediteranskog Àornog elementa u niz uåih
geoelemenata.
.ao daljnji rezultat navedenih sustavnih i Àoristiþkih istraåivanja valja navesti i opise i nalaze
novih taksona kao što su LeuFaQtKemum liburQiFum L FroatiFum L SraeFox SeQeFio Farolimalyi
i AristoloFKia FroatiFa Horvatiüeva dugogodišnja istraåivanja vegetacije naše zemlje (na osnovi
%raun-%lanTuetovih gledišta pokazala su: 1. da se
livadna vegetacija sjeverozapadnih podruþja bivše
-ugoslavije zbog posebnih klimatskih i drugih ekoloških uvjeta odlikuje osebujnošüu te da pripada
dobrim dijelom preteåno endemiþnim asocijacijama i posebnim višim sistematskim jedinicama; 2.
da se vegetacija mediteranskog i submediteranskog
krša u Hrvatskoj sastoji od vrlo velikog broja niåih
i viših vegetacijskih jedinica osebujnog Àoristiþkog
sastava koji je podrobno obraÿen.
Dugogodišnja istraåivanja Davora Miliþiüa na biljnim virusima raznih skupina (napose
potivirusa tobamovirusa i rabdovirusa pomoüu
modernih eksperimentalnih metoda (serologije
spektroIotometrije imunoelektroIoreze i dr. dala
su ove vaåne rezultate: prvi je put uspješno prenesen ;-virus kakteja na standardne eksperimentalne biljke þime je uvelike olakšano istraåivanje
tog virusa. upoznate su citopatološke promjene
koje biljni virusi uzrokuju u protoplastu in¿ciranih
biljnih stanica napose virusne staniþne inkluzije
potivirusa tobamovirusa i komovirusa. izolirani
su i karakterizirani mnogi virusi naÿeni u nas prvi
put (na krstašicama åitaricama duhanu voükama i
ukrasnim biljkama þime je dan vaåan prinos našoj
¿opatološkoj praksi.
—
124
znanstvenih rezultata u stvaranju i de¿niranju studija o utjecaju na okoliš i u de¿niranju naþela na
kojima se zasnivaju suvremene strategije upravljanja okolišem. Strategije se zasnivaju na prirodnim
znanostima a povezuju gospodarske sociološke
i etiþke dimenzije u cjelinu. Objavio je priloge
prirodoznanstvenim istraåivanjima geokemije sedimenata te odreÿivanja prihvatnog kapaciteta ekosustava u prijenosu oneþišüivaþa s kopna u more.
Istraåivanja graÿe stanice bezbojnih sumpornih bakterija pomoüu dvije nove metode kultiviranja što ih je izveo Zvonimir Devidp (1921.
omoguüila su da se potanje istraåe i veliki oblici
organizama iz -adranskog mora. .ontinuiranim
opaåanjima u mikrokulturama i analizom ¿ksiranih
te citokemijskih i bojenih preparata dobiveni su
rezultati koji jednoznaþno dokazuju nediIerenciranu graÿu stanica tih organizama kakvu je kasnije
za sve prokariote de¿nitivno potvrdila elektronska
mikroskopija. Analiza graÿe makronukleusa cilijata za koji se pretpostavljalo da je endomitotski
visokopoliploidan zahtijevala je jasnu predodåbu
o mitozi koja je tada u cilijata bila posve neobjašnjiva. Primjenom brze acetokarminske metode
uspjelo je dokazati prave kromosome u mejotskoj
diobi te otkriti njihovo postupno prelaåenje u kromosomske agregate tijekom Iormiranja mikronukleusa u ekskonjugantima þime su riješeni osnovni
problemi kariologije cilijata. Paralelnom svjetlosno-makroskopskom i elektronsko-mikroskopskom
analizom mogao je Devidp u plodovima ukrasne
bundevice (CuFurbita SeSo var. ovifera egzaktno
jednoznaþno dokazati reverzibilnost plastidne
transIormacije na modelu kloroplast-kromoplast
þime je bila )re\-:\sslingova hipoteza o monotropnom razvitku plastida de¿nitivno opovrgnuta. Od
ostalih njegovih istraåivanja valja spomenuti još ultrastrukturna istraåivanja plastidnih transIormacija
aurea-mutanti studije ultrastrukturnih promjena u
plastidima i mitohondrijima izazvanih egzogenim
Iaktorima istraåivanja Iotoperiodizma u lemenaceja te istraåivanja optiþkih svojstava biljnih tkiva.
Vrijedni su rezultati istraåivanja uþinka ioniziranih zraþenja na razvoj plastida i uþinka razliþitih
þimbenika na plastide i mitohondrije ukljuþujuüi i
—
125
u razumijevanju tro¿þkih odnosa u moru. Uz pomoü suvremenog naþina uzorkovanja osobito je
pridonio poznavanju raspodjele i dinamike populacije Ieodarijskih radiolarija koji spadaju meÿu
najmanje poznate radiolarije uopüe. Nastavljajuüi
istraåivanja Tome Gamulina publicirao je vrlo
vrijedne podatke o biologiji i ekologiji kalikoIora
-adranskog i Sredozemnog mora. Revidirao je neka
sustavna i morIološka otkriüa kod malih kopepoda jednog od najmanje poznatog roda OQFaea.
Posljednjih nekoliko godina vrlo se aktivno bavi
upoznavanjem malih i izoloranih biotopa uz našu
obalu -adrana. Opisao je dva nova roda i þetiri nove
vrste endemskih planktonskih kopepodnih rakova:
Mesaiokeras Kurei SSeleoKvarella gamuliQi Badijella jal]iFi i SSeleoSKria mestrovi.
Milan Meštrov istraåio je ekološke i biocenološke odnose podzemnih staništa i voda na kopnu
te nove endemiþke i reliktne taksone troglobionata
s objašnjenjima njihove ekološke evolucije te dinamike njihova naseljavanja. Istraåivao je djelovanje ekoloških þimbenika ponajprije vlaånosti
supstrata na mehanizme dijapauze regeneracije
i neurosekrecije troglo¿lnih oligoheta te pojava
reprodukcije mriještenja i dinamike populacija
puåeva pod utjecajem temperature okoliša u vezi
s aktivnošüu neurosekretornog sustava. Višegodišnjim terenskim i laboratorijskim ekološkim istraåivanjima oneþišüavanja tekuüica i podzemnih voda
antropogenih utjecaja na slatkovodne ekosustave
napose na dinamiku populacija organizama i na
metaboliþke procese u njima dobio je odgovore u
vezi s odvijanjem pojedinih Iaza tih procesa. Utvrdio je zakonitosti prostorno-vremenske dinamike
utjecaja oneþišüenosti voda. Posebno je istraåivao
utjecaj temperature na biocenoze i na populacije
pojedinih vrsta organizama te na njihove osnovne metaboliþke procese a to je posebno vaåno za
postojeüe i buduüe izvore termopolucije vodenih
ekosustava. Rješavana su mnoga pitanja stupnja
oneþišüenja te þimbenika i stupnja tro¿je tekuüica
i mnogih prirodnih i umjetnih akumulacija.
Zapaåeni su i rezultati istraåivanja Velimira
Pravdiüa (1931. posveüeni odnosima znanosti i
upravljanja okolišem u razvijanju naþela primjene
njihove strukture diIerencijaciju plastida i reverzibilnost plastidne transIormacije.
U posljednjih pedesetak godina postignut je
znatan napredak u istraåivanju biologije stanica i
tkiva. Istraåivanja obuhvaüaju raspon od morIoloških radova preko eksperimentalnih do radova
iz molekularne biologije.
Teodor Variüak dao je velik prilog histologiji
razliþitih åivotinja. Otkrio je da se u riba stanice
retikulo-endotelnog sustava ne nalaze u jetrima
nego u slezeni i bubrezima. Objavio je i vaåan rad o
histotopokemiji mukopolisaharida u placenti goveda i svinje. Pretpostavio je da bi mukopolisaharidi
interponirani izmeÿu troIoblasta i epitela uterusa
te bazalne membrane mogli imati ulogu nosaþa razliþitih metabolita. Posebnu pozornost posvetio je
vaskularizaciji i morIološko-Iunkcionalnoj strukturi jetara nekih åivotinja. U krvnim åilama jetara
jazavca mrkog medvjeda nosatog rakuna i vidre
otkrio je intrahepatiþne prigušne ureÿaje. Osim
toga nekoliko je godina ustrajnog rada posvetio
istraåivanju hemoblastiþnih centara u nekih riba i
vodozemaca. Ta su istraåivanja pokazala da se u
proljeüe nakon zimskog mirovanja intravenozno u
koštanoj sråi pojavljuju polikromatski eritroblasti
a u masnoj koštanoj sråi nakupine stanica u kojima
se moåe pratiti razvitak hemocitoblasta u mijelocite
i metamijelocite.
Rast i diIerencijaciju zametka glodavaca (miševa i štakora u doba stvaranja zametnih listiüa
prouþavao je Nikola Škreb. Rijeþ je o razvojnom
razdoblju koje je kritiþno za daljnji normalan tijek
procesa; zametci u toj Iazi veü su implantirani u
sluznicu uterusa majke te je rad s njima vrlo oteåan
i potrebno je bilo naüi nove metode kojima se omoguüuje njihova analiza. Skupina istraåivaþa najprije
je pokušala analizirati moguünost diIerencijacije
tih stadija na naþin da ih presadi na mjesta izvan
uterusa (prednja oþna komora bubreåna kapsula
i tamo prati rast i diIerencijaciju. Pokazalo se da
je stupanj diIerencijacije ovisan o stadiju zametka
koji se presaÿuje i o mjestu na koje se presaÿuje.
Osobito je vaåan rezultat da se zametci nekih sojeva miševa pod bubreånom kapsulom uopüe ne
diIerenciraju veü nediIerencirani nekontrolirano
rastu i konaþno ubiju miša nosioca. Rijeþ je o teratokarcinomima koji se poslije mogu presaÿivati
i uzgajati po metodi kulture stanica. Time je pokazana srodnost stanica zametka i malignih stanica
raka. Nadalje je izraÿena izvorna metoda za mikrokirurško odjeljivanje zametnih listiüa i njihovo presaÿivanje kao u sluþaju þitavog zametka. Pokazalo
se da je primarni ektoderm na poþetku gastrulacije
izvor stanica koje se nakon migracije diIerenciraju
u sva tkiva i organe u tijelu zametka. Istraåivanja
su proširena na regionalnu restrikciju razvojnog
potencijala zametnih listiüa i dobiven je vaåan podatak o smeÿem masnom tkivu kao dominantnom
derivatu mezoderma u eksperimentalnim uvjetima.
Isto je tako izraÿena metoda uzgajanja toga stadija
razvoja u kulturi iQ vitro prema metodi kulture organa. Nakon uzgajanja od dva tjedna dobivaju se
tzv. teratomi tj. razna potpuno izmiješana tkiva.
Škreb je pokazao da se diIerencijacija ne javlja
ako se ne mijenja tekuüa mješavina za uzgoj ili
ako se pusti da zametci plivaju u njoj a ne leåe na
kovinskoj mreåici. Uzgajanje se obavlja uz dodatak seruma ili samo u kemijski de¿niranoj tekuüini
bez proteina. Dodatak raznih poznatih þimbenika
mogu mijenjati stupanj diIerencijacije. Tako cAMP
pospješuje stvaranje mioblasta a retinska kiselina djeluje na epitel i sprjeþava razvoj hrskavice
5-azacitidin pospješuje diIerencijaciju svih tkiva
a transIerin inducira razvitak atipiþnih stanica leüe.
Takve se stanice mogu dobiti i u eksperimentalnim
uvjetima na odraslim štakorima gdje epitel mreånice ima sposobnost transdiIerencijacije.
Histolog i embriolog Antun Švajger posebnu
je paånju posvetio istraåivanju uloge zametnih listiüa u ranoj embriogenezi a to je u okviru problematike temeljne zakonitosti ranog razvitka sisavca.
Osobito se istaknuo na podruþju eksperimentalne
razvojne biologije vlastitom razreÿenom metodom
izolacije i mikromanipulacije ranih razvojnih stadija zametka sisavaca na razini zametnih listiüa
njihovom eksplantacijom iQ vitro. Vaåna je bila i
njegova djelatnost na podruþju medicinske etike.
Genotoksikolog %ranko .urelec istraåivao je
djelovanja toksiþnih tvari na vodene organizme i
njihove stanice. Najraniji biološki eIekt ksenobio-
—
126
—
127
þeviü je uveo i suvremene metode molekularne
genetike u medicinsku mikrobiologiju. Sa svojim
suradnicima razradio je metode za detekciju patogenih jersinija te konstruirao plazmid koji moåe
posluåiti u eliminaciji nekih determinanti patogenosti iz mikroorganizama.
Miroslav Radman (dopisni þlan od 1992. djeluje u Parizu i Splitu otkrio je inducibilni mehanizam popravka ošteüene DNA i nazvao ga SOS-popravkom. Taj inducibilni staniþni mutageni SOS-sustav ukljuþuje privremenu sposobnost stanice
da ošteüenu DNA kopira bez obzira na ošteüenje u
preostalom kalupu. To je omoguüilo razumijevanje
koordinirane kontrole gena te tumaþenje nastanka
mutacija i procesa kancerogeneze þime je otvoreno
novo poglavlje u podruþjima biologije kao što su
evolucija struktura i stabilnost genoma.
Istraåivanja mehanizma þitanja genetiþke poruke nastavlja þlanica suradnica Ivana :e\gand
Ĉuraševiü i njezin nekadašnji student i suradnik
Nenad %an (ETH Zrich dopisni þlan od 2010..
%an je odgonetnuo molekularnu strukturu velike ribosomske podjedinice i otkrio da je ribosom ustvari
ribozim tj. da katalitiþku ulogu u nastanku peptidne veze igra ribosomski RNA. Intenzivno radi na
molekularnoj strukturi velikih staniþnih multienzimskih sustava.
Ribosome i biosintezu proteina istraåuje i pato¿ziolog Stjepan Gamulin (1934. koji posebno
studira poliribosome kod razliþitih patoloških stanja. Pokazao je da degradacija poliribosoma jetara
tijekom kratkotrajnog gladovanja posljedica inhibicije inicijacije translacije a ne raspada molekula
mRNA kako se ranije mislilo. Istraåivao je i steroidne receptore u razliþitim tumorima.
%itne rezultate na podruþju prouþavanja strukture i Iunkcije osjetnih organa ostvario je Zoran
%ujas. Rezultati tih istraåivanja pokazali su da su
evocirani kortikalni potencijali samo dio orijentacijskog reÀeksa priprema za osjeüanje a ne neposredni neuro¿ziološki korelat osjetnog doåivljaja što je
izvorni prilog na podruþju osjetne neuro¿ziologije.
IontoIoretiþnim podraåivanjem okusnih receptora utvrÿeno je da je slani okus koji izazivaju
razliþite soli uþinak skupnog djelovanja i aniona i
tika u riba jest poveüanje aktivnosti enzima benz(a
piren monoksigenaze. Mjerenje statusa induciranosti tog enzima u riba s raznih staništa pokazuju
visoku korelaciju sa stanjem oneþišüenja voda.
Mnogo publiciranih radova drugih autora potvrdilo
je vrijednost te metode kao sigurnog pokazatelja
prisutnosti ksenobiotika u vodi. Nadalje je pokazao
da i u riba postoji moguünost upotrebe Amesova
mikrosomskog testa gdje se aktiviraju premutagene tvari u njihove krajnje metabolite. Pokazao je da
ošteüenja molekula DNA nisu veüa u neþistim od
onih u þistim vodama. Postoji oþigledna otpornost
mnogih vodenih organizama na oneþišüenja koja
meÿu ostalim þimbenicima ovise o membranskom
glikoproteinu P170.
Na podruþju molekularne biologije vaåno je
rano otkriüe äeljka .uüana (1934. u suradnji s %.
Miletiüem da se dio genetiþkog materijala (DNA u
ozraþenih bakterija metaboliþki depolimerizira. .uüan se ubrzo poþeo baviti istraåivanjem prevoÿenja
genetiþke poruke (tj. biosinteze proteina a osobito
uloge transIer-ribonukleinskih kiselina (tRNA u
tom procesu. Pokazao je da inhibicija biosinteze
proteina antibioticima iQ vitro ovisi o sastavu prijepisa genetiþke poruke tj. o mRNA. Izolirao je
tirozil-tRNA-sintetazu prouþavao interakcije tog
enzima s tRNA i odredio ulogu nekih nukleotida u
biološkoj Iunkciji tRNA. Studirao je i konIormacijske promjene tRNA i pronašao koji su dijelovi
te makromolekule pri þitanju genetiþke šiIre u kontaktu s ribosomom. Pronašao je nadalje da poliamin
spermin pospješuje toþnost i e¿kasnost þitanja genetiþke poruke speci¿þnim vezivanjem na tRNA
te da istim mehanizmima sprjeþava krivo þitanje
kodona izazvano aminoglikozidnim antibioticima.
Razgradnju DNA u ozraþenih bakterija nastavio je prouþavati äeljko Trgovþeviü. On je biokemijska istraåivanja spojio s molekularno-genetiþkim te prati sudbinu bakterioIaga u ozraþenoj
stanici. Tako otkriva da radiosenzitivnost bakterije
odreÿuju u meÿusobnoj interakciji dva rekombinacijska sustava: sustav bakterije i sustav Iaga.
Istraåuje uloge pojedinih enzima u tom procesu
posebice proteina za vezanje jednolanþanog DNA
enzima Rec%CD i njegove podjedinice D. Trgov-
kationa. %ujasovi podatci nisu u skladu s dosad opüenito prihvaüenom SatterQ teorijom i zapravo su
novi podaci o odnosu izmeÿu ¿zikalno-kemijskih
karakteristika okusnih podraåaja i okusnih kvaliteta. Dio istraåivanja na tom podruþju odnosi se na
psiho¿ziku. Rezultati tih istraåivanja pouzdaniji su
i znatno manje pod utjecajem razliþitih za psiho¿ziþki odnos irelevantnih þimbenika. Drugi pristup
skaliranju intenziteta osjeta sastojao se u mjerenju
brzine senzomotorne reakcije na slane podraåaje
razliþitog intenziteta. Rezultati su pokazali da su
tzv. Pipronove brzine u uskoj korelaciji s percipiranim okusnim intenzitetima i da kao objektivniji pristup od postupka subjektivne psiho¿zike
omoguüuju toþnije odreÿenje psiho¿ziþkog odnosa. Ti radovi sadråe i niz metodoloških inovacija
na tom podruþju. Ostala se istraåivanja odnose na
perzistenciju adaptaciju senzibilizaciju i inhibiciju na podruþju okusnih osjeta. Rezultati ukrštene
adaptacije pokazali su da samo u binarnim kombinacijama koje ukljuþuju slatke tvari dolazi do
senzibilizacije dok u svim drugim kombinacijama
prevladava inhibicija. Pojave inhibicije istraåene
su i u okusnim mješavinama a utjecaj adaptacije
istraåen je i na nekim Ienomenima sukcesivnog
kontrasta posebno na tzv. okusu vode.
Slavko .rvavica izvršio je opseåna istraåivanja aktivnosti i distribucije acetilkolinesteraze
i butirilkolinesteraze u velikom broju parazitskih
helminata (trematoda cestoda i nematoda. U tom
razdoblju izvršena su i sustavna istraåivanja aktivnosti enzima koji sudjeluju u razgradnji glukoze.
Posebna je pozornost posveüena regulacijskim enzimima Embden-Me\erhoIova glikolitskog puta.
Rezultati tih istraåivanja govore da su ti enzimi
podloåni djelovanju metaboliþkih modulatora i da
bi mogli poput onih u citoplazmi kraljeånjaka utjecati na veliþinu protoka glukoze kroz spomenuti
glikolitski put. U parazitu MetastroQgylus aSri koji
åivi u pluüima svinja otkriven je kompletan ciklus
limunske kiseline kao i svi enzimi tzv. puta kidanja
citrata. )unkcija toga puta dovedena je u vezu s
izluþivanjem acetata iz mitohondrija u hahitat. Izvršena su i podrobna istraåivanja intrastaniþne raspodjele maliþnog enzima u parazitskih helminata i
njegove ovisnosti o NADP u NAD. Na podruþju
metaboliþkih istraåivanja objasnio je Iunkciju slijepog crijeva u peradi. Dokazano je da se niåe masne
kiseline nastale vrenjem pod utjecajem tamošnje
mikroÀore apsorbiraju u znatnim koliþinama u tom
dijelu crijeva. Dokazano je znaþenje natrijevih iona
i interakcije ostalih iona u procesu apsorpcije kalcija i IosIata u probavilu preåivaþa (þlan suradnik
Dubravko Timet.
Na podruþju mineralnog metabolizma .rista
.ostial-Šimonoviü (1923. posvetila je posebnu
paånju izuþavanju potencijalne opasnosti od izloåenosti teškim metalima u neonatalnom razdoblju.
Otkrila je vrlo visoku apsorpciju olova i nekih drugih teških metala u neonatalnoj dobi. U toj dobi
organizam ne razlikuje apsorpciju kationa aktivnim
transportom a homeostaza esencijalnih elemenata
te interakcija esencijalnih i toksiþnih metala u procesu apsorpcije bitno su drukþije nego u odraslih.
Osim toga dob utjeþe i na raspodjelu metala u organizmu. Posebno je vaåno da se u neonatalnom
razdoblju zadråava znatno više Irakcija metala
(Pb Hg Cd Mn u mozgu nego u odraslih i da
razdoblje sisanja predstavlja kritiþnu dob za akumulaciju metala u organizmu. Zakljuþeno je da su
mladi organizmi zbog nedozrelosti procesa prijenosa metala u organizmu jaþe ugroåeni od odraslih
u istim uvjetima izloåenosti metalima. Rezultati tih
istraåivanja utjecali su na donošenje meÿunarodnih preporuka o dopuštenoj izloåenosti metalima u
okolišu. U epidemiološkim istraåivanjima u dvije
regije u Hrvatskoj s razliþitim dnevnim unosom
kalcija u hrani ustanovljeno je da dnevni unos kalcija utjeþe na koliþinu koštane mase i na incidenciju Iraktura kuka u populaciji. Ti su rezultati utjecali
na donošenje preporuka o dnevnom unosu kalcija
u SAD-u. U podruþju eko¿ziologije i toksikologije
njena su istraåivanja nastavili suradnici posebno u
izuþavanju transportnih mehanizama teških metala
u morskim i drugim organizmima (þlan suradnik
ýedomil Lucu i dr..
Stevan Milkoviü bavio se prije svega razvitkom endokrinog sustava hipo¿za – kora nadbubreåne ålijezde u intrauterinom i ranom postnatalnom åivotu te ulogom tog sustava u adaptaciji
—
128
baziþne aspekte imunosti na molekularnoj razini i
razvija nove terapije malignih bolesti.
Andrija .aštelan (1934. istraåuje glavni sustav histokompatibilnosti HLA i njegove uloge u
imunološkim reakcijama. Glavni znanstveni doprinosi odnose se na imunološku tolerantnost genetiku histokompatibilnosti te povezanost gena HLA
i bolesti. Istraåivao je transplantacijske antigene
HLA u našoj populaciji i tako odigrao pionirsku
ulogu u hrvatskoj transplantacijskoj medicini. To
je omoguüilo i povezanost hrvatskog programa sa
svjetskim transplantacijskim programima. Daljnje
vaåno otkriüe jest Ienomen KomiQg tj. pojava da
je naseljavanje stranih limIoidnih stanica u limIatiþkim organima primatelja ovisno o histološkom
porijeklu davateljskih stanica dok je mitotiþka
aktivnost naseljenih stanica diktirana kontrolnim
mehanizmima primatelja. Trajna prisutnost davateljevih stanica uvjet je za doåivotno odråavanje
speci¿þne imunotolerantnosti na alotransplantat
tkiva odnosno za pojavljivanje „transplantacijske
bolesti“ kao komplikacije indukcije tolerantnosti.
Pavao Rudan (1942. bavi se holistiþkim antropološkim istraåivanjima populacijske strukture
Hrvatske. Posebno prouþava reprodukcijski izolirane skupine stanovništva jadranskih otoka (genetiþkih izolata i to analizama njihovih bioloških
(mono- i poliIaktorno determiniranih biokulturnih
migracijskih demograIskih izonimskih i kulturnih
(lingvistiþkih svojstava. Molekularno-genetiþkim
metodama istraåuje suvremene populacije Europe
i izumrle hominide.
Genetiþka su istraåivanja obavljana i na razliþitim biljnim vrstama. Alois Tavþar bavio se istraåivanjem kvantitativnih svojstava graha jednom od
najaktualnijih tema oplemenjivanja bilja. .asnije
je svoju pozornost usredotoþio na istraåivanje sterilnosti polena kukuruza. Otkrio je da osim dvadeset u literaturi opisanih sterilnosti polena koje
se sve nasljeÿuju recesivno opstoji i jedan naþin
dominantnog nasljeÿivanja sterilnosti. Vrlo su zanimljiva njegova citološka opaåanja u odnosu na
ritam mitotiþkih dioba kod mladih biljaka kukuruza
tretiranih organo-mineralnim gnojivima. Na jeþmu
je izuþavao nasljeÿivanje ranozrelosti nasljeÿiva-
—
129
novoroÿene jedinke na stresogene podraåaje.
Dokazao je da Ietalni hipo¿zno-adrenokorteksni
sustav reagira na spomenute podraåaje smanjenjem koncentracije askorbinske kiseline u kori
nadbubreåne ålijezde i poveüanjem koncentracije
kortikosterona u Ietalnoj plazmi. Na temelju tih
rezultata dovedena je u pitanje dotad priznata hipoteza o nerazvijenosti endokrinog sustava hipo¿za
– adrenokorteks u perinatalnoj Iazi razvitka kao
uzroku postnatalne nereaktivnosti kore nadbubreåne ålijezde. Neposredno na to vezani su brojni radovi na podruþju interakcije ACTH prolaktina
STH i kortikoida koji su pruåili vrijedne podatke
za tumaþenje hormonske regulacije rasta organa u
odrasloj dobi celularnog mehanizma hormonski
izazvane splanhno-megalije i zamašüenja jetara. Ti
su rezultati imali velik odjek u svjetskoj znanosti
i objavljeni su u vrhunskim svjetskim þasopisima
na tom podruþju.
Na podruþju imunologije vaåno je otkriüe Vlatka Silobrþiüa (1935. u suautorstvu s %.
Nakiüem da se speci¿þna imunotolerantnost na
alotransplantat koåe moåe postiüi kratkotrajnom
parabiozom odlaslih miševa ili štakora. „Parabiotsku bolest“ koja se pri tome moåe razviti autori
su objasnili reakcijom imunokompetentnih stanica jednoga parabionta protiv njihova primaoca.
Prouþavajuüi dalje Ienomen imunotolerantnosti
na alotransplantat koåe u miševa V. Silobrþiü je
otkrio da trajanje te tolerantnosti ovisi o prisutnosti stanica davaoca transplantata u limIoidnim
tkivima tolerantnoga primaoca. Oba su ta otkriüa
uvrštena u knjigu: L. %rent: A History of 7raQsSlaQtatioQ ImmuQology Academic Press London
1997. U suautorstvu s H. D. Suitom V. Silobrþiü
otkrio je da mišji tumor dojke uzrokovan virusom
MTV ima tumorskospeci¿þne antigene. Nadalje
sa svojim suradnicima opisao je i novi test iQ vitro
za praüenje celularnih imunoreakcija na tkivne i
tumorskospeci¿þne antigene u ljudi. Otkrio je i da
se sliþnim testom moåe odrediti imunosupresivnost konjskoga antilimIocitnog globulina protiv
ljudskih limIocita.
Stanimir Vuk-Pavloviü (KliQika Mayo Rochester Minnessota dopisni þlan od 1997. istraåuje
potrebe naše poljoprivrede od kojih se neke uzgajaju i izvan granica bivše -ugoslavije. Istodobno
je sustavno istraåivano i poveüanje plodnosti tala
s naroþitim osvrtom na agroekološke potencijale
primarne biljne proizvodnje u Hrvatskoj. Uvedene
su nove metode terenskih i laboratorijskih istraåivanja iz paleopedologije mikromorIologije te
sastava i svojstava humusa. Riješena su i mnoga
pitanja radionuklida i teških metala u pojedinim
agrosustavima.
Šumarska istraåivanja poþinje Aleksandar
Ugrenoviü koji je uz ostalo temeljito znanstveno obradio Trsteno. U tiskanoj knjizi Arboretum
7rsteQo (1954. prikazao je vegetacijske ekološko-biološke prostorne i povijesne znaþajke te vrijedne
zbirke ukrasnog drveüa grmlja i drugog rašüa što
je spomenik renesansne vrtne arhitekture juåne Hrvatske s kraja ;V. i poþetka ;VI. stoljeüa i vrijedan
znanstvenoistraåivaþki objekt. Osim toga rukovodio je znanstvenim istraåivanjima u šumarstvu a
posebno onima na kršu.
Milan Aniü istraåivao je Celtis tourQefortii
Lam. na litoralnim padinama Velebita CastaQea
sativa L. na otoku Cresu 4uerFus ilex i PKillgrea
latifolia u submediteranskom podruþju. Milan Aniü
istraåivao je Celtis tourQefortii Lam. na litoralnim
padinama Velebita CastaQea sativa L. na otoku
Cresu 4uerFus ilex i PKillgrea latifolia u submediteranskom podruþju.
Dušan .lepac pruåio je vrijedne rezultate u
podruþju istraåivanja rasta i prirasta šumskih vrsta
drveüa i sastojina. Izraÿene su dvije izvorne metode
za izraþunavanje prirasta. Uvedena je nova Iormula
za obraþun etata takozvane raþunske jedinice koje
se danas redovito primjenjuju pod imenom „ureÿajni
razredi“. Uz to je prouþavan tempo i ritam prirasta
pojedinih šumskih vrsta drveüa. S obzirom na to
naÿene su odreÿene zakonitosti na temelju kojih je
uspjelo Iormulirati debljinski prirast u vrijeme prijelaza jele (Abies alba Mill. u razliþitim ¿tocenozama.
Istraåivan je i gubitak prirasta zbog napada razliþitih
štetnika u šumama hrasta luånjaka a posebno je opisao Spaþvu kao najveüu cjelovitu luånjakovu šumu
u Europi. Sukus svojih spoznaja o šumi predoþio je
javnosti u svojih Deset seQteQFi o ãumi
nje boje pljevice i neka svojstva klasa. Otkrio je
i da se gen za þvrsto odnosno krhko osje nalazi
u istom kromosomu s genom Iertilnosti klasiüa.
Genetske pokuse obavljao je i s drugim vrstama
poljoprivrednog bilja. Osobito je mnogo radio na
indukciji mutacija kod pšenice. Uoþio je da postoji
interakcija izmeÿu sorte i okoliša. Stvorio je više
sorti pšenice i jeþma i više hibrida kukuruza.
Za unapreÿivanje i primjenu genetike u åivinogojstvu u nas zasluåan je Albert Ogrizek. Objekt
su njegovih istraåivanja napose domaüe pasmine
goveda ovaca i konja.
Genetiþka istraåivanja Mirka Vidakoviüa na
podruþju šumarstva bila su ponajprije usredotoþena na crni bor (PiQus Qigra i to zbog njegove
vaånosti za pošumljavanje degradiranih krških
terena. Posebnu je paånju posvetio problemu inkompatibilnosti kod meÿuvrsnog kriåanja crnog
bora i obiþnog bora (PiQus silvestris Sustavnim
metodskim radom ustanovljeni su pojedini Iaktori
inkompatibilnosti. Pritom su obavljena citološka
i embriološka istraåivanja razvitka sjemenih zametaka istraåivanja kemizma polena stimulacije
rasta polenove mješinice imunobiološka istraåivanja kod polena i primjena mentorskog polena
kod hibridizacije. Rezultat je tih istraåivanja hibrid
izmeÿu te dvije vrste nazvan PiQus Qigrosylvis U
sklopu istraåivanja o meÿuvrsnoj hibridizaciji proizvedeno je još nekoliko novih hibrida. ýinjenicu
da se korištenjem zraþenog polena kod unutarvrsne
hibridizacije dobiva veüa heterozigotnost u potomstvu i da se tako moåe poluþiti eIekt heterozisa
eksperimentalno je dokazao na bijeloj vrbi (Salix
alba i crnom boru. Izuþavanjem djelovanja gama
zraþenja na kromosome kod somatskih stanica
obiþne smreke (PiFea abies ustanovio je razne
abnormalnosti na kromosomima od kojih su vrlo
þesti lomovi i translokacije. Mnogo je truda uloåio
u ureÿenje i Iormiranje sjemenskih plantaåa šumskog drveüa sa svrhom da se proizvede sjeme poboljšanih genetskih kvaliteta pa je Iormirao svoju
„školu“ genetike i oplemenjivanja šumskog drveüa
poznatu i izvan Hrvatske.
U zadnja tri desetljeüa istraåivano je oplemenjivanje pšenice. .reiran je veüi broj sorti za
—
130
—
ZAVODI I CENTRI U D-ELO.RUGU
RAZREDA
Centar za znanstveni rad u Vinkovcima osnovan je 1970. Suosnivaþi su mu bili Opüinska
skupština Vinkovci i „Slavonska šuma“ Vinkovci.
Voditelji Centra redom su bili akademici Teodor
—
131
Variüak Dušan .lepac i Slavko Matiü a upravitelji
Centra: proI. Dionizije Švagelj dr. .atica ýorkalo i dr. Anica %iliü. Savjet Centra þine voditelji
Centra i akademici (za åivota D. Tadijanoviü M.
Vidakoviü M. Peiü danas D. -elþiü te znanstvene
savjetnice .. ýorkalo i A. %iliü. U Centru su zaposleni znanstveni savjetnik i administrator. Znanstvenoistraåivaþka djelatnost obuhvaüa najveüim
dijelom podruþje šumarstva novije i starije hrvatske knjiåevnosti geologije geogra¿je veterine
jezikoslovlja toponimije i antroponimije. Struþni
rad ukljuþuje publicistiku knjiåevnost šumarstvo i
organiziranje razliþitih skupova predavanja obljetnica itd. Znanstveni rad Centra reÀektira se u njegovim publikacijama. Tijekom 40 godina Centar
je objavio 41 knjigu i to: osam knjiga Radova 20
knjiga posebnih izdanja 13 knjiga ostalih izdanja.
U njima je objavljen 461 rad iz šumarstva hrvatskoga jezika arheologije kulture i obrazovanja
geogra¿je i geologije medicine i veterine teologije umjetnosti arhitekture agronomije i dr. Uz
to je objavljeno više literarnih i šumarskih radova
posebno ili u odgovarajuüim þasopisima.
Arboretum Trsteno nalazi se blizu Dubrovnika
u mjestu Trsteno na površini od 255 ha. Datira
s poþetka 16. st. kad je ureÿen park uz ljetnikovac plemiüke obitelji Guþetiü-Gozze. Arboretum
Trsteno došao je 1950. godine pod upravu Akademije znanosti i umjetnosti. Poznat je kao stari
dubrovaþki gotiþko-renesansni perivoj sa zbirkom
egzotiþnog drveüa i grmlja. Ujedno je to povijesni spomenik vrtne arhitekture. Zbirka ukrasnog
drveüa i grmlja broji više stotina vrsta i kultivara.
Znanstvenoistraåivaþki rad u Arboretumu Trsteno
odvijao se u okviru tema: IQtrodukFija straQiK vrsta
drveüa i grmlja ]a Sodruþje eumediteraQa i submediteraQa OSlemeQjivaQje mediteraQskiK i submediteraQskiK borova KoQ]ervaFija geQofoQda vaåQijiK vrsta ãumskog drveüa i Perivoj ljetQikovFa u
7rsteQom od reQesaQsQog Serivoja do Arboretuma
Na þelu Arboretuma Trsteno nalazi se predstojnik
koji je redoviti þlan Razreda za prirodne znanosti i to
Mirko Vidakoviü do 2002. a )rano .ršiniü od 2005.
U Arboretumu su zaposleni upravitelj Ivan Šimiü dipl.
inå. te mr. sc. Maja .ovaþeviü i još 14 zaposlenika.
Slavko Matiü (1938. istraåuje njegu i obnovu
prirodnih šuma iskonskih vrsta drveüa. Na originalan je naþin riješio intenzitet prorede i a¿rmirao
trajno opredjeljenje šumarske struke za prirodno
pomlaÿivanje. Istraåio je i odredio optimalan broj
biljaka i koliþinu sjemena za prirodnu i umjetnu obnovu šuma i pošumljavanje. U prebornom gospodarenju jelovim šumama de¿nirao je vezu prebornih
šuma s prašumama i istraåio intenzitet uzgojnih
radova njege i obnove koji je bitan za opstanak i
odråanje preborne strukture i jelovih šuma. Istiþe
vaånost opredjeljenja šumarstva za proizvodnju
drva za bioenergiju gdje radovi na njezi i obnovi
šuma imaju vaånu ulogu.
Vrijedni su rezultati istraåivanja Milana Maceljskog u podruþju poljoprivredne entomologije
i zaštite bilja. Posebno je vaåna njegova aktivnost
u Akademijinu Znanstvenom vijeüu za poljoprivredu i šumarstvo gdje je organizirao veüi broj
znanstvenih skupova i bio urednik zbornikƗ radova. Rješavana problematika na tim skupovima
bitan je doprinos rješavanju konkretnih problema
u poljoprivredi i šumarstvu. )ranjo Tomiü istraåuje
problematiku poljoprivrednih melioracija istraåio je probleme oko izbora sustava navodnjavanja
i spreþavanja oneþišüenja tla i vode te prouþava
poljoprivrednu biomasu u svrhu korištenja za proizvodnju bioenergije.
)ranjo Tomiü (1936. bavi se problematikom
poljoprivrednih melioracija a istraåio je probleme
koji se javljaju pri izboru sustava navodnjavanja i
spreþavanju oneþišüenja tla i vode. Isto tako prouþava poljoprivrednu biomasu u svrhu korištenja
za proizvodnju bioenergije.
Zavod za ornitologiju osnovan je 1901. kao
Hrvatska ornitološka centrala a 1974. ulazi u sastav Akademije. Od 1995. godine do danas voditelj
Zavoda jest akademik Zvonimir Devidp a njegovi
prethodnici bili su akademici Zdravko Lorkoviü
(1974. – 1985. i Milan Meštrov (1985. – 1995..
.roz cijelo razdoblje svog postojanja Zavod
kontinuirano djeluje kao nositelj znanstvene ornitologije u Hrvatskoj provodeüi þitav niz Iundamentalnih i aplikativnih ornitoloških projekata.
Meÿu djelatnostima Zavoda dugotrajnošüu se istiþe projekt istraåivanja migracijskih sustava ptica
metodom prstenovanja u Hrvatskoj zapoþet još
1910. Zahvaljujuüi kontinuitetu od stotinu godina
prstenovano je više stotina tisuüa ptica a rezultati
tog projekta omoguüili su odreÿivanje poloåaja Hrvatske u globalnim migracijskim sustavima ptica.
Projekti Zavoda doprinijeli su poznavanju rasprostranjenosti ekologije i biologije pojedinih vrsta i
sastava zajednica ptica razliþitih staništa u gotovo
svim podruþjima Hrvatske. Meÿunarodna suradnja
Zavoda danas se odvija preko projekta istraåivanja
migracijskih sustava ptica (suradnja s Europskom
unijom za prstenovanje ptica i s nacionalnim prstenovaþkim centralama te drugih znanstvenih projekata koji se provode u suradnji sa znanstvenim
institucijama u Maÿarskoj Austriji i ýeškoj.
Djelatnici Zavoda aktivno sudjeluju u provedbi zaštite ugroåenih vrsta ptica i njihovih staništa u Hrvatskoj. Rukovodili su izradom pojedinih
dijelova Nacionalne strategije i akcijskih planova
za zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske izradili su CrveQu kQjigu StiFa
Hrvatske te de¿nirali i valorizirali vaåna podruþja
za ptice koja su ukljuþena u Nacionalnu ekološku
mreåu. Sudjeluju u radu znanstvenih tijela za provedbu meÿunarodnih konvencija za zaštitu ptica i
njihovih staništa (%onska i %ernska konvencija te
Sporazum za zaštitu migratornih moþvarica Euroazije i AIrike – AE:A.
Uza znanstvenu vrlo su vaåne i druge djelatnosti Zavoda. Zavod od 1947. godine izdaje znanstveni ornitološki þasopis Larus koji je do danas
jedini ornitološki znanstveni þasopis u zemlji te
posjeduje najbogatiju ornitološku biblioteku u
ovom dijelu Europe. Znanstvene zbirke Zavoda za
ornitologiju vrlo su vrijedne zbog velikog broja
uzoraka (više od 8.000 od kojih najstariji potjeþu
s kraja 19. stoljeüa prikupljenih diljem Hrvatske
ali i okolnih zemalja. Zavod izraÿuje i standardno
ornitološko nazivlje koje danas obuhvaüa standardna hrvatska imena za sve vrste ptica zapadnog
palearktika te za više od dvije treüine svih vrsta
svijeta. Djelatnici Zavoda za ornitologiju sudjeluju
u provedbi studija biologije na Prirodoslovno-matematiþkom Iakultetu u Zagrebu bilo kao voditelji
izrade i þlanovi komisija za obranu diplomskih
magistarskih i doktorskih teza bilo kao povremeni predavaþi þime dodatno doprinose razvijanju i
unaprjeÿivanju znanstvene ornitologije u Hrvatskoj. Od poþetka svog postojanja Zavod kontinuirano djeluje na popularizaciji ornitologije i zaštite
ptica (edukacija vanjskih suradnika – prstenovaþa
izrada obrazovnih publikacija predavanja i sl..
Godine 1996. u sklopu Zavoda osnovana je
Ornitološka postaja na otoku Cresu sa sjedištem u
%elom radi stalnog znanstvenog praüenja kvarnerske populacije bjeloglavih supova. U Zavodu za ornitologiju danas djeluje ukupno šest znanstvenika
i to pet u središnjici Zavoda u Zagrebu (zamjenica
voditelja – upraviteljica dr. Vesna Tutiš dr. Davor
ýikoviü dr. -elena .ralj dr. -asmina Muåiniü i Sanja %arišiü dipl. ing. te jedan u ispostavi Zavoda
Ornitološkoj postaji Cres (dr. Goran Sušiü.
U okviru Razreda djeluje i Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara. Godine 1955. akademik
Marijan Salopek (1883. – 1967. kao tajnik tadašnjeg Odjela za prirodne nauke osnovao je Geološko-paleontološku zbirku i laboratorij za krš -AZU
kojem je bio ravnatelj sve do smrti. Salopeka je
naslijedio tadašnji Salopekov asistent i suradnik
akademik Mirko Malez (1924. – 1990. a znanstvena jedinica preimenovana je 1974. u Zavod za
paleontologiju i geologiju kvartara. Nakon smrti
Mirka Maleza za voditelja je imenovan akademik
Milan Herak a za upraviteljicu Maja Paunoviü
(1952. – 2003.. Nakon prerane smrti Maje Paunoviü na mjesto upraviteljice imenovana je Dejana
%rajkoviü da bi po povlaþenju M. Heraka 2007.
voditeljstvo Zavoda preuzeo akademik Ivan Gušiü.
—
132
utemeljio na Malezovu radu a ta su istraåivanja
kasnije nastavljena pronalaåenjem novih lokaliteta
preispitivanjem i nastavkom prouþavanja nekada
iskljuþivo arheoloških nalazišta što sve omoguüuje
kontinuirano suvremeno i sustavno istraåivanje
kvartara Hrvatske veü više od pola stoljeüa.
Osim s navedenima Zavod suraÿuje i s drugim nacionalnim akademijama te s brojnim institucijama u razliþitim zemljama Europe: Austriji
Njemaþkoj )rancuskoj Italiji Španjolskoj Maÿarskoj Švicarskoj (%asel i Grþkoj (Atena ali i
s pojedincima iz )inske SAD-a Gruzije Poljske
Rumunjske i ýeške.
—
ZNANSTVENO VI-EûE ZA
PRIRODOZNANSTVENA ISTRAäIVAN-A
-ADRANA
Znanstveno vijeüe za prirodoznanstvena istraåivanja -adrana utemeljeno je u Dubrovniku 2.
veljaþe 1995. i u sastavu je Razreda za prirodne
znanosti Hrvatske akademije. Prije se sastojalo od
tri sekcije a od 2008. djeluje kao jedinstveno tijelo.
Predsjednik je Vijeüa akademik )rano .ršiniü.
Vijeüe je 1996. godine objavilo ciljeve i smjernice buduüeg rada u 8. svesku Priloga ]a strategiju
ra]voja Hrvatske pod naslovom Strategija ]aãtite
okoliãa i odråivog ra]vitka u jadraQskom Sodruþju
ReSublike Hrvatske.
Ciljevi i smjernice izraÿeni su u skladu s Nacionalnim programom znanstvenih istraåivanja donesenim u Nacionalnom vijeüu u okviru djelatnosti
Ministarstva znanosti RH. Vijeüe se zauzima za
provoÿenje sljedeüih smjernica iz Strategije:
- za odråivi razvitak dråave jer üe podupirati odgovarajuüa istraåivanja koja üe dati odgovor
na strateška pitanja razvoja turizma industrije
energetike kopnenog i pomorskog prometa poljoprivrede ribarstva i marikulture; Vijeüe üe svoja
nastojanja predstaviti Vladi RH Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa Ministarstvu prometa
pomorstva i veza te Ministarstvu turizma kako bi
—
133
Malez je u svoja kvartargeološka i kompleksna geoarheološka istraåivanja kronostratigraIskih
odnosa paleoantropoloških antropoloških paleontoloških i arheoloških sadråaja ukljuþio mnogobrojne vanjske suradnike utemeljivši tako suvremen
pristup geološkim i paleontološkim istraåivanjima
kvartara. Tijekom niza godina sustavno je razvijana
suradnja sa znanstvenoistraåivaþkim muzejskim i
ostalim strukovnim institucijama i asocijacijama u
Europi i svijetu a danas je još proširena osobito
zahvaljujuüi brzom razvoju novih analitiþkih metoda. Istraåivaþi Zavoda ukljuþeni su u meÿunarodne
znanstvene timove i kontinuirano analiziraju sadråaje špiljskih sedimenata (Veternica Velika peüina Iosilne špilje kod Šandalje u Istri i dr. koji
su godinama sakupljani sustavnim iskopavanjem.
Naglasak je na utvrÿivanju modaliteta opstanka paleolitskih lovaca te interakciji i tranziciji izmeÿu
neandertalaca i suvremenog þovjeka. U svjetskoj
zajednici posebno su odjeknuli rezultati genetskih
analiza kostiju neandertalaca i drugih paleoantropoloških nalaza iz špilje Vindije iskopavanih od
1974. do 1986. Ta istraåivanja vodi Svante Pllbo
sa suradnicima s Instituta Max-PlaQFk za evolucijsku antropologiju u Leipzigu u okviru višegodišnje suradnje zapoþete još devedesetih godina
a potvrÿene ugovorom izmeÿu naše Akademije
i %erlin-brandenburške akademije znanosti. Tim
istraåivanjima uspjelo je rekonstruirati veüi dio
genoma neandertalca i dokazati modalitet odnosa
i eventualnu interakciju izmeÿu neandertalaca i
suvremenih ljudi.
Drugo vaåno podruþje istraåivanja jest rekonstrukcija pleistocenskih i holocenskih paleookoliša
koji su se intenzivno mijenjali zbog dinamiþkih klimatskih oscilacija u kvartaru. Suvremenim metodama preispituju se i utvrÿuju odnosi paleolitskih
mezolitskih i neolitskih humanih populacija na našim prostorima koja se još i danas þesto oslanjaju
na podatke M. Maleza. Ta istraåivanja obavljaju se
u suradnji s Prestonom T. Miracleom s Odjela za
arheologiju Sveuþilišta u Cambridgeu i rezultirala
su veü do sada s više od 10 objavljenih radova. Treba napomenuti da je svoj prvi projekt istraåivanja
špilja Istre u suradnji sa Zavodom Preston Miracle
dråavna administracija uspostavila koncept gospodarskog razvoja na osnovi znanstvenih spoznaja
(koncept odråivog gospodarskog razvoja;
- za uspostavljanje postindustrijsko-inIormatiziranog društva s naglaskom na ekološki
povoljne proizvodne tehnologije u svim granama
gospodarstva;
- za procjenu ekološkog rizika kao što je suvremen pristup borbi protiv oneþišüivanja i antropogene eutro¿kacije mora usmjeravanjem ograniþenog kadrovskog i materijalnog potencijala na
podruþja i pojave koje mogu štetno djelovati na
zdravlje ljudi i na vaåne gospodarske djelatnosti posebno turizam i ribarstvo; Vijeüe podråava
istraåivanja i nadzor odreÿenih pojava u kritiþnim
podruþjima (karakteristiþna obalna podruþja ušüa
rijeka karakteristiþni dijelovi otvorenog mora u
kojima se interdisciplinarnim radom objašnjavaju
biogeokemijski procesi i Iunkcije ekosustava;
- za istraåivanja ekoloških odnosa te biogeokemijskih i ¿ziþkih procesa u podruþjima -adrana
koja su prirodoznanstveno još nedovoljno poznata
(kanalska podruþja ušüa rijeka sjeverni -adran
-abuþka kotlina -uånojadranska kotlina morski
parkovi; istraåivanja biološke raznolikosti i zaštita
åivih organizama u jadranskom podruþju obveza su
dråave prema potpisanoj meÿunarodnoj konvenciji
o zaštiti biološke raznolikosti;
- Vijeüe se zauzima za zaštitu i spreþavanje
oneþišüenja krških voda i mora s kopna i iz atmosIere za zbrinjavanje otpada za obrazovanje kao
poticaj razumijevanju odråivog razvitka i usmjeravanje populacijske politike te uspostavlja legislativu kriterije i standarde zaštite okoliša.
Znanstvenici okupljeni u Vijeüu procjenjuju
i razgraniþuju poremeüaje koji su posljedica gospodarskih djelatnosti (na koje se politikom gospodarenja moåe utjecati od onih koji su posljedica
širih poremeüaja (na razini Sredozemlja ili þitave
biosIere i na þije uzroke nismo u stanju djelovati ali þijim se posljedicama moramo biti u stanju
prilagoditi.
—
ZNANSTVENO VI-EûE ZA DAL-INS.A
ISTRAäIVAN-A
Osnovano je u veljaþi 1979. Zadatak mu je
poticanje unapreÿivanje koordiniranje pomaganje
i organiziranje znanstvenih i struþnih istraåivanja
Zemlje pomoüu daljinskih istraåivanja.
Ta istraåivaþka djelatnost obuhvaüa sljedeüa
znanstvena podruþja: arheologiju i povijesno nasljeÿe geodeziju geo¿ziku geogra¿ju geologiju hidrologiju meteorologiju hidrotehniku inåenjersko projektiranje oceanogra¿ju pedologiju
poljoprivredu prostorno planiranje šumarstvo te
zaštitu okoliša. ýlanice su Znanstvenog vijeüa organizacije i znanstvene ustanove koje imaju svoje
predstavnike u Izvršnom odboru.
Vijeüe je u okviru simpozija EARSeL-a (EuroSeaQ AssoFiatioQ of Remote SeQsiQg Laboratories
organiziralo dva vaåna meÿunarodna skupa: NeZ
strategies for EuroSeaQ Remote SeQsiQg 2004. u
Dubrovniku i IQterQatioQal CoQfereQFe oQ Disaster
MaQagemeQt aQd EmergeQFy ResSoQse iQ MediterraQeaQ RegioQ 2008. u Zadru.
—
134
—
RAZRED ZA MEDICINS.E
ZNANOSTI
—
135
150 HAZU — Razred za medicinske znanosti
nauke broj je þlanova postupno rastao ujedinjavajuüi djelatnosti Sekcije za medicinske i Sekcije za
veterinarske nauke Centra za leptospirozu i %iokemijskog laboratorija Instituta za higijenu rada.
Uz navedeno preuzeo je i zadatak osnutka Instituta
za medicinska istraåivanja koji je Iormiran 1952.
godine. Radom Instituta rukovodio je %ranko .esiü koji je bio i urednik þasopisa ArKiv ]a KigijeQu
rada pokrenutog 1950.
Godine 1972. Odjel za medicinske nauke
preimenovan je u Razred za medicinske znanosti.
Njegov se rad nastavlja dinamiþno ponajprije preko razliþitih odbora. U razdoblju 1980. – 1990.
Razred za medicinske znanosti ima Odbor za tumore Odbor za traumu te Odbor za imunologiju i
alergologiju. Aktivnosti se odvijaju i u Odboru za
kroniþne bolesti kardiovaskularnog i respiratornog
sistema te u Odboru za biološke preparate i inIektologiju. ýlanovi Razreda nastavljaju rad i izvan
odborƗ Razreda i Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti na realizaciji brojnih istraåivaþkih projekata te objavljuju rezultate u domaüim i stranim
publikacijama pridonoseüi tako razvitku i a¿rmaciji
humane i veterinarske medicine na podruþju Hrvatske ali i u širem meÿunarodnom kontekstu. U
to se vrijeme Razred aktivno ukljuþuje i u rad na
projektima Hrvatska i Krvatski Qarod te Hrvatska
i EuroSa: kultura ]QaQost umjetQost ali i na posebnom Akademijinu izdanju Hrvatska ± strategija
ra]voja.
Tijekom Domovinskog rata þlanovi Razreda
ukljuþuju se u niz akcija za priznanje Republike
Hrvatske i zaustavljanje agresije.
Godine 1991. þlan Razreda akademik Ivo Padovan izabran je za potpredsjednika a 1997. za predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Cjeloviti osvrti na aktivnosti Razreda do 2000.
godine objavljivani su kontinuirano u LjetoSisima
Akademije i objedinjeni su u SSomeQiFi u povodu
140. obljetnice Akademije. Ovdje üemo se usredotoþiti na opis rada Razreda u razdoblju 2001.
– 2010. godine.
Detaljni podaci o znanstvenoistraåivaþkim aktivnostima radu i strukturi Odbora istraåivaþkim
ustanovama i jedinicama u sklopu i izvan sastava
Tijekom prve polovice 20. stoljeüa u organizacijskoj strukturi Akademije medicinske znanosti još
uvijek nisu bile zastupljene u sklopu samostalnog
odjela ili razreda stoga su istaknuti predstavnici
medicinskih struka bili u þlanstvu drugih odjela
ili razreda. Primjerice lijeþnik -osip Schlosser .lekovski (1808. – 1882. izabran je za Akademijina
þlana kao botaniþar i entomolog a lijeþnik Milivoj
Deåman Ivanov (1873. – 1940. zasluåan po svojim prinosima borbi protiv tuberkuloze izabran je
u Umjetniþkom razredu kao knjiåevnik (dop. þlan
1928. red. þlan 1931..
Prvi lijeþnik koji je biran u Akademiju kao
predstavnik medicinskih znanosti izabran je 1928.
godine. %io je to poznati kirurg proI. dr. Teodor
:ickerhauser (1858. – 1946. jedan od utemeljitelja
i prvih proIesora Medicinskog Iakulteta u Zagrebu.
Prvi lijeþnici þlanovi u Matematiþko-SrirodoslovQom ra]redu izabrani su 1930. godine i to:
Albert %otteri (dop. þlan 1930. .arlo Radoniþiü
(dop. þlan 1930. %oåidar Špišiü (dop. þlan 1930.
Ante Šercer (dop. þlan 1930. red. þlan 1937.
%oåo Periþiü (dop. þlan 1938. i Milislav Demerec
(dop. þlan 1939..
Odjel za prirodne i medicinske nauke osnovan
je 1947. godine i njegovim su prvim þlanovima
postali: %ranimir Gušiü (red. þlan 1947. proIesor otorinolaringologije i )ranjo .ogoj (red. þlan
1947. proIesor dermatovenerologije Medicinskog Iakulteta u Zagrebu. Andrija Štampar (red.
þlan 1947. proIesor socijalne medicine izabran je
tada u Odjelu za ¿lozo¿ju i društvene nauke. Prvi
predstavnici veterinarske medicine u novoosnovanom odjelu postaju Ivo %abiü (dop. þlan 1948.
red. þlan 1950. proIesor Veterinarskog Iakulteta u
Zagrebu a potom þlanom Odjela postaje Dragutin
Peroviü (red. þlan 1949. proIesor Medicinskog
Iakulteta u Zagrebu. Samostalni Odjel za medicinske nauke osnovan je 1950. godine a u njegov su
sastav ušli veü spomenuti medicinari iz Odjela za
prirodne nauke te Andrija Štampar i )ranjo Durst
(red. þlan 1950. proIesor Medicinskog Iakulteta
a potom i %oåidar Oklješa (dop. þlan 1950. red.
þlan 1958. proIesor Veterinarskog Iakulteta. U
prvih deset godina postojanja Odjela za medicinske
—
136
—
137
Dopisni þlanovi s boravištem u Republici
Hrvatskoj: Radovan Medved (1988. preminuo
2010. .rešimir Paveliü (1992. Nikola Peršiü
(1981. preminuo 2009. )edor Valiü (1977. i
%oåidar Vrhovac (1990. preminuo 2009..
ýlanovi Razreda obavljali su svoju znanstvenoistraåivaþku i nastavnu djelatnost u okviru matiþnih ustanova – Imunološkog zavoda Instituta
za medicinska istraåivanja i medicinu rada .abineta za istraåivanje i standardizaciju imunoloških
supstancija .liniþkog bolniþkog centra Zagreb
.liniþke bolnice Sestre milosrdQiFe .liniþke bolnice Dubrava Opüe bolnice Sveti DuK Specijalne
bolnice za oItalmologiju Svjetlost Hrvatskog instituta za istraåivanje mozga Medicinskog Stomatološkog i Veterinarskog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu Medicinskog Iakulteta Sveuþilišta u Rijeci
Zavoda za znanstveni i umjetniþki rad u Osijeku
i Akademijina Odsjeka za povijest medicinskih
znanosti Zavoda za povijest i ¿lozo¿ju znanosti.
Znanstvenoistraåivaþka djelatnost þlanova
Razreda u razdoblju 2001. – 2010. ostvarivala se
na temelju osnovnog programa Hrvatske akademije sredstava za znanstvenoistraåivaþki rad što
ih je osiguralo Ministarstvo znanosti obrazovanja
i športa te sredstava za znanstvenoistraåivaþki rad
þlanova Hrvatske akademije koji nisu u radnom
odnosu a rade u okviru znanstvenih jedinica koje
djeluju unutar Razreda ili znanstvenih jedinica Hrvatske akademije.
Tijekom desetljeüa 2001. – 2010. mijenjao se
broj i naziv projekata. .rajem razdoblja velik broj
þlanova Razreda bio je ukljuþen u rad na višegodišnjim Akademijinim projektima: EQFikloSedijskom
rjeþQiku mediFiQskog KumaQog i veteriQarskog mediFiQskog Qa]ivlja )ormiraQju tumora ]a baQke tumora ]a ba]iþQa istraåivaQja 7umorskoj baQFi DNA
þovjeka IQterferoQu u teraSiji tumora i Bolestima
dojke te na pojedinaþnim projektima Ministarstva
znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
Znanstveni projekti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ¿nancirani preko Ministarstva
znanosti Republike Hrvatske koje su vodili þlanovi
Razreda ili pripadajuüih mu znanstvenih jedinica
u promatranom razdoblju bili su sljedeüi: Odreÿi-
Akademije te organiziranju znanstvenih skupova i
izdavaþkoj djelatnosti Razreda i njegovih þlanova
razvidni su iz Akademijine edicije LjetoSis za svaku kalendarsku godinu. U ovome tekstu saåeto su
prikazane najvaånije od mnogobrojnih aktivnosti
tijekom posljednje dekade.
U razdoblju 2001. – 2010. u planiranju i ostvarivanju rada i zadataka Razreda za medicinske znanosti sudjelovali su:
Redoviti þlanovi: Slavko Cvetniü (þlan sur.
1977. izv. þlan 1986. red. þlan 1991. Ljubomir
ýeþuk (izv. þlan 1981. red. þlan 1990. preminuo
2002. Ivo ýikeš (þlan sur. 1986. red. þlan 2000.
Dragan Dekaris (þlan sur. 1975. izv. þlan 1986.
red. þlan 1991. Vida Demarin (þlan sur. 2002. red.
þlan 2010. Vladimir Goldner (þlan sur. 1994. red.
þlan 2002. Sergej )orenbacher (izv. þlan 1960.
red. þlan 1975. preminuo 2010. Nenad Grþeviü
(izv. þlan 1966. red. þlan 1983. preminuo 2004.
Drago Ikiü (izv. þlan 1968. red. þlan 1977. Ivica
.ostoviü (red. þlan 2006. Zvonko .usiü (þlan
sur. 1992. red. þlan 2000. Radovan Ivanþiü (izv.
þlan 1975. red. þlan 1983. preminuo 2007. -elena .rmpotiü-Nemaniü (izv. þlan 1983. red. þlan
1991. preminula 2008. Ivo Padovan (izv. þlan
1975. red. þlan 1983. preminuo 2010. Marko
Peüina (þlan sur. 1990. red. þlan 2004. Ivan Prpiü
(þlan sur. 1986. izv. þlan 1990. red. þlan 1991.
äeljko Reiner (þlan sur. 1992. red. þlan 2006.
Daniel Rukavina (red. þlan 2000. Mladen Sekso
(izv. þlan 1986. red. þlan 1991. preminuo 2003.
Šime Spaventi (dop. þlan 1986. izv. þlan 1988.
red. þlan 1991. Marko Šariü (izv. þlan 1983. red.
þlan 1991. Zdenko Škrabalo (red. þlan 1992.
Eugen Topolnik (izv. þlan 1963. red. þlan 1979.
i Teodor :ikerhauser (þlan sur. 1975. izv. þlan
1983. red. þlan 1991..
ýlanovi suradnici: -elena Aurer-.oåelj
(1988. %iserka %elicza (1977. preminula 2005.
)ilip ýulo (1980. Iva Dekaris (2006. Zijad Durakoviü (1992. Theodor Drrigl (1986. Hrvoje
Gomerþiü (1990. preminuo 2010. Vjekoslav -erolimov (2006. -osip Madiü (1998. Ante Simoniü
(2002. äeljko Sutliü (2006. i Mladen ŠtulhoIer
(1986. preminuo 2010..
vaQje globalQog geQskog Sro¿la tumora metodom
DNA þiSova (voditelj: Š. Spaventi MolekularQo
Sro¿liraQje metasta]irajuüeg tumora dojke (voditelj: Š. Spaventi AdjuvaQtQa teraSija melaQoma
s PEG iQtroQom (voditelj: D. Ikiü Hrvatska mediFiQska baãtiQa odredQiFe ra]voja dostigQuüa ± stoljeüa (voditeljica. %. %elicza IkoQogra¿ja
u mediFiQi (voditeljica: S. )atoviü-)erenþiü Hrvatski mediFiQski ideQtitet i Qjegov euroSski koQtekst (voditeljica: S. )atoviü-)erenþiü Kakvoüa i
]dravstveQa isSravQost SoljoSrivredQiK Sroi]voda
(voditeljica: D. Hackenberger JavQo ]dravstvo
i mediFiQa u Hrvatskoj: ideQtitet i meÿuQarodQa
suradQja u stoljeüu (voditelj: ä. Dugac. Uz
navedeno þlanovi Razreda vodili su velik broj
projekata koje su ¿nancirale druge ustanove ili su
sudjelovali u njima.
Razred je preko svojih þlanova aktivno sudjelovao i u radu razliþitih Akademijinih odbora i tijela. Akademiju je u Upravnom odboru Nacionalne
zaklade za znanost visoko školstvo i tehnologijski
razvoj predstavljao akademik Z. .usiü. Predstavnik
Razreda u Odboru za Europski projekt bio je akademik D. Dekaris a u Odboru za suradnju Hrvatske akademije hrvatskih sveuþilišta i znanstvenih
instituta bio je dopisni þlan ). Valiü. Predstavnik
Razreda u Odboru za meÿunarodna pitanja i meÿunarodnu suradnju bio je akad. I. ýikeš (D. Dekaris
od 2006.. Predstavnica Razreda u Odboru za Statut
bila je akademkinja -elena .rmpotiü-Nemanjiü. U
Znanstvenom vijeüu za zaštitu prirode predstavnici
Razreda bili su þlanovi D. Dekaris i S. )orenbacher
(potonji do 2004. U Akademijinu .njiåniþnom odboru Razred je predstavljao akademik S. Cvetniü a
od 2010. predstavlja ga akademik M. Peüina. Akademik D. Dekaris bio je predsjednik radne skupine
þiji je zadatak priprema prijedloga Akademijinih
þasopisa koji bi trebali uüi u popis þasopisa s meÿunarodno priznatom recenzijom. Akademik M. Šariü
izabran je za predstavnika Razreda u Znanstvenom
vijeüu za mir i prava þovjeka. U radnoj skupini za
razmatranje kriterija za prosudbu znanstvenog rada
Razred je predstavljao akademik M. Peüina. Predstavnik Razreda u Upravnom odboru Akademijine
Zaklade bio je akademik Š. Spaventi. Razred je
u Izvršnom odboru Odbora za obnovu i razvitak
Arboretuma Trsteno predstavljao Š. Spaventi.
Isto tako Razred je nastavio suradnju sa Slovenskom akademijom znanosti i umjetnosti te s
Makedonskom akademijom znanosti i umjetnosti
(MANU. Preko Odsjeka za povijest medicinskih
znanosti nastavio se rad na interakademijskom projektu IFoQograSKy iQ Dermatology izmeÿu Hrvatske i Austrije.
Intenzivirala se suradnja s IQterAFademy MediFal PaQelom (IAMP koju je vodio akademik D.
Dekaris. S obzirom na tu suradnju Razred je davao
mišljenja o pojedinim temama kao što je IAP-ova
izjava o humanom kloniranju te o zdravlju majke i
djeteta u zemljama u razvoju o znanstvenom obrazovanju djece o pristupu znanstvenim inIormacijama o znanosti i medijima o izgradnji znanstvenih
kapaciteta. Uz navedeno Razred je bio ukljuþen
i u suradnju s IQterQatioQal CouQFil for SFieQFe
(ICSU. Akademik D. Rukavina izabran je u Vijeüe za medicinske znanosti Europske znanstvene
zaklade (ES) i tu je Iunkciju uspješno obnašao do
2004. a naslijedio ga je dopisni þlan .. Paveliü.
Od opüih pitanja Razred je 2006. godine prihvatio inicijativu upraviteljice Odsjeka za povijest
medicinskih znanosti da se u skladu s moguünostima pronaÿu adekvatne prostorije za Zbirku za
povijest hrvatske medicinske baštine u kojima bi
se mogao izloåiti stalan postav za javnost i prireÿivati tematske izloåbe þime bi se postupno stvorili
uvjeti prerastanja zbirke u muzej.
—
-AVNA PREDAVAN-A I ZNANSTVENI
S.UPOVI U ORGANIZACI-I ILI
SUORGANIZACI-I RAZREDA
U Akademiji je tijekom 2001. godine odråano
više predavanja i znanstvenih skupova.
Niz javnih predavanja zapoþeo je izlaganjem
Mladena Vraniüa dopisnog þlana Hrvatske akademije sa Sveuþilišta u Torontu naslovljenim HiSoglikemija: QerijeãeQa i o]biljQa komSlikaFija kod
—
138
na teme: AktualQi Sroblemi bolesti dojke ZQaþeQje oQkogeQa HER 2 ]a SrogQo]u i lijeþeQje raka
dojke RadioteraSija raka dojke – istiQe i koQtrover]e i PalSabilQa tvorba u dojFi ± dijagQostiþki i
teraSijski Sroblem te multidisciplinarni simpozij
7uberkulo]a: Sroãlost i sadaãQjost Iste godine
predstavljena je knjiga M. Peüine -. .rmpotiü-Nemaniü i A. D. MarkieZitza 7uQQel SyQdromes
PeriSKeral Nerve ComSressioQ SyQdromes (CRC
Press %ocaRaton – London – NeZ <ork – :ashington D.C te poseban broj þasopisa ArKiv ]a KigijeQu rada i toksikologiju u kojem su tiskani radovi
sa simpozija SiQdromi SreQaSre]aQja sustava ]a
kretaQje u radu i ãSortu
Tijekom 2003. godine odråano je nekoliko javnih predavanja: Ante Simoniüa þlana suradnika
Hrvatske akademije redovitog proIesora Medicinskog Iakulteta Sveuþilišta u Rijeci i potpredsjednika Vlade RH na temu: AktualQosti ]QaQstveQog i
visokoãkolskog sustava ReSublike Hrvatske Marija
Vrandeþiüa proIesora kirurgije Saveznog sveuþilišta MiQas Gerais ravnatelja .ardiotorakalne kirurgije i predsjednika Instituta %IOCOR u %elo Horizonteu u %razilu koji je odråao predavanje Heart
Valve Substitutes: )rom DeveloSmeQt to CliQiFal
OutFomes Valentina )ustera s .ardiovaskularnog
instituta MouQt SiQai u NeZ <orku predsjednika
Svjetske Iederacije kardiologa koji je odråao predavanje AtKerotKrombosis HigK-risk-SlaTue ± NeZ
DireFtioQs for ldeQti¿FatioQ aQd 7reatmeQt
Uz navedeno odråan je i komemorativni sastanak posveüen preminulom redovitom þlanu Akademije Ljubomiru ýeþuku.
Tijekom 2003. godine odråani su simpoziji:
ZQaQstveQe osQove teleQeurologije – 7elestroke
Model PreveQFija aterosklero]e – utjeFaj SreKraQe ValvulQe bolesti srFa VeQereal Diseases:
Realities aQd 7aboos Pove]aQost bolesti srFa i
mo]ga Stress aQd ImmuQe ReaFtivity LijeþeQje
vodom: SristuSi i Saradoksi i Alergija – Srofesija
± okoliã: aktualQi Sroblemi u Qas te konIerencije
OSüa deklaraFija o ljudskom geQomu i ljudskim
Sravima: treQutaþQo staQje i buduüe SersSektive
i Bolesti dojke (;III sasataQak i to na sljedeüe
teme: AktualQi Sroblemi bolesti dojke HormoQi
—
139
lijeþeQja dijabetesa Suad EIendiü redoviti þlan
Švedske akademije znanosti dopisni þlan Hrvatske akademije i redoviti proIesor dijabetologije i
endokrinologije Sveuþilišta u Stockholmu odråao
je predavanje Novi Sogledi Qa SatogeQe]u lijeþeQja
dijabetesa tiSa . Vladimir Dugaþki predsjednik
Hrvatskoga društva za medicinsko nazivlje Hrvatskoga lijeþniþkog zbora predstavio je aktivnost
toga društva predavanjem Povijest Krvatske mediFiQske eQFikloSedistike i leksikogra¿je do kraja
Drugog svjetskog rata a Theodor Drrigl þlan suradnik Hrvatske akademije predavanjem Pet desetljeüa suvremeQe Krvatske mediFiQske leksikogra¿je
Tijekom te godine odråan je simpozij posveüen
akademkinji -eleni .rmpotiü-Nemaniü naslovljen
KliQiþka aQatomija Slijed simpozija iste godine
posveüen je aktualnim temama poput: PreveQFija
aterosklero]e ± Qovi þimbeQiFi ri]ika AkutQi koroQarQi siQdrom KarFiQom koåe Novosti Qa Sodruþju lijekova Bolesti dojke na temu Dojka i meQoSau]a PostuSak s aksilarQim limfQim þvorovima kod
oSerabilQog raka dojke i SiQdromi SreQaSre]aQja
sustava ]a kretaQje u radu i ãSortu .omemorativni
sastanci 2001. bili su posveüeni preminulim þlanovima: akademiku Vladimiru Luetiüu i dopisnom
þlanu proI. dr. Mirku Draåenu Grmeku.
Tijekom 2002. godine odråana su predavanja
Manuela -. T. Carronda redovitog proIesora kemije i biokemije na Sveušilištu Oeiras u Portugalu:
PKarmaFeutiFal aQd CliQiFal Issues iQ tKe ProFess DesigQof BioSKarmaFeutiFals ± A ComSarative
OvervieZ potom Hrvoja Gomerþiüa þlana suradnika Hrvatske akademije i redovitog proIesora Veterinarskog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu: Biologija i
Satologija sisavaFa u JadraQskom moru Charlesa
H. Calishera redovitog proIesora Odjela mikrobiologije imunologije i patologije Sveuþilišta Colorado u SAD-u: EuroSe or NortK AmedFa It
s all tKe
same to Viruses: CoQseTueQFes of a Smaller :orld
Niz simpozija odråanih te godine bio je posveüen temama: PreveQFija aterosklero]e – SeriferQa vaskularQa bolest IQterQatioQal CoQfereQFe
oQ SigQal 7raQsduFtioQ 7Kird :orld CoQgress oQ
VaFFiQes aQd ImmuQisatioQ Novosti Qa Sodruþju
lijekova (V simSo]ij Bolesti dojke (;II sastaQak
i kemoteraSija DijagQostiþke Sretrage dojke – i
koQtrover]e LokalQi reFidivi Soslije SoãtedQe oSeraFije i ]raþeQja raka dojke
Tijekom 2004. godine odråana su dva javna
predavanja. Vladimir Dugaþki predsjednik Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje Hrvatskog
lijeþniþkog zbora odråao je predavanje MediFiQa
i farmaFija u osjeþkoj ÄHrvatskoj eQFikloSediji“
(1887. – 1890. a Hedvig Hricak dopisna þlanica
Hrvatske akademije i redovita proIesorica radiologije Medicinskog Iakulteta Sveuþilišta CorQell
u SAD-u predavanje naslovljeno NeZ Hori]oQs
iQ OQFologiF ImagiQg
Simpoziji odråani tijekom 2004. godine bili
su posveüeni temama kao što su:
DijagQostika i teraSija glavobolja PreveQFija
aterosklero]e ± arterijska KiSerteQ]ija kao þimbeQik ri]ika ZQaQstveQi þasoSisi: uredQiþke odgovorQosti i dileme Bolesti dojke (;IV sastaQak na
teme: AktualQa dilema SeQtiQel limfQi þvor i mikrometasta]e raka dojke SudskomediFiQski asSekt dijagQostiþkiK Sretraga dojke OStimalQo adjuvaQtQo
sustavQo lijeþeQje raka dojke i OQkoloãki forum
Tijekom 2005. odråani su sljedeüi simpoziji:
Nova klasi¿kaFija FerebrovaskularQiK bolesti temeljeQa Qa ]QaQstveQim SostigQuüima Doktorski
studij i] Sodruþja biomediFiQe i ]dravstva Sred
i]a]ovima BoloQjskiK SroFesa PreveQFija aterosklero]e – metaboliþki siQdrom kao þimbeQik ri]ika
Bolesti dojke (;V sastaQak na teme: NuklearQa
mediFiQa i rak dojke Obiteljski i KereditarQi rak
dojke AktualQa tema OQkoloãki forum i LokalQa
SroãireQost raka dojke; GodiãQji sastaQak KrvatskiK
imuQologa s meÿuQarodQim udjelom povijesni pogled na ulogu i djelo utemeljitelja ortopedije naslovljen Boåidar âSiãiü – ]asade i ra]voj ortoSedije
Qa Qaãem Sodruþju simpozij ESidemioloãki asSekti
iQ¿ueQFe u ljudi i åivotiQja te OtSad – ekoloãki i
]dravstveQi Sroblemi
Iste 2005. godine odråani su komemorativni
sastanci u spomen na preminule redovite þlanove
Razreda za medicinske znanosti Nenada Grþeviüa
i Mladena Seksu.
Na simpozijima odråanima 2006. obraÿeni su
aktualni problemi a rijeþ je o sljedeüima:
HarmoQi]aFija doktorskiK studija i] Sodruþja
biomediFiQe i ]dravstva u RH ZQaQstveQi temelji
dijagQostike i lijeþeQja vrtoglaviFa Demografska
kretaQja u Hrvatskoj ± staQje i SersSektive PreveQFija aterosklero]e starije åivotQe dobi odråan je i
I. znanstveni simpozij o bolestima štitnjaþe tradicionalni znanstveni sastanak Bolesti dojke (;VI
sastaQak te II. znanstveni skup Pove]aQosti bolesti
srFa i mo]ga
Tijekom 2007. godine odråani su sljedeüi simpoziji: V. znanstveni skup o poremeüajima mozga
naslovljen: KogQitivQi Soremeüaji u Qeurologiji
zatim PreveQFija aterosklero]e ± jesu li åeQe drugaþije od muãkaraFa" Bolesti dojke (;VII sastaQak sastanak 55 godiQa od orgaQi]iraQiK Soþetaka alergologije u Hrvatskoj: BuduüQost gradimo
Qa Sroãlosti I. kongres Hrvatskog društva za štitnjaþu naslovljen Rak ãtitQjaþe I. znanstveni skup
MultidisFiSliQarQi SristuS temSoromaQdibularQim
Soremeüajima te simpozij BalQeologija i ljeþiliãQa
mediFiQa u Hrvatskoj: sadaãQje staQje i buduüQost
Razred je 2008. godine organizirao jedno javno
predavanje. Odråao ga je Norman Sartorius dopisni
þlan Hrvatske akademije i þlan Ekspertnog komiteta Svjetske zdravstvene organizacije a rijeþ je o
MediFiQi u eri deFivili]aFije. Uz navedeno odråan
je niz simpozija na kojima su se obraÿivali aktualni
problemi s podruþja medicinskih znanosti: MelaQom (ESidemiologija SreveQFija i kliQiþka obiljeåja melaQoma DijagQostiþki SostuSFi Kirurãko i
oQkoloãko lijeþeQje Neuroloãke bolesti PreveQFija aterosklero]e – uloga tjelesQe aktivQosti potom
Bolesti dojke (;VIII sastaQak VaåQost kliQiþkog
þasoSisa ]a Krvatsku mediFiQu u povodu uvrštenja þasopisa AFta FliQiFa CroatiFa u bibliograIsku
bazu MedliQe i SFieQFe CitatioQ IQdex ExSaQded te
II. znanstveni sastanak MultidisFiSliQarQi SristuS
temSoromaQdibularQim Soremeüajima
Tijekom 2009. godine Razred je nastavio organizirati javna predavanja. %runo Maiser predsjednik meÿunarodne organizacije EurotraQsSlaQtaQt
IQterQatioQal )ouQdatioQ odråao je predavanje
Hrvatska u EurotraQsSlaQtu Miloš -udaš þlan
suradnik Hrvatske akademije i redoviti proIesor
neuroznanosti na Medicinskom Iakultetu Sveuþili-
—
140
"
!
"
"
"
"
"
?!"
!
8
=
"
E"
%"
]
3(]3
3
#"!
^
D
;"
$
"
@
?
&
!
9
#
@"
_(3
(
]#
))#
!#.
9
7//N
;
" #)\
3` ##3)w{
` )%+7%+ 3"
3
!(#). ("o "#)=
>$Y) V! #
X>/*Y
|)\–
3!
)7}}"
#!(3/
)>>>
+
%
"#
$
E
!
I
@[
'
"
E
!
E!
$
;
!
E
!
7//*
6
7/*/
E
—
=<Q=E
%
>DM'
>
@=DE#>;'
?!
`!
E
!
'
PN4
\~$
'
"
=
?
6
V
"
("""3
6
7//4
—
=<Q=E
%
#JE=9@MJE=%'
$
\
3$'
=
!
9
!
[%["
0"
3\X
—
=<Q=E
%
DJ<>L>9@'
J#>@'
—
=<Q=E
%
MJEF=M=F>I'"
@M>>8@'
!
!
!
"
!
!
?!
!
E!
$
!
'
=
!
E
!
$-
>D'=M=F>I'
>
Q>=M=K@J
EJE#J
!"
!
"
"
!"
!
"
—
141
*+/
$%'
X
E
!
#=M=F>I'
*+/
$%'
X
E
!
'J9L=
%
7//G
?*V0Z
'"Z?+(
//'"(\0
U\$
!
;
W!
E
%"
=
"
;"
3
3(]
$
8
=
!
Q
;!"
"
Q
Q!"
"
!
!"
!
!
\{
E
!
%
=
$
"
$
"
J
"
!
?
9
?
Q
Q!
7//G
!
'
(0"
Z =()L<Q>)
;
J
9
*3
6
77
7//P"
"
!"
!"
!"
?!
!
!"
"
"
"
8
=
!
3
("{
!
—
=<Q=E
%
DJ<>L>9@'
MJ@9>@=FEW>I'
!
>
"
=
!
E
7+
7//*
E
&
?
<
!
G/
7//7
E
!
E
&
"
=
!
&
:
=
#
<b"
T
:
!
9
L"
9
W!"
>
"
$
F"
?
8"
;
<
?
<
=
74
7//7
E
!
V
"
(""
"3
$
'
7//4
=
V
"
("""3
+4///
!
=
8
=
$"
!
9
!
(L"
9-
—
=<Q=E
%
@E<>=;9@'MEJ
Q=MJ9#>
LEJ#[
a &
)
!
!
"
!
!
!
!
!"
"
<
—
*P7
)
&(Z"3_0
(L>=D9)
=
!
!
"
;
=
_
!
8
=
—
=<Q=E
%
DJ<>L>'
E<"
K=E#
>
%<E;9#;J'
J@=M=F>I'
!
!&
"
!
>
!
"
"
!
!
!&
?
!
J
!
>
!
!
!
!
!
%
@
!
'
[7"G[
(<D9)
"
!!
E
!
"
!
"
"
>
!
!"
"
"
!
J
[
!
>
!
"
!
!
=
-
—
=<Q=E
%
FJ=D>@'
>
=
:
(<[)"
"
!"
?
"
!
"
?!
K
9"
!
="
*N3N
6
7//N"
%
@
=
7//P
!
J
"
!
G*
7//P
=
?
L
?!
>
'<=!
&!
9
!
&!
D
"
:
<
"#"""{+*X%(
K
9)"
_"
(
@
)
Z3"")
")
"
$
=
!
L
?!
()
%
!
>
'<=!. U
!
"
E
!
"
=
?
=
<
=
!
"
—
*PG
*+/
$%'
X
E
!
E=#J=D>@'
'
=@=M=F>I>
!
?!
!
!"
%
E!
!
)
I!
!
(
I
M)
'
?
!"
I!
!
(!
#
D)
@
!
!
?
"
?
"
?
!
!
<
>
'
@
K
9
1. w3]
!
"
7
w3##
!
G
w3]
#!(
"
(
!
!
7/
!
Z
#$
4. w3#
]
3(
(!
#
D)"
!
D
"
!
"
8
E
*NN*
6
7///
h"
E
$
'
E
!
!
!"
&"
-
—
=<Q=E
%
E=<=#J
Q=MJ9#>
*+/
$%'
X
E
!
%
&"
#9[
!
—
=<Q=E
%
#'D=EJ
=
"
=
)
%
]
te ]
– 3
– $
—
@Q>J#
%
>9#Ef>;IJ
>
9#<E<>%L>I'
>D'=M=K@>$
9'9#L>I
#
>W
7"
?
'
7//N
!
@
!
!"
?
!:
I!
(
%
@)"
I!
!
?
(
@
—
144
"
!
!
!
R
>!
!
[
<
!
$
"
!
E
'
D!
7//*
6
7/*/
ga '
(PN4"
PNS"
PNN"
+/P"
+/S
+/3)
(
D
)"
'
"<3
3
(3"
N"
*/)
(!
D
9
W[W)
0
9
D"
;
M"
M
8"
I
@[
F
>
E"
"
:
>
"
I
'
():
!
**
6
7/
=
^f
E
():
!
\
3– #)
\
3– ()\
3– (3
#3)\
3– ]#)\
3– ]
"
!^;F
():
%
*
7
=
3"^;<
;
():
%
;"
);
"
"#
^
D"
W[W
9
():
'
"<3
3)
S[*/T
@
%
():
;#$3"3
DT
>
():
V
("""3
)
%:
$%'
M?
_
]T
D
():
\
]
/
3
"
E
!
"
3GT
f
<!"
D
():
X
)+
7$`7T
f
F
():
\`3!
$
'
E
!
=
!
%
&&
!
$
<
7//+
?!
!
?
Q
Q!"
"
"
7//4"
!
?
9
W[W
<
=
'
7//*
6
7/*/
=
!
&!
D
(
:
Q
Q!"
9
W[W
f
<!)
7///
6
7//3
"{
"
(!
9
W[W)
$
D
"{
"
:
9
W[W"
F
^"
@
$:0B%$X/#+$=\?:
Q!^
7//G"
@
$"
9
W[W"
F
^:["V@U)]:
!p
?
9!!
"
7//4
!
=
!
D
E$
!
[
$
"
—
145
*+/
$%'
X
E
!
—
=<9IJ@
%
=;>IJ9#
DJ<>L>9@>$
%=9#>
%;=<
%
=;>IJ9#
>
W>M=%=W>I'
%=9#>
*+/
$%'
X
E
!
'
D!
Q
Q!
7//*
7//+
=
!
!
?!:
?!
?*V0Z'"Z?+(//
'"(\0U\
7//G
"
;"
3
3(]
$
'
"
E"
=
!
#
7//S
\
_`="
G//
!
F
Q
<
(
!
9
W[W)
te =!3
$
=
*7/
!
K
#
7//N
=
E
G//
!
>
M
(I
M)
p"
&"
4/
!
Q
%
$
(!
9
W[W)
>
=
!
;
9
"
(?@
"`Z"\#/(^
f
<!
9
W[W)
=
%
!
9
!
!
f
>/
_0Z_?Y
L
<
(!
9
W[W)"
&(/@\(
(_X+)V)
Z3
<
7/*/
=
!
K
!
+X
.
*+
=
E
!
!
'"<
3
3"
7//S
6
7/*/
D
9
W[W:

(
D
<
F"
)"
#!
!

"
#
!((.
'
"
E
:
X
)+
7$`7$"
$
"
K
K"
9
J"
%"
7//3"
f
<!
D
'
E
=
E
%
@
9
W[W
&
;
7/
3//
!
;
#
7//P
=
<
!
*3
F
7PR>>>"
%
D
%
(
?!
&!
!)
@!
$%'
%
!
$
!
!
!
!
!
=
<
7P
7//+
!
=
?
!
Q
Q!
'
=
*N4N"
*NS+
7//+
!
—
*P4
—
*+/
$%'
X
E
!
'
D!
"
!
(<
<"
K
9"
9
L"
<
E"
>
8"
%
@"
;
F"
D
"
>
@)
'
E
!
!:
<
<
(
9
L"
*NNS
6
7//G)
%
@
(
<
<"
7//P
6
7/*/)
>
(*N77
6
7/*/)
?!
*NNS
6
7//G
$
7S
7//G
9
L
%
@
E
F
7/*/
E
%
@
$
>
D!
D
'
7//*
6
7/*/
D!
:
M
8"
I
Q"
D
9"
F"
Q
Q!"
E
>"
I
@["
"
I
<"
Q
;!"
$
F"
9
W!"
D
K?"
E
D
>
—
*PS
—
148
150 HAZU — Razred za ¿lološke znanosti
—
RAZRED ZA )ILOLOŠ.E
ZNANOSTI
—
149
Hrvatska ¿lologija svoje najdublje tragove
ostavila je u izdanjima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U svim dosadašnjim prikazima o radu Akademije moåe se zapaziti da se ¿lološke znanosti
vezuju uza sam poþetak njezine djelatnosti. Ta povezanost ima svoje uporište i u prvim Pravilima
Akademije gdje veü u þlanku 1. stoji kako je svrha
Akademije da samostalno istraåuje i unapreÿuje
znanosti i umjetnosti a osobito pak da skrbi o prouþavanju jezika i knjiåevnosti. .ao izraz te skrbi
Akademija prihvaüa u svoje prvo þlanstvo najbolje
ondašnje ¿lologe Vatroslava -agiüa Ĉuru Daniþiüa )rana .urelca Armina Paviüa i AdolIa Vebera
Tkalþeviüa te organizira rad na velikom RjeþQiku
Krvatskoga ili srSskoga je]ika. )ilolozi Ĉuro Daniþiü Vatroslav -agiü %ogoslav Šulek August Musiü Dragutin %oraniü i Milan Moguš bili su tajnici
Akademije (glavni ili knjiåevni ili gospodarski
Veljko Gortan i Milan Moguš potpredsjednici a
Tomo Maretiü Tomo Matiü i Milan Moguš predsjednici. )ilološke se rasprave nalaze na stranicama
Rada veü od njegova prvog broja (1867. a zatim u
Akademijinim edicijama koje se pojavljuju takoÿer
u prvim godinama odnosno prvim desetljeüima
djelovanja kao što su LjetoSis StariQe ZborQik ]a
QarodQi åivot i obiþaje JuåQiK SlaveQa Graÿa ]a
Sovijest kQjiåevQosti Krvatske Djela JugoslaveQske
akademije. Ta se praksa uspješno nastavila pošto je
Razred zapoþeo u naše vrijeme izdavati specijalizirane ¿lološke þasopise i to: Hrvatski dijalektoloãki
]borQik izlazi povremeno od 1956. a objavljeno je
do sada 16 knjiga (urednici Mate Hraste 1956. –
1966.; %oåidar )inka 1973.; %oåidar )inka i Milan
Moguš 1977. – 1997.; Milan Moguš 1999. – 2000.;
Mira Menac-Mihaliü od 2002. )ilologija izlazi
redovito od 1957. a objavljena su 44 sveska (urednici Mirko Deanoviü Mate Hraste -osip Torbarina
1957. – 1970.; Mirko Deanoviü Miroslav Šicel
-osip Torbarina 1973.; glavni urednici RudolI )ilipoviü 1978. – 2000. Dalibor %rozoviü od 2000. do
2008; August .ovaþec od 2008.. Razred je potpomagao izlaåenje RasSrava IQstituta ]a je]ik (prve
dvije knjige dok je Institut bio u sklopu Akademije i þasopisa OQomastiFa JugoslaviFa (koji je kao
glasilo Meÿuakademijskoga odbora za onomastiku
poþeo izlaziti 1969. u Ljubljani a nastavio od 1973.
u Zagrebu kao þasopis Razreda za ¿lološke znanosti. Pod novim imenom )olia oQomastiFa CroatiFa
izlazi od 1992. Dosad je izašlo 18 svezaka (glavni
urednik Petar Šimunoviü 1992. – 2009. a od tada
Dunja %rozoviü Ronþeviü.
%uduüi da je Akademija od svoga poþetka istaknula kao poseban zadatak brigu „oko hrvatskoga
jezika i njegovih knjiåevnih spomenika“ od 1869.
godine „izdaje na sviet“ kritiþka izdanja starohrvatskih knjiåevnih tekstova u ediciji Stari SisFi Krvatski
(do sada su izašle 43 knjige.
Osim toga u novije se vrijeme objavljuju i djela starih hrvatskih pisaca latinskoga izraza u ediciji
Hrvatski latiQisti (do sada je izašlo 10 knjiga jer
su i ti tekstovi sastavni dio hrvatske knjiåevnosti.
Razumije se da su ¿lolozi þlanovi Akademije
sudjelovali i u drugim þasopisima u Akademiji i
izvan nje u zemlji i inozemstvu.
ýlanovi Razreda za ¿lološke znanosti (ranije:
Ra]reda Kistoriþko-¿lologiþkog poticali su unutar Akademije osnivanje mnogih radnih skupina
povjerenstava odbora vijeüa i drugih sliþnih organizacijskih jedinica radi što e¿kasnijeg i dugoroþnijeg djelovanja u mnogim ¿lološkim projektima odnosno radi rješavanja odreÿenih zadataka.
Tako u okviru Razreda za ¿lološke znanosti djeluju
sada ovi odbori: Odbor za leksikogra¿ju Odbor
za dijalektologiju Odbor za onomastiku Odbor
za etimologiju Odbor za orijentalistiku Odbor za
hrvatski latinizam. ýlanovi Razreda sudjeluju na
mnogim nacionalnim i meÿunarodnim projektima.
Temelje za uspješan ¿lološki rad postavili su
u Akademiji ugledni ¿lolozi. Mnogi od njih postali
su þlanovi i drugih akademija. Uspješno zapoþet
rad neprekidno se nastavlja. Znanstveni doprinos
¿lologa þlanova Akademije razmotrit üemo u okviru pojedinih veüih podruþja ¿lologije.
Od þetiriju prvotnih „glavnih strukah znanosti i umjetnosti“ koje je obuhvaüala Akademija ¿lologija je organizacijski ušla u okvir prvog
Ra]reda Kistoriþko-¿lologiþkoga. Prva tri prava
þlana toga Razreda bila su: )ranjo Raþki ujedno i
prvi predstojnik Razreda zatim Vatroslav -agiü i
—
150
—
151
pravi þlan 1961. Ljudevit -onke (1907. – 1979.;
dop. þlan 1958. pravi þlan 1963. Veljko Gortan
(1907. – 1985.; dop. þlan 1959. pravi þlan 1965.
-akša Ravliü (1896. – 1975.; dop. þlan 1965. Vinko
äganec (1890. – 1976.; dop. þlan 1954. u Razredu
za glazbenu umjetnost i muzikologiju a od 1966.
red. þlan u Razredu za ¿lološke znanosti Zdenko
Škreb (1904. – 1985.; dop. þlan 1965. red. þlan
1977. -osip Hamm (1905. – 1986.; dop. þlan 1955.
pravi þlan 1977. Milan Ratkoviü (1906. – 1995.;
dop. þlan 1969. red. þlan 1988. RudolI )ilipoviü
(1916. – 2000.; izv. þlan 1973. red. þlan 1979.
Radoslav .atiþiü (izv. þlan 1973. red. þlan 1986.
Dalibor %rozoviü (1927. – 2007.; þlan sur. 1975.
izv. þlan 1977. red. þlan 1986. %oåidar )inka
(1925. – 1999.; þlan sur. 1975. izv. þlan 1977.
red. þlan 1988. Milan Moguš (þlan sur. 1975. izv.
þlan 1977. red. þlan 1986. Antica Menac (þlan
sur. 1975. izv. þlan 1981. red. þlan 1988. )ranjo
Švelec (1916. – 2001.; izv. þlan 1983. red. þlan
1991. Vojmir Vinja (1927. – 2007.; þlan sur. 1975.
izv. þlan 1983. red. þlan 1991. Stjepan %abiü (þlan
sur. 1977. izv. þlan 1986. red. þlan 1991. Eduard
Hercigonja (þlan sur. 1977. izv. þlan 1986. red.
þlan 1991. -osip Vonþina (1932. – 2010.; þlan sur.
1977. izv. þlan 1986. red. þlan 1991. äeljko %ujas (1928. – 1999.; þlan sur. 1977. izv. þlan 1988.
red. þlan 1991. %ranimir Glaviþiü (1926. – 2010.;
þlan sur. 1986. izv. þlan 1988. red. þlan 1991.
Petar Šimunoviü (þlan sur. 1983. izv. þlan 1988.
red. þlan 1991. Anica Nazor (þlan sur. 1977. red.
þlan 1992. August .ovaþec (þlan sur. 1990. red.
þlan 1997. -osip %ratuliü (þlan sur. 1988. red.
þlan 2000. Mislav -eåiü (þlan sur. 1992. red. þlan
2000. Nikica .olumbiü (1930. – 2009. þlan suradnik 1988. red. þlan 2002. Stjepan Damjanoviü
(þlan suradnik 1998. red. þlan 2004. Dunja )ališevac (þlan suradnik u Razredu za knjiåevnost 2004.
red. þlan 2004. u Razredu za ¿lološke znanosti
Darko Novakoviü (þlan suradnik 2002. red. þlan
2008. Ivanka Petroviü (þlan suradnik 2002. red.
þlan 2010. Milena äic-)uchs (þlan suradnik 2002.
red. þlan 2010..
Šime Ljubiü. Prvo ime Razreda ostalo je nepromijenjeno sve do II. svjetskog rata. Njegovi su þlanovi postajali svi oni kojih je glavna struka bila
„poviestna i jezikoslovna“. Duånost predstojnika
Razreda obnašali su dotada pokraj historiþara ovi
¿lolozi: Pero %udmani (1900. – 1901. Tomo Maretiü (1905. – 1914. i 1919. – 1928. August Musiü
(1929. – 1933. i Stjepan Ivšiü (1940. – 1941.. Za
vrijeme rata naslov se Razreda mijenja u Poviestno-jezikoslovni razred a poslove vodi dotadanji
predstojnik. Nakon rata Akademijine organizacijske jedinice postaju odjeli. )ilolozi ulaze u Odjel za
jezik i knjiåevnost. Prvi tajnik Odjela postaje Antun
%arac (1947.. Godine 1951. dolazi do razdvajanja
toga odjela na Odjel za ¿lologiju i Odjel za suvremenu knjiåevnost. Odjel za ¿lologiju mijenja
1972. ime u Razred za ¿lologiju a 1985. u Razred
za ¿lološke znanosti. Tajnici Odjela (Razreda za
¿lologiju (¿lološke znanosti bili su dosad: Antun
%arac (1947. – 1955. Petar Skok (1955. – 1956.
Stjepan Musulin (1956. – 1960. -osip Torbarina
(1960. – 1978. RudolI )ilipoviü (1978. – 1985.
Milan Moguš (1985. – 1991. %oåidar )inka
(1991. – 1997. i -osip Vonþina (1997. – 2003. a
od tada Petar Šimunoviü (2004. – 2011..
Imena ¿lologa þlanova Razreda od 1947. godine i to kronološki prema godini prvog izbora u radni
sastav Akademije: Dragutin %oraniü (1870. – 1955.;
dop. þlan 1907. pravi þlan 1924. Stjepan Ivšiü
Tomo Matiü (1874. – 1968.; dop. þlan 1921. pravi
þlan 1940. Antun %arac (1894. – 1955.; pravi þlan
1947. Petar Skok (1881. – 1956.; pravi þlan 1947.
-osip %adaliü (1888. – 1985.; dop. þlan 1948. pravi
þlan 1951. – 1954. Nikola Majnariü (1885. – 1966.;
dop. þlan 1949. pravi þlan 1952. Stjepan Musulin
-osip Torbarina (1902. – 1986. dop. þlan 1951.
pravi þlan 1956. Petar Guberina (1913. – 2005.;
dop. þlan 1955. pravi þlan 1963. Matko Rojniü
(1908. – 1981.; dop. þlan 1956. Mirko Deanoviü
Milovan Gavazzi (1895. – 1992.; dop. þlan 1952. –
1958. %ranko Gavella (1885. – 1962.; pravi þlan
1961. Mate Hraste (1897. – 1970.; dop. þlan 1955.
Marka Maruliüa Šiška Menþetiüa Dåore Dråiüa
Mavra Vetranoviüa Nikole Dimitroviüa i Nikole
Nalješkoviüa. Sva se ta izdanja odlikuju pouzdanošüu þitanja originalnih tekstova. -agiüev odnos prema tekstu tj. prema primarnom ¿lološkom poslu
prepoznatljiv je u cjelokupnom njegovu djelovanju
posvemašnjom brigom o tekstu predloška. I upravo
je ta odlika bila itekako potrebna na poþetku rada
Akademije kad je izdavanje starih tekstova i njihova jeziþna obrada postala prvenstvena zadaüa.
-agiüev znanstveni utjecaj na hrvatsku ¿lologiju
nastavljen je i nakon njegova odlaska iz Zagreba
jer su þlanovi Akademije zdušno pratili njegove
mnogobrojne magistralne rasprave i najveüma
oslanjajuüi se na njegove zakljuþke dolazili u
svojim prouþavanjima do novih spoznaja. Uostalom neprekinuta veza izmeÿu -agiüa i Akademije
ogleda se i u tome što je -agiü o tristogodišnjici
.riåaniüeva roÿenja objavio 1917. u Akademijinim
Djelima vaånu knjigu äivot i rad Jurja KriåaQiüa
a Akademija pak objelodanila nekoliko knjiga KoresSoQdeQFije Vatroslava Jagiüa.
Iako Iormalno nije pripadao Historiþko-¿lologiþkom ra]redu nego )iloso¿þko-juridiþkom
AdolIo Veber Tkalþeviü (1825. – 1889. poznat je
ponajprije po svojim ¿lološkim radovima. Sve što
je u Akademiji objavio objavio je u Radu naznaþujuüi veü od prvog priloga svoje posebno zanimanje za morIološke i sintaktiþke probleme. Palo je
to u vrijeme kad su hrvatski ¿lolozi postilirskoga
perioda morali de¿nirati svoj stav prema knjiåevnom jeziku i provjeravati valjanost vlastitoga programa. Oni koji su se okupili oko AdolIa Vebera
Tkalþeviüa tj. pristaše tzv. zagrebaþke ¿lološke
škole åeljeli su dovršiti jeziþnu standardizaciju
na osnovi rezultata „iliriþkoga“ programa. .ad se
sveo u hrvatske okvire taj je program oslanjajuüi
se svom teåinom na ijekavsku štokavštinu morao
voditi raþuna i o „Ilirima“ iz þakavskih i kajkavskih
krajeva. Trodijalekatna podloga pismenoga jezika
koji je postao opüehrvatski nije se mogla tako lako
napustiti. Iz istoga se razloga pobornici zagrebaþke škole nisu mogli odreüi ni svoje trodijalekatne
jeziþne povijesti. Zato je razumljivo što su se tako
zdušno zalagali za oblike koji su veü bili dobrano
—
.ROATISTI.A I SLAVISTI.A
Prema njezinim poþetcima þinilo se da üe
Akademija najveüu svoju brigu posvetiti juånoslavenskim temama odnosno da üe se prerastajuüi te okvire poþeti baviti opüim slavenskim pitanjima. Meÿutim ubrzo se pokazalo da su zadatci
Akademije bili dublje vezani za vlastito tlo i da
su slavistika i slavisti od nje oþekivali u prvom
redu graÿu – iznošenje onoga što o našim narodima drugi ne znaju ili im je teåe da do toga sami
dolaze a ne široko zasnovane poredbene rasprave.
Ne moåe se nikako reüi da nema poredbenih slavistiþkih studija u prvim i kasnijim Akademijinim
izdanjima. Upravo obrnuto. Rijeþ je samo o tome
da interpretacija hrvatske graÿe ima neusporedivo
više od problema ostalih slavenskih jezika. Takav
je pogled tj. naglašenija obrada vlastitih tema od
opüeslavistiþkih doveo do stvaranja dvaju smjerova istraåivanja kojima üe se s obzirom na slavistiku
ubuduüe razvijati Akademijin rad: jedan koji üe
voditi brigu o izdavanju starih hrvatskih tekstova
i njihovoj obradi najþešüe leksikograIskoj i drugi u kojem su se pojave nikle na vlastitom tlu
razraÿivale i uklapale u šire slavenske i slavistiþke
okvire. Nisu bili rijetki pojedinci koji su uspješno
obraÿivali šire i uåe slavistiþke teme. %uduüi da je
ovaj prikaz zamišljen kao pregled struka u ovom
üemo se dijelu osvrnuti na rad onih slavistiþkih
prvaka koji nisu bili leksikogra¿ ili nisu bili samo
leksikogra¿.
Meÿu najzasluånije valja svakako ubrojiti Vatroslava -agiüa (1838. – 1923. jednog od osnivaþa
slavistike. Njegov boravak u Akademiji nije dugo
trajao jer je nakon mladenaþkoga razdoblja ubrzo
preuzeo duånost sveuþilišnog proIesora u drugim
europskim središtima ali dok je åivio u Zagrebu
djelovao je u Akademiji svom predanošüu poletnoga i vrsnoga znanstvenika. Osim tridesetak radova
objavljenih u prvim Akademijinim publikacijama
poglavitu je pozornost poklonio ediciji Stari SisFi
Krvatski prireÿujuüi za tisak kritiþka izdanja djela
—
152
cima Maretiüeve koncepcije onda bi se moglo reüi
da problem nije u tome što je Gramatika nastala
na osnovi ekskluzivnoga korpusa (zanemarujuüi
jezik djela tadanje hrvatske knjiåevnosti nego što
je taj korpus izjednaþen s organskim novoštokavskim narjeþjem koje je postalo jedini i nepovrediv
sudac jeziþne pravilnosti. To je pravo organskoga narjeþja temeljeno na spoznajama ondašnje
njemaþke mladogramatiþarske lingvistiþke škole
koja je jezik promatrala kao kolektivnu svojinu
þiji razvoj teþe pravilno po vlastitim unutarnjim
zakonima. .njiåevna stilizacija treba samo slijediti
svoj uzor – tipiþnu govornu maniIestaciju. Stoga
ono što se u knjiåevnim tekstovima nije podudaralo sa striktnim štokavskim oblikovanjem ili što
nije bilo štokavskoga porijekla doåivljalalo je od
mladogramatiþara veüu ili manju kritiku (uspor.
npr. Maretiüev Je]iþQi savjetQik izdan takoÿer kao
Akademijina publikacija.
Maretiüev utjecaj u hrvatskoj ¿lologiji bio je
golem jer njegova škola traje od završnih desetljeüa devetnaestoga stoljeüa sve do najnovijega
razdoblja. Ona se osobito osjeüa u shvaüanju da
standardni jezik u Hrvata poþinje u postpreporodnom razdoblju štokavštinom .aradåiüeva tipa. Taj
je ¿lološki pokret pratila i reIorma pravopisa: Ionološko-morIološki se naþin pisanja zamjenjuje
Ionetsko-Ionološkim. Na Ionetsko-Ionološkim je
naþelima 1892. dopisni þlan Akademije Ivan %roz
izradio Hrvatski SravoSis koji je kasnije osobito kad ga je doraÿivao Dragutin %oraniü (1870.
– 1955. pod istim ili promijenjenim imenom
(PravoSis Krvatskoga ili srSskoga je]ika doåivio
mnoga izdanja.
Daniþiüevim Valjavþevim i Maretiüevim akcentološkim radovima pridruåio se odmah na poþetku svoga znanstvenoga rada Stjepan Ivšiü (1884.
– 1962. raspravom Prilog ]a slaveQski akFeQat
pokrenuvši prvi put u nas specijalno razmatranje
problema zanimljivih i zagonetnih praslavenskih
metatonija. Akcenatskoj problematici pripadaju i
njegove studije objavljene u Akademijinim publikacijama kao AkFeQat u GramatiFi Matije AQtuQa
Reljkoviüa AkFeQat u GramatiFi IgQjata Aloj]ija
Brliüa i prema naglasnim osobinama napisana
—
153
udomaüeni u hrvatskim knjiåevnim tekstovima
(npr. Dpl. Qoåim Lpl. QoåiK Ipl. Qoåi odnosno za
rješenja koja bi zbog razlikovne Iunkcije trebalo
prihvatiti u knjiåevnom jeziku (npr. Gpl. na -aK.
Zagrebaþkoj se školi priklanja u poþetku i mladi
Vatroslav -agiü pa i Ivan Maåuraniü (dok se nije
posvetio politici a osobito þlan tadašnjeg Matematiþko-SrirodoslovQog ra]reda %ogoslav Šulek
(1816. – 1895.. ýinilo se da je time bio trajno osiguran uspjeh zagrebaþke škole pogotovu kad je 1871.
Veberova SlovQiFa Kqrvatska bila prihvaüena kao
školski udåbenik a Šulek uspio izraditi standardnu
terminologiju za nekoliko podruþja djelatnosti (npr.
Hrvatsko-Qjemaþko-talijaQski rjeþQik ]QaQstveQoga
Qa]ivlja i kao Akademijino izdanje JugoslaveQski
imeQik bilja.
Od Veberovih su se jezikoslovnih pogleda i
s tim u vezi njegovih pravopisnih rješenja poþeli
polako udaljavati Šulek i -agiü a osobito nova generacija ¿lologa poznata pod imenom hrvatski vukovci zauzevši u Akademiji kljuþna mjesta: Ĉuro
Daniþiü istaknuti ¿lolog .aradåiüeve orijentacije
postaje prvi tajnik Akademije i prvi urednik RjeþQika Krvatskoga ili srSskoga je]ika Pero %udmani
nastavlja ureÿivati RjeþQik u Daniþiüevu duhu i obnaša duånost predstojnika Historiþko-¿lologiþkoga
ra]reda (1900. – 1901. a najduåe radi na RjeþQiku
najpostojaniji sljedbenik .aradåiüeva i Daniþiüeva
nazora na jezik Tomo Maretiü predstojnik Razreda
u dva navrata (1905. – 1914. i 1919. – 1928. i
predsjednik Akademije (1915. – 1918.. Ali osim
dugogodišnjega i veoma uspješnog rada na Akademijinu RjeþQiku što üemo posebno prikazati u
poglavlju o leksikogra¿ji Tomo je Maretiü poznat
i po tome što je kao veliki pobornik .aradåiüeva i
Daniþiüeva shvaüanja jedinstvenoga jezika Hrvata i
Srba napisao upravo na osnovi jezika .aradåiüevih
i Daniþiüevih djela odnosno djela usmene narodne
knjiåevnosti opseånu Gramatiku i stilistiku Krvatskoga ili srSskoga je]ika. Odlika je te gramatike
što je u njoj mnogo bolje i cjelovitije nego igdje
dotada opisana novoštokavština kao sustav. To je
uþvršüivalo novoštokavsko narjeþje kao osnovicu
standardnoga jezika. Ali ako se osim o prednostima
Maretiüeva opisa u GramatiFi govori i o nedostat-
Prouþavanju hrvatskoga knjiåevnog jezika 19.
i 20. stoljeüa posvetio je Ljudevit -onke (1907. –
1979. najveüi dio svoga znanstvenog rada. Pod
utjecajem praškog lingvistiþkog kruga poþeo je
drugaþije gledati na narav knjiåevnog jezika i na
njegovu stabilnost pa tako i na probleme standardne novoštokavštine i hrvatskoga knjiåevnog jezika. Prouþivši bolje nego itko dotada djelovanje
zagrebaþke ¿lološke škole u 19. stoljeüu (Veberove
]asluge ]a Qaã kQjiåevQi je]ik Ideoloãke osQove
Zagrebaþke ¿loloãke ãkole stoljeüa OsQovQi
Sroblemi je]ika Krvatske kQjiåevQosti u stoljeüu
âulekova briga o Krvatskoj ]QaQstveQoj termiQologiji i dr. produbio je povijesno razumijevanje
hrvatskoga knjiåevnoga jezika. Pokazalo se da je
hrvatski ili srpski jezik imao i ima „razne knjiåevne
tipove“ i da svaki „knjiåevnojeziþni tip“ Iunkcionira u svojoj sredini kao potpun knjiåevni jezik.
%uduüi da hrvatski „knjiåevnojeziþni tip“ nema
moderno napisane gramatike inicirao je Ljudevit
-onke projekt koji je trebao popunjavati tu prazninu poþevši skupljati graÿu za novi opis sintakse.
.ad mu je ponestalo snage nastavili su raditi njegovi uþenici i suradnici u okviru novog šire zasnovanog projekta organiziranog u Institutu za jezik.
U mnogim se istraåivanjima krenulo ispoþetka jer osnovni jeziþni odnosi nisu bili dovoljno
istraåeni odnosno za odreÿena podruþja nisu bile
izraÿene prijeko potrebne prethodne monogra¿je.
Oslanjajuüi se na dosadanja istraåivanja i krþeüi
vlastite putove projekt je ipak uspješno završen.
Rukopis je preuzela Akademija i u ediciji Djela
objavila tri knjige „Nacrta za gramatiku“ kao dobar
temelj buduüoj Akademijinoj „velikoj gramatici“
hrvatskoga knjiåevnoga jezika. Prva knjiga obuhvaüa povijesni pregled hrvatskoga knjiåevnoga
jezika od njegovih prvih pisanih spomenika do
danas kako bi se bolje razumjela njegova pojavnost (Milan Moguš široko koncipiran prikaz Ionetike zasnovan na najsuvremenijim rezultatima
što su postignuti u prouþavanju govora i polazeüi
od zasada zagrebaþke škole Ionetike i lingvistike
govora (Ivo Škariü sustavan bolji nego igdje dosad Ionološki opis glasova hrvatskoga knjiåevnoga
jezika (Dalibor %rozoviü te kompletan morIološki
dotada najbolja rasprava o kajkavskom narjeþju
Je]ik Hrvata kajkavaFa. Spomenuta þetiri rada nisu
jedine Ivšiüeve rasprave iz akcentuacije ali su najbolje što je hrvatska ¿lologija mogla tada ponuditi
slavistici. .ad se tome dodaju Ivšiüevi magistralni
radovi iz dijalektologije iz hrvatskoglagoljske problematike i kao odreÿena sinteza knjiga SlaveQska
SoredbeQa gramatika iako posthumno objavljena
onda se moåe razumjeti što je imao velik ugled
meÿu slavistima i što je opravdano slovio kao jedan
od prvaka hrvatske ¿lologije.
Stazama što su ih u slavistici utirali Vatroslav
-agiü i Stjepan Ivšiü nastavio je -osip Hamm (1905.
– 1986.. U njegovu opseånom slavistiþkom opusu
dominira nekoliko problemskih krugova.
-edan je suvremeno osmišljen ¿lološki studij
srednjovjekovnog hrvatskoglagoljskog korpusa
tekstova tekstološkokritiþka i paleograIska obrada
dijelova bogate graÿe što se potvrÿuje u raspravama poput PostaQak glagoljskog Sisma u svijetu Saleogra¿je I] Sroãlosti glagoljske a]buke DatiraQje
glagoljskiK tekstova Hrvatski tiS FrkveQoslaveQskog je]ika 7extkritisFKe ErZlguQgeQ Psalterium
ViQdoboQeQse i dr. þemu treba prikljuþiti dosad
najbolju u Hrvata napisanu Gramatiku staroslaveQskog je]ika. Drugi je krug zauzetost lingvistiþkim
vrlo þesto poredbenogramatiþkim istraåivanjima
(npr. AkFeQatske oSo]iFije u slaveQskim je]iFima
I] Sroãlosti slaveQske Àeksije SlaveQski komSarativ
i dr. odnosno pitanjima iz povijesti slavenske ¿lologije (djelo -urja .riåaniüa i Vatroslava -agiüa.
Treüi je krug dijalektološki ali ponajviše usmjeren na istraåivanje onog stanja koje je sadašnjemu
prethodilo (âtokavãtiQa DoQje PodraviQe Govor
otoka Suska ýakavski imSerfekt Cakavi]am i Qjegova geQe]a. Otuda je bio samo mali korak prema
istraåivanjima starohrvatskih tekstova s nekonvencionalnim senzibilnim prosudbama literarnosti
estetiþkih dosega starohrvatskoga prijevoda Pjesme
Qad Sjesmama ili pak izdanjima tekstova Dåore
Dråiüa i Hrvatske Sro]e Maruliüeva vremeQa. .ad
se ovakvu opusu doda þinjenica da je -osip Hamm
bio i poznati polonist onda samo naznakama zaokruåujemo bogatu slavistiþku djelatnost jednog
þlana naše Akademije.
—
154
glagoljski misal (Milan Moguš i Anica Nazor neliturgijskih rukopisa i pravnih spisa (Eduard Hercigonja kamenih natpisa i gra¿ta (%ranko )uþiü te
rituala (Anica Nazor apokriIa (Ivanka Petroviü
glagoljskih tekstova (Stjepan Damjanoviü Dragica
Maliü -osip %ratuliü i drugi.
Drugi se dio odnosi na prireÿivanje novih kritiþkih izdanja djela starije hrvatske knjiåevnosti u
Akademijinoj ediciji Stari SisFi Krvatski poput djela Tita %rezovaþkog (Milan Ratkoviü Petra Hektoroviüa (-osip Vonþina Petra Zoraniüa ()ranjo
Švecel i -osip Vonþina Hrvatska Sro]a Maruliüeva vremeQa (-osip Hamm ili u drugim edicijama
kao Maruliüeva Judita i Od NaslidovaQ¶ja Isukarstova (Milan Moguš PisQi ra]like (-osip Vonþina
Dijaloãki i dramski tekstovi (Nikica .olumbiü
.aþiüev Ra]govor ugodQi Qaroda sloviQskoga (-osip Vonþina izdanja starih kajkavskih pisaca (Olga
Šojat PavliQski ]borQik (grupa autora i dr.
Sa svim je tim izdanjima usko povezano sustavno prouþavanje slavenske paleogra¿je i starih
hrvatskih gra¿ja (glagoljice üirilice bosanþice i
latinice osobito njihovih odnosa i meÿusobnih
utjecaja te odreÿivanja glasovnih vrijednosti pojedinih graIema.
Velik dio rada ohuhvaüa prouþavanje djela
starih hrvatskih gramatiþara. Tako npr. o gramatiþaru %artolu .ašiüu piše Radoslav .atiþiü o -urju
.riåaniüu -osip Hamm Radoslav .atiþiü i Milan
Moguš o AdolIu Veberu Tkalþeviüu Ljudevit -onke o Antunu Maåuraniüu Milan Moguš. Obraÿuju
se i djela starih hrvatskih leksikograIa pa npr. o
)austu Vranþiüu piše Valentin Putanec i -osip Lisac a o Ivanu %elostencu -osip Vonþina. )ilološke
analize obuhvaüaju prouþavanje jezika pojedinih
pisaca (Marko Maruliü Marin Dråiü Antun Vramec Ivan Gunduliü Šimun .oåiþiü %enja )ranjo
Glaviniü i dr. rukopisa dosad nedostupnih ()ranjo
.rsto )rankopan i djelovanje kulturnih središta
(ozaljski krug osobito u radovima -osipa Vonþine. Znatan je dio rada usmjeren takoÿer na studij
jeziþnostilskih Irazeoloških i knjiåevnopovijesnih
karakteristika u djelima hrvatskih pisaca starijega
razdoblja u širokom rasponu od srednjovjekovnih
rukopisa preko petrarkistiþke poezije do predstav-
—
155
sustav (Stjepan %abiü Slavko Pavešiü Stjepko Teåak. Druga je knjiga u cijelosti posveüena tvorbi
rijeþi u suvremenom hrvatskom knjiåevnom jeziku
(Stjepan %abiü. Treüa knjiga obuhvaüa sintaksu
koja je napisana na osnovi prouþavanja izraåajnih
moguünosti što se nalaze u bogatoj graÿi hrvatskih
knjiåevnih tekstova (Radoslav .atiþiü.
I kad je najveüa gramatika ne opisuje sve jeziþne pojave pogotovu ne opisuje postupak prethodnih analiza koje su dovele do odreÿenih rezultata. Zato valja napomenuti da su uz ostale ¿lologe
i þlanovi Razreda u mnogim svojim þlancima i
raspravama objašnjavali pojedine pojave jeziþne
strukture na osnovi novih lingvistiþkih spoznaja
razraÿujuüi þesto i same lingvistiþke teorije 20. i
21. stoljeüa. Meÿu takve radove valja ukljuþiti one
koji su se bavili lingvistikom govora verbotonalnom teorijom prouþavanjem veza izmeÿu Ionetike
i sintakse te drugim Ionološkim problemima (Petar Guberina problemima knjiåevne akcentuacije
glagolskog vida i vremena (Miroslav .ravar Irazeologije (Antica Menac te ostalim pitanjima standardnog jezika (Dalibor %rozoviü Stjepan %abiü.
.ontrastivnom pristupu prouþavanju suvremenoga
hrvatskog jezika prema drugim åivim jezicima posljednjih se godina posveüuje posebna pozornost.
Prouþava se hrvatski u odnosu na engleski (RudolI
)ilipoviü na njemaþki (Stanko äepiü na ruski
i ukrajinski (Antica Menac na talijanski (-osip
-ernej äarko Muljaþiü Pavao Tekavþiü Vojmir
Vinja i dr. Sva ta istraåivanja predstavljaju ujedno
i znatan doprinos i hrvatskoj ¿lologiji slavistici i
modernoj lingvistici.
Paralelno s prouþavanjima suvremenog stanja
hrvatskoga knjiåevnoga jezika sve se više istraåuje
i njegova povijest. Ta su istraåivanja obuhvaüena
posebnim projektima: jednomu je teåište na svestranoj ¿lološkoj analizi tekstova hrvatskoga srednjovjekovlja i paleoslavistike dok drugi prouþava
jezik hrvatske novovjeke knjiåevnosti. Rad je na
tim projektima mnogostruko usmjeren. -edan je
dio posveüen prireÿivanju kritiþkih i Iaksimilnih
izdanja kapitalnih glagoljskih liturgijskih rukopisa
i prvotisaka kao što su Misal Hrvoja Vukþiüa HrvatiQiüa II Qovaljski brevijar (grupa autora SeQjski
nika barokne literature i prosvjetiteljstva. Rezultati
spomenutih istraåivanja prezentirani su u posebnim
raspravama i knjigama (npr. Radoslav .atiþiü: U]
Soþetke KrvatskiK Soþetaka i Litterarum studia;
Eduard Hercigonja: Nad iskoQom Krvatske kQjige;
Zlatko Vince: Putovima Krvatskoga kQjiåevQog
je]ika; -osip Vonþina: Je]iþQa baãtiQa; Milan Moguš: Povijest Krvatskoga kQjiåevQoga je]ika te tvore
dobru osnovu za cjelovit opis povijesti hrvatskoga
knjiåevnoga jezika.
Upornim svakodnevnim radom svladao je novi
obraÿivaþ golem posao ostavivši za sobom više
od þetiri knjige RjeþQika i to od D do masliQski
%udmanijeva se obrada odlikovala ne samo velikom ¿lološkom strogošüu nego još dvjema prednostima: prvo njegove su etimologije kudikamo
pouzdanije od prethodnih i drugo zapazio je u
mnogim našim leksemima ostatke supstratnoga
dalmatskoga jezika.
Najpoznatiji je obraÿivaþ i urednik Akademijina RjeþQika Tomo Maretiü (1854. – 1938. Njegov
rad na rjeþniku trajao je najviše punu 31 godinu
za koje je vrijeme obradio þak šest knjiga (od rijeþi
maslo do SrãutiQa. Po tome je radu Tomo Maretiü
najviše poznat. Maretiü je imao ne samo najduåi staå u obraÿivanju i ureÿivanju RjeþQika nego
je bio i ponajbolji obraÿivaþ. Golema se veüina
njegovih natukniþkih þlanaka odlikuje sigurnošüu
podataka pouzdanom etimologijom korektnim
odreÿivanjem znaþenja i adekvatnim potvrdama.
Maretiüevom smrüu zastaje rad na RjeþQiku a
za vrijeme II. svjetskog rata i prestaje. Nakon toga
poduzela je Akademija nekoliko akcija u åelji da se
nastavi obrada i izdavanje RjeþQika. Godine 1948.
osnovan je Institut za jezik i knjiåevnost s dva odsjeka: za jezik i za knjiåevnost. Za predstojnika
Instituta izabran je Antun %arac (1894. – 1955.
tadašnji tajnik Akademijina Odjela za jezik i knjiåevnost. -eziþnom je odsjeku Instituta povjerena
organizacija cjelokupna rada na RjeþQiku. Voditeljem Odsjeka za jezik koji je 1952. prerastao u
poseban Akademijin Institut za jezik imenovan
je Stjepan Musulin (1885. – 1955. kasnije tajnik
Akademijina Odjela za ¿lologiju. On je zajedno s
ekipom struþnjaka obraÿivao RjeþQik i ureÿivao ga
od rijeþi Srt do tustoãija samostalno a od tustota
do ]lotvor zajedno sa Slavkom Pavešiüem. Slavko
Pavešiü (1912. – 1975. bio je dugogodišnji obraÿivaþ RjeþQika zatim suurednik i nakraju posljednji
urednik toga Akademijina djela (od rijeþi ]lotvoraF
do åvukQuti Tako je u Institutu za jezik obraÿen i
ureÿen 41 svezak odnosno preko 10 knjiga RjeþQika od ukupno 23 knjige.
Iako je izrada Akademijina RjeþQika trajala
znatno duåe nego što je bilo predviÿeno jer se ne-
—
LE.SI.OGRA)I-A
Veü je spomenuto da je poþetak Akademijina
rada najuåe povezan s posebnom brigom oko prouþavanja hrvatskog jezika i knjiåevnosti. Ta je briga
bila usredotoþena prema naporima da se izradi veliki RjeþQik Krvatskoga ili srSskoga je]ika što je
u Akademiji ocjenjivano kao velik leksikograIski
pothvat.
Svu brigu oko izrade koncepcije skupljanja
graÿe i poþetka obrade spomenutoga Akademijina
RjeþQika preuzeo je Ĉuro Daniþiü (1825. – 1882.
ujedno i prvi tajnik Akademije (1866. – 1882..
Iako je Daniþiü objavio vrijedne radove i prije dolaska u Akademiju i zatim u Akademijinim publikacijama (u Radu StariQama Djelima Starim
SisFima Krvatskim i posebnim izdanjima ipak je
njegov rad u Akademiji bio prije svega posveüen
obradi RjeþQika. Daniþiü je obradio prvu i drugu
knjigu od rijeþi A do þobo Prva je knjiga izašla
iz tiska 1880. godine. Tu je prvi put uveo Daniþiü
novu gra¿ju sa slovima Ƨ ƺ Ĕ koja je onda ušla
i u druga Akademijina izdanja.
Drugi je urednik Akademijina RjeþQika bio
Matija Valjavec (1831. – 1897. koji je u drugoj
knjizi obradio rijeþi od þoga do üuåiti
Nakon jednogodišnjega Valjavþeva urednikovanja RjeþQik preuzima Pero %udmani (1835. –
1914.. Za razliku od Daniþiüa i Valjavca koji su
sudjelovali i u pripremnim radovima za RjeþQik
%udmani se našao potpuno nov na novom poslu.
—
156
—
157
stilizacija prema štokavskoj i þakavskoj nije bila
ravnopravno obuhvaüena u velikom Akademijinu
RjeþQiku Krvatskoga ili srSskoga je]ika što se neprestano osjeüalo kao velik nedostatak. Zato je veü
1935. godine zakljuþeno da se od slova R poþinje
unositi graÿa i iz nekoliko kajkavskih izvora ali i
da „Akademija izda Rjeþnik kajkavskoga dijalekta
kao zasebno djelo“ na osnovi bogate posebno ekscerpirane kajkavske knjiåevne graÿe. Meÿutim
tek u naše vrijeme pristupilo se realizaciji toga
projekta pošto je – nakon meritorne rasprave o
koncepciji spomenutoga rjeþnika u Razredu za
¿lološke znanosti – Akademija povjerila Zavodu
za jezik I)) da leksikograIski obradi prikupljenu
kajkavsku graÿu i tako dovrši to djelo. Ono se sada
izraÿuje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje a recenziraju ga i ureÿuju þlanovi Razreda za
¿lološke znanosti.
Leksiku latinski pisanih povijesno-pravnih
djela statuta gradova notarskih spisa urbara i sl.
na tlu -ugoslavije posveüen je LexiFoQ latiQitatis
medii aevi Iugoslaviae što ga je Akademija objavila
u dvije knjige. Spomenuti rjeþnik srednjovjekovnog latiniteta obuhvaüa najveüma hrvatske latinski pisane tekstove od prvih poþetaka do kraja 15.
stoljeüa. U njima se sasvim lijepo odraåavaju preoblike klasiþnog latinskog jezika ali se isto tako
oslikava suåivot latinske i slavenske pisane rijeþi
na ovim prostorima. To je leksikograIsko djelo nastalo kao plod uspješne meÿuakademijske suradnje
u kojoj je þlan Razreda za ¿lološke znanosti Veljko
Gortan bio jedan od glavnih urednika.
Akademija je na prijedlog Razreda za ¿lologiju odluþila da u okviru svog novoosnovanog
Istraåivaþkog centra uspostavi radnu jedinicu za
lingvistiþka istraåivanja. Pošto su uspješno završene sve predradnje Skupština Akademije donijela
je 1984. odluku o osnivanju Zavoda za lingvistiþka
istraåivanja a za predstojnika Zavoda izabran je
RudolI )ilipoviü. Time je prestao djelovati dotadašnji Odbor za lingvistiþka istraåivanja Razreda za
¿lologiju. Osnivanje Zavoda za lingvistiþka istraåivanja kao nove organizacijske jedinice navodimo
ovdje zato što je veüina projekata na kojima se
sada radi u Zavodu leksikograIski usmjerena i to:
prestano poveüavala graÿa ovo se djelo – sa svojih
oko 250.000 rijeþi obraÿenih Ionološki akcenatski morIološki etimološki semantiþki þesto i
komparativno leksikograIski i to u kronološkom
slijedu svih potvrda iz kojih se vidi rasprostranjenost i povijest åivota svake obuhvaüene rijeþi
– moåe smatrati pravim podvigom u slavenskom
svijetu a rijetkim i u svjetskim razmjerima. Stvorena je tako zasigurno najbogatija riznica u pisanim
spomenicima kroz punih devet stoljeüa. Prikazan je
u velikoj mjeri dijalekatski razliþito stiliziran knjiåevni jezik u prvome redu štokavski i þakavski ali
osobito u posljednjih desetak knjiga i kajkavski.
Drugo je veliko djelo Etimologijski rjeþQik
Krvatskoga ili srSskoga je]ika Petra Skoka. Petar
Skok (1881. – 1956. romanist i balkanolog europskoga glasa poþeo je veü 1948. sustavnim ekscerpiranjem slavistiþke balkanološke i romanistiþke
graÿe za izradu svoga rjeþnika. Na osnovi ostavljenoga rukopisa što ga je Valentin Putanec priredio
za tisak Akademija je izdala Skokov Etimologijski
rjeþQik posthumno u þetiri knjige. Skokov je RjeþQik prvi i najopseåniji etimološki rjeþnik hrvatskoga
ili srpskoga jezika obraÿen u obliku tzv. etimologijskih grozdova. Natukniþki þlanci ne sadråe samo
bogato dokumentirana etimološka objašnjenja nego
su prepuni izvanredno korisnoga poredbenog materijala u kojem se nalaze podatci iz mnogih indoeuropskih i neindoeuropskih jezika. %uduüi da
je prvo izdanje Skokova Etimologijskoga rjeþQika
rasprodano objavljeno je Iototiskom drugo izdanje.
.od ovoga se rjeþnika pristupilo dopunama.
U tijeku je rad na onom dijelu dopuna koje obraÿuju jadransku aloglotiju tj. neslavenske elemente
u þakavskim i štokavskim govorima. Objavljene
su JadraQske etimologije (knjige I. – III. autora
Vojmira Vinje (v. odjeljak o etimologiji.
U velikoj je mjeri uznapredovao rad grupe
autora na RjeþQiku Krvatskoga kajkavskoga kQjiåevQog je]ika (glavni urednik %oåidar )inka od
2000. Radoslav .atiþiü. Dosad je poþevši od
1984. objavljeno jedanaest svezaka. Taj je rjeþnik nastao u åelji da se sustavno prikaåe leksik
kajkavske stilizacije knjiåevnoga jezika u Hrvata
od 16. stoljeüa naovamo. Poznato je da kajkavska
RjeþQik þakavskoga Qarjeþja (voditelj Milan
Moguš. Izraÿena i u Razredu primljena koncepcija
koja odreÿuje a tekstove onih izvornih govornika
kojih se jeziþni sustav moåe smatrati þakavskim; b
naþela po kojima üe se ekscerpirati þakavska graÿa
i c naþin na koji üe se obraÿivati leksiþke jedinice
iz þakavskih tekstova. U vezi s treüim problemom
polazi se u obradi od utvrÿivanja arhileksema tj.
onog na terenu potvrÿenog þakavskog lika iz kojeg
se mogu izvesti drugi na terenu potvrÿeni likovi
istoga sadråaja. Veü su odreÿeni svi punktovi za
ispitivanje i utvrÿen je naþin ispisivanja iz kvestionara za Hrvatski dijalektoloãki atlas i OSüeslaveQski liQgvistiþki atlas iz dosad objavljenih
dijalektoloških monogra¿ja i rasprava iz ogleda
govora iz postojeüih þakavskih rjeþnika i drugih
izvora. Redovito se prouþava struþna literatura
dijalektološka i leksikološka te vodi bibliogra¿ja
objavljenih þakavskih rjeþnika ili popisa rijeþi.
RjeþQik KrvatskiK kajkavskiK govora (voditelj
Antun Šojat. Po vaånosti i opsegu rada ovaj je
zadatak gotovo identiþan programu þakavskoga
rjeþnika. .oncepcijski je zamišljen tako da kao
natuknicu uz leksikograIski þlanak uspostavlja onaj
potvrÿeni kajkavski lik rijeþi iz kojega se mogu
izvesti sve ostale potvrÿene realizacije toga osnovnog lika rijeþi. Zapoþeto je ispisivanje svih izvora
a od predviÿenoga broja ispitivanja punktova na
terenu dosad je leksiþka graÿa skupljena sa sedam
punktova. .ad se prikupi sva predviÿena graÿa
leksikograIska üe obrada ovog vaånog zadatka hrvatske dijalektologije potrajati veüi broj godina.
%uduüi da je na dosadašnjim terenskim istraåivanjima skupljena golema dijalektološka graÿa za
oba spomenuta dijalektološka rjeþnika i to u Hrvatskoj Austriji Maÿarskoj Slovaþkoj i Rumunjskoj pristupilo se izradi rjeþnika pojedinih mjesnih
govora. Tako su do sada objavljeni mnogobrojni
rjeþnici. .ako obrada dijalektoloških rjeþnika obuhvaüa mnoga Irazeološka pitanja i prouþavanje cjelokupne gramatiþke strukture narodnih govora oba
su rjeþnika zdruåena 1996. godine u jedinstven projekt pod naslovom IstraåivaQje KrvatskiK dijalekata
(voditelj Milan Moguš ukljuþujuüi i štokavske
hrvatske govore uz þakavske i kajkavske.
PovijesQi toSoQomastiþki rjeþQik Hrvatske zasad je u stanju sreÿivanja graÿe. .oncepcija je toga
rjeþnika da na osnovi povijesne graÿe prikaåe zemljopisna imena kao najstarija jeziþna i povijesna
svjedoþanstva o lokalitetima kojima su pridruåena.
Stara naslijeÿena i ustaljena imena svjedoþe o razliþitim jezicima na ovom prostoru koji su bili u
meÿusobnim doticajima. Po motivici nastanka po
likovima u kojima se ogledaju balzamirane jeziþne
osobine te po nepomiþljivim zemljopisnim objektima na koje se odnose zemljopisna su imena vrlo
pouzdani spomenici materijalne i duhovne kulture
jeziþna svjedoþanstva hrvatskoga jezika i jezika
s kojima je hrvatski bio u adstratnim odnosima
te pouzdane granice protega i dosega odreÿenih
jeziþnih izoglosa koje nose pouzdane obavijesti jeziþne i izvanjeziþne. Po tome üe ovaj rjeþnik kad
bude dovršen biti jedno od kapitalnih djela hrvatske imenske spomeniþke baštine odnosno rjeþnik
toponima kao spomenika narodnoga pamüenja.
Etimoloãki rjeþQik aQgliFi]ama u Krvatskom
je]iku zasnovao je i bio mu voditelj do smrti RudolI
)ilipoviü. Izrastao je iz dugogodišnjega voditeljeva
projekta EQgleski elemeQt u euroSskim je]iFima u
kojem je utvrÿena i razraÿena teorija jeziþnoga posuÿivanja i jezika u dodiru. .ao jedan od ¿nalnih
produkata toga projekta predviÿen je Etimoloãki
rjeþQik aQgliFi]ama u euroSskim je]iFima za koji
je godinama skupljan korpus anglicizama. Da bi
se mogao izraditi rjeþnik anglicizama u jednom od
europskih jezika hrvatskom R. )ilipoviü je izradio
posebnu koncepciju za taj rjeþnik. Ta je koncepcija
bazirana na teoriji jezika u kontaktu a razraÿena
je tako da se anglicizmi u hrvatskom jeziku analiziraju na þetiri razine: ortograIskoj Ionološkoj
morIološkoj i semantiþkoj. Po istim je naþelima
nastavljen rad na ostalim europskim jezicima koji
ulaze u veliki rjeþnik anglicizama i to: na rjeþnicima anglicizama u Irancuskom njemaþkom
rumunjskom ruskom švedskom talijanskom i
drugim jezicima. Smrüu akad. R. )ilipoviüa ovaj
se zadatak usporeno ostvaruje.
Zavod za lingvistiþka istraåivanja radio je od
1989. do 1997. na izradi jednosvešþanog rjeþnika
hrvatskoga jezika pod nazivom Hrvatski rjeþQik
—
158
strani biti stilistiþki primjereni ruski Irazemi ili
slobodni izrazi. Na rjeþnicima dijalektološke Irazeologije pojedinih regija radi Mira Menac-Mihaliü
sa svojim suradnicima.
I]rada termiQoloãkiK rjeþQika (voditelj Stjepan
%abiü. Inicijativi Razreda za matematiþke ¿ziþke
kemijske i tehniþke znanosti da se organizira rad
na terminološkoj problematici i izradi terminoloških rjeþnika pojedinih struka prikljuþio se i Razred
za ¿lološke znanosti. Takva je inicijativa zapravo nastavak dobro zapoþete ali þesto prekidane
suradnje struþnjaka pojedinih struka i ¿lologa u
vezi s terminološkim problemima još tamo od spomenuta Šulekova nastojanja. Zbog novih potreba
a u åelji da se organizirano pristupi prikupljanju
terminološke graÿe i njezinoj obradi osnovan je
Meÿurazredni terminološki odbor (kasnije preimenovan u: Terminološki odbor Hrvatske akademije.
Djelovanje Odbora utvrÿeno je pravilima. Osnovna
je svrha Odbora da organizira rad na terminološkim
rjeþnicima prema najvišim dostignuüima znanosti:
i pojedinih struka i lingvistike. Od 1983. radi se intenzivnije na terminološkoj problematici. Odreÿeni
su uvjeti za izdavanje terminoloških rjeþnika. Prema tim uvjetima dobivene su ponude za izradu ovih
terminoloških rjeþnika: RjeþQika kemije i kemijske
teKQologije RjeþQika Solimerske teKQologije i iQåeQjerstva RjeþQika kQjiåevQo]QaQstveQoga Qa]ivlja
RjeþQika mjereQja i mjeriteljstva RjeþQika Krvatskog bioloãkog Qa]ivlja RjeþQika arKitektoQskog
i urbaQistiþkog Qa]ivlja Akademija ¿nancijski a
Terminološki odbor struþno potpomogli su dovršavanje i objavljivanje LatiQsko-Krvatskoga i Krvatsko-latiQskog botaQiþkog leksikoQa Ivana Šugara.
U vezi s leksikograIskom djelatnošüu treba reüi da su þlanovi Razreda asistenti Zavoda
i izvanjski suradnici napisali podosta teoretskih
priloga koji odreÿuju i razraÿuju osnovna naþela na kojima se bazira njihov rad. Ilustracije radi
navodimo samo dvije knjige RudolIa )ilipoviüa:
7eorija je]ika u koQtaktu i AQgliFi]mi u Krvatskom
ili srSskom je]iku.
Cjelokupna djelatnost Akademije odvijala se
uvijek organizirano. .ao što se dogaÿalo i u drugim
znanstvenim disciplinama tako se i o leksikograI-
—
159
(voditelj Stjepan %abiü. Temeljna graÿa za njega
bila je graÿa Matice hrvatske skupljena za izradu
rjeþnika dviju Matica zatim graÿa nabavljena od
Školske knjige koja je sadråavala ceduljice s nalijepljenim i abecediranim rijeþima iz þetiriju rjeþnika:
%roz-Ivekoviüeva Deanoviü--ernejeva .laiüeva
i %enešiüeva (hrvatsko-poljskoga. Ta se graÿa
dopunjavala ili trebala dopunjavati podatcima iz
Akademijina rjeþnika graÿe za %enešiüev rjeþnik
hrvatskog jezika ispisom iz novijih rjeþniþkih leksikonskih i enciklopedijskih izdanja i raznih tekstova. Glavni je istraåivaþ utvrdio koncepciju HR
izradio popis kratica i znakova te osnovne upute
za istraåivaþe.
Na projektu su kao istraåivaþi radili vanjski
suradnici (Terezija Paviü i Marinko Raos a zatim
u radnom odnosu Marinko Raos Alemko Gluhak
Anja Nikoliü-Ho\t i %ernardina Petroviü. Oni i
vanjska suradnica Sanja %rbora sreÿivali su i priliþno sredili nesreÿenu graÿu. %uduüi da se nije
mogla okupiti potrebna suradniþka ekipa i zbog
teškoga materijalnoga stanja projekt je dobivao
samo najnuånija novþana sredstva rad je na projektu prekinut a graÿa upute i sustavno skupljene
potrebne knjige predani su Institutu za hrvatski
jezik i jezikoslovlje da on sa svojim suradnicima
nastavi rad. Zaposleni asistenti na tom projektu u
Zavodu prešli su na druge zadatke. U okviru Zavoda za lingvistiþka istraåivanja nastavljen je rad
na dovršavanju RjeþQik Krvatskoga kQjiåevQoga
je]ika što ga je u rukopisu ostavio -ulije %enešiü
a sada ga izdaje Akademija kao plod meÿurazredne
suradnje tj. Razreda za ¿lološke znanosti i Razreda za knjiåevnost. Dosad je objavljeno 13 svezaka
(prireÿivaþi -osip Hamm Slavko Mihaliü Milan
Moguš i -osip Vonþina. Nakon smrti dotadašnjeg
urednika akad. -osipa Vonþine novoizabrani urednik sa suradnicima nastavit üe taj rad.
Zapoþet je rad i na Hrvatsko-ruskom fra]eoloãkom rjeþQiku (voditeljica Antica Menac. To üe biti
rjeþnik veüega Iormata dvosvešþani a obuhvatit üe
na „lijevoj“ strani suvremenu hrvatsku Irazeologiju
prikupljenu iz knjiåevnih djela publicistike znanosti periodike a takoÿer iz odgovarajuüih rjeþnika
i ilustriranu primjerima upotrebe. Na „desnoj“ üe
skoj djelatnosti i u znanstvenom i u organizacijskom smislu brinuo i brine se poseban Odbor za
leksikogra¿ju kao radno tijelo Razreda. O svojoj
djelatnosti Odbor podnosi izvještaje Razredu i
objavljuje ih u LjetoSisu. Odbor je u posljednje
vrijeme bio angaåiran na organiziranju nekoliko
znanstvenih skupova o hrvatskim leksikogra¿ma
starijega razdoblja (npr. o -oakimu Stulliju o Ardeliju della %elli odnosno o leksikogra¿ji i leksikologiji s ovim glavnim temama: RjeþQik i druãtvo
(1989. 7eorija i Sraksa i]rade jedQoje]iþQiK KrvatskiK rjeþQika (1993. OtvoreQa SitaQja Krvatske
leksikogra¿je (1997. te PovijesQa leksikogra¿ja i
DigitalQe metode u leksikogra¿ji.
LeksikograIska se aktivnost þlanova Akademije odvijala i u drugim ustanovama. To se osobito
odnosi na izradu mnogih dvojeziþnih i višejeziþnih
rjeþnika. Poveüava se ne samo njihov broj nego i
opseg pa su neki dosegli enciklopedijsku širinu
kao npr. EQglesko-Krvatski rjeþQik R. )ilipoviüa
Veliki Krvatsko-eQgleski rjeþQik ä. %ujasa âSaQjolsko-Krvatski rjeþQik V. Vinje 7alijaQsko-Krvatski rjeþQik M. Deanoviüa i -. -erneja te RuskoKrvatski ili srSski fra]eoloãki rjeþQik (I. – II. u
redakciji A. Menac. S tim su u vezi i istraåivanja
leksikograIsko-leksikološko-civilizacijskih problema dvojeziþne leksikogra¿je kvanti¿kacijska
istraåivanja vokabulara te vokabularske razlike u
okviru jednog jezika (äeljko %ujas kontrastivno
prouþavanje Irazema i njihova porijekla (Antica
Menac. Osim toga zapoþeta je izrada kompletnih rjeþnika pojedinih pisaca ili pojedinih djela uz
pomoü kompjutorske tehnike. Iz ovoga podruþja
istiþemo RjeþQik Maruliüeve Judite M. Moguša.
.ompjutorskom tehnikom a na osnovi milijunskoga korpusa pojavnica izraÿen je i 1999. godine
objavljen Hrvatski þestotQi rjeþQik (autori Milan
Moguš Maja %rataniü i Marko Tadiü.
—
A.ADEMI-A I GLAGOLITI.A
Od svojega utemeljenja Akademija prikuplja
glagoljske (üirilske i druge spomenike. U njezinu
se krilu glagoljski spomenici istraåuju i objelodanjuju. Akademijin utemeljitelj biskup -osip -uraj
Strossma\er u svom se radu i nastojanju na jedinstvu crkava oslanjao uvelike na djelo i ideje svete
braüe .onstantina – ûirila i Metoda þije se djelo
u Hrvatskoj ukorijenilo razvijalo njegovalo i þastilo. Osnovu njihova djela þini glagoljsko pismo
i slavensko bogosluåje. Strossma\er je pomogao
izdanje AssemaQijeva evaQÿelja staroslavenskoga glagoljskoga spomenika (;. – ;I. st. koje je
priredio )ranjo Raþki prvi i dugogodišnji Akademijin predsjednik te „otac hrvatske cirillomethodiane“ (I. Petroviü. Strossma\er je dao pozamašan
iznos (pet tisuüa Iorinti da se za Akademiju otkupi
knjiånica Ivana .ukuljeviüa Sakcinskoga s kojom je Akademija dobila 65 što veüih što manjih
glagoljskih rukopisa i 86 glagoljskih Iragmenata.
Za Akademiju je otkupio Mihanoviüevu zbirku od
þetrdeset rukopisa uglavnom üirilskih ali i jedan
znameniti glagoljski Iragment Apostola iz ;II. st.
Danas Akademija posjeduje i u svojem Arhivu þuva najbogatiju zbirku glagoljskih rukopisa
na svijetu koju sustavno upotpunjuje i obogaüuje.
Akademijina je zbirka sastavljena od rukopisa knjiåevnoga liturgijskoga i odgojno-pouþnoga sadråaja
te njihovih Iragmenata; zatim od registara iz dnevnoga åivota ustanova i akata ili isprava (listina. U
svemu: 443 rukopisa (od toga 157 Iragmenata i
mnogo isprava. Akademijina zbirka obuhvaüa kontinuiranu rukopisnu graÿu hrvatskoga glagolizma
od ;II. do ;I;. stoljeüa. GeograIski rukopisi potjeþu uglavnom iz krajeva koji se prostiru od istoþne pozadine Trsta preko Istre kopnene Hrvatske
kvarnerskih i dalmatinskih otoka pa do okolice Šibenika. Najsjevernija je zapravo osamljena toþka
podrijetla Akademijine zbirke – selo Šþitarjevo na
Savi ispod Zagreba. U zbirci su zastupljeni primjeri
svih tipova glagoljskoga pisma koji su se razvili na
—
160
þlana Ivana %erþiüa: Njekoliko staroslaveQskiK i
KrvatskiK kQjiga ãto SisaQiK ãto tiskaQiK glagoliFom. %erþiü je od 1849. traåio kojekuda „ne bi li
naišao na kakav spomenik našoj knjiåevnosti ili povijesti koristan“. .oncem kolovoza 1866. godine
naprimjer obišao je „mal da ne sva sela na velikom
otoku te u svakom selu zašao u sve kuüe u kojih
åivljahu naši glagoljaši“. I nije bio loše sreüe jer
je pronašao mnogo rukopisa tiskopisa i natpisa
iz razliþitih stoljeüa poþevši od ;I. stoljeüa „bud
glagolskim bud üirilskim bud latinskim pismeni“.
U navedenoj raspravi %erþiü je na „vidjelo iznio“
dvanaest glagoljskih spomenika za koje se nije
znalo ili se nije znalo „jesu li se do nas doþuvala“.
U raspravi je potanko opisao otkrivanje primjerka
prvotiska SeQjskoga misala iz 1494. godine od
kojega su se oþuvala tri (od kojih su dva nepotpuna originalna primjerka. Više od trideset godina
%erþiüev je primjerak SeQjskoga misala bio jedini
poznati primjerak. %erþiü je još opisao i krnji primjerak .oåiþiüeva molitvenika O¿Fij rimski.
U 2. knjizi StariQa (1868. objavio je -agiü studiju o Grãkoviüevu odlomku aSostola iz prve pol.
;II. st. s reprodukcijom þitava spomenika. -agiü
je dakle temeljito istraåio dva najstarija glagoljska
spomenika – MiKaQoviüev i Grãkoviüev odlomak
aSostola – u Akademijinoj zbirci i rezultate objavio
u Akademijinim izdanjima.
U StariQama je (71875. prvi put objavljena
glagoljska Regula sv BeQedikta iz konca ;IV. st.
koja se oþuvala kao jedinstven primjerak premda
je bilo mnogo benediktinaca glagoljaša. Original
se þuva u Akademijinu Arhivu (I a 74 kao dio
zbirke Ivana .ukuljeviüa Sakcinskoga. .ukuljeviü
je kupio od proIesora i knjiåevnika Antuna Maåuraniüa što je glagoljicom zabiljeåio u kalendaru
Regule 17. sijeþnja: 7a daQ god kuSio sam
ove regule od AQtuQa MaåuraQiüa ]a ãkude Iv
Kukuljeviü. U StariQama je Akademija iznijela na
vidjelo mnoge glagoljske (i üirilske rukopisne
knjiåevne starine zahvaljujuüi ponajprije svojim
þlanovima Ivanu %erþiüu i Vatroslavu -agiüu. Nakon prerane %erþiüeve smrti ( 1870. i istodobno
-agiüeva odlaska iz Zagreba (1870. u izdavanju
je nastala velika praznina koju je napokon nasto-
—
161
hrvatskom podruþju od ;II. do ;I;. stoljeüa tako
da se na Akademijinim rukopisima moåe pratiti
paleograIski razvoj glagoljskoga pisma u Hrvatskoj: ustav poluustav kurziv polukurziv knjiški
i kancelarijski kurziv.
Akademija posjeduje primjerke tiskanih glagoljskih knjiga i þuva ih u svojoj knjiånici: od prvotiska Misala iz ;V. stoljeüa do izdanja s kraja
;VIII. stoljeüa. Prvotisak Misala zastupljen je s
dva primjerka. Dobro su zastupljeni primjerci glagoljskih izdanja tiskanih u Senju 1508. godine. U
Akademiji se þuva – u atriju Akademijine palaþe
u Zagrebu – BaãüaQska Sloþa najznamenitiji najopširniji i podatcima najbogatiji glagoljski kameni
spomenik vaåan izvor za hrvatsku politiþku i kulturnu povijest. Na BaãüaQskoj Sloþi zabiljeåen je
najstariji na hrvatskom jeziku spomen hrvatskoga
nacionalnoga imena (kralj Krvatskij. Zbog (dokumentarne vaånosti teksta BaãüaQsku Sloþu nazivaju „dragim kamenom (kamikom hrvatskoga
jezika“ „kraljevskom Zvonimirovom ploþom“
„zlatnom ploþom hrvatskoga jezika“ „hrvatskim
krsnim listom“ „hrvatskom narodnom svetinjom“.
U Akademiju je dopremljena 30. kolovoza
1934. god. iz crkve sv. Lucije u -urandvoru. Potpuno znaþenje toga spomenika prikazala je svijetu
upravo Akademija jer ga je njezin predsjednik dr.
)ranjo Raþki prvi s uspjehom proþitao i svijetu
objelodanio 1875. godine. Uime Akademije Ploþu je na .rku preuzeo njezin redoviti pravi þlan
Stjepan Ivšiü tada najbolji poznavatelj djela na
glagoljici.
Veü u prvim pokrenutim Akademijinim izdanjima objavljivani su prilozi o glagoljskoj baštini.
U najstarijoj Akademijinoj publikaciji – Radu – pokrenutoj 1867. godine i namijenjenoj za objavljivanje „strogo“ znanstvenih radova u 2. broju (1868.
godine objavljena je -agiüeva temeljita studija s
tekstom MiKaQoviüeva odlomka aSostola iz ;II. st.
To je dvolist veüe knjige otkriven na koricama Iloviþke krmþije üirilskoga rukopisa iz 1262. godine
koji je sa svojom zbirkom starih üirilskih rukopisa
u Zagreb donio Antun Mihanoviü.
U Radu knj. 59 (1881. objavljena je (posthumno rasprava Zadranina i Akademijina pravoga
jao popuniti Ivan Milþetiü izdavanjem glagoljskih
knjiåevnih spomenika. Tako su u StariQama poþeli
izlaziti njegovi Prilo]i ]a literaturu KrvatskiK glagolskiK sSomeQika U prilogu I. (StariQe 23 1890.
Milþetiü se bavi „oko jednog veüeg rukopisnog
zbornika“ (Ivanþiüeva i opisuje dvije nepoznate
tiskane glagoljske knjige (SSovid oSüeQa i MarijiQe
mirakule tiskane u Senju 1508. koje su sa zbornikom u nekoj vezi. Milþetiü je rašþlanio sadråaj
zbornika analizirao jezik te objavio tekst dijela
zbornika. Objavio je cjelovit tekst SSovidi oSüeQe dotad nepoznate glagoljske knjiåice tiskane
u Senju 1496. godine uvezane zajedno s rukopisnim IvaQþiüevim ]borQikom i tako se oþuvala u
jedinstvenom primjerku a „radi svoje starine prava
je dragocjenost“. .ako IvaQþiüev ]borQik sadråi
malu zbirku Marijinih þudesa (najstariju u hrvatskoj knjiåevnosti Milþetiü je opisao vlastiti krnji
primjerak Marijinih þudesa tiskanih glagoljicom
u Senju 1508. godine i objavio nekoliko þudesa
zajedniþkih IvaQþiüevu ]borQiku i SeQjskoj ]birFi.
U II. prilogu (StariQe 25 1892. Milþetiü se bavi
pravilima %ratovštine Svetoga Duha u %aški (ZakoQ braãüiQe svetoga duKa u Baãki koja su do
njega došla okrnjena na pet „sašitih“ pergamentnih
listova: nedostaje im prvih osam glava. Milþetiü je
sav tekst objavio starom üirilicom. U III. prilogu
(StariQe 30 1902. Milþetiü je objavio glagoljski
lucidar (Hrvatski luFidar svojevrsnu enciklopediju srednjovjekovnoga znanja. Tekst je otkrio u
glagoljskoj rukopisnoj knjizi iz ;VI. stoljeüa koju
je našao 1882. godine u knjiånici Samostana sv.
Magdalene u Dubašnici na otoku .rku (Portu i dobio na poklon od tadašnjega gvardijana oca %enka
ägombiüa. Po %enku ägombiüu Milþetiü je rukopis nazvao ägombiüevim ]borQikom i oporuþno ga
ostavio Akademiji (u njezinu se Arhivu þuva sign.
VII. 30. Milþetiü je objavio sav tekst lucidara iz
ägombiüeva ]borQika sa studijom i usporedio ga s
tekstom iz glagoljskoga Petrisova ]borQika (1468..
U StariQama je (knj. 31 1905. g. objavljena
najstarija hrvatska pjesmarica sastavljena od deset pjesama a zabiljeåena u glagoljskom Pariškom
zborniku iz konca ;IV. stoljeüa (Pariz Nac. bibl.
Code Slave 11. Zbirku je zapazio -oseI Vajs uoþio
njezino znaþenje za povijest hrvatskoga pjesništva
i objavio u spomenutim StariQama. Pjesme su potom objavljene više puta a ponajviše pjesma Svit
se koQþa i slQFe jur ]aKodi satira na åivot klera
kardinala biskupa i opata male braüe redovnika.
Akademik Radoslav .atiþiü pokazao je zanimljive
podudarnosti izmeÿu te glagoljaške pjesme i .rleåinih Balada PetriFe KeremSuKa. Podudarnosti
se oþituju u izraåajnoj i sadråajnoj srodnosti kao
i u misaonom i osjeüajnom svijetu po kojima se
glagoljaška inspiracija „potpuno uklapa u kajkavsku“. Na tom je primjeru .atiþiü zapravo pokazao
podudarnosti izmeÿu najstarijega i najnovijega hrvatskoga pjesništva koje svjedoþe o „šeststoljetnom
luku što spaja srednji s našim vijekom“ (.atiþiü.
Akademija je u StariQama 33 (1911. objavila
Milþetiüevu Hrvatsku glagoljsku bibliogra¿ju I
dio OSisi rukoSisa. .ako bi Milþetiü mogao obaviti preteški zadatak da priredi bibliogra¿ju svih
glagoljskih rukopisa u svijetu uzalud se osobno
obraüao vladi da mu kao gimnazijskom proIesoru (u Varaådinu odobri dopust. Istom na molbu
Akademije vlada mu je podijelila dopust od devet semestara (šk. god. 1907./8. do kraja sijeþnja
1912.. Ipak u bibliogra¿ji su izostala neka vaåna
nalazišta glagoljskih rukopisa u inozemstvu meÿu
kojima tadašnja Carska javna knjiånica u Petrogradu gdje je od 1874. godine pohranjena bogata
zbirka glagoljskih rukopisa popa Ivana %erþiüa. U
svojoj bibliogra¿ji Milþetiü je o toj zbirci mogao
napisati samo: „Ne znamo što sadråava zbirka glagoljskih rukopisa popa Ivana %erþiüa koja dospije
prodajom u Petrograd“. Akademija se zalagala za
to da se %erþiüeva zbirka otkupi za Zagreb i u tom
se smislu za pomoü obratila Odjelu za bogoštovlje
i nastavu .raljevske zemaljske vlade s obrazloåenjem: „Tu zbirku (tj. %erþiüevu sada prodaje njegova (tj. %erþiüeva rodbina. .ako je sada
Zagreb glavno sjedište knjiåevne radnje na svem
slavenskom jugu bila bi šteta koja se nigda ne bi
mogla nadoknaditi kad bi ta zbirka – s velikim
trudom i troškom sastavljena – otišla drugamo ili se
razsula a za nju se ne ište više od 600 Ior. ... Stoga
-ugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti ne
moguüi sama kupiti te zbirke za duånost prema
—
162
objavljena su dva znamenita pravna dokumenta
oþuvana u glagoljskim prijepisima iz ;VI. stoljeüa:
ViQodolski ]akoQ (priredio )ranjo Raþki i VrbQiþki
(krþki statut (priredili )ranjo Raþki i Ivan ýrnþiü.
Akademija je prikupljala isprave ponajviše
pisane glagoljicom tako da se u njezinu Arhivu
þuva bogata zbirka originala i prijepisa. Hrvatske
je isprave prvi priredio Ivan .ukuljeviü Sakcinski
i objavio ih 1863. godine kao AFta CroatiFa. ListiQe Krvatske (prva knjiga MoQumeQta KistoriFa
Slavorum meridioQalium koju je izdašno pomogao Akademijin utemeljitelj biskup Strossma\er.
.ukuljeviüevo izdanje AFta CroatiFa kronološki
su obuhvatila isprave od ;II. do ;VI. stoljeüa. Uz
.ukuljeviüa listine su prikupljali i drugi – osobito akademik Radoslav Lopašiü. Njegova je zbirka
originalnih isprava i još veüa zbirka prijepisa završila u Akademijinu Arhivu kao i još neke druge
manje zbirke. Tamo je napokon dospjela Zbirka
Ivana .ukuljeviüa. .ad se prikupilo dosta graÿe
Akademija je odluþila da se objavi ispravljeno i
dopunjeno izdanje .ukuljeviüevih AFta CroatiFa.
Zadatak je povjerila Ĉuri Širmunu s tim da se glagoljske isprave tiskaju üirilicom. Šurmin je priredio
knjigu: Hrvatski sSomeQiFi Sveska I (od godiQe
- Zbirka I Kukuljeviüa i R LoSaãiüa
SoSuQio i ]a tisak Sriredio Dr Ĉuro âurmiQ a objavila Akademija u seriji MoQumeQta KistoriFo-juridiFa Slavorum meridioQalium AFta CroatiFa (ab
aQQo - knj. VI. god. 1898. Šurminova
je knjiga nekritiþki prireÿena pa je naišla na negativne ocjene. Tako je izdavanje AFta FroatiFa u
Akademiji ostalo otvoreno.
Napokon je 1917. god. Akademija povjerila
novo izdanje AFta CroatiFa tada mladom i darovitom slavistu Stjepanu Ivšiüu. On je godinama
prikupljao graÿu tragao za originalima latinicom
prepisivao glagoljske tekstove istraåivao jezik karakteristike pisma prikupljao IaktograIske podatke koji bi mu mogli pomoüi u interpretaciji akata.
Ivšiü je smatrao da isprave – AFta CroatiFa – nisu
samo povijesni dokumenti nego da su jednako tako
i „najeminentniji izvori za historiju našega jezika“ pa im treba pristupati s najveüim lingvistiþkim oprezom. Ivšiü je kako je Akademiju izvijestio
—
163
narodnom napretku dråi moliti visoku .raljevsku
zemaljsku vladu da bi se ta zbirka kupila za biblioteku narodnoga zemaljskoga muzeja koji imade
i onako odsjek s rukopisi.“ Vlada je odgovorila da
„rad nestašice dotiþnih dotacijalnih sredstava nije
u stanju uvaåiti Akademijinu molbu“.
Veü u 2. knjizi (1882. god. Akademijinih Djela objavljen je EuFKologium: glagolski sSomeQik
SiQai brda staroslavenski rukopis iz ;I. stoljeüa
koji je priredio ýeh Lavoslav Geitler prvi proIesor
slavistike na zagrebaþkom Sveuþilištu i Akademijin
pravi þlan od 1874. godine. Geitler je priredio i
drugi sinajski glagoljski staroslavenski spomenik iz
;I. stoljeüa – SiQajski Ssaltir objavljen u 3. knjizi
(1883. Akademijinih Djela: Psalterium: glagolski
sSomeQik maQastira SiQai brda.
U 12. knjizi (1882. objavljen je KoluQiüev
]borQik iz 1486. godine sastavljen od dvaju srednjovjekovnih djela: zbirke korizmenih propovijedi i
skolastiþke rasprave o sedam smrtnih grijeha. Tekst
je u latinici priredio Matija Valjavac Akademijin
pravi þlan i neko vrijeme njezin tajnik s obrazloåenjem da je oboje „znamenito po jezik i vrijedi
svakako da ugleda bijeli dan“.
U 38. knjizi Djela objavljena je monogra¿ja
Najstariji Krvatskoglagoljski misal s bibliografskim oSisima sviK KrvatskoglagoljskiK misala koju
je napisao -osip Vajs sveuþ. proI. u Pragu. To je
djelo bilo sloåeno i veü odštampano 1941. uoþi
rata. %ombardirajuüi %eograd 6. travnja 1941. gdje
se djelo slagalo zbog obilja teksta u staroj üirilici
Nijemci su uništili veü gotove arke. Nakon II. svjetskog rata (1948. knjiga je objavljena u Zagrebu.
Vajs je pokazao da je glagoljski misal koji se þuva u
Vatikanskoj knjiånici (sign. %org. Illir. 4 najstariji
meÿu danas poznatim glagoljskim misalima. U gra¿ji je oþuvao stare oblike slova u jeziku „uzdråao
jeziþne osobine hrvatske recenzije a po sadråaju se
pridråava teksta najstarijih glagoljskih spomenika
osobito kodeksa Assemanova evanÿelijara“. Da bi
bibliograIski opisao sve glagoljske misale Vajs je
morao više puta odlaziti u knjiånice i arhive gdje
se misali þuvaju „rasijani po cijeloj Europi“.
U Akademijinoj seriji MoQumeQta KistoriFojuridiFa Slavorum MeridioQalium (sv. IV 1890.
Vjekoslav ŠteIaniü poþetkom svibnja 1969. godine
potpuno obradio 208 a poluobraÿenih i neobraÿenih je 90 isprava u razdoblju od 1100. do 1500.
god. Pribavio je velik broj Iotogra¿ja isprava: mnoge se nalaze uz obraÿene (ili poluobraÿene pa i uz
neke neobraÿene isprave ili pisma. )otogra¿je su
dragocjene i za identi¿kaciju isprava kao i za paleograIske i druge detalje studija a neke od njih bit
üe danas veü jedini ostaci izgubljenih isprava. Npr.
þini se da je oveüa skupina senjskih glagoljskih
isprava sva izgubljena za vrijeme II. svjet. rata a
u Ivšiüevoj su zbirci njihove Iotogra¿je.
Stjepan Ivšiü nije dospio dovršiti svoj rukopis.
Na Akademijin poticaj temeljit izvještaj o Ivšiüevu
rukopisu AFta CroatiFa sastavio je Vjekoslav ŠteIaniü najbolji poznavalac glagoljskih spomenika
i poštovalac djela Stjepana Ivšiüa i pismeno ga
podnio Akademiji 5. svibnja 1969. godine u kojem
je napisao:
„Cijela Ivšiüeva graÿa AFta CroatiFa s naporom koji je u nju uloåen nastala je ne samo Qa
iQiFijativu Akademije od god Qego i Qje]iQim stalQim SotiFajem SrogramiraQjem i Somoüu Ova je ]birka i]rasla i] AkademijiQe arKivske
]birke u kojoj ima So SriliFi ãto origiQalQiK
ãto SreSisaQiK KrvatskiK akata ... Pored toga znajuüi s kakvom je solidnošüu Ivšiü radio moramo
biti sigurni da onaj dio na kojem je direktno radila
Ivšiüeva ruka zasluåuje naše potpuno povjerenje:
on je za krupnu stepenicu podigao nauþni rang u
prireÿivanju akata u poredbi s takvim poslom kod
nas prije njega.“ ŠteIaniü je predloåio Akademiji
da otkupi þitav Ivšiüev rukopis AFta CroatiFa i da
„što prije jednom struþnjaku (ili dvojici povjeri
zadatak da pripremi za štampu prvu knjigu AFta
CroatiFa koja bi obuhvatila akta od 1100. do 1527.
na bazi Ivšiüeva materijala i metode“. Akademija je
prijedlog prihvatila otkupila je rukopis i pripremu
povjerila ¿lologu -osipu %ratuliüu i (po potrebi
historiþaru Miroslavu .urelcu.
Veü je .ukuljeviüevo izdanje pokazalo od kolike su nacionalne vaånosti AFta CroatiFa. Historiþar )erdo Šišiü ocijenio je: „.olikogod su Iura
regni ...
od eminentne politiþke koristi za hrvatski
narod toliko su Acta Croatica
njegov kulturni po-
nos. To je najljepša i najpotpunija zbirka hrvatskog
narodnog govora u srednjem vijeku i þitavo ;VI.
stoljeüe ... Ovako opseånu zbirku sredovjeþnih
isprava pisanih åivim narodnim govorom ne moåe
da pokaåe ni jedan drugi slavenski narod.“ Zato
je Šišiü nakon Šurminova izdanja AFta CroatiFa
kojim nije bio zadovoljan ocijenio da „svakako
treba -ugoslavenska akademija da priredi i izda
novo dostojno izdanje ali u struþnoj redakciji“.
Istu je ocjenu ponovio Vj. ŠteIaniü: „Izdati novo
izdanje Acta Croatica
stari je dug -ugoslavenske
akademije“.
Nakon II. svjetskog rata Akademija je inicirala
struþno i sustavno opisivanje i najnuåniju restauraciju starih rukopisa smatrajuüi da je inventariziranje
i opisivanje rukopisne baštine „prvi uvjet za svako nauþno obraÿivanje naše prošlosti“ (ŠteIaniü.
.oncem 1948. godine poþela je s opisom rukopisa
pohranjenih u svojem Arhivu. Opis zbirke üirilskih
rukopisa povjerila je najboljem poznavatelju istih
Vladimiru Mošinu. Akademijina se zbirka sastoji
od dvjestotinjak rukopisa (i nekoliko starih tiskanih knjiga ponajviše juånoslavenskih: bugarskih
makedonskih srednjovjekovnih srpskih i kasnijih
s podruþja Srbije %osne i Hrvatske pa spomenika pisanih hrvatskom üirilicom s dubrovaþkoga i
poljiþkoga podruþja. Vremenski ti su spomenici
nastali u razdoblju od ;II. do ;;. stoljeüa. Akademijina zbirka üirilskih rukopisa „zauzima þasno
mjesto meÿu poznatim kolekcijama ove vrste“ (V.
Mošin. Mošin je najprije sastavio a Akademija
1952. godine objavila paleograIski album vaåan
za studij juånoslavenske paleogra¿je i ornamentike üirilskih rukopisa jer je sastavljaþ albuma
vodio raþuna i o ornamentici rukopisa (V. Mošin
ReSrodukFije II. dio. -AZU 1952. Detaljan opis
rukopisa objavljen je tri godine kasnije (V. Mošin
ûirilski rukoSisi JugoslaveQske akademije I dio
OSis rukoSisa -AZU 1955..
Akademijinu zbirku glagoljskih rukopisa opisao je Vjekoslav ŠteIaniü. .ao što je veü spomenuto Akademijina je zbirka najbogatija na svijetu; posjeduje 443 glagoljska rukopisa od kojih su
oko 157 Iragmenti ne ubrajajuüi listine. Gotovo
svaki ŠteIaniüev opis zapravo je mala monogra¿ja
—
164
U temeljna djela što ih je Akademija objavila
ide monumentalno djelo Glagoljski QatSisi akademika %ranka )uþiüa raspaþano ubrzo nakon što je
izašlo 1982. godine. To je prvi put da su glagoljski
natpisi objavljeni samostalno u posebnoj knjizi. U
dotadašnjim izdanjima glagoljski su natpisi objavljivani zajedno s ostalom epigraIskom pa i drugom
graÿom. Obuhvaüeni su natpisi u tadašnjoj -ugoslaviji ali najveüma potjeþu iz Hrvatske i penju se do
tisuüu jedinica. Više od polovice otkrio je %ranko
)uþiü nakon II. svjetskog rata prošavši uglavnom
pješice þitav glagoljaški teren. Glagoljski su epigraIski spomenici prvorazredna vrela za kulturnu
povijest jer su kamen i zid postojani i nepomiþni
natpisi obiþno ostaju ondje gdje su i nastali – na
mjestu klesanja i urezivanja.
Monumentalnim djelima iz glagoljaške problematike treba dodati djelo Glagoljski fragmeQti
IvaQa Berþiüa u Ruskoj QaFioQalQoj biblioteFi koje
je 2000. godine u dvije knjige objavila Akademija
zajedno s Ruskom nacionalnom bibliotekom i Staroslavenskim institutom: )aksimili i OSis fragmeQata. Priredila i Iragmente opisala Svetlana O. Vialova. Time je makar posredno u obliku Iaksimila
– u domovinu vraüen dio iznimnoga hrvatskoga
kulturnoga blaga što ga je marljivo strpljivo s ljubavlju poštovanjem i uz odricanje prikupio uþeni
Zadranin Ivan %erþiü od 1867. godine pravi þlan
Akademije. -er nakon Akademijine %erþiüeva je
zbirka najbogatija rukopisima (pogotovo glagoljskim tiskanim knjigama.
.oliko Akademija poklanja paånje glagoljskoj
baštini od svojega utemeljenja do naših dana pokazuje to što je o svojoj 125. obljetnici 1991. objavila Iaksimil (Iaksimilnu reprodukciju jedinoga
oþuvanoga primjerka inkunabule – glagoljskoga
Brevijara So ]akoQu rimskoga dvora 1491.; time je
obiljeåila i 500. obljetnicu njegova izlaska iz tiska.
Akademija je 1994. godine obiljeåila 500. obljetnicu glagoljskoga SeQjskoga misala objavljivanjem
njegova Iaksimilnoga pretiska. (Anica Nazor
—
165
sa svim potrebnim podatcima o rukopisu. ŠteIaniüeve je opise Akademija objavila u dvije knjige
Iolio-Iormata: Glagoljski rukoSisi JugoslaveQske
akademije I dio Uvod Biblija ASokri¿ i legeQde Liturgijski tekstovi Eg]orFi]mi i ]aSisi MolitveQiFi 7eologija CrkveQi govori (Komiletika
Pjesme -AZU 1969.; II dio ZborQiFi ra]liþitog
sadråaja Regule i statuti Registri Varia IQdeksi
Album slika -AZU 1970. Album sadråi Iaksimile
karakteristiþnih stranica pojedinaþnih rukopisa.
Izbor slika temelji se ponajprije na paleograIskom
kriteriju pri þemu „nije zanemarena ni teånja da se
dade cjelovitija slika evolucije hrvatske glagoljske
pismenosti od ;II. do ;I;. stoljeüa“ (ŠteIaniü.
Paralelno s opisivanjem Akademijine zbirke
glagoljskih rukopisa Vjekoslav ŠteIaniü opisivao
je glagoljske rukopise rodnoga otoka .rka koji
je stoljeüima bio „eldorado hrvatske glagoljske
knjige“. Njegov opis obuhvaüa 255 glagoljskih
rukopisa. Objavila ga je Akademija kao 51. knjigu Djela -ugoslavenske akdaemije Zagreb 1960.
ŠteIaniüevi opisi glagoljskih rukopisa otoka .rka
i Akademijine zbirke daju „solidnu bazu za svestrano prouþavanje hrvatske glagoljske pismenosti
i knjiåevnosti“. Po vlastitom priznanju ŠteIaniü
je na opisima radio godinama s velikom ljubavlju
otkrivajuüi u svakom i najmanjem rukopisu po koji
novi podatak dajuüi novo svjetlo „našeg razvitka
i našeg narodnog biüa“.
Na Akademijin poticaj popisivani su glagoljski rukopisi „na terenu“ a Akademija je popise
objavljivala u svojim izdanjima. U StariQama su
objavljeni PoSisi glagoljskiK kodeksa u Zadarskoj
QadbiskuSiji koje su priredili V. C. Cvitanoviü
P. Vlasnoviü A. Strgaþiü a Akademija objavila u
StariQama 42 (1949 i 43 (1951. Glagoljske sSomeQike otoka Vrgade koje je popisao %. -urišiü
Akademija je objavila u Radu 327 (1962. U zasebnoj knjizi Akademija je 1957. godine objavila
âibeQske glagoljske sSomeQike koje je u latinicu
prenio Ante Šupuk: ukupno 240 isprava što ih je
ispisalo 47 popova glagoljaša u razdoblju 1547. ௅
1774. godine u 13 sela šibenske okolice. Time je
opovrgnuta tvrdnja da je Šibenik što se glagoljice
tiþe tabula rasa
rezultate koji oploÿuju i povijesnojeziþne i standardnojeziþne spoznaje. Osim dijalektologa kroatista meÿu kojima su najpoznatiji kao neposredni
Ivšiüevi nastavljaþi Mate Hraste (1898. – 1970.
-osip Hamm (1905. – 1986. %laå -urišiü (1891.
– 1974. i -osip -edvaj (1887. – 1970. u našoj su
se dijalektologiji uspješno ogledali i neki istaknuti
nekroatisti npr. klasiþni ¿lolog Nikola Majnariü
(1885. – 1966. i neo¿lolog romanist Petar Skok
(1881. – 1956.. Nakon njih ili usporedo s njima
nastupa þitava plejada dijalektologa koja još i danas
djeluje i koja se stalno popunjava novim vrsnim
dijalektološkim imenima. Tako su osim navedene
Ivšiüeve sinteze o kajkavskom narjeþju objavljeni i neki sintetski prilozi o þakavskom narjeþju:
%oåidar )inka ýakavsko Qarjeþje (1971. Milan
Moguš ýakavsko Qarjeþje (1977. Petar Šimunoviü ýakavãtiQa sredQjodalmatiQskiK otoka (1977.
-osip Lisac âtokavsko Qarjeþje (2003. i ýakavsko
Qarjeþje (2009..
Dijalektološkim su prouþavanjem u Akademiji obuhvaüeni pojedinaþni govori ili skupine
govora na svim našim dijalekatskim podruþjima
þakavskom kajkavskom i štokavskom u zemlji i
u dijaspori (gradišüanskohrvatski u Austriji i moliškohrvatski u Italiji kao i inojeziþni dijalekatski
ostvaraji na našem tlu (npr. istriotski talijanski
dalmatski a romanskim istriotskim dijalektom
bavio se P. Tekavþiü (vodnjanski govor dok se
istrorumunjskim govorom bave A. .ovaþec i G.
)ilipi. Oþita je teånja da se utvrdi razvitak svih dijalekata i otkriju njihovi genetski odnosi kao uvjet
da se izgradi kompletna slika o našem dijalekatskom mozaiku u prošlosti i sadašnjosti.
U naše se vrijeme dijalektološka djelatnost
provodi u Akademiji u organizaciji Odbora za
dijalektologiju koji okuplja istaknute dijalektologe u Hrvatskoj. Odbor je dosad organizirao i
odråao 10 znanstvenih skupova posveüenih hrvatskim dijalektima sa sudionicima (reIerentima ne
samo iz Hrvatske nego i iz inozemstva. Naslovi
tih skupova najbolje govore i o njihovim sadråajnim zaokupljenostima i o njihovim lingvistiþkim
usmjerenjima. To su: ýakavsko Qarjeþje (1976.
Kajkavsko Qarjeþje (1987. âtokavsko Qarjeþje
—
DI-ALE.TOLOGI-A
.ao grana ¿loloških znanosti dijalektologija
ima u Akademiji i dugu tradiciju i doliþno mjesto.
Zapoþevši s radom s osloncem na mladogramatiþarski znanstveni pristup Akademijini su dijalektološki suradnici postupno plodotvorno kritiþki
prihvatili i strukturalistiþke pristupe jednako tako
i sociolingvistiþke orijentacije. Sve se to u protoku vremena odraåava u radovima pojedinih dijalektologa a ti radovi obuhvaüaju u širokoj lepezi
povijesne i suvremene teme koje se odnose na govorni jezik. U tom širokom rasponu dijalektološkim
su radovima Akademijinih suradnika zahvaüena
povijesna i suvremena Ionetsko-Ionološka akcenatsko-kvantitativna morIonološko-morIološka
tvorbena sintaksna leksikološko-leksikograIska
lingvostilistiþka metodološka komparativna i
genetska pitanja zatim pitanja jezika/dijalekata u
kontaktu i jeziþnih/dijalekatskih interIerencija pa
pitanja lingvistiþke/dijalektološke geogra¿je sve
do pitanja jeziþnih/dijalekatskih preåitaka i simbioza na našem tlu u prošlosti.
Na modernu znanstvenu razinu u Akademiji
i opüenito u našoj sociokulturnoj sredini podiåe
dijalektološka istraåivanja Stjepan Ivšiü (1884. –
1962.. Sam prouþava slavonske štokavske govore
(âaStiQovaþko Qarjeþje SadaãQji Sosavski govor
ali i kajkavske (Je]ik Hrvata kajkavaFa. Osobito
su dalekoseåna njegova akcenatska prouþavanja
posebno ona vezana za stari i novi (mlaÿi praslavenski akut (Prilog ]a slaveQski akFeQat I] Qaãe
akFeQtuaFije i dijalekatske Sroblematike Ona su
revolucionarno izmijenila slavensku akcentologiju
þime je utemeljeno i moderno znanstveno prouþavanje naših dijalekata. Moåe se doista reüi da
svi potonji prouþavatelji naših dijalekata domaüi
i strani nastavljaju na temeljima koje je u Akademijinim izdanjima postavio Ivšiü i u Ivšiüevu djelu
nalaze trajne poticaje i putokaze.
Nakon Ivšiüa u Akademiji su zaredali brojni
dijalektolozi; dijalektološko prouþavanje donosi
—
166
—
167
(O.DA. Sve su to meÿunarodni zadatci i obveze
u kojima participira i naša Akademija.
Posebna komisija za OLA izradila je i objavila Ionološke opise svih punktova OLA: )oQoloãki
oSisi srSskoKrvatskiKKrvatskosrSskiK sloveQaþkiK
i makedoQskiK govora (1981.. Za OLA je izraÿeno
karata za oko šest svezaka atlasa svaki s pedesetak
do šezdesetak karata. U njima su sudjelovali predstavnici Hrvatske akademije (Dalibor %rozoviü
%oåidar )inka i Antun Šojat a danas rad na atlasima vodi proI. dr. Mira Menac-Mihaliü sa suradnicima koji obraÿuju svu atlasnu dijalekatsku graÿu s hrvatskoga jeziþnoga podruþja s potrebnom
lingvistiþkom interpretacijom i kartogra¿ranjem
graÿe. -edno je zasjedanje Meÿunarodne komisije
za OLA odråano u Hrvatskoj posljednji je sastanak odråan 2010. godine u So¿ji. U okviru rada na
OLA Hrvatska je akademija objavila (2007. 4.a
svezak toga OSüeslaveQskog liQgvitiþkog atlasa s
graÿom od 67 praslavenskih osnova i s odrazima
na 853 razliþita slavenska punkta sa zemljovidima
komentarima i legendama i s þetiri srodne karte.
Sudjelovanje þlanova Hrvatske akademije i u
ELA je znatno. U þetiri dosad objavljena sveska nekoliko je karata prireÿeno radom predstavnika naše
Akademije (Dalibor %rozoviü i drugi. Davani su i
svi potrebni podatci s teritorija Hrvatske i hrvatske
dijaspore i za ELA tako da je i našom suradnjom
uznapredovao rad na tom iznimno ambicioznom
pothvatu lingvistiþke geogra¿je sa svrhom da pruåi
sliku stanja i odnosa u europskim jezicima. Sliþni
su poslovi uraÿeni i za O.DA s velikim brojem
veü gotovih karata i više objavljenih svezaka.
HDA je posebno privlaþan za hrvatsko govorno podruþje zbog velike dijalekatske izdiIerenciranosti narodnih govora štokavske þakavske
i kajkavske pripadnosti s veoma naglašenim meÿudijalekatskim preklapanjima i veoma neujednaþenom dijalekatskom evolucijom. Za HDA mreåa je
obuhvaüenih punktova znatno gušüa nego za druge.
Na podruþju Republike Hrvatske izabrano je oko
250 terenskih punktova a na podruþju hrvatske dijaspore (Italija Austrija Maÿarska ýeška Slovaþka Rumunjska još dvadesetak punktova. Veüina
je punktova veü terenski obraÿena a provodi se i
(1980. Dijalekatska geogra¿ja i dijalektoloãka
leksikogra¿ja (1982. PovijesQa dijalektologija
(1984. Dijalekt i kQjiåevQi je]ik (1988. Dijalekatske i]oglose Qa Krvatskom je]iþQom Srostoru
Dijalekatska morfologija i tvorba rijeþi (1996.
IQoje]iþQi utjeFaji u Krvatskim dijalektima i Dijalekatska siQtaksa (2000. DijalekatQe migraFije
i Mate Hraste kao dijalektolog (2008.. Graÿa se
s tih znanstvenih skupova postupno objavljuje u
Akademijinu Hrvatskom dijalektoloãkom ]borQiku.
Posljednji je zbornik izašao 2009. godine.
-edna je od vrlo vaånih djelatnosti Odbora rad
na projektima lingvistiþke/dijalektološke geogra¿je. Toj svrsi sluåe prvenstveno dijalektološki atlasi.
Dijalektološki su atlasi tako zasnovani da se
barem do neke mjere prevlada tradicionalna okazionalna dijalekatska geogra¿ja sa svrhom da se
dobiju cjelovitiji i sustavniji uvidi u dijalekatsko
stanje i dijalekatski razmještaj na obuhvaüenim podruþjima s komparabilnim moguünostima. Tako
su izmeÿu ostalih nastale i objavljene u Akademijinim izdanjima i ove karte: Dijalekatska karta
SR Hrvatske (%oåidar )inka i Karta þakavskog
Qarjeþja (%oåidar )inka i Milan Moguš. Naša su
glavna sadašnja nastojanja u dijalekatskoj geogra¿ji usmjerena k izradbi dijalektoloških/lingvistiþkih
atlasa kao najvišem stupnju i izrazu lingvistiþke
geogra¿je. Dijalektološki/lingvistiþki atlasi imaju
svrhu da metodama lingvistiþke geogra¿je pruåe
dijalekatsku sliku na obuhvaüenom podruþju.
Od akademika Mirka Deanoviüa (1890. –
1984. potekla je zamisao o izradi LiQgvistiþkog
atlasa Sredo]emlja (AtlaQte LiQguistiFo MediterraQeo ALM Prva (ogledna knjiga Atlasa objavljena je u Veneciji 1972. a sva skupljena i obraÿena
graÿa pohranjena je u )oQda]ioQe Giorgio CiQi u
Veneciji i spremna je za objavljivanje. Zaþetnik i
animator toga velikog lingvistiþkog pothvata Mirko Deanoviü nije doþekao ostvarenje svoje velike
zamisli.
Danas se radi na ovim dijalektološkim/lingvistiþkim atlasima: Hrvatskom dijalektoloãkom atlasu (HDA OSüeslaveQskom liQgvistiþkom atlasu
(OLA EuroSskom liQgvistiþkom atlasu (ELA ili
ALE i OSüekarSatskom dijalektoloãkom atlasu
digitalizacija dijalekatske graÿe. U ukupnoj dijalektološkoj djelatnosti Akademije stalna je briga
posveüena dijalektološkoj leksikogra¿ji.
Uz mnoge su dijalektološke opise objavljene
i zbirke dijalekatskih rijeþi a neki su Akademijini
suradnici izradili i objavili i opseåne dijalektološke
rjeþnike (u Akademiji i izvan nje. Najpoznatiji su
-urišiüev RjeþQik govora otoka Vrgade (1973. i
ýakavisFK-deutsFKes LexikoQ Mate Hraste i Petra
Šimunoviüa (1979. te Šimunoviüev najopseåniji
RjeþQik braþkiK þakavskiK govora (prvo izdanje
2006. i 2009 drugo izdanje.
U vezi s þakavskim narjeþjem akademik Šimunoviü izradio je knjigu ýakavska þitaQka s akcentiranim tekstovima sa stotinjak punktova prikazbama tih tekstova priruþnim rjeþnikom i kompletnom
bibliogra¿jom (u tisku.
U nastojanju da se sustavno prikupi i po odreÿenim kriterijima sistematizira i obradi te izda u obliku
rjeþnika dijalekatsko blago u Akademiji je pokrenuta izradba ýakavskoga rjeþQika i RjeþQika KrvatskiK
kajkavskiK govora (v. u poglavlju o leksikogra¿ji.
Posebno valja upozoriti na aktivnost þlanova
Akademije oko jeziþne problematike istarskog
prostora i susreta jezikƗ na tom poluotoku. Nakon
G. I. Ascolija i A. Ivea o problemu predmletaþkog
istarskog svoja gledanja iznosi Petar Skok u radovima CoQtributioQ j lptude de listriote SrpvpQitieQ i CoQsidpratioQs gpQprales sur le Slus aQFieQ
istroromaQ. Istroromanskim se govorima sustavno
bavio Mirko Deanoviü. Nakon Deanoviüa prouþavao je dopisni þlan Pavao Tekavþiü i druge istroromanske govore poglavito vodnjanski opisujuüi
današnju njegovu strukturu genezu bilateralne i
multilateralne utjecaje u Istri te romansku strati¿kaciju (DaQaãQji istroromaQski dijalekt VodQjaQa
LimSortaQ]a e liQteresse degli studi istroromaQ]i
Ser la liQguistiFa romaQ]a e geQerale Nekoliko
godina P. Tekavþiü je obraÿivao takoÿer objavljene rovinjske literarne tekstove i to sa stilistiþkog
semantiþkog i pragmatiþkog gledišta. Vrlo je zapaåena bila monogra¿ja A. .ovaþeca o istrorumunjskim govorima i rjeþnikom tih govora te knjige
Gorana )ilipija o etimologijama istrorumunjskih
govora (objavljeno pet knjiga.
—
ONOMASTI.A
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti poklanja onomastici skrb i pozornost od poþetka svojega djelovanja. U Akademijin RjeþQik od prvoga
sveska unosi se i obraÿuje onomastiþka graÿa što
je znanstvena kritika isticala kao vaånu odliku toga
kapitalnog leksikograIskog djela. Onomastiþku
graÿu po naravi svojega sadråaja donose Codex
diSlomatiFus StariQe i druge Akademijine edicije.
Njoj posveüuju zapaåene rasprave T. Maretiü (o
osobnim imenima i prezimenima i P. Skok (o supstratnoj i povijesnoj toponimiji u prvom redu. P.
Skok unosi i obraÿuje onomastiþku graÿu u svojem
Etimologijskom rjeþQiku.
Spomenuta je djelatnost stvarala uvjete za organiziraniji rad. Nakon Drugoga svjetskog rata u
okviru Akademijina -adranskog instituta a zatim
u Akademijinu Institutu za jezik pokrenut je rad
na skupljanju toponomastiþke graÿe zapadne Istre
i kvarnerskih otoka (%. -urišiü koja je bila nasilno
talijanizirana te na obradi toponimije hrvatskih otoka (P. Skok odnosno na ispisu prezimena s popisnica puþanstva 1948. (V. Putanec/P. Šimunoviü iz kojih je tiskan Leksik Sre]imeQa SR Hrvatske (1976.
U Akademiji je osnovan Odbor za onomastiku (1950. koji je ukljuþen u Meÿuakademijski
odbor za onomastiku (osnovan 1955. o kojemu
je skrbila naša Akademija. Taj rad proširen je suradnjom s Meÿunarodnim onomastiþkim vijeüem
u Leuvenu (%elgija i s Meÿunarodnom komisijom za slavensku onomastiku pri Meÿunarodnom
slavistiþkom komitetu. Godine 1965. pokrenut je
þasopis OQomastiFa JugoslaviFa s uredništvom u
našoj Akademiji. Taj je þasopis znatno utjecao na
razvitak onomastiþke misli na okupljanje onomastiþkih struþnjaka i na stvaranje onomastiþkoga
pomlatka. Do godine 1991. izašlo je 14 svezaka
toga þasopisa. Tada þasopis mijenja ime u )olia
oQomastiFa CroatiFa ostavši otvoren za meÿunarodnu suradnju. Od 1992. do danas izašlo je 18
svezaka s vrlo pozitivnim recenzijama u onoma-
—
168
—
169
(2007. te P. Šimunoviüa Hrvatska Sre]imeQa (III.
prošireno izdanje 2006. i 2008. i Hrvatska u Sre]imeQima (2008.. Od antroponimijskih radova koji
se odnose na Hrvate u dijaspori navodimo: ImeQoslov baþkiK BuQjevaFa (M. Peiü/G. %aþlija 1994.
te radove o prezimenima gradišüanskih Hrvata (R.
Heisan G. NeZekloZsk\ P. Šimunoviü radove o
prezimenima Hrvata u Rumunjskoj ( M. Tomiü
o prezimenima moliških Hrvata (P. Šimunoviü.
Posebno je znaþajno troknjiåje enciklopedijskoga Iormata ). Maletiüa i P. Šimunoviüa: Hrvatski
Sre]imeQik – PuþaQstvo ReSublike Hrvatske Qa
Soþetku stoljeüa (2008..
3. Rad Qa SovijesQoj aQtroSoQimiji – Akademijski je RjeþQik najveüa poklada povijesne antroponimije. Povijesnu antroponimiju dalmatinskih
srednjovjekovnih gradova obradio je .. -ireþek
antroponimiju romanske Dalmacije G. AlIold\
osobna imena na istarskim natpisima iz rimskoga
doba M. .riåman povijesnu antroponimiju bunjevaþkih Hrvata u Maÿarskoj obradio je ä. Mandiü.
U baþkim baranjskim i srijemskim mjestopisima
A. Sekuliüa nahodi se obilato povijesne antroponimijske i toponimijske graÿe. Povijesna prezimena
Gorskog kotara obradio je A. %uriü šibenska I.
Ostojiü i A. Šupuk splitska Marina Marasoviü
trogirska pelješka i konavoska N. Vekariü liþka
S. Paviþiü ogulinska H. Salopek slavonska S. Paviþiü S. Sekereš i I. Maåuran.
4. Rad Qa SovijesQoj toSoQimiji. – U Zavodu
za lingvistiþka istraåivanja HAZU izraÿuje se PovijesQi Krvatski toSoQomastiþki rjeþQik. Otkupljena
toponimijska graÿa od nasljednika akad. S. Gunjaþe nadopunjuje se novim ispisima ukljuþujuüi
i povijesnu ojkonimiju nekadašnjih komitata koju
su skupili i izdali G. Heller i N. Nehring. Vrijedna
toponimijska graÿa nalazi se na povijesnim zemljovidima koje je sastavio M. Markoviü: DesFriStio
Croatiae DesFriStio BosQiae et HerFegoviQae i u
knjizi DesFriStio Histria zatim u tiskanim katastrima Istre (1817. – 1960. 2001. i Dalmacije (1823.
– 1973. te u urbarima i 10-ak knjiga povijesnih
radnih zemljovida. Vrijedne studije iz povijesne toponimije nalaze se u onomastiþkim opusima P. Skoka M. Suiüa V. Putanca P. Šimunoviüa i drugih.
stiþkom svijetu. Do 17. sveska ureÿivao ga je Petar
Šimunoviü koji ga je i osnovao a od tada Dunja
%rozoviü Ronþeviü.
Onomastiþki rad u Hrvatskoj odvijao se u
okviru ovih zadataka:
1. Rad Qa suvremeQoj toSoQimiji – Hrvatsko
podruþje ono povijesno i ono današnje istiþe se
bogatstvom i raznolikošüu onomastiþke graÿe. Na
tom su terenu åivjeli i mnogi narodi i govorili se
razliþiti jezici koji su svoju zasvjedoþenost ostavili
u onimima. Onimi su stoga prve potvrÿene rijeþi
hrvatskoga jezika u grþkim latinskim i drugim spisima a toponimi uz zemljopisne sadråaje kojima
su pridruåeni vaåni su svjedoci protezanja odreÿene etnije jezika ili jeziþnih izoglosa. Stoga su
onomastiþka istraåivanja bila usmjerena poglavito
na terenski rad osobito u tzv. aktivnim toponomastiþkim zonama. Takva su podruþja naši otoci. Oni
su obraÿivani kumulativno (P. Skok SlaveQstvo i
romaQstvo Qa jadraQskim otoFima P. Šimunoviü
IstoþQojadraQska toSoQimija V. Skraþiü 7oSoQimija vaQjskog i sredQjeg reda ]adarskiK otoka
ili po pojedinim otoþkim skupinama (M. .araĞ
7oSoQimia ZysS Ela¿FkiFK Qa Adriatiku ili je
obraÿivana toponimija pojedinih otoka (P. Šimunoviü 7oSoQimija otoka Braþa. Istraåivana su i
druga aktivna toponomastiþka podruþja: Istra (P.
Šimunoviü %anovina (P. Šimunoviü Poåega (-.
%utorac Slavonija (S. Sekereš M. Šimundiü te
zadarski otoci.
2. Rad Qa suvremeQoj aQtroSoQimiji. – Po
popisnicama puþanstva iz 1948. godine izraÿen
je Leksik Sre]imeQa Hrvatske (1976. pod uredništvom V. Putanca i P. Šimunoviüa. Tiskano je
nekoliko rjeþnika osobnih imena i prezimena od
kojih navodimo: RjeþQik osobQiK imeQa i QjiKoviK
i]vedeQiFa (M. Šimundiü 1982. AQtroSoQimija
BukoviFe (ä. %jelanoviü 1988. ProsvjetiQ imeQoslov (M. %osanac 1984. Pre]imeQa ]aSadQe
HerFegoviQe (M. Nosiü 1998. te troknjiåje Pre]imeQa i Qaselja u Istri (-. %ratuliü/P. Šimunoviü
l985./6. kao dopunjeni prezimenik knjige Cadastre
QatioQale de lIstrie iz 1946. godine. Tiskane su
zapaåene knjige Anÿele )ranþiü Meÿimurska Sre]imeQa (2002. ä. %jelanoviü OQomastiþke teme
5. MeÿuQarodQa suradQja – %ivši Meÿuakademijski odbor za onomastiku kojemu je sjedište
bilo u našoj Akademiji organizirao je nekoliko onomastiþkih konIerencija: u Tivtu (1973. Skoplju
(1977. Mostaru (1981. Portoroåu (1983. D.
Milanovcu (1985. Prištini (1987. Danilovgradu (1990.. ReIerati s tih konIerencija objavljeni
su u posebnim zbornicima. Od 1991. Razred za
¿lološke znanosti HAZU trijenalno organizira Skokove etimoloãko-oQomastiþke susrete. Posljednji je
odråan u Gospiüu 2010. godine.
Neki pripadnici Odbora za onomastiku HAZU
djelatni su þlanovi svjetskih (i slavenskih onomastiþkih vijeüa redovito sudjeluju na meÿunarodnim
onomastiþkim kongresima i na tematskim konIerencijama za slavensku onomastiku te su ukljuþeni
u meÿunarodne onomastiþke projekte u kojima
sudjeluju svojim znanstvenim prilozima.
Cjelokupan onomastiþki rad u Hrvatskoj u koji
je posve ukljuþena Akademija opisan je u knjizi P.
Šimunoviüa Uvod u Krvatsko imeQoslovlje (2009..
cipline u nas i neprijeporni svjetski autoritet za balkansko-romansku i juånoslavensku etimologiju. Od
njegova prvog priloga pa sve do posmrtno objavljenog velikog Etimologijskog rjeþQika Krvatskoga ili
srSskoga je]ika I-IV (Zagreb 1971. – 1974. više
od dvije stotine priloga izašlih ispod Skokova pera
obogatilo je našu i svjetsku etimološku literaturu.
%ilo da je izuþavao imena mjesta ili stvari imena ljudi ili åivotinja åive ili ugasle terminologije
Skok se iskazao kao nedostiåan i pronicljiv otkrivaþ postanja rijeþi na svekolikom juånoslavenskom
i balkanskom prostoru. Udario je temelje i ostavio
neizbrisiv trag u svim disciplinama koje se oslanjaju na etimologijske spoznaje i zakljuþke: u leksiku
u toponimiji svim onomastikama ¿tonimiji i zoonimijama. Istraåivanja postanja uvijek je postavljao
u središte raznovrsnih grana jezikoslovlja: puþkog
i srednjovjekovnog latiniteta bizantologije dalmatistike balkanologije meridioslavistike albanologije turkologije i konvergencija izmeÿu pojedinog
sustava na juånoslavenskom prostoru. I njegova
strogo specijalistiþka djela jednako kao i popularizatorske sinteze predstavljaju pouzdanošüu
podataka bogatstvom inIormacija i izvanrednim
povijesnim i jeziþnim analizama uzor etimologijske metode i polaznu toþku za kasnija istraåivanja
kojima su se njegovi nastavljaþi obilato koristili
naravno prilazeüi etimološkim pitanjima u duhu
svojega vremena i sluåeüi se metodama koje im je
otkrila nova strukturalistiþka lingvistika. Na taj su
naþin u Skokovoj brazdi nastali znaþajni prilozi
u izuþavanju dalmatsko-mletaþke konvergencije
Dalmatski elemeQti u mletaþkim SisaQim dokumeQtima stoljeüa äarka Muljaþiüa; pitanja dalmatske diItongacije: Da li je veljotska diftoQgaFija
romaQska" Petra Guberine; leksiþkih veza govora
juåne Italije i naše obale: LItalia meridioQale Fome
FeQtro dirradia]ioQe degli elemeQti greFi Qei dialetti serbo-Froati della Dalma]ia Vojmira Vinje i
navlastito brojni etimologijski prilozi s podruþja romansko-slavenske (talijansko-hrvatske konvergencije na -adranu npr. Vojmir Vinja: CoQtributioQs
dalmates au RE: de : Meyer Lbke I-III; äarko Muljaþiü: Dalmatske studije I-III i Etimoloãke
i leksikologijske biljeãke. .ao nastavak Skokovih
—
ETIMOLOGI-A
Etimološke škole i strujanja najbolje se ocrtavaju u etimološkim naznakama u velikom Akademijinu RjeþQiku. Tradicionalna romantiþarska
etimologija prisutna je u svescima što ih je obradio
Ĉuro Daniþiü temeljeüi se na svojim KorijeQima
(Zagreb 1877.. Znatno suvremenije gledanje na
etimologiju pokazuje u svojoj obradi RjeþQika Pero
%udmani koji u tumaþenju nekih leksema jadranskog areala ide ispred svoga vremena i prije pojave
%artolijeva djela Das DalmatisFKe jednoznaþno
zakljuþuje o ostatcima „iz romanskoga jezika što
se negda govorio u primorju“ ili „iz primorskoga
jezika romanskoga“. %udmanijeve su etimologije
veü potpuno osuvremenjene i govore o njegovu
poznavanju tek nastupajuüe mladogramatiþarske
škole. Etimološku metodologiju tog pravca dosljedno üe kroz svoju polustoljetnu etimološku aktivnost
slijediti Petar Skok utemeljitelj etimologijske dis-
—
170
—
QM@=M=F>I
'
[
$
9
=
[
w
x"
!
=
—
171
*+/
$%'
X
E
&
(!
[
)"
9
[
[
(Le slave et le roumain, Des rapports linguistiques slavo-roumains).
9
;
[
"
9
(
9
)
!
[
;
(@!"
y!"
)
Q
[
[
(Contribution à l´étude des
rapports albano-roumains )"
[
"
@
?!"
9
Q
R[
Q
(Byzance comme centre
d´irradiation pour les mots latins des langues balkaniques) [
9
!
<
"
$
Q"
$[
"
X#"
$
9
*N+4
Q
E[
@
(Ancient Languages of the Balkans),
[
(
)
[
(L´état actuel des études de linguistiques
balkaniques),
[
"
"
F[[
I
D
<"
;
;
(Élément grec dans la phytonymie
Terminologiji
"
!
"
[?
[
?
;
;
Jadranska fauna:
etimologija i struktura naziva"
>[>>>
!
Djela
(*N33)
@
"
4/[
S/[
[
*N3S
!
E
&
Prvi znanstveni skup
o etimologiji"
"
[
!"
[
w
x
E
[
*NNG
"
Znanstveni skupovi E
&
#
Skokove
etimološke susrete 6
*NN7
%"
*NNP
"
*NN3
@"
!
?
#
'[Q"
7//7
;"
7//4
@
7/*/
F
Do0'
^
Djela Hrvatske
akademije SP
Jadranske
etimologije
(
>
6
>>>)
;
;
>
!
E
D
[
F
de laire dalmate Le greF et le dalmate i dr. a
njegovi veliki sintetiþki radovi (JadraQska fauQa:
etimologija i struktura Qa]iva; JadraQske etimologije I. – III. donose mnogobrojne usporedbe i
analize priobalnih romanizama s onima iz balkanskoga zaleÿa. U mnogobrojnim radovima äarko
Muljaþiü bavi se poloåajem dalmatskoga unutar
Romanije pa i njegovim odnosom prema jezicima balkanskoga zaleÿa opüenito romanizmima i
posebno venecijanizmima u jezicima zapadnoga
%alkana (izbor njegovih studija: Das DalmatisFKe
StudieQ ]u eiQer uQtergegaQgeQeQ SSraFKe. Na podruþju albanologije vaåan je prinos .rune .rstiüa
(RjeþQik govora ]adarskiK ArbaQasa Ostatcima
jezika balkanskih Vlaha bavio se Pavao Tekavþiü
(Due voFi romaQe ä. Muljaþiü (krþkorumunjski
a nakon monogra¿je o istrorumunjskom (DesFrierea istroromaQei aFtuale August .ovaþec objavio
je veüi broj radova posveüenih razliþitim aspektima
istrorumunjskoga osobito hrvatskim i talijanskim
utjecajima na taj idiom (sinteza IstroromkQa zatim elpmeQts italieQs du lexiTue istroroumaiQ Neki
Sroblemi istrorumuQjske etimologije IstrorumuQjsko-Krvatski rjeþQik s gramatikom i tekstovima i
dr.. Tim pitanjima ustrajno se bavi Goran )ilipi
þlan suradnik Razreda za ¿lološke znanosti. A.
.ovaþec takoÿer je prouþavao opüa pitanja balkanistike (Pojam je]iþQog save]a i balkaQski je]iFi
odnos izmeÿu rumunjskoga i veljotskoga (Leksiþke
SodudarQosti veljotskoga i rumuQjskoga te status
juånodunavskih istoþnoromanskih idioma u svjetlu
Muljaþiüeva „relativistiþkog pristupa“ (Status koQtiQeQtalQiK balkaQoromaQskiK idioma i Ärelativistiþki SristuS³ %alkanistiþke probleme prouþavaju i mlaÿi lingvisti: V. Cvjetkoviü-.urelec (grþki
i G. )ilipi (istrorumunjski. Iako i prouþavanje hrvatskoga ima potencijalnu balkanistiþku dimenziju
meÿu slavistiþkim studijama (sociolingvistiþkoga
reda treba posebno istaknuti prinose Dalibora
%rozoviüa (StaQdardi]aFija makedoQskog je]ika
Sintetska knjiga o Vlasima ZeIa Mirdite Vlasi u
Kistoriogra¿ji nagraÿena je na prijedlog Razreda
za ¿lološke znanosti nagradom Akademije.
—
.LASIýNA )ILOLOGI-A
Radovi s podruþja þiste klasiþne ¿lologije stali
su se javljati u izdanjima naše Akademije tek þetvrt
stoljeüa nakon njezina osnutka (1891. a radovi s
podruþja hrvatskih latinista nešto prije (od godine
1883.. Glavni uzrok toj pojavi bit üe zacijelo u
tome što su ¿lološka istraåivanja bila usmjerena
prema slavistiþkim temama prvenstveno prema
prouþavanju hrvatskoga jezika. Stoga su se razloga
i prvi naši klasiþni ¿lolozi kad su ušli u Akademiju osjeüali obvezani da se neslavistiþkih tema
prihvaüaju samo toliko koliko su sa slavistikom
bile povezane. Zato je )ranjo Mai[ner (1841. –
1903. ušavši 1882. u Akademiju kao njezin pravi
þlan zapoþeo svoja znanstvena istraåivanja raspravom Pastirski ra]govori u KataQþiüeviK Ä)ruFtus
auFtumQales³ jer se Matija Petar .atanþiü istakao i
kao hrvatski i kao latinski pjesnik. Tako je Maixner
i nastavio prelazeüi pomalo i na þiste latiniste. Za
njim su se poveli u tome i drugi naši klasiþni ¿lolozi npr. Milivoj Šrepel (1862. – 1905. koji se
bavio latinsko-hrvatskim poredbama (AQalogija
u siQtaksi gramatiþkiK Sadeåa latiQskoga i Krvatskoga je]ika i dr.. Da bi se ta praksa prilagodila i
Akademijinim pravilima stilizirao se kod njihove
promjene 1924. þlan 3. toþka I. tako da djelatnost
Historiþko-¿lologiþkoga ra]reda obuhvaüa povijest
s njenim pomoünim znanostima zatim ¿lologiju u
širem (knjiåevnost i u uåem smislu (lingvistika.
Tako su u Akademijina izdanja ušle sve knjiåevnosti i sve ¿lologije pa i klasiþna. Meÿutim ni
tada se stanje nije bitno promijenilo jer se i nadalje relativno rijetko pojavljuju rasprave s podruþja latinske ¿lologije. Neusporedivo više mjesta
dobivaju rasprave o hrvatskim latinistima. To je
i razumljivo jer djela hrvatskih latinista zauzimaju vidno mjesto u našoj kulturnoj baštini. Oni su
dio hrvatske knjiåevnosti. U okviru toga zadatka
Akademija je izdavala rukopisne tekstove biograIske studije i prikaze knjiåevnoga rada pojedinih
hrvatskih latinista. Da bi današnjem þitatelju što
—
172
—
173
su latinska djela prevedena na hrvatski. %ranimir
Glaviþiü priredio je latinska djela Marka Maruliüa
-osip Torbarina djela -urja Šiågoriüa a Vladimir
Vratoviü djela Antuna Vranþiüa Rajmunda .uniüa
i %rna Dåamanjiüa. Od stranih latinista pisalo se o
Danteu i Petrarki od kojih se ponešto i prevodilo
(%. Glaviþiü i V. Vinja.
U )ilologiji je bilo i nekoliko radova: o Sap¿
%akhilidu Horaciju Dåonu Rastiüu i dr. u þasopisu EQFyFloSaedia moderQa o Markantunu Dominisu poneki i u þasopisu Adrias a takoÿer u mnogim
zbornicima sa simpozija (o Danteu Petrarki Ivanu
Gunduliüu Šimunu .oåiþiüu i dr.. Nekoliko je
DaQa Kvarskog ka]aliãta bilo posveüeno hrvatskom
humanizmu (Marko Maruliü Ivan ýesmiþki -uraj
Šiågoriü i dr..
ýlanovi su Razreda objavljivali znatan broj
svojih djela i priloga i izvan Akademije (Matica
hrvatska .njiåevni krug Split äiva aQtika LatiQa et GraeFa Je]ik CroatiFa ZborQik radova
)ilo]ofskog fakulteta u Zagrebu ZborQik radova
)ilo]ofskog fakulteta u Zadru UmjetQost rijeþi
ýakavska riþ Kaj PKilologus CroatiFa ParisieQsia i dr. te sudjelovali reIeratima na mnogim
domaüim i stranim znanstvenim skupovima.
U Radu su objavljene meÿu ostalim studije o Horaciju u dubrovaþkom pjesništvu 18. i 19.
stoljeüa o Adamu %altazaru .rþeliüu o iktusu i
akcentu u modernom kvantitativnom stihu; u Graÿi ]a Sovijest kQjiåevQosti Krvatske o maÿarskim
elementima u srednjovjekovnom hrvatskom latinitetu u ZborQiku Historijskog instituta (Zagreb
o problemima redigiranja rjeþnika domaüega srednjovjekovnog latiniteta u Radovima Akademijina
Zavoda u Zadru. U MoQumeQta sSeFtaQtia Kistoriam Slavorum meridioQalium u seriji SFriStores
objavljen je srednjovjekovni spis Obsidio IadreQsis
(tekst priredio preveo i komentirao Veljko Gortan.
Nastavljena je zbirka Hrvatski latiQisti u kojoj
su u novije vrijeme izašle ove knjige: Marko Maruliü Davidias; Sera¿n Crijeviü BibliotKeFa RagusiQa u tri sveska; -akov %uniü Dubrovþanin De raStu
Cerberi – De vita et gestis CKristi (loFi seleFti.
U Djelima Akademije objavljena je monogra¿ja o Ivanu ýesmiþkom (Marianna %irnbaum i o
više pribliåila najvrjednija i najzanimljivija djela
hrvatskoga latiniteta Akademija je 1950. pokrenula
zbirku Hrvatski latiQisti. U njoj se objavljuju samo
prijevodi ili prijevodi popraüeni latinskim tekstom.
Dosad je objavljeno 11 knjiga (13 svezaka.
Prvi rad s podruþja grþke klasiþne ¿lologije
bila je rasprava GQomiþki aorist u grþkom i Krvatskom je]iku Augusta Musiüa (1856. – 1938.. Musiü je posvetio mnoge rasprave grþkoj glagolskoj
sintaksi: unutrašnja apodoza FoQseFutio modorum
negacija iterativni preteriti reþenice bojazni znanost o reþenici i dr. Istom podruþju pripada i rad
Poraba vremeQa i QaþiQa u Soredbama Homerovim Nikole Majnariüa (1885. – 1966. koji se kudikamo više bavio temama iz grþke knjiåevnosti
(Menandrovi ParQiþari HeraFlitea ± Prilo]i kritiFi
teksta Grþka metrika Ustav ateQski i dr..
Dok je u prethodnom razdoblju do 1966.
najveüi dio radova s podruþja klasiþne ¿lologije
unutar Akademije bio objavljen u Radu i posveüen
pojedinim hrvatskim latinistima u posljednjim se
desetljeüima situacija u tom pogledu znatno izmijenila. Naime ne samo da se prilozi iz te struke
što dalje sve više objavljuju i kod mnogih drugih
institucija i nakladnika nego oni nalaze sve više
prostora i u novijim Akademijinim edicijama þasopisima i publikacijama. Takoÿer uz trajan i još
znatno pojaþan interes za hrvatski latinizam paånja se obraüa i stranim latinistima a znatnije se
umnoåio i broj radova iz klasiþne grþke i latinske
¿lologije þemu se dosad manje posveüivala paånja.
Ukupan je rezultat taj da je od 1966. objavljeno
u raznim edicijama Akademije znatno više radova
nego u onih stotinu godina od njezina osnutka.
Najviše je radova objavljeno u )orumu. .lasiþni su ¿lolozi pisali o Eshilu SoIoklu Euripidu
AristoIanu Alkeju Sap¿ Anakreontu Teognidu
Hipokratu Solonu Herodotu Platonu Aristotelu
Terenciju Horaciju i dr. Prevodila su se djela Eshila SoIokla Euripida Hesioda Plauta Terencija i
tzv. Homerove himne.
I o hrvatskim latinistima objavljeno je nekoliko rasprava. Tako npr. o Marku Maruliüu pisao je
%ranimir Glaviþiü o )ranji Petrišu Veljko Gortan
o Matiji Petru .atanþiüu Vladimir Vratoviü. Mnoga
Stjepanu Gradiüu (Stjepan .rasiü a u pojedinaþnim izdanjima monogra¿ja o Ruÿeru %oškoviüu
I-II (äeljko Markoviü. Nakon petnaest godina intenzivnog rada dovršen je i tiskan dvotomni RjeþQik sredQjovjekovQoga latiQskog je]ika s Sodruþja
Jugoslavije (1973. – 1978. prvi te vrste u nas (o
þemu je veü bilo govora u poglavlju o leksikogra¿ji.
Razred je u suradnji s Odsjekom za ¿lozo¿ju
)ilozoIskog Iakulteta u Zagrebu pokrenuo i izdavanje edicije Hrvatski ¿lo]o¿-latiQisti. Posljednjih se
godina s poveüanjem broja þlanova klasiþnih ¿lologa znatno razgranala djelatnost Razreda u toj struci.
Glavni je interes ovisno o osobnim sklonostima
pojedinaca usmjeren na prireÿivanje dvojeziþnih
kritiþkih i komentiranih izdanja hrvatskih latinista
na studije o njihovu jeziku stilu i stihu (%. Glaviþiü; na karakterizaciju i vrednovanje knjiåevnosti
hrvatskog latinizma na hrvatsko-latinsku dvojeziþnost na nacionalne i internacionalne dimenzije
hrvatske latinistiþke knjiåevnosti (V. Vratoviü; na
istraåivanje klasiþne metrike u Hrvata napose tonskoga heksametra na neka pitanja grþko-latinske
sintakse napose glagolskoga vida (M. .ravar; na
studije o pojedinim klasiþnim piscima na prevoÿenje pojedinih djela grþko-rimskih klasika.
Godine 1989. osnovan je Odbor za hrvatski
latinizam kojemu je dano u zadatak da se brine o
daljnjem izdavanju hrvatskih latinista unutar istoimene zbirke te o izdanju Hrvatskoga QovolatiQskoga rjeþQika u više svezaka.
Posljednjih desetljeüa u skladu sa svjetskim
razvitkom znatno se intenzivira rad na novovjekim latinistima. To se osobito odnosi na Maruliüa (kritiþka dvojeziþna i komentirana izdanja
%. Glaviþiü. Veoma se proširio krug domaüih i
stranih istraåivaþa otkako je osnovan MaruliaQum (1995. pri .njiåevnom krugu Split zavod
kojemu je zadatak istraåivanje Maruliüeva opusa i
þlanova njegova humanistiþkog kruga. Radovi se
tiskaju u godišnjaku ColloTuia MaruliaQa. I inaþe
se poveüao broj tema i latinista koji su predmetom
znanstvenog interesa. Osobito se obraÿuju pisci 16.
i 18. stoljeüa: -akov %uniü Ilija i Ludovik Crijeviü Ivan %olica Ivan Polikarp Severitan )ranjo
Niger Damjan %enešiü Trankvil Andreis Matija
Vlaþiü )rane Petriš )aust Vranþiü Ludovik Paskaliü Tito %rezovaþki Dåono Rastiü i dr. Od stranih
latinista obratila se pozornost Danteu (V. Vinja i
A. CoZle\u (%. Glaviþiü.
Izraÿeno je i nekoliko antologija hrvatskoga
latinizma (V. Vratoviü D. Novakoviü.
ýlanovi su Razreda i brojni neþlanovi sudjelovali na okruglim stolovima o Maruliüu na znanstvenim skupovima posveüenim Rajmundu .uniüu
)austu Vranþiüu %ari %oškoviüu i dr.
Poveüan je broj publikacija u kojima se povremeno objavljuju radovi o hrvatskim latinistima: revijom CaKiers Froates (Pariz þasopisom DubrovQik i KulturQa baãtiQa (Split novinama VijeQaF.
U þistoj klasiþnoj ¿lologiji objavljene su rasprave o helenskoj knjiåevnosti (o Homeru grþkoj
lirici tragediji i komediji – M. Sironiü a neþlanovi
su obraÿivali i prevodili AristoIana SoIokla Plutarha Seneku Marcijala i dr.
—
.N-IäEVNA POVI-EST
-ednom od vaånih djelatnosti znanstvenika
okupljenih u osnovnoj Akademijinoj ¿lološkoj
jedinici bilo je od samoga njezina osnutka prouþavanje knjiåevne povijesti.
U središtu pozornosti bila je naravno povijest hrvatske knjiåevnosti kojoj su mnogi þlanovi
Razreda posvetili sav svoj stvaralaþki potencijal
a neki su se opet njome bavili paralelno s drugom
više ili manje srodnom problematikom.
Temelje bavljenja knjiåevnom poviješüu u
Hrvatskoj akademiji poloåio je Vatroslav -agiü o
þijem se radu govori u odjeljku o slavistici. Na tim
solidnim temeljima izgraÿivali su svoja gledanja i
dalje ih razvijali prema stanju suvremene znanosti
mnogi ugledni þlanovi Akademije.
Antun %arac (1894. – 1955. kao jedan od
najistaknutijih hrvatskih knjiåevnih povjesniþara
obiljeåio je svojim stvaralaštvom i utjecajem svoju epohu i suvremenike. %io je urednik uglednih
Akademijinih izdanja kao što su Rad i Graÿa ]a
—
174
—
175
-edan od najistaknutijih koji je na tom podruþju ujedno najviše dao svakako je -osip Torbarina (1902. – 1986. inaþe istaknuti anglist i
šekspirolog osnivaþ studija anglistike na zagrebaþkom )ilozoIskom Iakultetu. On je velik dio
svoga znanstvenog interesa usredotoþio na staru
hrvatsku ponajprije dubrovaþku knjiåevnost. Njegova doktorska disertacija o talijanskom utjecaju
na dubrovaþke pjesnike objavljena je na engleskom
jeziku god. 1931. i privukla je pozornost svjetske
znanstvene javnosti na probleme naše knjiåevnosti. .asnije je pisao o P. Zoraniüu P. Hektoroviüu
i M. Dråiüu a posebno se pozabavio Danteovim
odjecima u staroj hrvatskoj poeziji. Osobito zanimanje pokazao je Torbarina za one naše pisce koji
su svojim talijanskim ili latinskim djelima prisutni
u engleskoj i Irancuskoj knjiåevnosti; imao je pritom u prvom redu u vidu njihov prilog europskim
knjiåevnostima posebno petrarkizmu.
Istaknuti talijanist i osnivaþ talijanistike na zagrebaþkom )ilozoIskom Iakultetu Mirko Deanoviü
(1890. – 1984. koji je zasluåan i za razvoj cijeloga
niza ¿loloških znanosti – etimologije leksikogra¿je lingvistiþke geogra¿je i dr. – takoÿer se kao
roÿeni Dubrovþanin po struci ne samo talijanist
nego i slavist uþenik M. Rešetara volio þesto vraüati na staru hrvatsku u prvom redu dubrovaþku
knjiåevnost. Moåemo spomenuti da je dvije knjige
edicije Stari SisFi Krvatski posvetio kritiþkom izdanju dubrovaþkih preradbi Molipreovih komedija.
Znatan dio svojih znanstvenih napora posvetili
su neki þlanovi Razreda prouþavanju stranih knjiåevnosti zalazeüi pritom u pitanja njihove povijesti
i razvitka a vrlo þesto i u suodnose s našom knjiåevnošüu meÿusobne veze i utjecaje.
Istaknuto mjesto svakako i ovdje pripada -osipu Torbarini koji je kao vrsni struþnjak za englesku
knjiåevnost stekao meÿunarodni ugled. Osobito
velik poznavalac djela :. Shakespearea njegov
odliþan prevodilac prouþavatelj njegova jezika
stila i svjetonazora objavio je vrhunske radove i
stekao opüepriznat status jednoga od svjetski vodeüih šekspirologa.
Mirko Deanoviü spojio je s velikom akribijom svoj interes za stariju hrvatsku knjiåevnost
Sovijest kQjiåevQosti Krvatske a objavio je þitav
niz djela kojima je osvijetlio bliåa i dalja razdoblja
u hrvatskoj knjiåevnosti njihovu problematiku i
pisce koncentrirajuüi se ponajviše na vrijeme od
ilirskoga pokreta naovamo. Od djela objavljenih u
Akademijinim izdanjima valja spomenuti studiju
o Mirku %ogoviüu putopise A. Vebera Tkalþeviüa rad o hrvatskoj noveli do Šenoine smrti te posljednji rad Hrvatska kQjiåevQost od PreSoroda do
stvaraQja Jugoslavije. Izvan Akademije objavio je
%arac takoÿer vrijedna djela koja su mu donijela
status vodeüega knjiåevnog teoretiþara svoga vremena; takvi su radovi o Nazoru Šenoi Vidriüu
Maåuraniüu knjiga VeliþiQa maleQiK i dr.
Starija je hrvatska knjiåevnost privlaþila pozornost mnogih istraåivaþa pa su joj se neki u cijelosti
posvetili pristupajuüi njezinoj obradi s razliþitih polazišta. Tako su objavljeni radovi o P. Zoraniüu %.
.arnarutiüu M. Vetranoviüu M. Dråiüu -. %arakoviüu I. Gunduliüu I. Ĉurÿeviüu ). .. )rankopanu
Då. %uniüu A. .aþiüu ). Grabovcu i T. %rezovaþkom. Objavljeno je i nekoliko temeljnih djela iz
hrvatske srednjovjekovne knjiåevnosti te povijest
hrvatske knjiåevnosti od renesanse do prosvjetiteljstva a izišlo je i nekoliko cjelovitih pregleda o
hrvatskoj knjiåevnosti Zadra za mletaþke uprave
dubrovaþkom teatru 17. st. i hrvatskim baroknim
spjevovima na povijesne teme. Osim toga više se
godina radilo na Akademijinu projektu RukoSisi i
stara i]daQja KrvatskiK autora u domaüim i straQim
bibliotekama (voditelj je bio Milan Ratkoviü. Vrijedni su radovi objavljeni u Akademijinim izdanjima
o hrvatskoj kajkavskoj knjiåevnosti i tako na najbolji naþin spašeni od zaborava. Ne spominjuüi ovdje
one autore koji problemima hrvatske knjiåevnosti
pristupaju prije svega s lingvistiþkoga aspekta (jer se
o njima govori na drugome mjestu ovoga prikaza
moramo ovdje spomenuti one þlanove Razreda za
¿lološke znanosti koji su svojom osnovnom orijentacijom pripadali drugoj ¿lološkoj specijalnosti ali
su se kao poštovatelji knjiåevnopovijesne tematike
i na nju þesto vraüali. Njihovi su prilozi bili u znanosti to više cijenjeni što su þesto nosili na sebi
biljeg osnovnih bavljenja svojih autora obogaüujuüi
meÿusobno oba znanstvena usmjerenja.
(urednik )ranjo Švelec i Dunja )ališevac. U njima
su objavljeni tekstovi iz starije hrvatske knjiåevnosti od kojih posebnu vrijednost ima Sedam trublji
]a Srobuditi griãQika Ira %artolomea da Solutio
(prijevod Pavla Prpiüa iz druge polovice ;VIII.
stoljeüa. .ritiþki tekst priredio je Ira Ignacije Gavran. U istoj knjizi Graÿe još su tri priloga iz starije
hrvatske knjiåevnosti: o rukopisu pjesama Ignjata
Ĉurÿeviüa iz Puþišüa na %raþu; o jednoj (beþkoj
redakciji Gleÿeviüeva PoroÿeQja GosSodiQova te
o Relkoviüevim SlavoQskim libariFama (Graÿa 37
– urednica D. )ališevac.
U posljednjem desetljeüu izdala je Hrvatska
akademija nekoliko za hrvatsku knjiåevnost i
kulturu vaånih pretisaka – Iaksimila neke sama
druge u sunakladništvu: to su Glagoljski brevijar iz
1491. SeQjski glagoljski misal iz 1494. LekFioQar
BerQardiQa SSliüaQiQa iz 1495. PavliQski ]borQik
iz 1644. . tim izdanjima treba pribrojiti pretisak
Vramþeve KroQike i Postile te Mulihovu AbeFeviFu.
U Uredniþki odbor kapitalne Matiþine biblioteke Stoljeüa Krvatske kQjiåevQosti izabrana su bila
dva þlana Razreda za ¿lološke znanosti (-osip %ratuliü i -osip Vonþina. -osip %ratuliü predloåio je da
se reþenim knjiåevnim poþetcima Stoljeüa posveti
pet knjiga. Preuzevši pak duånost jednoga od dvaju
izvršnih urednika SH. i oslonivši se na ukupna
iskustva hrvatskih ¿lologa od narodnoga preporoda
do danas -osip Vonþina objavio je 7ekstoloãka Qaþela ]a SisaQu baãtiQu Krvatskoga je]iþQog i]ra]a
(1999.. Prema toj se knjizi tekstološki prireÿuje
veüina biblioteci SH. namijenjenih tekstova: svi
koji su sroþeni hrvatskim jezikom.
Akademija je nastavila s organiziranjem znanstvenih skupova o starim slavonskim piscima te
nakon toga i s izdavanjem zbornikƗ. Tako su izašli
zbornici o Grguru ýevapoviüu Matiji Antunu Reljkoviüu .aji Agjiüu i Marijanu -aiüu te drugima.
Akademik RaIo %ogišiü napisao je a Akademija izdala knjigu o Marinu Dråiüu: MariQ Dråiü
sam Qa Sutu. S drugim nakladnicima Akademija je
izdala i monogra¿ju o -urju Mulihu koju je napisao
Ivan )uþek. Sudjelovala je u izdanju monogra¿je o
Hrvatskom kolegiju Druåbe Isusove u Beþu (autor
.amilo Doþkal.
s talijanistikom kao svojom osnovnom strukom.
Posveüujuüi više svojih radova Danteu osobito u
prigodi 700. obljetnice njegova åivota nekim je radovima osvijetlio snaåne Danteove utjecaje (DaQte
i mi i dr.. Deanoviü se bavio i Petrarkom i petrarkizmom u slavenskim zemljama zatim odnosom
talijanskoga romantizma i hrvatske knjiåevnosti te
talijansko-jugoslavenskim knjiåevnim odnosima u
18. stoljeüu.
Zdenko Škreb u svom je radu obuhvatio germanistiku u najširem i najdubljem smislu baveüi se
kako knjiåevnoteoretskom i knjiåevnopovijesnom
tako i lingvistiþkom problematikom. Od pisaca
njemaþkoga jeziþnog izraza mnogo je prouþavao
). Grillparzera i ). .aIku a povezivanje njemaþke
s hrvatskom knjiåevnošüu nalazimo u njegovim
radovima o Šenoi i njegovu vremenu.
O Ljudevitu -onkeu govori se na drugome mjestu kao o velikom djelatniku na podruþju hrvatskoga jezika. Ovdje ga moåemo kratko promotriti
s drugoga aspekta. Lj. -onke kao þeški ÿak i dobar
poznavatelj þeške knjiåevnosti na zagrebaþkom je
)ilozoIskom Iakultetu uz kolegij iz suvremenoga
hrvatskog jezika zadråao u toku cijeloga radnog
vijeka i kolegij iz þeške knjiåevnosti. Prevodio je
þešku literaturu pisao predgovore i prikaze knjiga
þeških autora i studije iz þeške knjiåevnosti. Istiþemo rasprave o -anu Nerudi i -aroslavu Hašeku.
U posljednjoj þetvrtini prošloga stoljeüa pojedini su þlanovi Razreda za ¿lološke znanosti dali
temeljnih priloga historiogra¿ji dopreporodne hrvatske knjiåevnosti. Takva je u sedmoþlanome nizu kao
druga knjiga objavljena kapitalna SredQjovjekovQa
kQjiåevQost Eduarda Hercigonje (1975.. Prikljuþuju joj se knjige koje okupljaju rasprave uglednih
istraåivaþa: I] Qaãe kQjiåevQe Sroãlosti )ranje Švelca
(1990. Sjaj baãtiQe -osipa %ratuliüa (1990. Po
obiþaju ]aþiQjavaF Nikice .olumbiüa (1994..
U ediciji Stari SisFi Krvatski objavljena su Djela Petra Hektoroviüa (priredio za tisak -osip Vonþina 1986. PlaQiQe Petra ZoraQiüa (priredili za
tisak )ranjo Švelec i -osip Vonþina 1988. i Djela
)raQa Krste )raQkoSaQa (priredio za tisak -osip
Vonþina 1995.. U razdoblju od 1990. do 2000.
izašle su Graÿe ]a Sovijest kQjiåevQosti Krvatske
—
176
—
ORI-ENTALISTI.A
Nakon osnutka indologije 1959. kao studija
na )ilozoIskome Iakultetu Sveuþilišta u Zagrebu
zapoþela je suradnja Odsjeka za opüu lingvistiku i
orijentalne studije i naše Akademije. Godine 1965.
odråan je znanstveni Kolokvij o kulturQim dodirima jugoslaveQskiK Qaroda s IQdijom u organizaciji
Odsjeka i Instituta za knjiåevnost Akademije. Taj
je tematski skup pratila izloåba JugoslaveQi i IQdija Radovi s kolokvija tiskani su u Radu a uz
izloåbu tiskan je i katalog s navodima o djelima i
pojmovima koje je predstavila slikovna graÿa na
izloåbi pa je ona time obogaüena pisanim svjedoþanstvima. Godine 1975. odråan je i Drugi kolokvij jugoslaveQskiK iQdologa u organizaciji Odsjeka
i Razreda za ¿lologiju. Iste je godine osnovan i
Odbor za orijentalistiku u Razredu za ¿lologiju.
Odbor je preuzeo na sebe organizaciju indoloških
kolokvija i orijentalistiþkih veþeri s predavanjima
o znanstvenim i aktualnim temama. Odråana su
þetiri kolokvija. Zbornik radova s indoloških kolokvija pod naslovom I] iQdijske Sredaje i ¿lologije
objavljen je 1990. godine.
Našem je studiju indologije þvrste i široke ¿lološke temelje a ipak primjereno utemeljene u našoj
perpektivi dala knjiga Radoslava .atiþiüa Stara iQdijska kQjiåevQost (1973.. Autor je te godine postao
izvanredni þlan a 1986. na temelju znatnih prinosa
s više ¿loloških podruþja redoviti þlan Akademije.
Vrijedne su priloge i knjige s podruþja indijske ¿lozo¿je dali u nas ýedomil Veljaþiü i Rada Ivekoviü. S
podruþja indijske knjiåevnosti vrijedi još spomenuti
prijevod PaĔFataQtre Zdravke Matišiü i zbirku þlanaka o SaKrdaya .lare Gonc-Moaþanin. Tu su i monogra¿je iz vedske ¿lologije Rgvedski KimQi (1987.
i Rgvedske uSaQiãadi (1999. Mislava -eåiüa koji
je 1993. postao þlan suradnik a 2000. redoviti þlan
Akademije. Osim toga nekoliko su tematskih brojeva KQjiåevQe smotre i Mosta s indološkim temama
uredile Milka -auk-Pinhak þlan suradnik Akademije
od 1990. godine odnosno Zdravka Matišiü.
—
177
S podruþja bliåe orijentalistike treba spomenuti Orijentalnu zbirku Akademije osnovanu 1928.
godine koja je prikupila više od 2.000 rukopisa
oko 700 dokumenata i oko 2.000 struþnih djela
s podruþja orijentalistike u priruþnoj knjiånici.
Rukopisi sadråe djela iz knjiåevnosti ¿lozo¿je
prava medicine i drugih znanosti te temeljne tekstove islama u prijepisima nastalima u nas ili na
Istoku od 13. stoljeüa do našega vremena. Ima i
nešto autograIa. Dokumenti potjeþu iz razdoblja
od 16. do 19. st. i veüinom se odnose na naše krajeve pod turskom upravom. Sva je graÿa u zbirci
na orijentalnim jezicima: arapskom perzijskom i
turskom. Muhamed ädraloviü koji je radio u Zbirci istakao se istraåivanjem prepisivaþke tradicije
u %osni i Hercegovini. Godine 1993. osnovan je
i studij turkologije na )ilozoIskome Iakultetu a
predstojnik .atedre Ekrem ýauševiü objavio je
potom zamašnu Gramatiku suvremeQog turskog
je]ika (1996.. Raniji djelatnik Akademije i sudionik orijentalistiþkih veþeri Odbora za orijentalistiku Nenad Moaþanin objavio je knjige Poåega
i PoåeãtiQa u skloSu OsmaQlijskog Carstva ± (1997. i 7urska Hrvatska (1999.. Drugi
aktivni sudionik orijentalistiþkih veþeri arabist Daniel %uþan objavio je prijevode znatnih arapskih
¿lozoIskih djela: Averroes Nesuvislost Qesuvislosti
(1988. AbĦ Hkmid al-Gazklv Nesuvislost ¿lo]ofa
(1993. Al-)krkbi KQjiga o slovima (1999. i AbĦ
Alv ibn Svnk Avicenna KQjiga QaSutaka i oSa]aka
(2000. a pisao je i knjige o arabizmu islamu o
Ibn Haldunu o Al-Gazklvu i Ibn Ruÿdu.
Orijentalistiþki krajolik obogaüuje i knjiga
Ranka Matasoviüa s anatolijskoga podruþja ali iz
hetitologije Kultura i kQjiåevQost Hetita (2000..
Odbor za orijentalistiku potakao je i neke projekte npr. objavljivanje aIriþkoga dnevnika Dragutina Lermana prvoga hrvatskog istraåivaþa AIrike
u 19. st. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
objavila je 1999. i zbornik radova s Prve dubrovaþke meÿunarodne konIerencije o sanskrtskim
epovima i puranama koja se odråala u kolovozu
1997.: ComSosiQg a 7raditioQ: CoQFeSts 7eFKQiTues aQd RelatioQsKiSs Urednici su bili Mar\
%rockington i Peter Schreiner a glavni urednik
Radoslav .atiþiü. U kolovozu 1999. odråala se i
Druga dubrovaþka konIerencija i o njoj je tiskan
zborniki. Uredniþki odbor obaju zbornika kao i
Izvršni odbor .onIerencije þine Greg %aile\ (La
7robe UQiversity Melbourne -ohn %rockington
(UQiversity of EdiQburgK Milka -auk-Pinhak
(Sveuþilište u Zagrebu Mislav -eåiü (Sveuþilište
u Zagrebu i Peter Schreiner (UQiversitlt ZriFK
U predgovoru zborniku Radoslav .atiþiü spominje da je Akademija veü organizirala indološke
skupove a Hrvatska kao zemlja domaüin ovom
konIerencijom nastavlja svoju tradiciju indoloških istraåivanja ali meÿunarodno sudjelovanje
na Dubrovaþkoj konIerenciji nadišlo je sve ranije
pothvate. Na Svjetskoj sanskrtistiþkoj konIerenciji
u Torinu 2000. u publikaciji NeZsletter objavljeno
je da je u proteklim trima godinama izmeÿu svjetskih konIerencija odråano u svijetu osam znatnih
meÿunarodnih sanskrtistiþkih skupova a od njih
dva u Hrvatskoj. Valja napomenuti da se ta djelatnost uspješno nastavlja. Tako su radovi s treüe
Dubrovaþke meÿunarodne konIerencije tiskani u
reprezentativnoj knjizi naše Akademije: ESovi
kKile i SuraQe Nadove]ivaQja i Srekidi (Zagreb
2005. a radovi s þetvrte Dubrovaþke meÿunarodne konIerencije u knjizi: UsSoredQiFi i Soredbe o
saQskrtskim eSovima i SuraQama (Zagreb 2009..
prikupljanja leksiþke i druge dijalektološke graÿe
koja se nakon toga dijalektološki i leksikograIski
obraÿuje þime se omoguüava prouþavanje mnogostrukih leksiþko-semantiþkih odnosa. U okviru
projekta objavljene su knjige i rjeþnici: M. Moguš
SeQjski rjeþQik (2002. M. Moguš PovijesQa foQologija Krvatskoga je]ika (2010. -. Maresiü M.
Menac-Mihaliü )ra]eologija kriåevaþko-SodravskiK govora s rjeþQiFima (2008. S. Vuliü Vite]ovi
Krvatskoga je]ika u Baþkoj (2009. %. Petroviü
SiQoQimija i siQoQimiþQost u Krvatskome je]iku
(2005. te nekoliko rjeþnika publiciranih u znanstvenim i struþnim þasopisima. Voditelj je projekta
do 2010. bio akademik Milan Moguš a od 2011.
dr. sc. -ela Maresiü.
Projekt OSüeslaveQski liQgvistiþki atlas (OLA
i EuroSski liQgvistiþki atlas (ELA dugoroþna je
meÿunarodna lingvistiþka hrvatska obveza. U
njemu suraÿuje više istaknutih dijalektologa iz
Hrvatske i inozemstva u okviru meÿunarodnih
projekata na kojima Hrvatsko povjerenstvo OLA
radi od 1958. godine a na ELA dvadesetak godina. ýlanovi projekta redovito sudjeluju na meÿunarodnim radnim zasjedanjima Atlasa. U okviru
projekta tiskan je 4. A svezak )onetsko-gramatiþke
serije OLA – ReÀeksi Soluglasa (61 pojedinaþna
karta i þetiri uopüavajuüe s komentarima i graÿom (2006.. Voditelj je projekta akademik Petar
Šimunoviü.
Projekt Hrvatska fra]eologija obuhvaüa sustavan rad na prouþavanju Irazeologije hrvatskoga
jezika i na njezinu usporeÿivanju s Irazeologijom
drugih jezika te je u okviru njega objavljeno više
rjeþnika i knjiga: A. Menac Hrvatska fra]eologija
(2007. A. Menac ä. )ink-Arsovski R. Venturin
Hrvatski fra]eoloãki rjeþQik (2003. A. Menac D.
Sesar R. .uchar Hrvatsko-þeãko-slovaþki fra]eoloãki rjeþQik s iQdeksom þeãkiK i slovaþkiK fra]ema
(1998. A. Menac R. Trostanska Hrvatsko-rusko-ukrajiQski fra]eoloãki rjeþQik (1993.. Voditelj je
projekta akademkinja Antica Menac.
Zadatak je projekta Morfologija Krvatskoga
je]ika istraåivanje uporabe usporednih suoblika u
morIologiji suvremenih hrvatskih slovnica na temelju tekstova i raþunalnih korpusa. U tijeku je du-
—
ZAVOD ZA LINGVISTIý.A
ISTRAäIVAN-A
Zavod za lingvistiþka istraåivanja djeluje kao
znanstvenoistraåivaþka jedinica Hrvatske akademije od 1984. godine. Djelatnost Zavoda obuhvaüa prouþavanje i istraåivanje hrvatskoga jezika te
opüih jezikoslovnih tema s osobitim naglaskom na
leksikogra¿ji dijalektologiji lingvistiþkoj geogra¿ji Irazeologiji morIologiji i semantici.
Tijekom razdoblja od osnutka Zavoda do
danas rad se odvijao na nekoliko znanstvenih
projekata. Unutar projekta IstraåivaQje KrvatskiK
dijalekata provode se terenska istraåivanja radi
—
178
je objavljeno više knjiga rjeþnika priruþnika monogra¿ja te nekoliko stotina znanstvenih i struþnih
radova. O rezultatima svojih istraåivanja znanstvenici su izlagali na brojnim domaüim i inozemnim
znanstvenim kongresima i skupovima.
U Zavodu se nalaze tajništva þasopisa )ilologija (od 1957. objavljena su 53 broja te Hrvatskoga
dijalektoloãkoga ]borQika (od 1956. objavljeno je
16 brojeva redovitih publikacija Razreda za ¿lološke znanosti. Zavod posjeduje i priruþnu knjiånicu þiji knjiåni Iond obuhvaüa naslove preteåito
lingvistiþkoga sadråaja.
gogodišnji rad na velikom abecedariju i odostraånom rjeþniku hrvatskoga jezika. U abecedarij je
uvršten i dio graÿe koji je Martina Grþeviü objavila
u knjizi ImeQa KrvatskiK Qaselja (2008.. Voditelj
je projekta akademik Stjepan %abiü.
U Iokusu znanstvenoistraåivaþkoga interesa projekta StrukturiraQje semaQtiþkiK mreåa u
fuQkFiji i]rade te]aurusa Krvatskoga je]ika jest
izrada konceptualnoga tezaurusa hrvatskoga jezika speci¿þnoga leksikograIskoga priruþnika koji
uspostavlja veze izmeÿu znaþenjski povezanih rijeþi. .onceptualni se tezaurus hrvatskoga jezika
obraÿuje u skladu s metodologijom razraÿenom u
knjizi voditeljice projekta dr. sc. Anje Nikoliü-Ho\t
KoQFeStualQa leksikogra¿ja: Srema te]aurusu Krvatskoga je]ika (2004..
Prvi je voditelj Zavoda bio akademik RudolI
)ilipoviü koji se intenzivno bavio prouþavanjem
utjecaja engleskoga jezika na ostale europske jezike. U okviru njegova projekta Je]iþQi dodiri u
SosredQom i QeSosredQom SosuÿivaQju objavljene
su knjige: R. )ilipoviü A. Menac EQgleski elemeQt
u Krvatskome i ruskom je]iku (2005. Hrvatski je]ik u dodiru s euroSskim je]iFima (ur. L. Soþanac
2005. i L. Soþanac Hrvatsko-talijaQski je]iþQi
dodiri: s rjeþQiFima talijaQi]ama u staQdardQome
Krvatskom je]iku i dubrovaþkoj dramskoj kQjiåevQosti (2004..
Posljednjih je deset godina (od 2001. voditelj
Zavoda akademik Milan Moguš koji je do 2010.
bio glavni istraåivaþ i voditelj znanstvenoga projekta IstraåivaQje KrvatskiK dijalekata a od 2011.
voditelj je projekta RjeþQik Krvatskoga je]ika od
SreSoroda do I G Kovaþiüa J BeQeãiüa Rad na
dovršenju %enešiüeva rjeþnika pokrenut je njegovom inicijativom 2007. te je to jedan od najopseånijih projekata na kojima se radi u Zavodu. RjeþQik
obuhvaüa golemu graÿu iz djela 107 hrvatskih pisaca u razdoblju od sto godina. Dosad je objavljeno
dvanaest svezaka do slova R u rukopisu je dio slova S a neobraÿeno je još šezdesetak kutija ispisane
iznimno vrijedne leksikograIske graÿe. Do 2010.
voditelj je projekta bio akademik -osip Vonþina.
Znanstvena se djelatnost þlanova i vanjskih suradnika Zavoda odvija i na individualnom planu te
—
179
—
180
150 HAZU — Razred za knjiåevnost
—
RAZRED ZA
.N-IäEVNOST
—
181
vim þlanovima Akademije što ih je 1866. izabralo
povjerenstvo ad KoF („Povjerenstvo muåeva znanosti i umjetnosti“ bilo i nekoliko knjiåevnika
i knjiåevnih povjesnika: to su Mirko %ogoviü
AdolIo Veber Tkalþeviü %ogoslav Šulek Ljudevit
Vukotinoviü Vatroslav -agiü; veü sljedeüe godine
pridruåili su im se -anko -urkoviü i )ran .urlac a
za njima tijekom sljedeüih godina i )ranjo Markoviü Armin Paviü Pero %udmani Milivoj Šrepel
Ĉuro Arnold Milan Rešetar Ĉuro .|rbler Vladoje
Dukat te dopisni þlanovi Matija %an Medo Puciü
Luko Zore Marijan Derenþin i Milorad Medini.
.ako Akademija u to vrijeme još nije imala UmjetQiþki ra]red spomenuti pisci bili su svrstavani po
svojoj znanstvenoj djelatnosti ili struþnoj naobrazbi
u )ilozoIsko-juridiþki Historijsko-¿lologiþki ili
Matematiþko-SrirodoslovQi ra]red. -edino tako
moåe se objasniti zašto trojica najpoznatijih i najvaånijih hrvatskih knjiåevnika toga vremena Ivan
Maåuraniü Petar Preradoviü i August Šenoa nisu
bili þlanovi Akademije. Ivan .ukuljeviü Sakcinski
koji üe kasnije ipak uüi u Akademiju kao njezin
poþasni þlan upravo zato je i otklonio svoj izbor
meÿu prve prave þlanove jer u Akademiju nisu
izabrani ni Maåuraniü ni Preradoviü ni Gaj.
Ali i pored toga Akademija veü od samog poþetka utjeþe na knjiåevni åivot osobito na povijest
hrvatske knjiåevnosti. U Akademiji se veü od prvih
dana dråe predavanja o knjiåevnim temama istraåuje se i objelodanjuje arhivska knjiåevna graÿa
zajedno s izvornim knjiåevnopovijesnim i estetiþkim studijama -anka -urkoviüa (O åeQskiK karakteriK u QaãiK QarodQiK SjesmaK i Armina Paviüa
(Prilog k Kistoriji dubrovaþke Krvatske kQjiåevQosti i O komSo]iFiji GuQduliüeva OsmaQa u prvoj
Akademijinoj ediciji Rad; veü 1869. pojavljuje se i
prvi svezak edicije Stari SisFi Krvatski s pjesmama
Marka Maruliüa što ih je skupio Ivan .ukuljeviü
Sakcinski a za tisak priredio Vatroslav -agiü; a
1897. pojavljuje se i prvi svezak edicije Graÿa ]a
Sovijest kQjiåevQosti Krvatske koji je uredio Milivoj Šrepel. Uz ove tri za hrvatsku knjiåevnost bitne
Akademijine edicije s vremenom se pojavljuju i
druge s diIerenciranim pro¿lima (LjetoSis StariQe i gotovo u svakoj od njih naüi üemo priloge koji
Ovaj prikaz podijeljen je na nekoliko odjeljaka koji unutar 150-godišnjeg postojanja Akademije þine cjelovita po neþemu karakteristiþna
razdoblja. %uduüi da su razdoblja do godine 2000.
veü obraÿena u spomen-knjizi godiQa Hrvatske akademije ]QaQosti i umjetQosti ± u ovome prikazu navedeno razdoblje od poþetka
Akademijina djelovanja 1866. do 1990. bit üe
opisano u obliku saåete rekapitulacije. Iscrpnije
üe biti prikazano djelovanje Razreda u posljednja
dva desetljeüa 1990. – 2010. tj. od osamostaljenja
Republike Hrvatske do obiljeåavanja sto pedesete
obljetnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
—
RAZDO%L-E 1860. – 1940.
Samo þetrnaest dana nakon što se poslije pada
%achova apsolutizma i proglašenja Listopadske diplome sastao na svoje prvo zasjedanje pod predsjedanjem bana -osipa Šokþeviüa Sabor trojedne
.raljevine Dalmacije Hrvatske i Slavonije jednoglasno je i s oduševljenjem prihvatio prijedlog
ÿakovaþkog biskupa -osipa -urja Strossma\era da
se u Zagrebu osnuje -ugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti kao jedinstvena institucija za
sve kako se tada mislilo juånoslavenske narode.
(Ali ta se Strossma\erova zamisao nije ostvarila
jer su ubrzo osnovane i srpska i bugarska akademija. A pet godina moralo je proüi od toga 29. travnja
1861. do 4. oåujka 1866. kada je austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj )ranjo -osip svojim potpisom
ozakonio tu odluku. Da je taj potpis i tada uslijedio
a ne moåda još koju godinu kasnije zasluåan je
ponajviše jedan veliki hrvatski pjesnik koji se na
poloåaju kancelara Hrvatske dvorske kancelarije
svom dušom zauzeo za tu ideju. %io je to pjesnik
velebne Smrti Smail-age ýeQgiüa i pisac politiþkog
spisa Hervati Madjarom Ivan Maåuraniü.
Nepobitno je da su hrvatski jezik i hrvatska
knjiåevnost zauzimali prvo mjesto kako u planovima tako i u djelovanju Akademije od prvoga dana
njene aktivnosti. Stoga nije þudno da je meÿu pr-
—
182
Primjereno se razvija i znanstvenoistraåivaþka
knjiåevnopovijesna i estetsko-kritiþka valorizacija
hrvatske knjiåevnosti þemu u to vrijeme znatno
pridonosi novi þlan Akademije )ranjo )ancev. On
intenzivira skupljanje i produbljuje komentiranje
graÿe o Hrvatskom narodnom preporodu dokazujuüi njegovu izvornost. Time su bili poticani i mlaÿi
znanstvenici pa se i oni svojim radovima javljaju
i u nekim Akademijinim izdanjima.
Sve to pokazuje da je Akademija veü od svojih poþetaka podjednaku pozornost posveüivala
istraåivanjima starijih i novijih razdoblja hrvatske
knjiåevne prošlosti kao i umjetniþkim stvaraocima
svih oblika umjetnosti rijeþi. Najbolje se to potvrdilo 1932. kad je osnovana Akademijina nagrada
za tiskana neanonimna izvorna hrvatska knjiåevna
djela i to za roman novelu zbirku pjesama i esej.
Dobili su je Milutin Cihlar Nehajev za roman VuFi
Dobriša Cesariü za zbirku Lirika Ljubomir Marakoviü za zbirku eseja Novi SriSovjedaþi Slavko .olar za novelu Svoga tijela gosSodar te srpski pripovjedaþ Dragiša Vasiü za knjigu PriSovetke. U seriji
Djela JugoslaveQske akademije izlazi 1936. znamenita monogra¿ja Antuna %arca Hrvatska kQjiåevQa
kritika. Akademija takoÿer potiþe mnoge proslave
knjiåevnih obljetnica a i sama sudjeluje u njima na
razliþite naþine od podizanja spomen-ploþa prireÿivanja sveþanih akademija i prigodnih predavanja
do skupljanja i obradbe svih oblika dokumentacije
te izdavanja prigodnih tematskih edicija.
—
RAZDO%L-E 1941. – 1946.
%uduüi da je pod utjecajem politiþkih dogaÿaja -ugoslavensku akademiju zamijenila Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti koja je nastavila
kontinuitet Akademije od 1861. u njenim redovima bili su u UmjetQiþkom ra]redu uz likovne i
glazbene umjetnike knjiåevnici Vladimir Nazor i
Mile %udak te slikar i knjiåevnik Ljubo %abiü a u
Povijesno-jezikoslovnom razredu uz ostale knjiåevni povjesnici Milan Rešetar Tomo Matiü Vla-
—
183
su ne samo pokrenuli istraåivanja hrvatske knjiåeve
baštine nego i kritiþki valorizirali djela hrvatskih
dopreporodnih pisaca kako s juga tako i sa sjevera
Hrvatske. Njihovi autori bili su veüinom ali ne i
jedino þlanovi Akademije premda su upravo oni
þlanovi Akademije davali osnovni smjer i obiljeåavali domete tih istraåivanja. Tako se u krilu Akademije u njenim edicijama konstituirala moderna
hrvatska znanost o knjiåevnosti.
Veü 1869. osnivaju se u Akademiji .njiånica
i Arhiv koji od 1892. djeluju kao zasebne ustanove unutar Akademije što je bila znaþajna pomoü
znanosti o knjiåevnosti jer se u tim Akademijinim
jedinicama otkupima ili donacijama skupilo više
glagoljskih üiriliþkih i latiniþkih autograIa latinskih i hrvatskih tekstova i rijetkih knjiga pa i unikata od prvorazrednog znaþenja za hrvatsku kulturu
i posebno povijest knjiåevnosti a ne smijemo zanemariti ni bogatu knjiåevnu i drugu korespondenciju
znamenitih osoba hrvatskoga javnog åivota. Sve to
postaje dostupno znanstvenim istraåivaþima.
.njiåevnici koji su postajali þlanovi Akademije nastavljali su istodobno i svoju knjiåevnu
aktivnost kao pjesnici pripovjedaþi dramatiþari
esejisti urednici a sudjelovali su u javnom åivotu i
kao pokretaþi i duånosnici pojedinih kulturnih institucija ili društava. Mirko %ogoviü u tom razdoblju
objavljuje þak tri zbirke pjesama )ranjo Markoviü
obogaüuje svoj dramatiþarski opus Veber Tkalþeviü uz brojne rasprave piše svoje najbolje novele.
On je istodobno tajnik Matice hrvatske a .ukuljeviü njezin predsjednik. %ogoslav Šulek pokreüe i
ureÿuje GosSodarske QoviQe -anko -urkoviü dragocjeni je þlan .azališnog odbora i potpredsjednik
Matice hrvatske. Intenzivno ne samo umjetniþko
nego i društveno djelovanje þlanova Akademije
kao i njihova nazoþnost i utjecaj u javnom åivotu
uopüe osobito se primjeüuje nakon Prvoga svjetskog rata kad se 1919. osniva Akademijin Razred
za umjetnost. Tada u Akademiju ulaze novi þlanovi
iz knjiåevniþkih redova najprije Dragutin Domjaniü i Vladimir Nazor a potom Milivoj Deåman
-anko Leskovar %ranimir Livadiü Milan %egoviü
te Ante Tresiü Paviþiü i Ivana %rliü Maåuraniü prva
åena koja je izabrana u Akademiju kao dopisni þlan.
doje Dukat i )ranjo )ancev te od 1944. još Antun
%arac i Mihovil .ombol. U tom razdoblju izašlo
je više svezaka tradicionalnih Akademijinih edicija
razliþitih struka. U nekoliko svezaka Rada objelodanjene su studije i rasprave Tome Matiüa Milana
Rešetara Vladoja Dukata i Milorada Medinija. U
ediciji Stari SisFi Krvatski tiskana su Djela AQdrije Kaþiüa Mioãiüa u dva sveska u redakciji Tome
Matiüa a Matiüeva studija Ra]vitak visokiK ãkola i
]QaQstveQiK druãtava u Hrvatskoj objelodanjena je
u LjetoSisu (knj. 54. U ediciji Djela Hrvatske akademije kao 41. svezak izašla je i Matiüeva knjiåevnopovijesna monogra¿ja ProsvjetQi i kQjiåevQi
rad u SlavoQiji Srije PreSoroda kapitalno djelo u
hrvatskoj knjiåevnoj historiogra¿ji.
Akademija je nakon što je 1947. obnovljena
pod jugoslavenskim imenom sva navedena izdanja
svojih edicija izašlih pod imenom Hrvatske akademije izostavila u svojim bibliogra¿jama. To je ispravljeno nakon uspostave Republike Hrvatske 1990.
vak Simiü -ure .aštelan i äivko -eliþiü. Unutar
Akademije osnivaju se i znanstvenoistraåivaþke
jedinice pa tako i Institut za jezik i knjiåevnost
s Odsjekom za jezik i Odsjekom za knjiåevnost
koji poþinje djelovati 1. veljaþe 1948. U okvirima
svoje djelatnosti Institut pokreüe najprije niz Noviji
Krvatski SisFi (s djelima Luke %otiüa %ogoslava
Šuleka Stanka Vraza i zbornikom Hrvatska moderQa u dva sveska; što ih je priredio Milan Marjanoviü te seriju Hrvatski latiQisti ali üe se i taj institut ubrzo podijeliti pa üe Odsjek za knjiåevnost
postati zasebni Institut za knjiåevnost kojemu je
došao na þelo Dragutin Tadijanoviü. Pod njegovim
vodstvom Institut üe se a¿rmirati prireÿivanjem
serije kritiþkih izdanja sabranih djela hrvatskih
pisaca ;I;. i ;;. stoljeüa (u ovom razdoblju to
su djela .ranjþeviüa Matoša Nazora i Ujeviüa.
Provodeüi i svoju popularizatorsko-edukativnu
ulogu Institut je priredio u ovom razdoblju velike
izloåbe hrvatskih pisaca s izvornom rukopisnom i
knjiånom graÿom iz svojih Iondova (Matoš Nazor Goran .ovaþiü -ulije %enešiü Šenoa .rleåa
Ante .ovaþiü August Cesarec Ivan Maåuraniü
-ugoslavenska akademija i hrvatska knjiåevnost
koje su osim u Zagrebu u izloåbenim prostorima
Instituta (Opatiþka 18 postavljane i u mnogim
gradovima u Hrvatskoj (Osijek Vinkovci Vukovar
Ilok Poåega Varaådin Delnice Dubrovnik i u
%osni i Hercegovini (Tuzla Mostar %anja Luka.
Uz veüinu njih tiskani su i prigodni katalozi. Akademija ustrajno djeluje i kao nakladnik pa je u
ovom razdoblju tiskala knjige Vladimira Nazora
I] ]aviþaja izbor knjiåevno-kritiþkih þlanaka V.
G. %jelinskoga te dva sveska velike ali naåalost
nedovršene knjiåevno-povijesne sinteze Hrvatska
kQjiåevQost Antuna %arca. .asnije se ovom nizu
prikljuþuje i zbirka DokumeQti o åivotu i liþQosti
Vladimira )raQa MaåuraQiüa Ivana %rliüa te znaþajni Katalog svjedoka istiQe Matije Vlaþiüa Ilirika
kao peta knjiga u ediciji Hrvatski latiQisti. Potkraj
ovog razdoblja tiskano je i novo po suvremenijim
tekstološkim naþelima prireÿeno kritiþko izdanje
Maåuraniüeve Smrti Smail-age ûeQgiüa koje üe
izaüi 1968. Pojavom Rada 301 (1954. pokreüe se
i serija ove najstarije Akademijine edicije u redak-
—
RAZDO%L-E 1947. – 1965.
Pri obnovi -ugoslavenske akademije javljaju se nove inicijative i novi organizacijski oblici
njezina djelovanja u svim granama znanosti i umjetnosti pa i na polju knjiåevnosti. Drukþijom unutarnjom strukturom prerasporeÿuju se znanstvena i
umjetniþka podruþja a mijenja se i terminologija.
Stvoren je novi Odjel za jezik i knjiåevnost u koji
uz jezikoslovce Dragutina %oraniüa i Petra Skoka
ulaze i knjiåevnici Vladimir Nazor Miroslav .rleåa i Antun %arac te Mate %alota (Mijo Mirkoviü
i Viktor Car Emin. Taj je odjel 1951. razdvojen na
Odjel za jezik i Odjel za suvremenu knjiåevnost
u kojem üe se Nazoru .rleåi i %arcu pridruåiti u
ovom razdoblju kao pravi þlanovi ili kao dopisni
þlanovi u radnom sastavu Marijan Matkoviü Petar Šegedin Ervin Šinko Dobriša Cesariü -osip
.osor Milan Marjanoviü Gustav .rklec Dragutin Tadijanoviü Vjekoslav .aleb Ivan Donþeviü
Mirko %oåiü Ivo )rangeš Marin )raniþeviü No-
—
184
—
RAZDO%L-E 1966. – 1990.
I u drugoj polovini šezdesetih godina nastavljena je åiva djelatnost Odjela. Uþestala su
gostovanja istaknutih knjiåevnih znanstvenika i
knjiåevnika iz inozemstva koji su bili gosti Odjela
kao i odlazak pojedinih þlanova Odjela u inozemstvo gdje su na raznim znanstvenim skupovima
ili proslavama zastupali Akademiju i sudjelovali u
njihovu radu vlastitim prilozima ili pak obavljali
individualna istraåivanja u sklopu svojih radnih
planova. Takva suradnja odvijala se posebno intenzivno s akademijama u Austriji ýehoslovaþkoj
Italiji Maÿarskoj i SSSR-u.
Odjel je 1966. sudjelovao u dvije velike proslave: na znanstvenom savjetovanju u povodu
130. obljetnice Hrvatskoga narodnog preporoda
(Ilirskog pokreta na kojoj je uz ostale govorio
i Miroslav .rleåa te ujesen iste godine na završnoj maniIestaciji u okviru proslave 100-godišnjice Akademije kada je u Vinkovcima prireÿen
trodnevni simpozij DoSriQos SlavoQije Krvatskoj
kQjiåevQosti na kojemu sudjeluju þlanovi Odjela za knjiåevnost Marijan Matkoviü Ivo )rangeš
Dragutin Tadijanoviü te þlanovi Odjela za jezik
Veljko Gortan i Ljudevit -onke kao i nekadašnji
—
185
þlan Akademije Tomo Matiü (kojemu prilikom obnove -ugoslavenske akademije 1947. nije priznato
þlanstvo jer je od 1941. do 1946. bio predsjednik
Hrvatske akademije a uz njih i nekoliko hrvatskih
knjiåevnika i jezikoslovaca koji üe koju godinu
kasnije biti izabrani za þlanove Akademije: Radoslav .atiþiü Matko Peiü Miroslav Šicel Dubravko
-elþiü. Tom prilikom osnovan je u Vinkovcima i
Akademijin Centar za znanstveni rad u suradnji s
þlanovima Odjela; mnogi su od njih ostali do danas
i stalni suradnici toga centra. ýlanovi Odjela bili
su nositelji i brojnih drugih maniIestacija kao što
su postava Gajeva muzeja u njegovoj rodnoj kuüi
u .rapini te slavljeniþki skupovi koji su u povodu
100. obljetnice Akademije odråani i u Splitu Trogiru Rijeci i Ĉakovu.
Dio svojih radnih planova Odjel ostvaruje
preko Instituta za knjiåevnost koji 1967./1968.
preuzima graÿu iz Arhiva Hrvatskoga narodnog
kazališta u Zagrebu i tako proširen postaje Institut za knjiåevnost i teatrologiju s Odsjekom za
knjiåevnost i Odsjekom za teatrologiju. .asnije
üe promjenama u Statutu Akademije dobiti naziv
Zavod za knjiåevnost i teatrologiju. Istodobno su
i Akademijini odjeli vratili tradicionalni naziv i
postali razredi.
Izdavaþka djelatnost odvija se tih godina više
prema moguünostima nego prema planovima. U
ovom þetvrtstoljetnom razdoblju tiskana su 23 sveska Rada s prilozima þlanova Razreda i knjiåevnika
koji suraÿuju s Razredom.
.rajem šezdesetih godina pokrenuto je i novo
izdanje kritiþki redigiranih SabraQiK djela A G
Matoãa u 20 svezaka u redakciji þlanova Razreda
i znanstvenog osoblja Zavoda za knjiåevnost i teatrologiju (Slavko %atušiü Dragutin Tadijanoviü
Vida )laker Dubravko -elþiü Davor .apetaniü
Nedjeljko Mihanoviü i Lovro äupanoviü koji tvore
Uredniþki i izdavaþki odbor s Marijanom Matkoviüem kao predsjednikom Odbora. .njige su tiskane
u nakladi -ugoslavenske akademije u suradnji s
izdavaþkim poduzeüem Mladost i Sveuþilišnom
nakladom Liber a predane su javnosti o stotoj godišnjici Matoševa roÿenja (1977.. Odmah po izlasku Matoševih djela pokrenuta su i SabraQa djela
ciji Odjela za knjiåevnost s iskljuþivo knjiåevnim
prilozima istaknutih knjiåevnika meÿu kojima je
i onih koji nisu (bili þlanovi Akademje. Time je
Akademija na nov naþin potvrdila svoju nazoþnost
u suvremenoj hrvatskoj knjiåevnosti.
Do kraja ovoga razdoblja izašlo je ukupno
osam omašnih svezaka knjiåevnoga Rada s blizu
pet tisuüa stranica. Pokretanjem mjeseþnog þasopisa )orum (1962. koji ureÿuje Marijan Matkoviü
kao glavni i odgovorni urednik Akademija je i
posebno njezin Odjel za knjiåevnost konaþno uþvrstila svoje mjesto u svakodnevnom hrvatskom knjiåevnom åivotu. U tom þasopisu tiskana su neka od
najvaånijih djela suvremene hrvatske knjiåevnosti
meÿu njima i Zastave Miroslava .rleåe.
Vladimira Na]ora (21 svezak koja ureÿuju Ivo
)rangeš Nikola %atušiü Vida )laker Dubravko
-elþiü Nedjeljko Mihanoviü koji je i vodio cijeli
projekt kao glavni urednik te Ivan Meden Tomislav Sabljak i Nina Vinski a izašla su iz tiska 1978.
U to doba zapoþinju i pripreme za objavljivanje RjeþQika Krvatskoga kQjiåevQog je]ika što ga
je nedovršena ostavio u rukopisu -ulije %enešiü.
Urednik RjeþQika postao je Marijan Matkoviü. Do
kraja ovog razdoblja izašla je u 12 svezaka cjelokupna graÿa zateþena u %enešiüevu nedovršenom
rukopisu a po odluci Razreda rad na tom djelu
nastavit üe Slavko Mihaliü. Godine 1980. Dragutin
Tadijanoviü zapoþinje rad na kritiþkom izdanju SabraQiK djela IvaQa GoraQa Kovaþiüa u pet svezaka
koja su izašla tiskom 1983. Zapoþete su i pripreme
za izdavanje SabraQiK djela Ive VojQoviüa a nešto
kasnije i SabraQiK djela AQte Kovaþiüa. Oba projekta meÿutim nisu realizirana.
Uz veüe ili manje prekide izazvane ¿nancijskim razlozima Razred nastavlja meÿunarodnu suradnju i sudjeluje u nizu simpozija i proslava npr. u
projektu UNESCO-a o slavenskim kulturama odråava dopisnu suradnju s akademijama i znanstvenim ustanovama u susjednim zemljama a razvija
redovitu aktivnost i u domovini. Razred je inicijator
i organizator velikih i za hrvatsku kulturu znaþajnih DaQa Kvarskog ka]aliãta koji se uz suradnju
ýakavskog sabora u SSlitu odnosno SSlitskoga
kQjiåevQog kruga od svibnja 1974. odråavaju redovito svake godine u Hvaru. Na tim skupovima
mnogi þlanovi Razreda i brojni vanjski suradnici
sveuþilišni proIesori teatrolozi knjiåevni kritiþari i
teoretiþari kao i strani znanstvenici kroatisti izlaåu
znaþajne knjiåevnopovijesne i kritiþko-teorijske
rasprave osvjetljujuüi dosad nepoznate dionice
hrvatske kazališne i knjiåevne povijesti starijih i
novijih razdoblja. Sva izlaganja izlaze u posebnim
tematskim knjigama – zbornicima tako da svako
godišnje zasjedanje ispunjava jednu knjigu. Do kraja ovog razdoblja odråano je ukupno 17 godišnjih
zasjedanja a tiskano 16 zbornika koji su trajna
podloga za nove prosudbe ali i za nova istraåivanja. Razred je inicirao veüi broj simpozija posveüenih hrvatskim piscima ne samo poznatima nego
i onima manje poznatim i nepravedno zaboravljenim. ýlanovi Razreda sudjelovali su i na znanstvenim skupovima o hrvatskim knjiåevnicima Vidu
Došenu i %laåu Tadijanoviüu te Mirku Lanosoviüu
Grguru ýevapoviüu i Matiji Antunu Reljkoviüu što
ih je organizirao Akademijin Zavod za znanstveni
rad u Osijeku a njihova izlaganja objelodanjena
su i u zbornicima radova s tih skupova. Razred je
postavio i nekoliko spomen-ploþa istaknutim hrvatskim piscima meÿu ostalima i Marinu Dråiüu
u bazilici sv. Ivana i Pavla u Veneciji.
ýlanovi Razreda obilno suraÿuju u þasopisu
)orum koji izlazi redovito pod uredništvom Marijana Matkoviüa (1962. – 1963 zatim Ive )rangeša (1964. – 1965. pa ponovno Marijana Matkoviüa (1966. – 1985. a potom Marina )raniþeviüa
(1986. RaIe %ogišiüa i Slobodana Novaka (1987.
te Slavka Mihaliüa i Dubravka -elþiüa (od 1988. do
kraja razdoblja.
Cjelokupnim svojim radom i nastojanjima što
su ga poticali i organizirali Razred za suvremenu
knjiåevnost u suradnji sa Zavodom za knjiåevnost
i teatrologiju Akademija je vidljivo i djelotvorno
nastupala kao jedan od bitnih þimbenika hrvatskoga knjiåevnog knjiåevnoznanstvenog i uopüe
kulturnog åivota. Veüi broj þlanova Razreda bili su
glavnina Uredniþkog odbora biblioteke Pet stoljeüa
Krvatske kQjiåevQosti u kojoj je od njezina pokretanja 1962. do kraja ovoga razdoblja izašlo ukupno
180 svezaka u blizu dva milijuna primjeraka.
Svu ovu djelatnost poticali su usmjeravali
i objedinjavali tajnici Odjela odnosno Razreda:
Antun %arac (1947. – 1961. – 1954. Marijan
Matkoviü (1954. – 1978. Marin )raniþeviü (1978.
– 1985. RaIo %ogišiü (1985. – 1989. i Vlatko
Pavletiü (1989. – 1991..
U ovom razdoblju bili su u Razredu za suvremenu knjiåevnost redoviti þlanovi (po redoslijedu izbora: Miroslav .rleåa Dobriša Cesariü
Gustav .rklec Marijan Matkoviü Ervin Šinko
Vjekoslav .aleb Petar Šegedin Dragutin Tadijanoviü Ivo )rangeš Marin )raniþeviü Mirko %oåiü
-ure .aštelan äivko -eliþiü Ranko Marinkoviü i
-ure )raniþeviü Ploþar. Izvanredni þlanovi bili su
u ovom razdoblju Ivan Donþeviü Novak Simiü
—
186
U danima velikosrpske agresije na Hrvatsku
protjerivanja zlostavljanja i ubijanja Hrvata te razaranja hrvatskih gradova i sela Razred sudjeluje
u donošenju svih vaånijih Akademijinih izjava o
situaciji u Hrvatskoj a pojedini þlanovi Razreda
zauzimaju istaknuta mjesta u politiþkim institucijama Republike Hrvatske u Vladi i Saboru kao i
u najuglednijim kulturnim društvima i organizacijama i to od samog poþetka osamostaljenja i u
najteåim ratnim godinama. Vlatko Pavletiü bio je
ministar u prvoj demokratskoj Vladi i zatim predsjednik Hrvatskog dråavnog sabora predsjednik
Sabora bio je i Nedjeljko Mihanoviü Ivan Aralica
bio je potpredsjednik äupanijskog doma Sabora a
Dubravko -elþiü potpredsjednik Matice hrvatske i
potom zastupnik u Zastupniþkom domu Hrvatskog
dråavnog sabora. Istodobno Razred nastavlja svojom redovitom djelatnošüu s posebnim obzirom
na aktualna pitanja hrvatske kulturne prakse. Na
svojim sjednicama Razred temeljito raspravlja
o naþelima za usavršavanje hrvatskog pravopisa
smatrajuüi da to nije samo jezikoslovno nego i
knjiåevno pitanje.
Razred i nadalje redovito prati i potiþe nakladništvo u Akademiji priprema niz zbornika (o
Petru Šegedinu Dragutinu Tadijanoviüu Dobriši
Cesariüu od kojih su potonja dva i tiskana u sunakladništvu s izdavaþkom kuüom Mladost. Izašao
je 452. svezak Rada s prilozima þlanova Razreda a pripremane su i nove knjige tog zbornika.
Tiskana su dva nova sveska %enešiüeva RjeþQika
Krvatskoga kQjiåevQog je]ika. Raspravljajuüi o
daljnjem radu na tom djelu Razred je upozorio na
potrebu bitno drukþijeg odnosa prema jeziku u djelima hrvatskih pisaca. Zakljuþeno je da spomenuti
%enešiüev RjeþQik mora biti i svojevrsna povijest
hrvatskoga knjiåevnog jezika zato u nj mogu uüi
samo primjeri iz vjerodostojnih autorskih izdanja
pojedinih djela u kojima nema tragova lektorskog
neprimjerenog leksiþkog i morIološkog „posuvremenjivanja“.
Razred je odluþio da üe se u okviru svojih moguünosti pridruåiti izuþavanju knjiåevne i kulturne
povijesti hrvatske manjine u Austriji Maÿarskoj
ýeškoj i Slovaþkoj. Prati obnovu Narodnog doma
—
RAZDO%L-E 1991. – 2000.
Demokratska preobrazba i uspostava pune dråavne neovisnosti Republike Hrvatske nametnula
je i potrebu novog Zakona o Akademiji i novog
Statuta. Razred za suvremenu knjiåevnost pozdravio je promjenu imena Akademije smatrajuüi je i
potrebnom i opravdanom i logiþnom ne samo s
obzirom na politiþke nego i stvarne razloge koji
proizlaze iz ukupne gotovo 130-godišnje djelatnosti Akademije: njezino se znanstveno i kulturno
djelovanje uvijek odvijalo u krugu hrvatskih tema
i u granicama hrvatskoga prostora pa je ona dakle svojom usmjerenošüu bila zapravo Krvatska od
samoga svog poþetka. Novim Statutom Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti Razred za suvremenu knjiåevnost preimenovan je u Razred za knjiåevnost s jasnim obrazloåenjem da se ovaj razred
ni do sada nije orijentirao samo na unapreÿivanje
suvremene hrvatske knjiåevnosti nego i na istraåivanje one starije iz pretpreporodnog razdoblja.
—
187
Slavko %atušiü Aleksandar )laker RaIo %ogišiü
Matko Peiü Vladimir Popoviü Zvane ýrnja Slavko Mihaliü Slobodan Novak Šime Vuþetiü Vlatko
Pavletiü i Antun Šoljan a þlanovi suradnici Oto
Šolc )rano ýale -osip %arkoviü Maja %oškoviü
Stulli %ranko Heüimoviü Nedjeljko Mihanoviü
Nikola Miliüeviü Nikola %atušiü Dubravko -elþiü
Miroslav Šicel i Ivan Aralica. Dopisnim þlanovima na prijedlog ovog Razreda izabrani su Vesna
Parun proI. dr. -osip Matešiü (Mannheim proI.
dr. Stanko Lasiü (Amsterdam proI. dr. Reinhard
Lauer (G|ttingen i Veselko .oroman (Sarajevo.
U istom razdoblju umrli su Ervin Šinko (1898.
– 1967. Gustav .rklec (1899. – 1977. Slavko
%atušiü (1902. – 1979. Dobriša Cesariü (1902.
– 1980. Miroslav .rleåa (1893. – 1980. Novak Simiü (1906. – 1981. Ivan Donþeviü (1909.
– 1982. Šime Vuþetiü (1909. – 1983. Marijan
Matkoviü (1915. – 1985. Marin )raniþeviü (1911.
– 1990. i -ure .aštelan (1919. – 1990..
Antuna %arca u Crikvenici na kojemu su sudjelovali Dubravko -elþiü i Miroslav Šicel. U suorganizaciji s Razredom za ¿lološke znanosti odråana je
i sveþana sjednica u povodu 200. obljetnice smrti
Rajmunda .uniüa na kojoj je govorio RaIo %ogišiü.
Nastavljena je dugogodišnja suradnja s Maÿarskom
akademijom u istraåivanju hrvatsko-maÿarskih kulturnih veza pa je o tome potpisan i plan suradnje
za razdoblje od 1990. do 1995. Uspostavljena je i
suradnja s )oQdaFijom CiQi u Veneciji.
.ao gost Akademije i Razreda u Zagrebu je
boravio dopisni þlan proI. dr. Reinhard Lauer. U
Akademijinoj palaþi odråao je predavanja Novo
o Matoãu. Ratne okolnosti prekinule su na neko
vrijeme ovakva uzajamna gostovanja.
Meÿutim ratne nedaüe nisu prekinule odråavanje veü tradicionalne maniIestacije znanstvenog
skupa DaQi Kvarskog ka]aliãta. Odråavana je redovito bez prekida svake godine kroz cijelo ovo
razdoblje samo što je zbog oteåanog putovanja
u Hvar godine 1991. odråana u Zagrebu 1992. u
Varaådinu a 1993. i 1994. u Novom Vinodolskom.
Od 1995. ponovno se odråava u Hvaru po veü ustaljenom redu prvog tjedna u mjesecu svibnju.
U skladu s Akademijinim nastojanjima da
proširi i tematsku i personalnu osnovu svoje sve
razgranatije djelatnosti osnivanjem struþnih savjeta Razred je u Savjet za kazališnu i ¿lmsku
umjetnost imenovao Nikolu %atušiüa Nedjeljka
)abrija Darka Gašparoviüa %ranka Heüimoviüa
Ranka Marinkoviüa Georgija Para Vlatka Perkoviüa Tomislava Sabljaka Ivu Sanadera .ostu
Spaiüa i %oåidara Violiüa (za kazalište Antu %abaju Zvonimira %erkoviüa .rešu Golika .rstu
Papiüa Antu Peterliüa Nikolu TanhoIera i Antuna
Vrdoljaka (za ¿lm te Nikolu Vonþinu (za televiziju. Izabrani su i predstavnici Razreda u pojedine
Akademijine odbore: za statut Ivan Aralica za izdavaþku djelatnost Miroslav Šicel za slobodu misli
i ljudska prava Nikola Miliüeviü za meÿunarodnu
suradnju Nikola %atušiü a u uredništvo VjesQika
HAZU Slavko Mihaliü. Razred je izabrao i vlastiti Odbor za izdavaþku djelatnost u koji su ušli
Aleksandar )laker Ivo )rangeš Dubravko -elþiü
Slavko Mihaliü Vlatko Pavletiü i Antun Šoljan.
povijesne zgrade u Opatiþkoj ulici 18 u kojoj su
njezin Zavod za knjiåevnost i teatrologiju i Zavod
za muzikologiju koja je ubrzo zatim i posve restaurirana pa je Preporodna dvorana postala u praksi
Akademijina dvorana za sveþane prigode kao i za
koncerte i druge kulturne priredbe.
U þasopisu )orum koji u cijelom ovom razdoblju izlazi redovito s istim urednicima tiskana
je AQtologija Soe]ije bosaQsko-KerFegovaþkiK Hrvata koju je pripremio dopisni þlan Akademije u
našem Razredu Veselko .oroman.
I u ovom razdoblju organiziraju se znanstveni
skupovi: u suradnji s Razredom za društvene znanosti odråan je znanstveni skup o åivotu i djelu Ivana
Maåuraniüa na kojem su govorili Ivo )rangeš Nikola %atušiü i Maja %oškoviü-Stulli. Na meÿunarodnom skupu KQjiga MediteraQa u Splitu govorili
su RaIo %ogišiü Ivo )rangeš äivko -eliþiü i )rano
ýale. Dvije godine kasnije odråan je u Akademiji
znanstveni skup o Dåivi %uniüu Vuþiüu u povodu
400. godišnjice njegova roÿenja na kojem je uz
)ranju Švelca govorio i þlan Razreda za knjiåevnost RaIo %ogišiü. Razred je sudjelovao u pripremi
za sveþanosti obiljeåavanja 100. obljetnice roÿenja
Miroslava .rleåe a na znanstvenom skupu o .rleåi
govorili su Ivo )rangeš Aleksandar )laker Nikola
%atušiü Maja %oškoviü-Stulli i %ranko Heüimoviü.
Akademija je preko svoga Centra za znanstveni
rad u Vinkovcima bila suorganizator znanstvenog
skupa o .aji Agjiüu zajedno sa äupanijom poåeško-slavonskom i )ranjevaþkim samostanom u Poåegi a na njemu je svojim izlaganjem sudjelovao i
Dubravko -elþiü. Razred je predviÿao i pripremao
sudjelovanje u proslavi 750. obljetnice grada Zagreba i 900. obljetnice njegova prvog spominjanja
ali se ta proslava nije odråala zbog ratnih dogaÿaja
u kojima se Hrvatska našla velikosrpskom agresijom i okupacijom gotovo jedne treüine hrvatskoga
dråavnog podruþja. %ilo je predviÿeno i sudjelovanje Razreda u proslavi 100. obljetnice roÿenja Tina
Ujeviüa koja se imala odråati u Zagrebu i Vrgorcu
ali se ni ona nije ostvarila iz istog razloga. Razred je
prihvatio pokroviteljstvo znanstvenog skupa DaQi
kajkavske rijeþi u Zlataru a 1994. i pokroviteljstvo
znanstvenog skupa povodu 100. obljetnice roÿenja
—
188
vijest hrvatske knjiåevnosti u suglasnosti s planovima Razreda zapoþeo je pripreme za redigiranje
kritiþkih izdanja SabraQiK djela Augusta Šenoe i
Šandora .savera Gjalskoga ali su oba projekta
morala biti prekinuta zbog personalnih promjena
u Odsjeku. Iako do predviÿanog nastavka ovih radova nije došlo vaåno je da su istraåeni svi dosad
nepoznati radovi Augusta Šenoe pisani izvorno
þeškim i njemaþkim jezikom i objelodanjivani u
praškim i beþkim publikacijama u prvoj polovini
šezdesetih godina ;I;. stoljeüa. Taj posao obavila je vanjska suradnica Odsjeka Miroslava Tušek.
Privedeni su kraju pripremni radovi za ureÿivanje
kritiþkog izdanja SabraQiK djela MilaQa Begoviüa
što je zahtijevalo iscrpna istraåivanja i u Hrvatskoj
i izvan nje posebice u Njemaþkoj Austriji Slovaþkoj i Maÿarskoj ali i u Americi.
U Odsjeku su se vodila i dva Akademijina
znanstvena projekta. Prvi je DokumeQtaFija o Krvatskoj kQjiåevQosti ;; stoljeüa s posebnim osvrtom na razdoblje 1941. – 1945. jer je ono u našoj
knjiåevnoj povijesti ostalo sasvim neistraåeno i
stoga poznato sasvim površno ali je predviÿeno i
istraåivanje niza malih zanemarenih a vrijednih pisaca i u drugim razdobljima ovoga stoljeüa. Drugi
je projekt Hrvatska Qovela u kojemu se istraåuje
povijest i osobine ovoga vrlo razvijenoga åanra
u hrvatskoj knjiåevnosti od Preporoda do naših
dana. Odsjek je takoÿer uime Razreda veü niz
godina suorganizator znanstveno-maniIestacijske
priredbe Na]orovi daQi u Postirama koji se odråavaju svake godine a u povodu 50. obljetnice
Nazorove smrti prireÿena je i izloåba izvorne graÿe iz Nazorove ostavštine koja se þuva u arhivu
Odsjeka. Odsjek je takoÿer po uputama Razreda
bio organizator meÿunarodnog znanstvenog skupa
PerFeSFija MilaQa Begoviüa suraÿujuüi i u tiskanju zbornika radova s tog skupa a jednako je bio
suorganizator znanstvenih skupova o knjiåevnim
povjesnicima Tomi Matiüu Slavku -eåiüu )ranji
)ancevu i Albertu Haleru te suradnik u objavljivanju svih zbornika s radovima podnesenima na
tim skupovima.
I drugi odsjek ovoga zavoda koji je u djelokrugu Razreda za knjiåevnost tj. Odsjek za povijest
—
189
Razred je potakao osnivanje Središta za
prevoÿenje hrvatske knjiåevnosti u koji su ušli
Aleksandar )laker Ivo )rangeš Dubravko -elþiü
Slavko Mihaliü Nikola Miliüeviü Vlatko Pavletiü
%ranko Heüimoviü Pavao Pavliþiü i Ante Stamaü.
Na poziv Mnistarstva vanjskih poslova Republike
Hrvatske Odbor u sastavu Aleksandar )laker Ivo
)rangeš Dubravko -elþiü i Vlatko Pavletiü sastavio
je popis djela hrvatske knjiåevnosti koja bi valjalo
predloåiti za prevoÿenje na strane jezike.
Raspravljano je i o predloåenim nacrtima programa za nastavu knjiåevnosti u srednjim školama
u sklopu šire javne rasprave koja je o tome voÿena
u Hrvatskoj te su iznesena i vrlo kritiþka mišljenja
o pojedinim prijedlozima
Razred je prihvatio inicijativu Predsjedništva
Akademije za osnivanje Nagrade Hrvatske akademije za dostignuüa u pojedinim znanstvenim i
umjetniþkim djelatnostima. U odbor za nagrade
izabran je Dubravko -elþiü a u Odbor Zaklade
HAZU Slobodan Novak.
Nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dodijeljene su prvi put 1995. a za knjiåevnost
primili su je u ovom razdoblju Miroslav S. Maÿer
za zbirku I]abraQe Sjesme Luko Paljetak za monogra¿ju KQjiåevQo djelo AQte CettiQea i zbirku pjesama SiQgeriFa Sod sQijegom Dunja )ališevac za
knjigu studija i eseja KalioSiQ vrt .rešimir Nemec
za monogra¿ju Povijest Krvatskog romaQa i Nikica
Petrak za zbirku pjesama Ra]miFaQje SauþiQe.
U više navrata Razred je u ovom razdoblju na
poziv Švedske akademije predlagao i svoje kandidate za Nobelovu nagradu za knjiåevnost: Ranka Marinkoviüa Dragutina Tadijanoviüa i Slavka
Mihaliüa.
Razred je tijekom ovoga razdoblja þesto razmatrao rad i planove Odsjeka za knjiåevnost i Odsjeka za teatrologiju Zavoda za povijest hrvatske
knjiåevnosti kazališta i glazbe koji je 1993. stvoren integracijom Zavoda za knjiåevnost i teatrologiju sa Zavodom za povijest hrvatske glazbe. Osim
toga Razred se brinuo i za personalno proširenje tih
dvaju odsjeka iz svojeg djelokruga kao i za poboljšanje tehniþkih i materijalnih uvjeta njihova rada.
Na samom poþetku ovoga razdoblja Odsjek za po-
U više navrata Razred je raspravljao o ureÿenju i namjeni .rleåina memorijalnog prostora na
Gvozdu i podnosio svoje prijedloge Predsjedništvu
Akademije a izabrano je i povjerenstvo koje üe
se permanentno baviti tim pitanjem (Ivo )rangeš
Nikola %atušiü.
Razred je u ovom razdoblju obiljeåio i nekoliko spomen-datuma: 90. obljetnicu smrti Silvija Strahimira .ranjþeviüa sveþanom sjednicom
na kojoj je govorio Ivo )rangeš; 100. obljetnicu
roÿenja Antuna %ranka Šimiüa suorganizacijom
znanstvenog skupa s Društvom hrvatskih knjiåevnika u Zagrebu i u Grudama a u Organizacijskom
odboru uime Razreda bio je Dubravko -elþiü koji
je i odråao svoje izlaganje na zagrebaþkom dijelu
znanstvenog skupa; te 100. obljetnicu roÿenja Mate
%alote (Mije Mirkoviüa suorganizacijom znanstvenog skupa s Razredom za društvene znanosti a
na otvorenju znanstvenog skupa u Zagrebu govorio
je tajnik Razreda Dubravko -elþiü koji je tijekom
godine govorio o %aloti kao þakavskom pjesniku
i istarskom nacionalnom borcu još u Puli i Pazinu
na priredbama što ih je organizirala Akademijina
podruþna jedinica u Puli. Na znanstvenom skupu
u Slav. %rodu koji je organizirao Akademijin Zavod u Osijeku u suradnji s podruånicom Hrvatskog
instituta za povijest i )ranjevaþkim samostanom
u Slav. %rodu obiljeåena je 200. obljetnica smrti
Ivana Velikanoviüa gdje je uime Razreda govorio
tajnik Dubravko -elþiü. Razred je obiljeåio i obljetnicu smrti Vladimira Nazora sveþanom sjednicom
kao i 100. godišnjicu roÿenja Gustava .rkleca
predstavljajuüi tom zgodom dva sveska njegovih
I]abraQiK djela. Razred je obiljeåio i 50. obljetnicu
smrti -anka Leskovara sveþanom sjednicom koja
je odråana u Leskovarovu rodnom gradu Pregradi
na kojoj su govorili Miroslav Šicel .rešimir Nemec Pavao Pavliþiü Nedjeljko )abrio i Dubravko
-elþiü a na sjednici su uz þlanove Razreda bili gosti
i mnogi graÿani toga grada.
U suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Sjedinjenim Ameriþkim Dråavama Razred je izvršio pripreme za obiljeåavanje obljetnice Marka Maruliüa i njegove Judite u .ongresnoj
biblioteci u :ashingtonu u travnju 2001. ýlanovi
hrvatskog kazališta intenzivno je nastavljao veü
prije zapoþeti projekt ReSertoar KrvatskiK ka]aliãta
od PreSoroda do daQas pa je u tekuüem razdoblju
obraÿen repertoar od 1981. do 1990. Odsjek za povijest hrvatskog kazališta cijelo je ovo desetljeüe
bio suorganizator tradicionalne znanstveno-kulturne maniIestacije KrleåiQi daQi u Osijeku na kojoj
redovito sudjeluju pojedini þlanovi Razreda (Nikola %atušiü Nedjeljko )abrio Dubravko -elþiü
%ranko Heüimoviü Stanislav Marijanoviü Dunja
)ališevac i sunakladnik svih zbornika s izlaganjima podnesenima na tim skupovima. Odsjek je
priredio i velik broj izloåbi u Zagrebu i u drugim
hrvatskim gradovima izlaåuüi graÿu iz vlastitih
arhivskih Iundusa pa su tako prikazane izloåbe
kazališnih plakata scenogra¿je kostimogra¿je
portretƗ kazališnih umjetnika lutaka itd.
Razred je potakao i odråavanje znanstvenog
skupa kojim je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti obiljeåila stotu obljetnicu smrti dr. Ante
Starþeviüa. Odborom koji je organizirao taj skup
predsjedao je Dubravko -elþiü tajnik Odbora bio je
Tomislav Sabljak na skupu je sudjelovalo dvadeset
dvoje znanstvenika meÿu kojima devet þlanova
Akademije od kojih su þetvorica þlanovi Razreda
za knjiåevnost (Aleksandar )laker Miroslav Šicel
Dubravko -elþiü Tomislav Sabljak a svojim priopüenjem što ga je proþitao njegov izaslanik dao
je svoj prilog i predsjednik Republike akademik
)ranjo Tuÿman koji je bio i pokrovitelj znanstvenog skupa. Sva priopüenja tiskana su u zborniku
radova AQte Starþeviü i Qjegovo doba tiskanom u
nakladi Hrvatske akademije (1997..
U Odboru za obiljeåavanje 150. obljetnice roÿenja Izidora .ršnjavoga sudjelovao je Ivo
)rangeš dok je Aleksandar )laker izabran u Organizacijski odbor meÿunarodne konIerencije 7oleraQFija ]QaQost i moderQi svijet.
Tijekom 1995. izašle su dvije knjige u redakciji Razreda. U biblioteci )orum tiskana je knjiga
Aleksandra )lakera Rijeþ slika grad dok je kao
34. svezak Graÿe ]a Sovijest kQjiåevQosti Krvatske objavljen svezak MatoãiaQa I koji su priredili
Ivo )rangeš i Dragutin Tadijanoviü a donosi nove
dotad nepoznate priloge i Matoševe i o Matošu.
—
190
Razreda Vlatko Pavletiü potpredsjednik Akademije i Dubravko -elþiü zajedno s -osipom Vonþinom
redovitim þlanom u Razredu za ¿lologiju bili su
poþetkom ovoga razdoblja pokretaþi a potom i
urednici nove temeljne biblioteke Stoljeüa Krvatske
kQjiåevQosti koja åeli revitalizirati i revalorizirati
hrvatsku knjiåevnu baštinu od %ašüanske ploþe do
naših dana. Ova biblioteka po novim znanstveno
vjerodostojnim tekstološkim naþelima obnavlja
nekadašnju biblioteku Pet stoljeüa Krvatske kQjiåevQosti pruåajuüi znanstvenoj i kulturnoj javnosti najbolja djela izabranih hrvatskih knjiåevnika
u autentiþnom jeziþno-stilskom ruhu.
Na kraju ovog razdoblja Razred je imao 19
redovitih þlanova: otprije su to RaIo %ogišiü Aleksandar )laker Ivo )rangeš Ranko Marinkoviü
Slavko Mihaliü Slobodan Novak Vlatko Pavletiü
Dragutin Tadijanoviü a u ovom razdoblju redovitim þlanovima postali su Ivan Aralica Dubravko
-elþiü Nikola Miliüeviü i Ivan Slamnig (1992.
Nikola %atušiü (1994. Nedjeljko )abrio Luko
Paljetak Pavao Pavliþiü i Miroslav Šicel (1997. te
Maja %oškoviü-Stulli i Mirko Tomasoviü (2000..
Istodobno je Razred imao i 11 þlanova suradnika: -osipa %arkoviüa Dunju )ališevac %ranka
Heüimoviüa Stanislava Marijanoviüa Nedjeljka
Mihanoviüa .rešimira Nemeca Nikicu Petraka
Tomislava Sabljaka Antu Stamaüa Stjepana Tomaša i Gorana Tribusona. Na prijedlog Razreda
za dopisne þlanove Akademije izabrani su dr. Ivan
Golub i proI. dr. Davor .apetaniü (Seattle.
U istom razdoblju preminuli su redoviti i
izvanredni þlanovi Marin )raniþeviü (1990.
Zvane ýrnja (1991. Antun Šoljan (1991. -ure
)raniþeviü Ploþar (1994 äivko -eliþiü Mirko %oåiü i Vladimir Popoviü (1995. Vjekoslav .aleb
(1996. Petar Šegedin (1998. Nikola Miliüeviü
i Matko Peiü (1999. te þlan suradnik )rano ýale
(1993.
Tajnici Razreda u ovom razdoblju bili su Vlatko Pavletiü (1989. – 1991. Slavko Mihaliü (1991.
– 1997. i Dubravko -elþiü (1998. –.
U suradnji s Razredom za ¿lološke znanosti
Razred za knjiåevnost organizirao je meÿunarodni
simpozij o Marku Maruliüu u .ongresnoj biblioteci
u :ashingtonu (11. travnja 2001. kojim je obiljeåena 550. obljetnica pjesnikova roÿenja i 500.
obljetnica njegove Judite. Na znanstvenom skupu
govorili su akademici %ranimir Glaviþiü i Milan
Moguš (iz Razreda za ¿lologiju akademik Mirko Tomasoviü i þlan suradnik proI. dr. sc. Dunja
)ališevac (iz Razreda za knjiåevnost te proI. dr.
sc. Darko Novakoviü a iz inozemstva dopisni þlan
HAZU Istvan L|k|s (Maÿarska proI. Charles
%pnp ()rancuska proI. dr. Vinko Grubišiü (.anada i dr. Henr\ Cooper (SAD. Tom je prilikom
.ongresna biblioteka u suradnji s Veleposlanstvom
Republike Hrvatske u SAD-u priredila prigodnu
izloåbu Maruliüevih djela koja se þuvaju u njoj.
%uduüi da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske kojemu je tada bio ministar Antun Vujiü
odbilo ¿nancijsku pomoü ovaj simpozij odråan
je zahvaljujuüi donaciji Privredne banke Zagreb.
Razred je sudjelovao i u organizaciji znanstvenih skupova u povodu 250. obljetnice roÿenja
Pavla Vitezoviüa u listopadu 2002. u Senju i u
studenome 2002. u Zagrebu (þlanovi Organizacijskog odbora RaIo %ogišiü i Dubravko -elþiü koji
je na skupu i govorio kao i u organizaciji meÿunarodnog simpozija o Ira Andriji .aþiüu Miošiüu
i kulturi njegova doba o 300. obljetnici njegova
roÿenja u Zagrebu Makarskoj %ristu Mostaru
i Zaostrogu 3. – 7. studenoga 2004. (þlanica Organizacijskog odbora Dunja )ališevac odråala je i
svoje izlaganje.
Tijekom cijeloga ovog razdoblja redovito se
svake godine odråavala veü tradicionalna maniIestacija DaQi Kvarskog ka]aliãta koju je uz
sudjelovanje tridesetak sudionika meÿu kojima
je uvijek bilo i više þlanova Razreda vodio Nikola %atušiü a nakon njegove smrti godine 2010.
vodio ju je Dubravko -elþiü. Redovito su izlazili
—
191
—
RAZDO%L-E 2001. ௅ 2010.
i zbornici radova s tih skupova (DaQi Kvarskog
ka]aliãta svesci 26-37..
Razred je pokrenuo i bijenalne maniIestacije
DaQi RaQka MariQkoviüa u .omiåi pod struþnim
vodstvom Nedjeljka )abrija (2002. Nikole %atušiüa (2004. – 2008. i .rešimira Nemeca (2010.
i DaQe Petra âegediQa u .orþuli (2005. – 2010.
pod struþnim vodstvom Dubravka -elþiüa. U ovom
razdoblju odråano je pet simpozija u .omiåi i tri
u .orþuli. S tih skupova redovito su objavljivani i
zbornici radova. Do kraja ovog razdoblja tiskana su
þetiri zbornika o Ranku Marinkoviüu i tri o Petru
Šegedinu. Redovito su odråavani i KrleåiQi daQi
u Osijeku u suorganizaciji s Hrvatskim narodnim
kazalištem u Osijeku uz sudjelovanje þlanova Razreda (%atušiü )abrio -elþiü Heüimoviü )ališevac Marijanoviü. Tijekom ovog razdoblja izašlo
je 10 zbornika radova (pribrojivši sveske iz ranijih
razdoblja ukupno 17 svezaka.
ýlanovi Razreda sudjelovali su na meÿunarodnom simpoziju Hrvatski SjesQik ± ¿lo]of Nikola
âoS koji je odråan u Udinama na talijanskom jeziku i 18. – 19. studenoga 2004. u Akademijinoj palaþi u Zagrebu u povodu stote obljetnice pjesnikova
roÿenja. Razred je bio suorganizator s Hrvatskim
prirodoslovnim muzejom znanstvenog skupa o Ljudevitu Vukotinoviüu u razdoblju 23. – 30. listopada
2003. u Zagrebu a þlanovi Razreda sudjelovali su
i u organizaciji i realizaciji znanstvenog skupa o
Ĉuri Sudeti u %jelovaru. Na oba skupa govorio
je tajnik Razreda Dubravko -elþiü. Razred je bio
pokrovitelj proslave 100. obljetnice roÿenja Vjekoslava .aleba u Tisnom. Zajedno s Razredom za
¿lološke znanosti Razred za knjiåevnost organizirao je znanstveni skup o 500. obljetnici RaQjiQiQa
]borQika (21. – 22. studenoga 2007. na kojem
su podnijeli svoja priopüenja þetvorica þlanova
Razreda (RaIo %ogišiü Luko Paljetak Pavao Pavliþiü i Mirko Tomasoviü. Takoÿer u zajednici s
Razredom za ¿lološke znanosti organizirao je Razred za knjiåevnost i znanstveni skup o Marinu
Dråiüu o 500. obljetnici njegova roÿenja (5. – 7.
studenoga 2008. na kojem su iznijeli priopüenja
þlanovi Razreda za knjiåevnost Maja %oškoviü-Stulli Nikola %atušiü RaIo %ogišiü Luko Palje-
tak i Stanislav Marijanoviü. Zavod za znanstveni
i umjetniþki rad Hrvatske akademije u Osijeku u
suradnji s Hrvatskim institutom za povijest u Slav.
%rodu i Iranjevaþkim samostanom u istom gradu
priredio je znanstveni skup o Ivanu Velikanoviüu u
povodu 200. obljetnice njegove smrti. U Poþasnom
odboru ove maniIestacije bila su i dva þlana Razreda akademici Dragutin Tadijanoviü i Dubravko
-elþiü a na znanstvenom skupu u Slav. %rodu (21.
– 22. studenoga. 2003. govorio je tajnik Razreda
Dubravko -elþiü.
Razred je razvijao suradnju s inozemnim znanstvenim institucijama ()oQdaFija CiQi u Veneciji
raspravljao o programu suradnje izmeÿu ministarstava kulture Hrvatske i ýeške potiþuüi ukljuþivanje
hrvatskih bohemista u taj program razmatrao hrvatsko-slovenske knjiåevne i kazališne veze te poticao
izradbu hrvatsko-slovenskog i slovensko-hrvatskog
rjeþnika. Nastavljena je suradnja na projektu Hrvatsko-maÿarske kQjiåevQe ve]e s Maÿarskom akademijom znanosti u %udimpešti. Raspravljano je i
o suradnji Razreda i Odsjeka za povijest hrvatske
knjiåevnosti i Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske knjiåevnosti
kazališta i glazbe sa znanstvenim institucijama
Ruske akademije znanosti u okviru protokola o
znanstvenoj suradnji Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti s Ruskom akademijom znanosti.
.ao predstavnik Razreda Mirko Tomasoviü
boravio je (1. – 3. lipnja 2001. u Subotici i odråao
dva predavanja o Marku Maruliüu. Odluþeno je da
se intenziviraju veze Razreda s Hrvatskim akademskim klubom u Subotici.
Sustavno su razmatrani u redovitim razdobljima i u izvanrednim potrebama planovi rada
i uvjeti djelovanja Odsjeka za povijest hrvatske
knjiåevnosti i Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske knjiåevnosti
kazališta i glazbe Hrvatske akademije a þlanovi
Razreda bili su uþestalo þlanovi povjerenstava za
izbor suradnika Akademijinih zavoda u viša znanstvena zvanja. Razred je vrlo kritiþki raspravljao
o projektu hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava
za ;;I. stoljeüe što ga je Ministarstvo prosvjete i
športa uputilo kao svoj prijedlog reIorme hrvatskog
—
192
—
193
bit üe Ivo )rangeš Slavko Mihaliü Luko Paljetak
Aleksandar )laker %ranko Heüimoviü .rešimir
Nemec i Tonko Maroeviü.
U više navrata Razred je razmatrao pitanje Iolkloristiþke graÿe pohranjene u Akademiji. Maja
%oškoviü-Stulli i Dubravko -elþiü te dvoje suradnika Instituta za Iolkloristiku (koje üe odrediti taj
institut pregledat üe svu graÿu i predloåiti pokretanje zajedniþkog projekta Hrvatske akademije i Instituta koji üe biti institucionaliziran u Akademiji
a vodit üe ga Maja %oškoviü-Stulli.
U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti
institucionalizirani su sljedeüi znanstvenoistraåivaþki projekti u djelokrugu Razreda za knjiåevnost:
Hrvatski kQjiåevQi SovjesQiþari (Tihomil Maštroviü DoSriQos duKovQiK i iQtelektualQiK elita u
Bugarskoj i Hrvatskoj ]a kQjiåevQu je]iþQu i kulturQu ra]QovrsQost EuroSe (Hrvojka Mihanoviü
EtQoloãka i folkloristiþka graÿa Hrvatske akademije ]QaQosti i umjetQosti: ]aãtita i kritiþko objavljivaQje (akad. Maja %oškoviü-Stulli Od graÿe do
aQali]e ± istraåivaQje QeSo]QatiK KrvatskiK SisaFa
(akad. Dubravko -elþiü Kratki SriSovjedQi obliFi
u Krvatskoj kQjiåevQosti ± komSarativQa istraåivaQja (þlan suradnik Tomislav Sabljak Vrijeme
i Srostor euroSske i Krvatske ka]aliãQe djelatQosti
glumFa i redatelja Ive Raiüa (Antonija %ogner-Šaban. Suradnici ovih projekata objavili su rezultate
svojih istraåivanja u zborniku radova o kratkoj priþi
7eorija Sriþe (2007. monogra¿ji KQjiåevQi i ka]aliãQi rad Jo]e Ivakiüa (2008. i knjigama studija
StereotiS rasSojasaQe SlavoQije (2007. i ZaSostavljeQa kQjiåevQa baãtiQa (2009. Anice %iliü te monogra¿ji Prostor slobode (2007. Ivice Matiþeviüa.
U suradnji s Razredom za ¿lološke znanosti
nakon meÿunarodnog simpozija u :ashingtonu
Razred je organizirao sveþanu sjednicu posveüenu
ocu hrvatske knjiåevnosti Marku Maruliüu o 550.
obljetnici njegova roÿenja i 500. obljetnici Judite
koja je odråana u palaþi Hrvatske akademije na
kojoj je govorio i tajnik Razreda Dubravko -elþiü.
Stotu obljetnicu roÿenja svoga preminulog þlana
Dobriše Cesariüa Razred je obiljeåio sveþanom
sjednicom u Poåegi pjesnikovu rodnom gradu.
Govorili su Dubravko -elþiü Pavao Pavliþiü i Ne-
školstva. Potvrÿeno je da Razred i nadalje podupire
obnovu rodne kuüe A. G. Matoša u Tovarniku koja
ima postati spomen-dom i multimedijalni centar u
koji valja smjestiti sva izdanja Matoševih djela sve
publikacije u kojima je on suraÿivao i publikacije
u kojima je pisano o njemu a u digitalnom obliku
i kompletnu rukopisnu graÿu iz Matoševe ostavštine u Odsjeku za povijest hrvatske knjiåevnosti
Zavoda za povijest hrvatske knjiåevnosti kazališta
i glazbe HAZU koja je u tu svrhu digitalizirana.
Razred je sudjelovao i u pripremi Kataloga ]QaQja
koji je iniciralo Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa za podruþje društvenih i humanistiþkih
znanosti odredivši .rešimira Nemeca da sudjeluje
u tom poslu. Razred je u redovitim vremenskim
razmacima razmatrao i prihvaüao izvješüa o radu
znanstvenih novaka i novakinja u jedinicama koje
se nalaze u djelokrugu Razreda. Tijekom ovih deset
godina þlanovi Razreda recenzirali su 62 rukopisa
što monogra¿ja što zbornika a što zasebnih studija
s podruþja knjiåevnosti kazališta i Iolkloristike
predloåenih za tiskanje u edicijama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred je bio pokrovitelj znanstvenog kolokvija o 120. obljetnici -anka
Poliüa .amova (18. 11. 2006. u organizaciji Društva hrvatskih knjiåevnika. Na središnjoj proslavi
obiljeåavanja 100. godišnjice smrti Silvija Strahimira .ranjþeviüa u Sarajevu zastupao je Razred i
govorio u njegovo ime Dubravko -elþiü. Razred je
prihvatio prijedlog Ministarstva vanjskih poslova
i europskih integracija Republike Hrvatske da se
predstavnici Razreda sastanu s predstavnicima Zavoda za kulturu vojvoÿanskih Hrvata u Subotici pa
su se 21. svibnja 2009. Nikola %atušiü i Dubravko -elþiü sastali s gg. Tomislavom äigmanovim i
Dujom Runje i dogovorili oblike buduüe suradnje.
U nekoliko navrata Razred je razmatrao i prihvatio pojekt O AkademijiQim Krvatsko-sloveQskim
ve]ama koji je izloåio Ivo )rangeš. Projekt bi obraÿivao hrvatsko-slovenske knjiåevne veze ;I;. i
;;. stoljeüa. .orespondencija koja se na to odnosi
pohranjena je u Akademijinu Zavodu za povijest
hrvatske knjiåevnosti kazališta i glazbe. Projekt
bi potakao i sastavljanje hrvatsko-slovenskog i
slovensko-hrvatskog rjeþnika. Nositelji programa
djeljko Mihanoviü pjesme Dobriše Cesariüa þitali
su dramski umjetnici Ljubica -oviü i Zlatko Oåbolt
a Slavko Mihaliü i Nikica Petrak proþitali su po
jednu svoju pjesmu u þast Dobriše Cesariüa. Na
toj sjednici bio je nazoþan i dopisni þlan Akademije proI. dr. Reinhard Lauer. Sjednica je odråana u
Gradskoj vijeünici bila je otvorena za javnost te joj
je uz gradonaþelnika .arla Greguriüa bilo nazoþno
i više graÿana grada Poåege. Nakon sjednice sudionici su poloåili vijenac pod spomen-ploþu koja je
1991. podignuta na kuüi u kojoj je Cesariü roÿen.
U dogovoru s Razredom Odsjek za povijest
hrvatske knjiåevnosti Zavoda za povijest hrvatske
knjiåevnosti kazališta i glazbe HAZU komemorirao je 60. obljetnicu pogibije Ivana Gorana .ovaþiüa (1943. – 2003. i 50. obljetnicu smrti Tina
Ujeviüa (1955. – 2005. izloåbama na kojima je
izloåena izvorna rukopisna i druga graÿa iz Iondova Odsjeka a na njima je govorio uime Razreda
Dubravko -elþiü.
Razred je (u listopadu 2005. priredio u Akademijinoj palaþi predstavljanje zbornika KroatieQ
± Kultur ± SSraFKe ± Literatur koji je uredio naš
dopisni þlan Reinhard Lauer a sadråi izlaganja na
znanstvenom skupu na Sveuþilištu u G|ttingenu
1999. na kojem su govorili i þlanovi našeg Razreda
Maja %oškoviü-Stulli Aleksandar )laker Dunja
)ališevac Tonko Maroeviü i .rešimir Nemec a
posveüen je uspomeni na Ivu )rangeša. Razred je
inicirao i sveþanu sjednicu Akademije u þast stotog roÿendana Dragutina Tadijanoviüa; sjednica je
odråana u Akademijinoj palaþi 3. studenoga 2005.
predsjedao joj je predsjednik Akademije Milan Moguš a govorili su þlanovi Razreda za knjiåevnost
Tonko Maroeviü i Nikica Petrak. Tadijanoviüeve
stihove govorili su dramski umjetnici Nada Subotiü
i Zlatko Crnkoviü.
U Odsjeku za povijest hrvatske knjiåevnosti
Zavoda za povijest hrvatske knjiåevnosti kazališta
i glazbe prireÿivano je kritiþko izdanje SabraQiK
djela MilaQa Begoviüa s predsjednikom Ureÿivaþkog odbora Dubravkom -elþiüem i glavnim
urednikom proI. dr. Tihomilom Maštroviüem znanstvenim savjetnikom u tom Odsjeku a u izdanju
Naklade Ljevak. Do sada je izašlo 20 svezaka. U
Uredniþkom odboru sabranih djela Miroslava .rleåe koja objelodanjuje isti nakladnik sudjelovao
je uime Razreda Nikola %atušiü. U sunakladništvu s NakladQim ]avodom MatiFe Krvatske tiskana su I]abraQa djela Marijana Matkoviüa u osam
svezaka pod uredništvom %ranka Heüimoviüa.
Objelodanjena su þetiri sveska Rada HAZU knj.
483 488 493 i 502 kao 25. 26. 27. i 28. svezak
ovog razreda pod uredništvom Miroslava Šicela. U
potonjem svesku tiskani su radovi sa znanstvenog
skupa o ZborQiku Nikãe RaQjiQe u povodu njegove 500. obljetnice. Objavljen je ZborQik radova o
Marku Maruliüu u povodu 550. obljetnice njegova
roÿenja i 500. obljetnice Judite te dva ]bornika o
Marinu Dråiüu: Putovima kaQoQi]aFije zbornik
radova o Marinu Dråiüu (1508. – 2008. i MariQ
Dråiü ( ± zbornik radova s meÿunarodnog znanstvenog skupa o Marinu Dråiüu. Razred je objelodanio jedan svezak Graÿe ]a Sovijest
kQjiåevQosti Krvatske (sv. 36 urednik Dubravko
-elþiü sa šest nepoznatih drama -osipa .osora
što ih je priredila i opširnim studijama popratila
znanstvena novakinja Marica Grigiü.
ýlanovi Razreda sudjelovali su i u radu Akademijinih zavoda izvan Zagreba: odlukom Predsjedništva Hrvatske akademije Miroslav Šicel bio
je voditelj Zavoda za znanstveni rad u Varaådinu a
Dubravko -elþiü novoosnovanoga Zavoda za znanstveni i umjetniþki rad u Poåegi.
Razred je nakon temeljite rasprave jednoglasno zakljuþio da üe predloåiti Predsjedništvu
Akademije da se u sobi hrvatskih nobelovaca koja
je u pripremi uz Lavoslava Ruåiþku i Vladimira
Preloga predstavi i knjiåevnik Ivo Andriü kojega
Razred s pravom smatra i hrvatskim piscem.
Razred je preko Predsjedništva i Uprave Hrvatske akademije u više navrata apelirao na Vrhovni sud
Republike Hrvatske da u granicama svoje mjerodavnosti pospješi i ubrza dovršetak rasprave o nasljeÿivanju iza pok. akademika Matka Peiüa jer je njegova
knjiåevna i likovna (slikarska graÿa veü desetak
godina u zatvorenom i zapeþaüenom prostoru izloåena opasnosti da istrune što bi bila neprocjenjiva
šteta za hrvatsku kulturu ali svi ovi apeli Hrvatske
akademije ostali su do danas bez povoljnog rezultata.
—
194
.rešimir Nemec Milivoj Solar i Goran Tribuson
te þlanovi suradnici Mladen Machiedo i -akša
)iamengo.
Novi dopisni þlan iz djelokruga Razreda za knjiåevnost postao je -in -ankoviü (%ratislava koji je u
više navrata posjeüivao Razred kao i dopisni þlanovi
Reinhard Lauer Dušan .arpatsk\ i Istvan L|k|s.
U ovom razdoblju umrli su redoviti þlanovi
Ranko Marinkoviü (2001. Ivan Slamnig (2001.
Ivo )rangeš (2003. Slavko Mihaliü (2007. Dragutin Tadijanoviü (2007. Vlatko Pavletiü (2007.
Nikola %atušiü (2010. RaIo %ogišiü (2010. i
Aleksandar )laker (2010. te dopisni þlanovi proI.
dr. :ilIried PotthoII (2009. i Vesna Parun (2010..
Odråane su komemoracije -uri )raniþeviüu
Ploþaru Ranku Marinkoviüu Ivi )rangešu Matku
Peiüu Slavku Mihaliüu Dragutinu Tadijanoviüu i
Vlatku Pavletiüu. Tiskane su SSomeQiFe SremiQulim akademiFima -uri )raniþeviüu Ploþaru Antunu
Šoljanu Matku Peiüu Ivi )rangešu Mirku %oåiüu
Vjekoslavu .alebu Ivanu Slamnigu Ranku Marinkoviüu Nikoli Miliüeviüu Vladimiru Popoviüu
Slavku Mihaliüu Dragutinu Tadijanoviüu i Vlatku
Pavletiüu.
Na kraju ovoga razdoblja Razred ima 17 redovitih þlanova (Ivan Aralica Maja %oškoviü Stulli
Nedjeljko )abrio Dubravko -elþiü Ivan .ušan
Tonko Maroeviü Zvonimir Mrkonjiü .rešimir
Nemec Slobodan Novak Luko Paljetak Pavao
Pavliþiü Nikica Petrak Milivoj Solar Ante Stamaü
Miroslav Šicel Mirko Tomasoviü Goran Tribuson
i 11 þlanova suradnika (-osip %arkoviü -akša )iamengo %ranko Heüimoviü Zoran .ravar Mladen
Machiedo Stanislav Marijanoviü Nedjeljko Mihanoviü Tomislav Sabljak %oris Senker Višnja
Stahuljak Ch\til i Stjepan Tomaš.
Duånost tajnika obavljali su Dubravko -elþiü
(1998. – 2004. i Nikola %atušiü (2005. – 2010. a
nakon njegove smrti kao vršitelj duånosti dotadašnji zamjenik tajnika Ante Stamaü (2010.. Duånost
þlana Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti obavljao je Dubravko -elþiü (2005. –
2010..
—
195
Redovito je izlazio þasopis )orum (12 brojeva
godišnje ukupno 40 svezaka u ovom razdoblju
kao i KroQika Odsjeka ]a Sovijest Krvatske kQjiåevQosti Zavoda ]a Sovijest Krvatske kQjiåevQosti
ka]aliãta i gla]be. Posebno valja izdvojiti tematske
brojeve 8 2001. (Vodiþ Zavoda ]a Sovijest Krvatske
kQjiåevQosti ka]aliãta i gla]be Hrvatske akademije
]QaQosti i umjetQosti 12 2002. (KoresSoQdeQFija
KrvatskiK SisaFa 21-22 2008. (LijeþQiFi SisFi u
Krvatskoj kQjiåevQosti od Dimitrija Demetra do daQas i 23-24 2009. (Hrvatsko dråavQo ka]aliãte u
Zagrebu ± Nakon smrti Slavka Mihaliüa i samoinicijativne odluke Dubravka -elþiüa da
odustane od daljnjeg ureÿivanja )oruma Razred je
imenovao novo uredništvo þasopisa (glavni urednik
Nikola %atušiü urednici .rešimir Nemec Nikica
Petrak i Mladen Machiedo. Poslije smrti Nikole %atušiüa (2010. Razred je imenovao glavnim
urednikom .rešimira Nemeca.
U Upravni odbor Zaklade Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti izabran je Mirko Tomasoviü
a u Akademijin Odbor za meÿunarodnu suradnju
birani su naizmjence Tonko Maroeviü Nedjeljko
)abrio i Nikica Petrak. Tonko Maroeviü je i þlan
Akademijina Odbora za utvrÿivanje djela koje nije
u skladu s ugledom i dostojanstvom þlana Akademije a Dubravko -elþiü þlan Odbora za statut.
Akademijinu nagradu za knjiåevnost primili su
na prijedlog Razreda u ovom razdoblju Irena Vrkljan za knjigu PosljedQje SutovaQje u Beþ Cvjetko
Milanja za knjigu PjesQiãtvo Krvatskog eksSresioQi]ma Andrijana Škunca za knjigu pjesama Predivo sve uåiK daQa Milivoj Solar za knjigu Povijest
svjetske kQjiåevQosti Zvonimir Mrkonjiü za knjigu
MasliQa u þistoSisu Zvonimir %artoliü za knjigu
KatariQa ZriQski: PutQi tovaruã (tri sveska Vesna
.rmpotiü za knjigu x Ivica Matiþeviü za
knjigu Prostor slobode %oåidar Violiü za knjigu
IsSrika i Zoran .ravar za knjigu UljaQiFe i duKovi.
I u ovom razdoblju kao i ranije a na poziv
Švedske akademije Razred je predlagao i svoje
kandidate za Nobelovu nagradu i to Slobodana
Novaka (2001. 2002. i Slavka Mihaliüa (2007..
U ovom razdoblju izabrani su novi þlanovi
Razreda i to redoviti þlanovi Zvonimir Mrkonjiü
—
196
150 HAZU — Razred za likovne umjetnosti
—
RAZRED ZA LI.OVNE
UM-ETNOSTI
—
197
-osip %runschmid (1906. – 1920.. Odbor se brine
o djelatnosti nove ustanove te organizira izloåbe
domaüih i stranih likovnih umjetnika. Inventar
Galerije poveüava se nakon otvaranja nizom donacija (dr. I. Ruåiü; markiz Eugqne d
HalZin de
Piennes itd.. Godine 1916. osniva se u sastavu
Strossma\erove galerije Gra¿þki odsjek te se na
taj naþin Iormira prva javna galerijska institucija na
slavenskom jugu koja se svojim Iundusom brojnih
izuzetno vrijednih djela svjetskoga slikarstva osobito renesansnog i baroknog razdoblja uvrstila u
red manjih – ali znaþenjem vrijednih – galerijskih
ustanova Europe.
Nakon završetka Prvoga svjetskog rata a u
tijeku opüe reorganizacije rada Akademije i pojaþanog naglaska na vrijednosti suvremene umjetnosti i knjiåevnosti osniva se 1919. godine poseban
UmjetQiþki ra]red koji je obuhvatio djelatnosti s
podruþja likovnih umjetnosti arhitekture knjiåevnosti i glazbe. Tom su prigodom izabrani: za poþasne þlanove Vlaho %ukovac Celestin Medoviü
Ivan Meštroviü i Pavle -ovanoviü za prave þlanove
%ela Csikos Sessia .lement Menci Crnþiü i Martin
Pilar te pjesnik Dragutin Domjaniü a za dopisne
þlanove )erdo .ovaþeviü RudolI Valdec Robert
)rangeš Mihanoviü Oton Ivekoviü )ranjo Dugan
Vladimir Nazor i Vjekoslav Rosenberg Ruåiü.
Osnivanjem UmjetQiþkog ra]reda omoguüen je
sustavan rad na podruþju unapreÿivanja i prouþavanja likovnih umjetnosti arhitekture knjiåevnosti i
glazbe. Istraåivaþku i teorijsku komponentu razvija
posebice Artur Schneider þlan Razreda (od 1930.
i ravnatelj Strossma\erove galerije (1929. – 1946..
ýlanovi Razreda obavljaju mnogobrojna istraåivanja kulturne i umjetniþke baštine na tlu Hrvatske i
stvaraju dragocjen Iundus podataka za daljnje sistematske analize (Ivekoviü Pilar Holjac Schneider i
drugi. U to su doba mnogobrojne teorijske rasprave
povijesne analize i terenska istraåivanja s podruþja
umjetnosti objavljeni u Akademijinoj ediciji Rad.
Godine 1934. otvorena je u novim prostorima
Moderna galerija Hrvatskoga društva umjetnosti
Strossmayer u kojoj su izlagana djela åivih umjetnika a djela nastala prije 1914. godine zadråala je
u svojem postavu Strossma\erova galerija.
U tijeku burnih prijelomnih zbivanja u hrvatskoj povijesti 19. stoljeüa u kojima je osnovnu snagu predstavljao preporodni pokret svojom borbom
za a¿rmaciju suvremeno izgraÿene svijesti o povijesnom identitetu hrvatskoga naroda pojavljuje
se izuzetno snaåna osobnost ÿakovaþkog biskupa
-osipa -urja Strossma\era koji je uza svoju crkvenu Iunkciju izvršio i dalekoseånu ulogu u sIeri poticanja razvoja i a¿rmacije kulturnog znanstvenog
i umjetniþkog stvaralaštva na tlu Hrvatske. Spomenuta uporna nastojanja biskupa Strossma\era
jasno su dokumentirana njegovim prijedlozima
iznesenim u Hrvatskom saboru u kojima se zalagao
za osnivanje nove središnje znanstvene i umjetniþke ustanove koja üe okupljati istaknute umove
hrvatskoga naroda. Navedenim poticajem dolazi
ponajprije do osnutka Akademije koja je obuhvatila djelatnosti na podruþju znanosti i umjetnosti
a potom i do reorganizacije Sveuþilišta u Zagrebu.
U navedenoj se svestranoj aktivnosti posebno istiþe lik biskupa Strossma\era kao ljubitelja
umjetnosti i sakupljaþa istaknutih djela domaüih i
stranih likovnih majstora. Svoju je vrijednu zbirku
darovao Akademiji i time osnovao Galeriju starih
majstora koja danas nosi njegovo ime.
Zamisao Strossma\era bijaše da Akademija
njeguje potiþe i razvija naše umjetniþko stvaralaštvo te znanstveno prouþava nacionalno umjetniþko
naslijeÿe ukljuþujuüi u taj krug uz knjiåevnost te
likovne umjetnosti i njegovanje i prouþavanje narodnoga åivota i obiþaja.
Snaåan zamah djelovanja Akademije na kulturnom planu omoguüila je izgradnja nove Akademijine palaþe na Zrinjevcu (1877. – 1880. u
kojoj je u posebno ureÿenim dvoranama drugoga
kata pokrovitelj Akademije biskup -osip -uraj
Strossma\er na dan 9. studenoga 1884. godine
otvorio spomenutu zbirku Galerije starih majstora
koju je Galeriji sam darovao.
Godine 1883. imenovan je Akademijin Odbor za galeriju slika sastavljen od sljedeüih pet
þlanova: )ranje Raþkoga -anka -urkoviüa )ranje
Markoviüa )ranje Maixnera i Izidora .ršnjavoga
dok su ravnatelji u to vrijeme bili: Izidor .ršnjavi
(1883. – 1894. Nikola Mašiü (1894. – 1902. te
—
198
Odlukom Predsjedništva Vlade NR Hrvatske
1947. godine Akademiji su prigodom obnove rada
prikljuþene istaknute institucije: Moderna galerija
Restauratorski zavod a nešto kasnije i Gliptoteka
koju Skupština grada Zagreba predaje Akademiji.
U procesu reorganizacije rada (1947. izdvaja
se knjiåevnost u poseban Odjel za jezik i knjiåevnost a potom se (1948. Odjel za umjetnost preimenuje u Odjel za likovne umjetnosti i muziku.
U Iazi sveopüe obnove rada Akademije þlanovi su
Odjela za likovne umjetnosti i muziku bili: Vladimir %eciü Antun Augustinþiü (dopisni þlan 1940.
pravi þlan 1947. Tomislav .rizman (dopisni þlan
1928. pravi þlan 1947. Vanja Radauš (pravi þlan
1947. Marino Tartaglia (pravi þlan 1947. Ĉuro
Tiljak (pravi þlan 1947. .rsto Hegedušiü (pravi
þlan 1948. i )ran .ršiniü (1948. te dopisni þlanovi
Cvito )iskoviü (1948. Edo Šen (1935. Stjepan
Šulek (1948. i Vinko äganec (1948..
U daljnjoj reorganizaciji rada (1953. izdvaja
se iz Odjela sastav muziþara te slijedi nastavak rada
Odjela za likovne umjetnosti koji þine: Vladimir
%eciü Antun Augustinþiü Tomislav .rizman Vanja Radauš Marino Tartaglia .rsto Hegedušiü
)ran .ršiniü i Ljubo %abiü te dopisni þlanovi Cvito )iskoviü Vinko äganec Drago Galiü (1950.
Mladen .auzlariü (1950. -osip Seissel (1950.
Lavoslav Horvat (1951. i -erolim Miše (1952..
U Iazi unapreÿivanja izloåbene djelatnosti
Akademija je uz velike materijalne napore pristupila novom ureÿenju prostorija svojih galerijskih
institucija. Potpuno su obnovljeni prostori Strossma\erove galerije u Akademijinoj palaþi (%abiü
koji su pruåili okvir novom aranåmanu galerijskih
eksponata izuzetne vrijednosti. Istovremeno su preureÿeni prostori ModerQe galerije u Akademijinoj
zgradi u Ulici braüe .avuriüa (danas Hebrangova
ulica te je na taj naþin dobiven relativno Iunkcionalan galerijski prostor za reprezentativna djela hrvatskih slikara i kipara novijeg razdoblja. Nadalje
ureÿen je prostor za .abinet gra¿ke (.auzlariü u
istoj zgradi Akademije na naþin adekvatan speci¿þnim eksponatima .abineta. Ureÿene su i prostorije
za Restauratorski zavod koji je time poþeo djelovati pod mnogo povoljnijim uvjetima. Na taj je naþin
—
199
.reativnost moderne hrvatske umjetnosti dokumentira niz izloåbi prikazanih u atriju Akademijine palaþe u povodu proslave pedesete obljetnice
otvorenja Strossma\erove galerije a koncipiranih
kao retrospektive stvaralaštva u prethodnih 100
godina (A. Schneider i Lj. %abiü.
Akademijina nastojanja na polju umjetniþkog
djelovanja bila su u razdoblju izmeÿu dvaju svjetskih ratova usmjerena na publiciranje radova s podruþja analize likovne i arhitektonske problematike
i na što veüe aktiviranje Strossma\erove galerije
koja tada uz radove starih majstora renesanse i
baroka obuhvaüa i djela domaüih majstora 19. i
poþetka 20. stoljeüa. U tom se razdoblju uz teorijske publikacije s podruþja likovnih umjetnosti
objavljuju u Akademijinim edicijama i rasprave
s podruþja teorije i povijesti arhitekture; duånost
predstojnika UmjetQiþkog ra]reda obavljali su tada
%ela Csikos Sessia (1919. Martin Pilar (1920. –
1933. Robert )rangeš Mihanoviü (1934. – 1936.
i %oåidar Širola (1937. – 1945..
Neposredno prije Drugoga svjetskog rata
(1940. u sastavu Razreda za umjetnost nalazili su se
þlanovi: Martin Pilar (pravi þlan 1919. )ranjo Dugan (dopisni þlan 1919. pravi þlan 1921. %oåidar
Širola (dopisni þlan 1922. pravi þlan 1928. Artur
Schneider (dopisni þlan 1928. pravi þlan 1930.
Ivan Meštroviü (pravi þlan 1934. Vladimir %eciü
(dopisni þlan 1929. pravi þlan 1934. Vladimir Nazor (dopisni þlan 1929. pravi þlan 1940. Ljubo
%abiü (dopisni þlan 1928. pravi þlan 1934. i %ranimir Livadiü (dopisni þlan 1935. pravi þlan 1940..
Nakon proglašenja Nezavisne dråave Hrvatske godine 1941. i promjene naziva Akademije u
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti þlanovi
UmjetQiþkog ra]reda bili su: Ljubo %abiü Mile
%udak )ranjo Dugan Vladoje Dukat )ranjo )ancev Ljubo .araman Vladimir Nazor Martin Pilar
Mirko Raþki i %oåidar Širola.
Nakon teških dana u vrijeme Drugoga svjetskog rata i Iormiranja nove dråavne konstitucije
dolazi do obnove rada -ugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti što je povezano uz nastojanje
da ta ustanova postane još istaknutija baza znanstvenog i umjetniþkog rada na podruþju Hrvatske.
Akademija u razdoblju reorganizacije rada uza
Strossma\erovu galeriju osposobila niz ustanova
na podruþju likovnih umjetnosti kojima je zadaüa
bila da svojim osnovnim Iundusom i svojom djelatnošüu predstavljaju istaknute znanstvene i kulturne institucije šireg znaþenja povezane s opüim
kretanjem znanstvenoga kulturnog i umjetniþkog
åivota Europe.
U to je doba djelovanje Razreda i njegovih
þlanova bilo od pomoüi Akademiji kod odråavanja
njezinih objekata od kojih su neki vaåniji spomenici kulture (Sorkoþeviüev ljetnikovac na Lapadu
Akademijina palaþa u Zagrebu Arboretum u Trstenu palaþa Milesi u Splitu. Sve su te aktivnosti
ulazile u krug širokih akcija na polju unapreÿivanja
umjetniþkog kulturnog i znanstvenog åivota u što
bijaše ukljuþena i akcija oko prireÿivanja javnih
maniIestacija i izloåaba na podruþju umjetniþkog
stvaralaštva.
U okviru navedenih aktivnosti bilo je u prosjeku organizirano godišnje do dvadesetak izloåbi i javnih maniIestacija tijekom kojih se Razred
povezao s nizom galerijskih ustanova u Hrvatskoj
(Ilok Osijek Varaådin Poreþ Split Dubrovnik.
Razred za likovne umjetnosti provodio je takoÿer
trajnu akciju za poveüanje Iundusa svojih ustanova
u mjeri koju su dotacije omoguüavale.
Razred je nadalje organizirao odnosno suraÿivao u organiziranju mnogobrojnih kulturnih
znanstvenih i umjetniþkih maniIestacija u povodu
obiljeåavanja obljetnica vezanih uz memoriranje
istaknutih liþnosti naše umjetniþke ili kulturne prošlosti odnosno memoriranje obljetnica istaknutih
povijesnih dogaÿaja. U tom krugu bili su primjerice
organizirani znanstveni skupovi odnosno sveþani
prikazi posveüeni åivotu i djelu -urja Dalmatinca
Vincenta iz .astva -ulija .loviüa I. Meštroviüa
M. .raljeviüa -. Raþiüa V. %eciüa S. Raškaj Majstora Radovana Lj. %abiüa A. Augustinþiüa M.
.auzlariüa M. Viriusa ili V. .ovaþiüa.
Mnogobrojni znanstveni skupovi bili su organizirani u povodu znamenitih obljetnica vaånih
povijesnih zbivanja u razvoju gradova Pazina Varaådina Poåege Virovitice Siska Lepoglave Zagreba Ĉakova Osora otoka Raba. Obraÿivane su i
posebne teme primjerice: na sveþanom skupu posveüenom 100. obljetnici djelovanja Akademijina
Odbora za narodni åivot i obiþaje -uånih Slavena
(1888. – 1988. ili na meÿunarodnom znanstvenom
skupu IsusovFi Qa ]QaQstveQom kulturQom i vjerskom Sodruþju u Hrvata (1990..
Posebnu javnu kulturnu maniIestaciju predstavljala je reprezentativna izloåba Slikari i kiSari þlaQovi Ra]reda ]a likovQe umjetQosti odråana
u prostorijama Strossma\erove galerije u sklopu
proslave 120. obljetnice osnutka -ugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti (1866. – 1986..
U sklopu proslave tom su zgodom u paralelnom
izloåbenom prikazu Akademijine izdavaþke djelatnosti vidno mjesto zauzeli i objavljeni rezultati
rada povjesniþara i teoretiþara umjetnosti i arhitekture postignuti u kontinuiranom radnom Akademijinom programu od 1866. godine nadalje.
Mnogobrojni vaåni problemi pojedinih razdoblja razvoja umjetnosti u Hrvatskoj prouþavani
su u istraåivaþkoj djelatnosti UmjetQiþkoga ra]reda odnosno kasnije Razreda za likovne umjetnosti
naše Akademije. Podjednako je Razred sudjelovao
u organizaciji nekih izloåaba koje su imale sluåbeni
i reprezentativni karakter (primjerice Izloåba þlanova Akademije u %erlinu te Izloåba .. .olZitz i
E. %arlacha u Zagrebu – suradnja s Akademijom
umjetnosti bivšeg DDR-a.
ýlanovi Razreda za likovne umjetnosti sudjelovali su nadalje u Akademijinim edicijama Rad
i LjetoSis objavljivanjem velikog broja izvornih
znanstvenih radova iz tematike povijesti i teorije
likovnih umjetnosti arhitekture i urbanizma a od
1952. godine u organizaciji Razreda poþinje izdavanje BulletiQa namijenjenog objavljivanju radova
u kojima se obraÿuju teme s podruþja likovnih umjetnosti i arhitekture te problemi s podruþja kulture.
Neumitni tijek vremena uzrokovao je i mijenu
u sastavu þlanova Razreda jedni su zauvijek odlazili a novi su birani u þlanstvo Akademije. Tako su
1965. godine þlanovi Razreda za likovne umjetnosti bili: Antun Augustinþiü Vanja Radauš Marino
Tartaglia .rsto Hegedušiü )ran .ršiniü Ljubo
%abiü Cvito )iskoviü (dopisni þlan 1948. pravi
þlan 1958. -erolim Miše (dopisni þlan 1952. pravi
—
200
Slavko Šohaj (1977. .senija .antoci (1979. i
Zvonimir Vrkljan (1988..
U razdoblju od svog osnutka do 1991. godine
(osim 1941. – 1945. Akademija djeluje pod nazivom -ugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti; 1991. godine naziv Akademije mijenja se u
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. U njezino þlanstvo izabran je niz najistaknutijih stvaralaca
i povjesniþara te teoretiþara s podruþja likovnih
umjetnosti arhitekture i urbanizma.
Meÿutim u slijedu promatranoga vremena
uz pogled na ostvareno kreativno djelovanje preostalo je i trajno sjeüanje na preminule þlanove
UmjetQiþkog ra]reda odnosno Razreda za likovne umjetnosti. U vrijeme djelovanja Umjetniþkog
razreda preminuli su poþasni þlanovi Celestin
Medoviü (1920. i Vlaho %ukovac (1922. pravi
þlanovi RudolI Vladec (1929. .lement M. Crnþiü
(1930. %ela Csikos Sessia (1931. ûiril Ivekoviü (1933. )rano %uliü (1934. Robert )rangeš
Mihanoviü (1940. Martin Pilar (1942. i Antun
Schneider (1946. te þlanovi dopisnici )erdo .ovaþeviü (1927. -osip Vancaš Poåeški (1929. Hugo
Ehrlich (1936. Oton Ivekoviü (1939. -anko Holjac (1939. %ranimir Šenoa (1939. i Ĉuro Szabo (1943.. U promatranom razdoblju djelovanja
Razreda za likovne umjetnosti preminuli su poþasni þlan Ivan Meštroviü (1962. redovni þlanovi:
Vladimir %eciü (1954. Tomislav .rizman (1955.
Ĉuro Tiljak (1965. -erolim Miše (1970. Ljubo
.araman (1971. Mladen .auzlariü (1971. Ljubo %abiü (1974. .rsto Hegedušiü (1975. Vanja
Radauš (1975. Oton Postruånik (1978. Antun
Augustinþiü (1979. Marijan Detoni (1981. )ran
.ršiniü (1982. Marino Tartaglia (1984. Anÿela
Horvat (1985. Vjekoslav Paraü (1986. -osip Seissel (1987. i Lavoslav Horvat (1989. izvanredni þlanovi: Marijan Haberle (1979. Ivan Saboliü
(1986. Radovan Nikšiü (1987. dopisni þlanovi
Edo Šen (1949. Emanuel Vidoviü (1953. Ivo
.erdiü (1953. Maksimilijan Vanka (1963. Ĉorÿe
Andrejeviü-.un (1964. Nikola Dobroviü (1967.
Milo Milunoviü (1967. -ozo .ljakoviü (1969.
Petar Lubarda (1974. Milivoj Uzelac (1977. -uraj Neidhardt (1979. Stojan Aralica (1980. Vla-
—
201
þlan 1961. Drago Galiü (dopisni þlan 1950. pravi
þlan 1962. Mladen .auzlariü (dopisni þlan 1950.
pravi þlan 1962. Andre Mohoroviþiü (dopisni þlan
1954. pravi þlan 1962. -osip Seissel (dopisni þlan
1950. pravi þlan 1962. Marijan Detoni (dopisni
þlan 1958. pravi þlan 1963. Lavoslav Horvat (dopisni þlan 1951. pravi þlan 1963. i Ljubo .araman
(dopisni þlan 1932. pravi þlan 1965. te dopisni
þlanovi u radnom sastavu )rano Šimunoviü (1963.
i Oton Postruånik (1965..
U sastavu Razreda za likovne umjetnosti godine 1980. bili su redovni þlanovi: Marino Tartaglia )ran .ršiniü Cvito )iskoviü Drago Galiü
Andre Mohoroviþiü -osip Seissel Marijan Detoni
i Lavoslav Horvat te izvanredni þlanovi: Anÿela
Horvat (1973. Vjekoslav Paraü (1973. .runo
Prijatelj (1973. Vojin %akiü (1977. Ljubo Ivanþiü (1977. Edo .ovaþeviü (1977. i Nikola Reiser
(1977.. Razred je te godine imao þlanove suradnike: Anu Deanoviü (1975. Igora Emilija (1980.
%ranka )uþiüa (1975. Raula Goldonija (1980.
Senu Gvozdanoviü-Sekuliü (1975. äelimira -aneša (1977. )erdinanda .ulmera (1980. Velimira
Neidhardta (1980. Melitu Viliþiü (1975. i Antu
Vulina (1977..
Godine 1990. u predveþerje novih sudbinskih
povijesnih zbivanja redovni þlanovi Razreda bili
su: Cvito )iskoviü Drago Galiü Andre Mohoroviþiü )rano Šimunoviü (izvanredni þlan 1963.
redovni þlan 1979. .runo Prijatelj (izvanredni
þlan 1973. redovni þlan 1983. Edo .ovaþeviü
(izvanredni þlan 1977. redovni þlan 1986. Nikola Reiser (izvanredni þlan 1977. redovni þlan
1986. Vojin %akiü (izvanredni þlan 1977. redovni
þlan 1988. %oris Dogan (izvanredni þlan 1983.
redovni þlan 1988. Zlatko Prica (izvanredni þlan
1981. redovni þlan 1988. i Miroslav %egoviü
(izvanredni þlan 1988. redovni þlan 1990. dok su
u to vrijeme izvanredni þlanovi bili: Ljubo Ivanþiü
%ranko )uþiü (1983. äelimir -aneš (1983. Ante
Vulin (1986. )erdinand .ulmer (1988. %oris
Magaš (1988. Vilim Sveþnjak (1988. Šime Vulas (1988. i Velimir Neidhardt (1990.. Dopisni
þlanovi u Republici Hrvatskoj u to vrijeme bili su:
Antun Motika (1975. Omer Mujadåiü (1977.
do Antoliü (1981. -uraj Denzler (1981. Mirko
Raþki (1982. Ismet Mujezinoviü (1984. Ernest
:eissmann (1985. %oåidar -akac (1989. i .amilo Tompa (1989. te þlanovi suradnici Raul Goldoni
(1983. Igor Emili (1987. i Ana Deanoviü (1989..
U svrhu što uspješnijeg provoÿenja znanstvene kulturne i umjetniþke djelatnosti Predsjedništvo je Akademije na prijedlog Razreda za likovne
umjetnosti svojim zakljuþkom godine 1951. odobrilo osnivanje Instituta za likovne umjetnosti (i
pravilnik njegova djelovanja.
Institut za likovne umjetnosti poþetno je ujedinio djelatnosti Strossma\erove galerije starih
majstora Moderne galerije Gra¿þkog kabineta
Gliptoteke .abineta za numizmatiku i medalje
Zavoda za arhitekturu i urbanizam Arhiva za likovne umjetnosti .njiånice i Restauratorskog zavoda.
Institut je od 1951. do 1964. godine razvio
intenzivnu muzejsko-galerijsku znanstvenoistraåivaþku izloåbenu edukativnu i restauratorsku
djelatnost koja je pridonijela a¿rmaciji kulturnog
pro¿la naše sredine. Institutom je rukovodio Savjet sastavljen od þlanova Razreda. Institut je od
svojega osnutka provodio vrlo intenzivnu djelatnost sve do svoje transIormacije u Zavod za likovne umjetnosti (1964.. Meÿutim uskoro dolazi do organizacijskih problema s obzirom na to
da donošenje novog Zakona o udruåenom radu
kojim je omoguüena sloboda izbora statusa muzejsko-galerijskih jedinica dovodi do prestanka
rada Zavoda za likovne umjetnosti (1967. dok
Moderna galerija i Restauratorski zavod kao samostalne organizacije nastavljaju sa svojim radom. U
sklopu Akademije svoje su djelovanje kontinuirano
nastavile Strossma\erova galerija starih majstora
.abinet gra¿ke Gliptoteka te .abinet za arhitekturu i urbanizam s Arhivom za likovne umjetnosti.
Strossma\erova galerija starih majstora sveþano je kako je veü navedeno otvorena za javnost u
novim prostorijama palaþe Akademije 9. studenoga
1884. godine a njezina je zbirka u to vrijeme imala ukupno 284 umjetnine. Poþetno se za djelatnost
Galerije brine Galerijski odbor koji organizira i izdavanje kataloga. U razdoblju od otvaranja Galerije
pa do 1990. godine objavljeni su katalozi koje su
priredili: prvi ûiro Truhelka (1885. drugi )ranjo
Raþki (1891. treüi Milivoj Šrepel i Nikola Mašiü
(1895. þetvrti i peti (1911. i 1917. te šesti (1922.
Petar .noll (uz dodatke šestom izdanju sedmi Artur Schneider (1939. osmi Ljubo %abiü (1947.
deveti Ljubo %abiü (1950. deseti Vinko Zlamalik
(1967. jedanaesti Vinko Zlamalik (1982. te reprezentativna monogra¿ja u povodu 100. obljetnice
postojanja Strossma\erove galerije koju je priredioVinko Zlamalik (1985..
Prigodom obnove rada Akademije 1947. godine provedeno je prema uputama Galerijskog odbora preureÿenje izloåbenih dvorana pod nadzorom
Ljube %abiüa te arhitekata Sch|na i äupana.
.roz navedeno vrijeme Iunkciju ravnatelja Galerije obnašali su: Izidor .ršnjavi (1882. – 1894.
Nikola Mašiü (1894. – 1902. -osip %runšmid
(1902. – 1920. .lement Menci Crnþiü (1920. –
1928. Artur Schneider (1928. – 1946. Ljubo %abiü (1946. – 1964. i Vinko Zlamalik (1964. – 1990..
U novoj postavi stalne zbirke umjetnina
Strossma\erove galerije izloåena su djela europskoga slikarstva od 14. do poþetka 20. stoljeüa.
)undus Galerije porastao je do 1990. godine na 658
umjetnina a meÿu novim se donatorima istiþu Ante
Topiü Mimara Zlatko %alokoviü %oris Lubienski
Dragan Plamenac i dr.
.abinet gra¿ke specijalizirana je muzejsko-galerijska institucija koja se bavi prikupljanjem
þuvanjem te struþnom i znanstvenom obradom i
prezentacijom crteåa gra¿ka plakata. .abinet gra¿ke osnovan je 1916. godine u okviru UmjetQiþkog
ra]reda -ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti kao Odsjek Strossma\erove galerije. Tu se
skupljala graÿa koja je pristizala iz razliþitih izvora.
S aktivnim djelovanjem zapoþinje se nakon imenovanja prvoga upravitelja 1951. godine a veü 1953.
godine otvorena je prva izloåba gra¿ka -. Callota
iz Valvazorove zbirke þime zapoþinje i javno djelovanje. U toj se instituciji prikuplja þuva struþno
i znanstveno obraÿuje publicira i izlaåe materijal
iz bogatoga Iundusa te se prireÿuju mnogobrojne
izloåbe tako da je u razdoblju 1955. ௅ 1990. godine
prireÿeno 180 izloåaba meÿu kojima 12 monograIskih s pripadnim znanstvenim katalozima 16
—
202
nost. Inicijalni korpus Arhiva sadråavao je prateüu
dokumentaciju o kiparskim djelima pohranjenim
u Gipsoteci (Iotogra¿je opisi þlanci originalni
dokumenti da bi inicijativom dr. Antuna %auera proširio djelatnost na sve likovne umjetnosti
te tako postao jedina specijalizirana ustanova za
prikupljanje dokumentacije o domaüoj umjetnosti
19. i 20. stoljeüa u Hrvatskoj a nakon 1945. i u
-ugoslaviji. )undus arhivske zbirke sadråi mnoge
unikatne primjerke kataloga i umjetniþkih izloåaka
kolekcije obiteljskih umjetniþkih ostavština arhiv
Iotogra¿ja umjetniþkih djela te hemeroteku teorijskih i kritiþkih tekstova iz tiska 19. i prve polovice
20. stoljeüa.
Odreÿeno se vrijeme u sklopu ustanova Akademije nalazila i Moderna galerija koju je osnovalo Društvo umjetnosti 1905. godine. Godine 1940.
dolazi pod upravu %anovine Hrvatske a 1945. preuzima je Ministarstvo prosvjete NR Hrvatske do
1947. godine kada prelazi pod upravu Akademije
sve do 1967. kad se osamostaljuje.
Restauratorski zavod osnovan 1948. godine
djeluje u sastavu ustanova Akademije sve do 1967.
godine kada postaje samostalna organizacija. Tijekom vremena kad je bio pod upravom Akademije Restauratorski je zavod razvio izuzetno plodnu
djelatnost na pregledu stanja naše likovne baštine i
intenzivnom samostalnom radu na restauraciji velikog broja ošteüenih umjetnina. U svrhu unapreÿivanja kvalitete rada ureÿeni su kemijski i ¿zikalni
laboratoriji sa suvremenom opremom.
U duhu shvaüanja toga vremena osnovane su
1947. godine majstorske radionice koje su vodili
istaknuti umjetnici. Godine 1973. prihvaüen je prijedlog o pripojenju radionica Akademiji. Vode ih
akademici A. Augustinþiü ). .ršiniü V. Radauš ..
Hegedušiü i D. Galiü. Meÿu zadaüama tih ustanova
bila je i briga za razvitak te teorijsko i praktiþno
usavršavanje mladih talentiranih likovnih umjetnika. ýetiri majstorske radionice predane su 1987.
godine Akademiji likovnih umjetnosti za provoÿenje postdiplomskih studija dok je Majstorska
radionica za arhitekturu ostala u sastavu Akademije
i u njezinoj je zgradi danas smještena Akademijina
ustanova Hrvatski muzej arhitekture.
—
203
meÿurepubliþkih zagrebaþkih izloåaba gra¿ke 12
meÿurepubliþkih zagrebaþkih izloåaba crteåa pet
memorijalnih izloåbi te mnogobrojne individualne
izloåbe pojedinih majstora i grupa.
Godine 1952. u sastav Akademije ulazi Gliptoteka koja je s vremenom skupila velik Iundus
gliptike i odljeva te originalnih modela. Rad Gliptoteke obuhvaüa aktivnosti u rasponu od lijevanja
na terenu pripreme i odråavanja izloåbi do struþne i znanstvene obrade tema s podruþja kiparstva.
Time njezino djelovanje obuhvaüa raspon od edukacije do znanstvenog istraåivanja.
U Gliptoteci se od 1965. godine intenzivira
izloåbena aktivnost i ureÿuju se novi postavi. Osim
organizacije mnogobrojnih izloåaba pojedinih majstora i retrospektiva od 1982. godine u Gliptoteci
se redovito odråava 7rijeQale Krvatskog kiSarstva.
U okviru tadašnjeg Instituta za likovne umjetnosti osnovan je (1952. Zavod za arhitekturu i
urbanizam koji je potom preimenovan u .abinet
za arhitekturu i urbanizam. Djelovanje .abineta
obuhvaüa istraåivanja kulturno-povijesnog nasljeÿa
Hrvatske na podruþju arhitekture i urbanizma te
prikupljanje þuvanje i obrada gradiva o našim arhitektima (planoteka gra¿þka zbirka arhiv Iototeka
i priruþna struþna knjiånica.
U okvirima navedenog djelovanja na terenu
se obavljaju odreÿenim redoslijedom sustavna
prouþavanja upotpunjena izmjerama te snimanja
historijskih urbanih cjelina i arhitektonskih objekata. Na taj je naþin s podruþja Hrvatske prikupljena bogata graÿa koja obuhvaüa mnogo stotina
prouþenih izmjerenih i snimljenih arhitektonskih
objekata. Obraÿeni materijali þuvaju se u planoteci
.abineta. Velik dio na taj naþin obraÿenih tema
s podruþja arhitekture i urbanizma objavljen je u
Akademijinim edicijama. Prouþavanje suvremene
arhitekture na podruþju Hrvatske obuhvaüa vremenski raspon od kraja 19. stoljeüa do naših dana
a obradom je obuhvaüeno evidentiranje i sustavno
prouþavanje arhitektonskih realizacija grupiranih
u vremenske etape ili opuse pojedinih arhitekata.
U sklopu .abineta djeluje i Arhiv za likovne
umjetnosti osnovan 1943. kao poseban odjel Gipsoteke pod nazivom Arhiv za domaüu likovnu umjet-
U prvoj Iazi zadnjega decenija 20. stoljeüa þlanovi Razreda razvili su intenzivnu aktivnost sa svrhom savladavanja teškoüa do kojih je došlo uslijed
ratnih zbivanja i usporednog odråavanja redovitog
ciklusa organiziranih izloåaba hrvatskog slikarstva
kiparstva gra¿ke i crteåa. Taj rad bio je þesto povezan suradnjom sa širokim krugom kulturnih
umjetniþkih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj te
s aktualnim ozraþjem europskih kulturnih zbivanja.
U prvom dijelu devedesetih godina izabrani su
na skupštini Akademije u sastav Razreda za redovite þlanove .osta Angeli Radovani i Ivo Petricioli
(1992. te -osip Vaništa (1994. za þlanove suradnike Radovan Ivanþeviü (1992. Andrija Mutnjakoviü (1992. i -osip Vaništa (1992. a za dopisne
þlanove Slavko .opaþ (1992. i %oåidar Rašica
(1992.. U istom se razdoblju Razred komemoracijom rastao od preminulih redovitih þlanova Vojina
%akiüa %orisa Dogana i Drage Galiüa (1992. Ede
.ovaþeviüa i Vilima Sveþnjaka (1993. te )rane
Šimunoviüa (1995. kao i od dopisnih þlanova i
þlanova suradnika Omera Mujadåiüa i Vinka Zlamalika (1991. Antuna Motike i %oåidara Rašice
(1992. Lea -uneka i Ede Ravnikara (1993. te
.senije .antoci i Slavka .opaþa (1995..
Djelovanje Razreda bilo je u navedenom razdoblju usredotoþeno na obavljanje redovitih Iunkcija vezanih uz rješavanje osnovnih Akademijinih
zadataka na podruþju znanstvenog istraåivanja u
sIeri likovnih umjetnosti arhitekture i urbanizma
a u sklopu znanstvenih projekata pod vodstvom
þlanova Razreda što je djelatnost Razreda i obuhvaüala i organiziranje maniIestacija likovnog i
arhitektonskog stvaralaštva prireÿivanjem izloåaba te objavljivanjem monogra¿ja i kataloga. Osim
toga þlanovi Razreda bili su veoma aktivni u rukovoÿenju odnosno u sudjelovanju u radu brojnih
znanstvenih zavoda i znanstvenih vijeüa u sklopu
Akademije.
Nakon istog razdoblja odråani su mnogi znanstveni skupovi u organizaciji Razreda meÿu kojima se istiþe skup posveüen åivotu i djelu arhitekta
Viktora .ovaþiüa (1994. dok su istovremeno
objavljene i mnoge znanstvene analize i prikazi
meÿu kojima se u ediciji Rad Ra]reda ]a likovQe
Dramatiþna povijesna zbivanja do kojih dolazi u dijelu Europe poþetkom zadnjeg decenija
20. stoljeüa obuhvatila su i podruþje Hrvatske.
Hrvatska je postigla svoju slobodu i postala je samostalnom dråavom 1991. godine a Akademija
tada mijenja naziv u Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti.
U novonastalom razdoblju nakon 1991. godine
Razred za likovne umjetnosti i institucije u njegovu sastavu nastavili su intenzivno svoju redovitu
djelatnost. Meÿutim uslijed opüeg stanja uzrokovanog nasrtajem na Hrvatsku nastavak redovite
djelatnosti bio je dijelom ispunjen potrebom elementarne zaštite dragocjenog Iundusa zbirki Akademijinih ustanova a posebice izuzetno vrijednih
slika Strossma\erove galerije. U tom se razdoblju
potencirala dugogodišnja suradnja sa Zavodom za
zaštitu spomenika kulture i ostalim institucijama
koje su pruåile moguünost sigurnog sklanjanja
Akademijinih dragocjenih slika u svoja dobro osigurana skloništa.
U sastavu Razreda nalazili su se 1991. godine redoviti þlanovi: Vojin %akiü (1988. Miroslav
%egoviü (1990. %oris Dogan (1988. Cvito )iskoviü (1958. %ranko )uþiü (1991. Drago Galiü (1962. Ljubo Ivanþiü (1991. äelimir -aneš
(1991. Edo .ovaþeviü (1986. )erdinand .ulmer
(1991. %oris Magaš (1991. Andre Mohoroviþiü
(1962. Velimir Neidhardt (1991. Ivo Petricioli
(192. Zlatko Prica 1988. .runo Prijatelj (1983.
Nikola Reiser 1986 Vilim Sveþnjak (1991. )rano Šimunoviü 1979. Šime Vulas 1991. i Ante
Vulin (1991. dopisni þlanovi: Leo -unek (1975.
.senija .antoci (1979. Milan .onjoviü (1986.
Antun Motika (1975. Omer Mujadåiü (1977.
Zoran Mušiü (1990. Miodrag Protiü (1966.
Edo Ravnikar (1963 AlIred Roth (1990. Slavko
Šohaj (1977. Zvonimir Vrkljan (1988. .enzo
Tange (1981. te þlanovi suradnici: %ranko .incl
(1990. Tonko Maroeviü (1990. Sena Gvozdanoviü-Sekuliü (1975. Miroslav Šutej (1990. Marija
Ujeviü-Galetoviü (1990. i Melita Viliþiü (1975..
Razred je izabrao svoje delegate u Odbor za
europski projekt i za suradnju sa Slovenskom akademijom.
—
204
—
205
jeQala Krvatskog kiSarstva. Tijekom 1995. godine
nastavlja se priredba izloåaka lijevanja modela u
bronci prikupljaju se i novi eksponati te se obraÿuje i valorizira Iundus.
U tom razdoblju godine 1994. osnovao se i
ubrzo a¿rmirao svojim intenzivnim djelovanjem
Hrvatski muzej arhitekture smješten u veoma prikladnim novoureÿenim prostorima bivše majstorske radionice koju je vodio akademik Drago Galiü
koji je i dao osnovne poticaje buduüem muzeju.
Osnivanje Muzeja angaåiralo je þlanove Razreda
arhitekte posebno akademika Miroslava %egoviüa
uz suradnju Andrije Mutnjakoviüa i Velimira Neidhardta. Djelatnost Muzeja obuhvatila je organiziranje mnogobrojnih izloåaba predavanja i tematskih
diskusija te prikupljanje vrijednih Iundusa radova
naših istaknutih arhitekata kreatora.
.abinet za arhitekturu i urbanizam i nadalje
provodi analizu teorijskih i kreativnih tema s podruþja arhitekture i urbanizma te sakuplja i obraÿuje
bogat Iundus zbirki snimljenih objekata historijske
arhitekture s podruþja Hrvatske. )undus Arhiva
za likovne umjetnosti rasporeÿen je po zbirkama
unutar kojih se nalaze mnogi raritetni primjerci
kataloga likovnih izloåaba vrijedni dokumenti iz
ostavština umjetnika mnogobrojna pisma i Iotogra¿je likovnih umjetnika s prostora bivše dråave.
Zbirka hemeroteke obuhvaüa teorijske i kritiþke
tekstove s podruþja likovnih umjetnosti od kraja
19. stoljeüa do danas. Od poþetka 1990-ih Arhiv za
likovne umjetnosti specijalizirao se iskljuþivo na
prikupljanje dokumentacije i arhivske graÿe vezane
uz djelovanje hrvatskih likovnih umjetnika u zemlji
i inozemstvu.
.onaþno u drugoj polovici posljednjega desetljeüa 20. stoljeüa nakon postupne stabilizacije
prethodnih turbulentnih prilika djelatnost Razreda
za likovne umjetnosti i ustanova u njegovu djelokrugu poprima ponovno normalne tijekove intenzivnog rada usredotoþenog na uvodno navedene
zadatke Akademije da potiþe i provodi znanstvenu
i umjetniþku djelatnost u korist svojega naroda.
U sastavu Razreda godine 1996. redoviti
þlanovi bili su: .osta Angeli Radovani Miroslav
%egoviü %ranko )uþiü Ljubo Ivanþiü )erdinand
umjetQosti istiþe dokumentarni monograIski prikaz
ArKitekti þlaQovi JAZU.
U istom duhu Razred je usmjeravao djelatnost
ustanova u svojem sastavu koje su takoÿer radile u
navedenim nepovoljnim uvjetima u tom razdoblju.
Rad u Strossma\erovoj galeriji bio je tada oteåan ponajprije zbog prenošenja njezina Iundusa iz
prostora Akademijine palaþe i depoa u posebno
zaštiüena skloništa te potom nakon prestanka ratne opasnosti zbog vraüanja umjetnina na izvorno
mjesto izloåbenih dvorana odnosno depoa u palaþi
Akademije. .od oba preseljenja provedene su opseåne mjere osiguranja i paånje u manipulaciji. Usporedno s navedenim zaštitnim mjerama nastavljeni
su radovi na obradi veri¿kaciji i atribuiranju slika
iz Iundusa. .onaþno na 111. godišnjicu prvog otvaranja Galerije (9. studenoga 1884. – 9. studenoga
1995. otvoren je novi postav Strossma\erove galerije u obnovljenom prostoru izloåbenih dvorana.
Od godine 1991. .abinet gra¿ke nastavio je
svoju djelatnost organiziranjem izloåaba: Hrvatski
ka]aliãQi Slakat KoQ]ervatorsko-restauratorski ]aKvati Qa SisaQim sSomeQiFima kulture te ]agrebaþka i]loåba jugoslaveQskog Frteåa (posljednji jugoslavenski bijenale smotre crteåa. Godine 1992.
odråane su: I]loåba gra¿ke I]loåba Slakata te ]agrebaþka i]loåba gra¿ke. Tijekom 1993. godine
nastavljena je obrada Iundusa i prireÿena je izloåba
Zagrebaþki seFesijski Slakat zatim þetiri samostalne izloåbe i ]agrebaþka i]loåba Frteåa. Godine
1994. organizirane su þetiri samostalne izloåbe te
]agrebaþka i]loåba gra¿ke i izloåba Majstori
Krvatskog Slakata U 1995. godini odråano je pet
izloåbi s pripadajuüim katalozima.
Gliptoteka je u navedenom razdoblju 1991.
godine organizirala izloåbu ýetvrti trijeQale Krvatskoga kiSarstva te proširila suradnju s mnogim
kulturnim ustanovama (Mimara Godine 1992.
organizira tri retrospektivne izloåbe te suraÿuje s
Hrvatskim društvom likovnih umjetnika. U 1993.
godini provodi novo ureÿenje izloåbenih prostorija
te nastavlja lijevanje gipsanih modela u bronci radi
trajnog oþuvanja izloåaka. Nastavak valorizacije
Iundusa odvija se tijekom 1994. godine uz organizaciju tri individualne izloåbe te priredbu tri-
.ulmer %oris Magaš Andre Mohoroviþiü Velimir
Neidhardt Ivo Petricioli Zlatko Prica .runo Prijatelj Nikola Reiser -osip Vaništa Šime Vulas i
Ante Vulin; þlanovi suradnici Radovan Ivanþeviü
%ranko .incl Tonko Maroeviü Andrija Mutnjakoviü Sena Sekuliü-Gvozdanoviü Miroslav Šutej
Marija Ujeviü-Galetoviü i Melita Viliþiü: dopisni
þlanovi: Zoran Mušiü (1990. AlIred Roth (1990.
Slavko Šohaj (1977. .enzo Tange (1981. i Zvonimir Vrkljan (1988..
blju u okviru svoje djelatnosti inicirao i provodio
niz akcija na podruþju pripreme znaþajne izdavaþke
djelatnosti (priprema monogra¿je o Viktoru .ovaþiüu priprema izdanja pretiska .loviüeva þasoslova itd. te organizaciji reprezentativnih izloåaba u
novootvorenoj ;. dvorani Strossma\erove galerije.
Nadalje je vijeüe Razreda biralo recenzente za ocjenu prispjelih rukopisa namijenjenih objavljivanju u
Akademijinim edicijama te je prihvaüalo pozitivno
ocijenjene.
ýlanovi Razreda sudjelovali su u raznim podruþjima djelovanja Akademije suraÿujuüi u mnogim njezinim znanstvenim vijeüima odborima i
komisijama. U tom se krugu posebno istiþe velik
prinos mnogih þlanova Razreda u realizaciji Akademijina projekta Hrvatska i EuroSa.
U velikom naporu Akademije da odråava i obnavlja svoje arhitektonske objekte osobito one kulturno-spomeniþke kategorije sudjelovali su mnogi
þlanovi Razreda arhitekti svojom intenzivnom suradnjom u radu na obnovi tih objekata (palaþa Narodnog doma s preporodnom dvoranom i glavna palaþa
Akademije u Zagrebu Sorkoþeviüev ljetnikovac u
Dubrovniku – Lapad palaþa Milesi u Splitu itd..
ýlanovi Razreda slikari i kipari svojim kreativnim radom pripremili su i odråali u posljednjem desetljeüu svoje reprezentativne samostalne
izloåbe a ujedno su sudjelovali svojim djelima na
velikim kolektivnim izloåbama i likovnim maniIestacijama postignuvši niz osobitih priznanja za
svoj kreativan rad.
ýlanovi Razreda arhitekti kreirali su u tom
razdoblju mnogobrojne arhitektonske objekte izuzetne vrijednosti koji su obiljeåili stilski karakter
našeg suvremenog arhitektonskog stvaralaštva u
urbanim sredinama ili pejzaåu Hrvatske.
ýlanovi povjesniþari umjetnosti i teoretiþari
svojim su analitiþkim radovima pridonijeli razvoju
hrvatske teorijske misli i prouþavanju povijesnog
razvoja naše likovne umjetnosti arhitekture i urbanizma što se osobito istiþe u njihovu sudjelovanju
u izdavanju spomenute edicije Hrvatska i EuroSa.
Istaknuti prilog radu Akademije u ovom razdoblju donose þlanovi Razreda: akademik M. %egoviü (kao potpredsjednik Akademije te voditelji
Napomenuti slijed intenzivne djelatnosti Razreda za likovne umjetnosti obuhvaüao je i u navedenoj Iazi ponajprije razmatranje tema i donošenje
prijedloga odnosno odluka vezanih uz opüe zadatke i probleme koje je radi provoÿenja osnovne
djelatnosti Akademije njezino Predsjedništvo ili
.oordinacijski odbor dostavljao Razredu na mišljenje odnosno odluþivanje. Navedena je problematika bila þesto povezana s provoÿenjem uåe
suradnje Akademije s brojnim kulturnim i umjetniþkim institucijama i odgovarajuüim djelatnim
aktivnostima. Na tom podruþju Razred je razvio
vrlo intenzivnu suradnju s ostalim Akademijinim
razredima te drugim Akademijinim institucijama
kao što su primjerice njezini zavodi za znanstveni i
umjetniþki rad u Osijeku Varaådinu Rijeci Zadru
Splitu i Dubrovniku. Razred je u istaknutom razdo-
—
206
nastavljen pokušaj razrješenja problema vraüanja
umjetnina iz Moderne galerije registriranih u inventaru Strossma\erove galerije. Otvorena je izloåba
M. Vanke u .orþuli (1998.; meÿutim zbog obnove
palaþe Akademije bilo je nuåno ponovno ukloniti
sve eksponate iz izloåbenih dvorana i stavili ih u
spremišta (1998.. Tek nakon uspješne obnove Akademijine palaþe ponovno je uspostavljeno normalno
stanje i otvorene su izloåbene dvorane (2000.. U
meÿuvremenu je u novoureÿenoj ;. dvorani Galerije %egoviü organizirana izloåba djela Irancuskih
majstora iz depoa Strossma\erove galerije (1999..
U istom se razdoblju odvijala i vrlo intenzivna
djelatnost .abineta gra¿ke. Taj je rad bio usmjeren ponajprije na þuvanje obradu i prezentaciju
osnovnog Iundusa gra¿ke crteåa i plakata koji je
pohranjen u depou a popunjava se ponajviše donacijama. Djela pojedinih autora i izlošci iz depoa
podlogom su i nadalje organizaciji izuzetno vrijednih izloåaba poput prikaza naših veoma vrijednih plakata. Na taj naþin prireÿuje .abinet gra¿ke
u svojim izloåbenim prostorima redovito godišnje
do šest individualnih izloåaba uz posebno naglašene kulturne maniIestacije kao što su Krvatski trijeQale gra¿ke (1997. s dodjelom Premije Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti i drugih nagrada
suradnja u organizaciji I]loåbe o djelu J Kloviüa
(1998. Krvatski trijeQale Frteåa (1999. te Krvatski trijeQale gra¿ke (2000..; izloåbe su popraüene objavom kataloga. .abinet gra¿ke razvija
i nadalje suradnju s mnogim srodnim institucijama
u zemlji i inozemstvu te propagira suptilnu kulturu
gra¿þkog i crtaüeg izraza u našoj umjetnosti.
Gliptoteka je u ovom razdoblju nastavila intenzivno djelovati otvaranjem svojih vrijednih zbirki
za posjetioce uz tumaþenje o vrijednosti toga izuzetnog Iundusa. Nastavljen je rad na organizaciji
tematskih izloåaba (6 – 11 godišnje opremljenih
katalozima. U toj se djelatnosti osobito istiþe organizacija reprezentativnih priredaba VI trijeQala
(1997. i VII trijeQala Krvatskog kiSarstva (2000.
te kulturni domet izloåbe Od IvaQa GuQduliüa do
Miroslava Krleåe (1999.. Napornim zalaganjem
Gliptoteka je proširila ureÿeni otvoreni prostor za
izlaganje u juånom ograÿenom dijelu (M. %egoviü.
—
207
pojedinih ustanova Akademije akademici -. Vaništa (Strossma\erove galerije I. .oåariü (Gliptoteke E. Murtiü (.abineta gra¿ke V. Neidhardt
(.abineta za arhitekturu i urbanizam s Arhivom
za likovne umjetnosti M. %egoviü (Hrvatskog
muzeja arhitekture i A. Mohoroviþiü (Zavoda za
znanstveni rad u Varaådinu.
Usporedno s djelovanjem u krugu Akademije
þlanovi su Razreda sudjelovali u radu mnogobrojnih javnih znanstvenih umjetniþkih i kulturnih
skupova i maniIestacija posveüenih odreÿenim
zbivanjima u javnom društvenom åivotu. ýlanovi
Razreda likovni umjetnici i u ovom su razdoblju
sudjelovali svojim radovima na mnogobrojnim kolektivnim ili tematskim izloåbama.
Razred je na svojim sjednicama svake godine
na temelju obrazloåenih prijedloga i izbora predlagao Predsjedništvu najistaknutije kreatore izvan
þlanstva Akademije za dodjelu Akademijine nagrade za podruþje likovnih umjetnosti arhitekture
urbanizma te povijesti ili teorije umjetnosti.
U ovom su razdoblju na izbornim skupštinama
Akademije u sastav Razreda izabrani za redovite
þlanove Nives .avuriü-.urtoviü Ivan .oåariü
Edo Murtiü i Miroslav Šutej (1997. Marija Ujeviü-Galetoviü (1998. te Vera Horvat-Pintariü Vladimir Markoviü i Ĉuro Seder (2000. kao dopisni
þlan Sena Gvozdanoviü-Sekuliü (2000. te kao þlanovi suradnici %oris %uüan i Zlatko .eser (2000..
Istovremeno Razred se komemoracijama
oprostio od svojih pokojnih þlanova Cvite )iskoviüa i äelimira -aneša (1996. )erdinanda .ulmera
i .rune Prijatelja (1998. te %ranka )uþiüa i Zvonimira Vrkljana (1999..
.rajem 2000. godine Razred je djelovao u radnom sastavu: .. Angeli-Radovani M. %egoviü V.
Horvat-Pintariü Lj. Ivanþiü N. .avuriü-.urtoviü
I. .oåariü %. Magaš V. Markoviü A. Mohoroviþiü E. Murtiü V. Neidhardt I. Petricioli Z. Prica
N. Reiser Ĉ. Seder M. Šutej M. Ujeviü-Galetoviü
-. Vaništa Š. Vulas i A. Vulin.
Istovremeno Strossma\erova galerija nastavlja
razvijati pedagoški rad s mlaÿim posjetiocima Galerije i posudbama umjetnina za vrijedne izloåbe.
Primljena je donacija A. i Lj. Šonje (1997. te je
je otvorena 2008. .abinet posjeduje arhiv nacrta i
snimaka mnogobrojnih objekata povijesne arhitekture izraÿenih tijekom dugogodišnjih istraåivanja
na terenu koja su provodili þlanovi Razreda (A.
Mohoroviþiü %. Magaš %. )uþiü.
Hrvatski muzej arhitekture razvio je nakon
svojega osnutka izuzetno uspješnu djelatnost organizirajuüi niz veoma vrijednih i zapaåenih izloåaba
s podruþja arhitektonskog stvaralaštva te ostalih
umjetniþkih i teorijskih maniIestacija. Pritom je
uprava Muzeja uspjela veoma brzo uspostaviti široku suradnju s brojnim autorima i institucijama
kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu (Austrija
ýeška Italija Njemaþka i td.. Organiziran je i trajni ciklus priredaba pod naslovom ArKitekti govore.
U obradi je bogat materijal prikupljenih originalnih
elaborata istaknutih arhitekata – kreatora pohranjen
u zbirkama Muzeja.
U novijem su razdoblju prikazanog povijesnog
djelovanja tajnicima Odjela za likovne umjetnosti i muziku (1947. – 1954. odnosno tajnicima
Odjela a potom Razreda za likovne umjetnosti od
1954. godine do danas bili: Vladimir %eciü (1947.
– 1948. Vanja Radauš (1949. – 1951. .rsto
Hegedušiü (1951. – 1955. -erolim Miše (1955.
– 1961. Andre Mohoroviþiü (1961. – 1975. Drago Galiü (1975. – 1981. Edo .ovaþeviü (1981.
– 1989. Miroslav %egoviü (1989. – 1997. Andre
Mohoroviþiü (1997. – 2002. Ante Vulin (2002. –
2010.. .ao þelnici u Predsjedništvu Akademije
bili su: glavni tajnik Andre Mohoroviþiü (1975. –
1979. potpredsjednik Andre Mohoroviþiü (1979.
– 1991. izabrani þlan Predsjedništva Andre Mohoroviþiü (1991. – 1997. potpredsjednik Miroslav
%egoviü (1997. – 2004. izabrani þlan %oris Magaš
(2004. – 2010.. Tajnici razreda bili su i þlanovi
Predsjedništva.
U tom su razdoblju voditelji Strossma\erove
galerije starih majstora akademik -osip Vaništa i
akademik Vladimir Markoviü a upravitelji muzejski savjetnik Ĉuro Vanÿura i od 2005. viši kustos
%orivoj Popovþak.
Poþetkom desetljeüa preureÿena ;. dvorana
Strossma\erove galerije sluåila je za odråavanje
povremenih izloåbi (Italo-kretske i dalmatiQske
Uz organiziranje izloåaba istiþe se mnogostrana suradnja Gliptoteke sa srodnim ustanovama te napori
da se što više modela izlije u bronci i time trajno
oþuva dragocjeni Iundus. U njezinu muzejskom
Iundusu danas se nalazi više od 13.000 eksponata. Uz postojeüi muzejski kompleks 2000. godine
izveden je i Park skulpture. Gliptoteka danas raspolaåe prostorom veüim od 14.000 mð te þuva i
izlaåe najveüu zbirku skulptura u Hrvatskoj kako
sadrenih odljeva tako i originalnih djela hrvatskoga kiparstva ;I;. i ;;. stoljeüa i sadrenih modela
skulptura za lijevanje u trajnom materijalu. Muzejski Iundus Iormiran je temeljem donacija pohrane
djela i otkupa. Gliptoteka je þlanica Meÿunarodnog komiteta za muzeje ICOM pri UNESCO-u. U
svojem Iundusu Gliptoteka þuva: Zbirku sadrenih
odljeva antiþke kulture (zbirka sadrenih odljeva iz
1892. iz Louvrea BritisK Museuma Galerije Uf¿]i
Gliptoteke u Mnchenu i ostalih Zbirku sadrenih odljeva Iragmenata s nepokretnih spomenika
hrvatske kulturne baštine od I;. do ;V. stoljeüa
(od predromanike do renesanse Zbirku sadrenih
odljeva djela -urja Matejeva Dalmatinca (Šibenska katedrala – uvrštena je u UNESCO-ov popis
svjetske kulturne baštine Zbirku sadrenih odljeva
steüaka Zbirku kopija Iresaka od ;I. do ;VI. stoljeüa Zbirku hrvatskog kiparstva od ;I;. do ;;I.
stoljeüa Zbirku medalja i plaketa studijske zbirke:
Studijsku zbirku crteåa hrvatskih umjetnika Zbirku sadrenih odljeva grbova s podruþja Dalmacije
Zbirku sadrenih odljeva zavjetnih ploþica iz Perasta
u %oki kotorskoj.
.abinet za arhitekturu prati bitna zbivanja
na podruþju arhitektonske djelatnosti te okuplja
þlanove Razreda arhitekte u svrhu razmatranja
široke problematike opüeg poloåaja arhitekture
kao stvaralaþke djelatnosti i arhitekata u našem
javnom i kreativnom åivotu. ýlanovi Razreda arhitekti (%egoviü Neidhardt Vulin razmatraju razradu smjernica u radu na obnovi i ureÿenju novodobivenog objekta tzv. .emijskog laboratorija na
Strossma\erovu trgu juåno od palaþe Akademije
te su izradili i darovali projekt adaptacije za potrebe Akademijine .njiånice uz potpuno oþuvanje
kulturno-povijesnog identiteta same zgrade koja
—
208
godine. U velikoj sjedniþkoj dvorani Akademijine
palaþe postavljena je galerija portreta svih predsjednika od osnivanja Akademije do danas.
Galerija je nastavila svoju edukativno-pedagošku djelatnost izdavanjem radnih biljeånica
za najmlaÿe posjetioce. Izdano je više popratnih
kataloga izloåbi i zbirki. Svakako treba izdvojiti
monograIsku publikaciju Strossmayerova doQaFija koja je pratila istoimenu izloåbu. Prvi put u
povijesti Strossma\erove galerije tiskan je deplijan sa saåetkom na þetiri strana jezika i izdan je
vodiþ po stalnom postavu na hrvatskom i engleskom jeziku.
.abinet gra¿ke razvija i nadalje muzejsku
izloåbenu izdavaþku i pedagošku djelatnost.
)undus .abineta razvrstan je u þetiri zbirke koje
imaju oko 19.000 inventarnih jedinica domaüih i
europskih majstora: Stara ]birka Frteåa i gra¿ka
± stoljeüa Zbirka Frteåa i gra¿ka i stoljeüa Zbirka Slakata i Zbirka gra¿þkiK matriFa
Tu su zastupljena brojna vaåna imena hrvatske i
europske povijesti umjetnosti. Od 1997. godine u
sklopu .abineta gra¿ke djeluje kalkograIska radionica u kojoj se tiskaju gra¿þke mape suvremenih
autora i mape kalkograIskih otisaka s gra¿þkih
matrica iz Zbirke.
Organiziraju se povremene izloåbe iz Zbirki
izloåbe recentne umjetnosti – Hrvatski trijeQale
gra¿ke i Hrvatski trijeQale Frteåa autorske studijske izloåbe u suradnji s drugim domaüim i meÿunarodnim institucijama. U prostorima .abineta
gra¿ke i .alkograIske radionice odråavaju se edukativne aktivnosti za uþenike osnovnih škola studente Akademije likovnih umjetnosti i )ilozoIskoga Iakulteta u Zagrebu. U posljednja dva desetljeüa
Iundus .abineta gra¿ke udvostruþen je. Tijekom
toga vremena razliþitim su posredovanjima i poticanjima umjetnika pristigle brojne donacije meÿu
kojima su najvaånije: S. Glumca P. Gavraniüa S.
Šohaja I. Lovrenþiüa M. Šuteja E. Murtiüa Z. Price -. Zigaine R. Canogara %. Suh\ja %. %uüana
Z. .esera i druge. Zapoþet je proces digitalizacije i
presvlaþenja zaštitne opreme umjetnina zbog usklaÿivanja s meÿunarodnim standardima dostupnosti
þuvanja i zaštite muzejske graÿe.
—
209
ãkole od do stoljeüa izloåba crteåa .rste
Hegedušiüa izloåba u povodu predstavljanja Iaksimilnog izdanja ýasoslova )arQese JosiSa Julija
Kloviüa te izloåba donacije .oste Angelija Radovanija Portreti akademika.
Godine 2002. zapoþeli su radovi u Galerijskom prostoru. Po završetku Galerijski je odbor
naþinio novi postav Strossma\erove galerije. Stalni
postav Galerije bio je otvoren za javnost do poþetka
priprema izloåbe Strossmayerova galerija travQja DoQaFija biskuSa J J Strossmayera
Dana 6. listopada 2005. ponovno je otvoren stalni
postav Galerije.
Godine 2008. na ulazu i izlazu Galerije postavljena su dodatna staklena vrata þime su se znatno
poboljšali mikroklimatski uvjeti u prostoru Galerije.
U proteklom desetljeüu Iundus Galerije uveüan
je za šest umjetnina od kojih je jedna nabavljena sredstvima Ministarstva kulture dok su ostale
pristigle donacijama. Treba spomenuti i vrijednu
donaciju od 40 radova .oste Angelija Radovanija. Dolaskom akademika Vladimira Markoviüa na
mjesto voditelja Galerije pojaþana je suradnja s
Restauratorskim zavodom Hrvatske te su do danas restaurirane 54 umjetnine. U .abinet gra¿ke
predane su u pohranu radi rastereüenja spremnice Galerije radovi na papiru iz zbirke Uzorinac
Šebalj i ýikoš a u Gliptoteku je smještena zbirka
.oste Angelija Radovanija. Cjelokupan stalni postav prebaþen je u digitalni sustav i oIormljena je
raþunalna baza podataka.
Slike iz vlasništva Strossma\erove galerije
posuÿivane su za izloåbe u prestiånim europskim
muzejima i galerijama u .|lnu %eþu %ruxellesu
)errari %ologni Rimu Rotterdamu L\onu. Isto
tako umjetnine su posuÿivane .loviüevim dvorima Modernoj galeriji i Umjetniþkom paviljonu u
Zagrebu. Godine 2005. radilo se na pripremama za
katalog i izloåbu Strossma\erove donacije. Ureÿen
je kataloški popis umjetnina te su naþinjeni kratki
saåeci za svaku umjetninu. U sklopu Strossma\erovih dana u Ĉakovu otvorena je izloåba DoQaFije doQatoru na kojoj je prezentiran izbor iz 68
umjetnina koje su darovane biskupu i Akademiji od
njezina otvorenja 1884. do biskupove smrti 1905.
I u ovom razdoblju u GliStoteFi su realizirane samostalne skupne tematske i retrospektivne
izloåbe s podruþja kiparstva medaljerstva Iotogra¿je arhitekture dizajna i suvremenih medija.
Tiskane su i monogra¿je vodiþi katalozi. Gliptoteka je i nadalje nositelj vaåne likovne maniIestacije
7rijeQale Krvatskoga kiSarstva (realizirano deset
7rijeQala. Na izloåbama su prezentirani opusi
mnogih domaüih i stranih umjetnika.
obradu i stvaranje arhivske i dokumentacijske graÿe a 2009. godine zapoþet je projekt digitalizacije
arhivske graÿe. Arhiv se 2010. godine ukljuþio u
projekt DigitalQe ]birke Hrvatske akademije omoguüivši time korisnicima bråu i lakšu dostupnost
bogatim arhivskim zbirkama.
Rad u Hrvatskom muzeju arhitekture odvijao
se u navedenom razdoblju u tri osnovne djelatnosti:
prikupljanju i struþnoj obradi zbirke znanstvenoj
interpretaciji i prezentaciji gradiva zbirke te realizaciji izloåbenog programa. Prikupljeno je arhivsko
gradivo nastalo kreativnim struþnim znanstvenim i
pedagoškim radom hrvatskih arhitekata. Prikupljeno
gradivo struþno se obraÿuje razvrstavanjem i izradom analitiþkih kataloga osobnih arhivskih Iondova
koji ujedno sluåe kao inIormatiþka pomagala za korisnike gradiva. U muzeju se prikuplja i organizira
tematska biblioteka za arhitekturu. Znanstveni rad
odvija se kao trajna dogradnja struþnog rada u sklopu znanstvenog projekta ModerQi]am i SrostorQi
ideQtitet Hrvatske u dvadesetom stoljeüu voditelja
akademika %orisa Magaša. Istraåivaþke teme znanstvenog projekta koncipirane su na naþin da stvaraju
bazu za izradu sinopsisa stalnog postava arhitekture
dvadesetog stoljeüa u Hrvatskoj. Izloåbenim programom Muzeja bila je obuhvaüena hrvatska i europska povijesna i suvremena arhitektura. U proteklom
desetogodišnjem razdoblju realizirano je 56 izloåaba koje su bile popraüene katalozima i deplijanima
nizom predavanja domaüih i inozemnih predavaþa
te dvama meÿunarodnim seminarima.
Poþetkom novog milenija krajem godine
2001. u Razredu za likovne umjetnosti imao je
dvadeset redovitih þlanova: .. Angeli-Radovani
M. %egoviü V. Horvat-Pintariü Lj. Ivanþiü N.
.avuriü-.urtoviü I. .oåariü %. Magaš V. Markoviü A. Mohoroviþiü E. Murtiü V. Neidhardt I.
Petricioli Z. Prica N. Reiser Ĉ. Seder M. Šutej
M. Ujeviü-Galetoviü -. Vaništa Š. Vulas i A. Vulin; þetiri dopisna þlana: Udo .ultermann (1997.
%oris Podrecca (1977. Sena Gvozdanoviü-Sekuliü
(2000. i Zlatko Ugljen (2006. i sedam þlanova
suradnika: %oris %uüan Radovan Ivanþeviü Zlatko .eser %ranko .incl Tonko Maroeviü Andrija
Mutnjakoviü i Melita Viliþiü; na izbornim skup-
Gliptoteka je mjesto posjeta organiziranih grupa tematskih obraÿenih cjelina iz podruþja pojedine zbirke. Svake godine prireÿuje se i edukativna
tematska izloåba za škole; u svojoj je izloåbenoj
djelatnosti preuzela vaåne izloåbe iz inozemstva:
Velike %ritanije )rancuske Portugala .ine -apana SAD-a ýeške Slovenije Austrije Njemaþke.
U prostorima muzeja prireÿivana su predstavljanja
knjiga koncerti predavanja. Tijekom godina sustavno se obnavljaju stalni postavi a digitalizirana
je i muzejska graÿa. )undus Gliptoteke sastavni
je dio brojnih izloåaba u drugim muzejsko-galerijskim prostorima te je Gliptoteka neizostavan
Iundus za svaki kompetentni pregled hrvatskoga
kiparstva.
Arhiv za likovne umjetnosti u posljednjem se
desetljeüu razvija u skladu s novim inIormatiþkim
tehnologijama koje djelatnicima omoguüuju bråu
—
210
matike u sklopu teorijskih i kreativnih analiza te
mnogobrojnih ostvarenja koja predstavljaju domet
u razvoju suvremene arhitekture;
—da su þlanovi teoretiþari i povjesniþari umjetnosti svojim znanstvenim raspravama djelovanjem na podruþju razvoja teorijske znanstvene
analize znanstvenim i istraåivaþkim radom na terenu te javnim djelovanjem u rješavanju brojnih
problema na podruþju znanosti kulture i umjetnosti
pokazali visoku kvalitetu vlastitoga rada principijelnost stavova i konzekventnu primjenu znanstvenih metoda u teorijskoj analizi.
U cjelini sagledavanja rezultati rada Razreda
za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti u skupnom djelovanju kao i u posrednoj ulozi preko djelatnosti svojih ustanova ili
þlanova ubiljeåeni su neizbrisivom vrijednošüu u
javnom umjetniþkom znanstvenom i kulturnom
åivotu Hrvatske i svojom prisutnošüu u svijetu. Detaljni prikaz rada þlanova: izloåaba arhitektonskih
projekata i realizacija objavljenih knjiga izlazi svake godine u Akademijinu LjetoSisu.
Razred za likovne umjetnosti nastavlja i u sadašnjosti s radom u þasnoj tradiciji prethodnih generacija þlanova Akademije imajuüi u vidu osnovne
zadatke Akademije da svojim djelovanjem sluåi
plemenitom cilju boljitka åivota hrvatskoga naroda.
—
211
štinama do 2010. godine za nove redovite þlanove izabrani su: Dušan Dåamonja Igor )iskoviü
Zlatko .eser i Andrija Mutnjakoviü (2004. %oris %uüan %ranko .incl i Dinko .ovaþiü (2006.
Zlatko %ourek i Radoslav Tomiü (2010.; za þlanove suradnike: Zlatko %ourek (2002. Radoslav
Tomiü (2004. äeljka ýorak Zvonko Makoviü
Mladen Obad Šüitaroci i Zlatan Vrkljan (2006.
Nikola %ašiü i Nenad )abijaniü (2008..
Naåalost kao i svakom razdoblju Razred je
izgubio i dio svojega þlanstva; u posljednjih desetak godina preminuli su þlanovi Razreda: .osta
Angeli Radovani Andre Mohoroviþiü i Sena Sekuliü-Gvozdanoviü (2002. Ljubo Ivanþiü Zlatko
Prica i Slavko Šohaj (2003. Miroslav %egoviü
Radovan Ivanþeviü (2004. Edo Murtiü Miroslav
Šutej i Melita Viliþiü (2005. Dušan Dåamonja i
Ivo Petricioli (2009. te Nikola Reiser (2010..
.rajem 2010. godine Razred za likovne umjetnosti imao je devetnaest redovitih þlanova a to
su: Zlatko %ourek %oris %uüan Igor )iskoviü
Vera Horvat-Pintariü Nives .avuriü-.urtoviü
Zlatko .eser %ranko .incl Dinko .ovaþiü Ivan
.oåariü %oris Magaš Vladimir Markoviü Andrija Mutnjakoviü Velimir Neidhardt Ĉuro Seder
Radoslav Tomiü Marija Ujeviü-Galetoviü -osip
Vaništa Šime Vulas i Ante Vulin; tri dopisna þlana:
Udo .ultermann %oris Podrecca i Zlatko Ugljen
i šest þlanova suradnika: Nikola %ašiü äeljka ýorak Nenad )abijaniü Zvonko Makoviü Mladen
Obad-Šüitaroci i Zlatan Vrkljan.
.onaþno kao zakljuþak saåetog prikaza o radu
i djelovanju þlanova Razreda za likovne umjetnosti
moåe se ponoviti prije utvrÿena ocjena:
—da su þlanovi likovni umjetnici svojim kreativnim ostvarenjima Iormirali umjetniþka djela
originalne i individualne ¿zionomije snaåne izraåajnosti i visokih likovnih kvaliteta te da su njihova
brojna djela ušla u povijest novijeg hrvatskog slikarstva i kiparstva kao realizacije meÿašnje etape
u procesu razvoja suvremenog likovnog izraza;
—da su þlanovi arhitekti i urbanisti u svojem
kreativnom radu iskazali istaknute kvalitete visokog stupnja rješavajuüi najrazliþitije probleme
suvremene arhitektonske odnosno urbane proble-
—
212
150 HAZU — Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju
—
RAZRED ZA GLAZ%ENU
UM-ETNOST I MUZI.OLOGI-U
—
213
Akademija je u prvih pedesetak godina svoga
postojanja obuhvaüala þetiri razreda (odjela s po
osam pravih (redovitih þlanova. Meÿutim þetvrti
UmjetQiþki odjel poþeo je s radom tek 1919. Zbog
toga prvi hrvatski (etnomuzikolog )ranjo .saver
.uhaþ (1834. – 1911. nije postao þlanom Akademije premda je Akademija u svom Radu objavila
dvije temeljne i opseåne .uhaþeve rasprave: kulturno-historijsku studiju o glazbalima juånih Slavena i
raspravu OsobiQe QarodQe glasbe Qaroþito Krvatske. Akademija je iz istog razloga 1912. u povodu
80. obljetnice roÿenja Ivana Zajca imenovala toga
hrvatskog skladatelja svojim poþasnim þlanom.
Znakovito je da je i poznati hrvatski arheolog don
)rane %uliü veü 1898. bio imenovan Akademijinim
poþasnim þlanom a tek 1926. njezinim pravim (redovitim þlanom u Umjetniþkom odjelu.
brojne crkvene i svjetovne zborove. Dugan je objavio udåbenike ElemeQtarQa teorija mu]ike Nauka
o mu]iþkim formama i Nauk o gla]balima s osobitim ob]irom Qa orgulje (1944..
Vjeskoslav Rosenberg-Ruåiü (1870. – 1954.;
dopisni þlan 1919. djelovao je nakon studija u
%eþu najprije u Splitu i Varaådinu a u razdoblju
1910. – 1935. bio je u Zagrebu direktor i proIesor
glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda (od
1922. Muziþke akademije. Taj svestrano obrazovan
glazbenik kao skladatelj nadovezuje se na romantiþku
tradiciju (solopjesme glasovirske sonate.
%oåidar Širola (1889. – 1956.; dopisni þlan
1922.; red. þlan 1928.; predstojnik UmjetQiþkog
ra]reda 1937. – 1945. diplomirao je u Zagrebu
matematiku i ¿ziku. .ompoziciju je uþio privatno kod Ivana Zajca a doktorat iz muzikologije
obranio je u %eþu 1921. %io je kustos i ravnatelj
EtnograIskog muzeja u Zagrebu i administrativni
direktor Muziþke akademije. Meÿu njegovim vokalnim skladbama istiþu se popijevke na kajkavske stihove Dragutina Domjaniüa te oratorij äivot
i sSomeQ slavQiK uþitelja sv braüe ûirila i Metoda
gdje je u okviru þistog a FaSSella sloga ostvario
širok raspon izraåajnosti. Od glazbeno-scenskih
djela najuspjelija mu je opera Citara i bubaQj a u
skupini komornih radova istiþu se njegovi gudaþki
kvarteti. U svojim se skladbama sluåio obiljeåjima
Iolklorne glazbe razliþitih hrvatskih krajeva. .ao
etnomuzikolog prouþavao je narodna glazbala; na
tome je podruþju objavio iscrpnu raspravu Svirale s udarQim je]iþkom. Njegov Pregled Sovijesti
Krvatske mu]ike (1922. prva je cjelovita povijest
hrvatske glazbe na koju se nadovezuju knjige Hrvatska QarodQa gla]ba (1940. i Hrvatska umjetQiþka gla]ba (1942..
-anko %arlq (1869. – 1941.; dopisni þlan
1922. završio je studij teologije u Zagrebu 1892.
%io je kanonik zagrebaþke katedrale i ravnatelj
Nadbiskupske pisarne. Objavio je brojne radove
iz hrvatske glazbene povijesti (npr. rasprava PavliQska SjesmariFa i] godiQe . Od 1914. do
1941. bio je urednik glazbenog þasopisa Sv CeFilija. Zasluåan je za prouþavanje i oåivljavanje
napjevƗ hrvatskih crkvenih puþkih pjesama.
—
RAZDO%L-E
1919. ௅ 1947. GODINE
U UmjetQiþkom odjelu bila su 1919. meÿu
predstavnicima razliþitih grana umjetnosti dva
glazbenika: skladatelj glazbeni teoretiþar i orguljaš )ranjo Dugan st. i Vjekoslav Rosenberg-Ruåiü
skladatelj i pedagog. Godine 1922. pridruåili su im
se skladatelj i (etnomuzikolog %oåidar Širola te
povjesniþar i glazbeni pisac -anko %arlq a 1936.
muzikolog i skladatelj Dragan Plamenac.
)ranjo Dugan st. (1874. – 1948.; dopisni þlan
1919.; red. þlan 1921. završio je studij matematike i
¿zike u Zagrebu i diplomirao kompoziciju na Visokoj glazbenoj školi u %erlinu. Na Muziþkoj akademiji u Zagrebu bio je proIesor teoretskih predmeta
kompozicije i orgulja; djelovao je i kao orguljaš
zagrebaþke katedrale te dirigent pjevaþkih zborova.
Njegove skladbe odlikuju se poliIonijskim
slogom i znalaþkom organizacijom Iorme a obuhvaüaju djela za orgulje (Kromatska fuga u c-molu
7oFFata u g-molu orkestralne skladbe (SimfoQijski
aQdaQte komorna djela (violinska sonata 1908.
prvo moderno djelo te vrste u hrvatskoj glazbi i
—
214
QarodQiK SoSievaka (i] DalmaFije s 506 napjeva
mogla biti objavljena (1944. u redakciji %. Širole
i Vladoja Dukata.
Dragan Plamenac (1895. – 1983.; 1936. dopisni þlan izvan radnog sastava; 1962. dopisni þlan
diplomirao je pravo i uþio glazbu u Zagrebu. .ompoziciju je studirao u %eþu i Pragu a muzikologiju
u Parizu i %eþu gdje je 1925. doktorirao disertacijom o motetima i šansonama -ohannesa Ocheghema. Taj rad kao i izdanje misa nizozemskog skladatelja (I. 1927.; II. 1947. te kasnija dopunjena
izdanja pribavili su mu meÿunarodni ugled koji je
potvrdio i daljnjim istraåivanjima i izdanjima rane
glazbe (izmeÿu ostalog skladbe za instrumente s
tipkama iz kasnoga srednjeg vijeka u Codexu )aeQ]a . Plamenac je zaþetnik moderne hrvatske
muzikologije. Na koncertu odråanom 19. prosinca
1935. u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu
predstavio je dotad nepoznata djela hrvatskih skladatelja renesanse i ranog baroka a iste je godine
objavio i dio opusa najznaþajnijega od njih – Ivana
Lukaþiüa (OdabraQi moteti iz zbirke SaFrae CatioQes /1620./. Vaåna je i njegova opseåna bio-bibliograIska studija o Tomi (Tommasu Cecchiniju
gdje donosi obilje novih podataka o renesansnoj i
baroknoj glazbenoj kulturi u primorskoj Hrvatskoj.
Nagrade -ugoslavenske akademije za vaåna
ostvarenja na podruþju glazbe dodijeljene su 1931.
i 1932. godine. Primili su ih Lujo ŠaIranek-.aviü
za operu Medvedgradska kraljiFa i )ran Lhotka
za Dvije Krvatske raSsodije za violinu i komorni
orkestar.
Izdavaþka djelatnost u znaku je etnomuzikologije. U seriji zapoþetoj 1924. pod naslovom ZborQik jugoslaveQskiK SuþkiK SoSjevaka (kasnije je
taj naziv nekoliko puta variran u prvoj su knjizi
objavljene Hrvatske Suþke SoSijevke i] Meÿumurja
Vinka äganca (sv. 1: 638 svjetovnih; sv. 2: 264
crkvene popijevke.
.ao druga knjiga serije izašla je 1941. zbirka
JuåQo-slovjeQske QarodQe SoSijevke )ranje .savera .uhaþa (kao peta knjiga njegove zbirke zapoþete
1878. koju su redigirali %oåidar Širola i Vladoje Dukat. U pripremama za treüu knjigu te serije
Širola je uz potporu Akademije obavio dopunska
istraåivanja u Dalmaciji u krajevima gdje je 1906.
i 1907. narodne popijevke zapisivao Vladimir (Vladoje %ersa (1864. – 1927. pa je njegova Zbirka
U vrijeme Drugoga svjetskog rata u Hrvatsku
akademiju znanosti i umjetnosti nije primljen nijedan novi þlan skladatelj ni muzikolog. U prvim
poratnim godinama u UmjetQiþkom odjelu dolazi
do promjena u þlanstvu. )ranji Duganu i %oåidaru
Široli þlanstvo nije bilo potvrÿeno a time ni produljeno. Dragan Plamenac djeluje u inozemstvu –
izvan radnog sastava a -anko %arlq 1941. je umro.
Za nove þlanove UmjetQiþkog odjela bili su 1948.
izabrani skladatelj violinist dirigent i pedagog
Stjepan Šulek etnomuzikolog i skladatelj Vinko
äganec i 1950. skladatelj i dirigent -osip Hatze.
Stjepan Šulek (1914. – 1986.; dopisni þlan
1948.; red. þlan 1954.; tajnik Razreda 1954. –
1978.. Studij violine završio je 1936. u Zagrebu
(V. Huml gdje je pohaÿao i predavanja iz kompozicije (%. %ersa. %io je docent za violinu 1945.
– 1947. i proIesor kompozicije na Muziþkoj akademiji 1947. – 1975. te þlan razliþitih komornih
sastava i dirigent .omornog orkestra Radio-Televizije Zagreb (1958. – 1962.. Sjajan poznavatelj
instrumentacije vrstan poliIoniþar i majstor velikih
glazbenih Iormi zastupao je – nadograÿujuüi na
klasiþno-romantiþku tradiciju – u razdoblju nakon
Drugog svjetskog rata autonomiju glazbenog djela.
Njegov opus meÿu ostalim sadråi osam simIonija
koncerte za pojedine instrumente (npr. tri koncerta
za klavir .oncert za violonþelo i orkestar .oncert
za violinu i orkestar .oncert za rog i orkestar itd.
þetiri klasiþna koncerta za orkestar pet gudaþkih
kvarteta (Moje djetiQjstvo opere KoriolaQ (1957.
i Oluja (1969. „simIonijsko-koreograIski traktat“
De veritate (1977. kantatu ZadQji Adam (1964.
i dva ciklusa solopopjevaka (Pjesma mrtvog SjesQika StraK itd.
—
215
—
.RAT.O MEĈUVRI-EME
1948. ௅ 1953. GODINE
Vinko äganec (1890. – 1976.; dopisni þlan u
radnom sastavu 1948.; dopisni þlan izvan radnog
sastava 1954.; red. þlan 1966.; ali ne više u Odjelu
za muziku nego u Razredu za ¿lološke znanosti.
Završio je Pravni Iakultet a glazbu je uþio kod
)ranje Dugana. Od 1945. bio je kustos muzikolog u
EtnograIskom muzeju u Zagrebu u razdoblju 1948.
– 1964. znanstveni suradnik i direktor zagrebaþkog Instituta za narodnu umjetnost (danas Institut
za etnologiju i Iolkloristiku. U Akademiji je bio
djelatan u Odboru za narodni åivot i obiþaje kojeg
je 1975. – 1976. bio predsjednik. Unaprijedio je
melogra¿ranje analizu i sistematizaciju Iolklorne
glazbe i znanstveno obradio brojne teme iz podruþja etnomuzikologije. Sakupio je više od 15.0000
narodnih napjeva od kojih je veüi dio objavio u
zbirkama (Meÿimurje Hrvatsko zagorje .oprivnica. Autor je obradbi narodnih napjeva te vlastitih
skladbi temeljenih na narodnom melosu.
-osip Hatze (1879. – 1959.; dopisni þlan izvan
radnog sastava 1950. završio je studij kompozicije
kod Pietra Mascagnija na .onzervatoriju u Pesaru. %io je nastavnik glazbe i zborovoÿa u Splitu.
Skladatelj je vokalne lirike (popjevaka izvanredne
melodijske invencije npr. zbirke RomaQFe i melodije ProljetQi laKori i Novo Fvijeüe dviju opera
(Povratak i Adel i Mara kantata (Noü Qa UQi
Exodus Golemi PaQ i zborskih djela. Opera Povratak otkriva poznavanje europskih glazbenih dostignuüa na prijelazu stoljeüa a u operi Adel i Mara
sluåi se elementima Iolklorne glazbene graÿe kako
one orijentalne iz %osne tako i one sa splitskoga
podruþja. U njegovoj rukopisnoj ostavštini nekoliko je udåbenika (npr. Nauka o koQtraSuQktu i fugi
Nauka o iQstrumeQtima i QjiKova SrimjeQa u moderQom orkestru.
U ovom meÿuvremenu Akademija je objavila
dvije knjige iz ranije zapoþete etnomuzikološke
serije koja se sada zove ZborQik jugoslaveQskiK
QarodQiK SoSjevaka. To su dva sveska zbirke Vinka äganca NarodQe SoSijevke Hrvatskog ]agorja
– NaSjevi (1950. i 7ekstovi (1952. kao þetvrta i
peta knjiga navedene serije uz urednika Milovana
Gavazzija. Studija uz ovu zbirku izaüi üe tek dvadesetak godina kasnije. Izuzetno vrijedno – za svoje
vrijeme u našoj sredini pionirsko specijalistiþko
– djelo bila je studija Albe Vidakoviüa SakrameQtar MR MetroSolitaQske kQjiåQiFe u Zagrebu
objavljena u 287. knjizi Rada Odjela za likovne
umjetnosti i muziku (1952..
—
RAZDO%L-E OD 1954. DO .RA-A
SEDAMDESETIH GODINA 20. STOL-EûA
Poþetkom pedesetih godina nakon kratkotrajnog postojanja šestog Odjela za likovne umjetnosti
i muziku i njegove Muziþke sekcije (1952. zalaganjem Stjepana Šuleka osnovan je krajem 1953.
samostalni Odjel za muziku. Za njegova prvog
tajnika izabran je Stjepan Šulek koji je tu duånost
obnašao dvadeset i þetiri godine (1954. – 1978..
U Odjel ulazi 1954. šest hrvatskih glazbeniþkih
liþnosti – pijanisti i skladatelji Svetislav Stanþiü
i Ivo Maþek dirigenti i skladatelji Milan Sachs
.rešimir %aranoviü i %oris Papandopulo te muzikolog -osip Andreis.
Svetislav Stanþiü (1895. – 1970.; red. þlan
1954. glasoviti pijanistiþki pedagog nakon školovanja u Zagrebu uþio je u %erlinu privatno glasovir a kompoziciju kod )erruccija %usonija. .ao
proIesor na zagrebaþkoj Muziþkoj akademiji unio
je u hrvatsku glasovirsku pedagogiju visoku razinu
proIesionalizma i spoznaju o glazbenoj interpretaciji kao sintezi besprijekornog umijeüa znanja i
nadahnuüa. Odgojio je nekoliko generacija vrsnih
pijanista: meÿu njegovim brojnim uþenicima bili
su Melita Lorkoviü Ivo Maþek Ladislav Šaban
-urica Murai Pavica Gvozdiü i Vladimir .rpan.
Njegova nevelika skladateljska ostavština pokazuje
autora zanimljivih ideja.
Pijanist i skladatelj Ivo Maþek (1914. – 2002.;
izv. þlan 1954.; red. þlan 1983. studirao je glasovir u Zagrebu gdje se i usavršavao kod Svetislava
Stanþiüa; kod -. Roger-Ducassea u Parizu studirao
je kompoziciju. Preko trideset godina – od 1945.
sve do umirovljenja 1977. – djelovao je kao glasovirski pedagog na Muziþkoj akademiji u Zagrebu.
—
216
—
217
se kozmopolitizmu na romantiþkoj tradiciji. .ao
dirigent %aranoviü je ostvario majstorske kreacije u Zagrebaþkoj operi koje je repertoar obogatio
posebice djelima slavenskog i domaüeg repertoara.
%oris Papandopulo (1906. – 1991.; izv. þlan
1954.; red. þlan 1965.. .ompoziciju je studirao
kod %lagoja %erse na Muziþkoj akademiji a dirigiranje kod Dirka )ocka na Novom beþkom
konzervatoriju. Od 1940. bio je operni dirigent
u Zagrebu zatim u Rijeci Sarajevu pa 1959. –
1965. opet u Zagrebu i u Splitu do 1974. U svom
stvaralaštvu koje broji preko 300 skladbi dotakao
se svih glazbenih vrsta od malih vokalnih oblika
preko glasovirskih i komornih djela (šest gudaþkih
kvarteta Mo]aik za gudaþki i ja]]-kvartet EiQe
KammersymSKoQie itd. zborskih skladbi (npr.
Muka gosSodiQa Qaãega Iskursta Hrvatska misa
itd. do kantata (npr. Slavoslovije LegeQde o drugu
7itu Istarske freske i] Berma Osorski misterij itd.
i opere (SuQþaQiFa Poåar u oSeri itd.. Iako se veü
na poþetku svoga skladanja izjasnio kao pristalica
nacionalnoga glazbenog smjera rano je pokazao i
a¿nitet prema baroknoj motoriþnosti i znaþajkama
neoklasiþnoga glazbenog stila (CoQFerto da Famera SiQfoQietta. Majstor je instrumentacije.
-osip Andreis (1909. – 1982.; izv. þlan 1954.;
red. þlan 1975. završio je studij romanistike na
Sveuþilištu i glazbe na Muziþkoj akademiji u Zagrebu. %io je proIesor i proþelnik Historijskog
kasnije Muzikološkog odjela Muziþke akademije
(od 1945. do umirovljenja 1972. prvi urednik muzikološkog zbornika Arti musiFes (1970. – 1971.
Mu]iþke revije i drugih publikacija. Vaåan doprinos
hrvatskoj leksikogra¿ji njegov je pionirski uredniþki rad na prvom izdanju Mu]iþke eQFikloSedije (I
II: 1950. – 1963. -ugoslavenskog leksikograIskog
zavoda. Andreisovo sintetsko djelo izuzetnog znaþenja jest njegova Povijest gla]be prvi opseåan
pregled opüe povijesti glazbe u Hrvatskoj koji je
nakon 1. izdanja 1942. u nizu kasnijih izdanja i
preradbi sustavno obogaüivao i aktualizirao (Historija mu]ike 1966. i dalje. Njegov Ra]voj mu]iþke
umjetQosti u Hrvatskoj objavljen 1962. u okviru
skupnog djela Historijski ra]voj mu]iþke kulture u
Jugoslaviji tiskan je kasnije kao samostalna knjiga
Uz bogatu solistiþku pijanistiþku karijeru u Hrvatskoj i inozemstvu bio je i vrstan komorni glazbenik: bio je utemeljitelj i þlan glasovirskih trija sa
Stjepanom Šulekom i Stankom äepiüem te Stjepanom Šulekom i Antoniom -anigrom a nastupao je
i s Enricom Mainardijem Zlatkom %alokoviüem
i Valterom Dešpaljem te u glasovirskom duu s -uricom Murajem. Taj pro¿njeni i suzdråani umjetnik ugradio je u svoje interpretacije svoju estetsku
kulturu i razumijevanje izvornog notnog teksta.
Skladao je i zapaåena djela za glasovir i komorne
sastave (SoQata ]a glasovir SoQata ]a violoQþelo
i glasovir dva gudaþka kvarteta i CoQFertiQo ]a
klavir i komorQi orkestar
Milan Sachs (1884. – 1968.; red. þlan 1954.
završio je studij violine na konzervatoriju u Pragu. Od 1911. do smrti (izuzev dva prekida: 1932.
– 1938. i 1940. – 1945. djelovao je kao dirigent
Zagrebaþke opere i njezin direktor u razdobljima
1919. – 1921. 1926. i 1945. – 1955.. Ozbiljnošüu
pristupa partituri te istanþanim osjeüajem za stil i
zakonitosti operne interpretacije Sachs je osigurao
visoku razinu izvedaba Zagrebaþke opere þiji je
repertoar posebno obogatio izvedbama -anaþeka
Verdija :agnera Richarda Straussa i Stravinskoga. U njegovu koncertnom repertoaru istiþu se
%eethovenove simIonije uz djela Smetane %erlioza i Verdija. %avio se i skladanjem (komiþna
opera )urijaQti.
.rešimir %aranoviü (1894. – 1975.; red. þlan
1954. studirao je kompoziciju u %eþu. Od 1915.
do 1943. bio je (izuzev kraüeg prekida 1927. –
1929. dirigent Zagrebaþke opere i njezin direktor
(1929. – 1940. a zatim dirigent u %ratislavi te proIesor Muziþke akademije u %eogradu i dirigent %eogradske ¿lharmonije. .ao jedan od najistaknutijih
predstavnika „nacionalnog stila“ u hrvatskoj glazbi
%aranoviü je u svoje koloristiþki raskošne partiture ugradio elemente glazbenog Iolklora (posebice
Hrvatskog zagorja. Najviše umjetniþke domete
ostvario je baletima LiFitarsko srFe (1932. Imbrek
] Qosom i operom StriåeQo-koãeQo. Meÿu njegovim
vokalnim skladbama istiþe se ciklus pjesama za
bariton i orkestar Z mojiK bregov na kajkavske stihove )rana Galoviüa. U kasnijim djelima priklanja
i u prijevodu na engleski jezik (MusiF iQ Croatia
1974.. Objavio je âesQaest moteta IvaQa Lukaþiüa
(1970. te niz studija i þlanaka o hrvatskoj glazbi.
Nakon godine dana rada Odjel za muziku proširuje 1955. svoj naziv u Odjel za muziþku umjetnost te uskoro zapoþinje razvijati svoju istraåivaþku
i izdavaþku djelatnost koja se – sukladno zadacima
i sastavu Razreda – pro¿lira u dvije skupine notnih
izdanja: 1. djela suvremenih hrvatskih skladatelja
þlanova Razreda i 2. Spomenici hrvatske glazbene baštine te 3. – knjige o glazbi. Za predviÿene poslove angaåirani su i vanjski suradnici. Prvi
rezultati toga rada bili su knjiga Huberta Pettana
PoSis skladbi IvaQa ZajFa (1956. izvještaji Albe
Vidakoviüa o istraåivanju neumatskih kodeksa u
LjetoSisima JAZU te njegovo izdanje ViQko Jeliü
( ± " i Qjegova ]birka duKovQiK koQFerata i riFerFara ÄParQassia militia³ ( uz
iscrpan uvod (1957.. Uime Akademije Odjel preuzima zaštitu i nadzor Glazbenog arhiva samostana
Male braüe u Dubrovniku.
Poþevši od 1959. kontinuirano se objavljuju
partiture hrvatskih skladatelja. Tiskana su djela
.rešimira %aranoviüa (ciklus za bariton i orkestar
Z mojiK bregov 1959. SiQfoQietta 1968. SimfoQijski sFKer]o 1969. Suita iz baleta LiFitarsko srFe
1964. %orisa Papandopula (.oncert za klavir i
gudaþki orkestar 1959. ýakavska suita za glas i
orkestar 1963. LegeQde o drugu 7itu 1968. -osipa Hatzea (kantate Noü Qa UQi i Golemi PaQ obje
1969. i Milana Sachsa (Pastorale i Sles 1967. a
navlastito Stjepana Šuleka (.oncert za violu i orkestar 1963. .oncert za violinu i orkestar 1966.
ýetvrta i Peta simIonija 1961. i 1968. kantata ZadQji Adam 1968..
Od muzikoloških izdanja valja izdvojiti knjigu
Marije .untariü Blagoje Bersa (1959. te monogra¿ju StjeSaQ âulek (1961. .rešimira Šipuša. .ao
posebno izdanje objavljena je knjiga ElemeQti soFiologije mu]ike Ivana Supiþiüa. .njiga Vatroslav LisiQski (- äivot ± djelo ± ]QaþeQje (1969.
Lovre äupanoviüa prva je moderna monogra¿ja
o majstoru hrvatskoga glazbenog romantizma u
kojoj je izloåena sva dostupna graÿa o skladatelju.
Valja zabiljeåiti i dvije knjige Rada s muzikološ-
kim raspravama: u prvoj (knj. 337 1965. urednik
-osip Andreis objavljuje zapaåeni þlanak Re]ultati
i ]adaFi mu]iþke Qauke u Hrvatskoj a u drugoj
(knj. 351 1969. istiþe se prilog Dragana Plamenca
7ragom IvaQa Lukaþiüa i QekiK QjegoviK suvremeQika. Posebno je odjeknulo izdanje SimfoQija Luke
Sorkoþeviüa (1965. (izvorni notni tekst i revizije
Stjepana Šuleka.
Sedamdesetih su godina novim þlanovima
Razreda postali skladatelj Milo Cipra skladatelj i
dirigent -akov Gotovac muzikolog Ivan Supiþiü te
muzikolog i glasovirski pedagog Ladislav Šaban.
Milo Cipra (1906. – 1985.; izv. þlan 1977..
Diplomirao je njemaþki jezik i ¿lozo¿ju na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu a kompoziciju kod
%lagoja %erse na zagrebaþkoj Muziþkoj akademiji gdje je kasnije predavao muziþke oblike
kompoziciju i instrumentaciju do umirovljenja
1977. Od 1961. do 1971. na toj je ustanovi bio
dekan. Poþetke Ciprina skladanja predstavljaju
djela izgraÿena na naþelima nacionalnoga glazbenog smjera. Napuštanje tog smjera pokazuje veü
ýetvrti gudaþki kvartet s elementima neobaroka
i sklonosti k poliIoniji. Novo razdoblje zapoþinje
1959. kada Cipra slobodnim tretiranjem disonance
zapoþinje rabiti naprednije tehnike skladanja (npr.
SuQþev Sut simIonijska pantomima Leda MusiFa
siQe QomiQe MpditatioQ sur Rp itd. ukljuþujuüi i aleatoriku (Peti gudaþki kvartet. -edan je od
najranijih skladatelja ¿lmske glazbe u Hrvatskoj.
Autor je više þlanaka i radijskih emisija te knjiåice
SuQþaQa Solja Blagoja Berse.
-akov Gotovac (1895. – 1982.; red. þlan 1977..
Školovao se u Splitu te na Muziþkoj akademiji u
%eþu. %io je dirigent i direktor Zagrebaþke opere i
dirigent pjevaþkih društava. Najistaknutiji je predstavnik nacionalnog smjera hrvatske glazbe izmeÿu
dva rata. Najuspješnija su mu djela narodni obred
Koleda SimfoQijsko kolo opere MoraQa i Mila Gojsaliüa i komiþna opera Ero s oQoga svijeta (1935.
koja je i izvan domovine postigla izuzetnu meÿunarodnu a¿rmaciju (prevedena je na devet jezika.
Ivan Supiþiü (izv. þlan 1973.; red. þlan 1983.;
tajnik Razreda 1978. – 1997. i 2004. – 2006.. Diplomirao je klavir na Muziþkoj akademiji u Zagre-
—
218
nologije (npr. o graditelju orgulja Petru Nakiüu i
povijesti glazbe sjeverne Hrvatske.
Godine 1972. Odjel za muziþku umjetnost mijenja svoj naziv u Ra]red ]a mu]iþku umjetQost te
nastavlja svoju izdavaþku djelatnost. Vaånija notna
izdanja iduüih godina predstavljaju nova djela %orisa Papandopula (.oncert za clavicembalo i orkestar
1971. Muka GosSodiQa Qaãega Isukrsta 1974. Suita i] baleta BeatriFe CeQFi 1978. Stjepana Šuleka
(Šesta simIonija 1972. Treüi koncert za klavir i
orkestar 1976. -osipa Hatzea (kantata Exodus
1978. i .rešimira %aranoviüa (PaQ 1973..
Prilog revitalizaciji hrvatske glazbene baštine
jest izdanje ýetiri moteta u i glasova renesansnog skladatelja -ulija Skjavetiüa u redakciji
Dragana Plamenca (1974..
Objavljena je i treüa knjiga Rada s podruþja
muzikologije (knj. 377 1978. u kojoj su meÿu
ostalima studije -osipa Andreisa Ivo Paraü äivot
i djelo i Ladislava Šabana Gla]beQe moguüQosti
VaraådiQa u i Srvoj SoloviQi stoljeüa.
Godine 1978. za razrednog je tajnika izabran
Ivan Supiþiü. On üe tu duånost obnašati sve do
1997. i zatim ponovno (nakon razdoblja od šest
godina kada je tajnik bio -erko %eziü od 2004.
do 2006. godine.
Tri znanstvena skupa koja je Razred organizirao sedamdesetih godina pokazuju kako meÿunarodni ugled hrvatske muzikologije tako i njezinu
skrb za revalorizaciju hrvatske glazbene baštine.
Prvi je skup – odråan 1974. u Zagrebu – bio Drugi simpozij Meÿunarodnog muzikološkog društva
(IMS s tri glavne teme: Sociološki aspekti muziþke analize u 20. stoljeüu Društvene skupine i
glazbene strukture Akulturacija u glazbenim tradicijama Europe i Azije. ReIerati su objavljeni u þasopisu IRASM. Drugi je skup 1977. bio posveüen
Hrvatskome glazbenom zavodu našoj najstarijoj
glazbenoj instituciji a bio je naslovljen Hrvatski
gla]beQi ]avod ± godiQa SromiFaQja gla]beQe
kulture u Hrvatskoj; u þasopisu Arti musiFes objavljeni su materijali s toga skupa. Muzikologu dr.
Pavlu Markovcu u povodu 75. obljetnice roÿenja
bio je 1978. posveüen treüi skup; reIerati su tiskani
u prigodnom zborniku (1979..
—
219
bu a na Sorbonni u Parizu i Sveuþilištu humanistiþkih znanosti u Strasbourgu stekao je dva doktorata
iz muzikologije. %io je znanstveni istraåivaþ (1960.
– 1963. pri CNRS-u u Parizu i (1967. – 1968. na
Sveuþilištu Harvard (Harvard UQiversity Cambridge SAD. Djelovao je kao proIesor muzikologije na Muziþkoj akademiji u Zagrebu do 1988.
a od 1979. do 1993. na Sveuþilištu humanistiþkih
znanosti u Strasbourgu. Od 1982. do 1987. bio je
predsjednik Meÿunarodnog muzikološkog društva
(%asel. Pokretaþ je i urednik IQterQatioQal RevieZ
of tKe AestKetiFs aQd SoFiology of MusiF (1970.
– 2000.. U dva mandata bio je predsjednik hrvatske .omisije za UNESCO. Inicijator je i glavni
urednik prvih triju svezaka Akademijina izdavaþkog projekta Hrvatska i EuroSa: kultura ]QaQost i
umjetQost na hrvatskom engleskom i Irancuskom
(1997. – 2011.. Predsjednik je pa poþasni predsjednik .ršüanskog akademskog kruga (2002. –
te osnivatelj i glavni urednik njegova znanstvenog
þasopisa Nova SrisutQost (2003. – 2006.. Glavna
djela: La musiTue exSressive (Pariz 1957. MusiF
iQ SoFiety (NeZ <ork 1987.; na kineskom: Peking
2004. Estetika euroSske gla]be (1978 ð2006. Za
uQiver]alQi KumaQi]am (2010..
Ladislav Šaban (1918. – 1985.; þlan suradnik
1975.; izv. þlan 1983. završio je studij glasovira
kod Svetislava Stanþiüa na Muziþkoj akademiji
u Zagrebu. Od 1941. predaje glasovir najprije na
srednjoj školi Muziþke akademije a nakon 1951.
na njezinu klavirskom odjelu do umirovljenja 1978.
%io je pedagog glasovira (âkola ]a klavir s RudolIom Matzom 1952. i prireÿivaþ instruktivnih
izdanja za pijaniste. Od šezdesetih godina 20. st.
intenzivno se bavi muzikološkim radom. Teåište
njegova znanstvenog interesa jest povijest orgulja
u Hrvatskoj i nastoji ga saþuvati od propadanja
pokretanjem i voÿenjem opseånog projekta evidentiranja i snimanja orgulja na podruþju Hrvatske.
%io je i inicijator niza drugih projekata na sreÿivanju arhivske glazbene graÿe u Hrvatskoj (npr. u
HGZ-u i voditelj ekipnog istraåivaþkog projekta
RISM (RpSertoire iQterQatioQal des sourFes musiFales Šaban je autor knjige godiQa Hrvatskog
gla]beQog ]avoda (1982. i brojnih studija iz orga-
.ao posebna izdanja Razreda objavljene su
knjige Estetika evroSske gla]be Ivana Supiþiüa
(1978. Hrvatski reQesaQsQi teoretiþari gla]be
Stanislava Tuksara Estetika gla]be u Hrvatskoj u
stoljeüu Sanje Majer-%obetko (1979. i Kreãimir BaraQoviü Stvaralaþki usSoQ (1979. Mirjane
Veselinoviü.
Dvadesetak godina nakon objavljivanja prve
knjige NarodQiK SoSjevaka Hrvatskog ]agorja
izašla je 1971. etnomuzikološka studija uz tu zbirku Vinka äganca ali ne u Akademijinoj seriji zbirki
narodnih popjevaka nego u ZborQiku ]a QarodQi
åivot i obiþaje JuåQiK SlaveQa (EtQomu]ikoloãka
serija. Urednik zbornika Vinko äganec objavio
je u istoj knjizi i etnomuzikološku zbirku Stjepana
Stepanova NarodQe Sjesme i] GorjaQa i PobijaQa.
velikim instrumentalnim i vokalnoinstrumentalnim
oblicima meÿu kojima se istiþu glazbena drama
EkviQoFij (1945. prema drami Ive Vojnoviüa
povijesno-legendarna opera Zlato Zadra (âkriQja
sv âimuQa 1954. antologijski triptihon NarodQi
obred kod smrti (1936. i scenski oratorij Hod So
mukaK Ambro]a Matije GuSFa ]vaQog Beg (1972.
Skladao je i pet simIonija komornu glazbu i velik
broj solopjesama i zborova (KoQavosko SirovaQje
Krijes SlaQiQe %io je i plodan pisac o glazbi
%runo %jelinski (1909. – 1992.; red. þlan
1988.. U Zagrebu je završio studij kompozicije
na Muziþkoj akademiji a doktorirao je i pravo. %io
je proIesor poliIonijske kompozicije na Muziþkoj
akademiji. Njegove skladbe graÿene prema naþelima klasicistiþke tradicije odlikuju se oblikovnom
jasnoüom umjereno suvremenom harmonijom i
åivom ritmikom. Opus mu obuhvaüa petnaest simIonija šest simIonijeta koncerte i FoQFertiQa za
razliþite instrumente skladbe za glasovir cikluse popjevaka (meÿu kojima su najpoznatiji Be]
Sovratka Pjesme ]a Be]imeQu GitaQjali i CaQdomblp djeþju operu PþeliFa Maja te balete PiQoFFKio Petar PaQ i Maþak u þi]mama.
Natko Devþiü (1914. – 1997.; þlan suradnik
1980.; izv. þlan 1988.; red. þlan 1991.. Studij
glasovira završio kod Antonije Geiger-Eichhorn
i kompozicije kod ). Dugana 1939. na Muziþkoj
akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u kompoziciji u %eþu kod -. Marxa. Na Muziþkoj akademiji
bio je proIesor harmonije. Pokreüe nove kolegije:
Harmonijsku analizu i Aspekte suvremene glazbe.
Studira kompoziciju elektroniþke glazbe u SAD-u
(Columbia UQiversity NeZ <ork. U poþetku se
oslanja na Iolklorne uzore (Istarska suita þiju üe
graÿu vrlo slobodno oblikovati i u svojem kasnijem
razvoju (opera LabiQska vjeãtiFa. U Prologu za
puhaþe i udaraljke niåe male intervale Iolklornoga
podrijetla u klastere razliþite gustoüe a u )ibuli
za dva orkestra povezuje više modusa u potpuno
dvanaesttonsko tkivo te spaja dva orkestralna toka
u jedinstvenu kompozicijsku cjelinu. Skladao je i
þistu elektroniþku glazbu (Columbia SoQata.
Autor je priruþnika HarmoQija i studije HarmoQijska komSoQeQta u gla]beQom djelu Ive Maþeka.
—
OD OSAMDESETIH GODINA DO
.RA-A 20. STOL-EûA
U skladu sa sadråajem svoje djelatnosti Razred je 1985. proširio svoj naslov u Razred za
glazbenu umjetnost i muzikologiju. Osamdesetih
godina novi su þlanovi Razreda postali skladatelji Ivan %rkanoviü i %runo %jelinski skladatelj i
glazbeni teoretiþar Natko Devþiü skladatelj i orguljaš Anÿelko .lobuþar dirigent i skladatelj Pavle
Dešpalj muzikologinja .oraljka .os muzikolog
i skladatelj Lovro äupanoviü muzikolog leksikograI i glazbeni kritiþar .rešimir .ovaþeviü te
etnomuzikolog -erko %eziü.
Ivan %rkanoviü (1906. – 1987.; izv. þlan od
1983. studirao je na Muziþkoj akademiji u Zagrebu kod %lagoja %erse (diplomirao 1935. kod
)rana Lhotke a usavršavao se na SFKoli FaQtorum u Parizu. %io je zborovoÿa i srednjoškolski
nastavnik direktor Zagrebaþke ¿lharmonije te
proIesor Muziþke akademije u Sarajevu. -edan je
od najmarkantnijih predstavnika nacionalnog stila
u hrvatskoj glazbi koji je psihološke znaþajke hrvatskog glazbenog Iolklora uspio spojiti s vlastitim
senzibilitetom. Teåište je njegova stvaralaštva na
—
220
red. proI. predavala je na Odjelu za muzikologiju Muziþke akademije u Zagrebu. U razdoblju
1985. – 1993. bila je voditelj Akademijina Zavoda za muzikološka istraåivanja; od 1996. ponovno
je voditelj toga zavoda sada Odsjeka za povijest
hrvatske glazbe. .ontinuirano se bavi glazbenom
ikonogra¿jom i poviješüu hrvatske glazbe (posebno solopjesme koju interpretira u europskom
kontekstu. Napisala je knjige MusikiQstrumeQte im
mittelalterliFKeQ KroatieQ (1972. i Dora Pejaþeviü
(1982.; njem. izd. 1987. te niz studija o hrvatskoj
glazbi (NaSjevi PavliQskog ]borQika i dr.. %ila je
glavna urednica muzikološkog þasopisa Arti musiFes (1980. – 1989. i drugih izdanja.
Lovro äupanoviü (1925. – 2004.; þlan suradnik 1980.; izv. þlan 1986.; red. þlan 1991.. Studij
slavistike i romanistike završio je na )ilozoIskom
Iakultetu u Zagrebu gdje je na Muziþkoj akademiji diplomirao i povijest glazbe. Doktorat iz
muzikologije postigao je na )ilozoIskom Iakultetu Sveuþilišta u Ljubljani 1965. a diplomu iz
kompozicije na ljubljanskoj Muziþkoj akademiji.
%io je proIesor na Pedagoškoj akademiji i Muziþkoj akademiji u Zagrebu. Objavljujuüi niz godina
djela hrvatske glazbene baštine (12 svezaka serije
SSomeQiFi Krv gla]beQe Sroãlosti i dr. zasluåan
je za revitalizaciju hrvatske glazbe prošlih stoljeüa.
Osim kritiþkog izdanja I]abraQiK djela Vatroslava
LisiQskoga objavio je 1969. i opseånu monogra¿ju
o tom skladatelju te niz studija i þlanaka o hrvatskoj
glazbi 16. ௅ 20. stoljeüa. Njegova knjiga Stoljeüa
Krvatske gla]be (1980. obraÿuje šire slojeve hrvatske glazbene kulture. .ao skladatelj ostvario je
niz zanimljivih djela (âest samosSjeva na tekstove
A. G. Matoša za bas-bariton i klavir.
-erko %eziü (1929. – 2010.; þlan suradnik
1980.; izv. þlan 1988.; red. þlan 1991.; tajnik Razreda 1998. – 2003.. Studij muzikologije završio je na
Muziþkoj akademiji u Ljubljani gdje je i doktorirao na )ilozoIskom Iakultetu. %io je asistent u Akademijinu Institutu u Zadru (danas Zavod za povijesne znanosti zatim znanstveni suradnik potom
i savjetnik u Institutu za etnologiju i Iolkloristiku
u Zagrebu. Predavao je etnomuzikologiju na Muziþkoj akademiji u Zagrebu. Prouþavao je Iolklornu
—
221
Anÿelko .lobuþar (þlan suradnik 1988.; red.
þlan 1992.. Diplomirao je na Historijsko-teoretskom odjelu Muziþke akademije u Zagrebu gdje
je studirao i orgulje kod ). Luþiüa i kompoziciju
kod M. Cipre. U orguljama se usavršavao u Salzburgu (A. NovakoZski a u kompoziciji u Parizu
(A. -olivet. Na Muziþkoj je akademiji bio proIesor
na Odjelu za kompoziciju i glazbenu teoriju. .ao
orguljaš nastupao je na brojnim koncertima u domovini i inozemstvu. U skladanju se ponajprije posveüuje orguljama (tri sonate PiqFe eQ mosawTue
)aQta]ija i toFFata KoQFert ]a orgulje i orkestar
i dr. i komornim djelima (pet gudaþkih kvarteta
CoQFertiQo ]a koQtrabas i gudaþe. .omponirao
je i za opseånije sastave (Bula za soliste zbor i
orkestar te glazbu za dokumentarne igrane i crtane ¿lmove. Autor je monograIske studije o )ranji
Duganu st. ()raQjo DugaQ åivot i rad obj. u Radu
knj. 351 1969..
Pavle Dešpalj (þlan suradnik 1988.; red. þlan
1992.; potpredsjednik Akademije od 2004. do
2010.. Studij kompozicije završio je 1960. kod
S. Šuleka na Muziþkoj akademiji u Zagrebu gdje
kasnije postaje redoviti proIesor dirigiranja. Postigao je meÿunarodnu dirigentsku karijeru. %io je šeI
dirigent SimIonijskog orkestra RTZ (kasnije HRT
šeI dirigent Zagrebaþke ¿lharmonije šeI dirigent
)loridskog simIonijskog orkestra i gost dirigent
mnogih uglednih orkestara u Europi Americi i
Aziji. .ao gost dirigirao je u opernim kuüama u
Hrvatskoj Americi i -apanu. %io je dirigent 7okyo
Geidai ¿lKarmoQije i proIesor na tokijskom Nacionalnom sveuþilištu za lijepe umjetnosti i glazbu.
Njegov skladateljski opus ukljuþuje PassaFagliu i
fugu ]a glasovir i gudaþe KoQFert ]a violiQu i orkestar VarijaFije ]a orkestar KoQFert ]a alt-saksofoQ i gudaþe i SveþaQu Saradu ]a rogove i orkestar
.oraljka .os (þlan suradnik 1977.; izv. þlan
1986.; red. þlan 1991.; tajnica Razreda 2007. –
2010.. Diplomirala je na Historijsko-teoretskom
odjelu Muziþke akademije u Zagrebu a doktorirala
na )ilozoIskom Iakultetu Sveuþilišta u Ljubljani
1967. Usavršavala se u Vel. %ritaniji i Njemaþkoj
(stipendija Zaklade A voQ Humboldt 1973.-74..
Od 1970. do umirovljenja 1994. (od 1984. kao
znanstvenog opusa )ranje .savera .uhaþa govorilo se na skupu posveüenom osnivaþu hrvatske
muzikologije i etnomuzikologije (1984.. Svi materijali s tih skupova objavljeni su u zbornicima u
suradnji s Muzikološkim zavodom Muziþke akademije u Zagrebu.
Nakon Ivana Supiþiüa za razrednog je tajnika
izabran -erko %eziü koji je na toj Iunkciji bio od
1998. do 2003. godine.
Devedesetih su godina novim þlanovima Razreda postali skladatelji Ruben Radica Stanko Horvat i )rano Paraü pijanist -urica Murai i muzikolozi Stanislav Tuksar Nikša Gligo i Ennio Stipþeviü.
Ruben Radica (þlan suradnik od 1990. redoviti þlan od 2000.. Na Muziþkoj akademiji u Zagrebu završio je studij dirigiranja kod Slavka Zlatiüa i
kompozicije kod Milka .elemena. U kompoziciji
se usavršavao kod Renpa LeiboZitza i Oliviera
Messiaena u Parizu te Vita )razzija u Sieni. Do
1963. predaje na Muziþkoj akademiji u Sarajevu a
zatim na Muziþkoj akademiji u Zagrebu gdje je bio
proIesor teorijskih predmeta posebno kolegija PoliIonija i Aspekti suvremene glazbe i od 1981. do
1985. dekan. Na poþetku na vlastiti naþin interpretira tekovine neoklasicizma (npr. ýetiri dramatska
eSigrama i CoQFerto abbreviato. .asnije se priklanja tekovinama postZebernovskog serijalizma
(npr. u Lirskim varijaFijama i modusne tehnike (u
posljednjem stvaralaþkom razdoblju. Za njegov
je opus karakteristiþna zaokupljenost ritamskom
komponentom na tragu Messianove koncepcije
te teånja prema iznošenju glazbenih ideja koje je
moguüe priopüavati i rijeþima no bez priklanjanja
programnosti jer je Radici cilj „strukturne akcije“
skladanjem pretvoriti u „psihološke akcije“. Tako
dolazi do speci¿þne vrste ekspresivnosti (npr. ;III ura ili 7ri soQetQe bagatele u kojima
recitator moåe ali ne mora recitirati stihove A.
Tresiüa Paviþiüa V. Nazora i I. Vojnoviüa. U nekim djelima ukljuþuje i aleatoriþke postupke (npr.
K a a u Pra]oru „misteriju u deset prizora za
glazbenu pozornicu“ prema istoimenoj poemi -.
.aštelana na speci¿þan naþin rabi i transIormira
arhetipsku graÿu pretvarajuüi metarske i ritamske
znaþajke govora u glazbene ideje.
glazbu u Hrvatskoj i glazbu Hrvata izvan domovine (Gradišüe u Austriji i izradio monograIske
studije o Iolklornoj glazbi pojedinih zemljopisnih
podruþja (npr. Mu]iþki folklor SiQjske krajiQe Ra]Qolik gla]beQi svijet ãire okoliFe DoQje StubiFe.
Proširio je okvire etnomuzikoloških istraåivanja
(Die AkkulturatioQ als )ortbestaQdsm|gliFKkeit
der Volksmusik SSoQtaQi i orgaQi]iraQi gla]beQi
åivot Qa selu u Hrvatskoj 1979.. Vaåan je njegov
doprinos prouþavanju glagoljaškog pjevanja (knjiga Ra]voj glagoljaãkog SjevaQja Qa ]adarskom Sodruþju 1973..
.rešimir .ovaþeviü (1913. – 1992.; þlan suradnik 1986. diplomirao je kompoziciju na Muziþkoj akademiji u Zagrebu a studij muzikologije
s doktoratom završio je u Leipzigu. %io je proIesor
na Muziþkoj akademiji u Zagrebu (1950. – 1977.
i njezin dekan od 1971. do 1977. Vaåan je njegov
doprinos našoj glazbenoj enciklopedistici i leksikogra¿ji: bio je glavni urednik drugog izdanja
Mu]iþke eQFikloSedije -ugoslavenskog leksikograIskog zavoda (I 1971.; II 1974.; III 1977.
glavni urednik muzikološkog þasopisa Arti musiFes
(1973. – 1979. suradnik Sovjetske eQFikloSedije
enciklopedije Die Musik iQ GesFKiFKte uQd GegeQZart i Grove
s DiFtioQary of MusiF aQd MusiFiaQs U åarištu njegova muzikološkog rada jest
povijest novije hrvatske glazbe kojoj je posvetio
brojne studije i þlanke te knjige Hrvatski komSo]itori i QjiKova djela (1960. i Mu]iþko stvaralaãtvo
u Hrvatskoj (1966.. Godinama je djelovao i kao
glazbeni kritiþar.
Na inicijativu -osipa Andreisa i Ivana Supiþiüa
osnovan je 1979. Zavod za muzikološka istraåivanja danas Odsjek za povijest hrvatske glazbe u
Akademijinu Zavodu za povijest hrvatske knjiåevnosti kazališta i glazbe. Djelatnost Odsjeka bit üe
posebno prikazana.
Dva vaåna znanstvena muzikološka skupa odråana osamdesetih godina bila su posveüena velikanima hrvatske glazbe i muzikologije – Ivanu pl.
Zajcu i )ranji .saveru .uhaþu. Skup u povodu
150. obljetnice roÿenja Ivana Zajca (1982. upozorio je na nuånost oåivljavanja i revalorizacije
zaboravljenog dijela njegova opusa. O slojevitosti
—
222
-urica Murai (1927. – 1999.; red. þlan 1997.
diplomirao je glasovir kod Svetislava Stanþiüa na
Muziþkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se kod
Marguerite Long u Parizu. Na Muziþkoj akademiji
djelovao je kao glasovirski pedagog od 1952. sve
do smrti odgojivši nekoliko naraštaja koncertantnih
pijanista i pedagoga. Umjetnik velike muzikalnosti istanþana ukusa i savršene tehnike ovladao je
opseånim repertoarom i koncertirao u Hrvatskoj i
17 europskih dråava nastupajuüi þesto s vodeüim
svjetskim orkestrima i dirigentima; o tome svjedoþi
njegova bogata diskogra¿ja. %avio se i muzikološkim radom: posebnu je pozornost posveüivao
hrvatskoj glazbenoj baštini redigiranjem i uzornim
izvedbama glasovirskih skladbi )erde Livadiüa
(NotturQo Dore Pejaþeviü (1. glasovirska sonata
u b-molu; 2002. Leopolda Ebnera Ivana Zajca
)ortunata Pintariüa i drugih skladatelja.
Nikša Gligo (þlan suradnik 1992.; red. þlan
2006.. Diplomirao je na )ilozoIskom Iakultetu u
Zagrebu na Odsjeku za komparativnu knjiåevnost
i engleski jezik i knjiåevnost a na Muzikološkom
odjelu )ilozoIskog Iakulteta u Ljubljani muzikologiju gdje je – nakon postignutoga magisterija
znanosti na Muziþkoj akademiji u Zagrebu – i
doktorirao. Usavršavao se u .|lnu zatim u Salzburgu %erlinu i )reiburgu im %reisgau. Od 1981.
djeluje u nastavi na Odjelu za muzikologiju Muziþke akademije od 1998. kao redoviti proIesor.
Glavni je istraåivaþ u projektu Hrvatska gla]beQa termiQologija. U åarištu njegova znanstvenog
i struþno-publicistiþkog interesa liþnosti su i pojave
Nove glazbe 20. stoljeüa glazbena terminologija i
semiotika glazbe. Objavio je meÿu ostalim knjige: VarijaFije ra]vojQog koQtiQuiteta: skladatelj
Natko Devþiü (1985. Problemi Nove gla]be stoljeüa: teorijske osQove i kriteriji vredQovaQja
(1987. PojmovQi vodiþ kro] gla]bu stoljeüa
s uSutama ]a SravilQu uSorabu Sojmova (1996.
i Zvuk ± ]Qak ± gla]ba RasSrave oko gla]beQe
semiogra¿je (1999..
Stanislav Tuksar (þlan suradnik 1990. diplomirao je na )ilozoIskom Iakultetu anglistiku
i ¿lozo¿ju a na Muziþkoj akademiji violonþelo u
klasi R. Matza. Magisterij iz muzikologije stekao
—
223
Stanko Horvat (1930. – 2006.; þlan suradnik
1992.; red. þlan 1998.. Diplomirao je kompoziciju kod S. Šuleka na Muziþkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u Parizu (Ton\ Aubin i R.
LeiboZitz i u %erlinu (elektroniþki studio Tehniþkog sveuþilišta. Radio je kao srednjoškolski
nastavnik zatim kao proIesor kompozicije na Muziþkoj akademiji na kojoj je od 1977. do 1981.
bio i dekan. Od 1975. do 1989. bio je predsjednik
Umjetniþkog savjeta i direktor Mu]iþkog bieQQala
meÿunarodnog Iestivala suvremene glazbe u Zagrebu. Nakon usavršavanja u Parizu prihvaüa suvremene tehnike skladanja i postupno ih prilagoÿuje svome poimanju glazbe koju vidi kao „ljudsku
psihološku þinjenicu“. Cijeli je Horvatov opus u
potrazi za takvom glazbom od RoQda za gudaþki
kvartet 7aFKes za klavir i komorni orkestar Jame
(po istoimenoj poemi I. G. .ovaþiüa i Kola bola
(na stihove M. Dizdara do kantate S SodigQutom
rukom i dirljive reakcije na strahote Domovinskoga
rata u De diebus furoris. Njegova opera Preobraåaj
(prema .aIki 1995. potresna je drama na steþevinama ekspresionistiþke disonantnosti.
)rano Paraü (þlan suradnik 1992.; red. þlan
2008.. Na Muziþkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je najprije na Teoretsko-pedagoškom odjelu a
zatim kompoziciju kod S. Horvata. Usavršavao se u
Studio di foQologia della RAI u Milanu. Na Muziþkoj akademiji u Zagrebu predaje teorijske predmete
i kompoziciju. %io je u dva navrata i dekan (1985. –
1987. i 2002. – 2007.. Paraüev se opus dade jasno
podijeliti u dva razdoblja. Do skladbe Collegium
voFale (1979. strastveno je istraåivao novi zvuk
primarno rabeüi tradicionalne instrumente npr. u
7Kqmes za klavir no isto ih tako kombinirajuüi sa
åivom elektronikom npr. u CoQtro-a-bas i u Solo.
No veü je u Collegium vocale krenuo u potragu za
novom vokalnom melodiþnom izraåajnošüu koja
nije zazirala od oåivljavanja tonalitetnoga sustava. Ova tendencija u Paraüevoj glazbi kasnije se
proširila i na njegove instrumentalne i vokalno-instrumentalne skladbe ponekad s oþitim tragovima
neobarokne motoriþnosti npr. u SarabaQdi (1982.
u KoQFertu ]a violiQu i gudaþe (1987. u SimfoQiji
(1993. i u operi Judita (2000.
je na Muziþkoj akademiji a doktorat na )ilozoIskom Iakultetu u Zagrebu. %oravio je na specijalistiþkom studiju u Parizu i %erlinu. Radio je u
Muzikološkom zavodu Muziþke akademije te u
Akademijinu Zavodu za muzikološka istraåivanja gdje je bio i upravitelj. U razdoblju 1992. –
2010. glavni je istraåivaþ na projektu SreÿivaQje
katalogi]aFija i obradba mu]ikalija u Hrvatskoj.
Redoviti je proIesor na Muziþkoj akademiji i na
Hrvatskim studijima Sveuþilišta u Zagrebu te na
Sveuþilištu -. -. Strossma\era u Osijeku (1994. –
2005. od 2009.. Teåište je njegova istraåivaþkog
interesa problematika povijesti teorije i estetike
hrvatske glazbe u razdoblju od 16. do 19. stoljeüa.
Iz njegove bibliogra¿je navodimo knjige: Hrvatski
reQesaQsQi teoretiþari gla]be (1978.; engl. CroatiaQ ReQaissaQFe MusiF 7Keorists 1980. i Hrvatska
gla]beQa termiQologija u ra]doblju baroka: Na]ivlje gla]bala i iQstrumeQtalQe gla]be u tiskaQim
rjeþQiFima i]meÿu i godiQe (1992..
Glavni je urednik þasopisa Arti musiFes (1990.97. i IQterQatioQal RevieZ of tKe AestKetiFs aQd
SoFiology of MusiF (od 2000. te serije IQdiFes
FolleFtiorum musiFarum tabulariorumTue iQ Croatia Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU.
Pokretaþ je i voditelj projekta niza prijevoda kapitalne glazbenopovijesne literature (dosad objavljeno sedam naslova te brojnih izdanja Hrvatskog
muzikološkog društva.
Ennio Stipþeviü (þlan suradnik 1994. studij
muzikologije završio je na Muziþkoj akademiji
gdje je i magistrirao. Doktorirao je na )ilozoIskom
Iakultetu u Zagrebu. Šk. god. 1996./97. bio je kao
stipendist Iundacije )ulbrigKt visitiQg sFKolar na
Sveuþilištu Yale (Yale UQiversity NeZ Haven
SAD a 1999. je izabran za þlana Instituta Villa I
7atti u )irenzi (7Ke Harvard UQiversity CeQter for
ItaliaQ ReQaissaQFe Studies Od 2006. suraÿuje na
istraåivanjima hrvatske renesansne glazbe s CeQtre
d
etudes SuSprieures de la ReQaissaQFe u Toursu.
Zaposlen je u Akademijinu Odsjeku za povijest hrvatske glazbe. Teåište je Stipþeviüeva istraåivaþkog
interesa povijest hrvatske glazbene kulture od 16.
do 18. stoljeüa. Objavio je više notnih izdanja glazbe hrvatskih renesansnih i baroknih skladatelja ko-
jima je posvetio niz znanstvenih i struþnih studija
a od knjiga izdvajamo: Hrvatska gla]beQa kultura
stoljeüa (1992. Hrvatska gla]ba ± Sovijest
Krvatske gla]be do st (1997. IvaQ Lukaþiü
(2007. i )raQFesFo UsSer (1990.
Poþevši od osamdesetih godina Razred intenzivira izdavaþku djelatnost povremeno i u suizdavaštvu s drugim ustanovama.
Posebna pozornost trajno se posveüuje spomenicima hrvatske glazbene prošlosti. Nakon
ranih notnih izdanja skladbi Vinka -eliüa i -ulija
Skjavetiüa te Sorkoþeviüevih simIonija koje su
upravo u redakciji Stjepana Šuleka a u izvedbi
ansambla Zagrebaþkih solista obišle svijet sada
je pozornost usmjerena na veüe projekte. Na poticaj akademika Lovre äupanoviüa pokrenut je
dugoroþni projekt izdavanja izabranih djela Ivana Zajca u povodu 150. obljetnice skladateljeva
roÿenja. Redom su objavljene PoSijevke (1982.
Zborovi (1983. KomorQe skladbe (1986. Djela
]a glasovir (1987. i opera Nikola âubiü ZriQjski
(glasovirski izvadak Nikole )allera 1993.. U suradnji s Razredom za ¿lološke znanosti objavljen
je Iaksimilni pretisak uz transkripcije i komentare
PavliQskog ]borQika (1644.. Ovaj vaåni hrvatski
ranobarokni spomenik (s pjesmaricom pripremili
su .oraljka .os Vladimir Zagorac i Antun Šojat
(I II 1991..
Opseånu ekipu suradnika okupio je Lovro äupanoviü na projektu ponovnog objavljivanja III.
izdanja zbirke naboånih hrvatskih napjeva CitKara
OFtoFKorda (1757. (sv. I: Iaksimil; sv. II. popratne
studije 1998.. -edinstvena su i za hrvatsku glazbenu kulturu dva vaåna etnomuzikološka izdanja
serije SSomeQiFi glagoljaãkog SjevaQja (Glagoljaãko SjevaQje u PoljiFama kod SSlita Stjepana Stepanova 1983. i Glagoljaãko SjevaQje u Novom ViQodolskom koji je priredila Gorana Doliner 1998..
U razdoblju od osamdesetih godina do kraja
stoljeüa Razred je kao posebna izdanja objavio
knjige koje predstavljaju nova muzikološka istraåivanja hrvatske glazbene prošlosti. Izdvajamo djela Ivana Goluba Juraj KriåaQiü gla]beQi teoretik
stoljeüa (1981. i Mihe Demoviüa Gla]ba i
gla]beQiFi u Dubrovaþkoj ReSubliFi od Soþetka
—
224
;I do SoloviFe ;VII stoljeüa i Gla]ba i gla]beQiFi u Dubrovaþkoj ReSubliFi od druge SoloviFe
;VII stoljeüa do Srvog desetljeüa ;I; stoljeüa
(1981. i 1989. kao i monogra¿ju .oraljke .os
o hrvatskoj skladateljici Dori Pejaþeviü (1982..
Vrijedan izvor za glazbenu kulturu hrvatskog 19.
stoljeüa pruåa KoresSoQdeQFija )ranje .savera
.uhaþa (I/1 1989.; I/2 1992. serija koju bi svakako trebalo nastaviti. ýetiri knjige Rada za podruþje muzikologije (knj. 385. 1980.; knj. 409
1988.; knj. 454 1992.; knj. 455 2005. donose
širok spektar novih tema iz podruþja znanosti o
glazbi. Posebno je dragocjen dosad nedostupan
tekst doktorske disertacije Pavla Markovca o harmonijskom jeziku u djelima Modesta Petroviþa
Musorgskoga (1926. objavljene u prijevodu Eve
Sedak u Radu knj. 409.
Svojim preminulim þlanovima Razred posveüuje spomenice. Dosada ih je objavljeno þetrnaest.
Od skladbi suvremenih hrvatskih skladatelja
þlanova Razreda objavljena su djela Stjepana Šuleka (De veritate simIonijsko-koreograIski traktat 1982. %orisa Papandopula (StojaQka majka
KQeåoSoljka kantata 1985. Mila Cipre (suita za
puhaþke instrumente glasovir harIu i udaraljke
SuQþev Sut 1991. Ive Maþeka (.lavirske skladbe
1991. Natka Devþiüa (Gudaþki kvartet 1997. i
CoQFertiQo za violinu i komorni orkestar glasovirski izvadak -urice Muraja 1998. i %rune %jelinskoga (.oncert za violinu i orkestar 1997..
Devedesetih se godina izdavaþki plan Razreda
povezuje s planom Odsjeka za povijest hrvatske
glazbe i srodnih institucija. Dva ugledna muzikološka þasopisa koja su 1991. biljeåila dvadesetogodišnju tradiciju redovitog izlaåenja – hrvatski
muzikološki zbornik Arti musiFes i meÿunarodni
IQterQatioQal RevieZ of tKe AestKetiFs aQd SoFiology of MusiF (IRASM – dobivaju uza svog
osnivaþa Muzikološki zavod Muziþke akademije
u Zagrebu još po dva suizdavaþa: prvome (Arti
musiFes suizdavaþ postaje Odsjek za povijest
hrvatske glazbe a drugome (IRASM Razred za
glazbenu umjetnost i muzikologiju. Godine 1992.
pridruåuje im se kao treüi izdavaþ novoosnovano
Hrvatsko muzikološko društvo koje – uz sugla-
snost Akademije – ima adresu pri Odsjeku za povijest hrvatske glazbe u Opatiþkoj ulici.
Rezultati tog povezivanja djelatnosti hrvatskih
muzikoloških institucija vidljivi su izmeÿu ostaloga u zajedniþkom organiziranju nekih znanstvenih
skupova i objavljivanju prateüih zbornika kao npr.
skupa Off-Mo]art odråanoga u povodu Mozartove
godine 1991. (ali tek 1992. zbog ratnih prilika.
Nakon -erka %eziüa razredni je tajnik 2004. ௅
2006. ponovno Ivo Supiþiü a zatim .oraljka .os
(2007. – 2010. i )rano Paraü (od 2011.. Za nove
þlanove Razreda izabrani su nakon 2000. skladatelji Igor .uljeriü Marko Ruådjak i Zoran -uraniü
te muzikologinja Eva Sedak.
Igor .uljeriü (1938. – 2006.; þlan suradnik u
razdoblju 2002. – 2004.; redoviti þlan od 2004.. Diplomirao je kompoziciju kod S. Šuleka na Muziþkoj
akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u dirigiranju
kod Igora Markeviþa u Monte Carlu i u kompoziciji u Studio di foQologia della RAI u Milanu. %io
je dirigent SimIonijskoga orkestra i Zbora HRT-a
direktor Mu]iþkoga bieQQala umjetniþki direktor
.oncertne dvorane Vatroslav LisiQski glazbeni direktor DubrovaþkiK ljetQiK igara direktor Opere
HN. u Zagrebu itd. .uljeriüev se opus djelomiþno
razvijao kroz potragu za novim zvukovnim kombinacijama npr. u skladbama ImSulsi I i II Solo iQ
Tuartetto i Les pFKos I te kroz ispitivanja odnosa
izmeÿu avangarde i tradicije npr. u 4uam SulFKra
es« (Ommagio a Lukaþiü u KaQFoQijeru i u Hrvatskom glagoljaãkom rekvijemu (1996.. I sam
je tvrdio da su kontinuitet i promjena dvije jedine
konstante u njegovu opusu. Osobito ga je zanimao
odnos izmeÿu rijeþi i glazbe. Tako je u äalobQu
Sjevu stvorio poliIoniju od supostavljenih sljedova
kontrastnih zvukovnih blokova. U scenskim se djelima koristio nizom razliþitih tehniþkih postupaka
da bi podupro dramatski razvoj (npr. u „Iantastiþnoj
operi“ äivotiQjska farma 2003. prema OrZellu.
—
225
—
NA.ON GODINE 2000.
Marko Ruådjak (þlan suradnik 2006.; red. þlan
2008.. Na Muziþkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je najprije klarinet a onda i kompoziciju
kod Mila Cipre. Usavršavao se kod Ive Maleca i
Pierrea SchaeIIera u Parizu i kod M. .elemena u
.|lnu. Radio je kao urednik u .oncertnoj direkciji
Zagreb zatim i kao direktor Muziþkog inIormativnog centra (MIC. Od 1979. predaje na Muziþkoj
akademiji u Zagrebu teoretske predmete i kompoziciju. Ruådjakov se stil najprije Iormirao pod
utjecajem poljske škole posebice u njegovim orkestralnim skladbama u kojima eIektno kontrolira
velike mase zvuka (npr. u CaQtiFum FolumQarum ili
u Pistama. .asnije se priklanja atmosIeri komorne
glazbe skladajuüi na izrazito introspektivan naþin
pozorno iskušavajuüi nove zvukovne kvalitete u
tradicionalnim izvoÿaþkim sastavima (KlasiþQi
vrt i Prije sQijega za gudaþki kvartet )igure za
puhaþki kvintet itd. ali rabeüi i nove kombinacije
instrumenata i drugih izvora zvuka npr. mješoviti
zbor i udaraljke (Barabas ;; bas-klarinet i udaraljke (ASrqs uQe leFture de Blake kontrabas i
þetiri timpana (KureQti i sopran i dva kontrabasa
(Mobile. Glavni su mu izvor nadahnuüa specijalizirani izvoÿaþi osobito u njegovim komornim
skladbama koje su mahom i skladane na zahtjev
takvih izvoÿaþa i u uskoj suradnji s njima
Zoran -uraniü (þlan suradnik 2010.. Studij
dirigiranja završio je na Muziþkoj akademiji u Zagrebu a kompoziciju je uþio kod S. Šuleka. Od
1986. je stalni dirigent Opere HN. u Zagrebu od
1988. do 1989. umjetniþki je voditelj Opere HN.
IvaQ ZajF u Rijeci u nekoliko je navrata bio i ravnatelj Opere HN. u Osijeku a 2002. ௅ 2005. ravnao je Operom HN. u Zagrebu. Redoviti je proIesor na Muziþkoj akademiji u Zagrebu. Skladao
je pedesetak orkestralnih komornih klavirskih i
vokalnih djela. Meÿu njegovim glazbenoscenskim
djelima osobito je uspjela opera-Iarsa Govori mi
o Augusti. Stilski se priklanja umjerenome modernizmu nekoj vrsti neoekspresionizma. Glazba
mu se odlikuje bogatom harmonijom sloåenom
ritmikom i apartnom zvukovnošüu. Vjeran svojoj
stvaralaþkoj poetici traåi uvijek nove odnose izmeÿu instrumentalnog zvuka i vokalnosti. -edan
je od rijetkih hrvatskih skladatelja koji rade na
revitalizaciji hrvatske glazbene baštine.
Eva Sedak (þlan suradnik 2008. završila je
studij muzikologije 1963. na Muziþkoj akademiji a
doktorat je obranila 1986. na )ilozoIskom Iakultetu
Sveuþilišta u Zagrebu. Od 1961. do 1993. radila je
na Radio Zagrebu (danas Hrvatski radio kao urednica i ravnateljica Glazbene proizvodnje. Od 1981.
predavala je na Odjelu za muzikologiju Muziþke
akademije od 1994. kao proIesor u stalnom radnom odnosu (do umirovljenja 2008.. Od 1965. do
1989. suraÿivala je s Mu]iþkim bieQQalom Zagreb –
Iestivalom suvremene glazbe. Njezin je znanstveni
interes usmjeren na hrvatsku glazbu 20. stoljeüa u
kontekstu meÿunarodnih kretanja. Sustavno sreÿuje
skladateljske ostavštine; u posljednje vrijeme vodi
projekt izdavanja SabraQiK djela %lagoja %erse
(DQevQik 2010.. Potpredsjednica je Hrvatskoga
glazbenog zavoda. Autorica je knjige JosiS âtolFerSlaveQski Skladatelj Srijela]a (1984. te brojnih
studija i þlanaka te urednica muzikoloških izdanja.
Poþetkom novog stoljeüa nastavlja se tradicija
izdavanja djela skladatelja þlanova Razreda sada
uz poveüanu skrb za notnu sliku i opremu pa su
objavljene partiture skladbi Ive Maþeka (I. gudaþki kvartet 2002. Stanka Horvata (DitKyrambos
2006. Rubena Radice (;III ura 2008. Iaksimilno izdanje Anÿelka .lobuþara (.oncert za gitaru
i orkestar 2008. i Pavla Dešpalja (SveþaQa Sarada 2009..
Hrvatskoj glazbenoj baštini posveüeno je izdanje PoSjevaka našeg prvog romantiþara Vatroslava Lisinskoga (2009.. Zoran -uraniü priredio
je kritiþko izdanje popraüeno opseånim studijama
i prijevodima pjesniþkih tekstova.
Pojedini þlanovi Razreda prikljuþili su se kao
þlanovi uredništva ili autori Akademijinim izdanjima ponajprije projektu Hrvatska i EuroSa.
Dvodnevnim znanstvenim skupom obiljeåena
je 2006. godine 100. obljetnica roÿenja hrvatskih
skladatelja Ivana %rkanoviüa Mila Cipre i %orisa Papandopula pod naslovom GeQeraFija .
Objavljeni zbornik donosi nove zanimljive analize
i biograIske podatke o toj trojici klasika hrvatske
glazbe 20. stoljeüa.
—
226
mije i na sveþanom koncertu u dvorani LisiQski 30.
svibnja 2009. kada je Giovanni Angeleri na njoj
izveo Paganinijev koncert u D-duru. Orkestrom
Zagrebaþke ¿lharmonije ravnao je Pavle Dešpalj.
Svoju djelatnost na podruþju glazbene umjetnosti i muzikologije þlanovi Razreda obavljaju i u okvirima Muziþke akademije Sveuþilišta u
Zagrebu u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe
Akademijina Zavoda za povijest hrvatske knjiåevnosti kazališta i glazbe u Institutu za etnologiju
i Iolkloristiku u Zagrebu te u Hrvatskom društvu
skladatelja.
Djela skladatelja þlanova Razreda kontinuirano se i s uspjehom izvode u Hrvatskoj i u inozemstvu.
—
227
Razred je bio pokrovitelj dijelom i suorganizator manjih struþnih sastanaka – tako u povodu
11. godišnjice smrti -osipa Andreisa (18.I.1983. u
povodu 10. godišnjice smrti Ladislava Šabana (12.
;I.1985. – te organizator Akademijine sveþane
sjednice u povodu 100. obljetnice roÿenja Dragana
Plamenca (19.;II.1995..
Sveþani sastanci u povodu obljetnice roÿenja
þlanova Razreda te komemoracije za umrle þlanove
organizirani su uz popratne izvedbe njihovih djela. Od takvih malih u pravilu vrijednih komornih
nastupa u palaþi Akademije spominjemo one uz
komemoraciju %rune %jelinskoga Natka Devþiüa
Stanka Horvata i Igora .uljeriüa.
Posebno valja zabiljeåiti koncerte koje je
Razred uz suorganizatore priredio u Preporodnoj
dvorani u povodu primanja novih þlanova ili njihovih obljetnica tako koncert skladbi Stanka Horvata u povodu njegova 70. roÿendana i primanja
u redovito þlanstvo Akademije (11. oåujka 2000.
priredbu posveüenu djelima Rubena Radice u povodu njegova 70. roÿendana i primanja u redovito
þlanstvo HAZU (5. lipnja 2001.; zatim koncert
za 70. roÿendan Anÿelka .lobuþara (14. prosinca
2001. koncert skladbi Igora .uljeriüa u povodu
primanja u redovito þlanstvo HAZU (12. oåujka
2005. te koncert posveüen djelima Ivana %rkanoviüa Mila Cipre i %orisa Papandopula u povodu
100. obljetnice njihova roÿenja i njima posveüenog
muzikološkog simpozija GeQeraFija (17. studenoga 2006..
Uz suorganizatore (Cantus i HDS odråan je
15. listopada 2009. u Preporodnoj dvorani zapaåen
koncert skladbi %rune %jelinskog u povodu 100.
obljetnice njegova roÿenja.
Razred kontinuirano organizira glazbene dijelove programa na razliþitim Akademijinim sveþanostima proslavama i skupovima.
Skupocjena Guarnerijeva violina (.ing 1735.
koju je Akademiji darovao þuveni violinist Zlatko
%alokoviü trajno je u åarištu skrbi Razreda i Akademije. Nakon višegodišnjih konzultacija violina je
popravljena i uspješno restaurirana u specijalistiþkoj tvrtki CarlsoQ NeumaQQ u Cremoni. Restaurirana violina predstavljena je u .njiånici Akade-
—
228
150 HAZU — Razred za tehniþke znanosti
—
RAZRED ZA TEHNIý.E
ZNANOSTI
—
229
na i mnogim su znanstvenicima pribliåila ideju o
svijetu ¿zike i moguünostima rješavanja pojedinih
problema. %ila je to priprema za istraåivanja u Colorado Springsu 1899. godine i izgradnju svjetske
stanice na Long Islandu pokraj NeZ <orka. Time
je Tesla naþinio temelje buduüoj radioIoniji koja
se poþela izgraÿivati odmah nakon Prvog svjetskog
rata a da pritom nije bilo ni spomenuto da se gradi
na osnovi ideja Nikole Tesle. Istovremeno se pojavljuje njegov pronalazak daljinski upravljanog
broda uz demonstraciju na rijeci Hudson. Tako je
naznaþen poþetak automatizacije pogona – posebno
brodova. .asnije je patentirao parnu turbinu bez
lopatica i ventile bez pokretnih dijelova. Pisao je
mnogo: 73 priloga u raznim struþnim þasopisima
30.000 dokumenata tehniþke i znanstvene dokumentacije; dobio je 29 diploma i priznanja raznih
sveuþilišta akademija i društava; jedan krater na
Mjesecu nazvan je njegovim imenom. Na skupštini
þlanova -ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti odråanoj 17. prosinca 1896. godine izabran
je za poþasnog þlana. Godine 1956. u povodu 100.
obljetnice njegova roÿenja usvojena je jedinica
magnetske indukcije i nazvana „tesla“ što je najveüe priznanje koje istraåivaþ moåe dobiti. Nikola
Tesla umro je 7. sijeþnja 1943. godine u njujorškom
hotelu NeZyorker. Po njegovoj åelji sva je njegova
ostavština prenesena u muzej u %eograd kao i urna
s njegovim pepelom.
Nakon obnove Akademije 1947. godine podijeljen je tadašnji Matematiþko-SrirodoslovQi
razred u dva dijela: Odjel ]a matematiþke ¿]iþke
i teKQiþke Qauke (kasnije nazvan Razred za matematiþke ¿ziþke kemijske i tehniþke znanosti i
Odjel ]a SrirodQe i mediFiQske Qauke. U razdoblju
1947. – 1997. godine kada je utemeljen Razred
za tehniþke znanosti Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti u podruþjima tehniþkih znanosti radili su akademici: -erko Alaþeviü (1876. – 1963.
redoviti þlan 1950. -osip Lonþar (1891. – 1973.;
dopisni þlan 1937. redoviti þlan 1947. Rajko
.uševiü (1894. – 1966. 1948. Milivoj Petrik
(1894. – 1979.; izvanredni þlan 1953. redoviti þlan
1968. Hrvoje Poåar (1916. – 1991.; izvanredni
þlan 1965. redoviti þlan 1975. Tomo %osanac
—
ýLANOVI IZ PODRUý-A TEHNIý.IH
ZNANOSTI PRI-E OSNUT.A RAZREDA ZA
TEHNIý.E ZNANOSTI
Nikola Tesla (1856. – 1943. poþasni þlan
-ugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od
1896. godine osnovnu školu polazio je u Gospiüu
realnu gimnaziju u .arlovcu a na studij je išao
u Graz i Prag godine 1875. Tesla zapoþinje svoj
stvaralaþki rad u %udimpešti godine 1881. Tada je
došao na ideju kako riješiti pitanje motora bez komutatora. Rješavajuüi rotacijsko magnetsko polje
riješio je pitanja svih strojeva izmjeniþnih struja.
Godine 1882. odlazi u )rancusku a 1884. u Ameriku. Na :esterQ UQioQu dobiva ¿nancijska sredstva
i za nekoliko mjeseci uspijeva razraditi i prijaviti
40 patenata pokrivajuüi time cijeli poliIazni sustav
rješavajuüi konaþno primjenu izmjeniþnih struja.
Svoje þuveno predavanje o poliIaznom sustavu
motora generatora i transIormatora odråao je 16.
svibnja 1888. godine. Potvrda njegovu poliIaznom
sustavu bila je elektrana na Niagari koja je nazvana po njemu Tesla-Niagara puštena u pogon 1895.
godine. Tesla je bio uvjeren da se visokom Irekvencijom postiåu puno bolji rezultati te se prebacuje
na to podruþje. Najprije je riješio Àuorescentnu
rasvjetu; zato je naþinio generatore povišene Irekvencije uz primjenu rezonantnog sklopa. Nakon
toga prelazi na primjenu visoke Irekvencije u komunikacijama. Veliki poåar 1895. godine uništio
je njegov laboratorij u NeZ <orku u vrijeme kad se
spremao objaviti pronalazak ;-zraka. Rad je umjesto njega objavio R|ntgen ali je Tesla uspio objaviti potpunu tehniku rada s ;-zrakama. Istovremeno
izlaze njegovi patenti o nizu prekidaþa struje visoke
Irekvencije prilagoÿenje više krugova hlaÿenje
tekuüim zrakom; tada obavlja konaþna ispitivanja
komuniciranja oko zemaljske kugle i 1891. godine
objavljuje tu moguünost zamišljajuüi Zemlju kao
rezonator s vlastitom Irekvencijom titranja 6 herca. S tim u vezi odråao je predavanja u Londonu i
Parizu 1892. godine; izlaganja su bila revolucionar-
—
230
Petar .rešimir ýoliü Dragutin )leš Sibila -elaska
Elso .uljaniü %oåidar Lišþiü Vladimir Matkoviü
i %oåo Udoviþiü a þlanovi suradnici: -osip %rniü
Ante Mihanoviü Vlasta Piliåota Ivo Senjanoviü
Olga Šarc-Lahodn\ Mirko Zeliü Vedran äaniü i
Radenko :olI (1919. – 1997.. Na izbornoj skupštini 1998. godine izabrani su za þlanove suradnike
Marin Hraste i Antun Szavitz-Nossan a na izbornoj
skupštini odråanoj 18. svibnja 2000. godine izabrani su za redovite þlanove Stjepan -eciü i Mirko
Zeliü. Odlukom Predsjedništva Akademije od 5.
oåujka 1997. godine za obnašatelja duånosti tajnika
Razreda izabran je akademik Dragutin )leš.
—
RAZDO%L-E 1997. ௅ 2010.
U tom razdoblju kao redoviti þlanovi Razreda djeluju Hrvoje %abiü (red. þl. 1987. Vojislav
%ego (1923. – 1999.; þl. sur. 1975. – 1986.; izv.
þl. 1986. – 1991. red. þl. 1991. – 1999. Tomo
%osanac (1918. – 2003.; izv. þl. 1960. – 1991.
red. þl. 1991. – 2003. -osip %oåiþeviü (red. þl.
1997. Leo %udin (red. þl. 2004. Petar .rešimir ýoliü (1938. – 2000; red. þl. 1992. Dragutin
)leš (1921. – 2005.; izv. þl. 1981. – 1991. red. þl.
1991. – 2005. Marin Hraste (þl. sur. 1997. red.
þl. 2006. Stjepan -eciü (red. þl. 2000. Sibila -elaska (þl. sur. 1992. – 1997. red. þl. 1997. Elso
.uljaniü (red. þl. 1997. %oåidar Lišþiü (red. þl.
1997. Vladimir Matkoviü (1915. – 2005.; izv. þl.
1966. – 1991. red. þl. 1991. Vlasta Piliåota (þl.
sur. 1997. – 2006. red. þl. 2006. Ivo Senjanoviü
(þl. sur. 1997. – 2002. red. þl. 2002. %oåo Udoviþiü (red. þl. 1997. i Mirko Zeliü (þl. sur. 1997.
– 2000. red. þl. 2000..
ýlanovi su suradnici: -osip %rniü Tomislav )iletin (2004. Ignac Lovrek (2008. Ante Mihanoviü
Antun Szavits-Nossan -osip Seþen (2002. -urica
Soriü (2008. Olga Šarc-Lahodn\ i Vedran äaniü.
Od osnutka Razreda do 2010. duånost razrednog tajnika obavljali su akademici Dragutin )leš
(1987. – 2003. i njegov zamjenik akademik %oåo
—
231
(izvanredni þlan 1960. redoviti þlan 1991. Vladimir Matkoviü (izvanredni þlan 1966. redoviti
þlan 1991. Vojislav %ego (1923. – 1999.; þlan sur.
1975. izvanredni þlan 1986. redoviti þlan 1991.
Maksimilijan .onrad (1924. – 1980.; izvanredni
þlan 1975.; Zlatko :inkler (1917. – 1992. þlan
suradnik 1977. dopisni þlan 1986. redoviti 1992.
Dragutin )leš (izvanredni þlan 1981. redoviti þlan
1991. i Petar .rešimir ýoliü (1938. – 2000.; redoviti þlan 1992. te þlanovi suradnici: Olga Šarc-Lahodn\ Zlatko Smrkiü %ranko Souþek Vedran
äaniü i Radenko :olI.
Na osnovi Odluke Hrvatskoga dråavnog sabora objavljene u Narodnim novinama od 27. rujna
1996. godine prihvaüena je izmjena Statuta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kojom je predloåeno osnivanje Razreda za tehniþke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Sukladno
odlukama o utvrÿivanju broja þlanova i postupka
predlaganja i biranja novih þlanova Razreda za matematiþke ¿ziþke kemijske i tehniþke znanosti u
novoosnovani Razred prešli su akademici: Vojislav
%ego Tomo %osanac Petar .rešimir ýoliü Dragutin )leš i Vladimir Matkoviü te þlanovi suradnici:
Olga Šarc-Lahodn\ Vedran äaniü i Radenko :olI.
Natjeþajem za nove þlanove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objavljenim 21. kolovoza 1996. godine odreÿeno je da üe se u Razred
za tehniþke znanosti izabrati do šest redovitih i do
pet þlanova suradnika. Nominacijom novih þlanova koja je izvršena u Razredu za matematiþke
¿ziþke kemijske i tehniþke znanosti Razredu za
prirodne znanosti i ustanovama izvan Akademije
predloåeno je 29 kandidata za redovite i 13 kandidata za þlanove suradnike. Glasovanje u navedenim
Razredima izvršeno je 12. prosinca 1996. godine
i za nove redovite þlanove Razreda za tehniþke
znanosti predloåeni su: Hrvoje %abiü -osip %oåiþeviü Sibila -elaska Elso .uljaniü %oåidar Lišþiü
i %oåo Udoviþiü. Na izbornoj skupštini Hrvatske
akademije odråanoj 30. sijeþnja 1997. godine za
redovite þlanove izabrani su svi predloåeni kandidati pa su þlanovi Razreda za tehniþke znanosti
u 1997. godini postali akademici: Hrvoje %abiü
Vojislav %ego Tomo %osanac -osip %oåiþeviü
ModeliraQje komSleksQiK sustava (H. %abiü
Promet strategija ra]vitka ± Hrvatska u st
(voditelj -. %oåiþeviü KomSlemeQtarQa SrometQa
Solitika (voditelj -. %oåiþeviü Numeriþka aQali]a
QeliQearQiK SroFesa u SrojektiraQju i Sroi]vodQji
(-. %rniü Numeriþka aQali]a od]iva koQstrukFija ]a odreÿeQa Sodruþja eksSloataFije (-. %rniü
RasSodijeljeQi ugraÿeQi raþuQalQi sustavi (voditelj
L. %udin CRO-GRID (koordinator poliprojekta
L. %udin Ra]voj materijala i SroFesa raþuQalQim modeliraQjem i SUMA7 ± Ra]voj i SrimjeQa
suvremeQiK materijala (voditelj T. )iletin Mreåa FeQtara ]a materijale ± MA7NE7 (voditelj T.
)iletin MetalQe SjeQe (T. )iletin ModeliraQje
svojstava materijala i Sarametara SroFesa (voditelj T. )iletin Numeriþko modeliraQje Qei]otroSQiK koQtiQuuma (suradnik T. )iletin Platforma
]a Srola]Qe i slobodQo kreiraQe sadråaje telekomuQikaFijskiK usluga (suradnik I. Lovrek Veliki
gradijeQti deformaFija (voditelj S. -eciü Zamr]avaQje D deformaFija Somoüu ioQi]irajuüeg
]raþeQja (voditelji S. -eciü i H. Mang iz %eþa
EksSerimeQtalQa modelska simulaFija oãteüeQja
meKaQiþkiK koQstrukFija (voditelj S. -eciü EksSerimeQtalQa simulaFija oãteüeQja meKaQiþkiK
i biomeKaQiþkiK sustava (suradnik S. -eciü EksSresija geQa u biljaka (voditeljica S. -elaska
SigQalQe molekule odgovorQe ]a ra]vitak biljke
(suradnica S. -elaska GeQetiF MaQiSulatioQ oQ
CKerry aQd StraZberry (voditeljica S. -elaska i C.
Damiano iz Italije KoQtrolQi meKaQi]mi somatske
embriogeQe]e i sekuQdarQi metaboli]am u biljaka
(voditeljica S. -elaska )uQkFioQalQa i iQtegrativQa geQomika biljaka (voditeljica programa S.
-elaska IstraåivaQje oStimi]aFije visokoSroduktivQiK SostuSaka obrade materijala (voditelj E.
.uljaniü PoveüaQje SroduktivQosti i smaQjeQje
troãkova obrade odvajaQjem strugotiQe (voditelj
E. .uljaniü IstraåivaQje visokoSroduktivQe iQteligeQtQe Sroi]vodQje (voditelj programa E. .uljaniü IstraåivaQje visokoSroduktivQiK obrada
Qa iQteligeQtQim obradQim sustavima (voditelj E.
.uljaniü 7KermoGriQd ± 7Kermally CoQtrolled
RotatioQal GriQdiQg of SaSSKire :afers for HigKly
Ef¿FieQt MaQufaFturiQg of ModerQ :Kite LED Li-
Udoviþiü te akademik Mirko Zeliü (2004. – 2010.
i njegov zamjenik akademik -osip %oåiþeviü.
Detaljni podaci o znanstvenoistraåivaþkim aktivnostima radu i strukturi Odbora istraåivaþkim
ustanovama u sklopu i izvan sustava Akademije
organiziranju znanstvenih skupova i izdavaþkoj
djelatnosti Razreda i njegovih þlanova navedeni
su u Akademijinoj ediciji LjetoSis za svaku kalendarsku godinu dok u ovome tekstu prikazujemo
saåeto samo neke od mnogobrojnih aktivnosti
þlanova Razreda tijekom razdoblja 1997. ௅ 2010.
Razred je bio organizator brojnih znanstvenih skupova sastanaka simpozija (meÿunarodnih javnih
sastanaka i predavanja.
—
ZNANSTVENOISTRAäIVAý.E
D-ELATNOSTI
ýlanovi razreda obavljali su znanstvena istraåivanja u okviru Akademijinih znanstvenih vijeüa
ili u matiþnim ustanovama na Iakultetima u Zagrebu Rijeci Osijeku i Splitu u Energetskom institutu
Hrvoje Poåar i u Institutu za razvoj i istraåivanje
INE te Akademijinu Zavodu za istraåivanje korozije i desalinizaciju u Dubrovniku. Rezultati istraåivanja objavljeni su u domaüim i stranim þasopisima
i knjigama te na znanstvenim skupovima u zemlji
i inozemstvu.
ýlanovi Razreda naþinili su mnogobrojne
recenzije radova koji su tiskani u Akademijinim
edicijama.
Znanstvenoistraåivaþka djelatnost þlanova Razreda ostvarivana je na temelju programa Hrvatske
akademije sredstava za znanstvenoistraåivaþki rad
osiguranih od Ministarstva znanosti obrazovanja i
športa te meÿunarodnih projekata. Projekti koje su
vodili ili na kojima su suraÿivali þlanovi Razreda
jesu: Sustavi i algoritmi ]a obradu sigQala i slike
(voditelj H. %abiü Di]ajQ aQalogQiK i digitalQiK
sustava SrimjeQom oStimi]aFijskiK SostuSaka (H.
%abiü Ra]voj i imSlemeQtaFija uþiQkovitiK SostuSaka ]a digitalQu obradu sigQala (H. %abiü
—
232
SigurQost ekoloãki SriKvatljiviK brodskiK i SomorskiK koQstrukFija (voditelj programa I. Senjanoviü OStereüeQje i od]iv brodskiK i SomorskiK koQstrukFija (voditelj I. Senjanoviü 7ools for ultra
large FoQtaiQer sKiSs (EU )P - 7ULCS Numeriþko modeliraQje SroFesa deformiraQja bioloãkiK
tkiva (voditelj -. Soriü MeKaQiþke koQstrukFije i
biomaterijali ± raþuQalQe simulaFije i eksSerimeQt
(voditelj programa -. Soriü PukotiQska koro]ija
þelika QetoksiþQi koro]ijski iQKibitori (voditeljica O. Šarc-Lahodn\ CoordiQatioQ AFtioQ oQ AdvaQFed SaQdZiFK StruFtures iQ tKe 7raQsSortatioQ
IQdustry (SAND.CORe (koordinator EU projekta
I. Senjanoviü EUROCORR (O. Šarc-Lahodn\
IACS Study oQ HarmoQi]atioQ of StruFtural ReTuiremeQts: RedesigQ aQd StruFtural AQalysis of 7D: VLCC AFFordiQg to CRS Rules (V. äaniü
i sur. Viãekriterijske SrojektQe metode i simulaFijski modeli u ra]voju Sroi]voda (voditelj programa
V. äaniü Viãekriterijski SrojektQi modeli u osQivaQju i koQstrukFiji broda i ]rakoSlova (voditelj
V. äaniü DesigQ for imSroved aQd FomSetitive
SroduFts usiQg aQ iQtegrated deFisioQ suSSort
system for sKiS SroduFtioQ aQd oSeratioQ (EU )P
± IMPROVE DeveloSiQg ligKtZeigKt modules
for traQsSort system featuriQg ef¿FieQt SroduFtioQ
aQd lifeFyFle beQe¿ts at struFtural aQd fuQFtioQal
iQtegrity usiQg risk based desigQed (EU )P ± DeLigKt 7raQsSort
Rezultati istraåivanja u okviru navedenih projekata objavljeni su u brojnim stranim i domaüim
publikacijama monogra¿jama zbornicima radova knjigama saåetaka sa znanstvenih skupova te
poglavljima u knjigama. Popisi radova þlanova
Razreda dostupni su na internetu i prikazani u godišnjim LjetoSisima Akademije. Sva znanstvena
istraåivanja potekla su iz potreba prakse odnosno
gospodarstva.
—
233
gKt SourFes (koordinator E. .uljaniü u suradnji
s )raunhoIer IPT institutom i R:TH u Aachenu Ra]voj i SrimjeQa suvremeQiK materijala (%.
Lišþiü Ra]voj materijala i SroFesa raþuQalQim
modeliraQjem (koordinator %. Lišþiü IsSoruka sadråaja i Sokretljivost korisQika i usluga u mreåama
Qove geQeraFije (I. Lovrek Platforma ]a Srola]Qe
i slobodQo kreiraQe sadråaje telekomuQikaFijskiK
usluga (I. Lovrek Ra]voj SroFesa Sroi]vodQje visokovrijedQiK SreKrambeQiK Sroi]voda (voditelj V.
Piliåota UQaSreÿeQje SroFesa ]amr]avaQja KraQe
(voditelj V. Piliåota Ra]voj SroFesa Sroi]vodQje
visokokvalitetQe KraQe (voditelj V. Piliåota MoguüQost SrimjeQe vodikovog Seroksida u obradi
svjeåeg i miQimalQo SroFesiraQog voüa i Sovrüa
radi SroduåeQja trajQosti (HR-US projekt voditelj
V. Piliåota StresQe Sojave u miQimalQo obraÿeQim SreKrambeQim Sroi]vodima biljQog Sorijekla
(HR-SLO projekt voditelj V. Piliåota UQaSreÿeQje SroFesa u svrKu SroduåeQja vijeka trajaQja
(stabilQosti miQimalQo obraÿeQog voüa i Sovrüa
(HR-IT projekt voditelj V. Piliåota SurfaFe Pasteuri]atioQ of CaQtalouSe MeloQ ZitK Hot :ater
or SaQiti]er SolutioQs for ElimiQatioQ of HumaQ
PatKogeQ CoQtamiQatioQ (HR-US projekt voditelj
V. Piliåota StaQje i fuQkFija vode Sri fa]Qim Srijela]ima tijekom deKidrataFije i smr]avaQja SreKrambeQiK Sroi]voda (HR-SLO projekt voditelj V.
Piliåota OdreÿivaQje sadråaja feQolQiK materija
u voüu i Sovrüu i QjiKova stabilQost u modelQim
sistemima (HR-%iH projekt voditelj V. Piliåota
Sadråaj feQola i iQdeks SosmeÿeQja tokom sa]rijevaQja i þuvaQja autoKtoQiK i suvremeQiK kultivara jabuka (HR-%iH projekt voditelj V. Piliåota
UtjeFaj treKalo]e Qa ]adråavaQje sSojeva arome u
kaãi jagode (HR-SLO projekt voditelj V. Piliåota
7eKQologija trajQog SoKraQjivaQja teKQoloãkog i
drugog otSada u duboke geoloãke formaFije (M.
Zeliü Nove teKQologije SoveüaQja Sroi]vodQosti
QaftQiK i SliQskiK buãotiQa te koQaþQog isFrSka i]
leåiãta Cjelovita oStimi]aFija Sroi]vodQje Qafte
i SliQa (suradnik -. Seþen StruFture AQalysis of
SKiSs aQd OffsKore )loatiQg UQits (voditelj meÿunarodnog projekta I. Senjanoviü KoQstrukFija
brodova i SlovQiK objekata (voditelj I. Senjanoviü
௅ Razvoj novih eksperimentalnih i raþunalskih
metoda tehniþke mehanike namijenjenih rješavanju inåenjerskih problema; primjena gama zraþenja
u prostornoj Iotoelasticimetriji; rezultati analize
naprezanja u ortotropnim materijalima; metoda
kaustike u mehanici loma ortotropnih materijala; linearno prikazivanje dijagrama koncentracije
naprezanja; nova metoda 3D skeniranje strojnih
elemenata (S. -eciü.
௅ Razvijene su tehnike kulture biljnoga tkiva
i stanica za potrebe klonskog razmnoåavanja vrijednih biljnih vrsta i ozdravljivanje sadnica; utvrÿeni su uzgojni postupci za poticanje somatske
embriogeneze u uvjetima iQ vitro kod više biljnih
vrsta; primijenjene su tehnike molekularne biologije i genetiþkog inåenjerstva s ciljem otkrivanja
mehanizama koji upravljaju diIerencijacijom posebno u prvim Iazama razvitka zigote; dokazana je
moguünost poticanja pojaþane sinteze sekundarnih
metabolita (ruåmarinske kiseline i dr. uvoÿenjem
transgena u stanice modelnih vrsta (S. -elaska.
௅ Rezultati optimizacije postupaka obrade; razvitak niza metoda za poveüanje produktivnosti
kao što su: RaQdom Strategy MetKod za identi¿kaciju procesa obrade metoda za maksimalno iskorištenje alata metoda za optimizaciju odvalnog glodanja metoda za poveüanje postojanosti odvalnog
glodala i metoda za poveüanje postojanosti )elloZs
alata; predloåen je nov pristup ispitivanju obradivosti materijala 7Ke IQtegrated MaFKiQability 7estiQg
CoQFeSt i nova jednadåba postojanosti alata koja
prvi put ukljuþuje i interakcije. Predloåena je izrada
ISO standarda 8688/1 7ool Life 7estiQg iQ MilliQg
± )aFe MilliQg i ISO standarda 8688/2 Tool Life
7estiQg iQ MilliQg ± EQd MilliQg i sudjelovanje u
njihovoj izradi (E. .uljaniü.
௅ Doprinosi suvremenim postupcima toplinske obrade metala poglavito izuþavanju intenziteta ohlaÿivanja pri kaljenju: metoda gradijenta
temperature za mjerenje i registraciju intenziteta
ohlaÿivanja. Za tekuüa rashladna sredstva razvijena
je sonda koja je u inozemnoj znanstvenoj literaturi
poznata kao LISCIC/NANMAC probe. .orištenjem takovih sondi razliþitih promjera uz izraþunavanje koe¿cijenta prijelaza topline kao Iunkcije
—
REZULTATI ZNANSTVENIH
ISTRAäIVAN-A
ýLANOVA RAZREDA
௅ Razvijen je veüi broj ureÿaja za istraåivanje u
nuklearnoj ¿zici i metode projektiranja optimalnih
pojaþala s monotonim odzivom. Razvijen je novi
koncept gradnje akceleratora relativistiþkih þestica
temeljen na originalnoj metodi stabilizacije staza.
Pokrenuta su istraåivanja u podruþju analogne i
digitalne obrade signala. Predloåeni su novi vremenski otvori s optimalnim spektralnim svojstvima.
Vaåni su radovi na ¿ltarskim slogovima s potpunom
rekonstrukcijom signala posebice nekauzalnih koji
rade u invertiranom vremenu (H. %abiü.
௅ Matematiþko-statistiþka i eksperimentalna
obrada problema vibracija na åeljezniþkim traþnicama i pragovima; razrada postupka za zavarivanje
traþnica u oštrim lukovima i uz velik nagib; znatan
prinos u podruþju sigurnosti prometa; rezultati istraåivanja tehniþkih aspekata åeljezniþkog cestovnog
vodnog i zraþnog prometa; rješavanje problema povezanosti razvoja prometa s gospodarskim ekološkim i demograIskim Iaktorima ௅ od projektiranja gradnje i odråavanja cestovnih i åeljezniþkih
prometnica do strategijskih i razvojno primjenjivih
projekata prometnog i gospodarskog razvitka; posebno je vaåna znanstvena studija o utvrÿivanju
prometnih koridora na podruþju Hrvatske i %osne
i Hercegovine koja je bila podloga za raspravu na
III. Paneuropskoj konIerenciji ministara Europe o
prometnim koridorima u Helsinkiju slijedom koje
je Hrvatska ukljuþena u Paneuropsku mreåu koridora i Transeuropsku prometnu mreåu (-. %oåiþeviü.
௅ Unapreÿenje kemijskog inåenjerstva ponajprije pretvorbe uzrokovane mehaniþkim djelovanjem; istraåuje se vladanje grubodisperznih sustava
u procesima nastajanja kontaktiranja i separacije
problemi karakterizacije sustava znaþenje granulometrijskog stanja za de¿niranje radnih uvjeta ureÿaja za usitnjavanje aglomeriranje suspendiranje
¿ltriranje itd. (M. Hraste.
—
234
primjena metode aproksimacije dnevnog dijagrama
optereüenja te uvoÿenje krivulje trajanja; uvoÿenje
i razvoj metode za odreÿivanje gubitaka energije
ovisno o protoku koliþine energije; razvoj i primjena metoda za predviÿanje potrošnje elektriþne
energije istraåivanje razvoja i metoda optimiranja
parcijalnih sustava u elektroenergetskom sustavu
te razvoj i primjena metodologije za izradu dugoroþne bilance. Originalni programski paket za
godišnju energetsku bilancu (GE% koji je izradio
akademik %. Udoviþiü sa suradnicima za potrebe
hrvatske energetike prodan je i instaliran i u SAD-u. (%. Udoviþiü.
௅ Projektiranje dubokih „vruüih“ plinskih i
plinsko-kondenzatnih bušotina; izuþavanje najnovije metodologije i tehnologije zbrinjavanja tehnološkog otpada njegovim utiskivanjem u geološki
pogodne Iormacije te moguünost njene primjene u
našim uvjetima; rješavanje višeIaznog protjecanja
u leåištu okomitim kosim i vodoravnim cijevima; razvoj metodologije racionalizacije energije
i optimalizacije procesa proizvodnje naIte plina
i geotermalne vode; rješavanje zakonitosti višeIaznih protjecanja i primjena u našoj naItno-plinskoj
tehnologiji; projektiranje proizvodnih bušotina odnosno proizvodnih i sabirno-otpremnih sustava;
utvrÿivanje zakonitosti višeIaznih protjecanja radi
optimalizacije mehaniþkih sustava podizanja Àuida s dna bušotine do površine kao što su: plinsko
podizanje dubinske centriIugalne sisaljke dubinske hidrauliþke sisaljke itd.; rješavanje zakonitosti gubitka topline odnosno promjena temperature
Àuida pri višeIaznom protjecanju u bušotinama i
bušotinskim cijevima þime je dan velik prinos optimalnom projektiranju dubokih vruüih plinskih i
plinsko-kondenzatnih bušotina u Podravini s enormno visokim tlakovima (500 bar visokom temperaturom (200 C te prisutnošüu sumporovodika
klorida åive i dr. (M. Zeliü.
௅ Obavljaju se istraåivanja povezana s raþunalima i raþunalnim sustavima kao objektima istraåivanja te istraåivanje metodoloških postupaka za
primjenu raþunala pri analizi i projektiranju tehniþkih objekata i sustava. Primjenjuju se heuristiþki
postupci (evolucijski i genetski algoritmi pronala-
—
235
površinske temperature i kao Iunkcije vremena
ustanovljen je eksperimentalno utjecaj promjera cilindriþnih predmeta na koe¿cijent prijelaza topline
što je iznimno vaåno pri raþunalnom modeliranju
procesa ohlaÿivanja pri kaljenju. Razvijena je na
temelju temperaturnog gradijenta i rezultirajuüeg
toplinskog toka sonda za mjerenje i registraciju
intenziteta ohlaÿivanja u vakuumskim peüima s
cirkulacijom plina povišenog tlaka poznata kao
IPSEN/LISCIC )lux-Sensor. To je bila u komercijalnoj primjeni u svijetu prva sonda koja je uz popratni raþunalni program omoguüila izraþunavanje
koe¿cijenta prijelaza topline direktno u samoj šaråi
dijelova za vrijeme kaljenja. Razvijen je i algoritam
za automatsko voÿenje ohlaÿivanja u cirkulirajuüem plinu u vakuumskim peüima (%. Lišþiü.
௅ Istraåivanja u prehrambenom inåenjerstvu
odnosno prehrambenoj tehnologiji; podruþja sprjeþavanja enzimskih reakcija u hrani; sinteza organskih spojeva i njihova primjena u modelnim i realnim sustavima za sprjeþavanje enzimskih reakcija;
stabilnost boje hrane tijekom prerade i þuvanja;
zadråavanje aromatiþnih sastojaka u razliþitim proizvodima biljnog podrijetla; poboljšanje reoloških
¿ziþkih i termo¿ziþkih svojstava hrane; sprjeþavanje mikrobiološkog kvarenja hrane; primjena
novijih metoda konzerviranja hrane razvoj novih
prehrambenih proizvoda i procesa (V. Piliåota.
௅ Ostvaren je zapaåen prinos na podruþju teorije ljusaka s primjenom na þvrstoüu podmornica
numeriþkih metoda za analizu þvrstoüe i vibracija brodskih i pomorskih konstrukcija na osnovi
tehnike konaþnih elemenata; unapreÿenje teorije
tankostijenih nosaþa s primjenom na brodske konstrukcije nelinearne dinamike i kaotiþnog gibanja
brodova na valovima; porinuüe plovnih objekata
s horizontalnog leåaja pomoüu zakretnih saonika;
projektiranje spremnika na brodovima za prijevoz
ukapljenog plina; hidroelastiþnost vitkih pomorskih konstrukcija i velikih kontejnerskih brodova
(I. Senjanoviü.
௅ Razrada i razvoj modela za planiranje razvoja energetskih sustava; uvoÿenje gospodarskih
zakonitosti u energetske analize i cjelokupnom sagledavanju utjecaja energetike na okolinu; razvoj i
åenja globalnog optimuma sloåenih višemodalnih
Iunkcija cilja. Istraåivanja povezana s jezgrenim
problemima raþunarstva uglavnom su usmjerena
na rad raþunalnih sustava u kojima se nametnuta
vremenska ograniþenja savladavaju uvoÿenjem paralelizma u arhitekturu sustava. Ta su istraåivanja
povezana s rasporeÿivanjem poslova i zadataka u
raþunalnim sustavima koji moraju raditi u stvarnom
vremenu. Znaþajna skupina radova posveüena je
istraåivanjima usmjerenim na probleme odråavanja
konzistentnosti sadråaja u dijeljenim spremnicima
raspodijeljenih raþunalnih sustava. (L. %udin
ko SroFesQo iQåeQjerstvo. 2003.; H. %abiü i sur.
SluþajQi SroFesi u sustavima-digitalQi udåbeQik i
materijali ]a udaljeQo uþeQje 2003.; %. Udoviþiü
Odråivost Qeodråivog ra]voja 2004.; M. Hraste
O ra]voju kemijskog iQåeQjerstva Tehnika u Hrvatskoj Matica hrvatska Zagreb 2004.; -. %rniü
Statika i Nauka o þvrstoüi I i II 2004.; T. )iletin
SuvremeQi materijali i SostuSFi 2005.; T. )iletin
i sur. (prevoditelji 7eKQiþka keramika 2005.; %.
Udoviþiü Pad umjesto usSoQa 2006. T. )iletin i
sur. Svojstva i SrimjeQa materijala 2006.; T. )iletin
I]bor materijala Sri ra]voju Sroi]voda 2006.; T.
)iletin i sur. Svojstva i SrimjeQa materijala 2006.;
%. Lišþiü HardeQability poglavlje 5; Steel Heat
7reatmeQt poglavlje 6 u: Steel Heat Treatment
Handbook 2nd Edition (G. E. Totten ed. 2006.;
-. Seþen Metode SoveüaQja isFrSka Qafte 2006.;
V. äaniü i sur. KoQFeStualQo SrojektiraQje brodske
koQstrukFije 2006.; -. %rniü i G. Turkalj Nauka o
þvrstoüi II ZIGO 2006./2007.; %. Lišþiü poglavlje
HardeQabilit\ u: Steel Heat 7reatmeQt HaQdbook
± Metallurgy aQd 7eFKQologies (G. E. Totten ur.
2007.; %. Udoviþiü Nastojao sam biti 2007.; %.
Udoviþiü Kri]a se Srodubljuje 2008.; %. Udoviþiü
ýovjek i okoliã 2009.; -. Soriü Uvod u Qumeriþke
metode u strojarstvu 2009.; %. Lišþiü H. M. Tensi
L. C. ). Canale G. E.Totten (eds. 4ueQFKiQg 7Keory aQd 7eFKQology Second Edition 2010.
U tom razdoblju objavljeno je 18 brojeva BilteQa Ra]reda ]a teKQiþke ]QaQosti a Razred za
tehniþke znanosti ureÿuje i Rad iz podruþja tehniþkih znanosti (Rad Hrvatske akademije ]QaQosti
i umjetQosti ± 7eKQiþke ]QaQosti. Izdavanje Rada
s prilozima znanstvenika koji djeluju u raznorodnim tehniþkim poljima zapoþinje 1982. godine. Do
1997. Razred za matematiþke ¿ziþke i tehniþke
znanosti uredio je u okviru svojeg podniza knjiga
osam svezaka. Nakon osnivanja Razreda za tehniþke znanosti izlazi i deveti svezak a niz se nastavlja knjigama vlastitog podniza Razreda. Do 2010.
godine izdane su knjige podniza pod brojevima
10. ௅ 14. dok je 15. u pripremi. Prvih dvanaest
knjiga uredio je Vladimir Matkoviü a preostale
ureÿuje Stjepan -eciü. ýlanovi Razreda sudjelovali
su i u objavljivanju Zbornika radova posveüenih
—
O%-AVL-ENE .N-IGE I
ZNANSTVENE STUDI-E
%. Lišþiü poglavlje „Hardenabilit\“ i poglavlje „Steel Heat Treatment“ u knjizi: G. E. Totten
Maurice A. H. HoZes (Eds: Steel Heat 7reatmeQt
HaQdbook (1997.; %. Udoviþiü EQergetika i okoliã
u globali]aFiji 2002.; %. Udoviþiü ElektroeQergetski sustav 2005.; M. Zeliü 7eKQologija traQsSorta Qafte i SliQa magistralQim Fjevovodima 2002.;
M. Zeliü i sur. 7eKQologija Sroi]vodQje Qafte dubiQskim FrSkama 2006.; S. -eciü i D. Semenski
JedQadåbe teorije elastiþQosti 2001.; -. %rniü i G.
Turkalj NoQliQear ¿Qite elemeQt stability aQalysis
of elastiF tKiQ-Zalled framed struFtures; .atalinic
(ed. DAAAM International Scienti¿c %ook 2002.
DAAAM International 2002.; -. %rniü i sur. )iQite elastoSlastiFity iQ SlaiQ straiQ Fold rolliQg Sroblem E. .uljaniü (ed. Advanced ManuIacturing
S\stems Technolog\ CISM Ciurses and Lecturesm
No. 437 Springer-Verlag :ien-NeZ <ork 2002.;
-. Seþen Ra]rada leåiãta ugljikovodika 2002.; D.
)leš Autobiografski Srika] istraåivaQja u kemiji 1946. – 2002. .emija u industriji 2003.; %.
Lišþiü i sur. NoQ-LubriFatiQg ProFess )luids-Steel
4ueQFKiQg 7eFKQology u: )uels and Lubricants
Handbook (G. E. Totten ed. 2003.; %. Udoviþiü
i sur. Hrvoje Poåar – velikaQ eQergetike i moderQe
sveuþiliãQe Qastave 2003.; M. Hraste MeKaQiþ-
—
236
vaåno meÿunarodno priznanje. U najnovijem tipu
vage koju je izradio Vojislav %ego za 10 kv i 2
x 5 g s hidrauliþkim upravljaþem još se više smanjuju interne pogreške. Godine 1996. izabran je u
poþasno zvanje Srofessor emeritus u kojem aktivno
djeluje u nastavi do kraja åivota i vodi mlade istraåivaþe u znanstvenom radu. Objavio je velik broj
znanstvenih i struþnih radova: godine 1977. knjigu
MjerQi traQsformatori te monogra¿je NaSoQska
vaga ]a kv i x grama Laboratorij ]a oSüa
i metroloãka mjereQja i MjereQja u elektroteKQiFi
Tomo %osanac (1918. – 2003. radio je od godine 1944. kod proIesora Dolenca na bakreno-oksidulnom ispravljaþu a od 1945. u tvornici Rade
KoQþar na dobivanju ARMO-åeljeza. Projektirao
je prvi motor od 6.000 volta za åeljezaru u -esenicama. Godine 1947. prebaþen je u %eograd gdje je
zapoþeo rad na sinkronim generatorima i ugovorio
izradu prvog domaüeg velikog generatora od 24 tisuüe kilovolta i 10 tisuüa volta za Mariborski otok.
Projektirao je nakon toga velik broj generatora ukljuþujuüi generatore sa 120 megavata 16 tisuüa
volta i 300 okr./min. U isto vrijeme radi u Institutu
Ruÿer Boãkoviü na ciklotronu i razvija primjenu
permanentnih magneta u generatorima. U razdoblju
1960. – 1967. obnašao je duånost direktora Instituta
Ruÿer Boãkoviü Godine 1967. ponovno prelazi na
Elektrotehniþki Iakultet Sveuþilišta u Zagrebu kao
redoviti proIesor. Tamo zapoþinje rad na indukcijskom grijanju i radi prvi veliki ureÿaj od 3x180
kilovata 300 herca za äeljezaru u Sisku. Izradio
je i ureÿaj 20 kilovata 27 megaherca za svarivanje polivinila. Razvio je aparate za elektroeroziju
metala i elektroluþnu obradu metala.
Petar .rešimir ýoliü (1938. – 2000. izabran
je 1963. godine za asistenta na .atedri za višu geodeziju Geodetskog Iakulteta a 1986. za redovitog
proIesora na istom Iakultetu. Doktorat iz podruþja
geodezije stekao je u %onnu. P. .. ýoliü dao je
znanstvene prinose iz podruþja istraåivanje polja
sile teåe u unutrašnjosti Zemlje do plohe geoida.
Godine 1975. razradio je originalnu metodu nazvanu Metoda teåinskih Iaktora za izraþunavanje topograIskog utjecaja na otklon vertikalne i ubrzane
sile teåe. Na osnovi uspostavljanja novih geoidnih
—
237
60. obljetnici N. Tesle te naþinili mnoge recenzije
radova koji su tiskani u Akademijinim edicijama.
U razdoblju 1997. ௅ 2010. þlanovi Razreda
dobili su brojne nagrade i priznanja meÿu kojima se
istiþu dråavne nagrade za åivotno djelo (H. %abiü
-. %oåiþeviü S. -eciü S. -elaska I. Senjanoviü.
Razred je objavio i SSomeQiFe preminulim
þlanovima: akademiku Vojislavu %egi akademiku
Tomi %osancu akademiku Petru .rešimiru ýoliüu
akademiku Dragutinu )lešu i akademiku Vladimiru
Matkoviüu.
Vojislav %ego (1923. – 1999. zaposlio se u
poduzeüu Rade KoQþar u laboratoriju za slabu
struju gdje je radio na laboratorijskom ispitivanju i izradi laboratorijskih uzoraka za teleIoniju.
Nakon toga postavljen je za šeIa ispitnih stanica
poduzeüa. Nakon Iormiranja Elektrotehniþkog instituta poduzeüa Rade KoQþar preuzeo je duånost
direktora sektora za mjerne tehnike a 1958. godine
izabran je za honorarnog proIesora na Elektrotehniþkom Iakultetu u Zagrebu 1960. za izvanrednog
a 1964. za redovitog proIesora na istom Iakultetu.
Svoj rad na Elektrotehniþkom Iakultetu usmjerio
je na unapreÿivanje nastave iz predmeta Mjerenja
u elektrotehnici i na unapreÿivanje znanstvenog
i struþnog rada na podruþju elektriþnih mjerenja.
Za potrebe nastave napisao je þetvera skripta i moderni udåbenik MjereQja u elektroteKQiFi. Vaåan je
njegov rad i utjecaj na unapreÿivanje znanstvenog
i struþnog rada na podruþju elektriþnih mjerenja u
nas. Stvarajuüi uvjete za takav rad opremio je Laboratorij za metrološka mjerenja na Elektrotehniþkom Iakultetu najsuvremenijim mjernim ureÿajima.
Glavno podruþje znanstvenih istraåivanja Vojislava
%ege bili su problemi mjernih tehnika. Posebno se
istiþe rješenje naponske vage za koju je uspio riješiti problem osnovne mjerne jedinice koja uzima
u obzir þetvrtu jedinicu za elektricitet – jedinicu
za koliþinu elektriciteta 1 kulon. Posebno mjesto
meÿu mjernim ureÿajima zauzimaju naponske vage
koje su nadmašile toþnost postojeüih strujnih vaga
i koje omoguüuju veoma precizno mjerenje napona. Rezultati mjerenja pomoüu tih naponskih vaga
priznati su na CoQfereQFe oQ PreFisioQ EleFtromagQetiF MeasuremeQts (CPEM što mu je donijelo
toþaka radio je na detaljnom odreÿivanju geoida i
ostalih karakteristiþnih veliþina Zemljina polja sile
teåe na podruþju Hrvatske i Slovenije. Odredio je
astrogeodetske otklone vertikale na oko 70 toþaka u Hrvatskoj i 27 u Sloveniji. Radi postizanja
što veüe toþnosti uveo je u analizu osim astrogenetskih podataka i geološko-¿ziþke podatke te
odreÿivanje gustoüe Zemljine kore. U tunelu na
juånim obroncima Zagrebaþke gore istraåivao je
karakteristike plimnih valova Zemljine kore. Ta zagrebaþka stanica uvrštena je u svjetsku mreåu kao
prva takve vrste u ovom dijelu Europe. Rezultatom
postignutim na podruþjima korelacije reljeIa Zemljine površine anomalije sile teåe plohe geoida
i Mohoroviþiüeva diskontinuiteta ýoliü je stekao
priznanje širom svijeta.
Dragutin )leš (1921. – 2005. bio je redoviti
proIesor Prirodoslovno-matematiþkog Iakulteta Sveuþilišta u Zagrebu. Glavno podruþje njegovih istraåivanja je stereokemija prirodnih i sintetskih spojeva.
S velikim brojem suradnika objavio je cjelokupnu
sintezu ȕ-karotena odredio geometrijsku izomeriju
arseno-benzena i apsolutnu kon¿guraciju kloramIenikola norpseudo-eIedrina serije pirolizidinskih
alkaloida te ȕ-aminokiseline. Utemeljio je 1963.
godine prvi suvremeno opremljen institut za istraåivanje u podruþju makromolekulnih znanosti. Svoja
istraåivanja usmjerio je na sintezu i karakterizaciju
optiþki aktivnih polimera kao modela biopolimera
alternirajuüih polimera uz participaciju CT kompleksa te na sintezi tekuüih kristalnih polimera. Dio tih
radova zaštiüen je patentima koji su našli primjenu
u naItnoj i petrokemijskoj industriji: postupak za
proizvodnju ekspandiranog polistirena smanjene gorivosti sinteza polimernih aditiva kao sredstava za
nukleaciju para¿na pri transportu naIte te pripravu
biorazgradljivih aditiva za þišüenje površine mora.
Vladimir Matkoviü (1915. – 2005.. zapoþeo
je rad u Centru za numeriþka istraåivanja Razreda za matematiþke ¿ziþke i tehniþke znanosti na
podruþju statistiþke strukture hrvatskog jezika uz
suradnju Zavoda za telekomunikacije Elektrotehniþkog Iakulteta u Zagrebu (Vladimir Vraniü
i Vladimir Matkoviü. Rezultati toga istraåivanja
objavljeni su u Radu Akademije. Radovi su na-
stavljeni (V. Matkoviü istraåivanjima na podruþju
telekomunikacija i inIormatike u okviru projekta o
Iundamentalnim metodama analize i sinteze inIormacijskih mreåa koja su upotpunjena uvoÿenjem
novih tehnologija i novih usluga u sklopu digitalizacije i integracije. Radovi V. Matkoviüa obuhvaüaju i metode šiIriranja gra¿þkih znakova za prijenos
teksta zatim kodiranja govornih signala podataka
i slika u okviru prijenosa inIormacija u otvorenim
sustavima upotrebom standardiziranih protokola.
Prepoznatljivosti Razreda za tehniþke znanosti
znatno pridonose znanstvena vijeüa koja okupljaju
istaknute znanstvenike i struþnjake prije svega iz
podruþja tehniþkih znanosti a zadaüa im je poticati
organizirati koordinirati i pomagati znanstvena i
struþna istraåivanja. Znanstvena su vijeüa Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti þiji rad kontrolira
Razred za tehniþke znanosti ova: Znanstveno vijeüe za energetiku Znanstveno vijeüe za naItu Znanstveno vijeüe za pomorstvo Znanstveno vijeüe za
promet i Znanstveno vijeüe za tehnološki razvoj.
Razred za tehniþke znanosti kontrolira i rad Odbora za istraåivaþku e-inIrastrukturu (predsjednik:
akademik Leo %udin te Internacionalni komitet za
istraåivanje boksita glinice i aluminija (ICSO%A
osnovan 1964. glavna tajnica: Olga Šarc-Lahodn\.
—
OD%OR ZA ISTRAäIVAý.U
E-IN)RASTRU.TURU HRVATS.E
Na temelju odluke Predsjedništva Akademije
donesene na sjednici 3. oåujka 2007. godine oslanjajuüi se na prijedloge Rektorskog zbora ravnatelja
Nacionalne i sveuþilišne knjiånice ravnatelja Instituta Ruÿer Boãkoviü i na osnovi provedenih konzultacija s institucijama i pojedincima dana 10. svibnja
2007. imenovan je Odbor za istraåivaþku e-inIrastrukturu Hrvatske s trajanjem mandata od tri godine.
Dijelovi te inIrastrukture veü se odreÿeno
vrijeme izgraÿuju no postoji izrazita potreba za
koherentnijim razvitkom inIrastrukture. .ljuþne
komponente e-inIrastrukture jesu: ¿ziþka sredstva
—
238
Qosti u kojem se objavljuju prikazi odråanih javnih
rasprava i donesenih zakljuþaka te revijalni radovi na
osnovi odråanih predavanja. Razred za tehniþke znanosti ureÿuje i Rad i] Sodruþja teKQiþkiK ]QaQosti
(raþunala raþunalne mreåe specijalizirane mjerne
naprave mjerni sustavi s raspodijeljenim osjetilima veliki spremnici podataka sustavi za vizualizaciju digitalni sadråaji (mjerni podaci pohranjene
baze znanja digitalne biblioteke digitalni arhivi
i ljudi þija ekspertna znanja za pojedina podruþja
mogu biti od zajedniþke koristi. Odbor priprema
niz preporuka koje bi trebale pomoüi pri savladavanju poteškoüa koje se mogu pojaviti pri daljnjoj
izgradnji i primjeni e-inIrastrukture u Hrvatskoj.
Nakon dobivenih suglasnosti Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti 21. sijeþnja 1993. godine osnovano je Znanstveno vijeüe za energetiku. Za predsjednika Vijeüa izabran je akademik %oåo Udoviþiü.
Potreba za osnivanjem Savjeta pojavila se zbog
vaånosti proizvodnje energije zahvaljujuüi kojoj se
ona stavlja u istu grupu bitnih djelatnosti kao što su
proizvodnja hrane i sirovina te osiguranje potrebne
koliþine vode odnosno zaostajanje u tim oblicima
proizvodnje dovodi do ograniþenja sveukupnog
ekonomskog razvoja neke zemlje. Shodno tomu
problemi razvoja energetike ne mogu se promatrati
ni prouþavati izvan konteksta razvoja ukupnog društveno-ekonomskog sustava odreÿene zemlje pa þak i
šire od toga – izvan konteksta razvoja meÿunarodnih
politiþkih i ekonomskih odnosa. Stalna prisutnost
razliþitih u nekim elementima suprotnih interesa
(ugljen naIta plin elektriþna energija regionalni
politiþki i socijalni interesi itd. koji se neprestano
isprepliüu kroz razvoj energetike to svakako najbolje
potvrÿuju. Stoga razvojni ciljevi energetike ne mogu
biti autonomni nego moraju svoje ciljeve crpiti iz
razvojnih ciljeva ukupne ekonomske politike.
Strategija razvoja energetike predstavlja predviÿanje zastupljenosti pojedinih izvora energije za
neko podruþje i za odreÿeno vrijeme. Rijeþ je dakle o
strukturi potrošnje energije koju od današnje ostvarene treba promjenama dovesti do åeljene strukture
tijekom odreÿenog vremena. Promjene su moguüe
ali su spore i (osobito skupe. Uz to potrebno je
svakako uvaåavati sve oštrije zahtjeve glede zaštite
okoline. Zadatak se prema tome svodi na osiguranje
potrebne energije koju traåi razvoj društvene zajednice u kompromisu izmeÿu ekonomije i ekologije.
—
MEĈUNARODNI .OMITET ZA
ISTRAäIVAN-E %O.SITA GLINICE I
ALUMINI-A (ICSO%A
Meÿunarodno društvo ICSO%A osnovano je
kao znanstveno tijelo -ugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1964. na poticaj
akademika Miroslava .aršulina tada glavnog tajnika Akademije. Godine 1963. akademik .aršulin
organizirao je u Zagrebu meÿunarodnu konIerenciju
o istraåivanju dobivanju i preradi boksitne rude.
Domaüi i strani sudionici konIerencije prihvatili su
tada s velikim interesom i osnivanje predloåenog
Meÿunarodnog interdisciplinarnog društva u kojem
üe sudjelovati geolozi rudari tehnolozi za elektrolizu i ekonomski struþnjaci. Takva organizacija do
tada nije postojala i ICSO%A je ispunila jedan od
ciljeva da se razmjenom ideja poveåu znanstvenici iz akademskih ustanova sa struþnjacima þiji
rezultati ukazuju na potrebe relevantne industrije.
Za Hrvatsku je ICSO%A bila od interesa jer je u to
vrijeme potaknuto rudarsko iskorištavanje boksita
u unutrašnjosti iza dalmatinske obale te proizvodnja
glinice i elekroliza u Šibeniku. U novije vrijeme
posebna pozornost u radu ICSO%E dana je ekonomskim þimbenicima i to posebice energetskim
izvorima za elektrolizu i zaštitu okoliša u proizvodnji aluminija. Glavna je tajnica ICSO%E proI. dr.
sc. Olga Šarc-Lahodn\.
U sklopu izdavaþke djelatnosti Razred izdaje
od 1998. godine BilteQ Ra]reda ]a teKQiþke ]Qa-
—
239
—
ENERGETI.U
—
NA)TU
—
POMORSTVO
Znanstveno vijeüe za naItu djeluje u sastavu
Razreda za tehniþke znanosti gdje ima najdulju
tradiciju kao najstariji þlan unutar organizacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nastavlja
rad Znanstvenog savjeta za naItu koji je ustrojen
na osnivaþkoj skupštini 18. travnja 1969. godine
kada je za predsjednika Izvršnog odbora izabran
akademik Ivan -urkoviü. Znanstveno vijeüe za naItu okuplja istaknute znanstvenike i struþnjake u
svojih pet sekcija: Sekciji za geologiju geo¿ziku i
geokemiju (proþelnik Zvonimir Hernitz Sekciji za
naItno rudarstvo (proþelnik -osip Seþen Sekciji za
preradu naIte (proþelnik Dunja Ahmetoviü Sekciji za petrokemiju (proþelnik )ranjo Ranogajec i
Sekciji za ekonomiku naItnog gospodarstva (proþelnik Velimir Dumiþiü. Predsjednik Znanstvenog
vijeüa za naItu jest akademik Mirko Zeliü. ýlanovi
sudjeluju u radu struþnih komisija i dråavnih institucija iz podruþja normizacije i kvalitete proizvoda
energetike i ekologije te ekonomike naItnog gospodarstva. Djelatnost Znanstvenog vijeüa u proteklom
razdoblju bila je organiziranje meÿunarodnih znanstveno-struþnih skupova o naItnom gospodarstvu te
povezivanje s brojnim meÿunarodnim znanstvenim
i struþnim ustanovama. ýlanovi Vijeüa nositelji su
inovativnih prijedloga u rješavanju i unapreÿivanju
procesa istraåivanja i proizvodnje naIte i plina te
zaštite okoliša þime izravno doprinose smanjenju
rizika istraåivanja smanjenju troškova izgradnje
bušotina i optimiziranju proizvodnih procesa uz poveüanje konaþnog iscrpka ugljikovodika iz leåišta.
Znanstveno vijeüe za naItu jedno je od najbrojnijih
i najaktivnijih znanstvenih vijeüa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Znanstveno vijeüe za pomorstvo nastavlja rad
Znanstvenog savjeta za pomorstvo koji je Iormiran
na osnivaþkoj skupštini odråanoj 22. lipnja 1982.
godine. Za prvog predsjednika izabran je akademik
Vladislav %rajkoviü poznati struþnjak za pomorsko
pravo i admiral poþasne %okeljske mornarice. Godine
1994. duånost predsjednika preuzeo je akademik Zlatko :inkler a 1996. proI. dr. sc. Pavao .omadina. Od
2004. tu duånost obnaša akademik Ivo Senjanoviü.
Znanstveno vijeüe za pomorstvo okuplja istaknute
znanstvenike i struþnjake u svoje þetiri sekcije: Sekciji za morsko brodarstvo (proþelnik: Damir Zec
Sekciji za morsku brodogradnju (proþelnik: Vedran
äaniü Sekciji za morske luke (proþelnik: ýedomir
Dundoviü i Sekciji za morsku tehnologiju (proþelnik: -ulijan Dobriniü. U okviru Sekcije za morsku
brodogradnju djeluje .omisija za istraåivanje i oþuvanje hrvatske brodograÿevne baštine.
Znanstveno vijeüe za pomorstvo djeluje u duhu
Akademije kao savjest društva po vitalnim pitanjima
za razvoj i opstojnost hrvatskog pomorstva i brodogradnje. Organizira okrugle stolove o aktualnoj pomorskoj problematici u zemlji i inozemstvu te pozvana predavanja eminentnih svjetskih znanstvenika o
razvoju znanosti i tehnologije na podruþju pomorstva
i brodogradnje. Uz tekuüu problematiku odråavaju
se i tematska predavanja. Izlaganja s organiziranih
skupova i pozvanih predavanja objavljuju se u BilteQu Ra]reda ]a teKQiþke ]QaQosti i u þasopisu BrodogradQja kao glasilima Vijeüa.
—
240
—
PROMET
Znanstveno vijeüe za promet nastavlja rad
Znanstvenog savjeta za promet koji je osnovan
1986. godine. Za prvog predsjednika izabran je
akademik Andro Mohoroviþiü kasnije je tu duånost preuzeo akademik Nenad Grþeviü a danas tu
duånost obnaša akademik -osip %oåiþeviü. Znanstveno vijeüe za promet okuplja istaknute znanstvenike koji djeluju u deset odbora: za meÿunarodnu
suradnju za promet u prostornom i urbanistiþkom
planiranju za medicinu prometa za cestovni promet za åeljezniþki promet za PT pomet za zraþni
promet za ekologiju u prometu za vodni promet i
za inteligentne transportne sustave i logistiku.
Uz tehniþke aspekte åeljezniþkog cestovnog
zraþnog i vodnog prometa Znanstveno vijeüe sustavno je istraåivalo probleme nesuglasja prometnog razvitka i ekologije. Studije vijeüa s tog podruþja imaju veliku vrijednost jer nude smjernice
za poveüanje prometne uþinkovitosti i prometni
rast uz uvaåavanje svih aspekata zaštite okoliša.
Ne manje vaåne jesu studije s analizom i ocjenom
povezanosti gospodarskih ekoloških i demograIskih problema prometnog razvitka.
—
TEHNOLOŠ.I RAZVOZnanstveno vijeüe za tehnološki razvoj utemeljeno je 5. travnja 1993. godine u okviru Razreda
za matematiþke ¿ziþke kemijske i tehniþke znanosti. Za predsjednika Vijeüa izabran je akademik
Vojislav %ego. Nakon njegove smrti 1999. godine
nije se birao novi predsjednik. Razred za tehniþke
znanosti donio je 5. oåujka 2003. godine odluku
da se rad Vijeüa obnovi te da se radi kontinuiteta u
njega ukljuþi Odbor za proizvodne znanosti koji
—
241
je u okviru Razreda u meÿuvremenu djelovao
samostalno. Akademik %oåidar Lišþiü predloåen
je za predsjednika Vijeüa što je i potvrÿeno na
konstituirajuüoj sjednici odråanoj 1. srpnja. 2003.
godine. Sada je predsjednik Vijeüa akademik Marin Hraste. Vijeüe þine: Sekcija za drvnu industriju
(proþelnik: Stjepan Risoviü Sekcija za elektrotehniku i raþunarstvo (proþelnik: Leo %udin Sekcija za graÿevinarstvo (proþelnik: Zorislav Soriü
Sekcija za kemijsko inåenjerstvo (proþelnik: Zoran
Gomzi Sekcija za materijale i proizvodno strojarstvo (proþelnik: Tomislav )iletin Sekcija za prehrambenu industriju (proþelnica: Vlasta Piliåota i
Sekcija za tekstil koåu odjeüu i obuüu (proþelnik:
Ivo Soljaþiü.
Temeljna misija Vijeüa jest promišljanje i
predlaganje odgovarajuüih aktivnosti za voÿenje
tehnološke politike na nacionalnoj razini koja
meÿu ostalim obuhvaüa: praüenje trendova razvoja
u svijetu i predlaganje vlastitih znanstvenoistraåivaþkih prioriteta izgradnju nacionalnog sustava
znanstveno-tehnoloških inIormacija; sugestije za
visokoškolsko poslijediplomsko i cjeloåivotno
obrazovanje politiku nabave i racionalnog korištenja suvremene istraåivaþke i tehnološke opreme
te Iormiranje odgovarajuüih dråavnih institucija i
centara za istraåivanje i razvoj. Djelatnost Vijeüa
obuhvaüa podruþja znanosti i tehnologije koja imaju neposredan utjecaj na industrijsku proizvodnju
u Republici Hrvatskoj a poglavito na poveüanje
proizvodnjom dodane vrijednosti i izvoza. Preporuke Vijeüa te mišljenja o aktualnim temama koje
su rezultat javnih rasprava i izlaganja eminentnih
znanstvenika tiskaju se u BilteQu Ra]reda ta teKQiþke ]QaQosti
—
%jelovar. Istraåivanje üe trajati od 2009. do 2012.
i završiti objavljivanjem monogra¿je.
Tijekom 2008. pripremljen je projekt za pisanje
LeksikoQa bjelovarsko-bilogorskog a na temelju odluke %jelovarsko-bilogorske åupanije (2008.. Planirano je da projekt zajedniþki realiziraju Zavod u
%jelovaru i LeksikograIski zavod Miroslav Krleåa.
Struþni skup Zavod ]a ]QaQstveQoistraåivaþki
i umjetQiþki rad u Bjelovaru: uloga ]QaQstveQi SoteQFijali i SersSektive odråan je 2007. radi inIormiranja struþne javnosti o kratkoroþnim i dugoroþnim
programskim zadacima Zavoda. %io je to poziv na
suradnju. .onkretan je rezultat skupa stvaranje baze
podataka o istraåivaþima znanstvenicima i struþnim
radnicima %jelovarsko-bilogorske åupanije.
Zavod je bio jedan od suorganizatora 42. savjetovanja koje je odråano u %jelovaru 2007. na
temu arhivske sluåbe i gospodarskih arhiva u organizaciji Hrvatskog dråavnog arhiva i Dråavnog
arhiva %jelovar.
Nakladniþka djelatnost Zavoda ostvarivala
se objavljivanjem knjige saåetaka uoþi odråavanja pojedinoga znanstvenog skupa i savjetovanja.
Cjelovita izlaganja objavljuju se u þasopisu Radovi
Zavoda ]a ]QaQstveQoistraåivaþki i umjetQiþki rad
u Bjelovaru þiji je prvi broj objavljen 2008.
Objavljene su sljedeüe knjige saåetaka: obljetQiFa Bjelovara: i]gradQja i ra]voj ( ±
(2006. Bjelovarsko-bilogorska åuSaQija:
Sroãlost i sadaãQjost (2007. Bjelovarsko-bilogorska åuSaQija: ra]voj temeljeQ Qa ]QaQju (2009.
Gariü-grad i okoliFa: od sredQjovjekovlja do suvremeQosti (2010..
ýasopis Radovi Zavoda ]a ]QaQstveQoistraåivaþki i umjetQiþki rad u Bjelovaru utemeljen je 2008.
ýlanovi su Uredništva: proI. dr. sc. Slobodan .aštela proI. dr. sc. Vladimir Strugar Mladen Medar
Ilija Pejiü i dr. sc. Vjenceslav Herout a glavni i
odgovorni urednik jest proI. dr. sc Slobodan .aštela. U prvom broju (2008. objavljeno je trinaest
izlaganja sa znanstvenog skupa posveüenog 250.
obljetnici utemeljenja i razvoja %jelovara (1756. –
2006.. Potom su objavljena još dva broja i to 2009.
(izlaganja sa znanstvenog skupa Bjelovarsko-bilogorska åuSaQija: Sroãlost i sadaãQjost te 2010.
INTERDISCIPLINARNI
ZAVODI
150 HAZU — Interdisciplinarni zavodi
—
ZAVOD ZA ZNANSTVENOISTRAäIVAý.I
I UM-ETNIý.I RAD U %-ELOVARU
Grad %jelovar i %jelovarsko-bilogorska åupanija potpisali su ugovor o radu Zavoda 9. svibnja 2005. u kojem su odreÿeni njegovi poslovi i
meÿusobne obveze potpisnikƗ ugovora. Naporima
osnivaþa Zavod je u rujnu 2006. smješten u odgovarajuüi prostor u obnovljenoj vojarni u Ulici
Antuna %ranka Šimiüa 1.
Akademija je 21. studenoga 2005. imenovala
upraviteljem Zavoda proI. dr. sc. Vladimira Strugara. Predsjedništvo je Akademije 24. rujna 2008.
imenovalo Slobodana .aštelu þlana suradnika
Akademije voditeljem Zavoda.
Zavod je od poþetka rada (2006. posvetio pozornost organiziranju znanstvenih i struþnih skupova te savjetovanja. Prvi znanstveni skup odråan
je 2006. pod nazivom obljetQiFa Bjelovara:
i]gradQja i ra]voj ± Na skupu je izloåeno 14 radova. Sljedeüe 2007. godine odråan je
znanstveni skup na kojem je 17 autora predstavilo
svoja istraåivanja povijesti i sadašnjosti %jelovarsko-bilogorske åupanije pod nazivom Bjelovarsko-bilogorska åuSaQija: Sroãlost i sadaãQjost
Suvremenom stanju i razvoju äupanije bilo je
posveüeno znanstveno savjetovanje Bjelovarsko-bilogorska åuSaQija: ra]voj temeljeQ Qa ]QaQju
(2009. na kojem je odråano šest izlaganja i sedam
rasprava struþnjakƗ iz gospodarstva. U radu znanstveno-struþnoga skupa Gariü-grad i okoliFa: od
sredQjovjekovlja do suvremeQosti odråanoga 2010.
sudjelovalo je 15 autora.
Zavod je od 2009. nositelj projekta Povijest
grada Bjelovara od Qjegova utemeljeQja do kraja
DomoviQskog rata þiju realizaciju ¿nancira Grad
—
242
osnivanju pruåile brojne znanstvene institucije u
Hrvatskoj i svijetu. Na znanstvenom skupu tK
IQterQatioQal CoQgress of AQtKroSologiFal aQd
EtKQologiFal SFieQFes odråanom 1988. godine u
Zagrebu Meÿunarodna unija antropoloških i etnoloških znanosti (IUAES Europsko antropološko
društvo (EAA i Meÿunarodna udruga bioantropologa (IUH% dali su pristanak i podršku osnivanju
takvoga središta za napredne studije antropologije.
Naåalost uslijed ratnih i poratnih zbivanja ideja je
morala priþekati povoljnije društveno okruåenje za
svoje ostvarenje. Smješten u biološki i kulturno
bogatom podneblju jadranske obale i otoka dio
prostora bivšeg samostana sv. -akova u Dubrovniku u kojem se veü provode neke djelatnosti
Akademije bio je idealno mjesto za ostvarenje
prijedloga i inovativne napretke unutar antropologije kao znanstvenog podruþja. Uzimajuüi u obzir
þinjenicu da su se mnoga antropološka istraåivanja
u Hrvatskoj u protekla þetiri desetljeüa provodila
upravo na obalnim i otoþnim populacijama Dalmacije Antropološki centar Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti u Dubrovniku nastavlja tu tradiciju dajuüi podršku i poticaj daljnjem teorijskom
i empirijskom napretku discipline s obzirom na to
da sveukupnost antropologije kao predmeta uzimajuüi u obzir njezin holistiþki karakter obuhvaüa biološke populacijsko-genetiþke lingvistiþke
kulturne i pretpovijesne aspekte ljudskog iskustva.
Uz multidisciplinarnost kao prvu kljuþnu znaþajku
predviÿenog djelovanja Centra druga je njegova
zadaüa inovativnost. )okus diskusija istraåivanja
i publikacija koje su proizlazile iz susreta u Centru uvelike pruåa poticaj orijentaciji prema novim
razumijevanjima uvjetovanosti ljudskih åivota u
vremenu (genetiþkim generacijama i prostoru
(ekološkim nišama. Zamišljenu kao mjestu izvoÿenja znanstvenih projekata te razmjene znanstvenih podataka i postignuüa iz razliþitih podruþja biološke i sociokulturne antropologije zadaüa mu je i
organizacija razliþitih djelatnosti na meÿunarodnoj
razini a po moguünosti i u sastavu Sveuþilišta u
Dubrovniku gdje neki antropolozi i þlanovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti veü sudjeluju
u nastavi na doktorskim studijima.
—
ANTROPOLOŠ.I CENTAR HRVATS.E
A.ADEMI-E ZNANOSTI I UM-ETNOSTI
U DU%ROVNI.U
Osnovan je odlukom Skupštine Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 23. prosinca 2008. Organiziranje Centra pokrenuli su þlanovi Razreda
za prirodne znanosti HAZU i þlanovi Znanstvenog vijeüa Instituta za antropologiju u Zagrebu
a njegov je voditelj akademik Pavao Rudan. Prijedlog osnivanja temeljio se na promišljanjima još
iz osamdesetih godina prošloga stoljeüa o þemu
svjedoþi suglasnost i podrška koju su njegovu
—
243
(izlaganja i rasprave sa znanstvenog savjetovanja
Bjelovarsko-bilogorska åuSaQija: ra]voj temeljeQ
Qa ]QaQju.
Zavod je redovito javnosti predstavljao svaki broj þasopisa Radovi ali i djela drugih autora
primjerice knjigu Divlja ruåa akademika Gorana
Tribusona (2009..
U planovima rada Zavoda jest i pripremanje
izloåbi. Tako je 2008. organizirao zajedno s Gradskim muzejom %jelovar izloåbu Hrvatska akademija ]QaQosti i umjetQosti kro] fotogra¿je a 2010.
Edo Murtiü ± Sovratak u ]aviþaj u Velikoj Pisanici
rodnome mjestu akademika Murtiüa.
Zavod od poþetka rada oprema vlastitu knjiånicu. Osim što su kupljene knjige iz vlastitih sredstava knjiånici su knjige darovali Sabre )ouQdatioQ
Hrvatski dråavni arhiv Zavod za znanstvenoistraåivaþki rad u Varaådinu i druge Akademijine jedinice.
.njiånica sada ima 1.729 svezaka.
Radi unapreÿivanja rada Zavoda 25. oåujka
2009. imenovani su þlanovi Znanstvenog vijeüa
þiji je predsjednik proI. dr. sc. Slobodan .aštela
a þlanovi proI. dr. sc. Vladimir Strugar mr. sc. Tatjana %adrov i Ilija Pejiü.
U organizaciji Zavoda te uz potporu Grada
%jelovara i %jelovarsko-bilogorske åupanije 28.
listopada 2009. u %jelovaru je odråana sjednica
Predsjedništva Akademije.
društvo i .omisija za medicinsku antropologiju i
epidemiologiju Meÿunarodne unije antropoloških i
etnoloških znanosti. Na skupu su sudjelovali znanstvenici iz Estonije Hrvatske Italije Izraela SADa %osne i Hercegovine Crne Gore i Makedonije.
4. U razdoblju od 11. do 15. travnja 2010. u
Dubrovniku se odråala velika meÿunarodna konIerencija NeZ CKalleQges for MultiliQgualism iQ
EuroSe ± Novi i]a]ovi viãeje]iþQosti u EuroSi pod
visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive -osipoviüa te generalnog tajnika
Vijeüa Europe Thorbj¡rna -aglanda. Institut za antropologiju bio je organizator skupa kao partnerska institucija u europskoj mreåi izvrsnosti LINEE
(LaQguages iQ a NetZork of EuroSeaQ ExFelleQFe
U okviru skupa odråana je i vrlo uspješna radionica
mreåe izvrsnosti LINEE posveüena razmatranju buduüih edukacijskih i znanstvenih aktivnosti mreåe.
Radionica je odråana 15. travnja u Antropološkom
centru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
u Dubrovniku a na konIerenciji je pod vodstvom
A. Sujoldåiü sudjelovalo preko 300 znanstvenika:
antropologa lingvista i drugih struþnjaka razliþitih
pro¿la znanstvene djelatnosti iz Europe i izvaneuropskih zemalja þije su zajedniþko polje interesa
pitanja evropskog multikulturalizma i jeziþne raznolikosti.
5. U razdoblju od 13. do 15. lipnja 2010. odråan je 30. meÿunarodni znanstveno-radni skup tK
IQterQatioQal Course AQtKroSology aQd HealtK pod
nazivom )rom PoSulatioQ StruFture to GeQetiF ESidemiology ± Od SoSulaFijske strukture do geQetiþke
eSidemiologije. Na skupu su sudjelovali znanstvenici iz Hrvatske Izraela Njemaþke i SAD-a.
Djelatnošüu Antropološkog centra Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku
pokazana je vaånost analiza kompleksnosti koja
odlikuje meÿudjelovanja nasljednih okolišnih i
kulturoloških þimbenika u odreÿivanju ljudskog
Ienotipa. Nastavak njegove djelatnosti kao logiþan
slijed þetrdesetogodišnjih kontinuiranih antropoloških istraåivanja populacijske strukture Hrvatske holistiþkim analitiþkim pristupom prijeko je potreban
jer su antropološka istraåivanja ciljnih populacija
danas gotovo najrelevantniji izvor spoznaja o naj-
Tijekom 2009. i 2010. godine u Antropološkom centru HAZU u Dubrovniku pod vodstvom
akademika P. Rudana i suradnika organizirani su i
odråani sljedeüi znanstveno-radni skupovi:
1. NeaQdertal CoQsortium SymSosium ± SimSo]ij NeaQdertalskog koQ]orFija od 20. do 24.
veljaþe 2009. u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Instituta za evolutivnu
antropologiju Max-PlaQFk (Max-PlaQFk IQstitute
for EvolutioQary AQtKroSology Leipzig Njemaþka i Instituta za antropologiju u Zagrebu. U radu
simpozija koji je vodio akademik Svante Pääbo
iz %erlin-%randenburške akademije znanosti sudjelovali su znanstvenici iz )rancuske Hrvatske
-uåne AIrike .olumbije Njemaþke SAD-a i Velike %ritanije.
2. tK IQterQatioQal Course AQtKroSology
aQd HealtK pod nazivom DeveloSiQg ResearFK DesigQ aQd AQalysis Models to Study DetermiQaQts
of HealtK aQd :ellbeiQg ± Ra]voj istraåivaþkiK
i aQalitiþkiK modela ]a SrouþavaQje odredQiFa
]dravstveQog staQja od 11. do 17. lipnja 2009. u
organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Instituta za antropologiju u Zagrebu Hrvatskog antropološkog društva Hrvatskog društva
za medicinsku antropologiju HLZ-a Akademije
medicinskih znanosti Hrvatske .omisije za medicinsku antropologiju i epidemiologiju Meÿunarodne unije antropoloških i etnoloških znanosti te
Zaklade za prouþavanje rasta djece (CKild GroZtK
)ouQdatioQ Velika %ritanija i Centra za åenske
studije (:omeQ
s ResearFK CeQter Orlando SAD.
U radu znanstvenog skupa sudjelovali su znanstvenici s 12 sveuþilišta iz %elgije Hrvatske SAD-a i
Velike %ritanije.
3. tK IQterQatioQal Course AQtKroSology
aQd HealtK pod nazivom NeZ CKalleQges iQ MoleFular AQtKroSology aQd GeQetiFs ± Novi i]a]ovi
u molekularQoj aQtroSologiji i geQetiFi od 16. do
18. rujna 2009. Organizatori skupa bili su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Estonska
akademija znanosti (Talin te Sveuþilište u Tartuu
(7artu UQiversity i Estonski biocentar (EstoQiaQ BioFeQtre Tartu Estonija potom Institut za
antropologiju u Zagrebu Hrvatsko antropološko
—
244
koji istu duånost obnaša sve do 1985. godine. Iste
godine za predstojnika Zavoda imenovan je akademik Dušan ýaliü koji Zavod vodi sve do 1993.
godine. Potom je imenovan akademik Milan Maceljski kojeg 1996. godine nasljeÿuje akademik
Dragan Dekaris a on pak svoju duånost obavlja
sve do 2009. godine kada voditeljica Zavoda za
znanstveni i umjetniþki rad postaje akademkinja
Vlasta Piliåota.
Centar za znanstveni rad zapoþeo je s radom
1974. godine a 1975. tiskana je prva knjiga serije
Radovi 7råiãQa Solitika kruSQiK Sodu]eüa proI.
dr. sc. Ljubomira %abana. Godine 1976. organizira
se u povodu 150. obljetnice smrti Matije Petra .atanþiüa znanstveni skup pod istim nazivom. Dvije
godine poslije tiska se prva knjiga serije PosebQa
i]daQja Mursa i QjeQo Sodruþje u aQtiþko doba autorice dr. sc. Danice Pinteroviü. Tim radom pokušalo se Mursu kao središte šireg prostora prikazati
na osnovi novootkrivenih i sabranih spomenika te
novih rezultata u opüoj povijesti rimske Panonije
odnosno kako se postupno oblikovala povijesna
slika o Mursi. Godine 1980. organizira se u Vukovaru 7reüi ]QaQstveQi sabor SlavoQije i BaraQje a
zbornik radova pod istim naslovom u dva sveska
tiska se 1983. godine. Slijedi ýetvrti ]QaQstveQi
sabor SlavoQije i BaraQje u listopadu 1983. godine a zbornik radova pod istim naslovom tiska se
u dva sveska 1984. i 1986. godine. U Vinkovcima
se 1987. godine organizira Peti ]QaQstveQi sabor
SlavoQije i BaraQje þiji se zbornik radova pod
istim naslovom tiska 1991. godine. Godine 1981.
utemeljen je znanstveni þasopis AQali koji je do
danas objavljen u 26 svezaka.
Zavod za znanstveni i umjetniþki rad od svog
osnivanja pa do kraja 1991. godine svojim multidisciplinarnim pristupom objavio je 21 knjigu
od toga þetrnaest serije PosebQa i]daQja sedam
serije Radovi i sedam brojeva znanstvenog þasopisa AQali te je organizirao ili bio suorganizator 13
znanstvenih skupova. Od 1992. godine AQali izlaze u redovitom godišnjem izdanju. Do kraja 2010.
godine objavljeno je ukupno 26 svezaka AQala.
Nakon zastoja u radu od dvije godine 1993.
godine Zavod preuzima proI. emeritus -ulijo Mar-
—
ZAVOD ZA ZNANSTVENI I UM-ETNIý.I
RAD U OSI-E.U
Zavod za znanstveni i umjetniþki rad u Osijeku znanstvena jedinica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti osnovan je 14. travnja 1974.
pod nazivom Centar za znanstveni rad u Osijeku.
Godine 1986. pripojen je ostalim znanstvenim jedinicama Akademije te sljedeüih trinaest godina
djeluje kao Zavod za znanstveni rad. Pod nazivom
Zavod za znanstveni i umjetniþki rad poþinje djelovati 1999. godine.
Zavod za znanstveni i umjetniþki rad u Osijeku
jedna je od vaånijih znanstvenih ustanova grada
Osijeka. Od svog osnutka Zavod pokreüe i organizira znanstvene skupove sudjeluje u realizaciji
projekata objavljuje znanstvene i struþne rezultate
u redovitim i posebnim izdanjima Zavoda te izdaje
monogra¿je i knjige. Svoje aktivnosti usmjerava
prema a¿rmaciji istoþne Hrvatske s posebnim naglaskom na grad Osijek njegovu bogatu povijesnu
baštinu Osjeþko-baranjsku åupaniju ali i susjedne
åupanije. Djelatnost Zavoda odvijala se u kontinuitetu od njegova osnutka pa sve do danas. No treba
naglasiti odreÿen zastoj u radu u razdoblju 1991.
– 1993. godine zbog Domovinskog rata. Normaliziranjem politiþkih prilika Zavod nastavlja znanstveno-struþnu djelatnost u kontekstu povijesnih i
sadašnjih zbivanja.
Zavod je smješten u osjeþkoj povijesnoj jezgri
– Tvrÿi u zgradi koja je izgraÿena u prvoj polovici
18. stoljeüa.
Prvim predstojnikom tadašnjeg Centra imenovan je akademik Teodor Variüak a vršiteljem
duånosti upravitelja mr. sc. -osip Erl. Nakon smrti
prvog predstojnika Centra 1977. godine imenovan je novi voditelj Centra akademik -osip Rogliü
—
245
starijim demograIskim procesima migracijama i
mobilnosti stanovništva koji zbog nedostatnih ili
nepostojeüih izvora izmiþu povijesnoj znanosti te
drugim humanistiþkim i društvenim znanostima.
Sola rimske Murse (2000. Hermine G|ricke-Lukiü; Povijest osjeþke kraljevske gimQa]ije (2001.
prevoditelj Stjepan Sršen; GimQa]ije u Osijeku
ravQatelji Srofesori i maturaQti ± (2001. grupe autora; Uþiteljska ãkola u Osijeku
± (2004. grupe autora i OstavãtiQa
ÿakovaþkog i srijemskog biskuSa JosiSa Jurja Srossmayera godiQe (2006. koju je priredio
Stjepan Sršan.
U sklopu serije Radovi od 1991. godine objavljene su þetiri knjige: 7raQsSareQtQost tråiãta marketiQg etika (1992. i 7raQ]iFijski Sroblemi gosSodarstva Hrvatske (1993. autora proI. dr. sc. Tibora
.arpatija StaQovQiãtvo i vlasteliQstvo u SlavoQiji
godiQe (1993. dr. Ive Maåurana te Druåtvo
slavoQskiK lieþQika u Osieku kroQologija osQutka
uloga i djelovaQje ± (2010. proI. dr.
sc. %iserke %elicze i proI. dr. sc. Antuna Tucaka.
Zavod za znanstveni i umjetniþki rad u Osijeku
u 36 godina svoje znanstvene i struþne djelatnosti
podupirao je 24 znanstvenoistraåivaþka rada (programi i projekti i organizirao ili bio suorganizator
38 znanstvenih skupova. Od velikog broja projekata izdvajamo: Pove]ivaQje PoduQavlja s JadraQom glavni istraåivaþ proI. dr. sc. -osip Marušiü.
Vaånost projekta ne odnosi se samo na istoþnu
Hrvatsku nego na Hrvatsku u cjelini stoga su odråana dva okrugla stola. Prvi okrugli stol na kojem
se raspravljalo o povezivanju juåne sa sjevernom
Hrvatskom odnosno spajanju jadranske sa slavonsko-podunavskom orijentacijom odråan je u lipnju
1994. godine. Drugi okrugli stol na kojem su teme
bile višenamjenski kanal Dunav – Sava cestovne
mreåe Podunavlja u sklopu E-koridora åeljezniþke
mreåe u Podunavlju i izgradnja luke u Vukovaru
odråan je u srpnju 1998. godine. Projekte: MoQumeQta slavoQiFa saeF ;V i ;VI stoljeüe (glavni
istraåivaþ dr. sc. Ive Maåuran; Ra]voj Qaselja u
istoþQoj Hrvatskoj u stoljeüu (glavni istraåivaþ
dr. sc. Vlado Horvat; IstraåivaQje fauQe i ekologije kraljeåQjaka istoþQe Hrvatske (glavni istraåivaþ
proI. dr. sc. -ozseI Mikuska; GeQetska varijabilQost uroda i kakvoüe QoviK kultivara o]ime SãeQiFe (glavni istraåivaþ proI. emer. -ulio Martinþiü;
Kakvoüa i ]dravstveQa isSravQost SoljoSrivredQiK
tinþiü koji duånost upravitelja obavlja sve do 2010.
godine. U sljedeüih sedamnaest godina u suradnji
s veüim brojem znanstvenih i struþnih djelatnika
Zavod je razvio vrlo intenzivnu istraåivaþku i znanstvenu djelatnost. Najvaåniji pomaci napravljeni
su u pozicioniranju Zavoda kao jedne od bitnijih
znanstvenoistraåivaþkih ustanova grada Osijeka. Od 1993. do 2010. godine objavljeno je pet
monogra¿ja. Prva monogra¿ja dr. Ive Maåurana
SredQjovjekovQi i turski Osijek obuhvaüa prikaz
Osijeka od vremena paleolitika pa do njegova izrastanja u vodeüe prometno i gospodarsko središte
Osmanskoga Carstva koje mu je odredilo stratešku
vaånost i stvorilo uvjete za takav razvoj kakvi nisu
postojali nikad prije ni poslije osmanske vladavine sve do kraja 19. stoljeüa. U drugom tomu Od
turskog do suvremeQog Osijeka izdanom 1996. godine u povodu obiljeåavanja 800. obljetnice prvog
spomena Osijeka u povijesnim izvorima prikazana
su posljednja tri stoljeüa vrlo bogate i sloåene prošlosti grada Osijeka koji od gradske jezgre unutar
tvrÿavskih zidova izrasta u suvremeni grad koji
svojim izgledom i veliþinom dobiva obiljeåja srednjoeuropskoga grada. Nadalje 2001. godine tiska
se SeFesija slobodQog i kraljevskog grada Osijeka
grupe autora a nakon toga 2006. godine slijedi
Osjeþka arKitektura ± godiQe grupe
autora koja prikazuje osjeþku arhitekturu izmeÿu
dva svjetska rata u kontekstu hrvatske moderne arhitekture. Godine 2009. u suradnji s Obrtniþkom
komorom Osjeþko-baranjske åupanije Zavod je
izdao prvi i drugi svezak monogra¿je Obrt i obrtQiãtvo Osjeþko-baraQjske åuSaQije. Monogra¿ja
sadråi podatke o registraciji obrta zakonskoj regulativi obrazovanju obrtnika pa sve do njihova
socijalnog osiguranja u razdobljima 1941. – 1945.
godine (ratno gospodarstvo 1945. – 1990. godine
(promjena iz dråavnog u socijalistiþki sustav te
1991. – 2007. godine.
Zavod 1998. godine osniva Biblioteku SlavoQije i BaraQje u kojoj je izdano sedam knjiga: KoSaþki rit ± Sregled istraåivaQja i bibliogra¿ja (1999.
grupe autora; KulturQe skuSiQe s iQkrustriraQom
keramikom u broQþaQom dobu sjeveroistoþQe Hrvatske (2000. -asne Šimiü; SjeveroistoþQa Qekro-
—
246
Sroi]voda (glavni istraåivaþ dr. sc. Dubravka Hackenberger; Projekt SreveQFije stvaraQja i reFidiva
mokraüQiK kameQaFa (glavni istraåivaþ proI. dr. sc.
Antun Tucak te Pove]ivaQje PoduQavlja s JadraQom odobrilo je i su¿nanciralo Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Iz
veliþine i raznolikosti znanstvenih skupova koje je
organizirao ili bio suorganizator Zavod iz Osijeka
izdvajamo: KoSaþki rit ± QaFioQalQi Sark odråan
u Osijeku i Zagrebu u lipnju 1997. godine na kojem se raspravljalo o problemima .opaþkog rita i
njegovu proglašenju nacionalnim parkom; meÿunarodni simpozij 7ri stoljeüa kaSuFiQa u Osijeku
( ± i oSüiQa GorQji grad do ujediQjeQja ( ± na kojem je sudjelovalo 27
znanstvenika s tri plenarna predavanja i 24 rada;
znanstveni skup s meÿunarodnim sudjelovanjem
IQstitut slobodQog kraljevskog grada Osijeka u povodu 200 godina slobodnoga i kraljevskoga grada
Osijeka odråan u prosincu 2009. godine; znanstveno-struþni skup Ka]aliãQa baãtiQa ValSova (
± odråan u sijeþnju 2010. godine u Valpovu.
U travnju 2010. godine Zavod je bio suorganizator
predstavljanja knjige ArKitektoQika SaSe Siksta V
akademika Andrije Mutnjakoviüa.
Od travnja 2010. godine upravitelj Zavoda jest
proI. dr. sc. Antun Tucak.
—
ZAVOD ZA ZNANSTVENI RAD
U VARAäDINU
Zavod za znanstveni rad u Varaådinu osnovan
je 1983. radi poticanja znanstvenih istraåivanja te
usklaÿivanja i objavljivanja rezultatƗ tih istraåivanja odnosno s teånjom da postane åarištem znanstvenoga rada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Zavod
organizira znanstvene skupove savjetovanja i nakladniþki rad. Prvi voditelj Zavoda bio je akademik
Andre Mohoroviþiü a od 2003. na tom je mjestu
akademik Miroslav Šicel. U razdoblju od njegova
osnutka 1983. do 2010. upravitelji Zavoda bili su:
Srofessor emeritus dr. sc. )ranjo Ruåa mr. sc. Ivan
Grabar te mr. sc Eduard Vargoviü (od 1994..
Zavod suraÿuje sa svim znanstvenim kulturnim obrazovnim struþnim i drugim ustanovama
na podruþju sjeverozapadne Hrvatske. Zahvaljujuüi
bogatoj biblioteci i ostaloj dokumentaciji djeluje
na svim podruþjima ljudskoga rada: povijesti arheologiji glazbi knjiåevnosti povijesti umjetnosti
gospodarstvu medicini kulturi obrazovanju itd.
%rojni suradnici Zavoda (danas ih je više od 400
omoguüuju kvalitetan rad u Zavodu ali i odreÿuju
zadatke u njegovu buduüem djelovanju. U kontinuiranom djelovanju od 1983. Zavod je izdao više
od þetrdeset knjiga o Varaådinu njegovoj povijesti gospodarstvu kulturi i obrazovanju. Za svoj je
rad 2008. godine dobio Plaketu grada Varaådina.
—
ZAVOD ZA ZNANSTVENI I UM-ETNIý.I
RAD U POäEGI
Zavod za znanstveni i umjetniþki rad HAZU
u Poåegi djeluje na temelju Ugovora o radu što ga
je sklopio s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti Gradom Poåegom i Poåeško-slavonskom
åupanijom 21. oåujka 2009. Prostorije Zavoda nalaze se u äupanijskoj 9. Upraviteljica Zavoda jest
mr. sc. Snjeåana -akoboviü a voditelj akademik
Dubravko -elþiü.
Zavod se bavi znanstvenim i struþnim istraåivanjima na podruþju humanistiþkih društvenih
i biotehniþkih znanosti i to posebno na poljima
—
247
povijesti knjiåevnosti arheologije vinogradarstva
vinarstva ekološke proizvodnje hrane i turizma
u suradnji s vanjskim znanstvenim i struþnim suradnicima. Iz planiranih aktivnosti valja izdvojiti
organizaciju znanstvenih skupova i savjetovanja
vaånih za razvoj znanosti i primjenu znanstvenih
rezultata u praksi prireÿivanje izloåaba s podruþja znanosti i umjetnosti kojima se Zavod bavi te
objavljivanje rezultatƗ znanstvenoistraåivaþkog
rada u odgovarajuüim edicijama sukladno kriterijima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na
podruþju izdavaþke djelatnosti.
Stalnim i predanim radom te brojnošüu izdanja
opravdao je svoje postojanje.
U razdoblju od 2001. godine do 2010. Zavod
je postigao zapaåene rezultate u radu prije svega u realizaciji velikih znanstvenoistraåivaþkih
i izdavaþkih projekata. Ti su projekti u pravilu
popraüeni i izdavanjem zbornika radova što þini
posebna izdanja Zavoda. Rijeþ je o sljedeüim
zbornicima: Stvaralaþki SoteQFijali u fuQkFiji
druãtveQo-ekoQomskog i kulturQog ra]voja sjevero]aSadQe Hrvatske (2002. znanstveni skup i
zbornik radova; Poãta sjevero]aSadQe Hrvatske
(2002. monogra¿ja; godiQa urãuliQki u VaraådiQu (2003. znanstveni skup i zbornik radova;
Adolf JuriQaF i Qjegovo djelo (2004. znanstveni
skup i zbornik radova; äivot u] Dravu ± Qekad i
daQas katalog izloåbe (2004. uz skup o AdolIu
-urincu; PrometQa Sove]aQost Hrvatske s euroSskim ]emljama u fuQkFiji druãtveQo-ekoQomskog
i kulturQog ra]voja sjevero]aSadQe Hrvatske
(2005. znanstveni skup i zbornik radova; godiQa åivota i rada akademika Miroslava âiFela (2006. znanstveni skup i zbornik radova;
Ladislav âabaQ ± ostavãtiQa ]a buduüQost (2006.
znanstveni skup i zbornik radova; godiQa åivota i godiQa kQjiåevQo]QaQstveQog i Sedagoãkog rada dr sF Joåe Skoka (2007. znanstveni skup; )raQjo KoãüeF i Qjegovo djelo (2008.
znanstveni skup i zbornik radova; godiQa
slobodQog kraljevskog grada VaraådiQa ±
(2009. znanstveni skup i zbornik radova.
Osim spomenutih skupova tijekom 2010. odråana su dva meÿunarodna znanstvena skupa i to:
BarokQa gla]ba: juþer ± daQas ± sutra te Mirko
Male] ± åivot i djelo: ± ± Nakladniþka je djelatnost u promatranome desetljeüu bila vrlo bogata tako da je Zavod osim
zbornikƗ sa znanstvenih skupova izdao i redovne
brojeve þasopisa Radovi:
Radovi (2001.; Radovi (2004.;
Radovi (2006.; Radovi (2007.; Radovi
(2008. i Radovi (2009.
Zavod u Varaådinu svojim je brojnim i kvalitetnim aktivnostima i rezultatima stekao velik ugled na
prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Dokaz je tome i
novi desetgodišnji ugovor o suradnji Hrvatske akademije s jedne te Grada Varaådina i Varaådinske
åupanije s druge strane potpisan 2005. godine.
—
248
—
ORGANIZACI-S.A STRU.TURA
A.ADEMI-E
—
249
—
ODJELI / RAZREDI
1953. godine Akademija ima osam odjela:
Odjel za matematiþke ¿ziþke i
tehniþke nauke
Odjel za društvene nauke
Odjel za prirodne nauke
Odjel za medicinske nauke
Odjel za ¿lologiju
Odjel za suvremenu knjiåevnost
Odjel za likovnu umjetnost
Odjel za muziþku umjetnost.
1866. godine Akademija je imala dva odjela (razreda):
150 HAZU — Organizacijska struktura Akademije — Odjeli (razredi)
Poviestni i jezikoslovni
Mudroslovni i pravoslovni.
Iste godine osnovan je i treüi Matematiþko-prirodoslovni te s izmijenjenim nazivljem
Akademija ima:
1962. godine Akademija ima:
Historiþko-¿lologiþki
)ilozo¿þko-juridiþki i
Matematiþko-prirodoslovni odjel.
Odjel za društvene nauke itd. (kao i 1953.).
U skladu sa Zakonom od 29. prosinca
1971. „odjeli“su preimenovani u „razrede“ a ime
„nauka“ u „znanost“.
1942. godine Hrvatska akademija ima þetiri odjela
(s izborom ograniþenim na 45 pravih akademika):
1972. godine Akademija ima osam razreda:
Odjel poviestno-jezikoslovni
Odjel ¿lozoIsko-pravni
Odjel matematiþko-prirodoslovni
Odjel umjetniþki.
Razred za matematiþke ¿ziþke i tehniþke
znanosti
Razred za ¿lologiju
Razred za muziþku umjetnost.
1947. godine obnovljena Jugoslavenska akademija
(JAZU) ima
Odjel za ¿lozo¿ju i društvene nauke
Odjel za matematiþke ¿ziþke i tehniþke
nauke
Odjel za prirodne i medicinske nauke
Odjel za jezik i knjiåevnost i
Odjel za likovne umjetnosti i muziku.
1985. godine dolazi do promjene kompetencija
u pojedinim razredima pa nazivi razredƗ
glase:
Razred za matematiþke ¿ziþke kemijske i
tehniþke znanosti
—
250
Razred za glazbenu umjetnost i
muzikologiju.
150 HAZU — Organizacijska struktura Akademije — Odjeli (razredi)
Zakonom o Akademiji od 24. srpnja
1991. utvrÿuje se da je Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti (pravni sljednik JAZU) najviša
znanstvena i umjetniþka ustanova u Republici Hrvatskoj þija je temeljna zadaüa da
„potiþe i organizira znanstveni rad i zalaåe
se za primjenu postignutih rezultata razvija umjetniþku i kulturnu djelatnost i brine o
hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj a¿rmaciji u svijetu“.
ýlanovi Akademije mogu biti:
redoviti (najviše 160)
poþasni i dopisni te
þlanovi suradnici.
U skladu s novim Statutom koji je
1996. potvrdio Hrvatski sabor osnovan je (deveti)
Razred za tehniþke znanosti:
Razred za matematiþke ¿ziþke i
kemijske znanosti
Razred za knjiåevnost
Razred za likovne umjetnosti
Razred za glazbenu umjetnost i
muzikologiju
Razred za tehniþke znanosti.
—
251
150 HAZU — Organizacijska struktura Akademije — Znanstvenoistraåivaþke umjetniþke i ostale jedinice
—
ZNANSTVENOISTRAäIVAý.E
UMJETNIý.E I OSTALE JEDINICE
HRVATS.E A.ADEMIJE
ZNANOSTI I UMJETNOSTI
—
ZAVODI IZVAN ZAGREBA
Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku
Lapadska obala 6
Zbirka Balda Bogišiüa u Cavtatu
Obala dr. A. Starþeviüa 18
Zavod za istraåivanje korozije i desalinizaciju
u Dubrovniku V. Bukovca 14
Rijeci Ruåiüeva 5:
Podruþna jedinica u Puli
Prilaz kod kazališta 2
Zavod za povijesne znanosti u Zadru
Obala kneza Trpimira 8
Zavod za znanstveni i umjetniþki rad u
Osijeku ). .uhaþa 29/I
Poåegi äupanijska 9
Splitu Trg braüe Radiüa 7
Zavod za znanstveni rad u Varaådinu
V. Nazora 14
Zavod za znanstvenoistraåivaþki i
umjetniþki rad u Bjelovaru A. B. Šimiüa 1
Zavod za znanstvenoistraåivaþki i
umjetniþki rad u Vukovaru Ulica J. J.
Strossmayera 25/1
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima i
svoje znanstvenoistraåivaþke i umjetniþke
jedinice (u Zagrebu i izvan Zagreba) koje
su u pravilu u djelokrugu pojedinih razreda.
Njihove voditelje na prijedlog razreda imenuje Predsjedništvo Akademije.
—
ZAVODI U ZAGREBU
Jadranski zavod u Zagrebu ). Petriüa 4
Zavod za lingvistiþka istraåivanja u
Zagrebu A. .ovaþiüa 5
Zavod za ornitologiju u Zagrebu
Gunduliüeva 24
Zavod za paleontologiju i geologiju
kvartara u Zagrebu A. .ovaþiüa 5
Zagrebu:
Odsjek za povijesne znanosti
Strossmayerov trg 2
Odsjek za arheologiju A. .ovaþiüa 5
Odsjek za etnologiju A. Hebranga 1
Odsjek za ekonomska istraåivanja
Strossmayerov trg 2
Zavod za povijest hrvatske knjiåevnosti
kazališta i glazbe u Zagrebu Opatiþka 18:
Odsjek za povijest hrvatske knjiåevnosti
Odsjek za povijest hrvatskog kazališta
Odsjek za povijest hrvatske glazbe
Zavod za povijest i ¿lozo¿ju znanosti u Zagrebu:
Odsjek za povijest prirodnih i
matematiþkih znanosti A. .ovaþiüa 5
Odsjek za povijest medicinskih znanosti
Gunduliüeva 24
Odsjek za ¿lozo¿ju znanosti
A. .ovaþiüa 5
—
CENTRI
Antropološki centar u Dubrovniku
V. Bukovca 14
Centar za znanstveni rad u Vinkovcima
J. Dalmatinca 22
—
.ABINETI
.abinet za arhitekturu i urbanizam u
Zagrebu A. Hebranga 1
Arhiv za likovne umjetnosti
Gunduliüeva 24
—
252
Znanstveno vijeüe za mir i prava þovjeka
Znanstveno vijeüe za naItu
Znanstveno vijeüe za poljoprivredu i
šumarstvo
Znanstveno vijeüe za pomorstvo
Znanstveno vijeüe za prirodoznanstvena
istraåivanja Jadrana
Znanstveno vijeüe za promet
Znanstveno vijeüe za tehnološki razvoj
Znanstveno vijeüe za turizam
Znanstveno vijeüe za zaštitu prirode
—
MUZEJS.O-GALERIJS.E
JEDINICE
Gliptoteka Zagreb Medvedgradska 2
Hrvatski muzej arhitekture Zagreb
I. G. .ovaþiüa 37
.abinet gra¿ke Zagreb A. Hebranga 1
Memorijalna zbirka Maksimilijana Vanke
.orþula Put sv. Nikole b. b.
Strossmayerova galerija starih majstora
Zagreb Zrinski trg 11
—
Hrvatska kristalograIska zajednica
Hrvatsko povjerenstvo za geodeziju i geo¿ziku
Meÿunarodni komitet za istraåivanje boksita
aluminijevih hidroksida i aluminija (ICSOBA)
—
JEDINICE U SASTAVU
STRUýNIH SLUäBI
Arboretum Trsteno kod Dubrovnika
Arhiv Zagreb Strossmayerov trg 2
.njiånica Zagreb Strossmayerov trg 14
—
ZNANSTVENA VIJEûA I
DRUGA TIJELA
Znanstveno vijeüe za daljinska istraåivanja
i Iotointerpretaciju
Znanstveno vijeüe za dråavnu upravu
pravosuÿe i vladavinu prava
Znanstveno vijeüe za ekonomska
istraåivanja i hrvatsko gospodarstvo
Znanstveno vijeüe za energetiku
Znanstveno vijeüe za graditeljstvo obnovu
i razvoj
Znanstveno vijeüe za kazalište ¿lm radio i
televiziju
—
253
150 HAZU — Organizacijska struktura Akademije — Muzejsko-galerijske jedinice — Znanstvena vijeüa i druga tijela
.abinet za istraåivanje i standardizaciju
imunoloških supstancija Gunduliüeva 24
.abinet za pravne politiþke i sociološke
znanosti „Juraj .riåaniü“ A. .ovaþiüa 5
—
A.ADEMIJINE JEDINICE
—
ZEMLJOVID REPUBLI.E HRVATS.E
150 HAZU — Akademijine jedinice
—
VARAäDIN
—
ZAGREB
—
BJELOVAR
—
OSIJE.
—
POäEGA
—
RIJE.A
—
VU.OVAR
—
VIN.OVCI
—
PULA
—
ZADAR
—
SPLIT
—
.ORýULA
—
254
—
TRSTENO
—
DUBROVNI.
—
CAVTAT
—
POVIJESNI PREGLED ýLANSTVA
U A.ADEMIJI
—
255
—
.ATEGORIJE ýLANSTVA
U A.ADEMIJI
1921. godine zbog prilagodbe novim prilikama
promijenjena su i prvotna Pravila, u skladu
s kojima
U skladu s prvim Pravilima, Akademija je
1866. godine imala:
1941. godine Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti ima:
poþasne þlanove (16)
prave þlanove (32) i
dopisne þlanove (neodreÿeno).
29 pravih þlanova.
1948. godine þlanstvo Akademije þine:
4 poþasna þlana (Ivan Meštroviü /izabran
1919./ Pavle Jovanoviü /1919./ Lavoslav
Ruåiþka /1940./ i Josip Broz /1947./)
31 pravi þlan (po 8 u svakom razredu)
16 dopisnih þlanova u radnom sastavu
22 dopisna þlana
150 HAZU — .ategorije þlanstva u Akademiji
1867. godine na temelju istih Pravila, Akademija ima:
23 prava þlana i
17 dopisnih þlanova
1876. godine
24 prava þlana i
67 pravih þlanova
44 dopisna þlana u radnom sastavu i
77 dopisnih þlanova.
1900. godine
26 pravih þlanova i
51 dopisnog þlana
U skladu sa Zakonom od 29. prosinca 1971.
preimenovani su „odjeli“ u „razrede“ i „nauka“ u „znanost“; dotadašnji pravi þlan postaje redoviti þlan (akademik) dopisni þlan
u radnom sastavu postaje izvanredni þlan a
suradnik postaje þlan suradnik.
1918. godine
31 pravog þlana i
62 dopisna þlana.
Prema istome zakonu Akademija moåe imati
1919. osnovan je þetvrti – Umjetniþki – odjel
koji ima
70 redovitih i
70 izvanrednih þlanova.
4 prava þlana i
I redoviti i izvanredni þlanovi imaju pravo
izbora neovisno o kategoriji novih þlanova
koje biraju.
—
256
ýlanovi Akademije
1975. godine
Zakonom o Hrvatskoj akademiji znanosti i
umjetnosti koji je stupio na snagu 24. srpnja
1991. propisano je da izvanredni þlanovi
postaju redovitim þlanovima Akademije.
65 redovitih þlanova
52 izvanredna þlana
40 þlanova suradnika i
ýlanovi Akademije
1991. godine
ýlanovi Akademije
1982. godine
61 izvanredni þlan
91 þlan suradnik i
ýlanovi Akademije
1993. godine
2 poþasna þlana (Vladimir Prelog i Linus
Pauling)
161 redoviti þlan
150 dopisnih þlanova i
92 þlana suradnika
Zakonom od 20. prosinca
1983. poveüan je numerus clausus na
75 redovitih i
75 izvanrednih þlanova Akademije.
ýlanovi Akademije
1985. godine
ýlanovi Akademije
1994. godine
66 izvanrednih þlanova
86 þlanova suradnika i
3 poþasna þlana (Vladimir Prelog Linus
Pauling i )ranjo .uhariü)
131 dopisni þlan i
105 þlanova suradnika
ýlanovi Akademije
1990. godine
ýlanovi Akademije
1996. godine
72 izvanredna þlana
91 þlan suradnik i
143 dopisna þlana
2 poþasna þlana (Vladimir Prelog i )ranjo
.uhariü)
93 þlana suradnika
—
257
2 poþasna þlana (Vladimir Prelog i Linus
Pauling)
20 dopisnih þlanova s prebivalištem u RH i
115 dopisnih þlanova s prebivalištem izvan RH
—
POPIS ýLANOVA A.ADEMIJE U
IZBORNIM GODINAMA:
ýlanovi Akademije 31. prosinca
1997. godine:
2 poþasna þlana (Vladimir Prelog i )ranjo
.uhariü)
92 þlana suradnika
ýlanovi Akademije
2000. godine:
1 poþasni þlan ()ranjo .uhariü)
100 þlanova suradnika.
81 þlana suradnika
141 dopisnog þlana
U duhu novog Zakona o Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti koji je izglasao Hrvatski
sabor i koji je 24. srpnja 1991. stupio na
snagu þlanovi Akademije dijele se na:
153 redovita þlana
redovite kojih moåe biti 160
poþasne i dopisne þlanove te
þlanove suradnike.
2008. godine Akademiju þine:
93 þlana suradnika
Statutom Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti (proþišüeni tekst od 13. listopada
2005.) odreÿeno je da Akademija moåe imati:
2010. godine struktura þlanova u Akademiji
jest sljedeüa:
100 þlanova suradnika.
91 þlan suradnik
ýlanovi Akademije 31. prosinca
2000. godine:
1 poþasni þlan ()ranjo .uhariü)
154 redovita þlana
—
258
—
PREDSJEDNIŠTVO
(mandat od 1. sijeþnja 2011. do 31. prosinca 2014.)
ZVON.O .USIû
predsjednik
ANTE STAMAû
tajnik Razreda za knjiåevnost
JA.ŠA BARBIû
potpredsjednik
BORIS MAGAŠ
VELIMIR NEIDHARDT
potpredsjednik
)RANO PARAû
tajnik Razreda za glazbenu umjetnost i
muzikologiju
PAVAO RUDAN
glavni tajnik
STJEPAN JECIû
tajnik Razreda za tehniþke znanosti
TOMISLAV RAU.AR
NENAD TRINAJSTIû
tajnik Razreda za matematiþke ¿ziþke i
kemijske znanosti
ýLANOVI
IVAN GUŠIû
SLAVEN BARIŠIû
PETAR ŠIMUNOVIû
.REŠIMIR NEMEC
NI.ŠA GLIGO
MIR.O ZELIû
MAR.O PEûINA
TAJNI.
AUGUST .OVAýEC
SLOBODAN .AŠTELA
—
259
—
260
—
ýlanovi Predsjedništva redoviti i dopisni þlanovi
te þlanovi suradnici na dan 31. prosinca 2010.
PREDSJEDNIŠTVO
MILAN MOGUŠ
predsjednik
ANTE STAMAû
obnašatelj duånosti tajnika Razreda za
knjiåevnost
PAVLE DEŠPALJ
potpredsjednik
ANTE VULIN
ALICA :ERTHEIMER-BALETIû
potpredsjednica
.ORALJ.A .OS
tajnica Razreda za glazbenu umjetnost i
muzikologiju
SLAV.O CVETNIû
glavni tajnik
MIR.O ZELIû
tajnik Razreda za tehniþke znanosti
TOMISLAV RAU.AR
.SENO)ONT ILA.OVAC
tajnik Razreda za matematiþke ¿ziþke i
kemijske znanosti
ýLANOVI
äELJ.O .UûAN
IVAN GUŠIû
STJEPAN JECIû
ANTUN DUBRAV.O JELýIû
BORIS MAGAŠ
NENAD TRINAJSTIû
ZVON.O .USIû
TAJNI.
PETAR ŠIMUNOVIû
SLOBODAN .AŠTELA
—
261
—
262
150 HAZU — Redoviti þlanovi Hrvatske akademije
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
na dan 31. prosinca 2010. (iza imena nalazi
se godina izbora)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
ARALICA Ivan 1992.
AŠPERGER Smiljko 1991.
BABIû Hrvoje 1997.
BABIû Stjepan 1991.
BALETIû Zvonimir 2004.
BARBIû Jakša 2004.
BARIŠIû Slaven 1991.
BILANDäIû Dušan 1991.
BOŠ.OVIû-STULLI Maja 2000.
BOURE. Zlatko 2010.
BOäIýEVIû Josip 1997.
BRATULIû Josip 2000.
BUûAN Boris 2006.
BUDIN Leo 2004.
CAMBI Nenad 2002.
CI)RIû Ivan 2010.
CVETNIû Slavko 1991.
ýI.EŠ Ivo 2000.
DADIû äarko 1992.
DAMJANOVIû Stjepan 2004.
DE.ARIS Dragan 1991.
DEMARIN Vida 2010.
DESPOT Branko 2010.
DEŠPALJ Pavle 1992.
DEVIDe Zvonimir 1991.
)ABRIO Nedjeljko 1997.
)ALIŠEVAC Dunja 2006.
)IS.OVIû Igor 2004.
GAMULIN Stjepan 2002.
GLIGO Nikša 2006.
GOLDNER Vladimir 2002.
GRDENIû Drago 1973.
GUŠIû Ivan 1992.
HERA. Milan 1973.
HERCIGONJA Eduard 1991.
HORVAT-PINTARIû Vera 2000.
HRASTE Marin 2006.
IBLER Vladimir 1991.
—
263
I.Iû Drago 1977.
ILA.OVAC .senoIont 1991.
JECIû Stjepan 2000.
JELAS.A Sibila 1997.
JELýIû Antun Dubravko1992.
JEäIû Mislav 2000.
JUR.OVIû Ivan 1969.
.ALLA< Nikola 2008.
.AMENAR Boris 1991.
.AŠTELAN Andrija 1991.
.ATIýIû Radoslav 1986.
.AVURIû-.URTOVIû Nives 1997.
.ESER Zlatko 2004.
.INCL Branko 2006.
.LASINC Leo 2004.
.LOBUýAR Anÿelko 1992.
.OVAýIû Dinko 2006.
.OS .oraljka 1991.
.OSTIAL-ŠIMONOVIû .rista 1991.
.OSTOVIû Ivica 2006.
.OVAýEC August 1997.
.OäARIû Ivan 1997.
.RŠINIû )rano 2000.
.UûAN äeljko 1991.
.ULJANIû Elso 1997.
.USIû Zvonko 2000.
.UŠAN Ivan 2002.
LIŠýIû Boåidar 1997.
MAGAŠ Boris 1991.
MAJER Vladimir 1986.
MARDEŠIû Sibe 1988.
MAR.OVIû Vladimir 2000.
MAROEVIû Tonko 2002.
MATIû Slavko 2004.
MENAC Antica 1988.
MOGUŠ Milan 1986.
MR.ONJIû Zvonimir 2006.
MUTNJA.OVIû Andrija 2004.
NAZOR Anica 1992.
NEIDHARDT Velimir 1991.
NEMEC .rešimir 2008.
NOVA. Slobodan 1991.
NOVA.OVIû Darko 2008.
PAAR Vladimir 1992.
PALJETA. Luko 1997.
—
REDOVITI ýLANOVI
HRVATS.E A.ADEMIJE
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
PAVLIýIû Pavao 1997.
PARAû )rano 2008.
PEýARIû Josip 2000.
PEûINA Marko 2004.
PICHLER Goran 2010.
PILIäOTA Vlasta 2006.
PETRA. Nikica 2004.
PETROVIû Ivanka 2010.
POPOVIû Stanko 2004.
POSAVEC Zvonko 2006.
PRAVDIû Velimir 1997.
PRPIû Ivan 1991.
RADICA Ruben 2000.
RAU.AR Tomislav 1997.
REINER äeljko 2006.
RUDAN Pavao 2006.
RUDOL) Davorin 1992.
RU.AVINA Daniel 2000.
RUäDJA. Marko 2008.
SEDER Ĉuro 2000.
SENJANOVIû Ivo 2002.
SILOBRýIû Vlatko 1991.
S.O.O Dragutin 1991.
SO.Aý Branko 1992.
SOLAR Milivoj 2008.
SPAVENTI Šime 1991.
STAMAû Ante 2002.
STANýIû Nikša 2004.
STIPETIû Vladimir 1973.
STRýIû Petar 2000.
SUPIýIû Ivan 1983.
ŠANJE. )ranjo 1997.
ŠARIû Marko 1991.
ŠûAVNIýAR Stjepan 1990.
ŠICEL Miroslav 1997.
ŠIMUNOVIû Petar 1991.
Š.RABALO Zdenko 1992.
ŠLAUS Ivo 1991.
TADIû Marko 2000.
TOMASOVIû Mirko 2000.
TOMIû )ranjo 2010.
TOMIû Radoslav 2010.
TOPOLNI. Eugen 1979.
TRIBUSON Goran 2008.
TRINAJSTIû Nenad 1992.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
135.
136.
137.
UJEVIû-GALETOVIû Marija 1998.
UDOVIýIû Boåo 1997.
VANIŠTA Josip 1994.
VULAS Šime 1991.
VULIN Ante 1991.
:ERTHEIMER-BALETIû Alica 1992.
:I.ERHAUSER Teodor 1991.
ZELIû Mirko 2000.
äIC )UCHS Milena 2010.
—
DOPISNI ýLANOVI
na dan 31. prosinca 2010. (iza imena nalazi se godina
izbora)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
—
264
ALTHERR Rainer 2004.
ARIMA Akito 2004.
AUBOUIN Jean 1990.
AUBURGER Leopold 2000.
BAûA Ivo 1998.
BAN Nenad 2010.
BANAC Ivo 1990.
BÈRDOSS< Gy|rgy 1997.
BERNI. )rance 1994.
BENýIû Nikola 1988.
BIûANIû Nenad 2010.
BLINC Robert 1988.
BOMBELLES Joseph 1998.
BOR<ĝ :iesáaZ 2010.
BRGLEZ Janez 2000.
BRUNEL Pierre 1997.
BUJIû Bojan 1997.
CVITANOVIû Predrag 1994.
CRASEMANN Brend 1998.
ýI.EŠ Matko 2002.
DAMAŠ.A Mirjan 2002.
DAMJANOV Ivan 1992.
DENEGRI Daniel 1997.
DUDA Ira Bonaventura 2010.
E)ENDIû Suad 1997.
EHRLICH Stanislav Duško 1997.
EIGEN ManIred 1992.
ERDMAN Elisabeth 1998.
ESCHENMOSER Albert 1994.
)IN.IEL.RAUT Alain 1992.
)LOTZINGER RudolI 1990.
)ORRÏ Liszly 2010.
)RANOLIû Branko 1994.
GARDE Paul 2006.
GOLES CHACC Eric 2006.
GOLUB Ivan 1992.
GRACIOTTI Sante 1997.
GRhNBAUM Branko 1988.
GRUBIŠIû Vatroslav Vicko 2008.
HADäI Dušan 1975.
HEGER Henrik 1992.
HOLZER Georg 2008.
HORVAT Milan 1997.
HRICA. Hedvig 2004.
HUBER Robert 1992.
IACHELLO )rancesco 1997.
IVANOV Vyacheslav 2004.
JAN.O Zvonimir 1992.
JAN.OVIý Jin 2006.
JOVIû Nikola 1994.
JOVIû-RANDIû Mirjana 2010.
.APETANIû Davor 2000.
.ARASZ )rank E. 1997.
.ARPATS.< Dušan 1990.
.ATIû Ivan 2006.
.EGLEVIû Dina 1986.
.ELEMEN Milko 1988.
.LOBUýAR Berislav 2006.
.OCH Guntram 2006.
.OPRO:S.I Hilary 1977.
.OROMAN Veselko 1990.
.RAJCER Zvonimir 1997.
.RALJEVIû Hrvoje 1992.
.RASIû Stjepan 1997.
.RMPOTIû )ranjo 1998.
.RNJEVIû .rešimir 1992.
.ULTERMANN Udo 1997.
LASIû Stanko 1990.
LAUER Reinhard 1990.
LEH)ELDT :erner 1992.
LEHN Jean-Marie 1990.
LE GO)) JacTues 2000.
LES.OVAR Branko 1988.
LICHARDUS Branislav 1994.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
119.
—
265
LOR.OVIû Hrvoje 2002.
LO:N Bernard 1992.
Lg.gS Istvin 2000.
MAýE. Joåe 1998.
MANG Herbert 2004.
MARýELJA Stjepan 1997.
MATEJ.A Ladislav 1990.
MATEŠIû Josip 1988.
MATIJEVIû Egon 1986.
MILAS Luka 1997.
MITRA Sanjit .umar 2002.
MI<A .enzo 2000.
MLINAR Zdravko 2004.
MORITZ Helmut 1994.
MOTTELSON Ben R. 1979.
MhLLER E. G. :erner 1998.
NERALIû Tomislav 2008.
N<OMÈR.A< Istvin 1997.
ORTALLI Gherardo 2008.
OTTMANN Henning 2010.
PAVELIû .rešimir 1992.
PLOT.IN Stanley 1990.
PODRECCA Boris 1997.
POLAN<I John Charles 1992.
POSPIŠ-BALDANI Ruåa 2010.
RADMAN Miroslav 1992.
RA.Iû Paško 1990.
RA.OŠ .arl Dragutin 2000.
RANDIû Milan 1997.
REIHLEN Helmut D. 1997.
RENGEL Zdenko 2006.
ROTHE Hans 1994.
RUBBIA Carlo 1992.
SEDLAýE. Miroslav 1998.
SARTORIUS Norman 2008.
SEEGER Hermann 1998.
SEIBOLD Eugen 1994.
SEITZ Hans Joachim 1998.
SE.ULIû Ante 1997.
SOUýE. Branko 2002.
SgLL Dieter 2006.
SCHLESSINGER Joseph 2008.
SUPPES Patrick 1990.
THENIUS Erich 1983.
TIŠLER Miha 1979.
150 HAZU — Dopisni þlanovi
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
150 HAZU — ýlanovi suradnici — ýlanovi suradnici kojima je prestalo þlanstvo
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
135.
136.
TUC.ER Maurice 2008.
TUILIER Andrp 2004.
TURINA Marko 1992.
UGLJEN Zlatko 2006.
VALIû )edor 1977.
VESELIû .rešimir 1997.
VRANIû Mladen 1997.
VR.LJAN Irena 2008.
VU.-PAVLOVIû Stanimir 1997.
:ARNEC.E Hans-Jrgen 1998.
:ELZIG :erner 1994.
ZACHER Hans ). 1992.
ZAHN RudolI .. 1997.
ZAHRADNI. RudolI 1994.
ZEMANN JoseI 1997.
ZLOBEC Ciril 1990.
äMEGAý Viktor 1992.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
—
ýLANOVI SURADNICI
na dan 31. prosinca 2010.
(iza imena nalazi se godina izbora)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
AGANOVIû Ibrahim 1992.
ANIû Igor 2006.
AURER-.OäELJ Jelena 1988.
BALABANIû Josip 2002.
BAR.OVIû Josip 1980.
BAýIû Arsen 2008.
BAŠIû Nikola 2008.
BERMANEC Vladimir 2006.
BERTOŠA Miroslav 1990.
BRNIû Josip 1997.
BROZOVIû RONýEVIû Dunja 2004.
CINDRIû Marina 2010.
ýORA. äeljka 2006.
ýULO )ilip 1980.
DEGAN Vladimir Ĉuro 1990.
DE.ARIS Iva 2006.
DRUäIû Gordan 2002.
DURA.OVIû Zijad 1992.
DhRRIGL Theodor 1986.
ERCEG Ivan 1983.
—
266
)ABIJANIû Nenad 2008.
)ELETAR Dragutin 2006.
)IAMENGO Jakša 2008.
)ILETIN Tomislav 2004.
)ILIPI Goran 2008.
GRABOVAC Ivo 1998.
GRýEVIû Mario 2010.
HEûIMOVIû Branko 1980.
HERA. Marijan 2006.
JAU.-PINHA. Milka 1990.
JELýIû Boåidar 1986.
JEROLIMOV Vjekoslav 2006.
JUDAŠ Miloš 2008.
JURANIû Zoran 2010.
.AŠTELA Slobodan 2006.
.NAPP Vladimir 1990.
.RAPAC Davor 2004.
.RAVAR Zoran 2010.
LEONTIû Boran 1975.
LISAC Josip 2004.
LOVRE. Ignac 2008.
LUCU ýedomil 1992.
LJUBEŠIû Nikola 2006.
MACHIEDO Mladen 2006.
MADIû Josip 1998.
MA.OVIû Zvonko 2006.
MARIJANOVIû Stanislav 1990.
MATASOVIû Ranko 2006.
MENAC-MIHALIû Mira 2008.
MIHALJEVIû Milan 2010.
MIHANOVIû Ante 1997.
MIHANOVIû Nedjeljko 1980.
MUSIû Svetozar 2010.
NAG< Biserka 1992.
OBAD-ŠûITAROCI Mladen 2006.
PALIN.AŠ Ladislav 1997.
PRELOGOVIû Eduard 1992.
PRIMC Mirko 2006.
RACZ Zoltan 1977.
REINER Elsa 1977.
SABLJA. Tomislav 1994.
SCHI))LER-PREMEC Ljerka 2002.
SEýEN Josip 2002.
SEDA. Eva 2008.
SEN.ER Boris 2010.
—
UMRLI ýLANOVI OD
OSNUT.A DO 2010. GODINE
SIMONIû Ante 2002.
SORIû Jurica 2008.
STAHULJA. CH<TIL Višnja 2004.
STIPýEVIû Ennio 1994.
SUTLIû äeljko 2006.
SZAVITS-NOSSAN Antun 1998.
ŠARC-LAHODN< Olga 1975.
ŠEGOTA Tomislav 1980.
ŠOJAT Antun 1980.
ŠUNJIû Vitomir 2002.
TADIû Marko 2008.
TOMAŠ Stjepan 2000.
TOMIû Silvia 2008.
TOMIýIû äeljko 2010.
TU.SAR Stanislav 1990.
VE.ARIû Nenad 2000.
VILIýIû Damir 2006.
VLAHOVIû Igor 2006.
VOJNIû Dragomir 1983.
VOLENEC Vladimir 1980.
VR.LJAN Zlatan 2006.
:E<GAND-ĈURAŠEVIû Ivana 2002.
:RISCHER Mercedes 1992.
ZANINOVIû Marin 1988.
äANIû Vedran 1994.
äINIû Mladen 2004.
(iza imena nalazi se godina smrti)
—
UMRLI PO.ROVITELJI
1. STROSSMA<ER Josip Juraj 1905.
2. BAUER Antun 1937.
—
UMRLI PREDSJEDNICI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
—
ýLANOVI SURADNICI .OJIMA
JE PRESTALO ýLANSTVO
—
UMRLI POýASNI ýLANOVI
(iza imena nalaze se godine þlanstva)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
RAý.I Franjo 1894.
MUHIû Pavao 1897.
TORBAR Josip 1900.
SMIýI.LAS Tade 1914.
MAäURANIû Vladimir 1928.
JANEýE. Gustav 1929.
MARETIû Tomislav 1938.
MANOJLOVIû Gavro 1939.
BAZALA Albert 1947.
ŠTAMPAR Andrija 1958.
MATIû Tomo 1968.
NOVA. Grga 1978.
SIROT.OVIû Jakov 2002.
SUPE. Ivan 2007.
PADOVAN Ivo 2010.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
BAHUN Stjepan 1975. – 1992.
GAŠPERT Branimir 1988. – 2008.
.RULC Zvonimir 1977. – 2004.
ŠEPAROVIû Zvonimir 1988. – 1998.
Š.REB-GUILCHER <vette 1977. –
2004.
ŠOLC Oto 1975. – 1990.
TIMET Dubravko 1977. – 2004.
VRATOVIû Vladimir 1988. – 2000.
ZGAGA Vjera 1975. – 1990.
—
267
BABIû ĈALS.I Ljubo 1935.
BOUE Ami 1881.
BROZ TITO Josip 1980.
BU.OVAC Vlaho 1922.
BULIû Frano 1934.
ERBEN .arel Jaromir 1870.
FRIý Antonin 1913.
GAVRILOVIû Jovan 1877.
GROT .ARLOVIû Jakub 1893.
HUBAD Matej 1937.
IVE.OVIû Franjo 1914.
150 HAZU — Umrli þlanovi od osnutka do 2010. godine — Umrli pokrovitelji — Umrli predsjednici — Umrli poþasni þlanovi
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
150 HAZU — Umrli poþasni þlanovi
12. JOVANOVIû Pavle 1957.
13. .UHARIû Franjo 2002.
14. .U.ULJEVIû SA.CINS.I Ivan
1889.
15. .UNI. ARISTOVIý Aristo 1899.
16. MACIEJO:S.I Aleksandar Vaclav
1883.
17. MARTIû Grga 1905.
18. MASAR<. Tomaš G. 1937.
19. MEDOVIû Celestin 1920.
20. MENDELEJEV IVANOVIý
Dimitrije 1907.
21. MEŠTROVIû Ivan 1962.
22. MI.LOŠIû Franjo 1891.
23. MUCHA AlIons M. 1939.
24. PALAC.< František 1876.
25. PAULING Linus Carl 1994.
26. POGODIN PETROVIý Mihajlo
1875.
27. PRELOG Vladimir 1998.
28. PUR.<Nċ Jan Emanuel 1869.
29. ROSSI Ivan .. 1894.
30. RUäIý.A Lavoslav 1976.
31. SCHLEICHER August 1868.
32. SCHULZER MhGGENBURä.I
Stjepan 1892.
33. SREZNEVS.I IVANOVIý Ismael
1880.
34. STRITAR Josip 1923.
35. STUR Dionizije 1893.
36. ŠANTIû Aleksa 1924.
37. TESLA Nikola 1943.
38. TOMAŠIû Nikola 1916.
39. TRNS.I Ivan 1910.
40. VISINI Roberto 1878.
41. :IC.ERHAUSER Teodor 1946.
42. ZAJC Ivan 1914.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
—
UMRLI PRAVI / REDOVITI ýLANOVI
1.
2.
3.
4.
ABRAMIû Mihovil 1962.
ADAMýE. Josip 1995.
ANDRASS< Juraj 1977.
ANDREIS Josip 1982.
—
268
ANGELI RADOVANI .osta 2002.
ALAýEVIû Jerko 1963.
ALLEGRETTI Nikša 1982.
ANIû Milan 1968.
ARNOLD Ĉuro 1941.
AUGUSTINýIû Antun 1979.
BABIû Ivo 1977.
BABIû .runoslav 1953.
BABIû Ljubo 1974.
BADALIû Josip 1985. (þlan do
1954.)
BA.ARIû Vladimir 1983.
BA.Iû Vojin 1992.
BALENOVIû .rešimir 2003.
BARAC Antun 1955.
BARANOVIû .rešimir 1975.
BATUŠIû Nikola 2010.
BAUER Antun 1937.
BA<ER Vladimir 1990.
BAZALA Albert 1947.
BECIû Vladimir 1954.
BEGO Vojislav 1999.
BEGOVIû Milan 1948.
BEGOVIû Miroslav 2004.
BERýIû Ivan 1870.
BERITIû Tihomil 1999.
BEZIû Jerko 2010.
BILINS.I Stanko 1998.
BJELINS.I Bruno 1992.
BLANUŠA Danilo 1987.
BLEI:EISS Janez 1881.
BOBAN Ljubo 1994.
BOGDANOV Vaso 1967.
BOGIŠIû Baltazar 1908.
BOGOVIû Mirko 1893.
BOGIŠIû RaIo 2010.
BORANIû Dragutin 1955.
BOSANAC Tomo 2003.
BOŠNJA. Branko 1996.
BOäIû Mirko 1995.
BRAJ.OVIû Vladislav 1989.
BROZOVIû Dalibor 2009.
BRUSINA Spiro 1908.
BUDA. Mile 1945.
BUDMANI Pero 1914.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
BUJAS äeljko 1999.
BUJAS Zoran 2004.
BULIû Frano 1934.
CAR EMIN Viktor 1963.
CESARIû Dobriša 1980.
CRNýIû .lement M. 1930.
CSI.OS SESSIA Bela 1931.
ýALIû Dušan 1993.
ýEýU. Ljubomir 2002.
ýOLIû Petar .rešimir 2000.
ýULINOVIû Ferdo 1971.
ýUPAR Ivo 1981.
DANIýIû Ĉuro 1882.
DEANOVIû Mirko 1984.
DETONI Marijan 1981.
DEVýIû Natko 1997.
DEVIDe Vladimir 2010.
DEäMAN Milivoj 1940.
DOGAN Boris 1992.
DOMJANIû Dragutin 1933.
DRAGIýEVIû AdolI 2010.
DU.AT Vladoje 1944.
DUGAN Franjo 1948.
DURST Franjo 1958.
DVOěÁ. Vinko 1922.
DäAMONJA Dušan 2009.
FANCEV Franjo 1943.
FAR.AŠ VU.OTINOVIû
Ljudevit 1893.
FILIPOVIû RudolI 2000.
FIN.A Boåidar 1999.
FIS.OVIû Cvito 1996.
FLA.ER Aleksandar 2010.
FLEŠ Dragutin 2005.
FORENBACHER Sergej 2010.
FRANGEŠ Ivo 2003.
FRANGEŠ MIHANOVIû Robert 1940.
FRANIýEVIû Marin 1990.
FRANIýEVIû PLOýAR Jure 1994.
FUýIû Branko 1999.
GALIû Drago 1992.
GAVAZZI Artur 1944.
GAVAZZI Milovan 1992. (þlan do
1959.)
GAVELLA Branko 1962.
—
269
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
GLAVIýIû Branimir 2010.
GEITLER Lavoslav 1885.
GOLDBERG Josip 1960.
GOLDŠTAJN Aleksandar 2010.
GORJANOVIû-.RAMBERGER
Dragutin 1936.
GORTAN Veljko 1985.
GOTOVAC Jakov 1982.
GRAýANIN Mihovil 1981. (þlan
do 1951.)
GRýEVIû Nenad 2004.
GRUBER Dane 1927.
GUBERINA Petar 2005.
GUNJAýA Stjepan 1981.
GUŠIû Branimir 1975.
HAMM Josip 1986.
HANƞL Jaromir 1910.
HAUPTMANN Ljudmil 1968.
HEGEDUŠIû .rsto 1975.
HONDL Stanko 1971.
HORVAT Anÿela 1985.
HORVAT Lavoslav 1989.
HORVAT Stanislav 2006.
HORVATIû Stjepan 1975.
HRASTE Mate 1970.
IVANýIû Ljubo 2003.
IVANýIû Radovan 2007.
IVE.OVIû ûiril M. 1933.
IVE.OVIû Hrvoje 1991.
IVŠIû Stjepan 1962.
JAGIû Vatroslav 1923.
JANEýE. Gustav 1929.
JANEŠ äelimir 1996.
JAN.OVIû Zlatko 1987.
JELIýIû äivko 1995.
JON.E Ljudevit 1979.
JUR.OVIû Janko 1889.
.ALEB Vjekoslav 1996.
.ARAMAN Ljubo 1971.
.ARŠULIN Miroslav 1984.
.ASUMOVIû Ivan 1945.
.AŠTELAN Jure 1990.
.ATIýIû Natko 1983.
.AUZLARIû Mladen 1971.
.ESIû Branko 1988.
150 HAZU — Umrli pravi / redoviti þlanovi
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
135.
136.
137.
138.
139.
140.
141.
142.
143.
144.
145.
146.
147.
148.
149.
150.
151.
152.
153.
154.
155.
156.
157.
158.
159.
160.
161.
162.
163.
164.
165.
166.
167.
168.
169.
170.
171.
172.
173.
174.
175.
176.
.IŠPATIû Mijo 1926.
.LAIû Vjekoslav 1928.
.LEPAC Dušan 2006.
.OCHANS.<-DEVIDe Vanda
1990.
.OGOJ Fran 1983.
.OLUMBIû Nikica 2009.
.gRBLER Ĉuro 1927.
.OSOR Josip 1961.
.OSTRENýIû Marko 1976.
.OVAýEVIû Edo 1993.
.RANJEC Velimir 2002.
.RMPOTIû-NEMANIû Jelena
2008.
.RBE. Ivo 1966.
.RESER Milan 1924.
.REŠEVLJA.OVIû Hamdija
1959.
.RIŠ.OVIû Vinko 1954.
.RIZMAN Tomislav 1955.
.R.LEC Gustav 1977.
.RLEäA Miroslav 1981.
.RŠINIû Fran 1982.
.RVAVICA Slavko 2003.
.ULMER Ferdinand 1998.
.ULJERIû Igor 2006.
.URELAC Fran 1874.
.URELEC Branko 1999.
LANOVIû Mihajlo 1968.
LIVADIû Branimir 1879.
LONýAR Josip 1973.
LOR.OVIû Zdravko 1998.
LOR.OVIû Blaå 1892.
LOVRIû Edo 1941.
LUETIû Vladimir 2000.
LJUBIû Šime 1896.
MACELJS.I Milan 2007.
MAýE. Ivo 2002.
MAI;NER Franjo 1903.
MAJCEN Juraj 1924.
MAJNARIû Nikola 1966.
MALEZ Mirko 1990.
MANOJLOVIû Gavro 1939.
MARETIû Tomislav 1938.
MARGETIû Lujo 2010.
177.
178.
179.
180.
181.
182.
183.
184.
185.
186.
187.
188.
189.
190.
191.
192.
193.
194.
195.
196.
197.
198.
199.
200.
201.
202.
203.
204.
205.
206.
207.
208.
209.
210.
211.
212.
213.
214.
215.
216.
217.
218.
219.
220.
221.
—
270
MARIû Luka 1979.
MARIN.OVIû Ranko 2001.
MARJANOVIû Milan 1955.
MAR.OVIû Franjo 1914.
MAR.OVIû äeljko 1974.
MATIýEVIû Stjepan 1941.
MATIû Tomo 1968.
MAT.OVIû Petar 1898.
MAT.OVIû Marijan 1985.
MAT.OVIû Vladimir 2005.
MAUROVIû Ivan 1952.
MAUROVIû Milivoj 1926.
MAäURANIû Vladimir 1928.
MESIû Matija 1878.
MEŠTROV Milan 2010.
MEŠTROVIû Ivan 1962.
MIDäIû Sead 1999.
MIHALIû Slavko 2007.
MILIýIû Davor 1993.
MILIûEVIû Nikola 1999.
MIR.OVIû Mijo 1963.
MIŠE Jerolim 1970.
MOHOROVIýIû Andrija 1936.
MOHOROVIýIû Andre 2002.
MUHIû Pavo 1897.
MURAI Jurica 1999.
MURTIû Edo 2005.
MUSIû August 1938.
MUSULIN Stjepan 1969.
NAZOR Vladimir 1949.
NIýE Vilim 1987.
NODILO Natko 1912.
NOVA. Grga 1978.
OGRIZE. Albert 1970.
O.LJEŠA Boåidar 1983.
PADOVAN Ivo 2010.
PAIû Mladen 1997.
PAPANDOPULO Boris 1991.
PARAû Vjekoslav 1986.
PAVIû Armin 1914.
PAVIŠIû Zvonimir 1996.
PAVLETIû Vlatko 2007.
PEIû Matko 1999.
PERIŠIN Ivo 2008.
PETRICIOLI Ivo 2009.
252.
253.
254.
255.
256.
257.
258.
259.
260.
261.
262.
263.
264.
265.
PETRINOVIû Ivo 2003.
PEROVIû Drago 1968.
PETRANOVIû Boåidar 1874.
PETRI. Milivoj 1979.
PEVALE. Ivo 1967.
PILAR Ĉuro 1893.
PILAR Martin 1942.
POPOVIû Vladimir 1995.
POSTRUäNI. Oton 1978.
POäAR Hrvoje 1991.
PRICA Zlatko 2003.
PRIJATELJ .runo 1998.
PROŠTENI. Mihovil 1994.
PUSIû Eugen 2010.
RAý.I Franjo 1894.
RAý.I Mirko 1982.
RADAUŠ Vanja 1975.
RAT.OVIû Milan 1995.
REISER Nikola 2010.
REISZNER Valerijan 1949.
RENDIû-MIOýEVIû Duje 1993.
REŠETAR Milan 1942.
RITIG Svetozar 1961.
ROGLIû Josip 1987.
ROSMAN Riko 2008.
RUSZ.O:S.I Ivo 1998.
SACHS Milan 1968.
SALOPE. Marijan 1967.
SALT<.O: Sergije 1964.
SCHLOSSER .LE.OVS.I Josip
1882.
SCHNEIDER Artur 1946.
SE.SO Mladen 2003.
SEISSEL Josip 1987.
SIROT.OVIû Hodimir 2009.
SIROT.OVIû Jakov 2002.
S.O. Petar 1956.
SLAMNIG Ivan 2001.
SMIýI.LAS Tade 1914.
STANýIû Svetislav 1970.
STEFANOVIû Jovan 1964.
STROHAL Ivan 1917.
SUBOTIû Jovan 1886.
SUIû Mate 2002.
SUN.O Dionis Emerik 2010.
266.
267.
268.
269.
270.
271.
272.
273.
274.
275.
276.
277.
278.
279.
280.
281.
282.
283.
284.
285.
286.
287.
288.
289.
290.
291.
292.
293.
294.
295.
296.
297.
298.
299.
300.
301.
302.
303.
304.
305.
306.
307.
308.
309.
310.
—
271
SUPE. Ivan 2007.
SVEýNJA. Vilim 1993.
ŠANTE. Miroslav 1941.
ŠEGEDIN Petar 1998.
ŠEPIû Dragovan 1997.
ŠERCER Ante 1968.
ŠIMUNOVIû Frano 1995.
ŠIN.O Ervin 1967.
ŠIROLA Boåidar 1956.
ŠIŠIû Ferdo 1940.
Š.ARIû Vinko 2006.
Š.REB Nikola 1993.
Š.REB Stjepan 1952.
Š.REB Zdenko 1985.
ŠOLJAN Antun 1993.
ŠREPEL Milivoj 1905.
ŠTAMPAR Andrija 1958.
ŠUHAJ Mirko 1889.
ŠULE. Bogoslav 1895.
ŠULE. Stjepan 1986.
ŠUTEJ Miroslav 2005.
ŠVAJGER Anton 2003.
ŠVELEC Franjo 2001.
TADIû Dubravko 2003.
TADIJANOVIû Dragutin 2007.
TAJDER Miroslav 1983.
TARTAGLIA Marino 1984.
TAVýAR Alojz 1979.
TILJA. Ĉuro 1965. (þlan do 1950.)
TIŠLJAR Josip 2009. (red. þl. od 2004.)
T.ALýIû Ivan 1905.
T.ALýEVIû VEBER AdoI 1889.
TOMAŠEC Ivo 1981.
TORBAR Josip 1900.
TORBARINA Josip 1986.
TRGOVýEVIû äeljko 2000.
TRIVA Siniša 2004.
TUûAN Fran 1954.
TUĈMAN Franjo 1999.
UGRENOVIû Aleksandar 1958.
VALDEC RudolI 1929.
VALJAVEC Matija 1897.
VARIûA. Vladimir 1942.
VARIûA. Teodor 1977.
VIDA.OVIû Mirko 2002.
222.
223.
224.
225.
226.
227.
228.
229.
230.
231.
232.
233.
234.
235.
236.
237.
238.
239.
240.
241.
242.
243.
244.
245.
246.
247.
248.
249.
250.
251.
150 HAZU — Umrli þlanovi dopisnici u radnom sastavu / Izvanredni þlanovi
311.
312.
313.
314.
315.
316.
317.
318.
319.
320.
321.
322.
323.
324.
VINJA Vojmir 2007.
VOJNOVIû .osta 1903.
VONýINA Josip 2010.
VOU. Vale 1962.
VRANIC.I Predrag 2002.
VRBANIû Fran 1909.
VU.ASOVIû äivko 1874.
:IN.LER Zlatko 1996.
ZIMMERMANN Stjepan 1963.
ZAHRADNI. .arlo 1916.
ZORIýIû Milovan 1912.
äGANEC Vinko 1976.
äUPANOV Josip 2004.
äUPANOVIû Lovro 2004.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
—
UMRLI ýLANOVI DOPISNICI U RADNOM
SASTAVU / IZVANREDNI ýLANOVI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
RASTOVýAN Pavao 1958.
RAŠICA Boåidar 1992.
RAVLIû Jakša 1975.
ROJNIû Matko 1981.
SABOLIû Ivan 1986.
SIMIû Novak 1981.
ŠABAN Ladislav 1985.
ŠILOVIû Josip 1939.
TRAUSMILLER Otmar 1972.
VERNIû Radovan 1958.
VINS.I Ivo 1985.
VINS.I Zdenko 1996.
VUýETIû Šime 1987
—
UMRLI ýLANOVI DOPISNICI IZVAN
RADNOG SASTAVA / DOPISNI ýLANOVI
ALAGA Gaja 1988.
BARADA Miho 1957.
BATUŠIû Slavko 1979.
BR.ANOVIû Ivan 1987.
CIPRA Milo 1985.
ýRNJA Zvane 1991.
DOGAN Sergije 1979.
DONýEVIû Ivan 1982.
FRAN. Stanko 1953.
GRUJIû Miroslav 1981.
HABERLE Marijan 1979.
HAHN Arpad 1967.
HAJNŠE. Franjo 1989.
HORVAT Marijan 1967.
.ANTOCI .senija 1995.
.ONRAD Maksimilijan 1980.
.UREPA Ĉuro 1993.
.UŠEVIû Rajko 1966.
LOPAŠIû Radoslav 1979.
MA.JANIû Berislav 1988.
MA.SIû Branko 1966.
MIL.OVIû Stevan 1989.
MUJADäIû Omer 1991.
NI.ŠIû Radovan 1987.
PINTER Tomislav 1980.
POLŠA. Ante 1990.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
—
272
ABA.UMOV Nikolaj 1965.
ADAMIý Louis 1951.
ADAMOVIû Lujo 1935.
ALFVeN Hannes OloI 1995.
ANDREJEVIû-.UN Ĉorÿe 1964.
ANDRIû Ivo 1975.
ANĈELIû Tatomir 1993.
ANTOLIû Vlado 1981.
APOSTOLS.I Mihajlo 1987.
ARALICA Stojan 1980.
ARNOVLJEVIû Vojislav 1989.
ARSLAN .haysl Michele 1988.
ASBOTH Oskar 1920.
AUGUSTITHIS Stylianos Savvas
2001.
BABINGER Franz 1967.
BALZER OsZald Marijan 1933.
BAN Matija 1903.
BARGMANN :olIgang 1978.
BARLE Janko 1941.
BARTOŠ Milan 1974.
BASTID Suzanne 1995.
BATIS Janez 2002.
BELIû Aleksandar 1960.
BENAC Alojz 1992.
BeNe Charles 2005.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
BERNABg BREA Luigi 1999.
BERSU Gerhard 1964.
BEZLAJ France 1993.
BIDLO Jaroslav 1937.
BIELO:S.I August 1876.
BIRNBAUM Henrik 2002.
BLAGOJEVIû Borislav 1985.
BLANC Andrp 1977.
BLOHIN NI.OLAJEVIý Nikolaj
1979.
BOBýEV SteIan S. 1940.
BOGDANOVIû Milan 1964.
BOHNIýE. Stjepan 1956.
BOHR Aage N. 2009.
BOR MATEJ 1993.
BOŠ.OVIû ĈURĈE 1977.
BOŠ.OVIû STEVAN 1957.
BOŠNJA.OVIû FRAN 1993.
BRANDL Vaclav 1901.
BRLIû-MAäURANIû Ivana
1938.
BRECELJ Bogdan 1986.
BRENET Jean Paul 2001.
BRODAR Sreþko 1987.
BROZ Ivan 1893.
BRUNŠMID Josip 1929.
BUDIMIR Milan 1975.
BURNS :OOD:ARD Robert
1979.
CAILLeRE Simonne 1999.
CASSOU Jean 1986.
CICIN VASILJEVIý Nikolaj 1980.
COLLINET Paul 1938.
CVET.O Dragotin 1993.
CVIJIû Jovan 1927.
ýALIû Eduard 2003.
ýAMO Edhem 1996.
ýIäEVS.IJ IVANOVIý Dmitro
1977.
ýRNýIû Ivan 1897.
ýUBRILOVIû Vaso 1990.
DAUDEL Raymond 2006.
DAUSSET Jean 2009.
DAU; Georges 1988.
DAVIýO Oskar 1989.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
—
273
DEMEREC Milisav 1966.
DENZLER Juraj 1981.
DERENýIN Marijan 1908.
DEVOTO Giacomo 1974.
DIELS Paul 1963.
DOBROVIû Nikola 1967.
DRINOV Marin 1906.
DUBININ PETROVIý Nikolaj
1998.
DUýIû NikiIor 1900.
DhMMLER Ernest 1902.
D<GGVE Einar 1961.
ĈORĈEVIû Pera P. 1902.
ĈORDEVIû äivojin 1957.
ĈORĈEVIû Jovan 1989.
ĈURĈEV Branislav 1994.
ĈURIýIû Ilija 1965.
EHRLICH Hugo 1936.
ERCEGOVIû Ante 1969.
ERJAVEC Franjo 1887.
ESCANDE Leopold 1980.
FELDMAN Miroslav 1976.
FELLER Vilim 1970.
FERMENDäIN Euzebije 1897.
FINäGAR Alojz 1994.
FLORINS.I TimoIej D. 1919.
FRANýIŠ.OVIû Vinko 1984.
FRAN.NOI Vilmos 1923.
FRUM.IN NI.OLAJEVIý
Aleksandar 1976.
GALBRAITH John .enneth 2006.
GAMULIN Tomo 1991.
GELCICH Josip 1925.
GILFERDING Aleksandar F. 1872.
GILLEMOT Liszly 1977.
GJAJA Ivan 1957.
GLIGORIû Velibor 1977.
GORS.I VASILJEVIý Aleksandar
1885.
GRBIû Miodrag 1969.
GRME. Mirko Draåen 2000.
GUICHEN Eugène 1938.
HADROVICS Liszlo 1997.
HADäI Jovan 1972.
HADäIOLOFF Asen 1994.
150 HAZU — Umrli þlanovi dopisnici izvan radnog sastava / Dopisni þlanovi
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
149. .OLOTIR.IN MIHAJLOVIý
Jakov 1995.
150. .ONES.I Blaåe 1993.
151. .ONSTANTINOVIû Mihajlo
1982.
152. .ONJOVIû Milan 1993.
153. .OPAý Slavko 1995.
154. .OROŠEC Josip 1966.
155. .OS Franjo 1924.
156. .OS Milko 1972.
157. .OSÁR< Domokos 2007.
158. .OSSMAT Franjo 1938.
159. .OSTOMAROV IVANIý Nikola
1885.
160. .OSTOV Donþo 1949.
161. .OTLJAREVS.I Aleksandar A. 1881.
162. .OVAýEVIû Ferdo 1927.
163. .OVAýEVIû Ljubomir 1918.
164. .OZA. Juš 1964.
165. .RACHER AlIred 1999.
166. .RANJEC Miško 1983.
167. .RAT.< Otto 1995.
168. .RAVAR Miroslav 1999.
169. .REFT Bratko 1996.
170. .RE. Grgur 1905.
171. .RE. Uroš 2008.
172. .hHN Otmar 1969.
173. .ULENOVIû Skender 1978.
174. .URIR Anton 1988.
175. .URZ JoseI 1972.
176. .UŠAR Marcel 1940.
177. LALIû Mihailo 1993.
178. LÁN<I Bela 1968.
179. LAVRIý Boåidar 1961.
180. LAVROV ALE.SEJEVIý Petar
1929.
181. LAVROVS.I ALE.SEJEVIý Petar
1886.
182. LEFEBVRE Henri 1991.
183. LEGER Louis 1923.
184. LEHR-SPàA:IēS.I Tadeusz
1965.
185. LES.IEN August 1916.
186. LES.OVAC Mladen 1994.
187. LES.OVAR Janko 1949.
109. HAEGER-ARONSEN Birgitta
2008.
110. HATTALA Martin 1903.
111. HATZE Josip 1959.
112. HAVRÁNE. Bohuslav 1978.
113. HEISENBERG .arl :erner
1976.
114. HER.OV Zlatko 1994.
115. HODG.IN-CRO:FOOT
Dorothy 1994.
116. HgFLER Otto 1987.
117. HOHENBERG Fritz 1987.
118. HOLJAC Janko 1939.
119. HORVAT .arlo 1920.
120. HUBE Romualdo 1890.
121. IVANIŠEVIû Drago 1981.
122. IVE.OVIû Oton 1939.
123. JA.AC Boåidar 1989.
124. JAN.OVIû Dragoslav 1990.
125. JELENIû Julijan 1931.
126. JELIû Luka 1922.
127. JENSEN AlIred 1920.
128. JERNEJ Josip 2005.
129. JIREýE. Hermenegild 1909.
130. JIREýE. Josip 1888.
131. JIREýE. .onstantin 1918.
132. JIRUŠ Bogoslav 1901.
133. JOSIFOVIû Mladen 1981.
134. JOVIýIû Milorad 1937.
135. JUNE. Leo 1993.
136. .ADIû Ante 1998.
137. .ADLEC .arel 1928.
138. .ANTOCI .senija 1995.
139. .ANTOROVIý VASILJEVIý
Leonid 1986.
140. .ARAMATA Jovan 1967.
141. .ARAMATA Stevan 1994.
142. .ÁRNI. Vít 1994.
143. .ARTO:ICZ Jan 1903.
144. .ATALINIû Marin 1959.
145. .ERDIû Ivo 1953.
146. .IDRIý Fran 1950.
147. .LIMASZE:S.I MieczysáaZ
1995.
148. .LJA.OVIû Jozo 1969.
—
274
231.
232.
233.
234.
235.
236.
237.
238.
239.
240.
241.
242.
243.
244.
245.
246.
247.
248.
249.
250.
251.
252.
253.
254.
255.
256.
257.
258.
259.
260.
261.
262.
263.
264.
265.
266.
267.
268.
269.
270.
271.
272.
273.
274.
275.
—
275
NEŠIû Dimitrije 1904.
NƞMEC Bohumil 1966.
NAHTIGAL Rajko 1958.
NEVOSTRUJEV .apiton 1873.
NI.OLIŠ Gojko 1995.
NOVA. Viktor 1977.
OLESCH Reinhold 1990.
OSTOJIû Tihomir 1922.
ORCEL Jean 1978.
PACEL Vinko 1870.
PALLOTTINO Massimo 1995.
PAMIû Jakob 2004.
PANýIû Josip 1888.
PARUN Vesna 2010.
PASTOR Ludovik 1928.
PAVELIû Zlatko 1997.
PAVLOV Todor 1977.
PAVINS.I Aleksandar 1896.
PAVLOVIû Petar S. 1938.
PAVLOVIû Stojan 1981.
PEIERLS RudolI Ernst 1995.
PERIû Berislav 2009.
PERŠIû Nikola 2009.
PET.OVIû .osta 1987.
PET.OV .osta 1951.
PETROVIû Veljko 1967.
PITTIONI Richard 1985.
PLAMENAC Dragan 1983.
PLEMELJ Josip 1967.
PLETERŠNI. Makso 1923.
POLIû Ladislav 1927.
POLIV.A Ĉuro 1933.
POPOVIû Miloš 1879.
POPOVIû Pavle 1939.
POTTHOFF :ilIried 2009.
PO:EL Cecil Frank 1969.
PUCIû Medo 1882.
RADMILOVIû Jerko 1969.
RADONIýIû .arlo 1935.
RADONIû Jovan 1956.
RA.OVEC Ivan 1985.
RAMDOHR Paul 1985.
RAMOVŠ Fran 1952.
RAMOVŠ Primoå 1999.
RAPAC.A Joanna 2000.
188. LIVACIû GAZZANNO Ernesto
2007.
189. LOGAR Tin 2002.
190. LOPAŠIû Radoslav 1893.
191. LOZANIû Sima 1935.
192. LUBARDA Petar 1974.
193. LU.OVIû Milan 1972.
194. MACHATSCH.I Felix 1970.
195. MAGNER Thomas 2004.
196. MAREŠ František 1994.
197. MARETIû Zvonimir 1989.
198. MARTINOVIû Petar 1984.
199. MEDINI Milorad 1938.
200. MEDVED Radovan 2010.
201. MEILLET Antoine 1936.
202. MEISTER Richard 1964.
203. MENŠUT.IN ALE.SANDROVIý
Nikolaj 1907.
204. MIHALIû Vladimir 2005.
205. MIJATOVIû ýedomil 1932.
206. MILAN.OVIû Milutin 1958.
207. MILýETIû Ivan 1921.
208. MILýINS.I Janez 1993.
209. MILIýEVIû Milan Ĉ. 1908.
210. MILER Ernest 1928.
211. MILETIû Ljubomir 1937.
212. MILETIû äarko 1968.
213. MILOJýIû Vladimir 1978.
214. MILOJEVIû Borivoje ä. 1967.
215. MIàOSZ CzesáaZ 2004.
216. MILUNOVIû Milo 1967.
217. MOS.OV Mosko 1982.
218. MOTI.A Antun 1992.
219. MUJADäIû Omer 1977.
220. MUJEZINOVIû Ismet 1984.
221. MU.A Ernest 1932.
222. MULJAýIû äarko 2009.
223. MUNICIO Angel Martin 2002.
224. MUR.O Matija 1952.
225. MUSGER Anton 1983.
226. MUŠIý Marijan 1984.
227. MUŠIý Zoran 2005.
228. M<RDAL Gunnar 1987.
229. NIELS .arl Jerne 1994.
230. NEIDHARDT Juraj 1979.
276.
277.
278.
279.
280.
281.
282.
283.
284.
285.
286.
287.
288.
289.
290.
291.
292.
293.
294.
295.
296.
297.
298.
299.
300.
301.
302.
303.
304.
305.
306.
307.
308.
309.
310.
311.
312.
313.
314.
315.
RAŠICA Boåidar 1992.
RAVNI.AR Edo 1993.
REESER Eduard 2002.
RIEDL Rupert 2005.
RISTIû Marko 1984.
ROCH Eduard 1975.
ROSETTI Aleksandar 1990.
ROSSI Ljudevit 1932.
ROTH AlIred 1998.
ROSENBERG RUäIû Vjekoslav
1954.
ROZ:ADO:S.I Jan 1935.
RUSZN<Á. Istvin 1974.
RUVARAC Ilarion 1905.
SALAM Abdus 1996.
SAMEC Maksimilijan 1964.
SARTORI Franco 2004.
SAVIû Pavle 1994.
SCHACHERME<R Friedrich 1988.
SEGEN David 1927.
SEI:ERTH Rativoj 2000.
SE.ULIû Martin 1905.
SE.ULIû-GVOZDANOVIû Sena
2002.
SIMON Herbert A. 2001.
SIERPIēS.I :acáaZ 1969.
S.OCZ<LAS Vladislav 1934.
S.RJABIN IVANOVIý .onstantin
1972.
SLODNJA. Anton 1983.
SMOL.A Stanislav 1926.
SOBOT.A Jan 1931.
SOLOVJEV MIHAJLOVIý Sergije
1879.
SOLOVJEV DIMITRIJEVIý
Valentin 1986.
STANE. Ivan 1972.
STAN.OVIû Siniša 1974.
STEFAēS.I :itold 1973.
STELÊ France 1972.
STEVANOVIû Petar 1999.
STOJANOVIû Ljubo 1930.
STROHAL RudolI 1936.
STRUBEC.ER .arl 1991.
STUDNIý.A Franjo 1903.
316.
317.
318.
319.
320.
321.
322.
323.
324.
325.
326.
327.
328.
329.
330.
331.
332.
333.
334.
335.
336.
337.
338.
339.
340.
341.
342.
343.
344.
345.
346.
347.
348.
349.
350.
351.
352.
353.
354.
355.
356.
357.
—
276
STUPICA Gabrijel 1990.
S:OBODA Erich 1964.
SZABÏ GÁBOR Zoltin 1995.
ŠAFAěI. Janko 1876.
ŠAGI BUNIû Tomislav Janko
1999.
ŠAHMATOV ALE.SANDROVIý
Aleksej 1920.
ŠEN Edo 1949.
ŠENOA Branimir 1939.
ŠILOVIû Josip 1939.
ŠOHAJ Slavko 2003.
ŠIŠMANOV Ivan 1928.
ŠNUDERL Maks 1979.
ŠUBIC Šimun 1903.
ŠTEFANS.I :itold 1973.
ŠTERN Pavao 1976.
TADIû Jorjo 1969.
TAMBORRA Angelo 2004.
TANGE .enzo 2005.
TE.AVýIû Pavao 2007.
TERTIAN Robert 1988.
TINBERGEN Ian 1994.
TISSERANT Eugène 1972.
TODOROVIû .osta 1975.
TOME. Vaclav V. 1905.
TOMPA .amilo 1989.
TOLSTOJ ILJIý Nikita 1996.
TRAUSMILLER Otmar 1972.
TRUBAýEV NI.OLAJEVIý Oleg
2002.
URBAN Paul 1995.
UZELAC Milivoj 1977.
USPENS.I Teodor I. 1928.
VAILLANT Andrp 1977.
VAJS Josip 1959.
VALLÆDAO Haroldo 1987.
VANCAŠ POäEŠ.I Josip 1932.
VAN.A Maksimilijan 1963.
VAVPETIý Lado 1982.
VESELOVS.I Aleksandar N. 1906.
VETTERS Hermann 1993.
VIDMAR Josip 1992.
VILMOS Fraknoi 1923.
VIDOES.I Boåidar 1998.
VIDOVIû Emanuel 1953.
VINCE Zlatko1994.
VINS.I Zdenko 1996.
VOCEL Ivan Erazmo 1871.
VONDRÁ. Vaclav 1925.
VRANIû Vladimir 1976.
VR.LJAN Vladimir 1974.
VR.LJAN Zvonimir 1999.
VRHOVAC Boåidar 2009.
VUýO Aleksandar 1985.
VU.DRAGOVIû Mihailo 1986.
VU.OSAVLJEVIû Sreten 1960.
:EISS.OPF Frederik Victor 2002.
:EISMANN Ernest 1985.
:EIZSbC.ER Carl-Friedrich 2007.
:ENZEL Gustav 1891.
:ERN:E .arl Heisenberg 1976.
:E<R Eduard 1903.
:E<R Emil 1893.
:UNDERLICH :alter 1998.
ZAPFE Helmuth 1996.
ZIMA Luka 1906.
ZLATARS.I Ĉuro 1909.
ZLATARS.I Vasil N. 1935.
ZORE Luka 1906.
ZORIýIû Milovan 1971.
Z:ITTER Fran 1988.
äUJOVIû Jovan 1936.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
—
UMRLI ýLANOVI SURADNICI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
BELICZA Biserka 2005.
BRAT.O Stjepan 2001.
BRAUM Franjo 1993.
ýALE Frano 1993.
ýUBRANIû Nikola 1989.
DEANOVIû Ana 1989.
EMILI Igor 1987.
FOTEZ Marko 1976.
GOLDONI Raul 1983.
GOMERýIû Hrvoje 2010.
HAJSIG Mladen 1996.
IVANýEVIû Radovan 2004.
JA.AŠA Branko 1997.
—
277
JELýIû Ivo 1993.
JELIû Ivan 1992.
.ARAMAN Igor 1995.
.LEN Danilo 1990.
.OVAýEVIû .rešimir 1992.
.ULýAR äivko 1991.
.URELAC Miroslav 2004.
MAGDALENIû Antun 1994.
MARIýIû äeljko 1992.
MAR.OVIû Mirko 2009.
MAROVIû PETRASOV Tonþi 1991.
PALLUA Emilio 1989.
PAPIû Pavle 2005.
PEPEONI. Zlatko 2004.
PETZ Boris 2005.
POLANŠýA. Antun 1978.
POTOýANAC Josip 1993.
PUTANEC Valentin 2004.
SIRONIû Milivoj 2006.
SMR.Iû Zlatko 1995.
STULLI Bernard 1985.
Š.ARIû Ivo 2009.
ŠOJAT Olga 1997.
ŠTANCL Branko 1987.
ŠTULHOFER Mladen 2010.
TEäA. Stjepko 2006.
VILIýIû Melita 2005
:OLF Radenko 1997.
ZLAMALI. Vinko 1991.
150 HAZU — Umrli þlanovi suradnici
358.
359.
360.
361.
362.
363.
364.
365.
366.
367.
368.
369.
370.
371.
372.
373.
374.
375.
376.
377.
378.
379.
380.
381.
382.
383.
384.
385.
—
278
150 HAZU — Utemeljitelj i pokrovitelj Akademije biskup — Josip Juraj Strossmayer
Autorica: Amalija de Angelis
—
JOSIP JURAJ STROSSMA<ER
1815. — 1905.
—
279
—
280
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici
—
ýASNIŠTVO A.ADEMIJE
PREDSJEDNICI
1. Franjo RAý.I 1866. – 1887.
2. Pavao MUHIû 1887. – 1890.
3. Josip TORBAR 1890. – 1900.
4. Tade SMIýI.LAS 1900. – 1914.
5. Tomislav MARETIû 1914. – 1918.
6. Vladimir MAäURANIû 1918. – 1921.
7. Gustav JANEýE. 1921. – 1924.
8. Gavro MANOJLOVIû 1924. – 1933.
9. Albert BAZALA 1933. – 1941.
10. Tomo MATIû 1942. – 1945.
11. Andrija ŠTAMPAR 1947. – 1958.
12. Grga NOVA. 1958. – 1978.
13. Jakov SIROT.OVIû 1978. – 1991.
14. Ivan SUPE. 1991. – 1997.
15. Ivo PADOVAN 1998. – 2003.
16. Milan MOGUŠ 2004. – 2010.
—
281
—
282
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Franjo Raþki
Autor: Vlaho Bukovac
—
FRANJO RAý.I
1866. — 1887.
—
283
—
284
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Pavao Muhiü
Autor: Goran Tvrtkoviü
—
PAVAO MUHIû
1887. — 1890.
—
285
—
286
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Josip Torbar
Autor: Josip Buåan
—
JOSIP TORBAR
1890. — 1900.
—
287
—
288
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Tade Smiþiklas
Autor: Tihomir Lonþar
—
TADE SMIýI.LAS
1900. — 1914.
—
289
—
290
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Tomislav Maretiü
Autorica: Nasta Rojc
—
TOMISLAV MARETIû
1914. — 1918.
—
291
—
292
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Vladimir Maåuraniü
Autor: Darko Maåuraniü
—
VLADIMIR MAäURANIû
1918. — 1921.
—
293
—
294
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Gustav Janeþek
Autorica: Lina Virant Crnþiü
—
GUSTAV JANEýE.
1921. — 1924.
—
295
—
296
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Gavro Manojloviü
Autor: äelimir Boriü
—
GAVRO MANOJLOVIû
1924. — 1933.
—
297
—
298
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Albert Bazala
Autor: Vladimir Beciü
—
ALBERT BAZALA
1933. — 1941.
—
299
—
300
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Tomo Matiü
Autor: Vladimir Blaåanoviü
—
TOMO MATIû
1942. — 1945.
—
301
—
302
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Andrija Štampar
Autor: Rudi Labaš
—
ANDRIJA ŠTAMPAR
1947. — 1958.
—
303
—
304
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Grga Novak
Autor: Zlatko .auzlariü Ataþ
—
GRGA NOVA.
1958. — 1978.
—
305
—
306
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Jakov Sirotkoviü
Autor: Vladimir Megliü
—
JA.OV SIROT.OVIû
1978. — 1991.
—
307
—
308
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Ivan Supek
Autor: Velimir Raþki
—
IVAN SUPE.
1991. — 1997.
—
309
—
310
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Ivo Padovan
Autor: Davorin Radiü
—
IVO PADOVAN
1998. — 2003.
—
311
—
312
150 HAZU — ýasništvo Akademije — Predsjednici — Milan Moguš
Autor: Dimitrije Popoviü
—
MILAN MOGUŠ
2004. — 2010.
—
313
150 HAZU — Potpredsjednici / glavni tajnici
—
POTPREDSJEDNICI
(od godine 1972. biraju se dva
potpredsjednika)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
Martin PILAR 1924. – 1934.
Stanko HONDL 1934. – 1940.
Tomo MATIû 1940. – 1941.
Stjepan Š.REB 1942. – 1945.
Miroslav .RLEäA 1947. – 1957.
Marko .OSTRENýIû 1957. – 1958.
Franjo .OGOJ 1958. – 1972.
Marijan DETONI 1972. – 1975.
Veljko GORTAN 1972. – 1978.
Milan HERA. 1975. – 1978.
Branko .ESIû 1978. – 1985.
Andre MOHOROVIýIû 1978. –
1989.
Marin FRANIýEVIû 1985. – 1989.
Zoran BUJAS 1989. – 1991.
Andre MOHOROVIýIû 1989. – 1991.
Ivo PADOVAN 1991. – 1997.
Vlatko PAVLETIû 1991. – 1997.
Milan MOGUŠ 1998. – 2003.
Miroslav BEGOVIû 1998. – 2003.
Pavle DEŠPALJ 2004. – 2010.
Alica :ERTHEIMER-BALETIû
2004. – 2010.
Mijo MIR.OVIû 1958. – 1961.
Miroslav .ARŠULIN 1961. – 1972.
Nikola Š.REB 1972. – 1973.
Drago GRDENIû 1973. – 1975.
Andre MOHOROVIýIû 1975. – 1978.
Hrvoje POäAR 1978. – 1990.
Andrija .AŠTELAN 1998. – 2003.
Slavko CVETNIû 2004. – 2010.
—
GOSPODARSTVENI
TAJNICI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Bogoslav ŠULE. 1874. – 1896.
Fran VRBANIû 1896. – 1909.
August MUSIû 1909. – 1916.
Juraj MAJCEN 1916. – 1922.
Vale VOU. 1924. – 1936.
Franjo FANCEV 1936. – 1943.
Miroslav ŠANTE. 1943. – 1945.
—
.NJIäEVNI TAJNICI
—
TAJNICI / GLAVNI
TAJNICI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Ĉuro DANIýIû 1867. – 1873.
Vatroslav JAGIû 1870. – 1872.
Josip TORBAR 1872. – 1874.
Branimir GUŠIû 1947. – 1950.
Miroslav .RLEäA 1950. – 1951.
Grga NOVA. 1957. – 1958.
—
314
Petar MAT.OVIû 1874. – 1890.
.osta VOJNOVIû 1891. – 1892.
Matija VALJAVEC 1892. – 1894.
Franjo MAR.OVIû 1896. – 1902.
Gavro MANOJLOVIû 1909. – 1919.
Ivan .ASUMOVIû 1919. – 1920.
Ĉuro .gRBLER 1920. – 1926.
Dragutin BORANIû 1926. – 1942.
Ljubo .ARAMAN 1942. – 1945.
—
PREDSTOJNICI / TAJNICI
RAZREDA
7. Vladimir MAäURANIû 1914. – 1915.
8. Ĉuro ARNOLD 1915. – 1937.
9. Marko .OSTRENýIû 1937. – 1942.
—
PREDSTOJNI. FILOZOFS.O-PRAVNOGA
RAZREDA
—
PREDSTOJNICI FILOLOGIý.O-HISTORIý.OGA RAZREDA
1. Edo LOVRIû 1942. – 1945.
1. Franjo RAý.I 1867. – 1893.
2. Tade SMIýI.LAS 1893. – 1900.
3. Pero BUDMANI 1900. – 1901.
—
PREDSTOJNICI HISTORIý.O-FILOLOGIý.OGA RAZREDA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
1. Albert BAZALA 1947.
2. Grga NOVA. 1947. – 1949.
Milivoj ŠREPEL 1901. – 1905.
Tomo MARETIû 1905. – 1915.
Vjekoslav .LAIû 1915. – 1918.
Ferdo ŠIŠIû 1918. – 1919.
Tomo MARETIû 1919. – 1930.
Ferdo ŠIŠIû 1934. – 1940.
Stjepan IVŠIû 1940. – 1942.
—
TAJNICI ODJELA ZA DRUŠTVENE NAU.E
1. Grga NOVA. 1951. – 1959.
2. Ivo .RBE. 1959. – 1966.
—
TAJNICI RAZREDA ZA DRUŠTVENE
ZNANOSTI
—
PREDSTOJNI. POVIESTNO-JEZI.OSLOVNOGA RAZREDA
1.
1. Vladimir STIPETIû 1974. – 1981.
2. Duje RENDIû-MIOýEVIû 1981. –
1989.
3. Eugen PUSIû 1989. – 1994.
4. Alica :ERTHEIMER-BALETIû
1994. – 2000.
5. Dušan BILANDäIû 2001. – 2006.
6. Tomislav RAU.AR 2007. –
Stjepan IVŠIû 1942. – 1945.
—
PREDSTOJNICI FILOSOFIý.O-JURIDIý.OGA RAZREDA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Milovan ZORIýIû 1896. – 1902.
Ĉuro ARNOLD 1902. – 1903.
—
TAJNI. ODJELA ZA JEZI. I .NJIäEVNOST
1. Antun BARAC 1947. – 1955.
—
315
150 HAZU — Predstojnici / tajnici razredƗ
—
TAJNICI ODJELA ZA FILOZOFIJU I
DRUŠTVENE NAU.E
—
TAJNICI ODJELA ZA FILOLOGIJU
1.
2.
3.
—
TAJNICI RAZREDA ZA .NJIäEVNOST
Petar S.O. 1955. – 1956.
Stjepan MUSULIN 1956. – 1960
Josip TORBARINA 1960. – 1978
1.
2.
3.
Slavko MIHALIû 1991. – 1997.
Dubravko JELýIû 1998. – 2003.
Nikola BATUŠIû 2004. – 22.
sijeþnja 2010.
4. Ante STAMAû (27. sijeþnja 2010. –
31. prosinca 2010. obnašatelj duånosti
tajnika)
—
TAJNI. RAZREDA ZA FILOLOGIJU
1.
RudolI FILIPOVIû 1978. – 1985.
—
PREDSTOJNICI MATEMATIý.O-PRIRODOSLOVNOGA RAZREDA
—
TAJNICI RAZREDA ZA FILOLOŠ.E
ZNANOSTI
1.
2.
3.
4.
1. Josip SCHLOSSER .LE.OVS.I
1866. – 1882.
2. Josip TORBAR 1887. – 1889.
3. Ĉuro PILAR 1889. – 1890.
4. Spiro BRUSINA 1890. – 1891.
5. .arlo ZAHRADNI. 1891. – 1900.
6. Mijo .IŠPATIû 1900. – 1902.
7. Spiro BRUSINA 1902. – 1908.
8. Gustav JANEýE. 1908. – 1917.
9. Dragutin GORJANOVIû-.RAMBERGER 1917. – 1918.
10. Andrija MOHOROVIýIû 1918. –
1923.
11. Dragutin GORJANOVIû-.RAMBERGER 1923. – 1934.
12. Vladimir VARIûA. 1934. – 1942.
13. Artur GAVAZZI 1942. – 1945.
Boåidar FIN.A 1991. – 1997.
Josip VONýINA 1998. – 2003.
Petar ŠIMUNOVIû 2004. – 2010.
—
TAJNICI ODJELA ZA SUVREMENU
.NJIäEVNOST
1. Antun BARAC 1951. – 1954.
2. Marijan MAT.OVIû 1954. – 1978.
3. Marin FRANIýEVIû 1978. – 1985.
—
TAJNICI RAZREDA ZA SUVREMENU
.NJIäEVNOST
—
TAJNICI ODJELA ZA MATEMATIý.E
FIZIý.E I TEHNIý.E NAU.E
1. RaIo BOGIŠIû 1985. – 1989.
2. Vlatko PAVLETIû 1989. – 1991.
1.
2.
—
316
äeljko MAR.OVIû 1947. – 1967.
Hrvoje IVE.OVIû 1967. – 1972.
—
TAJNICI RAZREDA ZA MATEMATIý.E
FIZIý.E I TEHNIý.E ZNANOSTI
—
TAJNICI ODJELA ZA PRIRODNE NAU.E
1. Aleksandar UGRENOVIû 1954. –
1955.
2. Marija SALOPE. 1955. – 1958.
3. Teodor VARIûA. 1958. – 1977.
1. Danilo BLANUŠA 1972. – 1978.
2. Vilim NIýE 1978. – 1985.
—
FIZIý.E .EMIJS.E I TEHNIý.E
ZNANOSTI
1. Zlatko JAN.OVIû 1985. – 1988.
2. Vladimir MAT.OVIû 1988. – 1991.
3. Vinko Š.ARIû 1991. – 1992.
4. Vojislav BEGO zamjenik 1992. –
1994.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
—
FIZIý.E I .EMIJS.E ZNANOSTI
Zoran BUJAS 1977. – 1985.
Milan HERA. 1985. – 1989.
Slavko .RVAVICA 1989. – 1991.
Vladimir MAJER 1991. – 1997.
Milan MEŠTROV 1998. – 2003.
Branko SO.Aý 2004. – 2006.
äeljko .UûAN 2007. – 2010.
—
TAJNICI ODJELA ZA MEDICINS.E NAU.E
1. Smiljko AŠPERGER 1994 . – 2000.
2. Sibe MARDEŠIû 2001. – 2003.
3. .senoIont ILA.OVAC 2004. –
2010.
1.
2.
Franjo .OGOJ 1950. – 1959.
Ivo ýUPAR 1959. – 1973.
—
TAJNICI RAZREDA ZA MEDICINS.E
ZNANOSTI
—
TAJNICI RAZREDA ZA TEHNIý.E
ZNANOSTI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
1.
Dragutin FLEŠ 1997. – 2003. (1.
veljaþe 1997. – 31. prosinca 2000.
obnašatelj duånosti tajnika)
2. Mirko ZELIû 2004. – 2010.
—
TAJNI. ODJELA ZA PRIRODNE I
MEDICINS.E NAU.E
Branko .ESIû 1973. – 1978.
Drago I.Iû 1978. – 1989.
Ivo PADOVAN 1989. – 1991.
Slavko CVETNIû 1991. – 1997.
Dragan DE.ARIS 1998. – 2003.
Zvonko .USIû 2004. – 2010.
—
PREDSTOJNICI UMJETNIý.OGA RAZREDA
1. Bela CSI.OS SESSIA 1919. – 1920.
2. Martin PILAR 1920. – 1934.
1 Vale VOU. 1947. – 1954.
—
317
—
TAJNICI RAZREDA ZA PRIRODNE
ZNANOSTI
—
TAJNICI RAZREDA ZA GLAZBENU
UMJETNOST I MUZIKOLOGIJU
3.
Robert WEFJK[D>$=;>~
1934. – 1937.
P
Q
ŠIROLA 1937. – 1945.
—
TAJNICI ODJELA ZA LIKOVNU UMJETNOST
I MUZIKU
*
I
QJ%>~
*NN3
6
7//G
7
>
9'>8>~
7//P
6
7//4
G
@
@=9
7//S
6
7/*/
*+/
$%'
X
!
R
!
h
R
!
*
;
QJL>~
*NPS
6
*NPN
7
;
E<'K
*NPN
6
*N+*
G
@
$JFJ<'K>~
*N+*
6
*N++
—
TAJNICI AKADEMIJE
—
TAJNICI ODJELA ZA LIKOVNU
UMJETNOST
*
=
M$D
*NP3
6
*N+/
7
#
$
*N+/
6
*N+*
G
>
>M>~
*N+*
6
*NS7
P
Q
#=DK>~
*NSG
6
*NS3
+
9
@K#JM
*NS3
6
*
I
D>KJ
*N++
6
*N4*
7
D=$=E=;>8>~
*N4*
6
*NS+
—
TAJNICI RAZREDA ZA LIKOVNE
UMJETNOSTI
*
<
FM>~
*NS+
6
*N3*
7
J
@=;8J;>~
*N3*
6
*N3N
G
D
QJF=;>~
*N3N
6
*NNS
P
D=$=E=;>8>~
*NN3
6
*S
!
7//7)
+
;'M>
7//G
6
7/*/
(
E
G*
!
7//G"
*
7//P
E)
—
#I>@
=<IJM
%
D'%>8@'
'DIJ#=9#
*
9
K'MJ@
*N+P
6
*NS3
—
#I>@
E%EJ<
%
D'%>8@'
UMJETNOST
*
>
9'>8>~
*NS3
6
*NNS
—
318
—
SUMMARY
267 lectures; 172 book and ¿lm presentations and
press conIerences; and 312 exhibitions Zere held
either in organisation or co-organisation or under
the patronage oI the Croatian Academy; in the same
period the Academy received visits Irom approximately 40 Ioreign delegations.
The international co-operation oI the Croatian Academy oI Sciences and Arts is realised at
tZo levels: on the one hand through the bilateral
co-operation i.e. concluding agreements on scienti¿c co-operation Zith other academies; and on the
other through the multilateral co-operation i.e. the
participation and engagement oI the representatives
oI the Croatian Academy oI Sciences and Arts in
international scienti¿c organisations.
The Croatian Academy has so Iar concluded
25 agreements and one letter oI intent Zith relevant related institutions in Europe and the Zorld.
In the period betZeen 2001 and 2010 agreements
on scienti¿c co-operation Zith the IolloZing
academies Zere signed: the Albanian Academy
oI Science (2002); the Chinese Academy oI Engineering (2002); the Berlin-Brandenburg Academy
oI Sciences and Humanities (2002); the Chinese
Academy oI Social Sciences (2004); the SZedish
Royal Academy oI Letters History and AntiTuities (2004); the Academy oI Sciences oI the Islamic Republic oI Iran (2005); the British Academy
(2005) (reneZed version); the Shanghai Academy
oI Social Sciences (2007); the Royal Flemish Academy Ior Science and the Arts (2007); the National
Academy oI Arts oI Ukraine (2010); and the Romanian Academy (2010); moreover the letter oI intent
On 10 December 1860 at the Croatian ViceRoy¶s conIerence Josip Juraj Strossmayer bishop
oI Bosnia and Srijem residing in Ĉakovo made
– under the motto: Through education to freedom
– the ¿rst step toZard Iounding the Academy. He
presented Josip Šokþeviü the ban (Vice-Roy oI
Croatia) Zith a 50000-Àorin endoZment Ior this
purpose.
The Iounding oI the Academy Zas oI¿cially
initiated by the Parliament on 29 April 1861 Zhilst
the oI¿cial con¿rmation Zas received on 4 March
1866.
:ith his historic thought that Athens was but
a minor town, and ancient Greece but small in territory; yet Athens and ancient Greece were celebrated worldwide for their intellectual and moral
forces, and their glory will never fade (…) Ancient
Rome had perished ages ago, yet the glory of ancient Rome has not ceased; Strossmayer reminded
the members oI the Parliament that an academy of
sciences presupposes a university (meeting point)
of young people, who would for a more demanding spiritual activity be enabled and prepared. On
11 March 1869 the Croatian Parliament stipulated
this by the legal provision on the founding of the
university in the capital city of Zagreb; Zhilst the
learned bishop and the great patron oI the Croatian
people donated 50000 Àorin a sum eTual to the
one donated Ior the Iounding oI the Academy and
thereby initiated public Iund raising Ior the purpose
oI Iounding the ¿rst modern Croatian university.
In the period betZeen 2001 and 2010 335
scienti¿c congresses symposia and round tables;
—
319
150 HAZU — Summary
Zas signed betZeen the Croatian Academy and the
National Academy oI Sciences oI the Republic oI
.orea (2010).
In the same period protocols accompanying
the agreements on scienti¿c co-operation Zere
signed Zith: the Bulgarian Academy oI Sciences
the British Academy the Russian Academy oI Sciences the Hungarian Academy oI Sciences the
Polish Academy oI Sciences the Chinese Academy oI Engineering the Macedonian Academy
oI Sciences and Arts the Academy oI Sciences and
Arts oI Bosnia and Herzegovina the Austrian Academy oI Science the National Academy oI Arts oI
Ukraine and the Romanian Academy.
As the exchange oI scientists represents the
basis Ior the inter-academy co-operation it reTuires
mentioning that during the last decade 297 study
visits oI Ioreign scientists to the Croatian Academy oI Sciences and Arts and 268 study visits
oI Croatian scientists abroad Zere realised Zithin
the IrameZork oI the aIorementioned agreements
and protocols.
In conIormity Zith the Declaration on Science and the Use of Scienti¿c Knowledge oI the
:orld ConIerence on Science (Budapest 1999)
sent to all UNESCO members on 17 December
2002 the Presidency oI the Croatian Academy oI
Sciences and Arts adopted the text oI the declaration on knoZledge entitled Hrvatska temeljena na
znanju i primjeni znanja (Engl. Croatia based on
knoZledge and the application oI knoZledge). The
declaration Zas published in 2004 under the same
title. In it it is particularly pointed out that by the
means oI knoZledge Croatia needs to enhance its
technological development; upgrade the Tuality oI
teaching by developing appropriate curricula; introduce the application oI Zorld evaluation criteria;
Iocus on the application oI knoZledge and direct
eIIorts toZard the introduction and reinIorcement
oI the rule oI laZ Zhich is a prereTuisite Ior the
existence oI any developed society.
In the context oI Croatia¶s Iorthcoming joining
the European Union tZo rather important booklets
composed and published in 2004 by the Academy
Department oI Philological Sciences should be
mentioned here: Hrvatski jeziþni standard (Engl.
Croatian linguistic standard) by R. .atiþiü and Izazovi globalizacije i hrvatski jeziþni standard (Engl.
Globalisation challenges and the Croatian linguistic
standard) by A. .ovaþec. Even more important in
the European context is the Academy publication
(2008) on the Croatian language in ¿ve languages
(Croatian English French German and Russian)
and tZo scriptures (the Latin and the Cyrillic).
In the period 2001-2010 the Croatian Academy intensi¿ed its participation in the Zork oI
international scienti¿c organisations. This ¿rst
and Ioremost relates to the activities oI the European Science Foundation (member since 2003);
the ALLEA (All European Academies) Zhere the
activity Zas particularly intensi¿ed during the last
tZo years; as Zell as the IAP (Inter-Academy Panel)
and the IAMP (Inter-Academy Medical Panel)
Zhere the representatives oI the Croatian Academy actively participate in the assembly and the
meetings organised by both the IAP and the IAMP.
Further the participation is slightly less intensive in
the Mediterranean Academic Union Zhich Zas established in 2008; the IUA (International Union oI
Academies) the CEEN (Central Eastern European
NetZork); and the ICSU (International Council Ior
Science), oI Zhich the Academy Zas a member
until the end oI 2009. The Croatian Academy oI
Sciences and Arts has co-ordinated the European
programme HERA (Humanities in the European
Research Area) Ior the Republic oI Croatia since
2007.
One oI the most important publishing projects
in the last tZo decades is beyond any doubt the
monumental Academy project entitled Hrvatska i
Europa: kultura, znanost i umjetnost – Croatia and
Europe, Culture, Arts and Sciences. This project
Zhich Zas launched in 1992 Zill this year be entirely realised in its Croatian version.
JacTues le GoII one oI the Zorld¶s most Iamous living mediaevalists in the IoreZord to Volume I oI the French edition oI Croatia and Europe,
points out – inter alia – the IolloZing: (…) In these
pages the authors, all Croats, demonstrate in an
erudite, intelligent and brilliant way, that Croa-
—
320
—
321
In addition to the Croatian edition tZo volumes have so Iar been published in French: Croatie. Trésors de la Croatie ancienne (Volume I
1999); and Croatie. Trésors du Moyen Âge et de
la Renaissance (Volume II 2005) and Iurther tZo
in English: Croatia in the Early Middle Ages: A
Cultural Survey (Volume One 1999); and Croatia
in the Late Middle Ages and the Renaissance: A
Cultural Survey (Volume TZo 2008). In 2011 the
year oI the celebration the publication oI the third
volume in both French and English is planned.
On the occasion marking the 150th anniversary
oI the Academy the deluxe edition oI the so-called
Strossmayer Hours Zill be published; this is a rare
and – Zithin the IrameZork oI the Croatian art
heritage – an exceptionally valuable and a Zell preserved Zork oI the 15th-century book illumination.
Bishop Strossmayer had oZned this manuscript
pearl since 1877 Zhen it Zas purchased in Rome
by canon Nikola Voršak Irom Ĉakovo the Bishop¶s
IaithIul correspondent and one oI the most important mediators Ior the acTuisition oI the Zorks oI
art Ior the Bishop¶s collection.
Josip Juraj Strossmayer had donated the
Strossmayer Hours to the Gallery at its Iestive
opening on 9 November 1884. On that occasion
in his inaugural speech he mentioned all the most
distinguished Zorks oI art and art schools particularly pointing out the Strossmayer Hours by shoZing it to the guests and naming it “the pearl in the
collection”.
The Strossmayer Hours is characterised by the
abundance oI miniatures bordures and gold. This
illuminated manuscript Zas ordered and created
in Paris in the last decade oI the 15th century. The
majority oI illuminations in the Strossmayer Hours
Zere entrusted to the Master oI JacTues de Besanoon an outstandingly productive artist Zhose
school had dominated the Parisian book illumination scene in the last tZo decades oI the 15th century. The illuminations in the calendar section may
on the other hand be described as being similar to
the hand oI the Master oI Charles the Eight named
aIter the Royal Book oI Hours Zhich in Iorm imitates the structure oI the printed one.
tia is both a culturally distinct and yet profoundly
Western European component of the rich ensemble
which constitutes Europe (…). (…) diversity is in
the ¿rst place dictated by geography, located as
she is in the immediate zone of contact between
the East and the West, between Northern Europe
and the lands of the Mediterranean. (…) Croatia
brought together the heritage of the Roman Empire (…). (…) she has absorbed (…) contributions
from her Carolingian, Byzantine, Venetian and
South Italian, Pannonian and, above all, Hungarian neighbours. (…) Pope Paul VI was able to say
that she belongs to the ”territories of encounters
and dialogue” (Engl. text cited Irom Volume One
p. VII Engl. ed.).
Ivan Supek a ZorldZide acknoZledged physicist and the ¿rst president oI the revived Croatian
Academy oI Sciences and Arts reminds us oI the
integration oI tZo cultures – the universal (Latin)
and the authentic Croatian and oI our contribution
to the European culture arts and sciences: While
Galileo, Descartes and Huygens reduced all phenomena to the collision or meeting of particles of
matter, a signi¿cant number of Croatian humanists, especially Grisogono, Petriãeviü (Patricius),
de Dominis and Boãkoviü, hinted at the principle
of force as the true architect of the universe, the
¿rst three thus anticipating Newton and the fourth
anticipating quantum theory (Engl. text cited Irom
Volume One p. 6 Engl. ed.).
So Iar Iour volumes have been published in
the Croatian language: Rano doba hrvatske kulture
(Volume I 1997) – Croatia in the Early Middle
Ages: A Cultural Survey (Volume One in English
1999); Srednji vijek i renesansa (Volume II 2000)
– Croatia in the Late Middle Ages and the Renaissance: A Cultural Survey (Volume TZo in English
2008); Barok i prosvjetiteljstvo (Engl. BaroTue
and Enlightenment) (Volume III 2003); Moderna
hrvatska kultura (Engl. Modern Croatian culture)
(Volume IV 2009); Zhilst the ¿nal ¿Ith volume
entitled Suvremena hrvatska kultura (Engl. Contemporary Croatian culture) Zill – in a special Zay
– mark the important jubilee oI the highest scienti¿c
and artistic institution in the Republic oI Croatia.
The Strossmayer Hours Zas published Zith the
aim oI draZing the attention oI both the Croatian
and the international proIessional public to this
Zork oI art hoping Ior it to become more present
in the minds oI the people as a part oI the heritage
linking not only the Croatian and the French cultures – both territorially and in time but also the
generations oI today Zith all the earlier oZners and
users oI this illuminated manuscript; and ¿nally on
the occasion oI the Academy¶s 150th anniversary
to once again lay emphasis upon the Iounder oI the
Gallery – Bishop Josip Juraj Strossmayer – and his
most valuable legacy.
The Academy¶s tasks are carried out through
its Departments Zhich had until 1972 borne another name in the Croatian language. The Zorking structure oI the departments is made up oI Iull
members Zhile corresponding and associate members belong to their broader structure.
Currently on its 150th birthday the Croatian
Academy oI Sciences and Arts includes nine departments:
1. The 1st Department oI Social Sciences encompasses historical sciences and archaeology laZ
sociology political sciences philosophy economy
and demography. Research is carried out at the IolloZing research units: the Institutes Ior Historical
and Social Sciences in Zagreb (and its historical
sciences archaeology ethnology and economic
research divisions) and Rijeka; the Institutes Ior
Historical Sciences in Zadar and Dubrovnik; the
Adriatic Institute in Zagreb; the Juraj .riåaniü
Cabinet oI Legal Political and Sociological Sciences in Zagreb; and interdisciplinary institutes in
Split Varaådin Osijek Vinkovci and Bjelovar.
2. The 2nd Department oI Mathematical Physical and Chemical Sciences explores mathematics
elementary and multidimensional geometry and
topology; Iurther it does research in classic atomic
and nuclear physics; Zhilst in the domain oI chemistry it does structural research oI inorganic and
bioinorganic compounds.
3. The 3rd Department oI Natural Sciences includes tZo branches oI scienti¿c research – biological and geological (macro-Iauna and micro-Iauna;
cellular biology and molecular genetics; ecology;
physiology; immunology; and biochemistry).
4. Until 1947 Zhen the Department oI Natural and Medical Sciences Zas established distinguished doctors oI medicine had been elected
Academy members according to their other scienti¿c or artistic inclinations i.e. members oI either
the Department oI the Arts or the Department oI
Philosophy and Social Sciences. As an independent body the Department oI Medical Sciences has
existed since its establishment in 1950.
5. The Department oI Philological Sciences
has – under the name oI the Department oI History and Philology – been a part oI the Croatian
Academy Irom the very beginning as one oI the
Academy’s tasks is to care for the study of language and literature Zith a special emphasis on
the care for the Croatian language and its literary
monuments. As oI 1869 the department has made
public critical editions oI old Croatian literary texts
(Stari pisci hrvatski /Early Croatian Writers/) and
oI old Croatian authors Zho used Latin (Hrvatski
latinisti /Croatian Latinists/).
Today Zithin the Department oI Philological
Sciences the members oI Zhich participate in numerous national and international projects committees Ior lexicography dialectology onomastics
etymology Oriental studies and Croatian Latinism
are active.
6. The Department oI Literature has since its
earliest beginnings developed the scienti¿c literary historical aesthetic and critical valorisation oI
the Croatian literature. It has so Iar discussed and
continues to discuss eTually not only all eras in the
Croatian literary history but also poetic dramatic
and prose achievements and authors. In this context the editions Stari pisci hrvatski /Early Croatian Writers/ and Graÿa za povijest knjiåevnosti
hrvatske /Documents for the History of the Croatian Literature/ have been published since 1897.
Apart Irom these Academy editions Zhich are oI
great importance Ior the Croatian literature in the
course oI time other – specialised – editions started
to be published as Zell (Ljetopis /Annals/; Starine
/Antiquities/). Almost each oI them includes pa-
—
322
the strategic development oI traI¿c routes in the
Republic oI Croatia etc.
On its 150th anniversary the Croatian Academy
oI Sciences and Arts is Iully aZare oI the Iact that a
society must respect moral values iI it aims at being
stable and civilised. The Academy thereIore Zishes
to remind the Croatian public that morality cannot
be introduced by a decree oI the authorities but
that it may only be built Zithin the society itselI by
the means oI conducting an adeTuate valorisation
oI social phenomena Zhich may gradually lead to
the knoZledge oI the good and social correctives
needed Ior the application oI the legal norm and
thereby conseTuently to the implementation oI the
rule oI laZ in respect oI the recognised needs oI
citizens and legal entities.
Based on its mission and role in the society
the Academy endeavours – via its members – to
establish the situation in the society in a scienti¿c
manner and subseTuently to explore Zhat aim
our society should be able to achieve in Iuture and
Zhat eIIorts should be made in order Ior that aim
to be achieved. As the advisor to the people the
Academy – just as it suits the highest scienti¿c
institution in the country – needs to assemble all
the available scientists and scholars in all relevant
¿elds in order Ior the scienti¿c research to be accelerated.
—
323
pers that have not only initiated the research oI the
Croatian literary heritage but also oIIered critical
valorisation oI the Zorks Zritten by pre-revival
Croatian authors Irom the south as Zell as Irom
the north oI Croatia.
In accordance Zith the neZ Statute oI the
Croatian Academy oI Sciences and Arts the Department oI Contemporary Literature Zas renamed
to the Department oI Literature Zith the clear explanation that the Department had not even until
that time been concerned only Zith studying the
contemporary Croatian literature but also Zith
exploring the national literature oI the earlier pre-revival period.
7. The Department oI Fine Arts established
in 1919 as the Department oI the Arts originally
encompassed ¿ne arts architecture literature and
music; it included as Iull members Bela Csikos
Sessia .lement Menci Crnþiü and Milan Pilar and
as honorary members Vlaho Bukovac Celestin
Medoviü Ivan Meštroviü and Pavle Jovanoviü.
Its Iormation enabled the beginning oI systematic
activity in the area oI enhancing and studying ¿ne
arts architecture literature and music.
8. The Department oI Music and Musicology.
FolloZing the brieI existence oI the sixth Department oI Fine Arts and Music and its Music Section
(1952) Stjepan Šulek interceded Ior an independent Department oI the Art oI Music to be established; this happened toZard the end oI 1953 and
later in 1985 it Zas renamed to the Department oI
Music and Musicology.
The Department oI Music and Musicology has
been dedicated to the promotion and publication oI
music Zorks created by Croatian composers and to
scienti¿c research analysis and evaluation oI the
Croatian music heritage since its very beginning.
Distinguished Croatian composers musicians and
musicologists had been members oI this department: Stjepan Šulek Boris Papandopulo Jakov
Gotovac etc.
9. The Department oI Technical Sciences
Zithin its scienti¿c projects carries out research
in the area oI digital signal and image processing;
explores the ¿elds oI oil and gas mining; deals Zith
In 1953 the Academy included eight departments:
The Department oI Mathematical
Physical and Technical Sciences;
The Department oI Social Sciences;
The Department oI Natural Sciences;
The Department oI Medical Sciences;
The Department oI Philology;
The Department oI Contemporary
Literature;
The Department oI Fine Arts;
The Department oI the Art oI Music.
—
ACADEM<
DEPARTMENTS
In 1866 the Academy included tZo departments:
150 HAZU — Academy Departments
The Department oI History and Philology;
The Department oI Philosophy and LaZ.
In the same year the (third) Department
oI Mathematics and Natural Sciences Zas
established; the Academy subseTuently
included:
In 1962 the Academy included:
The Department oI Philosophy and LaZ;
The Department oI Mathematics and
Natural Sciences;
In conIormity Zith the Act oI 29 December
1971 the Zords department and science changed
(only in Croatian).
The Department oI Social Sciences etc.
(same as in 1953).
In 1972 the Academy included eight departments
(renamed in Croatian):
In 1942 the Croatian Academy included Iour
departments (Zith the membership
limited to maximally 45 Iull members
oI the Academy):
The Department oI Philology;
Literature;
The Department oI the Art oI Music.
The Department oI Philosophy and LaZ;
The Department oI Mathematics and
Natural Sciences;
The Department oI the Arts.
In 1947 the revived <ugoslav Academy included
the IolloZing:
In 1985 there Zere changes in competences oI
individual departments; the names oI
these departments Zere changed accordingly:
The Department oI Philosophy and Social
Sciences
The Department oI Natural and Medical
Sciences;
The Department oI Language and
Literature;
The Department oI Fine Arts and Music.
The Department oI Mathematical Physical
Chemical and Technical Sciences;
—
324
The Department oI Philological
Sciences;
Literature;
The Department oI Music and
Musicology.
150 HAZU — Academy Departments
The Academy Act oI 24 July
1991 stipulates that the Croatian Academy oI Sciences and Arts (the legal successor oI the
<ugoslav Academy oI Sciences and Arts)
is the highest scienti¿c and artistic institution in the Republic oI Croatia and that
it promotes and organizes scienti¿c research
and encourages the application oI the ¿ndings oI this research develops artistic and
cultural activities and is concerned Zith the
Croatian cultural heritage and its aI¿rmation ZorldZide.
Academy membership consists oI the
IolloZing categories:
Iull members (up to 160);
honorary and corresponding members;
associate members.
In accordance Zith the neZ Statute
proclaimed by the Croatian Parliament
in 1996 the (ninth) Department oI Technical
Sciences Zas established:
Physical and Chemical Sciences;
The Department oI Philological Sciences;
The Department oI Literature;
The Department oI Music and Musicology;
The Department oI Technical Sciences.
—
325
150 HAZU — Croatian Academy scienti¿c research units
—
SCIENTIFIC RESEARCH UNITS
MUSEUMS AND GALLERIES
AND OTHER UNITS OF THE
CROATIAN ACADEM< OF
SCIENCES AND ARTS
Geology oI the 4uaternary Period in
Zagreb A. .ovaþiüa 5
The Ornithology Institute in Zagreb
Gunduliüeva 24
The Institute oI the History oI the Croatian
Literature Theatre and Music in Zagreb
Opatiþka 18:
The Division oI the History oI the
Croatian Literature
Croatian Theatre
Croatian Music
The Academy includes a number oI scienti¿c research and artistic units in Zagreb and in
other Croatian cities and toZns. They are
Zithin the competence oI their respective
departments and their directors are nominated by the Presidency oI the Croatian
Academy oI Sciences and Arts upon the
recommendation oI the departments. The
units are as IolloZs:
—
INSTITUTES OUTSIDE ZAGREB
—
INSTITUTES IN ZAGREB
The Institute Ior Historical and Social Sciences in
Rijeka Ruåiüeva 5
The Local Unit in Pula Prilaz kod
kazališta 2
The Institute Ior Historical Sciences in Zadar
Obala kneza Trpimira 8
The Institute Ior Scienti¿c and Artistic :ork in
Split Trg braüe Radiüa 7
The Institute Ior Historical Sciences in Dubrovnik
Lapadska obala 6
The Collection oI Baldo Bogišiü in
Cavtat Obala dr. Ante Starþeviüa 18
The Institute Ior Corrosion Research and
Desalinization in Dubrovnik V. Bukovca 14
The Institute Ior Scienti¿c and Artistic :ork in
Osijek F. .uhaþa 29/I
The Institute Ior Scienti¿c :ork in Varaådin
V. Nazora 14
The Institute Ior Scienti¿c Research and Artistic
:ork in Bjelovar A. B. Šimiüa 1
The Institute Ior Scienti¿c Research and Artistic
:ork in Vukovar Ulica J. J. Strossmayera 25/1
The Institute Ior Scienti¿c and Artistic
:ork in Poåega äupanijska 9
The Institute Ior Historical and Social
Sciences in Zagreb:
The Historical Sciences Division
Strossmayerov trg 2
The Archaeology Division
A. .ovaþiüa 5
The Ethnology Division
A. Hebranga 1
The Economic Research Division
Strossmayerov trg 2
The Linguistic Research Institute in Zagreb
A. .ovaþiüa 5
The Institute oI the History and Philosophy
oI Science in Zagreb:
The Division oI the History oI Natural
and Mathematical Sciences
A. .ovaþiüa 5
The Division oI the History oI Medical
Sciences Gunduliüeva 24
The Division oI the Philosophy oI
Science A. .ovaþiüa 5
The Adriatic Institute in Zagreb F. Petriüa 4
The Institute oI the Palaeontology and
—
326
—
OTHER ACADEM< UNITS
—
CENTRES
The Anthropological Centre in Dubrovnik
V. Bukovca 14
The Centre Ior Scienti¿c :ork in Vinkovci
J. Dalmatinca 22
The Archives Zagreb Strossmayerov trg 2
The Library Zagreb Strossmayerov trg 14
The Trsteno Arboretum Trsteno near
Dubrovnik
—
CABINETS
The Architecture and Urban Planning Cabinet in
Zagreb A. Hebranga 1:
The Fine Arts Archives Gunduliüeva 24
The Juraj .riåaniü Cabinet oI Legal Political and
Social Sciences Zagreb A. .ovaþiüa 5
The Cabinet Ior the Research and Standardization oI Immunological Substances Zagreb
Gunduliüeva 24
The Scienti¿c Council Ior Remote
Sensing and Photointerpretation
The Scienti¿c Council Ior Crude Oil
The Scienti¿c Council Ior Maritime AIIairs
The Scienti¿c Council Ior TraI¿c
The Scienti¿c Council Ior Tourism
The Scienti¿c Council Ior Environmental
Protection
The Scienti¿c Council Ior PoZer Supply
The Scienti¿c Council Ior Agriculture and
Forestry
The Scienti¿c Council Ior Technological
Development
The Scienti¿c Council Ior Building
Reconstruction and Development
The Scienti¿c Council Ior Adriatic
Research
The Scienti¿c Council Ior Theatre Film
Radio and Television
The Scienti¿c Council Ior Peace and
Human Rights
The Scienti¿c Council Ior Economic
Research and the Croatian Economy
The Scienti¿c Council Ior Government
Administration Judicature and the Rule
oI LaZ
—
The Croatian Centre Ior Crystallography
The Croatian Committee Ior Geodesy
and Geophysics
The International Committee Ior the
Research oI Bauxite Hydrated Alumina
and Aluminium (ICSOBA)
—
MUSEUMS AND
GALLERIES
The Strossmayer Gallery oI Old Masters
Zagreb Zrinski trg 11
The Memorial Collection oI Maksimilijan
Vanka .orþula Put sv. Nikole bb
The Department oI Prints and DraZings
Zagreb A. Hebranga 1
The GlyptotheTue Zagreb Medvedgradska 2
The Croatian Museum oI Architecture
Zagreb I. G. .ovaþiüa 37
—
327
150 HAZU — Croatian Academy scienti¿c research units
—
SCIENTIFIC COUNCILS AND
OTHER BODIES
—
CROATIAN ACADEM< UNITS
—
MAP OF THE REPUBLIC OF CROATIA
150 HAZU — Croatian Academy units
—
VARAäDIN
—
ZAGREB
—
BJELOVAR
—
OSIJE.
—
POäEGA
—
RIJE.A
—
VU.OVAR
—
VIN.OVCI
—
PULA
—
ZADAR
—
SPLIT
—
.ORýULA
—
328
—
TRSTENO
—
DUBROVNI.
—
CAVTAT
—
ACADEM< MEMBERSHIP
CATEGORIES
In 1921 the earlier Regulations Zere
adjusted to the neZ conditions and
thereIore altered. In accordance Zith the
neZ Regulations
in 1941 the Croatian Academy oI Sciences and
Arts numbered:
In accordance Zith the initial Regulations
in 1866 the Academy included:
29 Iull members.
honorary members (16)
Iull members (32) and
corresponding members (number not
speci¿ed).
4 honorary members (Ivan Meštroviü /
elected in 1919/ Pavle Jovanoviü /1919/
Lavoslav Ruåiþka /1940/ and
Josip Broz /1947/)
31 Iull members (8 in every department)
16 active corresponding members
22 corresponding members.
In 1867 according to the same Regulations
the Academy numbered:
23 Iull members
In 1876 the Academy numbered:
24 Iull members
67 Iull members
44 active corresponding members
1971 Iull members Zere additionally named
FelloZs oI the Croatian Academy
(F.C.A.) Zhilst active corresponding
members became extraordinary members.
26 Iull members
In conIormity Zith the same Act the
Academy may number
31 Iull members
70 Iull and
70 extraordinary members.
In 1919 the (Iourth) Department oI the Arts Zas
established and it numbered
Both categories have the right oI election
non-regarding the category oI neZ members to be elected.
4 Iull members
—
329
150 HAZU — Academy membership categories
In 1948 the membership Zas as IolloZs:
65 Iull members
52 extraordinary members
40 associate members
2 honorary members (Vladimir Prelog
and Linus Pauling)
137 Iull members
20 corresponding members residing in the
Republic oI Croatia
115 corresponding members residing outside the Republic oI Croatia.
60 Iull members
and Linus Pauling)
161 Iull members
150 corresponding members
92 associate members.
1983 the maximal number Zas set at:
75 Iull and
75 extraordinary members oI the Academy.
Linus Pauling and Franjo .uhariü)
149 Iull members
58 Iull members
and Franjo .uhariü)
137 Iull members
69 Iull members
On 31st December
1997 the membership structure Zas as IolloZs:
In conIormity Zith the Academy Act
Zhich entered into Iorce on 24 July 1991
extraordinary members Zere included
into the category oI Iull members
(FelloZs oI the Academy).
and Franjo .uhariü)
155 Iull members
—
330
1 honorary member (Franjo .uhariü)
158 Iull members
150 Iull members
In conIormity Zith the neZ Act on the Croatian Academy oI Sciences and Arts proclaimed on 24 July 1991 by the Croatian
Parliament the membership oI the Academy comprises
153 Iull members
Iull members (up to 160);
honorary members;
corresponding members; and
associate members.
150 Iull members
The Statute oI the Croatian Academy oI
Sciences and Arts (revised text oI 13 October
2005) stipulates the maximal number oI the
In 2010 the structure Zas as IolloZs:
137 Iull members
corresponding members (160) and the
associate members (100).
On 31st December 2000 the membership
oI the Croatian Academy Zas as IolloZs:
1 honorary member (Franjo .uhariü)
154 Iull members
150 Iull members
—
331
—
150 GODINA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI
1861. – 2011.
Nakladnik
HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI,
Zrinski trg 11, Zagreb
Za nakladnika
PAVAO RUDAN
Likovni koncept i Iotogra¿je
DAMIR FABIJANIû
Gra¿þko oblikovanje i prijelom
SANJA KUZMANOVIû
Gra¿þka priprema
FAB d.o.o.
Lektura i korektura
MAJA SILOV TOVERNIû
Prijevod na engleski
GORKA RADOýAJ
Tisak
Intergra¿ka TTä, Zagreb
Zagreb, lipanj 2011.
Naklada dotiska: 400 primjeraka
CIP zapis dostupan u raþunalnom katalogu Nacionalne i sveuþilišne knjiånice
u Zagrebu pod brojem 764648
ISBN 978-953-154-961-5

150 HAZU spomenica

Transcription

Similar documents

Letos bomo usposobili 150-tega menedžerja za internet

Vodič za brucoše - Fakultet informacijskih tehnologija

Iskopine - Montenegrina.net

LAVREATI XXII MLFV 2014.pdf

60 + 1 - HDLU Rijeka

preuzimi pdf

MINISTARSTVO ODBRANE REPUBLIKE SRBIJE

ovdje - HC ITI

Preddiplomski - Umjetnička akademija u Splitu

ICDQM-2014, PROGRAM DQM KONFERENCIJA

Bothwell

2013-e

Nekaj kar obstaja že več kot štirideset let je