Anali XXIII-XXIV, 2005. - Gazi Husrev

ANALI GAZI HUSREV-BEGOVE
BIBLIOTEKE
Knjiga XXIII-XIX
1
2
3
U vrijeme dok smo pripremali ovaj broj Anala za πtampu, na Ahiret
je preselio naπ kolega, dugogodiπnji bibliotekar Gazi Husrev-begove
biblioteke Zejnil ef. FajiÊ. U znak sjeÊanja i zahvalnosti za doprinos u
razvoju i afirmaciji Biblioteke i period zajedniËkog rada i druæenja,
ovaj broj Anala posveÊujemo njegovom plemenitom liku, s molbom
Allahu Uzviπenom da se smiluje njegovoj duπi i nagradi ga Dæennetom.
4
RIJE» UREDNIKA
S posebnom radoπÊu ispisujemo redove i pasaæe ovog uvodnika za
svesku Anala Gazi Husrevbegove biblioteke broj XXIII-XXIV za 2004. i
2005. godinu. Ovaj broj Anala je plod rada velikog broja ljudi koji su
svojim poslom i (kako to u GH biblioteci kolokvijalno vole reÊi) referatom
vezani za Gazi Husrevbegovu biblioteku, ali su meu ovim koricama
takoer uvrπteni vrijedni radovi i prilozi velikog broja struËnjaka i prijatelja
ove naπe slavne institucije.
Prije negoli Ëitatelja prepustimo raznovrsnim sadræajima ovog broja
Anala GH biblioteke, navedimo makar ukratko πta se to od izlaska
posljednjeg broja Anala GH biblioteke, knjige XXI-XXII 2003. godine,
vaæno uradilo u GH biblioteci, te koji se poslovi vezani za ovu instituciju
svojim znaËajem nameÊu da budu spomenuti.
Direktor GH biblioteke, Mr Mustafa JahiÊ, nastavio je sa svojim
saradnicima rad na najvaænijem projektu Biblioteke, kvalitetnoj izradi
rukopisnih kataloga. Od izlaska prethodnog broja Anala (XXI-XXII)
objavljen je trinaesti (XIII) svezak kataloga GHB u kojem su obraeni
rukopisi iz oblasti tesavufa. Autor ovog kataloga je hafiz Haso Popara.
Napomenimo tek uzgredno da je sa ovim trinaestim sveskom Gazi
Husrevbegova biblioteka u svojim objavljenim katalozima obuhvatila sve
nauËne oblasti koje se tretiraju u njenim rukopisnim riznicama.
Najnoviji dokaz sistematske paænje prema katalogiziranju rukopisnog
blaga Gazi Husrevbegove biblioteke je i Ëetrnaesta sveska kataloga, kojoj
je autor Osman LaviÊ. Ova se sveska upravo pojavila iz πtampe.
I ovdje sa velikom zahvalnoπÊu spominjemo fondaciju Al-Furqan iz
Londona koja i dalje, finansijskom i struËnom pomoÊi, prati obradu i
pomaæe objavljivanje kataloga i snimanje rukopisa Gazi Husrevbegove
biblioteke.
Saradnja koju je direktor JahiÊ ostvario i veÊ godinama uspjeπno
ostvaruje sa kljuËnim ljudima iz londonske fondacije Al-Furqan, πejhom
Ahmedom Zekijem Yamanijem i prof. dr Ekmeleddinom Ihsanogluom
urodila je obilnim plodovima. ZahvaljujuÊi ovoj saradnji, u kojoj su
5
direktora JahiÊa pomogli i svojim radom pratili njegovi saradnici na
neposrednom poslu, Gazi Husrevbegova biblioteka je postala kataloπki
jedna od najbolje pokrivenih i najsreenijih biblioteka u svijetu kad se
radi o arapskom, perzijskom i turskom rukopisnom blagu.
Spomenuto potvruje i Ëinjenica da se ovih dana u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci zapoËinje sa obradom preostalih neobraenih
rukopisa koji Êe se objaviti u dva kataloπka sveska. Predvia se da Êe za
obradu ostati samo joπ nekoliko stotina neobraenih i kataloπki
netretiranih rukopisa mushafa.
Dodajmo i to da je zavrπen veliki projekat mikrofilmovanja rukopisa.
Rukopisi su sada raspoloæivi u snimljenoj/filmovanoj formi, na nekoliko
kvalitetnih i dugotrajnih kopija koje se Ëuvaju na viπe mjesta.
Nastavljen je i rad na skeniranju rukopisa. U meuvremenu je zahvaljujuÊi Centru Juma Al-Majid iz Dubaija (Ujedinjeni Arapski Emirati)
- zapoËet posao snimanja rukopisa najsavrπenijom digitalnom opremom.
Posebna novina koju ovdje treba sa zadovoljstvom spomenuti je
instaliranje rada i centra za restauraciju rukopisa u Gazi Husrevbegovoj
biblioteci. Ovaj centar “lijeËenja rukopisa” razvija se, takoer, zahvaljujuÊi
velikoj pomoÊi Centra Juma Al-Majid iz Dubaija.
Recimo na kraju da se tokom ovih proljetnih mjeseci 2005. godine
zavrπava prva faza izgradnje nove zgrade Gazi Husrevbegove biblioteke.
Aktivnosti reisu l-uleme prof. dr Mustafe ef. CeriÊa i Rijaseta Islamske
zajednice u izgradnji nove zgrade Biblioteke su za svaku pohvalu.
Nadamo se da Êe do konaËnog opremanja nove zgrade uskoro doÊi.
Direktor JahiÊ je sa svojim saradnicima uËinio sve da u novoj zgradi
Biblioteke rukopisi doæive svoje novo raanje pred oËima novih Ëitatelja.
U Sarajevu, 17. aprila 2005. godine
Enes KariÊ
6
‫ﻛﻠﻤـﺔ اﶈـﺮر‬
‫ﺗﻐﻤﺮﻧﻲ ﺳﻌﺎدة ﻣﺘﻤﻴﺰة وأﻧﺎ أﺧﻂ ﺳﻄﻮر وﻓﻘﺮات ﻫﺬه اﳌﻘﺪﻣﺔ ﻟﻠﺤﻮﻟﻴﺎت اﻟﺘﻲ ﺗﺼﺪرﻫﺎ‬
‫ﻣﻜﺘﺒﺔ اﻟﻐﺎزي ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ ﻓﻲ ﻋﺪدﻫﺎ ‪ ٢٤-٢٣‬ﻟﻠﻌﺎﻣﲔ اﳌﻴﻼدﻳﲔ ‪ ٢٠٠٤‬و ‪ .٢٠٠٥‬ﻟﻘـﺪ‬
‫ﺟﺎء ﻫﺬا اﻟﻌﺪد ﺛﻤﺮًة ﳉﻬﺪ ﻋﺪد ﻛﺒﻴﺮ ﻣﻦ اﻟﻨﺎس اﳌﺮﺗﺒﻄﲔ ﻣﻦ ﺧﻼل ﻋﻤﻠﻬﻢ ووﻇﻴﻔﺘﻬﻢ ﲟﻜﺘﺒﺔ‬
‫اﻟﻐﺎزي ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ‪ ،‬وﻟﻜﻦ ﻫﺬه اﳊﻮﻟﻴﺎت ﺗﻀﻢ ﺑﲔ دﻓﺘﻴﻬﺎ أﻳﻀﺎ أﻋﻤـﺎﻻ وﻣﺴﺎﻫﻤﺎت ﻗﻴﻤﺔ‬
‫ﻟﻌﺪد ﻛﺒﻴﺮ ﻣﻦ اﺨﻤﻟﺘﺼﲔ واﻷﺻﺪﻗﺎء اﳌﻘﺮﺑﲔ ﻣﻦ ﻣﺆﺳﺴﺘﻨﺎ اﻟﻌﺮﻳﻘﺔ ﻫﺬه‪.‬‬
‫وﻗﺒﻞ أن ﻧﺘـﺮك اﻟﻘﺎرئ ﻳﺘﻤﺘﻊ ﺑﺎﳌﺘﻨﻮع ﻣﻦ ﻣـﺤـﺘـﻮﻳﺎت ﻫﺬا اﻟﻌﺪد ﻣـﻦ ﺣـﻮﻟﻴﺎت ﻣﻜﺘﺒـﺔ‬
‫اﻟﻐﺎزي ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ‪ ،‬دﻋﻨﺎ ﻧﻌﺮج وﻟﻮ ﺑﺈﻳﺠﺎز ﻋﻠﻰ ﻣﺎ اﺳﺘﺠﺪ ﻓﻲ اﳌﻜﺘﺒﺔ ﻣﻦ أﻣﻮر ﻣﻬﻤﺔ ﻣﻨﺬ‬
‫ﺻﺪور ﻋﺪد اﳊﻮﻟﻴﺎت اﻷﺧﻴﺮ ‪ ٢٢-٢١‬ﻟﻌﺎم ‪ ٢٠٠٣‬م‪ ،‬وﻻ ﺳﻴﻤﺎ اﻷﻋﻤﺎل اﻟﺘﻲ ﺗﺴﺘﺤﻖ اﻟﺬﻛﺮ‬
‫ﻫﻨﺎ ﻷﻫﻤﻴﺘﻬﺎ وارﺗﺒﺎﻃﻬﺎ ﺑﻬﺬه اﳌﺆﺳﺴﺔ‪.‬‬
‫ﻓﻘﺪ واﺻﻞ ﻣﺪﻳﺮ اﳌﻜﺘﺒﺔ اﻷﺳﺘﺎذ ﻣﺼﻄﻔﻰ ﻳﺤﻴـﺘـﺶ وزﻣﻼؤه ﻋﻤﻠﻬﻢ ﻋﻠﻰ ﺗﻨﻔﻴﺬ أﻛﺜـﺮ‬
‫ﻣﺸﺎرﻳﻊ اﳌﻜﺘﺒﺔ أﻫﻤﻴﺔ أﻻ وﻫﻮ اﻹﻋﺪاد اﳉﻴﺪ ﻟﻔﻬﺮس اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت‪ ،‬وﺑﻌﺪ ﺻﺪور اﻟﻌﺪد اﳌﺎﺿﻲ‬
‫ﻣﻦ ﺣﻮﻟﻴﺎت اﳌﻜﺘﺒﺔ‪ ،‬ﺻﺪر اﺠﻤﻟﻠﺪ اﻟﺜﺎﻟﺚ ﻋﺸﺮ ﻣﻦ ﻓﻬﺮس اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت ﺑﺈﻋﺪاد اﳊﺎﻓﻆ ﺣﺎﺳﻮ‬
‫ﺑﻮﺑﺎرا‪ ،‬وﻫﻮ ﻳﻌﺎﻟﺞ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت اﻟﺼـﻮﻓﻴﺔ‪ .‬وﻣﻦ اﳉﺪﻳﺮ ﺑﺎﻟﺬﻛﺮ أن اﳌﻜﺘﺒﺔ ﺑﺈﺻﺪارﻫﺎ ﻟﻠﻤﺠﻠـﺪ‬
‫اﻟﺜﺎﻟﺚ ﻋﺸﺮ ﻣﻦ ﻓﻬﺮﺳﻬﺎ ﻗﺪ ﺷﻤﻠﺖ ﻓﻴﻤﺎ أﺻﺪرﺗﻪ ﻛﺎﻓﺔ اﻟﻔﻨـﻮن واﻟﻌﻠﻮم اﻟﺘﻲ ﺗﺘﺤﺪث ﻋﻨﻬﺎ‬
‫اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت اﻟﺘﻲ ﲢﺘﻔﻆ ﺑﻬﺎ‪.‬‬
‫وﻳﺄﺗﻲ اﺠﻤﻟﻠﺪ اﻟﺮاﺑﻊ ﻋﺸﺮ ﻣﻦ اﻟﻔﻬﺮس واﻟﺬي ﺻﺪر ﺣﺪﻳﺜﺎ ﺑﺈﻋﺪاد ﻋﺜﻤﺎن ﻻﻓﻴﺘﺶ‪ ،‬دﻟﻴﻼ‬
‫ﺟﺪﻳﺪا ﻋﻠﻰ اﻻﻫﺘﻤﺎم اﳌﻨﻬﺠﻲ اﻟﺬي ﲢﻈﻰ ﺑﻪ ﻋﻤﻠﻴﺔ ﻓﻬﺮﺳﺔ ﻫﺬا اﻟﻜﻨﺰ اﻟﺜﺮي ﻣﻦ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت‬
‫اﳌﻮﺟﻮدة ﻓﻲ ﻣﻜﺘﺒﺔ اﻟﻐﺎزي ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ‪.‬‬
‫وﻻ ﻳﻔﻮﺗﻨﺎ ﻓﻲ ﻫﺬا اﳌﻘﺎم أن ﻧﺘﻮﺟﻪ ﺑﺠﺰﻳﻞ اﻟﺸﻜﺮ إﻟﻰ ﻣﺆﺳﺴﺔ اﻟﻔﺮﻗﺎن ﻟﻠﺘﺮاث اﻹﺳﻼﻣﻲ‬
‫ورﺋﻴﺴﻬﺎ اﻟﺸﻴﺦ أﺣﻤـﺪ زﻛﻲ ﳝﺎﻧﻲ اﻟﺘﻲ ﻣﺎ ﻓﺘﺌﺖ ﺗﻘﺪم اﻟﺪﻋﻢ اﳌﺎﻟـﻲ واﻟﻔﻨﻲ ﻹﺻﺪار ﻓﻬﺮس‬
‫ﻣﺨﻄﻮﻃﺎت ﻣﻜﺘﺒﺔ اﻟﻐﺎزي ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ وﺗﺼﻮﻳﺮ ﺗﻠﻚ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت ﻋﻠﻰ ﻣﻴﻜﺮوﻓﻴﻠﻢ‪.‬‬
‫إن ﻣﺎ ﺣﻘﻘﻪ اﻷﺳﺘﺎذ ﻣﺼﻄﻔﻰ ﻳﺤﻴﺘﺶ ﻣﺪﻳﺮ اﳌﻜﺘﺒﺔ ‪ -‬ﺑﻔﻀﻞ اﻟﻠﻪ ﺗﻌﺎﻟﻰ ‪ -‬ﻣﻦ ﺗﻌﺎون‬
‫ﻧﺎﺟﺢ ﻣﻊ اﳌﺴﺆوﻟﲔ ﻋﻦ ﻣﺆﺳﺴﺔ اﻟﻔـﺮﻗﺎن ﻟﻠﺘﺮاث اﻹﺳﻼﻣﻲ وﻋﻠﻰ رأﺳﻬﻢ اﻟﺸﻴﺦ أﺣﻤﺪ زﻛﻲ‬
‫ﳝﺎﻧﻲ واﻷﺳﺘﺎذ اﻟﺪﻛﺘﻮر أﻛﻤﻞ اﻟﺪﻳﻦ إﺣﺴﺎن أوﻏﻠﻮ‪ ،‬ﻗﺪ آﺗﻰ اﻟﻜﺜﻴﺮ ﻣﻦ اﻟﺜﻤﺎر‪ ،‬ﻓﺒﻔﻀﻞ ﻫﺬا‬
‫اﻟﺘﻌﺎون اﳌﺴﺘﻤﺮ ﻋﻠﻰ ﻣﺪى ﻋﺪة ﺳﻨﻮات أﺻﺒﺤﺖ ﻣﻜﺘﺒﺔ اﻟﻐﺎزي ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ واﺣﺪة ﻣﻦ أﻛﺜﺮ‬
‫اﳌﻜﺘﺒﺎت ﻓﻲ اﻟﻌﺎﻟﻢ اﺳﺘﻌﺪادا وﺗﻨﻈﻴﻤﺎ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﻓﻬـﺮﺳﺔ رﺻﻴﺪﻫﺎ ﻣﻦ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت اﻟﻌﺮﺑﻴﺔ‬
‫‪7‬‬
‫واﻟﻔﺎرﺳﻴﺔ واﻟﺘﺮﻛﻴـﺔ‪ ،‬وﻟﻢ ﻳﻜﻦ ﻟﻬﺬا ﻛﻠﻪ أن ﻳﺤﺪث ﻟﻮﻻ اﳉﻬﺪ اﻟﺬي ﺑﺬﻟﻪ اﻷﺳﺘﺎذ ﻣﺼﻄﻔـﻰ‬
‫ﻳﺤﻴﺘﺶ ﻣﺪﻳﺮ اﳌﻜﺘﺒﺔ ﻣﺪﻋﻮﻣﺎ ﲟﺸﺎرﻛﺔ ﻣﺒﺎﺷﺮة ﻣﻦ زﻣﻼﺋﻪ وﻣﺴﺎﻋﺪﻳﻪ‪.‬‬
‫وﻟﻠﺘﺄﻛﻴﺪ ﻋﻠﻰ ﻣﺎ ذﻛـﺮﻧﺎه‪ ،‬ﻧﻨـﻮه ﺑﺄﻧﻪ ﻓﻲ ﻫﺬه اﻷﻳﺎم ﻗﺪ ﺑﺪأ اﻟﻌﻤﻞ ﻓﻲ ﻣﻜﺘﺒﺔ اﻟـﻐـﺎزي‬
‫ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ ﻋﻠﻰ إﻋﺪاد اﺠﻤﻟﻠﺪﻳﻦ اﳋـﺎﻣـﺲ ﻋـﺸـﺮ واﻟﺴﺎدس ﻋﺸﺮ ﻣﻦ ﻓـﻬـﺮس اﺨﻤﻟﻄﻮﻃـﺎت‪،‬‬
‫وﺑﺬﻟﻚ ﺗﻜﻮن ﺟﻤﻴﻊ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت اﻟﻌﺮﺑﻴﺔ واﻟﻔﺎرﺳﻴﺔ واﻟﺘﺮﻛﻴﺔ ﻗﺪ ﺻﻨﻔﺖ ﻓﻲ اﻟﻔﻬﺮس‪ ،‬ﻣﺎ ﻋﺪا‬
‫ﺑﻀﻌﺔ ﻣﺌﺎت ﻣﻦ اﳌﺼﺎﺣﻒ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺔ‪.‬‬
‫وﻧﻀﻴﻒ أﻳﻀﺎ أﻧﻪ ﻗﺪ ﰎ اﻻﻧﺘﻬﺎء ﻣﻦ ﻣﺸﺮوع ﻛﺒﻴـﺮ أﻻ وﻫﻮ ﺗﺼﻮﻳﺮ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت ﻋﻠﻰ‬
‫ﻣﻴﻜﺮوﻓﻴﻠﻢ‪ ،‬وﻫﻜﺬا أﺻﺒﺤﺖ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت ﻣﺘﺎﺣﺔ ﻓﻲ ﺻﻴﻐﺔ أﻓﻼم وﰎ إﻋﺪاد ﻋﺪة ﻧﺴﺦ ﺟﻴﺪة‬
‫وﻃﻮﻳﻠﺔ اﻟﻌﻤﺮ ﻣﻦ ﺗﻠﻚ اﻷﻓﻼم‪ ،‬وﻫﻲ ﺣﺎﻟﻴﺎ ﻣﺤﻔﻮﻇﺔ ﻓﻲ أﻣﺎﻛﻦ ﻣﺨﺘﻠﻔﺔ‪.‬‬
‫وﻳﻮاﺻﻞ اﻟﻘﺎﺋﻤﻮن ﻋﻠﻰ اﳌﻜﺘﺒﺔ ﻋﻤﻠﻬﻢ ﻓﻲ ﺗـﺼـﻮﻳﺮ اﺨﻤﻟﻄـﻮﻃﺎت وﻧﺴﺨﻬﺎ وﺣﻔﻈﻬﺎ ﻓـﻲ‬
‫اﻟﻜﻤﺒﻴﻮﺗﺮ‪ ،‬وﺑﻔﻀﻞ اﳌﺴﺎﻋﺪات اﻟﺘﻲ ﻗﺪﻣﻬﺎ ﻣﺮﻛﺰ ﺟﻤﻌﺔ اﳌﺎﺟﺪ ﻣﻦ دﺑﻲ ﻓﻲ اﻹﻣﺎرات اﻟﻌﺮﺑﻴﺔ‬
‫اﳌﺘﺤﺪة ﻓﻘﺪ ﺑﺪأ اﻟﻌﻤﻞ ﻋﻠﻰ ﺗﺼﻮﻳﺮ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت ﺑﺄﺣﺪث اﳌﻌﺪات اﻟﺮﻗﻤﻴﺔ‪.‬‬
‫وﻣﻦ اﳌﺴﺘﺠﺪات اﻟﺘﻲ ﻳﺴﺮﻧﺎ ذﻛﺮﻫﺎ ﻓﻲ ﻫﺬا اﳌﻘﺎم ﻫﻮ إﻧﺸﺎء ﻣﺮﻛﺰ ﺗﺮﻣﻴﻢ اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت ﻓﻲ‬
‫ﻣﻜﺘﺒﺔ اﻟﻐﺎزي ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ‪ ،‬وﻣﺎ ﻛﺎن ﳌﺮﻛﺰ «ﻋﻼج اﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎت» ﻫﺬا أن ﻳﻨﻤﻮ وﻳﺘﻄﻮر‪ ،‬ﻟﻮﻻ‬
‫اﳌﺴﺎﻋﺪات اﻟﻜﺒﻴﺮة اﻟﺘﻲ ﺣﺼﻠﺖ ﻋﻠﻴﻬﺎ اﳌﻜﺘﺒﺔ ﻣﻦ ﻣﺮﻛﺰ ﺟﻤﻌﺔ اﳌﺎﺟﺪ ﻣﻦ دﺑﻲ‪.‬‬
‫وﻗﺒﻞ أن ﻧﺨﺘﻢ‪ ،‬ﻧُﺸﻴﺪ ﺑﺎﳉﻬﻮد اﻟﺘﻲ ﻳﺒﺬﻟﻬﺎ ﺳﻤﺎﺣﺔ اﻟﺪﻛﺘﻮر ﻣﺼﻄﻔﻰ ﺗﺴﻴﺮﻳﺘﺶ رﺋﻴﺲ‬
‫اﻟﻌﻠﻤﺎء‪ ،‬وﻛﺬﻟﻚ رﺋﺎﺳﺔ اﳌﺸﻴﺨﺔ اﻹﺳﻼﻣﻴﺔ ﻹﻧﺸﺎء اﳌﺒﻨﻰ اﳉﺪﻳﺪ ﳌﻜﺘﺒﺔ اﻟﻐﺎزي ﺧﺴﺮو ﺑﻴﻚ‬
‫ﻓﻲ ﺳﺮاﻳﻴﻔﻮ‪ ،‬ﺣﻴﺚ ﻳﺒﺸﺮﻧﺎ رﺑﻴﻊ ﻋﺎم ‪ ٢٠٠٥‬م ﺑﺈﳒﺎز اﳌﺮﺣﻠﺔ اﻷوﻟﻰ ﻣﻦ ﻫﺬا اﳌﺒﻨﻰ‪.‬‬
‫وﻧﺪﻋﻮ اﻟﻠﻪ أن ﻳﺄﺗﻴﻨﺎ اﳌﺴﺘﻘﺒﻞ اﻟﻘـﺮﻳﺐ ﺑﺒﺸﺎﺋﺮ ﲡﻬﻴﺰ ﻣﺒﻨﻰ اﳌﻜﺘﺒﺔ اﳉﺪﻳﺪ‪ ،‬ﺣﻴﺚ ﺑﺬل‬
‫ﻣﺪﻳﺮ اﳌﻜﺘﺒﺔ ﻣﺼﻄﻔﻰ ﻳﺤـﻴـﺘـﺶ وزﻣﻼؤه ﻛﻞ ﻣﺎ ﺑﻮﺳﻌﻬﻢ ﻟﻴﺠﻌـﻠـﻮا ﻣﻨﻪ ﻣﻮﻃﻦ وﻻدة ﺟﺪﻳـﺪة‬
‫ﺨﻤﻟﻄﻮﻃﺎﺗﻬﺎ أﻣﺎم أﻋﲔ اﻟﻘﺮاء‪.‬‬
‫ﺳﺮاﻳﻴﻔﻮ‪ ،‬ﻓﻲ ‪ ٨‬رﺑﻴﻊ اﻷول ‪ ١٤٢٦‬ﻫـ اﳌﻮاﻓﻖ ‪ ١٧‬أﺑﺮﻳﻞ ‪ ٢٠٠٥‬م‪.‬‬
‫أﻧﺲ ﻛﺎرﻳﺘﺶ‬
‫‪8‬‬
A WORD BY EDITOR
I am writing the lines and sentences of this editorial for the Gazi
Husrev Bey’s Library Annals, Nos. XXIII-XXIV, respectively, in the years
2004 and 2005, with a particular feeling of joy. If this edition of the
Annals has come forward as the result of efforts by a large number of
persons, who happen to be involved with their scope of work (or as they
like to say within the colloquial expression in the Gazi Husrev Bey’s Library), their line of work tied to the Gazi Husrev Bey’s Library, but,
within these covers one can also find the papers and contributions of a
number of experts and friends of our glorious institution.
Before we allow our readers to diverse contents-matters of this number
of the Gazi Husrev Bey’s Library Annals, let us list, rather briefly, what
had been done between the previous number of this issue, the Gazi Husrev
Bey’s Libary Annals, Nos. XXI-XXII in the year 2003. It would cover
both what seemed to be important, but also what kind of activities related to this institution deserved to be mentioned here.
The Gazi Husrev Bey’s Library Director, Mr. Mustafa JahiÊ, has continued with his associates and collaborators to work on the Library’s
most important project, the expert preparation of the catalogue of manuscripts. Since the issue of the previous Number of the Annals (XXI XXII) the thirteenth volume (XIII) of the Gazi Husrev Bey’s Library catalogue has been published. It contained the manuscripts that dealt with
tasawuff. The author of this catalogue has been hafiz Haso Popara. Let
us mention only in passing that the Gazi Husrev Bey’s Library encompassed, with this 13th Volume, all the scientific areas that happened to
be in its treasury holdings, which had already been published in the previous volumes of its catalogues.
The most recent testimony of the systemic attention dedicated to cataloguing of the manuscripts and their riches in the Gazi Husrev Bey’s Library can be found in the fourteenth Volume of its catalogue. It has been
prepared by Mr. Osman LaviÊ. This volume has just been issued from the
printing presses.
9
We would like to mention here, with enormous gratitude, the AlFurqan Foundation from London (UK), which continued to support, both
in terms of funds and expertise, the activities connected with the preparations of manuscripts, as well as the publication of catalogues and filming
of Gazi Husrev Bey’s Library manuscripts.
The collaboration that theb Dorector JahiÊ had already established,
and continued to foster with the key persons from the Al-Furqan Foundation from London, sheikh Ahmad Zaki Yamani and Prof. dr.
Ekmeleddin Ihsanoglu, bore many fruits and abundant results. Thanks
to this collaboration, where other Library associate and collaborators
followed Director JahiÊ in these activities, the Gazi Husrev Bey’s Library
became one of the best covered and organised libraries in terms of cataloguing of Arabic, Persian and Turkish manuscripts in the world.
One could reinforce such a statement by a simple mention of the
most recent activities in the premises of the Gazi Husrev Bey’s Library in
Sarajevo. It has just started to work on the remaining manuscripts that
had not been worked upon so far. They would appear in the next two
cataloguing volumes. It is expected that only a few hundreds of mushaf
manuscripts would remain behind and ready for further work, once this
project came through.
One should also add to aforementioned that the large microfilming
project also came to a completion. The manuscripts are now available in
the filmed form, and a number of long-lasting quality copies had been
made available. They are kept on several locations.
Scanning of manuscripts continued. In the meantime, thanks to the
Juma Al-Majid Centre from Dubai (United Arab Emirates), the filming
of manuscripts using the most sophisticated digital equipment has also
begun.
A particular novelty which ought to be mentioned with a special
kind of pleasure has been the installation of the Centre for manuscript
restoration within the Gazi Husrev Bey’s Library. This centre fro “healing the manuscripts” continued to develop because of the enormous
amount of help kindly provided from the Juma Al-Majid Centre in Dubai.
One should also mention in the end that the first stage of construction of the new premises for the Gazi Husrev Bey’s Library also came to
completion. One should especially compliment the activities for the con10
struction of the new Library‘s premises, which have been conducted
through the efforts of Raisu l-ulamma Dr. Mustafa eff. CeriÊ and the
Islamic Community in Bosnia and Herzegovina’s Raisu l-ulamma’s Office.
We do sincerely hope that the final procurement for the equipment
of the new building would take place before long. Director JahiÊ and his
associates have done everything in their powers that the manuscripts and
holdings happen to be reborn in the new premises in front of many new
readers and users.
In Sarajevo, April 17, 2005
Enes KariÊ
11
12
Mr. Muharem OmerdiÊ
DJELA AHMED-EFENDIJE BEJADI-ZADEA
BO©NJAKA
Aõmed ibn Õasan Bejådi-zåde je boπnjaËki klasik. ZnaËajno se bavio
naukom, posebno akaidom (‘Ilm al-Kalåm) i πerijatskim pravom.
Iako je zauzimao najviπe profesorske i sudske poloæaje u Osmanskoj
carevini i bio priznat uËenjak u πerijatskom pravu, nije poznato da je
napisao πiri opus djela iz ove znanosti. Do danas mu je iz πerijatskog
prava otkriveno samo djelo Kitåb a¥-Ôakk napisano za kadije koji nisu
do kraja bili savladali vjeπtinu i tajne sudskog poziva, prije svega voenje
sudskog postupka i sudske dokumentacije.
U djelu Al-U¥úl al-Munífa li al-Imåm Ebú Õanífa sistematizirao je
probleme, stavove i pitanja zapisana u akaidskim traktatima Ebu Hanife
te hadise iz njegovog Musneda koji se odnose na akaidska pitanja, a u
Iπåråt al-Maråm min ‘ibåråt al-Imåm je donio komentar prvoga djela i
po njemu postao poznat u akaidskoj nauci.
Bejadi-zade, iako veÊ priznat i zapaæen nauËnik u fikhu, dalje je
pohaao predavanja svoga uËitelja Muhammeda ibn ‘Alija Amidija,
poznatog po nadimku Mulla Çelebi. U akaidskim pitanjima ostao je vjeran
uËenju Imama A‘zama Ebu Hanife i Ebu Mensura Maturidija, Ëije je
stavove promovirao, zastupao i branio u svim svojim akaidskim djelima
dajuÊi im πirok prostor. Poznat je u akaidskoj nauci kao komentator
traktata Ebu Hanife. Branio je stav da se akaidska nauka temelji na
Kur’anu i Sunnetu te da sve mjerodavne dokaze akaidski uËenjaci ehl-i
Sunneta crpe iz navedenih izvora. Bejadi-zade, odgovarajuÊi onima koji
tvrde da akaidskog pojmovlja i metodologije ove nauke nema u Kur’anu,
veÊ da je proizvod miπljenja i iskustva njezinih teoretiËara, kaæe:
“Dok je broj ajeta o praktiËnim propisima i nadgradnji vjere (‫)ﻓــــــــــــــــــﺮوع‬
ograniËen, dotle je ajeta koji tretiraju razmatranja o bazi vjere, dakle, o
egzistenciji Stvoritelja i Njegovih svojstava, postojanje vjerovjesniπtva te onih
ajeta koji daju odgovore nevjernicima, doista mnogo. “»udim se onima koji
govore da se Vjerovjesnik i njegovi ashabi nisu bavili ovim dokazima.”
13
Po Bejadi-zadetu, najvaænija stvar koju treba u vjeri nauËiti, prije
svega drugog, jesu pitanja akaida. Oni koji u domenu akaida primjenjuju
oponaπanje u vjeri (‫ )ﺗـــﻘــــﻠــــﻴــــﺪ‬u opÊenitom znaËenju, zato πto su napustili
koriπÊenje razuma, nalaze se u poziciji nezahvalnika, zasluæuju kaznu.
Treba znati da su neki stavovi o ‘Ilm al-Kalåmu, koji se prenose od
uËenjaka Selef-i ¥åliõa, kazani za miπljenja onih koji u ovu nauku unose
heretiËke novotarije (‫)ﺑــــــــــﺪﻋــــــــــﺔ‬. ©taviπe, Bejadi-zade, prihvaÊajuÊi razum
kriterijumom prosudbe o ruænom (‫ )ﻗﺒـﺢ‬i lijepom (‫)ﺣـﺴـﻦ‬, kritizira eπ‘arije i
dræi razum sredstvom razumijevanje zbilje (‫)ﺣﻘﻴﻘﺔ‬.1
On smatra da izmeu maturidijâ i eπ‘arijâ postoji stanovit broj pitanja
oko kojih se mimoilaze, a od kojih on spominje pedeset u svome Iπåråt
al-Maråm.2 On istiËe da je suπtina vjere u vjerovanju koje jeste osnova i
da u tome ne smije biti razilaæenja, u praktiËnom niti u teorijskom smislu
te da su varijacije miπljenja moguÊe samo u formalnim iskazima,
nadgradnji i praktiËnim propisima (‫)ﻓﺮوع‬.
U Bosni i Hercegovini i u svijetu do danas sam registrirao sljedeÊa
djela Ahmeda Bejadi-zadeta:
1. Al-U¥úlu al-Munífa li al-Imåm Ebú Õanifa (‫)اﻷﺻﻮل اﳌﻨﻴﻔﺔ ﻟﻼﻣﺎم اﺑﻲ ﺣﻨﻴﻔﺔ‬
Bejadi-zade, bivajuÊi fasciniran Ebu Hanifinim akaidskim stavovima, sva
svoja djela je napisao s ciljem obrane hanefizma i maturidizma. Jedno od
djela koje je napisao u ovu svrhu je i Al-U¥úl al-Munífa li al-Imåm Ebú
Õanífa sistematizirajuÊi probleme iz traktata i djela koja tretiraju æivot i
akaidsko uËenje Ebu Hanife te njegov Musnad. IzlaæuÊi akaidsko uËenje
Ebu Hanife Bejadi-zade je teme klasificirao na naËin kako se to inaËe Ëini
u djelima kelama, izbjegavajuÊi pritom ponavljanja.
U ovome djelu Bejadi-zade je, po mjerilima tadaπnje nauËne
metodologije, uradio klasifikaciju pitanja koja su sadræana u pet Ebu
Hanifinih akaidskih traktata: Al-Fiqh al-Akbar,3 Al-Fiqh al-Absaã,4 Al‘Ålim wa al-Muta‘allim,5 Ar-Risåla6 i Al-Wa¥iyya.7 Takoer je tretirao
1 Ahmet Zeki Izgöer & Ilyas Çelebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, Islam
Ansiklopedisi, VI, Turkiye Diyanet Vakfi, Istanbul, 1992, 55.
2 Ahmed Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm min ‘ibaråt al-Imåm, Gazi Husrevbegova biblioteka, rukopis, br. 3999, fol. 20b-22b
3 Abú Õanífa, Al-Fiqh al-Akbar, Dår al-Kutub al-‘Ilmiyya, Bejrut, 1979.
4 Abú Õanífa, Al-Fiqh al-Absaã, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.
5 Abú Õanífa, Al-‘Ålim wa al-Muta‘allim, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.
14
Ebu Hanifin Musnad 8 i napisao hadise koji se dotiËu akaidskih pitanja
obraivanih u navedenim traktatima.
Viπe primjeraka rukopisa ovog djela nalazi se u Sulejmanijji biblioteci
u Istanbulu.9 U njezinim katalozima rukopisa spominje se i pod imenom
U¥úl ad-Dín (‫)أﺻﻮل اﻟﺪﻳﻦ‬10 a Bejadi-zade kao autor, ali je nakon usporeivanja
sa rukopisima pod naslovom Al-U¥úl al-Munífa utvreno da se, zapravo,
radi o istovjetnom tekstu.11
Jedan prijepis ovoga djela iz 18. stoljeÊa, sa mjestimiËnim razlikama,
naroËito na poËetku, nalazi se i u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
pod naslovom Ûam‘u U¥úl al-Imåm Ebú Õanífa.12
Na njegovom poËetku Bejadi-zade, uz zahvalu i veliËanje Allaha i
donoπenje salavata i selama na Muhammeda, a.s., kaæe: “Ovo je Al-U¥úl
al-Munífa li al-Imåm Ebú Õanífa, djelo za koje sam zamoljen da ga
napiπem, pa sam ga sabrao, sredio i po temama rasporedio iz tekstova
Ebu Hanife koje su prenijeli njegovi uËenici...”13 Potom pojedinaËno
navodi njegova djela i njihove prenosioce.
6 Abú Õanífa, Ar-Risåla, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.
7 Abú Õanífa, Al-Wa¥iyya, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.
8 Abú Õanífa: Musnad, Dår al-Kutub al-‘ilmiyya, Bejrut, 1985.
9 Süleymaniye Kütüphanesi, “Áehit ‘Ali-Paáa”, rukopis, br. 7051; “Laleli”,
rukopis, br. 22647.; “Es‘ad-efendi”, rukopis, br. 114, Istanbul. O ovom
manuskriptu vidjeti: Dr. Ilyas Çelebi, Imam Azam Ebu Hanife’nin itikadî görüáleri,
M.U. Ilahiyat fakultesi Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1996, 25-26.
10 Izgöer & Çelebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, Islam Ansiklopedisi, VI,
ibid., 55.
11 Ibid., 55.
12 Ahmed Bejadi-zade, Ûåm‘u U¥úl al-Imam Abi Õanifa, rukopis, Gazi
Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, br. 24275, fol. 81-92. Na kraju rukopisa
prepisivaË navodi da se radi o djelu pod naslovom Al-U¥úl al-Munífa, odnosno
o njegovom nepotpunom tekstu. PrepisivaË je ovo djelo naslovio Ûåmi‘u U¥úl
al-Imåm Ebí Õanifa (‫)ﺟﻤﻊ اﺻﻮل اﻻﻣﺎم اﺑﻰ ﺣﻨـﻴـﻔـﺔ‬. Osnovne podatke o rukopisu vidjeti:
Kasim DobraËa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo,
Starjeπinstvo Islamske zajednice SR BiH, 1979, II, 461.
13 Ahmed Bejadi-zade, Al-U¥úl al-Munífa li al-Imåm Abi Õanífa (‫اﻻﺻﻮل اﳌﻨﻴﻔﺔ‬
‫)ﻟﻼﻣﺎم اﺑﻰ ﺣﻨﻴﻔﺔ‬, Süleymaniye Kütüphanesi, “©ehid Ali Paπa”, Istanbul , rukopis, br.
1705., fol. 1b. Micro film u mojoj biblioteci.
15
U Uvodu (Al-Muqaddima) govori o znaËaju znanja u vjerovanju (alfiqh fì ad-Din), o spoznaji (ma‘rifa), sredstvima spoznaje i dosljednom
posvjedoËenju Allaha te pogubnosti revizionizma (bid‘a).14
U prvom poglavlju (al-båb al-awwal) on opÊenito raspravlja, o
problemu spoznaje i vjerovanja (fì ma‘rifatillåh wa al-ímån), poËevπi
izlaganje sa Poslanikovim, a.s., hadisom o imanu, islamu i ihsanu te
pitanjima Ahireta. Uslijedit Êe pitanje sredstava i moguÊnosti spoznaje,
potrebe dolaska Allahovih vjerovjesnika, a.s., i moguÊnosti vjerovjesniπtva
u misiji vjere, Allahove upute, poimanja dobra i zla te o kategorijama
lijepog i ruænog...15
Drugo poglavlje (al-båb aï-ïåní) je posveÊeno prouËavanju atributa
Allahovog BiÊa (fi a¥-¥ifåt aè-èåtiyya...): ”On Ëuje i vidi, On sve zna, On
je svemoÊan, On ima svoju apsolutnu volju, On govori Svojim govorom.”
Zatim, govori o svojstvima formalne sliËnosti na koja se ne stavlja upit
niti dopuπta usporeivanje (bi-lå kayf) kao: Lice, Ruka, Nefs, srdæba,
zadovoljstvo, dosuda, odredba, zatim, istiwå’ ‘Arπ za kojim On nema
potrebu i suπtina vienja Allaha (ar-ru’yå).16
U treÊem poglavlju (al-båb aï-ïåliï) Bejadi-zade razmatra pitanje
Allahova atributa stvaranja i kreacije (fi ¥ifåtihi al-fi‘liyya), zatim
problematizira pitanja Njegove dobrostivosti i pravde, davanja opskrbe i
odreivanja smrti, o moguÊnostima Ëovjeka i suπtini ovoga problema, o
zaduæenjima Ëovjeka u granicama njegove stvarne moÊi, o stvaranju
ljudskih djela, o mu‘dæizi i vjerovjesniËkoj saËuvanosti od grijeha,
suπtinskom naravi derogacije nekih vjerskih propisa, o jedinstvu vjere i
jedinstvenim temeljima vjerovanja svih Allahovih poslanika, a.s., o
kerametima i prividnim kerametima (istidråû), o suπtinskoj formi imana
i Allahova govora, o obaveznosti istinskog suda kojim se potvruje
vjerovanje i nuænost vjere, o odbacivanju izuzimanja u naËelu vjerovanja,
o neuvjetovanosti djela u odnosu na narav imana, o konstantnosti imana
- ne poveÊava se a niti smanjuje, tj. spoznaja Allaha jeste istinska spoznaja,
o sudu koji tretira poËinioce velikih grijeha, o moguÊnosti oprosta velikih
grijeha, polemizira sa akaidskom πkolom Murûi‘iyya osporavajuÊi njihove
doktrine o vjerovanju i grijeπenju, o stvorenosti Dæenneta i Dæehennema,
14 Ibid., fol. 1b-2b
15 Ibid., fol. 2b-3b
16 Ibid., fol. 3b-5a
16
o ispitu i kazni u mezaru, o proæivljenju, o vaganju djela i zadovoljπtini
prava oπteÊenih na Sudnjem danu, o zagovorniπtvu za velike grijeπnike, o
preËepravu izbora za poloæaj imama kod muslimana, o nareivanju dobra
i spreËavanju grijeha, te o predznacima Sudnjega dana.17
Navedeno djelo na koncizan naËin raspravlja suπtinska pitanja
islamskog vjerovanja i podastire dokaze utemeljene na Kur’anu, Sunnetu
i uËenom njihovom obrazloæenju od pionira akaidske nauke Imama
A‘zama Ebu Hanife. Bejadi-zade je metodom saæimanja, sinteze,
zbliæavanja sliËnih i srodnih problema, proæimanjem dokaza i rasprava
saËinio djelo koje Êe postati izvor uËenjacima i istraæivaËima. Njemu
samome je bilo koncept i vodilja u pisanju opseænog komentara pod
naslovom: Iπåråt al-Maråm min ‘ibåråt al-Imåm.
2) Iπåråt al-Maråm min ‘ibåråt al-Imåm (‫)إﺷﺎرا ت اﳌﺮام ﻣﻦ ﻋﺒﺎرات اﻹﻣﺎم‬,18 za
koje profesor Zahid Kevseri u uvodu Ibn ‘Asakirovog (499.-571./ 1105.1175.) djela Tabyín kaèb al-Muftarí (‫)ﺗﺒﻴﲔ ﻛﺬب اﳌﻔﺘﺮي‬, veli:
“Ovaj Bajadi-zade, iako je æivio u poznijim vremenima, ipak je vrlo
slobodan i jak u ‘ilm al-Kalamu.”19
VeÊ kao renomiran uËenjak u akaidskoj nauci Bejadi-zade se sa Iπåråt
al-Maråmom joπ snaænije oglasio u akaidskoj znanosti, pokazujuÊi da je
mjerodavan kritiËar i komentator Ebu Hanifinih djela. Iz raspoloæive grae
o Ebu Hanifinoj ostavπtini iz akaidske znanosti, prije svega komentara
17 Ibid., fol. 5a-19a
18 Carl Brockelmann, Gescichhte der arabischen Litteratur, Leiden 19371949, G II, 436; Ôåliõ ibn Mahdi ibn ‘Ali ibn ‘Abdullah ibn Sulayman ibn
Muõammed al-Muqbili, Al-‘Alam aπ-©åmi∂ fi íïår al-Õaqq ‘alå al-’åbå’i wa almaπåyi∂, Kairo, 1328 h., 255 i 283-284; Isma‘il-baπa ibn Muhammed Amin ibn
Mir Selim al-Babani al-Bagdadi, Hadiyya al-‘Årifin asmå’u al-Mu’allifin wa íïår
al-Mu¥annifíin min kaπfi aù-Ùunún, Istanbul, 1951-1955.; Wakåla al-Ma‘årif
al-Ûalíla, I, 164. (isto djelo je πtampala izdavaËka kuÊa Dår al-Fikr, Bejrut, 1402
h./1982. te Manπúråt al-Maktaba al-Muïannå , Bagdad, 1981); Isti, Íñåõ alMaknún fi aè-Èayli ‘alå Kaπf aù-Ùunún ‘alå Asmå’i al-Kutub wa al-Funún, Istanbul, prvo izdanje, 1364-1366 h./1945-1947, I, 30 i 84, II, 30; ‘Umar Riñå alKahhåla, Mu‘ûam al-Mu’allifín bi-taråûumi musannifí al-Kutub ’al-‘Arabiyya ,
Ihya’u Dår at-Turåï al-‘Arabi, Bejrut, s.a., I, 192.
19 Abú al-Qåsim ‘Ali ibn Õasan ibn Hibbetullåh ibn ‘Asåkir al-Dimaπqi,
Tabyín qaríb al-Muftåri fí-må nusiba ilå al-Imåm Abi al-Õasan al-Aπ‘ari, Matba‘a
at-Tawfiq, Damask, 1347. h., 19.
17
na njegove traktate, moæe se konstatirati, da nema boljeg predstavnika
od naπeg Bejadi-zadeta.
Ovo djelo je komentar prethodnog Bejadi-zadetova djela, i to do
poglavlja “O mu‘dæizama i kerametima” (‫)ﻓــﺼــﻞ ﻓـــﻲ اﳌـــﻌـــﺠـــﺰة واﻟـــﻜـــﺮاﻣــﺎت‬.20 U
navedenom djelu Bejadi-zade je analizirao brojna akaidska pitanja i
probleme. Kada je zavrπio djelo, izloæio ga je sultanu Mehmedu IV.21
kome se djelo svidjelo te je dao svoju preporuku na njegovo umnoæa
vanje, upotrebu i izuËavanje.
Iπåråt al-Maråm ima brojne rukopisne kopije u raznim svjetskim
bibliotekama od kojih se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
nalaze dva primjerka.22
Prvi primjerak ovoga rukopisnog djela iz Gazi Husrev-begove
biblioteke nalazi se pod registarskim brojem 1894., a tekst poËinje
reËenicom: ‫ﺣﺎﻣﺪا ﳌﻦ ﺷﻴﺪ أﺻﻮل اﻟﺪﻳﻦ ﲟﺤﻜﻤﺎت ﻛﺘﺎﺑﻪ اﳌﺒﲔ‬, L. 234; 20 X 12, pisan lijepim
i Ëitkim ta‘likom (‫)ﺗﻌﻠﻴﻖ‬. Osnovni tekst podvuËen je crvenim linijama. Prve
dvije stranice obrubljene su sa tri tanke crte i jednom πirokom zlatnom a
ostale jednom πirokom crnom linijom. Papir je bijel, glatak, povez koæni,
oπteÊen, sa otiskom ornamenata na koricama. Prijepis dovrπen krajem
redæeba 1101. h./1689. godine. Na poËetku ima viπe zapisa, meu kojima
i biljeπka da je knjiga kupljena za 26 groπa; kratka rasprava o slobodnoj
volji (‫)اﻻرادة اﳉـﺰﺋﻴـﺔ‬, komentar uvodu djela Õalabí a¥-Ôagír, sve prepisivano
kasnije nevjeπtim rukopisom, te sadræaj. Na naslovnoj stranici je zapis
Halila, sina Salihova, iz sela OπaniÊi, srez Stolac, u kome piπe da je ovaj
rukopis uvakufio za biblioteku Careve dæamije u Sarajevu, 15. πa‘bana
20 Ahmed Bejadi-zade, Al-U¥úl al-Munifa li al-Imåm Abí Õanífa, ibid., fol.
7b, peti redak odozdo.
21 Sin je Sultana Ibrahima. Na prijesto je doπao u sedmoj godini svoga
æivota. Do njegove punodobnosti dræavom je vladala njegova majka Hatidæa
Turhan Sultanija. Vladao je od 1058 do 1099 h./1648. do 1687. godine, tj. 39
godina i tri mjeseca. Umro je 28. rebi‘u’l-a∂ira 1104 h./6. januara 1693. u Edirni.
(Dr. Nuri Ünlü, Islam Tarihi, Osmanlilardan günümüze kadar (Od Osmanlija
do naπih dana), M.Ü. Ilahiyat fakültesi Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1994, II, 321-375).
22 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu Ëuvaju se dva rukopisna
primjerka ovog vrijednog djela: br. 1894, prijepis iz autografa datiran 1101 h./1689 i
br. 3999, prijepis datiran 1107 h./1695. (Vidi: Kasim DobraËa, Katalog arapskih,
turskih i persijskih rukopisa, Starjeπinstvo IZ BiH, Sarajevo, 1963, I, 402-403)
18
1241. h./1826. g. U Gazi Husrev-begovu biblioteku ovaj manuskript je
donesen iz ©ehdi-efendijine biblioteke.23
Drugi primjerak ovoga manuskripta registriran je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci pod br. 3999, L. 177; 19,5 x 13,5, pisan jednostavnim
ta‘likom. Osnovni tekst podvuËen je crvenom linijom, papir bijel, povez
polukoæni, oπteÊen. Prepisao Mustafa, muderris Ibrahim-paπine medrese
u PoËitelju, 9. dæumade’l-ula 1107 h./1695.
PrepisivaË kaæe da je svoj primjerak prepisao iz autorovog primjerka
‫ﻗﺪ وﻗﻊ اﻟﻔﺮاغ ﻋﻦ ﲢﺮﻳﺮ ﻫﺬاﻟﻜﺘﺎب ﻣﻦ ﻧﺴﺦ ﻣﺆﻟﻔﻪ‬. Na poËetku je sadræaj i nekoliko manje
vaænih biljeπki; na naslovnoj strani ima zapis sa imenom i peËatom
nekadaπnjeg vlasnika, Mustafe ibn Salih-efendije Naim-zadea, godine
1176.h./1762. U Gazi Husrev-begovu biblioteku manuskript je prenesen
iz Karaoz-begove biblioteke iz Mostara.24 Citati u radu su oznaËavani
prema numeraciji folija ovoga manuskripta.
GledajuÊi na teæinu akaidskih problema koje je Bejadi-zade prouËavao,
na struËnost njegovog izlaganja i argumentiranja, kitnjasti jezik i iskaz,
strukturu reËenice i niti logiËkog dokazivanja, nameÊe se zakljuËak o
ozbiljnosti i nauËnoj zrelosti ovog naπeg uËenjaka.
Bejadi-zade je u ovome djelu, prvenstveno, dao temeljit kritiËki pregled
razliËitih stanoviπta koja se odnose na πirok spektar akaidskih problema
a potom je izlagao svoj stav redovito osnaæivan izvorima vjere i
mjerodavnim autorima maturidijske πkole. Oπtro je kritizirao opreËna
miπljenja frakcijskih akaidskih πkola i odbacivao ih dokazima koji su veÊ
bili uzeli jakog korijena u ovoj ehl-i sunnetskoj akaidskoj πkoli. Ipak,
treba mu se odati priznanje da je odabrao srednji put, izmeu frakcijskih
zastranjivanja i krutosti nekih predstavnika tradicionalne tendencije u ovoj
nauci, πto je, uglavnom, opredjeljenje maturidijske πkole, koja odbacuje
ekstremizam i iskljuËivost, ali ne dovodi u pitanje bitne odrednice vjere i
podræava stav, ma od koga dolazio, ako se radi o potvrdi principa.
On je uspio povezati níti kojim je Ebu Hanife satkao uËenje o tevhidu,
Boæijim svojstvima: èåtiyya i ïubútiyya, o spoznaji i svemu ostalom πto je
relevantno za argumentirano izlaganje islamskog vjerovanja uopÊe, tj.
23 DobraËa, Katalog, I, ibid., 402.
24 DobraËa, ibid., 402-403. Takoer, Mehmed HandæiÊ, Nekoliko
dragocjenih rukopisa u Karaoz-begovoj biblioteci u Mostaru, Glasnik, VIS IVZ,
Sarajevo, II/1934, 12, 636.
19
niti koje objaπnjavaju tretirana pitanja iz osnovnog teksta da bi bila πto
razumljivija. Ovo djelo pokazuje da je njegov autor ovladao materijom
akaidske znanosti i da je uspio akaidske probleme uoËiti po njihovoj
bliskosti i karakteristikama da bi se tako mogli klasificirati.
ÆeleÊi provjeriti vrijednost napisanog djela, za vrijeme svog
sluæbovanja kao nearap kod mekkanskog kadije, predaje svoj Iπåråt alMaråm uËenoj eliti u Mekki Mukerremi, koja je poznavala Ebu Hanifu
kao zastupnika slobodnog miπljenja i racionalnog pristupa tumaËenju
vjere, Ëija πkola je imala u vanarapskim dijelovima islamskog svijeta
dominantan utjecaj. Bejadi-zade u samom ovakvom odnosu prema djelu
æeli postiÊi odgovarajuÊu kritiku i doradu u cilju otklanjanja vlastitih
previda. Naæalost, u tom pravcu nemamo podatke koliko je autor bio
otvoren za kritiku javnosti, ali, na osnovu zabiljeæenih miπljenja u: Îulå¥a
al-Åïår,25 Ãaríq Råπid,26 Õadíqa al-Ûawåmi‘27 i dr., njegovo djelo je naiπlo
na dobar prijem i pozitivne ocjene.
Sa potpunom sigurnoπÊu ne moæemo tvrditi kojim se sve djelima autor
koristio prilikom pisanja svog djela Iπåråt al-Maråm. Doduπe, on navodi
u zakljuËku da je koristio djela autora maturidijskog pravca u cilju
promoviranja stavova i uËenja koja zastupa ova akaidsko-‘ilmu’lkelamska πkola. Na pojedinim mjestima gradi svoje stavove oslonivπi se
na djela koja navodi u punom naslovu.28
U Iπåråt al-Maramu koristio je zavidan broj mjerodavnih izvora, ne
navodeÊi ih punim imenom niti imena njihovih autora, osim u izuzetnim
prilikama, buduÊi da su u to vrijeme ta djela bila poznata u nauËnim
krugovima. Nekada, navodeÊi samo prvu rijeË iz naslova, ostavljao je
istraæivaËa u dilemi, buduÊi da je pod takvim naslovom bilo poznato viπe
djela. Ipak je, uglavnom, uz dodatni napor moguÊe doÊi do valjanih
podataka o koriπÊenim izvorima.
Iπåråt al-Maråm je djelo velikog nauËnog znaËaja za razumijevanje
miπljenja Ebu Hanife i sljedbenika njegove πkole. Prvenstveno, djelo je
25 Õulå¥a al-Åïår, I, 181-182.
26 Mehmed-efendi Raπid, Tarik, Istanbul, 1282 h., I, 482.
27 Huseyn Isma‘il al-Iwansarayi, Õadíqa al-Ûawåmi‘, II, Matba‘a ‘amira,
Istanbul, 1281. h., 181.
28 Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm, ibid, fol. 100b (npr.: ©arõ al-Maqå¥id li
at-Taftazåní, Al-Múûaz li al-Isfaråyini, ©arõ al-Irπåd li-al-An¥åri).
20
komentar na vlastito Bejadi-zadeovo djelo Al-U¥úl al-Munífa li al-Imåm
Ebú Õanífa u kome je on sistematizirao kljuËna pitanja iz Ebu Hanifinih
uËenih rasprava o akaidskim pitanjima, kako sam naprijed istakao, koja su
preuzeta iz njegovih akaidskih traktata. Bejadi-zade Êe istaÊi u uvodu Iπåråt
al-Maram, nakon zahvale Allahu i spomena salavata i selama Muhammedu,
a.s., znaËaj Ebu Hanifinog miπljenja i njegovu nezaobilaznu ulogu u tumaËenju
islamskog vjerovanja i pronicanja u ukupni sustav miπljenja muslimanskog
genija.29 Bejadi-zade, govoreÊi o svojim namjerama, o sistematizaciji problema
i znaËaju dobre kompozicije djela, a i samim svojim obavljenim poslom,
pokazat Êe kako se uspjeπno moæe saæeti obimna graa u harmoniËnu cjelinu
i primijeniti logiËka metoda klasifikacije.30 Potom kaæe: “NajveÊi teoretiËar
generacije tabi’ina u propitivanju i izlaganju temeljnih stavova vjere, u
nauËnom oblikovanju i registriranju njezinih osnova u cilju poboljπanja vjerske
svijesti meu muslimanima i njihova izbavljenja od zastranjivanja, jeste, bez
imalo sumnje, imam imama Ebu Hanife Nu‘man Kufi, Allah ga darovao,
blagoslovom Svojim pratio i svodove najviπih Ëasti mu na Danu sudnjem
poklonio. On je prvi meu uËenjacima svoje generacije koji je osnovao katedru
i zapoËeo sa sistematiËnom raspravom i diktiranjem u krugu svojih uËenika/
sluπalaca o temeljima islamskog vjerovanja. Te rasprave i diktati su sakupljeni
u njegovim djelima o temeljnim odrednicama Vjere i islamskog vjerovanja:
Al-Fiqh al-Akbar (al-Aπhur), Al-Fiqh al-Absaã, Ar-Risåla, Kitåb al-‘Ålim i
Al-Wa¥iyya.”31
Bejadi-zade Êe kazati da se, osim koriπÊenja navedenim Ebu Hanifinim
djelima, obilato sluæio i njegovom hadiskom zbirkom Musned, iz koje je
na razliËitim mjestima djela Iπåråt al-Maram naveo Ëetrdeset
Vjerovjesnikovih hadisa sa odgovarajuÊim akaidskim sadræajem.32 Djelo
je sistematizirao u uvod, tri poglavlja i zakljuËna razmatranja ‫و رﺗﺒﺘـﻬـﺎ ﻋـﻠـﻰ‬
(‫)ﻣـﻘـﺪﻣـﺔ و ﺛـﻼﺛـﺔ أﺑـﻮاب و ﺧـﺎﲤـﺔ‬.33 IstiËe da je raspored poglavlja (‫ )اﻻﺑـﻮاب‬uredio po
uzoru na Al-Fiqh al-Absaã, a unutar njih razvrstao je razmatranja (‫)اﻟﻔﺼﻮل‬
prema metodologiji rasprave koju je Imam izloæio u Al-Wa¥iyyi.34 “Ja
29 Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm, fol. 1a
30 Gazi Husrev-begova biblioteka, rukopis, br. 3999, fol. la
31 Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm, ibid, fol. 1a
32 Ibid., fol. 3a
33 Ibid., fol. 3a
34 Ibid., fol. 3a
21
sam klasificirao ovo svoje djelo na uvodni dio, tri poglavlja i zavrπna
razmatranja. Usvojio sam raspored poglavlja po uzoru na Ebu Hanifino
djelo Al-Fiqh al-Absaã, a klasifikaciju odlomaka u tim poglavljima po
uzoru na njegovo djelo Al-Wa¥iyya.”35
Pored niza pitanja kojima se znalaËki bavio propitujuÊi originalnost
miπljenja svojih prethodnika i njihovu odvaænost da istupe korak dalje
od uËenjaka ranijih generacija, veliki znaËaj ima Bejadi-zadeova analiza
razlika i stavova u ovoj nauci izmeu Imama Maturidija i Imama Aπ‘arija
te njihovih najznaËajnijih predstavnika (‫)اﳋﻼﻓﻴﺎت ﺑﲔ ﺟﻤﻬﻮر اﳌـﺎﺗـﺮﻳﺪﻳﺔ و اﻻﺷﻌـﺮﻳﺔ‬.36
NaËin tog prouËavanja i nepristrasnost u ocjeni stavova navedenih velikana
doprinijeli su da je ovo djelo postalo izvor za analizu i izuËavanje kako
njihovih stavova tako isto i ozbiljnosti argumentacije koju su upotrebljavali
(‫ )ﻓﺎﺻﺒﺢ ﻛﺘـﺎﺑـﻪ ﻣـﺮﺟﻌﺎ ﻓـﻲ ﻫـﺬا اﳌـﻮﺿﻮع‬te galerijom razliËitih πkola i enciklopedijom
njihovih akaidskih promiπljanja.37 Njegove stavove o razlozima razilaæenja
izmeu maturidija i eπ‘arija obilato koriste kasniji istraæivaËi, primjerice
Imam Muhammed Zubejdi38 u svome Komentaru Gazalijeva djela Ihyå’
‘ulúm ad-Dín.39
Dva su temeljna akaidska pitanja na kojima je utemeljeno djelo Iπåråt
al-Maråm:
1. egzistencija Uzviπenog Allaha (‫ )وﺟﻮداﻟﻠﻪ ﺗﻌﺎﻟﻰ‬i
2. Njegova svojstva (‫)ﺻﻔﺎﺗﻪ‬.
Iz ova dva pitanja Bejadi-zade je razvio Ëitavu lepezu drugih akaidskih
tema i o njima πiroko raspravljao u tom svom djelu.
Djela Al-U¥úl al-Munífa i Iπåråt al-Maråm otvaraju πiroke moguÊnosti
istraæivaËima da se mogu njima baviti i prouËavati ih. »itajuÊi oba
35 Ibid, fol. 3a
36 Ibid, fol. 20a-22a
37 Ibid., fol. 20b; Usp.: AdiloviÊ, Abraz al-Ittiûåhåt al-‘aqådiyya..., ibid., 118.
38 Abú al-Fayñ Muõammed ibn Muõammed ibn ‘Abdurrazzåq al-Õusayni alZubaydi, poznat pod nadimkom Murtañå; muõaddiï, usulista, uËenjak u viπe
islamskih znanosti. Pisac brojnih djela, kao: Tåû al-‘Arús fi ©arõ al-Qåmús, Itõåf a¥Ôadå al-Muttaqín fí ©arõ Iõyå’i ‘ulúm ad-Din i dr. Umro je 1205. h. (Isma‘il-baπa alBagdadi, Hadiyya al-‘Årifín asmå’u al-Mu’allifìn wa iïåru al-Mu¥annifín min Kaπf
aù-Ùunún, II, ibid., 347; ‘Umar Riñå Kaõõåla, Mu‘ûam al-Mu’allifin, III, ibid., 681.
39 Abú al-Fayñ Muõammed al-Õusayni al-Zubaydi, Itõåf a¥-Ôadå alMuttaqín fì ©arõ Iõyå’i ‘ulum ad-Din, Dår al-Fikr, Bejrut, nedatirano, II, 12-13.
22
navedena djela moæe se vidjeti da je Bejadi-zade izvrsno vladao u to vrijeme
vaæeÊom metodologijom nauËnog istraæivanja, prouËavanja, kritiËke
analize i saæimanja misli, poruka i problema. Upoznat je bio sa
onovremenim dostignuÊima najboljih autora i teologa Istanbula,
Semerkanda, Damaska, Mekke, Medine i Kaira, a kao πto Êe se kasnije
vidjeti, i oni sa njegovim radom, buduÊi da je veÊ uæivao glas kao
autoritativan i pouzdan uËenjak.
Bejadi-zade u svom radu nije slijepo slijedio postojeÊu koncepciju
promatranja drugih miπljenja i stavova, veÊ je, prvenstveno, imao na umu
stvarne potrebe vjere i nauke u iznoπenju onih saznanja i stavova do kojih
je dolazio sam vlastitom kritiËkom analizom i prouËavanjem te onih koje
je mogla ponuditi tadaπnja literatura i izvori.
Svakako da je, osim toga, posebno vodio raËuna o potrebama svoje
generacije za komentarom djela Ebu Hanife iz ove islamske nauke buduÊi
da je πerijatskopravna oblast u svim segmentima vjerskog æivota u
Osmanskom carstvu veÊ bila pokrivena uËenjem hanefijske πkole. Ovim
se otkriva namjera autora da koristi autoritet Ebu Hanife, snagu njegove
πkole i misli koju je imala, na jednoj ravni, i da je proπiri i uËini primarnom
i u akaidskoj nauci, na drugoj, mada je ona veÊ imala izraæeno mjesto na
πirokim prostorima muslimanskog svijeta kroz misao Maturdija, Tahavija,
Nesefija, Ferganija i drugih znanstvenika.
Predanim i samoprijegornim radom, upornoπÊu i strogom
samodisciplinom Bejadi-zade na nepotresivim temeljima zasnovanom
metodologijom analizira problem po problem iz Ebu Hanifinih akaidskih
djela, problemski ih situira na odgovarajuÊe mjesto u metodoloπki jasan
i pregledan niz kakav se rijetko sreÊe u nauËnom valoriziranju i
komentiranju miπljenja ovog autoriteta.
PrateÊi dalju sudbinu ovih Ebu Hanifinih traktata Bejadi-zade veli:
“Preuzimali su ih najbolji uËenici u sastavljanju svojih djela o
osnovama islamskog vjerovanja, nadajuÊi se Boæijoj nagradi za to, kako
raniji tako i oni u kasnijim generacijama. Ebu Hanife je u svako od tih
pitanja unosio duh slobodnog miπljenja (‫ )رأي‬i kritiËkog promatranja,
autoritativno i argumentirano rasvjetljavajuÊi najelementarnija pitanja
islamskog uËenja i vjerovanja, ukazujuÊi na njihove najbitnije zahtjeve, u
Ëemu je postigao visoki stepen izvjesnosti i uvjerenja.”40
40 Bejådi-zåde, Iπåråt al-Maråm, ibid, fol. 1a
23
Nakon toga Bejadi-zade otkriva glavne pravce vlastitog prouËavanja
spomenutih Ebu Hanifinih djela, na Ëemu su radili i oni uËenjaci koji
su se prije njega odluËili na detaljnije prouËavanje pojedinih njegovih
traktata. PrateÊi osnovne postavke u koje je saæeo temeljne stavove
osobnog zanimanja za Ebu Hanifina djela, vidi se da je odabrao
najbitnije znaËajke na kojima se mogu istraæiti osnovna pitanja
islamskog vjerovanja i pristup koji je njima autoritet i Imam imao. U
tome mu se ne moæe poreÊi znalaËki prilaz i analitiËko prouËavanje
navedenih traktata, πto Êe on potvrditi interpretacijom u svom Iπåråt
al-Maråm:
“Ono πto je od mene traæeno jeste da sakupim i izvrπim klasifikaciju
materije po problemima. Tokom rada na tom planu pojavljivala su se
stanovita pitanja, otkrivala argumentacija kao i moja æelja da odbacim
nedoumice protivnika i svoj komentar oslobodim beskorisnog ponavljanja,
u namjeri da ga pribliæim Ëitaocima odstranjivanjem nejasnih pitanja jer
je struktura odgovora obrazovala potpuno smislene reËenice u raspravi o
temeljnim vjerskim pitanjima u traktatima Ebu Hanife, koji je prvi nauËno
sistematizirao osnovna akaidska pitanja i potkrijepio ih kategoriËkim i
pouzdanim dokazima.”41
U nastavku Bajadi-zade veli: “‘Abdulqåhir Bagdadi istiËe da je Ebu
Hanife prvi autoritet ehl-i sunnetskog kelama meu muslimanskim
uËenjacima i prvacima.”42
U Ëemu Bejadi-zade vidi znaËaj Ebu Hanifinih traktata i πta on smatra
vaænim u njihovom prouËavanju:
1. izvoenje najvaænijih pravila iz miπljenja Ebu Hanife na takav naËin
da to bude potpuno jasno i jezgrovito definirano, da ih prihvati i usvoji i
onaj ko je kapriciozno sklon negiranju;
2. izvoenje najvaænijih pitanja koja su opÊeg karaktera iz njegovih
preciznih i decidnih iskaza, ali da to izvoenje bude na takav naËin da se
njime otklanja i najmanja sumnja;
3. generalno izvoenje neoborivih elemenata iz Ebu Hanifinih aluzija
i naznaka na precizan naËin tako da se one prihvate zbog ostvarivanja
Pravog puta i da se od toga viπe niπta ne moæe odbiti;
41 Ibid., fol. 1a
42 Ibid, fol. 1b
24
4. izvoenje argumenata i simbolike iz njegovih skrivenih te manje
poznatih i shvatljivih naznaka na tako jasan naËin da ih prihvate i najveÊi
protivnici ehl-i sunnetskog miπljenja;
5. da se potvrde pitanja u njegovoj raspravi o odreenim problemima
sa izvoenjem citata iz djela najveÊihih autoriteta prvih muslimanskih
generacija;
6. objaπnjenje brojnih putova kojima su njegova djela prenoπena i
biljeæena (prepisivana) sve do Bejadi-zadeovog vremena, ali ne s ciljem
da se to omalovaæi ili potcijeni, nego da se postigne odreeni doprinos u
nauci o vjerovanju (akaidu);
7. da se objasne nedoreËena mjesta u njegovim spomenutim djelima,
odnosno u tekstovima koje su zabiljeæili u svojim djelima veliki uËenjaci
i autorstvo njemu pripisali, jer funkcija prijenosnih nizova ljudi kroz
generacije (‫ )إﺳﻨﺎد‬je baza koja Ëuva jedan iskaz od nestajanja ili mijenjanja;
8. saæimanje odgovarajuÊih pitanja, prema istraæivanjima i
prouËavanjima velikih uËitelja i njihovo integriranje u odgovarajuÊoj
problematici kako ne bi doπlo do osporavanja Ebu Hanifinih traktata
zbog razbijanja njihove cjelovitosti;
9. naslanjanje na izvorna djela i konstantno ukazivanje na njihove
tekstove;
10. ukazivanje na greπke i promaπaje onih koji su izuËavali Ebu
Hanifina djela u cilju Ëuvanja smisla njegovih iskaza od obezvreivanja i
nastojanje da se njihova bitna vrijednost i izvornost ne bi okrnjila, πto
povlaËi odgovornost pred Allahom, te da bi se olakπala upotreba tih
tekstova i postigla odgovarajuÊa nauËna korist, istina, uputa i pravo
rjeπenje.43
Ebu Hanife je jedan od najveÊih autoriteta svih generacija. On kao
nauËnik, mutekellim i fakih precizira sva bitna pitanja vjere i locira im
mjesto u uËenju islama.
Bejadi-zade kao sljedbeinik Ebu Hanife zauzima sliËnu poziciju
naspram njegova djela Al-Fiqh al-Akbar, dakle akaida, uvezujuÊi ovu
znanost sa drugim znanostima gdje god je to moguÊe, posebice sa usul-i
fikhom i fikhom. Uvjet svakog djela jeste izvjesnost u vjeri (ta¥díq), πto je
jasna akaidska kategorija i termin. U tom smislu on veli:
43 Ibid, fol. 1a-2b
25
“Fikh je znanost koja vodi ka spoznaji nevidljivog, a koje koristi jeziËke
argumente, kao, npr., u tumaËenju terminologije/pojmovnih kategorija u
podruËju vjerskog sadræaja, a to je Boæiji dar dat umnim ljudima, onima
koji se zahvalno opredjeljuju za ono πto je dobro za Ëovjeka, o Ëemu Êemo
govoriti i dati objaπnjenje u djelu. NajznaËajniji dio fikha je onaj koji govori
o pojedinaËnim principima vjere koji su trag vjeËnog govora a koji se odnosi
na djela zaduæenih (mukallafìn) da ih izvrπavaju obavezno ili po svom izboru
ili na naËin kako su propisana, a koja mogu biti uvjetovana, propisana ili
zabranjena, kao πto je istaknuto u djelu At-Talwíõ.44 Prioritet za utvrivanje
utemeljenosti tih djela zaduæenih (‫ )ﻣﻜﻠﻔﲔ‬baziraju se na razumijevanju vjere,
na njenom poznavanju, na izvjesnosti u vjeri (‫ )ﺗﺼﺪﻳﻖ‬i utemeljenju djela na
tom razumijevanju/znanju.”45
Bejadi-zade je napisao joπ nekoliko djela, od kojih je njih viπe posveÊeno
akaidu, πto jasno ukazuje na opredjeljenje ovoga naπega autora i bitno ga
odreuje jednim od boπnjaËkih predstavnika u akaidskoj znanosti.
O djelima Êemo reÊi samo bitne odrednice kako bi se stekao osnovni
utisak o njima:
3) Sawåniõ al-Muãåra∂åt wa Lawå’iõ al-Muèåkaråt fì al-‘Ulúm (‫ﺳﻮاﻧﺢ‬
‫)اﳌﻄـﺎرﺣﺎت و ﻟـﻮاﺋﺢ اﳌـﺬاﻛـﺮات ﻓﻰ اﻟﻌـﻠـﻮم‬46 piπËeve misli i skice o akaidskim pitanjima
potaknutim raspravama o pojedinim kur’anskim ajetima, a autorstvo mu
pripisuju: ©ejhi, Mehmed Tahir Brusali47 i Mehmed Surejja.48 Bagdadi ga
spominje u svome Hadiyya al-‘Årifìn pod nave- denim imenom,49 dok ga
HandæiÊ navodi pod imenom Sawånih al- ‘Ulúm, a neki drugi pod
naslovom Sawåniõ al-‘Ulúm fì sitta al-Funún.50
44 Sa‘duddín al-Taftazåní, At-Talwíõ fí kaπf õaqåiq at-Tanqiõ, Al-Matba‘a
al-Maymaniyya, Kairo, 1304. h.
45 Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm, ibid, fol. 5b
46 Çelebi, Imam A‘zam Ebu Hanife’nin itikadî görüπleri, ibid., 27-28.
47 Mehmed Tahir Brusali, ‘Uïmanli muelliflari, Matba‘a ‘amira, Istanbul,
1333. h., 258.
48 H. M(ehmed) HandæiÊ, BejaziÊi (Bejazi-zadeler), Gajret, kalendar,
Sarajevo, 1938., 95.
49 Isma‘il-baπa al-Bagdådí, Hadiyya al-‘Årifin, V, ibid., 164.
50 AdiloviÊ, Zuhdi ibn Bakr ‘AdilofiÊ al-Busnawi (Zuhdija AdiloviÊ), Abraz alIttiûåhåti’l-‘aqådiyya ladå muslimí al-Busna wa al-Harsak min al-fatõ al-islåmí õattå al‘a¥r al-õåñir - ‘ard wa naqd, Rijad, 1997., str. 102. Doktorska teza; primjerak kod autora.
26
U novijim istraæivanjima o ovom djelu, bez ikakve sumnje, doπlo se
do zakljuËka da mu je autor Bejadi-zade. DjelimiËne razlike meu
pojedinim prijepisima manuskripata su nastale od prepisivaËa. Bagdadi,
Zirkili i Kahhala ga spominju pod naslovom: Risåla fi tafsír al-Lawå’iõ
‘alå waûh al-baõï wa as-su’ål (‫)رﺳﺎﻟﺔ ﻓﻲ ﺗﻔﺴﻴﺮ اﻟﻠﻮاﺋﺢ ﻋﻠﻰ وﺟﻪ اﻟﺒﺤﺚ واﻟﺴﺆال‬.51
U izvorima se izvjeπtava o dijalogu i dugim uËenim raspravama izmeu
dva velika alima, Bejadi-zadea, dok je obnaπao duænost kadije u Halepu,
i muftije halepskog Muhammeda Kevakibija te Êe tako i ovo djelo nastati
kao rezultat uËenih rasprava tokom njihova druæenja. Iako izlaganja u
djelu Sawåniõ al-Muãåraõåt djelimiËno ukazuju na karakter rasprave, s
obzirom na povod njegovog nastajanja, πto bi se opravdano moglo
oËekivati, ipak, u cjelini, ne inkorporira u sebi karakter netolerantnih i
kontroverznih miπljenja.52
Ovo djelo se spominje i pod naslovom: Mubåõaïåt wa munåqaπåt
me‘a al-Kawåkibí (‫ )ﻣﺒﺎﺣﺜﺎت و ﻣﻨﺎﻗﺸﺎت ﻣـﻊ اﻟـﻜـﻮاﻛﺒـﻲ‬za koje Muhibbi veli da je u
njemu sakupljena graa nastala prepiskom izmeu Bejadi-zadea i
Kevakibija i da je to istraæivaËima poznato.53 Turski istraæivaËi A. Z.
Izgöer i I. Çelebi su mjerodavno utvrdili da je ovo djelo poznatije pod
nazivom Sawåniõ al-Muãåraõåt wa Lawå‘iõ al-Muèåkaråt fì al-‘Ulúm,
kako je naprijed istaknuto.54
Ovaj manuskript se sastoji od 13 poglavlja i obrauje sljedeÊe sadræaje:
- u prvom i drugom poglavlju obrauje nadnaravnost Kur’ana (‫ﻋﺠﺎﺋﺰ‬
‫;)اﻟﻘﺮان‬55
- u treÊem dijelu govori o oduπevljenju nevjernika æivotom na ovome
svijetu...;56
51 Kaõõåla, Mu‘ûam al-Mu’allifìn , I, ibid., 121.
52 Izgöer & Çelebi, Beyazizade Ahmed-efendi, ibid., 56.
53 Al-Muhibbi, Õulå¥a al-Åïår, I, ibid., 181.
54 Izgöer & Çelebi, Beyazizade Ahmed-efendi, ibid., 56.
55 Zapravo, razmatra i daje tumaËenje sljedeÊeg kur’anskog ajeta: “A ako vi
sumnjate u ono πto objavljujemo robu Svome, naËinite vi jednu suru sliËnu objavljenim
njemu, a pozovite i boæanstva vaπa, osim Allaha, ako istinu govorite”. (Al-Baqara, 23.)
56 Oslon mu je rasprava o sljedeÊem kur’anskom ajetu: “Nevjernicima se
æivot na ovom svijetu Ëini lijep i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem
danu bit Êe iznad njih oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. - A Allah daje
u obilju onome kome On hoÊe, bez raËuna”. (Al-Baqara, 212.)
27
- potom govori o pitanjima Dæehennema, kategorijama njegovih
stanovnika i njihovom statusu te o znaËaju kelime-i πehadeta;57
- u sljedeÊem poglavlju razmatra pitanje πirka i vjerovanje krπÊana
koji pripisuju Allahu “sina”;58
- usljeuje rasprava o kosmoloπkim dokazima;59
- nakon toga Bejadi-zade razmatra problem Allahove pravde;60
- potom tretira IzraeliÊane, njihovo odmetniπtvo, stav i odnos prema
Allahovim poslanicima;61
- u narednom poglavlju se govori o obligatnosti posta;62
- onda razmatra pitanje zavjeta;63 te
- raspravlja o dva akaidska i usulska pitanja, o lijepom (õusn) i ruænom
(qubõ).
57 On se, zapravo, bavi tumaËenjem kur’anskog ajeta: “I reÊi Êe: ‘Da smo
sluπali i razmiπljali, ne bismo meu stanovnicima Dæehennema u ognju bili’!”
(Al-Mulk, 10.)
58 Moto ove rasprave mu je kur’anski ajet: “Nezamislivo je da Milostivi
ima dijete”. (Maryam, 92.)
59 Oslon mu je kur’anski ajet: “Nit’ Sunce moæe Mjesec dostiÊi nit’ noÊ dan
preteÊi, svi oni u svemiru plove”. (Ya-sin, 40.)
60 Tretira nevedenu temu voen smislom kur’anskog ajeta: “Kao πto je bilo
sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih.- A Allah nije
nepravedan robovima Svojim”. (Al-Mu’min, 31.)
61 Bejadi-zade je za vodilju u ovoj raspravu imao kur’anski ajet: “Zar nisi
Ëuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musa-a svome vjerovjesniku rekli:
‘Postavi nam vladara da bismo se na Allahovom putu borili’! - ‘Moæda se vi
neÊete boriti, ako vam borba bude propisana’?- reËe on. -’Zaπto da se ne borimo
na Allahovom putu’ - rekoπe-, ‘Mi koji smo iz zemlje naπe prognani i od sinova
naπih odvojeni’? A kad im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiπe. A
Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni”. (Al-Baqara, 246.)
62 Moto mu je ajet-i kerim: “U mjesecu ramazanu poËelo je objavljivanje
Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanje dobra
od zla...” (Al-Baqara, 185.)
63 Tretira temu slijedeÊi poruku kur’anskog ajeta: “Zatim, neka sa sebe
prljavπtinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze.”
(Al-Haûû, 29.)
28
Na kraju je u ovome djelu joπ prouËavao i pitanja:
- izvrπavanje obaveza;
- o nepostojanju obaveza (mukallafiyyåt) u pitanjima gdje nije prisutna
sposobnost i
- jedinstvo uleme u pogledu stava o nevjerstvu onoga koji zanijeËe
bilo koji od suπtinskih temelja vjere (ñarúråt diniyya).
Pored izvora koji je crpio u reËenim temama koje je obraivao, od
poznatog komentatora Kur’an-i kerima Bejdavija,64 redovno se sluæio i
djelima drugih mufessira. Takoer se osvrtao na leksiËki poredak u ajetima
i isticao ljepotu nenadmaπnog izraza Allahove Knjige.
Rukopis Sawåniõ al-Muãåraõåt nalazi se u Sulejmaniji biblioteci u
Istanbulu, u odjeljenju biblioteËkog kompleksa “Laleli”, pod brojem
3689 2, ima 17 stranica (waraq), a prepisao ga je Muhammad ibn
‘Abdullatif Hanbali. U istoj biblioteci u odjeljenju rukopisne zbirke
“Giresun” br. 1101 nalazi se rukopis pod nazivom Sawåniõ al-‘Ulúm fi
sitta al-Funún, sa napomenom, na prvoj stranici, da se radi o djelu Risåla
as-Sawåniõ. IdentiËan mu je rukopis Sawåniõ al-Muãåraõåt. U oba
primjerka manuskripta uoËava se isti raspored tema, ali se primjeÊuju
manje razlike u objaπnjenju pojedinih pitanja. Pretpostavlja se da su ove
razlike nastale brojnim uËeniËkim biljeπkama sa predavanja koje su se
kasnije pripisale njihovom uËitelju. Pisac je svoje stavove u vezi sa svakom
od tretiranih tema rezimirao u πest taËaka. Primjetne su samo neke razlike
u rezimeima na dva mjesta. Takoer, u Sulejmaniji biblioteci “Giresun”,
br. 1102, pod imenom Risåla muta‘alliqa bi-as-Sawåniõ, postoji traktat
od 2,5 folije koji se smatra uvodnim dijelom Sawåniõ al-Muãåraõåt.
Takoer, u istoj biblioteci, u odjeljenju “Es‘ad-efendi” pod br. 37074
Ëuva se rukopisni primjerak traktata od 2,5 stranice pod nazivom Risåla
fi qawlihi ta‘ålå: Wa in kuntum fi raybin mimmå nazzalnå ‘alå ‘abdinå,
koji predstavlja jedan drugi rukopis prvoga dijela ovoga traktata. Jedan
drugi primjerak manuskripta koji se nalazi u Sulejmaniji biblioteci, fond
odjeljenja “Giresun”, pod brojem 1101 odnosi se pak na posljednje stranice
Risåla as-Sawåniõ (fol. 18-20).65
64 Nå¥iruddin Al-Bayñåwi, Anwår at-Tanzíl wa Asrår at-Ta’wíl, Dår alKutubi al-‘Arabiyya, Kairo, 1330. h.
65 Çelebi, Imam Azam Ebu Hanife’nin itikadî görüπleri, ibid., 27-28.
29
4. Risåla al-Båõiï wa al-Muûíb (‫ اﻟﺒﺎﺣﺚ واﺠﻤﻟﻴﺐ‬:‫)رﺳﺎﻟﺔ‬Ovo je poetski traktat
koji obuhvaÊa dvadeset tema a napisan je u formi pitanja i odgovora.
Teme se najprije nude kroz pitanja a potom se daju odgovori. Ovdje se
pisac bavi, takoer, problemima akaidske nauke u kojima prouËava: Ime
i Imenovani (al-Ismu wa al-Musammå), opskrba (ar-rizq), odgovornost
onih koji su ograniËeno sposobni (ahl al-fatra), zavjet (naèr), razumijevanje
sedæde Bogu i njezin smisao. ©to se tiËe pitanja, Bejadi-zade ih je ugradio
u 26 stihova, dok su njegovi odgovori obraeni u 106 stihova.66
U uvodu djela (Muqaddima) Bejadi-zade kroz stihove znatno viπe
navodi postavljenih pitanja na koja neÊe uslijediti odgovor, ali napominje
da je, u cilju neproπirivanja opsega djela, pitanja saæimao a odgovore
skraÊivao. Nakon πto su pitanja i odgovori navoeni u stihu i
problematizirana tema u saæetom obliku, detaljnija razrada izlagana je u
proznoj formi. Kako je joπ naveo u “Uvodu”, Bejadi-zade je ovaj traktat
napisao da bi odagnao vlastite teπkoÊe, dileme i nevolje te intelektualno
stagniranje koje mu je donosilo obnaπanje duænosti kad-i askera. Zato je,
da bi se bar na neko vrijeme odvojio od svakodnevnih problema, pribjeæiπte
nalazio u pisanju ovoga djela.67
Osim spomenutog naziva djelo je bilo joπ poznato i kao Al-Qa¥ída
al-Låmiyya (‫)اﻟﻘﺼﻴﺪة اﻟﻼﻣﻴﺔ‬. Takav naslov dat mu je zbog zavrπetaka stihova
slovom “L” (‫)ل‬. Traktat spominje i pod imenom Al-‘Aqída (‫)اﻟــﻌــﻘــﻴـــﺪة‬, jer
tretira pitanja islamskog vjerovanja. Jedan njegov rukopisni primjerak
nalazi se u Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu u odjeljenju “Laleli” br.
36891. Jednako kao πto postoje cjeloviti primjerci rukopisa, takoer
postoje i drugi rukopisni primjerci koji sadræe samo teme vezane za
akaidske probleme, kao πto postoje i rukopisi koji sadræe samo odgovore
na postavljene probleme.68
5. Kitåb a¥-Ôakk (‫)ﻛﺘﺎب اﻟﺼﻚ‬. To je djelo koje tretira pitanja kao πto su:
dokaz (õuûûa), i‘låm, qismet i braËne teme, prireeno od strane Bejadizadea, a koje su date kroz primjere u pisanoj formi.69 Pisac u predgovoru
66 Ibid., 28.
67 Ahmed Bejadi-zade, Risåla al-Båhiï wa al-Muûíb, Sulejmanija biblioteka,
odjeljenje “Laleli”, Istanbul, rukopis, br. 36891, fol. 1b. Micro-film u mojoj
biblioteci.
68 Ibid., 28-29.; Izgöer & Çelebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, ibid., 56.
69 Mehmed Ãåhir Brúsali, ‘Uïmanli muelliflari, ibid., 258.
30
napominje namjeru da, dajuÊi primjere pravila sudskog postupka na
turskome jeziku, æeli pomoÊi onima koji se tek poËinju baviti kadijskom
sluæbom. Jedan rukopis se nalazi u Sulejmaniji biblioteci br. 93, u
odjeljenju “Lala Ismail”,70 a drugi manuskript ovoga djela se nalazi u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pod br. 7222, koji je prepisao
Ebu Jusuf ibn Nuri ibn Hasan Janalijavi, iz Janine u GrËkoj, sa danom
10. zu’l-ka‘de 1182/1768.71 Djelo je napisano na osmanskom jeziku a
sastoji se od 40 poglavlja.
U Ôakku se, takoer, nalazi zbirka sudskih formulara, presuda i
πerijatskih rjeπenja koje je Bejadi-zade izdavao kao rumelijski kad-i asker
a sakupio ih je njegov sudski pisar Îidr ibn ‘Usman. U djelu ima puno
pohvala za uËenost Ahmed-efendije.72
6. Maûmú‘a fí al-Masåil al-Munta∂aba (‫)ﻣﺠﻤﻮﻋﺔ اﳌﺴﺎﺋﻞ اﳌﻨﺘﺨﺒﺔ‬. Ovo djelo
predstavlja skice i biljeπke koje su vjerovatno koriπÊene pri objaπnjavanju
razliËitih tema uËenicima kao πto su: akaidska pitanja - Ëuvena rasprava
“o tri brata”73 voena izmeu Hasana Eπ‘arija i njegovog mu‘tezilijskog
70 Çelebi, Imam Azam Ebu Hanife’nin itikadî görüπleri, ibid., 29.
71 Vidi: Kasim DobraËa, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa, II,
ibid., Sarajevo, 1979., 947.
72 HandæiÊ, BejaziÊi, ibid., 96.
73 Rasprava o trojici braÊe: UËenik Abú Õasan al-Aπ‘ari pitao je svoga uËitelja
Abú ‘Ali al-Ûubåiya, koji je govorio da je obaveza Allaha da podari ljudima ono
πto je za njih dobro: - Recimo da imaju tri brata, jedan je nevjernik, drugi je pravi
musliman a treÊi je umro kao dijete. ©ta kaæeπ o njihovom statusu na Åhiretu?
UËitelj reËe: - Vjernik, dakle, ide u Dæennet, nevjernik Êe u Dæehennem a dijete je
ipak negdje izmeu njih dvojice. Al-Aπ‘ari upita: - Ako dijete poæeli da ide tamo
gdje je otiπao vjernik, hoÊe li mu se dozvoliti? Al-Ûubåi odgovori: - Ne, jer njemu
Êe se reÊi: Tvoj brat je zaradio Dæennet ibadetom i pokornoπÊu, a ti nemaπ ni
ibadeta, ni pokornosti. Al-Aπ‘ari nastavlja sa neslaganjem: - Ako dijete kaæe: - O
moj Boæe, da si mi dao da poæivim, poπtovao bih Tvoje naredbe i zabrane! ©ta bi
Allah rekao? Al-Ûubåi: - Allah Êe reÊi: “Da si poæivio ti bi bio nepokoran i zaradio
bi kaznu. Zato πto Sam to znao uËinio Sam za tebe dobro πto te nisam poæivio.”
Tada Al-Aπ‘ari upita: - A ako nevjernik u tom sluËaju kaæe: - O moj Boæe, kako Si
njemu uËinio ono πto je za njega dobro a meni nisi? Al-Ûubåi, koji se naljutio na
ova neslaganja, reËe: - Tebe je zauzdao πejtan (waswasa). Al-Aπ‘ari reËe: - Nije
mene zauzdao πejtan nego je mom UËitelju ponestalo rijeËi. (Vidi: Ahmed Bejadizade, Maûmú‘a fi al-Maså’il al-Munta∂aba , Süleymaniye Kütüphanesi, “Es‘adefendi”, Istanbul, rukopis, br. 1281, fol. 56a - 57a)
31
uËitelja ‘Ali Dæubåija, zatim o esenciji/biti duπe (‫)ﻣﺎﻫﻴﺔ اﻟﺮوح‬, karakteru snova,
determinizmu (‫)اﳉـﺒــﺮ‬, o slobodnoj ljudskoj volji (‫)اﻻﺧــﺘــﻴــﺎر‬, vienju Allaha,
Mi‘radæu te izlaæu stavovi muslimanskih uËenjaka o razliËitim pitanjima
iz domena πerijatskog prava, tefsira, hadisa, logike i kulture dijaloga (ådåb
al-munåùara). Bejadi-zade je, primijetit Êemo ako paæljivo pratimo tekst
ovoga manuskripta, izbirljivo prilagao citate iz brojnih djela za teme
kojima se bavio, tako da ovo njegovo djelo prestavlja svojevrsnu
enciklopediju mnogobrojnih pitanja o kojima su pisali islamski uËenjaci
a koja podstiËu istraæivaËa na promiπljanje i istraæivanje. Iza svakog citata naveo je izvor kojim se sluæio. Djelo se nalazi u Sulejmaniji biblioteci
u Istanbulu u odjeljenju “Es‘ad-efendi” br. 1281.74
7. Raså’il wa ta‘líqåt (‫)رﺳﺎﺋﻞ و ﺗﻌﻠﻴﻘﺎت‬, predstavlja njegov zbornik traktata
i zabiljeπki.75 Postoji dosta jako uvjerenje (BaπagiÊ, HandæiÊ) da se ovdje
radi o djelima Ebu Hanife: Al-Fiqh al-Absaã, Ar-Risåla, Kitåb al-‘Ålim i
Al-Wa¥iyya, koja je Bejadi-zade pojedinaËno komentirao. Postoji
moguÊnost, misli HandæiÊ, da je neko sakupio odreeni broj rasprava od
Bejadi-zadeta i Kevakibija i da je toj zbirci dato takvo ime. Ipak, to je
samo pretpostavka buduÊi da to djelo po imenu i sadræaju HandæiÊ ne
poznaje.76 Iako se djelimiËan komentar pojedinih odlomaka tih djela nalazi
u Iπåråt al-Maråm, prema njihovim miπljenjima Bejadi-zade je pojedinaËno
komentirao ova djela.77 Meni je, za sada, nepoznato da li su negdje
saËuvani ovi komentari.
Da je Bejadi-zade uistinu veliki mislilac potvruju ozbiljna kritiËka
miπljenja priznatih islamskih autoriteta, polazeÊi od Mukbilija, Muhibbija
i svih drugih koji su izuËavali njegova djela do naπega HandæiÊa.
©to se tiËe doprinosa naπih ljudi izuËavanju Bejadi-zadeovog ukupnog
djela, on je nedovoljan, πto svjedoËi i to da ga je prouËavalo samo nekoliko
naπih autora i o tome pisali na bosanskom jeziku (BaπagiÊ, HandæiÊ i
©abanoviÊ) gdje je on neznatno predstavljen. Ipak, izuzetak Ëini HandæiÊ
74 Bejadi-zade, Maûmú‘a fi al-Maså’il al-Munta∂aba , ibid. Micro-film u
mojoj biblioteci.
75 Mehmed Sureyya, Siûilli Osmaniyye, I, Istanbul, 1308-1316 h./18901898, 225. U izvorima se ne navodi o kojim se traktatima radi i iz kojih disciplina.
(Usp., HandæiÊ, BejaziÊi, ibid., 96)
76 HandæiÊ, BejaziÊi, ibid., 96.
77 AdiloviÊ, Abraz al-Ittiûåhat al-‘Aqådiyya..., ibid., 102.
32
koji se πire zanimao, kako ovim autorom i cijelom njegovom porodicom
tako i ostalim uËenjacima iz ugledne porodice Bejadi-zadea, kojih je u
nauci bilo prisutno ukupno sedam: Hasan-efendi, Ahmed-efendi,
Mahmud-efendi, Ahmed-efendi I, Hamid-efendi, Hasan-efendi II i
Mustafa-efendi.78
Works of Ahmed Efendi Beyadi-zade Boshnaq
Ahmed Beyadi-zade Boshnaq has a reputation as a Bosniak classical
author. He has contributed to the Aqaid, ‘Ilmu’l kalam and Shari’a law.
He was a well known scholar. In the Turkish-Ottoman Empire he
occupied the highest teaching and jurisprudential positions.
It is not known that he has written any other work in the field of
Shari’a law except Kitabu ‘s-sakk, which was meant for qadis who were
without experience. This work analyzes the skills and arts of the profession of judges; especially steps needed to handle court procedure and to
keep the court documentation.
In the field of aqaid, he has written more works. Among them are ElUsulu ‘l-munife li ‘l-Imami Ebu Hanife and Isaratu ‘l-meram min ‘ibarati
‘l-Imam. His second work made him known in the field of Aqaid as well.
In the first work he systematized issues recorded in Aqaid treaties of Abu
Hanifa as well as Ahadith from his collection Musnada, related to Aqaid
issues. In the second work he gave commentary of the first work.
In this paper another work of Beyadi-zade has been analyzed for the
first time and will be presented to the scholars in Bosnia and elsewhere.
All his works, which are kept in different libraries in the world, are
in the form of manuscripts. Some of them are kept in the Gazi Husrevbey Library in Sarajevo.
78 HandæiÊ, BejaziÊi, ibid., 90-99.
33
34
35
36
37
38
39
40
Mustafa JahiÊ
RUKOPISI MATEMATI»KIH DJELA U GAZI
HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI
Meu historiËarima matematiËkih studija dugo vremena postojala je
velika sumnja da je arapska matematika imala ikakvog znaËajnijeg utjecaja
na razvoj matematiËkih studija u Evropi. Vjerovalo se da za nastanak
novih matematiËkih koncepcija trebamo biti zahvalni, prije svega,
evropskim matematiËarima XVI-XVII stoljeÊa.
Istovremeno vladalo je miπljenje da je nakon slavnog perioda za
matematiku, kada su Grci postavili temelje modernoj matematici, nastupio
period stagnacije u matematiËkim istraæivanjima, sve dok Evropljani nisu
ove ideje preuzeli od Grka u πesnaestom stoljeÊu. Vjerovalo se da se u
periodu od hiljadu godina izmeu starih Grka i evropske renesanse niπta
znaËajno za matematiku nije dogodilo, osim πto su arapski prijevodi grËkih
tekstova saËuvali grËko uËenje koje su Evropljani πesnaestog stoljeÊa od
njih preuzeli.
Mnogi vodeÊi historiËari matematiËkih nauka su, dræeÊi se takvoga
miπljenja, ignorirali arapsko-islamsku matematiku u njenom historijskom
razvoju, bilo koje matematiËke teme ili postavke. Navodili su jedino da
je arapska znanost reproducirala uËenje koje je prihvatila od grËke nauke.
Period o kojemu govorimo poËinje od kraja osmog do sredine petnaestog
stoljeÊa.
Meutim savremena respektabilna matematiËka istraæivanja mnogo
su bliæa ideji da su na razvoj i nastanak novih matematiËkih koncepcija
velikog utjecaja imali arapsko-islamski matematiËari u periodu od Ëetiri
stoljeÊa ranije, Ëak viπe nego i grËki matematiËari. Podloga na kojoj su
se poËela razvijati matematiËka istraæivanja u Bagdadu poËetkom
devetog stoljeÊa nije dovoljno poznata. Sigurno je da je posojao jak
utjecaj indijskih matematiËara koji su veoma rano razvili decimalni
sistem i brojeve. Ovo je bilo veoma vaæno za poËetak matematiËkih
studija kod Arapa. Veliki napredak u tom pogledu ostvaren je radovima
41
Al-Õwarizmíja1 u Ëijim se djelima osjeÊa viπe indijski nego grËki utjecaj.
Na dalji tok razvoja matematiËkih studija kod Arapa utjecali su
upoznavanje sa grËkim dostigunÊima u ovoj oblasti i prevoenjem na
arapski jezik grËkih matematiËkih tekstova. Al-Õwarizmíjevi radovi su,
ustvari, imali velikog utjecaja na razvoj matematiËkih studija na Zapadu
preko Ëijih se radova Zapadna Evropa upoznala sa rezultatima indijske
i arapske matematike. Utjecaj ove matematike se na Zapadu osjeÊao
sve do sredine devetnaestog stoljeÊa.2
Ozbiljnija matematiËka istraæivanja kod Arapa poËinju u periodu
vladavine halife Al-Man¥úra (754 - 775.) da bi za vladavine Hårúna arRaπída (786 - 809.) i Al-Ma’múna (813 - 833.), koji su podsticali i
stimulirali nauËna istraæivanja, posebice astronomije i matematike, i prve
prijevode grËkih tekstova na arapski jezik, dostigla vanredno visok stepen
svojega razvoja. Halifa Al-Ma’mún je, naslijedivπi prijestolje halife od
svojega oca Hårúna ar-Raπída Ëak i jaËe od svojega oca podupirao nauËna
istraæivanja. Voen takvom idejom on osniva Bayt al-õikma - “KuÊa
mudrosti” - sa velikom bibliotekom i opservatorijom u Bagdadu koja
postaje centrom bavljenja naukom i prevoenjem. U ovome nauËnom
centru radili su poznati nauËnici i prevodioci.
Treba istaÊi da se prevoenjem na arapski jezik u ovome sluËaju
nisu bavili samo struËnjaci u jeziku bez matematiËara, nego su to Ëinili
nauËnici, matematiËari. Prevoenje tako nije bilo samo sebi cilj, nego
je proizlazilo iz æelje za napretkom u nauËnim istraæivanjima. Arapi,
dakle, nisu samo reproducirali indijsku i grËku nauku nego su
istovremeno i ovladali njihovim metodama i svoje nauËne radove
razvijali, unoseÊi u njih nauËna dostignuÊa do kojih su sami dolazili.
U tim radovima oni su iskazali veliku sistematiËnost u izlaganju nauËne
problematike.3
Tako su, izmeu ostalih, prevoena Apolonijeva, Euklidova,
Ptolomejeva i Arhimedova djela. To je dalo velikog podstreka i za
nezavisna istraæivanja od IX do XV stoljeÊa. Ovi su prijevodi imali
velikog utjecaja na razvoj matematike na Zapadu. ZahvaljujuÊi ovim
1 Muõammad b. Múså al-Îwarizmi (780-850), matematiËar i astronom,
smatra se “ocem algebre”.
2 Dirk, 87.
3 Ibid., 88.
42
prevodima zapadna nauka se upoznala sa mnogim grËkim klasiËnim
djelima.4
Vjerovatno da je najveÊi napredak koji je ostvarila arapska
matematika upravo poËeo u vrijeme Al-Õwarizmíja. Ovo je istovremeno
i vrijeme nastanka algebre i revolucionarni korak naprijed u odnosu na
grËki koncept matematike koja je u osnovi bila geometrija. Algebra je
pokazala matematici novi smjer razvoja, veoma πirok u konceptualnom
razvoju koji nije postojao prije i koji je oosiguravao novi zamajac razvoja
ove nauke. Drugi vaæan aspekt uvoenja algebre je taj da je dopustila
matematici da bude primjenjiva sama na sebi kao nikada prije.5 Pored
toga arapski matematiËari su otkrili mnoge teoreme koje su omoguÊile
dalji razvoj matematike a pridonijeli su i razvoju mnogih teorija u
matematici.
Meu najstarija djela iz oblasti matematike koja se nalaze u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci spada djelo Nuzha an-nuùùår fí qalam al-ûubår*,
koje je napisao Abú al-‘Abbås ©ihåbuddín Aõmad b. ©amsuddín b.
Muõammad b. ‘Imåduddín b. ‘Alí al-Mi¥rí, b. al-Hå’im al-Maqdisí (um.
815/1412.). Rukopis djela u Biblioteci je registriran pod brojem R 2440/1.
Djelo je na arapskom jeziku i tretira oblast aritmetike. Rad, ustvari,
predstavlja saæetak drugoga djela Murπid aã-ãålib ilå asnå al-maãålib od
istog autora. Djelo se sastoji od uvoda, dva poglavlja i zavrπetka koji se
dijeli na tri odjeljka. U uvodnom dijelu autor govori o vrstama, oblicima
i poretku brojeva. U sljedeÊa dva poglavlja govori se o osnovnim raËunskim
radnjama i razlomaËkim brojevima. Na kraju djela autor govori o
proporcionalnim i uporednim brojevima i traæenju nepoznate pomoÊu
proporcionalnih brojeva. U izvorima i mnogim rukopisima djelo se Ëesto
navodi pod razliËitim naslovima. PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa
ovoga rukopisa nisu poznat.6
U istoj zbirci (fol. 41b - 80b) kao drugo po redu nalazi se djelo AdDurra at-tåûiyya fí al-‘ulúm al-õisåbiyya, takoer iz oblasti aritmetike i
na arapskom jeziku. Autor ovoga djela je Badruddín Muõammad b. alÎaãíb. Nije poznato kada je æivio autor ovoga djela niti vrijeme njegova
4 Dirk, 87-88.
5 Ibid., Loco cit. 87-88.
6 Izv.: Õ.Î. II, 1942. Ahlwart V, 5979. GAL GI, 471. Aù-Ùåhiriyya mat.
47-49. Áeáen, 172. Loebenstein, 2346. Al-Fahras al-wa¥fí, 140.
43
nastanka. Od nama dostupnih izvora jedino Õåûûí Îalífa (I, 739) navodi
ovoga autora i njegovo djelo. Rad je podijeljen na uvod, Ëetiri poglavlja i
zavrπetak. U uvodu se govori o osnovama matematike a u naredna Ëetiri
poglavlja i zavrπetku o mnoæenju, dijeljenju, logaritmima, vaenju korijena
i traæenju nepoznate. PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa
su, takoer, nepoznati.7
Kao treÊe djelo u ovoj zbirci (fol. 81b - 150b) nalazi se rad na
arapskom jeziku iz iste matematiËke oblasti pod naslovom Al-Wasíla,
koji je napisao Abú al-‘Abbås ©ihåbuddín Aõmad b. ©amsuddín b.
Muõammad b. ‘Imåduddín b. ‘Alí al-Mi¥rí, Ibn al-Hå’im al-Maqdisí (um.
815/1412.).
Djelo se sastoji od uvoda, tri poglavlja i zavrπetka. U radu se govori
o vrstama brojeva, osnovnim raËunskim radnjama, razlomcima, vaenju
korijena i proporcionalnim brojevima. Autor je djelo zavrπio 28. rabí‘ alå∂ira 772/1370. godine. PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ni ovoga
rukopisa nisu poznati.8
Djelo Al-Muqni‘ fí al-ûabr wa al-muqåbala je Ëetvrto po redu djelo u
istoj zbirci (fol. 152b - 156b). I ovaj rad je na arapskom jeziku i od istog
je autora kao i prethodno djelo. Napisan je u formi stiha i obuhvata
oblast algebre i jednaËina. Sastoji se od pedeset devet stihova podijeljenih
na uvodni dio i tri poglavlja. U djelu se govori o vrstama, stupnjevima i
osnovama nepoznate i osnovnim raËunskim radnjama.9
Peto djelo u ovoj zbirci (fol. 15b - 173b) Ëini skraÊenu verziju
komentara gore navedenog djela od istoga autora, pod naslovom AlMusri‘ fí ©arõ al-Muqni‘ fí al-ûabr wa al-muqåbala .10
©esto djelo u zbirci (fol. 178b - 224a) je matematiËka rasprava na
arapskom jeziku pod naslovom Muqaddima fí ‘ilm ma∂åriû al-kusúr od
nepoznatog autora u kojoj se govori o vaenju korijena u matematici.11
7 Izv.: Õ.Î. I, 739.
8 Izv.: Õ.Î. II, 2010. Bagdad, Awqåf IV, 117. Aù-Ùåhiriyya mat. 54. AlFahras al-wa¥fí, 144.
9 Izv.: Õ.Î. II, 1809. Loebenstein, 2345. Bagdad, Awqåf IV, 116. AùÙåhiriyya mat. 66.
10 Izv.: Õ.Î. II, 1676 i 1809. Aù-Ùåhiriyya mat. 65. Al-Fahras al-wa¥fí, 132.
11 Izv.: Osmanlı astronomi II, 603.
44
Posljednje djelo u zbirci (fol. 224b - 232a) je rasprava na arapskom
jeziku Risåla fí ‘ilm al-õisåb od nama nepoznatog autora u kojoj se govori
o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice, stotine i hiljade), mnoæenju,
dijeljenju i vaenju korijena.
U Biblioteci se nalazi i komentar djela Aπkål at-ta’sís fí al-handasa (R
2868/10), koji je napisao Múså b. Muõammad Qåñí-zåde ar-Rúmí (um.
815/1412.). Osnovno djelo pod navedenim naslovom napisao je
©amsuddín Muõammad b. Aπraf as-Samarqandí (um. 600/1203.). Ovaj
komentar se sastoji od uvoda i trideset pet geometrijskih oblika (πakl).
Neke geometrijske oblike autor osnaæuje citirajuÊi Euklida.12
Djelo Îula¥å al-õisåb, Ëiji je autor Bahå’uddín Muõammad b. Õusayn
al-Õåriïí al-‘Åmilí (um. 1031/1622.), jeste kompendij o osnovama
matematike na arapskom jeziku. Rad predstavlja saæetak djela prethodnih
autora iz ove oblasti a sastoji se od uvoda, deset poglavlja i zavrπetka.13
Komentar na arapskom jeziku na prethodno djelo pod naslovom
Ta‘líqåt ‘alå Îulå¥å al-õisåb napisao je ‘Umar b. Aõmad al-Må’í al-»ullí
(um. 1022/1613.?) da bi, kako sam autor komentara istiËe, razrijeπio
teπka mjesta i ukazao na nerazumljive simbole u osnovnom djelu. Ovaj
komentar se Ëuva u Biblioteci pod brojem R 5586 a prepisao ga je Mu¥ãafå
iz Qarahisara ©arqíja, 3. ûumåd al-úlå 1089/1678. godine u Istanbulu u
medresi Quûå Mu¥ãafå-påπå (Kodæa Mustafa-paπa).14
12 U Biblioteci se nalazi viπe primjeraka rukopisa ovog djela: R 5659, R
1889, R 623/1 (Prepisao Muõammad b. Mu¥ãafå, 7. ûumåd al-å∂ira 1134/1722.
godine), R 1979/1 (Prepisao ‘Abdulkarím b. al-õåûû Aõmad b. al-õåûû ‘AbdulŸaní
u Dijarbekir u ‘Ali-paπa medresi, 1086/1675. godine) i R 1146/1. Izv.: Õ.Î. I,
105. Ahlwart V, 5943. GAL GI, 468, GII, 212, SI, 850. Kaõõåla IX, 63. AùÙåhiriyya mat. 79, Köprülü I, 939/2; Loebenstein, 2353-2354. Wagner, 251.
13. U Biblioteci se nalazi viπe primjeraka rukopisa ovog djela: R 487 (Prepisao
nepoznati prepisivaË, 24. èú al-qa‘da 1088/1677. godine), R 623/2, R 1979/2, R
5772/2 (prepisan 1081/1699), R 1660/4 (prepisao Abú Bakr a¥-Ôiddíq b. Õasan
al-Qrímí, 1136/1723. godine), R2551/5, R 6702/2, R 1418/11. Izv.: Õ.Î. I,
720. Ahlwart V, 5998. GAL GII, 415, SII, 595. Áeáen, 615. Wagner, 255. AùÙåhiriyya mat. 104. TÜYATOK III/7, 1877-1881 I V/07, 3804 3805. Köprülü
III, 343. DobraËa I, 453.
14 Izv.: GAL SII, 596. DobraËa I, 325. Loebenstein, 2350/2. TÜYATOK
34/IV, 923. Osmanlı matematik, 112-13.
45
Komentar na arapskom jeziku na isto djelo pod naslovom ©arõ Îulå¥a
al-õisåb napisao je i ‘Abdurraõím b. Abú Bakr b. Sulaymån al-Mar‘aπí
(um. 1068/1657.). Ovaj komentar se u Biblioteci Ëuva pod brojem R 1463
a prepisao ga je nepoznati prepisivaË, 25. ramañåna 1161/1651. godine.15
Ramañån b. Abú Hurayra al-Ûazarí al-Qådirí (um. poslije 1092/
1681.), takoer je napisao komentar na arapskom jeziku na djelo Îulå¥a
al-õisåb. Prema zavrπetku djela koji se nalazi u ovome rukopisu (fol. 1b 104a) autor ovoga komentara je gore spomenuti Ramañån b. Abú Hurayra
al-Ûazarí al-Qådirí. BuduÊi da u ovome rukopisu nedostaje uvodni dio
koji prepisivaË nije prepisao, ne moæe se sa sigurnoπÊu ustvrditi da se radi
o navedenom autoru. Meutim ovaj se uvodni dio nalazi u sljedeÊem
djelu ove zbirke, takoer, komentaru navedenog osnovnog djela Îulå¥a
al-õisåb, s tim πto njegov kraj pripada drugome komentaru istoga
osnovnog djela Ëiji se autor u izvorima spominje kao Õasan b. Muõammad
b. Ibråhím al-Kurdí as-Suhråní (um. 1078/1667.). U svakome sluËaju,
tekst komentara je skoro isti u oba djela. Ovaj rukopis se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci nalazi registriran pod brojem R 1478/1 a prepisao ga
je nepoznati prepisivaË u posljednjoj dekadi mjeseca ûumåd al-úlå 1076/
1665. godine (biljeπka na kraju djela, fol. 104a).16
Dakle, i drugo djelo u ovoj zbirci (R 1478/2, fol. 106b - 167b) je komentar
na arapskom jeziku djela Îulå¥a al-õisåb i veoma je sliËan prethodnom
komentaru. Prema poËetku komentara, kao πto je naprijed reËeno, ovo je
komentar djela Îulå¥a al-õisåb, koji je pod naslovom Õall al-Îulå¥a li ahl arriyåsa saËinio Ramañån b. Abú Hurayra al-Ûazarí al-Qådirí. Meutim prema
njegovu zavrπetku ovo je komentar istoga djela koji je saËinio Õasan b.
Muõammad b. Ibråhím al-Kurdí as-Suhråní iste godine (1078/1667.) kada je
i umro u gradu Edirne (pogl. biljeπku na kraju djela, fol. 167b i Osmanlı
matematik 145). PrepisivaË, vrijeme i mjesto prepisa ovoga djela su nepoznati.17
15 Izv.: A.M. I, 563. O.M. III, 285-86. GAL SII, 596. Áeáen, 568. Osmanlı
matematik, 181. Bagdad, Awqåf IV, 110-11. Al-Fahras al-wa¥fí, 104.
16 Izv.: Õ.Î., Èayl I, 416. A.M. I, 370. GAL SII, 596. Loebenstein, 2347.
Dår al-kutub m II, 28. Bagdad, Awqåf IV, 110. Köprülü III, 200/2. Áeáen, 442.
Aù-Ùåhiriyya mat. 109-10. Osmanlı matematik, 155.
17 Izv.: Õ.Î., Èayl I, 416. A.M. I, 370. GAL SII, 415 i SII, 595. Loebenstein,
2347 i 2350/1. Dår al-kutub m II, 28. Bagdad, Awqåf IV, 109. Köprülü III, 200/
2. Áeáen, 442 i 386. Aù-Ùåhiriyya mat. 109-10. Osmanlı matematik, 145 i 155.
46
U Biblioteci se nalazi i rukopis komentara na djelo Al-Lam‘ fí ‘ilm alõisåb (R 1749), Ëiji je autor Abú al-‘Abbås ©ihåbuddín Aõmad b.
©amsuddín b. Muõammad b. ‘Imåduddín b. ‘Alí al-Mi¥rí Ibn al-Hå’im
al-Maqdisí (um. 815/1412). Autor komentara pod naslovom Al-Maûma‘
naùm al-Lam‘ fí ‘ilm al-õisåb je ©arafuddín al-‘Amríãí (um. 890/1485.),
koji je svoj komentar napisao u stihu. Prema biljeπci na kraju djela, autor
je komentar zavrπio u petak, 27. èú al-õiûûa 993/1585. godine. Ovo bi,
prema nama dostupnim izvorima, moglo biti veoma rijetko djelo.
PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.18
U zbirci pod brojem R 998 (str. 1 - 136) kao prvo djelo nalazi se
Mu∂ta¥ar fí ‘ilm al-õisåb, kompendij iz matematike na arapskom jeziku.
Prema biljeπci na stranici prije poËetka djela autor djela je Abú al-Maõåsin
Õasan b. Abú Ãålib al-Bayhaqí al-Îoråsåní (æivio prije 741/1340.). Na
istome mjestu nalazi se i navedeni naslov djela. Rad je podijeljen na uvod
i tri dijela koji se sastoje od viπe poglavlja. U djelu se govori o definiranju
matematike, oblicima brojeva, osnovnim raËunskim radnjama koje se
izvode indijskim brojevima, geometriji, naËinima traæenja nepoznate i
izuzecima koji su u vezi sa ovim oblastima. Rukopis je prepisao ‘Imåd b.
Muõammad al-Ûílí, 10. ûumåd al-úlå 741/1340. godine (biljeπka u
kolofonu djela, str. 136.).
U zbirci R 6702 kao prvo djelo (fol. 1a - 20b) nalazi se, takoer,
rijetko djelo na arapskom jeziku iz oblasti matematike pod naslovom AlI‘dåd fí wafq al-a‘dåd od nepoznatog autora. Rad se sastoji od tri dijela.
Djelo u naπemu rukopisu, naæalost, nije kompletno u drugome dijelu.
Osim toga nekoliko listova iz ovoga dijela je uvezano na poËetku rukopisa.
PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.19
Pod brojem R 1815 u Biblioteci se nalazi zbirka Maûmú‘a al-õisåb
na arapskom i turskom jeziku raznih izvoda i poglavlja iz drugih
matematiËkih djela, biljeæaka iz podruËja matematike i primjera rijeπenih
zadataka. PrepisivaË, vrijeme i mjesto prepisa zbirke su nepoznati.
Muõyiddín Muõammad b. al-õåûû Atmaûa al-Kåtib (um. poslije 899/
1494.) napisao je djelo iz matematike pod naslovom Maûma‘ al-qawå‘id
na turskom jeziku. Rad je podijeljen na tri poglavlja. Autor je djelo zavrπio
899/1494. godine i posvetio ga sultanu Bajazitu II (vladao 1481-1512.).
18 Al-Fahras al-wa¥fí, 143.
19 Izv. Köprülü III, 709/1.
47
Rukopis ovoga djela se nalazi u Biblioteci registriran pod brojem R 2670.
PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa nisu poznati.20
Djelo na turskom jeziku sastavljeno od deset poglavlja iz aritmetike i
algebre pod naslovom Ûåmi‘ al-õisåb napisao je Yúsuf b. Kamål alBurusawí (æivio u X/XVI stoljeÊu). Rukopis je prepisao Aõmad Naqqåπ
17. πawwåla 1115/0000. godine (biljeπka u kolofonu djela, fol. 62a), a u
Biblioteci se Ëuva pod brojem R 6930.21
Pod brojem R 3198 u Biblioteci se nalazi i rukopis djela Tashíl alõisåb na turskom jeziku od nama nepoznatog autora.
U Biblioteci se nalazi i matematiËka rasprava pod brojem R 3493 na
turskom jeziku od nama nepoznatog autora.
U zbirci R 7160 kao treÊe djelo (fol. 12b - 15a) nalazi se rasprava na
turskom jeziku iz matematike pod naslovom Risåla-i mu∂ta¥ar fí ‘ilm alõisåb od nama nepoznatog autora. Gornji naslov se nalazi prije poËetka
rada. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice,
stotine i hiljade). PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa djela su nepoznati.
Kao Ëetvrto djelo u istoj zbirci (fol. 17a - 19a ) se nalazi rasprava na
arapskom jeziku iz matematike Risåla fí al-õisåb od nama nepoznatog
autora. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice,
stotine i hiljade). Ovo je, ustvari, arapska verzija prethodnog djela.
PrepisivaË, vrijeme i mjesto prepisa i ovoga djela su nepoznati.22
U Biblioteci se nalazi i djelo Zubda al-a‘mål al-‘adad a¥-¥aõíõ fí ‘ilm
al-õisåb je rasprava iz matematike od nepoznatog autora. Sastoji se od
uvoda, sedam poglavlja i zavrπetka. U naπemu rukopisu nalaze se prepisani
uvod, dva poglavlja i zapoËeto treÊe poglavlje. U uvodu autor govori o
osnovnim pitanjima iz matematike kao πto su nazivi i oblici brojeva,
formiranje sloæenih brojeva i eksponenti. U prvome poglavlju govori se o
mnoæini, u drugome o oduzimanju a u treÊemu, samo zapoËetom, o
dijeljenju. Djelo se nalazi u rukopisu registrirano po brojem R 6403/3.
U zbirci registriranoj pod brojem R 5242 kao drugo djelo nalazi se
rasprava na arapskom jeziku iz matematike Risåla fí al-õisåb od nama
20 Izv.: Õ.Î., Èayl II, 435. O.M. III, 252. Osmanlı matematik, 29; Köprülü
III, 341.
21 Izv.: O.M. III, 309. Karatay t, 1576. Osmanlı matematik, 99.
22 Izv.: Osmanlı astronomi, 597.
48
nepoznatog autora. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva
(jedinice, desetice, stotine i hiljade). Rukopis je prepisao nepoznati
prepisivaË u zadnjoj dekadi mjeseca rabí‘ al-awwala 924/1518. godine.
U Biblioteci se nalazi i djelo enciklopedijskog karaktera A‘ûab al‘uûåb napisano na turskom jeziku u obliku pitanja i odgovora. Autor
djela je Maõmúd b. Qåñí Manyås, Manyås-oŸlu, (æivio u IX/XV stoljeÊu)
koje je rasporeeno prema naukama na Ëetiri poglavlja. U treÊemu
poglavlju se tako govori o pitanjima iz matematike, dok se u ostalima
govori o islamskim propisima, najviπe melekima i πejtanima te neobiËnim
naukama, stvorenjima i sihirima, i, na kraju, o osobenostima Kur’ana,
dovama i Allahovim lijepim imenima. Naπ rukopis je krnjav, tako da
nedostaje posljednje, Ëetvrto, poglavlje. PrepisivaË, vrijeme i mjesto
prijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.23
Pod brojem R 5645 u Biblioteci se nalazi i fragment nama nepoznatog
djela iz geometrije na arapskom jeziku.
Prihvatanjem islama boπnjaËki narod u Bosni i Hercegovini i u njoj
susjednim zemljama ulazi u islamski civilizacijski krug, πto dovodi do
velikih promjena u svim vidovima njegova æivota i stvaralaπtva. Uz
prihvatanje tekovina koje je veÊ ostvarila islamska civilizacija i
zadræavanjem vlastitih naslijeenih kulturnih i tradicionalnih vrijednosi,
meu boπnjaËkim narodom se, izmeu ostalog, poËinju intenzivno
razvijati, pored islamskih religijskih znanosti, i sve druge nereligijske
nauËne discipline koje je islamska civilizacija prihvatila od drugih naroda,
razvijala i dalje usavrπavala da bi ih tokom vremena prihatila i
zapadnoevropska civilizacija.
Odlaskom u najpoznatije islamske kulturno-nauËne centre na studije
kao i πkolovanjem u mnogim bosanskim medresama i boπnjaËki mladiÊi
su poËeli sa izuËavanjem svih ovih znanosti. O tome, izmeu ostalog,
svjedoËe i hiljade rukopisa saËuvanih u tim medresama, bibliotekama i
mnogim privatnim kolekcijama. Osim toga, znamo da su, naæalost ciljano,
hiljade takvih rukopisa, takoer, uniπteni na razne naËine a najviπe
namjerno popaljeni. ZnaËajan broj rukopisa koji imaju svoje bosansko
porijeklo, bilo da su prepisani ili napisani od strane bosanskih prepisivaËa
i autora nalazi se i u drugim bilbiotekama i sliËnim institucijama πirom
svijeta. Svi ovi rukopisi su iz najrazliËitijih oblasti ljudskog stvaralaπtva,
23 Izv.: Karatay t, 1464. O.M. II, 15.
49
od Ëisto islamsko-teoloπkih znanosti pa do prirodno-matematiËkih nauka
koje su se izuËavale u to vrijeme. Raznovrsnost nauËnog zanimanja
Boπnjaka svjedoËi i ono πto je saËuvano od rukopisa na navedenim
mjestima. Meu njima, svakako, najznaËajnija je Gazi Husrev-begova
biblioteka, koja u svojemu rukopisnom fondu, koji broji viπe od deset
hiljada rukopisa, Ëuva i znaËajan broj matematiËkih djela. Neka od tih
djela veÊ su bila i predmetom ozbiljnijeg nauËnog interesiranja, tako da
se nadamo da Êe i ovakav njihov saæet kataloπki prikaz podstaÊi naπe
mlade istraæivaËe da se posvete izuËavanju i ovoga segmenta naπe kulturne
baπtine. Uostalom, to i jeste jedan od osnovnih motiva naπeg predmetnog
priloga, pored æelje da se nauËnoj i πiroj javnosti predstavi ovaj dio
boπnjaËke kulturne baπtine koja zajedno sa drugima svedoËi o bogatstvu
i raznovrsnosti kulturnog stvaralaπtva bosansko- hercegovaËkih naroda.
IZVORI I LITERATURA
Ahlwardt: Ahlwardt, Wilhelm: Verzeichniss der arabischen
Handschriften der Königlichen Bibliothek zu Berlin. Bd I-X. Berlin, 188799. (Die Handschriften-verzeichnisse der Königlichen Bibliothek zu Berlin).
A.M.: al-Bagdådí, Ismå‘íl-paπa: Hadiyya al-’årifín, asmå’ al-mu’allifín
wa åïår al-mu¥annifín. I-II. Istanbul, 1951/1955.
Bagdad, Awqåf: al-Ûibúrí, ‘Abdullåh: Fahras al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya
fí Maktaba al-awqåf al-‘åmma fí BaŸdåd. Ûuz’ I - IV. BaŸdåd, 1394/
1974.
Dår al-kutub: Sayyid, Fu’åd: Dår al-kutub. Fihris al-ma∂ãúãåt. Naπra
bi al-ma∂ãúãåt allatí iqtanathå ad-Dår min Sana 1936 - 1955. al-Qism IIII. Al-Ûumhúriyya al-‘Arabiyya al-Muttaõida. al-Qåhira, 1380/1961 1383/1963.
Dår al-kutub: Sayyid, Fu’åd: Dår al-kutub. Fihris al-ma∂ãúãåt. Naπra
bi al-ma∂ãúãåt allatí iqtanathå ad-Dår min sana 1936 - 1955. al-Qism I-III.
Al-Ûumhúriyya al-‘Arabiyya al-Muttaõida. al-Qåhira, 1380/1961 - 1383/
1963.
Dirk : Dirk J. Strojk, Kratak pregled istorije matematike, Beograd
1987.
50
DobraËa I: DobraËa, Kasim: Katalog arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Svezak I. Sarajevo,
1963.
Al-Fahras al-wa¥fí: Barakat Mu¥ãafå: Al-Fahras al-wa¥fí li al-ma∂ãúãåt
al-‘ilmiyya. Awwalan: Aã-ãibb wa a¥-¥aydala wa al-bayãara. Ïåniyyan:
Al-Õisåb wa al-handasa wa al-ûabar. Ar-Riyåñ, 1420/1999.
GAL G: Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur.
Grundband I-II. Leiden, 1937, 1938 i 1942.
GAL S: Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur.
Supplementband I-III. Leiden, 1943 i 1949.
Õ. Î.: Õåûûí Îalífa, Mu¥ãafå b. ‘Abdullah Kåtib »alabí: Kaπf aùùunún ‘an asåmí al-kutub wa al-funún. al-Muûallad I-II. Istanbul, 1360/
1941 - 1362/1943.
Õ. Î., Èayl: al-Bagdådí, Ismå‘íl-paπa: Íñåh al-maknún fí aè-Èayl
‘alå Kaπf aù-ùunún ‘an asåmí al-kutub wa al-funún. Cilt I-II. Istanbul,
1945-47.
Karatay t: Karatay, Fehmi Edhem: TürkËe Yazmalar Kataloûu. C. III. Topkapı Sarayı Müzesi Kütüphanesi. Istanbul, 1961.
Köprülü: Áeáen, Dr. Ramazan; Izgi, Cevat; Akpınar, Cemil: Fihris
ma∂ãúãåt Maktaba Köprülü. Research Centre for Islamic History, Art
and Culture (IRCICA). Al-Muûallad I-III. Istanbul, 1986.
Loebenstein: Loebenstein, Helene: Katalog der arabischen
Handschriften der Österreichischen Nationalbibiliothek. Neuerwebungen
1868-1968. Teil I. Wien, 1970.
O.M.: Ãåhir, Bursalí Meõmed: ‘Oïmanlı mü’ellifleri. I-III. Istanbul,
1333-1342/1914-1923.
Osmanlı astronomi: Ihsanoûlu, Ekmeleddin; Áeáen, Ramazan; Izgi,
Cevat; Akpınar, Cemil; Fazlıoûlu, Ihsan: Osmanlı astronomi literatürü
tarihi (History of astromomy literature during the Ottoman period). Islâm
Tarih, Sanat ve Kültür Araátırma Merkezi (IRCICA). Cilt I-II. Istanbul,
1997.
Osmanlı matemtik: Ihsanoûlu, Ekmeleddin; Áeáen, Ramazan; Izgi,
Cevat: Osmanlı matemtik literatürü tarihi (History of mathematical literature during the Ottoman period). Islâm Tarih, Sanat ve Kültür
Araátırma Merkezi (IRCICA). Cilt I-II. Istanbul, 1999.
51
Áeáen: Áeáen, Ramazan: Mu∂tåråt min al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya annådira fí maktabåt Turkiya. Islâm Tarih, Sanat ve Kültürünü Araátırma
Vakfı (ISAR). Istanbul, 1997.
TÜYATOK: Türkiye Yazmaları Toplu Kataloûu (The Union Catalogue of Manuscripts in Turkey). Istanbul, 1980-95.
Aù-Ùåhiriyya mat.: ‘Å’idí, Muõammad Ôalåõ: Fihris ma∂ãúãåt Dår
al-Kutub aù-Ùåhiriyya. Ar-Riyåñiyyåt. Dimaπq, 1393/1973.
Manuscripts of mathematical works in the Gazi Husrevbey Library
Contemporary renowned mathematical research in the world has
shows that the emergency and development of a large mathematics concepts is due to the influence and works of Arabic-Islamic mathematicians
in the period between IX and XV centuries. The ground work on which
mathematical research in Baghdad started developing in ninth century is
not quite known, however, it is believed that the development owes largely
to the great Indian mathematician, who had then already developed decimal system of numbers, which was very important for the further development of mathematics among the Arabs. The further development of
the mathematics among the Arabs was in part due to the translation of
Greek mathematical works into Arabic and the study of these works.
Arab mathematicians had a great effect on the West, through which
the West was acquainted with the achieved results of Indian and Arab
mathematicians. This influence was felt all way until the middle of the
nineteen-century.
With the accession of Bosnian to the Islamic civilization, the Bosniaks
of Bosnia and Herzegovina and the surrounding countries/provinces, start
to intensively, deal with not only religious sciences but also with other
fields of study which the Islamic civilization had accepted from the other
nations, developed and further perfected, so that after a time being, even
the Western civilizations accepted it.
By traveling to famous Islamic educational centers and even to local
madrasas, the Bosnian youth slowly start to study the mentioned disci52
plines. This is proven in the large number of documents and manuscripts
that were safe-kept in madrasas, libraries and personal collections. It is
also known that a large number of documents have been deliberately
destroyed, mainly burned.
A considerable number of manuscripts with Bosnian origin, that have
been either written or re-written by Bosnian authors, are still kept in
libraries and other institutions throughout the world today. These manuscripts are very diverse, and range from Islamic-theological works to natural-mathematical works, that were studied at that time. The diversity of
the fields of study that the Bosniaks dealt with is also noted in the mentioned manuscripts. Among those places where precious manuscripts are
kept, the most significant is the Gazi Husrev-bey Library, which contains
more than 10,000 manuscripts, among them many mathematical works.
Some of those works were subject to research and attracted great
scientific interest in Bosnia and Herzegovina and therefore we hope that
our work will cause our young researchers to devote themselves studying
this segment of Bosnians cultural inheritance. In that way they will prove
richness and various cultural creativity of people in Bosnia and
Herzegovina.
53
54
Haso Popara
O JEDNOM AUTOGRAFU KOJI SE »UVA U GAZI
HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI
RadeÊi na kataloπkoj obradi rukopisa iz oblasti tesavvufa, objavljenih
u trinaestom svesku Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke,1 posebnu
paænju privukao nam je rukopis obraen pod kataloπkim brojem 7645.,
zaveden u stalnoj inventarskoj knjizi pod brojem R-7029. Kodeks sadræi
integralni tekst na arapskom jeziku jednog opπirnog - do sada potpuno
nepoznatog djela iz oblasti tesavvufa - pod nazivom Laa spasa na putu
spoznaje Boga (‫اﻟــﻨـﺠـﺎة ﻟـﻠــﻮﺻــﻮل إﻟــﻰ ﻃــﺮﻳـﻖ ﻣـﻌــﺮﻓـﺔ اﻹﻟــﻪ‬
ّ ‫)ﺳـﻔـﻴـﻨــﺔ‬, koje je napisao πejh
Muõammad b. Maπ‘al b. Siråû b. Muõammad ad-Damírí aπ-©åfi‘í, Ëija
nam je biografija nepoznata.
OPIS RUKOPISA
Rukopis ima 261 list dimenzija 20 x 14 cm. Tekst dimenzija 16 x 7,5 cm,
pisan je u 21 retku, nas∂í pismom, tupim perom i vjeπtom rukom. Mastilo
crno, kvalitetno, postojano na dodir sa vlagom. Naslovi poglavlja, znaËajnije
rijeËi i interpunkcijski znakovi pisani crvenim mastilom. Papir debeo, hrapav,
tamnobijele boje, bez vodenog znaka, istoËnog porijekla. Listovi po rubovima
dohvaÊeni crvotoËinom, a duæinom hrbata, do 3 cm dubine, vlagom. Na
pojedinim listovima - naroËito u posljednje tri lage - usljed dodira sa vlagom,
vidljive tamne fleke, ali bez oπteÊenja teksta. PoËetak citata nadvuËen
crvenom linijom. Na marginama ima neπto biljeπki u vezi sa tekstom, pisanih
rukom autora. Listovi sa kustodama i originalnom folijacijom.
Povez koæni, originalan, sa preklopom, dohvaÊen vlagom i crvotoËinom,
prepukao duæinom hrbata i preklopa. Na koricama i preklopu lijepo
uraene rozete sa floralnim motivima, djelimiËno izlizane. Unutraπnja
strana korica presvuËena ukrasnim ebro papirom.
1 Trinaesti svezak Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke izaπao je iz πtampe
u krajem oktobra 2004. godine. U njemu je obraeno 279 kodeksa sa 719 djela
i 545 razliËitih naslova.
55
O DJELU
Na listu 1a, i u uvodu (v. l. 5a) krupnim crvenim slovima dat je puni
ِ ‫ﺠ‬
naziv djela Laa spasa na putu spoznaje Boga (‫ﻳﻖ َﻣْﻌِﺮَﻓِﺔ‬
ِ ‫ﻮل ﻟِإ َﻰ ﻃَِﺮ‬
ِ ‫ﺎة ِﻟْﻠُﻮُﺻ‬
‫ﻴﻨُﺔ ﱠ‬
َ ‫َﺳِﻔ‬
َ ‫اﻟﻨ‬
‫اﻹﻟــــــﻪ‬
ِ ). Meutim nama dostupni izvori nigdje ne biljeæe djelo sa ovakvim
naslovom. Djelo je podijeljeno na:
- uvod (‫اﳌﻘﺪﻣﺔ‬
ّ )i
- dvanaest poglavlja (‫)اﻟﺒﺎب‬.
U uvodu autor kaæe da su mnogi ljudi, zbog svog neznanja, zalutali
s Pravog puta, pa je u æelji da im ukaæe na pravi put, napisao ovo djelo,
zasnovano na uËenju ranijih sufijskih autoriteta, u prvom redu
‘Abdulwahhåba aπ-©a‘råníja i ‘Alíja al-Mi¥ríja.
U poglavljima autor raspravlja o sljedeÊim pitanjima:
Prvo poglavlje o razumu i znanju i njihovoj odabranosti (v. l. 19b)
(‫اﻷول ﻓﻲ ذﻛﺮ اﻟﻌﻘﻞ و اﻟﻌﻠﻢ وﺷﺮﻓﻬﻤﺎ‬
ّ ‫)اﻟﺒﺎب‬
Drugo poglavlje o nespojivosti Boæijeg bitka s bilo kojom vrstom
nesavrπenstva (v. l. 36b)
(‫)اﻟﺒﺎب اﻟﺜّﺎﻧﻲ ﻓﻲ ذﻛﺮ ﺗﻨﺰﻳﻪ ذات اﳌﻮﻟﻰ ﺟﻞّ وﻋﻼ‬
TreÊe poglavlje o lijepom odgoju duπe i organa tijela (v. l. 47a)
(‫)اﻟﺒﺎب اﻟﺜّﺎﻟﺚ ﻓﻲ آداب اﻟﻨّﻔﺲ و اﳉﻮارح‬
»etvrto poglavlje o tome Ëime se sve trebaju odlikovati murid i
isposnik (v. l. 74b)
(‫)اﻟﺒﺎب اﻟﺮّاﺑﻊ ﻓﻲ ذﻛﺮ ﻣﺎ ﻳﻨﺒﻐﻲ ﻟﻠﻤﺮﻳﺪ واﻟﺴّﺎﻟﻚ‬
Peto poglavlje o tome na Ëemu se zasniva put sufije (v. l. 100a)
(‫)اﻟﺒﺎب اﳋﺎﻣﺲ ﻓﻲ ذﻛﺮ ﻣﺎ ﺗﺒﻨﻲ ﻣﻨﻪ اﻟﻄّﺮﻳﻖ‬
©esto poglavlje o fazama kroz koje, na svome putu duhovnog
napredovanja, mora proÊi svaki isposnik (v. l. 147a)
(‫اﻟﺴﻠﻮك إﻟﻰ ﻣﻨﺎزل اﳌﻠﻮك‬
ّ ‫)اﻟﺒﺎب‬
ّ ‫اﻟﺴﺎدس ﻓﻲ ﻣﺮاﺗﺐ‬
Sedmo poglavlje o izrekama sufijskih autoriteta o tesavvufu, sufijama
i njihovom odgoju (v. l. 176b)
(‫ﺼﻮف وأﻫﻠﻪ وآداﺑﻬﻢ‬
ّ ‫اﻟﺴﺎﺑﻊ ﻓﻲ ذﻛﺮ أﻗﺎوﻳﻠﻬﻢ ﻓﻲ‬
ّ ‫)اﻟﺒﺎب‬
ّ ‫اﻟﺘ‬
Osmo poglavlje o njihovim izrekama o sufijskoj ljubavi (v. l. 204a)
(‫اﶈﺒﺔ وﻣﺎ ﻳﺘﻌﻠّﻖ ﺑﻬﺎ‬
ّ ‫)اﻟﺒﺎب اﻟﺜّﺎﻣﻦ ﻓﻲ ذﻛﺮ أﻗﺎوﻳﻠﻬﻢ ﻓﻲ‬
56
Deveto poglavlje o moguÊnosti vienja Boga i Vjerovjesnika u snu i
na javi (v. l. 211b)
(ً‫ﺒﻲ ﻧﻮًﻣﺎ وﻳﻘﻈﺔ‬
ً ‫)اﻟﺒﺎب اﻟﺘّﺎﺳﻊ ﻓﻲ ﺟﻮاز رؤﻳﺔ اﻟﻠّﻪ ﺗﻌﺎﻟﻰ ﻧﻮًﻣﺎ و‬
ّ ّ‫ﻳﻘﻈﺔ ورؤﻳﺔ اﻟﻨ‬
Deseto poglavlje o pravilima lijepog ponaπanja sufija vezanim za
druæenje, jelo, piÊe i spavanje v. l. 224a)
(‫اﻟﻨﻮم‬
ّ ‫ ﻓﻲ اﻟﺼّﺤﺒﺔ واﻷﻛﻞ و‬...‫)اﻟﺒﺎب اﻟﻌﺎﺷﺮ ﻓﻲ ذﻛﺮ آداب اﻟﻘﻮم‬
ّ ‫اﻟﺸﺮب و‬
Jedanaesto poglavlje o pravilima lijepog ponaπanja sufija prilikom
sluπanja, pitanja i æenidbe (v. l. 232b)
(‫اﻟﺴﺆال‬
ّ ‫اﻟﺴﻤﺎع و‬
ّ ‫اﻟﺰواج و‬
ّ ‫)اﻟﺒﺎب اﳊﺎدى ﻋﺸﺮ ﻓﻲ ذﻛﺮ آداﺑﻬﻢ ﻓﻲ‬
Dvanaesto poglavlje o pravilima lijepog ponaπanja sufija u sluËaju bolesti,
teπkih iskuπenja, smrti i prilikom obilaska mezara umrlih (v. l. 246a)
(‫)اﻟﺒﺎب اﻟﺜّﺎﻧﻲ ﻋﺸﺮ ﻓﻲ ذﻛﺮ آداﺑﻬﻢ ﻓﻲ اﳌﺮض واﻹﺑﺘﻼء واﳌﻮت وزﻳﺎرة اﻟﻘﺒﻮر‬
O AUTORU
Prema biljeπci na listu 1a, autor djela je aπ-©ay∂... Muõammad b. Maπ‘al
ِ ‫ـﺎم ْاﻟَﻌ‬
ِ ‫ﺎم َوْاﻟ‬
b. Siråû b. Muõammad ad-Damírí aπ-©åfi‘í (‫ـﺎﻟِـﻢ‬
ِ ‫ـﺤْﺒِـﺮ ْاﻟُـﻬَﻤ‬
ِ ‫اﻹَﻣ‬
ِ ‫ـﺦ‬
ِ ‫اﻟﺸْـﻴ‬
‫ﻴـﻒ ﱠ‬
ُ ِ ‫َﺗﻟْـﺄ‬
2
ِ ‫اﻟﺸ‬
‫ﺎﻓِﻌﻲ‬
‫اﻟﺪﻣﻴﺮي ﱠ‬
‫)ْاﻟَﻌ ﱠ‬. Njegovo puno ime
ّ ‫ﺤّﻤﺪ‬
َ ‫ﺳﺮاج ْﺑﻦ ُﻣ‬
َ ‫ﺤﱠﻤﺪ ْﺑِﻦ َﻣْﺸَﻌﻞ ْﺑﻦ‬
َ ‫ﺎﻣِﺔ ُﻣ‬
َ ‫ﻼَﻣِﺔ َوْاﻟُﻌْﻤَﺪِة ْاﻟَﻔﱠﻬ‬
navodi se joπ na dva mjesta; u uvodu (v. l. 1b) i na kraju djela (v. l. 261a).
Meutim nama dostupni izvori, nigdje ne spominju autora sa ovakvim
imenom. Iz titula nabrojanih uz njegovo ime u biljeπci na listu 1a (πejh,
uËitelj, voa, odvaæni znalac, veliki uËenjak, i pronicljivi uzor), då se
zakljuËiti da je ona dopisana naknadno, najvjerovatnije, rukom nekog
od njegovih uËenika ili kasnijih vlasnika. Malo je vjerovatno da bi sam
autor uz svoje ime nabrojao sve navedene titule, tim prije πto u prvoj
reËenici na poËetku djela za sebe kaæe da je ponizni rob koji se nada u
oprost svoga Uzviπenog Gospodara (‫اﻟﺮاﺟﻲ ﻋﻔﻮ رﺑّﻪ اﳉﻠﻴﻞ‬
ّ ‫ )اﻟﻌﺒﺪ اﻟﺬّﻟﻴﻞ‬πto je - skoro
bez izuzetka - uobiËajeni izraz skromnosti i poboænosti kod svih ranijih
islamskih autora. Na preostala dva mjesta (v. l. 1b i 261a), autor je sam
napisao svoje ime.
Iz nadimka ad-Damírí (‫اﻟﺪﻣﻴﺮي‬
ّ ) moæe se zakljuËiti da je autor porijeklom
iz Demíre (‫)َدِﻣﻴﺮه‬, sela u delti Nila u blizini Dimyåãa (‫)دﻣﻴﺎط‬, rodnog mjesta
viπe islamskih uËenjaka πafijskog mezheba,3 meu kojima je najpoznatiji
2 Vidi list 1a s naslovom djela i imenom autora
3 ©emsudin Sami, Kamusi-i türkí III, str. 2163., Istanbul, 1317/1899.
57
Muõammad b. Múså b. ‘Íså b. ‘Alí ad-Damírí aπ-©åfi‘í (um. 808/1405.),
autor brojnih djela iz oblasti tefsira, hadisa, akaida, fikha, jezika i
knjiæevnosti.4 Iz njegovog drugog nadimka aπ-©åfi‘í vidi se da je bio
sljedbenik πafijske pravne πkole.
Iz uvoda u djelo (v. l. 2b i 3a), takoer se moæe zakljuËiti da je autor
sljedbenik Ëuvenog πejha πazilijskog reda ‘Abdulwahhåba aπ-©a‘råníja
(umro 973/1565)5 i uËenik velikog sufijskog autoriteta ‘Alí al-Mi¥ríja (um.
1040/1630)6
Na kraju djela (v. l. 261a) autor ponovo navodi svoje puno ime i
datum kada je djelo zavrπio, rijeËima:
‫ﻗﺎل ذﻟﻚ ﺑﻔﻴﻪ وﻛﺘﺒﻪ ﺑﻴﺪه اﻟﻔﺎﻧﻴﺔ أﻓﻘﺮ اﻟﻌﺒﺎد وأﺣﻮﺟﻬﻢ إﻟﻴﻪ ﻳﻮم اﻟﺘّﻨﺎد ﻣﺤﻤّﺪ ﺑﻦ ﻣﺸﻌﻞ ﺑﻦ ﺳﺮاج ﺑﻦ‬
‫ وذﻟﻚ ﺑﺘﺎرﻳﺦ ﻳﻮم اﳋﻤﻴﺲ اﳌﺒﺎرك‬،‫ ﻏﻔﺮ اﻟﻠّﻪ ﺗﻌﺎﻟﻰ ذﻧﻮﺑﻪ وﺳﺘﺮ ﻓﻲ اﻟﺪّارﻳﻦ ﻋﻴﻮﺑﻪ‬،‫ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺪّﻣﻴﺮي اﻟﺸّﺎﻓﻌﻲ‬
ّ
.‫ واﳊﻤﺪ ﻟﻠّﻪ وﺣﺪه‬،‫ﺳﺘﲔ وأﻟﻒ‬
ّ ‫ﻋﺎﺷﺮ ﺷﻬﺮ ﺷﻌﺒﺎن ﻣﻦ ﺷﻬﻮر ﺳﻨﺔ ﺳﺒﻌﺔ و‬
Ovo je svojim ustima izrekao i svojom rukom napisao najsiromaπniji
sluga Boæiji, Muõammad b. Maπ‘al b. Siråû b. Muõammad ad-Damírí
aπ-©åfi‘í - neka mu Uzviπeni Allah oprosti grijehe i na oba svijeta pokrije
mahane - u blagoslovljeni Ëetvrtak, 10. πabana 1067/1657. godine.
Iz navedene biljeπke mogu se izvuÊi dva zakljuËka: da je naπ rukopis
napisan rukom autora i da je on te godine bio æiv.
Na listovima 9b, 19b, 29b, 39b, 49b, 59b, 69b, 79b, 89b, 99b, 109b,
119b, 129b, 139b, 149b, 159b, 169b, 179b, 189b, 199b, 209b, 219b,
229b, 237b, 247b, 257b i 261a, biljeπka da je rukopis - u granicama
svoje moguÊnosti - pregledao i sravnio sam autor.
.‫ ﻛﺘﺒﻪ ﻣﺆّﻟﻔﻪ ﻋﻔﻰ اﻟﻠّﻪ ﺗﻌﺎﻟﻰ ﻋﻨﻪ‬،‫اﻟﻠﻪ ﺗﻌﺎﻟﻰ أﻋﻠﻢ‬
ّ ‫ و‬،‫ﺑﻠﻎ ﻣﻘﺎﺑﻠﺘﻪ ﺑﺤﺴﺐ اﻟﻄّﺎﻗﺔ‬
Na osnovu gore navedenog, sa sigurnoπÊu se moæe tvrditi da je naπ
rukopis autograf, a s obzirom na to da se u literaturi i izvorima nigdje ne
spominju ni djelo sa ovakvim naslovom, ni ime autora, sasvim je moguÊe
da je ovo unikat i jedinstven primjerak u svijetu.
4 Kaõõåla XII, str. 65-66, Bayrút- Lubnån, bez godine izdanja.
5 ‘Abdulwahhåb aπ-©a‘råní b. Aõmad b. ‘Alí b. Aõmad b. Muõammad b.
Múså aπ-©a‘råní al-An¥årí aπ-©åfi‘í aπ-©aèalí, Abú al-Mawåhib, roen u
Kalqaπandu u Egiptu, 898/1493., umro u Kairu 973/1565. godine.
6 Ahlwardat V, 5418 i 5582; Brockelmann S II, str. 471.
58
O RANIJIM VLASNICIMA
Na naslovnom listu (v. l. 1a) otisnuta su dva peËata, najvjerovatnije,
ranijih vlasnika. Na prvom se moæe proËitati Darwíπ Yaõyå (‫)دروﻳﺶ ﻳﺤﻰ‬, a
ispod imena godina (1)188/1774-75. Na drugom peËatu nije Ëitljivo ime,
ali je Ëitljiva biljeπka iznad peËata ‫( ﻣﺤﻤﺪ ﺧﻠﻴﻔﻪء ﺳﺮ ﻛﺘﻢ‬Mehmed ili Muõammad,
nasljednik ili zamjenik Ëuvara tajne). Ispod peËata tragovi joπ jedne biljeπke
koja nije Ëitljiva.
Ovdje treba ukazati na joπ jednu Ëinjenicu; da rukopis, sve do 1990.
godine, kada ga je iz svoje privatne kolekcije Gazi Husrev-begovoj
biblioteci poklonio Danilo Bukinac iz BeËeja,7 nije bio dostupan javnosti.
S tim u vezi, nameÊe se nekoliko pitanja:
- kako se autograf jednog obimnog djela (261 list), Ëiji je autor
porijeklom iz Demire u Egiptu, naπao u BeËeju (na obali Tise u Vojvodini),
a da o njemu nema ni rijeËi, kako u evropskim tako ni u istoËnim izvorima;
- moæe li se pretpostaviti da je autor æivio, a moæda i napisao djelo na
ovim prostorima, s obzirom na to da su sve zemlje, od danaπnje Maarske
na sjeveru do Sudana na jugu i Perzije na istoku do Magreba na zapadu,
u to doba bile u sastavu jednog te istog (Osmanskog) carstva;
- ili da je, moæda, autograf rukopisa na ove prostore donio neki od
autorovih potomaka ili uËenika, koji je, recimo, mogao biti murabit u
nekoj tvravi ili putujuÊi derviπ, a potom, u periodu suæavanja granica
Osmanskog carstva, doπao u ruke nemuslimana, ili ostao u posjedu
nasljednika koji su joπ duæi ili kraÊi period æivjeli kao kriptomuslimani?
Ovo je primjer kako naπa baπtina i kulturno naslijee iz osmanskog
perioda joπ uvijek nisu dovoljno istraæeni ni rasvijetljeni. To i dalje ostaje
trajni prioritet u radu naπih mladih istraæivaËa, u prvom redu historiËara
i orijentalista.
7 Nedugo poslije nastanka ovog djela (1071/1661) BeËej je posjetio i slavni
putopisac Evlija »elebija o kome je on zabiljeæio: “Opis lijepog grada BeËeja...
To je malo, ali lijepo utvrenje, sagraeno od cigle. U obimu obuhvata ukupno
pet stotina koraka. Kroz gradski opkop protiËe rijeka Tisa. Ima jednu kapiju
koja vodi na pristaniπte i drugu koja vodi na drum. Na pristaniπtu postoji jedan
han, pedeset magacina, dobra dæamija koja je prepravljena od neke crkve, jedna
medresa, tri osnovne πkole i oko stotinu potleuπica, pokrivenih Êeremitom i
trskom...” (v. Evlija »elebija; Putopis, Sarajevo, 1979., str. 359-340).
59
About an autograph kept in the Gazi Husrev-bey Library
In the collection of the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Library
in Sarajevo, exist many rare, even unique works. One of these is an autograph, most probably a unique, work under the title “The boat of salvation on the way to the cognition of God”.
This work with Sufi emphasizes of intonation, was written in the
year 1067/1657 by shaykh Muhammad b. Mash’al b. Sirau b. Muoammad
ad-Damiri as-Shafi’i, whose biography is unknown to us. Sources known
to us does have neither record of this work nor its author.
The manuscript is kept in the Gazi Husrev-begovoj Library - inventory number R-7029 and was catalogued in the thirteen volume of Catalogue of Arabic, Turkish, Persian and Bosnian manuscripts, under the
number 7645.
60
Nedim ZahiroviÊ
FETÅVÅ-YI AQÕÒÔÅRÍ:
RUKOPIS U NACIONALNOJ BIBLIOTECI U BE»U
Meu orijentalnim rukopisima koji se Ëuvaju u Nacionalnoj
biblioteci u BeËu nalazi se jedna zbirka fetvi Ëiji je autor Ibrahim elAkhisari (Ibråhím al-Aqõi¥årí). Ovaj rukopis oznaËen signaturom Mxt.
292 obradio je Gustav Flügel u Katalogu orijentalnih rukopisa
Nacionalne biblioteke u BeËu. Flügel je tom prilikom naveo da se radi o
zbirci decizija od Ibrahima el-Akhisarija, muftije u Budimu, kako
proizlazi iz zabiljeπke na listu 4r koja je napisana drugom rukom. Nakon
prvog pitanja iz testamentarnog prava (ve¥åyå), dolaze pitanja iz
nasljednog prava (farå’iù), zatim slijede pitanja iz nekoliko drugih
tematskih oblasti, pa ponovo nasljedno pravo i na listu 192v zbirka
zavrπava pitanjem iz jamËenja (kefålet). Raspored grae nije konsekventno
proveden, nedostaju naslovi, pa izgleda da je zbirka sluËajno nastala.
Nakon odgovora ponavlja se formula ketebehú Ibråhím ‘afå ‘anhú
(napisao Ibrahim neka su mu grijesi oproπteni).1
RadeÊi na pregledu knjiæevnosti bosanskohercegovaËkih
muslimana na orijentalnim jezicima, prema ovoj biljeπci, i vjerojatno,
zbog odrednice al-Aqõi¥årí i poznate tradicije izuËavanja islamskog
prava u Pruscu (Aqõi¥år), dr. Hazim ©abanoviÊ je pretpostavio da je
rijeË o Boπnjaku iz Prusca i preuzeo ove podatke od Flügela, a kasniji
prireivaË ove bio-bibliografije je uvrstio i Ibrahima el-Akhisarija u
grupu neobraenih pisaca. 2 Kasnije je Salih Trako u Prilozima za
orijentalnu filologiju prikazao Pravni zbornik (Maûmú‘a-ı fıqhiyya)
od livanjskog i prusaËkog muftije Ibrahima Muniba Akhisarija
(Ibråhím Müníb Aqõi¥årí) i saopÊio biografske podatke koje je autor
1 G. Flügel, Die arabischen, persischen und türkischen Handschriften der
kaiserlich-königlichen Hofbibliothek zu Wien, III. Band, Wien, 1867, 247.
2 H. ©abanoviÊ, Knjiæevnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima,
Sarajevo, 1973, 663.
61
naveo u Zborniku.3 Rukopis predstavlja autograf Ibrahimovog Zbornika
i nalazio se u zbirci rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu. Mi Êemo
ovdje ukratko navesti najvaænije podatke iz tog rada.
Ibrahim Munib Akhisari, sin Alije, roen je vjerojatno u prvom
deceniju 18. stoljeÊa u Oborcima, kasabi na putu izmeu Travnika i
Donjeg Vakufa. PotjeËe iz ulemanske porodice i u Zborniku navodi svoje
pretke u pet koljena. Bio je imam, hatib, a kasnije muderris i muftija.
Godine 1157/1744. bio je imam i hatib Sulejmanije dæamije u Oborcima
a 01. πabana 1168/13.5.1755. godine postao je naib kadije Velijudina i u
njegovo ime vrπio je kadijsku sluæbu u Pruscu. Taj datum ujedno
predstavlja i poËetak pisanja njegovog Zbornika te je 24. safera 1175/
24.09.1761. godine dobio ovlaπtenje da moæe vrπiti duænost muftije Livna
(Òhlevne), a 07. πabana 1176/15.02.1763. godine izdao je prvu fetvu i u
svojstvu muftije Prusca. Uporedo sa svojom kadijskom, a kasnije i
muftijskom sluæbom dræao je javna predavanja u Sulejmaniji dæamiji u
Oborcima. Do kog datuma je Ibrahim Munib ostao na poloæaju muftije
Livna i Prusca, zasada se ne zna. Prema zavrπnoj biljeπci iz Zbornika, on
se na tom poloæaju zadræao i koncem 1178/1765. godine. Takoer nije
poznat datum Ibrahimove smrti, ali se zna da je bio æiv 1194/1780. godine.4
Njegov Zbornik sadræi odgovore na postavljena pitanja koja je Ibrahim
imao u praksi rijeπiti, citate i izvode iz djela poznatih islamskih pravnika
i fetve drugih muftija. Graa u Zborniku nije sistematski poredana, nego
je navedena onako kako su æivotne okolnosti nametale odgovore na
pojedine pravne probleme. Osim pravne materije u Zborniku se nalaze i
tekstovi kulturno-historijske sadræine.5
Trako smatra da je livanjski i prusaËki muftija Ibrahim Munib
Akhisari identiËan sa Ibrahimom el-Akhisarijem, autorom rukopisa u
Nacionalnoj biblioteci u BeËu, uz napomenu da “G. Flügel ne kaæe odakle
je uzeo podatak da se radi o budimskom muftiji”.6 BuduÊi da Trako kod
prikaza Zbornika nije imao uvid u sadræaj ovog rukopisa, a samim tim i
moguÊnost da ih uporedi i utvrdi da li postoji meusobna veza izmeu
3 S. Trako, „Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik“, Prilozi za
orijentalnu filologiju, 28-29, Sarajevo, 1980, 215-245.
4 Isto, 216-217.
5 Isto, 243-244.
6 Isto, 215.
62
njih, mi æelimo u ovom radu prikazati sadræaj rukopisa koji se nalazi u
Nacionalnoj biblioteci u BeËu i postaviti pitanje njegovog autorstva.
1. Sadræaj rukopisa
Na listu 1r nalazi se biljeπka na arapskom jeziku koja se odnosi na
nekog od vlasnika rukopisa. Sadræaj biljeπke glasi: qad de∂ale ila al-mulki
…? Aõmed b. ‘Umar ‘fiya ‘anhumå (pripalo u vlasniπtvo …? Ahmeda, sin
Omera, neka su obojici grijesi oproπteni). Ispod te biljeπke nalaze se otisci
dva veÊa ovalna peËata od kojih je jedan neËitak, a na drugom moæe se
jasno proËitati ime Husejn Hisali (Îuseyn Îı¥ålí). Listovi 1v, 2r, 2v, 3r i
3v potpuno su Ëisti, jedino na vrhu lista 2r nalazi se biljeπka: qímet 205.
Na listu 4r, u gornjem lijevom uglu, nalazi se biljeπka o autoru rukopisa
Ëiji Êemo sadræaj kasnije navesti. Ispod te biljeπke nalazi se otisak jednog
manjeg peËata na kome takoer stoji: Husejn Hisali.
4v-21v
Na listu 4v, bez ikakvog uvoda, poËinje tekst pitanjem iz
testamentarnog prava, a zatim slijedi pitanje oznaËeno na margini kao
da‘va (poziv da stranke rijeπe spor pred πerijatskim sudom). Nakon toga
predstavljena su ukupno 164 pitanja iz nasljednog prava. U tim pitanjima
prikazane su razliËite situacije kod diobe imovine umrlog lica: koliko
koji od nasljednika ima dijelova u toj imovini, ko se moæe pojaviti kao
nasljednik kod diobe, pravo sudjelovanja zastupnika dræavne blagajne
(bayt al-mål emíni) kod diobe.
22r-38r
7 pitanja, qısmet (dioba) radi se o pitanjima u kojima su izloæeni
pravni problemi nastali prilikom odreivanja pristojbe na diobu (resm-i
qısmet); 87 pitanja koja najËeπÊe sadræe parniËne postupke kod utvrivanja
nasljedstva i diobe zaostavπtine (da‘vå-yı irï). Ukoliko parnica ima poseban
karakter, onda je to navedeno na margini. Tako, npr., list 35v, da‘vå-yı
maõ¥úl (spor zbog ljetine), zatim, na istom listu, spor zbog oslobaanja
roba nakon smrti njegovog gospodara (da‘vå-yı ‘ıtq). Ovdje se nalaze i
pitanja iz drugih oblasti koja stoje u uskoj vezi s parniËnim postupkom;
list 25v, 1 pitanje, ûurm (naknada), u ovom sluËaju radi se o naknadi
novca siroËetu; list 27v, 1 pitanje, πehådet (svjedoËenje); list 33r, 1 pitanje,
maãlab-ı muhimm (vaæna tema, pitanje) - radi se o tome da li okonËan
sudski postupak moæe biti poniπten i iznova pokrenut.
63
38v-44v
1 pitanje, isti∂dåm (uzimanje u sluæbu); 1 pitanje, (nezåret)
postavljanje staratelja maloljetniku; 4 pitanja, bey‘ (prodaja) - radi se o
prodaji imovine djeteta; 4 pitanja, ve¥åyet (postavljanje skrbnika djeci);
4 pitanja, õiùånet (pravo na Ëuvanje i odgajanje djeteta, obiËno do njegove
sedme godine); 6 pitanja, nikåõ (sklapanje braka); 9 pitanja, ãalåq (razvod
braka); 2 pitanja, ‘iddet (rok od tri mjeseca u kome se æena ne moæe
ponovo udati nakon razvoda ili nakon smrti supruga); 2 pitanja, õal‘
(rastava braka na inicijativu supruge uz naknadu muæu, odnosno uz
odustajanje od vjenËanog dara); 3 pitanja, mehr (vjenËani dar); 2
pitanja, mefqúd (nestalo lice); 1 pitanje, da’våyı neseb (spor oko
utvrivanja srodniËke veze ) - u ovom sluËaju oËinstva; 1 pitanje, isbåt-ı
veråïet (dokazivanje prava na zaostavπtinu); 1 pitanje, ïubút-ı neseb
(vjerodostojnost rodbinske veze);
44v-67r
30 pitanja, vaqf (uvakufljenje); 25 pitanja, iûåret (uzimanje u zakup);
27 pitanja, ùımån (nadoknada); 21 pitanje, πehådet; 10 pitanja, ve¥åyå
(testamenti) - radi se o testamentima teπko bolesnih osoba Ëiju valjanost
kasnije osporavaju njihovi nasljednici; 28 pitanja, hibe (poklanjanje).
67v-79r
4 pitanja, sariqa (kraa); 14 pitanja, Ÿa¥b (uzurpacija); 29 pitanja,
diyet (krvarina); 4 pitanja, ûinåyet (kriviËno djelo); 1 pitanje, ‘uπr (desetina)
- radi se u stvari o plaÊanju desetine na krvarinu (‘uπr-i diyet); 3 pitanja,
kefåret (iskup); 18 pitanja, ta’èír (prijekor); 5 pitanja, tagrím (globa,
kazna).
79r-96r
39 pitanja, bey‘ (kupoprodaja), od kojih je jedno navedeno na margini
kao iqåle-i bey‘ (opoziv kupoprodaje); 2 pitanja, nafaqa (alimentacija); 3
pitanja, πuf‘at (prednost, povlaπenost prilikom kupoprodaje); 2 pitanja,
murtedd (otpadnik od vjere); 8 pitanja, ‘åriyyet (pozajmljivanje); 6 pitanja,
veñå‘a (o pohranjenoj stvari); 9 pitanja, rehn (davanje stvari u zalog); 4
pitanja, ‘ıtq (oslobaanje roba), od kojih je jedno navedeno na margini
kao tedbír; 3 pitanja, õavåle (prijenos duga); 4 pitanja, vekålet (davanje
punomoÊi); 7 pitanja, kefålet (jamËenje); 4 pitanja, muñåreba (poslovanje
tuim kapitalom); 9 pitanja, πirket (zajedniËko poslovanje, odnosno
stjecanje dobara u zajedniËkom domaÊinstvu).
64
96v-102r
1 pitanje navedeno kao resm-i aqËe (dosl. porez na novac) - ovdje se
radi o uzimanju poreza prilikom prodaje meda; 2 pitanja, jedno navedeno
kao tebdíl-i aqËe (zamjena novca), a drugo samo kao aqËe - u oba sluËaja
radi se o problemima koji su nastali poslovanjem novcem koji je
obezvrijeen inflacijom; 1 pitanje, qarñ (pozajmljivanje novca); 1 pitanje,
muñåreba; 6 pitanja, muråbeõa (zarada, dobit); 1 pitanje, selem (plaÊanje
unaprijed); 7 pitanja, iqrår (priznanje); 1 pitanje, ∂ıyår-ı ‘ayb (prikrivanje
mahane prilikom prodaje); 1 pitanje, deyn (dug).
102v-127v
41 pitanje, ãapu (o tapiji); 58 pitanja, aråñí (o zemljiπtu); 42 pitanja,
qånún (o kanunu); 4 pitanja, õudúd (granice posjeda) i 1 pitanje, sinor
(granice posjeda); 1 pitanje, tesåmu‘ (svjedoËenje po Ëuvenju); 1 pitanje,
resm-i ãapu (porez na tapiju); 1 pitanje, resm - radi se, zapravo, o porezu
na mlin (resm-i åsyåb); 2 pitanja, ra‘iyyet (o statusu raje); 1 pitanje, qa¥b
(uzurpacija, otimaËina); 1 pitanje, ∂aymåne (o statusu nomada) - radi se
o naplaÊivanju dæizje od nomada; 6 pitanja, ‘uπr (desetina).
127v-152r
112 pitanja koja sadræe razliËite parniËne postupke i navedena kao
da‘vå (parnica); 3 pitanja, da‘vå-yı beytü l-mål (parnica u kome se
pojavljuje zastupnik dræavne blagajne kao jedna strana u sporu); 2
pitanja, da‘vå-yı muùårebe (parnica zbog problema koji je nastao
poslovanjem tuim kapitalom); 1 pitanje, da‘vå-yı mülk (parnica oko
prava na vlasniπtvo); 1 pitanje, da‘vå-yı tarla (parnica oko koriπtenja
njive); 1 pitanje, da‘vå-yı Ëayır (parnica oko koriπtenja paπnjaka); 1
pitanje, terûíõ-i beyyinåt (spor u kome stranke iznose podjednako jake
dokaze); 1 pitanje, ta‘èír; 2 pitanja, qånún; 1 pitanje, da‘vå-yı ûizye
(parnica zbog dæizje); 1 pitanje, deyn; 1 pitanje, da‘vå-yı veråïet (parnica
oko nasljedstva); 2 pitanja, da‘vå-yı sebeb i 7 pitanja navedena na
margini kao sebeb (parnice zbog uzroka, zbog onoga πto je
prouzrokovalo πtetu); 5 pitanja, muãålebe (zahtjev); 2 pitanja, da‘vå-yı
hibe (parnica oko poklonjene stvari); 1 pitanje, da‘vå-yı õüriyyet (parnica
oko slobode) - radi se o prodaji slobodne æene uz laænu tvrdnju da je
robinja; 1 pitanje, da‘vå-yı meså’il-i πettå (parnice zbog razliËitih
zahtjeva) - radi se o sporu dva lica koja stanuju u istoj kuÊi, jedno od
njih æeli sagraditi dimnjak uz kuÊu dok se drugo tome protivi.
65
152r-158r
19 pitanja, bey‘; 5 pitanja, bey‘-i va¥í (prodaja imovine djeteta od
strane staratelja); 1 pitanje, bey‘-i fesõ (poniπtena kupoprodaja); 1 pitanje,
bey‘-i fuùúl (favorizirana kupoprodaja); 1 pitanje, bey‘-i fåsid (neispravna,
nevaæeÊa kupoprodaja); 3 pitanja, ∂ıyår-ı ‘ayb; 2 pitanja, ∂ıyår-ı rü’yet
(kupoprodaja neviene stvari); 4 pitanja, istiõqåq (ostvarivanje prava,
stjecanje prava).
158r-164v
8 pitanja, nikåõ; 11 pitanja, ãalåq; 1 pitanje oznaËeno sa ikråh-ı ãalåq
(prinudni razvod braka); 1 pitanje, ãalåq-ı reû‘í (opozivi razvod braka); 1
pitanje, navedeno kao ãalåq i ta’∂ír radi se o tome da udata æena ne moæe
biti razvedena zato πto se pred drugim muπkim licima pojavljuje
nepropisno odjevena, ali njen suprug mora biti zbog toga ukoren; 4 pitanja,
mu∂åla‘a (rastava braka na inicijativu supruge); 5 pitanja, mehr; 1 pitanje,
mehr-i mu‘aûûel (vjenËani dar koji se uruËuje neposredno nakon sklapanja
braka); 12 pitanja, ∂ıùånet; 3 pitanja, nafaqa; 1 pitanje, πart (rastava
braka pod nekim uvjetima); 1 pitanje, ‘iddet; 1 pitanje, da‘vå.
164v-175v
5 pitanja, va¥iyyet (testament); 15 pitanja, ve¥åyet (starateljstvo); 3
pitanja, rehn; 4 pitanja, vedí‘a; 7 pitanja, ¥ulõ (nagodba, pomirenje); 1
pitanje, ¥ulõ bi-ãaríqi-t-te∂åruû (nagodba izmeu srodnika postignuta
ustupanjem naslijeene imovine uz odreenu novËanu sumu); 1 pitanje,
navedeno kao ¥ulõ i istirdåd (ponovno pomirenje uz istovremeni zahtjev
da se vrati prethodno uruËeni iznos za nagodbu); 16 pitanja, diyyet; 3
pitanja, da‘vå-yı diyyet (parnica oko krvarine); 1 pitanje, qatl (ubistvo);
4 pitanja, ûürm (kriviËno djelo); 1 pitanje, qı¥å¥ (odmazda); 3 pitanja,
istirdåd (zahtjev za vraÊanjem imovine).
176r-192v
28 pitanja, ñamån; 1 pitanje πehådet; 1 pitanje mefqúd; 3 pitanja,
qarñ; 5 pitanja, muråbeõa; 2 pitanja, terûíõ-i beyyinåt; 1 pitanje, beyyine
(oËigledan, jak dokaz); 1 pitanje, iqrår; 1 pitanje, åbåq-ı ‘abd (bijeg roba);
4 pitanja, ‘ıtq; 1 pitanje, da‘vå-yı rıqq (parnica zbog posjedovanja roba);
1 pitanje, kitåbet (sluæba pisara); 1 pitanje, te’ûíl (odgoda vraÊanja duga);
1 pitanje, veled-i maûrúr (problem vlasniπtva nad djetetom koga je rodila
robinja koja je prethodno udata uz laænu tvrdnju da je slobodna æena); 1
pitanje, õabs (pritvaranje); 1 pitanje, i∂ñår (privoenje sudu); 1 pitanje,
66
kelb-i ‘aqúr (tuæba protiv lica Ëiji pas napada prolaznike); 2 pitanja, tevûíh
(imenovanje, dodjeljivanje sluæbe); 1 pitanje, mühimme (vaæna stvar) radi se o tome da li musliman moæe biti prisutan na slavlju prireenom
prilikom æenidbe hriπÊanina-zimmije; 1 pitanje, deyn; 1 pitanje, mü’temen
(onaj kome je pruæena sigurnost) - radi se o trgovcima koji traæe sigurnost
od vlasti susjedne dræave prilikom obavljanja trgovaËkih poslova; 1 pitanje,
tekfín (krojenje odijela); 7 pitanja, ta‘èír; 3 pitanja, vaqf; 2 pitanja, sariqa;
8 pitanja, hibe; 5 pitanja, πirket; 1 pitanje, muùåreba; 8 pitanja, kefålet
(jamËenje).
2. Pitanje autorstva
Dok se u Pravnom zborniku, kako smo vidjeli, nalaze neosporni
biografski podaci o livanjskom i prusaËkom muftiji Ibrahimu Munibu
Akhisariju u ovom rukopisu nalazimo samo ime autora i poloæaj koji je
on zauzimao. Da se radi o zbirci fetvi Ëiji je autor budimski muftija Ibrahim
el-Akhisari G. Flügel je saopÊio, kako on to i u Katalogu navodi, na osnovu
biljeπke na listu 4r Ëiji sadræaj glasi: Min fetåvå al-‘abdi al-faqír Ibråhím
al-Aq∂i¥årí, al-muftí bi-madínati Budún (Izbor fetvi siromaπnog Boæijeg
roba, Ibrahima el-Akhisarija, muftije u gradu Budimu). Osim ove biljeπke
i formule (napisao Ibrahim, neka su mu grijesi oproπteni) koja se nalazi
poslije skoro svakog odgovora u rukopisu nema nikakvih drugih
biografskih podataka. UobiËajeni uvod u kome autor nakon taõmída i
na‘ta navede ime i vrijeme kada je poËeo pisati djelo u ovom rukopisu
nedostaje. Isto tako nedostaje i eventualna zavrπna biljeπka prepisivaËa iz
koje bi se moglo saznati da li se radi o autografu ili o prijepisu, jer su
posljedni listovi u rukopisu, kako to i Flügel navodi, istrgnuti. Livanjski
i prusaËki muftija Ibrahim Munib Akhisari mogao bi biti autor ovog
rukopisa tek ukoliko pretpostavimo da navod iz ove biljeπke, al-muftí bimedína Budún, nije taËan. Meutim ukoliko se prihvati da je i ovaj dio te
biljeπke taËan, a u prilog tome govori i sadræaj stanovitog broja pitanja,
Ibrahim Munib Akhisari ne moæe nikako biti autor ove zbirke fetvi, nego
se radi o sasvim drugoj osobi koja se zvala Ibrahim el-Akhisari i koja je
zauzimala poloæaj budimskog muftije.
Poznato je da je za vrijeme osmanske vlasti podruËje oko Budima
bilo popriπte neprestanih incidenata gdje je i u vremenima nakon
sklopljenog mira voen pravi mali rat obiljeæen pljaËkanjem, prepadima,
67
prebjezima na neprijateljsko podruËje, odvoenjem u zarobljeniπtvo i
ubistvima na obje strane granice. Golem dio prepiske voene izmeu
budimskog beglerbega i austrijske strane upravo se odnosi na rjeπavanje
i spreËavanje takvih graniËnih incidenata.7 I u ovoj zbirci nalazimo pitanja
koja se odnose na ovakve probleme i iz Ëijeg sadræaja se moæe jasno doÊi
do zakljuËka da je muftija Ibrahim sluæbovao u nemirnom graniËnom
podruËju, upravo onakvom kakvo je bilo ono oko Budima. Tako, npr.,
na listu 67v, sluËaj krae konja koji su kasnije prodani neprijatelju (õarbí
kåfir); list 87v, upad neprijatelja i pljaËkanje na muslimanskom podruËju
(dår al-islåm); list 102v, navedeno je selo koje je palo u neprijateljske
ruke, a pripadalo je timaru koji se nalazio na granici; list 134v, sluËaj
kada je zimmija, koji je bio u osmanskoj sluæbi (dirlik ¥åõibi), zarobljen
na neprijateljskom podruËju (dår al-õarb); listovi 88v, 103r, 136r, bjegovi
na neprijateljsko podruËje; list 177r, sluËaj kada je unajmljeni Ëoban
zajedno sa ovcama pobjegao na neprijateljsko podruËje; list 183r, bjieg
roba na neprijateljsko podruËje; listovi 168r, 187v, 188r, sluËajevi
zarobljavanja muslimana na neprijateljskom podruËju od kojih su neki
kasnije osloboeni ili otkupljeni; list 71v, bijeg na neprijateljsko podruËje
nakon izvrπenog ubistva. Na osnovu ovog pitanja na 71v moæe se
pouzdano zakljuËiti da je autor ove zbirke fetvi bio muftija u Budimu. U
njemu je navedeno selo koje pripada dvjema stranama, tj. austrijskoj i
osmanskoj (ãarafeyne iãå’at ëden bir qarye). To je, bez sumnje, jedno od
onih sela koja su se nalazila u graniËnom podruËju u okolici Budima i
koja su zbog specifiËnog dræavno-pravnog poloæaja teritorija nekadaπnjeg
Maarskog kraljevstva i nejasno odreene granice izmeu Osmanske
carevine i Austrije plaÊala porez i osmanskoj i austrijskoj, odnosno
maarskoj strani.8 ©taviπe, u jednom pitanju spomenuta je i rijeka Dunav,
na Ëijoj desnoj obali leæi Budim.9 Iz naprijed navedenog moæemo zakljuËiti
da taËnost biljeπke na listu 4r stoji van svake sumnje i da je budimski
7 V. mnogobrojne primjere u: Áandor Takáts, Rajzok a török világból, I.
kötet, Budapest, 1915; Ludwig Fekete, Türkische Schriften aus dem Archive des
Palatins Nikolaus Esterházy (1606-1645), Budapest, 1932; Gustav Bayerle, Ottoman Diplomacy in Hungary. Letters from the Pashas of Buda (1590-1593),
Bloomington, 1972.
8 v. Fekete, Türkische Schriften, XXXI-XXXVII.
9 List 94r.
68
muftija Ibrahim el-Akhisari autor ove zbirke. On svakako ne moæe biti
identiËan sa autorom Pravnog zbornika, livanjskim i prusaËkim muftijom
Ibrahimom Munibom Akhisarijem, nego se radi o sasvim drugoj osobi.
PiπuÊi o osmanskoj administraciji u Budimu i Peπti, Lajoπ Fekete
navodi i imena nekoliko budimskih muftija kao i izvore gdje ih je pronaπao.
Dvojica od njih imali su ime Ibrahim. Prvi se spominje u jednom
dokumentu iz 1645. godine koji se nalazi u Dræavnom arhivu u BeËu
(Haus-, Hof- und Staatsarchiv zu Wien), a drugi se spominje oko 1675.
godine u turskim dokumentima koji se odnose na grad Jàszberényi u
Maarskoj.10 Postavlja se pitanje da li je jedan od njih dvojice ujedno i
autor ove zbirke. U nedostatku bilo kakvih biografskih podataka potrebno
je da pokuπamo odrediti vrijeme njenog nastanka, a time i njenog
potencijalnog autora. Zbog toga Êemo ponovo morati obratiti paænju na
sam sadræaj. Prije svega moæemo navesti da se u rukopisu πejhu-l-islama
Ebu as-Su‘ud (Abú as-Su‘úd) navodi kao umrli (al-marõúm) πto nam govori
da je ova zbirka mogla biti napisana tek nakon njegove smrti.11 Ebu asSu‘úd je umro 23. augusta 1574. godine12 pa je ova zbirka fetvi nastala u
vremenu od 1574. do 1686. godine kada su Osmanlije izgubile Budim.
Vrijeme njenog nastanka moæemo pribliæno odrediti na osnovu pitanja u
kojima su izloæeni problemi nastali padom vrijednosti novca. U tim
pitanjima spominje se pojava nove akËe i odreivanje vrijednosti groπa
(riyål qurúπ) na 80 akËi nasuprot 115, odnosno 120 akËi koliko je vrijedio
ranije.13 Takvo odreivanje vrijednosti groπa sa 120 na 80 akËi uslijedilo
10 v. Lajoá Fekete, Budapest a törökkorban, Budapest, 1944, 215-216.
Dokumenat koji se nalazi u Dræavnom arhivu u BeËu je kopija (¥úret) pisma koje
su tadaπnji budimski muftija Ibrahim i kadija Hasan uputili πejhu-l-islamu. U
tom pismu oni njemu opisuju prilike u Erdelju i dræanje tadaπnjeg erdeljskog
vladara, osmanskog vazala, G. Rkczyja naspram Osmanlija i Austrije. Iz sadræaja
pisma, osim imena i poloæaja koje su zauzimali, ne mogu se saznati nikakvi drugi
podaci o njima. Drugi budimski muftija Ibrahim poznat je na osnovu jedne fetve
koja je mogla biti izdata nakon 10.08.1675. godine. v. Klara Hegyi, “Jaszberényi
török levelei”, Szolnok Megye Levéltri Füzetek, 11, Szolnok, 1988, 152.
11 List 48r, Keèå fí - Fetåwå Ebí s-Su’d raõimehu-llåhu ‘aleyhi; takoer list 107r.
12 v. The Encyclopaedia of Islam, vol. I, Leiden, 1960, 152, s.v. Abu ’l-Su‘d
(J.Schacht).
13 List 156r156v.
69
je 1049.A.H./1640.A.D. na poticaj velikog vezira Kara Mustafa-paπe,14
pa je prema tome i ova zbirka nastala u to vrijeme πto govori u prilog
Ëinjenici da je budimski muftija Ibrahim, jedan od potpisnika navedenog
pisma iz 1645. godine, vjerojatno, autor ove zbirke. Iako je ovdje
vjerojatno rijeË o jednom PruπËaku, u nedostatku pouzdanih podataka o
ovom Ibrahimu al-Akhisariju ne moæe se sasvim iskljuËiti pretpostavka
da se radi o autoru porijeklom iz Akhisara u Turskoj (Pamukova).
Fetawa-yi Akhisari: Manuscript in the National Library
in Vienna
Topic of this work is one manuscript - Collection of the legal opinions - whose author is mufti from Budim Ibrahim el-Akhisari. This manuscript, kept in the National Library in Vienna, was catalogued and described by Gustav Flugel. In doing that, Flugel has given the name of the
author and a short content of manuscript. Following him and also because of tradition of Islamic law studies, which has been cherished in
Prusac, Hazim Sabanovic held the same view about the manuscript. During the writing of his work “The literature of Bosnian-Hercegovinian
Muslim’ Sabanovic died, and later on the editor of his work included
only note which Sabanovic had taken over from Flugel. Another Bosnian
scholar - Salih Trako, based on the collection of legal opinion of Ibrahim
Munib Akhisari, mufti from Livno and Prusac, wrote a work in which he
gives content of manuscript and biographic details of its author. Manuscript existed in the Oriental institute in Sarajevo as well.
Ibrahim Munib Akhisari was born most probably in the first decade
of the 18th century in an ulema family. He himself belonged to the ulema
rank and has carried out many duties such as imam, hatib, naib, muderis.
14 v. Íslam Ansiklopedisi, vol. 10, Òstanbul, 1966, 634, s.v. Sikke (Íbrahim
Artuk). Takoer Hans-Jürgen Kornrumpf kod prikaza serije “Turski dokumenti
za istorijata na makedonski narod” navodi jedan dokument iz juna 1641. godine
koji se nalazi u Ëetvrtom tomu spomenute serije gdje je navedeno novo utvrivanje
vrijednosti groπa sa 120 na 80 aki (v. Südost-Forschungen, 33, München, 1974,
408-409).
70
By the end of 1761 he become mufti of Livno and in 1763 mufti of Prusac.
Date of his death is not known, but it is known that he was alive in year
1780s.
Salih Trako, assumed that the author of both manuscripts is one
person - Ibrahim Munib Akhisari - most probably because of the fact
that both had same name and the same duties which they performed.
In the first part of this work wider content of the Vienna manuscript
is given. The manuscript deals with all branches of Islamic law and also
issues related to secular law (Qanun). The second part of this work questions the authorship of the manuscript. The content of some of legal issues in this collection of fatawa clearly shows that the author of this
manuscript was certainly mufti of Budim. In the collection we can find
questions about escape, lootery, captivity and killings on both sides of
the border. This was specific situation in the region of Budim and its
frontier. In the Collection of fetawa, there is reference to a village which
gives tax to both sides, Austrian or Hungarian and Ottoman, what also
was a distinctive characteristic of this region. Besides, the river Dunabe is
mentioned, and right bank of the river, where town Budim lies.
Based on these indications - we can conclude that notes given at the
beginning of manuscript are correct. G. Fugel relied on them in identifying the author and his performed duties. Therefore, assumption given by
Salih Trako cannot be accepted, because author of this work is another
person with the same name. The fact is, that two mufti had the same
name Ibrahim. One was mentioned in 1645 and another 1675. The question was raised regarding the authorship of this manuscript. In order to
get answer for this question we could look in to issue of a new determination of value of gros on 80 akci. Such a new value of gros was determined
in 1640. That is way, most probably, mufti of Budim Ibrahim, whose
name become known from the letter written in year 1645 is the author of
this Collection.
71
72
Sead Seljubac
JEDAN STARI RUKOPIS
(u biblioteci porodice AzapagiÊ iz Tuzle)
Profesorima Behram-begove medrese u Tuzli porodica AzapagiÊ dala
je na uvid 2001. g. dio svoje porodiËne biblioteke. Æelja im je bila da se o
knjigama koje su na arapskom i turskom jeziku ponudi viπe informacija
kako bi znali πta posjeduju.
Meu tridesetak takvih knjiga nalazi se i jedan stari rukopis,
nepoznatog autora, na arapskom jeziku. Radi se o tefsiru koji je nazvan
Maûålis al-Kitåb. Prokomentirani su odabrani ajeti iz kur’anskih sura
zavrπno sa 18. ajetom sure Muhammed. Rukopis je Ëitak i lijep. Dimenzije
stranice su 207x150 a teksta 165x96. Tekst je oiviËen crvenom tintom.
Poslije korica stoji biljeπka koja knjigu vezuje za vakuf Saliha b. Jusufa iz
DæindiÊ mahale.
Knjiga je podijeljena na medælise. Crvenom tintom su oznaËeni brojevi
medælisa, ajeti koji se komentiraju, imena autora Ëiji se navodi citiraju,
ravije hadisa, i sl. Hadisi su, osim πto su pisani crvenom tintom, istom
takvom tintom nadvuËeni. Rukopis ima 374 strane i cjelovit je. Nema
godine poËetka ni dovrπetka pisanja. Na poËetku knjige uraen je sadræaj
gdje su navedeni redni brojevi medælisa sa nazivima sura i brojevima ajeta
koji se na tom medælisu komentiraju. Ima 172 medælisa.
Knjiga poËinje sa:
‫ اﳊﻤﺪ ﻟﻠﻪ رب اﻟﻌﺎﳌﲔ واﻟﺼﻠﻮة واﻟﺴﻼم ﻋﻠﻰ ﺳﻴﺪﻧﺎ ﻣﺤﻤﺪ و اﻟﻪ و ﺻﺤﺒـﻪ‬.‫ﺑﺴﻢ اﻟﻠﻪ اﻟﺮﺣﻤﻦ اﻟﺮﺣﻴﻢ‬
.‫اﺟﻤﻌﲔ‬
‫اﺠﻤﻟﻠﺲ اﻻول ﻓﻰ ﺳﻮرة اﻟﻔﺎﲢﺔ‬
Zavrπava se sa:
‫ اﳊﻤﺪ ﻟﻠﻪ‬.‫اﳊﻤﺪ ﻟﻠﻪ ﻋﻠﻰ اﻻﲤﺎم واﻟﺼﻠﻮة واﻟﺴﻼم ﻋﻠﻰ ﺳﻴﺪ اﻻﻧﺎم و ﻋﻠﻰ اﻟﻪ و ﺻﺤﺒﻪ ﻣﺆﻳﺪي اﻻﺳﻼم‬
.‫اﻟﺬى ﻫﺪاﻧﺎ ﻟﻬﺬا و ﻣﺎ ﻛﻨﺎ ﻟﻨﻬﺘﺪي ﻟﻮ ﻻ ان ﻫﺪاﻧﺎ اﻟﻠﻪ‬
Meu citiranim tekstovima ponegdje se, na kraju medælisa, pojave
bejtovi Rumijeve Mesnevije πto moæe ukazivati na sufijsku prirodu ovog
73
djela. Na to ukazuju i odreeni navodi sufijskih velikana bilo da ih autor
imenuje ili to izbjegava. Takvi navodi su proæeti sufijskom terminologijom
i iskustvima duhovnih prvaka koja autor odabira primjereno temi koju
obrauje na odreenom medælisu.
Evo prijevoda Prvog medælisa:
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Salavat i selam naπem sejjidiMuhammedu, njegovoj porodici i svim njegovim ashabima.
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Svemilosnom, Samilosnom,
Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoÊ
traæimo. Uputi nas na Pravi put, Put onih kojima si Ti blagodati Svoje
darovao, a ne na put onih koji su srdæbu Tvoju izazvali niti na put onih
koji su zalutali.
Istinu je rekao Uzviπeni Allah, a prenio ju je Njegov Ëasni Poslanik i
Vjerovjesnik. Allahu naπ, blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu, a
i sve ostale vjerovjesnike i poslanike, njihove porodice i ashabe, i neka je
ponovo hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
Prenosi Abdu-l-Kadir er-Ruhavi (po mjestu ili plemenu Ruha’) na
poËetku knjige Al-Arba‘ín, a takoer i Al-Îaãíb, sa dobrim senedom, od
Ebu Hurejre, r.a., koji kaæe: Resulullah, s.a.v.s., rekao je: “Svaka vrijedna
stvar, tj. vaæna i Ëasna, (u jednom rivajetu stoji: svaki govor a stvar je
opÊenitija jer je ovo vezano za radnju), koja ne zapoËne sa Bismillahi-rRahmani-r-Rahim, krnjava je!” - tj. ne ubraja se u πerijatski ispravna
djela. Tako se navodi u djelu Al-Ûåmi‘ a¥-Ôagír.
Prenosi Er-Ruhavi u djelu Al-Arba’ín od Ebu Hurejre, r.a., koji kaæe:
“Resulullah, s.a.v.s., veli: - Svaka vrijedna stvar koja se ne zapoËne sa
zahvalom Allahu i salavatom na mene, krnjava je, kusava, liπena svakog
bereketa!” Tako se navodi u djelu Al-Ûåmi’ a¥-Ôagir. U djelu Al-Mu∂tår
se veli da je svaka stvar od koje otpadne hajr kusava. Odatle je Resulullah,
s.a.v.s., rijeËju liπena prokomentarisao i pojasnio rijeË kusav jer liπavanje
ovdje podrazumijeva nestanak bereketa i hajra. Poπto se pod liπavanjem
misli na nestanak bereketa uopÊe onda to podrazumijeva i nestanak hajra
kao dijela toga.
Ukoliko se povedeπ za rijeËima svakog bereketa spoznat Êeπ da svaka
vrijedna stvar, koja je bez zahvale i salavata u sebi, ne posjeduje jedan od
74
osnovnih sastavnica bereketa (a na to ukazuje i gramatiËka neodreenost
pojma koji je doπao kao mudaf ilejhi za kullu). U ovome je lijepa pouka
za lijep edeb. U Uzviπenim RijeËima u miraz nam je ostavljen hajr i bereket.
Ove dvije kelime poslane su da njima traæimo blagoslov i bereket. Hamd
i salavat sadræani su u »asnim RijeËima. Nemoj ih nipoπto zanemarivati!
Sura Al-Fatiha
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim
Al-Fatiha (Ona koja otvara) je tako nazvana jer se njom otvara Kur’an.
Ona je, prema navodima veÊine, prva sura koja je u cijelosti objavljena.
Tako stoji u djelu Al-’Uyún. Ova sura je nazvana i imenima Ummu alKur’an i Ummu al-Kitåb (Majka Kur’ana, Majka Knjige) jer je ona temelj
Kur’ana. Majka neËemu je njegova osnova, temelj. Nazvana je i Seb’u’lMaïaní (Sedam ajeta koji se ponavljaju) jer, po miπljenju svih alima, ona
ima sedam ajeta. Naziv Maíani (PonavljajuÊa) je dobila jer se njeno uËenje
ponavlja u namazu tako πto se uËi na svakom rekatu. Muûahid tvrdi:
“Dobila je ime Maïani jer ju je Allah izdvojio (istaïnå) za ovaj Ummet i
za njih saËuvao.” Tako stoji u djelu Al-Ma‘ålim. “Ili je tako nazvana jer
je objavljena dva puta. Ispravno je da je Fatiha mekanska sura. Objavljena
je Vjerovjesniku, s.a.v.s., na Hirau radi namaza, a namazu i njegovim
πartovima ga je poduËio Dæibril, a.s., kako bi putem namaza ibadetio,
iskazivao svoj ropski odnos, Allahu.” Tako stoji u djelu Al-’Uyún.
Nazvana je i imenom Aπ-©afiya (LijeËnica) i Aπ-©ifå’ (Lijek). To navodi i
Al-Qåñí, a na osnovu Alejhisselamovih rijeËi: Fatiha al-Kitåb je lijek (πifa’)
od svake bolesti! Hadis, kao mursel, prenosi El-Bejheki od Abdu-l-Melika
b. ‘Omejra. El-Munavi veli: “Od bolesti neznaboπtva i nepokornosti Bogu,
i vanjskih i unutarnjih bolesti.” Tako stoji u djelu Al-Ûåmi’u a¥-Ôagir.
Alejhisselam je kazao: Fatihatu-l-Kitab je lijek protiv zatrovanja! Prenose
ga Ibn Mensur i El-Bejheki od Ebu Se’ida. Tako stoji u djelu Al-Ûåmi‘ a¥Ôagir. El-Munavi veli: “Ona je, takoer, dobra za onoga ko misli, razmiπlja
i ispituje svoj jekin, ko ga Ëisti i osnaæuje.”
Ulema se ne slaæe u pogledu Bismille. Jedni tvrde da ona nije poËetni
ajet Fatihe niti bilo koje druge sure. Napisana je tu da bi razdvojila sure,
a i radi bereketa koji leæi u zapoËinjanju sa njenim uËenjem. Tog miπljenja
je i Ebu Hanife, kao i oni koji ga slijede. Zbog toga se Bismilla kod njega
ne uËi naglas u namazu. Drugi tvrde da je ona poËetni ajet Fatihe, kao i
svake druge sure. Tog miπljenja je Eπ-©afi‘i, r.a., i njegovi sljedbenici.
Tako stoji u djelu Al-‘Uyún.
75
Bismi... Sa imenom Prijedlog Bi (Sa) u Bismilli je vezan za nenavedenu
rijeË koja se pretpostavlja a to je Sa Allahovim imenom (uËim). Tako navodi
Al-Kadi al-Bejdavi, Allah osvijetlio (bejjeda) njegovo lice na Danu sudnjem.
To πto je ma’mul (ono πto je regirano, stavljeno u drugi padeæ) doπao naprijed
(ovdje je to Sa Allahovim imenom) je radi teænje da se Uzviπeni Allah
spomene naprijed, a i kao odgovor kafirima koji su imali teænju da se tu
spomenu imena njihovih boæanstava. Govorili bi Bismi-l-Lat (Sa imenom
Lata) i Bismi-l-’Uzza (Sa imenom ‘Uzza-a). Tako stoji u djelu Al-‘Uyún.
Allah... Allaha El-Halil tvrdi: “To je vlastito ime koje pripada samo
Uzviπenom Allahu i nije izvedeno.” Grupa alima tvrdi da jest izvedeno, a
onda se razilaze u pogledu njegove izvedenosti. Vele jedni da je od elehe
/ ilaheten kao πto je ‘abede / ‘ibadeten pa bi to znaËilo da On jedini ima
pravo da Mu se robuje, a drugi ne. Tako stoji u djelu El-Me’alim. Ako
æeliπ o ovome da saznaπ podrobnije onda pogledaj u tefsire.
Ar-Rahman... Svemilosnog, tj. Onaj Koji je milostiv prema svim
stvorenjima, darujuÊi im nafaku i blagodati na Dunjaluku.
Ar-Rahim... Samilosnog, tj. Onaj Koji je milostiv prema mu’minima,
a posebno na Danu sudnjem, kada Êe odustati od kaænjavanja onih, od
njih, koji su kaznu zasluæili, a dati im nagradu u Dæennetu.
Razlika izmeu ta dva sifata je ta - πto je Ar-Rahman opÊi po znaËenju,
ali je poseban kao izraz i ne odnosi se ni na koga osim Njega Uzviπenog,
dok je Ar-Rahim poseban po znaËenju a opÊi kao izraz i odnosi se i na
druge pa se moæe i nadjeti nekome kao ime.
Al-Hamdu... Hvala, tj. sve hvale, zahvale i pohvale,
Lillahi... pripadaju Allahu, Koji jedini ima istinsko pravo da Mu
stvorenja robuju. Lam je ovdje, po miπljenju Ehli sunneta ve-l-dæema’ata,
doπao radi pojaËanja. Tako stoji u djelu Al-’Uyún. Ismi Allah je ovdje
doπao kao predikat, kao da nas Uzviπeni hoÊe obavijestiti da sva prava
na zahvalu ima jedini On, Allah Uzviπeni. Tako stoji u djelu Al-Ma’ålimu.
ReËenica ima svoj subjekat koji je, ustvari, predikat pretpostavljenog
zapovjednog naËina glagola reÊi sa ciljem da se Njegovi robovi poduËe
kako Êe Mu zahvaljivati. Pretpostavljeno je jedno Qúlú (Govorite,
izgovarajte): Al-Hamdu lillah... Zato nije kazano Al-Hamdu lí... (Hvala
pripada Meni...) U al-Hamdu su sadræana znaËenja - zahvala (πukr) i
pohvala (madõ), samo πto je pojam hamd opÊenitiji jer se koristi u pogledu
nimeta i drugoga, dok se πukr koristi samo u pogledu nimeta i iskazuje se
76
srcem, jezikom i organima, a hamd se izgovara samo jezikom. Tako stoji
u djelu Al-’Uyún.
Rabbi ’l-‘alemin... Gospodaru svjetova, tj. Uzdræavatelju svih
stvorenja i njihovom Vladaru - ljudi, dæina, meleka, æivotinja i drugih.
Na svaku od tih vrsta se odnosi pojam alem (svijet) pa tako kaæemo svijet
ljudi (‘ålemu-l-insi), svijet dæina (‘ålemu-l-dæinni) i sl. Taj izraz je od
alametun (znak) jer oznaËava, ukazuje na Onoga ko mu je darovao
postojanje, stvorio ga.
Ar-Rahman Ar-Rahim... Svemilosnom, Samilosnom, tj. Onome Koji
posjeduje obilje rahmeta, a to je da daruje hajr onima koji su za hajra.
Tako stoji u djelu Al-Ûalålain. Naveden je sifat iza sifata. On ih ponavlja
radi isticanja Svog rahmeta prema stvorenjima i pojaπnjenja da on prethodi
Njegovoj srdæbi.
Maliki yawmi-d-din... Vladaru Dana sudnjega. Ovo je joπ jedan
sifat koji ukazuje na Njegovu moÊ i vezivanje vlasti Tog Dana samo za
Njega. Tj. On je Sudac na Dan obraËuna i plaÊe, πto znaËi da niko ne
moæe osporiti Njegovu vlast i presudu, kako to Ëine oni koji osporavaju
vlast i presudu na Dunjaluku. Tako stoji u djelu Al-’Uyún. NajkraÊe
znaËenje ovoga je da Êe On imati potpunu vlast nad svim na Danu sudnjem.
Tako stoji u djelu Al-Ûalålain.
Iyyåke na‘budu...Samo Tebi robujemo, tj. svoj tevhid i ibadet samo
za Tebe veæemo.
Wa iyyåke neste‘in... i samo od Tebe pomoÊ traæimo, tj. samo se
Tebi obraÊamo traæeÊi pomoÊ u pogledu robova Tvojih i svega πto nam
je potrebno. Ponavljanje onog ijjake (samo Tebe) je da bi se sprijeËila
moguÊnost znaËenja “a traæimo je i od nekog drugog, osim Tebe”.
Ihdine-¥-¥iråãa-l-mustaqím... Uputi nas Putem pravim! Ovo je
isti’naf. Kao da je reËeno: “A kako da vam pomognem?”, pa kaæu: “Uputi
nas Putem pravim, tj. uËvrsti nas na Tvom putu, koji vodi onome πto
traæimo”. To je jasni put na kojem nema grijeπenja. To je Islam i Kur’an
sa svim adabima i propisima koje sadræi. Kaæu da ovo znaËi “i usmrti nas
na hidajetu”, jer su oni veÊ upuÊeni. Slijedi apozicija pojmu sirat.
Ôiråãa-l-leèíne an’amte ‘alayhim... putem onih kojima si nimete
darovao, tj. putem onih koje Ti voliπ i koje si odabrao za iman i darovao
im spremnost da ibadete Tebi, na ispravan naËin i uz osvjedoËenje, πto je
izraz za ihsan spomenut u Hadisu. To su vjerovjesnici i evlije.
77
Gayri-l-magdúbi ‘alayhim... a ne putem onih koji su protiv sebe
srdæbu Tvoju izazvali. Gajri je doπlo u genitivu jer je ono ovdje atribut
onom ellezine en’amte ‘alejhim, ili mu je apozicija. Tj. putem koji nije
onih na koje si izlio srdæbu Svoju prokletstvom i poniæenjem pa su ostavili
islam. Pod Allahovom srdæbom se misli na kaænjavanje nepokornih i
nevjernih, a to su æidovi, prema rijeËima Uzviπenog “onaj kojeg je Allah
prokleo i na njega se rasrdio” (Al-Måida, 60.) Tako stoji u djelu Al’Uyún. Allahova srdæba nije vezana za grjeπne mu’mine, nego za nepokorne
kafire. Tako stoji u djelu Al-Ma’ålim.
Wa la-ñ-ñållin... niti onih koji su zalutali. tj. putem koji nije ni onih
koji su odlutali sa puta Upute, slijedeÊi svoju strast, a to su krπÊani, prema
rijeËima Uzviπenog: ...i ne slijedite strasti naroda koji je veÊ prije zalutao...
(Al-Måida, 77). Tako stoji u djelu Al-’Uyún.
Amin! je pojam koji ima znaËenje glagola u formi istedæib - odazovi
se. Nije dio Kur’ana, u Ëemu su saglasni svi alimi, ali je sunnet zavrπiti
ovu suru njegovim izgovaranjem, a na osnovu Alejhisselamovih rijeËi:
“Dæibril, a.s., me je poduËio da izgovorim åmin! pri zavrπetku uËenja
Fatihe. I veli: ,Ono je poput peËata na pismu!’ ” U tom smislu su i rijeËi
Alije, r.a.: “Amin! je peËat Gospodara svjetova kojim On ovjerava dovu
Svoga roba!” Ovo navodi Al-Baidavi. Vele i ovo: “Ono je peËat Allahov
na Njegovom robu koji ga πtiti od nevolja, kao πto peËat na pismu πtiti to
pismo od zloupotrebe.” Tako stoji u djelu Al-Ma’ålim. Prenosi imam AlBagawi u Al-Ma’ålimu, sa viπe seneda, od Abu Hurejre, r.a., da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Kada imam izgovori Gajri-l-magdúbi
‘alejhim wa la-ñ-ñållin vi izgovorite åmin! Doista meleki izgovaraju Amin!,
i imam izgovara Amin!, pa kod koga se njegovo Amin! podudari sa Amin!
meleka Allah Êe mu oprostiti njegove ranije i kasnije (male) grijehe”.
Muslim prenosi od Ebu Hurejreta, r.a., koji kaæe: “Resulullah, s.a.v.s.,
rekao je: ’Uzviπeni Allah veli: -Podijelio sam Salat izmeu Mene i Mog
roba na dva dijela. Mom robu pripada ono πto on moli-. ‘Kada on kaæe:
Hvala Allahu Gospodaru svjetova!, Allah kaæe:’ -Moj rob Mi zahvaljuje! ‘Kada kaæe: Svemilosnom, Samilosnom! Allah kaæe’: -Moj rob Me hvali! ‘Kada kaæe: Vladaru Dana Sudnjega!, Allah kaæe’: -Moj rob Me veliËa! ‘Kada kaæe: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoÊ molimo!, Allah kaæe’: -Ovo je izmeu Mene i Mog roba. Njemu pripada ono πto
moli-!” Tako stoji u djelu Al-Maπåriq. Ibn el-Melik, kao dopunu uz
navedeni hadis, navodi: “Pod pojmom as-Salat ovdje se misli na uËenje
78
Fatihe.” “U Allahovim rijeËima: -A Mom robu pripada ono πto moli-!
velika je radost! U djelu Õi¥ån al-Masåbiõ prenosi se od Ebu Hurejreta,
r.a., koji pripovjeda: “Resulullah, s.a.v.s., kazao je Ubejj b. Ka’bu: ‘Kako
uËiπ u namazu?’ On mu je prouËio Umm al-Kur’ån, pa je (Vjerovjesnik,
s.a.v.s.) kazao: ‘Tako mi Onoga u ”ijoj Ruci je duπa moja, ni u Tevratu ni
u Indæilu, ni u Zeburu ni u Kur’anu nije objavljena sura njoj ravna. Ona
je As-Sab‘u el-Maïåni i Al-Kur’an al-‘Aùím koji mi je dat!’ Prenosi se od
Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: “Resulullah, s.a.v.s., veli: Al-Õamdu lillahi
rabbi-l-‘Ålamin (tj. sura Fatiha) je Majka Kur’ana (jer sadræi sve znanosti)
i Majka Knjige i Sedam ajeta koji se ponavljaju.” Hadis prenose Ebu
Davud i Et-Tirmizi. Alejhisselam kaæe: “Fatihatu-l-Kitab je ravna treÊini
Kur’ana!”, jer obuhvata veÊinu njegovih znaËenja u pogledu praktiËnih i
teoretskih znanosti. Hadis prenosi ‘Abd b. Hamid od Ibn ‘Abbasa, r.a.
Alejhisselam kaæe: “Kada legneπ na svoj desni bok u postelju radi spavanja
pa prouËiπ Fatihatu-l-Kitab (tj. suru Fatiha) i Kul Huvallahu ehad (tj.
suru Ihlas), osigurao si se od svega πto bi te moglo uznemiravati, osim
smrti. Kada od Allaha edæel doe neodgodiv je. NeÊe ti πkoditi kojom
bilo od te dvije sure da zapoËneπ, ali je preËe da prvo prouËiπ ono πto je
Mustafa, s.a.v.s., prvo spomenuo, a to je Fatiha. Hadis prenosi El-Bezzar
u svom Musnedu od Enesa, r.a., sened mu je dobar. Tako stoji u djelu ElDæami’u es-sagir. Alejhisselam veli: “Kada Uzviπeni Allah dadne robu
neku blagodat pa on rekne El-Hamdu lillah ispunio je obavezu zahvalnosti
na njoj, a ako to kaæe i drugi put Allah mu obnovi nagradu, a ako rekne
i treÊi put Allah mu oprosti njegove (manje) grijehe.” Prenose ga El-Hakim
i El-Bejheki od Dæabira, r.a. Alejhisselam veli: “Ko bude jeo pa glad utolio,
i bude pio pa æe ugasio, a onda izgovorio: El-Hamdu lillahillezi at’ameni
ve eπbe’ani, ve sekani ve ervani! izaÊi Êe iz svojih grijeha kao na dan kada
ga je majka rodila.” Tj. ostat Êe bez grijeha u kakvom je stanju bio kada
ga je majka rodila. Hadis prenosi Ebu Ja’la, Ibn es-Sunni od Ebu Musaa
el-Eπ’arija, r.a. Zato je Resulullah, s.a.v.s., kada bi zavrπio sa jelom,
izgovarao: “El-õamdu lillahi-lleèi at‘amenå ve saqånå ve ûa‘alenå
muslimín.” Ovo prenose Ahmed i drugi od Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a., sa
dobrim senedima. Ovi Ëasni hadisi su iz djela Al-Ûåmi‘u a¥-Ôagir.
Neki alimi tvrde da imaju tri vrste jezika zahvale. Tu je lisan insani,
jezik obiËnih ljudi, avama. Njime oni zahvaljuju govoreÊi o Allahovim
nimetima uz vjeru srcem da tako ispunjavaju obavezu zahvale. Ima tu i
lisan ruhani, jezik duhovnjaka, posebnih ljudi. Njihova srca spominju
79
prefinjenosti metoda Uzviπenog Hakka u odgajanju njihovih halova i
preËiπÊavanju njihovih djela. I, konaËno, ima Lisån Rabbåni, jezik Bogu
bliskih, tj. posebno posebnih ljudi, arifina, kroz pokretanje njihovih tajni
(asrår) s namjerom da se zahvale Uzviπenom Hakku, a nakon πto su
spoznale prefinjenosti spoznaja i zadivljujuÊe ljepote otkrovenja. Tako
stoji u djelu Kimyåu al-gina’ fí πarõ asmå’i ‘l-Õusnå. Pametan je duæan
iskreno i odano zahvaljivati Allahu i u blagostanju i u nevolji, kako bi
bio pozvan da prvi ue u Dæennet, prema rijeËima Resulullaha, s.a.v.s.:
“Prvi koji Êe, na Sudnjem danu, biti pozvani u Dæennet jesu oni koji su
zahvaljivali Uzviπenom Allahu i u blagostanju i u nevolji”. Hadis prenosi
Ebu Se’id b. Dæubejr od Ibn ‘Abbasa, r.a. Tako stoji u djelu Õi¥ån alMasåbiõ.
Bejtovi:
(1736) O srce, oËisti se od mrænje i odbojnosti
a nakon toga brzo izgovori: “Hvala!” (El-Hamdu!)
(1737) “Hvala!” jezikom dok je u srcu odbojnost
je zahvala jezikom, a u biti je prevara ili obmana.
(1763) Govoriπ o zahvaljivanju, a gdje je znak zahvalnih?
Od njeg traga nema ni na tvojoj vanjπtini ni u tvojoj nutrini!
(1764) Hamd onoga πto je Allaha spoznao je iskren,
jer i njegova ruka i njegova noga svjedoËe Njemu hamd.
(1765) Hamd ga je izvukao iz tamnog bunara njegovog tijela
i otkupio ga je od tijesnog zatvora njegovog dunjaluka.
(1767) On se oslobodio dunjaluka koji se odbacuje
i postao stanovnikom bujne baπËe, kraj izvora tekuÊeg,
(1768) na divanu tajne svoje uzviπene teænje,
gdje on sjedi i odakle se uzdiæe na visoke stepene,
(1769) gdje je Sjediπte Istine, u kojem su svi iskreni,
koji æive lijepim æivotom, obradovani, lica ozarenih.
(1770) Njihov hamd je poput zahvale bujne baπËe proljeÊu,
i ima stotinu znakova, povlaËenja i izvlaËenja.
Ovdje se zavrπava prvi medælis. Meu navedenim bejtovima koji su
odabrani sa razliËitih mjesta, u drugom nizu je izostavljen bejt:
80
(1766) Zaogrnut je satenom (svilena tkanina s jakim sjajem na
jednoj strani) takvaluka, stopljenim sa nurom,
πto je znak njegovog hamda, prebaËen preko njegovih pleÊa.
Ovi bejtovi su prevedeni na osnovu prijevoda Rumijeve Mesnevije
na arapski jezik koji je saËinio, na bejtove komentar napisao i predgovor
dao dr. Ibrahim ed-Desuki ©eta. Objavljen je u Komu 1997. godine. Bejtovi
su izdvojeni sa dva mjesta a redni brojevi su im 1736-1737 i 1763-1770,
iz Ëetvrtog toma Mesnevije, na stranama 188 i 190-191.
Uz prijevod su ponueni komentari. Evo komentara prva dva
navedena bejta (str. 496). Nastavak su govora o djeËaku koji je bio u
vladarevoj sluæbi, ali je nije obavljao kako treba. Vladar je poduzeo mjeru
protiv njegovog nemara tako πto mu je smanjio koliËinu hrane koju je
redovno dobijao. Na taj vladarev gest djeËak je napisao pismo prigovora:
“Pismo koje je djeËak napisao vladaru je poput pisma bilo koga od
nas koji piπemo vladaru. U svom pismu ga je djeËak pohvalio govoreÊi o
njegovoj dareæljivosti i velikoduπnosti te kako je on plemenitiji od mora i
oblaka, jer oblak iskazuje dareæljivost tako πto obilno daruje kiπu plaËuÊi,
dok vladar pokazuje dareæljivost tako πto obilno dijeli darove, ali uz
osmijeh.
U pismu je prisutna hvala, ali se iz njega πiri zadah mrænje. Obrati
paænju na insana kojemu Allah, da bi ga iskuπao, nafaku oskudnom uËini
a on uzvikne: ‘O Allahu!’ To πto se πiri iz njegovih rijeËi je ili glas poniznosti
ili je glas prigovora i ljutnje? RijeËi su to ljutitog kojima æeli iskazati
svoju ljutnju. RijeËi zahvale i pohvale u djeËakovom pismu su tu samo iz
dvoliËnosti.
Mevlana Dæelaluddin, u nastavku, ostavlja djeËaka koji je srdit, koji
hvalu upuÊuje samo radi hljeba, a ne iz zadovoljstva, i svojim rijeËima se
obraÊa svim loπim djeËacima na dunjaluku. Smisao njegovih rijeËi je:
‘Prema tome, o ti koji si nemaran, dvoliËan, bez nura, nisu ruæni samo svi
tvoji ruæni postupci nego su ruæni i tvoje robovanje i tvoja pokornost jer
si ti potpuno udaljen i od prirodnog nura i od boæanskog nura. Tako je i
sa djelima koja su niska i bezvrijedna. U njima nema sjaja, nema svjetla
niti ima trajne vrijednosti, ma koliko izgledala lijepim. Tako je i sa zelenom,
nedozrelom jabukom. Brzo se pokvari. Tako je i sa sjajem i ukrasima
dunjaluka. Iza njih ne stoji trajna vrijednost. To je svijet nastanka i
nestanka.
81
Koliko god ti nekoga hvalio jezikom, a tvoje ga srce ne hvali, takvim
hvaljenjem se ne proπiruju grudi. Mrænja u srcu onoga ko hvalu upuÊuje
ne dozvoljava toj hvali da ostavlja trag. U njegovim rijeËima nema istine
i iskrenosti tako da one od uπiju ne idu dalje, do srca. Prije nego izrekneπ
rijeË ‘Hvala!’ iz svog srca odstrani mrænju i odbojnost, jer hvala samo sa
jezika, dok je u srcu odbojnost, biva jednom vrstom obmane, prevare i
lukavstva jezikom. Meutim Allah ne gleda u vaπe likove i vaπa djela,
nego gleda u vaπa srca i vaπe nijjete!
Prema tome, iskrenost u djelu je osnova za njegov prijem ili uspjeh.
Nemoj govoriti o bijednicima, a ti se daviπ u blagostanju! Nemoj pisati o
dæihadu, a ti ravnoduπan i slab, od tebe nikakva akcija ne dolazi! Nemoj
pisati o aktivnosti, a ti pasivan, besposlen, niπta ne poduzimaπ, dok te na
to ne prisile! Mnogo je takvih poput tebe na ovom svijetu!’”
Evo kako dr. Ed-Dessuki komentariπe i preostale navedene bejtove
(str.498-499):
“Ovaj dio se vraÊa rijeËima pjesnika: ‘Izgovorio si ‘Hvala!’ a gdje je
znak toga? Nema ga ni na tvojoj vanjπtini ni u tvojoj unutraπnjosti!’
...Blizina vladaru tog glupog djeËaka je formalna blizina. Meutim, on je
od njega, u biti, udaljen koliko iznosi udaljenost dvaju istoka. Onaj ko
nije zadovoljan Mojom odredbom, nije strpljiv na kuπnji od Mene, i nije
zadovojan Mojim nimetima, neka izlazi s Moje Zemlje i Mog neba i traæi
gospodara osim Mene! Zadovoljstvo Allahom, dæ.π., traæi se na svemu
πto On Ëini - kad daje smrt ili æivot, siromaπtvo ili bogatstvo, iskuπavanje
dobrom ili nevoljom, radost ili tugu - jer sve πto On Ëini je dobro i
pravedno, a zavrπetak mu je hvalevrijedan. Prenosi se od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., da je kazao: ‘Kada Allah daruje neku blagodat Svom robu pa rob
izgovori: ‘El-hamdu lillah!’, Uzviπeni Allah rekne: ‘Pogledajte Mog roba!
Dao sam mu ono πto on sam sebi nije u stanju dati a on Meni daje ono
πto kod Mene nema cijenu!’ (Ankarevi, 4/386)
Vele da imaju tri vrste πukra (zahvaljivanja). To su - zahvaljivanje
jezikom, srcem i organima na naËin koji dolikuje svakom od tih organa.
Zahvaljivati oËima znaËi obarati ih pred onim πto je Allah zabranio da se
gleda i pred ljudskim mahanama. Zahvaljivati uπima znaËi ne sluπati govor
o ljudskim mahanama kao i sve drugo πto nije dozvoljeno sluπati.
Zahvaljivati rukama znaËi sustezati ih od tueg imetka. Zahvaljivati
nogama znaËi sustegnuti ih od hodanja u nepokornosti Bogu. Zahvaljivati
umom znaËi spoznavati njime.
82
Zahvaljivanje jezikom se Ëini zikreÊi Allaha i zahvaljujuÊi Mu.
Zahvaljivanje svim organima se Ëini kroz strah od Allaha, dæ.π. Zahvalnost
nefsa se iskazuje kroz ibadet i fena’ (utrnuÊe/samonestajanje). Zahvalnost
ruha se iskazuje kroz strah od Boga i zadovoljstvo Njime. Zahvalnost
srca se iskazuje kroz iskrenost i fena’. Zahvalnost uma se iskazuje kroz
uËenje i darivanje znanja. Zahvalnost na spoznaji Allaha se iskazuje kroz
predanost Njemu i zadovoljstvo Njime.
Pojam hamd se koristi umjesto pojma πukr. On je opÊenitiji od pojma
πukr jer πukr je izraz kojim se iskazuje zahvalnost Darovatelju nimeta na
darovanim nimetima, dok je hamd izraz kojim se iskazuje zahvala Zatu,
a prema Njegovim hvalevrijednim sifatima, takvima kakva jesu. U djelu
Es-Sahih stoji - da Êe prvi u Dæennet uÊi oni koji su zahvaljivali Allahu u
svakom stanju. Alejhisselam kaæe: ‘El-hamdu lillah! je zahvala na svim
nimetima’! (Mevlevi, 4/248 - Ovaj smisao je naveden u djelu ©erhu atTa’årruf, 3/137, sa πirim pojaπnjenjima.)
Istinski hamd dolazi od arifa, onoga koji je spoznao Allaha, jer - i
njegova ruka i njegova noga svjedoËe o toj zahvali. Ovdje je spomenut
dio (ruka i noga) a on ukazuje na cjelinu. Tj. svaki njegov organ svjedoËi
tu zahvalu. Hamdom, kojim se nimeti uveÊavaju i umnoæavaju, ‘arif je
izvuËen iz tamnog bunara svoje tjelesnosti, a on ga je i otkupio iz okova
zatvora dunjaluka. Znak njegove zahvale je oËevidni takvaluk, koji je
poput ogrtaËa od satena (atlasa) prebaËenog preko njegovih pleÊa, a i
nur koji je uz njeg kuda god i kada god on poe i proe. On se na dunjaluku
veÊ spasio. Trajno je u πetnji baπËom pokornosti i pije iz tekuÊeg izvora.
Nedæmuddin veli: ‘TekuÊi izvor je vrelo spoznaje i uzviπenih tajni do koji
dolaze mukarrebuni, oni Allahu bliski, kroz ibadete. Oni su takoer i u
‘Sjediπtu Istine kod Vladara SvemoÊnoga’. Njihova zahvala, koja ima oËit
trag, duπama Ëini ono πto proljeÊe Ëini baπËama, i posjeduje stotine
znakova. ‘Arifova zahvala ima duhovne tragove koji nadilaze izvore,
palmovike, usjeve i voÊnjake. Od ‘arifa se duπe zasjaje sjajilom spoznaje
i izglaËaju glaËalom znanja i mudrosti. Svjedoci njegove zahvale se ne
mogu izbrojati. Oni su spojeni s njim poput svjedoËenja bisera o njegovom
postojanju u πkoljki, ili, bolje reËeno - oni su skriveni poput skupocjenog
bisera u πkoljki neugledne vanjπtine.”
83
An old manuscripts
(In the Azapagic family library from Tuzla)
The author of one old manuscript wrote his commentary on chosen
Qur’anic verses, considering certain priority while he selected the literature. He used mainly hadith as well as Qur’anic verses, with which he
commented some parts of verse (ayah). He often encroached on credible
reference which used the linguistic analysis method in the commentary of
the Divine Book.
Finally, he used Rumi Mesnevi, as an additional source to show that
he himself is also like-minded in the field of Islamic sciences. He wanted
to use those fruitful works and offer them to others as well.
This manuscript, with its own uniqueness deserves to be presented at
least in a modest way
84
Ahmed MehmedoviÊ
NOVI PODACI O MUHAMMEDU-EF. PROZORCU I
NJEGOVOM DJELU
S izlaskom iz πtampe Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih
rukopisa, svezak dvanaesti, Gazi Husrev-begove biblioteke, LondonSarajevo 1423/2002. godine, u prilici smo da donesemo neπto viπe
podataka o æivotu i djelu Muhammed-ef. Prozorca.*
Muhammed ibn Muhammed ibn Muhjuddin al-Pruzuri (Prozorac),
muftija, muderris, muvekkit, pisac jednog djela o upravljanju dræavom,
roen je u Prozoru u prvoj polovini 18. stoljeÊa. I ocu mu je bilo ime
Muhammed, a djedu Muhjuddin.1 Tradicija uz njegovo ime biljeæi prezime
Skejo (©Êajo), a on sam se najradije potpisivao kao Al-Bosnevi al-Prozori
- Boπnjak, Prozorac.2 Nakon poËetnog πkolovanja u Bosni, Muhammed
odlazi na studij u Istanbul. Vjerovatno je pohaao Zekerijja-efendi Sani
medresu oko 1780., jer je baπ u toj πkoli, i u to vrijeme, prepisao nekoliko
rukopisa za svoje potrebe.3 IzuËavao je pravne nauke, a veoma ga je
zanimala i astronomija. Nakon dovrπenja πkolovanja posveÊuje se
kadijskom pozivu. Bio je 1781., naib kadije u istanbulskom kvartu Ejjúb
el-Ensari, jednom od najpoznatijih dijelova Istanbula.4 Samo godinu dana
kasnije Muhammed Prozorac je postavljen za kadiju u istom kvartu.5 Po
povratku u Bosnu Muhammed-efendija je obavljao kadijsku duænost u
viπe mjesta i najposlije u Pruscu, gdje je bio i muftija i muderris medrese
* Dugujem zahvalnost dr. Ismetu BuπatliÊu πto mi je ukazao na neke podatke
iz ovog Kataloga.
1) Mustafa JahiÊ, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa,
svezak dvanaesti, London-Sarajevo, 1423/2002.
2) Dr. Hazim ©abanoviÊ, Knjiæevnost muslimana BiH na orijentalnim
jezicima, Sarajevo, 1973., 519.
3) JahiÊ, str. 179., 219. i 279
4) Isto, str. 231-233.
5) Isto, str. 234. i 295.
85
Veliki Vakuf. Da li se ovdje radi o Hasan Kafijinoj medresi u Pruscu (Ëiji
se hajrati iz poπtovanja prema PruπËaku imenuju kao “Veliki Vakuf”) ili
medresi u Donjem Vakufu, nije sasvim jasno. Ako je u pitanju ovo drugo,
onda je ovo prvi podatak o medresi u Donjem Vakufu, koja do sada nije
uopÊe spominjana. Iz biljeπke sa ProzorËevog prijepisa jednog kompendija
iz astronomije saznajemo da je on obavljao i duænost muvekkita jajaËkog
kadiluka.6 Ovaj podatak iz temelja mijenja naπu predstavu i naπa znanja
o domaÊoj astronomiji i muvekkithanama Bosne i Hercegovine. Naime,
u pitanju je jasan dokaz da su u Bosni i Hercegovini i na nivou kadiluka,
barem u 18. stoljeÊu, postojale muvekkithane i zvaniËni muvekkiti, a ne
samo u centrima poput Sarajeva. Ovi su nam podaci postali tek sada
dostupni, nakon izlaska iz πtampe 12. sveska Kataloga Gazi Husrev-begove
biblioteke u Sarajevu, koji je priredio direktor biblioteke Mustafa JahiÊ.
Katalog predstavlja rukopise iz podruËja medicine i farmacije, matematike,
astronomije, astrologije, “tajnih” i drugih nauka.
U vrijeme pohaanja medrese Zekerijja Sani u Istanbulu, i neπto
kasnije, kada je bio naib, a onda i kadija na Ejjubu u istom gradu,
Muhammed-ef. Prozorac je, za vlastite potrebe, prepisao nekoliko
vrijednih rukopisa iz astronomije. RijeË je o sljedeÊim rukopisima: Bahûa
al-Albåb fí ‘ilm al-usturlåb ©ihåbuddina Abú al-Abbasa Ahmeda ibn Raûab
ibn Taybúg ibn al-Maûdija (um. 1447). Ovo je rasprava na arapskom
jeziku o astrolabu koja se sastoji od uvoda, osamnaest poglavlja i
zakljuËnog razmatranja; Risåla fí èåt al-Kursi Muhammeda ibn ‘Ali alHåmidija (um. 1765). U pitanju je glosa na glosu za posmatranje zvijezda,
na arapskom jeziku, koja se sastoji od uvoda i osamnaest poglavlja; Mir’åt
al-Ayyåm wa ad-Duraû Naûmuddina (Nokta) Muhammeda ibn Ma’rufa
(um. izmeu 1581.-1584) - rasprava na arapskom jeziku o jednoj
astronomskoj spravi koju je autor konstruirao, a kojom se utvruju poËeci
godina, mjeseci i dana u arapskom, bizantijskom i perzijskom kalendaru
i pomoÊu koje se izrauju ovi kalendari; Fazlaka al-Õisåb Ebu Fadla alKunstantinia al-Jedikulevija (um. 1722.). Rasprava je pisana na osnovu
Ëuvenih Ulug-begovih tablica i nekih drugih astronomskih djela, a sastoji
se od uvoda, πest poglavlja i zavrπetka; Al-I∂tiyåråt al-’Ala’iyya wa alItti¥ålåt as-Samåwiyya Fahruddina Abú Abdullah Muhammed ibn ‘Umer
ibn al-Õusain ibn al-Îaãíb ar-Råzí (um.1209.). To je kompendij iz
6) Isto, str. 295.
86
astronomije na perzijskom jeziku, saËinjen iz dva dijela, posveÊen sultanu
‘Ala’uddinu Muhammedu ibn Havarizm-πahu. Svi ovi rukopisi prepisani
su u vremenu od 1779. do 1782. godine.7 Oni govore o afinitetu naπeg
Muhammed-ef. Prozorca te o njegovom izvrsnom poznavanju sva tri
orijentalna jezika. Govore i to da je Prozorac bio odliËan kaligraf ta’liq
pisma, donose do danas nepoznate podatke iz æivota ovog uËenog i
elokventnog Boπnjaka. Teπko je vjerovati da Muhammed-ef. Prozorac
nije ostavio neko djelo ili barem sintezu iz astronomije, buduÊi da je ozbiljno
izuËavao tu nauku i bio zvaniËni muvekkit jajaËkog kadiluka. Ostaje nada
da Êe se pronaÊi neko ProzorËevo djelo iz ove oblasti i tako baciti viπe
svjetla na doprinos Boπnjaka astronomiji, tako popularnoj i nezaobilaznoj
nauci islamskoga kulturnog nasljea. Ne zna se taËno kada je Muhammedef. Prozorac umro, BaliÊ piπe da je to bilo 1812., godine, a vjerovatno se
radi o pukom nagaanju koje je proisteklo iz podatka da je Prozorac, godinu
dana ranije, na rukopisu svoga djela ostavio zabiljeπku o uruËivanju djela
sultanu i πejhu-l-islamu.8
Jedino do skora saËuvano djelo Muhammed-ef. Prozorca nije iz
podruËja astronomije, nego iz podruËja politike, odnosno upravljanja
dræavom: Minhåû an- Niùåm fí dín al-Islåm - Uputa o ureenju dræave u
islamu.9 Djelo je nastalo 1801/02. godine i upuÊeno sultanu-reformatoru
Selimu III (1789-1807.) i njegovom πejhu-l-islamu Omeru Hulusiju. Na
posljednjoj stranici rukopisa ovog djela iz 1811. pisac kaæe da je djelo
uruËio πejhu-l-islamu i sultanu. “Poπto sam se osvjedoËio - piπe
Muhammed ef. Prozorac o motivima pisanja djela - u toku mnogih
hidæretskih godina, o slabostima naπe vojske u ratu s nevjernicima i
pogreπkama u poretku islamske dræave u praktiËnom i politiËkom pogledu
kao i u tome da se vojska ne boji da Êe biti egzemplarno kaænjena od
svojih pretpostavljenih (...) odluËio sam se da napiπem kratko djelo koje
Êe biti od koristi u tom pogledu, koje Êe zadovoljiti dovoljno pametne i
izvesti ih na Pravi put.”10
7) Isto, str. 179-295.
8) Smail BaliÊ, Kultura Boπnjaka, muslimanska komponenta, drugo izdanje,
Zagreb, 1994., 98.
9) Omer MuπiÊ, Minhåû an-Niùåm fi din al-Islam od Muhameda Prozorca,
POF, V, Sarajevo, 1954/55, 181-198.
10) ©abanoviÊ, 520-521.
87
Osim kraÊeg predgovora djelo se sastoji od uvoda, tri poglavlja i
zakljuËka. Uvod govori o slobodnoj ljudskoj volji, odgovornosti za djela
i vrstama ljudskih djela. Prvo poglavlje govori o dogmatici, o temeljnim
istinama vjere ili imanskim πartima: vjerovanju u Allaha, dæ.π., meleke,
Boæije knjige, Boæije poslanike, Sudnji dan i Boæije odreenje. Pri kraju
poglavlja daju se definicije pojmova iman, islam, din, ©erijat i millet,
naravno, sve u skladu s naËelima ehli-sunnetskih uËenja. Drugo je poglavlje
posveÊeno poboænosti i bogobojaznosti (at-taqva). Ne samo duπom i srcem
nego i jezikom i ustima, rukama i nogama, sluhom i vidom, pa Ëak i
stomakom, mogu se poËiniti grijesi. Primjera radi, jezikom se na 70 naËina
mogu poËiniti grijesi. TreÊe je poglavlje posveÊeno pravdi i praviËnosti.
Druπtvo koje ne dræi do pravde obavezno propada. U kontekstu ljudske
pravde on govori o odnosu Ëovjeka prema Bogu, Ëovjeka prema samome
sebi i prema drugim ljudima, zajednici, dæematu. Cijeli sustav pravde,
Ëitava zgrada ljudske i dræavne pravednosti treba da se gradi na moralnim
naËelima. Ako u jednom druπtvu, u jednoj zajednici, nema morala ta Êe
se zgrada, danas ili kasnije, poruπiti. Tu je i uvijek prisutni nesklad izmeu
onoga πto jeste i onoga πto bi trebalo biti, izmeu teorije i prakse. Uzroke
ovakvom stanju Prozorac vidi u: ignoriranju pravde od strane moÊnika,
njihovoj oholosti i neuviavnosti, povjeravanju odgovornih duænosti
onima koji ih nisu dostojni, korupciji i poæudi prema æenama.11
“Smatram - piπe Prozorac - da je glavni uzrok svih nereda i opÊeg
haosa u zemlji i meu ljudima povjeravanje vlasti nesposobnim i korupciji
sklonim ljudima.”
On savjetuje da se ne podilazi takvim ljudima, da se izbjegavaju posjete
lokalnim moÊnicima, muftijama i kadijama. Za razliku od Hasana Kafije
PruπËaka, Prozorac misli da su najodgovorniji za teπko stanje u dræavi
niæi Ëinovnici iz upravne i sudske vlasti.
“Za ureenje dræave kao i spas na Drugom svijetu potrebna je duπevna
borba kojom se postiæe posluπnost prema Allahu, dæ.π.” Ta vrsta borbe i
za Prozorca predstavlja “veliki dæihad”, za razliku od borbe protiv
nevjernika i neprijatelja koja se ogleda u “malom dæihadu.” “IzaÊi iz
krize - smatra Muhammed Prozorac - moæe se jedino prihvatanjem
11) Amir LjuboviÊ - Sulejman GrozdaniÊ, Prozna knjiæevnost Bosne i
Hercegovine na orijentalnim jezicima, 56-59.
88
spasonosnih moralnih naËela koja, opet, mogu jedino proisteÊi iz Ëiste,
iskrene i nepomuÊene vjere u Allaha, dæ.π.”
Kao socijalno i politiËki svjestan pisac, Muhammed Prozorac traæi
umjereniju poresku politiku i podnoπljiviji odnos prema raji.
Djelo Muhammed-ef. Prozorca iscrpno je opisao Omer MuπiÊ u
navedenom radu, a onda i Hazim ©abanoviÊ, pa ga nema potrebe ovdje
detaljno opisivati.
“Po svojoj tematici - piπe Hazim ©abanoviÊ - ovo djelo je u glavnim
postavkama i mislima, s obzirom na pitanja ureenja dræave, kopija Hasan
Kafi PruπËakova djela Niùåm al-‘Ålem, πto i sam naziv djela pokazuje.
Dok se Kafija ograniËio samo na temu izraæenu u naslovu, to je Prozorac
ovo pitanje raspravljao samo u predgovoru i na kraju djela u poglavlju o
pravednosti. Ostali najveÊi dio djela je posvetio islamskoj dogmatici i
etici.”12
Kamil al-Buhi ovom djelu Muhammeda Prozorca odriËe svaku
originalnost,13 a Smail BaliÊ smatra da “ipak u njemu ima svjeæih misli”,
posebno je zanimljiv onaj dio djela koji govori o prilikama u Bosni toga
vremena.14
Rukopis djela Minhåû an-Niùåm fí dín al-Islåm (R 3790), datiran 4.
redæepa 1226. (5. august 1811.), Ëuvao se do 1993. u Orijentalnom
institutu u Sarajevu, a onda nestao u poæaru rata skupa sa svim ostalim
neprocjenjivim nauËnim i knjiæevnim blagom.
U jednoj Medæm‘i, koja se takoer Ëuvala u Orijentalnom institutu
u Sarajevu nalazila se i jedna fetva Muhammeda, muftije Akhisara.15
Smatramo da je u pitanju fetva Muhammed-ef. Prozorca jer nam do danas
nije poznat prusaËki muftija pod imenom Muhammed, osim naπeg
Prozorca. To znaËi da je Prozorac pisao i fetve. Ostaje nada da Êe se
pronaÊi joπ koja fetva Muhammed-ef. Prozorca u nekoj medæmu’i ili na
marginama nekog od brojnih rukopisa pravnog karaktera koji s Ëeænjom
Ëekaju pronicljivi pogled nekog ovovremenog ili buduÊeg istraæivaËa.
12) ©abanoviÊ, 531.
13) Kamil al-Buhi, Arapski radovi jugoslavenskih pisaca, Beograd 1963, 367.
14) BaliÊ, 99.
15) Salih Trako - Lejla GaziÊ, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta (lijepa
knjiæevnost), Sarajevo, 1997., str. 309.
89
A new detail about Muhammed ef. Prozarac and his
work
Muhammad ibn Muhammad ibn Muhjuddin al-Pruzuri (Prozarac),
born in Prozor, in the first half of the 18 century, died after 1812. During
his lifetime he was mufti, muderris, muvekkit, an author of one of the
works on how to govern a country. His surname Skejo was recorded
next to his name. But he himself mostly used Al-Bosnevi al Prozori as a
sign.
After finishing elementary school in Bosnia he went to study in Istanbul. Most probably he followed the Zekerijjah efendi Sani madresa (high
school) around year the 1780, because he copied a few manuscripts from
astronomy for his own use at the about the same time. This fact shows us
his affinity to astronomy and his extraordinary knowledge in three oriental languages. He was an excellent calligraphy (ta’lik) whose works give
us more detail about the life of this eloquent Bosnian scholar.
It is hard to believe that Muhammad Prozorac did not leave any of
his works behind or at least a synthesis from astronomy, since he seriously dealt with it and was an official muvekkit of Jajce kadiluk. We
hope that some day his work from this field will be discovered and give
more light on the Bosnian contribution to the field of astronomy as an
unavoidable science of Islamic cultural heritage. He studied law, and after finishing his schooling became a kadi (judge). In the year 1782,
Muhammad Prozorac was appointed as a kadi in Ejjub el-Ensary, one of
the most prestigious parts in Istanbul. When he returned to Bosnia he
was working as a kadi in many places and lastly in Prusac where he was
a mufti and muderis. From notes in one of his transcribed works on astronomy it became known that he was a muvekkit in Jajce. These details
change our perspective and knowledge about astronomy on the local level
and muvekkithanama in Bosnia and Herzegovina. Namely, it became
clear that in Bosnia and Herzegovina, on the level of kadiluk,
muvekkithane and muvekkit existed in the 18 century not only in the big
center like Sarajevo but in other smaller as well. These detail were accessible only after the publication of the 12th volume of the Catalogue of
90
Arabic, Turkish, Persian and Bosnian manuscript in the Ghazi Husrevbey Library by the director of the Library Mustafa Jahic. This Catalogue
presents manuscripts from the field of medicine, pharmacy, mathematics, astronomy and astrology.
The only known work of Muhammad Prozorac was not only from
the field of astronomy but also from the field of politics, precisely, from
the field of governing a country: Minhadz an-nizam fi din al-Islam- A
guide about organization of the country in Islam. It was written in the
year 1801/02 and sent to Sultan – reformer Selim III and Sheykh-l-Islam
Hulusuj.
Apart from short preface, work is composed of the introduction,
three chapters and conclusion. Introduction talks about freedom of human will, type of human work and responsibility for them. The first chapter talks about dogmatic, basic truly belief, believe in Allah (s.w.) angels,
Revealed Books, Prophets, Day after and God’s Determination, definition of concepts such as: iman, Islam, din, seri’at and millet, all according
with teaching of ehli-sunnah.
The second chapter deals with religiousness and God-fearing (attakva). The third chapter is devoted to justice. Muhammad Prozorac considered that society, which does not practice justice for sure, will be perished. He holds lover governing officers and justice departments the most
responsible for difficulties in one country. As socially and politically aware
author Muhammad Prozorac asked for modest taxation and policy and
for bearable attitude towards people.
Some of researchers deny all originality in the Prozorac work, but
Smail Balic considered that new ideas exist in his work. At least the part
which talks about situation in Bosnia in that time is worth.
Unfortunately the work Minhadz an-nizam fi din al-islam from the
Orijental Institute was destroyed in 1993 in a fire during the war together with many other scientific works.
91
92
Ismet BuπatliÊ
BLAGAJSKI MUFTIJA MUSTAFA ΔI©IΔ I NJEGOV
KODEKS FATÅWÅ MAÛMÚ‘ASÍ
U naπoj literaturi o bosanskohercegovaËkoj knjiæevnosti na
orijentalnim jezicima nema ni spomena ovome autoru iako mu je u tarih
utkana i na niπanu uklesana sintagma ‘Umda al-musannifín (Uzor
spisatelja). U izvorima se spominje kao Mustafa - Mevlana Mustafa
(Mawlånå Mustafå), blagajski muftija (al-muftí bi Blagay), ΔiπiÊ (Kiπazåde). Nekoliko podataka o njemu prvi je objavio Hivzija HasandediÊ u
svome radu o mostarskim muftijama spominjuÊi ga dva puta: prvi put
meu mostarskim muftijama kao Mustafa-efendiju ΔiπiÊa, a drugi put
kao blagajskog muftiju Mevlana Mustafa-efendiju. U prvom sluËaju
napisao je neodreeno da je bio mostarski muftija prije 1830. godine, da
je imao sina Muhameda i da drugih podataka o njemu nema. U drugom
sluËaju, ne uviajuÊi da se radi o istoj osobi, kaæe da se neki Mevlana
Mustafa-efendija, blagajski muftija, spominje 1210/1795. godine kao
vlasnik knjige iz πerijatskog prava,1 pa zatim dodaje: “Ovaj muftija je
umro 6. zu-l-kadeta 1211/1797. godine i sahranjen u haremu na Carini
(u Mostaru), gdje su mu se niπani nalazili sve do 1965. godine kada je
ovaj harem ekshumiran i kada su ovdje izgraene æeljezniËka i autobuska
stanica i jedan hotel. Fotosnimak ovog epitafa nalazi se u Muzeju
Hercegovine.”2
Opis niπana, fotografiju, tekst i prijevod tariha objavio je Mehmed
MujezinoviÊ, koji kaæe da je na uzglavnom niπanu s oblim turbanom i prugastom
mudæevezom uklesan na dvije strane niπana ovaj epitaf u prozi na arapskom
jeziku te da je natpis u dæeli-nesh pismu smjeπten u sedam polja:
Boæe, Koji mnogo praπtaπ i pokrivaπ ljudske mahane!
Ponos plemenitih uËenjaka, veleumnika, djelatnika,
1 Arhiva Hercegovine u Mostaru, rukopis br. 272, inv. br. 632.
2 Hivzija HasandediÊ, “Mostarske muftije - prilog kulturnoj povijesti
Mostara”, Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975, br. 9-10, str. 441-442 i 450.
93
Autoritet vijeÊa znalaca i predavaËa,
Uzor pedantnih i temeljitih spisatelja,
Imam poniznih i ponos poboænih,
Jedinstven u svome vremenu, Mevlana Mustafa, muftija
Blagaja, - obasuo ga Allah obiljem oprosta,
Nastanio, miloπÊu Svojom, u okrilje Dæenneta,
Obasutog blagodarima iz ruku mladiÊa i djevica Preselio milosti Vladara, Milostivog DobroËinitelja,
Godine hiljadu dvije stotine i jedanaeste, u Ëetvrtak.
Godina 1211. (1797.)3
Obradom rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Kasim
DobraËa je pronaπao i opisao jedino, dosada poznato, njegovo djelo
Fatåwå maûmú‘así, Ëiji sadræaj æelimo ovdje ukratko prikazati.4
Prvi, veÊ, dio zbornika autor je razdijelio na 51 temu (kitåb) i nekoliko
podtema (båb) iz podruËja osnovnih vjerskih znanja (al-Maså’il alMuta‘alliqa bi ‘ilm al-Õål) i poËeo upisivati svoje fetve i fetve drugih
bosanskohercegovaËkih muftija na spomenute teme. Drugi, manji dio,
namijenio je zakonskim propisima o erazi-miriji (Fasl fí al-Qånún almanπúra fí al-arådí al-amíriyya), u 32 odjeljka (båb), u kojima takoer
ispisivao svoje fetve i fetve drugih naπih muftija.
Kako djelo nije dovrπeno, broj uvrπtenih fetvi varira od teme do teme,
a neke su ostale potpuno neobraene. Ima tema u kojima se susreÊemo
samo sa fetvama muftije jednoga mjesta, dok u drugima susreÊemo po
viπe muftija iz razliËitih mjesta. U zborniku su zastupljene fetve
bosanskohercegovaËkih muftija iz Mostara, Blagaja - Blagaja i Ljubinja,
Sarajeva, Prusca - Prusca i Travnika - Prusca i Livna, Travnika, Banje
Luke, FoËe i Pljevalja.
Od mostarskih muftija to su:
- Hasan (katabahu al-faqír Hasan al-muftí bi Mosår),5
3 Mehmed MujezinoviÊ, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga III
- Bosanska Krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1982, str. 281.-282.
4 Opis rukopisa u: Kasim DobraËa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa,
Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sv. II, Sarajevo, 1979., str. 825.
5 Hasan, mostarski muftija 1666.-1692., Hivzija HasandediÊ, “Mostarske
muftije - prilog kulturnoj povijesti Mostara”, Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975,
br. 9.-10, str. 435.
94
- Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-mufí bi Mostår ‘ufiya ‘anhu),6
- drugi Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-ma’èún /bi l-iftå’/ bi
Mostår), sa kojim bi mogao biti identiËan i onaj Mustafa uz Ëije ime nije
spomenuto ime mjesta (katabahu al-faqír Mustafå al-ma’èún bi al-iftå’ /
bi Mostår?/),7
- Salih (katabahu al-faqír Ôålih al-muftí bi Mostår ‘ufiya ‘anhu),8
- Ahmed (katabahu al-faqír Ahmad al-muftí bi Mosår ‘ufiya ‘anhu),9
- πejh hadæi Ahmed (katabahu al-faqír aπ-πayh al-håûû Ahmad almuftí bi Mostår ‘ufiya ‘anhu),10
- Fevzi (katabahu al-faqír Fawzí al-muftí bi Mostår),11
6 Pod ovim imenom spominju se trojica mostarskih muftija Ëije bi fetve mogle
biti upisane u ovaj zbornik: 1. Mustafa EjuboviÊ (©ejh Jujo), mostarski muftija 1692.1707.; 2. Mustafa MilaviÊ, mostarski muftija 1707.-1713.; i 3. Mustafa-ef., koji se
kao mostarski muftija spominje oko 1740. godine. H. HasandediÊ, “Mostarske
muftije…”, str. 435.-437. Pretpostavljamo da je navedene fetve izdao ©ejh Jujo.
7 Ove autore fetvi nismo mogli identificirati, osim ako se ne radi o jednom
od veÊ spomenutih muftija u prethodnoj napomeni.
8 Sa ovim imenom bilo je, takoer, viπe mostarskih muftija, pa nije sasvim
sigurno kome od njih pripadaju navedene fetve: Salihu, koji je umro 1007/1598.;
Salihu, koji se spominje 1132/1720.; ili, ponajprije, Salih-ef., koji je za mostarskog
muftiju imenovan u 70. godini æivota, na duænosti proveo 20 godina i umro
1200/1786. godine. O njima vidi: H. HasandediÊ, “Mostarske muftije…”, str.
433., 437. i 439.
9 Prije pisanja ovoga kodeksa duænost mostarskog muftije vrπilo je viπe osoba sa
ovim imenom: 1. Ahmed, koji se spominje kao mostarski muftija 1001/1592.); 2. Ahmed,
sin Sofi Velije 1021/1612.; 3. πejh Ahmed (u. 1172/1758.). H. HasandediÊ “Mostarske
muftije…”, str. 450. Ko je od njih trojice izdao navedene fetve nije se moglo utvrditi.
10 Trojica mostarskih muftija sa imenom Ahmed obavila su hadæ: πejh
hadæi Ahmed-ef. MilaviÊ, mostarski muftija polovinom XVII stoljeÊa; 2. hadæi
Ahmed (umro 1190/1776., najvjerovatnije je da je on izdao citirane fetvu); i 3.
mevlana hadæi Ahmed (u. 1218/1804.). H. HasandediÊ “Mostarske muftije…”,
str. 434., 439. i 440.
11 Mogao bi biti identiËan sa pjesnikom Fevzijem, autorom Bulbulistana,
koji je roen u Blagaju, a umro u Mostaru oko 1747. godine. Bio je derviπ, πejh
mevlevijskog reda, a po nekim izvorima i muftija. Dæemal ΔehajiÊ, “Pjesme Fevzije
Mostarca na turskom jeziku”, POF, XVIII-XIX/1973., str. 287.; H. HasandediÊ,
“Mostarske muftije…”, str. 437.-438.
95
- Alija (katabahu al-faqír ‘Alí al-muftí bi Mostår ‘ufiya ‘anhu),12
- drugi Alija (al-ma’èún bi l-iftå’ bi Mostår).13
Od blagajskih muftija zastupljeni su:
- Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-muftí bi Blagåy ‘ufiya ‘anhu),14
- Alija (katabahu al-faqír ‘Alí al-muftí bi Blagåy ‘ufiya ‘anhu)15 i
- Vaiz Alija (katabahu al-faqír wå‘iz ‘Alí al-muftí bi Blagåy ‘ufiya
‘anhu), koji je spomenut i kao blagajsko-ljubinjski muftija (katabahu alfaqír Wå‘iz ‘Alí al-muftí bi Blagåy wa Lubån ‘ufiya ‘anhu.16
Ispod fetvi uvrπtenih u zbornik potpisana su imena sljedeÊih
sarajevskih muftija:
- Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-muftí bi madína Saråy),17
- Sejjid Muhamed (katabahu al-faqír as-sayyid Muhammad al-muftí
bi madína Saray ‘ufiya ‘anhu),18
12 Nije se moglo jasno utvrditi Ëije su to fetve buduÊi da su duænost mostarskog
muftije vrπile Ëetiri osobe sa ovim imenom, Ëije su fetve mogle biti uvrπtene u ovaj kodeks:
πejh Ali-ef., koji se spominje na ovoj duænosti 1046/1636.; Ali Δafi-ef., koji je umro
1063/1653.; Ali Keπfi-ef., koji je umro 1075/1664.; i Ali-ef., koji se spominje 1081/1670.
godine. O njima vidi: H. HasandediÊ “Mostarske muftije…”, str. 434., 435. i 437.
13 Je li to neko od veÊ spomenutih u prethodnoj napomeni ili druga osoba
nije se moglo sigurno utvrditi.
14 Autor ovoga zbornika umro je 1211/1797. godine.
15 Mogao bi to biti Ali Fehmi efendija DæabiÊ, koji se spominje kao mostarski
i blagajski muftija. H. HasandediÊ “Mostarske muftije…”, str. 450. Umro je
1225/1810. godine i ukopan kod Karaoz-begove dæamije u Mostaru. M.
MujezinoviÊ, Islamska epigrafika…, Knjiga III, str. 182.-183.;
16 Vaiz Ali-ef., sufija i pjesnik, blagajski i ljubinjski muftija, umro 1164/
1749.-50. godine. H. ©abanoviÊ, Knjiæevnost…, str. 706; M. MujezinoviÊ,
Islamska epigrafika…, Knjiga III, str. 336-341.
17 Mustafa-ef. MaËkoviÊ, sarajevski muftija 1140/1727.-1173/1759. O
njemu vidi: Kemura πejh Sejfuddin Fehmi bini Ali, Sarajevske muftije od 926.1519. do 1334.-1916. god., Sarajevo, 1334.-1916, str. 14.
18 Emir »elebi Sejjid Muhamed-ef., sin Sejjid Abdulkerim-ef., poznat pod
imenom “Svrako”, sarajevski muftija 1177/1763.-1183/1769. i 1184/1770.-1197/
1783. Kemura, Sarajevske muftije…, str. 15-17.
96
- Hadæi Muhamed (katabahu al-faqír al-håûû Muhammad al-muftí
bi madína Saray-Bosna ‘ufiya ‘anhu),19
- ©ejh Muhamed (katabahu al-faqír aπ-πay∂ Muhammad al-muftí bi
madína Saray ‘ufiya ‘anhu),20
- Kadija Husejn (katabahu al-faqír Õusayn al-qådí bi madína SaråyBosna ‘ufiya ‘anhu)21 i
- Abduraõmån (katabahu al-faqír ‘Abdurraõmån bi madína Saråy
‘ufiya ‘anhu) Ëije zanimanje nije navedeno.22
Fetve trojice prusaËkih muftija unesene su u ovaj kodeks. To su:
- Mustafa (katabahu al-faqír Mu¥ãafå al-muftí bi Aqhi¥år ‘ufiya
‘anhu), koji je ispod nekih fetvi potpisan i kao prusaËko-travniËki muftija
(katabahu al-faqír Mu¥ãafå al-muftí bi Aqhi¥år wa madína Tråwník ‘ufiya
‘anhu),23
19 Hadæi Muhamed ef. sin Jusufov, FojniËanin, sarajevski muftija 1173/
1759.-1177/1763. i 1183/1769.-1184/1770. Kemura, Sarajevske muftije…, str.
14-16. Ili je to Hadæi Muhamed »ajniËanin, sarajevski muftija 1197/1783.-1207/
1792. Isto, str. 18.-19.
20 Je li to neko od spomenutih u dvije prethodne napomene nije se moglo sa
sigurnoπÊu utvrditi.
21 Moæda je to Husein-efendija, koji se spominje kao sarajevski kadija i bosanski
munla 1136/1724. godine. Muvekkit, Povijest Bosne, Sarajevo, 1999., str. 472. n.
22 Mogao bi to biti Abdurahman-efendija, koji je za sarajevskog kadiju i
bosanskog munlu postavljen 1128/1716. godine, Muvekkit, str. 463. Ili je to Seid
Abdurahman, muderris princa Bajazita, koji je za sarajevskog kadiju i bosanskog
munlu postavljen 1. zu-l-kadeta 1197/28. X 1783., Muvekkit, str. 587.
23 I. BaπagiÊ, “Mustafa-efendi Akhisari”, Salnama Vilajeta Bosna, 3/II, 1302
(1884), 10; S. BaπagiÊ, Kratka uputa…, 214.; S. BaπagiÊ, Boπnjaci…, 151.-152.;
M. HandæiÊ, Knjiæevni rad…, 17. i 112.; M. T. OkiÊ, Islamska tradicija, Kalendar
Gajret za 1937., 64.-65.; BlaπkoviÊ, Arabische…, 16., 45., 283.; N. KrstiÊ,
Mustafa ibn Muhammad al-Aqhisari, POF, 20.-21./1970.-71., Sarajevo, 1974.,
71.-107.; Kamel el-Buhi, Arapski radovi…, 215.-218., 333.-339. i 359.-362; H.
©abanoviÊ, Knjiæevnost…, 470.-479; S. GrozdaniÊ, O knjiæevnosti… 543.-544.;
N. ©ukriÊ, Etika milosra ili Traktat o samilosti i saæaljenju spram æivih stvorenja,
od H. Mustafe, sina Muhameda PruπËaka (?-1169/1755-56), Zbornik radova
ITF, 2, Sarajevo, 1987., 155.-204.; M. OmerdiÊ, Traktat o vrlinama dæemata
hadæi Mustafe PruπËaka, Anali GHB, XIII-XIV, Sarajevo, 1987., 68.-84; A. KadiÊ,
97
- Ibrahim (katabahu al-faqír Ibråhím al-muftí bi Aqhisår ‘ufiya ‘anhu),
koji se ispod nekoliko fetvi potpisao kao prusaËko-livanjski muftija
(katabahu al-faqír Ibråhím al-muftí bi Aqhisår wa Ihlewne ‘ufiya ‘anhu),24
- Muhamed (katabahu al-faqír Muhammad al-muftí bi Aqhisår ‘ufiya
‘anhu).25
Od travniËkih muftija fetvama su zastupljeni:
- Muhamed (katabahu al-faqír Muhammad al-mufí bi madína
Tråwnik ‘ufiya ‘anhu),26
- ©ejh Muhamed (katabahu al-faqír aπ-πay∂ Muhammad al-muftí bi
madína Tråwnik ‘ufiya ‘anhu),27
- Hadæi Ebu Bekr (katabahu al-faqír al-håûû Abú Bakr al-muftí bi
Tråwník)28 i
- ‘Aãåullah.29
Rasprava o posjeÊivanju grobova od Mustafe PruπËaka, Islamska misao, br. 136.,
april 1990., 20.-30; A. LjuboviÊ - S. GrozdaniÊ, Prozna knjiæevnost Bosne i
Hercegovine na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1995., 77., 79., 215.-216.
24 Salih Trako, Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik, POF, 28.29., Sarajevo, 1980., str. 215.-245.
25 M. HandæiÊ, Knjiæevni rad…, 107.-108; O. MuπiÊ, “Minhadæu-nnizam…”, POF, V (Sarajevo), 1954.-55., 181.-198.; A. LjuboviÊ - S. GrozdaniÊ,
Prozna knjiæevnost …, 56.-60.
26 Hadæi Muhamed b. Emrulah-efendi ©amzade el-Bosnevi, muderris ElËi
Ibrahim-paπine medrese i travniËki muftija, umro 1194/1780. godine i ukopan u
posebnom turbetu na Derventi u Travniku. U tarihu koji mu je spjevao nasljednik
na poloæaju travniËkog muftije, njegov sin Esad- Abdurahman MuftiÊ, pored
ostalog, stoji: “Bijaπe prvak u idætihadu i rjeπavanju pravnih pitanja. Taj Ëasni
Ëovjek dugi niz godina je bio prvak u izdavanju fetvi…” Fetve su mu, Ëini se,
zaista bile cijenjene. Osim u ovom Zborniku, nalazimo ih na marginama i praznim
stranama viπe rukopisa. M. MujezinoviÊ, Islamska epigrafika…, Knjiga II, str.
395.-396.
27 Moæda je identiËan sa travniËkim muftijom iz prethodne napomene.
28 H. ©abanoviÊ, Knjiæevnost…, str. 684.
29 Jedini podatak o ovome travniËkom muftiji nalazimo kod Muvekkita,
koji ga spominje 1237/1821. godine i naziva “bivπi travniËki muftija, nastanjen
u Zenici”, odakle je otiπao Salih-begu u Srebrenicu bjeæeÊi od bosanskog valije
koji je izdao nareenje da se dovede u Travnik. Povijest Bosne, str. 841.
98
Iz Banje Luke i FoËe fetve potpisuje samo po jedan muftija, a iz
Pljevalja dvojica:
- ©ejh Muhamed (katabahu al-faqír aπ-πayh Muhammad al-muftí bi
madína Banå Lúqa),30
- Sulejman ©ekib (katabahu al-faqír Sulaymån ©akíb zåde al-muftí bi
madína FoËa ‘ufiya ‘anhu),31
- Ahmed (katabahu al-faqír Ahmad al-muftí bi Tasliûa ‘ufiya ‘anhu)32
i
- Ibrahim (katabahu al-faqír Ibråhím al-muftí bi Tasliûa ‘ufiya
‘anhu).33
Kod trojice autora fetvi izostavljeni su zvanje i mjesto:
- Muhamed Emin (katabahu al-faqír Muhammad Amín /??/ ‘ufiya
‘anhu),
- Isa (katabahu al-faqír al- ‘åsí /??/ ‘ufiya ‘anhu) i
- Abdulah (katabahu al-faqír ‘Abdullåh /??/ ‘ufiya ‘anhu).
U jednom sluËaju nedostaje ime mjesta:
- Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-ma’èún bi al-iftå’ / bi
Mostår?).
30 ©ejh Muhamed, sin πejha Omera, banjaluËki muftija u XVIII stoljeÊu.
Na viπe rukopisa susreÊu se njegove fetve i nedatirani potpisi. To govori da su
njegova pravna rjeπenja uvaæavana i da je imao bogatu biblioteku.
31 Sulejman ©ekib KadiÊ, sin Abdulahov (Kadi-zade), foËanski muftija Ëije
se fetve Ëesto susreÊu na marginama rukopisa. Pred kraj æivota doselio se u
Sarajevo i tu umro 1204/1790. M. M. Baπeskija je, opisujuÊi njegov izgled i
karakter, na kraju napomenuo: “U izdavanju fetvi bio je sposoban), Ljetopis,
str. 288
32 Pljevaljski muftija iz XVIII vijeka. Nedatirane fetve i potpisi susreÊu se
na nekoliko saËuvanih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Npr.: K.
DobraËa, Katalog…, II, str. 816. i 953.
33 Ovog pljevaljskog muftiju nismo naπli u pristupaËnim izvorima.
99
PREGLED SADRÆAJA KODEKSA
I
(Fasl) fí al-Maså’il al-Muta‘alliqa bi ‘ilm al-Õål
(Odjeljak o osnovnim vjerskim pitanjima)
Autor je zapoËeo pisanje djela bez uobiËajenog uvoda. Umjesto toga
on ispod naslova odjeljka (list 2-a) ispisuje jednu svoju fetvu o obavezi
muslimana da se pridræavaju onoga πto je propisano Kur’anom i
Sunnetom, a potom odmah slijede njegove i fetve drugih naπih muftija
razvrstane u sljedeÊe cjeline:
1. Kitåb aã-ãahåra (Knjiga o ËistoÊi) Kao i svi drugi klasiËni islamski
vjerski priruËnici i ovo djelo, kako vidimo, poËinje poglavljem o ËistoÊi. Autor
je od njega ispisao samo naslov na listu 3, ali nije upisao ni jednu fetvu.
2. Kitåb a¥-Ôalåt (Knjiga o namazu) Na listu 5 ispisan je samo naslov,
ali ni o namazu autor nije donio ni jednu fetvu.
3. Kitåb az-zakåt wa fíhi al-‘uπr wa al-haråû wa ar-rusúmåt (Knjiga
o zekatu, a u njoj o desetini, haraËu i pristojbama) Naslov je ispisan na
listu 8, koji je ostao prazan, a tek na listu 9b slijede dvije fetve: prvu je
izdao blagajski muftija Mustafa, autor zbornika, a drugu foËanski muftija
Sulejman ©ekib-zåde. Na listu 10a dvije su fetve mostarskog muftije Saliha
i jedna blagajskog muftije Alije. Na listu 10b po dvije su fetve mostarskih
muftija Saliha i Hasana te po jedna mostarskog muftije Mustafe i Muhameda
Emina, bez titule i oznake mjesta. Na listu 11a Ëetiri su fetve mostarskih
muftija: tri Mustafine i jedna Salihova. Na listu 11b samo je jedna fetva
autora zbornika, blagajskog muftije Mustafe. Na listu 12a pet je fetvi: tri
prusaËkog muftije Ibrahima, dvije blagajskog muftije Mustafe, dok je list
12b ostao prazan. Na listu 13a dvije su fetve: jedna travniËkog muftije
Muhameda, a druga mostarskog muftije Ahmeda. Na listu 13b samo su
dvije fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 14a Ëetiri su fetve: prva je
sarajevskog muftije Mustafe, druga nepotpisana, a treÊa i Ëetvrta mostarskih
muftija Mustafe i Saliha. Na listu 14b sedam je fetvi: po dvije pljevaljskog
muftije Ahmeda, blagajsko-ljubinjskog muftije Vaiza Alije i prusaËkotravniËkog Mustafe. Posljednja fetva je mostarskog muftije Saliha.
4. Kitåb a¥-¥awm (Knjiga o postu) Naslov je ispisan na listu 15, ali je
strana ostala prazna, pa tek na sljedeÊoj nalazimo dvije fetve: jednu
blagajskog muftije Alije, a drugu mostarskog muftije Saliha.
100
5. Kitåb al-haûû (Knjiga o hadæu) Na listu 16 stoji naslov, a ispod
njega su navedene dvije fetve preuzete iz djela Bahûat al-Fatåwå. Nijedna
fetva naπih muftija nije upisana u ovo poglavlje o hodoËaπÊu. List 16b je
prazan.
6. Kitåb an-Nikåh (Knjiga o braku) Ovo poglavlje autor je poËeo
jednom svojom fetvom ispod naslova na listu 17a, da bi na sljedeÊoj strani,
nakon fetve sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i jedne fetve
mostarskog muftije πejha hadæi Ahmeda, dodao joπ jednu svoju. List 18 u
cijelosti je ispunjen fetvama. Na prvoj strani su po jedna fetva mostarskog
muftije Alije, blagajskog muftije Mustafe i mostarskog muftije πejha hadæi
Ahmeda. Na drugoj strani nalazimo jednu fetvu sarajevskog muftije
Muhameda, dvije blagajskog muftije Alije, a posljednju potpisuje
mostarski muftija Fevzi.
6.1 Båb ar-Radå‘a (Odjeljak o dojenju) Ova podtema poËinje na listu
19a, a upisane su samo dvije fetve: jedna sarajevskog muftije hadæi
Muhameda, a druga autora kodeksa. List 19b je prazan.
6.2 Båb ar-Ratq wa al-‘Innín (Odjeljak o spolnoj nesposobnosti)
Naslov je ispisan na poËetku lista 20, ali nije dopisana ni jedna fetva.
Kako su i naredna dva lista (21 i 22) prazni, autor je dosta prostora
rezervirao za ovu podtemu.
6.3 Båb al-‘Iddah (Odjeljak o postbraËnom priËeku kod æena) Na
listu 23, ispod naslova, autor je upisao jednu svoju fetvu i na tome stao,
pa je, za nju rezerviran, i list 24 u cijelosti ostao prazan.
6.4 Båb al-Îañåna (Odjeljak o hranjeniπtvu) Ova podtema zauzima
listove 25 i 26 na kojima je autor, poslije naslova, upisao samo po dvije
fetve (na prvoj i Ëetvrtoj strani), ali bez imena muftija koji su ih izdali.
6.5 Båb an-Nafaqåt (Odjeljak o izdræavanjima) Naslov je autor ispisao
na listu 27a, pa tek na sljedeÊoj strani dopisao tri fetve mostarskog muftije
Saliha.
7. Kitåb al-‘Itåq (Knjiga o oslobaanju robova) Autor je ispisao samo
naslov na listu 28a, dok je list 29 potpuno prazan.
8. Kitåb al-Aymån (Knjiga o zakletvama) Od ovog poglavlja ispisan
je samo naslov na listu 30a, pa su listovi 31 i 32 potpuno prazni.
9. Kitåb al-Õudúd (Knjiga o kriviËnom pravu) Samo naslov na listu
33a, a list 34 je prazan.
101
9.1 Båb at-Ta‘èír (Odjeljak o diskrecionom pravu) Naslov i samo
jedna nepotpisana fetva na listu 35b. Listovi 36 i 37 ostali su prazni.
10. Kitåb as-Siyar (Knjiga o ratnim pohodima) Samo naslov na listu
38a, dok je list 39 prazan.
10.1 Båb al-Ûizya (Odjeljak o glavarini) Samo naslov na listu 40a.
List 41 potpuno je prazan, a tek na listu 42a upisana je jedna fetva
mostarskog muftije Saliha.
11. Kitåb alfåù al-Kufr (Knjiga o rijeËima koje izvode iz vjere) Za
ovo poglavlje autor je planirao samo pola jedne strane. Ispisao je naslov
i jednu svoju fetvu na listu 43a.
12. Kitåb al-laqít (Knjiga o nahoËetu) Samo naslov na sredini lista
43a.
13. Kitåb al-Laqz (Knjiga o naenim stvarima) Samo naslov na listu
44a.
14. Kitåb al-Ibåq wa al-Ûu‘l (Knjiga o odbjeglom robu i naknadi za
njegovo hvatanje) Samo naslov na strani 44b.
15. Kitåb al-Mafqúd (Knjiga o nestaloj osobi) Naslov i tri fetve na
listu 45a: jedna sarajevskog muftije Muhameda, a dvije blagajskog muftije
Alije. Na listu 45b samo je jedna fetva autora kodeksa- blagajskog muftije
Mustafe. Njegove su i dvije fetve na listu 46b.
16. Kitåb aπ-©arika (Knjiga o poslovnom udruæivanju). Poglavlje
obuhvaÊa listove 47-50 i na njima je ispisano viπe fetvi muftija iz raznih
mjesta. Na listu 47a, poslije naslova, tri su fetve blagajskog muftije
Mustafe. Na listu 47b nalaze se Ëetiri fetve: po jedna sarajevskog muftije
Muhameda, blagajskog muftije Alije i mostarskih muftija Alije i Saliha.
Na listu 48a nalazi se jedna fetva blagajskog muftije Mustafe i dvije
sarajevskog muftije hadæi Muhameda. Na listu 48b nalazimo jednu fetvu
mostarskog muftije Saliha, dvije sarajevskog muftije πejha Muhameda,
jednu blagajskog muftije Mustafe i jednu nepotpisanu. Na listu 49a pet
je fetvi blagajskog muftije Mustafe, a na listu 49b joπ tri. Na listu 50a tri
su fetve mostarskog muftije Saliha, jedna mostarskog muftije Alije i jedna
mostarskog muftije Osmana(?). Na listu 50b dvije su fetve mostarskog
muftije Ahmeda i po jedna mostarskog muftije Mustafe i prusaËkog muftije
Ibrahima.
17. Kitåb al-Waqf (Knjiga o vakufu) Iznad naslova, na listu 51a
ispisana je jedna fetva mostarskog muftije Saliha, a ispod naslova slijede:
102
po jedna fetva sarajevskih muftija Muhameda i Mustafe, blagajskog
muftije Alije i (mjesto nije navedeno) muftije (mostarskog?) Ahmeda. Na
listu 51b slijede fetve: jedna muftije (bez oznake mjesta Alije, jedna
Mustafe, ovlaπÊenog da izdaje fetve (mjesto nije navedeno), dvije fetve
blagajskog muftije Alije i po jedna mostarskog muftije Mustafe i blagajskog
muftije Mustafe.
18. Kitåb al-Buyú‘ (Knjiga o kupoprodaji) Za ovo poglavlje autor je
ostavio listove 52-57 i na njima ispisao sljedeÊe fetve: na listu 52a dvije
fetve mostarskog muftije Ahmeda, jednu fetvu blagajskog muftije Alije i
jednu mostarskog muftije Mustafe; na listu 52b samo jednu svoju fetvu;
na listu 53a tri fetve mostarskog muftije hadæi Ahmeda; na listu 53b
samo jednu fetvu blagajskog muftije Mustafe; na listu 54a po jednu fetvu
mostarskih muftija Saliha i hadæi Ahmeda; na listu 54b jednu fetvu
mostarskog muftije Mustafe; na listu 55a jednu fetvu mostarskog muftije
Saliha i dvije blagajskog muftije Mustafe; list 55b je neispisan; na listu
56a jednu fetvu mostarskog muftije hadæi Ahmeda, jednu blagajskog
muftije Mustafe i jednu mostarskog muftije Alije; na listu 56b po jednu
fetvu mostarskih muftija Mustafe i Hasana, jednu sarajevskog muftije
Muhameda i jednu mostarskog muftije Alije; strana 57a je prazna, a na
strani 57b dvije fetve muftije (bez mjesta) hadæi Muhameda.
19. Kitåb al-Kafåla (Knjiga o jamËenju) Na listu 58a ispisan je samo
naslov, pa tek na strani 59b dolazi jedna fetva blagajskog muftije Vaiz
Alije. List 60 je prazan.
20. Kitåb al-∂awåla (Knjiga o opunomoÊivanju) Na listu 61a ispisan
je samo naslov, a na listu 62 slijede fetve: na strani 62a jedna je fetva
blagajskog muftije Mustafe, dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jedna
fetva blagajskog muftije Alije, joπ jedna fetva mostarskog muftije Saliha,
jedna fetva sarajevskog muftije Mustafe i druga fetva blagajskog muftije
Mustafe. Na strani 62b su: jedna fetva mostarskog muftije Saliha, jedna
fetva mostarskog muftije Alije, joπ dvije fetve mostarskog muftije Saliha
i jedna blagajskog muftije Mustafe.
21. Kitåb aπ-©ahådåt (Knjiga o svjedoËenjima) Ispod naslova, na listu
63a, ispisana je jedna fetva bez imena i mjesta muftije koji ju je izdao.
Strana 63b je prazna. Na strani 64a tri su fetve: jedna mostarskog muftije
Alije, jedna Sarajlije Abdurahmana (katabahu al-faqír ‘Abdurrahån bi
madína Saråy ‘ufiya ‘anhu), za koga nije napisano da je muftija, i jedna
blagajskog muftije Mustafe. Strana 64b je prazna. Na listu 65a samo je
103
jedna fetva mostarskog muftije Mustafe. Na strani 65b tri su fetve
mostarskih muftija: jedna Mustafina i dvije Salihove. Strana 66a je prazna.
Na strani 66b Ëetiri su fetve: tri blagajskog muftije Mustafe i jedna
mostarskog muftije Saliha. Na listu 67a napisane su dvije fetve: jedna
mostarskog muftije Saliha, a druga sarajevskog muftije hadæi Muhameda;
dok su na narednoj strani Ëetiri fetve: prva mostarskog muftije Hasana, druga
blagajskog muftije Alije, a treÊa i Ëetvrta su mostarskog muftije Saliha.
22. Kitåb al-Wakåla (Knjiga o zastupanju) Na listu 68 ispisan je samo
naslov poglavlja, dok su dvije strane predviene za fetve ostale prazne.
23. Kitåb ad-Da‘wå (Knjiga o parniËenju) Ovo je jedno od
najopπirnijih poglavlja u kodeksu. Za njega je predvieno Ëak osam listova
na kojima su ispisane brojne fetve. Na strani 70a su slijedeÊe fetve: jedna
mostarskog muftije Mustafe i tri mostarskog muftije Ahmeda. Na lijevoj
margini su dvije fetve: jedna sarajevskog muftije Mustafe, a druga
mostarskog muftije Saliha. Na strani 70b upisano je pet fetvi mostarskog
muftije Ahmeda. Na strani 71a jedna je fetva sarajevskog muftije sejjida
Muhameda, a druge dvije su blagajskog muftije Mustafe. Na strani 71b
tri su fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 72a prvo je upisana jedna
fetva blagajskog muftije vaiza Alije, a zatim tri, takoer blagajskog muftije,
Alije, pa po jedna sarajevskog muftije Muhammeda i travniËkog muftije,
takoer, Muhameda. Na listu 72b prva je fetva bez potpisa, a pod drugom
je ime mostarskog muftije hadæi Ahmeda. TreÊu fetvu potpisuje sejjid
Abdullah (bez oznake mjesta), Ëetvrtu blagajski muftija Mustafa, a
posljednju, ponovo, mostarski muftija hadæi Ahmed. Na listu 73a jedna
je fetva blagajskog muftije Mustafe, a druga je nepotpisana. Na sljedeÊoj
strani je samo jedna fetva blagajskog muftije Mustafe. Na ponovljenom
listu 73a prva je fetva sarajevskog muftije sejjid Muhameda, druga
mostarskog muftije Saliha, treÊa pljevaljskog muftije (ime nije upisano),
Ëetvrta je ponovo mostarskog muftije Saliha i posljednja sarajevskog
muftije Mustafe. Na ponovljenom listu 73b prva je fetva travniËkog muftije
Muhameda, druga sarajevskog muftije Mustafe, treÊa sarajevskog muftije
sejjida Muhameda, a posljednja blagajskog muftije Alije. Na desnoj
margini su dvije fetve blagajskog muftije Mustafe. Dvije naredne strane
su prazne List 74a poËinje fetvom blagajskog muftije Alije; zatim je fetva
Ataullaha (travniËkog muftije?) uz Ëije ime nema titule ni imena mjesta; a
potom slijedi jedna fetva mostarskog muftije Alije, dvije fetve prusaËkog
muftije Ibrahima i jedna blagajskog muftije Mustafe. List 74b ispunjen je
104
sa po jednom fetvom mostarskog muftije Alije, sarajevskog muftije sejjida
Muhameda i Abdullaha (katabahu al-faqír ‘Abdullåh ‘ufiya ‘anhu), uz
Ëije ime ne stoji titula muftija ni ime mjesta. Na dnu strane su dvije fetve
blagajskog muftije Mustafe, kao i jedina fetva na narednoj strani. Nakon
joπ jedne prazne strane poËinje novo poglavlje.
24. Kitåb al-Iqrår (Knjiga o priznavanju) Ispod naslova, na list 75a,
tri su fetve: po jedna mostarskog muftije Ahmeda, sarajevskog muftije
Muhameda i blagajskog muftije Mustafe. Na listu 75b prva je fetva
mostarskog muftije Saliha, druga prusaËkog muftije Ibrahima, a potom
dvije mostarskog muftije hadæi Ahmeda. Na listu 76a nalaze se po jedna
fetva sarajevskog muftije sejjida Muhameda, blagajskog muftije Mustafe,
mostarskog muftije πejha Muhameda i, na podnoænoj margini, blagajskog
muftije Mustafe. List 76b ispunjavaju fetve: travniËkog muftije Muhameda
jedna, mostarskog muftije Alije dvije i blagajskog muftije Alije jedna.
Prva strana lista 77 je prazna, a na drugoj su: dvije fetve blagajskog muftije
Mustafe, jedna sarajbosanskog muftije hadæi Muhameda i jedna prusaËkog
muftije Ibrahima. Na sljedeÊem listu, koji je oznaËen brojkom 77, kao i
prethodni list, na prvoj strani nalaze se Ëetiri fetve blagajskog muftije
Mustafe, a na drugoj jedna mostarskog muftije Alije i joπ dvije blagajskog
muftije Mustafe. Slijedi list oznaËen brojkom 78, potpuno prazan.
25. Kitåb a¥-Ôulõ (Knjiga o nagodbi) Na poËetku lista, ponovo sa
numeriranom 78, stoji naslov, a ispod njega jedna nepotpisana fetva.
Strana 78b i list 79 ostali su neispisani. Na listu 80a nalaze se po dvije
fetve mostarskog muftije Ahmeda i pljevaljskog Ibrahima. Na listu 80b
prva je fetva travniËkog muftije Muhameda, druga sarajbosanskog
Mustafe, treÊa blagajskog Alije, a posljednja prusaËkog Ibrahima.
26. Kitåb al-Muñåraba (Knjiga o investicijama) Na listu 81a ispod
naslova je jedna fetva blagajskog muftije Alije, a na drugoj strani, takoer,
samo jedna fetva mostarskog muftije Ahmeda.
27. Kitåb al-Wadå‘a (Knjiga o pohranjivanju) Ispod naslova, na listu
82a, slijede dvije fetve sarajevskog muftije Muhameda i po jedna
mostarskih muftija Ahmeda i Saliha. Strana 82b je prazna.
28. Kitåb al-‘Ariya (Knjiga o pozajmljivanju) Nakon naslova, na listu
83a, slijede tri fetve: prva i treÊa blagajskog muftije Mustafe, a druga
sarajevskog muftije hadæi Muhameda. Na drugoj strani su po jedna fetva
mostarskog muftije Ahmeda, sarajevskog muftije hadæi Muhameda i
blagajskog muftije Mustafe.
105
29. Kitåb al-Hiba (Knjiga o poklanjanju) Poslije naslova, na listu
84a, slijede fetve od kojih su: prva, treÊa i Ëetvrta mostarskog muftije
Saliha, druga sarajevskog muftije Mustafe, a posljednja blagajskog muftije
Alije. Na strani 84b samo je jedna fetva travniËkog muftije Muhameda.
Na listu 85a Ëetiri su fetve blagajskog muftije Alije i jedna mostarskog
muftije Saliha. Na listu 85b samo je jedna fetva blagajskog muftije
Mustafe. Na listu 86a dvije su fetve blagajskog muftije Mustafe, a jedna
mostarskog muftije Ahmeda. Na listu 76b prva, treÊa i Ëetvrta fetva su
mostarskog muftije Ahmeda, druga mostarskog muftije Alije, a posljednja
blagajskog muftije Alije.
30. Kitåb al-‘Iûåråt (Knjiga o zakupninama) Nakon naslova, na listu
87a, samo je jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na narednoj strani
su tri, takoer njegove fetve. Njegova je i prva fetva na listu 88a, dok
druga pripada travniËkom muftiji hadæi Ebu Bekru. Na listu 88b prva i
treÊa fetva su mostarskog muftije Saliha, druga mostarskog muftije
Ahmeda, a posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 89a prva fetva
je mostarskog muftije Alije, a druga blagajskog muftije Alije. Potom slijede
tri fetve bez potpisa muftija uzete iz drugih zbornika fetvi. Na listu 89b
prvu fetvu potpisuje mostarski muftija Ahmed, drugu banjaluËki muftija
©ejh Muhamed, treÊu mostarski muftija hadæi Ahmed, a posljednju
mostarski muftija Salih. Na listu 90a prva je fetva mostarskog muftije
Saliha, druga sarajevskog muftije Mustafe, treÊa i Ëetvrta mostarskog
muftije Hasana, peta mostarskog muftije (ime neËitko) i posljednja
blagajskog muftije Mustafe. Na listu 90b prve dvije fetve pripadaju
mostarskom muftiji Ahmedu, treÊa Aliji bez oznake mjesta i posljednja
blagajskom muftiji Aliji.
31. Kitåb al-Walå’ (Knjiga o skrbniπtvu) Na poËetku prve strane lista
91a ispisan je samo naslov.
32. Kitåb al-Ikråh (Knjiga o prisili) Na sredini prve strane lista 91a
stoji samo naslov.
33. Kitåb al-Haûr (Knjiga o ograniËenoj pravnoj sposobnosti) Na
poËetku druge strane lista 91 nalazi se fetva mostarskog muftije Alije, a
zatim naslov, pa fetva blagajskog muftije Mustafe i sa strane jedna fetva
blagajskog muftije Alije.
34. Kitåb al-Ma’èún (Knjiga o ovlaπÊenoj osobi) Ispisano je na sredini
druge strane lista 91b, a zatim slijede po jedna fetva blagajskih muftija
Alije i Mustafe.
106
35. Kitåb al-Ga¥b wa fíhi añ-Ñamånåt (Knjiga o uzurpaciji, a u njoj
/i o/ garancijama) Ispod naslova, na listu 92a ispisane su po jedna fetva
mostarskog muftije Mustafe, blagajskih muftija Alije i Mustafe,
mostarskog muftije Saliha i sarajevskog muftije hadæi Muhameda. Na
listu 92b slijede po dvije fetve mostarskih muftija Saliha i Ahmeda i
blagajskog muftije Mustafe. Na listu 93a prva je fetva prusaËkog muftije
Ibrahima, druga sarajevskog muftije Muhameda, treÊa blagajskog muftije
Mustafe i posljednja mostarskog muftije Saliha. List 93b ispunjavaju tri
fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 94a prvu je fetvu potpisao
Mustafa (ma’èún bi l-iftå’), bez oznake mjesta, sljedeÊu blagajski muftija
Mustafa, pa naredne tri blagajski muftija Alija i posljednju blagajski
muftija Mustafa. Na listu 94b prva je fetva mostarskog muftije Saliha,
druga blagajskog muftije Mustafe, pa tri sarajevskog muftije sejjid
Muhameda. Na listu 95a πest je fetvi blagajskog muftije Alije. Na listu
95b prva je fetva blagajskog muftije Mustafe, a druga sarajevskog muftije
sejjid Muhameda. Na prvoj strani lista 96 obje fetve su blagajskog muftije
Mustafe, a na drugoj dvije mostarskih muftija Saliha i Hasana te dvije
blagajskog muftije Mustafe.
36. Kitåb aπ-©uf‘a (Knjiga o preËekupnji) Nakon naslova, na listu
97a, slijedi samo jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na listu 97b
prva je fetva mostarskog muftije Mustafe, druga blagajskog muftije Alije,
treÊa Alije (bez oznake mjesta), a Ëetvrta i peta mostarskog muftije Alije.
37. Kitåb al-Qisma (Knjiga o diobi) U vrhu strane lista 98a ispisan je
naslov, a u donjoj polovini dvije fetve sarajevskog muftije sejjida Muhameda.
Druga strana ispunjena je sa po jednom fetvom sarajevskog muftije
Muhameda, mostarskog muftije Saliha, Isaa (bez oznake mjesta), opet
mostarskog muftije Saliha i (Ahmeda bez oznake mjesta). Na listu 99a po
jedna fetva pripada mostarskom muftiji Salihu i blagajskom muftiji Mustafi.
Na listu 99b, ispod prve fetve stoji πejh hadæi (ime i mjesto izostavljeni),
ispod druge je potpis blagajskog muftije Mustafe, ispod treÊe sarajevskog
muftije Mustafe, a ispod posljednje mostarskog muftije Saliha. Na listu 100a
dvije su fetve travniËkog muftije hadæi Muhameda, a na sljedeÊoj strani jedna
fetva blagajskog muftije Mustafe i dvije blagajskog muftije Alije.
38. Kitåb al-Muzåra‘a (Knjiga o davanju zemlje na oranje zakupljivanju oranica) U ovo poglavlje autor je uvrstio samo tri fetve:
dvije mostarskog muftije πejha hadæi Ahmeda (list 101a) i jednu blagajskog
muftije Alije (list 101b).
107
39. Kitåb al-Msåqata (Knjiga o zakupljivanju voÊnjaka i vinograda).
Ispod naslova (list 102a) upisana je samo jedna fetva blagajskog muftije
Mustafe.
40. Kitåb aè-Èabå’ih (Knjiga o klanjima) Na listu 103 samo naslov.
41. Kiåb al-Udõiya (Knjiga o kurbanu) Na listu 104 samo naslov.
42. Kitåb al-Karåhiya wa al-istiõsån (Knjiga o ruænim i lijepim djelima)
Na listu 105 samo naslov.
43. Kitåb al-Ihyå’i al-Mawåti wa aπ-©urb (Knjiga o obradi napuπtene
zemlje i navodnjavanju). Na listu 108 ispisan je samo naslov.
44. Kitåb al-Aπriba (Knjiga o piÊima) Na listu 108b, ispod naslova,
samo jedna fetva blagajskog muftije Alije.
45. Kitåb a¥-Ôayd (Knjiga o lovu) Na sredini strane 108b samo naslov,
a ispod njega greπkom ponovo upisan tekst prethodne fetve, bez imena
muftije, pa precrtan. List 109 potpuno je prazan.
46. Kitåb ar-Rahn (Knjiga o zalogu - hipoteci) Na listu 110a prva je
fetva iz Kur’ana, a druga i treÊa mostarskih muftija hadæi Ahmeda i Saliha.
Na narednoj strani prva je fetva mostarskog muftije Ahmeda, zatim slijede
dvije fetve blagajskog muftije Alije, pa po jedna muftije hadæi Ahmeda
(bez oznake mjesta), mostarskog muftije πejha hadæi (ime nije upisano) i,
na vrhu desne margine, jedna fetva mostarskog muftije Saliha.
47. Kitåb al-Ûinåyåt (Knjiga o krvnim deliktima) Ispod naslova, na
listu 111a ispisana je samo jedna fetva bez imena muftije, uzeta iz literature. Strana 111b je prazna.
48. Kitåb ad-Diyåt (Knjiga o krvarinama) Ispod naslova, na listu
112a, dvije su fetve mostarskog muftije Saliha, a potom tri blagajskog
muftije Alije. Na sljedeÊoj strani je samo jedna fetrva blagajskog muftije
Alije.
49. Kitåb al-Wa¥åyå (Knjiga o oporukama) Za ovo poglavlje autor
je predvidio Ëak πest listova (113-118) i na njih ispisao nejednak broj
fetvi. Na prvoj strani lista 113 Ëetiri su fetve blagajskog muftije Alije, a
samo druga pripada Mustafi, ovlaπÊenom da izdaje fetve (bez navoenja
mjesta). Na drugoj strani su joπ tri fetve blagajskog muftije Alije i jedna,
posljednja, blagajskog muftije Mustafe. Na listu 114a prva je fetva
mostarskog muftije Alije, druga Ahmeda, a treÊa i Ëetvrta blagajskog
muftije Mustafe, kome pripada i jedina fetva na sljedeÊoj strani. List 115
je prazan kao i prva strana lista 116, dok su na drugoj Ëetiri fetve
108
sarajevskog muftije sejjida Muhameda i jedna muftije (ime izostavljeno Ibrahima?) Prusca i Livna. Na listu 117 samo su dvije fetve, po jedna
fetva na svakoj strani: na prvoj sarajevskog kadije Husejna, a na drugoj
blagajskog muftije Alije. Na listu 118a samo je jedna fetva prusaËkog
muftije Muhameda, a na listu 118b po dvije fetve blagajskog muftije
Alije i sarajevskog muftije hadæi Muhameda, dok je posljednja mostarskog
muftije Saliha.
50. Kitåb al-Farå’id (Knjiga o nasljedstvu) Ispisan je samo naslov na
pravoj strani lista 119, a na drugoj slijede po jedna fetva mostarskog
muftije Saliha i blagajskog muftije Mustafe. Preostale tri fetve su
nepotpisane. Listovi 120, 121 i 122 ostali su neispisani.
50.1 Båb al-Munåsaha (Odjeljak o obraËunavanju nasljedstva) Ispod
naslova, na listu 123a Ëetiri su fetve koje je izdao Mustafa, ovlaπÊen za
izdavanje fetvi (al-ma’èún bi l-iftå’). Na sljedeÊoj strani je joπ jedna njegova
fetva i po jedna mostarskih muftija Mustafe i Ahmeda. List 124 je prazan.
51. Kitåb al-Hítån (Knjiga o meama) Na listu 125a ispisan je naslov,
a ispod njega po jedna fetva mostarskog muftije Saliha i blagajskog muftije
Mustafe. Strane 125b i 126a su prazne. Na strani 126b prvu fetvu je
potpisao Ali, al-ma’èún bi l-iftå’ bi Mostår, drugu Mustafa, al-ma’èún
(bi l-iftå’) bi Mostår, treÊu i Ëetvrtu mostarski muftija Ahmed.
52. Maså’il πattå (Razna pitanja) Na listu 127a, ispod naslova, samo
je jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na sljedeÊoj strani (127b)
dvije su fetve mostarskog muftije Alije i jedna prusaËkog muftije Ibrahima.
Na listu 128a dvije su fetve blagajskog muftije Mustafe, a na sljedeÊoj
strani (128b) po jedna fetva: mostarskog muftije Saliha, blagajskih muftija
Mustafe i Alije te dvije fetve sarajbosanskog muftije hadæi Muhameda.
52.1 Båb at-Takålíf al-‘Urfiyya wa gayrihimå (Poglavlje o uobiËajenim
porezima i drugim nametima) Na listu 129a samo naslov, a na drugoj
strani (129b) prva fetva je mostarskog muftije hadæi Ahmeda, druga i
treÊa mostarskog muftije Ahmeda, Ëetvrta blagajskog muftije Alije, a
posljednja je nepotpisana. Na listu 130a tri su fetve blagajskog muftije
Mustafe, a na sljedeÊoj strani (130b) prva je blagajskog muftije Alije,
druga blagajskog muftije Mustafe, treÊa mostarskog muftije Saliha i
posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 131a tri su fetve blagajskog
muftije Mustafe. Strana 131b je prazna. Listovi 135b, 136, 137, 138 i
139a su takoer prazni.
109
II
Fasl fí al-Qånún al-manπúra fí al-aråñí al-amíriyya
(Odjeljak o propisanom zakonu o erazi-miriji)
Na listu 132a autor kodeksa ispisao je samo naslov. Na sljedeÊoj
strani nema nikakvog uvodnog teksta za ovaj odjeljak, veÊ samo jedna
fetva mostarskog muftije Mustafe. Na listu 133 samo je jedna fetva
mostarskog muftije Hasana ispisana u vrhu prve strane. Na listu 134a
prva je fetva blagajskog muftije Alije, druga mostarskog muftije Hasana,
treÊa Sulejmana (bez imena mjesta - FoËa ?), a Ëetvrta i peta prusaËkog
muftije Ibrahima. Na strani 134b samo je jedna fetva mostarskog muftije
Alije.
1. Båb Bayåni qånúni ahwåli ibn wa ibn ibn
(Poglavlje: tumaËenje propisa o statusu sina i unuka)
Na listu 135a samo naslov.
2. Båb Bayåni qånúni ahwåli andan aûluna arådí nice intiqål eder
(Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa majke
na sina). Na listu 136a samo naslov.
3. Båb Bayåni qånúni ahwåli babadan karnuna arådí nice intiqål
eder (Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa
oca na kÊer). Na listu 137a samo naslov.
4. Båb Bayåni qånúni li abawayni wa li abi karndastan karndasuna
arådínice intiqål eder (Poglavlje: TumaËenje propisa o prenosu zemlje sa
brata na sestru). Na listu 138a samo naslov.
5. Båb Bayåni qånúni ahwåli karundastan li abawayni wa li abi
hemsiresine arådí nice intiqål eder (Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu
zemlje koja se prenosi od sina na oca). Na listu 139b samo je jedna fetva
blagajskog muftije Mustafe.
6. Båb Bayåni qåúíni ahwåli ibneden babaye arådí nice intikål eder
(Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa brata
na sestru). Na listu 140a samo naslov, a sljedeÊa strana je potpuno prazna.
7. Båb Bayåni qånúni ahwåli wåriïi al-amlåki wa diya‘ihi wa l-arådí
at-tåbi‘ati lahú (Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu nasljednika
mulkova, obradive zemlje i one koja im pripada). Na listu 141a prva je
fetva mostarskog muftije Ahmeda, druga blagajskog muftije Alije, treÊa
110
travniËkog muftije πejha Muhameda i posljednja sarajevskog muftije
Sejjida Muhameda. Na listu 141b prva je fetva blagajskog muftije Mustafe,
druga mostarskog muftije Hasana, a potom dvije mostarskog muftije
Saliha.
8. Båb Bayåni qånúni ahwåli muπtarak fí l-arådí l-amíriyya (Poglavlje:
TumaËenje propisa o statusu suvlasniπtva na mirijskoj zemlji). Na listu
142a, poslije naslova, slijede dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jedna
fetva sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i joπ jedna mostarskog muftije
Saliha. Na listu 142b prve dvije fetve su mostarskog muftije Hasana,
jedna sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i jedna fetva travniËkog
muftije πejha Muhameda. Na listu 143a najprije su upisane tri fetve
prusaËkog muftije Ibrahima, pa jedna travniËkog muftije πejha Muhameda
i na kraju jedna prusaËkog muftije Mustafe. Na listu 143b Ëetiri su fetve,
sve blagajskog muftije Mustafe.
9. Båb Bayåni qånúni ahwåli qarya wa håriûi wa aûnabí (Poglavlje:
TumaËenje propisa o seljanima, (osobama) van sela i strancima). Na listu
ponovo oznaËenom brojkom 143, poslije naslova, slijede tri fetve
blagajskog muftije Alije, jedna mostarskog muftije Ahmeda i joπ dvije
blagajskog muftije Alije. Na narednoj strani prve tri fetve pripadaju
prusaËkom muftiji Ibrahimu, a druge dvije blagajskom muftiji Mustafi.
10. Båb Bayåni qånúni ahwåli ¥igår (Poglavlje: TumaËenje propisa o
statusu maloljetnih) Na listu 144a naslov i samo jedna fetva mostarskog
muftije hadæi Ahmeda.
11. Båb Bayåni qånúni ahwåli arådí l-marídi wa l-maûnúni wa alma‘túhi wa al-mukrihi wa as-sukrån (Poglavlje: TumaËenje propisa o
statusu zemlje bolesnika, luaka, senilnog, zatvorenika i pijanice). Na
listu 45a samo naslov.
12. Båbu Bayåni qånúni ahwåli arådí al-gå’ibi wa al-mafqúd
(Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu zemlje odsutnog i nestalog) Na
listu 146a samo naslov, a na listu 146b samo jedna fetva blagajskog muftije
Mustafe.
13. (Båb) Bayåni qånúni ahwåli (?) al-arådí wa zirå‘atihí (Poglavlje:
TumaËenje /propisa/ o statusu /zapuπtene?/ zemlje i njenoj obradi). Na
listu 147a, ispod naslova, dvije fetve mostarskih muftija Mustafe i Saliha.
Na listu 147b Ëetiri su fetve mostarskog muftije Alije. List 148 je prazan.
List 149a je prazan.
111
14. Båb Bayåni qånúni ahwåli ihyå’i al-arådí (Poglavlje: TumaËenje
propisa o statusu oæivljene zemlje). Na listu 149a samo naslov, a na sljedeÊoj
strani je samo joπ jedna fetva spomenutog mostarskog muftije Alije.
15. Båb Bayåni qånúni ahwåli tafwíñi ¥åõibi al-ardi li nafsihi wa
tafwíñi li zawûatihí wa ibnihí (Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu
prepuπtanja vlasnika zemlje samome sebi i prepuπtanja svojoj æeni i svome
sinu). Na listu 150a ispisan je samo naslov. List 150b je prazan.
16. Båb Bayåni qånúni ahwåli tafwíñi al-ardi al-muπtaraki min ¥åhibi
l-ardi wa iznihí(?) (Poglavlje: TumaËenje propisa u sluËaju prepuπtanja
zemlje jednom od suvlasnika i njegovom dopuπtenju). Na listu 151a, ispod
naslova ispisane su Ëetiri fetve: jedna mostarskog muftije Alije i tri
istoimenog blagajskog muftije - Alije. List 151b je prazan.
17. Båb Bayåni qånúni ahwåli tafwíñi wakíli ¥åõibi al-ardi (Poglavlje:
TumaËenje propisa u sluËaju prepuπtanja zastupnika vlasnika zemlje).
Na listu 152a, ispod naslova je prazan prostor za jednu fetvu, a potom su
ispisane tri fetve pod kojima su imena: Mustafe, al-ma’èún bi l-iftå’,
blagajskih muftija Mustafe i Alije. Na listu 152b samo je jedna fetva
mostarskog muftije Alije.
18. Båb Bayåni qånúni ahwåli al-izni wa ar-ruûú‘i wa l-mutamakki
wa r-rasmi (?) (Poglavlje: TumaËenje propisa u sluËaju dozvole, opoziva,
zamjene i (?) Na listu 153a, ispod naslova prva je fetva (mjesto izostavljeno)
muftije Alije, druga mostarskog muftije Hasana, treÊa mostarskog muftije
Saliha i posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 153b samo je
jedna fetva mostarskog muftije Alije.
19. Båbu nuqsåni al-ardi bi ta¥arrufi l-fuñúliyyi wa gayrihi (Poglavlje:
O obezvrijeivanju zemlje obradom neovlaπtenih i drugih osoba). Na
listu ponovo oznaËenom sa brojkom 153(a) samo naslov.
20. Båbu Bayån farågi al-ardi bi aπ-πarti (?) fí-hi al-mubådala wa alistihqåq (Poglavlje: TumaËenje /propisa/ o uvjetno napuπtenoj zemlji
zamjenom i nadoknadom). Na listu 154a samo naslov.
21. Båbu Bayån al-wakíli li t-tafwídi wa fíhi l-gubni(?) wa at-taqrír
(Poglavlje: TumaËenje /propisa/ kada opunomoÊenik prenese zemlju. Na
listu 154b samo naslov.
22. Båbu Bayåni farågi l-ardi al-wafå’i wa rahnihí (Poglavlje:
tumaËenje /propisa/ o praznoj zemlji (…) i njenom zalaganju). Na listu
155a naslov i jedna fetva blagajskog muftije Mustafe.
112
23. Båbu Bayåni qismati l-ardi wa fíhi man måte (?) wa man måte
‘an /?/amlih (Poglavlje: TumaËenje /propisa/ o podjeli zemlje kada neko
umre i kada ostavi iza sebe nasljednika ) Na listu 156a samo naslov.
24. Båbu Bayåni da‘wå al-arådí (Poglavlje: TumaËenje /propisa/ o
zemljiπnom sporu). Na listu 156b naslov i jedna fetva mostarskog muftije
Mustafe. List 157a prazan, a na strani 157b dvije fetve: jedna mostarskog
muftije Ahmeda i jedna blagajskog muftije Alije. Nakon toga slijede tri
lista oznaËena brojkom 158: list 1-158a prazna strana, a na sljedeÊoj su
dvije fetve blagajskog muftije Mustafe; list 2-158a ima dvije fetve
prusaËkog muftije Ibrahima, jednu sarajevskog muftije Sejjida Muhameda
i dvije fetve mostarskog muftije Saliha, dok na drugoj strani ima jednu
fetvu mostarskog muftije Saliha, jednu prusaËkog muftije Ibrahima, jednu
blagajskog muftije Mustafe, dvije mostarskog muftije Saliha i jednu
blagajskog muftije Mustafe; list 3-158a ima samo jednu fetvu mostarskog
muftije Saliha, a list 3-158b dvije fetve mostarskog muftije πejha hadæi
Ahmeda, jednu blagajskog muftije Mustafe i dvije mostarskog muftije
Saliha.
25. Båb Bayåni da‘wå al-arådí wa aπ-πahåda wa at-tarûíh (Poglavlje:
TumaËenje /propisa/ o zemljiπnom sporu, svjedoËenju i dokazivanju). Na
listu 159a, nakon naslova, slijedi jedna fetva mostarskog muftije Ahmeda,
dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jedna fetva sarajevskog muftije
Muhameda i joπ jedna fetva mostarskog muftije Saliha. Na listu 159b
prva je fetva sarajevskog muftije Muhameda, druga mostarskog muftije
Alije i posljednja mostarskog muftije Saliha.
26. Båbu Bayåni al-mar‘å wa ar-ra‘í wa da‘wåhå wa gayrihí (Poglavlje:
TumaËenje /propisa/ o ispaπi, Ëobanima, parniËenju i ostalom). Na listu
160a, poslije naslova, ispisana je jedna fetva sarajevskog muftije
Muhameda i tri fetve blagajskog muftije Alije, a jedna je nepotpisana. Na
listu 160b prva je fetva (bez imena mjesta) muftije Alije, a preostale tri
mostarskog muftije Mustafe.
27. Båb Bayåni qånúni quπlåq wa yåylåq wa qúrú (Poglavlje:
TumaËenje /propisa/ o zimskim i ljetnim ispaπama i gajevima) Na listu
161a, ispod naslova, samo je jedna fetva mostarskog muftije Saliha.
28. Båb Bayån-i qånúni al-arådí l-muπtamila ‘alå al-aπûåri wa algurúmi wa al-binå’ (Poglavlje: TumaËenje propisa o poπumljenoj,
zasaenoj i izgraenoj zemlji) Na listu 162a samo naslov.
113
29. Båb må yata‘allaqu bi ihdåi al-binå’i wa al-gurúmi fí l-arådí wa(?)
(Poglavlje: /TumaËenje propisa/ koji se odnose na ponovno uspostavljanje
zgrada i voÊnjaka na zemljiπtu). Na listu 163a samo naslov.
30. Båbu må ya∂ruûu min al-ardi wa l-intifå‘i wa dufina l-mayyit
(Poglavlje: /TumaËenje propisa/ koji se odnose na ono πto izlazi iz zemlje,
koriπÊenju i pokopavanju mejjita). Na listu 164a samo naslov.
31. Båbu fí al-ardi li-al-manzili wa (?) (Poglavlje: O zemlji za
stanovanje (?) Na listu 165a samo naslov.
32. Båbu fí haråbi ar-rahiyyi wa al-åbå’i min årå’i l-muqåtiqa wa arrasm (?) (Poglavlje: O ... (nepreveden naslov poglavlja: o. red.), na listu
166a, ispod naslova, samo je jedna fetva mostarskog muftije Saliha.
33. Båb al-fatåwå aπ-πattå (Poglavlje: Razne fetve). Na listu 169a,
ispod naslova, prva fetva pripada mostarskom muftiji Mustafi, druge
dvije blagajskom muftiji Aliji, a posljednja blagajskom muftiji Mustafi.
Na listu 70 prve dvije fetve su sarajevskog muftije Muhameda, treÊa
mostarskog muftije Saliha i posljednja mostarskog muftije Ahmeda. Na
listu 71 tri su fetve, a samo je ispod prve potpisan ©ejh Ibrahim.
Na kraju rukopisa nema nikakvog zavrπnog teksta (kolofona), pa ni
datuma o nastanku rukopisa.
Mustafa Cisic, mufti of Blagaj and his codex Fatawa
Magmu’asi
Even basic bio-bibliographic details about mufti of Blagaj Mustafa
Cisic are not known. What is certain is, that he died in year 1211/1797
and was buried in the graveyard Carina in Mostar. He has left an unfinished project of codification of fatawa named Fatawa magmu’asi of the
muftis of Bosnia and Herzegovina. This manuscript codex (R–4036) has
been kept in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. This work is divided into two parts. The first, bigger one, encompasses 51 topics (kitab)
and some subtopics (bab) from the basic religious belief (al-Masa’il almuta alliqa bi ilmi l-hal): about cleanliness, prayer, zakat, fasting, pilgrimage, marriage, breast feeding, impotence, waiting period after dissolution of marriage, nursery, alimony, free a slave, oath, criminal law,
114
discretion law, war campaign, head tax, flee slave, missing person, business association, endowment, purchase sale, representation, testimony,
authorization, litigation, confession, settlement, investment, landing, gift,
rent, agents, testament, inheritance, compulsion, limited legal capability,
usurpation, mortgage, preemption, guardianship, foundling, slaughter,
manners, cultivation of land, hunting, alcoholic drink, pawn blood feud,
compensation, land dispute, taxes, miscellaneous, etc.
The second, smaller part includes fatawa based on legal regulations
on state owned land (erazi mirii) (Fasl fi al-Qanun al-mansura fi al-aradi
al-amiriyya) classified in 32 subtopics (bab).
Number of included fatawa varies from topic to topic, but some of
them remained undealt with. There are themes in which we can find fatawa
issued by a mufti from a particular town, while in another we can find
fatawa issued by many of muftis from different places.
In Cisic’s collection we can find fatawa of muftis of Bosnia and
Herzegovina. Among them are: (Hasan, Mustafa, another Mustafa, third
Mustafa / al-ma’dun (bi l-ifta’) bi Mostar/, Salih, Ahmed, shayk hadji
Ahmed, Fevzi and Ali, another Ali /al-ma’dun bi l-ifta’ bi Mostar/), from
Blagaj (Mustafa, Alija, vaiz Alija), from Blagaj and Ljubinje (vaiz Alija),
from Sarajevo (Mustafa, Sayyid Muhammad, hadji Muhammad, Shaykh
Muhammad and Sarajevo cadi Husein), from Prusac (Mustfa, Ibrahim,
Meho), from Prusac and Travnik (Mustafa), from Prusac and Livno
(Ibrahim), from Travnik (Muhammad, shaykh Muhamed, hadji Ebu
Bekra), from Banja Luka (sheykh Muhammad), from Foca (Sulejman’s
Sekib), from Pljevalja (Ahmed). Certain Mustafa al-ma’dun bi l-ifta’,
whose location is not indicated, and Muhamad Emin (katabahu al-faqir
Muhammad amin ‘afa ‘anhu) and Abdullah (katabahu al-faqir ‘Abdullah
‘afa ‘anhu) for whom there no information neither regarding to right to
issue fatawa nor the place where they served.
115
116
Haso Popara
ISLAMSKI RUKOPISI
(historijat, nastanak, procvat, stradanje i procjena
vrijednosti)
Pojam rukopis
Pod izrazom rukopis ili manuskript, u πirem smislu podrazumijeva
se svaki zapis pisan rukom na papiru, koæi, platnu i sliËno. U uæem smislu,
rukopisima se nazivaju rukom pisane i prepisivane knjige (lat. libri seu
codices manuscripti) i dokumenti (izuzev natpisa u kamenu i tekstova
memorijalne naravi u tvrdom materijalu). Rukopisom se, takoer, naziva
i predloæak za πtampu pripremljen na pisaÊoj maπini ili na kompjuteru. U
daljem tekstu u ovom radu, pod izrazom rukopis podrazumijevat Êe se
knjiga pisana ili prepisana rukom, pri Ëemu ona moæe sadræavati samo
jedno djelo ili svezak jednog djela, bez obzira na to da li je ono napisano
u stihu ili prozi, da li sadræi samo tekst osnovnog djela, komentar, glosu
ili prijevod, ili dva ili viπe djela, od jednog ili viπe autora, iz jedne ili viπe
disciplina, na jednom ili viπe jezika i od jednog ili viπe prepisivaËa.
Izraz rukopis za knjigu pisanu rukom bio je potpuno nepoznat prije
pojave πtamparije, buduÊi da su do tada sve knjige pisane rukom.1 Poslije
pojave πtamparije za knjigu pisanu rukom vremenom se ustalio naziv
rukopis kako bi se razlikovao od πtampanog izdanja. Izrazom islamski u
ovom radu se imenuju rukopisi na arapskom, turskom, perzijskom i
bosanskom jeziku pisani arapskim pismom.
Kratak osvrt na historijat islamskih rukopisa
Islam je od prvog dana snaæno podupro znanje, stavljajuÊi ga u
imperativnu duænost svakog vjernika u prvim rijeËima Objave: »itaj, u
1 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr; Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya alislåmiyya, str. 23, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai, 1418/
1997.
117
ime Gospodara tvoga Koji sve stvara... »itaj, plemenit je Gospodar tvoj,
Koji pouËava peru, Koji Ëovjeka pouËava onome πto ne zna.,2 a potom
zaklinjuÊi se perom i onim πto se piπe: Nún, tako mi kalema i onoga πto oni
piπu...,3 te Poslanikovim, a. s., rijeËima: Traganje za znanjem stroga je
duænost (farz) svakog muslimana i muslimanke!4 i Traæite znanje, makar i
u Kini!5 Iz tog perioda poznat je sluËaj da je Muhammed, a.s., nakon Bitke
na Bedru oslobodio zarobljenike koji su po deset muslimana i muslimanki
poduËili Ëitanju i pisanju. Takoer, poznata je njegova izreka u kojoj je
mastilo uËenjaka uporedio sa krvlju πehida, dajuÊi prednost prvom.6
Pored navedenog, treba imati na umu i Ëinjenicu da je Muhammed
a.s. imao svoje pisare koji su zapisivali svaki objavljeni odlomak iz
Kur’ana, da je drugi halifa, Ebu Bekr, r. a., naredio da se cijeli Kur’an
objedini u jednu zbirku (Mushaf), a treÊi, Osman b. ‘Affån, r. a., da se
prepiπe u Ëetiri primjerka, od kojih je po jedan poslan u Egipat, Irak i
©am, a Ëetvrti zadræan u Medini. Potom je uslijedila æiva aktivnost na
sakupljanju hadisa koja je rezultirala brojnim zbirkama od kojih su
najpoznatije Buharijina i Muslimova.
Praksu podupiranja nauke koja je Ëesto poprimala vid natjecanja,7
nastavili su kasniji islamski vladari i namjesnici, poËevπi od osnivaËa
dinastije Emevija, Muavije b. Sufjana (vl. 661-680). Brzo πirenje islama
pratio je dosta snaæan kulturni i opÊedruπtveni razvoj utemeljen na principu
strogog islamskog monoteizma (at-tawõíd), s jedne strane, i otvorenosti
spram tekovina razliËitih kultura i civilizacija, s druge strane. Naravno,
to je bilo omoguÊeno nastupanjem islama kao univerzalne religije Ëija je
otvorenost bila naglaπena do te mjere da su u njenom kulturnom krugu
izuËavana i prihvatana svakako znaËajnija dostignuÊa prethodnika, uz
jednu ogradu da ne stoje u koliziji sa principima strogog islamskog
2 Al-‘Alaq, 1-5
3 Al-Qalam, 1
4 Buhari i Muslim
5 Ibid.
6 S. M. Aõmad, Tårí∂ at-tarbiyya wa at-ta‘lím, str. 167., al-Qåhira, 1972.
7 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya alislåmiyya, str. 12, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai, 1418/
1997.
118
monoteizma i da ne vode u politeizam, idolopoklonstvo i πirk kome se
islam od poËetka snaæno suprotstavio.8
Pored materijalnog izobilja i opÊeg blagostanja, takvome kursu iπli
su na ruku i mnogi drugi faktori. Muslimani su, naime, osvajanjem
teritorija Plodnog polumjeseca, Perzije i Egipta, veÊ u prvom stoljeÊu
islama, doπli u posjed ne samo ogromnih geografskih povrπina nego i
najstarijih centara civilizacije Ëitavog svijeta, Ëime su postali baπtinici
drevnih kultura s dugom tradicijom, koje su vukle porijeklo iz starih
grËkih, rimskih, perzijskih, egipatskih, asirskih i babilonskih vremena.9
U uvjetima izdaπne potpore nauke od strane vladara, prinËeva,
namjesnika, posjednika, trgovaca i drugih mecena, u prvim stoljeÊima
islama doπlo je do æive spisateljske, prevodilaËke i prepisivaËke aktivnosti.
U tom zlatnom periodu islama nastala su brojna kapitalna djela iz
najrazliËitijih oblasti: kur’anskih znanosti, hadisa, tefsira, islamskog prava,
gramatike, stilistike, knjiæevnosti, filozofije, logike, astronomije, medicine, matematike, hemije itd. Istovremeno, pod raznim imenima kao πto
su: Bayt al-Õikma (KuÊa mudrosti), Dår al-‘Ilm (KuÊa znanja), Dår alKutub (KuÊa knjiga), Îazína al-Kutub (Riznica knjiga) itd., u svim veÊim
centrima tadaπnjeg islamskog svijeta, utemeljene su brojne javne, polujavne
i privatne biblioteke koje su obiËno bile u sastavu dæamija, tekija, πkola i
drugih prosvjetnih ustanova toga vremena. U njihovom sastavu Ëesto su
se nalazili skriptoriji, biroi za prevoenje, knjigoveznice, radionice za
izradu papira, kao i umjetniËke galerije za ukraπavanje i pozlaÊivanje. Do
kraja petog stoljeÊa po Hidæri,10 neke od biblioteka brojale su na stotine
hiljada, pa i milione knjiga. Filip Hiti navodi da je u to doba Basra imala
biblioteku, Ëiji je osnivaË davao stipendije nauËnim radnicima koji su u
njoj radili, da je u Reju bila ”KuÊa knjiga” u kojoj se nalazilo toliko
8 Dr. Ismet KasumoviÊ, ©kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za
vrijeme osmanske uprave, str. 17, Islamski kulturni centar Mostar, 1999.
9 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 135, II
izdanje, Sarajevo, 1973.
10 Radi boljeg pregleda stoljeÊa po Hidæri dajemo njihov poËetak i kraj po
godinama gregorijanskog kalendara: I = 622-719; II = 719-816; III = 816-913;
IV = 913-1010; V = 1010-1107; VI = 1107-1204; VII = 1204-1301; VIII = 13011398; IX = 1398-1495; X = 1495-1592; XI = 1492-1689; XII = 1689-1786; XIII
= 1786-1883; XIV = 1883-1979
119
rukopisa da se moglo natovariti preko Ëetiri stotine deva te da su rukopisi
bili zavedeni u katalog koji je imao devet svezaka.11
Biblioteka petog fatimijskog halife al-‘Azíza (vl. 975-996) u Kairu
imala je 1.600.000 rukopisa, od Ëega 6.500 rukopisa iz matematike i
18.000 rukopisa iz filozofije. To ipak nije sprijeËilo njegovog sina alÕåkima bi Amrillåh (vl. 996-1021) da pored stare podigne joπ veÊu
biblioteku u kojoj je bilo 18 velikih sala za Ëitanje.12
Po ugledu na halife, u sakupljanju rukopisa natjecali su se i njihovi
veziri. Tako je vezir al-Õasan b. Muõammad al-Muhallabí (umro 963) u
sluæbi halife al-Mu‘izza li Dínillåha (vl. 953-975) imao biblioteku od
117.000 rukopisa, dok je biblioteka njegovog savremenika Ibn ‘Abbåda
Ismå‘íla Abú al-Qåsima aã-Ãåliqåníja (umro 995), koji je bio u sluæbi
braÊe Buvejhida: Mu’ayyida ad-Dawla i Fa∂ra ad-Dawla brojala 206.000
rukopisa. Istovremeno, jedan od kadija toga vremena u svojoj biblioteci
je imao 1.050.000 rukopisa. »ak i u sluËaju da su neki od ovih podataka
uveliËani, ne umanjuje Ëinjenicu da je postojalo natjecanje u znanju i
sakupljanju rukopisa, jer je i samo uveliËavanje najbolji dokaz da je
postojalo natjecanje u znanju.13
11 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 291-292,
II izdanje, Sarajevo, 1973.
12 Dr. Sigrid Hunke, Allah sonne uber dem abendland unser arabisches
erbe (u arapskom prijevodu ©ams al-‘Arab tasãa‘u ‘alå al-Ìarb - Aïar al-õañåra
al-‘arabiyya fí Urubbå), str. 387, Beirut, Lebanon, 1400/1980.
13 Ibid, str. 387.
OpÊenito je poznato da je u to doba u Rimu bilo teπko pronaÊi ikoga ko bi
mogao biti vratar (bawwåb) u nekoj od ovih biblioteka. A i kako bi kada je 999.
godine sam Gerbert od Aurillica, prilikom postavljanja za rimskog papu pod
imenom Silvester II (papa 999-1003) sa osjeÊajem stida i poniæenosti otvoreno
izjavio: ”Kako moæemo poduËavati svijet kada je i nama potreban neko ko bi
nas poduËio!? Niko ne moæe drugome dati ono πto ni sam nema.” Njegov
savremenik, mladi rimsko-njemaËki car Oton III (vl. 996-1002) prilikom svoga
krunisanja je izjavio: ”A sada dolazi Mesija da ljude iskupi od grijeha.” (Vidi
prethodni izvor, str. 352-354)
Te iste godine arapski uËenjak Abú al-Qåsim az-Zahråwí (um. 1010) je
zavrπio svoje djelo aã-Ãaríf u 30 svezaka koje je viπe stoljeÊa sluæilo kao
nezaobilazni priruËnik iz hirurgije, al-Bírúní (arapski Aristotel) dokazivao je da
se Zemlja kao i sve ostale planete SunËevog sistema dvojako okreÊe; oko svoje
120
U svome osvrtu na obrazovne ustanove u Kordobi u doba elHakema II (vl. 914-967) Filip Hiti kaæe: Sam el-Hakem je bio nauËnik
i potpomagao je nauku. On je velikoduπno potpomagao nauËnike i
osnovao je dvadeset i sedam πkola u prijestolnici. Za vrijeme njegove
vladavine Kordobski univerzitet zauzimao je prvo mjesto meu
obrazovnim institucijama u svijetu... Pored univerziteta, u prijestolnici
se nalazila smjeπtena vrlo velika biblioteka. Njegovi agenti su ispreturali
knjiæare Aleksandrije, Damaska i Bagdada s namjerom da kupe ili prepiπu
rukopise. Broj skupljenih knjiga na ovaj naËin, prema priËama, penjao
se na 400.000 svezaka. Njihovi su naslovi zapremali katalog od Ëetrdeset
i Ëetiri sveska, a svakom od njih dvadeset tabaka bilo je posveÊeno samo
pjesniËkim djelima. 14 Najnovija istraæivanja govore da su neke od
tadaπnjih biblioteka imale i po viπe miliona knjiga. Takav je sluËaj bio sa
bibliotekom u Tripolisu u ©amu, koja je samo trideset godina poslije svoga
osnivanja, imala blizu tri miliona knjiga i skriptorij u kome je radilo 180
prepisivaËa.15
O tome koliko je nauka bila cijenjena i snaæno podupirana od strane
vladara najbolje govori podatak da je halifa el-Me’mun (vl. 813-833)16
ose i oko Sunca, a Ibn al-Haysam pomoÊu ogledala i soËiva prouËavao prirodu
svjetlosti, brzinu i zakone njenog prelamanja. (Vidi prethodni izvor, str. 354)
O dubini kulturnog jaza izmeu Istoka i Zapada od 8-12. stoljeÊa najbolje
govori podatak da je i sam Karlo Veliki (742-814) jedva znao Ëitati i pisati, a
samo rijetki sveÊenici mogli Ëitati Bibliju na latinskom jeziku. Istovremeno, u
islamskom svijetu postojalo je na hiljade πkola u kojima su uËenici besplatno
dobijali ne samo hranu nego i simboliËnu stipendiju. Na spratu su bile besplatne
sobe za stanovanje, a u posebnim prostorijama kuhinje, skladiπta i kupatila. U
prizemlju πkola nalazile su se uËionice i Ëitaonice iza kojih su se nizali natkriveni
hodnici isprepletani πumom stubova. U sredini je bilo prostrano dvoriπte sa
Ëesmama i πadrvanom... Vrativπi se sa sluæbenog puta iz daleke zemlje, jedan od
profesora ovakvih πkola, s ponosom je izjavio: ”Nisam proπao ni kroz jedan
grad ni selo, a da u njemu nisam zatekao nekog od svojih uËenika kako u njemu
zauzima vaæan poloæaj.” (Vidi prethodni izvor, str. 394-395)
14 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 373, II
izdanje, Sarajevo, 1973.
15 Dr. Yúsuf al-‘Iππ; Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al-‘åmma,
str. 147-150; Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai
16 Sin halife Haruna ar-Raπida, vladao od 813-833. godine
121
svojim prevodiocima i prepisivaËima plaÊao 500 dinara17 mjeseËno, dok
je prijevode nestorijanskog krπÊanina iz Hire, Hunejna b. Ishaka, plaÊao
teæinom u zlatu,18 iako je znao da ovaj pribjegava lukavstvu, piπuÊi svoje
prijevode krupnim slovima, sa velikim proredom i na debelom papiru.19
OpÊenito je poznato da je za vrijeme Abasija postojala elita visoko
obrazovanih ljudi, ali nije lahko odrediti opÊi kulturni nivo πirokih
narodnih masa. Odgovori koje daje obrazovana robinja Teveddud na
pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noÊi mogu se uzeti kao pokazatelj
stepena znanja koji je dostigao kulturan Ëovjek poslije Hårúna ar-Raπída
(um. 809) i dalje sve do dvanaestog stoljeÊa.20
U svome Leksikonu knjiæevnika (Mu‘ûam al-udabå’) u osvrtu na Abú alFaraûa al-I¥fahånija, Yåqút al-Õamawí citira Ibn ‘Irsa al-Maw¥ilíja, koji je
kazivao: Abú TaŸlib (b. Nå¥ir ad-Dawla) mi je naredio da mu nabavim knjigu
Kitåb al-AŸåní Abú al-Faraûa al-I¥fahåníja, pa sam mu je kupio za 10.000
dirhema.21 Kada sam mu je donio i kada ju je proËitao, rekao mi je: ”Nepravedno
si oπtetio jadnog prepisivaËa. Za mene ona vrijedi 10.000 dinara.”22
U djelu Wafayåt al-A‘yån, Ibn Îalikån navodi da je nekog Ëovjeka
po imenu Abú al-Õasan, ‘Alí b. Aõmad b. ‘Alí, nuæda natjerala da Abú
al-Qåsimu aπ-©arífu al-Murtañå, za 60 dinara proda prijepis djela Kitåb
al-Ûamhara Ibn Durayda.23 ListajuÊi knjigu al-Murtañå je naiπao na
17 Ar. dínår (lat. denarius) zlatna novËana jedinica za vrijeme hilafeta koja
je bila teπka oko 4 grama. Od prvog do sedmog stoljeÊa po Hidæri dinar je vrijedio
10-18 dirhema.
18 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 223-224,
II izdanje, Sarajevo, 1973.
19 Dr. Yúsuf al-‘Iππ, Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al‘åmma, str. 59, Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai
20 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 293, II
izdanje, Sarajevo, 1973.
21 Ar. dirham (grË. drahmé) srebrna jedinica u arapskom novËanom sistemu,
Ëija je nominalna vrijednost od prvog do sedmog stoljeÊa po Hidæri varilala od
10-18 dirhema za jedan dinar. U vremenu o kome je rijeË dinar je vrijedio 18
dirhema.
22 Yåqút al-Õamawí, Mu‘ûam al-udabå’, svezak XIII, str. 125-126
23 Ibn Durayd, Muõammad b. al-Õasan b. Durayd b. ‘Atåhiya, Abú Bakr
al-Azdí (roen u Basri 223/838., umro u Bagdadu 321/933), pjesnik, knjiæevnik
122
stihove pisane rukom njenog vlasnika Abú al-Õasana u kojima tuguje za
knjigom i svoj rastanak s njom oplakuje rijeËima:
S njom sam se druæio dvadeset godina,
ali pritisnut siromaπtvom i sitnom djecom,
prisiljen sam da ju prodam, iako
nikada na to nisam mogao ni pomisliti,
makar zbog dugova u zatvoru vjeËno ostao.
ProËitavπi ih, al-Murtañå se rastuæio i Abú al-Õasanu vratio knjigu,
ostavivπi mu dinare.24
Ovo su samo neki primjeri iz zlatnog doba arapske kulture i civilizacije.
Kada je ona poËela da jenjava, Evropu koja je prihvatila arapsko-islamska
dostignuÊa na nauËno-kulturnom polju, zahvatio je talas buenja. Trinaesto
stoljeÊe je period intezivnog prevoenja sa arapskog jezika na latinski.
Renesansa kojom se Evropa toliko ponosi, mogla je nastati samo na
temeljima koje su prethodno postavili arapsko-islamski uËenjaci. To,
uostalom, priznaju i mnogi Evropljani. Jedan od njih Êe s pravom izjaviti:
”Mi Evropljani mislimo da smo postavili i utvrdili mnoge teorije, poglede
i miπljenja, no na kraju se ipak ispostavilo da su nas Arapi u tome pretekli.
Arapsko-islamski narodi su nosili zastavu kulturnog preporoda nekoliko
stoljeÊa, u vrijeme kada je Evropa joπ uvijek bila u moru tmine. NauËna
misao u islamskom periodu darovala je ËovjeËanstvu mnoge oblike raskoπi,
kulture i blagostanja poklonivπi mu uËetelje poput al-Farabija i Ibn Sinåa.25
Sistem vakufa
Meu najsnaænije faktore πirenja nauke i razvoja islamske civilizacije, uopÊe,
spada sistem vakufa. On se zasniva na hadisu: Kada Ëovjek umre, prestaju teÊi
njegova dobra djela osim u tri sluËaja: ako iza sebe ostavi trajno dobro, znanje
koje Êe drugima koristiti i Ëestito dijete koje Êe se za njega moliti.26 ZahvaljujuÊi
i vodeÊi gramatiËar svoga vremena. (Vidi opπirnije: Kitåb Då’ira al-Ma‘årif Qåmús ‘åmm li kull fann wa maãlab, svezak I, str. 475-476; li al-Mu‘allim Buãrus
al-Buståní, Dår al-Ma‘rifa, Bayrút, Lubnån)
24 Ibn Îalikå,; Wafayåt al-A‘yån, svezak III, str. 6
25 Dr. ‘Abdulõalím Munta¥ir, Arapsko-islamski uticaj na evropsku
renesansu, str. 154 (u prijevodu na bosanski jezik), prvo izdanje, Sarajevo, 1987.
26 Ûåmi‘ al-U¥úl, svezak XIII, str. 108
123
ovoj instituciji, πirom islamskog svijeta podignute su mnogobrojne
zaduæbine, meu kojima πkole i biblioteke zauzimaju posebno mjesto.
Mnogi uËenjaci, prevodioci i prepisivaËi pisali su, prevodili i prepisivali
knjige da bi ih, kao trajno dobro, uvakufili za neku dæamiju, tekiju ili
biblioteku. Vladari, prinËevi, namjesnici, trgovci, zanatlije, a nerijetko i
obiËni ljudi, odvajali su dio od svog imetka i njime kupovali ili poruËivali
knjige koje su potom uvakufljavali.
Tako se navodi da je al-Farrå’ ad-Daylamí27 autograf svoga djela
Kitåb al-Ma‘åní besplatno ustupio prepisivaËima kako bi ga po narudæbi
mogli prepisivati. BuduÊi da je za ovim djelom bila velika potraænja,
prepisivaËi su za svoj rad viπestruko podigli cijenu, pa se svijet na to
poËeo æaliti samom autoru. Kada je al-Farrå’ pokuπao ubijediti prepisivaËe
da snize cijenu svojih prijepisa rekavπi im: ”Pustite svijet neka se njime
koristi, pa Êete i vi od toga imati koristi!” i kada su ovi to odbili uËiniti,
zaprijetio im je rijeËima: ”Ja Êu vama pokazati!” Potom je pozvao svijet
i rekao: ”Piπite! Sada Êu vam liËno diktirati svoje djelo Kitåb a-Ma‘åní,
samo ovaj put joπ i sa komentarom i ljepπim stilom od onoga ranije!”
Potom je sjeo, poËeo diktirati i samo za jedan dan izdiktirao uvod od
stotinu listova. »uvπi za to, prepisivaËi su doπli i zamolili ga da prestane,
obeÊavπi mu da Êe svakome ko æeli, za jedan dirhem prepisati deset
listova.28
Poznati historiËar, knjiæevnik i trgovac knjigama al-Kutubí29 u svome
djelu Fawåt al-Wafayåt30 navodi da vezir Ûamåluddín al-Qifãí (umro 646/
1248) na ovome svijetu niπta nije volio kao knjige. Za vrijeme svoga
vezirovanja u sluæbi al-Malika al-‘Azíza (umro 1235) bez kuÊe, æene i
porodice, on je sakupio nadaleko Ëuvenu biblioteku koju je pred smrt
uvakufio u Na¥irovu biblioteku u Halepu. Vrijednost njegove biblioteke
27 Yaõyå b. Ziyåd b. ‘Abdullåh b. Manùúr al-Aslamí, al-Farrå’ ad-Daylamí,
poznati jeziËar, knjiæevnik i uËitelj na dvoru halife al-Ma‘múna, roen 144/761.
godine u Kufi, umro 207/822. godine u Bagdadu. (v. Kaõõåla XIII, str. 198-199;
Brockelmann S I, 178-179)
28 Yåqút al-Õamawí, Mu‘ûam al-udabå’, svezak II, str. 12-13.
29 Muõammad b. ©åkir b. Aõmad b. ‘Abdurraõmån al-Kutubí, ad-Dåråní,
ad-Dimaπqí, knjiæevnik, historiËar i trgovac knjigama, roen 681/1282., umro
764/1363. godine (v. Kaõõåla X, str. 61; Brockelmann G II, 48/6).
30 Al-Kutubí; Fawåt al-Wafayåt, svezak II, str. 121
124
procijenjena je na 50.000 dinara. Ako znamo da je dinar bio zlatna
kovanica teπka oko 4 grama, proizlazi da je vrijednost njegove biblioteke
bila 200 kilograma Ëistog zlata.
Kao træiπte knjiga, Kordoba je zauzimala prvo mjesto u ©paniji. Do
koje je mjere u njoj bila razvijena ljubav za knjigom najbolje ilustruje
jedna al-Õañramíjeva anegdota koju navodi dr. Sigrid Hunke:
Kada sam æivio u Kordobi, posjetio sam njeno træiπte knjiga traæeÊi
jednu koja me naroËito interesovala. Najzad mi je u ruke doπao primjerak
lijepo ispisane i otmjeno povezane knjige. Pun veselja poËeo sam se za
nju nadmetati, ali uvijek me je nadmaπio neko drugi, sve dok nije cijena
premaπila dozvoljenu granicu. Ja sam tada rekao licitatoru: ’Pokaæi mi
toga moga takmaca koji je podigao cijenu viπe nego πto vrijedi knjiga.’
On me zatim odveo do jednog Ëovjeka odjevenog u otmjeno odijelo.
PristupajuÊi, ja sam mu rekao: ’Neka Allah oËuva naπeg gospodina fakiha
krepkog i Ëilog! Ako vam je naroËito stalo da kupite ovu knjigu, ja Êu se
je okaniti, jer je veÊ nadmetanje preπlo granicu.’ On mi odgovori: ’Ja
nisam fakih niti znam sadræaj knjige. Ali sam upravo osnovao biblioteku
i uËinio na tom poslu mnogo kako bih se mogao ponositi meu poznatim
liËnostima svoga grada. Ima joπ praznog prostora u njoj koji Êe ova knjiga
ispuniti. Vidjevπi je ispisanu lijepim rukopisom i dobro povezanu, ja sam
je zavolio i nije mi mnogo stalo koliko Êu za nju platiti, jer, hvala Allahu,
ja sam imuÊan Ëovjek.31
Na sliËan naËin osnovana je i veÊina biblioteka iz osmanskog perioda
u naπim krajevima. Tako je Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu
osnovana kao produæena ustanova istoimene medrese.32 Njen osnivaË
Gazi Husrev-beg, sin sestre sultana Bajazida, koji je tri puta bio namjesnik
u Bosni, u svojoj vakufnami od 8. januara 1537. godine odredio je: da se
od novca koji preteËe od troπkova za izgradnju medrese, kupe vrijedne
knjige koje Êe se upotrebljavati u spomenutoj medresi, tako da ih koriste
svi Ëitaoci i da ih mogu prepisivati svi koji se bave naukom.
31 Dr. Sigrid Hunke, Allah sonne uber dem abendland unser arabisches
erbe (u arapskom prijevodu ©ams al-‘Arab tasãa‘u ‘alå al-Ìarb - Aïar al-õañåra
al-‘arabiyya fí Urubbå). str. 388-389; Beirut, Lebanon, 1400/1980.
32 Muhamed ÆdraloviÊ, PrepisivaËi djela u arabiËkim rukopisima I, str. 53,
Svjetlost, Sarajevo, 1988.
125
Na isti naËin osnovane su Karaoz-begova biblioteka u Mostaru,33
ElËi Ibrahim-paπina biblioteka u Travniku34 i mnoge druge biblioteke
diljem naπih krajeva.
Uvjeti za koriπtenje
OsnivaËi πkola i biblioteka su uËenicima, profesorima i drugima
kojima su bile potrebne, knjige na koriπtenje ostavljali potpuno besplatno.
Bilo je sluËajeva da su pojedini vakifi uz knjige osiguravali papir, mastilo
i druge potrepπtine za pisanje, a ponekad i stipendije. Od korisnika knjiga
vakifi su, ponekada, traæili samo simboliËnu protunaknadu; da njih i
njihove roditelje spomenu u svojim dovama. Tako, npr., Ibn al-Bazúrí u
svojoj vakufnami, za svakoga ko se sluæi knjigama koje je uvakufio,
postavlja samo jedan uslov: da prouËi Fåtiõu i tri puta suru I∂lås i da
sevabe od njih pokloni pred duπu vakifa i duπe njegovih roditelja.35 Za
razliku od njega, Muõammad b. Qawåm al-Õanafi (umro 838/1434) od
korisnika knjiga iz svoga vakufa traæi da Allaha zamole da oprosti grijehe
vakifu, njegovim roditeljima i svim muslimanima.36
Vakifi su Ëesto postavljali joπ neke uvjete: da se njihove knjige ne
smiju prodavati, otuivati, davati u zalog niti iznositi iz ustanove za koju
su uvakufljene. Pod takvim uvjetom je 1280/1863. godine za Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu neki ‘Abdullåh b. ‘Abdullah uvakufio rukopis
djela Ñiyå’ al-Qulúb fí πarõ Ûalå’ al-qulúb.37
33 Karaoz-begovu biblioteku u Mostaru osnovao je Muhamed-beg, zvani
Karaoz-beg poËetkom 1570. godine. Dio saËuvanog fonda Karaoz-begove
biblioteke premjeπten je 1950. godine u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.
34 ElËi Ibrahim-paπinu biblioteku u Travniku, kao pridruæenu ustanovu
isroimene medrese, prema vakufnami legaliziranoj u Agribozu (u GrËkoj) 28.
oæujka 1706. godine osnovao je ElËi Ibrahim-paπa, koji je kao namjesnik Bosne
1704-1705. godine vezirovao u Travniku. Iz nje je godine 1941. u Gazi Husrevbegovu biblioteku preneseno preko 300 knjiga.
35 Dr. Yúsuf al-‘Iππ, Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al-‘åmma,
str. 325, Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai
36 Ibid, str. 297
37 Vidi biljeπku na listu 1a u rukopisu koji se pod br. R-1570 vodi u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
126
U biljeπci bez datuma i godine o uvakufljenju komentara Mesnevije u
πest svezaka koji je na turskom jeziku napisao Mawlånå Mu¥ãafå ©am‘í,38 na
listu 1a stoji da ih je za ©ehdí Osman-efendijinu biblioteku u Sarajevu uvakufio
Ôåliõ b. al-Õåûû Muõammad, pod uvjetom da se jedan po jedan svezak
moæe posuivati samo πejhovima Isa-begove tekije i da, dok je æiv, nadzor
nad njima vrπi Muhamed-ef. KaukËi-zade, a poslije njega, sarajevski muftija.39
Da se ne bi na bilo koji naËin otuili iz porodice vlasnici u naπim
krajevima rukopise su Ëesto proglaπavali evladijet-vakufom i kao takve
ih ostavljali u naslijee svojim muπkim potomcima. Takav je sluËaj sa
rukopisima koje je, pod uvjetom da se ne iznose iz kuÊe, uvakufio Ûannatízåde Mu¥ãafå-beg b. Fayñullåh-beg b. Ismå‘íl-beg iz Sarajeva.40
Na kraju biljeπki veÊine vakifa stoji upozorenje da je to njihova æelja i
da grijeh za eventualnu izmjenu namjene vakufa u cijelosti snosi onaj ko to
uËini. Na jednom rukopisu uvakufljenom za Karaoz-begovu biblioteku u
Mostaru stoji Ëak i kletva: “Proklet bio ko ga iznese iz grada Mostara!”
Stradanje rukopisa
Naæalost, relativna politiËka stabilnost hilafeta, blagostanje i izdaπna
potpora nauke, kao glavni faktori napretka unutar islamskog svijeta, nisu dugo
trajali. Unutraπnji sukobi svih vrsta, borba za vlast i sve snaænija nadiranja
neprijatelja izvana, zaprijetili su da do temelja uniπte sve πto je do tada podignuto
i napisano. Sudbinu velike Ptolemejeve biblioteke u Aleksandriji koju je 47.
godine prije n. e. zapalio Julije Cezar, doæivjele su i mnoge islamske biblioteke.
Tako je, tokom jedanaestog stoljeÊa, unutraπnja borba za hilafet u ©paniji
dovela do njegovog raspadanja na niz emirata, πto je u nekada moÊnom
Kordobskom halifatu bila pogodna baza za poËetak rekonkviste41 koja je
38 Mawlåna Mu¥ãafå ©am‘í iz Prizrena, umro poslije 1009/1600-1601 (Vidi:
Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa GH biblioteke, svezak
XIII, str. 328-334)
39 Vidi biljeπku na listu 1a svezaka koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu vode pod brojevima: R-2348; R-1605; R-397; R-365; R-209.
40 Vidi biljeπku na listu 1a rukopisa koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
vode pod brojevima: R-1165; R-2529; R-984 i R-2729.
41 ©pan. reconquista: ponovno osvajanje; period u historiji Pirinejskog
poluotoka u kome su ©panjolci i Portugalci povratili zemlje koje su prethodno
bili osvojili Arapi. Pobjedom udruæenih krπÊanskih feudalaca nad Maurima kod
127
zavrπena padom Granade 1492. godine. Za vrijema trajanja rekonkviste
na trgovima Kordobe, Valencie, Murcie, Seville, Granade i drugih gradova
javno je spaljivano sve πto je maursko, a prije svega knjige. Prilikom pada
Kordobe na njenim trgovima spaljeno je na stotine hiljada rukopisa, dok
je u Granadi spaljivana svaka kuÊa u kojoj su pronaene knjige.42 Ono
πto nije uspjela uniπtiti rekonkvista u nekoliko narednih stoljeÊa stradalo
je pod progonom inkvizicijskih sudova.
Neπto ranije, na istoËnoj strani islamskog svijeta, na udaru krstaπa
naπle su se mnoge biblioteke. Tako je 532/1137. godine od strane krstaπa
spaljena nadaleko poznata biblioteka Dår al-‘Ilm u Tripolisu u ©amu,
koja je brojala blizu tri miliona knjiga.43
Meutim biblioteke kao najvaænije riznice knjiga, nisu uvijek stradale samo
od vanjskog neprijatelja, nego i usljed unutraπnjih previranja. Tako su 461/
1068. godine za vrijeme vladavine halife al-Mustan¥ira44 ismailije u Kairu
palile sve sunitske knjige do kojih su doπle. To isto kasnije su uËinile sunije,
pristalice Ôalåõuddína Ayyúbíja,45 spalivπi 567/1172. godine fatimijsku
biblioteku Dår al-‘Ilm u Kairu.46 Istu sudbinu doæivjele su i biblioteke
Sayfuddawla al-Õamadåníja u Halepu (460/1067), biblioteka Nizamije
medrese u Bagdadu (510/1116) i biblioteka u Niπapuru. Ova posljednja
spaljena je (451/1059) po nalogu seldæuËkog vezira Tugrul-bega, pod izgovorom
da je osnovana u cilju propagiranja knjiga sa πi‘ijskom orijentacijom.47
Navasa de Tolosa (1212) poËinje velika ofanziva rekonkviste tokom koje su
zauzeti: 1229. Baleari, 1236. Kordoba, 1238. Valencia, 1241. Murcia, 1248.
Sevilla itd. Rekonkvista je zavrπena osvajanjem Granade 1492. godine.
42 Dr. Yúsuf al-‘Iππ, Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al‘åmma, str. 59, Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai
43 Ibid, str. 147-150.
44 Al-Mustan¥ir Billåh, Abú Tamím (vl. 1036-1094), fatimidski halifa sa
sjediπtem u Egiptu (Vidi opπirnije: al-Munûid fí al-adab wa al-‘ulúm, str. 495,
Bayrút - Lubnån, 1956).
45 Ôalåõuddín Yúsuf b. Ayyúb (r. 1138, u. 1193), porijeklom Kurd, osnivaË
dinastije Ejjubija. Iz Jerusalema je 1187. godine protjerao krstaπe i u svojim
rukama je ujedinio Egipat, Siriju, Hidæaz i Gornju Mezopotamiju.
46 Dr. ‘Abdulmaûíd Dayåt, Taõqíq at-turåï al-‘arabí, manhaûuhú wa
tatawwuruhú, str. 120-121, Dår al-Ma‘årif al-Qåhira.
47 Dr. Yúsuf al-‘Iππ, Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al-‘åmma,
str. 146, Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai
128
Joπ goru sudbinu doæivjele su biblioteke u Buhari, Semerkandu, Balku,
Heratu, Havarizmu i drugim mjestima, kroz koje su u jesen 1219. i proljeÊe
1220. godine proπle mongolske horde na Ëelu sa Dæingis-hanom,48
ostavljajuÊi za sobom pustoπ i uniπtenje gdje god su se pojavile i pred
kojima su praktiËno zbrisani kulturni centri istoËnog islama. Gole pustinje
i bezizgledne ruπevine ostajale su tamo gdje su se ranije postojano dizale
veliËanstvene palate i biblioteke, a dæamije u Buhari, Ëuvene kao mjesta
poboænosti i uËenosti, pretvorene su u πtale za mongolske konje.49 Ono
πto nije stigao razoriti Dæingis-han, razorio je njegov unuk Hulagu, koji
je 1258. godine sruπio Bagdadski halifat. Prilikom provale Mongola i
njihovog pustoπenja Bagdada toliko je leπeva i knjiga baËeno u Tigris da
su njegove vode bile obojene krvlju i mastilom. Zabiljeæene su i priËe da
se na tri mjesta u Bagdadu s jedne obale Tigrisa na drugu moglo preÊi
preko plutajuÊih knjiga i ljudskih leπeva, a da se pri tome ne ukvase noge.50
Na sreÊu, memeluËki vojskovoa Bejbers uspio je 3. septembra 1260.
godine kod ‘Ayn Ûålúta u ©amu, potuÊi mongolsku vojsku i zaustaviti
njeno dalje nadiranje prema Egiptu. Ova Bejbersova pobjeda nad
Mongolima znaËajna je za cijelu historiju civilizacije. Jer da su Mongoli
zauzeli Kairo, oni bi ga, najvjerovatnije, razorili kao i Bagdad i uniπtili
njegove rukopise i bogato umjetniËko blago.
Graanski ratovi, pobune i unutraπnji sukobi πirom islamskog svijeta
nastavili su harati i tokom narednih stoljeÊa, u plamenu odnositi najveÊi
dio onoga πto su u zlatnom periodu svoga razvoja iznjedrile islamska
kultura i civilizacija. Ovakav trend kretanja donekle je zaustavljen tek
1453. godine, osvajanjem Carigrada od strane sultana Mehmeda Fatiha
II i uËvrπÊivanjem hilafeta u rukama osmanskih vladara.
Meutim krπÊanski ratovi protiv islamskog istoka, poËevπi s kraja
15. stoljeÊa, poprimaju novi vid. Od tada se po dekretima rimskog pape,
a po ugledu na njega i vladara pojedinih evropskih zemalja, poËinju
formirati razne misionarske organizacije za izuËavanje islama i obiËaja
48 Kurd ‘Alí, Muõammad b. ‘Abdurrazzåq, Al-Islåm wa al-Õañåra al‘arabiyya, Al-Muûallad al-Awwal, str. 323, al-Qåhira, 1950.
49 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 338, II
izdanje, Sarajevo, 1973.
50 Kurd ‘Alí, Muõammad b. ‘Abdurrazzåq, Al-Islåm wa al-Õañåra al‘arabiyya, Al-Muûallad al-Awwal, str. 323, al-Qåhira, 1950.
129
muslimana, prvenstveno radi upoznavanja sa njihovim slabostima. U cilju
πto bolje pripreme krπÊanskih misionara, poËetkom 16. stoljeÊa, arapski
rukopisi sa vjerskom tematikom, a kasnije i drugim disciplinama, po prvi
put su se poËeli πtampati u Rimu.51
Joπ mnogo ranije, god. 1311. na koncilu u BeËu dekretom pape
Klementa V osnovane su katedre za arapski jezik na sveuËiliπtima u Rimu,
Parizu, Oksfordu, Bolonji i Salamanci. To je znaËajan datum za
institucionaliziranje orijentalnih studija u Evropi. U kasnijim stoljeÊima
studij arabistike bio je potpomognut i prvim izdanjima udæbenika arapske
gramatike, rjeËnika i tekstova, ponajprije u Italiji, gdje su te studije
pomagali pape, plemiÊi, mecene i veliki knjiæari. Za daljnji razvoj evropske
orijentalistike od neprocjenjive vaænosti su bila dva povijesna dogaaja:
velika geografska otkriÊa i kontakti sa Turcima, nakon Ëega se pored
arabistike u nju ukljuËuju turkologija, a neπto kasnije iranologija i
egiptologija. U tom periodu narastaju i kolonijalistiËki apetiti evropskih
zemalja prema arapsko-islamskom svijetu.
Tokom 17. stoljeÊa πtampanje arapskih, a potom turskih i perzijskih
djela proπiruje se na viπe evropskih gradova kao πto su: Hamburg, Lajpcig,
Pariz, London i Lajden. To je sve viπe iziskivalo potrebu za rijetkim
arapsko-islamskim rukopisima. Time su najvredniji i najprobraniji
islamski rukopisi, na ovaj ili onaj naËin, nalazili svoj put za Evropu. Posao
na traganju za ovakvim rukopisima, njihovom odabiranju i prebacivanju
u Evropu obavljala je dobro organizirana mreæa diplomata, ambasadora,
konzula, orijentalista, trgovaca, putopisaca i agenata koji su uzduæ i
poprijeko pretresli svaki kutak islamskog svijeta, s posebnim osvrtom na
dæamije, tekije, πkole, biblioteke i opservatorije.
Tako je francuski kralj Luj XIV godine 1671. poslao svoje liËne
izaslanike u sve krajeve islamskog svijeta u potrazi za orijentalnim
rukopisima, πaljuÊi po njima uputstva francuskim konzulima u tim
zemljama da im u ljudstvu i novcu pruæe svu potrebnu pomoÊ. Valja
napomenuti da je meu izaslanicima bio i kraljev savjetnik koji je liËno
obiπao Kipar, ©am, Kairo, Istanbul i Bagdad, odakle se vratio sa gomilom
rukopisa.52
51 Dr. ‘Abdulmaûíd Dayåt, Taõqíq at-turåï al-‘arabí, manhaûuhú wa
taãawwuruhú, str. 187, Dår al-Ma‘årif, al-Qåhira.
52 Ibid, str. 180.
130
O tome do koje mjere je iπlo siromaπenje kulturne baπtine
muslimanskih naroda najbolje govori podatak da je jedan student u
Princetonu (Princeton University) za univerzitetsku biblioteku poklonio
6.000 arapskih rukopisa koje je u svojoj privatnoj kolekciji bio sakupio
jedan engleski orijentalista.53
Ovdje treba istaÊi da su i ruski orijentalisti, meu kojima posebno
mjesto zauzima KraËkovski54 sakupili mnoπtvo orijentalnih rukopisa, od
kojih se najveÊi broj Ëuva u Nacionalnoj biblioteci u Moskvi i biblioteci
Orijentalnog instituta u Sant-Petersburgu (ranije Petrogradu ili
Lenjingradu). Neki od ovih rukopisa spadaju meu najstarije na svijetu.
Takav primjer predstavlja takozvani osmanski ili taπkentski Mushaf, koji
se Ëuva u Orijentalnom institutu u Sant-Petersburgu, gdje je stigao kao
ratni plijen generala fon Kaufmana iz vremena osvajanja Srednje Azije.55
Usljed slabljenja osmanlijske vlasti na prostorima Bliskog istoka, a
naroËito njenim krahom poËetkom proπlog stoljeÊa, ostatke rukopisne
grae u ovom dijelu islamskog svijeta zahvatio je novi val stradanja.
Razumljivo je da su Turci, prilikom svoga povlaËenja prema Istanbulu,
sa sobom ponijeli najveÊi dio skupocjenih rukopisa i najvaæniju arhivsku
grau. Kakav je odnos osmanske vlasti na njenom silasku sa svjetske
scene bio prema rukopisima najbolje govori podatak da je 1899. godine
sam sultan ‘Abdulõamíd II (r. 1842., u. 1918) svome prijatelju, pruskom
kralju i njemaËkom caru Vilimu II Hohenzollernu (vl. 1888-1918) liËno
poklonio najveÊi dio rukopisa koji su se Ëuvali u Emevijskoj dæamiji u
Damasku, od kojih su neki napisani joπ u doba krstaπkih ratova.56
Sudbinu ostataka arapskih rukopisa u Kairu krajem devetnaestog i
poËetkom dvadesetog stoljeÊa, u uvjetima krajnje bijede i siromaπtva,
53 Ibid, str. 187.
54 Impozantni objavljeni orijentalistiËki opus Ignatija JulijanoviËa
KraËkovskog (umro 1951.) Ëini oko 500 bibliografskih jedinica, od Ëega glavnina
pripada πiroko shvaÊenoj oblasti arabistike. Njegova knjiga Nad arapskim
rukopisima u prijevodu Vladimira Osipova sa ruskog na naπ jezik πtampana je
1978. godine u izdanju TreÊeg programa Radio-Sarajeva.
55 Ignatij JulijanoviË KraËkovski, Nad arapskim rukopisima, str.112, TreÊi
program Radio-Sarajeva, Sarajevo, 1978.
56 Filip Ãarråzí; Îazå’in al-kutub al-‘arabyya fí al-∂åfiqayn, svezak II, str.
592, Lubnån.
131
najbolje odslikava opis Filipa Ãarrazíja,57 koji biljeæi: Krajem devetnaestog
vijeka za Ëuvara triju biblioteka egipatskih dæamija u Kairu bio je
postavljen jedan Ëovjek po imenu Ibn as-Sulaymåní. Za taj posao uprava
vakufa mu je isplaÊivala mjeseËnu platu u iznosu od 25 groπa. BuduÊi da
Ëovjek od toga nije mogao æivjeti, na uglu ispod stepenica na ulazu u
Medresu sultana Hasana prodavao je stabljike πeÊerne trske. Pored
bremena trske obiËno je dræao i gomilu rukopisa iz biblioteka koje je
Ëuvao i usput ih prodavao po komadu za jedan do dva groπa.58
U svome osvrtu na poloæaj rukopisa u Siriji i Egiptu sredinom proπlog
stoljeÊa dr. ‘Abdurraõmån al-Farfúr59 kaæe: Slobodno moæemo reÊi da su
(od biblioteka koje u svojim fondovima imaju rukopise) u Siriji preostale
samo joπ: Biblioteka Emevijske dæamije (Maktaba al-Ûåmi‘ al-Amawí) u
Damasku, Biblioteka aù-Ùåhiriyya (al-Maktaba aù-Ùåhiriyya) i Vakufska
biblioteka u Halepu (Maktabå awqåf Õalab), 60 a u Egiptu: Biblioteka opÊine
Aleksandrija (Maktaba Baladiyya al-Iskandariyya), Biblioteka Azherskog
univerziteta (al-Maktaba al-Azhariyya) i Egipatska biblioteka (Dår al-Kutub
al-Mi¥riyya), koja je sakupila ostatke rukopisa iz raznih krajeva Egipta.
On dalje navodi: ©ezdesetih godina ovog (tj. dvadesetog) stoljeÊa liËno
sam bio svjedok kako se u Emevijskoj dæamiji u Damasku djeca igraju
skupocjenim rukopisima. Pred mojim oËima joπ uvijek su svjeæe slike
mushafå velikog formata iz memeluËkog perioda, ispisanih krupnim
slovima od Ëistog zlata.61
57 Filip b. Na¥rullah Ãarråzí (r. 1865., u. 1956), historiËar i dopisni Ëlan
Akademije nauka u Damasku autor je djéla: Tåríh a¥-¥aõåfa al-‘arabiyya (Historija
arapskog novinarstva) u viπe svezaka, Îazå’in al-kutub al-‘arabiyya (Riznice
arapskih knjiga) u tri sveska i ‘A¥r al-‘Arab aè-èahabí (Zlatno doba Arapa) u
jednom svesku. (Vidi: Kaõõåla VIII, 88-89)
58 Dr. ‘Abdulmaûíd Dayåt, Taõqíq at-turåï al-‘arabí, manhaûuhú wa
tatawwuruhú, str. 193, Dår al-Ma‘årif al-Qåhira.
59 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya alislåmiyya, str. 18-19, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai,
1418/1997.
60 Fondovi ovih biblioteka kasnije su preneseni u sirijsku nacionalnu
biblioteku koja nosi ime bivπeg sirijskog predsjednika Hafeza Asada.
61 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya,
str. 18-19, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai, 1418/1997.
132
Ovdje treba podsjetiti na joπ dva sluËaja stradanja rukopisa do kojih
je nedavno doπlo u Kuvajtu i Iraku. Za vrijeme kratke okupacije Kuvajta
od strane Iraka u avgustu 1990. godine, u gradu Kuvajtu su opljaËkane
sve biblioteke, muzeji i arhivi. Poslije povlaËenja iz Kuvajta, pod prijetnjom
sankcija Ujedinjenih nacija, tadaπnje iraËke vlasti su preko Organizacije
Ujedinjenih Nacija za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO) bile
prisiljene da Kuvajtu, izmeu ostalog, vrate i rukopise koji su, naæalost,
prethodno bili teπko oπteÊeni.62
Prilikom nedavnog ulaska ameriËkih trupa u Bagdad i svrgavanja
Sadama Husejina s vlasti, u opÊem meteæu koji je nekoliko dana vladao
iraËkom prijestolnicom, doπlo je do pljaËke i mnogih kulturnih ustanova,
ukljuËujuÊi muzeje i biblioteke. Cio svijet preko malih ekrana mogao je
gledati kako se pljaËkaju najdragocjeniji eksponati iraËkih muzeja, od
kojih neki potjeËu joπ iz davnih babilonskih i asirskih vremena. Neki od
tih eksponata kasnije su vieni da se prodaju po nekim evropskim
gradovima. Pretpostaviti je da su za vrijeme spomenutih pljaËki nastradali
ili nestali i mnogi rukopisi.
Stradanje rukopisa u naπim krajevima
Kod naπeg naroda je u proπlosti bio snaæno razvijen osjeÊaj dubokog
poπtovanja, skoro do granice svetosti, prema svemu πto je napisano
arapskim pismom ili, kako bi naπ obiËni Ëovjek rekao, jazijom. Kur’an,
ali i sve drugo πto je bilo napisano arapskim pismom, nazivano je
jednostavno Êitabom, zamotavano u najskuplju mahramu i Ëuvano na
poËasnom mjestu u kuÊi. U sluËaju kakve opasnosti: rata, poæara i sl.,
prvo πto se sklanjalo na sigurno mjesto bile su knjige. Meutim ni pored
svega navedenog, stradanje rukopisa za vrijeme turske vlasti nije moglo
zaobiÊi ni naπe krajeve. Tako je, npr., u velikom poæaru 1697. godine, za
vrijeme prodora Eugena Savojskog u Sarajevo, izmeu ostalog stradao i
osnovni fond Gazi Husrev-begove biblioteke.63 Ovo zasigurno nije bio
jedini sluËaj stradanja rukopisa. Pored sakralnih objekata, kao
62 Prema kazivanju prof. Aõmada aπ-©aybåníja, πefa odsjeka za rukopise i
dokumenta pri Ministarstvu kuvajtskih vakufa.
63 Muhamed ÆdraloviÊ, PrepisivaËi djela u arabiËkim rukopisima I, str. 53,
Svjetlost, Sarajevo, 1988.
133
prvorazrednih spomenika kulture, mnogi rukopisi stradali su u poæarima,
ratovima i unutraπnjim pobunama.64
Naæalost, ovakav odnos prema orijentalnim rukopisima naglo se
poËeo mijenjati krajem devetnaestog stoljeÊa. Takvome trendu doprinijela
su dva povijesno vaæna dogaaja za naπe krajeve: austrougarska okupacija
i pojava πtampe.
Do dolaska Austro-Ugarske (1878) naπi su ljudi na πkolovanje najËeπÊe
odlazili u Istanbul, Kairo, Damask, Meku, Medinu i druge obrazovne
centre na Istoku, gdje su na arapskom, turskom i perzijskom jeziku sticali
znanja u duhu toga vremena. Otuda se sa pravom moæe tvrditi da Boπnjaci
nisu bili samo baπtinici jedne napredne kulture i civilizacije (u ovom sluËaju
islamske) nego i aktivni sudionici u njenom razvoju.65
Sa dolaskom Austro-Ugarske i stupanjem na scenu evropskih jezika,
u prvom redu njemaËkog, naπa ulema koja je, koliko do juËer, govorila i
pisala na arapskom i turskom jeziku, u evropskom smislu, preko noÊi je
postala zaostala. Ta Ëinjenica je do nesluÊenih razmjera devalvirala sve
πto je do tada na orijentalnim jezicima bilo napisano, pa i rukopise.
U uvjetima kada su u velikim tiraæima i po niæim cijenama πtampane
knjige, Ëasopisi i novine preplavili træiπte, kada su se πirom naπih gradova
i kasaba poËele otvarati moderne πkole sa naprednim evropskim
programima, kada su naπi ljudi, umjesto u Istanbul i Kairo, na visoke
πkole poËeli odlaziti u BeË, Peπtu, Prag, Zagreb, Ljubljanu i Beograd,
kada su, skoro sve islamske zemlje svedene na kolonije, kada je u samoj
Turskoj izvrπena reforma jezika i umjesto arapskog pisma uvedena latinica
64 U uvodu popisa orijentalnih rukopisa svoje biblioteke (Sarajevo, 1917),
Safvet-beg BaπagiÊ, izmeu ostalog, navodi kako je Ëuo da je ”...od tetke Hafizpaπinice RizvanbegoviÊ, koja je zapamtila Zalom-Palanku, dok je nije porobio i
popalio Husejin kapetan 1830, da je bila u Redæepaπinoj kuli jedna soba puna
Êitaba, koji su bili sloæeni u tri reda polica. Tom prilikom s cijelom ZalomPalankom pretvorila se u prah i pepeo i ta mala biblioteka u kojoj je bilo sigurno
vrijednih djela. To zakljuËujem po nekoliko rukopisa koji su se naπli u naπim
starim kuÊama u Nevesinju”.
65 To najbolje potvruju brojna djela iz raznih disciplina na arapskom,
turskom i perzijskom jeziku Ëiji su autori bili naπi ljudi. (Vidi: Mehmed HandæiÊ;
al-Ûawhar al-asnå fí taråûum ‘ulamå’ wa πu‘arå’ Bosna; al-Qåhira, 1349/1931.;
dr. Hazim ©abanoviÊ, Knjiæevnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima;
134
i kada je sve πto je ala turka postalo zaostalim, a ala franga naprednim,
briæljivo Ëuvani, s koljena na koljeno nasljeivani islamski rukopisi, kao
prvorazredni spomenici kulturne baπtine, u oËima obiËnog svijeta, a Ëesto
i prve generacije nasljednika, postali su nevaæni i beskorisni.66 Tako
obezvrijeeni rukopisi - s izuzetkom mushafa, hamajlija i zbirki dova,
prema kojima se i dalje njegovala jedna vrsta poπtovanja - sve ËeπÊe su
nalazili svoj put ka Ëaavim tavanima, memli magazama i mahalskim
dæamijama,67 gdje su usljed vlage, neodgovarajuÊe temperature i drugih
Svjetlost, Sarajevo, 1973.; dr. Safvet-beg BaπagiÊ, Boπnjaci i Hercegovci u islamskoj
knjiæevnosti, Svjetlost, Sarajevo)
66 Istovremeno, u evropskim zamljama orijentalnim rukopisima se poklanja
sve veÊa paænja, gdje se pored njihove nabavke, restauracije, zaπtite i konzervacije,
uporedo odvija i kataloπka obrada, tako da se veÊ u 19. stoljeÊu πtampaju prvi,
detaljno obraeni katalozi arapskih, turskih i perzijskih rukopisa kao πto su:
- Krafftov (Albrecht Krafft: Die arabischen, persischen und türkischen
Handscriften der K. K. Orientalischen Akademie zu Wien, Wien 1842),
- Flügelov (Gustav Frügel; Die arabischen, persischen und türkischen
Handschiften der kaiserlich-königlichen Hofbibliothek zu Wien, I-III, Wien 18651867),
- Ahlwardtov (W. Ahlwatrdt: Verzeichnis der arabischen Handschriften der
königlichen Bibliothek zu Berlin, I-X, 1887-1899),
- Pertschov (Wilhelm Pertsch: - Die persischen Handschriften der herzoglichen
Bibliothek zu Gotha, Wien 1859; - Die türkischen der herzoglichen Bibliothek
zu Gotha, Wien 1864; - Die arabischen der herzoglichen Bibliothek zu Gotha, IIV, Gotha 1878-1883) i
- Rieuov (Charles Rieu: Catalogue of the turkish Manuscripts in the British
Museum, London 1888).
67 U proljeÊe 1977. godine u dæamiji u selu Donja Bijenja kod Nevesinja,
izmeu ostalih knjiga koje su stajale u prozoru iza minbere i na podestu na vrhu
minbere, primijetio sam i petnaestak rukopisa od kojih su neki bili veoma lijepo
ispisani i ukraπeni zlatnom bojom. Na moje pitanje: ”Zaπto ove rukopise ne
odnesete u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu?” mutevellija mi je
odgovorio, otprilike, sljedeÊim rijeËima: ”Boæe saËuvaj! Ja bih lakπe prebolio
dæamiju nego ove knjige. Jer, dæamija se moæe ponovo napraviti, a ove se knjige
viπe nikada ne mogu napisati.” Koje li ironije! Petnaestak godina kasnije (1992),
dæamija je zapaljena i sruπena. Ona se moæe ponovo izgraditi dok su rukopisi ukoliko su tamo ostali- za sva vremena izgubljeni.
135
nepovoljnih uvjeta bili osueni na propadanje.68 U takvim uvjetima, mnogi
rukopisi sve ËeπÊe su nalazili svoj put za BeË i druge centre izvan granica
Bosne i Hercegovine. U tom svjetlu, sudbinu BaπagiÊeve biblioteke sa
bogatom rukopisnom zbirkom koja se poslije Prvog svjetskog rata naπla
u Bratislavi, svakako ne treba posmatrati kao izolovani sluËaj.69
Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, mnogi naπi krajevi, a naroËito
u IstoËnoj Bosni i Hercegovini, doæivjeli su straviËan pokolj stanovniπtva,
razaranje i pustoπenje kulturnih spomenika, a time sigurno i stradanje
onoga πto je od rukopisa bilo ostalo. Ako ovo znamo, nije ni Ëudo πto je,
npr., od fondova triju biblioteka u FoËi (biblioteke medrese Õasana
Nåùira, osnovane 1550., Memiπ-agine biblioteke, osnovane oko 1575. i
Osman-efendijine biblioteke, osnovane poËetkom 17. stoljeÊa) saËuvano
tako malo rukopisa.70
Poslije Drugog svjetskog rata, usljed ograniËavanja vjerskih sloboda i
Ëestih racija po kuÊama uglednih muslimana (naroËito u doba progona
Ëlanova i simpatizera organizacije Mladih muslimana), mnoge muslimanske
porodice su - πto iz neznanja πto iz straha - da ne budu optuæene za
kleronacionalizam, sakrivale, zakopavale u zemlju, spaljivale, pa Ëak i u
vodu bacale vjerske knjige, meu kojima je, sigurno, bilo i dosta rukopisa.71
68 Prije nekoliko godina imao sam priliku da pregledam rukopis mushafa
jedne stare sarajevske porodice. Mushaf velikog formata, prepisan lijepim nas∂í
pismom, najvjerovatnije, u sedamnaestom stoljeÊu, bio je paæljivo zavijen, prvo
u bijelu mahramu, potom u papir bijele boje, potom u dvolisnicu novina, a onda
stavljen u najlonsku kesu. Listovi mushafa bili su slijepljeni, mastilo oπteÊeno, a
originalni koæni povez potpuno deformisan. Na moje pitanje: ”Gdje ga dræite?”,
odgovoreno je: ”Na tavanu, zadjenut za rog kuÊe.”
69 Neposredno poslije Prvog svjetskog rata, BaπagiÊevu biblioteku otkupio
je »ehoslovak Jan Emler. Godine 1924., zaslugom Jana Rypke BaπagiÊeva
biblioteka uπla je u sastav Univerzitetske biblioteke u Bratislavi, gdje i danas Ëini
glavninu njenih orijentalnih rukopisa. Godine 1961., Univerzitetska biblioteka u
Bratislavi izdala je katalog rukopisa u kome je obraeno 598 djela, od Ëega 393 na
arapskom, 177 na turskom i 88 na perzijskom jeziku. Arapske rukopise u katalogu
obradio je Karel PetraËek, turske Jozef BlaπkoviÊ, a perzijske Rudolf Vesely.
70 Vidi detaljnije: Kasim DobraËa, Skriptorij u FoËi u XVI stoljeÊu, Anali
Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I, str. 67-74.
71 Od rahmetli hfz. Mahmuda-ef. TraljiÊa, a kasnije i od hfz. Ismeta-ef.
SpahiÊa sam Ëuo da je u strahu od takvih optuæbi, jedna stara poznata porodica
136
Meutim, najveÊe stradanje rukopisa na naπim prostorima zabiljeæeno
je tokom posljednjeg rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995),
kada su samo u Sarajevu, zapaljeni agresorskim granatama, do temelja
izgorjeli Orijentalni institut u Sarajevui te Nacionalna i univerzitetska
biblioteka.
Orijentalni institut u Sarajevu je osnovan 1950. godine s ciljem da
kao republiËka ustanova prikuplja, Ëuva, izuËava i publikuje knjiæevnu i
povijesnu grau. Ta graa uglavnom je crpljena iz orijentalnih rukopisa
i dokumenata pisanih arapskim pismom. Rukopisna zbirka Orijentalnog
instituta sa svojih 5.133 kodeksa sa preko 7.000 djela na arapskom,
turskom i perzijskom jeziku, poslije Gazi Husrev-begove biblioteke,
predstavljala je najbrojniju zbirku orijentalnih rukopisa na cijelom
Balkanu.72 Najstariji meu njima bio je prepisan 9. zul-hidædæeta 413/ 5.
marta 1023. godine, odnosno 166 godina prije povelje Kulina bana ili
Ëetiri stoljeÊa prije poznate sarajevske Hagade.
U njegovim fondovima, takoer, nalazio se jedan od najbogatijih
arhiva iz turskog perioda. Njegova graa podijeljena u Ëetiri velike zbirke
(Manuscripta turcica, Sidæili, Vilajetski arhiv i Tapije) sadræavala je
mnoπtvo dokumenata, fermana, berata, bujruldija bosanskih valija,
sudskih rjeπenja, tapija, izvoda iz sumarnih deftera, protokola mjesnih
sudova, raznih izvjeπtaja, finansijskih rasprava itd.73
Pod pretpostavkom da su u posljednjem ratu (1992-1995) islamski
rukopisi doæivjeli istu sudbinu kao i sakralni objekti (dæamije, mektebi,
tekije i turbeta), moæe se slobodno reÊi da njih na najmanje 2/3 teritorije
Bosne i Hercegovine jednostavno viπe nema. Pretpostaviti je, takoer, da
su i neke naπe izbjeglice iz Bosne i Hercegovine sa sobom u muhadæerluk
ponijele i poneku staru knjigu, dédin ili nanin mushaf, od kojih su neki
mogli biti i rukopisi. Ne treba zaboraviti ni Ëinjenicu da je za ovih
petnaestak posljednjih godina kroz Bosnu i Hercegovinu prodefilovalo
u Stocu, pod okriljem noÊi, u nadoπlu Bregavu izruËila sanduke knjiga, meu
kojima je bilo i dosta rukopisa. Pretpostaviti je da je takvih postupaka bilo i u
drugim mjestima.
72 Vidi detaljnije: Salih Trako i Lejla GaziÊ, Rukopisna zbirka Orijentalnog
instituta u Sarajevu, POF, XXV/1975., str. 27-42.
73 Vidi detaljnije: Fehim Dæ. Spaho, Arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu,
POF, XXV/1975., str. 45-56.
137
najmanje Ëetvrt miliona stranaca; vojnika, policajaca, diplomata, agenata,
misionara, humanitaraca i svakojakih meπetara i da su bar neki od njih
doπli do rukopisa, koje su u uvjetima propusnosti, a ponekad i potpune
otvorenosti granice, po zadatku ili iz hobija, kao dio kulturne baπtine ili
suvenir, komotno mogli iznijeti iz naπe zemlje. Zar na isti naËin i najvaæniji
dokumenat Bosne i Hercegovine i njena tapija, povelja Kulina bana iz
1189. godine, iz Dubrovnika nije dospjela u Rusiju?
No, ne treba iskljuËiti moguÊnost da se po naπim starim kuÊama i
privatnim kolekcijama joπ uvijek nalaze, bar neki, vrijedni rukopisi i vaæni
dokumenti. Ovome ide u prilog Ëinjenica da se najmanje desetak osoba
godiπnje obrati Gazi Husrev-begovog biblioteci (a vjerovatno i drugim
sliËnim ustanovama) sa molbom da se pregledaju njihove knjige ili
procijeni njihova vrijednost. Istina, u najviπe sluËajeva tu se ustanovi da
se radi o πtampanim knjigama i rukopisima udæbeniËkog karaktera, ali se
ponekad pojavi i poneki vrijedan rukopis74 ili dokumenat.75
74 Meu dvadesetak knjiga koje je proπle godine na pregled donio jedan
mladiÊ iz porodice KadiÊ iz Sarajeva bilo je i dvanaest rukopisa, od kojih je
veÊinu sredinom 19. stoljeÊa prepisao kadija Mu¥ãafå Muõibbí b. al-Õåûû
Muõammad BeliŸrådí (iz Beograda) za vrijeme svoga sluæbovanja u Bögurdelenu
(©apcu) i BrËkom. U jednom od rukopisnih kodeksa na 27 listova (54 stranice)
nalazi se dosada nama nepoznati komentar iz oblasti arapske stilistike pod
naslovom ©arõ Risåla al-‘Ilåqa fí ‘ilm al-bayån, koji je napisao naπ autor Ibråhím
b. Aõmad al-UæíËawí (iz Uæica), Ëija nam je biografija nepoznata.
75 O Isa-begovoj vakufnami, kao najstarijem poznatom dokumentu na tlu
bivπe Jugoslavije kojim se precizira plaÊa bibliotekara i za potrebe Isa-begove
tekije i medrese uvakufljuje 332 sveska rukopisa napisano je viπe radova. Prijevod
prijepisa vakufname iz 1469. godine donio je historiËar Gliπa ElezoviÊ u opseænoj
studiji pod naslovom Turski spomenici u Skoplju GSND, knj. I, tom 1, str. 154156, Skoplje, 1925-1926., gdje je iznio niz zanimljivih podataka u vezi sa
historijom bibliotekarstva i πkolstva na tlu bivπe Jugoslavije. U tekstu vakufname
dat je popis knjiga po disciplinama. U njoj se, izmeu ostalog, odreuje da se
uvakufljene knjige ne mogu prodati, pokloniti, naslijediti niti mijenjati. Tekstom
vakufname sluæio se i Hasan Kaleπi u svome radu pod naslovom Prve biblioteke
u jugoslovenskim zemljama (Vidi: Bibliotekar, XII, 1961, 4, str. 279).
Primjerak (po svoj prilici prijepis) jedne joπ starije vakufname iz 848/1444.
godine, koju je u Skoplju izdao Isa-begov otac Ishak-beg, nedavno je Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu iz svoje privatne kolekcije poklonio gosp. Sejid
Strik iz Sarajeva.
138
Procjena vrijednosti rukopisa
Cijena rukopisa kao i svake druge robe, kroz svoju dugu historiju, u
zavisnosti od ponude i potraænje, doæivljavala je odreene skokove i
padove. Kad god je nauka bila potpomognuta od strane vladara, prinËeva
i namjesnika, ona je doæivljavala procvat koji je, opet, direktno uticao na
rast cijene rukopisa. Takav trend je posebno bio izraæen u Bagdadu, u
doba uspona dinastije Abasija na istoku i u Kordobi, na vrhuncu moÊi
islamske vlasti na zapadu.
O tome nam najbolje govore al-Ûåõiùove76 rijeËi: ”Poklonio sam
knjigu Kitåb al-Õayawån Muõammad b. ‘Abdulmaliku, pa mi je dao
5.000 dinara. Zatim sam poklonio knjigu Kitåb al-Bayån wa at-Tabyín
Ibn Abú Då’udu, pa mi je i on dao 5.000 dinara. Zatim sam poklonio
knjigu Kitåb az-Zar‘ wa an-Na∂íl Ibrahim b. al-‘Abbåsu, pa mi je i on
dao 5.000 dinara. Potom sam se vratio u Basru sa imanjem koje viπe
nisam morao ni orati ni ubriti.”77
Kasnije, kada je ovakva potpora poËela izostajati u islamskom svijetu,
nastupio je period dekadence u kome su i rukopisi viπestruko obezvrijeeni.
Naæalost, krajnje nemaran odnos prema rukopisima, kao i drugim
spomenicima kulturne baπtine, Ëak i od strane onih koji bi ih trebali
promovirati, u naπim krajevima nije zaustavljen sve do danas.
Odreivanje cijene πtampanih knjiga koje svakodnevno u velikim tiraæima
izbacuju moderne πtamparije i njima pune police knjiæara i biblioteka nije
previπe komplikovan posao, naroËito za struËnjake koji se bave izdavaπtvom.
Mnogo teæe od toga je procjena vrijednosti starih izdanja knjiga kojih
odavno nema na træiπtu. Ipak, i tu se uz malo viπe napora i uzimanja u
obzir nekoliko bitnih elemenata, moæe doÊi do pribliæno realne cijene.
Meutim ono πto predstavlja teæak, skoro nerjeπiv problem, jeste
pribliæno taËna procjena vrijednosti rukopisa. Razlog za to, prije svega,
treba traæiti u:
76 al-Ûåõiù, ‘Amr b. Baõr b. Maõbúb al-Kanåní al-Ba¥rí, Abú ‘Uïmån alÛåõiù (roen 150/767., umro 255/869), poznati pjesnik, knjiæevnik i svestrano
obrazovani uËenjak, omiljen na dvoru viπe abasijskih halifa (Vidi: Kitåb Då’ira
al-Ma‘årif - Qåmús ‘åmm li kull fann wa maãlab, svezak VI, str. 348-349; li alMu‘allim Buãrus al-Buståní, Dår al-Ma‘rifa, Bayrút, Lubnån)
77 Yåqút al-Õamawí, Mu‘ûam al-udabå’, svezak XVI, str. 106.
139
- nedovoljnoj upuÊenosti u sve faktore vrednovanja rukopisa,
- nedostatku struËnjaka specijaliziranih za takvu vrstu procjene,
- nepostojanju strogo odreenih kriterija za vrednovanje rukopisa i
- neujednaËenosti kupovne moÊi potencijalnih muπterija.78
Kao prvi kriterij vrednovanja rukopisa po miπljenju veÊine struËnjaka79
uzima se njegova starost. Rukopisi iz treÊeg stoljeÊa po Hidæri su toliko
rijetki da se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Rukopisi iz Ëetvrtog i
petog stoljeÊa po Hidæri su neπto brojniji, ali i oni predstavljaju pravu
rijetkost, te su kao takvi sami po sebi veoma skupocjeni.80 Ako uzmemo
u obzir sve nedaÊe i stradanja kroz koje su rukopisi tokom svoje duge
historije proπli (o Ëemu je ranije bilo viπe rijeËi) i uz pretpostavku da je
veÊina takvih rukopisa svoje mjesto veÊ odavno naπla u trezorima neke
od svjetski poznatih biblioteka i muzeja, po slobodnoj procjeni moæe se
reÊi da na træiπtu i u rukama trgovaca raritetima, rijetkih i skupocjenih
rukopisa danas u svijetu nema ni 1% od njihovog ukupnog broja.81
Pored navedenog, razloge za to treba traæiti i u Ëinjenici da je veliki
broj starih, rijetkih i skupocjenih rukopisa iz prvih stoljeÊa islama zavrπio
u bibliotekama i muzejima zapadnih zemalja. U tom smislu, dr.
‘Abdurraõmån Farfúr kaæe: Tokom proteklih dvadeset i pet godina moga
rada na rukopisima, primijetio sam da veÊina javnih i polujavnih arapskih
biblioteka i drugih kulturnih ustanova prilikom otkupa rukopisa viπe vodi
78 Iako je, za skoro punu deceniju koliko na njima radim, kroz moje ruke
proπlo najmanje tri do Ëetiri hiljade rukopisa, liËno se ne smatram doraslim ni
pozvanim za procjenu njihove vrijednosti. Za takvo neπto bilo bi potrebno mnogo
viπe znanja, iskustva, struËnih seminara, druæenja sa starijim i iskusnijim, posjeta
svjetskim aukcijama i nadmudrivanja sa prepredenim trgovcima rariteta, koji
svaku informaciju o njima Ëuvaju kao najveÊu poslovnu tajnu. Ono πto me je
navelo da se upustim u ovakvo neπto bila je æelja da naπem obiËnom Ëovjeku
ukaæem na vaænost onoga πto je od rukopisa, kao svojevrsnih spomenika naπe
kulturne baπtine, joπ ostalo, oslanjajuÊi se ne na liËne emocije i subjektivno
miπljenje, veÊ na saznanja iz relevantnih izvora i literature do koje sam doπao.
79 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya alislåmiyya, str. 36, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai, 1418/
1997.
80 Ibid, str. 36
81 Ibid, str. 12
140
raËuna o njihovoj koliËini nego kvalitetu. Za razliku od njih, ljudi sa Zapada
uglavnom otkupljuju stare arapske rukopise koji su napisani prije sedmog
stoljeÊa po Hidæri, dakle u najplodnijem periodu islamske misli. Takoer
sam primijetio da se veÊina arapskih rukopisa na Zapadu odnosi na prirodne
i primijenjene znanosti, upravo one znanosti koje su iznjedrili muslimani i na
kojima je Zapad utemeljio svoj kulturni preporod i nauËni napredak. Zapad
i danas traga i otkupljuje takve rukopise Ëija cijena ponekad doseæe i viπe
stotina hiljada ameriËkih dolara.82
Naæalost, veÊinu rukopisnih fondova u arapsko-islamskim zemljama
predstavlja mnoπtvo prijepisa udæbeniËkog karaktera, iz kojih nauËnici i
istraæivaËi ne mogu izvuÊi niπta novo. Kao takvi, oni predstavljaju samo
teret, buduÊi su za njihovo Ëuvanje, zaπtitu, restauraciju i katalogizaciju
potrebna ogromna sredstva. ZvuËi nevjerovatnim, ali je taËno da ni hiljadu
ovakvih rukopisa udæbeniËkog karaktera, ponekad ne vrijedi samo jednoga
o kakvom smo maloprije govorili.
Drugi relevantni kriterij za valjano vrednovanje rukopisa predstavlja
disciplina koju on obrauje. Ne mogu se, naime, rukopisi iz Ëisto prirodnih
znanosti (matematike, astronomije, fizike, hemije, botanike i zoologije)
ili primijenjenih znanosti (medicine, farmakologije, veterine, arhitekture,
poljoprivrede, zanatstva, lijepih umjetnosti, slikarstva i muzike), porediti
sa rukopisima iz oblasti jezika i knjiæevnosti ili vjerskih znanosti kao πto
su: fikh, tefsir, hadis itd.
Pored ova dva osnovna kriterija, na vrijednost rukopisa utjeËe i
mnoπtvo drugih elemenata koje treba uzeti u obzir i u odgovarajuÊim
procentima dodati na njihovu osnovnu cijenu. Najvaæniji elementi koji
dodatno poveÊavaju vrijednost rukopisa su:
- da je rukopis unikat, tj. jedini poznati primjerak u svijetu,
- da je rukopis veoma rijedak, tj. da u svijetu ne postoji viπe od tri
poznata primjerka,
- da je rukopis autograf poznatog uËenjaka, tj. da ga je svojom rukom
napisao sam autor koji je, uz to, joπ i poznati uËenjak u dotiËnoj disciplini,
- da je rukopis autograf nepoznatog uËenjaka, tj. da ga je svojom
rukom napisao sam autor, ali za koga se ne zna da je bio poznati uËenjak
u dotiËnoj disciplini,
82 Ibid, str. 36
141
- da je rukopis prepisan rukom autorova sina ili nekog od uËenika,
- da je rukopis prepisan za æivota autora,
- da je datum prijepisa rukopisa blizu vremena u kome je æivio autor,
- da je rukopis proËitan pred autorom,
- da je rukopis kolacioniran sa autografom i prema njemu ispravljen,
- da je rukopis kolacioniran sa primjerkom koji je prepisan iz
autografa,
- da je rukopis prepisao poznati uËenjak iz dotiËne discipline,
- da je rukopis proËitao i ispravio neki od poznatih uËenjaka u dotiËnoj
disciplini,
- da je rukopis proËitao i odobrio neki od poznatih uËenjaka,
- da je rukopis bio u vlasniπtvu nekog od poznatih uËenjaka,
- da rukopis nije πtampan,
- da rukopis nosi peËat biblioteke nekog od sultana,
- da je rukopis ukraπen i pozlaÊen,
- da rukopis sadræava crteæe ili slike ljudi ili æivotinja,
- da rukopis sadræava crteæe iz geometrije ili astronomije,
- da je rukopis u originalnom povezu iz vremena u kome je prepisan,
- da je prepisan na pergamentu,
- da je prepisan u mjestu koje ima poseban geografski ili historijski
znaËaj i
- da je rukopis u dobrom stanju.83
Svaki od ovih elemenata u odreenom procentu rukopisu dodatno
poveÊava vrijednost. U zavisnosti od rukopisa, on moæe saræavati jedan,
dva ili viπe ovih elemenata od kojih svaki, zasebno, poveÊava njegovu
osnovnu vrijednost. Ukoliko rukopis, pak, nema nijedan od ovih
83 Bogato ukraπeni i pozlaÊeni rukopisi Kur’ana, levhe i rukopisi sa
minijaturama, imaju posebne kriterije vrednovanja, pa kao takvi nisu predmet
ove procjene. Za njih su viπe zainteresovani muzeji. Procijenjena vrijednost
pojedinih rukopisa Kur’ana doseæe cifru od viπe stotina hiljada, pa i miliona
ameriËkih dolara (Vidi opπirnije: dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím alma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya, str. 10, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa
al-islåmiyya, Dubai, 1418/1997)
142
elemenata, njegova vrijednost se procjenjuje samo na osnovu starosti i
vaænosti discipline koju obrauje.
I pored dosta uloæenog truda da na osnovu inventarskih knjiga
izradimo tabele iz kojih bi se mogao vidjeti pregled cijena po kojima je
Gazi Husrev-begova biblioteka u posljednjih Ëetrdesetak godina otkupila
neke rukopise, nismo mogli doÊi do relevantnih podataka, iz sljedeÊih
razloga:
- u inventarskim knjigama samo uz neke, ali ne i sve, otkupljene
rukopise, navedena je cijena u tadaπnjim jugoslavenskim dinarima,
- prema podacima iz inventarskih knjiga ne moæe se pouzdano utvrditi
da li su svi rukopisi zavedeni odmah po otkupu ili naknadno,
- u navedenom periodu jugoslavenski dinar je bio dosta nestabilan,
te je kao takav doæivljavao Ëeste inflacije, pa Ëak i nekoliko denominacija,
- izrada cjenovnika imala bi smisla samo pod uvjetom da se tadaπnja
cijena u dinarima preraËuna u danaπnje konvertibilne marke, eure ili
ameriËke dolare, a do toga nikako nisam mogao doÊi,
- u inventarskim knjigama Ëesto stoji odrednica starih dinara ili novih
dinara, tako da je teπko utvrditi o kojima je, zapravo, dinarima rijeË.
Zato Êemo kao orijentaciju navesti jedan konkretan primjer. Prema
ponudi od 18. januara 1960. godine porodica MuftiÊ iz Sarajeva (Umija
MuftiÊ, ul. Behdæeta MuteveliÊa bb) je ponudila, a Narodna biblioteka
N. R. BiH prihvatila otkup zbirke od 52 rukopisa po pojedinaËnim
cijenama navedenim u priloæenoj tabeli. BuduÊi da je cijena rukopisa
navedena u tadaπnjim jugoslavenskim dinarima, tabeli smo dodali joπ
dvije rublike u kojima je vrijednost izraæena u ameriËkim dolarima i u
zlatu. Kao osnova za izraËunavanje vrijednosti u ameriËkim dolarima i u
zlatu posluæili su nam sljedeÊi elementi prema kojima je:
1 U$ = 632 jugoslavenska dinara
1 U$ = 0,8886714 gr Ëistog zlata
1 unca zlata = 35 U$84
1 unca = 28,349 gr
84 Tadaπnji U$ je bio znatno vrjedniji nego danas. Tako se na svjetskom
træiπtu cijena 1 barela nafte tada kretala oko 2 U$. Od 31. 01. 1934. do 15. 08.
1971. godine SAD su centralnim bankama drugih dræava prodavale zlato za
fiksnu cijenu od 35 U$ za 1 uncu. U tom se vremenu teËaj drugih valuta vezao ili
143
U komisiji za procjenu vrijednosti ove zbirke bili su rahmetli hfz.
Mahmud-ef. TraljiÊ i hfz. Halid-ef. HadæimuliÊ.
Prema kazivanju rahmetli Umi-hanumina unuka, gospodina Nedæada
MuftiÊa, za naplaÊeni iznos od prodane zbirke 52 rukopisa tada se mogao kupiti
nov automobil marke Zastava 750., tj. popularni FiÊo. (Vidi tabelu br. 1)
Pribliæno iz istog perioda donosimo tabelu rukopisa otkupljenih od strane
Zahirije biblioteke u Damasku sa svim relevantnim podacima: nazivom djela,
imenom autora, datumom prijepisa, godinom otkupa, cijenom u sirijskim
lirama i odgovarajuÊoj vrijednosti u zlatu.85 (Vidi tabelu br. 2)
U svom radu pod naslovom Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-islåmiyya
dr. ‘Abdurraõmån Farfúr86 je, s obzirom na vaænost tematike, islamske
rukopise podijelio u tri grupe:
U prvu grupu svrstao je rukopise iz oblasti prirodnih i primijenjenih
znanosti: matematike, astronomije, fizike, hemije, botanike, zoologije,
medicine, farmakologije, veterine, arhitekture, poljoprivrede, zanatstva,
lijepih umjetnosti, slikarstva, muzike itd. (Vidi tabelu br. 3)
U drugu grupu svrstao je rukopise iz geografije i historije, zatim
genealogije, antologije, razne leksikone, putopise, biografije itd. (Vidi
tabelu br. 4)
U treÊu grupu svrstao je rukopise iz ostalih znanosti: filozofije, logike,
psihologije, sociologije, nebeskih religija, jezika, knjiæevnosti, ekonomije,
prava i brojnih islamskih disciplina. (Vidi tabelu br. 5)
za U$ ili za zlato. Zbog svog Ëvrstog teËaja u odnosu na zlato U$ je bio najvaæniji
novac za meunarodna plaÊanja. Koliko je danaπnji U$ devalvirao u odnosu na
zlato najbolje se vidi po tome πto 1 unca zlata na svjetskim burzama danas vrijedi
oko 450 U$.
85 Tabele je na osnovu inventarskih knjiga Zahirije biblioteke (al-Maktaba
aù-Ùåhiriyya) u Damasku za period 1945-1965. godine i drugog sveska kataloga
rukopisa iz oblasti historije (obradio dr. Îålid ar-Rayyån, a πtampao Institut za
arapski jezik u Damasku, 1973. godine), izradio i u svome radu pod naslovom
Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya objavio dr. ‘Abdurraõman
Farfúr, u izdanju Centra Ûum‘a al-Måûid za kulturu i baπtinu u Dubaju, odakle
smo ih i mi preuzeli.
86 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya alislåmiyya, str. 36-48, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai
1418/1997)
144
145
Tabela 1/1
146
Tabela 1/2
147
Tabela 2/1
148
Tabela 2/2
149
Tabela 3
150
Tabela 4
151
Tabela 5
Islamic manuscripts
(history, origin, blooming, destruction and estimation of
value)
Under expression of the Islamic manuscripts in this work, we mean
books written and copied by hand in Arabic, Turkish, Persian and Bosnian
languages before discovery of the printing machine.
Islam from the beginning payed a great attention to the sciences,
making knowledge and search for it a strong obligation to each Muslim,
male and female. It could be seen from the first verses of Revelation ‘
Read in the name of God, who created everything…’ as well as Prophet’s
(s.a.w.s.) comparison of ink of scholars with the blood of martyr, giving
preference to the first. Induced with treatment of Islam toward sciences,
Islamic rulers, princes, governors, rich people, merchants and other patrons competed among themselves in giving more to support sciences and
learned people. That is, what made the first century of Islam so productive in translation and copying of the books.
Initial spread of Islam was followed by quite big cultural and
civilizational development based on strict Islamic monotheism (at-tawhid),
on one side, and civilization on the other side. Muslims are, namely, conquering territory of the Fertile Crescent, Persia and Egypt, already from
the first century of Islam have in possession not only a big geographical
land but also the oldest centers of civilization in the world, with which
they inherited an ancient culture with long tradition originating from
Greek, Roman, Persian, Egyptian, Assyrian and Babylonian time.
Thanks to institutions of endowment (waqf), in all bigger centers of
Islamic world up to third century of Hijra, many public, semi-public, and
private libraries which mainly were within mosques, taqiya, schools and
the others educational institutions at that time were founded. In those
institutions very often were copying workplace, bureo for translations,
bookbinding equipment, workshop for paper production as well as galery
for decoration and gilding surface of the manuscripts. Some of these libraries counted hundred of thousands and even a milion of manuscripts.
152
In addition to the original work in Arabic language, there where a
numerous translations from the Greek, Aramaic, and Persian languages.
Translation from the Arabic language, among the other, particularly where
supported by khaliph al-Ma’mun in Bagdad ( 813-833), el-Hakam II in
Cordoba ( 914-967), al-’Aziz in Cairo ( 975-996) and Seyfuddawla alHamadani in Halep (916-964). Many of these works, especially from the
field of mathematics, astronomy, medicine, pharmacology, chemistry, later
on from the Latin language where translated in Arabic language and for
a long time were used as a textbooks at the universities in Europe. It was
thanks to these that European cultural revival and Renaissance were made
possible.
Unfortunately, many manuscripts from the golden period of development of Islamic culture and civilization perished due to either internal
clashes or conflicts with outside enemies. Significant numbers of islamic
manuscripts perished during those periods. Crusades, reconquista in Spain
and Mogal plunder of Baghdad. In Bosnia and Herzegovina, invasion of
Eugene of Savoy in 1697 and the latest agrression on Bosnia and
Herzegovina during 1992-1995 were periods of significant loss of valuable manuscripts. Oriental institut and National and University library
in Sarajevo burned down during war.
In terms of estimation of their value, manuscripts are divided into
three categories of which those related to natural and applied sciences
are the most expensive.
For each category, a table is provided which gives approximate value
in US dollars and in gold.
153
154
Alena RamiÊ
SLAVENSKI NAZIVI MJESECI U RUKOPISIMA GAZI
HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE
U Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi
Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, br. XII1 uvrπteno je viπe djela iz
oblasti astronomije i astrologije, meu kojima i nekoliko kalendara na
osmanskom turskom jeziku. Meu ovim kalendarima, koji potjeËu iz 16.,
17. i 18. stoljeÊa, ima takvih u kojima su u opisu mjeseci, pored arapskih
i turskih, koriπÊeni slavenski nazivi. Interesantno je da ovi nazivi koji se
danas uglavnom koriste u hrvatskom jeziku, zauzimaju centralno mjesto
u kalendarima i napisani su krupno i posebno istaknuto, dok su nazivi na
arapskom i drugim orijentalnim jezicima obiËno dati niæe u tekstu, ispisani
sitnije, sasvim u drugom planu u odnosu na slavenske nazive. Ovakva
pozicija slavenskih naziva u kalendarima na turskom jeziku ukazuje na
njihov znaËaj i ustaljenu upotrebu u bosanskom jeziku u 16., 17. i 18.
stoljeÊu.
Meu ovom vrstom rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke mogu
se izdvojiti Ëetiri kalendara (kat. br.: 7357, 7402,3, 7417 i 7406) i dva
djela iz oblasti astrologije (7404 i 7472,2) u kojima su koriπÊeni slavenski
nazivi mjeseci. Ovi nazivi zabiljeæeni su na razliËite naËine, Ëesto i pogreπno,
zavisno od poznavanja naËina pisanja osmanskog jezika samog zapisivaËa,
ali ono πto je zajedniËko za sve njih je to da su zapisani istaknuto, skoro
uvijek crvenom tintom i da im je dato posebno mjesto u odnosu na arapske
i turske nazive. Rukopisi koji nose kat. br. 7404 i 7472,2 sadræe nazive
mjeseci ispisane na margini crvenom tintom, πto je posebno vaæno buduÊi
da je rukopis kat. br. 7404 veoma stradao od vlage, pa je skoro nemoguÊe
Ëitati njegov tekst, ali slavenski nazivi mjeseci su ostali u Ëitkom obliku
upravo zahvaljujuÊi tome πto su ispisani na margini i crvenom tintom.
Kalendari, (‫ )رزﻧـﺎﻣـﻪ‬- ruzname ili (‫ )ﺗﻘـﻮﱘ‬- taqwim kako ih nazivaju njihovi
1 Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove
biblioteke u Sarajevu, obradio Mustafa JahiÊ, London-Sarajevo, 2002. godine
155
autori) dosta su u oËuvanom stanju u odnosu na ova dva rukopisa. U
ovim kalendarima nalazi se dvanaest tabela u kojima su ispisani nazivi
mjeseci, i to slavenski nazivi kao glavni u vrhu, crvenom tintom, a u
drugom planu su nazivi i objaπnjenja prema arapskim, odnosno turskim
i krπÊanskim kalendarima. Tako, naprimjer, u kalendaru iz 1136.
hidæretske, odnosno 1723/4., godine kat. br. 7417, uz naziv svibanj
nailazimo na objaπnjenje: ‫ ﻣﺎه اﻳﺎر ﺳﺮﻳﺎﳒﻲ ﻣﺎﻳﺲ اﺧﺮ ﻓﺼﻞ ﺑﻬﺎر‬Mah-i ayâr süryânîcî
mayıs ahir-i fasl-i bahâr (4b), πto bi znaËilo “Mjesec maj, na starosirijskom2
majis, posljednji dio proljeÊa”. Pored ovih podataka, Ëesto u tabeli ili
prateÊem takstu nailazimo i na objaπnjenja o vremenskim prilikama i
osobinama datih mjeseci. U nekim tekstovima mogu se Ëak naÊi i narodna
predvianja i vjerovanja vezana za odreene prirodne pojave koje su ovdje
direktno odnose na dati mjesec. Kada se uzme u obzir to da slavenski
nazivi mjeseci oËigledno proizlaze iz narodnog tumaËenja odreenih
prirodnih i socijalnih pojava, onda se moæe uoËiti logiËka veza izmeu
osmiπljavanja samih naziva i nastojanja da se odreene pojave kao i
predvianja o njima usko veæu za odreene mjesece.
Kada se pojedinaËno promatraju ovi kalendari, u nekim od njih nailazi
se na podatke iz koje godine potjeËu, odnosno na koju se godinu odnose.
Na osnovu tih podataka ustanovljeno je da rukopis br. 5633 predstavlja
kalendar za 967. hidæretsku godinu, odnosno 1559/60. godinu, kalendar
br. 7402,3 je namijenjen za period od 1075. od 1276. hidæretske godine,
odnosno 1667/5.-1859/60., a prepisan je 1142/1729. godine. Kalendar
kat. br. 7417 odnosi se na 1136., odnosno 1723/4. godinu, dok kalendar
koji je po redu treÊe djelo u rukopisu br. 7406, Ëini tzv. univerzalni ili
trajni kalendar (ruz-nâme-i dâime), pa tako nemamo konkretnu godinu
kojoj je namijenjen, a ne sadræi ni podatke o vremenu kada je sastavljen.
Vrijeme iz koga potjeËu ovi kalendari bitno je i sa aspekta jeziËkoetimoloπke analize ovih naziva, kako bi se utvrdio njihov razvoj kroz
razliËite periode i vrijeme kada i kako su se upotrebljavali. Sa aspekta
naπe kulturne baπtine iz osmanskog perioda te prisutnosti narodnih naziva
i izraza u pisanim spomenicima iz ovog doba, posebno je vaæno prikazati
ovaj fenomen u rukopisima koji potjeËu iz 16., 17. i 18. stoljeÊa, πto je
ujedno i jasan pokazatelj da su slavenski narodni nazivi mjeseci koji se
2 Nazivi mjeseci ukazuju da se radi o krπÊanskom sirskom kalendaru, gdje
preovladavaju nazivi latinskog porijekla
156
danas u razliËitim varijantama koriste u Ëeπkom, hrvatskom, poljskom i
ukrajinskom jeziku, bili u πirokoj primjeni u srednjovjekovnoj Bosni.
Kada govorimo o teorijskim izvorima koji se bave pojavom upotrebe
izvornih slavenskih naziva mjeseci u osmanskim rukopisima, u literaturi
koja nam je dosada bila dostupna, posebno meu radovima orijentalista
ovog podneblja, svakako na prvo mjesto dolazi istraæivanje Fehima Spahe
tridesetih godina proπloga stoljeÊa. Zapravo, Spahin rad je bio i osnovno
polaziπte za analizu i usporedbu naziva mjeseci i njihovih varijanti u ovoj
rukopisnoj zbirci.
Slavenske nazive mjeseci u osmanskim rukopisima i kalendarima
Spaho je posebno obradio u radu Naπi narodni nazivi mjeseci u turskim
kalendarima iz sedamnaestog vijeka, objavljenom 1930. godine u Glasniku
Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini i u radu Narodni nazivi mjeseci,
objavljenom 1934. godine u Kalendaru Hrvatskog kulturnog druπtva
Napredak. Spaho u svom istraæivanju, na osnovu rukopisa u koje je imao
uvid, zakljuËuje da su slavenski nazivi mjeseci bili veoma rasprostranjeni
u Bosni u 17. stoljeÊu i da su ih sastavljaËi kalendara uvrπtavali u svoje
rukopise i smatrali glavnim za raËunanje vremena prema kretanju sunca.
Fehim Spaho u ovim radovima, oslonivπi se na izvore koje je pronaπao
u svojim istraæivanjima, navodi da su se slavenski nazivi mjeseci koristili
u odreenim dijelovima danaπnje teritorije Bosne i Hercegovine. Njihova
πira upotreba u osmanskom periodu te Ëinjenica da su se zadræali i danas
u nekim jezicima iz slavenske skupine, kao πto je veÊ ranije spomenuto,
jasno ukazuje da su ovi nazivi potekli joπ iz praslavenskoga jezika. Spaho
u svom radu takoer izraæava uvjerenje u praslavensko porijeklo tih naziva
koji se, naæalost, rijetko susreÊu u starijoj literaturu ovih prostora:
“BuduÊi da se veÊina narodnih imena mjeseci, kako ih danas
upotrebljavaju Hrvati u knjiæevnosti i javnom æivotu, nalazi i u drugim
slavenskim jezicima, otud se zakljuËuje, da ta imena potjeËu iz davne
davnine, joπ iz vremena negdaπnje slavenske narodne i jeziËne zajednice.”3
Kalendari koji se nalaze u rukopisnoj zbirci Gazi Husrev-begove
biblioteke, uglavnom, poËinju sa mjesecom oæujkom, odnosno martom,
a na jednom mjestu travnjem, πto svakako viπe odgovara staroslavenskom
i solarnom raËunanju vremena, koje je bilo usko vezano za promjene u
3 Spaho, Fehim, Naπi narodni…, str. 6.
157
prirodi, nego onom u lunarnim kalendarima. Posebno uzmemo li u obzir
da je nova godina kod starih Slavena, kao i kod veÊine civilizacijskih
skupina poËinjala u proljeÊe, sa buenjem prirode, pretpostaviti je da je
ovakav naËin raËunanja vremena u osmanskim kalendarima odraæavao i
stare slavenske obiËaje.
U rukopisu br. 7357, kalendaru iz 18. stoljeÊa, godina takoer poËinje
oæujkom, koji je zapisan tako πto su prikazani svi vokali ‫( ‚اوزوﻳﺎق‬4a) upravo
kao u rukopisu br. 7404, dok u kalendarima br. 7402,3 (21b), 7417 (20
b) i 7406 (14 b), naziv ovog mjeseca ispisan je ‫ ازوﻳـــﺎق‬bez “vav”- a nakon
grafeme za glas “æ”, tako da se moæe Ëitati i kao oæujak i oæjak.
Interesantno je da u rukopisu br. 7417 raËunanje godine poËinje sa
mjesecom travnjem (2 b), πto se razlikuje od svih rukopisa ove vrste u
koje smo imali uvid, mada se ipak uklapa u koncept raËunanja vremena
sa poËetkom proljeÊa i sveopÊeg buenja prirode.
Mjesec travanj napisan je identiËno u svih πest rukopisa ‫ﺗﺮاوان‬. S obzirom
na ovakvu grafiju sam naziv bi se mogao Ëitati kao travan ili travanj, jer
u turskom jeziku ne postoji glas “nj” pa se tako ni u osmanskom nije
javila potreba za grafijom kojom bi bio zapisan. Sa druge strane, kada se
osvrnemo na samu etimologiju rijeËi travanj, u srednjovjekovnim izvorima
nailazi se i na varijante traven ili travan koje su nastale poimeniËavanjem
pridjeva travni sufiksima -an, -en. Etimoloπki rjeËnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika donosi sljedeÊe podatke o ovom nazivu: “…kao ime
mjeseca traven mali ’april, zvan po svetkovini Jurjevu jurjevËak’, traven
veliki (prvotisak glagoljskog brevijara iz 1491.), …travan (prvotisak
glagoljskog brevijara iz 1491. Bella, Bosna, PopovaËa).”4
Sa aspekta turskoga jezika, koji ne trpi da rijeË poËne sa dva
konsonanta, a glas “r” ne tretira kao sonant, interesantno je da pisar nije
intervenirao sa ubacivanjem vokala na poËetak rijeËi ili, pak, izmeu prva
dva konsonanta, kao πto je inaËe uobiËajeno u ovakvim sluËajevima.
MoguÊe je da su se u pisanju autori za ovakvu grafiju odluËili zbog dugog
vokala “a” koji slijedi iz glasa “r” i donekle olakπava Ëitanje dva
konsonanta na poËetku rijeËi, ili je, pak, sam pisac bio Bosanac pa nije
osjeÊao potrebu za razbijanjem inicijalne konsonantske skupine koja
odgovara fonetiËkim pravilima njegovog jezika.
4 Skok, Petar, Etimologijski rjeËnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Tom:
III. Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1973. str. 494.
158
Kod naziva mjeseca svibnja prisutnost dva konsonanta na poËetku
rijeËi u grafiji rijeπena je na razliËite naËine. U kalendarima, zavedenim
pod brojevima: 7357, 7406 i 7402,3 u pisanju se na poËetku uvodi grafema
“elif” ‫ اﺳﻮﻳﺒﺎن‬tako da se ova rijeË u Ëitanju izgovara kao isvibanj ili isviban.
Kada je u pitanju etimologija ovog naziva, prisutna je sliËna situacija kao
kod mjeseca travnja, sama rijeË dolazi od korijena sviba, Ëiji je pridjev
nastao nastavkom -an, -en, poimeniËen u imenicu sviben u hrvatskokajkavskom narjeËju.5 Ovaj mjesec nazvan je prema cvatu drveta, πto
jasno ukazuje na povezanost narodnih naziva mjeseci sa prirodnovegetacijskim pojavama.
U rukopisima kat. br. 7404, 7472,2 i 7417, nailazimo na drugaËiju
grafiju imena ovog mjeseca. Na poËetku ove rijeËi ne stoji “elif” ‫ﺳـــﻮﻳــﺒـــﺎن‬,
tako da se ona moæe Ëitati kao svibanj, odnosno sviban. Takoer je
interesantno da u rukopisu br. 7417, Ëiji tekst je samo na rijetkim mjestima
vokaliziran, u pisanju naziva ovog mjeseca nailazimo na “kesru”, tj.
oznaku za glas “i” ispod grafeme “sin”, πto daje direktne smjernice u
Ëitanju samog naziva. Uvoenje glasa “i” izmeu dva konsonanta na
poËetku rijeËi sa aspekta turskog jezika u velikoj mjeri olakπava Ëitanje i
ima istu funkciju kao i “elif” koji se koristio u nazivu ovog mjeseca u
rukopisima br. 7357, 7406 i 7402,3.
Ova pojava ubacivanja vokala ispred ili izmeu dva konsonanta na
poËetku rijeËi u pisanju naπih naziva mjeseci zapaæa se i u drugim
primjerima osmanskih rukopisa, i sam Spaho se u svom radu osvrÊe na
primjere razliËitog pisanja odreenih naziva, πto odgovara arapskom i
turskom naËinu pisanja stranih rijeËi.6 Tako u rukopisima koje Spaho
obrauje u svom radu nailazimo na viπe razliËitih varijanti biljeæenja ovih
naziva, pa za mjesec svibanj imamo i ortografsku varijantu: ‫ﺳﻴﻮﻳﺒﺎن‬, dakle
sa grafemom “yay” izmeu dva konsonata na poËetku rijeËi. Sve ovo
govori o pokuπajima da se slavenski nazivi prilagode naËinu pisanja i
izgovoru osmanskoga jezika.
Kod naziva mjeseca lipnja, s obzirom na raspored vokala i
konsonanata u samoj rijeËi, uglavnom se susreÊemo sa dosta ujednaËenom
grafijom, bar πto se tiËe rukopisa u koje smo dosada imali uvid. Rukopisi
5 Skok. III, str. 371.
6 Naπi narodni…, str. 196.
159
br. 7357, 7402,3 i 7404 sadræe varijantu pisanja ‫ ﻟﺒـﺎن‬dakle bez posebnog
oznaËavanja vokala “i”, dok je u rukopisima br. 7472,2, 7417 i 7406
ovaj glas obiljeæen grafemom “yay” ‫ﻟــــﻴــــﺒـــــﺎن‬. Kao i kod mjeseca svibnja i
travnja, i ovdje imamo dvije moguÊnosti Ëitanja, tj. s lipanj i lipan s
obzirom na neobiljeæavanje glasa “nj” u osmanskom jeziku, a i same
etimologije ovih naziva koja proistjeËe iz dodavanja derivatnog sufiksa an, -en u formiranju naziva mjeseci. Tako je i ovaj naziv prvobitno imao
verziju lipen, odakle i potjeËe odreeni pridjev lipnji.7
Naziv za mjesec srpanj je zapisan na identiËan naËin u svim rukopisima
koje smo obradili dosada, dakle u varijanti sirpanj, odnosno sirpan ‫ﺳﻴﺮﺑﺎن‬.
S obzirom na etimoloπko porijeklo ovog naziva od rijeËi srp, odnosno
“mjesec æetve srpom” (Skok III, 322), na njegovom poËetku prisutna su
tri konsonanta, tj. konsonanti “s” i “p” te sonant “r” πto je opreËno
turskoj fonetici. Zbog toga je u grafiji ova rijeË prilagoena osmanskoturskoj fonetici i uveden vokal klase “i” zapisan grafemom “yay”. Spaho
u svom radu navodi da se susretao i sa drugim varijantama pisanja ovog
naziva, u jednom od rukopisa sasvim pravilno ‫ﺳــــــــﺮﺑـــــــــﺎن‬, dok u drugim u
varijanti ‫ ﺳﺮﻳﺒﺎن‬sripanj, odnosno sripan.8
I kod pisanja imena mjeseca kolovoza, Ëiji naziv dolazi “od voæenja
iz polja, livada itd.”9 susreÊu se razliËite varijante. Tako u rukopisima
kat. br. 7417, 7357 ovaj naziv zapisan je ‫ﻗـــﻮﻟــﻮز‬, πto bi se moglo proËitati
kao koloz. Ipak u rukopisu br. 7417 (86 b) prisutna je vokalizacija koja
pomaæe pravilnom Ëitanju, jer iznad prva tri konsonanta imamo “dammu”
koja je oznaka za labijalne vokale u osmanskom jeziku. U rukopisima br.
7402,3 i 7406, ovaj je naziv napisan sa dvije grafeme “vav” iza glasa “l”
‫ ﻗﻮﻟﻮوز‬πto upuÊuje na Ëitanje u obliku kolovoz. U onom pod brojem 7417,
pak, nemamo nikakvu oznaku za glas “o” u prvom slogu, tj. izmeu
glasova “k” i “l”, veÊ su prisutne dvije oznake grafeme “vav”, od kojih
jedna svakako oznaËava vokal “o” u drugom i treÊem slogu: ‫( ﻗﻠﻮوز‬8 b) πto
je dosta uobiËajeno shodno naËinu biljeæenja vokala u osmanskom jeziku,
koji ne obavezuje na zapisivanje svih vokala u jednoj rijeËi. U rukopisu
br. 7404 zabiljeæeni su svi vokali pa je ovaj naziv ispisan u obliku: ‫ﻗـﻮﻟــﻮوز‬
(80 b). Ovu varijantu pisanja sa tri grafeme “vav” nalazimo i u primjerima
7 Skok II, str. 305.
8 Naπi…, str. 197.
9 Skok II, str. 126.
160
koje navodi Spaho u svom radu, πto i jeste najpravilnije, jer se na taj
naËin mogu iskazati svi vokali koji su prisutni u ovoj rijeËi.
IdentiËan naËin zapisivanja pronalazimo kod biljeæenja naziva mjeseca
rujna u svim spomenutim rukopisima. S obzirom na raspored vokala i
konsonanata koji je prisutan u ovom nazivu, prema pravilima osmanskog
pravopisa u principu upuÊuje na samo jednu ortografsku varijantu, a to
je ‫روﻳﺎن‬, i moæe se Ëitati iskljuËivo u obliku rujan.
U pisanju naziva mjeseca listopada prisutne su dvije varijante: u
rukopisima br. 7402,3, 7472,2, 7404 i 7406 u obliku: ‫ ﻟـــﺴـــﺘـــﻮﺑـــﺎد‬πto bi se
Ëitalo listopad, Ëak je u rukopisu br. 7472,2 ovaj naziv vokaliziran pa
upuÊuje na Ëitanje u obliku listopad. U kalendaru iz 1136., odnosno 1723/
4. godine, kat. br. 7417, ovaj mjesec je izostavljen, tj. kalendar se sastoji
od jedanaest mjeseci. S obzirom da je u ovom kalendaru zamijenjen
redoslijed odreenih mjeseci, tj. kolovoz dolazi ispred srpnja, moguÊe je
zakljuËiti da je u pitanju nemarnost ili nepoznavanje naziva i redoslijeda
slavenskih mjeseci u godini od strane samog autora. Pogreπke ove prirode
susreÊu se i u drugim rukopisima pa tako u kalendaru br. 5937 naziv
mjeseca listopada ispisan je dva puta na stranicama 34 b i 44 b, tako da
se imeu njih nalazi studeni, a rujan je izostavljen, tj. nazivu listopad (34
b) prethodi kolovoz.
Kada se govori o nazivu ovog mjeseca, posebno je interesantna
varijanta koju se nalazi u rukopisu br. 7357 gdje je on zapisan kao ‫ﻟﺴﺘﻮﺑﺎن‬
(listopan) (7 b). Prema istraæivanju Fehima Spahe, ovakava upotreba
naziva za ovaj mjesec je bila dosta raπirena i susretala se u stanovitom
broju rukopisa ove prirode. Tako Spaho u svom radu ovu varijantu ne
smatra sluËajnom ili pogreπnom, veÊ za nju tvrdi da je bila u upotrebi
neko vrijeme, πto objaπnjava time da ova varijanta sadræi derivatni sufiks
“an” na kraju, sufiks prisutan i u nazivima ostalih mjeseci. Autor se na
ovo pitanje osvrÊe rijeËima: “Ali kada uzmemo da pored DivkoviÊa i
trojica sastavljaËa turskih kalendara, piπu listopan, moramo se upitati da
li je to baπ greπka i da li ipak nije jedno vrijeme, bar u nekim krajevima,
bio ovakav doËetak -an i u ovome nazivu kao πto ga ima veÊina imena
mjeseci iz ovog narodnog nazivlja.”10 S druge strane Etimologijski rjeËnik
ne biljeæi ovu varijantu, veÊ ukazuje na druge kao πto su “listoplodan,
listorodan, listopad”, navodeÊi da se ovaj naziv koristi ne samo na
10 Naπi narodni…, str. 199.
161
prostorima Bosne i Hrvatske veÊ i na podruËju oko rijeka Morave i
Vardara.11
U nazivu mjeseca studenog, Ëija etimologija dolazi od rijeËi stud,
odnosno studen, na poËetku su prisutna dva konsonanta. Tako se u grafiji
ovog naziva oËituje sklonost dodavanja prefiksa u obliku grafeme “elif”,
kao πto smo imali sluËaj i u nazivima nekih drugih mjeseci, a πto
omoguÊava da se ova rijeË Ëita u obliku istudeni. Prefiksalno “i” prisutno
je u svim rukopisima koje smo naveli ovdje, a treba istaÊi da su se u onim
pod brojevima 7357 (8 a) i 7472,2 (52 b) nastojali prikazati svi vokali pa
je zapisano ‫اﺳﺘﻮده ﻧﻲ‬, dakle prikazan je i vokal “e” πto nije bilo neophodno
prema osmanskom naËinu biljeæenja vokala. Obje ove varijante nalaze se
i u muzejskim primjercima koje je analizirao Fehim Spaho, pa se moæe
zakljuËiti da je ovakav naËin zapisivanja bio uobiËajen.
U ortografiji naziva mjeseca prosinca samo u rukopisu br. 7404
zabiljeæeni su svi vokali: ‫( ﺑــــﺮوﺳــــﻴــــﻨـــــﺎج‬16 b), πto implicira Ëitanje u obliku
prosinac. Kalendar br. 7402,3 takoer je blizu tome da u grafiji iskaæe
sve vokale, pa tako ovaj naziv biljeæi u obliku: ‫( ﺑــﺮوﺳــﻨــﺎج‬26 a), izostavivπi
tako samo vokal “i”. S druge strane, kalendar br. 7406 biljeæi samo vokal
“a” u zadnjem slogu rijeËi: ‫( ﺑــــﺮﺳــــﻨـــــﺎج‬46 b). U ostala tri rukopisa izmeu
grafema za glasove “p” i “r” ubaËena je grafema “vav”, πto se uklapa u
pravilo pravopisa osmanskog jezika prema kojem rijeË ne moæe poËeti sa
dva konsonanta o Ëemu je ranije bilo rijeËi. Tako se ovaj naziv zabiljeæen
u obliku: ‫ ﺑﺮوﺳﻨـﺎج‬moæe Ëitati kao porosinac ili porsinac, ili, pak purusinac
ili pursinac s obzirom da “vav” u osmanskom vrijedi za sve labijalne
vokale. Umetanje glasa “o” izmeu konsonanata na poËetku rijeËi uoËava
i Spaho u rukopisima na kojima je radio.12
Ortografska raznolikost uoËava se i kod biljeæenja naziva mjeseca
sijeËnja. U kalendaru sa signaturom 7357, nailazimo na grafiju: ‫ ﺳﺠﺎن‬a πto
implicira Ëitanje u obliku sËanj ili siËanj. Fehim Spaho u svom radu takoer
nailazi na ovakvu grafiju u nazivu ovog mjeseca. SuoËavajuÊi miπljenja
srpskih i hrvatskih autora Spaho pokuπava rasvijetliti stvarno porijeklo
ovog naziva te tako u njegovom radu nalazimo i na varijante seËko i
siËan koje mogu biti objaπnjenje za ortografske karakteristike na koje
smo naiπli.13 U ostalim rukopisima ovaj naziv zapisan kao ‫ ﺳﻴﺠﺎن‬moglo se
11 Skok II. str. 307.
12 Naπi narodni…, str. 200.
162
Ëitati u obliku sijeËanj/sijeËan ili pak siËanj/ siËan. Ova druga varijanta
Ëitanja ima svoju opravdanost kada se uzme u obzir ikavsko narjeËje, dosta
raπireno u srednjovjekovnoj Bosni. Ipak, u rukopisu br. 7472,2 ovaj naziv
je vokaliziran πto upuÊuje na Ëitanje u obliku sijeËanj, odnosno sijeËan.
Zanimljiva situacija prisutna je i kod naËina biljeæenja naziva mjeseca
veljaËe gdje se susreÊemo sa razliËitim varijantama koje ujedno ukazuju i
na etimoloπko porijeklo ovog naziva. Osim rukopisa br. 7472,2 i 7406 u
kojima je ovaj naziv izostavljen, u ostalim nailazimo na grafiju koja
upuÊuje na porijeklo samog naziva od izraza velja, tj. noÊ. U rukopisima
br. 7402,3, 7404 i 7417 ovaj naziv zapisan je u obliku ‫ وﻟـــﻴـــﺎﻧـــﻚ‬velja/noÊ,
dok u rukopisu br. 7357 imamo varijantu ‫ وﻟﻴﺎﻧﻮﻳﺎك‬dopuπta Ëitanje u obliku
velja nojaÊ ili nojak. BuduÊi da ovu varijantu ne susreÊemo ni u jednom
drugom rukopisu niti meu onima koje je prikupio i prikazao Fehim
Spaho, moguÊe je pretpostaviti da se radi o greπci u pisanju.
Sama etimologija naziva veljaËa podudara se sa ovim varijantama
pisanja, pa tako pridjev “velja” nalazimo u znaËenju: “U ovom mjestu
govori se o pf. oveljiti se ’oduljiti se’, od pridjeva velji ’velik’. Mjesec
veljaËa je, prema tome, nazvan zbog toga πto dani postaju dulji, kako
nasluÊuje MaretiÊ za oveljaËa.” S druge strane postoje joπ neka objaπnjenja
o porijeklu ovog naziva: “Kako je veljaËa hipokoristika od velja noÊ ’Uskrs’
(ima jedina potvrda u DivkoviÊa veljanoÊ ’februar’), veljaËa moæe da
potjeËe od velbjb-’velik’. To bi bila skraÊenica od veliki sijeËanj.”14
Pored ortografskih osobina i etimoloπko-jeziËkih vrijednosti slavenskih
narodnih naziva mjeseci, koji dominiraju u djelima iz oblasti astronomije i
astrologije na osmanskom jeziku, svakako treba istaÊi i znaËaj sadræine ovih
rukopisa koji se odnosi na razliËite prirodne i druπtvene pojave, predskazanja
i obiljeæja koja prate odreeni mjesec prema narodnim vjerovanjima. Biljeπke
ove vrste, u odnosu na kalendare (br. 7402,3, 7417, 7357 i 7406) gdje su date
u manjoj mjeri, saËinjavaju veÊi dio teksta rukopisa br. 7472,2 koji je u naslovu
okarakteriziran kao tabîr-i nâme, odnosno tumaË snova, i rukopisa br. 7404,
Ëiji je ‫ ﺗـﻌﺒـﻴـﺮﻧﺎﻣـﻪ‬zabiljeæen kao ‫ ﻣـﻬﻠـﻤـﻪ‬mehle/ime (haza kitab-u-l-mehle/ime). Sama
rijeË “mehlime” ili “mehleme” nema znaËenje u orijentalnim jezicima, ali uzme
li se u obzir naziv knjiæevne vrste melhame ‫ ﻣـــﻠــــﻬـــﻤـــﻪ‬koji se koristio za djela sa
astroloπkim podacima u kojima se tumaËe predznaci vanrednih prirodnih pojava
13 Isto, str. 200-01.
14 Skok III, str. 574.
163
u odreenom periodu, s razlogom je pretpostaviti da se radi o greπci u pisanju
naziva ovog djela, tj. da je rijeË upravo o vrsti melhame.
Kada se govori o predskazivanju vanrednih dogaanja u prirodi prema
odreenim mjesecima u godini, svakako treba spomenuti i jedan rukopis
koji se nalazi u zbirci BoπnjaËkog instituta u Sarajevu. Ovaj rukopis (BIMs 660) je maûmu’a, odnosno zbornik djela razliËitog sadræaja koji poËinje
zapisom protiv “sihira”, a zatim nastavlja navodeÊi razliËite dove, recepte
za lijekove, upute za pisanje “πedæeri” pismom, nekoliko stihova pjesnika
Kemal-paπa-zadea, nekoliko uzoraka pisama i jedan kraÊi arapsko-turski
rjeËnik. Ipak, ono πto posebno privlaËi paænju u raznolikom sadræaju ove
maûmu’e, svakako je jedan slobodan list koji sadræi tabelu na kojoj su
popisani mjeseci u godini sa svojim narodnim nazivima i uz njih dogaaji
koji u datom mjesecu oznaËavaju predznake razliËitih prirodnih pojava.
U ovoj tabeli te prirodne pojave su klasificirane u Ëetiri kategorije:
1. predznaci munje i groma;
2. predznaci zemljotresa;
3. predznaci duge i
4. predznaci pomraËenja Sunca i Mjeseca.
Kada se govori o sadræini ove tabele, svakako je znaËajno i to da su
mjesecima, za koje se veæu odreena deπavanja, dati iskljuËivo narodni,
slavenski nazivi, πto ovaj rukopis Ëini joπ jednim izvorom za prouËavanje
ortografskih varijanti i etimologije slavenskih naziva u osmanskim
rukopisima. Konkretno, varijante naziva mjeseci u ovoj tabeli uglavnom
se susreÊu u oblicima koji su prisutni i u rukopisima iz zbirke Gazi Husrevbegove biblioteke. Izuzetak je jedino naziv za mjesec mart, odnosno oæujak,
koji se javlja u obliku laæak.
Ipak, kada se zaviri u etimologiju rijeËi oæujak, onda se moæe zakljuËiti
da i ona potjeËe od istog korijena, odnosno da oznaËava “atmosfersko
nestalno vrijeme kao oæujak = låæujåkå, πto se odnosi na laæno nestalno
vrijeme”.15 Fehim Spaho u svom radu navodi sliËno tumaËenje za ovaj
naziv koji je pronaπao u jednom od rukopisa koje obrauje. Interesantno
je da Spaho ovaj naziv veæe za govorna podruËja Bosne i Hercegovine:
“I Vuk ima za oæujak joπ i naziv laæak. RelkoviÊ opet tim imenom
naziva travanj.
15 Skok III, str. 574.
164
Ovo ime je, moæda, doπlo otuda Ëto je u martu i aprilu vrijeme
promjenljivo, dakle laæljivo. Dok Ëovjek misli da je veÊ proljeÊe nastupilo,
Ëesto u to doba padne snijeg i nastane nova zima. Vuk i naziv laæak
oznaËava kao lokalni, koji je zabiljeæio u Dubrovniku. Meutim ta se
rijeË Ëuje i u srednjoj Bosni kao i u Hercegovini. U bosanskom Skoplju,
oko Gornjeg Vakufa i Bugojna i u juænoj Hercegovini, moæe se meu
narodom Ëuti poslovica: “Laæak laæe, travu kaæe, snijegom maæe.”16
Naravno, pored narodnih naziva mjeseci u ovoj tabeli veliki znaËaj
ima i njena sadræina koja se odnosi na narodna uvjerenja o predznacima
odreenih zbivanja u prirodi u zavisnosti od doba godine, odnosno mjeseca
solarnog kalendara. Prevesti i prikazati sadræaj ove tabele svakako bi
bilo korisno za kulturno-povijesna izuËavanja, a posebno u oblasti
folkloristike i etnografije u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu.
Upravo zbog toga ovdje Êemo dati sadræaj tabele u transkripciji i njen
prijevod, πto bi trebalo posvjedoËiti o povezanosti odreenih mjeseci sa
promjenama u prirodi i druπtvu, kao i o narodnim vjerovanjima o
njihovom utjecaju na vanredne prirodne pojave.
Na osnovu sadræaja rukopisa iz zbirki Gazi Husrev-begove biblioteke i
BoπnjaËkog instituta moæe se zakljuËiti da su slavenski narodni nazivi mjeseci
bili dosta raπireni u Bosni i Hercegovini u periodu 16., 17. i 18. stoljeÊa. O
tome posebno svjedoËi i to da su im sastavljaËi kalendara na turskom jeziku
davali istaknuto mjesto u odnosu na njihove nazive na orijentalnim jezicima.
Takoer je vaæno istaÊi kao specifiËnost ovih kalendara i djela iz oblasti
astronomije i astrologije sklonost da se odreene prirodne i druπtvene pojave
a ponekad i vanredna zbivanja u prirodi direktno vezuju za odreene mjesece.
Povezanost prirodno-socijalnih deπavanja i imenovanja mjeseci kod Slavena,
jasno se uoËava iz samih njihovih naziva i upuÊuje na prisutnost solarnog
raËunanja vremena. Iz kalendara na turskom jeziku iz osmanskog perioda,
koje smo ovdje pokuπali prikazati, jasno se uoËava da su bili konstruirani
upravo prema solarnom kalendaru i da su, istiËuÊi u prvi plan slavenske
nazive mjeseci, podræavali koncept povezanosti imenovanja mjeseci i fiksiranja
razliËitih pojava za odreeni mjesec, tj. period u sunËevoj godini. Ovo snaæno
proæimanje slavenske i orijentalne tradicije u osmanskim rukopisima nam
svjedoËi o izraæenom uzajamnom utjecaju razliËitih kultura i civilizacija u
Bosni 16., 17. i 18. stoljeÊa.
16 Naπi narodni…, str. 195-96.
165
Delail-i ra’d ü
berk
Delail-i zelzele
Fitne ü husúmet Fitne ü cenk ü
vermez haber
husûmet ola
ola
Ni’met çok ola Cenk olup
Travan
yaramaz haber
ola
Fitne ü husúmet Galle-i üzüm
Siviban olup yollar
çok olup
kesile
hayvanât telef
‘Avretlere elem ola
ola ve bir
Lipan
Uûraá ola yollar
pâdiáah çıka
kesile
Yaûmur ü
Yaûmur az olup
emînlik ü
Sırpan
halâikde hoáluk
ucuzluk
ola
‘Avretlere elem Beûler münâz’at
Kolovoz ola nekbet ola irip hayvanât
Çeriler
telef ola
deprenüp
Kuraklık ahir-i
hastalık ola
Ruyan
zamân heyyet
Vebâ hastalık ola
uûraá ola
Ölüler arasında
Listopan
münâz’at ola
Çeriler deprene
ve hastalık ola Pâdiáâhlara
Òstudeni
muvâfakat ola
Bir pâdiáâh çıka
ölülere ölüm ola Ekinler eyü ola
Prosinaç ‘Avretlere
ve üzüm çok
nekbet olup
ola
yaûmurlar yaûa Fitne veya
Siyeçan Yaûmur çok
hastalık çok ola
olup ucuzluk
ola
Halk arasında
Velyaça
fitne ü husúmet
ola
Lajak
166
Delail-i kavs-i
kuyâh
Delail-i husúf-i
kesúf
Hayvana elem
ve ni’met ve
ucuzluk ola
Hayvana elem
ve beûlere
muhâlif ola
Ni’met çok
olup sıgarlara
ölüm ola
Áâm’da yaûmur
ve ni’met çok
ola
Fitne ve teávîá
olup yazlar
muhâlif ola
Fitne ü ölüm ve
bir ölü pâdiáâh
düáe
Fitne ü teávîá ve
yacılar (?)
muhâlif ola
Fitne ve eáüp(?)
ölüye gam ola
Yaûmur çok
olup kesb ola
Hava esti (?)
olup kuálar çok
ola
Ni’met ve üzüm
ucuz olup
halâik telef ola
Yaûmur çok
olup ucuzluk
ola
Yemiáler (?) çok
olup kuraklık
ola
Padiáahlara ve
ölülere havf ola
Bir ölü kiái
zâhir ola
Bir yeni pâdiáâh
tahta otura
Soûuk olup
halk zahmet
çeke
Uûraá u garet
ola
Selamete çok
ola
Ni’met çok
olup hastalık
ola
Hastalık çok
vak’i ola
Emînlik ve
yaûmur çok ola
Hayr selâmetlik
ola
Kahtlık olup
halk yahmet
çeke
Predznaci groma Predznaci
i munje
zemljotresa
Laæak
Travanj
Kad nastupi nered
i neprijateljstvo i
neprenosive vijesti
Kad je veliko
blagostanje
Kad nastupi nered
i neprijateljstvo i
zatvore se putevi
Kad nastupi tuga
Lipanj
meu æenama i
pojavi se neki sultan
Kad nastupi
Srpanj
kiπa, sigurnost i
jeftinoÊa
Kad nastupi tuga
Kolovoz meu æenama i
velika nesreÊa
Kad se pokrene
Rujan
vojska i zavlada
bolest
Kad zavlada
Listopad kuga i velike
teπkoÊe
Kad se pokrene
Studeni vojska i zavlada
bolest
Kad se pojavi
Prosinac jedan sultan, a smrt
nastane za mrtve
Kad nastupi tuga
SijeËanj meu æenama, i
kiπe zapadaju
Kad nastupe
VeljaËa velike kiπe i
jeftinoÊa
Svibanj
Kad nastupi
nered, rat i
neprijateljstvo
Kad nastupi rat
i bezvrijedne
vijesti
Kad obilno rodi
groæe i nastane
pomor stoke
Kad nastupi rat
i zatvore se
putevi
Kad je malo kiπe,
a zadovoljstvo
za sve æivo
Kad nastane svaa
meu gospodarima
i pomor stoke
Kad nastupi
suπa u zadnjem
periodu
Kad nastane
borba meu
mrtvima
Kad sultane
prati uspjeh
Kad su usjevi
dobri, i groæe
rodi
Kad zavlada
veliki nered i
bolest
Kad nastupi nered
i pometnja
meu narodom
Predznaci duge Predznaci
pomraËenja
Sunca i Mjeseca
Kad nastupi pomor Kad nastanu
stoke, blagostanje i velike kiπe i
jeftinoÊa
dobit
Kad nastupi pomor Kad se javi
stoke i pobuna bojazan za
protiv gospodara sultane i umrle
Kad nastupi
Kad se pojavi
blagostanje i
neka umrla
smrt djece
osoba
Kad se javi kiπa Kad novi sultan
u Siriji i veliko sjedne na
blagostanje
prijesto
Kad nastupi nered Kad nastupi
i pometnja, a ljeta hladnoÊa i
budu naopaka patnja za narod
Kad nastupi nered Kad nastupe
i smrt, i padne ratovi i pljaËke
jedan umrli sultan
Kad nastane
Kad nastupi
smutnja i pometnja velika bolest u
te nezadovoljstvo blagostanju
Kad nastane
Kad nastupi veliko
pometnja i kuknjava blagostanje i
za mrtvima
bolest
Kad zapuπu
Kad se bolest
vjetrovi i kad je raπiri
mnogo ptica
Kad je obilje hrane Kad je mnogo
i plodova, a nastupi kiπa, a zavlada
pomor stoke
sigurnost
Kad nastupe
Kad nastupi
velike kiπe i
blagostanje
jeftinoÊa
Kad je hrane u Kad nastane
izobilju, a i
suπa i nevolja za
velika suπa
narod
167
Slavic names of the months in manuscripts of the Gazi
Husrev-bey Library
Among the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Library, whose catalogue is in preparation, a special attention is given to works from the
field of astrology and astronomy in Turkish language from the 16th ,
17th and 18th century in which Slavic names for month have been used.
It is important to mention that compilers of the Ottoman calendars paid
special attention to the Slavic names of months, which they wrote always
on the top, with red ink and made more visible compared with names in
Arabic and other oriental languages. This distinctive characteristic of
calendars in Turkish language originated in the medieval Bosnia is a phenomenon, which witness intermixing of Oriental and Slavic culture, and
as such has a great importance for research in the field of Oriental and
Slavic studies, etymology, ethnography, folklore etc.
Unfortunately, among the sources which were accessible to us, we
have found only works by Fehim Spaho, from the thirties of the last
century, which deal with these issues.
Spaho, in his work has drawn attention to the specificity of the Ottoman calendars analyzing orthographic characteristics of Slavic names
written in Arabic script and their origins based on literature in Slavic
languages. However, the frequency and outstanding usage of these names
in Ottoman sources of the manuscript collection of the Gazi Husrev-bey
Library, require anew attention.
In this work we have attempted to present different ways of writing Slavic names of months in manuscripts whose big part consists of
calendars, and then to give an explanation of link between their etymology and orthographic characteristics. Besides, it has been noticed that
apart from usual details included in the calendars of this kind, outlined
according to solar system of calculation of the time, here exist details
related to natural and social events. Among them are folk belief and prediction linked to some extraordinary and supernatural accuracy which
had direct link with specific months. This is especially case with works
which according to their character are not calendars, but manuscripts
168
which are named malhame and t’abir-i name, that is works containing
astrological details of extraordinary events. In that sense, it is important
to emphasize manuscript kept in the Bosniak Institute in Sarajevo (call
number:MS 660), in which within the calendar chart have been given
folk belief and predictions about extraordinary events according to list of
months in particular year.
In this work, the author has given a translation and transcription
of this chart whose content clearly talks about people’s attempt to link
events in the nature and society with specific period of year, indicating a
connection which exists between natural and social events and name of
the months given by Slavic people.
All this proves that names of months, which are in use in different
variants in Czech, Croat, Polish, Ukrainian languages were widely used
in Bosnia in 16, 17 and 18 century. They represent indispensable element
of Ottoman works from the field of astronomy and astrology in this time.
169
170
Mina KujoviÊ
PRILOG HISTORIJI KNJIGE U BOSNI I
HERCEGOVINI
Nakon zaposjedanja bosanskohercegovaËkog podruËja u drugoj
polovini 15. stoljeÊa pa sve do danas, ovdje je uvijek bilo knjiga i raznih
rukopisa (manuskripta) pisanih na orjentalnim jezicima arapskim,
staroosmanskim ili nekim drugim orjentalnim pismom. Osmanlije su
tokom svoje uprave u naπoj zemlji nastojali da πirenjem pismenosti na
orjentalnim jezicima uËvrste svoju vlast i proπire islamsku vjeru.
Pisana rijeË u Bosni i Hercegovini tokom 4-stoljetne osmanske uprave
prevashodno je bila u sluæbi πirenja islama pa je zbog toga knjiga cijenjena i
Ëuvana kao najveÊa dragocijenost. Knjige su se Ëuvale u Gazi Husrev begovoj
biblioteci u Sarajevu,1 medresama (u Bosni i Hercegovini ih je bilo preko 100
i svaka je imala biblioteku sa skromnim knjiænim fondom), tekijama i
dæamijama. Nije bilo organizirane prodaje knjiga jer su prve knjiæare otvorene
tek u vrijeme austrougarske uprave (1878-1918.), pa su knjige kupovane i
prodavane kao i svaka druga skupa roba. U Bosnu su πtampane knjige iz
orjentalnih zemalja pristizale u malom broju primjeraka, uglavnom kupovinom
bogatjih pojedinaca ili putem poklona naπim ljudima prilikom njihovih
putovanja. U samoj Bosni, a naroËito u Sarajevu, u tekijama i medresama, za
potrebe vjerske nastave, knjige su umnoæavane prepisivanjem.a zatim kod
knjigovezaca uvezivane. Bogatije familije imale su skromne biblioteke a svaka
muslimanska kuÊa imala je bar Kur’an ili sufaru.2
Kako su u knjigama i onim πtampanim i onim pisanim najËeπÊe bili
islamski sadræaji i kako je bila skupa i rijetka roba u naπim krajevima je
uvijek postojalo veliko poπtovanje prema pisanoj rijeËi na orjentalnim
jezicima pisanim arapskim pismom. Knjige us se redovno popisivale i
dobro Ëuvale kako u bibliotekama tako i kod familija i pojedinaca.
1 Bila je to prva biblioteka u BiH dostupna πirem krugu Ëitalaca (utemeljio
Gazi Husrv-beg, 1573.)
2 HadæiosmanoviÊ, Lamija: Biblioteke u BiH 1878 -1918, Sarajevo, 1980.
171
Zbog svega navedenog, sarjevski muftija i reis-ul-ullema Mustafa
Hilmi ef. OmeroviÊ3 bio je iznenaen, skoro uvrijeen, kad je iz Carigrada
dobio fetvu4 πeih-ul-islama koju je 16. IX 1884. (16. zulkade 1301.)
potpisao Ahmed Esad, b. Mehmed Seid.5 U fetvi, πeih-ul-islam obavjeπtava
sarajevskog muftiju, Ejub-eff OmeroviÊa da se u Bosni i drugim
‘okupiranim provincijama’ nalazi dosta knjiga i manuskripta na
orjentalnim jezicima koje su rasute po raznim mjestima a da o njima niko
ne vodi raËuna. Muftiji se izriËito nareuje da se sve ‘tamo nalazeÊe knjige’
(misli na bosanskohercegovaËko podruËje) trebaju prikupiti u nadleæne
dæamije, popisati i konzervirati.6
Muftija je prepis fetve uz popratno obrazloæenje proslijedio πefu
Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu fon Appelu.7 U popratnom dopisu
je objasnio da je taËno da u Bosni ima dosta knjiga i drugih rukopisa na
orjentalnim jezicima ali da se o svakoj pojedinoj knjizi zna gdje se nalazi
i kako se Ëuva. U pomenutoj fetvi πeih-ul-islama naroËito se istiËe kako
su zbog nebrige njihovih vlasnika knjige izloæene propadanju. U vezi sa
ovom primjedbom muftija OmeroviÊ je obavijestio πefa Zemaljske vlade
da mu zabrinutost πeih-ul-islama djeluje suviπna jer se o knjigama u Bosni
i Hercegovini uvijek vodila posebna briga kroz razliËite islamske institucije
kao πto su: Ulema medælis, Vakufska komisija i dæamijski odbori. U svim
3 U periodu od 1882 do 1909 reis-ul-ulema ujedno je bio i sarajevski muftija.
Mustafa Hilmi-ef. OmeroviÊ postavljen je za reisa 15.12. 1882.
4 Fetva je pismeno pravno miπjenje i bila je obavezujuÊa za sve duænosnike
Osmanskog carstva,
5 ABH, ZMF, preziodijalni spisi, 862/1884.
6 U arhivskoj i biblioteËkoj struci pod pojmom konzervacija podrazumijevaju
se mjere koje treba poduzeti da bi se dokumenti i knjige zaπtitili i saËuvali od
propadanja, Da bi se to postiglo potrebno je poznavati osnovne osobine materijala
koji ulaze u sastav raznih vrsta papira te vabjske i unutraπnje faktore koji utjeËu
na prpopadanje knjiga i dokumenata. Danas arhivska i biblioteËka praksa poznaje
i primjenjuje Ëitav niz mjera kako bi zaπtitila papir od raznih vrsta oπteÊenja
(vlaga, svjetlost, glodari, insekti i dr.) i mnoge naËine da se veÊæ oπteÊeni papir
izlijeËi.
Nismo uspjeli da iz dostupnih izvora saznamo πta se podrazumijevalo pod
konzervacijom knjiga 1884. godine, niti na koji je naËin konzervacija provoena.
7 Fon Appel - poglavar /πef Zemaljske vlade za BiH od 26. 8. 1882.- 11. 12.
1903.
172
tim institucijama uvijek se velika paænja posveÊivala raznim vjerskim
interesima i drugim sadræajima meu kojima su i prepisivanje i Ëuvanje
knjiga.
U vezi sa konzervacijom knjiga i drugih rukopisa na orjentalnim
jezicima tokom 1884. godine voena je obimna prepiska izmeu ministra
finansija ZajedniËkog ministarstva finansija u BeËu, Benjamina Kalaja,8
πefa zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarjevu, fon Appela,
austrougarskog konzula u Carigradu gospodina Salica i sarajevskog
muftije i reis-ul-uleme OmeroviÊa.
Austro-Ugarska monarhija je 1878. godine okupirala Bosnu i
Hercegovinu sa ambicijom da je prvo potËini a zatim pripoji svome
Carstvu. Na taj naËin Bosna i Hercegovina se formalno-pravno nalazila
u okrilju jedne orjentalno-islamske carevine - Osmanskog carstva, a de
fakto, pod vlaπÊu druge evropske, hriπÊanske Austro-Ugarske carevine.
Prepiska u vezi sa knjigama i rukopisima kojie su se nalazile ‘nezaπtiÊene
u okupranim podruËjima trajala je tokom cijele 1884. godine.
Podaci o prepisci u vezi sa zaπtitom, prikupljanjem i konzervacijom
knjiga i rukopisa na orjentalnim jezicima koje se nalaze u Bosni i Hercegovini
saËuvani su u arhivskom fondu nastalom djelovanjem ZajedniËkog
ministarstva finansija u BeËu (l878.-1918.) za 1884. godinu, adadktirani
pod odrednicom ‘Konzervacija muhamedanskih knjiga i manuskripta.’
Meu spisima koji se odnose na ‘konzervaciju muhamedanskih manuskripta
i knjiga’ nalazi se i dopis koji je 21. 7. 1884. godine u BeË, ministru
Benjaminu Kalaju uputio tadaπnji austrougarski konzul u Carigradu,
gospodin Salica.9 U dopisu gospodin Salica obavijeπtava ZajedniËko
ministarstvo finansija da je od Porte u Carigradu (Konstantinopolju) dobio
upozorenje da u Bosni i ‘drugim okupiranim provincijama’ ima dosta knjiga
i starih rukopisa koje su izloæene propadanju zbog nebrige njihovih vlasnika,
Porta zahtijeva da austrougarska Vlada u Bosni ‘ovu stvar izvidi te da πto
hitnije dobije izvjeπtaj o tome πta je Vlada poduzela u vezi sa spaπavanjem
knjiga i rukopisa.’ Konzul Salica na kraju dopisa od ZajedniËkog
8 Benjamin Kalaj bio je ministar ZMF u BeËu. Nakon okupacije od strane
Austro-Ugarske monarhije, 1878. godine, uprava nad Bosnom i Hercegovinom
dodijeljena je ZajedniËkom ministarstvu finansija- Odjeljenju za BiH Zermaljska
vlada u Sarajevu bila je izvrπna vlast ZMF, a poglavar ZV za BiH podreen ZMF.
9 ABH, ZMF, preez. 665/1184
173
ministarstva traæi upute u vezi sa zahtjevom Porte. On pita ministra Kalaja
πta Êe odgovoriti Porti i kako da se ‘ponaπa’ u vezi sa ovim zahtjevom.
Napominje da su i italijanski i engleski konzuli u Caraigradau dobili isto
upozorenje za italijansku i englesku vladu, i veÊ odgovorili. Engleski konzul
je u ime svoje vlade odgovorio da su na Kipru, gdje Englezi uprevljaju,
prikupljene i popisane sve knjige na orjentalnim jezicima. Konzul Salica
napominje da nije uspio saznati kakav je odgovor Porti uputilo italijanski
konzul.
Ministar Benjamin Kalaj je veÊ 26. 7. 1884. godine10 u vezi sa ovim
dopisom konzula Salice uputio dva dopisa: prvi je poslao Ministarstvu
vanjskih poslova u BeËu a drugi, πefu Zemaljske vlade za Bosnu i
Hercegovinu u Sarjevu fon Appelu. Ministarstvo vanjskih poslova je dobilo
upute o tome, kakav odgovor konzul Salica treba da uputi Porti u
Carigradu. Porti je trebalo odgovoriti da su predstavnici ‘uËene uleme’ u
Sarjevu nezadovoljni primjedbama u vezi sa njihovom slabom brigom za
‘tamo nalazeÊe muhamedanske knjige i manuskripte.’
©ef Zemaljske vlade u Sarjevu fon Appel je dobio zadatak da u vezi
sa saznanjem o postojanju ‘nezaπtiÊenih muhamedanskih knjiga i
manuskripta’ oformi jedan fond Vlade za zaπtitu tamo ‘nalazeÊih’ starih
knjiga i rukopisa. Zemaljska vlada je trebala da naredi ullemi u Bosni i
Hercegovini da iz sredstava ovog fonda sve oπteÊene ‘muhamedanske ‘
knjige konzerviraju kako bi bile zaπtiÊene od daljeg propadanja. Isto tako,
nareeno je Zemaljskoj vladi da prikupi detaljne informacije o broju i
vrsti knjiga koje treba konzervirati.11
Poglavar Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, fon Appel odgovorio
je ZajedniËkom ministarstvu finansija u BeË 14. 8. 1884, godine.12 Na omoti
spisa istaknut je kratak sadræaj:’ Predmet se odnosi na befel Porte u vezi sa
konzervacijom muhamedanskih knjiga i manuskripta.’ U odgovoru ministru
Kalaju, πef Zemaljske vlade je pisao da je u vezi sa problemom konzerviranja
‘nalazeÊih muhamedanskih knjiga i rukopisa’ proveo detaljnu istragu kod
‘ovdaπnjih duhovnih funkcionera.’ Od reisa za Bosnu i Hercegovinu,
odnosno sarajevskog muftije Hilmi ef. OmeroviÊa dobio je prepis fetve od
πeih-il-islama u Carigradu. U prilogu dopisa je i prepis pomnenute fetva
10 ABH, n. izv.
11 Iz dostupnih izvora nismo saznali da li je ovo i uraeno.
12 ABH, ZMF, prez. 724/1884
174
prevedene na njemaËki jezik. Fon Appel obavjeπtava u istom dopisu ministra
Kalaja da je naredio sarajevskom muftiji da o svom troπku novoformiranog
fonda sabere sve ‘tamo nalazeÊe knjige’ te da ih uredno popiπe i konzervira.
Isto tako, muftijstvu je nareeno da sve vjerske duænosnike uputi da saberu,
popiπu i uredno Ëuvaju knjige koje se nalaze na podruËju u njihovoj
nadleænosti.
Iz nama dostupnih historijskih izvora nije se moglo saznati kako su
poslovi u vezi sa konzervacijom starih knjiga i rukopisa na orjentalnim
jezicima zavrπne niti na koji su naËin i kojim tehnikom knjige konzervirane.
Contributions for history in Bosnia and Herzegovina
In the territory of Bosnia and Herzegovina there always were books
and different manuscripts which were preserved because they were precious and expensive.
During the Ottoman rule in our region, in the Muslim houses, and in
the other Muslim religious institutions books written in oriental languages
using Arabic alphabet (printed as well as copied ones) were appreciated.
They were of special value especially because of their religious- Islamic
content.
When in 1884 shaikh al-Islam from Istanbul warned mufti of Sarajevo
and rais al-ulama effendi Mustafa Omerovic and National government
of Bosnia and Herzegovina that, there are many old books and manuscripts in oriental languages which were due to negligence exposed to
ruin (decay). This warning was followed by different reactions.
Mufti OmeroviÊ was surprised with this warning, because according
to his knowledge in Bosnia there were books but they were properly recorded and well kept.
National government for Bosnia and Herzegovina under orders from
Vienna decided to establish a fund for protection and preservation of old
books in Bosnia and Herzegovina. It was ordered that all books be collected, orderly registered and recorded so as to be preserved.
From the accessible written sources it was not possible to learn whether
it was done and which method was used for preservation of the books.
175
176
Prijepis fetve ©ejhu-l-islama iz Carigrada sarajevskom muftiji
Hilmi ef. OmeroviÊu o prikupljanju islamskih rukopisa i knjiga
177
Nalog Fon Appela sarajevskom muftiji za prikupljanje
islamskih rukopisa i knjiga, njihov popis i konzerviranje
178
Jusuf MuliÊ
O NEKIM POSEBNOSTIMA VEZANIM ZA
POSTUPAK PRIHVATANJA ISLAMA U BOSNI I
NETA»NOSTIMA KOJE MU SE PRIPISUJU
Prihvatanje islama od strane starosjedilaËkog stanovniπtva, Vlaha i
Arbanasa u Bosni, odvijalo se prema opÊim naËelima koja su vaæila i u
ostalim nemuslimanskim balkanskim zemljama.1 Ovdje Êe biti rijeËi o
nekim posebnostima koje su u tom postupku doπle do izraæaja u Bosni i
netaËnostima koje mu se pripisiju.
ETAPE U PRIHVATANJU ISLAMA
Kada je otpoËeo postupak prihvatanja islama 2 od strane
starosjedilaËkog stanovniπtva i pripadnika nekih etniËkih skupina (Vlaha,
Arbanasa i Cigana) u HercegovaËkom vilajetu, nije se iz dostupnih pisanih
spomenika moglo taËno utvrditi.3 OslanjajuÊi se na brojna istraæivanja
koje su obavili Mehmed HandæiÊ,4 Nedim FilipoviÊ,5 Nenad FilipoviÊ,6
1 Nedim FilipoviÊ : Osvrt na prihvatanje islama na Balkanu pod Turcima,
GODI©NJAK ANUBiH Knjiga 13, CZBI Knjiga 11, 1976, 385-416.
2 Sve do odræavanja NauËnog skupa pod naslovom ©irenje islama i islamska
kultura u bosanskom ejaletu, koji je odræan u Sarajevu izmeu 7. i 9. marta
1991. godine u povodu Ëetrdesetogodiπnjice Orijentalnog instituta, za prihvatanje
islama koriπÊen je izraz islamizacija. Tada je Avdo SuÊeska predloæio da se to
napusti i zamijeni izrazom πirenje islama. Smatrao sam da viπe odgovara izraz
prihvatanje islama ili prelaæenje na islam, jer je πirenje islama rezultat njegovog
prihvatanja od strane nemuslimana.
3 Ovdje se ne misli na sluËajeve prihvatanja islama od strane Boπnjana prije
zaposjedanja Bosanskog kraljevstva.
4 Mehmed HandæiÊ: Islamizacija i porijeklo bosansko-hercegovaËkih
muslimana. Glavni uzrok prelaska Bogumila na islam, Sarajevo, 1940 55-58 (Rad
je objavljen i u autorovim sabranim djelima, Knjiga 2, Sarajevo, 2000, 2-46).
179
Ahmed S. AliËiÊ7 i dr., te radove Vladislava SkariÊa8 i Δire Truhelke9
moæe se kao osnovano prihvatiti da je to bilo uporedo sa uspostavljanjem
osmanske vlasti.
Prihvatanje islama od strane starosjedilaËkog stanovniπtva, Vlaha
(zajedno sa Arbanasima), moæe se podijeliti u dvije odvojene, ali
istovremeno i meusobno povezane etape: p r v a, u XV vijeku, u kojoj je
prihvatanje islama bilo sporadiËno i, druga, u XVI stoljeÊu, u kojoj je
prihvatanje islama kod starosjedilaËkog stanovniπtva bilo masovno, a kod
Vlaha naglaπenije.
A) Prva etapa: SporadiËno prihvatanje islama u XV stoljeÊu
A/1) StarosjedilaËko stanovniπtvo
Nedostaju podaci o poloæaju starosjedilaËkog stanovniπtva prije
prihvatanja islama. To je bilo moguÊe utvrditi samo u malom broju
sluËajeva. Takav je sluËaj sa nekim æupanima nekih æupa i zapovjednicima
nekih tvrava, koji su se predali Osmanlijama, pripadnika srednjeg i sitnog
plemstva,10 koji su se ukljuËili u njihov timarsko-spahijski sustav, kako
bi saËuvali svoje baπtine u okviru dodjeljivanih im timara i svoj druπtveni
poloæaj.11 Za njih su navoene duænosti koje su obavljali, liËno ime, a u
5 Nedim FilipoviÊ: O nastanku feudalnih posjeda muslimanskog bosanskog
plemstva, PREGLED 5, 1953, 386-393.; Napomene o islamizaciji u Bosni i
Hercegovini u XV vijeku, GODI©NJAK ANUBiH Knjiga 12, CZB Knjiga 5,
197o, 141-165; O problemu druπtvenog i etniËkog razvitka u doba osmanske
vlasti, PIIS 11-12 (1975-1976), 1976, 11-12: 274-282.
6 Nedim FilipoviÊ: Islamizacija Bosne u prva dva desetljeÊa osmanske vlasti,
POF 41, 1991, 53-65.
7 Ahmed S. AliËiÊ: ©irenje islama u Hercegovini, POF 41, Sarajevo, 1991, 67-73.
8 V. SkariÊ: ©irenje islama u Bosni i Hercegovini, KALGAJ, 1941, 29-33.
9 Δ. Truhelka: O porijeklu bosanskih Muslimana, HRSMOT 2, 1934, 7: 249-257.
10 O prihvatanju islama od strane bosanskog plemstva, podrobnije vidjeti u
radovima Vladislava SkariÊa: Bosansko-hercegovaËki muslimani, SKG NS 16, 1925,
8: 617-623; Δire Truhelke: O porijeklu bosanskih Muslimana, n.dj.; Vase »ubriloviÊa:
Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, JI» 1, 1935, 3: 358-403.
11 Nedim FilipoviÊ: O jednom aspektu korelacije izmeu islamizacije i
ËifluËenja, PIIS 17, 1981, 18:25-44.
180
zaista malom broju sluËajeva i porodiËno prezime. Ukoliko novi muslimani
starosjedioci nisu posjedovali timare i Ëifluke, moæe se samo nagaati da
su bili iz reda zemljoradniËke raje.
Za one nemuslimane iz reda sitnog i srednjeg plemstva, koji su islam
prihvatili na samom poËetku toga postupka, koriπÊena su njihova
muslimanska liËna imena i patronimiËka prezimena, kod onih koji su
islam prihvatili u drugoj etapi muslimanska liËna imena i nemuslimanska
imena njihovih oËeva, a za one koji su islam prihvatali neposredno pred
popise, samo njihovo novo muslimansko liËno ime i oznaku novi musliman
(muslim-i nev). Doseljavani muslimani nosili su samo liËno ime, a uz
njega naziv ishodiπta (Karadæoz iz Karahisara), vojnu duænost (sluga
sandæak-bega, tobdæija) ili civilnu duænost (dragoman/bos. prevodilac,
imam, kadija i sl.), a u nekim sluËajevima i srodstvo s poznatim liËnostima
(roak Ali-paπe).12 Vlaπke starjeπine su zadræavali titulu i liËno ime, rjee
12 Turci, kao ni brojni drugi narodi svijeta, meu kojima i nemuslimanski
(Jevreji), nisu imali prezimena, nego su nosili samo svoje liËno ime i liËno ime
oca (Hasan, sin Mahmuda, Abraham, sin Isaka itd. ), pa su to primjenjivali i na
pripadnike drugih pokoravanih naroda. Izuzetak su bili Bosanci kao visoki
duænosnici Osmanskog carstva, koji su zadræali svoja slavenska prezimena:
BoroviniÊi, BoljaniÊi, JankoviÊi, Kukavice, OpukoviÊi, SokoloviÊi, i dr. Ovo je
predstavljalo znaËajnu polugu u brisanju porijekla pripadnika raznih naroda.
Oni koji su prihvatali islam, dobijali su i muslimansko liËno ime, a kao πto je
navedeno, muslimani koji su postali timarlije, na samom poËetku su zadræavali i
slavenska patronimiËka prezimena (Ahmed BoroviniÊ), odmah nakon toga samo
svoje liËno ime i liËno ime oca (Mehmed, sin Vukca) i u drugoj generaciji nosili
svoje liËno ime i liËno ime oca (Mehmed, sin Osmana). Time se gubila svaka
veza sa porijeklom onih koji su prihvatili islam, πto je bio sastavni dio politike
Osmanlija. U poodmakloj dobi prisustva Osmanlija u Bosni, uz liËno ime oca
stavljan je turski nastavak oglu (olu) ili perzijski zade, koji oznaËavaju pripadnost
nekomu (Ahmed koji pripada Mehmedu), πto bi odgovaralo slavenskom iÊ. Tako
su kod muslimana nastala patronimiËka prezimena, kao naprimjer, Ilijas, sin
Hamida kao HamidoviÊ, Memed, sin Ibrahima kao IbrahimoviÊ itd. Takvim
prezimenima prikljuËivani su razni dodaci: Osman-agiÊ, BeÊir-begoviÊ, NumankadiÊ, Ali-ËehajiÊ (turskom nazivu Ëehaja najviπe odgovara hrvatski tajnik, o.p.)
i dr. O muslimanskim liËnim menima u Bosni, od kojih je i nastao najveÊi broj
prezimena (patronimici), vidjeti u radu Ibrahima Kemure: Muslimanska imena i
njihova znaËenja, GVIS 35, 1972, 3-4: 122-126, 5-6:227-235, 7-8: 330-336
(Poseban otisak, Sarajevo, 1975.) i u rjeËniku Murisa IdrizoviÊa, Abdulaha
JasenkoviÊa i Vladimira Knora: RjeËnik stranih rijeËi, Sarajevo, 1989.
181
uz to i prezime, a vlaπka raja samo liËno vlastito liËno ime i liËno ime
oca. Zanimljivu sliku pruæa klasifikacija onih u Bosni iz reda
starosjedilaËkog sitnog i srednjeg plemstva koji su prihvatili islam, kako
po vremenu prihvatanja, tako i po naËinu na koji su njihova imena
zabiljeæena u popisu.
©to se tiËe vremena prihvatanja islama do kraja popisa Bosanskog
sandæaka 12. maja 1469. godine, oËito je da su bile prisutne tri podetape:
Prva, u kojoj su novi muslimani iz reda sitnog i srednjeg plemstva
na samom poËetku popisa upisivani sa novim muslimanskim liËnim
imenom i patronimiËkim prezimenom (nahija Dubπtica: Jusuf –okoviÊ),
jer je to bilo rezervirano samo za one nove muslimane, koji su postajali
visoki dostojanstvenici Osmanskog carstva (BoljaniÊi, BoroviniÊi,
JankoviÊi, OpukoviÊi, PredojeviÊi ili PredoviÊi ili PrediÊi, SokoloviÊi i
dr.).
Druga, u kojoj su novi muslimani bili upisani sa novim muslimanskim
liËnim imenom i nemuslimanskim imenom oca (nahija Bistrica: Hasan,
Ali i Husejn, sinovi Borovine).13 Iz liËnih imena oËeva izvoeni su
patronimici, koja pomaæu da se utvrde prezimena plemiÊkih porodica.
Da ovakvih podataka ima viπe, oni bi bili dragocjeni za plemiÊku
rodovsku historiju srednjovjekovne Bosne.
Iz tih πturih podataka moglo se je saznati iz kojih su rodova sitnog i
srednjeg bosanskog plemstva regruturani prvi timarlije u Bosni, koji su
nastavili svoje plemstvo i u novoj vjeri. Ali, ono πto je najvaænije, jeste
potvrda da su i pripadnici srednjovjekovnih vlasteoskih rodova, koji su
pripadale sitnom i srednjem plemstvu, nastavili koristiti svoje baπtine kao
timare. Poπto je to i kod zemljoradniËke raje popisima dokazano, ovo
predstavlja najsnaænije uporiπte za dokazivanje pripadnosti zemlje iz
predosmanskog perioda i u osmanskom periodu vlasti iskljuËivo
Boπnjanima.14 »injenica da su napuπtene zemlje od strane pripadnika
13 Ovo je poznata srednjovjekovna plemiÊka porodica sa Jabuke (nahija
Bistrica), Ëiji potomci i danas nose patronimik Borovina. Od njih je najpoznatiji
Sinan-paπa BoroviniÊ, koji je bio zet Mehmed-paπe SokoloviÊa, sandæak-beg
HercegovaËkog sandæaka i begler-beg Bosanskog beglerbegluka.
14 U srednjovjekovnoj bosanskoj dræavi, stanovnici su se dijelili na ljude
(Boπnjani, Bosanci ili Slaveni) i vlahe (DAD, LETCOMLEV, 2, 1oo ‘).
182
Crkve bosanske i KatoliËke crkve Osmanlije kasnije dodjeljivali
naseljavanim Vlasima, koji su se iz Hercegovine, Crne Gore, Kosova i
Srbije, u dijelovima Bosne izvan Hercegovine i u onim dijelovima
Hercegovine, u kojima nije bilo Vlaha do dolaska Osmanlija, samo
dokazuje na koji su naËin od tada pa sve do naπih dana dolazili do zemlje,
koju svojataju kao vekovnu srpsku. Pouzdani podaci o svojinskom
vlasniπtvu nad zemljom, vezanih za tzv. agrarnu reformu iz 1919. godine,
jasno pokazuju koliko je zemlje pripadalo kojoj vjerskoj grupaciji.15
TreÊa, koja se nastavila na drugu, i u kojoj su se gubila slavenska
patronimiËka prezimena i liËna imena oËeva, pa su oni koji su prihvatili
islam upisavni samo s novim muslimanskim liËnim imenima, uz dodatak
novi musliman (muslemi nev).
Osmanlije su novim muslimanima dodjeljivali liËna imena i to
oznaËavali sa Preπao je na islam i dobio ime Jusuf. Njihova liËna imena
uglavnom su zamjenjivali odgovarajuÊim turskim anadolskim (Arslan,
Bajram, Ejnehan, Evrenos, Hiπam, Hoπkadem, Karadæa, Karadæoz, ©adi,
©irmerd i dr.) ili arapskim imenima prilagoenim turskom jeziku (Mehmed
umjesto Muhammed). U jednom broju sluËajeva onih koji su prihvatili
islam, nemuslimanska liËna imena prevedena na turski, arapski ili perzijski
mjezik: Gvozden je postao Timur, Vuk Kurd (bos. Kurt), Æivan ili Æivko
Jahja itd. Svojoj djeci skoro u pravilu davali su neturska imena. U drugoj
etapi, koja se odvijala u XVI vijeku, a prihvatanje islama poprimilo
razmjere masovnosti, novi muslimani mogli su birati svoja nova liËna
imena. U neznatnom broju sluËajeva opredjeljivali su se za turska liËna
imena a opredjeljivali su se za arapska ili perzijska.
U popisima sandæaka, koji su uslijedili nakon prvog popisa Bosanskog
sandæaka iz 1468/1469. godine, starosjedioci iz reda zemljoradniËke raje
koji su prihvatili islam bili su svrstani u sljedeÊe Ëetiri kategorije:
Prvu, koju su Ëinili oni πto su nosili svoja nemuslimanska liËna imena
i liËna imena svojih oËeva, pored kojih stoji oznaka postao musliman i
njihov braËni poloæaj: oæenjeni (Ëift i dæaba) i neoæenjeni (mucerred),
vezane za plaÊanje poreza ispendæe za muslimane.
15 O tome podrobnije vidjeti u radu Jusufa MuliÊa: Genocid nad
muslimanima u Bosni i Hercegovini, Sandæaku, Kosovu, Metohiji, Crnoj Gori i
Makedoni izmeu dva svjetska rata, BEHAR 3-4, Zagreb, 1993, 1-9 i KABES,
Mostar, 1, 1995, 2: 31-34, 3:24-26 i 4: 29-32; 2, 1996, 5: 45-46.
183
Drugu, u koju spadaju oni πto su zadræali nemuslimansko liËno ime,
uz dodatak braËnog stanja, na osnovu kojega su izmirivane obaveze
plaÊanja muslimanske ispendæe.
TreÊu, u koju spadaju oni:
a) koji su dobili novo muslimansko ime u zamjenu za svoje
nemuslimansko, a zadræali nemuslimansko ime oca (Alija, sin Radoja),16
b) koji su dobili muslimanska imena s oznakom novi musliman
(Omer, novi musliman, dæaba),
c) koji su oznaËeni kao braÊa muslimana (Hamza, brat Radoja i
Radivoja, Ëift),
d) koji su dobili novo muslimansko ime, ali su prikrili liËno ime oca
oznakom sin Abdullaha ( Ishak, sin Abdullaha, neoæenjen).17
Moæda bi se u skupinu onih koji su prihvatili islam mogle ubrojiti i
osobe sa muslimanskim imenima kod kojih je izrijekom navedeno
musliman, jer ovakvo oznaËavanje nije bilo uobiËajeno kod doseljavanih
muslimana u novoosvojene zemlje iz drugih dijelova Osmanskog carstva.
A/2 Vlasi
I Vlasi su od samog poËetka uspostave trajne osmanske vlasti u Bosni
poËeli prelaziti na islam. Prvo su to Ëinile njihovi starjeπine, a nakon njih
i vlaπka raja.18 U popisima, Arbanasi su iskazivani zajedno s Vlasima. To
oteæava uvid u moguÊe razlike kod prihvatanja islama od strane Vlaha i
Arbanasa. Jedino se kod plemena za koja se izrijekom zna da su arbanaπka,
mogla utvrditi pojavnost u prihvatanju islama (BjelopavliÊi, Burmazi,
Grude, Hoti, Klimente/Koeljmend, KuËi, Macure, Maine, MalonπiÊi/
Malonze, Mataruge/Mataronge i ©krijelji).
16 U ovom popisu ponovo je u selu Gornje OgleËevo u nahiji Soko (danas
IgoËe u opÊini FoËa, posrbljeno Srbinje) zabiljeæen ©irmerd, uz kojega je sada
stajalo i liËno ime nemuslimanskog oca Radak.
17 U etapi masovnog prihvatanja islama u XVI stoljeÊa, ovakav naËin
oznaËavanja liËnog imena nemuslimanskog oca bit Êe vrlo Ëest sluËaj. Nisu rijetki
sluËajevi da u jednom istom selu Ëak treÊina kuÊedomaÊina koji su prihvatili
islam nose muslimanska liËna imena i oznaku sin Abdullaha (Boæjeg roba).
18 Ahmed S. AliËiÊ: ©irenje islama u Hercegovini, n.dj. 70.
184
a) Vlaπke starjeπine
Za razliku od sitnog i srednjeg bosanskog plemstva, kod vlaπkih
starjeπina (knezovi, vojvode, katunari i tekliÊi), skoro u pravilu, uz liËno
ime, a ponedgje i liËno ime oca, bila su navoene i njihove starjeπinske
titule. I oni su se, takoer, ukljuËili u osmanski timarsko-spahijski sustav
i dobijali svoje stare baπtine kao timare ili su im one dodjeljivane, a nekima
uz to i Ëifluci.19
Prema podacima koje je iznio Δiro Truhelka, proizlazi da je prvi na
islam prevjereni vlaπki starjeπina bio Isa-beg VraneπeviÊ. O njemuje
Truhelka naveo sljedeÊe:20
VeÊ 1455. nalazimo Isa-bega VraneπeviÊa, koji je bio jamaËno visoki
dostojanstvenik, jer mu DubrovËani 17. aprila 1455. godine poslaπe darove
u vrijednosti od 300 perpera (l00 dukata), a njegovu poslaniku 80 perpera
(26,7 dukata).
Na osnovu uputa koje je VijeÊe umoljenih dalo svome poslaniku
Mihovilu RestiÊu 5. jula 1497. godine da prilikom posjete novom sandæakbegu HercegovaËkog sandæaka Ahmed-begu VraneπeviÊu posebno istakne
veliËinu Isa-bega VraneπeviÊa,21 Truhelka je izveo zakljuËak prema kojemu
je Ali-beg bio Isa-begov sin.
Sve do popisa Bosanskog sandæaka iz 1468/1469. godine, nema drugih
vijesti o vlaπkim starjeπinama koji su prihvatili islam. U tom popisu
zabiljeæen je samo Ibrahim, sin kneza Vraneπa, koji je postao spahija i
dobio timar s godiπnjim prihodom od 1.758 akËi. On je u meuvremenu
preπao u sluæbu na dvoru u Istanbulu i izgubio svoj timar. U dva navrata
boravio je u Dubrovniku kao liËni sklav,22 odnosno poslanik sultana
Bajazida II: prvi put u decembru 1476. godine, kad mu je otac imenovan
za vojvodu nahija Trebinje i Popovo, a drugi put 5. maja 1485. godine, s
porukom sultana Bajazida II za DubrovËane.
U dva pisana spomenika koji su pohranjeni u Dræavnom arhivu u
Dubrovniku, zabiljeæeni su braÊa Ali-beg i Smail-beg VlahoviÊ, oËito od
19 Nedim FilipoviÊ: Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI
vijeku, RADOVI ANUBiH Knjiga 73, odn. Knjiga 23, 1983, 139-148.
20 Δ. Truhelka: TSSDA III, 415.
21 DAD, LETCOMLEV 17, 55.
22 Sklav je bio prevodilac na carskom dvoru za juænoslavenske jezike.
185
ljubinskog vlaπkog roda VlahoviÊi. Oni su po nalogu sultana Bajazida II
dolazili 1474. godine u Dubrovnik da bi prisustvovali poravnanju izmeu
braÊe (StipanoviÊ) HercegoviÊ: hercega Vlatka i kneza Stipana mlaeg.23
Nakon toga, prihvatanje islama od strane vlaπkih starjeπina bilo je
uËestalije.
b) Vlaπka raja
Do poËetka popisa Bosanskog sandæaka iz 1468/1469. godine, nije
zabiljeæen nijedan Vlah iz reda vlaπke raje koji je prihvatio islam. Ima
samo nekoliko sluËajeva Vlaha iz reda vlaπke raje koji su izmeu zavrπetka
popisa Bosanskog sandæaka iz 1468/1469. i zavrπetka popisa
HercegovaËkog sandæaka iz 1475-1477. godine prihvatili islam.
B) Druga etapa: Masovno prihvatanje islama u XVI stoljeÊu
B/l) StarosjedilaËko stanovniπtvo
Masovno prihvatanje islama od strane starosjedilaËkog
nemuslimanskog stanovniπtva uslijedilo je u XVI stoljeÊu. O tome su
brojËane podatke iznijeli autori u svojim referatima podnesenim na
Simpozijumu o πirenju islama i islamske kulture, pa ih ovdje nije potrebno
navoditi. Pri tome je od znaËaja istaknuti Ëinjenicu da je postupak
prihvatanja islama od strane starosjedilaËkog stanovniπtva bio slabiji u
nahijama u kojima su prije osmanskog zaposjedanja katolici i pravoslavci
Ëinili glavninu stanovniπtva, a naglaπeno jako u nahijama u kojima su
prije osmanskog zaposjedanja glavninu stanovniπtva Ëinili pripadnici Crkve
bosanske. Aleksandar Solovljev je ustvrdio kako su meu starosjedilaËkim
stanovniπtvom glavninu onih koji su prihvatili islam Ëinili pripadnici Crkve
bosanske (koje on naziva bogumilima o.p.) i KatoliËke crkve.24
Za ovu etapu postupak prihvatanja islama od strane starosjedilaËkog
nevlaπkog stanovniπtva osobeno je da je, za razliku od sandæaka u ostalim
dijelovima Bosne, u Hercegovini, praktiËki, bio zavrπen, jer je krajem
23 O ovoj dvojici braÊe podrobno vidjeti u Monogorafiji Jusufa MuliÊa:
Hercegovina l, 31-32 i 34-38.
24 A. Solovljev: Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, GIDBIH 1, 1949,
42-79.
186
XVI vijeka udio muslimanskih u ukupnom broju kuÊa nevlaπkog
stanovniπtva iznosio 80,3%.25
B/2) Vlasi
Kao i starosjedilaËko stanovniπtvo, tako su i Vlasi u XVI stoljeÊu u
neπto zapaæenijem postotku prihvatali islam, ali je i to bilo vrlo skormnih
razmjera.
a) Vlaπke starjeπine
Kao posebnu zanimljivost treba naglasiti da je bilo vlaπkih karuna u
kojima su katunari bili muslimani, a nije bilo u njima nijednog drugog
muslimana.
Moæe se sa sigurnoπÊu prihvatiti da je postupak prihvatanja islama i
od starosjedilaËkog stanovniπtva i od Vlaha bio, praktiËki, zavrπen do kraja
XVI stoljeÊa. Nakon toga, sluËajevi prihvatanja islama bili su sporadiËni.
KO JE PRIHVATAO ISLAM
Vezano za porijeklo onih koji su prihvatili islam, kao posebno vaæno
treba naglasiti da su svi (naglasio JM) pripadnici Crkve bosanske prihvatili
islam, bez obzira na Ëinjenicu da su se u svojoj vjeri sporadiËno zadræali
i do polovine XIX stoljeÊa. Zanimljiva je zabiljeπka koju je s tim u vezi
uËinio fra Petar Bakula:26
U DuboËanima27 (kotar Konjic),28 porodica Heleæ, koja bijaπe posljednji
sljedbenik bogumilske zanesenosti, prigrlila je islam prije nekoliko godina
unazad.
25 MuliÊ, J.: HERCEGOVINA 2, Sarajevo, 2004, 165-164 (Tabela 9.1.).
26 P. Bakula: Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis
et vicariatus Appostolicii in Hercegovine, pro anno domini 1867., Spalato 1867.
27 Selo na bosanskoj strani rjeËice Rakitnice, desne pritoke Neretve. Naziv
selu dali su starosjedioci prema ishodiπtu Vlaha iz plemena KriËke, koji su se tu
doselili iz sela DuboËica (danas u opÊini Pljevlja u Republici Crnoj Gori).
28 Selo DuboËani smjeπteno je na samom uπÊu rjeËice Rakitnice u Nertevu,
i to na njenoj desnoj bosanskoj strani, ali je u upravnoj organizaciji od pamtivijeka
pripadalo Hercegovini.
187
Ova je porodica uzela prezime ElezoviÊ i zadræala ga sve do danaπnjih
dana.
O prihvatanju islama u Bosni i Hercegovini zapaæenu studiju napisao
je Mehmed HandæiÊ.29
Bilo je podrobno rijeËi o prihvatanju islama od pravoslaviziranih
Vlaha i Arbanasa. Meutim islam su prihvatali i katolici, ali u relativno
manjem broju, ali s razlikama koje su ispoljene u ostalim sandæacima
Bosne i u HercegovaËkom sandæaku. U tim sandæacima, izuzev srediπnjeg
dijela Bosanskog sandæaka, i katoliËko stanovniπtvo je pred Osmanlijama
izbjeglo u susjedne katoliËke zemlje i veÊina je do kraja XVI stoljeÊa,
odnosno do zavrπetka postupka masovnog prihvatanja islama, bila u
izbjegliπtvu. Od onih koji nisu napustili svoja ognjiπta ili su se poËetkom
XVII vijeka vratili iz izbjegliπtva, najmasovnije prihvatanje islama
zabiljeæeno je u nahiji Sutiska.30
Izneseni podaci o prihvatanju islama potvruju brojne navode u
historiografskoj literaturi o prihvatanju islama u bivπem Bosanskom
kraljevstvu: prvi, prema kojima ono nije bilo zapaæenije na poËetku
osmanske vlasti i da je ono skoro zavrπeno u XVI stoljeÊu, i, drugi, prema
kojemu su islam prvi prihvatili pripadnici srednjeg i sitnog bosanskog
plemstva i vlaπke starjeπine, a tek nakon njih zemljoradniËka i vlaπka raja.
Iz saËuvanih pisanih spomenika moglo se je utvrditi da su jedino
pripadnici Crkve bosanske, koji su prihvatili islam, joπ dugo nakon toga
zadræali veze sa ranijom vjerom. »itali su Novi zavjet, a poznat je sluËaj
da su joπ i poslije Prvog svjetskog rata seljaci muslimani iz sela Luka na
podruËju Æepe (Rogatica) vrπili uporeivanje tekstova sadræanih u Novom
zavjetu i u Kur’anu.31
29 Mehmed HandæiÊ: Jedan prilog povijesti prvih dana πirenja islama u
Bosni i Hercegovini, KALNUZ 5, 1938, 29, 45.
30 Do danas poznato najmasovnije prihvatanje islama od katolika zabiljeæio
je papinski apostolski vizitator Petar Masareki (Masarechi) 1623. i 1624. godine.
O tome je u izvjeπtaju papi zabiljeæio sljedeÊe: ReËeno mi je da je proπlih godina
u okolici Sutiske (Kraljeve o.p.) otpalo od krπËanske vjere πest ili sedam hiljada
katolika (K. DraganoviÊ: IzvjeπÊe apostolskog vizitatora Petra Masarechija o
prilikama katoliËkog naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni g.
1623. i 1624, Starine, JAZU 39., 1938. str. 43).
31 M. HadæijahiÊ, M. TraljiÊ: Islam i muslimani u Bosni Hercegovini, n.dj. 51.
188
Jedan od nauvjerljivijih dokaza o Ëvrstoj vezi pripadnika Crkve
bosanske koji su prihvatili islam sa svojom tradicijom, predstavljaju grobni
spomenici. U dobrom broju sluËajeva u upotrebi su ostala ista greblja,32 s
tim πto su u starom dijelu prisutni steÊci ili drugi vidovi grobnih
spomemika, a u novom niπani (baπluci).
Bosanski muslimani joπ uvijek gaje poπtovanje prema pripadnicima
Crkve bosanske, koje smatraju svojim precima i zovu ih nametnutim
nazivom Bogumili.33 Na mnogim nekropolama steÊaka, koji su ostali
neuniπteni, joπ uvijek se odræavaju vjerski obredi (dove i mevludi), kojima
oni podræavaju sjeÊanje i odaju poËast svojim precima.34
Krajem XV ili poËetkom XVI vijeka, savrπeni krstjani (ishodiπnji red
strojniËke ljestvice Crkve bosanske, o.p. ), pisali su seljacima zapise protiv
raznih uroka i prirodnih nepogoda. jedan takav zapis pronaen je
poËetkom XIX vijeka u selu Kunova (danas opÊina FoËa), koji je Δiro
Truhelka nazvao Kunovski zapis.35 Tekst zapisa pisan je na bosanskom
jeziku pismom bosanËica, a zavrπava reËenicom pisanom na latinskom
jeziku latiniËnim pismom: In honore Dei, per deliberationem Patriae, koja
u prijevodu na bosanski jezik glasi: U Ëast Boga za osloboenje domovine.
Meu stanovnicima konjiËkog kraja uvrijeæeno je miπljenje da su
potomci plemiÊkog roda Repovac iz istoimenog danaπnjeg sela (ranije
Podstinje ili Podlisje) u opÊini Konjic i njene brojne grane (AjanoviÊi,
AlibegoviÊi, DautbegoviÊi, HasanbegoviÊi, JusufbegoviÊi, MustafabegoviÊi,
NuhbegoviÊi i dr.), joπ uvijek zadræala neke odlike uËenja Crkve bosanske.
Takoer, prema predanju, oni Ëuvaju neku relikviju iz doba kada su bili
pripadnici Crkve bosanske.
32. Greblje je izvorna bosanska rijeË.
33 O tome podrobnije vidjeti u Monografiji Jusufa MuliÊa: Hercegovina 1,
155-156.
34 O tome je brojne podatke dao rahmetli Mehmed HandæiÊ u svojoj kraÊoj
studiji Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovaËkih
muslimana, Sarajevo, 194o.(Rad je objavljen i u autorovom Sabranim djelima,
Knjiga 2, Sarajevo, 2000, 2-46).
35 Δ. Truhelka: Jedan zanimiv zapis pisan bosanÊicom, GZM 18, 1906, 3:
349-354. Kunovski zapis objavio je i Muhamed HadæijahiÊ u radu Bogumilistvo
i islamizacija (IV), objavljen u knjizi koju je napisao u koautorstvu s Muhamutom
TraljiÊem: Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1997, 4-43.
189
»INIOCI KOJI SU UTJECALI NA
PRIHVATANJE I ©IRENJE ISLAMA
O posebnostima islamizacije u Bosni, izmeu ostalih, posebno su
znaËajni radovi Nedima FilipoviÊa36 i Ahmeda S. AliËiÊa, s posebnim s
ovrtom na Hercegovinu.37 Prema ovim autorima, u Ëinioce koji se odnose
na Ëitavu Bosnu spadaju:
a) podvojenost Bosanaca po vjerskoj osnovi do koje je doπlo u
posljednjim godinama samostalnosti Bosanskog kraljevstva,
b) prinuda posljednjih bosanskih kraljeva i srpskih despota na
pripadnike Crkve bosanske, koje su nazivali hereticima i babunima, da
prihvate katoliËku, odnosno pravoslavnu vjeru i progoni iz Kraljeve zemlje
i srpske despotovine onih koji na to nisu pristali,
c) uËvrπÊivanje vlasti novog gospodara i gubitak nade da Êe doÊi do
njene promjene,
d) izmjenu druπtvenih i ekonomskih uvjeta koji su zemljoradniËkoj
raji omoguÊili povoljnije uvjete æivljenja i privreivanja,
e) utjecaj starosjedilaca koji su nakon prihvatanja islama na razne
naËine stjecali viπi druπtveni poloæaj,
f) ukljuËivanje domaÊeg starosjedilaËkog sitnog i srednjeg plemstva
te vlaπkih starjeπina u osmanski timarsko-spahijski sustav, odnosno vojnu
klasu, i njihovo postepeno prihvatanje islama, πto je za sobom povlaËilo
zemljoradniËku i vlaπku raju na prihvataje islama i
h) oslabljena moÊ sve tri crkve, koje kao takve nisu bile u moguÊnosti
da se na bilo koji naËin suprotstave prihvatanju i πirenju islama.
Dodatni Ëinioci koji su utjecali na bræe i masovnije prihvatanje islama
u Hercegovini, Ahmed S. AliËiÊ je ubrojio slijedeÊa dva:
a) prisustvo velikog broja pripadnika Crkve bosanske koji su tu
obitavali i prije njihovog progona iz Kraljeve zemlje i
b) prisustvo velikog broja onih koji su u toku pokatoliËavanja ili
nakon njega prebjegli iz Kraljeve zemlje u Hercegovinu.
U ove treba ubrojiti i nekoliko drugih Ëinilaca koji su utjecali na masovno
prihvatanje islama od strane starosjedilaËkog stanovniπtva u XVI stoljeÊu:
36 Nedim FilipoviÊ: SpecifiËnosti islamizacije u Bosni, Pregled, vanredni broj, 1969. 27-34.
37 Ahmed S. AliËiÊ: ©irenje islama u Hercegovini, n.dj. 71-72.
190
a) razvoj gradskih naselja, odnosno nastanak kasaba s preteænim
muslimanskim stanovniπtvom, izgraenim brojnim vjerskim objektima i
ulemom i
b) utjecaj onih koji su napustili izvornu vjeru i prihvatili islam, a u
Osmanskom carstvu zauzimali razne poloæaje u vojno-upravnoj hijerarhiji,
na svoje mjeπtane i zemljake.
Derviπke tekije (zavije), 38 Ëije je otvaranje dræava pomagala
dodjeljivanjem zemljiπta i oslobaanjem od bilo kakvih poreza, imale su
odreenu ulogu u postupku39 prihvatanja islama, napose u gradskim
naseljima, ali ne i presudnu. U HercegovaËkom sandæaku, zbog malog
broja tekija koje su otvorene do kraja XVI vijeka,40 njihova je uloga bila
skoro zanemarljiva. To potvruje podatak o visokom postotku stanovniπtva
koje je ovdje dotle prihvatilo islam, i to naglaπeno u gradskim naseljima.
NEKE NETA»NOSTI VEZANE ZA
POSTUPAK PRIHVATANJE ISLAMA U BOSNI
Vezano za prihvatanje islama od strane nemuslimana, neki historiËari
i drugi pisci, iznijeli su bezbroj neutemeljenih tvrdnji, meu kojima se
posebno istiËu sljedeÊe:
a) da je prihvatanje islama bilo prinudno,
b) da su se oni koji su prihvatili islam isturËili,
c) da su se prvo isturËili gradovi i
d) da je regrutiranje janiËara bilo danak u krvi.
Ovo zasluæuje da opπirnije bude raπËlanjeno i snagom materijalnih
dokaza opovrgnuto.
38 Dæemal ΔehajiÊ: Derviπki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim
osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, PI OIS-a Knjiga 15, Sarajevo, 1986.; Dæemal
ΔehajiÊ: Druπtveno-politiËki, religiozni, knjiæevni i drugi aspekti derviπkih
redova u jugoslovenskim zemljama, POF 34 (1984) 1985, 93-115; HandæiÊ, A.:
O ulozi derviπa u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeÊu, POF 31
(1981), 1981, 169-178.
39 Adem HandæiÊ: O ulozi derviπa u formiranju gradskih naselja u Bosni u
XV stoljeÊu, n.dj.
40 Do kraja XVI vijeka, u HercegovaËkom sandæaku otvoreno je samo pet
tekija, od kojih po jedna u Mostaru, Blagaju i »ajniËu, te dvije u Rudom.
191
Prihvatanje islama nije bilo prinudno
Srpski su historiËari u historiografiju proturili neistinu prema kojoj
je prihvatanje islama bilo prinudno.41 »injenica je, meutim, da Osmanlije
nisu imali nikakvog razloga za primjenu prinude u postupku prihvatanja
islama od strane nemuslimana. Za njih je gubitak svakog nemuslimana
znaËio gubitak liËnih poreza: kod zemljoradniËke raje glavarine (dæizje),
koju su oni plaÊali kao πtiÊenici islamske dræave (zimmi), ali i prihoda od
drugih poreza (ispendæe, desetina od moπta umjesto poreza na povrπinu
vinograda i dr.), koje su nemuslimani plaÊali u veÊem iznosu od
muslimana, a kod Vlaha jednog dukata godiπnje (filurije) i, ako su
obraivali zemlju, desetine. Time je dræava gubila znaËajan dio svojih
prihoda. Oni koji bi prihvatili islam, imali su moguÊnost da se πkoluju i
napreduju na svim poloæajima. To je zadovoljavalo njihova liËna htijenja.
U prilog odricanju prinude u postupku prihvatanja islama od strane
nemuslimana idu miπljenja o tome brojnih historiËara.
Vjekoslav KlaiÊ je miπljenja da su patareni bosanski, vlastela i kmetovi,
veÊinom priglili vjeru Muhamedovu.42
O prihvatanju islama od strane bosanskog sitnog i srednjeg plemstva,
Vasa “ubriloviÊ kaæe sljedeÊe:43
Bilo je viπe razloga koji su govorili za to da su bosanski begovi potomci
starog bosanskog plemstva: nijedna naπa dræava nije tako brzo podlegla
Turcima kao Bosna i nigde naπ narod u tolikom broju nije primio islam
kao ovde…
Δiro Truhelka, arheolog i historiËar:44
Turci, osvajaËi Bosne, nisu bili onaki divljaËki zatornici, kako nam
ih crta πkolska povijest. Oni nisu u osvojenim zemljama razarali domaÊih
istitucija ni proganjali pojedina vlasteoska plemena, dapaËe nemamo
nijednoga dokaza da bi oni za osvojenja ikome na silu narivavali islam.
41 O tome opπirnije vidjeti radu Jusufa MuliÊa: Prihvatanje islama nije bilo
prinudno, NOVHOR 3, 2002, 29: 46-47.
42 V. KlaiÊ: Povijest Bosne do propasti Kraljevstva, Zagreb, 1882, 340.
43 V. »ubriloviÊ, V.: Poreklo bosanskog plemstva u Bosni i Hercegovini,
n.dj. 368.
44 Δ. Truhelka: HistoriËka podloga agrarnog pitanja u Bosni, GZM 27,
1915, 123.
192
Vladislav SkariÊ, historiËar:45
Krivo je miπljenje da se na balkanskom poluostrvu Islam πirio naglo
i da je sluæbeno πiren silom. Ja Êu istaÊi samo fakat da 19. vijek ne bi
zatekao nijednog hriπÊanina.46 Islam su πirile prilike i ljudske okolnosti.47
Miljenko S. FilipoviÊ, historiËar:48
Ali nije se niπta Ëulo, da su muslimani iπta preduzimali, da prinude
nemuslimane na obraÊanje, niti da su Ëinili nasilja da otud iskorijene krπÊanstvo.49
45 Ovaj je izvrsni historiËar napisao veliki broj izuzetno vrijednih radova iz
historije Bosne i Hercegovine. U radu Porijeklo pravoslavnog naroda u
sjeverozapadnoj Bosni (GZM 30, 1918, 219-265), dokazao je da su tamoπnji
pravoslavci doseljeni Vlasi iz Hercegovine i Crne Gore, a u radu Sarajevo od
najstarijih vremena do austrougarske okupacije (Sarajevo, 1937), da je u Sarajevu
1863. godine bilo osnovano Druπtvo za propagandu srpskog imena meu
bosanskohercegovaËkim hriπÊanima, za koje je pravila napisao Vasa PelagiÊ.
Poπto ovi navodi nisu bili u suglasju sa postavkama srpskih historiËara o
bosanskohercegovaËkim Vlasima, koje su se proglasili etniËkim Srbima, urednik
Zbornika izabranih djela Vladislava SkariÊa (Sarajevo, 1989), Milorad EkmeËiÊ
je izostavio samo ta dva rada. Kakva sluËajnost.
46 Poπto su nakon BeËkog rata (1683-1699) u ratove iπli samo muslimani i u
njima masovno ginuli, a nemuslimani plaÊali odπtetni porez za nesluæenje vojske
tzv. zamjenu za vojnicu (bedel-i askeriye), udio muslimanskog stanovniπtva do
kraja osmanske vladavine se smanjivao, a rastao udio nemuslimanskog stanovniπtva.
Prema podacima prvog sveobuhvatnog popisa stanovniπtva, koji je provela
austrougarska uprava 16. juna 1879. godine (©tatistika mjesta i puËanstva Bosne i
Hercegovine, Polog popisa od 16. lipnja 1879, Sarajevo, 1880.) u Bosni i Hercegovini
je bilo ukupno l.158.440 stanovnika, u Ëemu je udio muslimana iznosio 448.613 ili
38,7 %, pravoslavaca 496.485 ili 41,8 %, katolika 209.392 ili 18,l % i ostalih
3.951 ili 0,4 %. Iz rezultata ovoga popisa, ne bi se mogao steÊi utisak o prinudnom
isturËivanju nemuslimana, a najmanje pravoslaviziranih Vlaha i Arbanasa.
47 V. SkariÊ: ©irenje islama u Bosni i Hercegovini, n.dj. 29.
48 Ovaj ugledni historiËar i sam je u poËetku o porijeklu bosanskohercegovaËkih
pravoslavaca pisao na osnovu rezultata vlastitih istraæivanja. Objavio ih je u
nekoliko radova, meu kojima se posebno istiËe onaj pod naslovom Majevica s
obzirom naetniËku proπlost i etniËkeosobine majeviËkih Srba (Djela ANUBiH
Knjiga 34, odn. Knjiga 19, 1969). Kasnije je o tome promjenio miπljenje, pa je o
Vlasima pisao kao o nestalom narodu i Srbima.
49 S.M. FilipoviÊ: EtniËka proπlost naπeg naroda u okolici Visokog (u Bosni),
Pregled 51, 1928, 10: 4.
193
U jednom drugom radu dodao je da je prihvatanje islama bilo
pojedinaËno i dobrovoljno.50
Vladimir ΔoroviÊ, historiËar:51
Da su oni (Osmanlije o.p.), doista imali kao dræavni sistem ne samo
nasilnu nego Ëak i postepenu islamizaciju hriπÊanskog elementa, oni bi je
kroz Ëetiri stotine godine svoje neograniËene vlasti mogli i provesti.
Vasa PelagiÊ, revolucionar i publicista:52
Vlada Turska nije svoj jezik nametala pokorenim narodima kao πto
su to Ëinile i Ëine ostale evropske zemlje (naglasio JM). Ona je spram
drugih vjera daleko tolerantnija i ËoveËnija bila od mnogih hriπÊanskih
vlada i dræava. ©to se naroda isturËilo (naglasio JM), nije noæem ili paleπem
naterano, veÊ je to bilo unekoliko dragovoljno, iz liËnih interesa. Gospoda
se isturËila radi gospodstva, a sirotinja za to, da se oprosti spahija ili
nekog gonjenja i stotine hiljada naroda volelo je olakπicu tereta i
materijalno blagostanje, sigurnost no veru svoju, te prevrnu jednu i primi
drugu. Ovom je mnogo doprinela i demokratska priroda muhamedanske
vere i uprave (naglasio JM). Zato i bogumili su se listom isturËili, jer su ih
zbog njihove vere slobodoumne gonili i pravoslavci i katolici.
Nakon ovoga πto je navedeno, nema potrebe bilo πta drugo dodavati
u cilju obaranja optuæbe o prinudnoj islamizaciji.
Ovome samo, moæda, treba dodati i Ëinjenicu da su se Osmanlije
strogo pridræavali islamskih propisa i poπtovali sve ono πto je u Kur’anu
zapisano, a i odredbi o prihvatanju islama. A jedan kur’anski ajet o tome
glasi:53
U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje
od zablude.
U sadræaju ovoga ajeta nalazi se i odgovor na pitanje zaπto muslimani
nikada nisu prisiljavali nemuslimane da prihvataju islam. A odgovor na
pitanje zaπto su oni koji su dolazili u dodir sa islamom i muslimanima,
prihvatali islam je u ljepoti i univerzalnosti propisa koji usreÊuju Ëovjeka
50 S.M. FilipoviÊ: Etnoloπki prilozi Augustina KristiÊa, Pregled 8, 1934, 124:4.
51 V. ΔoroviÊ: Borba za nezavisnost Balkana, Beograd, 1937, 34.
52 Vaso PelagiÊ: “Istorija Bosansko-ercegovaËke bune” u svezi sa Srpsko i RuskoTurskim ratom (studija za narod i dræavnike), drugo izdanje, Budimpeπta, 1880, 39.
53 El- Bakare, 256.
194
na ovom svijetu (arap. dunjaluk) i daju mu nadu za uspjeh na onom
svijetu (arap. ahiret).
Osmanlije nisu dirali ni u crkve i crkvena dobra. O tome Pero
SlijepËeviÊ, crkveni historiËar:54
Turci su bili tolerantni ne samo prema crkvi i veri nego su priznavali
crkvama i manastirima pravo poseda na zemljiπte koje su imali.
Prihvatanje islama nije bilo isturËivanje
Osmanlije su samo ponegdje nemuslimane koji su prihvatili islam
nazivali Poturicama (naglasio JM).55 U Kanun-nami za Bosanski,
HercegovaËki i ZvorniËki sandæak iz 1539. godine,56 obrazloæenje vezano
za naplatu liËnog feudalnog poreza (kod nemuslimana ispendæa, a kod
muslimana resmi Ëift, resmi benak i resmi mudæerred), navedeno je sljedeÊe:
Kao ispendæe, pak, neka se od nemuslimana uzima po 25 akËi. Od poturice
(muslimana o.p.) koji je oæenjen, neka se uzme po 22 akËe (resmi Ëift), a
od poturice momka koji je punoljetan, uzima se 12 akËi (resmi mudæerred).
To, meutim, ne znaËi apsolutno niπta, jer se bosanski muslimani
nikada nisu osjeÊali ni Poturicama ni Turcima.
Postupak prihvatanja islama srpski su historiËari nazvali isturËivanjem
(ispr. poturËivanje). Oni su pri tome poπli od Ëinjenice da su pripadnici
drugih vjeroispovijesti i etniËkih skupina, koje su NemanjiÊi silom prevodili
na pravoslavlje, po obrascu pravoslavni = Srbi, bivali posrbljeni. Ali taj
obrazac nije se odnosio na Vlahe, iako je veÊina od njih dobrovoljno
prihvatila prvoslavlje, napustila rumunski i zamijenila ga srpskim. To
im, pak, nije omoguÊilo da ih dræava istovremeno i posrbi. Oni su u
nemanjiËkim srpskim dræavama bili graani drugog reda, πto je kralj
Milutin poËetkom XIV stoljeÊa i zakonski uredio u okviru tzv. Zakona
Vlaha (Zakon Vlahov), a od njega naslijeivali drugi srpski vladari. Ovaj
Zakon su od posljednje srpske dræave, koja je nestala nakon Bitke na
rijeci Marici 1371. godine, preuzele i dvije novonastale srpske despotovine
i primjenjivale ga do pada posljednje od njih pod vlast Osmanlija 1459.
godine. Pravoslavizirani Vlasi iskoristit Êe seobe Srba u juænu Maarsku
54. P. SlijepËeviÊ: Srpska pravoslavna crkva I, Muinchen, 1962, 327.
55. Od ovoga naziva u Bosni su ostala prezimena Potur i PoturoviÊ.
56. OIS, Kanun-name, 56.
195
u vrijeme Osmanlija, naseliti se na njihove zemlje i samoproglasiti se
Srbima.57
U sluËaju prihvatanja islama u bivπem Bosanskom kraljevstvu, koje
je bilo dobrovoljno, ne moæe se uspostaviti jednakost sa poturËivanjem
(srp. isturËivanjem). Oni koji su prihvatili islam, nisu su se istovremeno i
poturËili i postali Turci. Turcima su ostali zahvalni πto su im omoguÊili
da dou u dodir sa islamom, ali im ni na kraj pameti nije bilo da budu
poturËeni. To se ogledalo u dosta strogoj podvojenosti izmeu
starosjedilaËkog stanovniπtva koje je prihvatilo islam i Turaka koji su po
raznim poslovima boravili u Bosni, a neki od njih se tu i trajno nastanili.
Meutim najuvjerljiviji dokaz za izreËenu tvrdnju je otpor Boπnjana da
potisnu svoj jezik i prihvate turski. Za to im je stajalo na raspolaganju
oko 416 godina, a za Boπnjane se ne moæe reÊi da su za uËenje stranih
jezika nenadareni. Pri tome treba imati u vidu da je turski jezik bio sluæbeni
u administraciji, vojsci i πkolstvu, πto znaËi da je postojala veÊa osnova
da bude nauËen. A nisu ga nauËili samo zato πto nisu htjeli, jer su bili
potpuno svjesni opasnosti od utapanja meu Turke i da time za sva
vremena izgube svoje narodnosno biÊe. Bilo im je vrlo dobro poznato da
oni koji ne govore jezikom naroda po kojemu se zovu, to ne mogu ni biti.
Osim toga, u Bosni se zbilo neπto πto je samo Bosni osobeno, o Ëemu je
ranije natuknuto. Ono malo nebosanskih pripadnika Osmanskog carstva,
koji su se stalno nastanili u Bosni, starosjedioci su uspjeli slavizirati i
meu se utopiti. To je, ipak, jedinstven sluËaj u historiji etniËkog razvoja
naroda. Uostalom, evo πta je o bosanskim muslimanima napisao poznati
arheolog i historiËar Δiro Truhelka:58
57. U tome su se posebno revnosno isticali samoposrbljeni bosanskohercegovaËki
Vlasi i Arbanasi: brzo su zaboravili rumunski i albanski jezik kao maternje i
nauËili bosanski i hrvatski, a od pokuπaja prisajedinjenja Bosne i Hercegovine
vlahiziranoj majËici Srbiji, odnosno Crnoj Gori na Berlinskom kongresu 1878.
godine, doduπe vrlo neuspjeπno, i srpski. Pri tome je u njih ostala trajno prisutna
poteπkoÊa, da kao i svi Romani (osim ©panaca koji to mogu zbog upliva u
πpanski arapskog jezika) ne mogu izgovarati glas ha. Taj glas nije mogao
izgovoriti ni tvorac savremenog srpskog jezika, Vlah Drobnjak Vuk StefanoviÊ
KaradæiÊ (izvorno ©aπiÊ), pa je pisao o (H)Ercegovini, (H)Ajduk Veljku itd. Jer
da je izvorni Srbin onda bi glas ha, bez teπkoÊa izgovarao (Hristos, Hilendar,
hrisovulja itd.).
58. Δ. Truhelka: O porijeklu bosanskih muslimana, n.dj.
196
Ako se uvaæi da su Slaveni koji su se naselili na jugu Evrope, bili prvi
predstavnici svijetlog tipa, kome je plava kosa i modro oko, glavnom rasnom
odlikom, dobiva vaænost Ëinjenica, da je Ëisto svijetli tip u muslimana
najËeπÊe zastupan, jer po tome bi muslimani bili najËiπÊi Slaveni u Bosni.
Truhelka je svakako u ovome pretjerao, jer Slaveni u Bosni nisu bili
samo muslimani nego i katolici, koji, takoer, posjeduju navedene osobine.
Pri tome je od posebne vaænosti Ëinjenica da je bosanske muslimane svrstao
u Slavene i time odrekao svaku njihovu vezu s Turcima.
Bosanskim muslimanima se tepali kao braÊi muhamedovske
veroispovesti, a onda je doπlo do naglog preokreta pa su proglaπeni
Turcima. Ali upravo ovaj preokret predstavlja snaæan dokaz protiv
nareËene srpske teorije o bosanskim muslimanima kao Turcima. Postavlja
se pitanje: πta su onda oni muslimani koje, unatoË svemu, svojataju kao
Srbe. ZnaËi da i u Bosni ima muslimana koji nisu Turci, nego da
predstavljaju Srbe muslimane. Takvih bi, moæda, i moglo biti u Srbiji, ali
u Bosni nikako, jer u njoj do dolaska Osmanlija nije bilo etniËkih Srba, a
ukoliko ih je neπto i ostalo poslije NemanjiÊa, Ëinili su neznatnu manjinu.
Bosanski muslimani nisu mogli biti Turci ni radi toga πto su ovi bili tako
malobrojni da nisu mogli naseliti ni svoju postojbinu Anadoliju, napose
nakon pada u njihove ruke Bizantinskog carstva i Konstantinopolisa
(preimenovanog u Istanbul) 1453. godine. Zbog toga su puste prostore
naseljavali porobljavanim narodima. Meu njima znaËajan dio
predstavljali su i etniËki Srbi koji su tamo poËeli pristizati kao zarobljeni
vojnici joπ od Bitke na rijeci Marici (Bugarska) 1371. godine. Njima su se
od Kosovske bitke 1389. godine poËeli pridruæivati zarobljeni Boπnjani i
Hrvati, a nakon toga i pripadnici drugih juænoslavenskih naroda.59 Ovo
naseljavanje Anadolije nastavljeno je sve do konaËnog pada tih zemalja u
osmanske ruke. Ima dosta osnova za vjerovanje da veÊinu tih naseljenika
Ëine Boπnjani. Tu su prihvatali islam, æenili se i stvarali potomstvo.
Mnogim naseljima dali su imena onih naselja iz kojih su tamo stigli, a sve
do danas zadræali su izvorni arhaiËni jezik, koji nazivaju bosanskim, a
sebe Boπnjacima. Pa kako su onda mogli naseliti toliko Turaka da su
krajem XVI stoljeÊa mogli Ëiniti glavninu stanovniπtva bivπeg Bosanskog
kraljevstva. Ali poπto su srpski historiËari “dokazali” da je zemlja u Bosni
59 Prema nekim grubim procjenama, danas u Turskoj æivi oko pet miliona
generacijskih Juænih Slavena, za koje neki nekritiËki navode da su Boπnjaci.
197
uglavnom njihova i da su oni izvorni narod Bosne, onda Turci tu nemaju
πta traæiti, pa bi bio red, ukoliko od njihovih pogroma preæive, da se
vrate u Tursku odakle su i doπli, a njih ostave da u miru po Bosni kao
“vekovnoj srpskoj zemlji” haraËe. U neËemu su, ipak, pogrijeπili, pa im
to nije poπlo za rukom.
U gradskim naseljima nisu stanovali Turci
Srpski su se historiËari posebno okomili na gradska naselja u Bosni
(trgove, varoπi kao podgraa tvrava i, kasnije, kasabe), tumaËeÊi kako
u njima uopÊe nije bilo muslimana, nego su Osmanlije u njih naselili
Turke i muslimane izbjegle iz hrvatskih zemalja i Ugarske nakon πto su ih
trajno izgubili.60 Ovo je velika podvala, jer je upravo u Hercegovini na
poËetku osmanske vlasti bilo trgova sa viπe kuÊa od onoga broja koji su
u isto vrijeme imale neke danaπnje evropske prijestonice i to, u dosta
sluËajeva, pripadnika sve tri vjerske zajednice. Treba samo napraviti uvid
u prve osmanske katastarske popise trgova Hercegovine (»ajniËe, HoËa/
FoËa, Goraæde, JeleË, Pljevlja, Prijepolje i Ustikolina) i vidjeti o kolikom
se broju kuÊa radilo. Ali o tome Êe biti rijeËi u poglavlju o nasatvku razvoja
gradskih naselja pod Osmanlijama. Pa nisu valjda svi ti ljudi napustili
svoja ognjiπta da bi prepustili mjesto doseljenim muslimanima. Meutim
neπto i oni moraju dokazivati. A dokazuju samo ono πto se materijalnim
Ëinjenicama dokazati ne moæe.
Regrutiranje djece i mladiÊa
u adæami-oglane nije bio danak u krvi
Obavezi prihvatanja islama za nemuslimanske, pa prema tome i
vlaπke61 mladiÊe koji su, temeljem Zakona o regrutiranju nemuslimanskih
mladiÊa (Zakon devπirme),62 regrutirani u tzv. adæami-oglane (bos. strani
60 P. GakoviÊ: Nestanak bogumila i islamizacija Bosne, u knjizi Prilozi za
istoriju i etnografiju Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1933. ; DavidoviÊ, S.:
Srednjovekovna “bosanska crkva” nije bila bogumilska ni patarenska, Bratstvo
14, Banja Luka, 1938, 10-11: 185-194 i12: 222-234.
61 Regrutiranje Vlaha i Arbanasa u vojsku vrπeno je temeljem odredbi
Zakona Vlaha, a kasnije temeljem carskih naredbi u pomoÊne vojne sluæbe
(martolosi, derbendæije i dr.).
198
mladiÊi), odnosno u janiËarski63 korpus, srpski su historiËari i drugi pisci
proglasili dankom u krvi,64 iako to sa krvlju nema ama baπ nikakve veze.
Ovome je podlegao i veliki osmanista Branislav –urev, pa je, kao
izvanredan poznavalac turskog jezika, zakon devπirme65 poistovjetio sa
dankom u krvi.66 Slijedili su ga i drugi osmanisti, jer je tada i danas
nagrivanje Turaka, sa kojima su poistovjeÊeni bosanski muslimani i svega
πto je tursko, odnosno muslimansko, bilo poæeljno.
Iako francuski putopisac Pjer Leskalopje nije bio najbolje upuÊen u
postupak devπirme, vaæno je o tome iznijeti njegovo miπljenje, koje glasi:67
Od tri muπkarca u jednoj kuÊi, TurËin uzme najrazvijenijeg, hrani i
obuËava takvu djecu kao svoju (naglasio JM) i od njih dobija najvjernije
i najkorektnije janiËare.
Leskalopje nije odgovorio na brojna pitanja koja su vaæna za
tunjegovu tvrdnju o najvjernijim i najkorektnijim slugama meu
nevjernicima. A trebao je znati da je to za mnoge nemuslimanske plemiÊe
iz predosmanskog doba i za mladiÊe iz reda zemljoradniËke raje bilo vrlo
privlaËno. Takoer je propustio napomenuti da se radilo o dobro plaÊenim
vojnicima, koji su zajedno sa sultanom sudjelovali u podjeli ratnog plijena,
uæivali prihode od timara, Ëifluka i drugih vrsta zemljiπnih posjeda. Po
osmanskim zakonima, svaki takav obveznik, pod uvjetom da prihvati
islam, sa uspjehom zavrπi πkole i potvrdi se u vojno-upravnoj sluæbi, mogao
je dostiÊi svaki u poloæaj vojno-upravnoj i sudsko-administrativnoj vlasti,
osim sultanskog trona, πto je bilo rezervirano za pripadnike porodice
62 O Zakonu devπirme, opπirnije vidjeti u izvanrednoj raspravi Adema
HandæiÊa: O janiËarskom zakonu, POF 46, (1996), 1997, 141-150.
63 JaniËar je kovanica od turskih rijeËi yeni = novi i Ëeri = Ëeta, nove Ëete ili
nova vojska.
64 Opπiran rad o danku u krvi napisao je krajem XIX stoljeÊa profesor
aleksinaËke UËiteljske πkole Jovan TomiÊ i objavio je u Izvjeπtaju πkole za 1898.
godinu, a πtampan je iste godine u Beogradu i kao poseban otisak.
65 Ova bi se francuska (recruter) i italijanska (reclutare) rijeË, koja znaËi
dopuniti ili popuniti novom snagom odnosno regrutirati -uzimati novake u vojsku,
πto odgovara i duhu bosanskog jezika (hrv. novaËenje).
66 B. –urev: Danak u krvi, natuknica u EJ JLZ 5, 1962., 431.
67 J. M. DiniÊ: Tri francuska putopisca krajem XV vijeka u naπim zemljama,
GNΔ 49, 1940, 113
199
osnivaËa osmanske dræave i prvog njenog sultana Osmana (1299-1326).
Najsposobniji izmeu njih, postajali su Ëak i veliki veziri (predsjednici
srediπnje vlade) Osmanskog carstva.68 Iz bivπeg Bosanskog kraljevstva,
veliki veziri bili su:
Ahmed-beg HercegoviÊ (Stipan StipanoviÊ KosaËa), zet sultana
Bajazida II i tri puta veliki vezir: dva puta za vladavine punca Bajazida II
(1481-1512 ) i jedanput za vladavine Selima I (1512-1517).
Sinan-paπa BoroviniÊ, veliki vezir sultana Bajazida II (1514-1517. i
Selima I 1517).69
Rustem-paπa OpukoviÊ, brat Ëuvenog hercegovaËkog i mostarskog vakifa
zaima Muhammed-bega (Mehmed-bega), poznatog kao Karadæoz-beg,
veliki vezir svoga punca Sulejmana I. Zakonodavca u periodu 1552-1561.
Mehmd-paπa SokoloviÊ (tur. Sokolu) Veliki, alias Bajo-Bajica
SokoloviÊ,70 koji je opsluæivao trojicu sultana: Sulejmana I Zakonodavca
(1564-1566), Selima II (1566-1574) i Murada III (1574-1579), odnosno
do njegove smrti) i ktitor kamenog mosta preko Drine u Viπegradu.
Salih-paπa Nevesinjac bio je veliki vezir u vrijeme vladavine sultana
Ibrahima (1645-1647).
68 O tome vidjeti u radovima Safvet-bega BaπagiÊa: Znameniti Hrvati
Boπnjaci i Hercegovici u Turskoj carevini, Zagreb, 1931. i Kratka uputa u proπlost
Bosne i Hercegovine ( (od g. 1463-1950), Sarajevo, 1900
69 Sinan-paπa je bio sultanov ljubimac, kojega je zvao bratom. Kad je
zarobljen i pogubljen u bici za Kairo 1517. godine, njegovu je smrt teπko podnio.
Koliko ga je volio i cijenio, svjedoËe rijeËi, koje je izgovorio u trenutku njegove
pogibije: Egipat osvojih, Sinana izgubih. Zar se sa Sinanom moæe uporediti jedna
pokrajina (BaπagiÊ, S.: Znameniti Boπnjaci, n.dj. 68).
70 O prijemu Baje-Bajice SokoloviÊa u janiËarsku podoficirsku πkolu, od
rahmetli Zuke Dæumhura Ëuo sam sljedeÊu anegdotu. MladiÊi koji su sakupljeni
kao adæami-oglani za janiËarski korpus, izmeu ostalih, morali su proÊi i provjeru
stupnja inteligencije. To se Ëinilo na razne naËine. U ovom sluËaju je oficir, koji
je rukovodio provjerom stupnja inteligencije, posjeo πest mladiÊa za siniju (niski
okrugli stol za blagovanje ), dao im drvene kaπike duge l m i naredio da njima iz
Ëinije ubacuju Ëorbu (juhu) u usta, ali bez moguÊnosti da skrate rukohvat kaπike.
Svaki pokuπaj mladiÊa da to uËine, zavrπavao je neuspjehom. Tada je Bajo-Bajica
mladiÊu preko puta dao znak da jedan drugom ubacuju Ëorbu u usta. Kad je
oficir to primjetio, izdvojio je Baju-Bajicu iz grupe i potpisao preporuku za njegov
prijem u podoficirsku πkolu.
200
Tvrdnja da je Ëin regrutacije nemuslimanskih mladiÊa za vojsku
pretstavljao danak u krvi, ima dosta slabih taËaka.
Prva, πto bi i bez obaveze regrutiranja nemuslimanskih mladiÊa u adæamioglane, u poËetku petine (pendæik) a temeljem zakona o regrutaciji tzv. Zakon
devπirme jedne Ëetvrtine svake Ëetvrte godine, obaveza regrutiranja svih za
vojsku sposobnih mladiÊa bila svake godine, kakva je uobiËajena praksa u
svim ureenim dræavama, πto je Osmansko carstvo i bilo.
Druga, πto su obveznici, koji su bili jedinci u roditelja oslobaani te
obaveze, ali i oni koji su iπli na izuËavanje zanata. Dakle, kakva straπna
kazna: ako ne æeli sluæiti vojsku, mora uËiti zanat. To, razumije se,
zagovornici danka u krvi ne navode.
TreÊa, obiËni vojnici janiËarskog korpusa bili su plaÊenici a nakon osvojenja
pojedinih zemalja i gradova, i njima su pripadale Ëetiri petine plijena.
»etvrta, ako se radilo o danku u krvi, Ëime se onda moæe objasniti
prihvatanje islama od stanovnika Ëitavih pravoslavnih sela ili prevjeravanja
braÊe, sestara i oËeva velikodostojnika Osmanskog carstva
nemuslimanskog porijekla. TipiËni primjeri su Mustafa-paπa SokoloviÊ,
osnivaË Rudog, koji je na islam prevjerio sve svoje sumjeπtane i Mehmedpaπa SokoloviÊ alias Bajo-Bajica SokoloviÊ, koji je na islam preveo Ëitavu
svoju uæu porodicu. Ocu Dmitru nadio je ime Dæemaludin, ishodio mu
titulu bega, pa se zvao Dæemaludin-beg i postavio ga za upravitelja
(mutevelliju) 71 svojih zaduæbina (vakufa), a sestru ©emsu, Ëije
nemuslimansko ime nije poznato, udao za Sinan-paπu BoljaniÊa.
Peta, koja u potpunosti dovodi u pitanje opredjeljenje regrutacije
nemuslimanskih mladiÊa za janiËarski korpus kao danka u krvi, jeste
molba muslimana upuÊena sultanu da i njihova djeca budu regrutirana u
adæami-oglane i ukljuËivana u janiËarski korpus. U svojoj molbi naglasili
su da njihova djeca ginu, a djeca nemuslimana koji su prihvatili islam,
zauzimaju sve poloæaje u dræavi, ukljuËujuÊi i poloæaj velikog vezira. Sultan Bajazid II (1481-1512) ovu je njihovu æelju usliπio, ali samo pod dva
uvjeta: p r v o g, da njihovo stupanje u janiËarski korpus bude dobrovoljno
i, drugog, da imaju navrπenih 18 godina.72 Da li su joπ za njegovog æivota
71 Od duænosti mutevellija nastalo je muslimansko prezime MuteveliÊ.
72 Stupanje muslimanskih mladiÊa u adæami oglane, osim za muslimanske
mladiÊe iz Bosne, bilo je odobreno joπ i za arbanaπke mladiÊe i mladiÊe iz plemena
Abaze sa Kavkaza.
201
prvi muslimanski mladiÊi bili regrutirani u adæami-oglane, iz dostupnih
pisanih spomenika nije se moglo utvrditi. Zbog toga je od historiËara
opÊeprihvaÊeno da se to desilo tek 1516. godine u vrijeme vladavine
Bajazidovog sina sultana Selima I (1512-1520).73
SKRAΔENICE
ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
CZBI Centar za balkanoloπka istraæivanja
DAD Dræavni arhiv u Dubrovniku
GIDBiH Glasnik IDBiH
GNΔ Godiπnjica Nikole ΔupiÊa, Beograd
GVIS Glasnik vrhovnog islamskog starjeπinstva u SFRJ, Sarajevo
GZM Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevo
HRSMOT Hrvatska smotra, Zagreb
IDBiH Istorijsko druπtvo Bosne i Hercegovine
JH» Jugoslavenski historijski Ëasopis, Beograd
KALGAJ Kalendar MKD Gajret, Sarajevo
KANUNNAME Kanuni i kanun-name za bosanski,
hercegovaËki, kliπki, crnogorski i skadarski sandæak,
MTHSMI Tom 1, ZS 1, OIS, 1957.
LETCOMLEV Letter e comisioni di Livante
MTHSMI Monumenta turcica historiam
slavorium meridionalium ilustrantia
NOVHOR Novi Horizonti, Zenica
NS Nova serija
OIS Orijentalni institut
PI Posebna izdanja
PIIS Prilozi Institzuta za istoriju, Sarajevo
POF Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo
SKG Srpski knjiæevni glasnik, Beograd
TSSDA Truhelka, Δ.: Tursko-slavjanski
spomenici dubrovaËke arhive, GZM
73 Prema tome, tvrdnja Safvet-bega BaπagiÊa da je joπ u Jajcu takva molba
bila upuÊena sultanu Mehmedu II OsvajaËu i da ju je on usliπio (Kratka uputa,
n.dj., 19), u pisanim spomenicima nema materijalnog utemeljenja.
202
About some particularities related to way of accepting
Islam in Bosnia and some untruths which are attributed
to it
The spread of Islam in Bosnia and Herzegovina were known as
islamization until 1990 when a conference on Spreading of Islam and
Islamic culture in Bosnia and Herzegovina was held in Sarajevo. The
spread of Islam is more appropriate to be called acceptance of Islam rather
than islamization. Even though many works with different purpose, content and value, on such topic were produced, starting with newspaper
articles, brochures and scholarly debates, it does not mean that this topic
has been concluded. It is specially related to some particularities regarding to way of acceptance of Islam in Bosnia, particularly untruths which
are attributed to the process of spreading of Islam.
The process of accepting of Islam developed in three phases: the first
period was from 1463 when Osmanli troops came to Bosnia until end of
the XVI century, with a few sub-phases, the second stage was period of
XVI century and the third phase was period from XVII century up to end
of the Osmanli rule in Bosnia in 1878. In the first phase acceptance of
Islam was slow and had sporadic characteristics. The second phase was
characterized by faster and massive spread of Islam, because more than
80% of native people which did not escape from Osmanli troops accepted Islam. Third phase was again characterized by sporadic acceptance of Islam.
Islam was accepted by followers of all three religions which were
there when Osmanli troops came. Bosnian church and Catholic Church
in Feudal lord territory, Land of PavloviÊ and Land of KovaËeviÊ, but
members of those two churches and Orthodox Church which comprised
Vlasi and Arbanasi in Herceg land or Herzegovina. It is important to
mention that only all members of the Bosnian church accepted Islam.
These are today Muslims - Bosniaks.
Claims by some that acceptance of Islam was Turcification is not
founded on facts. First, Osmanli abided by Qur’anic precept that there is
no compulsion in Islam. Secondly, certain amount of jizije and haraj were
203
lost for each mature male. This fact has been mentioned by well-known
non-Muslim historians.
The labeling of acceptance of Islam as Turcification can be considered as a non-sense since those who accepted Islam did not become Turks.
It is proven by two essential facts: first for 416 years Bosnian Muslims
did not want to learn Turkish language because they didn’t want to be
assimilated with Turks. Secondly, even the Turks who stayed in Bosnia
after withdrawal of Osmanli were slavicised and assimilated with Bosniaks.
204
Kerima Filan
TURSKA LEKSIKA U RJE»NIKU MAKBULI ARIF
MUHAMEDA HEVAIJA USKUFIJA
U dosadaπnjim radovima o rjeËniku Makbuli Arif, u kojem je
Muhamed Hevai Uskufi (1601-?) bosanske rijeËi istumaËio turskim
jezikom i rijeËi iz turskog istumaËio bosanskim jezikom1 ukazano je na
znaËaj koji ovo leksikografsko djelo ima za naπ jezik. U ovome prilogu
Uskufijev rjeËnik posmatraÊu iz aspekta turskog jezika. Cilj mi je, naime,
pokazati koju je to tursku leksiku Uskufi koristio u svome rjeËniku.
Ova mi se tema nametnula zbog Ëinjenice da je Uskufi svoj rjeËnik
napisao u 17. stoljeÊu, u vrijeme kad je u turskom jeziku bila izraæena
raslojenost na pisani i govorni. Ova se raslojenost razvila pod utjecajem
arapske i perzijske kulture kao dominantnih u onovremenom islamskom
kulturno-civilizacijskom krugu. Turska su pisana djela nastajala po uzoru
na ona napisana na arapskom i perzijskom jeziku. Napojena na vrelu
zajedniËke islamske kulture pisana djela na turskom jeziku poprimila su
ne samo zajedniËku formu sa drugima iz ovoga kulturnog kruga nego i
zajedniËki izraz. Kao πto su - osobito u djelima lijepe knjiæevnosti - cilj
bile estetske vrijednosti, tako je cilj bio i jezik kojim su se estetske
vrijednosti iskazivale. (Tulum, 421) Ovo pribliæavanje turske pisane rijeËi
zajedniËkim kulturnim vrijednostima moguÊe je pratiti kroz saËuvane
izvore. VeÊ su tekstovi iz 12. i 13. stoljeÊa isprepleteni arapskim i perzijskim
leksiËkim posuenicama.2 Njihov se broj naglo poveÊavao tokom stoljeÊa
koja su uslijedila, osobito od 15. stoljeÊa od kada se poveÊavao broj
1 DvojeziËki rjeËnik Muhameda Hevaija Uskufija nije rasporeen na danas
uobiËajeni naËin - tako da se na jednoj strani nalaze rijeËi iz jednoga jezika a na
drugoj strani njihovo tumaËenje drugim jezikom. Uskufi je svoj rjeËnik pisao u
stihu pa je, ispunjavajuÊi zahtjeve arapske metrike, nekada navodio prvo rijeË na
naπem jeziku i tumaËio je turskim jezikom, a nekada je prvo navodio tursku rijeË
i tumaËio je naπim jezikom.
2 Vidjeti, naprimjer: A.B. Ercilasun, “Osmanli Türkçesi”, s. 394 i dalje.
205
medresa pa tako i broj obrazovanih ljudi koji su poznavali arapski i
perzijski jezik. U djelima iz 16. stoljeÊa posuenice su bile prisutne u
tekstovima na turskom jeziku u takoreÊi “neograniËenom broju”.
Posuivanje nije bilo ograniËeno samo na nivo leksike nego je ukljuËivalo
cijele sintagme, pa i gramatiËke konstrukcije. Sedamanesto stoljeÊe se
istiËe kao vrijeme u kome su nastala djela napisana na “najteæem” turskom
jeziku u pogledu njegove “optereÊenosti” jeziËkim jedinicama stranog
porijekla. (Ercilasun, 395).3
Naporedo sa pisanim turskim jezikom æivio je govorni turski. Govorni
je jezik njegovao knjiæevnost koja je imala svoje æanrove i svoja pravila i
takva je bila dostupna πirem krugu korisnika. Ovaj jezik, prirodno, nije
mogao ostati zaπtiÊen od utjecaja pod kojima se razvijao pisani jezik.
Ipak, sa sigurnoπÊu se moæe reÊi da je sve do 15. stoljeÊa taj utjecaj bio
vrlo slab. No, i u kasnijim stoljeÊima kad u govorni turski jezik u veÊoj
mjeri ulaze posuenice iz arapskog i perzijskog, taj jezik je kao “narodni
jezik” saËuvao svoj identitet, koji je u jeziku lijepe knjiæevnosti, u velikoj
mjeri bio zasjenjen. Vaæna karakteristika po kojoj se narodni jezik
razlikovao od visokostiliziranog knjiæevnog potvruje se, uglavnom, u
Ëinjenici da taj model jezika nije bio otvoren za strane jeziËke jedinice
veÊe od lekseme. Ove promjene u turskom jeziku osmanskoga perioda
dovele su do njegova raslojavanja pa se u nauËnoj literaturi govori o
visokom knjiæevnom jeziku i narodnom jeziku. ZajedniËko je jednom i
drugom, kako to slikovito kaæe turski jezikoslovac Mertol Tulum, bio
samo “kostur”, dok je sve πto prekriva kostur bilo u znatnoj mjeri razliËito.
(Tulum, 422)
U pisanim izvorima iz 18. stoljeÊa, osobito proznim, primjeÊuje se
blago vraÊanje turskom jeziku u smislu makar i sporog uvoenja turske
3 »esto se istiËe kako su djela iz 16. i 17. stoljeÊa napisana jezikom u kojem
je na cijeloj stranici tek nekoliko, 10 do 15 turskih rijeËi dok su sve ostale
posuenice. (Tulum, 422) Treba istaknuti da se i u pisanom jeziku ovoga perioda
(16. i 17. stoljeÊe) vide dva nivoa. Na jednoj je strani jezik djelâ lijepe knjiæevnosti
koji su mogli razumijevati samo visokoobrazovani Ëitaoci. Ova su djela, zapravo,
i bila namijenjena samo ljubiteljima umjetnosti. Na drugoj je strani jezik djelâ
kao πto su ona iz pera Kâtiba »elebija ili Evlije »elebija. I u njihovom su jeziku
u velikoj mjeri zastupljene jeziËke jedinice iz arapskog i perzijskog, ali su ova
djela bila namijenjena πirem krugu Ëitalaca. Za razliku od djelâ lijepe knjiæevnosti,
u ovim drugim jezik je bio sredstvo a ne cilj izraæavanja. (Tulum, 421)
206
leksike na raËun posuene. Ovo “pomjeranje” u jeziku4 mnogo viπe
izraæeno je u 19. stoljeÊu u Ëemu je veliku ulogu imalo πirenje πtampe i
novinarstva. U razvoju turskoga jezika krupne su se promjene dogodile u
20. stoljeÊu koje se moæe oznaËiti kao doba purizma ovog jezika. Jedna
od metoda koja se primjenjuje u sprovoenju purizma jeste uvoenje u
standardni jezik izvorne turske leksike, one koja je u prethodnim stoljeÊima
bila ograniËena samo na govorni jezik i djela narodne knjiæevnosti. Ova
leksika koja etimologijski pripada domaÊem jeziËkom tlu sada dobija
punopravan tretman u jeziku knjiæevnosti i kulture i sasvim potiskuje
elemente stranoga porijekla, ili bar æivi naporedo s njima. No, ovakve se
promjene u jeziku odvijaju sporo i neravnomjerno. Ma kako se intenzivno
i πiroko sprovodio proces purizma, to je zacijelo dugotrajan proces koji
se ne odvija uvijek istim tempom. Ove krupne promjene u modernom
turskom jeziku u odnosu na posuenice iz arapskog i perzijskog jezika
odrazile su se u formi njihova ubrzanog raslojavanja. Neke su posuenice
zastarijevale i kao takve potiskivane su u pasivni jeziËki vokabular a
njihovo je mjesto zauzimala oæivljena ili tek derivirana domaÊa leksika.
Neke su posuenice nastavile æivjeti u turskom jeziku uporedo sa svojim
“novim” semantiËkim ekvivalentima. U modernom turskom jeziku veliki
je broj primjera “suæivota” potpunih semantiËkih ekvivalenata koji se
etimoloπki vezuju za razliËite jezike. Ipak, jedan je srazmjerno veliki broj
posuenica opÊeprihvaÊen i opstoji u turskom bez domaÊih semantiËkih
ekvivalenata. Takve su posuenice izgubile svoju prepoznatljivost po
porijeklu i nastavljaju æivjeti u jeziku primatelju - turskom, ponaπajuÊi se
isto kao i sve domaÊe rijeËi.
U svjetlu ovih znanja nadaje se kao zanimljiva tema istraæivanje turskih
leksema na stranicama rjeËnika naπega Muhameda Hevaija Uskufija. Ovu
Êu temu zapoËeti jednom konstatacijom koja je iznesena u dosada
objavljenim radovima o rjeËniku Makbúli Arif (Maqbúli ‘Årif). Naime,
govoreÊi o naπem jeziku u Uskufijevim djelima Alija Nametak je ukazao
da je “jezik u Hevaijinim pjesmama i rjeËniku veoma Ëist”. (HukoviÊ,
KasumoviÊ, SmailoviÊ, 141) Ova je konstatacija u vezi sa mojom temom
utoliko πto se ona moæe izreÊi i za Hevaijev turski jezik. Kad se rjeËnik
prelista nameÊe se, naime, dojam o mnogobrojnosti izvorne turske leksike
πto zasluæuje da se razmotri kad se rjeËnik smjesti u vrijeme u kojem je
4 U turskoj se literaturi ono naziva “sadeleáme”.
207
nastao: u 17. stoljeÊe kad je turski obilovao pozajmicama iz arapskog i
perzijskog jezika. Iz prvog proizlazi i drugi dojam: da su mnoge lekseme
u Hevaijevu rjeËniku punopravne komponente leksiËkog inventara
savremenoga turskog jezika.
Stoga je ovaj prilog zamiπljen kao praktiËna obavijest o turskoj leksici
u Hevaijevu rjeËniku s obzirom na vrijednost koju ova leksika ima u
savremenom turskom jeziku. Za ovu su prigodu sve turske rijeËi koje su
zastupljene u Makbuli Arifu uporeene sa rjeËnikom standardnoga turskog
jezika Türkçe Sözlük u izdanju Turskoga instituta za jezik. Pretraæivanje
je vrπeno redom iduÊi od lekseme do lekseme a djelomiËno ciljano, traæeÊi
sasvim odreenu leksemu stranoga porijekla koja predstavlja semantiËki
ekvivalent onoj πto ju je Hevai upotrijebio.5
Prvi zakljuËak koji se moæe izvesti nakon obavljenog istraæivanja je
ovaj: veliki procenat, oko 90% Hevaijeve turske leksike, ovjereno je u
rjeËniku koji mi je posluæio u istraæivanju, i to upravo u istim znaËenjima
koja daje Hevai. Nakon uvida u grau uoËljiva je opÊa Ëinjenica da je
autor vrlo dobro vodio raËuna o izboru izvornih turskih rijeËi u tumaËenju
bosanskih. Ovo prije svega potvruju primjeri objaπnjeni leksemama
turskog porijekla Ëak i onda kada za tretirani pojam u turskom i danas
uz domaÊu leksemu ravnopravno æivi i posuenica, πto nedvojbeno
svjedoËi o rasprostranjenosti posuenica unutar ovakvih semantiËki
ekvivalentnih parova. S obzirom na to da je Hevai svoj rjeËnik pisao u
vrijeme kad je posuivanje leksema iz arapskog i perzijskog jezika bilo
na najviπoj taËki ovog procesa nakon koga grafiËka linija ide silazno, sa
sigurnoπÊu se moæe reÊi da je takva posuenica postojala i u Hevaijevo
vrijeme. Tako se Hevai u tumaËenju naπega pridjeva bijel opredijelio za
turski pridjev ak a ne za onaj preuzet iz arapskog jezika, beyaz. U Türkçe
Sözlük pridjev ak protumaËen je pridjevom beyaz, a pridjev beyaz
Hevaijevim ak πto pokazuje njihovu semantiËku ekvivalentnost i u
savremenom turskom jeziku.6
5 Istraæivanje leksike u Makbuli Arifu obavljeno je prema tekstu rjeËnika i
registru rijeËi u monografiji Muhameda Hevaija Uskufija (HukoviÊ, KasumoviÊ,
SmailoviÊ), s. 162-188.
6 U ovome prilogu nije moguÊe detaljno ulaziti u pitanje stepena
sinonimiËnosti domaÊih i posuenih leksema. Prirodno je da je tokom vremena
u turskom jeziku moglo doÊi do semantiËkog raslojavanja domaÊe lekseme i
208
SljedeÊi ovakav primjer je imenica brat za koju Hevai daje tumaËenje
kardaá, a njena perzijska istoznaËnica birader i danas pripada standardnom
turskom jeziku.
Kod prijevoda pridjeva Ëist Hevai se odluËio za tursko ary a, ne,
naprimjer, za arapsko temiz, leksemu koja je i danaπnji standardni izraz.
Za imenicu gost kod Hevaija nalazimo tursku rijeË konuk a, ne, kako
bi se moglo oËekivati, posuenicu misafir. Poznato je da je ova arapska
leksema uπla i u naπ jezik u obliku musafir, gdje se zadræala do naπih
dana u supstandardu. U turskom jeziku posuenica misafir i danas pripada
standardnom izrazu uporedo sa turskom istoznaËnicom konuk.
Normirana je i njena izvedenica misafirperver jednako kao i turska
istoznaËnica konuksever, te sloæenica misafirhane koja i danas ima πiru
upotrebu nego njena istoznaËnica konuk evi.
Za znaËenje hitjeti Hevai navodi glagol (kati) ivmek koji je u Türkçe
Sözlük objaπnjen sloæenim glagolom acele etmek sa arapskom imenskom
leksemom acele i isto je tako glagol acele etmek objaπnjen turskim ivmek.
SliËni su ovima primjeri tumaËenja imenicâ ime, jezik i rijeË, za koje
Hevai kao turske ekvivlente navodi lekseme ad, dil i söz. Njihove
istoznaËnice posuene iz arapskog jezika ism, lisan i kelime i danas su
πiroko u upotrebi kako u govornom stilu tako i u pisanom jeziku, Ëak
lekseme isim i kelime i u jeziku lingvistiËke nauke.
Naπa leksema srce protumaËena je turskom yürek, iako se Hevai
mogao odluËiti za onu arapskog porijekla kalp koja je danas takoer
normirana kao i gornji primjeri. O rasprostranjenosti ove posuenice u
savremenom turskom svjedoËi Ëinjenica da ona u nekim frazeologizmima
kao naprimjer kalp hastaliûi, kalp krizi ili kalpten kalbe ni danas nije
zamijenjena domaÊom leksemom.
Za znaËenje termina vjetar Hevai je odabrao izvornu tursku rijeË yel
za razliku od rijeËi rüzgâr preuzete iz perzijskog jezika koja je vrlo
frekventna i u savremenom turskom jeziku.
posuene istoznaËnice, o Ëemu nas rjeËnik savremenoga turskog jezika informira.
Samo, bez detaljnijeg prouËavanja velikog broja raznovrsnih tekstova teπko je
znati da li je ovakvo diferenciranje znaËenja postojalo i u Hevaijevo vrijeme.
Stoga mi je cilj ovdje pokazati da se lekseme turskoga porijekla koje nalazimo u
Makbuli Arifu i u rjeËniku savremenoga turskog jezika tumaËe posuenicama iz
arapskog i perzijskog jezika, kao u primjeru pridjevâ ak i beyaz.
209
Paænje je vrijedno da je Hevai naπ glagol poslovati protumaËio
glagolskom leksemom iálemek. Ovaj bi se izbor leksema iz naπeg i turskog
jezika mogao iz Hevaijeva rjeËnika u istom obliku prenijeti u savremeni
bosansko-turski ili tursko-bosanski rjeËnik.
Kao primjeri Hevaijeva odabira vokabula iz govornog turskog jezika
mogu se uzeti i oznake za rodbinske odnose punica/punac: kaynana/
kaynata. Poznato je da joπ i danas njihove istoznaËnice sa arapskim,
odnosno perzijskim elementom kayin valide i kayin peder zvuËe
“otmjenije”.
Kako rjeËnik turskoga jezika koji mi je posluæio u ovome istraæivanju,
izmeu ostalog, ima ulogu da normira odnos standardnog jezika i
nestandardnog sistema kao πto je narodni jezik, utvreno je da kod Hevaija
ima jedan broj turskih leksema uz koje u rjeËniku savremenoga turskog
jezika stoji naznaka da pripadaju narodnom jeziku. Evo tih primjera:
dim : tütün, grliti : koçmak, ljut : yavuz, pjevati : irlamak, plamen : yalin,
stupa : dink, æivot : dirlik.
Kao zanimljiva skupina u naπem istraæivanju nametnuli su se oni
primjeri koje Hevai tumaËi takoer izvornom turskom leksikom, danas
normiranom, a njihove arapske ili perzijske istoznaËnice rjeËnik
savremenoga turskog jezika biljeæi kao natuknice s oznakom da su arhaiËne
lekseme. »injenica da su se ovakve posuenice zadræale u jeziku do naπih
dana, makar i kao arhaiËne, svjedoËi o njihovoj rasprostranjenoj upotrebi
u proπlim stoljeÊima. Hevai je u svoj rjeËnik uvrstio izvorne turske rijeËi.
Takvi su primjeri lekseme grom : yildirim (Hevai, T.S.), saika (T.S. arh.),
mjesec : ay (Hevai, T.S.), kamer (T.S. arh.), more : deniz (Hevai, T.S.),
bahr (T.S. arh.) i derya (T.S. arh.).7
U vezi sa ovima mogu se spomenuti i primjeri onih turskih leksema
kod Hevaija Ëije su arapske i perzijske istoznaËnice ne tako davno pripadale
leksiËkom inventaru turskoga jezika a danas su potisnute iz upotrebe.
Kao primjer naveπÊu rijeË yakin u znaËenju blizu kako to i Hevai daje. Za
ovaj je pridjev u turskom jeziku u upotrebi bila i arapska leksema karib o
Ëemu svjedoËe pisani izvori, ali i stariji rjeËnici. Tako se u tursko-turskom
7 Navodi se najprije leksema na naπem jeziku, zatim njen turski ekvivalent
u Hevaijevu rjeËniku sa naznakom T.S., koja oznaËava da ista leksema prolazi i
u rjeËniku savremenoga turskog jezika (Türkçe Sözlük), i najzad njen arhaiËni
ekvivalent (arh.) koji je uveden u Türkçe Sözlük.
210
rjeËniku Kâmús-i Turkî ©emseddina Samija iz 19. stoljeÊa leksema yakin
tumaËi ovako: uzak olmayan, karib (koji nije daleko, blizu). Primjer
pokazuje da se ©emseddin Sami posluæio istoznaËnim arapskim pridjevom
karib u tumaËenju turskoga yakin. Hevai se u svome izboru istoznaËnih
leksema opredijelio za onu turskoga porijekla. Sve sam sliËne primjere iz
Makbuli Arifa potraæila u rjeËniku ©emsedina Samija i utvrdila da je Hevai
redovno uzimao tursku leksemu u svoj rjeËnik. Evo tih primjera: za glagol
Êutati on daje znaËenje dinlemek (Hevai, T.S.), a ovaj turski glagol
©emseddin Sami tumaËi opisno iáitmek üzere kulak vermek (napregnuti
uho da Ëuje), ali i sloæenim glagolom istima etmek sa imenskom
komponentom arapskog porijekla. Za imenicu snijeg Hevai daje tumaËenje
kar, a ©emseddin Sami pored opisa imenice kar u njenom tumaËenju daje
i arapsku istoznaËnicu selû.
Hevai je u svome rjeËniku neke bosanske lekseme istumaËio
odgovarajuÊim turskim sintagmama. Paænju, naime, privlaËi to da kod
ovakvih tumaËenja Hevai nije posegnuo za gramatiËkim konstrukcijama
sloæenim po modelu arapskog ili perzijskog jezika nego su to uvijek turske
konstrukcije meu kojima su najbrojnije participske kao, naprimjer, blatan
: çamura batan, Ëaplja : baliûi yutan, kotur : yuvarlanan top, moma :
yetiámiá olan kyz, plemenit : soyu sopu güzel olan, prorok : velilik satan,
ribar : baliûi satan, utonuti : boûulup batan. Jedan broj sintagmi su imenske
fraze koje nazivamo genitivnim vezama, naprimjer: Ëeprkati : tauk eámesi,
Êuda (prohtjev) : aá ermesi, lokati : köpek içmesi, nokat : adamin tyrnaûi,
rasol : lahana turáu suyu. Dva su naπa glagola protumaËena turskim
sloæenim glagolima: kusati : kaáik çalmak i mahati : elin(i) salamak a
imenica kotao cijelom reËenicom çanak kim olsa aûaç.8
Ne moæe se govoriti o rjeËniku turskog jezika koji ne bi sadræavao i
lekseme arapskog i perzijskog porijekla. Tako i u bosansko-turskom
rjeËniku Muhameda Hevaija Uskufija ima i takvih leksema. Za njih je
vaæno istaknuti da sve imaju ovjeru u rjeËniku savremenoga turskog jezika
8 Ovdje ne ulazim u pitanje semantiËke ekvivalentnosti jedinica iz dva jezika
koje bi se moglo izrazito nametnuti u ovome paragrafu. Na- primjer, naπ glagol
lokati Hevai je istumaËio imenskom sintagmom koju bismo na naπ jezik doslovno
mogli prevesti “pijenje psa, odnosno “naËin na koji pas pije”. Hevai je svoj
rjeËnik pisao u stihu i za njega je metar bio vaæan. Stoga se moæe pretpostaviti da
je metar odredio jedinicu koju je on izabrao, makar ona samo opisivala znaËenje
lekseme.
211
koji sam konsultirala. S obzirom na upotrebnu vrijednost moguÊe ih je
svrstati u nekoliko skupina.
U prvu skupinu spadale bi one za koje ni rjeËnik savremenoga turskog
jezika ne nudi zamjenu u izvornoj turskoj leksici. Ove su lekseme jedina
imenovanja u turskom za pojmove na koje se odnose pa je razumljivo da
su zastupljene i u Hevaijevu rjeËniku. U ovu skupinu ulazi najveÊi broj
arapskih i perzijskih leksema u Makbuli Arifu. To su: bubanj : davul (ar.);
Ëaπa : kadeh (ar.); divlji : yabanî (perz.); hitnik : tez (perz.); hrt : tazy (perz.);
javor : çinar (perz.); junak : levent (perz.); kaur : kafir (ar.); komin : baca
(perz.); kosa : tirpan (grËki); luË : çyra (perz.); ljeπnik : findik (ar.); nedjelja
: hafta (perz.); polica : raf (ar.); slavuj : bülbül (perz.); svijeÊa : mum (perz.);
tamnica : zindan (perz.); vino : áarap (ar.); zdjela : sahan (ar.).9
Nekoliko leksema arapskog i perzijskog porijekla koje nalazimo u
Makbuli Arifu imaju ovjeru u Türkçe Sözlük s naznakom da su arhaizmi.
Ovdje spadaju pridjevi bogat : bay (perz.); jedini : vahdetî (ar.)10 i zloËest
9 SkraÊenica ar. ukazuje na arapski jezik a skraÊenica perz. na perzijski.
Neke od rijeËi u ovome paragrafu mogu se razmotriti i na sljedeÊi naËin: Hevai
je bosansku rijeË Ëaπa istumaËio arapskom kadeh, a turski jezik za ovaj pojam
ima i leksemu bardak. ©emseddin Sami u svome rjeËniku Kâmús-i Turkî leksemu
bardak ovako tumaËi: posuda sa drπkom ili bez drπke /…/ koja se koristi da se
pije voda, sok i drugo. U zagradi dodaje napomenu da rijeË bardak, s obzirom
na svoju etimologiju, najprije oznaËava posudu sa drπkom. MoguÊe je da se
Hevai zbog ovoga znaËenja turske lekseme bardak opredijelio za arapsku kadeh.
U savremenom turskom jeziku ove dvije lekseme nisu istoznaËnice. Bosansku
leksemu junak Hevai je istumaËio perzijskom levent. Uporedila sam ovu
posuenicu sa turskom leksemom yiπit, koja u savremenom jeziku ima znaËenje
“snaæan i srËan, junak”. No ©emseddin Sami za yiπit daje prvo objaπnjenje
“odrastao mlad Ëovjek, mladiÊ”, a drugo njeno objaπnjenje je “snaæan, hrabar”.
Vjerojatno je da je leksema yiπit u savremenom jeziku stekla upotrebu u znaËenju
“snaæan”, “hrabar”, a ovo u odreenom smislu potvruje i to πto je u rjeËniku
savremenoga turskog jezika Türkçe Sözlük drugo tumaËenje ove lekseme “mladiÊ”
sa naznakom da ovo znaËenje pripada historijskim tekstovima. Lekseme yiπit i
levend ne navode se kao istoznaËnice ni u jednom rjeËniku. Najzad, za leksemu
tamnica Hevai daje perzijsku rijeË zindan. Danas bi se ovaj pojam mogao izraziti
i leksemom hapishane, no ovo je sloæenica sastavljena kombinacijom arapske i
perzijske leksiËke jedinice.
10 U Türkçe Sözlük zabiljeæena je leksema vahdet u znaËenju “jedinstvo”
(birlik, teklik).
212
: nekbet (ar.) te imenice grad : hisar (ar.), krajina : serhat (perz.+ar.) i
kuga : taun (ar.).
Drugu skupinu leksema arapskog i perzijskog porijekla u Makbuli
Arifu predstavljaju one koje su u danaπnjem turskom jeziku ravnopravni
Ëlanovi sa odgovarajuÊim istoznaËnicama turskoga porijekla, kako se vidi
u objaπnjenjima ovih posuenica u Türkçe Sözlük. Kao primjer mogu se
pokazati sljedeÊe: briga : gam (ar., Hevai i T.S.) i kaygi, üzüntü (tur.
T.S.),11 jaukati : feryad (perz., Hevai i T.S.) i haykiriá, çyûlik (tur. T.S.),
nakomica : zalim (ar., Hevai i T.S.) i kiyici (tur. T.S.), oganj : ateá (perz.,
Hevai i T.S.) i od (tur. T.S.), pitati : sual etmek (ar., Hevai i T.S.) i sormak
(tur. T.S.), pitom : ehlî (ar., Hevai i T.S.) i evcil (tur. T.S.), pogan : murdar
(ar., Hevai i T.S.) i pis, kirli (tur. T.S.), san : hülya (ar., Hevai i T.S.) i
tatly düá (tur. T.S.), suæanj : esir (ar., Hevai i T.S.) i tutsak, köle (tur.
T.S.), vatra : ateá (perz., Hevai i T.S.) i od (tur. T.S.). Sloæeni glagol süküt
etmek kojim Hevai tumaËi naπ glagol muËati nema potvrdu u Türkçe
Sözlük u ovome punom obliku. No zabiljeæena je imenica sükut (ar.) i
protumaËena turskom leksemom susma (πutnja). Treba imati na umu da
su neke od ovih turskih leksema mogle nastati deriviranjem u procesu
purizma te da u Hevaijevo vrijeme i nisu mogle biti poznate.
Mali je broj arapskih ili perzijskih leksema u Makbuli Arifu za koje
savremeni jezik ima sinonim takoer stranoga porijekla. KarakteristiËan
predstavnik ove vrste je leksema ljekar : hekim (ar.) uz koju danas u
turskom jeziku postoji i istoznaËnica doktor. Evo joπ nekoliko ovakvih
primjera: koplje : mizrak (ar.) i cida (mong.); kurva æena : kahpe (ar.) i
orospu (perz.); orah : koz (perz.) i ceviz (ar.)
Za temu ovoga priloga vaæno je istaknuti da je uporeivanjem
Hevaijeve turske leksike sa rjeËnikom savremenoga turskog jezika
utvreno samo devet leksema turskoga ili stranog porijekla koje nemaju
ovjeru u tom rjeËniku. Njihova ovjera, meutim postoji u rjeËniku
©emsedina Samija πto nedvojbeno pokazuje da su one u odreenom
periodu pripadale leksiËkom inventaru turskoga jezika. Kako primjeri
pokazuju, uglavnom su to rijeËi koje su u savremenom naËinu æivota
11 Kod ovih primjera najprije navodim leksemu arapskog (ar.) ili perzijskog
(perz.) porijekla koju daje Hevai uz oznaku da ista ta leksema prolazi i u Türkçe
Sözlük (T.S.), a nakon toga dajem njenu istoznaËnicu turskoga porijekla (tur.)
koja takoer prolazi u Türkçe Sözlük.
213
potisnute iz upotrebe, naprimjer: glavnja : öksü (yari yanmiá odun); kapa
: kelepoáa (ovjera kellepuá ©.S.); navaliti : yürüyüá; ostan : öπendere;
potkovati : nalanmak. Ovdje bi pripadale joπ dvije rijeËi Ëetvrtak :
hamis (ar.) i –urevdan : Ruz-i Hidir (perz.). U pisanim tekstovima iz
proπlih stoljeÊa, osobito onima proznim, nazivi dana su se biljeæili kako
na turskom tako na perzijskom i arapskom jeziku.12 Kako je za sve dane
u sedmici Hevai dao tumaËenje na turskom jeziku, nameÊe se zakljuËak
da je Ëetvrtak imenovao arapskom leksemom da bi zadovoljio zahtjeve
metrike u svome stihovanom rjeËniku. Perzijskom sintagmom Ruz-i Hidir
imenovan je –urevdan u izvorima iz proπlih stoljeÊa.
Ima jedan broj leksema koje su znaËajne za historijsku fonologiju
zbog toga πto odraæavaju onovremeni izgovor, pa se njihova fonetska
slika u Hevaijevu rjeËniku u odreenoj mjeri razlikuje od one koju imaju
danas. Tako je, naprimjer, glagol obuÊi danas normiran u obliku giymek
a Hevai ga biljeæi kao geymek kako on i jeste glasio.13 O glasovnim
promjenama koje su se razvijale u turskom jeziku podatak nam daju i
glagolska leksema pipati : oháamak (Hevai) koja danas glasi okáamak te
imenska leksema ruËnik : makrama (Hevai) koju Türkçe Sözlük biljeæi u
obliku mahrama. NapomenuÊu joπ neke primjere koji odraæavaju opÊenito
rasprostranjene glasovne promjene, na primjer: disimilacija fonema sliËnih
po mjestu tvorbe kao πto je zamjena foneme b u fonemu p u primjeru
bukara : maáraba (ar.) ovjera maárapa, ili pak jednaËenje suglasnika po
mjestu tvorbe kao πto je promjena n u m ispred labijalne foneme b,
naprimjer obruË : çenber (perz.) ovjera çember. U Ëeste promjene spada
metateza kao u primjeru teljig : zevle ovjera zelve ili pak disimilacija
sonanata kao πto je u primjerima bukva : gülgen ovjera gürgen, toljaga :
nobut ovjera lobut. I imenicu πipak Hevai je zabiljeæio u obliku anar
(perz.) a danas ona glasi nar ili u nekim krajevima enar.
Ovo istraæivanje pokazuje da Makbuli Arif sadræi oblike koji
odraæavaju ondaπnji razgovorni turski jezik. Pored osnovnoga vokabulara
Makbuli Arif donosi popriliËno veliki broj rijeËi koje su uzete iz æivotne
okoline obiËnoga Ëovjeka a ne iz vokabulara obrazovanog sloja. Ovo
pak moæe nametnuti pitanje u kojoj je mjeri uopÊe Hevai poznavao
12 Kao primjer za ovakvu upotrebu naziva danâ moæe se navesti i Ljetopis
naπega Mula Mustafe Baπeskije, ali i druge hronike.
13 O ovome vidjeti, naprimjer, u Gramatici E. »auπeviÊa, str. 13.
214
knjiæevni turski jezik svoga vremena. Odgovor opet daje Makbuli Arif,
odnosno predgovor ovoga rjeËnika. Ovdje pisac za sebe kaæe da je viπe
godina boravio na dvoru, da je ovdje “gledao mladiÊe od kojih su neki
pjesnici, neki pisari a neki visoko obrazovani” (17-21 i dalje).14 Na osnovu
ovih stihova moæemo sa sigurnoπÊu tvrditi da se Hevai nalazio u druπtvu
obrazovanih ljudi. A najbolji pokazatelj da je Hevai sasvim dobro
poznavao knjiæevni jezik jeste leksika u stihovanom predgovoru rjeËniku.
IznenaujuÊe je razliËit leksiËki materijal kojim pisac obrazlaæe razloge
πto su ga naveli da sastavi bosansko-turski rjeËnik od onoga kojem
poduËava korisnika rjeËnika. U predgovoru je obilje arapske i perzijske
leksike, skoro se moæe reÊi da je zastupljena u istoj mjeri koliko i turska.
NaveπÊu samo nekoliko primjera: dilπad (perz., 2), ser-efrâz (perz., 4),
hemîπe (perz., 5), demâdem (perz., 12), kevkeb (ar., 27), tevekkür, tefekkür
(ar., 43), dæem etmek (ar., 45), mahbub, mergub (ar., 48), πuru’ (ar., 51),
dæihan (perz., 58). Ima primjera da Hevai u uvodnom dijelu koristi leksemu
stranoga porijekla za pojam koji u svome rjeËniku tumaËi izvornom
turskom leksemom, naprimjer: Bog : Tanri - Huda (perz., 1, 52), deset :
on - deh (perz., 28), dvadeset : yirmi - ‘iπrun (ar., 29), ime : ad - isim (ar.,
1), mjesec : ay - mah (perz., 24), prah : toz - türab (ar., 7), jezik : dil lügat (ar., 8). U predgovoru se Hevai koristio i cijelim konstrukcijama,
osobito iz perzijskog jezika kao πto su πehinπâh-i dæihândar (16), gylmany derun (17), deh sal (28), ki üftadem derîn dæennet zebirun (30), filhakîkat (76). Ovdje je, naime, Muhamed Hevai Uskufi pokazao ne samo
da poznaje knjiæevni jezik nego i da mu je vjeπt.
RazliËita leksika u Hevaijevu Makbuli Arifu preslikava jeziËku situaciju u kojoj su se u umjetniËkom izrazu obilno koristile arapske i perzijske jeziËke jedinice, dok su u standardnoj komunikaciji prevladavale
izvorne turske. U ovome je znaËaj Hevaijeva rjeËnika i za turski jezik.
14 Primjeri iz predgovora Hevaijeva rjeËnika navedeni su prema latiniËnoj
transliteraciji Derviπa Korkuta preuzetoj u Ëlanak “Zaπto je Muhamed Hevai
Uskufi napisao svoj rjeËnik” Ismeta SmailoviÊa u monografiji Muhameda Hevaija
Uskufija str. 112-120. Brojevi pored primjera oznaËavaju broj stiha u kojem
primjer prolazi.
215
LITERATURA
Blau, O. (1868) Bosnischtürkische Sprachdenkmäler, Leipzig.
»auπeviÊ, E. (1996) Gramatika suvremenoga turskog jezika, Hrvatska
sveuËiliπna naklada, Zagreb.
Devellioπlu, F. (1970) Osmanlica-Türkçe Ansiklopedik Lugat, Ankara.
Dr. HukoviÊ, M., dr. KasumoviÊ, A., dr. SmailoviÊ, I. (1990)
Muhamed Hevai Uskufi, Univerzal Tuzla.
Ercilasun, A. B. (1999) “Osmanli Türkçesi”, Osmanli - Kültür ve
Sanat, Yeni Türkiye Yayinlari, Ankara, s. 391-398.
Korkut, M. D. (1942) “Makbül-i ‘ârif (Potur-©âhidija) Uskûfi
Bosnevije”, Glasnik hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, godina LIV.
LjuboviÊ, A., GrozdaniÊ, S. (1995) Prozna knjiæevnost Bosne i
Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu,
Sarajevo.
Áemseddin, S. (1317) Kamús-i Türkî, Dersaadet.
©kaljiÊ, A. (1985) Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom
jeziku, Sarajevo.
Tulum, Prof. Dr. M. (1999) “Osmanli Türkçesi”, Osmanly - Kültür
ve Sanat, Yeni Türkiye Yayinlari, Ankara, s. 421-429.
Türkçe Sözlük I-II, (1988) Türk Dil Kurumu Yayinlari, Ankara, 1988.
Yeni Tarama Sözlüûü, (1983) Hazirlayan: Cem Dilçin, Türk Dil
Kurumu Yayinlari, Ankara, 1983.
216
Turkish vocabulary in the dictionary of the Makbuli Arif
Muhamed Hevai Uskufi
The first Turkish-Bosnian dictionary and generally the first work of
this kind appeared in region of the Balkan during the Ottoman time (17th
century) was a Maqbuli Arif or Potur Shahidi of Muhammed Hevai Uskufi
(died 1041/1631). This work, apart, from presenting to the reader’s author’s work, deals with a very important topic in the field of philology of
the Ottoman-Turkish language. More precisely it deals with structure of
its vocabulary and inter- lingual impact within family of the oriental languages: Arabic-Persian-Osmanli Turkish.
Our Uskufi, with an excellent knowledge of those languages, followed this linguistic process from the perspective of its three key stages:
structural-progression attained results in the field of lexics and renovation of the Osmanli-linguistic lexics by reducing Arabic-Persian foreign
words in it. That process, as a general linguistic phenomenon, effected
Osmanli-Turkish language and Bosnian as well, which lexicon has vocabulary of all three oriental languages: Arabic, Persian and Turkish –
the three main languages of Islamic cultural and civilization circle.
Process of inter-lingual influence in the area of lexical interlace and
enrichment started in the beginning of the 12th century, in the period
between 15th -17th century reached peak of intensity and accomplishment on literary and speech level, and from the 18th to 20th century this
process achieved significant results in the field of renovation by reducing
Arabic-Persian borrowings from the Osmanli Turkish vocabulary.
The language of Havaiis dictionary is very clear, and the fact that in
it exist 90% of terms included in the modern Turkish dictionaries, give
us the right to conclude that language of Havai participated in the same
percentage in modern Turkish language in which composing significantly
participated our writer-linguist.
217
218
Aladin HusiÊ
O GRADSKOJ DÆAMIJI U TRAVNIKU
U svom pohodu na Bosnu 1463. godine Osmanlije su zauzele i
Travnik, koji u to vrijeme nije predstavljao znaËajnije naselje, ali je zbog
svog poloæaja i tvrave predstavljao vrlo vaæno strategijsko mjesto. Bez
obzira na razliËite i u potpunosti nepotvrene pretpotstavke o njegovu
privremenom gubljenju i povremene okupacije od Ugara,1 Travnik se od
1463. godine Ëvrsto nalazio u posjedu Osmanlija. Njihov dolazak i
zaposjedanje pojedinih pazara i varoπi bitno odreuje dalju sudbinu
mnogih naselja pa i samog grada. Kako ranije nije predstavljao znaËajnije
urbano niti privredno naselje, moæe se reÊi da njegov razvoj poËinje
uspostavom i potpunom stabilizacijom nove vlasti koja sa sobom donosi
mnoge promjene u naËinu æivota, kulturi, pogotovo u oblasti arhitekture,
urbanizacije zateËenih varoπi i izgradnje potpuno novih centara koji Êe za
kratko vrijeme prerasti u kasabe sa dominantno orijentalno-islamskim
obiljeæjima. Sve te promjene odvijale su se postepeno, razliËitom
dinamikom, u zavisnosti od povijesnih gibanja na pojedinim prostorima.
Razvoj gradova, opÊenito, imao je svoj hod koji N. FilipoviÊ dijeli u tri faze:
1. uspostava i stabilizacija vlasti u neizmijenjenim privrednim i druπtvenim
okolnostima naπih varoπi, sa preteæno nemuslimanskim stanovniπtvom;
2. nakon stabilizacije pretvaranje tih centara u administrativna i
kulturna uporiπta svoga carstva te postepeno prihvaÊanje islama od strane
zateËenog stanovniπtva;
3. potpuna dominacija orijentalno-islamske fizionomije.2 Ovi procesi
u pojedinim fazama imali su znatnog utjecaja na izgradnju i broj vjerskih
1. –oko MazaliÊ, Travnik i ToriËan, GZM N.S. III, Sarajevo, 1948., str.
145-163.; Hamdija KreπevljakoviÊ - D. M. Korkut, Travnik u proπlosti 1464.1878., Travnik, 1961., str. 10.; Martin UdoviËiÊ, Travnik u vrijeme vezira,
Travnik, 1973., str. 14.-15.;
2. Nedim FilipoviÊ, Neki novi podaci iz ranije istorije Sarajeva pod Turcima,
Pregled, br. 7-8., Sarajevo, 1953., str. 67.;
219
objekata nastalih u jednome mjestu. Stoga se opravdano postavlja pitanje
kada i kako su nastajale prve dæamije te ko ih je podizao u ranom periodu
osmanske vladavine.
U izgradnji pojedinih dæamija, mesdæida i drugih objekata druπtvenog
znaËaja uËestvovali su najËeπÊe nosioci raznih dræavnih ili vojnih funkcija,
od sultana, sandæak-begova, pa i onih niæeg ranga, poput dizdara, ali i
obiËni dobroËinitelji. U ranoj fazi razvoja pojedinih gradova, u podizanju
dæamija u Bosni prednjaËili su ljudi viπeg druπtvenog poloæaja, posebno
sultani. Kako su raspolagali cjelokupnom dræavnom imovinom, iz
dræavnih prihoda finansirali su brojne dræavne sluæbe i druge potrebe, a u
znatnoj mjeri i graditeljsku djelatnost. Po naredbi sultanå iz tih sredstava
izgraene su brojne dæamije u Bosni, najËeπÊe nazivane po imenu inicijatora
gradnje ili naprosto zvane samo carske. Pouzdano se zna da su u vrijeme
Mehmeda II Fatiha (1451.-1481.) izgraene dæamije u Sarajevu, Zvorniku,
Vranduku, za vrijeme Bajazida II (1481.-1512.) u FoËi, Rogatici,
Viπegradu, Srebrenici, Pruscu, Prozoru, u vrijeme Selima I (1512.-1520.)
u Kneæini, Teπnju i Doboju. NajveÊi broj ipak je sagraen u vrijeme sultana Sulejmana (1520.-1566.), tako da je do kraja njegove vladavine bilo
izgraeno ukupno 25 carskih dæamija.3 Jedna takva dæamija podignuta
je i u Travniku, ali joπ uvijek nije preciznije ustanovljeno vrijeme njene
gradnje, o Ëemu postoje razliËita stajaliπta.
Dosada su se u historijskoj nauci iskristalisala dva miπljenja o vremenu
graenja najstarije dæamije u Travniku: prema prvom u vrijeme Bajazida
II (1481.-1512.), a prema drugom u vrijeme Mehmeda II (1451.-1481.).
Od opredjeljenja o vremenu gradnje zavisio je i njen naziv. Ono o Ëemu
postoji suglasnost u ovom sluËaju jeste pitanje lokaliteta koji niko ne
dovodi u sumnju bez obzira na definiranje vremena gradnje. Jednoglasno
miπljenje je da je izgraena u samoj tvravi.
Prvo, daleko raπirenije miπljenje o gradnji tvravske dæamije u vrijeme
sultana Bajazida II (1481.-1512.), ustanovio je Hamdija KreπevljakoviÊ,4 a
3 Adem HandæiÊ, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeÊu,
Studije o Bosni, Istanbul, 1994., str. 113-115.; Isto: Vakuf kao nosilac odreenih
dræavnih i druπtvenih funkcija u Osmanskom carstvu, Studije o Bosni, Istanbul,
1994., str. 145-146.;
4 Hamdija KreπevljakoviÊ, “Stari bosanski gradovi“, Naπe starine I, Sarajevo,
1953., str. 19.; Isto: Izabrana djela II, Sarajevo, 1991., str. 403.-404.;
220
kasnije preuzimali i ostali autori, D. M. Korkut, potom M. UdoviËiÊ, K.
PapiÊ, I. Bojanovski i Enver SujoldæiÊ.5 Oni su jednoglasni u stavu da je
najstarija dæamija u Travniku sagraena u vrijeme sultana Bajazida, znaËi
izmeu 1481.-1512. godine i da je nosila njegovo ime, “Dæamija sultana
Bajazid-hana”.
H. ©abanoviÊ,6 M. MujezinoviÊ7 i A. HandæiÊ,8 meutim, gradnju
prve dæamije datirali su neπto ranije, u vrijeme sultana Mehmeda II Fatiha
(1451.-1481.), i prema uobiËajenoj praksi, naziva se po svome osnivaËu,
prema istima ona se zvala ,,Dæamija sultana Mehmed-hana”.9
Ovdje moramo ukazati na nemoguÊnost potpunijeg uvida u izvore
na kojima su se bazirala pojedina miπljenja, buduÊi da nisu sasvim
precizirani. U svom najranijem nagovjeπtaju o prvoj travniËkoj dæamiji,
H. KreπevljakoviÊ uopÊe ne navodi izvor iz kojeg crpi podatak, nego daje
samo sumarni pregled izvora i literature iz Ëega nije potpuno jasno na
Ëemu se temeljio takav sud.10 U drugom radu, zajedno sa D. M. Korkutom,
poziva se na “jedan defter nastao izmeu 1579. i 1600.” godine iz kojeg
5 H. KreπevljakoviÊ - D. M. Korkut, Travnik u proπlosti..., str. 10.; Martin
UdoviËiÊ, Travnik u vrijeme vezira, str. 108.; Kreπimir PapiÊ, Travnik, grad i
regija, Travnik, 1975., str. 108.; Ivo Bojanovski, Stari grad Travnik-idejni
projekat, Zavod za zaπtitu spomenika kulture, Sarajevo, 1977., str. 15.; Enver
SujoldæiÊ, Dæamije Travnika, Travnik, 1998., str. 13-14.;
6 Hazim ©abanoviÊ, Bosanski paπaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo,
1982., str. 149.;
7 Mehmed MujezinoviÊ, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, II,
Sarajevo, 1977., str. 327.;
8 Adem HandæiÊ, A survey of islamic cultural monuments until the end of
the 19-th century in Bosnia, Istanbul, 1996., str. 56.;
9 Kako H. ©abanoviÊ tako i A. HandæiÊ, prvobitno su pretpostavljali da je ova
dæamija nastala u vrijeme sultana Bajazida II, ali su svoja ranija miπljenja korigirali.
U tim radovima se, meutim, ne ukazuje na izvore na osnovu kojih su doπli do tih
rezultata. Uporedi: Evlija »elebija, Putopis: Odlomci o jugoslavenskim zemljama,
(preveo, uvod i komentar napisao H. ©abanoviÊ), Sarajevo, 1996., str. 128., III izdanje,
nap. br. 12, zatim: Adem HandæiÊ, Vakuf kao nosilac odreenih dræavnih i druπtvenih
funkcija, str. 113.; Isto: O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni, str. 145.
10 Hamdija KreπevljakoviÊ, Stari bosanski gradovi, str. 19.;
11 KreπevljakoviÊ-Korkut, Travnik u proπlosti, str. 14.;
221
se vidi da je dæamija imala svoj vakuf.11 SlijedeÊi ih, M. UdoviËiÊ je
apodiktiËki ustvrdio: “Gradska ili Bajazidova dæamija podignuta je, to se
sasvim pouzdano zna, iz sredstava vakufa sultana Bajazida II (1481.1512.)”,12 ne uzimajuÊi u obzir stav H. ©abanoviÊa, Ëijim se nauËnim
rezultatima obilato koristio. Na sliËan naËin, pod utjecajem H.
KreπevljakoviÊa i D. M. Korkuta, opredijelio se i K. PapiÊ istiËuÊi da se
,,kao prva turska graevina moæe smatrati dæamija u tom gradu, izgraena
izmeu 1481.-1512. na ime sultana Bajazida za potrebe gradske posade”.13
Od ovog ne odudaraju ni najnoviji pokuπaji E. SujoldæiÊa, prema kojemu
,,se s velikom sigurnoπÊu moæe prihvatiti tvrdnja da je najstarija travniËka
dæamija ona u tvravi, izgraena u doba sultana Bajazida II”.14 Prije
detaljnije analize o tom pitanju æelimo ukazati na neprihvatljivost tvrdnje
da je prva dæamija nastala iz sredstava vakufa sultana. Naprijed je
istaknuto da je finansiranje graevina od strane sultana vrπeno prvenstveno
iz regalija koje su pripadale dræavnom fisku, a ne iz vakufa koje su oni
osnivali. Iz dræavnih sredstava je, dakle, podignuta i tvravska dæamija u
Travniku. S druge strane, ni kod H. ©abanoviÊa nije sasvim poznat izvor
na osnovu kojeg je ustanovljeno vrijeme nastanka prve dæamije.15
Iz dosada poznatih i dostupnih osmanskih arhivskih izvora prvi trag
o postojanju jedne dæamije u Travniku potjeËe iz 1516. godine, kada se u
okviru posade spominje hatib u tvravi,16 πto veÊ tada, bez sumnje,
podrazumijeva njeno postojanje. Najraniji direktan spomen datira iz neπto
kasnijeg perioda, preciznije iz 1530. godine, i to ,,Vakuf dæamije sultana
Mehmed-hana, neka mu se Bog smiluje i oprosti grijehe, u samom
Travniku”.17 Vakuf ove dæamije, prema istom izvoru, trebali su Ëiniti
Ëifluci Ëiji zakup iznosi 400 akËi godiπnje a uvakufili su ih Jusuf, sin Ajasov,
Hubijar, sin Ishakov, i Sulejman, sin Hasanov, za potrebe pokrivanja
troπkova osvjetljenja i prostirke za koje odmah nisu pred- viena sredstva.
Sa πerijatskopravnog aspekta ovo uvakufljenje je osporeno zbog
neispunjenog osnovnog uvjeta, da predmet vakufljenja ima status mulka,
12 Martin UdoviËiÊ, Travnik u vrijeme vezira, str. 108.;
13 Kreπimir PapiÊ, Travnik, grad i regija, str. 108.;
14 Enver SujoldæiÊ, Dæamije, str. 13.;
15 Hazim ©abanoviÊ, Bosanski paπaluk, str. 149.;
16 Istanbul, BBA, T. D., No 56., str. 223.;
17 Istanbul, BBA, T. D. No. 164., str. 378.;
222
tako da je spomenuti Ëifluk, po naredbi sultana, dodijeljen u timar.
Troπkovi za navedene stavke u istom iznosu koji je bio uvakufljen, takoer
prema carskoj naredbi, namirivani su iz prihoda rudnika Fojnica. Bez
obzira na pravnu niπtavnost spomenutog uvakufljenja u kasnijim izvorima
ga i dalje susreÊemo kao “Vakuf dæamije sultana Mehmed-hana” do kraja
16. stoljeÊa.18
Lokalitet dæamije nije izriËito utvren, ali je ona, bez sumnje, mogla
biti sagraena samo u tvravi, iz viπe razloga. Prve dæamije u Bosni, gdje
su zateËene srednjovjekovne utvrde, po pravilu su nastajale u tvravama,
npr. u Zvorniku, rjee uz samu utvrdu kao u Vranduku, ali su obje nosile
ime sultana Mehmeda II. Konfiguracija terena oko tvrave u Travniku,
pak, ne ostavlja moguÊnost njenog podizanja uz samu utvrdu. Takve
dæamije su podizane prije svega za potrebe posada i drugih lica, koja su
mogla biti smjeπtena u tvrave kao nosioci odreenih funkcija lokalnih
organa vlasti. Potpuna nenaseljenost Travnika, najmanje dece- niju po
njegovu osvajanju i dvije decenije bez muslimana meu domicilnim
stanovniπtvom, takoer, umanjuju moguÊnost pretpostav- kama da bi
mogla biti locirana izvan bedema tvrave. Na osnovu naprijed spomenutih
izvora jasno je, meutim, da je dæamija podignuta prije 1480. godine, i to
vjerovatno neposredno poslije pada Travnika pod osmansku vlast 1463.
godine, kada je morala biti smjeπtena i posada za koju se, takoer, isticalo
da u tom mjestu potjeËe iz vremena Bajazida II. Naravno da se postavlja
pitanje kada i kako se onda javlja Bajazidova dæamija? Prema raspoloæivim
izvorima, dæamiju pod tim imenom prvi put sreÊemo od 1567. godine,19
dakle, u priliËno poodmaklom dobu u odnosu na vrijeme vladavine sultana Bajazida. U istom je definiran i njen lokalitet “Ëasna dæamija u
unutraπnjosti tvrave Travnik”. ©to se tiËe njenog vakufa, sastojao se od:
timara za imama i hatiba, godiπnje 2000 akËi, zatim nadokanade za
mujezina dvije akËe, osvjetljenje i prostirku jedna akËa dnevno, πto je
namirivano iz dæizje kadiluka Brod.
18 Istanbul, BBA, T. D. No. 211., (prijevod vakufa ovog deftera objavila je
Behija Zlatar, “Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI v.” POF, XX-XXI,
1970/1971, Sarajevo, 1975., str. 121-126.; T. D. No. 462, (iz 1567. fo. 34);
Opπirni popis Bosanskog sandæaka iz 1604. godine, I/2, (Obradio: Adem
HandæiÊ), Sarajevo, 2000., str. 502.
19 Istanbul, BBA, T. D. No. 462, str. (34);
223
Prvobitna namjena tvrave da sluæi prije svega za potrebe posade a
neπto kasnije i malobrojnom dæematu muslimana izvan nje, od druge
polovine 16. i s poËetka 17. stoljeÊa pa do izgradnje nove dæamije, bijaπe
djelimiËno izmijenjena. Krajem 16. stoljeÊa vojni efektivi u tvravi znatno
su umanjeni, svedeni na treÊinu snaga u odnosu na 1516. godinu, a uz
dæamiju u samoj tvravi, vjerovatno od nekadaπnjih posadnika, formirana
je ,,mahala Ëasne dæamije sultana Bajazid-hana” i Ëinila su je 37
domaÊinstava sa 7 neoæenjenih muπkaraca.20 Ova mahala je, dakle,
formirana negdje krajem 16. stoljeÊa, jer se 1565. godine ne spominje
dæamija kao ni mahala pod tim imenom.21 Nekoliko decenija kasnije
putopisci i prolaznici kroz Travnik biljeæili su postojanje ove mahale na
gotovo identiËan naËin. OpisujuÊi Travnik, 1624. godine MemibegoviÊ je
zabiljeæio 50 kuÊa u tvravi,22 a dvije godine kasnije Georgiceo 50 ognjiπta
u tvravi.23 Ta Ëinjenica nije ostala nezapaæena ni Evliji »elebiji, samo πto
je umjesto broja, opisao kao ,,nekoliko vojniËkih kuÊa”.24 H. KreπevljakoviÊ
je ovo smatrao pretjeranim, dræeÊi da se to moglo odnositi samo na broj
vojnika, ne i na domove podignute unutar bedema.25 Kako defter potvruje
postojanje mahale u samoj tvravi, navodi putopisaca se mogu smatrati,
ako ne u potpunosti, bar pribliæno prihvatljivim, jer je za 20 godina porast
sa 37 domaÊinstava na 50 moguÊ. Ova pretpostavka se Ëini osnovanijom
utoliko πto su podaci iz 1624. i 1626. u brojËanom smislu identiËni.
BuduÊi da se vakufi obje dæamije spominju paralelno, postavlja se
pitanje nisu li postojale dvije dæamije? Takva moguÊnost otpada stoga
πto u vrijeme vladavine spomenutih sultana nije bilo potrebe za
postojanjem dviju dæamija, zbog joπ uvijek niskog stepena urbanog razvoja
grada. Kao znaËajnije urbano gradsko naselje Travnik se poËeo razvijati
tek polovinom 16. stoljeÊa, jer je 1530. godine u njemu bilo svega 84
domaÊinstva, i to 36 muslimanskih i 48 nemuslimanskih. 26 Stoga,
20 Opπirni popis Bosanskog sandæaka, str. 213.;
21 Uporedi: T. D., No. 435. str. 196.-203.;
22 H. KreπevljakoviÊ-D.M. Korkut, Travnik u proπlosti, str. 14., Izabrana
djela, II, Sarajevo, 1991., str. 403-404.;
23 H. KreπevljakoviÊ, Stari bosanski gradovi, str. 19.;
24 Evlija »elebija, Putopis, str. 128.;
25 Vidi napomene 22. i 23.;
26 Istanbul, MMV, No., 540. fo. 30. ;
224
najizvjesnijim se Ëini da je prvobitnu dæamiju podigao sultan Mehmed II
a u vrijeme njegova nasljednika doæivjela je stanovitu nadogradnju,
najvjerovatnije u vrijeme graevinsko-zidarskih zahvata na travniËkoj
tvravi tokom drugog namjesnikovanja Ajas-bega (1484.-1485.).27 Da li
se radilo o potpuno novom objektu na mjestu ranijeg ili samo o djelimiËnoj
popravci i podizanju munare, teπko je pretpostaviti, buduÊi da zasada
nema bilo kakvih nagovjeπtaja. Iz tih razloga, najvjerovatnije je i nazvana
Bajazidova, ali je to ime u sluæbenu upotrebu uπlo mnogo kasnije, u drugoj
polovici 16. stoljeÊa. U popisima vakufa, pod tim nazivom je ne sreÊemo
ni 1530. ni 1540. godine. Da se radilo o dvije dæamije, promijenilo bi se
neπto i u visini timara koji je za imama u tvravi Travnik konstantno isti,
od uspostave sluæbe u vrijeme Mehmeda II do kraja 16. stoljeÊa. Po ne
baπ pravilnoj usmjerenosti prema Kibli, jasno je da je nastala na temeljima
nekog srednjovjekovnog objekta u tvravi, πto dodatno umanjuje
moguÊnost da se radilo o dvije dæamije ili dvije lokacije unutar same
tvrave.
Imami kao dio vojniËke klase i posade, u tvravskim dæamijama
spadali su u red dræavnih sluæbenika i nadoknada za sluæbu podmirivana
je iz dræavnih sredstava, dnevnim plaÊama isplaÊivanim tromjeseËno iz
dræavne blagajne ili u vidu timara, kako je najËeπÊe prakticirano u mjestima
gdje su smjeπtene timarske posade.28 Shodno takvoj praksi, imam i hatib
travniËke dæamije, joπ za æivota sultana Mehmeda, dobio je timar, ali
spomenuti izvor ne precizira gdje je dodijeljen. Vjerovatno se samo radilo
o ustanovljenju pravila za naËin izdræavanja sluæbe, a ostavljena moguÊnost
dodjele na razliËitim mjestima, u zavisnosti od okolnosti i kvantuma
raspoloæive zemlje za dodjelu timara, πto iz praktiËnih razloga nije moglo
biti fiksno.
U dæamiji je pored imameta obavljan i hitabet πto znaËi da je uz pet
dnevnih namaza obavljana i dæuma, bajrami, kao i povremeni vazovi.
Obje sluæbe u ovoj dæamiji sjedinjene su u jednoj liËnosti πto uvijek nije
sluËaj. InaËe, da bi jedan sakralni objekat dobio status dæamije, uvjet je
27 H. KreπevljakoviÊ-D. M. Korkut, Travnik u proπlosti, str. 9.;
28 Aladin HusiÊ, Tvrave Bosanskog sandæaka i njihove posade 1530.
godine, POF 49./1999., Sarajevo, 2000., str. 203.-204.; Isto: O imamskoj sluæbi
u tvravama Bosanskog sandæaka u 15. i prvoj polovini 16. stoljeÊa, Novi
Muallim, god. I, br. 4, Sarajevo, 2000., str. 84-99.;
225
bio da se u njoj obavljaju sve navedene aktivnosti kao i sultanska naredba
o proglaπenju takvog statusa.
BuduÊi da su imami takvih dæamija predstavljali Ëlanove posade,
sluæbovanje nije moglo biti neograniËeno, zbog Ëega se ponekad u
kratkom vremenskom razdoblju izmjenjivalo viπe imama. Nekada su
na to mogle utjecati prilike u samim posadama, potreba da se
popunjava neko drugo mjesto, ali Ëesto i sam njihov odnos prema
obavezama kao i uobiËajena rotacija u vojnoj sluæbi. Iz æivota vojnih
posada u Travniku tokom 15. stoljeÊa nije poznato niπta, pa ni o
imamskoj sluæbi u ovoj dæamiji. Prvi pouzdani podaci o vrπiocima
sluæbe potjeËu iz 1516. godine. Imam posade i dæamije, mevlana Uvejs,
uæivao je tada timar u selu MoπÊanica, u susjednoj nahiji Brod, u iznosu
od 2000 akËi.29 Ustvari, to je samo dio iz kolektivnog timara koji je
dijelilo 10 posadnika u navedenom selu buduÊi da je njegova renta
iznosila 15.113 akËi. Do kada je pripadao travniËkoj posadi, nije
poznato, ali se zna da je do 1530. godine timar imama u tvravi Travnik
dodijeljen znatno bliæe mjestu sluæbovanja u nahiji Laπva, a pripadala
su mu sela Gladnik i PutiËevo.30 Ovo se dogodilo vjerovatno odmah
nakon pada JajaËke banovine 1527., dok je popis zavrπen neπto kasnije,
1528.-1530. godine. Iz razdoblja πto je uslijedilo narednih deset godina,
moguÊe je u potpunosti pratiti vrπenje smjene u ovoj dæamiji. U tom
periodu, smjenjivali su se: mevlana Hasan (muharrem 937./septembar
1530.-3., ramazan 940./-18.03.1534), Alija fakih (do 8. muharrema
943./27.06.1536.) Hasan, (do10. muharrema 944./ 18.06.1537.),
potom nakon jedne godine ponovo Alija od 1537. do iza 1540. godine.
Vijesti iz æivota travniËke tvrave do kraja 16. stoljeÊa rjee su, ali je
povremeno praÊenje ipak moguÊe. SpoËetka druge polovice 16. stoljeÊa,
poznato je ime Hasana, imama i hatiba ove dæamije,31 dok je na prijelazu
dva stoljeÊa, za vladavine Mehmeda III (1595.-1603.),32 u posadi imam i
hatib bio Husejn,33 potom Hasan 1604. godine.34 Iz prava na uæivanje
29 Istanbul, BBA., T.D. No. 56., str. 223.;
30 Istanbul, BBA., MMV. No., 540. fo. 36.;
31 Istanbul, BBA., T. D., No., 1072. str. 449.;
32 Nije poznato iz koje godine potjeËe ovaj defter. Meutim kako su, izmeu
ostalog, popisi vrπeni nakon smjene na prijestolju, pretpostaviti je da je i ovaj
nastao neposredno po dolasku Mehmeda III na vlast.
226
kasnije je izuzeto selo PutiËevo, ali to nije utjecalo na ukupan novËani
iznos na koji su polagali pravo imami ove utvrde. Ustanovljena suma od
2000 akËi nije, dakle, mijenjana do poËetka 17. stoljeÊa, na πto nije utjecalo
ni izuzeÊe PutiËeva buduÊi da su prihodi Gladnika i nekoliko Ëifluka
dostizali potrebni iznos od 2000 akËi. Imami i hatibi travniËke dæamije,
kada je u pitanju ova sluæba, uæivali su najveÊe timare u tvravama
Bosanskog sandæaka u 16. stoljeÊu. Timari su se u to vrijeme preteæno
kretali izmeu 1400-1600 akËi, dok je, osim Travnika, u odnosu na druge,
imam Akhisara dobijao neπto veÊi iznos, tj. 1689 akËi.35
Pored uobiËajenih sluæbi i finansiranja troπkova prisutnih od njenog
osnivanja: imam-hatib, prostirka i osvjetljenje, potkraj 16. stoljeÊa javljaju
se nove sluæbe, finansirane takoer iz dræavnih sredstava, i to: mujezin
Muslihudin, dvije akËe dnevno, uËaË salle (sallahan), timar, sluæiteljnabavljaË (kajjim) Mustafa Ejnehanov, primao je nadoknadu iz dæizje
nahije Brod. Visina nadoknada uËaËa salle i nabavljaËa nije poznata, ali
su rashodi za prostirku i osvjetljenje porasli na 800 akËi.36 Narasle troπkove
dæamije nije mogla podmirivati prvobitna suma koja se u popisu vakufa
javlja i 1604. godine na naËin kako je prvobitno odreeno.37 Tako da
suma od 400 akËi navedena u popisu vakufa te godine predstavlja samo
prijepis prvobitnog vakufskog iznosa, namijenjenog za izdræavanje dijela
rashoda za potrebe dæamije. Raniji nazivi za dæamiju potpuno su iπËezli
iz upotrebe i zaboravljeni, a danas je dæamija poznata kao Gradska
dæamija, premda su od nje preostali samo temelji i kamena munara
ugraena u vanjski zid tvrave.
33 Ankara, TKGM, T. D., No. 362.;
34 Opπirni popis, str. 213.;
35 Aladin HusiÊ, Tvrave Bosanskog sandæaka, str. 203.-204.;
36 Opπirni popis, str. 213.;
37 Isto, str. 213. i 502.;
227
About the City mosque in Travnik
High-ranking officials of the Ottoman Empire built the first mosques.
Among them were sultans Mehmed II, Bajazid II and Sulejman the
Magnificient.
At the end of their reign there were 25 mosques built, which carried
the epithet ‘imperial’.
The oldest mosque in Travnik, belongs to that group even though
there was a dilemma about time of its construction. Most of the authors
have an opinion that it was built during reign of Bajazid II, when according to the same sources Travnik finally fell to the Ottoman rule. Other
authors were of opinion that it was built during reign of Mehmed II,
which means before 1480. Sources used in these work tell about same
building in connection with both names.
After the research that has been done about this mosque it has been
confirmed that, it is the same mosque, which got another name during
the time most probably because of renovation and extention of the previous building.
To conclude, the oldest mosque in Travnik was built during reign of
Sultan Mehmed II. It was until year 1480. That mosque was built within
a castle and carried his name. During the time the name of the mosque
was changed and got another name now: Sultan Bajazid hane.
228
Semra MahiÊ
MEKTEB VÅKIFA HENDE AHMED-AGE NA
VRATNIKU
U proteklih nekoliko stoljeÊa osmanlijske uprave u naπim krajevima,
kao i u vremenu koje iza toga slijedi, imuÊni ljudi su zavjeπtali svoje imetke
æeleÊi da trajno sluæe ljudima za njihove vjerske, prosvjetne, druπtvene,
zdravstvene i druge potrebe. Za te svrhe dobrotvori (wåqif) podizali su
dæamije, mektebe i medrese, mostove, mlinove i vodovode, Ëeπme i
hamame, imarete, sirotiπta i bolnice te skloniπta za iznemogle æivotinje
itd. Takoer su zavjeπtali stambene i druge vrste objekata i zemljiπta, koji
su davani pod kiriju, kao i novac u gotovini koji je stavljan u promet kao
obrtni kapital radi ostvarivanja dobiti od Ëijih prihoda su se izdræavali ovi
druπtveno-humanitarni objekti, a i pomagala sirotinja i duænici.
Za takve svrhe pisana je vakufnama - sudski dokumenat o osnivanju
vakufa.1 Sam proces vakufljenja je za vakifa2 i ostale uËesnike predstavljao
je sveËan dogaaj, te je zbog toga vakufnama najËeπÊe pisana kitnjastim
stilom i lijepim rukopisom.
Imovina koja se vakufi mora biti u cjelini zakonito vlasniπtvo koje se
dobrovoljno uvakufljava. Nakon izjave våkifa ili njegova opunomo- Êenika
da æeli zasnovati vakuf, proceduru uvakufljenja bi vodio kadija, koji bi
nakon presude o njegovoj zakonitosti, sastavljao vakufnamu u koju su se
unosile vakifove odredbe (πartovi). Nakon πto bi kadija napisao
vakufnamu, ovjeravao bi je svojim peËatom i potpisom uz potpis joπ
najmanje dva svjedoka. Kadija bi original davao mutevelliji,3 koga je sam
vakif birao i kojem je prema svojim odredbama povjeravao upravu nad
vakufom. Tekst vakufname bi takoer bio upisivan u sudski protokol
(sidæill).
1. vakuf (ar. ‫)وﻗــــــــــــــــــــــــــﻒ‬, pravni termin koji nosi sljedeÊa znaËenja zaklada,
zavjeπtanje, zaduæbina, darovanje imovine u dobrotvorne svrhe,
2. vakif (ar. ‫)واﻗﻒ‬, onaj koji daruje imetak u opÊe svrhe,
3. mutevellija (ar. ‫)ﻣﺘﻮﻟﻲ‬, upravitelj vakufa,
229
Vakufnama se sastoji od uvodnog, glavnog i zavrπnog dijela. Ovjerena
je klauzulom kadije koja se nalazi na zaglavlju te potpisana Ëesto i peËatima
svjedoka na kraju teksta vakufname.
Uvodni dio je pisan kitnjastim i dopadljivim stilom a sadræi zahvalu
Bogu i blagoslov Muhammedu, a.s. Iza toga slijedi tekst u kojem se iznose
vakifova razmiπljanja o prolaznosti æivota koji svojim laænim sjajem moæe
zavesti Ëovjekovu duπu i udaljiti je od pravih æivotnih istina. Ponesen takvim
mislima vakif uvia da je pravi smisao æivota u Ëinjenju dobrih dijela te se
on stoga odluËuje darovati svoj imetak Bogu za ljubav a na dobrobit ljudi.
- U glavnom dijelu, vakif detaljno izlaæe pod kojim uvjetima i u koje
svrhe vakufi imetak, odabire sluæbenike vakufa i odreuje njihove plaÊe.
- U zavrπnom dijelu se inscenira vakifovo odustajanje od vakufljenja
da bi se potom ukljuËila miπljenja islamskih pravnika kojima se utvruje
pravna valjanost tog vakufljenja.
- Na kraju vakufname se navode imena svih koji su prisustvovali
sveËanom trenutku vakufljenja.
Gazi Husrev-begova biblioteka sadræi 1102 vakufname (XV-XX st.).
VeÊina ih je pisana na turskom jeziku a manji broj na arapskom. Mnogi
originali vakufnama nisu saËuvani, ali su saËuvani njihovi prijepisi koje
su ili kadija ili njegov kåtib4 unosili u sidæil.5
ZnaËaj vakufnama je veoma velik i dragocjen u pogledu izuËavanja
druπtvene i politiËke, ekonomske i kulturne povijesti Bosne i Hercego- vine.
Meu vakufnamama pisanim na turskom jeziku, koje se Ëuvaju u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se i vakufnama sarajevskog
trgovca Hende Ahmed-age, sina Ibrahim-agina iz Hadæi Isa-mahale. Citirat
Êemo jedan Ëlanak o njegovu æivotu i radu koji je napisao rahmetli Hamdija
KreπevljakoviÊ i objavio u Ëasopisu Narodna uzdanica 1936. godine.
“Ahmedaga Henda je najveÊi vakif posljednjih decenija ne samo u
Sarajevu nego i u Bosni i Hercegovini, mada je od njega bilo na stotine
bogatijih ljudi. Merhúm Ahmed-aga sagradio je 1908. u Sarajevu na
Vratniku pristojnu zgradu za muπki i æenski mekteb koja odgovara
propisima πkolskih zgrada i uz nju stanove za muallima i muallimu. Ove
mektebe polazi danas oko 400 djeËice. Za uzdræavanje zgrada i plaÊe
4. kåtib (ar. ‫ )ﻛﺎﺗﺐ‬- kadijin sekretar
5. siûill (ar. ‫ )ﺳﺠﻞ‬- sudski protokol
230
nastavniËkog osoblja uvakufio je dva duÊana kraj ovog mekteba, jedan
duÊan pred imaretom, tri magaze u dairi na Novoj testi (danas KoËiÊa
ulica) i do ovih jednu poveÊu modernu zgradu i jednu lijepu zidanu kuÊu
u Vlakovcima prema mesdæidu Hadæi Mehmeda Vlakovaije. Usto je
naredio da se nakon njegove smrti iz sulusa6 izgrade joπ dva ista onakva
mekteba u Sarajevu i da to izvede izvrπitelj njegove oporuke Sulejman-ef.
MaπiÊ a za uzdræavanje njihovo ostavio je magazu u Gornjoj dairi i Ëetiri
lijepe zidane kuÊe u Hulusinoj ulici. Kako je zapoËeo skoro iza toga svjetski
rat, ovi mektebi nisu sagraeni, a glavnica od 120.000 k. je devalvirana,
to je pred nekoliko godina Vakufsko povjerenstvo upotrijebilo ovaj novac
i prihod od spomenutih zgrada i na Hendino ime popravilo i proπirilo
jedan mekteb na ©irokaËi ne obziruÊi se na izvrπioca vakifove oporuke i
nazira7 Hendina vakufa Sulejmana-ef. MaπiÊa i njegov protest.
Merhúm Ahmed-aga roen je u Sarajevu oko 1835. Njegov otac Mula
Ibrahim æiveÊi bez raËuna potroπio je s brojnom porodicom najveÊi dio
oËevine te su mu sinovi radili po tuim duÊanima, a on je poneπto sam
privreivao u svome duÊanu i po okolnim selima. Merhum Ahmed-aga je
stupio u zaptije,8 a jedan mu brat (Hadæi Avdaga) bijaπe u sluæbi kod trgovca
Hasanage MemiπeviÊa u Bezistanu. Ahmetaga zaπtedi neπto novaca te ostavi
sluæbu i poËe raditi kao pretrga. Iπao je pjeπice u Visoko pazarnim danom
te odanle donosio na leima robu. Velikom marljivoπÊu i πtednjom zaradi
toliko te otvori i neπto duÊana na Novoj testi. Neπto prije okupacije otvori
sa bratom H. Abdijagom duÊan u Bezistanu. DonoseÊi robu iz Stambula
posao se lijepo razvijao. U dvije godine iza okupacije (1879. i 1880.) zaradiπe
po 25.000 forinti. Osobito su stekli na πamati (vrsta platna za æensku odjeÊu).
Koliko je ta vrsta tkanine bila omiljena naπem æenskinju, vidi se po tom πto
je preπlo u izreku: “Rodila me mati u Hendinoj πamati.” Kroz kratko vrijeme
sagradio je Ahmet-aga veliku magazu u ΔurËiluku i ondje nastavio trgovati.
Kao bogati trgovac postade i u druπtvu vrlo ugledan. Od poËetka do kraja
borbe za vjerskoprosvjetnu autonomiju bio je Ëlan Egzekutivnog odbora.
Umro je 26. oæujka 1913. i pokopan u turbetu kraj svog mekteba.
Njegov æivot i rad moæe posluæiti mladima kao uzor.
Rahmetullahi alejhi! H.K.
6. ïuluï (ar. ‫ )ﺛﻠﺚ‬- treÊina
7. nâùir (ar. ‫ )ﻧﺎﻇﺮ‬- nadziratelj
8. zaptija (ar. ‫ )ﺿﺎﺑﻂ‬- redar, policajski oficir
231
U dokumente koji se odnose na vakuf Hende Ahmed-age, muπki i
æenski mekteb pod jednim krovom na Vratniku, a koji se Ëuvaju u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, spadaju:
1 prijepis istibdalname iz 1908.;9
2 original vakufnama iz 1908. sa dodatkom (dopuna vakufname
kojom våkif odreuje drugog mutevelliju, jer je prvi umro);10
3 prijepis vakufname iz 1910. koja predstavlja dodatak prvoj
vakufnami kojim våkif pojaËava svoj prvi vakuf na Vratniku s tim πto
pridodaje tom vakufu magazu na Novoj testi;11
4 prijepis vakufname - vasijetname (oporuke) iz 1913. g.12
U istibdalnami koja se prva javlja traæi se zamjena (istibdål) vakufskog
dobra BegimamoviÊ Hanife, koje se sastoji od æenskog mekteba, avlije,
baπËe i duÊanskog Êepenka u Mejdan Ëikmi, za dobro Ahmed-age Hende,
koje Ëini jedna magaza, baπËa i bostan na Novoj testi. Nakon uviaja i
premjera na licu mjesta, zamjena se sa pravne taËke glediπta prihvaÊa, jer
je prevagnula vrijednost imetka koja je za vakuf korisnija. Ahmed-aga
Henda je na ovim zemljiπtima veÊ prije izgradio jedan muπki i æenski
mekteb sa popratnim objektima, na osnovu Ëega se zakljuËuje da je
Ahmed-aga sve unaprijed ugovorio te da se u istibdalnami samo formalno
provelo ono πto je ranije utanaËeno.
1. ISTIBDAL-NAMA (prijevod)
Br. sidæilla 461 No. 2179
“Istibdål - zamjenu, koja je sadræana u tekstu smatram korisnom,
oslanjajuÊi se na miπljenje pravnih uËenjaka koji smatraju da je dozvoljena
i pravno valjana, pa sam donio presudu o pravnoj valjanosti ove zamjene
opredijelio se za ovo vakufljenje koje je zapisano a to je registracija vakufa
i ærtvovanje u dobrotvorne svrhe, pa sam to i potpisao bivπi svjestan da
postoje i drukËija miπljenja meu najstarijim imamima, neka je na njih
Allahova milost.
9. Knjiga sidæila II, str. 145.-146., Gazi Husrev-begova biblioteka
10. Reg. br. 140/492, Gazi Husrev-begova biblioteka
11. Reg. br. 140/492, str. 10. i 11., Gazi Husrev-begova biblioteka
12. Knjiga sidæila III, str. 24., Gazi Husrev-begova biblioteka
232
Pisao siromah, ovisan o uzviπenom Allahu, zamjenik kadije Sarajeva
- SejdiÊ Abdulvehbi.
Hvala Allahu »ije su rijeËi nepromjenljive, a niti BiÊe Njegovo kao ni
svojstva Njegova trpe promjenu! Neka je Allahova milost i spas na
Muhammeda, koji je utemeljio Ëvrste osnove vjere na bogobojaznosti!
Neka je Boæiji spas na njegovu porodicu i prijatelje koji su zamijenili
Ovaj svijet za Onaj - vjeËni! Povod za pisanje ovog dopadljivog i ispravnog
teksta je sljedeÊi:
Postoji vakuf dobrotvorke BegimamoviÊ Hanife, kÊeri hadæi
Mustafine, nastanjene u mahali Sinan Vojvoda Hatun u gradu Sarajevu,
koji se sastoji od jedne kuÊe sa duÊanom, avlijom, baπËom i vrtom, a
nalazi se u sokaku Mejdan-Ëikma, te koji prostorno obuhvaÊa 1265 m2.
U gruntovnim knjigama spomenutog grada zavedena je u uloπku pod
brojem 88/76 na katastarskim Ëesticama 77/78. Spomenuta zgrada je
æenski mekteb i jedan duÊanski Êepenak. Odreeno je da se godiπnja
zakupnina spomenutog posjeda troπi za klanje dva kurbana godiπnje, a
ostatak da se troπi za plate imama i mujezina Ëasne dæamije u spomenutoj
mahali. Mutevellija ovog vakufa MuliÊ Salih-efendija iz navedene mahale
je izjavio na raspravi na »asnom πerijatskom sudu u spomenutom gradu,
a u prisutnosti Hende Ahmed-age, sina Ibrahim-agina iz Hadæi Isa- mahale,
sljedeÊe:
Postoji imetak navedenog hadæi Ahmed-age u spomenutom gradu a
sastoji se od jedne tvrdo zidane kamene magaze na Novoj testi, izgraene
na povrπini od 32 m2 parcele koja je zavedena pod brojem 90, a u
gruntovnici u uloπku pod brojem 25/35. Parcela je po vrijednosti korisnija
za vakuf od vakufske imovine navedene BehimoviÊ Hanife. Imenovani
Henda Ahmed-aga æeli i traæi zamjenu, a i ja kao mutevellija æelim tu
zamjenu jer je ona u svakom pogledu bolja i korisnija za vakuf. Osim
toga, spominjani Ahmed-aga Êe nakon zamjene izgraditi na ovim
zamijenjenim povrπinama jedan mekteb za muπku i æensku muslimansku
djecu. Moja je æelja da se spomenuta vakufska dobra navedene
dobrotvorke BehimoviÊ Hanife zamijene za spomenutu magazu
imenovanog Ahmed-age.”
Kad je to izjavio, komisija je sastavljena od upuÊenih i povjerljivih
sljedeÊih ljudi: SmajiÊ hadæi Husejn-age, sina mula Ahmedova iz Nedæzademahale, RamiÊ Ahmed-age, sina hadæi Salihova iz Hadæi Mustafinemahale, i IslamoviÊ Mustafa-efendije, kadijskog pripravnika, kao
233
izaslanika spomenutog suda, a potom je izaπla na navedeno vakufsko
imanje. Nakon πto je odræano sudsko vijeÊe u prisutnosti Muhamed-age
Tvice iz Sinan Vojvode-mahale, hadæi Sulejman-age, sina hadæi Hasana i
Kazaza Muhamed-age, muhtara13 Kasab-zade hadæi Ibrahimove-mahale,
navedeni vjeπtaci u prisustvu mutevellije, spominjanog Salih-efendije
zajedno sa Muhammedom, hadæi Sulejmanom i Muhamed-agom, stekli
su potpun uvid u pravo stanje stvari nakon premjera zgrada pod krovom
i zemljiπnih povrπina. Utvrdili su da ta arsa sa zgradama iznosi 1.265 m2
i da vrijednost spomenutog vakufa, raËunajuÊi za svaki kvadratni metar
po dvije krune, zajedno sa vrijednoπÊu zgrada iznosi ukupno 2.530 kruna.
Iza toga su svi zajedno doπli spomenutoj magazi i takoer premjerili
i napravili uvid u stanje spomenute magaze sa zemljiπtem i utvrdili da
njena povrπina zahvata 32 m2, a vrijednost joj je, raËunajuÊi stotinu kruna
po kvadratnom metru zajedno sa zgradom magaze, 3.200 kruna. Prema
tome, vrijednost magaze spomenutog Ahmed-age je veÊa od vrijednosti
imovine navedenog vakufa za 670 kruna. Osim toga, kirija spomenutih
vakufskih dobara je godiπnje 136 kruna, a godiπnja kirija navedene magaze
iznosi 264 krune, to jest 128 kruna viπe. Na tom sudskom vijeÊu, prisutni
Ëlanovi su sve to liËno posvjedoËili. Navedeni mulazim14 Mustafa-efendija
je na licu mjesta to utvrdio i onda zajedno sa izaslanim povjeriocima
doπao na ©erijatski sud i obavijestio o svemu kako se dogodilo. Isto su
obje strane potvrdile (mutevellija Salih i Ahmed-aga Henda) kao i to da
je zamjena za spomenuti vakuf u svakom pogledu korisnija i bolja. Kada
se isto i na Ëasnom sudu ustanovilo, Sud je izdao odobrenje za zamjenu,
a kadija, koji se potpisao na zaglavlju dokumenta, izdao je odobrenje
oslanjajuÊi se na miπljenje pravnih uËenjaka, koji ovakvu zamjenu
odobravaju. Imenovani mutevellija Salih-efendija, nakon πto je izvrπio
zamjenu spomenutih vakufskih dobara sa mulkom15 i magazom Hende
Ahmed-age, odustao je od zamjene izjavljujuÊi da se ne zna ima li ili
nema u vakufnami BehimoviÊ Hanife odredba koja bi dozvoljavala
zamjenu vakufa. “Osim πto prema preteænom miπljenju pravnika nema
odredbe da se moæe zamijeniti vakuf, po miπljenju nekih drugih imamapravnika zamjena nije dozvoljena jer tako izriËito stoji u pravnim
13. mu∂târ (ar. ‫ )ﻣﺨﺘﺎر‬- starjeπina mahale u gradu
14. mulâzim (ar. ‫ )ﻣﻼزم‬- poruËnik u vojsci
15. mulk (ar. ‫ )ﻣﻠﻚ‬- posjed, nepokretno dobro
234
knjigama. Prema tome, traæim da mi navedena vakufska dobra Ahmedaga vrati da s njima upravljam kao πto sam i upravljao.” Iza toga,
spomenuti Ahmed-aga je u svom govoru izjavio sljedeÊe: “Moja magaza
je na boljem mjestu i po vrijednosti je bolja od navedenih vakufskih
dobara.” Kadija je dodao toj izjavi: “Za zamjenu postoji zakonska
moguÊnost, jer zamjena je ovdje bolja nego povrat i traæim da se presudi
pravna valjanost te zamjene.”
Poslije te izjeve, navedeni kadija je ukazao da je zamjena u svakom
pogledu korisnija za vakuf te, svjestan i opreËnih miπljenja meu pravnim
uËenjacima, donio je presudu o zamjeni navedenih vakufskih dobara
BegimamoviÊ Hanife pod uvjetom da budu vakuf za mekteb, a mulk
magaza spomenutog Ahmed-age da bude vakuf spomenute dobrotvorke
BehimoviÊ Hanife. Spominjani mutevellija Salih-efendija bio je
onemoguÊen da se suprotstavi (bez zakonskog opravdanja) pa je spomenuti
Ahmed-aga prihvatio uvjete i postavio mutevelliju MaπiÊa Mujagu, sina
Husejn-agina, iz SagrakËi hadæi Mahmud-mahale, da upravlja vakufskom
imovinom do punovaænosti uvakufljenja. On je u njegovoj prisutnosti na
tom VijeÊu dao jasnu, zakonski zasnovanu izjavu:
“Na gore opisanom svom imetku koji sam dobio zamjenom, a
obuhvata zemljiπte od ukupno 1.265 m2 sa kuÊom, baπËom i vrtom,
zavedenom u gruntovnom uloπku pod brojem 88/76, gradim poseban
mekteb za muπku i æensku djecu i ostalo πto uz objekat ide, i to sve sa
svim pravima, u ime Allaha, traæeÊi njegovo zadovoljstvo, uvakuf- ljavam
kao trajan i na zakonu zasnovan vakuf. Odredbe za imanje koje Êu
uvakufiti spomenuÊu u svojoj vakufnami.”
Ahmed-aga je navedena dobra predao spomenutom mutevelliji, a on
ih je primio na kratko vrijeme kao πto rade i druge mutevellije. Kad je to
izjavio i kad je to i sudski utvreno, navedeni vakif Ahmed-aga usmjerio
je svoj govor na drugo pitanje, izjavljujuÊi:
“Po miπljenju najveÊeg imama Ebu Hanife, vakufljenje imovine je
na stepenu pozajmice i vraÊanje je zakonski moguÊe, a po miπljenju imama
Muhammeda bin Hasana eπ-©ejbanija, vakif koristi od vakufa uvjetuje
za sebe usljed Ëega vakuf prestaje vaæiti. Zbog toga ja odustajem od
uvakufljenja i traæim da se navedena imovina vrati u moje vlasniπtvo kao
πto je i bilo.”
Na tu vakifovu izjavu mutevellija MaπiÊ Mujaga mu je odgovorio:
235
“Premda je sve tako kako je izloæeno i nema mjesta sumnji. Meutim
veliki uËenjak Ebu Jusuf, zvani Drugi imam, miπljenja je da kada vakif
samo izgovori rijeËi: “Uvakufih”, vakuf se ne moæe viπe vratiti niti osporiti,
dok je po miπljenju imama Muhammeda bin Hasana vakuf punovaæan,
neopoziv i ne moæe se osporiti samim Ëinom predaje vakufske imovine
mutevelliji.”
Tako su se njih dvojica ‘sporili’ pred kadijom traæeÊi svaki pojedinaËno
da se pitanje razrijeπi donoπenjem πerijatske presude. Imenovani kadija,
neka Allah izlije svoje blagodati na njega, priklonio se miπljenju koje je
korisnije po dobrobiti institucije vakufa ËuvajuÊi se da ne pokvari dobro
djelo. Usto, bivπi svjestan i opreËnih miπljenja meu najstarijim imamima,
donio je presudu o valjanosti i neopozivosti spomenutog vakufa te je
vakuf tom zamjenom postao pravno valjan i neopoziv.
Ovo se dogodilo i zapisano 16. rebi‘u-l-ahira 1326., godine po Hidæri
onoga kome pripada Ëast i svaki ugled (Muhammed, a.s.).
U vakufnami koja slijedi dobrotvor Henda Ahmedaga uspostavlja
svoj vakuf i postavlja uvjete pod kojima Êe se vrπiti koriπÊenje uvakufljene
imovine i duænost vakifa. Vakufnama je zapisana 15.06.1908.
2. ORIGINAL VAKUFNAMA IZ 1908. SA DODATKOM
(prijevod)
Sadræaj: uvakufljenje, njegova pravna valjanost i obaveznost
Zapisao siromah OsmanagiÊ hadæi... Isa, kadija u gradu Sarajevu,
neka su mu grijesi oproπteni!
Neizmjerna i neograniËena zahvalnost pripada Onome Koji poznaje
tajne ljudskih srca, Koji razotkriva skrivene tajne, Stvoritelju svih stvorenja,
Uzviπenome Kome nema sliËna ni ravna, zahvalnost, koja je dostojna
Njegove Boæanske veliËine, jer je On ljude stvorio Svojom savrπenom moÊi
i sveobuhvatnom mudroπÊu, a ovaj svijet uËinio je plodnom njivom Ahireta
na kojoj se siju i ubiru plodovi usjeva za Onaj svijet!
Boæija milost i iskreni selami sultanu svih vjerovjesnika, kome su
razotkrivene Boæije istine, Ëuvaru najtanahnijih tajni, imamu Svete Kabe,
prvaku svijetlog grada Medine, prvaku Ëestite druæine, Muhammedu
odabraniku, neka je Boæija milost i spas njemu i na njegovu prosvijetljenom mezaru! Njegovo Ëasno biÊe je uzrokom stvaranja Ovog svijeta,
236
ljudi i dæina na njemu. Beskrajni selami njegovoj porodici, Ëasnim
potomcima, plemenitim ashabima, koji su na Pravome putu svaki poput
zvijezde vodilje, i na nebu Pravog puta, kao Sunce pred podne, neka je
Boæija milost na sve njih!
Dalje, povod za pisanje ovog teksta je sljedeÊi: dobrotvor Henda
Ahmed-aga, sin Ibrahim-agin, ugledni trgovac iz Hadæi Isa-mahale u
Sarajevu, pred VijeÊem ©erijatskog suda Sarajevu kome su prisustvovali
MaπiÊ Mustafa-ga, sin Husejn-age, ugledni Sarajlija iz SagrakËi hadæi
Mahmud-mahale, a koga je postavio za mutevelliju, u pravnoj proceduri
uspostavljanja vakufa o kome Êe niæe biti rijeËi, dao je na zakonu potpuno
zasnovano, jasno sljedeÊe priznanje, koje se mora uvaæavati:
“Uvakufio sam:
- imetak Ëiji sam ja vlasnik postao kupovinom i kojim sam raspolagao
do ovog uvakufljenja (o kojem Êe niæe biti rijeËi). Imovina se nalazi u
spomenutom gradu u mahali Ivlakovali hadæi Mehmeda omeen s jedne
strane kuÊom i baπËom Hende Muhammed-age, s druge kuÊom i baπËom
AblakoviÊa Ismet-age, s treÊe baπËom Kladnjaka MaπiÊa hadæi Mahmudage, a sa Ëetvrte javnim putem. Nekretnina je zapremine 268 m2, u
gruntovnici zavedena pod brojem 102/34, u uloπku na listu pod brojem
63, a sastoji se od jedne kuÊe sa zemljiπtem u mom vlasniπtvu, zavedena
pod imenom Æenska ruædija;16
- zatim, jedan vlastiti duÊan sa zemljiπtem u istom gradu, u mahali
Sijavuπ-paπina daira. Nekretnina graniËi s jedne strane magazom Hende
Muhammed-age, s druge i treÊe duÊanom gazde Rafe Atijasa, Jevrejina,
sa Ëetvrte javnim putem, povrπine 10 m2, u gruntovnici zavedena pod
brojem 35/19, a u Ëestici pod brojem 20;
- nadalje: magazu u istom gradu u Dairi Ëarπije Nova testa, koja
graniËi s jedne strane vakufskom magazom vakufa BehimoviÊ Hanife, s
druge duÊanom HadæisulejmanoviÊa Keπke Muharem-age, s treÊe Ëikmasokakom Ajak Ëeπma, a sa Ëetvrte avlijom. Prostorno obuhvata 73 m2,
zavedena u gruntovnici pod brojem 25/35, a na Ëestici pod brojem 81;
- takoer, dva mekteba pod jednim krovom koje sam nanovo podigao
za muπku i æensku djecu na zemljiπtu koje prostorno zaprema 1.265 m2.
U gruntovnici nekretnina je zavedena pod brojem 88/76 kao parcele broj
16 ruædija (ar. ‫ )رﺷﺪﻳﺔ‬- mekteb drugog stepena
237
79, 78, i 76. Taj imetak je meu narodom bio poznat kao vakuf spomenute
BegimamoviÊ Hanife, a nalazi se u mahali Sinan Vojvoda-hatun, pa je
dozvolom Direkcije vakufa Bosne i Hercegovine, hudædæetom17 ©erijatskog
suda u Sarajevu pod brojem 21.079 od 16. rebi‘u-l-åhira 1326. hidæretske
godine (18.5.1908.) zamijenjen i preπao u moje vlasniπtvo;
- izdvojio sam iz svog imetka i dvije kuÊe sa avlijom i baπËom te ih odredio
za stanovanje prvog muallima i prve muallime u spomenutim mektebima;
- pa potom: dva duÊana i zemljiπte koje sam odredio za svoj mezar s onim
πto uz njeg ide, te sve to, rastereÊeno svih poreza, izdvojio i uvakufio kao
pravno punovaæan i trajan vakuf Bogu za ljubav traæeÊi Njegovo zadovoljstvo.
Postavio sam slijedeÊe uvjete:
- za svog æivota ja Êu vrπiti mutevellijsku duænost spomenutog vakufa
prema odredbama koje slijede, s tim da sve izmjene i nadleænosti budu u
mojim rukama. Poslije moje smrti, mutevellija Êe biti Ibrahim-aga, sin
Sulejman-efendije, sada maloljetni unuk spomenutog Mustafe MaπiÊa.
Nakon njegove smrti, mutevellija Êe biti njegov najstariji, najpoπteniji i
najpametniji sin, a iza njega njegova muπka unuËad, takoer najstariji,
najËestitiji i najbistriji, i tako redom, s koljena na koljeno;
- za odræavanje spomenute Æenske ruædije neka se pod kiriju daju,
prema odredbama koje su sada vaæeÊe i koje Êe se niæe utanaËiti, duÊan u
Sijavuπ-paπinoj dairi, magaza u Dairi na Ëarπiji Nova testa te dva duÊana
u mahali Sinana Vojvode, i to posredstvom mutevellije i prema gradskom
obiËaju koji vaæi i za ostale vakufe;
- od kirije koja Êe se ubirati, prvo odræavati sve vakufske zgrade koje
su gore spomenute, zatim izmirivati obiËajne namete uz ostale troπkove
koji padaju na vakuf, kao πto je mukåtta18 na zemljiπte i porezi prema
Carskoj blagajni. Za to neka se izdvaja deset od sto dijelova od godiπnje
kirije i neka se Ëuva kod mutevellije za podmirivanje obaveza kada to
zatreba;
- iz Ëistog ostatka od godiπnje kirije, uzimajuÊi ga kao sto dijelova,
dvadeset dijelova troπiti za izdatke stanovanja prvog muallima muπkog
mekteba u navedenoj kuÊi te za njegovu godiπnju plaÊu;
17 huûûa (ar. ‫ )ﺣﺠﺔ‬- odluka
18. muqâãa‘a ili muqaããa‘ (ar. ‫ )ﻣﻘﺎﻃﻌﺔ‬- pauπalna godiπnja zakupnina (obiËno
minimalna), koja se daje za nekretnine uzete pod dugogodiπnji zakup
238
- troπiti dvanaest (12) dijelova za godiπnju plaÊu drugog muallima u
spomenutom muπkom mektebu;
- troπiti osam (8) dijelova za godiπnju plaÊu treÊeg muallima koji Êe
biti u spomenutom mektebu bevvåb;19
- troπiti sedam (7) dijelova za prostirku, ogrjev i druge potrebe muπkog
mekteba;
- troπiti dva (2) dijela za hljeb koji Êe se dijeliti svake godine prilikom
mektepskih ispita u odreeno vrijeme Ëlanovima komisije i drugim
prisutnima;
- muallimi koji Êe raditi u spomenutom mektebu moraju biti sposobni
za odgoj djece. Oni trebaju posjedovati svojstva moralne Ëestitosti i
poboænosti i nositi brade; pridræavati se pravila ponaπanja muallima tako
da u uËionicama ne puπe, ne spavaju i ne Ëine sliËne nedoliËne radnje;
- u ova dva mekteba neka se predaju samo islamske znanosti. Neka
se ne predaju po knjigama i udæbenicima napisanim na boπnjaËkom jeziku
i drugim novim knjiæicama koje nisu prihvaÊene kod uvaæene uleme koja
uæiva opÊe povjerenje muslimana;
- svakog Ëetvrtka prije podne neka muallimi uËe prema pravilima
uËenja Kur’ana po jedan Ëasni Jåsin u prisutnosti djece, a nagradu (ïewåb)
neka namijene na prvom mjestu za spas svijetle duπe Prvaka svih ljudi,
ponosu svijeta, neka mu je Boæija milost i spas, zatim za spas duπa njegove
djece, Ëestitih supruga i odabranih prijatelja, nadalje te duπe våkifa i duπa
njegovih roditelja kao i ostale rodbine;
- neka se svake godine u navedenom mektebu, kada se skupi najviπe
mektebske djece, uËi po jedan tevhid, a nagrada od toga neka se pokloni
na naËin kako je gore objaπnjeno;
- u obavljanju gore spomenutih duænosti u odgoju i poduËavanju
djece prvi i drugi muallim Êe zajedniËki biti zaduæeni da izvrπavaju svoje
obaveze. UpozoravaÊe djecu na islamsko vladanje i podsjeÊati ih na
potrebu izbjegavanja ponaπanja koje je suprotno islamu;
- postavljanje i otpuπtanje muallima i bevvåba neka bude u nadleænosti
mutevellije, s tim πto Êe on pitati za miπljenje Vilajetsku upravu vakufa i Rijaseta;
- siromaπna djeca koja dolaze u mekteb neka se potpuno izuzmu od
obiËaja donoπenja poklona muallimima i od sliËnih troπkova;
19. bawwâb (ar. ‫ )ﺑﻮاب‬- kuÊepazitelj
239
- postavio sam uvjet da muallimi prema svoj djeci, bila bogata ili
siromaπna, imaju jednak odnos;
- neka se prvoj muallimi isplaÊuje dvanaest (12) dijelova iz spomenute
kirije za godiπnju platu i troπkove stanovanja;
- osam (8) dijelova od spomenute kirije neka se daje kao plata drugoj
muallimi;
- pet (5) dijelova od spomenute kirije neka se daje za godiπnju platu
æeni koja Êe biti bevvaba u æenskom mektebu;
- πest (6) dijelova od spomenute kirije neka se daje na troπkove
prostirke, ogrjeva i drugih potreba spomenutog æenskog mekteba;
- dva (2) dijela iz spomenute kirije neka se troπi za hljeb koji Êe se
prilikom godiπnjeg ispita dijeliti djevojËicama koje su pohaale mekteb
te Ëlanovima ispitne komisije;
- dva (2) dijela iz spomenute kirije neka se daje kao poticaj za uËenje
uËenicama koje su redovno pohaale spomenuti mekteb i postigle najbolji
uspjeh i koje imaju æelju da postanu muallime;
- postavio sam uvjete da prva i druga muallima i kuÊepaziteljica budu
dobrog moralnog ponaπanja u æenskom mektebu;
- deset (10) dijelova spomenute kirije neka dobiva mutevellija za svoju
sluæbu;
- odredio sam da mutevellije na kraju svake godine pozivaju
stanovnike mahale, u kojoj se nalaze spomenuti mektebi, i uz to najmanje
sedam-osam osoba ugledne uleme grada Sarajeva, u svoju kuÊu ili na
neko drugo pogodno mjesto radi utvrivanja godiπnjeg obraËuna u skladu
sa prihvaÊenim pravilima o troπkovima prihoda i rashoda, gdje Êe im
podnositi godiπnje raËune. Osobama koje budu prisustvovale ovom zboru
prirediÊe se gozba za koju Êe se troπiti tri (3) dijela iz navedene kirije;
- æelim da se na ovom zboru takoer uËi po jedan Ëasni Jåsín a nagrada
da se pokloni za moju duπu;
- u sluËaju smrti muallimå i bevvåbå, koji su postavljeni u spomenutim
mektebima, a koje sam ja uspio uspostaviti ili ako na koji drugi naËin
budu odstranjeni sa svojih sluæbi, neka se plaÊe koje su uæivali ne prenose
na njihove potomke i neka se sluæbena mjesta tretiraju upraænjenim.
Upraænjene sluæbe neka se popune i prenesu na one koji su uistinu sposobni
da ih obavljaju i koji imaju traæene osobine;
240
- dva (2) dijela neka se daju Vakufskoj vilajetskoj upravi za
podmirivanje potreba islamskih mekteba u gradu Sarajevu;
- ako me smrt zatekne u gradu Sarajevu, oporuËio sam da me na
osnovu odobrenja broj 153247 od 30. septembra 1908. isposlovanog od
vlasti, ukopaju u mezar koji sam odredio i iskopao u blizini spomenutih
mekteba;
- odredio sam jedan (1) dio kirije za osvjetljenje mezara i njegovu
opravku kada se ukaæe potreba;
- ako me smrt zatekne izvan Sarajeva i ne budem ukopan u
pripremljenom mezaru, taj jedan spomenuti dio neka se pridoda na ona
dva dijela odreena za potrebe gore spomenutih mekteba;
- prema tome, na mjestu odreenom za spomenuti mezar neka se
podigne sofa za odmaranje muallima.”
Prilikom davanja izjave, arse u baπËi, mektebi i kuÊe, zatim navedeni
duÊani sa magazom, slobodni od svih poreza, predao je spomenutom
mutevelliji Mustafa-agi MaπiÊu, a on primio da kao i ostale mutevellije
vakufa nakratko njima upravlja. Nakon svoje izjave i nakon πto je Sud
utvrdio njenu istinitost, prisutni våkif Henda Ahmed-aga, usmjerio je
svoju paænju na drugo pitanje, rekavπi:
“Ja odustajem od uvakufljenja, jer uvakufljenje nekretnina po
miπljenju najveÊeg imama Ebu Hanife en-Nu‘mana (an-Nu‘mân) ima status pozajmce, zbog Ëega je njezin povratak po zakonu moguÊ. Zato traæim
da se se spomenute graevine iz spomenutog vakufa vrate u moje
vlasniπtvo.”
Na te rijeËi spomenuti mutevellija je odgovorio: “Premda je stanje
takvo kako je izneseno i nema mjesta sumnji, ali po miπljenju velikog
uËenjaka Ebu Jusufa, poznatog kao Drugi imam, kada vakif izgovori rijeËi:
“Uvakufih”!, uvakufljenje je valjano i neopozivo, a po miπljenju imama
Muhammeda bin Hasana Eπ-©ejbanija, kada se imovina preda mutevelliji,
takvo uvakufljenje postaje punovaæno i neopozivo.” Tom izjavom,
mutevellija se usprotivio vraÊanju imovine. Njih dvojica sporili su se u
prisutnosti kadije i svaki je traæio da se spor rijeπi. Kadija je sa svoje
strane razmislio o dokazima obiju strana i ËuvajuÊi se da ne pokvari dobro
djelo te bivπi svjestan i razliËitih pravnih miπljenja koja postoje meu
najstarijim imamima, donio je presudu o pravnoj valjanosti i neopozivosti
spomenutog vakufa, Ëime je vakuf definitivno postao punovaæan i
241
neopoziv. “Ko ga izmijeni nakon πto je Ëuo, tà grijeh Êe pasti na one koji
ga mijenjaju. Allah, uistinu, sve Ëuje i sve zna, a nagradu våkifovu je
garantuje VjeËnoæivi, Dareæljivi i Plemeniti Gospodar.”
Dogodilo se i zapisano dana 15. dæumade-l-úla 1326. h.g. (15. juni
1908.).
Prisutni Ëinu uvakufljenja:
Hadæi Sejjid-beg DæennetiÊ, Ibrahim-efendija SariÊ i drugi.”
Slijedi dopuna ove vakufname, napisana 10.11.1908., kojom vakif
odreuje drugog mutevelliju, jer je prvi umro.
DOPUNA VAKUFNAME - prijevod
No
4502
Våkif Henda hadæi Ahmed-aga, sin Ibrahim-agin, nastanjen u Hadæi
Isa-mahali u Sarajevu, pred VijeÊem ©erijatskog suda dao je sljedeÊu izjavu
i obrazloæenje:
“Prema vakufnami broj 2.585 od 15. dæumade-l-úlåa 1326. h. godine
(15. juni 1908.), izdatoj od strane ©erijatskog suda, a u vezi sa nekretninama i mektebima koje sam sagradio na Vratniku, u spomenutom gradu,
odredio sam da mojim spomenutim vakufom upravljam ja i da imam
pravo mijenjati odredbe. Poslije moje smrti, kako je to u spomenutoj
vakufnami navedeno, odredio sam za mutevelliju MaπiÊa Ibrahima, sina
Sulejman-efendije. BuduÊi da je imenovani umro jedan mjesec ranije ne
ostavivπi izravnog potomka, odredio sam da poslije moje smrti mutevellija
navedenog vakufa bude sin mog roenog brata Hende Asima, sin umrlog
hadæi Abdi-age, nastanjen u SaraË hadæi Ali-mahale u gradu Sarajevu.”
Nakon date izjave, sudski utvrene i ovjerene, ubiljeæen je i prilog o
Ëinu dopune. Zapisano dana 15. πevvala 1326. h.g., (10.11.1908.).
Sarajevski kadija Hadæi Isa.
Prikaz rasporeenih dijelova u vakufnami sastavljen je naknadno,
πto se zakljuËuje iz drukËijeg rukopisa:
Dijelovi:
- trideset (30) dijelova za stanarinu sa kuÊom (kuÊne potrebe, popravke
i sl. za prvog muallima u muπkom mektebu;
242
- petnaest (15) dijelova za drugog muallima u muπkom mektebu;
- osam (8) dijelova za bevvaba;
- sedam (7) dijelova za ogrjev i prostirku u spomenutom mektebu;
- dva (2) dijela za troπkove za godiπnji ispit u spomenutom mektebu;
- dvanaest (12) dijelova za stanarinu sa kuÊom (kuÊne popravke i sl.)
za prvu muallimu u æenskom mektebu;
- osam (8) dijelova za drugu muallimu spomenutog mekteba;
- pet (5) dijelova za bevvabu (‫ ﺑـــــــﻮاﺑــــــــﺔ‬- kuÊepaziteljicu) spomenutog
mekteba;
- πest (6) dijelova za ogrjev i prostirku spomenutog mekteba;
- dva (2) dijela za troπkove ispita spomenutog mekteba;
- dva (2) dijela onoj uËenici koja izrazi æelju da bude muallima;
- deset (10) dijelova za plaÊe mutevelliji;
- tri (3) dijela za troπkove obraËuna;
- dva (2) dijela svim drugim mektebima u Bosni;
- jedan (1) dio za obnovu i popravak mog mezara.
Prijepis vakufname iz 1910. koji slijedi predstavlja dodatak
prvoj vakufnami iz 1908. kojom vakif pojaËava svoj prvi vakuf na
Vratniku time πto sada uvakufljava magazu na Novoj testi, zavedenu
u uloπku gruntovnice pod brojem 7/34. Magaza Êe se davati pod
kiriju uz primjerenu cijenu koja Êe se uzeti kao trinaest (13) dijelova.
Od toga Êe se deset (10) dijelova davati prvom muallimu mekteba
kog je Ahmed-aga ranije osnovao, a tri (3) dijela drugom muallimu.
3) PRIJEPIS VAKUFNAME IZ 1910. - prijevod
No
563
“Prepisano sa jednog ovjerenog primjerka.
Registracija je onakva kao πto Êe biti navedeno u vakufnami.
Zapisao siromah Ali Riza ProhiÊ, kadija grada Sarajeva.
BezgraniËna zahvalnost Poznavaocu svih stanja naroda, Koji je Ëist
od nemoÊi i nedostataka! NeograniËena zahvala Njegovoj Boæanskoj
veliËini, jer prostori svih stvorenja su Njegov opÊi vakuf i sve πto je stvoreno
243
uæiva Njegove blagodati i dobroËinstva! Sveobuhvatni i bezbrojni selami
Vlasniku hvaljenog poloæaja koji je svjetiljka u druπtvu svega postojeÊeg,
kljuËu riznica dareæljivosti, Boæijem Miljeniku, velikom poslaniku
Muhammedu odabranom, neka su na njega Boæija milost i spas! Poredak
ljudi njegovim ©erijatom je uËvrπÊen i uËinjen trajnim! Uz to, neka je
Boæije zadovoljstvo i spas na njegovu rodbinu, potomstvo i prijatelje,
koji su svaki pojedinaËno, vodiËi na putu Istine i koji su pozivali na prave
staze!
A sad, razlog pisanja ove znaËajne i divne vakufname, njeno nizanje
u retke i diktiranje jeste sljedeÊi:
Henda Ahmed-aga, sin umrlog Ibrahim-age, trgovac iz Hadæi Isamahale u Sarajevu, pred VijeÊem svijetlog i Ëasnog ©erijatskog suda u
spomenutom gradu, dao je punovaænu izjavu i zakonito priznanje u
prisustvu Mahmuda ΔehajiÊa Ahmed-age, sina umrlog Saliha StoËanina,
kog je postavio za mutevelliju radi registriranja vakufa o kome Êe niæe
biti rijeËi:
“Posjedujem imetak koji sam kupio i koji je moje vlasniπtvo, a
sastoji se od jedne magaze sa svim πto njoj pripada. Nalazi se na Novoj
testi u gradu Sarajevu, zavedena je u uloπku gruntovnice pod brojem
7/34. Ja je vakufim kao zakonit i trajan vakuf. Postavljam sljedeÊe
uvjete:
“Spomenutom magazom ja Êu raspolagati, a kad Boæijom odredbom
umrem, mutevellija Êe biti Asimaga, sin mog brata. On Êe navedenu
magazu davati pod kiriju uz primjerenu cijenu i taj iznos dijeliÊe na trinaest
(13) dijelova. Deset (10) dijelova davaÊe prvom muallimu mekteba koga
sam ranije osnovao, a tri (3) dijela drugom muallimu spomenutog mekteba.
Mutevellijsku duænost preuzimam na sebe te Êu spomenutim vakufom
upravljati ja i vrπiti sve potrebne izmjene.”
Nakon izjave, predao je navedenu magazu osloboenu svih zaduæenja
imenovanom mutevelliji, a ovaj ju je primio na privremeno upravljanje
kao πto to rade i druge mutevellije vakufå.
Zatim, spomenuti våkif je svoj govor usmjerio na drugo pitanje,
rekavπi:
“Vakufljenje nekretnina po miπljenju najveÊeg Imama Ebu Hanife je
u rangu pozajmice i dozvoljeno ga je povratiti, dok po miπljenju Imama
Muhammeda bin Hasana eπ-©ejbanija, vakuf je nepunovaæan ako våkif
244
koristi vakufa odredi za sebe. Zbog toga odustajem od uvakufljavanja i
traæim sa navedena magaza vrati u moje vlasniπtvo, kao πto je i ranije
bila.”
Navedeni mutevellija Ahmedaga je na to rekao:
“Premda je stvar takva kako je izloæena i u to nema sumnje. Veliki
uËenjak Ebu Jusuf poznat kao Drugi Imam miπljenja je da samom
våkifovom izjavom: “Uvakufio sam”, vakuf postaje valjan i neopoziv;
dok po miπljenju Imama Muhammeda bin Hasana Eπ-©ejbanija, kada se
imovina preda mutevelliji, vakuf je valjan i neopoziv. “Tako se usprotivio
vraÊanju vakufa i predaji prvobitnom vlasniku. “
Kadija, Ëiji je potpis na zaglavlju knjige i u Ëijoj su se prisutnosti
sporili ova dvojica i traæili rjeπenje, sagledao je dokaze obiju strana, te
ËuvajuÊi se da ne bude onaj koji dobro djelo ometa, kao i bivπi svjestan
mimoilaæenja u miπljenjima meu najstarijim imamima, donio je presudu
o valjanosti i neopozivosti spomenutog vakufa, Ëime je taj vakuf postao
pravno valjan i neopoziv. “Ko ga izmijeni, nakon πto je Ëuo, grijeh Êe
pasti na one koji ga mijenjaju. Allah sve Ëuje i sve zna, a nagradu vakifu
je garantirao VjeËnoæivi i Plemeniti Gospodar.”
Dogodilo se i zapisano 21. muharrema 1328. h.g., (2. februar 1910.).”
U sljedeÊem prijepisu vakufname iz 1913. g., a na osnovu oporuke
Hende Ahmed-age na naËin da odgovara 1/3 vakifove ostavine, utemeljuje
se vakuf sa æeljom da se sagrade joπ dva mekteba (muπki i æenski) na
Vratniku. Izbijanje Prvog svjetskog rata omelo je izgradnju mekteba tako
da oni nikada nisu ni ustanovljeni.
4) VAKUFNAMA IZ 1913. / VASIJETNAMA - prijevod
Potvrujem da je ovjereni prijepis identiËan originalu vakufname
(21.06.1922.)
972
920
Da bi se provela oporuka Hende Ahmed-age iz Hadæi Isa mahale u
gradu Sarajevu, koji je umro 26.03.1913. godine, MaπiÊ hadæi Sulejmanefendi, sin umrlog Mustafa-age, nastanjen u SagrakËi Hadæi Mahmudmahali, takoer iz Sarajeva, kao izvrπilac oporuke, pred VijeÊem Ëasnog
©erijatskog suda, koje se sastalo u spomenutom gradu, a u prisutnosti
245
mutevellije vakufa (o kome Êe biti rijeËi) Hende Vejsilage, sina Hadæi
Abdagina, iz Ivlakovali hadæi Mehmed-mahale, izjavio je sljedeÊe:
“U smislu vasijetname koju je dao za æivota sastaviti 7. zu-l-hidædæeta
1331. h.g., (07.11.1912.), u vrijeme kada se njegove zakonske oporuke
moraju uvaæavati, a koja je zavedena na ovom sudu 19. novembra 1912.
i ovjerena pod brojem 5434, Ahmed-aga je oporuËio treÊinu svog imetka.
Nakon podmirenja troπkova ukopa i iskata20 za propuπtene namaze i
post, zbog zakletvi zavjeta, radi oslobaanja jednog roba i drugih
pojedinosti zapisanih u vasijetnami, oporuËio je neka se od ostatka jedne
preostale treÊine kupi jedno gradiliπte na Vratniku u gradu Sarajevu i na
njemu nanovo podignu drugi mektebi u blizini ranije sagraenih kuÊa za
stanovanje. Zatim je oporuËio da se kupe nekretnine koje Êe omoguÊiti
njihovo odræavanje te da se takoer uvakufe. Ja kao izvrπilac oporuke,
odreen sam da provedem uvakufljenje ovih nekretnina, naËin upravljanja
njima te naËin davanja pod kiriju i njezina utroπka.
MuhibiÊ Esad-efendiju, Henda Vejsil-agu i MaπiÊ Beπira-efendiju
postavio je kao nazire nad izvrπiocem oporuke. Tokom nastojanja da
provede svoju oporuku, Ahmet-agu je zadesio smrtni Ëas.
Dok sam kao izvrπilac oporuke, popisivao i razvrstavao ostavinu u
prisustvu nasljednika i predstavnika Suda, izdvojili smo jednu treÊinu u
iznosu od 135.477 kruna i 95 helera u novcu. Na ime treÊine vasijeta
kupljena je i vakufu pridodata jedna kuÊa sa avlijom koja se nalazi u
»okadæi Hadæi Sulejman-mahali u gradu Sarajevu, izgraena na lokaciji
povrπine 1483m2.
Zavedena je u gruntovnici na listu 120/54 u Ëestici broj 70 zajedno
sa jednom magazom izgraenom na Novoj testi na povrπini 125 m2, Ëestica
broj 15 na listu 25/33 gruntovnice. Iz nje Êe se podmirivati troπkovi ukopa,
iskata za propuπtene namaze i post, neispunjenje zakletvi i zavjeta te
oslobaanje jednog roba, kao i druge pojedinosti zapisane u vasijjetnami, u iznosu od 3.973 krune i 31 heler. Nakon izdvajanja prednjeg iznosa,
ostatak od 81.504 krune i 64 helera, neka se tretira zajedniËkom
nekretninom prije njezine raspodjele. Iznos od 6.367 kruna i 81 helera
koji sam primio zajedno sa prihodima, tokom raspodjele zaprimio sam
kao 1/3. Od spomenutih nekretnina sam do kraja 1913. godine ubirao
prihod koji iznosi 27.503 krune i 58 helera, πto kao Ëisti dohodak ukupno
20) - iskat (ar. ‫ )اﺳﻘﺎط‬- iskup
246
iznosi 108.376 kruna i 3 helera. U zgodno vrijeme u skladu sa oporukom
(vasijet) oporuËioca treba kupiti jednu arsu (zemljiπte) i na njoj podiÊi i
izgraditi mektebe (æenski i muπki) i neka to bude glavnica vakufa. Glavnica
Êe se dati u banku uz kamatu 5%, a ono πto je spomenuto, tj. jednu kuÊu
s avlijom koja se nalazi u mahali »okadæi Hadæi Sulejmana i koja je u
gruntovnici zavedena na listu 120/54, te jednu magazu na Novoj testi
zavedenu u gruntovnici na listu 27/33 ima se uvakufiti kao posljednji
trajni vakuf Hende Ahmed-age. Postavljam ove uvjete i odreujem
posredstvom mutevellije da se svake godine izdaju spomenute nekretnine
drugom uz odgovarajuÊu kiriju. Odreujem da se od prihoda kirije
podmiruju obaveze gradskoj opÊini i dræavi, kao i troπkovi za opravku i
ostale izdatke. Kada se iz te sume izdvoje joπ preostali prihodi, ostatak
treba razvrstati u 150 dijelova za potrebe mektebå:
- petnaest (15) dijelova zajedno sa pravom na stanovanje dati prvom
muallimu muπkog mekteba;
- dvanaest (12) dijelova dodijeliti drugom muallimu muπkog mekteba;
- πest (6) dijelova ustupiti kuÊepazitelju (treÊem muallimu) i neka to
budu njihove plaÊe;
- za prostirku, ogrjev i ostale potrepπtine troπiti pet (5) dijelova;
- pet (5) dijelova troπiti za odjeÊu i obuÊu siromaπnoj djecu koja Êe
dolaziti u mekteb;
- od strane mutevellije neka se troπi dvanaest (12) dijelova takoer
na pravo stanovanja prvoj muallimi;
- devet (9) dijelova neka se izdvoji drugoj muallimi;
- pet (5) dijelova neka se izdvoji bevvåbi, i neka to budu njihove plaÊe;
- pet (5) dijelova neka se troπi za prostirku, ogrjev i ostale potrepπtine
za spomenuti mekteb;
- pet (5) dijelova mutevellija Êe izdvajati za odjeÊu i obuÊu siromaπnoj
djeci;
- jedan (1) dio neka se troπi podjednako za knjige i broπure djeci u
novim mektebima;
- dva (2) dijela neka se troπe za dva jetmiπ bin tevhida po tilavetu u
spomenutim mektebima za vrijeme Lejle-i regåiba;
- jedan (1) dio neka se troπi na knjige i broπure podjednako za djecu
koja ne pohaaju mektebe na Vratniku;
247
- tako isto po pet (5) dijelova od deset (10) spomenutih troπiti na
odjeÊu i obuÊu za siromaπnu djecu koja pohaaju mektebe na Vratniku;
- neka se uËi od strane prvih muallima mekteba po jedna hatma za
duπe spomenutog oporuËioca, njegovih roditelja i njegove æene, a dva (2)
dijela podjednako neka se podijele uËaËima;
- Ëetiri (4) dijela troπiti svake godine u vrijeme Kurban-bajrama za
klanje po jednog kurbana u Ëetiri mekteba, a meso i koæice podijeliti
bogatim i siromaπnim te troπiti za uËenje po jedne Fatihe za duπe
Pejgambera, oporuËioca i njegovih roditelja;
- dva (2) dijela na dva Bajrama podjednako davati muallimima i
muallimama Ëetiri mekteba kao nagradu za uËenje po jednog Jasini-πerifa
i po tri Ajetu-l-Kursijje za duπe oporuËioca;
- spomenuta dva (2) dijela uËaËima podijeliti;
- Ëetiri (4) dijela u Ëetiri mekteba neka mutevellija troπi svake godine
za uËenje po jednog Ëasnog mevluda;
- dva (2) dijela neka se podjednako daju za plaÊe imama i mujezina
Ëasne dæamije u Hadæi Isabegovoj-mahali;
- jedan (1) dio neka ide za troπkove osvjetljenja spomenute dæamije;
- jedan (1) dio neka se troπi za opravke spomenute dæamije;
- pet (5) dijelova neka se troπi za popravke Ëasnih tvravskih dæamija
koje se nalaze u tvravi na Vratniku;
- pet (5) dijelova neka se dijeli podjednako siromaπnim uËenicima
koji pohaaju sarajevske medrese, osim Kurπumli medrese i Hanikaha u
gradu Sarajevu;
- tri (3) dijela neka se daju Vakufskoj blagajni da sluæe kao glavnica
za mektebe na podruËju Bosne i Hercegovine;
- dva (2) dijela neka se daju za provoenje ispita mektepske djece te
polaznika novih mekteba;
- jedan (1) od ta dva dijela neka se daje ispitivaËima, a drugi dio za
kupovinu hljebova sa djecom prisutnom na ispitu;
- petnaest (15) dijelova neka se daje za sluæbu mutevellije;
- deset (10) dijelova izdvajati za sluæbu nazira.
Mutevellijsku duænost spomenutog vakufa neka vrπi bratiÊ spomenutog oporuËioca - Henda Vejsil-aga. Poslije njegove smrti neka se ova
248
duænost s koljena na koljeno prenosi njegovim muπkim potomcima, i to
najpametnijem i najËestitijem. Nazirsku sluæbu (nadzor) nad spomenutim
vakufom vrπiÊu ja dok sam æiv, a kad umrem neka pripadne mojim
muπkim, najpametnijim i najËestitijim potomcima. Ako mutevellije ovog
posljednjeg vakufa oporuËioca budu u realizaciji poslova postupali
protivno Ëasnom ©erijatu, neka ih uprava smijeni i postavi druge na njihovo
mjesto dok Henda Ahmed-aga ne dovrπi izgradnju novih mekteba
predvienih ovim posljednjim vakufom. Sredstva za plaÊe i druge troπkove,
koji su odreeni muallimu, muallimi i podvornicima na koncu svake
godine izdvajaÊe mutevellija i sarajevski kadija te uz znanje Vakufskomearifskog vijeÊa, pohranjivaÊe se u banci uz rubh i predstavljaÊe glavnicu
za gradnju spomenutih mekteba. Ostvareni iznos iz rasta kamata neka se
pridoda postojeÊim novËanim sredstvima pohranjenim u banci na naËin
prednje spomenut, a uz moje posredovanje, Ëime Êe se ta glavnica
uveÊavati.
Nakon utvrivanja uvjeta i objaπnjenja obaveze navedene nekretnine
predao sam mutevelliji Hendi Vejsil-agi, koji ih je zaprimio kao vakuf, a
ja sam na taj naËin proveo oporuku i izvrπio preuzetu obavezu. Mutevellija
Henda Vejsil-aga je potvrdio sve πto je kazao våsi-muhtar, Hadæi Sulejmanefendija MaπiÊ.
Nakon πto je i zvaniËno sve detaljno utvreno, vakuf koji je oporukom
ustanovljen poslije smrti vakifa i koji odgovara jednoj treÊini vakifove
ostavine te o Ëijoj se pravovaljanosti i neopozivosti izriËito govori u
priznatim pravnim djelima, postaje, prema tome, i pravno zakonit.
Spomenuti je vakuf pred »asnim sudom bez dvojbe prihvaÊen kao
punovaæan i neoboriv.
Dogodilo se i zapisano 7. rebiu-l-evvela 1340. h.g., tj. (7. oktobra
1921.).
Svjedoci: - pripravnik ©erijatskog suda OmerhodæiÊ Osman-efendija,
- pripravnik ©erijatskog suda ΔatiÊ Abdullah-efendija.
249
NAPOMENE:
- Ajak-Ëeπma sokak-Ëikma koja se nalazila na izlazu iz ulice Samardæije
u ulicu Telali.
- »okadæi hadæi Sulejman-mahala - na bivπem Trgu 6. novembra; M
Mehmed MujezinoviÊ, Islamska epigrafika BiH, knjiga, 1, Sarajevo, 1974.
g., str. 443.; danas nosi naziv Zabeglukom.
- Gornja daira nalazila se na poËetku ulice Telali.
- Hadæi Isa mahala - bivπa ulica Dæavida HaveriÊa. Alija BejtiÊ, Ulice...,
str. 148.; danaπnji naziv Dugi sokak.
- Hadæi Mustafina mahala, Mustafin dæemat - bivπa MajeviËka: Alija
BejtiÊ, Ulice.., str. 239.; danaπnji naziv Hadæi Mustafina.
- Hulusina: Alija BejtiÊ, Ulice..., str. 182.; Zadræala isti naziv i danas.
- Kasap-zade hadæi Ibrahimova mahala - bivπa Alekse ©antiÊa: Alija
BejtiÊ, Ulice... str. 16. i 83.; danaπnji naziv Carina.
Mejdan Ëikma - mala slijepa ulica na Vratniku ispred Hendinog
æenskog mekteba; Danaπnji naziv Abdulah-ef. FoËaka (Abdulah-ef. FoËak
je bio muallim u Hendinom mektebu).
- Nova testa - bivπa Petra KoËiÊa: Alija BejtiÊ, Ulice..., str. 212.-213.;
danaπnji naziv Telali.
- Nedæzade mahala - najvjerovatnije Neæ-zade hadæi Hasana mahala,
bivπa Dol: Alija BejtiÊ, Ulice..., str. 16, str. 141); danaπnji naziv Dol.
- SagrakËi hadæi Mahmud-mahala, bivπa Remzije OmanoviÊ: Alija
BejtiÊ, Ulice..., str. 16. i str. 319.; danaπnji naziv Sagrdæije.
- Sijavuπ-paπina daira mahala - Bejtu-l Jehud-»ifuthana: Alija BejtiÊ,
Ulice..., str. 18.; danaπnji naziv Velika avlija.
- Sinan vojvode hatun mahala - PoriËina: Alija BejtiÊ, Ulice.., str.
306.; danaπnji naziv PorËina.
- U znak sjeÊanja i poπtovanja prema ovom humanisti koji je pomagao
sirotinju i kulturno-prosvjetna druπtva, koji je bio Ëlan Egzekutivnog
odbora od poËetka do kraja borbe za vjerskoprosvjetnu autonomiju te
jedno vrijeme bio gradski vijeÊnik, ulica u starom dijelu Sarajeva u
podruËju Bistrika i danas nosi naziv Hendina ulica: Alija BejtiÊ, Ulice...,
str. 175.
250
LITERATURA:
- BejtiÊ, Alija: Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo, 1973. g.;
- Knjiga sidæila II, str. 145.-146. (prijepis istibdalname iz 1908. g.),
Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo;
- Knjiga sidæila III, str. 24, prijepis vasijetname - oporuke iz 1913. g.,
Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo;
- MujezinoviÊ, Mehmed: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine,
knjiga 1, Sarajevo, 1974. g.;
- Narodna uzdanica, Ëasopis, Sarajevo, 1936. g., str. 152.-153.;
- Reg. br. 140/492 (original vakufnama iz 1908. g. sa dodatkom kojim
vakif odreuje drugog mutevelliju jer je prvi umro), Gazi Husrev-begova
biblioteka Sarajevo;
- Reg. br. 140-492, str. 10. i 11., prijepis vakufname iz 1910. g. koja
predstavlja dodatak prvoj vakufnami, kojim vakif proπiruje svoj prvi vakuf
na Vratniku magazom na Novoj testi (Telali), Gazi Husrev-begova
biblioteka, Sarajevo;
- ©kaljiÊ, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989.
g.
251
An elementary school in Vratnik: Waqf Henda Ahmedagha
Among the warmhearted Sarajevans, who, each in his or her own
way contributed during Sarajevo’s tumultuous 500-year-old history, was
a prominent Sarajevan trader Hende Ahmed-agha (1853-1913). Even
though, there were wealthier people than Hende Ahmed-agha, he himself
built an elementary school- mekteb – in 1908 in Vratnik, Sarajevo, for
male and female children under the same roof. By doing this the founder,
for the love of God and prosperity of the people contributed very much
to the educational development of Bosnia and Herzegovina during the
time of Austro-Hungarian administration. The following waqfname bares
witness to Henda’s waqf:
- Transcript of istibdalname from year 1908.
- Original waqfname from the year 1908 with supplement) amendment to waqfname with which waqif (legator) appointed another mutevelli
(administrator of the waqf)
- Transcript of the waqfname from the year 1910, which is in fact,
appendix to the first waqfname. By the means of this document waqif
strengthened his first waqf in Vratnik, giving to waqf a warehouse on
new road (Nova testa).
- Transcript waqfname - wasiyyetname (testament) from year 1913.
These waqfname were written in Osmanli-Turkish flowery style language.
Apart from that, one of the waqfnamas which is today kept in the
Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo shows that Ahmed-aga allocated 1/
3 of his estate, after his death, for the building of two mektebs, male and
female to be built under one roof in Vratnik. The mekteb from the year
of 1908 still stands today, while the other one was not built because of
the outbreak of the First World War.
252
Vakufnama
253
Prijepis vakufname
254
Istibdalnama
255
256
Samija SariÊ
UDRUÆENJE ISLAMSKE OMLADINE U SARAJEVU
ISLAMSKI KLUB (1905 - 1910)
Okupacija od strane Austro-Ugarske 1878. godine imala je
dalekoseæne posljedice na dalji razvitak Bosne i Hercegovine. Proces
udruæivanja nakon 1879. godine odvijao se u muslimanskoj sredini
postupno. ZnaËajnu ulogu u kreiranju kulturnog razvitka Bosne i
Hercegovine, posebno krajem 19. i poËetkom 20. stoljeÊa, odigralo je
domaÊe bosanskohercegovaËko stanovniπtvo. Orijentacija njihovog
djelovanja bila je opredijeljena stvarnim i neodloænim potrebama πireg
narodnog prosvjeÊivanja, stvaranje domaÊe inteligencije, jaËanje vlastitog
struËnog kadra i sliËno.
ZnaËajnu ulogu u tom pogledu odigrale su Ëitaonice (kiraethane) kao
najpodesnije forme okupljanja i razvijanja druπtvenog æivota. One su
zajedno sa drugim sliËnim druπtvima i udruæenjima (klubovima, kasinima,
omladinskim, zanatlijskim i drugim druπtvima) bile osnovni oblik i glavne
forme kulturne aktivnosti i æariπta kulturnog æivota, a njihovu ulogu
kasnije Êe preuzeti kulturno-prosvjetna druπtva, koja Êe biti usmjerena
prvenstveno na πirenju prosvjeÊenosti u narodu i podizanju kulturnog
nivoa.
U Sarajevu je prva Muslimanska Ëitaonica osnovana 1888.
godine, u Banjoj Luci (1890.), Tuzli (1891.), BrËkom (1897.), Prozoru
(1899.), Mostaru (1904.), Konjicu (1904.), Stocu (1904.), Zenici (1904.),
»ajniËu (1906.), Visokom (1906.), FoËi (1910.), Viπegradu (1910.). Broj
Ëitaonica kasnije Êe se naglo poveÊavati i osnivati i u drugim mjestima
Bosne i Hercegovine.
Osnivanjem Muslimanske Ëitaonice u Sarajevu (1888.) kao posebne
muslimanske institucije, a kasnije i “Gajreta” (1903.) otpoËeo je proces
kulturno-prosvjetnog, a donekle i politiËkog udruæivanja muslimana
Boπnjaka πto se konkretiziralo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih
druπtava.
Na osnovu veoma bogate arhivske grae u fondovima Arhiva Bosne
i Hercegovine, koja je nezaobilazan izvor za nauËno istraæivanje,
257
sagledavanje i πire prouËavanje druπtvenog, politiËkog, prosvjetnog i
kulturnog æivota Boπnjaka-muslimana, kao i drugih konfesija u Bosni i
Hercegovini, doznajemo da je u Sarajevu i drugim gradovima Bosne i
Hercegovine bio veliki broj druπtava i udruæenja.
Pored “Muslimanske Ëitaonice” u Sarajevu je bila i “Turska
kiraethana”, “Merhamet” - muslimansko druπtvo za potpomaganje
sirotinje (1914.), “Islamski klub” (1908.), “Muslimanska sloga” (1908.),
“Muslimanski sokol” (1912.) te razna druga druπtva sa nazivima
muslimanska: “Trezvenost” (1928.), “Muslimanski æenski klub” (1924.),
“Rahmet” (1934.), “Merhum” (1934.), “Hajr” - muslimansko kulturno
i potporno druπtvo (1937.), “Bratstvo” - muslimansko kulturno druπtvo
(1928.), “El-Kamer” (904.) “Hurijet” - muslimansko radniËko i
zanatlijsko udruæenje (1908.), “Jediler” - muslimansko pokopno druπtvo
(1923.), “Merhamet”, “Gajret” - druπtvo za pomaganje nauËnika i aka
Muslimana (1903.), “Narodna uzdanica” (1924.), “Osvitanje” (1923.),
“Preporod” - muslimanska Ëitaonica (1921.), “El-Hidaje” - organizacija
Ilmije Kraljevine Jugoslavije (1936.), “Ahlak” - Islamsko moralno i
ekonomsko udruæenje u Sarajevu (1936.), “Humijjet” - muslimansko
dioniËarsko druπtvo za izdavanje novina i knjiga (1908.), “Muslimanskomuallimsko i imamsko druπtvo za Bosnu i Hercegovinu” (1909.) itd.
ZahvaljujuÊi podacima iz dokumenata, naroËito iz perioda
austrougarske uprave, doznajemo da je bilo viπe udruæenja islamske
omladine po gradovima Bosne i Hercegovine: “MeπiÊ” udruæenje islamske
omladine u BihaÊu (1907.), “Sabur” - udruæenje islamske mladeæi u FoËi
(1909.), “Himmet” - muslimanskoomladinsko udruæenje u Vlasenici
(1911.), (od 1919. godine ovo udruæenje mjenja naziv u “Zora”), “Klub
islamske mladeæi” u Zvorniku (1910.), “Ukuvet”- muslimansko
omladinsko udruæenje u Prozoru (1912.), “Irπad” - muslimansko druπtvo
u Kladnju (1909.), “Klub muslimanske omladine” u Maglaju (1910.),
“Klub islamske omladine” u Bijeljini (1908.), “Klub muslimanske
omladine” u Banjoj Luci (1910.), “Klub islamske omladine” u Bosanskom
Brodu (1910.), “Mirza” - druπtvo islamske omladine u Konjicu (1909),
“Islamska omladinska kiraethana” u ÆepËu (1906.), “Islamska omladina”
u Jezeru (Jajce) (1907.) i sl.1
1. Evidencije druπtava u Arhivu Bosne i Hercegovine.
258
SliËna druπtva osnovana su u BeËu: Druπtvo beËkih akademiËara
“Zvijezda” osnovano je 20. februara 1904. godine, dok je Druπtvo
napredne islamske omladine “Svijest” osnovano 31. oktobra 1907. godine
kao protuteæa “Zvijezdi”. Ovo druπtvo nastalo je istupom iz “Zvijezde”
dijela akademiËara koji se nisu slagali sa njenom politiËko-nacionalnom
orijentacijom.2
Udruæenje islamske omladine u Sarajevu osnovano je 1905. godine
na inicijativu Safvet-bega BaπagiÊa. Prva sjednica odræana je 16. novembra
1905. godine, a sazivaË i voditelj skupπtine, kako stoji u zapisniku, bio je
Safvet-beg BaπagiÊ. Na skupπtini je prisustvovalo oko 68 uglednih graana,
sada veÊ Ëlanova ovoga Udruæenja, koje je Safvet-beg BaπagiÊ pozvao da
se izjasne da li su u principu za osnivanje udruæenja. Prema zapisniku na
prvoj sjednici prisustvovali su i uzeli uËeπÊe u diskusiji pored Safvet-bega
BaπagiÊa i dr. Halid-beg Hrasnica, Mustaj-beg MuteveliÊ, Sulejman ef.
HeÊimoviÊ, Hasan ef. HodæiÊ, Edhem-ef. MulabdiÊ, ©ukrija AlagiÊ, ©emsibeg SalihbegoviÊ, dr. Mustafa-ef. DeniπliÊ i drugi.
Prvoj sjednici prisustvovao je i izaslanik oblasti vladin perovoa g.
dr. Koszler. Na osnovu diskusije koja je voena na sjednici zakljuËujemo
da je bilo razliËitih miπljenja u vezi sa osnivanjem ovoga udruæenja,
naprimjer: dr. Halid-beg Hrasnica se sloæio sa osnivanjem druπtva, ali je
upozorio “da postoji Ëitaonica te bi osnutkom ovoga druπtva mogao nastati
razdor. Predlaæe ili da se Ëitaonica sruπi ili reformira u ovako druπtvo”.
Mustaj-beg MuteveliÊ se nije sloæio sa ovakvim miπljenjem u pogledu
Ëitaonice, pa kaæe “»itaonica je ala turca, a on æeli druπtvo u modernom
duhu. Predlaæe da se “El-Kamer” raπiri i da se u njemu uredi Ëitaonica i
gombalaËki klub”.
Hasan-ef. HodæiÊ “misli da je bolje osnovati novo druπtvo nego
osvajati Ëitaonicu” te smatra da je suviπna svaka rasprava dok se ne sazna
πto se hoÊe sa novim druπtvom i predlaæe da se najprije proËitaju pravila
druπtva.
Edhem-ef. MulabdiÊ se sloæio sa HodæiÊevim prijedlogom, pa kaæe
“Iskustvo dokazuje da se ne bi moglo sa Ëitaonicom uspjeti”, pa dodaje
da: “»itaonica nije ni Ëisto islamsko druπtvo” i traæio da se proËitaju
pravila.
2. Ibrahim Kemura, Muslimanska kulturno-prosvjetna druπtva. “Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke”, Knjiga XIX - XX / 2001., str. 233.
259
Dr. Hrasnica je tvrdio da je Ëitaonica (kiraethana) islamska i “da bi
se dalo od Ëitaonice neπto uËiniti, samo treba pokuπati te da se za to
saËeka godiπnja skupπtina kiraethane”.
Na sjednici je bilo i takvih miπljenja da bi se “El-Kamer” trebao
fuzionirati sa ovim novim druπtvom, jer je dosta Ëlanova druπtva “ElKamer” bilo prisutno na prvoj sazivaËkoj sjednici.
Prema rijeËima Safvet-bega BaπagiÊa, Udruæenje bi u poËetku trebalo
“imati Ëitaonicu i novine, a kada se malo poveÊa moglo bi imati i razne
sekcije: za gombanje, potpomaganje siromaha, literarnu sekciju, sekciju
za tamburanje i pjevanje i druge. Odræavala bi se i razna predavanja.
Druπtvo bi moglo povremeno izdavati jedan beletristËki list. Uopπte, ovo
bi druπtvo imalo da bude centrom islamske omladine ne bi li na taj naËin
odvratilo od pohaanja gostionica itd.”
Kako se veÊina prisutnih izjasnila za osnivanje ovoga udruæenja (60
Ëlanova je bilo za osnivanje, a samo 8 protiv) izabran je “Privremeni
odbor”, u koji su, prema zapisniku, uπla gospoda: ©emsi-beg SalihbegoviÊ,
Mustafa-beg KapetanoviÊ Ljubuπak, Safvet-beg BaπagiÊ i ©ukrija AlagiÊ.
Zapisnik je potpisao sazivaË i predsjednik Safvet-beg BaπagiÊ, a
zapisniËar (perovoa) bio je Fehim Spaho.3
Na prvoj sjednici proËitana su pravila Udruæenja islamske omladine
u Sarajevu, usvojena i upuÊena (25. decembra 1905. godine) Vladinom
povjereniku za glavni grad Sarajevo s molbom da ista proslijede Zemaljskoj
vladi u Sarajevu na uvid i odobrenje. U potpisu akta su izabrani Ëlanovi
“Privremenog odbora”.4
Prema Ël. 1 druπtvu je ime “Udruæenje islamske omladine” sa sjediπtem
u Sarajevu. »l. 2 govori o svrhi druπtva: “Svrha druπtva je da goji prosvjetu,
da podræava druπtvenost i da razvija duπevne sile svojih Ëlanova”, a prema
Ël. 3 ova svrha se “Postizava uzdræavanjem knjiænice, novina,
predavanjima, osnivanjem raznih klubova u obsegu druπtvenih pravila,
prireivanjem zabava te igranjem pristojnih igara. Rad druπtva iskljuËuje
svaki politiËki smjer”.
Bliskost ovoga druπtva sa “Gajretom” oËituje se u Ël. 37, gdje se
govori o “Raspustu druπtva” i naglaπava se da u sluËaju raspuπtanja
3, Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, π. 18/301 - 1910.
4. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, π. 18/301 - 1910.
260
druπtva “cijeli druπtveni imetak pripada islamskom potpornom druπtvu
“Gajret” ili ako “Gajret” ne bi tada viπe postojao - kojoj drugoj
muslimanskoj prosvjetnoj svrsi, po zakljuËku posljednje glavne skupπtine.
Pravila su usvojena 21. marta 1906. godine uz potpis Odjelnog
predstojnika Zemaljske vlade u Sarajevu gospodina Hormana i “uz
primjedbu da je ovo druπtvo nadzoru i kontroli oblasti isto tako podvræeno
kao i sva ostala druπtva u Bosni i Hercegovini”.5
KonstituirajuÊa sjednica odræana je 9. aprila 1906. godine. Prvi
predsjenik druπtva bio je Safvet-beg BaπagiÊ, zamjenik predsjenika Asimaga
HadæiπabanoviÊ, prvi sekretar Mustaj-beg HalilbaπiÊ, drugi sekretar
Edhem ef. MulabdiÊ, blagajnik Muhamed-ef. SaliÊ, upravitelj novinar
(zum Verwaiter der Zeitungen) dr. Mustafa DeniπliÊ, knjiænjiËar: Hasanef. HodæiÊ, kuÊni nadzornik (zum Hausverwalter) Salih-ef. AliËehiÊ.6
»lanovi Odbora bez funkcije su bili: Hilmi-ef. MuhibiÊ, ©ukri-ef.
AlagiÊ, Ibrahim-aga »engiÊ, Salih-ef. AbdagiÊ i Hafiz Ajni-ef. BuπatliÊ.7
Ovaj sastav Odbora mijenja se veÊ u 1907. godini. Na XVII odborskoj
sjednici od 31. marta 1907. godine odluËeno je da se druπtvena pravila
promijene u nekim taËkama, πto je povjereno uæem odboru. Prema
izvjeπtaju sa Prve glavne skupπtine, koja je sazvana za 10. maja 1907.
godine, ali “zbog nedovoljnog broja Ëlanova odgoena je do 17. maja
1907. godine, kada je bez obzira na broj prisutnih Ëlanova odræana. Na
skupπtini je usvojena osnova pravila i to u taËki III zapisnika”.
U novi odbor izabrani su: za predsjednika HadæiπabanoviÊ Asimaga,
za potpredsjednika Hasan-ef. HodæiÊ, za sekretare: HalilbaπiÊ Mustajbeg i Edhem-ef. MulabdiÊ, za blagajnika: Edhem-aga BiËakËiÊ, za kuÊnog
nadzornika Muhamed SaliÊ, za knjiæniËara hafiz Salih-ef. SariÊ i za
upravitelja novina hafiz Ajni BuπatliÊ.8
Gore izabrani odbor pokrenuo je izmjenu pravila kao i naziva
udruæenja. Prema novim izmijenjenim pravilima (odobrenim 11. augusta
1908. godine uz potpis odjelnog predstojnika Zemaljske vlade u Sarajevu
gospodina Hormana) “Udruæenje islamske omladine u Sarajevu” dobiva
5. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, π. 18/301 - 1910.
6. Bosanski glasnik (Bosnische Bote), 1907, str. 334.
7. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, π. 18/301 - 1910.
8. Bosanski glasnik (Bosniπe Bote), 1908, str. 335.
261
novi naziv “Islamski klub” u Sarajevu. Na osnovu poreenja starih i novih
pravila, odnosno pravila “Udruæenja islamske omladine u Sarajevu” i
“Islamskog kluba” u Sarajevu kostatovano je da su pravila u naËelu
promijenila samo naziv druπtva, dok su ukinuta tri Ëlana pravila, i to (Ël.
22) mjesto II tajnika, zatim (Ël. 27) odborski zamjenici i (Ël. 27) druπtvena
godina. Tako su pravila “Islamskog kluba” u Sarajevu imala ukupno 34
Ëlana, umjesto ranijih 37 Ëlanova.9
Prema “Bosanskom glasniku” u 1910. godini Ëlanovi Odbora
“Islamskog kluba u Sarajevu” bili su: predsjednik HadæiπabanoviÊ
Asimaga, potpredsjednik Mustaj-beg HalilbaπiÊ, tajnik Mulo HadæaliÊ,
blagajnik Mustafa FoËo, kuÊni nadzornik Osman-beg BaπagiÊ, knjiænjiËar
Enes-ef. HaπimefendiÊ, upravitelj novina Edhem-ef. BiËakËiÊ.10
“Islamski klub” u Sarajevu prestao je sa radom poËetkom 1910.
godine, prema pismenoj izjavi i potpisu predsjednika Asimage HadæiπabanoviÊa. U izjavi stoji: “©to se tiËe Islamskog kluba, mogu izjaviti to,
da smo stan otkazali, novine ne dræimo i sluge nemamo, dakle uopπte
viπe nikakvih izdataka. Rad druπtveni obustavili smo za neko vrijeme,
dok se druπtvo materijalno ne oporavi. Advokatu Êemo predati da utjera
neplaÊene Ëlanarine, pa ako se mogne opet podiÊi druπtvo, mi Êemo to i
uËiniti, a ako ne mogne, πutke Êemo se rastati. Druπtvo nije nitko joπ
dosada tuæio kod suda. Imamo duæni neke manje svote za rasvjetu i
πtampariju, a viπe nikome”.11
U Sarajevu, 5. februara 1910.
ZakljuËeno i potpisano od strane HadæiπabaviÊa Asimage.
U aktu stoji joπ i to da su sve knjige druπtva predate advokatu dr.
Hrasnici, koji je u sluËaju da naplati dugove (statutom predvienu
Ëlanarinu) od Ëlanova u iznosu od 1474 K, bio duæan o tome obavijestiti,
odnosno podnijeti izvjeπtaj.
Zbog bogatstva grae i veoma velikog broja podataka trebao bi duæi
vremenski period za istraæivanje osnivanja raznih druπtava na
bosanskohercegovaËkim prostorima, o Ëemu postoje zaista znaËajni podaci
u fondovima Arhiva Bosne i Hercegovine. Meutim u ovom kraÊem
9. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, π. 18/301 - 1910.
10. Bosanski glasnik (Bosnische Bote) 1910, str. 352.
11. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, π. 18/301 - 1910.
262
prilogu o osnivanju “Udruæenja islamske omladine u Sarajevu” “Islamskog kluba” (1905-1910), pored dostupnih podataka o ovome
udruæenju na osnovu dokumentacije, dat je i spisak dijela ostalih druπtava
i udruæenja u Sarajevu i u nekim gradovima Bosne i Hercegovine, saËinjen
na osnovu “Evidencija o druπtvima”.
The Islamic Youth Association in Sarajevo
The Islamic Youth Association was founded in 1905 on the initiative
of Safet-bey Basagic. The first meeting was held on 16 of November 1905.
Sixty-eight prominent persons attended meeting. The first president of
this association in Sarajevo was Safet-bey Basagic; deputy president was
Asimaga Hadzi Sabanovic, the first secretary Mustaj-bey Halilbasic, the
second secretary Edhem ef. Mulabdic, treasurer Muhamed ef. Salic, editor of the newspaper Dr. Mustafa Denislic, administrative clark Hasan
ef. Hodzic and Salih ef. Alicehic as caretaker.
In the year 1907 the members of the committee changed. The president becomes Asimaga Hadzi Sabanovic. A new committee with a new
president began to change the rules and the name of the association. Now
it is under the name Islamic club of Sarajevo.
Islamic club of Sarajevo, the successor of the Islamic youth association in Sarajevo stopped its activities in the beginning of the year 1910.
According to a statement given by president Sabanovic, social work
stopped, apartment was revoked and newspaper publication stopped. All
books of the Association were handed over to the attorney Dr. Hrasnica
to settle unpaid membership fees.
263
Zahtjev Privremenog odbora Udruæenja islamske omladine vladinom
povjereniku u Sarajevu za odobravanje pravila Udruæenja
264
Izvadak iz zapisnika Glavne skupπtine Udruæenja
265
Pravila Udruæenja islamske omladine
266
Zalkida HadæibegoviÊ
ZNA»AJ I METODE ODRE–IVANJA KIBLE
Vidimo Mi kako sa æudnjom bacaπ pogled prema nebu, i Mi Êemo,
sigurno, uËiniti da se okreÊeπ prema strani koju ti æeliπ: okreni lice svoje
prema Ëasnom hramu! I ma gdje bili okrenite lica svoja na tu stranu.
(Kur’an, II / 144, preveo Besim Korkut)
Kibla (sveta strana u islamu) predstavlja pravac usmjeren ka Mekki i
Svetom hramu u njenom srediπnjem dijelu koji se naziva Ka‘ba. Prema
predanju, Ka‘bu je podigao vjerovjesnik Ibrahim sa svojim sinom Ismailom
VII stoljeÊa prije pojave islama kao najmlae svjetske religije. Ka‘bu su
tada hodoËastili jednom godiπnje predislamski Arapi, a imala je graevinu
na istom mjestu kao i danas i sa istim crnim kamenom kojeg su ljubili, a
i danas vjernici koji hodoËaste sveto mjesto zadræali su taj obiËaj. Smatra
se da je crni kamen ostatak nekog meteorita koji je uvijek tom mjestu
davao posebnu vaænost i znaËenje. Danas je Ka‘ba jedinstven kubiËni
objekat bez krova oko kojeg se za vrijeme obavljanja hadæa kreÊu vjernici.
ZnaËaj Ka‘be i razvoj metoda odreivanja tog svetog pravca te
predstavljanje tekstova nekih rukopisa koji se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, a tretiraju problem Kible, izloæeni su u ovom radu Ëiji
je osnovni cilj govoriti o Kibli kao vaænom ishodiπtu u æivotu pripadnika
islama uopÊe, Kibli duboko utemeljenoj u egzaktnoj znanosti kakva je
astronomija.
Prvi muslimani okretali su se u toku molitve licem prema Hramu u
Jerusalemu, a kasnije, nakon seobe vjerovjesnika Muhammeda iz Mekke
u Medinu bilo je nareeno da se vjernici okreÊu prema Ka‘bi, koja se
nalazi u Mekki.1 Da je Ka‘ba mjesto gdje se duboko oËituje egzistencija
jedinog Boga za muslimane i sljedbenike vjerovjesnika Muhammeda i
njen znaËaj za svakodnevni æivot i nuænost njenog poznavanja govori
1 Geografska πirina Mekke je 21° 29’ N, a duæina 39° 50’ E, gdje je N
oznaka za sjever, a E oznaka za istok.
267
kur’anski tekst (II/143): ...mi smo promijenili Kiblu prema kojoj se prije
okretao samo zato da bismo ukazali na one koji Êe slijediti Poslanika...
Pravac prema Mekki postao je pravac koji su slijedili i graditelji vjerskokulturnih objekata kao πto su dæamije u kojima se obavljaju skupne molitve
kao najcjenjeniji oblik molitve. U dæamijama, u zidu koji je usmjeren
prema Mekki, grade se posebna mjesta, mihrabi, polucilindriËna
udubljenja u kojima osobe koje predvode skupnu molitvu (imami)
zauzimaju mjesto ispred vjernika.2 Osim dæamija, u Kibli se grade i drugi
objekti kulturno-prosvjetnog tipa. Odreivanje Kible je smjer u kojem se
obavljaju uËenja iz Kur’ana u svom domu, ali i neke svakodnevne radnje
u æivotu muslimana kao πto je ritual klanja æivotinja za prehranu ljudi
(kurban), a vaæno je istaknuti da se vjerske molitve (namazi - arap. salat)
izvode okretanjem u pravcu Kible.
Muslimanski astronomi i geografi veÊ u VIII stoljeÊu rjeπavaju problem Kible tako πto nalaze najbolje metode za odreivanje svetog pravca
koristeÊi tehnike mjerenja geografskih koordinata i primjenu matematike
prema znanjima koja su stekli uËeÊi na indijsko-grËkim izvorima. U IX
stoljeÊu gradovi Mekka i Bagdad bili su dva najvaænija mjesta za
muslimane, Mekka u kojoj se nalazi Ka‘ba kao njihovo ishodiπte i Bagdad,
koji je postao njihovo kulturno-prosvjetno i znanstveno srediπte.
Astronomi su imali zadatak da pronau naËine za taËno odreivanje Kible
te su vrπena promatranja i mjerenja u cilju rjeπavanja problema. U
nastojanju da pronau originalne metode odreivanja Kible bili su
angaæirani najbolji astronomi i matematiËari, a danas, sa duge vremenske
distance spoznaje se znaËaj nekoliko imena, imena astronoma i uËenjaka
koji su dali najveÊi doprinos. Prema vremenu u kojem su se pojavljivali
to su al-Khawårizmí i al-Battåní, koji su djelovali krajem VIII i poËetkom
IX stoljeÊa u Bagdadu, i Rakki, al-Birúní, koji je æivio i djelovao krajem
2 Neka istraæivanja o orijentaciji dæamija u arapsko-islamskim zemljama iz
perioda gradnje prvih dæamija ali i kasnije pokazuje da neke od njih nisu u Kibli
posebno one koje su dobijale dæamijsku funkciju u objektima koji su veÊ postojali
ili su bile usmjerene prema prethodnoj Kibli u Jerusalemu. Za kasnije graene
dæamije koje nisu sasvim u Kibli potrebno je i dalje istraæivati kao i za bosanskohercegovaËke dæamije. Jedna studija o orijentaciji dæamija u Bosni i Hercegovini
koje su graene za vrijeme Osmanlija bila bi zanimljiva ne samo za povijesniËare
astronomije nego i druge struËnjake o Ëemu se veÊ duæe vrijeme zalaæe i dr. Enes
KujundæiÊ.
268
IX do sredine X stoljeÊa u nekoliko znanstvenih centara u Perziji, Ibn
Yúnus iz druge polovine X i poËetnih desetljeÊa XI stoljeÊa, koji je djelovao
u Kairu, Nåsir ad-Dín al-Túsí iz XIII stoljeÊa u Maraghi i al-Khalílí koji
je djelovao u Damasku u XIV stoljeÊu. Dva su astronoma, al-Birúní i alKhalílí, odredili Kiblu za svaki stupanj geografske πirine, od 10 do 56 i za
geografske duæine od 10 do 60 stupnjeva prema egzaktnim formulama
dobijenim na osnovu sferne trigonometrije. Arapsko-islamski astronomi
su sfernu trigonometriju primjenjivali zbog pogodnosti i ekvivalentnosti
sfere koja obavija Zemlju, koja je i sama sfernog oblika i za koju su
parametri, πirina (latituda)3 i duæina (longituda)4 kutne udaljenosti taËaka
na povrπini zemlje u odnosu na ekvator,5 odnosno poËetni meridijan.6
Nagib ekliptike,7 πirine i duæine nekog mjesta i Mekke su parametri
potrebni za odreivanje Kible u bilo kojoj taËki na povrπini Zemlje. Strane
svijeta, glavni pravci u orijentaciji u prostoru su takoer jednostavno i
uspjeπno odreivani na temelju poznavanja matematiËke geografije i kao
potrebne predradnje za odreivanje Kible i mjerenje vremena obavljanja
namaza.
3 ©irina (geografska, terestrijalna), odnosno latituda nekog mjesta na povrπini
Zemlje je vrijednost dobivena mjerenjem duæ meridijana koji prolazi kroz to
mjesto, a predstavlja dio luka izmeu datog mjesta i ekvatora. Vrijednosti πirina
su od 0° na ekvatoru do 90° na polovima. Pozitivne vrijednosti prema konvenciji
su one prema sjeveru, a negativne prema jugu.
4 Duæina (geografska, terestrijalna), odnosno longituda nekog mjesta na
povrπini Zemlje je vrijednost mjerena duæ ekvatora, a predstavlja kutnu vrijednost
luka izmeu meridijana koji prolazi kroz dato mjesto i jednog referabilnog koji
je izabran kao poËetni. Danas je poËetni meridijan onaj koji prolazi kroz Greenwich koji se nalazi kraj Londona. Vrijednosti duæina su od 0° do 180° na istok
(pozitivne) ili na zapad (negativne), a za vrijednost 180° je isti meridijan u odnosu
na istok i zapad.
5 Ekvator je velika kruænica na nebeskom tijelu dobijena kao presjek ravnine
koja je okomita na osu rotacije i koja prolazi centrom tijela.
6 Meridijan je velika kruænica na nebeskom tijelu koja prolazi kroz njegove
polove i okomita je na ekvator.
7 Ekliptika je srednja ravnina Zemljine putanje oko Sunca. To je i velika
kruænica nebeske sfere dobijena kao presjek srednje ravnine Zemljine putanje
oko Sunca i nebeske sfere. Ekliptika sa ekvatorskom ravninom gradi kut koji se
naziva priklon (nagib) ekliptike i iznosi 23° 27’.
269
U srednjovjekovnim tekstovima mogu se naÊi podaci da je problem
Kible rjeπavan i drugim metodama baziranim na promatranju Sunca,
Mjeseca, zvijezda ili smjerova odreenih vrsta vjetrova koji su se
pojavljivali u odreeno vrijeme na odreenom podruËju. Takve metode
su se rjee primjenjivale, a metode koje su razvijali astronomi bile su
preferabilne. OpÊenito, znanstveni pristup mnogim problemima u vrijeme
zlatnog doba razvoja i uspona matematike, astronomije i geografije u
arapsko-islamskom svijetu srednjeg vijeka, koji je bio zasnovan na
kur’anskom tekstu i uputi koja je »asnom knjigom data muslimanima,
bio je prevladavajuÊi. NematematiËkim metodama odreivanja Kible nisu
se bavili astronomi, ali se moæe naÊi podataka o primjeni metoda takozvane
etnoastronomije. ObiËni ljudi koji nisu poznavali astronomiju i
matematiku, koji su bili daleko od znanstvenih centara, πkola i
opservatorija koristili su alternativne metode za utvrivanje Kible, ali i
same vezane za astronomske pojave kao πto su dani ekvinocija kada je
strana na kojoj izlazi Sunce bila taËka istoka, a strana gdje je Sunce zalazilo
taËka zapada. Uz tako odreene podatke gdje se nalaze sjeverna i juæna
strana svijeta, za stanovnike na podruËju Afrike Kibla je bila u smjeru
Sunca na izlasku za vrijeme ekvinocija ili pak u Egiptu prema izlasku
Sunca u dane sredine zime. U Jemenu i Iraku Kibla se nalazila prema
smjeru Sunca kada zalazi sredinom zime, u Indiji u smjeru Sunca kada
zalazi na dan ekvinocija, u Kordobi na izlasku Sunca u zimskim mjesecima
itd.8 Na taj naËin odreivane vrijednosti za Kiblu nekad su, kao u sluËaju
Kordobe, bile vrlo bliske vrijednostima rezultata matematiËki dobijenim, a
nekad su bile s velikim odstupanjem kao u sluËaju Kaira i vrijednosti koje
je matematiËki utvrdio astronom Ibn Yúnus. U sluËaju Samarkanda bilo je
nekoliko smjerova svetog pravca koji su bili koriπÊeni ravnopravno, kao,
naprimjer, smjer prema jugu koji su slijedili oni koji su uvaæavali upute
Poslanika Muhammeda, smjer prema zapadu prema nekim pojavama na
nebu ili pak smjer prema jugozapadu koji su proraËunali astronomi. Smjer
prema jugu bio je prihvaÊen kao smjer svetog pravca u nekim sredinama,
prema rijeËima jednog hadisa (govor) Poslanika Muhammeda, da je Kibla
“izmeu istoka i zapada”, zbog neizmjernog poπtovanja prema
Vjerovjesniku. U nekim sredinama bio je i dalje prihvaÊen smjer prema
8 King, A.D., The Sacred Direction in Islam. A Study of the Interaction of
rReligion and Science in the Middle Ages, Interdisciplinary Science Reviews, vol
10;4, 1985., str. 315-328.
270
Jerusalemu kao sveti smjer. Najbrojniji su slijedili znanstveni pristup kakav
su razvijali i zastupali astronomi, zbog Ëega su tokom srednjeg vijeka i
sastavljane tablice s podacima o geografskim koordinatama znaËajnih gradova
i naselja i istaknutim vrijednostima za Kiblu koji su davani na koriπÊenje
πirokom krugu ljudi.
1. Odreivanje strana svijeta pomoÊu indijskog kruga
Indijski krug je najjednostavniji, praktiËan i dostupan instrument koji
se primjenjuje u praktiËnoj astronomiji za odreivanje strana svijeta kao
i Kible al-Battåníjevom geometrijskom metodom. Indijski krug predstavlja
sistem od vertikalno postavljenog, zaπiljenog πtapa na horizontalnoj
podlozi (gnomon) i kruga opisanog oko gnomona. Takav sistem
predstavlja najjednostavniji instrument za odreivanje strana svijeta i
Kible. O indijskom krugu govori i
Maõmúd b. ‘Umar al-Jaghmíní alKhawårizmí (umro 1221.) u svom
djelu Al-Mula∂∂a¥ fí al-Hay’a,9 koje
se Ëesto susreÊe u naπim
bibliotekama
kao
rukopis
udæbeniËkog karaktera koji su
koristili bosanskohercegovaËki
astronomi u svojim aktivnostima u
okviru praktiËne astronomije dugi
niz desetljeÊa. Prema alJaghmíníjevom tekstu10 indijski krug
se konstruira tako πto se uzima da
je visina gnomona jednaka Ëetvrtini
dijametra kruga. (Slika 1.)
9 Al-Jaghminijevo djelo “Al-Mulakhkha¥ fí al-hay’a” nalazi se kao prvi
tekst u rukopisu R 2881,1, a u XII svesku kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove
biblioteke pod brojem 7292,1, i drugi tekst u rukopisu R 5201,2 i kataloπkim
brojem 7301,2.
10 Jedan prijevod djela “Al-Mulakhkha¥ fí al-hay’a” nalazi se u
neobjavljenom magistarskom radu, HadæibegoviÊ, Z., “Analiza rukopisnog teksta
‘Al-Mulakhkha¥ fí al-hay’a’ autora Gagmini al-Hwarizmija, koji se nalazi u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu”, SveuËiliπte u Zagrebu, 1987.
271
Postupak egzaktnog odreivanja juæno-sjevernog pravca pomoÊu
indijskog kruga autor objaπnjava tako πto daje kratka uputstva. Potrebno
je promatrati kretanje sjenke gnomona kojeg obasjava Sunce i kada prvi
put vrh sjenke dodirne nacrtanu kruænicu pri svom kretanju od zapada
ka istoku to mjesto treba obiljeæiti, zatim pratiti kada ponovo na drugoj
strani vrh sjenke dodirne kruænicu i ponovo to mjesto obiljeæiti. Na
dobijenom kraÊem luku koji se nalazi izmeu te dvije taËke kruga nalazili
su sredinu (simetrala pripadnog ugla) i kroz tu taËku i centar kruga
povlaËilii pravac koji onda jeste pravac jug-sjever (Slika 2.). Tako dobijeni
pravac je, kako kaæe al-Jaghmíní u
svom objaπnjenju, “srediπnja linija”
(koju mi nazivamo projekcija luka
meridijana za odreeno mjesto,
stajaliπte promatraËa na Zemlji). Na
indijskom krugu se moæe, kako dalje
tumaËi autor, odrediti i linija
ravnodnevnice (ekvinocija) tako πto
se spoje taËke koje se nau na sredini
polovina kraÊeg luka izmeu taËaka
“A” i “B” i povuËe kroz njih
paralela sa istoËno-zapadnom
linijom koja prolazi taËkama “E” i
“W”. Al-Jaghmíní je u istom tekstu
tumaËio kako se utvruju vertikalni i horizontalni poloæaji. Horizontalni
poloæaj se nae tako πto se na podlogu na koju se usauje πtap prolije
voda i ako se raπiri na sve strane onda je poloæaj podloge horizontalan.
Na sliËan praktiËan naËin se prema autoru provjerava vertikalan poloæaj
πtapa. Potrebno je na kruænici nacrtati tri taËke u razmjeri i ako je
udaljenost vrha πtapa od tih taËaka ista onda je πtap u vertikalnom poloæaju
u odnosu na podlogu.
2. Al-Battåníjev geometrijski metod za odreivanje Kible
Jednostavna geometrijska metoda za odreivanje svetog pravca
usmjerenog prema Mekki, koju neki nazivaju i aproksimativnom
metodom, koju je razvio Al-Battåní, davala je u vrijeme kada je
primjenjivana prvo u Perziji, a kasnije i u Egiptu, rezultate Ëija je greπka
iznosila od jedan do dva stupnja kutne mjere. Na veÊ pripremljeni indijski
272
krug, nakon odreivanja taËaka sjevera i juga za dato mjesto, odnosno
meridijana, nanesu se vrijednosti koje odgovaraju razlikama geografskih
πirina i duæina Mekke i datog mjesta u odnosu na istoËnu, odnosno juænu
taËku respektivno, kako je pokazano za mjesta u Bosni i Hercegovini
(Slika 3.). Kada se nanese izraËunata
razlika πirina ta dva mjesta (razlika
latituda) mjereno od taËke “E”, kroz
taËku koja se sijeËe sa kruænicom, a
nalazi se na luku kruga od “E”
prema “S” povuËe se prava linija
paralelna sa linijom istok-zapad. Na
isti naËin se od taËke “S” prema “E”
odmjeri razlika duæina (longituda)
Mekke i datog mjesta i dobije taËka
kroz koju se povuËe prava linija
paralelna se linijom sjever-jug.
Sjeciπte tako dobijenih pravih je u
taËki kroz koju se u smjeru centra konstruira poluprava koja predstavlja
smjer prema Mekki.
U Al-Jaghmíníjevom djelu “AlMula∂∂a¥ fí al-Hay’a ” ovaj
postupak je opisan u treÊem
poglavlju II dijela teksta. Postupak
koji je opisan i ilustriran primjerom
na prethodnoj slici je ekvivalentan
crteæu iz Al-Jaghmíníjeva rada (Slika
4.). Prema njegovom crteæu sjever
je dolje, a istok lijevo. Crteæ se
vjerojatno odnosi na geografske
koordinate mjesta gdje je autor i
æivio. Za svoj grad Îawårizmí (ili
Horezmi) rjeπava raËunski dio
problema odreivanja Kible,
odnosno daje vrijednosti πirina i
duæina za svoj grad i Mekku i raËuna
razlike tih vrijednosti koje su mu
potrebne za konstrukciju traæenog
Slika 4.
273
pravca. Autor navodi da je duæina Meke 70° 10’ u odnosu na otok11
(misli se na Kanarsko otoËje, koje je bilo mjesto prema kojem je izabran
poËetni meridijan), a πirina u odnosu na ekvator je 21° 40’.12 Geografska
πirina za Îawårizmija je 42° 10’, a duæina 94° πto znaËi da je razlika
duæina 23° 50’, a πirina 20° 30’. Kao πto se moæe vidjeti na crteæu koji
smo priloæili uz ljubaznu dozvolu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu, smjer prema Kibli je jugozapadni, a pogreπka u odreivanju
ovog smjera u odnosu na suvremena mjerenja nije velika. U nastavku
svog izlaganja al-Jaghmíní analizira u tipiËno znanstvenom maniru
specijalne sluËajeve koji se mogu sresti ako se ovaj metod primjenjuje,
kao πto je sluËaj mjesta Ëije su πirina i duæina veÊe ili manje od vrijednosti
za Mekku, ili pak raspravlja o sluËaju kada je duæina mjesta jednaka
duæini Mekke.13 Geometrijska konstrukcija koju je razvio al-Battåní, a
al-Jaghmíní primjenjivao u XII/XIII stoljeÊu ekvivalentna je primjeni
jednostavne trigonometrijske relacije
tgJ
sin ( O0O)
sin ( MM0 )
gdje su J, M0 ,M , O0, O vrijednosti za kut koji pravac prema Mekki
gradi sa isoËno-zapadnom linijom, πirina Mekke, πirina proizvoljnog
mjesta, duæina Mekke i duæina proizvoljnog mjesta respektivno. Ako se
ova relacija primijeni za al-Jaghmíníjeve vrijednosti koje se odnose za
mjesto Îawårizmí dobije da je smjer prema Mekki na jugozapadu, a kut
J= 48° 42’.
U IX i X stoljeÊu Kibla se odreivala primjenom sferne
trigonometrije, a astrolab, koji je u to vrijeme bio jako koriπÊen
astronomski instrument, bio je i konstruiran na tom principu te su se
vrijednosti kutova oËitavale sa instrumenta bez ikakvih proraËuna.
KoriπÊene su i razne vrste kvadranata, naroËito u XIV stoljeÊu, a u naπim
11 Kao poËetni meridijan u srednjem vijeku je prema Ptolomejevoj ideji
bilo u Kanarskom otoËju, na zapadnoj obali Afrike i smatralo se da iza toga
nema civilizacije, da je to krajnji “rub civilizacije”.
12 Vrijednost πirine je data sa malom greπkom u odnosu na moderno mjerenu
vrijednost od 21° 25’ 24”, ali se duæina viπe razlikuje zbog drugog poËetnog
meridijana. U odnosu na Greenwich duæina Mekke je 39° 49’ 24”.
13 Rjeπenje je da je Kibla na srediπnjoj liniji.
274
krajevima u doba Osmanlija i skoro sve do prvih desetljeÊa XX stoljeÊa.
U XII stoljeÊu, a naroËito u XIV, u arapsko-islamskim podruËjima poËinje
se koristiti i kompas za odreivanje Kible i dobija popularan naziv
kibletnama.
Kao πto se moæe vidjeti taËnost odreivanja Kible zavisi od taËnosti
geografskih koordinata odreenog mjesta i Mekke. Problem odreivanja
geografskih koordinata je rjeπavan primjenom razvijenih metoda
matematiËke geografije, a kako se nalazi u podacima o radu al-Birúníja
moæe se uoËiti da su mjerenja vrπena za Ghaznu na nekoliko naËina i
uzimana je srednja vrijednost kao rezultat tih mjerenja πto je ujedno i
primjer primjene teorije o pogreπkama pri mjerenju.14
3. Al-Birúníjev metod odreivanja Kible
Jedan od najveÊih uËenjaka srednjeg vijeka bio je Abú Reiõån alBirúní, koji je u svom slavnom djelu Qånún Mas’úda izloæio jedan metod
za odreivanje azimuta15 Kible prema geografskim koordinatama mjesta
za koje se taj pravac odreuje. Ideja se zasniva na jednakosti azimuta
Kible za to mjesto i kutne visine Sunca nad horizontom u proizvoljnom
mjestu na Zemlji za odreeni dan i trenutak. Potrebno je prema alBirúníjevoj metodi u taj odreeni trenutak okrenuti lice prema Suncu i
taj smjer Êe biti smjer prema Mekki, odnosno Kibla tog mjesta. Trenutak
kada Êe se to dogoditi dobija se ili grafiËko-konstruktivnim metodama ili
kao na suvremeni naËin koriπÊenjem programskog paketa na raËunaru.
Umjesto da okreÊe lice (Ëovjek koji je u tom sluËaju u ulozi gnomona)
moæe se postaviti u taj odreeni trenutak bilo kakav πiljati predmet koji
Êe imati ulogu gnomona na horizonatalnu povrπinu i pravac sjenke
gnomona Êe biti pravac u Kibli. Za realizaciju ovog metoda potrebno je
raËunanje vremena za odreeno mjesto kada Êe biti moguÊe pratiti Sunce
i u odreeni trenutak odrediti prema njemu Kiblu. Al-Birúníjeva metoda
odreivanja Kible prema Suncu zasnovana je na definiciji Kible kao pravca
14 King, A.D., The Sacred in Islam, Interdisciplinary Science Reviews, Vol
X/4, 1985., str. 315-328.
15 Prema konvenciji kutovi se mjere u odnosu na sjeverni pol u smjeru
kazaljke na satu. Vrijednost azimuta za sjever, sjeveroistok, istok, jugoistok, jug
i zapad, kakvi su srednji smjerovi prema Mekki u islamskom svijetu su 0°, 45°,
90°, 135°, 180° i 270° respektivno.
275
u kojem se promatraË okrene prema Ka’- bi u Mekki tako da gleda u
dijametar Zemlje koji prolazi tim mjestom.16 Kada se Sunce nae direktno
iznad Mekke,17 a to se dogaa samo dva puta u godini,18 na taj dan negdje
na Zemlji Sunce je vidljivo u istom momentu na tom mjestu i promatraË
koji gleda u Sunce okrenut je taËno prema Mekki.
Al-Túsí je u XIII stoljeÊu pisao o ovom metodu odreivanja Kible
pod temom “azimut Kible”. Ovaj metod ima nedostataka i nije ga uvijek
moguÊe primjenjivati. Naprimjer, dok je Sunce iznad Mekke, u istom
trenutku je u najveÊem dijelu Sjeverne Amerike noÊ i nije moguÊe
promatrati Sunce u isti tren,19 osim u uskom podruËju izmeu Montreala
i Bostona. Mogao bi se isti metod primijeniti da se umjesto Sunca promatra
neka zvijezda, ali to zahtijeva astronomske ureaje koji nisu dostupni
πirem krugu ljudi. SliËnu ideju za rjeπenje problema Kible koristio je i alÎalílí, koji je, kao πto smo rekli, autor opseænih tablica sa vrijednostima
azimuta Kible i vremena obavljanja namaza. Njegove tablice imaju 40
000 unesenih vrijednosti, a svoje proraËune je obavljao koristeÊi analogni
raËunar poznat pod nazivom sinus-kvadrant (na arapskom, rub‘
muûayyab).20 Izradu tablica i al-Îalílí je bazirao na originalnoj ideji
astronoma iz Marakeπa Ëije je ime Abú ‘Alí al- Marrakishí, koji je æivio u
XIII stoljeÊu (oko 1280. godine je boravio u Kairu).21 Al-Marrakashí se
16 Ovo je definicija prema jednom tekstu od Ibn Khaithama, vidjeti Abdali,
S.K., Prayer Schedules for North America, American Trust Publications,
Indianopolis, 1978., mada u nastavku ” a zrak koji dolazi u tom pravcu je u
ravnini velikog kruga koji prolazi u pravcu njegovog zenita i taËke kojoj taj zenit
odgovara (zenit Mekke) se vidi da je Kibla definirana prema velikom krugu
nebeske sfere a ne prema meridijanu.
17 Sunce je taËno iznad Mekke na dane 28. maja i 15 jula. Na te dane
deklinacija Sunca iznosi 21,4°, πto je vrijednost πirine Mekke.
18 Prema lokalnom vremenu iznad Mekke Sunce je u 12 sati 18 minuta,
odnosno 9 sati 18 minuta za Greenwich na dan 28. maja (prije podne), a 15. jula
je direktno iznad Mekke 12 sati i 27 minuta, a u Greenwichu je to 9 sati i 27
minuta (prije podne). Podaci sa Interneta, Dr. Mohibullah N. Durrani, 1994.
19 Na primjer u San Franciscu je u to vrijeme 02:00 sati ujutro po
srednjeevropskom vremenu.
20 King, A.D., Islamic Mathematical Astronomy, Aldershot, Hampshire,
1993., XIII
21 King, A.D., isto.
276
bavio sfernom astronomijom i konstrukcijom instrumenata, a David King,
poznati istraæivaË povijesti islamske astronomije, smatra da je dao
originalno rjeπenje za odreivane Kible koje je al-Îalílí koristio stoljeÊe
kasnije pri izradi svojih tablica. Metoda je sliËna veÊ spomenutim, a sastoji
se u raËunanju visine Sunca nad horizontom iz satnog kuta.22 Taj problem je matematiËki ekvivalentan odreivanju visine Sunca u zenitu iznad
horizonta u Mekki, a za rjeπenje problema Kible ovom metodom potrebno
je razmatranje provesti koristeÊi nebesku sferu. Podatke koje je al-Îalílí
unio u svoje tablice provjeravali su u jednom univerzitetskom raËunskom
centru (Yale Computer Center) i naeno je da su podaci dati sa greπkom
samo od oko 2 minute kutne mjere πto govori o njihovoj visokoj preciznosti.
Danas se za mnoga mjesta sveti pravac, odnosno Kibla, odreuju
koriπtenjem tablica koje su naËinili razni autori. Naprimjer, Baghayiri23 i
Husayn su sastavili tablice gdje su date vrijednosti azimuta Kible za sve
stupnjeve latituda od 89° na sjeveru do 89° na jugu i sve vrijednosti
longituda od 179° na istoku do 180° na zapadu. PraktiËno svi veÊi gradovi
i naselja su obahvaÊeni ovim tablicama.24 Zanimljivo je spomenuti da je i
danas, pored sofisticiranih ureaja, tablica i raËunarskih programa problem Kible na odreeni naËin problem o kojem se raspravlja. Prije nekoliko
godina u Kaliforniji, na zapadnoj obali ameriËkog kontinenta, voena je
rasprava sa znanstvenicima, ali i u javnim medijima, da li je Kibla sa
podruËja Amerike na jugoistoku ili na sjeveroistoku odreene geografske
lokacije. Na spomenutom podruËju Kibla jeste na sjeveroistoku, ali u
zabludu su dolazili oni koji su problem rjeπavali jednostavnim povlaËenjem
linije na geografskoj karti izmeu nekog mjesta u Americi i Mekke. U
tom sluËaju su dobijali krivi rezultat zbog toga πto su geografske karte
raene u dvije dimenzije, u ravnini papira, a ne odraæavaju sferiËne
parametre kojima se jednoznaËno odreuje poloæaj nekog mjesta na
Zemlji. Da su isti pogledali na globus naπli bi taËno rjeπenje.25
22 Kada se ekvator podijeli na 360 dijelova, svakom od 15° odgovara sat
vremenskog intervala, odnosno 1° odgovara 4 minute.
23 Baghayiri, K., Ma‘rifat al-Qiblah, Library of Congres, broj 82-451332,
1952 (farsi).
24 Abdali, S.K., isto.
25 U Washington DC nalazi se dæamija u Massachusetts Avenue. Geografske
koordinate Washingtona su: πirina 38° 54’ N, i duæina 77° 1’ W. Kada se primijeni
277
RaËunanje vremena se danas izvodi koriπtenjem brojnih modela na
raËunaru koji su dostupni odreenom krugu ljudi ili su pak za javnu
upotrebu. Za potrebe vjernika, ali i svih zainteresiranih, svake godine se
u Takvimu (Kalendaru), koji izdaje Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini, nalazi godiπnji kalendar sa datumima graanske i hidæretske
godine, kao i vrijednostima za taËno vrijeme poËetaka svih pet namaza,
za svaki dan.26 U posljednjoj koloni tablica nalaze se i vrijednosti trenutaka
kada se moæe odrediti Kibla za dato mjesto (Sarajevo i druga mjesta)
prema Suncu, po al-Birúníjevoj metodi.27
Kompasi u funkciji odreivanja Kible (kibletname) koriπteni su u
naπim krajevima πto se vidi iz jednog rukopisa poznatog bosanskohercegovaËkog intelektualca i uËenjaka Ali-ef. SadikoviÊa iz Janje.28 U
posljednje vrijeme Ëesto se koriste lijepo ureeni serijski proizvedeni
kompasi kao kibletname koji, zavisno od kuÊe koja ih proizvodi, mogu
biti dosta precizni. Danas ih je moguÊe nabaviti u specijaliziranim
duÊanima, a neke aviokompanije ih daju putnicima na koriπtenje pri dugim
letovima. Takvi ureaji su korisni i zadovoljavaju potrebe ljudi da se
uvijek okreÊu prema Kibli kada im je potrebno. U nekim zemljama je
visoko razvijen i odnos prema religioznim potrebama ljudi i mogu se
sresti oznake u hotelima ili drugim mjestima za azimut Kible.29
Umjesto zakljuËka u kojem bismo ponovili da je Kibla onaj sveti
pravac kojem se po vjeri i tradiciji okreÊu svi muslimani svijeta, duboko
zasnovan na Kur’anu i Sunnetu, da su razvijene znanstvene metode za
formula sferne trigonometrije dobija se azimut Kible za tu dæamiju da je 56.6°
od istoka ka sjeveru odnosno 33.4° od sjevera ka istoku.
26 Kalendar u Takvimu prema odreenom programskom paketu priprema
postojeÊi muvekit Gazi Husrev-begove muvekithane, profesor u istoimenoj
medresi, Mustafa efendija SuπiÊ.
27 Na primjer, uzeto iz tih tablica na dan 28. septembra 2004. godine Sunce
je bilo, promatrano iz Sarajeva, u smjeru prema Mekki taËno u 10 sati i 13
minuta.
28 Rukopis se nalazi u dijelu ostavπtine velikog intelektualca Ali ef.
SadikoviÊa kod nasljednika u Tuzli. Rukopis je preveden i obraen te autor
ovog teksta priprema jedan rad o tom rukopisu za objavljivanje.
29 Takve oznake sam vidjela u nekoliko univerzitetskih profesora koje koriste
studenti u Velikoj Britaniji.
278
odreivanja Kible na temelju astronomije i matematike, kao i to da je
nuæno poznavati taËne vrijednosti geografskih duæina, πirina i nagiba
ekliptike za primjenu i proraËun matematiËkih formula po kojima se
egzaktno raËuna azimut Kible, kao i da danas postoje moderni naËini za
dobijanje informacija o azimutu Kible preko programskih paketa za
koriπtenje raËunara ili jednostavnim koriπtenjem interneta, tekst Êemo
zavrπiti kur’anskim ajetom: Svako se okreÊe prema svojoj Kibli, a vi se
potrudite da druge, ËineÊi dobra djela, preteËete...(II/148, prijevod, Besim
Korkut).
The significance and methods of determination of Kibla,
the Holy Islamic direction
Kibla is a Holy direction in Islam, a direction towards a Holy place,
direction to which believers turn their faces and pray toward its center,
Kaba, which is in Mecca. Importance of the Kibla is based on the Holy
Book, Qur’an. Methods to determine the Kibla are based on astronomic
phenomenon and with application of scientific method of astronomy,
mathematical geography and mathematical knowledge specifically the
area of trigonometry.
The history and the development of the method of determining the
Kibla, began in the VIII century using techniques of measurement of geographic coordinates from a certain place on the Earth and the application
of mathematics and astronomy according to knowledge which was acquired through Islamic astronomy, geography and mathematics on indiangreeco sources. Well known Arab-Islamic scientist like al-Khwarizmi, alBattani, al-Biruni, Ibn Yunus and others, developed scientific methods of
determining the Kibla in the first period of the golden, middle-age period
in the development of Islamic thought and science, from VIII to XI century. New ideas, equipments, and procedures of determining the Kibla
were developed by astronomers in XIII century in the well-known school
of astronomy in Maraghi, where Nasir al-Din al-Tusi worked. Kibla become a very important dilemma which, well known astronomers from
the well known group in Damaskus in the XIV century, among them was
al-Khalili, which like, al-Biruni, composed table for Kibla for each de279
grees of geographical latitude, from 10 to 56 and from geographical longitude, from 10 to 60 degrees according to exact expression received
according to theory of sphere trigonometry.
In Bosnia and Herzegovina, with the coming of the Ottomans and
the spread of Islam, come numerous activities regarding the solving of
astronomy-related problems. Among them were the problem of determining the Kibla, the time for five daily prayers, as well as the Islamic
calendar. Until today, a lot of manuscripts regarding astronomy and the
methods of determining the Kibla as well as the instruments used, have
been preserved.
A vast number of these manuscripts are kept today at the Gazi Husrevbey Library in Sarajevo. They were written in different oriental letters
using the Arabic alphabet. Among those manuscripts, a large number of
texts are related to practical astronomy, and were written by Arab/Islamic astronomers between the XIII and the XV centuries.
Copies of the mentioned works were distributed to educational institutions throughout the Ottoman empire in the period between the XVI
and the XX century, some of them ended up in the Bosnian region as
well. Texts regarding to applied methods of determining the Kibla, as
well as the instruments used, were studied and used by Bosnian astronomers.
It can be concluded, that the problem of determining the Kibla, the
holy epicenter for the Muslims, is a problem of applied astronomy, which
can be solved using scientific methods. Today, this problem can be solved
using coordinate tables available on the internet or with the use of the
compass. Hence, it is possible to obtain accurate coordinates of the Kibla,
from anywhere on Earth.
280
Enes Pelidija
DOPRINOS SARADNIKA ORIJENTALNOG
INSTITUTA IZ SARAJEVA U IZU»AVANJU
HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE OSMANSKOG
PERIODA
Joπ u toku osmanske vladavine mnoge obrazovane liËnosti Bosanskog
ejaleta pokazivale su interes za proπlost svoje sredine. Oni su pisali o
znamenitim liËnostima i dogaajima. Njihova djela koristio je Salih Sidki
HadæihuseinoviÊ - Muvekkit u knjizi Tarih-i Bosna. To je prva pisana
cjelovita historija Bosne pod osmanskom vlaπÊu. Prijevod sa
osmanskoturskog na bosanski jezik objavljen je tek poslije 120 godina.1
I dok se Ëekalo na objavljivanje ovog djela, dr. Safvet-beg BaπagiÊ RedæepaπiÊ napisao je i objavio knjigu Kratka uputa u proπlost Bosne i
Hercegovine (od g. 1463. - 1850.).2 Deset godina kasnije, sliËnu knjigu
po sadræaju i tematici objavio je i dr. Milan Prelog.3 U narednim godinama
sve do osnivanja Orijentalnog instituta u Sarajevu viπe znanstvenika
izuËavalo je proπlost Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. Meu njima
bili su: Sejfudin-ef. Kemura, Vladimir ΔoroviÊ, Δiro Truhelka, Vladislav
SkariÊ i drugi. Posebno mjesto i znaËaj imali su radovi akademika Hamdije
KreπevljakoviÊa.4 Njegov doprinos je joπ veÊi zbog toga πto je mnoge
svoje uËenike uputio u tajne historijske nauke. Svi oni su na osnovu izvorne
arhivske grae, prije svega orijentalne provenijencije, pisali o proπlosti
Bosne i Hercegovine pod sultanovom vlaπÊu. No, sveobuhvatno
prouËavanje historije naπe zemlje pod osmanskom upravom zapoËinje
1 Salih Sidki HadæihuseinoviÊ - Muvekkit, Povijest Bosne, tom 1,2, s turskog
preveli Abdulah Polimac, Lamija HadæiosmanoviÊ, Fehim Nametak i Salih Trako,
El -Kalem, Sarajevo 1999.
2 Sarajevo 1900., reprint izdanje BoπnjaËki institut iz Ciriha 1989.
3 Dr. Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I dio (1463. 1739. ) , II dio, Sarajevo 1910.
4 vidi: Hamdija KreπevljakoviÊ, Izabrana djela I-IV, Sarajevo 1991.
281
od 1950. godine kada je osnovan Orijentalni institut. Od tada je proπlo
viπe od pola stoljeÊa.
U proteklih pet decenija rada i djelovanja Orijentalnog instituta iz
Sarajeva, njegovi brojni znanstveni i struËni saradnici sistematski i nauËno
bave se izuËavanjem proπlosti Bosne i Hercegovine osmanskog perioda.
To proistjeËe i iz zadataka ove znanstvene ustanove u kojoj se pored
drugih aktivnosti naglaπava rad na prikupljanju, sreivanju, obradi,
prevoenju i publiciranju orijentalnih rukopisa i arhivske grae izvora za
historiju Bosne i Hercegovine. U okviru osmanistike izuËavaju se problemi
druπtvene, politiËke, vojne, privredne i kulturne historije. Prema zadacima
Instituta, posebna paænja poklanja se izuËavanju kulturne baπtine Boπnjaka
koji su svoja djela pisali na orijentalnim jezicima.
U proteklom periodu saradnici Istorijskog odjeljenja za obradu
prikupili su i radili na rukopisnoj zbirci koja je brojala 5263 kodeksa
manuskripta, pisanih na orijentalnim jezicima. Posebno su paænju
poklanjali izuËavanju djela domaÊih autora kao πto su: Hasan Kafi
PruπËak, Muhamed MusiÊ-Allamek, Hasan Kaimija, Sabit UæiËanin,
Mustafa EjuboviÊ - ©ejh Jujo, Omer Novljanin, Fadil-paπa ©erifoviÊ, Salih
Sidki HadæihuseinoviÊ -Muvekkit te mnogi drugi. Njihovi su autografi
bili pohranjeni u Orijentalnom institutu. Saradnici Instituta duænu paænju
su posvetili i izuËavanju zbirke Manuscripta turcica i njenih 7156
dokumenata pisanih izmeu XVI i XIX stoljeÊa. Tu su prije svega fermani,
berati, bujruldije bosanskih namjesnika, sudska rjeπenja, izvodi iz
sumarnih deftera, finansije i druge vrste dokumenata. Sve su to
prvorazredni izvori koje su u proteklih pet decenija saradnici Orijentalnog
instituta sreivali, prevodili, prouËavali i publicirali. ZahvaljujuÊi tome
dati su odgovori na dotada mnoga otvorena pitanja iz proπlosti Bosanskog
ejaleta i njegovih sandæaka. Vaæno je naglasiti da su ovim radom otklonjene
brojne dileme oko nekih historijskih dogaaja i liËnosti.
Za izuËavanje proπlosti Bosne i Hercegovine nezaobilazno mjesto
imaju sidæilli (66) i njihovi fragmenti nastali izmeu XVII i XIX stoljeÊa,
a bili su pohranjeni u ovoj znanstvenoj instituciji. Meu njima bili su
sidæilli iz kadiluka: travniËkog (17), ljubinjskog (10), mostarskog (9),
blagajskog (8), fojniËkog (4), zatim, zeniËkog naiba (3) te po dva pisana
u trebinjskom i duvanjskom kadiluku. Po jedan sidæill koji se nalazio u
Orijentalnom institutu u Sarajevu ostavπtina je: jajaËkog, teπanjskog,
gradaËaËkog, prozorskog, prusaËkog, skopskog, bijeljinskog i ljubuπkog
282
kadije i prijedorskog naiba. Tu su i fragmenti sidæilla sarajevskog
kadije iz 1775. i 1776. godine, te visoËkog kadije iz druge polovice XVIII
stoljeÊa.
Posebna vrijednost ovog Instituta bila je u oko 200.000 doku- menata
iz Vilajetskog arhiva iz posljednjih trideset godina osmanske uprave u
Bosni i Hercegovini. Takoer, postojali su izvorni dokumenti sa podruËja
svih kadiluka Bosanskog ejaleta, tapije o posjedovanju i vlasniπtvu
zemljiπta iz druge polovice XIX stoljeÊa. U njima su bila naznaËena imena
vlasnika posjeda te vrste i povrπine zemljiπta. Meu arhivskom graom
koja je bila pohranjena u Institutu ubrajaju se brojne kopije opπirnih i
sumarnih deftera za bosanski i hercegovaËki sandæak pisanih izmeu
XV i XVII stoljeÊa, kao i drugi popisni defteri sa πireg prostora te
fotokopije muhimme deftera u kojima su zavoena sva carska nareenja
o vaænijim pitanjima. Pored arhivske grae, Orijentalni institut u
Sarajevu imao je veliki broj mikrofilmova sa dokumentima iz brojnih
domaÊih i stranih arhiva. Tu je bila i bogata sakupljena arhivska graa iz
arhiva Istanbula, Ankare, Skoplja, Dubrovnika, Zagreba, BeËa, Pariza i
drugih centara.5
Ova, te mnoga druga arhivska graa orijentalne, ali i zapadne
provenijencije skupa sa 15.000 knjiga struËne biblioteke i 10.000 svezaka
struËnih domaÊih i inozemnih Ëasopisa, nestali su u plamenu koji su
izazvale granate sa velikosrpkih poloæaja 17. maja 1992. godine. Za kratko
vrijeme vatrena stihija progutala je sve to nauËno bogatstvo koje su
godinama i decenijama prikupljale generacije znanstvenika. Toga dana
na mjestu gdje je bio Orijentalni institut ostalo je zgariπte zgrade i gomila
pepela arhive i biblioteke.
No, dotada su obraene mnoge znanstvene teme i πtampano viπe
studija i struËnih radova. To je publicirano u viπe edicija kao πto su: 1.
Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, 2.
Posebna izdanja i 3. Ostala izdanja Instituta. Dosada je u izdanju
Monumenta Turcica objavljeno ukupno 11 knjiga popisnih deftera koje
su preveli i za πtampu priredili orijentalisti i historiËari zaposleni u ovoj
5 Sve dosada navedene podatke o arhivskom fondu Orijentalnog instituta
iz Sarajeva preuzeo sam iz rada mr. Lejle GaziÊ Stradanje Orijentalnog instituta
u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992. - 1995. Orijentalni institut u Sarajevu
1950 - 2000, Sarajevo 2000, 25 - 29
283
znanstvenoj instituciji. Posljednji veliki uspjeh je prijevod i πtampanje
Opπirni popis bosanskog sandæaka iz 1604. godine.6 Navedeni defter
πtampan je u Ëetiri toma. Na njegovom prijevodu i publiciranju radili su
saradnici Instituta u saradnji sa BoπnjaËkim institutom iz Ciriha.
U ediciji Posebna izdanja saradnici Instituta su u proteklom periodu
πtampali studije iz historije Bosne i Hercegovine osmanskog perioda, ali i
πireg prostora. Meu njima su knjige: prof. Hamida HadæibegiÊa,
Glavarina u osmanskoj dræavi,7 dr. Fehima Nametka, Fadil-paπa ©erifoviÊ,
pjesnik i epigrafiËar Bosne,8 dr. Ahmeda S. AliËiÊa, Ureenje Bosanskog
ejaleta od 1789. do 1878. godine i Pokret za autonomiju Bosne od 1831.
do 1832. godine.9
Za nauku su veoma korisne i interesantne knjige koje su u ovoj
znanstvenoj instituciji napisali njeni saradnici dr. Dæemal ΔehajiÊ10 i dr.
Amir LjuboviÊ. 11 Profesor LjuboviÊ je u koautorstvu sa prof. dr.
Sulejmanom GrozdaniÊem u ovoj ediciji objavio i knjigu Prozna
knjiæevnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima.12 U istoj ediciji
πtampani su: Katalog turskih rukopisa franjevaËkih samostana u Bosni i
Hercegovini vanjskog saradnika Instituta prof. dr. VanËe Boπkova13 i
Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju 1875.-78. Ovu izvornu grau
za πtampu su priredili Hasan ©kapur i Ahmed S. AliËiÊ.14 U izadnju ove
6 I - IV,, Sarajevo 2000.
7 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, IV, Sarajevo 1966., pp. 188.
8 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja,VIII, Sarajevo 1980, pp.
281 + ( 1 )
9 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XI, Sarajevo 1983, pp.
198; Isto, XIX, Sarajevo 1996,. pp. 438.
10 Derviπki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na
Bosnu i Hercegovinu, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XIV,
Sarajevo 1986., pp. 281.
11 LogiËka djela Boπnjaka na arapskom jeziku, Orijentalni institut u Sarajevu,
posebna izdanja, XVIII, Sarajevo 1996., pp. 249 + 5 fax
12 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVII, Sarajevo 1995.,
pp. 279.
13 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XV, Sarajevo 1988., pp. 155.
14 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVI, Sarajevo 1988.,
pp. 159 + 49 fax.
284
edicije su i Katalog rukopisa Orijentalnog instituta-lijepa knjiæevnost,
autora Saliha Trake i Lejle GaziÊ.15 Zajedno sa Institutom za istoriju u
Sarajevu saradnici Orijentalnog instituta objavili su zbornik radova Prilozi
za historiju Sarajeva-pola milenija Sarajeva.16 Raduje Ëinjenica da meu
navedenim djelima u sve tri Edicije, ima djela πtampanih u toku agresije
(1992. - 1995.) i u poslijeratnom periodu. To potvruje saznanja da su
saradnici Orijentalnog instituta, bez obzira na sve poteπkoÊe i iskuπenja,
nastavili sa uspjeπnim radom.
Posebno mjesto i znaËaj ima Ëasopis Prilozi za orijentalnu filologiju.
Od I do VIII godiπta πtampan je pod imenom Prilozi za orijentalnu
filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom. Od
1960. godine dosada ovaj Ëasopis publicira se pod imenom Prilozi za
orijentalnu filologiju. U proteklih pedeset i dvije (52) godine ukupno je
πtampano 50 (L) brojeva. Historijski radovi πtampani su i publicirani u
rubrikama Radovi, Sitni prilozi, Prijevodi, a u novije vrijeme u rubrikama
Kulturna baπtina, Historija i diplomatika te u kontinuitetu u Ocjene i
prikazi. Na stranicama ovog Ëasopisa objavljeno je na desetine radova,
priloga, osvrta i prikaza, kao i prijevoda dokumenata osmanske
provenijencije. Od prvog godiπta najbrojniji saradnici su orijentalisti i
historiËari osmanskog perioda. Pored zaposlenih u Orijentalnom
institutu u Sarajevu, svoje radove u ovom struËnom Ëasopisu objavljuju
i najpoznatiji domaÊi i inozemni znanstvenici. ZahvaljujuÊi svemu tome,
vremenom su Prilozi za orijentalnu filologiju stekli zavidan znanstveni
ugled i uvrπteni su meu trideset najreferencijalnijih Ëasopisa svijeta iz
orijentalistike. Taj ugled su poËeli stjecati joπ od prvih brojeva
zahvaljujuÊi nauËnicima koji su kao Ëlanovi Redakcije svojim
objavljenim radovima skrenuli paænju na Priloge πire znanstvene javnosti.
Tome su doprinijeli prvi direktor Orijentalnog instituta i ujedno urednik
akademik Branislav –urev te Ëlanovi Redakcije i prvi saradnici Hamid
HadæibegiÊ, dr. ©aÊir SikiriÊ, Gliπa ElezoviÊ, Hazim ©abanoviÊ i Besim
Korkut.17 Meu redovnim saradnicima u narednim brojevima Priloga
bili su: akademik Nedim FilipoviÊ, Mehmed MujezinoviÊ, Omer MuπiÊ,
Muhamed MujiÊ, Alija BejtiÊ, Adem HandæiÊ, Duπanka BojaniÊ,
15 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XX, Sarajevo 1997. pp. 405
16 Sarajevo 1997., pp. 531.
17 I/ 1950, Sarajevo, 1950., pp. 193.
285
akademik Avdo SuÊeska, Salih Trako, Muniba Korkut-Spaho i Bisera
NurudinoviÊ.18
U narednim godiπtima pored navedenih, meu novim saradnicima
su: Eπref KovaËeviÊ, Ahmed S. AliËiÊ, Alija BejtiÊ, Dæemal ΔehajiÊ, Fehim
Nametak, Fehim Dæ. Spaho, Aiπa –ulizareviÊ, Amir LjuboviÊ, Salih
HadæialiÊ, Behija Zlatar, Lejla GaziÊ, Hatidæa »ar- Drnda, Fazileta CvikoHafizoviÊ, Ismet KasumoviÊ, Snjeæana Buzov, Amina KupusoviÊ, Ramiza
IbrahimoviÊ, Amina ©iljak-JesenkoviÊ, Enes KujundæiÊ, Esad DurakoviÊ,
Adnan KadriÊ, Mubera BavËiÊ te drugi koji su duæe ili kraÊe bili zaposleni
u Institutu i kao saradnici objavljivali radove na stranicama ovog
Ëasopisa.19 Svi navedeni saradnici su velikim dijelom doprinijeli boljem i
potpunijem upoznavanju proπlosti Bosne i Hercegovine osmanskog
perioda.
ZahvaljujuÊi tome i πira meunarodna znanstvena javnost upoznata
je o viπestoljetnoj osmanskoj upravi na ovim prostorima. Time su nauËni
radnici, kao i svi zainteresirani mogli steÊi objektivno saznanje o naπoj
zemlji. To nije bio tamni vilajet, kako se tendenciozno govorilo i pisalo u
pojedinim krugovima, nego Bosna kao jedna od znaËajnijih pograniËnih
pokrajina Osmanskog carstva sa brojnim urbanim sredinama, privrednim,
obrazovnim i znanstveno-kulturnim objektima i relativno velikim brojem
pismenih ljudi za tadaπnje prilike.
Pored domaÊih orijentalista i historiËara, saradnici Orijentalnog
instituta su i poznati znanstvenici iz Bosne, susjednih i drugih zemalja.
Meu njima su: Fehim BajraktareviÊ, Sulejman BajraktareviÊ, Omer
Barkan, Madæida BeÊirbegoviÊ, Sulejman BegoviÊ, VanËo Boπkov, Ismet
BuπatliÊ, Derviπ ButuroviÊ, Atilla »etin, Divna –uriÊ-Zamalo, Vesna
–ukiÊ, BeÊir Dæaka, Ismail Eren, Ibrahim FilipoviÊ, Milenko FilipoviÊ,
Muhamed FilipoviÊ, Nenad FilipoviÊ, Tayib Gokbilgin, Muhamed
HadæijahiÊ, Lamija HadæiosmanoviÊ, Raπid HajdareviÊ, Verona Han,
Hivzija HasandediÊ, Sabira HusedæinoviÊ, Muris IdrizoviÊ, Slobodan IliÊ,
18 vidi prvih osam (VIII) godiπta ovog Ëasopisa objavljenih izmeu 1950. i
1960. godine
19 Prilozi izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu sa bibliografijom radova
(1950 - 1997.).Ovu publikaciju su za internu upotrebu Instituta uradile: Bisera
NurudinoviÊ, Svetlana MiliÊ i Sabaheta GaËanin. Pregled se nalazi u biblioteci
Orijentalnog instituta u Sarajevu pod signaturom: IV 257 4250
286
Mustafa ImamoviÊ, Halil Inaldæik, Zagorka Janc, Salih Jalimam, Hasan
Kaleπi, Muhamed KantardæiÊ, Derviπ Korkut, Hamdija KreπevljakoviÊ,
Nevenka KrstiÊ, Aleksandar Matkovski, –oko MazaliÊ, Nenad MoaËanin,
Ibrahim MehinagiÊ, Mustafa MemiÊ, Mehmed MujezinoviÊ, Jasmin
MulabegoviÊ, Alija Nametak, Boris NileviÊ, Enes Pelidija, Toma PopoviÊ,
Ljubinka RajkoviÊ, Husref RedæiÊ, Muhsin RizviÊ, Kurio Hars- Schwarz,
Mithat Sertoglu, Alija SilajdæiÊ, Hasan SuπiÊ, Jasna ©amiÊ, Abdulah ©kaljiÊ,
Darko TanaskoviÊ, Milan VasiÊ, Ismail Hakki UzunËarπili, ©aban
ZahiragiÊ, Olga ZirojeviÊ, Muhamed ÆdraloviÊ te drugi.20 Posebno su
interesantni tematski brojevi Priloga.21
U proteklih pet decenija, saradnici Orijentalnog instituta napisali su
i objavili brojne studije. Meu prvima je bio najstariji Ëlan Instituta Hamid
HadæibegiÊ. Njegovo djelo Glavarina u osmanskoj dræavi je nezaobilazna
i u pisanju o Bosanskom ejaletu.22 U ovom Institutu napisao je doktorsku
disertaciju Hazim ©abanoviÊ. Nakon odbrane, πtampana je kao knjiga
pod naslovom Bosanski paπaluk - Postanak i upravna podjela.23 U toku
svog plodnog rada dr. ©abanoviÊ je napisao i objavio viπe studija, Ëlanaka,
priloga, osvrta, kritika i prikaza. Ukupno 184.24 U pisanju historije Bosne
i Hercegovine nezaobilazne su knjige i radovi ovog autora, meu kojima
su: Postanak i razvoj Sarajeva25 Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja
XVI stoljeÊa26 Evlija »elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama
- Preveo uvod i komentar napisao dr. Hazim ©abanoviÊ,27 te posmrtno
Knjiæevnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Bio-bibliografija).
20 Potpuniji i pregledniji podaci u naprijed navedenom Pregledu
21 Prilozi za orijentalnu filologiju, 30, Sarajevo, 1980., pp. 516; Priloz za
orijentalnu filologiju .41, Sarajevo, 1991., pp. 450
22 vidi napomenu 7
23 NauËno druπtvo NR Bosne I Hercegovine, Sarajevo 1959., pp. 271.
24 Bisera NurudinoviÊ, Bibliografija radova dr Hazima ©abanoviÊa, Prilozi
za orijentalnu filologiju - posveÊeno Hazimu ©abanoviÊu, XXII - XXIII/1972. 73, Sarajevo, 1976,. pp. 11. - 32.
25 Radovi NauËnog druπtva NR Bosne I Hercegovine, Sarajevo 1960., 71. - 115.
26 Godiπnjak Druπtva istoriËara Bosne i Hercegovine , XI/1960, pp. 173. 224.
27 Sarajevo 1967., pp. 682 + 10; II izdanje, Sarajevo 1973. ; III izdanje,
Sarajevo 1997.
287
Knjigu je redigirao i za πtampu pripremio Ahmed S. AliËiÊ.28 Skoro da
nema iole znaËajnijeg dogaaja ili liËnosti iz proπlosti Bosne i Hercegovine
osmanskog perioda a da o tome nije pisao dr. ©abanoviÊ. Sve studije i
druge vrste radova, ovaj cijenjeni znanstvenik pisao je na osnovu izvorne
grae i struËne literature. Takoer je napisao i objavio veliki broj studija i
Ëlanaka koji se odnose na πire juænoslavenske prostore. I danas se ime dr.
Hazima ©abanoviÊa spominje, a radovi citiraju, kao da je æiv meu nama,
iako su skoro protekle tri decenije od njegova odlaska sa ovog svijeta.
Nesumnjivo, jedna od svestrano najobrazovanijih liËnosti svoga
vremena bio je akademik Nedim FilipoviÊ. I kao profesor i πef katedre za
orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, i kao direktor
Orijentalnog instituta, u kontinuitetu je radio na podizanju mlaih struËnih
kadrova. Iza sebe je ostavio brojna djela, od kojih su neka pravi pionirski
radovi. Meu njima su Pogled na osmanski feudalizam (s posebnim
osvrtom na agrarne odnose),29 Osvrt na neke probleme istorije Bosne i
Hercegovine,30 Odæakluk - timari u Bosni i Hercegovini,31 Bosanski
paπaluk,32 Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku33
te mnogi drugi. Njegovo kapitalno djelo Princ Musa i πejh Bedreddin34 i
za πiru historiju Osmanskog carstva predstavlja jednu od najvaænijih
studija. Iza sebe ostavio je i veliki broj prevedenih deftera te druge brojne
osmanske arhivske grae koja se odnosi na proπlost Bosne i Hercegovine.35
Iako je pisao manje o Bosni i Hercegovini, a viπe o drugim juænoslavenskim
zemljama, akademik Branislav –urev je svojim nauËnim radovima dao
28 Sarajevo 1973., 726 + 2
29 Godiπnjak Istorijskog druπtva Bosne i Hercegovine , god. IV, Sarajevo
1952., pp. 5. - 146.
30 Pregled - Ëasopis za druπtvena pitanja , 2, Sarajevo 1953., pp. 89. - 93.
31 Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod
turskom vladavinom, god. V/1954 - 55, Sarajevo 1955. pp.251. - 274.
32 Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959., 582. - 595.
33 Godiπnjak ANU B I H, god. VII, Centar za balkanoloπka ispitivanja, 5,
Sarajevo, 1970., pp. 141. - 167.
34 Sarajevo 1971., pp. 767.
35 vidi: Amina KupusoviÊ, Bibliografija radova akademika prof. Nedima
FilipoviÊa, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 34/1984., Sarajevo, 1985., pp.
221. - 229.
288
veliki doprinos u osposobljavanju mlaih kadrova koji su bili zaposleni u
Institutu. Posebno je vodio raËuna o radu na prevoenju vaænijih deftera.
I sam je u tome uËestvovao. Meu objavljenim radovima i izvorima koji
se odnose na Bosnu i Hercegovinu a koje je prevodio akademik –urev
su i: Sarajevski kodeks kanun-nama36 te Kanun-nama za Bosanski,
HercegovaËki i ZvorniËki sandæak 1539. godine.37
Jedno vrijeme duænost direktora Orijentalnog instituta obavljao je
akademik Avdo SuÊeska. Kao i njegovi prethodnici i profesor SuÊeska
je vodio raËuna o mlaim kadrovima i njihovim zadacima u Institutu.
To je rezultiralo da iz ovoga vremena bude prevedeno viπe deftera i struËnih
radova iz osmanistike i historije Bosne i Hercegovine osmanskog perioda.
I prije nego je doπao na poloæaj direktora, akademik SuÊeska je bio stalno
u kontaktu sa zaposlenim u Orijentalnom institutu. Tu je dijelom radio i
na prevoenju dokumenata za njegovu studiju Ajani, prilog izuËavanju
lokalne vlasti u naπim zemljama za vrijeme Turaka.38 Ovo djelo ubraja se
meu najznaËajnije studije u svijetu. Posebno je veliki udio akademika
SuÊeske u njegovim mnogobrojnim radovima koji su objavljivani u svim
domaÊim i mnogim struËnim inostranim Ëasopisima. Neki od njih su
πtampani u posebnoj publikaciji pod naslovom Boπnjaci u osmanskoj
dræavi.39 Na stranicama ove knjige je samo 18 od ukupno do sada
πtampanih 120 radova akademika SuÊeske koji se odnose na proπlost
Bosne i Hercegovine osmanskog perioda.
Krugu starije generacije orijentalista i historiËara Instituta koji su
stekli meunarodnu reputaciju pripadao je i dr. Adem HandæiÊ. Svi njegovi
radovi odnose se na Bosnu osmanskog perioda. Za historijsku nauku su
posebno vaæne njegove studije Tuzla i njena okolina u XVI vijeku40 i
zbornik ranije objavljenih radova u posebnoj knjizi Studije o Bosni historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda.41 Posebnu vrijednost dr.
36 Prilozi za orijentalnu filologiju istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom
vladavinom, god. VI -VII/1956 - 57, Sarajevo, 1958., pp. 147. - 158.
37 u djelu: Kanuni i kanun - name za Bosanski, HercegovaËki, ZvorniËki,
Kliπki, Crnogorski i Skadarski sandæak, Sarajevo 1957.godine
38 NauËno druπtvo Bosne I Hercegovine, knj. XXII714, Sarajevo, 1965., pp. 278.
39 VKBI, Sarajevo, 1995., pp. 57.
40 Sarajevo, 1975., pp. 401.
41 Istanbul, 1994., pp. 310.
289
HandæiÊa predstavlja rad ‘Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paπa.’42 U
brojnim domaÊim i stranim struËnim Ëasopisima objavio je joπ 52 rada.
Meu znaËajnim Ëlanovima Orijentalnog instituta je i dr. Ahmed S.
AliËiÊ. I on je jedno vrijeme obavljao duænost direktora Instituta. Kao i
njegovi prethodnici - i prije izbora zbog svojih radova iz orijentalistikekao prevodilac i kao historiËar osmanskog perioda stekao je zasluæno
priznanje u znanstvenim krugovima. Dosada je preveo brojne deftere i
druge vrste osmanskih izvora te objavio viπe desetina struËnih historijskih
radova. Posebno su za poznavanje proπlosti Bosne i Hercegovine cijenjene
studije dr. AliËiÊa Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine43
i Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine.44 Veliki doprinos
dr. Ahmeda S. AliËiÊa je i u njegovom radu u enciklopedijskoj jedinici
Bosne i Hercegovine osmanskog perioda pod naslovom Razdoblje turske
(osmanske) vlasti.45 Upravo na ovom mjestu autor ukazuje na neke ranije
propuste, korigira na viπe mjesta pogreπne podatke o Bosanskom ejaletu
i terminoloπki ispravlja stanovite nedosljednosti.
Sadaπnji direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu dr. Behija Zlatar,
kao i njen prethodnik prof. dr. Fehim Nametak ulagali su i ulaæu veliki
napor u struËnom, znanstvenom i materijalnom osposobljavanju Instituta.
ZahvaljujuÊi podrπci i trudu zaposlenih znanstvenih radnika i saradnika
u tome postiæe vidne rezultate. I prije nego πto je preuzela voenje Instituta,
dr. Behija Zlatar πiroj nauËnoj javnosti je bila poznata po brojnim
znanstvenim radovima osmanskog perioda. NaveÊu paænju posvetila je
rodnom Sarajevu. Rezultat toga je i njena knjiga Zlatno doba Sarajeva
(XVI stoljeÊe).46 Do sada je objavila viπe desetina historijskih radova o
istaknutijim liËnostima, porodicama i dogaajima vezanim za Bosnu
osmanskog perioda. Uporedo sa radom na izuËavanju proπlosti Bosne i
Hercegovine veliku paænju poklanja sakupljanju, prevoenju i objavljivanju
historijskih dokumenata iz domaÊih i arhiva Istanbula i Ankare.
42 Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod
turskom vladavinom, V/1954. - 55., Sarajevo, 1955., pp. 138. - 180.
43 vidi napomenu 9
44 ibidem
45 Separat iz II izdanja, Enciklopedija Jugoslavije, SocijalistiËka Republika
Bosna i Hercegovina, LJZ, Zagreb, 1983., pp. 86. - 101.
46 Sarajevo, 1996,. pp. 259.
290
ZnaËajan doprinos u izuËavanju Bosne i Hercegovine osmanskog
perioda dali su i drugi brojni saradnici Orijentalnog instituta. Svojim
knjigama Alija BejtiÊ, Ulice i trgovi Sarajeva-topografija, geneza i
toponimija,47 Eπref KovaËeviÊ, Granice Bosanskog paπaluka prema Austriji
i MletaËkoj Republici po odredbama KarlovaËkog mira 48 i Dæemal ΔehajiÊ,
Derviπki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu
i Hercegovinu49 upotpunili su brojne praznine i dali odgovore na mnoga
pitanja iz historije Bosne i Hercegovine pod sultanovom vlaπÊu.
Znatan doprinos saradnika Orijentalnog instituta prisutan je i u
izuËavanju kulturne baπtine Boπnjaka na orijentalnim jezicima. Po broju
objavljenih studija i radova u tome se posebno istiËu bivπi direktori
Instituta prof. dr. Sulejman GrozdaniÊ i prof. dr. Fehim Nametak te
viπegodiπnji Ëlan ovog kolektiva prof. dr. Amir LjuboviÊ. Viπedecenijski
rad prof. Nametka rezultirao je objavljivanjem viπe desetina struËnih
radova a posebno studija. Knjigama Fadil-paπa ©erifoviÊ, pjesnik i
epigrafiËar Bosne,50 Divanska poezija XVI i XVII stoljeÊa51 te dopunjeno
izdanje ove knjige pod naslovom Divanska knjiæevnost Boπnjaka52
obogatio je znanstvenu javnost sa mnogim novim imenima iz kulturne
proπlosti ove zemlje. S kupa sa dr. Amirom LjuboviÊem, dr. Nametak je
priredio za πtampu i knjigu Hasan Kafi PruπËak - Izabrani spisi.53
U izuËavanju kulturne baπtine Boπnjaka i svih stanovnika Bosne
osmanskog perioda svojim radovima i studijama osvijetlili su dr. Amir
LjuboviÊ i dr. Sulejman GrozdaniÊ. Oni su u koautorstvu objavili knjigu
Prozna knjiæevnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima.54 Dr.
LjuboviÊ je i autor knjiga LogiËka djela Boπnjaka na arapskom jeziku55 i
47 Sarajevo , 1973., pp. 451.
48 Sarajevo, 1973., pp. 325.
49 vidi napomenu 10
50 vidi napomenu 8
51 Sarajevo, 1992., pp. 211.
52 Orijentalni institut u sarajevu, Posebna izdanja , XXI, Sarajevo, 1997., pp. 200.
53 Sarajevo, 1983., II izdanje Sarajevo, 1998., pp. 189.
54 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja , XVII, Sarajevo, 1995., pp. 279.
55 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVIII, Sarajevo, 1996.,
pp. 249.
291
Nad BaπagiÊevom zaostavπtinom.56 Vrijedna knjiga je i prof. Saliha Trake
Tragom poezije bosanskohercegovaËkih Muslimana na turskom jeziku,57
koju je napisao u koautorstvu sa prof. dr. Lamijom HadæiosmanoviÊ,
vanjskim saradnikom Instituta. Lijep doprinos dao je i dr. Ismet
KasumoviÊ, koji je kao zaposlenik u Orijentalnom institutu radio na viπe
djela. Rezultat njegovog rada su i knjige Ali-Dede Boπnjak i njegova
filozofsko-sufijska misao58 te ©kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu
za vrijeme osmanske uprave.59
Svojim Ëlancima,prilozima i osvrtima obogatili su orijentalistiku i
poznavanju historije Bosne i Hercegovine, kao i susjednih zemalja i drugi
saradnici Orijentalnog instituta. Meu njima su: Muhamed MujiÊ,
Duπanka BojaniÊ, Omer MuπiÊ, Muniba (Korkut) Spaho, Bisera
NurudinoviÊ, Medæida SelmanoviÊ, Fehim Dæ. Spaho, Salih HadæialiÊ,
Esad DurakoviÊ, Lejla GaziÊ, Hatidæa »ar-Drnda, Fazileta CvikoHafizoviÊ, Amina KupusoviÊ, Snjeæana Buzov, Amina ©iljak- JesenkoviÊ,
Sabaheta GaËanin, Enes KujundæiÊ, Ramiza IbrahimoviÊ- SmajiÊ, Mubera
BavËiÊ, Adnan KariÊ, Elma KoriÊ i drugi. Mnogi navedeni znanstvenici
starije i mlae generacije autori su brojnih knjiga i radova koji su
upotpunili saznanja iz historije Bosne i Hercegovine te posebno njene
kulturne baπtine i jezika. O objavljenim Ëlancima i prilozima postoji
precizna bibliografija radova svakog navedenog autora u knjizi o
Orijentalnom institutu koja je izdata u povodu 50.-godiπnjice njegovog
rada.60 Znanstvena javnost upoznata je o radu i djelima saradnika ove
cijenjene nauËne ustanove i u povodu drugih sliËnih jubileja.61 Iz navedenih
bibliografija se vidi koliki je doprinos saradnika Orijentalnog instituta iz
56 Mostar 1998., pp. 128.
57 Sarajevo 1985., pp. 140.
58 Sarajevo 1992., pp. 276.
59 Mostar 1999., pp. 319.
60 Orijentalni institut u Sarajevu 1950. - 2000., Sarajevo 2000., pp.175.
61 vidi: Avdo SuÊeska, Osnovni rezultati poslijeratne bosansko- hercegovaËke
istoriografije o osmansko-turskom periodu i njen dalji znaËaj, Savjetovanje o
istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945. - 1982.), ANU B I H, Posebna izdanja,
knj. LXV, Odjeljenje druπtvenih nauka, knj. 12, Sarajevo 1983., pp. 37. - 54.;
Enes Pelidija, Osnovni rezultati bosanskohercegovaËke historiografije osmanskog
perioda (od 1463. do kraja XVIII stoljeÊa) u posljednje dvije decenije XX stoljeÊa
292
Sarajeva u orijentalistici i historiji ne samo Bosne i Hercegovine nego i
susjednih zemalja.
Iz svega naprijed izloæenog vidi se da su saradnici Orijentalnog
instituta u Sarajevu u proteklih 52 godine dali izuzetno veliki doprinos u
izuËavanju proπlosti Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. Vrijednost
njihovih studija, Ëlanaka i priloga utoliko je veÊa jer su pisani na osnovu
izvorne arhivske grae, prije svega orijentalne provenijencije. Nijedan
segment iz ovog perioda se ubuduÊe o Bosni i Hercegovini ne moæe pisati
bez citiranja djela i objavljenih izvora saradnika Instituta. Vremenom su
mnogi od njih zasluæno stekli veliki ugled meu svojim kolegama iz
susjednih, ali i drugih dalekih zemalja. Taj ugled nastao je dugim,
temeljitim, marljivim te iznad svega znanstvenim radom pojedinaca i
cijelog Instituta.
ImajuÊi sve naprijed u vidu, moæemo primijetiti da bi bez dosadaπnjeg
rada saradnika Orijentalnog instituta rezultati historije Bosne i
Hercegovine iz vremena sultanove vlasti bili znatno skromniji. U nekim
pitanjima ni do sada ne bismo imali odgovore. Isto tako, saradnici ove
znanstvene institucije su mnoge ranije netaËne, a nerijetko i iskonstruirane
teze demantirali ili u potpunosti odbacili, rukovodeÊi se iskljuËivo
znanstvenim argumentima. Time su onemoguÊili da se o ovim prostorima
proizvoljno i tendenciozno piπe. I zato smo zahvalni Institutu i njegovim
saradnicima. Sa njima smo viπestruko bogatiji i ubuduÊe oËekujem da Êe
mlae generacije Orijentalnog instituta iz Sarajeva u kontinuitetu nastaviti
uspjehe svojih i uvaæenih kolega iz prethodnog perioda.
I njeni dalji rezultati, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, br. 29., Sarajevo
2000., pp. 89. - 109. Posebno su vrijedne bibliografije Bisere NurudinoviÊ,
Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1945 .- 1960., Orijentalni institut u
Sarajevu, Sarajevo 1968. ; I s t a, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1961.
- 1965,. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1981.; Ista, Bibliografija
jugoslovenske orijentalistike 1918. - 1945. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo
1986.
293
About contribution of associates of the Oriental Institute
in Sarajevo in the study of history of Bosnia and
Herzegovina during the Ottoman times
In the past five decades of work and presence of the Oriental Institute in Sarajevo, its numerous scientific and expert contributors have been
doing research on Bosnia and Herzegovina during the Ottoman times.
Up to the year 1992, the staff of the Institute has been gathering a number
of documents from domestic and foreign archives. Most of the archive
material was oriental in nature. Many of them were unique. With a special library and historical sources, the Oriental Institute is one of the
most important institutions of this kind in the Southeastern Europe. Unfortunately, all this wealthy materials vanished in the flame of fire caused
by the shelling from a Serbian position on the 17th May 1992. But, the
employees of the Institute have continued their work very hard to rebuild
the collection, and thus have made library collection richer. Up to this
day, they have been quite successful, thanks to help of individual persons, institutions and donations from the collection of friendly countries.
When we look at the bibliography of the work on the history of
Bosnia and Herzegovina during the Ottoman time, we can see that the
Oriental Institute with its associates has done a great deal in it. With its
monographs, papers and articles, they give an answer to the many questions posed at that time. They also give some attention to the social,
political, military, economic and cultural history of this country and its
people.
Apart from the books which were published by this institution, a
large number of its works have been published in the journal “Prilozi za
orientalnu filologiju” (Contribution to the Oriental philology). With this
journal the Oriental Institute was known and distinguished. Up to this
day it has published around 50 journals, which is almost one a year. All
this was possible because of the great contribution of its editors and editorial staff. Special worthiness of this scientific institution is scholarly
and skillful associates. Many of them are well known in the world of
science. Through time the Oriental Institute has continuously managed
294
to get new staff who were able to get skilled and experience working
with senior skillful colleagues in the Institute. The result of this are many
scientific projects, papers, monographs, as well as translations of the many
records (defters) and other oriental materials. Without the Oriental Institute in Sarajevo, the history of Bosnia and Herzegovina would be less
known and many scholars and events would be unknown to the public.
Therefore, recognition to the work of the associates of the institute is
unavoidable. Especially significant is research done by the associates regarding the regions which were hundred of years within Bosnian eyalet.
Those links give answers to many current questions regarding the past of
Bosnia and Bosniaks.
Serious approach to research on certain topics, resulted in the abandonment of many earlier prejudices and myths. Because of such an approach the Oriental Institute became well known in the world and its
staff and associates respected.
In the future we expect that scholarly results of the staff and associate of the Oriental Institute in Sarajevo to be even greater, and more
important ones.
295
296
Muhamed HodæiÊ
PREGLED ARHIVSKE GRA–E RIJASETA ISLAMSKE
ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI
Uvodne napomene
Graa Arhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je
specijaliziranog tipa, nastala u radu organa i institucija Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini. Ona predstavlja znaËajan i veoma bogat izvor
podataka iz historije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Predstavlja
dio kulturne baπtine Islamske zajednice i Boπnjaka, dragocjeno i
nezamjenljivo svjedoËanstvo o naπoj proπlosti.
Arhivska graa nastala je u razdoblju od 1882. do 1970. godine u
ukupnoj koliËini od 454 duæinska metra. Arhiv je smjeπten u
prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke u ulici Hamdije
KreπevljakoviÊa broj 58 u Sarajevu. Nije zasebna institucija, veÊ odjeljenje
u sklopu Gazi Husrev- begove biblioteke. Puni naziv arhiva je: Arhiv
Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Arhiv trenutno raspolaæe
sa devet fondova i tri arhivske zbirke. Fondovi su u potpunosti saËuvani,
djelimiËno su sreeni, pristupaËni su, a kao pomagala mogu posluæiti
izvorni protokoli i druge pomoÊne arhivske knjige. VeÊina dokumentacije
pisana je na bosanskom jeziku, manje na osmanskom, njemaËkom,
arapskom i drugim jezicima.
U toku posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu, iz sigurnosnih
razloga, graa je Ëesto premjeπtana i tom prilikom dosta oπteÊena i rasuta.
Arhivska sluæba Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Herce- govini, koja
je oformljena 1997. godine, uspjela je grau obraditi do nivoa u kojem se
na perspektivu arhiva moæe gledati s dosta optimizma. Grau Arhiva
Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mogu koristiti nauËni i
struËni radnici kao i druga lica za nauËnoistraæivaËki, publicistiËki i sliËan
druπtveno koristan rad. Graa se koristi, uz nadzor arhivskog radnika, u
uËionici Gazi Husrev-begove biblioteke svakim radnim danom od 8 do
15 sati.
297
Sadræajna karakteristika arhiva obuhvaÊa:
period austrougarske okupacije,
period Kraljevine Jugoslavije,
period njemaËke okupacije i endehazije
(Nezavisna dræava Hrvatska) te
period SocijalistiËke Jugoslavije.
Period austrougarske okupacije
Okupacijom Bosne od strane Austro-Ugarske Islamska zajednica je
bila je prepuπtena sama sebi. Ukidaju se i posljednje veze sa Osmanskim
carstvom u periodu u kojem joπ uvijek u svim segmentima druπtva i dræave
ne funkcionira nova, austrougarska vlast.
U Osmanskom carstvu skoro da nije postojala razlika izmeu
dræavnih i vjerskih institucija. U tom periodu Boπnjaci nisu imali vlastitu
islamsku organizaciju. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
kontrolirana je od strane πejhu-l-islama u Istanbulu.
Austrougarskom okupacijom boπnjaËka islamska zajednica je
zateËena, bez samostalnih vjerskih institucija, podijeljena na one koji su
za saradnju sa okupacionim vlastima i one koji su protiv administrativnog
odvajanja od organizacije Osmanskog carstva. Takvo stanje Islamske
zajednice trajalo je sve do 1882. godine kada je od strane austrougarske
vlasti imenovan Reisu-l-ulema i Ulema-medælis. Bili su ovo prvi organi
Islamske zajednice Bosne i Hercegovine u austrougarskom periodu koji
su preuzeli nadzor nad Islamskom zajednicom i vakufima i koji Ëine prve
imaoce ovog arhiva.
U ovom periodu donesen je i ©tatut za autonomnu upravu
muslimanskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova za Bosnu i
Hercegovinu Ëime je rijeπen status i okvir djelatnosti Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini.
Ulema medælis sa Reisu-l-ulemom na Ëelu Ëini Rijaset sa sjediπtem u
Sarajevu, koji je zaduæen za vrhovno rukovoenje i upravljanje vjerskim
poslovima u Bosni i Hercegovini.
O vakufima i vakufskoj imovini brinula se Uprava samostalnih vakufa
sa mutevelijom na Ëelu i Centralna vakufsko-mearifska zaklada, koja je
bila pod nadzorom Vakufsko-mearifskog saborskog odbora.
298
Vremenski raspon arhivske grae ovog perioda traje od 1882. do
1918. godine.
Period Kraljevine Jugoslavije
PoËinje formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine
i traje do 1941. godine.
Organizacija i ustrojstvo Islamske zajednice ostaje isto kao po Statutu
iz 1909. godine, a jedino se nadleænosti i propisi proπiruju na Srbiju i
Makedoniju. Pojedine institucije dobivaju nove nazive a ne mijenjaju
strukturu i nadleænost kao πto su: Centralna vakufsko-mearifska zaklada,
koja dobija naziv Vakufska direkcija, te Kotarsko vakufsko mearifsko- povjerenstvo koje se preimenuje u Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo
i sl.
Godine 1930. donesen je Zakon o Islamskoj zajednici Kraljevine
Jugoslavije, koji je skoro prijepis Statuta iz 1909. godine. Godine 1936.
biva donesen Zakon i Ustav Islamske zajednice Kraljevine Jugoslavije po
kojem na Ëelu Islamske zajenice stoji reisu-l-ulema sa uæim i πirim savjetom
i dva ulema-medælisa: jedan u Sarajevu i jedan u Skoplju. Sjediπte reisu-luleme je u Sarajevu.
Period njemaËke okupacije i endehazije (Nezavisna dræava Hrvatska)
predstavlja period od 1941. do 1945. godine, odnosno period Drugog
svjetskog rata. U tom razdoblju nije bilo promjena u ustrojstvu Islamske
zajednice. Bilo je pokuπaja donoπenja Ustava Islamske zajednice u
Nezavisnoj dræavi Hrvatskoj, ali usljed tradicionalne diobe vjerskog i
svjetovnog autoriteta kod Boπnjaka bilo je onemoguÊeno donoπenje takvog
novog Ustava. U tom periodu Islamska zajednica je bila ustrojena po
Zakonu i Ustavu iz 1936. godine.
Period SocijalistiËke Jugoslavije traje od 1945. do 1990/91. godine.
Godine 1947. donesen je Ustav Islamske zajednice u SocijalistiËkoj
Jugoslaviji. Propisi Islamske zajednice u ovom periodu Ëesto su mijenjani
dopunama Ustava 1949., 1950. i 1955. godine. Godine 1969. usvojen je
novi Ustav Islamske vjerske zajednice.
299
Teritorijalna nadleænost arhiva obuhvaÊa dræavu Bosnu i
Hercegovinu. Stvarna nadleænost arhiva se odnosi na grau nastalu u
radu organa i institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kao πto
su: Ulema- -medælis, Zemaljska vakufska komisija, Zemaljsko vakufsko
povjerenstvo, Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, Vakufsko-mearifski
sabor, Vakufsko-mearifski saborski odbor, Vakufska direkcija, Sresko- vakufsko-mearifsko povjerenstvo Sarajevo, Kotarsko-vakufsko- mearifsko-povjerenstvo Sarajevo, muftijstva (sarajevsko, tuzlansko,
mostarsko, travniËko, banjaluËko i bihaÊko), Vrhovno islamsko
starjeπinstvo, Starjeπinstvo Islamske zajednice BiH, Meπihat Islamske
zajednice BiH i odbori Islamske zajednice BiH. Zatim, arhivska graa
vezana za zavrπne raËune, proraËune, budæete i sl., arhivske knjige i
arhivske zbirke geografskih karata, skica, nacrta, projekata i sl.
Ovu podjelu je vaæno imati na umu jer su i fondovi arhiva ovako
podijeljeni.
Nadamo se da ovaj kratiki vodiË kroz arhiv moæe korisno posluæiti
za upoznavanje sa dosada obraenim spisima i njihovom vrijednoπÊu.
ARHIVSKI FONDOVI U ARHIVU
1. ULEMA-MEDÆLIS
Signatura: UM
Godine 1882. imenovan je Reisu-l-ulema u Bosni i Hercegovini kao
duhovni poglavar Boπnjaka kome je povjerena uprava i nadzor nad svim
vjerskim djelatnostima, imenovanjima i kontrolama unutar Islamske
zajednice i njenih djelatnika.
Ulema-medælis sa sjediπtem u Sarajevu glavni je organ koji vrπi upravu
i nadzor nad cjelokupnim islamskim, vjersko-prosvjetnim i kulturnim
æivotom Boπnjaka. Ulema-medælis se sastoji od reisu-l-uleme kao
predsjedatelja i Ëetiri Ëlana. Ulema-medælis sa reisu-l-ulemom na Ëelu Ëini
Rijaset.
Arhivska graa Ulema-medælisa nastala je radom institucije Rijaseta
Islamske zajednice BiH (Ulema-medælis sa reisu-l-ulemom na Ëelu). Rad
ove institucije moæe se podijeliti na tri perioda: period austrougarske
okupacije, period Kraljevine Jugoslavije i period njemaËke okupacije i
endehazije (Nezavisne dræave Hrvatske). Treba napomenuti da u periodu
300
SocijalistiËke Jugoslavije Ulema-medælis pod ovim imenom ne postoji.
Meutim, po nadleænostima i pravima, institucija Islamske zajednice pod
nazivom Vrhovno islamsko starjeπinstvo sa reisu-l-ulemom na Ëelu
predstavlja kontinuitet rada institucije Ulema-medælisa.
Institucija reisu-l-uleme u svim spomenutim periodima, sa istim
nadleænostima i pravima, ostvarivala je kontinuitet postojanja i djelovanja.
Fond: Ulema-medælis i reisu-l-ulema (1882.-1918.), (1918.-1941.),
(1941- 1945.) godine.
Graa fonda: potpuno saËuvana; knjige u fazi sreivanja; sadræi 150
sveænjeva spisa (u jednom svjeænju ima 500 brojeva spisa); vremenski
raspon od 1882. do 1945. godine; graa je u dobrom stanju; sreena;
pristupaËna; jezik grae je bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica i
arapsko pismo; kao pomagala mogu posluæiti izvorni protokoli, zapisnici,
imenici i druge arhivske knjige.
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 150.
2. ZEMALJSKA VAKUFSKA KOMISIJA
Signatura: ZVK
Zemaljska vakufska komisija organizirana je 1883. godine od strane
ZajedniËkog ministarstva u BeËu radi ureenja vakufskih poslova u Bosni
i Hercegovini. Ova institucija nastala je iz potrebe da se popuni vakuum
nastao austrougarskom okupacijom. Islamska zajednica je u takvoj
situaciji morala usklaivati svoju organizaciju sa novim politiËkim
prilikama. Zemaljska vakufska komisija preuzela je brigu o vakufima,
donosila je propise o upravljanju vakufima i imenovanju vakufskih
sluæbenika te upravljala prihodima vakufa pod budniæom kontrolom
Zemaljske vlade u Sarajevu. Ova organizacija u Islamskoj zajednici bila
je privremenog karaktera. Pod imenom Zemaljska vakufska komisija
spominje se do 1888. godine.
Vremenski raspon grae ove organizacije traje od 1883. do 1888.
godine.
Fond: Zemaljska vakufska komisija (1883.-1888.)
Graa: Graa je potpuna; knjige u fazi sreivanja; spisa sveænjeva 10
(u jednom sveænju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1883.-1888.;
dobro saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski, osmanski, arpski;
301
pismo latinica i arapsko pismo; kao nauËnoobavjeπtajna sredstva mogu
posluæiti izvorni protokoli, zapisnici, imenici i druge arhivske knjige.
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 10.
3. ZEMALJSKO VAKUFSKO POVJERENSTVO
Signatura: ZVP
Zemaljsko vakufsko povjerenstvo kao organ Islamske zajednice
spominje se od 1888. godine. Zemaljska vlada je 1894. godine izdala
naredbu o vakufskoj upravi, po kojoj je najviπi organ uprave vakufima u
Bosni i Hercegovini bilo Zemaljsko vakufsko povjerenstvo sa sjediπtem u
Sarajevu kao savjetodavni i nadzorni organ. Osnovni zadatak ovog tijela
je nadzor nad cjelokupnim radom Zemaljskog vakufskog ravnateljstva.
Zemaljsko vakufsko povjerenstvo je saËinjeno od predsjednika,
sekretara, vakufskog nadzornika, Ëetiri Ëlana Ulema-medælisa, dvojice
predstavnika svakog okruga i dvojice sudija Vrhovnog πerijatskog suda.
Fond: Zemaljsko vakufsko povjerenstvo (1894.-1909.),
Graa: Potpuna; knjiga 34; 25 sveænjeva spisa (u jednom sveænju
1000 brojeva spisa); vremenski raspon od 1888.-1895.; potpuno saËuvana;
sreena; pristupaËna; jezik bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica i
arapsko pismo; ima urudæbene zapisnike, imenike i druge pomoÊne
arhivske knjige.
Knjige:
1. urudæbeni zapisnici 1883.-1893.; knjiga 7,
2. ostale knjige; 1883.-1895.; knjiga 27,
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 25
4. ZEMALJSKO VAKUFSKO RAVNATELJSTVO
Signatura: ZVR
U godini 1894. osnovano je Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo u
Sarajevu, naredbom Zemaljske vlade, kao izvrπni organ Zemaljskog
vakufskog povjerenstva. Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo Ëine
predsjednik, sekretar, nadzornik vakufa, odreen broj Ëinovnika i
pomoÊnog osoblja.
302
Zadatak ovog tijela je da nadzire kotarska povjerenstva, da odobrava
budæete vakufa i odluËuje o upotrebi vakufskih sredstava.
Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo je djelovalo od 1894. do 1909.
godine.
Fond: Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo (1894.-1909.),
Graa: Potpuna; knjiga 67; 93 sveænjeva spisa (u jednom sveænju
1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1895.-1909.; potpuno saËuvana;
sreena; pristupaËna; jezik bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica,
arapsko pismo; ima djelovodne protokole, urudæbene zapisnike, indekse
i druge pomoÊne arhivske knjige.
Knjige:
1. urudæbeni zapisnici 1906.-1909., knjiga 3,
2. ostale arhivske knjige 1895.-1909., knjiga 64,
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 93
5. VAKUFSKO-MEARIFSKI SABORSKI ODBOR
Signatura: VMSO
Nezadovoljstvo muslimana vjerskom i vakufskom organizacijom,
njihova dugogodiπnja borba za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju,
rezultirala je donoπenjem ©tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih
i vakufsko-mearifskih poslova Bosne i Hercegovine 1909. godine. Po tom
©tatutu vrhovni autonomni i nadzorni organ za cjelokupni vakufskomearifski imetak je Vakufsko-mearifski sabor, Ëiji je izvrπni organ
Vakufsko-mearifski saborski odbor. Sjediπte Vakufsko-mearifskog sabora
je u Sarajevu a njegove nadleænosti proteæu se na skoro sva pitanja
upravljanja vakufima.
Vakufsko-mearifski saborski odbor saËinjavaju: direktor, sarajevski
muftija i πest Ëlanova iz svojih okruga. Sjediπte saborskog odbora je u
Sarajevu.
Saborski odbor predstavlja upravno i izvrπno tijelo sabora. Djelovanje
Vakufsko-mearifskog sabora i saborskog odbora moæe se podijeliti na tri
perioda: austorougarski period, period Kraljevine Jugoslavije te period
njemaËke okupacije i Nezavisne dræave Hrvatske. Nadleænosti Vakufskomearifskog sabora i saborskog odbora u periodu austrougarske okupacije
i okupacje NjemaËke i Nezavisne dræave Hrvatske odnose se na Bosnu i
303
Hercegovinu sa sjediπtem u Sarajevu, dok su u periodu Kraljevine
Jugoslavije postojala dva Vakufsko-mearifska sabora sa svojim saborskim
odborima, jedan sa sjediπtem u Sarajevu a drugi sa sjediπtem u Skoplju.
Fond: Vakufsko-mearifski sabor i saborski odbor (1909.-1945. ).
Graa: Graa je potpuna; knjige u fazi sreivanja; 300 sveænjeva
spisa (u jednom sveænju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1909.1930.; dobro saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski, arapski;
pismo latinica i arapsko pismo; ima izvorne protokole, zapisnike, imenike
i druge arhivske knjige.
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 300
6. VAKUFSKA DIREKCIJA
Signatura: VD
Vakufska direkcija je izvrπni organ Vakufsko-mearifskog sabora i
njegovog Saborskog odbora. U periodu Kraljevine Jugoslavije postojale
su dvije Vakufske direkcije, jedna u Sarajevu, a druga u Skoplju. Na Ëelu
Vakufske direkcije je direktor. Vakufska direkcija djeluje od 1930. do
1958. godine, kada je i ukinuta. Arhivska graa, o kojoj piπemo, odnosi
se na grau Vakufske direkcije iz Sarajeva.
Iako je organizacija vakufa u Bosni i Hercegovini ostala ista i poslije
1918. godine, faktiËka organizacija vakufa je bila neureena. Dio vakufske
imovine potpao je pod udar nepraviËne agrarne reforme, veliki dio je
zapuπten usljed ratnih prilika a upravljanje vakufima je prepuπteno
nesavjesnim mutevelijama koji su sa vakufima postupali na neprimjeren
naËin. PostojeÊi vakufi su nestajali, a nije postojala niti formalno-pravna
moguÊnost uvakufljavanja bilo kakve imovine niti stvaranja novih vakufa
bilo kojeg tipa.
Godine 1930. donesen je Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici, a iste
godine i Ustav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije Ëime se
uspostavljaju nove uprave vakufa i polahko se sreuje stanje u vakufima.
Godine 1936. doπlo je do izmjene i dopune Zakona i Ustava Islamske
vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. ©to se tiËe upravljanja vakufima,
nije bilo znatnijih izmjena.
Fond: Vakufska direkcija (1930.-1958.)
304
Graa: potpuna; knjige u fazi sreivanja; 390 sveænjeva spisa (u
jednom sveænju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1930.-1958.; dobro
saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski, arapski; pismo latinica, i
arapsko pismo; sadræi protokole, zapisnike, imenike i druge pomoÊne
arhivske knjige.
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 390.
7. SRESKO VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO
Signatura: SVMP
Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo je organ vjersko-prosvjetne
i vakufsko-imovinske uprave Islamske zajednice na podruËju svoga sreza
sa viπe od 10 000 muslimana. Njegovo sjediπte je mjesto i teritorija sreske
upravne vlasti. Vremenski raspon od 1930. do 1941. godine.
Fond: Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo (1930.-1941.)
Graa: potpuna; knjige u fazi sreivanja; sveænjeva 47 (u jednom
sveænju, u prosjeku 500 brojeva spisa); vremenski raspon 1930.-1940.;
dobro saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski; pismo latinica; ima
protokole, zapisnike, imenike i druge pomoÊne arhivske knjige.
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 47
8. KOTARSKO VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO
Signatura: KVMP
Ovaj organ vjersko-prosvjetne i vakufsko-imovinske uprave Islamske
zajednice, pod imenom Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo,
pojavljuje se u periodu njemaËke okupacije, odnosno Nezavisne dræave
Hrvatske. Nadleæan je na podruËju svoga kotara, gdje mu se nalazilo
sjediπte uprave. Ima iste nadleænosti i prava kao, gore spominjano, sresko
vakufsko-mearifsko povjerenstvo.
Fond: Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo (1941.-1945.)
Graa: nepotpuna; knjige u fazi sreivanja; 49 sveænjeva spisa ( u
jednom sveænju, u prosjeku 500 brojeva spisa); vremenski raspon 1941.1947.; dobro saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski; pismo latinica;
ima protokole, zapisnike, imenike i druge pomoÊne arhivske knjige.
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 49
305
9. MUFTIJSTVA: SARAJEVSKO, TUZLANSKO, MOSTARSKO,
TRAVNI»KO, BANJALU»KO I BIHAΔKO
Muftija je glavno vjersko lice Islamske zajednice na svom podruËju
(muftijstvu). Muftijstvo je podruËje i sjediπte na kojem djeluje i radi muftija.
Institucija muftije postojala je u svim gore spomenutim periodima,
sa skoro istim nadleænostima i pravima. Arhivska graa muftijstava,
koja se nalazi u naπem arhivu, odnosi se na period od 1914. do 1935.
godine.
Fond: muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko, TravniËko,
BanjaluËko i BihaÊko (1914.-1935.).
Graa: nepotpuna; knjige u fazi sreivanja; 60 sveænjeva spisa (u
jednom sveænju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1914.-1935.; dobro
saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanki, osmanski, arapski; pismo
latinica i arapsko pismo;.
Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 60.
ARHIVSKA GRA–A NASTALA
U PERIODU SOCIJALISTI»KE JUGOSLAVIJE
Arhivska graa nastala u periodu SocijalistiËke Jugoslavije odnosi se
na grau nastalu u radu organa i institucija Islamske zajednice koje su
djelovale u SocijalistiËkoj Jugoslaviji od 1945.-1990. godine, a to su:
- odbori Islamske zajednice;
- muftije;
- sabori Islamske zajdnice;
- starjeπinstva Islamske zajednice;
- Vrhovni sabor Islamske zajednice;
- Vrhovno islamsko starjeπinstvo;
- reisu-l-ulema.
Za ovu grau moæemo kazati da koliËinski iznosi 85 metara duænih.
Dobro je saËuvana, registraturno sreena i djelimiËno je pristupaËna. Jedan
dio se nalazi u depou Vakufske direkcije u ulici Reisa Dæemaludina
»auπeviÊa broj 2 u Sarajevu, a drugi dio u prostorijama Sekretarijata
Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu u ulici Zelene beretke broj 17.
Vremenski raspon grae je od 1945.-1990. godine. VeÊina grae, πto se
306
tiËe teritorijalne nadleænosti, odnosi se na Bosnu i Hercegovinu, manji
dio na teritoriju bivπe Jugoslavije.
ARHIVSKE ZBIRKE U ARHIVU
1. PROJEKTI
Signatura: ZP
U toku sreivanja arhivske grae izdvojeni su projekti, nacrti i sliËna
arhivska graa. VeÊina grae je iz perioda SocijalistiËke Jugoslavije, manji
dio je iz ranijeg perioda. Projektna dokumentacija je dosta oπteÊena.
Popisana je i odloæena po abecedi. Arhiv posjeduje 741 projekat, nacrt i
sl.
2. KARTE
Signatura: ZK
Zbirka karata, skica i sl. nastala je izdvajanjem grae iz raznih fondova
Arhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prilikom njihovog
sreivanja. Zbirka raspolaæe sa 180 karata, skica i sl. Najstarija karta je
iz 1827. godine.
3. ZAVR©NI RA»UNI
Signatura: ZR
Arhivska graa zavrπnih raËuna odnosi se na grau nastalu u radu
Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstava u Sarajevu, Kotarskog
vakufsko-mearifskog povjerenstava u Sarajevu, samostalnih vakufa,
organizacija Islamske zajednice kao πto su: medrese, tekije i sl. Graa je
registraturno ureena u koliËini 112 metara duænih, ili 561 sveæanj spisa.
Dobro je saËuvana, vremenski raspon od 1910.-1972. godine, arhivistiËki
sreena, pristupaËna, preteæno raËunovodstveni i blagajniËki spisi
predstavljaju sadræajnu karakteristiku grae, jezik je bosanski, pismo
latinica.
307
REGISTAR SIGNATURA ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI
ARIZBIH - Arhiv Rijaseta Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini,
KVMP - Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo,
SVMP - Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo,
UM - Ulema-medælis,
VD - Vakufska direkcija,
VMSO - Vakufsko-mearifski saborski odbor,
ZK - Zbirka karata,
ZP - Zbirka projekata,
ZR - Zbirka zavrπnih raËuna
ZVP - Zemaljsko vakufsko povjerenstvo.
ZVK - Zemaljska vakufska komisija,
ZVR - Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo.
REGISTAR ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI
- Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo 1941.-1945.,
- Muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko,
TravniËko, BanjaluËko i BihaÊko 1914.-1945.,
- Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo 1930.-1941.,
- Ulema-medælis, reisu-l-ulema 1882.-1945.,
- Vakufska direkcija 1930.-1958.,
- Vakufsko-mearifski sabor,
Vakufsko-mearifski saborski odbor 1909.-1945.,
- Zbirka zavrπnih raËuna 1910.-1972.,
- Zbirka karata i skica srezova BiH,
- Zbirka projekata, nacrta i sl.,
- Zemaljska vakufska komisija 1883.-1888.,
- Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo 1894.-1909.,
- Zemaljsko vakufsko povjerenstvo 1894.-1909.
308
STANJE ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI
Red.
Br.
KoliËina grae
Naziv fonda
1. Ulema-medæis, 1882.-1945. -
knj. sveæ. m1
150 14
14
-
150
2. Zemaljska vakufska komisija, 1883.-1888. -
-
10
1,5
3. Zemaljsko vakufsko povjerenstvo, 1894.-1909.
34
25
4,5
4. Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, 1894.-1909.
67
93
17
300
51
390
68
-
47
9
-
49
9
-
45
9
-
-
5. Vakufsko-mearifski sabor, Vakufsko
-mearifski saborski odbor, 1909.-1945. - 300 51 6. Vakufska direkcija, 1930.-1941. - 390 68
7. Sresko vakufsko-mearifsko
povjerenstvo, 1930.-1941.
8. Kotarsko vakufsko-mearifsko
povjerenstvo, 1941.-1945. 9. Muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko,
TravniËko, BanjaluËko i BihaÊko 1914.-1935.
10. Ostalo
UKUPNO
159
1109 342
ZBIRKE
Red.
br.
Naziv zbirke
KoliËina grae
1. Projekti, nacrti
741 kom.
2. Karte, skice, 1827.-
180 kom.
3. Zavrπni raËuni, 1910.-1972.
sveænjeva
561 112 metara duænih
309
LITERATURA
Normativni akti i drugi izvori
1. Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SR Bosna i Hercegovina, Beograd, 1981.
2. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo,
1990., knjiga IX-X, Sarajevo, 1983.
3. »asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2001., broj 1
4. Godiπnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, knjiga XL, 1997.
5. Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Republici Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, 1994, broj 1-3
6. Nacrt ©tatuta za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih i
vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, Mostar, 1909.
7. Prvi izvjeπtaj o radu Ulema medælisa u Sarajevu, Dræavna
πtamparija, Sarajevo, 1932.
8. Statut Islamske vjerske zajednice za podruËje Vakufskog sabora u
Sarajevu, ©tamparski zavod Veselin Masleπa, Sarajevo, 1957.
9. Ustav Islamske zajednice u SocijalistiËkoj Federativnoj Republici
Jugoslaviji, Sarajevo, 1970.
10. Ustav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, Dræavna
πtamparija u Sarajevu, 1936.
11. VodiË Arhiva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.
12. Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije,
Dræavna πtamparija u Sarajevu, 1936.
Knjige
1. AliËiÊ, S. Ahmed: Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878.
godine, Sarajevo, 1983.
2. HrvaËiÊ, Esad: Vakuf-trajno dobro, El-kalem, Sarajevo, 2001.
3. DurmiπeviÊ, Enes: Uspostava i pravni pooæaj Rijaseta Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2002.
4. MulaliÊ, M. Hajrudin: Institucija vakufa u Bosni i Hercegovini,
Svjetlost, Sarajevo, 2001.
5. KreπevljakoviÊ, Hamdija: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave
(1878.-1918.), Sarajevo, 1969.
310
A survey of the Archive materials in the Riyasat of the
Islamic Community in Bosnia and Herzegovina
The Archive of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and
Herzegovina is placed in the Gazi Husrev-bey Library in the street of
Hamdije Kresevljakovica no. 58 in Sarajevo. The full title of the archive
is “Archive of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and
Herzegovina”. Acronym of archive is ARIZBIH.
The archive materials originated from the functioning of the organs
and institutions of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina
between the years 1882-1970. The amount of the materials, expressed in
the length is more than 450 meters. The materials are completely preserved, arranged and accessible to the scholars and researchers. It presents
irreplaceable sources of cultural inheritance of the Islamic Community in
Bosnia and Herzegovina and Bosnians as well. Most of the materials are
written in Bosnian, fewer in Osmanli, German, Arabic and another languages.
Archive materials are related to the territory of Bosnia and
Herzegovina. Content wise is related to materials derived from the work
and functioning of the institutions and organs of the Islamic Community
in Bosnia and Herzegovina.
All archive materials can be divided into four periods depending of
the moment of the origin. Those periods are:
The period of the Austria-Hungary administration
The period of the Kingdom of Yugoslavia
The period of the German occupation and “Independent state of Croatia”
The period of socialistic regime of Yugoslavia
Materials that originated during Austro-Hungarian period are completely preserved, composed and accessible to researchers. The language
is Osmanli, Bosnian, German and Arabic. The alphabet is Latin and Arabic. Materials are related to the period from the year 1882-1918. For
research one can use protocols, minutes, records, directory and other
archive materials
311
In the Kingdom of Yugoslavia the organization of the Islamic Community remained the same as during the period of Austro-Hungarian
occupation, only competency of the Islamic Community expanded to
Serbia and Macedonia. Archive materials related to this period are complete. Books are in the process of arrangement. The language is Bosnian
and Arabic and alphabet is Latin and Arabic. The materials are general
papers and documents.
Archive materials from the period of German occupation and the
“Independent State of Croatia” were scattered and damaged. Now those
materials have been arranged and ready for use.
For material that originated in the period of Socialistic Yugoslavia,
we can say that it is completely preserved, recorded and accessible for
use.
Archive services in the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia
and Herzegovina; was established in the year 1997. Even though we have
faced many difficulties working in archive, such as lack of space, lack of
technical equipment, professional staff and so on, we have managed such
disorderly and scattered archive holdings put in order and formed nine
archive holdings and three e collections. Arranged archive holdings are:
Ulema majlis, Territorial waqf commission, Territorial waqf commissariat,
Territorial waqf directorate, Waqf mearif parliament in Sarajevo, Waqfmearif department of the district of Sarajevo, Waqf head office, The office of the mufti of Sarajevo, Tuzla, Mostar, Travnik, Banja Luka and
Bihac.
By settling out materials we have separated from the archive of the
Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina three different archive collections: 1. Collection of maps, sketches, etc, 2. Collection of projects, plans, drafts, etc, 3. Collections of closing bills of different institutions of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina.
312
Fatima OmerdiÊ
BIBLIOGRAFIJA RADOVA MAHMUDA-EF.
TRALJIΔA
UVOD
Hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ od poËetka svog πkolovanja bavio se
pisanom rijeËju. Prioritet mu je uvijek bila boπnjaËka kulturna historija i
tradicija kao i liËnosti i institucije koje su je obiljeæile. Iza sebe je ostavio
veliki broj objavljenih radova, bio-bibliografija merhuma, osvrta i prikaza
knjiga, Ëasopisa i Ëlanaka, recenzija, broπura i knjiga.
Narodna Uzdanica, El-Hidaje, Kalendar Bakije, Godiπnjak Druπtva
bibliotekara, Anali GH biblioteke, Islamska misao, Preporod, samo su
neki od Ëasopisa u kojima je hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ objavljivao svoje
radove. U nekim Ëasopisima, kao πto su Bibliotekarstvo - Godiπnjak
Druπtva bibliotekara BiH, ©ebi-Arus, Takvim bio je i sam urednik ili pak
Ëlan redakcije (Anali GH biblioteke), te struËni saradnik kao, npr.,
Enciklopedija Jugoslavije i Diyanet Islam Ansiklopedisi.
Bibliografiju radova rahm. hafiza Mahmuda-ef. TraljiÊa sloæili smo
hronoloπki, unutar svakog periodiËnog naslova ponaosob, prema
preporukama za bibliografska citiranja Nacionalne i univerzitetske
biblioteke BiH objavljenih u Ëasopisu Bosniaca br. 3-4 (2000).
Prvi broj u bibliografskoj jedinici odnosi se na svezak/godiπte. Druga
numeracija ispred zagrade je broj Ëasopisa (ako ga ima u svom
bibliografskom opisu), a u zagradi se nalazi godina njegova izlaska.
SkraÊenicom (rec.) oznaËili smo prikaz knjige ili Ëlanka. Znakom (*)
ispred reËenice dali smo pojaπnjenje naprijed navedene jedinice.
Autor je najËeπÊe radove potpisivao punim imenom i prezimenom,
zatim inicijalima svoga imena i prezimena. Ponekad se potpisivao
inicijalima H. M., H. M. T. te H. M. AhmetoviÊ, koje nam je deπifrovao
sam Hafiz za æivota, kao i radove koje nije potpisao.
Allah rahmet ejlesin!
313
RADOVI U SERIJSKIM PUBLIKACIJAMA
Anali Gazi Husrev-begove biblioteke
- TraljiÊ, Mahmut, Iz proπlosti Gazi Husrev-begove biblioteke.
1(1972), str. 149.-151.
- ©tampa o prvom svesku Kataloga arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 1(1972), str. 152.153.
- Koriπtenje fondova Gazi Husrev-begove biblioteke. 1(1972), str.
154.-159.
- Prilog bibliografiji o Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 1(1972), str.
159.-160.
- Prof. Omer MuπiÊ. 2-3(1974), str. 261.-263.
- Hafizi-kutubi Gazi Husrev-begove biblioteke : Prilog historiji
Biblioteke. 5-6, (1978), str. 45.-54.
- In memoriam : Hasan Kaleπi, Hafiz Ibrahim MehinagiÊ, Muhamed
Tajib OkiÊ, Sulejman BajraktareviÊ, Raπid HajdareviÊ, Muhamed PaπiÊ.
7-8, (1982), str. 273-279.
- In memoriam : Prof. Kasim DobraËa. 7-8, (1982), str. 281.-283.
- (rec.) Hivzija HasandediÊ, Katalog arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa. 7-8, (1982), str. 295.-298.
-Osvrt na dosadaπnju literaturu o vakufima. 9-10, (1983), str. 171.-178.
- Forma i sadræaj ibadeta u Gazi Husrev-begovoj dæamiji. 9-10, (1983),
str. 315.-320.
- Prof. Mehmed-ef. MujezinoviÊ. 9-10, (1983), str. 327.-333.
* Sadræi bibliografiju radova.
- Bibliografija objavljenih radova u deset knjiga (1-10) : Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke. 9-10, (1983), str. 335.-341.
- In memoriam : Dr. Abdurahman Nametak, Muhamed A. MujiÊ,
Dr. Ahmed TuzliÊ, Abdulah Polimac, Ahmed SelimoviÊ. 11-12, (1985),
str. 331.-336.
- In memoriam : Dr. Muhamed HadæijahiÊ. 13-14, (1987), str. 251-256.
- In memoriam : Prof. Hadæi Fejzulah-ef. HadæibajriÊ. 15-16, (1990),
str. 287.-291.
314
- In memoriam : Prof. Hadæi Ali-ef. Nametak. 15-16, (1990), str.
293.-299.
- Vaz, vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini. 17-18, (1996), str. 281.287.
- Prvi svrπenici Daru-l-muallimina suradnici Behara. 19-20, (2001),
str. 113.-118.
Bibliotekarstvo : godiπnjak Druπtva bibliotekara Bosne i
Hercegovine.
- In memoriam : Hamdija KreπevljakoviÊ. 5, 7-8(1959), str. 124.-126.
- IzdavaËka djelatnost muslimanskih druπtava u Bosni i Hercegovini
do 1945. godine. 7, 2(1961), str. 67.-83.
- Dva priloga Bosansko-hercegovaËkoj bibliografiji. 7, 4(1961), str.
81.-83.
- Bosanske salname (kalendari). 8, 2-3(1962), str. 95.-96.
- BosanskohercegovaËki pisci u izdanjima Matice hrvatske. 8, 4(1962),
str. 71.-76.
* Uz 120 godiπnjicu postojanja.
- Nekoliko dopuna i ispravaka uz pojmove Kalendari i Leksikografija
u V svesku Enciklopedije Jugoslavije. 9, 2(1963), str. 94.-96.
- Reπat Nuri Guntekin na srpsko-hrvatskom jeziku 9, 3(1963), str. 113.
- Kad je zapravo roen prof. Hamdija KreπevljakoviÊ 9, 3(1963),
113.-114.
- Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. 10, 2(1964), str. 69.-70.
- Uz jedan prevod sa turskog. 10, 2(1964), str. 70.-71.
* Bibliografska biljeπka.
- In memoriam : Muhamed Bekir KalajdæiÊ. 10, 2(1964), str. 77.-78.
- Katalog Minijatura u Jugoslaviji. 10, 4(1964), str. 117.-118.
- Saradnici i njihovi radovi objavljeni u naπem glasniku, 1955.-1965.,
11, 1-2(1965), str. 7.-30.
- (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke / obradio Kasim DobraËa. Sv. 1. Sarajevo : Starjeπinstvo
IVZ za SR BiH, 1963. 13, 3(1967), str. 89.-93.
315
- (rec.) Mehmed MujezinoviÊ. Gazi Husrev-begova biblioteka u
Sarajevu. 14, 1-2(1968), str. 95.-96.
- (rec.) –oko MazaliÊ, Leksikon umjetnika, slikara, vajara, graditelja,
zlatara, kaligrafa i drugih koji su radili u Bosni i Hercegovini. Sarajevo :
Veselin Masleπa, 1967. 14, 1-2(1968), str. 97.-99.
- (rec.) Bisera NurudinoviÊ. Bibliografija jugoslovenske orijentalistike.
= Bibliography of Yugoslav orijentalistics. 1945.-1960. Sarajevo :
Orijentalni institut, 1968. 15, 1-2(1969), str. 91.-93.
- Orijentalna rukopisna djela domaÊih autora u Narodnoj biblioteci
Bosne i Hercegovine. 16, 4(1970), str. 55.-64.,
- In memoriam : Osman Asaf SokoloviÊ. 18, 1(1972), str. 85.-87.,
- Ahmed-ef. Δesrija : sarajevski kaligraf XVIII stoljeÊa. 19, 1-2(1973),
str. 53.-57.
- (rec.) Novi prilozi bosanskohercegovaËkoj bibliografiji u Prilozima
za orijentalnu filologiju. Sv. 20-21. 20, 3(1974), 67.-71..
- Primjeri djela Fetawai-Ahmedi u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci
Bosne i Hercegovine. 22, 1-2(1976), str. 79.-85..
- Izloæba bosanskohercegovaËke knjige u Narodnoj i univerzitetskoj
biblioteci Bosne i Hercegovine. 22, 1-2(1976), str. 127.-128..
- NauËni i struËni skup u Biblioteci Matice srpske, 23, 1(1977), str.
107-108.,
- Branko »uliÊ : bibliotekar i bibliograf. 23, 4(1977), str. 7-13..
- (rec.) Hivzija HasandediÊ. Katalog arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa. Mostar : Arhiv Hercegovine, 1977. 26, 5-16(1980), str. 124.
- (rec.) Hivzija HasandediÊ. Spomenici kulture turskog doba u
Mostaru. Sarajevo : Veselin Masleπa, 1980. 26, 5-16 (1980), str. 125.126.
- (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke. Sv. 2. Mostar : Arhiv Hercegovine, 1981. 27, 510(1981), str. 103.-104.
- (rec.) Bisera NurudinoviÊ. Bibliografija jugoslovenske orijentalistike
1961-1965., Sarajevo : Orijentalni institut, 1981. 28, 1982, str. 115.116.
316
El-Hidaje
- Æena danas o nama muslimanima. 3, 6-7/1939-40., str. 79.-80.
- “Treba paziti πta naπa mladeæ Ëita”. 3, 8/1939-4., str. 94.-95.
- Nekoliko misli prigodom ramazana. 4, 2/1940-41., str. 42.-44.
- (rec.) H. Mehmed HandæiÊ. SjeÊanje na pobjedu na Bedru 18
ramazana 2. god. po Hidæri. 4, 3/1940-41., str. 91.
- (rec.) Muhamed HadæijahiÊ. ©erijatsko-pravne ustanove o umjetnom
pobaËaju i njihova primjena u islamskoj dræavi. Zagreb : 1940. 4, 3(194041), str. 91.-92.
* ©tampano u MjeseËniku, organu hrvatskog praviËnog druπtva:
Zagreb, 1940., str.7.
- (rec.) Kasim HadæiÊ. Poloæaj æene u islamu. Sarajevo : Nova tiskara,
VrËek i dr., 1940. 4, 3/1940-41., str. 92.
- Bibliografija radova H. Mehmeda HandæiÊa (1928.-1940.). 4, 4-5/
1940-41., str. 118-128.; 4, 6/1940-41., str. 159.-164.
- (rec.) Kalendar Gajreta za godinu 1941. 4, 4-5/1940-41., str. 139.
- (rec.) Kalendar Narodne uzdanice za 1941. 4, 4-5/1940-41., str.
139.-140.
- (rec.) Hamdija KreπevljakoviÊ. Menafi-sanduci /poljodjelske
pripomoÊne zaklade/ u Bosni i Hercegovini (1866.-1878.). 4, 4-5/1940.41., str. 140.
- (rec.) MuliÊ Hamdija. Naπa knjiga. Sv. 1. Sarajevo : Vakufsko
ravnateljstvo, 1941.; »itanka Narodne uzdanice za one koji tek nauËe
Ëitati i pisati. Sv. 1. Sarajevo : Narodna Uzdanica, 1941. 5, 4-5(194142), str. 127.-128.
- Merhum Mehmed-ef. Barlov. 5, 6(1941.-42), str. 155.
- (rec.) Narodni Mevlud sa objaπnjenjem i dovom / sabrao i izdao
Mahmud DæaferoviÊ. 5, 7(1941.-42), str. 188.-189.
- (rec.) Hamdija MuliÊ. Metodika vjerske nastave. Sarajevo : Islamska
dioniËka tiskara, 1941., 5, 7(1941.-42), str. 190.
- (rec.) Osman A. SokoloviÊ. Teπanj prije tri stoljeÊa. Sarajevo: Dræavna
tiskara, 1941. 5, 7(1941.-42), str. 191.
- (rec.) Ahmed AliËiÊ. Livanjske dæamije : prilog povijesti Livna.
Sarajevo, Dræavna tiskara, 1941. 5, 7(1941-42), str. 191.-192..
317
- Izginuli sluπaËi Viπe πeriatsko-teoloπke πkole. 5, 8-10/1941.-42, str.
246.-247.
* Adem EfendiÊ, Mehmed KaroviÊ, Muhamed Kauklija i Osman
HadæiahmetoviÊ.
- (rec.) Mustafa BusuladæiÊ. Lo scritore Hadæi Mehmed HandæiÊ di
Sarajevo. Roma Instituto per l’Oriente : 1942. 5, 8-10/1941-42., str. 254.255.
- (rec.) Izdanja Dræavnog izvjeπtajnog i promiËbenog ureda podruænice
Sarajevo. 5, 8-10(1941-42), str. 255.-256.
- Prva muslimanska nakladna knjiæara Muhameda Bekira KalajdæiÊa
i njegova nova izdanja. 5, 11-12/1941-42., str. 291.-294.
- Nekoliko ruænih pojava kod nas, 6, 1-2/1942-43., str. 9-11.
- Merhum Ahmed, MulaliÊ. 6, 4(1942-43), str. 97.-98.
- Merhum Salih-ef. HasandiÊ. 6, 3/1942-43., str. 64.
- El-Hidajina izdanja do danas. 6, 6-8/1942-43., str. 219-221.
- (rec.) Mustafa BusuladæiÊ. Muslimani u Sovjetskoj Rusiji. Sarajevo:
Tiskara ”Bosanska poπta”, 1943. 6, 6-8(1942-43), str. 246.-247.
- Merhum Mehmed Ali ef. ΔerimoviÊ. 6, 9(1942-43), str. 253.-255.
- Merhum Salih-ef. SivËeviÊ. 6, 10-11(1942-43), str. 304.-306.
- Ramazanski obiËaji u Sarajevu. 7, 1-2(1943-44), str. 24.-28.
- Merhuma hadæi Mulija SudæukoviÊ hadæi Bula. 7, 4-5(1943-44),
str. 145.-146.
- (rec.) Alija Nametak. MladiÊ u prirodi: lovaËke i druge omladinske
priËe. Sarajevo: Knjiæara h. Ahmed KujundæiÊ, 1943. 7, 4-5(1943-44),
str. 147.-148.
- (rec.) Alija Nametak. Muslimanske junaËke pjesme. 3. izd. Sarajevo,
1943. 7, 4-5(1943-44), str. 149.
- Merhum hafiz Hasib-ef. FazliÊ. 7, 6(1943-44), str. 191.-192.
- (rec.) Hamdija KreπevljakoviÊ. Vareπ kao glavno srediπte gvozdenog
obrta u Bosni i Hercegovini do 1891. godine. Zagreb : Hrvatska dræavna
tiskara, 1943. 7, 6(1943-44), str. 192.-193.
- Merhum Ibrahim-ef. HaznadareviÊ. 7, 7-8(1943-44), str. 239-240.
- Merhum Hamdi-ef. MuliÊ. 7, 7-8(1943-44), str. 241.-243.
318
- (rec.) Narodna uzdanica : kalendar za godinu 1944. Sarajevo, 1943.
7, 7-8(1943-44), str. 244.-246.
- (rec.) Mehmed HandæiÊ. Muhammed a.s. : æivot i rad u najkraÊim
potezima. 2 izd. Sarajevo : Prva muslimanska nakladna knjiæara, 1943.
7, 7-8(1943-44), str. 248.
- (rec.) Takvim za hidæretsku godinu 1363. (1944.), Sarajevo. 7, 78(1943-44), str. 248.-249.
- (rec.) Osman A. SokoloviÊ. Prilike u Bosni i Hercegovini podkraj
XVII stoljeÊa : prilog grai za povijest Bosne i Hercegovine. Sarajevo:
Tiskara ”Bosanska poπta”, 1943. 7, 7-8(1943-44), str. 249.
- Merhum Hilmi-ef. HatiboviÊ. 7, 9-10(1943-44), str. 311.
- (rec.) Kasim HadæiÊ. Pljevaljski muftija ©emsekadiÊ i borba protiv
okupacije Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Knjiæara H. Ahmed KujundæiÊ,
1944. 7, 9-10(1943-44), str. 311.-312.
- Gazi Husrev-begova knjiænica pod upraviteljstvom Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊa. 8, 2-3(1944-45), str. 92.-95.
- Bibliografija radova h. Mehmeda HandæiÊa 1941.-1944. 8, 23(1944-45), str. 111-115.
- Merhum Hasan-ef. RedæepagiÊ. 8, 4-5(1944-45), str. 164.-165.
- Merhum Δamil-ef. MujagiÊ. 8, 6(1944-45), str. 222.
- (rec.) Narodna uzdanica : kalendar za godinu 1945. 8, 7-8(194445), str. 285.-288.
- (rec.) Osman A. SokoloviÊ. O kreditima u Bosni za turske uprave
(1463./1878.) : naroËito s obzirom na vakufske i papilarne gotovine.
Sarajevo, 1944. 8, 7-8(1944-45), str. 289.
Elif : list islamske zajednice Crne Gore
- Hadæi Fejzullah-ef. o muslimanima u Crnoj Gori. 2(1990), str. 6.
- Adem-ef. KaraozoviÊ : uz 10-godiπnjicu smrti. 4(1991), str. 5.
Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
- Naπi merhumi : Abdullah »amo, hafiz Abdullah-ef. Hizr i Derviπ
(A.) Korkut. 11, 10(1943), str. 250.-253.
319
- Novi hafizi u Sarajevu. 27, 3-4(1964), str. 172.
* Halid-ef. HadæimuliÊ i Fadil-ef. PorËa.
- Izdanja Prve muslimanske nakladne knjiæare Muhamed Bekira
KalajdæiÊa. 27, 5-6(1964), str. 247.-250.
- Merhum profesor dr. ©aÊir SikiriÊ. 29, 11-12(1966), str. 604-606.
* Potpisano inicijalima H. M.
- Objavljeni radovi profesora rahm. ©aÊira SikiriÊa : povodom
godiπnjice smrti. 30, 11-12(1967), str. 545.-548.
- (rec.) Hafiz Kamil SilajdæiÊ ; Ibrahim Trebinjac. Ahkamu-t-tedævid.
Sarajevo, 1973. 36, 9-10(1973), str. 434.-435.
- Hafiz Mehmed Teufik-ef. OkiÊ : uz 40-godiπnjicu smrti. 36, 12(1973), str. 38-40.
- (rec.) Jedna naπa nova edicija : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.
Knj. 1. 36, 3-4(1973), str. 117.-119.
- U spomen h. Mehmeda-ef. HandæiÊa : Predavanje odræano 13. X
1974. godine u Carevoj dæamiji u Sarajevu prilikom hatma-dove povodom
30-godiπnjice njegove smrti. 38, 1-2(1975), str. 62.-64.
- (rec.) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knj. 2-3. 38, 7-8(1975),
str. 372.-374.
* Potpisano inicijalima M. H.
- (rec.) Mehmed MujezinoviÊ. Islamska epigrafika u Bosni i
Hercegovini. Knj. 1. Sarajevo : ”Veselin Masleπa”, 1974. 38, 7-8(1975),
str. 375.-377.
- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ i tesavvuf. 38, 7-8(1975), str. 387-389.
* Predavanje odræano na ©ebi-Aruskoj akademiji u Sarajevu 17. 12.
1974. godine.
- Merhum hafiz Ragib-ef. Cico. 38, 11-12(1975), str. 563.-564.
- Hadæi Mehmed Dæemaludin »auπeviÊ. 39, 3(1976), str. 221.-223.
- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ. 39, 4(1976), str. 390.-395.
- Muhamed Emin-ef. Dizdar. 39, 5(1976), str. 488.-490.
- Derviπ-ef. Korkut Ibnul Ajn. 39, 6(1976), str. 630.-632.
- Merhum Profesor Muhamed-ef. KantardæiÊ. 39, 6(1976), str. 699.700.
320
- Vakufnama iz 1630. godine o osnivanju biblioteke Mevla
Husamudina Boπnjaka u Banjoj Luci. 40, 1(1977), str. 28.-39.
* U koautorstvu sa Mehmedom MujezinoviÊem.
- Muhamed Seid SerdareviÊ. 40, 1(1977), str. 45.-48.
- ©ukri-ef. AlagiÊ. 40, 2(1977), str. 164.-165.
- Abdurahman Adil-ef. »okiÊ. 40, 3(1977), str. 242.-249.
- Mehmed Ali-ef. ΔerimoviÊ. 40, 6(1977), str. 618.-621.
- ©ejh Abdurahman Sirri bio je i kaligraf. 41, 1(1978), str. 59.-62.
- Hafiz Ibrahim-ef. MehinagiÊ. 41, 1(1978), str. 70.-74.
- Muhamed-ef. Tufo. 41, 2(1978), str. 148.-160.
- Ålija viπi stupanj Gazi Husrev-begove medrese. 41, 3(1978), str.
255.-267.
- Sakib-ef. Korkut. 41, 4(1978), str. 298.-303.
- Tridesetogodiπnjica smrti Ahmed-ef. Bureka. 41, 4(1978), str. 309.-310.
* Tekst bez potpisa.
- O Ahmed-ef. Bureku : referat. 41, 4(1978), str. 314.-318.
- Muhamed-ef. ZahiroviÊ. 41, 6(1978), str. 618.-620.
- Edhem-ef. MulabdiÊ. 42, 1(1979). str. 45.-48.
- (rec.) Veliki doprinos nauci : Hivzija HasandediÊ. Katalog arapskih,
turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine. Mostar : Arhiv
Hercegovine, 1977. 42, 1(1979), str. 95.-98.
- Dr. Safvetbeg BaπagiÊ. 42, 2(1979). str. 151.-155.
- Jahja-paπina dæamija u Sarajevu. 42, 4(1979). str. 401.-403.
- Prof. Hamdija KreπevljakoviÊ. 42, 5(1979). str. 493-497.
- Prof. dr ©aÊir SikiriÊ. 42, 6(1979). str. 599.-602.
- (rec.) Knjiga koja se preporuËuje : Hasan Kafi PruπËak. Dæennetske
baπËe o temeljima vjerovanja / preveo Mehmed HandæiÊ. 42, 6(1979).
str. 651-652.
- Osman Asaf SokoloviÊ. 43, 1(1980). str. 75.-79.
- (rec.) U zacrtanim okvirima : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.
Knj. 5-6. Sarajevo, 1978. 43, 1(1980), str. 97.-100.
* Potpisano inicijalima H. M. A.
321
- Merhum Hadæi Kasim-ef. DobraËa. 43, 1(1980), str. 106.-108.
* Potpisano inicijalima H. M. AhmetoviÊ.
- Ali-ef. KadiÊ. 43, 2(1980). str. 151-154.
- (rec.) Na pola puta : izbor hutbi i vazova. 43, 2(1980), str. 208210.
- Hamdi-ef. MuliÊ. 43, 3(1980). str. 265-268.
- Ibrahim-beg Repovac. 43, 4(1980). str. 147-149/4.
- Merhum dr. Asim MusakadiÊ. 43, 4(1980), str. 221-223/4.
* Potpisano inicijalima H. M. AhmetoviÊ.
- Merhum hadæi Muhamed-ef. PaπiÊ. 43, 5(1980), str. 325-327.
- (rec.) Bogatstvo i slojevitost : Hivzija HasandediÊ. Spomenici kulture
turskog doba u Mostaru. Sarajevo : ”Veselin Masleπa”, 1980. 44, 1(1981),
str. 97-100.
- Merhum hadæi Mehmed-ef. MujezinoviÊ. 44, 4(1981), str. 423-427.
- Merhum hafiz Puπina. 45, 1(1982), str. 111-113.
* Tekst bez potpisa.
- (rec.) Kapitalno djelo : Mehmed MujezinoviÊ. Islamska epigrafika
Bosne i Hercegovine. Knj. 3. Sarajevo : ”Veselin Masleπa”, 1982. 45,
3(1981), str. 351-354.
- Merhum hafiz Ibrahim-ef. Trebinjac. 45, 6(1981), str. 749-752.
- Biblioteka Glasnika Islamske vjerske zajednice. 46, 1-2(1983), str.
362-368.
- Podaci o autorima : u broju 1-2 Glasnika. 46, 1-2(1983), str. 369-379.
* Tekst bez potpisa.
- (rec.) Bogatstvo priloga : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knj.
7-8. Sarajevo, 1982. 46, 4(1983), str. 607-611.
- Hadæi Husein-ef. HadæiraπidagiÊ : uz 5-godiπnjicu smrti. 46, 4(1983),
str. 622-623.
- Gazi Husrev-begova medresa izmeu dva rata 1921.-1941. 51,
5(1988). str. 503-505.
- (rec.) Prazna polja jedne bibliografije : Bisera NurudinoviÊ.
Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1918-1945. Sarajevo :
Orijentalni institut, 1986. 52, 5(1989), str. 562-566.
322
- Prof. Enver PozderoviÊ : uz godiπnjicu smrti. 54, 6(1991), str. 515517.
- Muhamed-ef. HadæijamakoviÊ 1915-1991. 54, 6(1991), str. 820-822.
- HandæiÊ kao druπtveni i javni radnik. 56, 4-6(1994), str. 257-262.
- (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu. Sv. 3. 56, 4-6(1994), str. 313-314.
- (rec.) Hamdija KreπevljakoviÊ. Izabrana djela. Knj. 1-4. Sarajevo :
”Veselin Masleπa”, 1991. 56, 4-6(1994), str. 314-315.
- Prije pedeset godina. 57, 4-6(1995), str. 199-204.
- Prije pedeset godina : dio 2. 57, 10-12(1995), str. 495-498.
- Hafiz Abdulah Ajni-ef. BuπatliÊ. 59, 5-6(1997), str. 511-516.
- Husein-ef. RizviÊ : jedan od posljednjih velikih kaligrafa naπih. 59,
11-12(1997), str. 1197-1200.
- Hadæi Mujaga MerhemiÊ : uz Ëetrdesetogodiπnjicu njegove smrti.
61, 3-4(1999), str. 311-316.
Hrvatski dnevnik
- Prof. Hamdija KreπevljakoviÊ novi Ëlan Akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu. 4, 1270(1939), str. 19.
- Kafija PruπËak na hrvatskom jeziku. 5, (1940).
* Prilog za Kurban bajram 1940.
- Socijalno-humanitarne ustanove u islamu. 5, (1940).
Islamska misao : revija za islamistiku, teologiju i informatiku
- Merhum Kasim-ef. DobraËa. 2, 1(1980), str. 30-31.
- Od islamske æenske vjerske πkole do Gazi Husrev-begove æenske
medrese. 2, 1(1980), str. 37.
- Prilog bibliografiji o Ibn Sinau na srpskohrvatskom i slovenaËkom
jeziku. 3, 27(1981), str. 43-44.
- Merhum Hadæi Mehmed-ef. MujezinoviÊ. 3, 30(1981), str. 47.
- Zbirka islamskih rukopisa Narodne i univerzitetske biblioteke Bosne
i Hercegovine. 3, 31(1981), str. 33-35.
323
- Bibliografija radova o tesavvufu, tarikatima i tekijama objavljenih
na naπem jeziku. 7, 80(1985), str. 22-29.
- Za hifz su potrebni: dobar nijet, ustrajnost, redovno uËenje i stalno
ponavljanje. 11, 125(1989). str, 8.
- Hifz i njegovanje hifza kod nas. 11, 125(1989), str. 9-10.
- Hamdija KreπevljakoviÊ kao vjernik i pedagog. 11, 126(1989), str. 21-24.
- Ulema nekad i danas : autoritet i uËenost. 11, 132(1989), str. 21-24.
- Uz 10-godiπnjicu smrti Kasim-ef. DobraËe. 11, 132(1989), str. 46.
- Pedeseta godiπnjica smrti Muhameda Emina Dizdara. 12, 133(1990),
str. 45.
- Muhamed Tajjib OkiÊ. 12, 144(1990), str. 35.
Kalendar (Alamanah) Bakije
- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ. (1970), str. 88-93.
- Prof. Hamdija KreπevljakoviÊ. (1970), str. 94-99.
- Edhem-ef. MulabdiÊ. (1972), str. 114-118.
- Hadæi hafiz Ibrahim-ef. MaglajliÊ. (1972), str. 119-122.
Narodna uzdanica - kalendar
- Narodna lirika iz Sarajeva. 6, (1938), str. 197-199.
- Male priËe i dosjetke. 8, (1940), str. 234-237.
- Dedo sabljar. 8, (1940), str. 250.
- O muslimanima u knjizi Narod i zemlja Hrvata. 9, (1941), str. 145-150.
- Male priËe i dosjetke. 9, (1941), str. 167-168.
- Narodna lirika iz Sarajeva. 10, (1942), str. 206-209.
Novi Behar
- Bibliografija posebno πtampanih djela Hamdije KreπevljakoviÊa. 13,
1-6(1939-40), str. 36.
- Tiskani radovi rahm. Fehim-ef. Spahe. 16, 4(1944), str. 64-66.
- ©tampa o Kalendaru Narodne uzdanice za 1945. godinu. 17,
5(1945), str. 77-79.
324
Osvit
- Deset godina od smrti Sejfullah-ef. Prohe. 1, 42-43(1942), str. 2.
- HandæiÊev rad u Gazi Husrev-begovoj knjiænici-kutubhani. 3,
127(1944), str. ?
Preporod : islamske informativne novine
- ZnaËajni datumi islamske proπlosti (u Bosni i Hercegovini) :
Dogodilo se— 1, 3(1970), str. 10.; 4(1970), str. 10.; 5(1970), str. 5.;
6(1970), str. 5.; 7(1970), str. 10.; 2, 9(1971), str. 10.; 10(1971), str. 7.;
12(1971), str. 8-9.; 13(1971), str. 19.; 16(1971), str. 6-7. i str. 10.;
17(1971), str. 12.; 18(1971), str. 5.; 20(1971), str. 13.; 21(1971), str. 6.;
22(1971), str. 6.; 23(1971), str. 6.; 24(1971), str. 7.; 25(1971), str. 1415.; 27(1971), str. 6.
- Monografija o Beharu. 2, 16(1971), str. 8-9.
- Ramazanski obiËaji u Sarajevu. 2, 28(1971), str. 10.
* Preneseno iz el-Hidaje, 7, 1-2(1943-44).
- Merhum hadæi Edhem-ef. FoËo. 2, 29(1971), str. 6.
- Hafiz Esad-ef. SabrihafizoviÊ (merhum). 2, 31(1971), str. 6.
- Prigodni sastanci kod nas vjersko-prosvjetnog i kulturnog znaËaja.
3, 34(1972). str. 12.
- Merhum Osman Asaf-ef. SokoloviÊ. 3, 35(1972). str. 6.
- (rec.) BosanskohercegovaËka knjiæevna hrestomatija / priredio
Branko MilanoviÊ. Knj. 1-3. Sarajevo : Zavod za izdavanje udæbenika,
1971-74. 5, 11/90(1974), str. 12.
- Njegovanje uËenja Kur’ana kod nas. 4, 3/58(1975), str. 11.
- Besim-ef. Korkut (Inna lillahi). 6, 24/127(1975), str. 14.
- Muhamed Fadil-paπini vakufi. 7, 2/129(1976), str. 7.
- Poslije jedne izloæbe. 7, 14/141(1976), str. 2.
- Prigodni sastanci kod nas vjersko-prosvjetnog i kulturnog znaËaja.
7, 23/150(1976), str. 15.
* SkraÊeni Ëlanak iz br. 34 od 1972. godine, a povodom 150-og
broja Preporoda.
- Predavanje i tumaËenje Mesnevije kod nas. 8, 1-2(1977), str. 13.
325
- Merhum prof. Muhamed Tajjib OkiÊ. 8, 8/159(1977), str. 5.
- Povodom pola godine od smrti : Vehbija HodæiÊ. 8, 18/169(1977),
str. 18.
- Hadæi Osmanov ili TabaËki mesdæid u Sarajevu. 8, 23-24/174175(1977), str. 6.
- Merhum Muhamed-ef. FoËak. 9, 15/190(1978), str. 18.
- Merhum Salih-ef. ©estiÊ. 9, 15/190(1978), str. 18.
- Dr. MusakadiÊ Asim (Naπi merhumi). 10, 22/222(1979), str. 14.
- Bula hadæi Fatima MujezinoviÊ, ro. FoËak (naπi merhumi). 11, 23/
247(1980), str. 18.
- Adem-ef. KaraozoviÊ (u povodu pola godine smrti). 12, 15/
264(1981), str. 18.
- Prof. dr. Ahmed-ef. TuzliÊ (merhum). 15, 17/357(1984), str. 18.
- Hafiska dova u Teπnju. 16, 18/362(1985), str. 2.
* Hafiska dova Mustafa-ef. EfendiÊa.
- Merhum hadæi hafiz Smail-ef. FazliÊ. 16, 24/368(1985), str. 14.
- Joπ dvojica novih hafiza. 17, 23/391(1986), str. 5.
* Novi hafizi Salem AletiÊ i Rahman Ademi.
- Hafiska dova u Begovoj dæamiji. 18, 4/396(1987), str. 5.
* Novi hafiz Selver IπeriÊ.
- Druga hafiska dova od poËetka 1987. godine. 18, 6/398(1987), str. 9.
* Novi hafiz Safet HaliloviÊ.
- Za devet mjeseci - hafiz! 18, 20/412(1987), str. 8.
* Novi hafiz Senaid ZaimoviÊ.
- Joπ dvojica novih hafiza. 20, 9/425(1988), str. 18.
* Novi hafizi Enes BeganoviÊ i Nedæad Δeman.
- Dvije hafiske dove. 20, 22/462(1989), str. 7.
* Novi hafizi Selim Hoπi i Suad ©ahinoviÊ.
- Hafiska dova u Viπegradu. 20, 24/464(1989), str. 7.
* Novi hafiz Nazif AhmetagiÊ.
- VeliËanstven jubilej : pedeset godina mature. 21, 13/476(1990), str. 15.
- Nova stara vremena i radosti : dnevnik. 21, 20/483(1990), str. 14.
326
- Dvije hafiske dove u Sarajevu. 22, 2/489(1991), str. 5.
* Novi hafizi Ensar Δutahija i Haso Popara.
- Privatni æenski mektebi u Sarajevu. 22, 6/493(1991), str. 13.
- Ne odbijaj jetima— : povodom obnavljanja rada Muslimanskog
dobrotvornog druπtva ”Merhamet”. 22, 6/493(1991), str. 14.
- Vratimo se starim vrijednostima : intervju. 22, 23/510(1991), str. 15.
- Uloga Mekteb-i nuvvaba u obrazovanju muslimana Boπnjaka :
istraæivanja. 24, 548/549(1993), str. 14.
- Drage (a i tuæne) uspomene : merhumi Alija DeliÊ, Alija SadikoviÊ,
Sadik RibiÊ, Enver MulahaliloviÊ. 25, 8/567(1994), str. 23.
- Drage (a i tuæne) uspomene : o merhumima, Sadik RibiÊ, Enver
MulahaliloviÊ i Izet AjanoviÊ. 25, 9/568(1994), str. 23.
- Kasim-ef. DobraËa : 15. godina od smrti Kasima DobraËe. 25, 11/
570(1993), str. 20.
- Prijatelj svih iskrenih i poπtenih ljudi : svome savremeniku, saradniku
i prijatelju Kasim-ef. DobraËi. 25, 11/570(1994), str. 20.-21.
- HandæiÊ kao druπtveni javni radnik : sa simpozija Islamska misao
h. Mehmeda-ef. HandæiÊa. 25, 12/571(1994), str. 16.
- Mladi moraju poπtivati starije, poπtivati naπe uzore i dræati se vjerskih
propisa. 29, 9/635(1998), str. 8-9.
* Intervju.
©ebi-Arus : godiπnjak Tarikatskog centra - Sarajevo
- Hadæi Mehmed Dæemaludin-ef. »auπeviÊ kao vaiz i mesnevihan.
(1974), str. 14.-19.
- Bibliografija pisane rijeËi iz oblasti tarikata. (1979), str. 12.-15.
- Doprinos Adem-ef. KaraozoviÊa i Mehmed ef. MujezinoviÊa
mevlevizmu i tarikatu. (1981), str. 29.-38.
- Dvije smrti - dva velika gubitka. (1982), str. 41.-44.
* Smrt Mustafe-ef. MehiÊa i hafiz Ibrahim ef. Trebinjca.
- Sedam tekija - sedam stjeciπta bogobojaznih. (1983), str. 36-38.
- Objavljeni radovi na srpskohrvatskom jeziku iz podruËja tesavvufa,
tarikata i o tekijama. (1984), str. 43.-60.
327
- Jedan viπestruki jubilej. (1985), str. 64.-67.
* O jubileju hadæi Fejzullah- ef. HadæibajriÊa.
- O hadæi Ali-ef. Nametku kao muslimanu. (1987), str. 12.-13.
- Radili su dobro. (1988), str. 29.-30.
* O sarajevskim vakifima Ahmedagi Hendi, hadæi Mehagi
SamedoviÊu, hadæi Hasanagi NezirhodæiÊu i hadæi Salihagi KaukËiji.
- Da se podsjetimo! (1989), str. 96.-99.
- Pozdravna i uvodna rijeË. 12(1990), str. 5-6.
- Pozdravna rijeË. 13(1991), str. 1.
- Uz 10-godiπnjicu smrti hadæi Mehmed-ef. MujezinoviÊa. 13(1991),
str. 50.-52.
- Tekije i tarikatski redovi u FoËi. 13(1991), str. 57-59.
- U povodu ponovnog otvaranja Hanikaha. 13(1991), str. 61-62.
- Pozdravna i uvodna rijeË. 14(1992), str. 5.
- 500-godiπnjica izgona muslimana iz ©panije. 14(1992), str. 28.-30.
- Pozdravna rijeË. 15-16(1993) [i. e. 1995.], str. 5.
- Dvije znaËajne stogodiπnjice. 15-16(1993) [i. e. 1995.], str. 55.-59.
* Roenje ©akir-ef. SikiriÊa i muderrisa i vaiza Derviπ-ef. SpahiÊa.
- Uvodna rijeË. 15-16(1994) [i. e. 1995.], str. 79.
- Pedeset godina od smrti hadæi Mehmed-ef. HandæiÊa. 15-16(1994)
[i. e. 1995.], str. 95.-97.
- Uvodna rijeË. 17(1995) [i. e. 1996.], str. 5.
- Deset godina od smrti hadæi hafiz Smail-ef. FazliÊa. 17(1995) [i. e.
1996.], str. 21.-23.
- Pozdravna i uvodna rijeË. 18(1996) [i. e. 1997.], str. 5.
- Predavanje i tumaËenje ”Mesnevije” kod nas. 18(1996) [i. e. 1997.],
str. 62.-64.
- Pozdravna i uvodna rijeË. 19(1997) [i. e. 1999.], str. 5.
- Merhum hadæi hafiz Kjamil-ef. SilajdæiÊ. 19(1997) [i. e. 1999.], str.
29.-31.
- O 60-godiπnjici smrti hadæi Mehmed Dæemaludin-ef. »auπeviÊa.
20(1998) [i. e. 1999.], str. 105.-108.
328
- O merhumima hadæi Halid-ef. VaratanoviÊu i πejh hadæi Sulhi ef.
HadæimejliÊu. 21(1999) [i. e. 2000.], str. 34.-36.
Takvim
- Kur’an u æivotu bosanskohercegovaËkih muslimana. (1970), str.
111.-117.
- O jednoj desetogodiπnjici : povodom desetogodiπnjice smrti Hamdije
KreπevljakoviÊa. (1970), str. 128.-133.
- Dvije znaËajne stogodiπnjice. (1971), str. 87.-97.
* O stogodiπnjici roenja dr Safvet-bega BaπagiÊa i hadæi Mehmeda
Dæemaludina »auπeviÊa.
- (rec.) Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. (1975), str. 300-301.
* Mehmed MujezinoviÊ. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini.
Knj. 1. Sarajevo : ”Veselin Masleπa”, 1974.
- Bajraktar - muhamedanski kalendar za godinu 1312. (uz 80godiπnjicu njegova izlaska). (1976), str. 172-180.
- Merhum hafiz Mustafa-ef. MujezinoviÊ (uz 30-godiπnjicu smrti).
(1976), str. 190.-193.
- Dr. Hazim MuftiÊ. (1977), str. 212-216.
- Abdullah-ef. ©kaljiÊ (uz desetogodiπnjicu smrti). (1977), str. 217.221.
- Prof. dr. ©aÊir SikiriÊ (povodom desetogodiπnjice smrti). (1977),
str. 222.-227.
- Hadæi hafiz Muhamed-ef. HadæimuliÊ (uz 60-godiπnjicu smrti).
1978., str. 190-192.
- Prof. Muhamed KantardæiÊ. (1978), str. 193.-196.
- Hafiz Ibrahim Proho (povodom desetogodiπnjice smrti). 1978., str.
197.-198.
- (rec.) SaËuvana ljepota natpisa. (1979), str. 332.-334.
* Mehmed MujezinoviÊ. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini.
knj. 2., Sarajevo, Veselin Masleπa, 1977.
- (rec.) VodiË za orijentalne rukopise Hercegovine, (1979), str. 335.-337.
* Hivzija HasandediÊ. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa
Arhiva Hercegovine. Mostar : Arhiv Hercegovine Mostar, 1977.
329
- (rec.) Beograd u doba Osmanlij. (1979), str. 338.-340.
* Divna –uriÊ-Zamolo. Beograd kao orijentalna varoπ pod Turcima
1521.-1867. // Arhitektonsko-urbanistiËka studija. Beograd : Muzej grada
Beograda, 1977.,
- Muhamed Emin Dizdar (uz 40-godiπnjicu smrti). (1979), str. 343348.
- Profesor Hamdija KreπevljakoviÊ (povodom 20-godiπnjice smrti).
(1979), str. 349.-353.
- (rec.) Nusret ©ehiÊ. Autonomni pokret muslimana za vrijeme
austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Svjetlost, 1980.
(1982), str. 259.-261.
- (rec.) Fehim Nametak. Fadil-paπa ©erifoviÊ - pjesnik i epigrafiËar
Bosne. Sarajevo : Orijentalni institut, 1980., (1982), str. 262.-264.
- (rec.) Hadæi Jusuf Livnjak. Odazivam Ti se, Boæe. Prevod s turskog,
uvod i komentar, Mehmed MujezinoviÊ, Sarajevo : Starijeπinstvo IZ u SR
BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, 1981., (1982), str. 265.-266.,
- Hafiz Muhame-ef. Pandæa (uz 100-godiπnjicu smrti). (1997). str.
231.-236.
- Mekteb-salnama za hidæretske 1325. i 1326. godine. (1998), str.
261.-268.
- “Nepoznati” DobraËa (uz 20-godiπnjicu smrti). (1999), str. 375.379.
- Merhum Hasan BajraktareviÊ. (2000), str. 279.-283.
- Hamdija KreπevljakoviÊ - iskreni praktiËni vjernik. (2001), str. 143.146.
Zemzem : glas udruæenja “Gazi Husrev-beg”
- Jedna nova i korisna knjiga. 4, 5-8(1971), str. 27.-28.
- Merhum hadæi hafiz Asim-ef. SirÊo. 4, 5-8(1971), str. 30.
- Merhum Hasan-ef. Nametak (15.3.1871. - 21.10.1955.). 6, 13(1973), str. 35.
- Ahmed-ef. Burek (1876. - 13.6.1948.). 6, 4-6(1973), str. 37.-38.
- Monografija o Aladæi dæamiji u FoËi. 6, 4-6(1973), str. 39.
330
- Muhamed Emin Dizdar. 7, 1-3(1974), str. 22.-23.
- (rec.) Bulbulistan, Fevzije Mostarca. 7, 1-3(1974), str. 24.
* Fevzija Mostarac. Bulbulistan. Sarajevo : Svjetlost, 1973.
- Muhamed Seid SerdareviÊ. 7, 4-6(1974), str. 22.-23.
- Salim-ef. MuftiÊ. 8, 1-2(1975), str. 22.
- Muhamed-ef. Tufo. 8, 3-4(1975), str. 19.-20.
- Ibrahim-ef. Repovac. 9, 1-2(1976), str. 22. i 24.
- Mehmed-ef. MujezinoviÊ (uz godiπnjicu smrti). 15, 1-6(1982), str.
45.-46.
Zbornici
- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ : æivot i rad. Islam i kultura Boπnjaka u
djelima Safvet-bega BaπagiÊa, Mehmeda HandæiÊa i Edhema MulabdiÊa
: zbornik radova Ëetvrtog simpozija 1414.-1994. urednik Dæevad HodæiÊ.
Zagreb : Islamska zajednica, 1994. str. 135.-143.
- Nekoliko uspomena na rahmetli Muhameda HadæijahiÊa. »as
sjeÊanja : Muhamed HadæijahiÊ (1918-1986) : zbornik priloga sa skupa
odræanog 22. 6. 1996. u Sarajevu urednik Jasminko MulaomeroviÊ.
Sarajevo : Kulturno druπtvo Boπnjaka “Preporod”, 1996. str. 7.-11.
- Poznanstvo, prijateljstvo i suradnja sa hadæi Mehmed-ef.
MujezinoviÊem. »as sjeÊanja : Mehmed MujezinoviÊ (1913-1981) :
zbornik priloga sa skupa odræanog 23. 7. 1996. u Sarajevu urednik
Jasminko MulaomeroviÊ. Sarajevo : Kulturno druπtvo Boπnjaka
“Preporod”, 1996. str. 9.-14.
- Bibliografija Mehmeda MujezinoviÊa. »as sjeÊanja : Mehmed
MujezinoviÊ (1913-1981) : zbornik priloga sa skupa odræanog 23. 7.
1996. u Sarajevu urednik Jasminko MulaomeroviÊ. Sarajevo : Kulturno
druπtvo Boπnjaka “Preporod”, 1996. str. 43-50.
- HandæiÊ kao druπtveni i javni radnik. Zbornik radova sa znanstvenih
skupova o hadæi Mehmedu HandæiÊu odræanih u Sarajevu i Zenici.
Sarajevo : Udruæenje uleme u BiH “El-Hidaje”, 1996. str. 45.-50
- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ. Zbornik radova sa znanstvenih skupova
o hadæi Mehmedu HandæiÊu odræanih u Sarajevu i Zenici. Sarajevo :
Udruæenje uleme u BiH “El-Hidaje”, 1996. str. 71-74.
331
- Bibliografija radova hadæi Mehmed-ef. HandæiÊa. Zbornik radova sa
znanstvenih skupova o hadæi Mehmedu HandæiÊu odræanih u Sarajevu i
Zenici. Sarajevo : Udruæenje uleme u BiH “El-Hidaje”, 1996. str. 131.-149.
- SjeÊanje na Husein-ef. –ozu. Æivot i djelo Husein-ef. –oze : zbornik
radova sa nauËnog simpozija 1997. Sarajevo : Fakultet islamskih nauka,
1998. str. 49.-53.
- In memoriam : prof. hadæi hafiz Ibrahim Trebinjac. Zbornik radova
Islamskog teoloπkog fakulteta. Sv. 2. Sarajevo : Islamski teoloπki fakultet,
1987. str. 279-284.
Enciklopedije
- Kur’an. // Enciklopedija Jugoslavije. 1. izd. Zagreb : Leksikografski
zavod FNRJ, 1955.-1971. sv. 5. 1962. str. 455
- Mehmed MujezinoviÊ. // Leksikon pisaca Jugoslavije. Novi Sad :
Matica srpska, 1972.-1987.
- Almanasi (u Bosni i Hercegovini). // Enciklopedija Jugoslavije. 2.
izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 1. 1980.
str. 114.-115.
- Bibliografija (Bosne i Hercegovine). // Enciklopedija Jugoslavije. 2.
izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 1. 1980.
str. 634.-636.
* U koautorstvu sa Brankom »uliÊem.
- Inkunabule (u Bosni i Hercegovini). // Enciklopedija Jugoslavije. 2.
izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 5.
- Kur’an i rukopisi Kur’ana. // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb
: Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990.
- OkiÊ Muhamed Tajib. // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb :
Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990.
- HadæibajriÊ Fejzullah (1912-1990). // Turkiye Diyanet Vakfi Islam
Ansiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 14. 1996. str. 499.-500.
- HadæijahiÊ Muhamed (1918-1986). // Turkiye Diyanet Vakfi Islam
Ansiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 14. 1996. str. 506.-507.
- HodæiÊ Vehbija (1913-1977). // Turkiye Diyanet Vakfi Islam
Ansiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 18. 1998. str. 211.
332
- KerimoviÊ Mehmet Ali. // Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi.
Ankara : DIA, 1988.- sv. 25. 2002. str. 290.
PojedinaËni radovi u serijskim publikacijama
- Merhum Sead OmeroviÊ. // Naπa buduÊnost. 1, 6(1937), str. 6.
- Mala πetnja preko sarajevskog grada. // Naπa domovina /Beograd/.
2, 8-10(1939), str. 162.-164
- Merhum Abdulah-ef. (Avdibeg) ZeËeviÊ. // Novo doba. 2, (1947).
- “El-Dæevheru-l-Esna — “Mehmeda HandæiÊa i njegov doprinos
prouËavanju knjiæevnosti naπih muslimana na orijentalnim jezicima. //
Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 14, 1-2(1968), str. 178.-182.
- Branko »uliÊ : in memoriam. // Bibliotekar (Beograd). (1977).
- Identifikacija knjiga pisanih i πtampanih na orijentalnim jezicima i
retrospektivna bosanskohercegovaËka bibliografija. // Godiπnjak
biblioteke Matice srpske 1976. (Novi Sad). 1, 1(1977).
- Bibliografija objavljenih radova Mehmeda MujezinoviÊa. // Naπe
starine. 14-15, (1981), str. 292.-294.
- Muhamed Seid-ef. SerdareviÊ kao druπtveni i javni radnik. SveËana
akademija : povodom 100-godiπnjice roenja Muhamed Seid ef.
SerdareviÊa : 26. decembar 1982. god. u Zenici. Zenica, 1982. str. 81-90.
- Dva velikana naπe proπlosti : sjeÊanje na rad “El-Hidaje”. //
Muslimanski glas. 2, 10(1991), str. 18.
- NostalgiËno (i krvavo) listanje povijesti : petstogodiπnjica izgona
muslimana iz ©panije. // Revija Stari grad. 1(1993), str. 25.
- Vrijednost i svrha ustanove posta : prema Gazalijinu “Ihjaul-ulumu”.
// Hikmet. 12, 9-12(1999), str. 120.-123.
Monografije
- Bibliografija radova h. Mehmeda HandæiÊa : 1928-1940. Sarajevo
: Dræavna πtamparija, 1941. str.18.
* Preπtampano iz El-Hidaje, organa istoimene organizacije Ilmije
Kraljevine Jugoslavije u Sarajevu.
- Islamska uljudnost. U: El-Hidajin Ilmihal za svakog muslimana i
muslimanku. Sarajevo : El-Hidaje, 1942, str. 58.-63.
333
- Ruæni obiËaji u vezi sa æenidbom. U: HandæiÊ, Mehmed; Mahmud,
TraljiÊ. Islamski obiteljski æivot. Sarajevo : Glavni odbor El-Hidaje, 1942,
str. 23.-25.
- Raanje djece. U: HandæiÊ, Mehmed; Mahmud TraljiÊ. Islamski
obiteljski æivot. Sarajevo : Glavni odbor El-Hidaje, 1942, str. 39.-40.
- Bibliografija radova Marka MarkoviÊa i radovi o njemu. U:
JovanoviÊ, Jovan; Mahmud TraljiÊ. Sabrana djela Marka MarkoviÊa. Knj.
2. Sarajevo : Svjetlost, 1968, str.
- Bibliografija radova Hamdije KreπevljakoviÊa ; Prilog bibliografiji
radova o Hamdiji KreπevljakoviÊu.
U: Ljetopis NauËnog druπtva Bosne i Hercegovine. Knj. 1. Sarajevo,
1970, str. 212.-237.
- Od “Muslimanskog muallimsko-imamskog druπtva za Bosnu i
Hercegovinu” do Udruæenja ilmije u SR Bosni i Hercegovini. U: Spomenica
o 20-godiπnjici postojanja Udruæenja ilmije u SR Bosni i Hercegovini.
Sarajevo : Preporod : glasilo Udruæenja ilmije SR BiH, 1971, str. 9-37.
* (Preporodova biblioteka. Serija C ; knjiga 1.)
- Biljeπka o piscu. U: HandæiÊ, Mehmed. Uvod u tefsirsku i hadisku
nauku. 2. izd. Sarajevo : Vrhovno islamsko starjeπinstvo, 1972, str.119.-121.
- Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog æivota muslimana u GradaËcu / za
πtampu pripremio Mahmud TraljiÊ. GradaËac : Odbor Islamske zajednice,
1974, str. 31.
- Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini do osloboenja (1945.)
U: HadæijahiÊ, Muhamed; Mahmud TraljiÊ; Nijaz ©ukriÊ. Islam i
muslimani u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1977, str. 145.-152.
- MujezinoviÊ, Mehmed; TraljiÊ, Mahmud. Gazi Husrev-begova
biblioteka. Sarajevo : Gazi Husrev-begova biblioteka, 1982, str. 40.
-Gazi Husrev-begova medresa izmeu dva rata. U: 450 godina Gazi
Husrev-begove medrese u Sarajevu. Sarajevo : Gazi Husrev-begova
medresa, 1988, str. 85.-96.
- MujezinoviÊ, Mehmed; TraljiÊ, Mahmud. Gazi Husrev-begova
biblioteka. U: 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.
Sarajevo : Gazi Husrev-begova medresa, 1988, str. 187.-199.
- Bibliografija radova Hamdije KreπevljakoviÊa ; Prilog bibliografiji
radova o Hamdiji KreπevljakoviÊu.
334
U: KreπevljakoviÊ, Hamdija. Izabrana djela. Knj. 4. Sarajevo : “Veselin
Masleπa”, 1991, str. 297.-328.
- Mali podsjetnik znaËajnijih datuma islamske proπlosti Boπnjaka.
Sarajevo : El-Kalem, 1996, str. 152.
- Istaknuti Boπnjaci. Zagreb : Meunarodna zajednica za pomoÊ
muslimanima Bosne i Hercegovine, 1994, str. 191.
- Istaknuti Boπnjaci. 2. dopunjeno izd. Sarajevo : El-Kalem, 1998,
str. 346.
- Iz kulturne historije Boπnjaka. Travnik : Borac, 1999, str. 365.
- Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu : 450 generacija : Sarajevo
1537. / 1943. h. g. - 2000/1421 h. g. / autori Mahmud TraljiÊ... [et al.].
Sarajevo : Gazi Husrev-begova medresa, 2000, str. 135.
335
336
Muhamed MrahoroviÊ
U OKRILJU KATALOGA GAZIJINE BIBLIOTEKE
Uvodni osvrt
Od vremena publiciranja prvog kataloga Gazijine biblioteke koji je
uradio rahmetli Kasim-ef. DobraËa, navrπilo se punih Ëetrdeset godina
(maja 1963. g). Posao na biblioteËkoj obradi rukopisa ove renomirane
institucije Islamske zajednice u BiH bio mu je povjeren joπ 1956. godine.
Pionirski rad na izradi kataloga ove biblioteke zapoËinje prof.
Mehmed-ef. HandæiÊ davne 1937. godine obradivπi ih u cijelosti ili
djelomiËno registrirajuÊi preko dvije hiljade njezinih rukopisa i πtampanih
orijentalnih djela. Rad rahmetli HandæiÊa od 1950. pa do 1953. godine
nastavlja dr. Hazim ©abanoviÊ, Ëiji samo parcijalni rezultati bivaju
publicirani u Glasniku VIS-a Islamske vjerske zajednice u godiπtima od
1950.-1953. g.
Od tih prvih poËetaka na obradi rukopisa i izradi kataloga pa do danas
objavljeno je dvanaest tomova ili svezaka, od kojih je, naæalost, veÊi dio
njih proπao nezapaæeno i bez potrebnih prikaza u naπoj publicistici.
S obzirom na kulturoloπki i historijski, znanstveni, opÊenacionalni i
svjetski znaËaj institucija poput Gazijine biblioteke, njezina rukopisnog
blaga, smatrali smo valjanim razlogom na jednom mjestu uraditi za viπe
upotrebljive namjere integralan prikaz svih dvanaest svezaka do danas
objavljenih.
Kasim DobraËa predlaæe tradicionalnu podjelu znanosti kao mjerilo
za tematsku klasifikaciju rukopisa u procesu kataloπke obrade, zbog Ëega
je doslovce navodimo:
1. Enciklopedije; 2. Kur’ån; 3. Hadis; 4. Akåid; 5. Dove; 6. ©erijatsko
pravo; 7. Etika i propovjedniπtvo; 8. Misticizam/Tasawwuf; 9. Filozofija;
10. Filologija; 11. Historija i geografija; 12. Medicina i veterinarstvo; 13.
Matematika i prirodne znanosti; 14. Razno
Po potrebi glavne grupe su dijeljene na podgrupe, a obraivane su
prema jezicima na kojima su rukopisi nastajali.
337
OsvrnuÊemo se u formi kratkih napomena na neke tematske cjeline i
temeljna rukopisna djela te njihove komentare, glose i superglose, koja
su nastajala kao duhovno-kulturni oblik djelovanja diljem prostranog
islamskog svijeta pa i u nas u Bosni pisana ili prepisivana perom naπih
umnih ljudi u dugom vremenskom razdoblju. Navodimo po nekoliko
temeljnih djela iz osnovnih tematskih cjelina:
Enciklopedije:
1. Mafåtíõ al-‘Ulúm Abdullaha al-Hawarizmija (u. 387./997.) u prijepisu Sayyida Ibrahima al-Qaysariya (u. 1061./1659.);
2. Miftåõ as-Sa‘åda wa Mi¥båõ as-Siyåda Ahmeda Taáköprüzade (u.
968./1560.).
Prijepisi Mushafa naπih Boπnjaka:
Mushaf Fadil-paπe ©erifoviÊa; BanjaluËki dæuzovi i dr.;
Tefsiri - komentari Kur’åna:
1. Tafsír Abí al-Layth, (u. 373./982.) i njegovi komentari;
2. Õaqå’iq at-Tafsír, An-Ní¥åbúrija (u. 468,/1075.) i komentari te
Begavijev Ma‘ålim... i komentari; Baidavijev Anwår at-Tanzíl ... i
komentari, a meu njima i Ibrahima Mostarca (u. 1138./ 1725.); pa Tafsír
al-Ûalålain i komentari.
Hadiski zbornici: obraeni su rukopisi Al-Ûåmi‘u a¥-Ôaõíõ Imama
Buharija, Sunan Ibn Måûûa, ©amå’il an-Nabiyyi Imama Tirmizija i
komentari na ova djela.
Islamska teologija: najËeπÊe se pojavljuju rukopisi djela:
1. Al-Fiq al-Akbar, Imama Abu Hanife i komentari;
2. Al-‘Aqída an-Nasafiyya, Imama Nasafija i Taftazanijevi komentari;
3. Al-Mawåqifu fí ‘Ilm al-Kalåm, ‘Adududdina Iûija i komentari
Dawåinija i Ûurûånija.
Svezak sadræi joπ i pregled koriπÊene literature i izvora, zatim
transkripciju, tabelarni pregled rukopisa razvrstanih po jezicima, dopune
i ispravke, indeks djela na arapskom, indeks pisaca i πtamparske greπke.
Pojavu prvog sveska Kataloga popraÊen je u ondaπnjoj jugoslavenskoj
pa i inozemnoj πtampi s nepodijeljenim oduπevljenjem. Zanimljivo je
podsjetiti da je prvi tekst prikaza kataloπkog prvijenca publiciran u
Dobrom pastiru, g. XIII/XIV, svezak I-II, str. 446., 1964. godine.
338
Naπ Taib OkiÊ, takoer 1964. g. pravi, opπiran prikaz ovog sveska u
Ëasopisu Ankara Universitesi Ilahiyat Fakültesi Dergisi, çilt XII, s posebnim
osvrtom na rukopisna djela znamenitih Boπnjaka.
U Ëasopisu Godiπnjak Zavoda za zaπtitu spomenika kulture SR Bosne
i Hercegovine, g. X, str. 261. 1965. g. Mehmed MujezinoviÊ objavljuje
svoj osvrt.
Dr. Hasan Kaleπi prireuje znaËajan kritiËki prikaz 1965. g. u Ëasopisu
Bibliotekar Druπtva bibliotekara SR Srbije, g. XVII, br. 5-6, str, 455-459.,
ukazavπi na neka odstupanja od standardnih principa kataloπkog rada.
Zanimljiv je prikaz Mahmuda TraljiÊa publiciran 1967. g. u Ëasopisu
Bibliotekarstvo, g. XIII, br. 3 str. 89-93., u kome je pobrojao sve institucije
u Jugoslaviji koje posjeduju orijentalne zbirke rukopisa.
U austrijskom Ëasopisu Anatolica 1969/1970. g., no. III, str. 237242., naπ Ismail BaliÊ publicira izvrstan prikaz prvog sveska i osvrÊe se
na kulturne prilike muslimana u Bosni tokom minulih 400 godina.
Hasan Kaleπi objavljuje zatim i drugi prikaz na njemaËkom jeziku
1976. g. u njemaËkom Ëasopisu Der Islam, Band 43, Heft 3, koji izlazi u
Berlinu.
Predstavljanje prvog sveska nije izostalo ni u arapskoj publicistici
kao npr., u Maroku, meutim naziv Ëasopisa, ime izdavaËa i pisca teksta
prikaza do danas nam nisu poznati.
Nije nam poznato da li su Glasnik i Takvim, nastariji Ëasopisi Islamske
zajednice, objavili svoje prikaze o ovom izvanrednom kulturnom
dogaaju.
Svezak II
Drugi svezak Kataloga zbog tehniËkih i materijalnih poteπkoÊa pojavio
se iz πtampe tek 1979. g., πesnaest godina nakon objavljivanja prvog toma,
premda je cjelokupan rad na njemu rahmetli Kasim DobraËa priveo kraju
1970. godine. ZahvaljujuÊi finansijskoj podrπci ondaπnjih RepubliËkog
fonda za nauËni rad i Fonda za unapreenje izdavaπtva iz Sarajeva te
susretljivosti Dræavne πtamparije u Kairu moglo se konaËno pristupiti
πtampanju ovog sveska.
Zanimljivo je podsjetiti da je kataloπki obraenu rukopisnu grau
ovog sveska prije njegova publiciranja koristio naπ najznaËajniji istraæivaË
339
kulturne baπtine rahmetli Hazim ©abanoviÊ tokom pripreme svog
enciklopedijskog djela Knjiæevnost BiH muslimana na orijentalnim
jezicima uz saglasnog njegova prireivaËa.
Drugi svezak sadræi tzv. VI grupu rukopisa, koja tretira oblast islamskog prava (al-Fiqh) u najπirem pojmovnom smislu. Obraeni su i rukopisi
iz drugih disciplina ili sasvim drugih oblasti, jer su Ëinili integralne tekstove
rukopisnih zbirki. Rukopisi su razvrstani u sljedeÊe cjeline i podcjeline:
1. Uvod u islamsko pravo (U¥úl al-Fiqh);
2. Islamsko pravo (al-Fiqh);
3. Pravne decizije (al-Fatåwå);
4. Islamsko nasljedno pravo (al-Farå’id);
5. Ureenje dræave i zakona (Niùåm ad-Dawla wa al-Qawånín);
6. Vrhovna dræavno-policijska kontrola (al-Õisba) i
7. Postupak pred πerijatskim sudovima (Ådåb al-Qådí ili a¥¥ukúk).
Graa je razvrstana i po jeziËkim oblastima: arapski, turski i perzijski,
hronoloπkim slijedom i po starini nastanka autografa ili prijepisa. Zasebnu
cjelinu Ëine rukopisi nepoznatih autora i prepisivaËa ili neutvr- enih
mjesta nastanka. Svezak sadræi i rukopise od specijalnog znaËaja glede
starosti nastanka i rariteta primjeraka ili pak nepostojanja istih ili sliËnih
drugdje u svijetu.
U svesku je obraeno 1160 kodeksa ili 1700 jedinica na 1073 strane.
Sadræi sljedeÊe priloge: uvod i predgovor na bosanskom, engleskom i
arapskom jeziku, uputstva za transkripciju, tabelarni pregled rukopisa,
ilustracije, indeksi djela i pisaca, prepisivaËa, vakifa i mjesta.
Neka kljuËna djela, njihovi komentari i glose:
1. Kanz al-Wu¥úl ilå ma‘rifa al-u¥úl, Alia al-Pazdawija (u. 482./1089.)
i komentari;
2. Munta∂ab al-Õu¥úl fí πarõ Munta∂ab al-U¥úl, autograf Mustafe
EjuboviÊa Mostarca, poznatog kao ©ejh Jujo (u. 1119./1707.);
3. Fatõ al-Asrår-©arõ al-Mugní, autograf naπeg Mostarca ©ejh-Juje;
4. Manår al-Anwår Abu al-Barakat an-Nasafija (u. 710./1310.);
5. Mir’åt al-U¥úl-©arõ Mirqåt al-Wu¥úl, mnogo je komentara na
osnovno djelo meu kojima i naπeg ©ejh-Juje; i dr.
340
Svezak III
Ovaj svezak, koji je kataloπki obradio, danas veÊ rahmetli Zejnil FajiÊ,
objavljen 1991. g. sadræi tzv. VII grupu rukopisne grae i obuhvaÊa
uglavnom materiju iz oblasti etike i propovjedniπtva (al-A∂låq wa alMawå‘íù).
Slijeen je isti metod razvrstavanja rukopisa po jeziËkim oblastima.
TreÊi svezak sadræi 670 obraenih kodeksa i preko 1100 jedinica.
Djela naπih pisaca su potcrtana masnim slovima. KoriπÊeni su isti
bibliografski izvori i ista metodologija kataloπke obrade kao i u dva
prethodna toma.
Osim standarnih predgovora i uvoda na bosanskom, arapskom i
engleskom jeziku u prilogu se pojavljuju i standardni indeksi.
Spomenut Êemo samo nekoliko temeljnih djela, komentara ili glosa
koja dominiraju u ovom treÊem svesku:
1.Wa¥iyya an-Nabiyy ‘alejhi-s-salåm ilå emír al-mu’minín ‘Ali bin
Abí Ãålib;
2. Wa¥iyya al-Imåm al-A‘ùam Abú Õanífa;
3. ©arõ Wa¥yya al-Imåm Abú Õanífa - Muhammada al-Bartija;
4. Minhåû al-‘Åbidín - Imama Gazalija;
5. Anís al-Wå‘iùín - naπeg Ahmeda MujezinoviÊa Mostarca (u. 1090./
1679.);
Svezak IV
Kataloπki ga je obradio prof. dr. Fehim Nametak, a iz πtampe se
pojavio, sa zakaπnjenjem od sedam godina, 1998. godine. Tokom obrade
ispoπtovana je metodologija koju je uspostavio rahmetli Kasim DobraËa.
Za razliku od prva tri sveska u kojima su dominirali rukopisi arapskog
jeziËkog podruËja, u ovom dominiraju rukopisi osmanskog jezika i
alhamijado rukopisi Boπnjaka.
U svezak je uvrπteno nekoliko prijepisa iz oblasti perzijske klasiËne
knjiæevnosti izrazito lijepog rukopisa s umjetniËkim unvanima ukraπenih
islamskim umjetniËkim minijaturama. To su Hafizov Divan perzijske
poezije i Sunbulistan ©ejha ©uûå‘a, a ovaj drugi u fantastiËnom prijepisu
naπeg pjesnika i kaligrafa Hasana Zijaija Mostarca (u. 1585. g.).
341
Meu najznaËajnije autografe obraene u ovom svesku ubrajaju se:
Ljetopis (hronika) Mula Mustafe Baπeskije o Sarajevu, autografske zbirke
pjesama sarajevskih alhamijado pjesnika Mehmeda M. Guranije,
Mehmeda Dæ. »ohadæiÊa, Nabije Tuzlaka i Senaije Mostarca te
Muhameda Hevaija Uskufija, Abdulvehhaba Ilhamije i Abdurrahmana Sirrije.
Evo joπ nekoliko kljuËnih djela ovog sveska:
1. poema Bånet Su‘ådu, arapskog pjesnika dæahilitsko-ranoislamskog
perioda Ka‘b bin Zuhayra (u. 10./631. ili 26./645.) u pohvalu Poslaniku
Muhammedu, a.s., i njezini mnogobrojni komentari;
2. poema zvana Qa¥ída al-Burda, ©erefuddina Busirija, i njezini
komentari;
3. Maqåmåt al-Õaríriyyi, Abu al-Qåsima al-Õaririja al-Ba¥rija (u.
516./1122.) i komentari;
4. komentari Sururijeva –ulistana;
5. poeme Ibn Arabija, Núniyya i Tarûumån al-Aπwåq i komentari.
Od ovog sveska na naslovnoj korici Kataloga zasluæeno je udomljena
odrednica “bosanskih rukopisa” zbog Ëinjenice da su naπi boπnjaËki
knjiæevnici osim na orijentalnim jezicima i pismima pisali svoja djela i na
maternjem jeziku, adaptiranim arapskim pismom bosanËicom.
PrireivaË je reducirao informacije o rukopisima, autorima i
prepisivaËima na naËin kako se to Ëini danas u svijetu. Ustupak je pravljen
samo glede rukopisa i prijepisa knjiæevnika Boπnjaka znaËajnih za kulturnu
historiju Bosne i Hercegovine.
Uvodna rijeË Zekiya Yamaniya, Predgovor Mustafe JahiÊa i Uvod
Fehima Nametka pisani su u tri standardna jezika. Svezak sadræi sve
indekse i druge priloge kao i prethodna tri kataloga. U obradi koriπÊena
ista bibliografija.
Svezak V
Ovaj svezak Kataloga rukopisa na orijentalnim jezicima, raen po
istoj koncepciji, na bazi iste bibliografije i s istim prilozima, kataloπki je
obradio rahmetli Zejnil FajiÊ, a πtampan je 1999. godine. Sadræi obraenih
450 kodeksa, odnosno 994 djela u oblastima filozofije i logike, historije
i geografije, disputacije i nekih drugih oblasti koje nisu mogle biti
mimoiene, buduÊi da su sastavni dio rukopisnih zbirki.
342
PriliËnom broju rukopisa nema traga u dostupnim bibliografijama;
dosta ih je bez poËetka ili kraja, a neki drugi su bez naslova, premda su
kompletni. VeÊem broju rukopisa nije se moglo utvrditi ime autora ili
prepisivaËa, mjesto i godina nastanka ili prijepisa.
Novina u svesku je po prvi put pridodati “indeks djela u transkripciji,
pregledu djela po nauËnim disciplinama, inventarskim brojevima rukopisa
i rednoim brojem Kataloga”.
Nekoliko temeljnih djela:
1. Risåla fí al-‘iπq, Ibn Sinaa (u. 428./1036.) i njezini komentari;
2. Õikma al-‘ayn, al-Qazwíníja al-Kåtibija i njezini komentari (u.
615./1276.);
3. Al-Ísågúûí Aïíruddina al-Abhurija (u. 663./1266.), i mnogobrojni
komentari meu kojima vrlo znaËajno mjesto zauzima i komentar naπeg
©ejh-Juje;
4. Ar-Risåla aπ-©amsiyya, Naûmuddina al-Qazwiniya al-Kåtibija, i
njezini komentari;
5. Tahèíb al-Manãiq wa al-Kalåm, Mas‘úda at-Taftazåniya i mnogobrojni komentari, glose i superglose meu kojima naπeg Mustafe EjuboviÊa ©ejh-Juje zauzima poπtovano mjesto;
6. Muõåñara al-Awå’ili wa Musåmara al-Awå∂ir, naπeg ©ejha Ali-dede
b. Mustafa al-Bosnawi al-Mostari (u. 1007./1598.) i prijepisi ovog djela;
7. Õadíqa aπ-©uhadå’i, Mehmeda Fazúlija (u. 910./1505.) i dr.
Svezak VI
Ovaj svezak tretira rukopise nastale uglavnom u oblasti gramatike
arapskog i nekoliko djela iz oblasti gramatike turskog i perzijskog jezika.
NajveÊi broj rukopisa u ovoj oblasti je udæbeniËke koncepcije i svrhe, ali
ima i takvih djela koja nadilaze taj nivo i predstavljaju raritetne primjerke
u svijetu ili se, pak, joπ uvijek ne zna da sliËni primjerci uopÊe i postoje
izvan Gazijine biblioteke. Kataloπki ga je obradio Mustafa JahiÊ, a
publikovan je 1999. godine.
I ovaj svezak sadræi brojna rukopisna djela (autografe i prijepise)
naπih Boπnjaka, πto samo potvruje historijsku Ëinjenicu da su naπi ljudi
plodotvorno participirali u oblastima svih poznatih znastvenih disciplina
na πirokim prostorima Osmanske imperije. Djela Boπnjaka dugi niz godina
343
sluæila su kao osnovna literatura u procesu ondaπnjeg poËetnog, srednjeg
i visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Izdvajamo nekoliko
najznaËajnijih imena Boπnjaka i njihova πiroko poznata djela:
1. ©arõ al-Kåfiyya (Komentar djela Ibn Õåûiba: al-Kåfiyya) Ahmeda
Sudije al-Busnawija (u. 1006./1597.);
2. Al-Fawå’id al-‘Abdiyya Mustafe b. Yúsufa b. Muråda al-Muståríja
©ejh-Juje (u. 1119./1707.) kao komentar gramatiËkog djela Al-Unmúèag
fí an-Naõw znamenitog Zamahπerija;
3. ©arõ al-Mi¥båõ, Ibråhima al-Mustarija OpijaËa (u. 1138./ 172526.);
4. Al-Mu∂ta¥ar fí an-Naõw, istog autora;
5. An-Namliyya fí iùhår al-qawå‘id a¥-¥arfiyya wa an-naõwiyya,
‘Abdulkamåla at-Trawnikíja /TravniËanin/ (u. 1052./1642,-43.);
6. Bidåya al-Mubtadí, Mustafe »ajniËanina (u. 1242./1826.).
Sadræi sve priloge kao i u prethodnim svescima.
Svezak VII
Sedmi svezak u obradi Hase Popare i Zejnila FajiÊa pojavio se iz
πtampe 2000. godine na desetogodiπnjicu jubilarne saradnje izmeu ove
Gazi Husrev-begove biblioteke i Jemanijeve fondacije Al-Furqån iz
Londona.
Sadræi 548 kodeksnih jedinica, odnosno 873 rukopisna djela iz oblasti
stilistike, metrike i rjeËnika pisanih jednojeziËki na arapskom, dvojeziËki
ili Ëak kao trojeziËka pa i ËetverojeziËka cjelina (arapsko-tursko- -perzijskobosanski).
Ovaj svezak karakterizira obrada nekoliko najstarijih rukopisa u
svijetu ili pak najstarijih prijepisa nastalih joπ za æivota ili neposredno
poslije smrti autora.
Najstariji autograf jeste treÊi dio enciklopedijskog djela iz stilistike
Miftåõ al-‘Ulúm Yusufa as-Sakkakija (u. 626./ 1228.), dok je nastariji
prijepis ovog autografa uraen 972./1564. Po starini obraenih rukopisa
slijedi kompendij na gornje djelo Tal∂í¥ al-Miftåõ, koje je uradio
Muhammed al-Qazwíní (u. 739./1338.), a njegov nastariji prijepis
pojavljuje se 773./1372-73. Prijepis Qazvinijeva komentara al-Íñåõ fí ‘ilm
al-ma‘åní wa al-bayån uraen 751./1350. godine u Havarizmu u Iranu.
344
Meu Boπnjacima u oblasti jezika i jeziËkih disciplina pored Sudije,
©ejh Juje, OpijaËa, TravniËanina i »ajniËanina isticali su se joπ i Hasan
Kafija PruπËak komentarima na Qazvinijev prednje spominjani kompendij, Husejn Isbeija Sarajlija komentarom Samarkandijeva djela Farå’id
al-Fawå’id te Mahmud b. Halil zvani Damad ili Bejazi-zade komentarom
na djelo Andalusija ‘Arúñ al-Andalúsí.
Bosansko-arapsko-turske, bosansko-tursko-perzijske rjeËnike, nastale
na ovim prostorima perom naπih ljudi, zacijelo ne posjeduje ni jedna druga
biblioteka u svijetu.
I u ovom svesku primijenjena je sva prateÊa aparatura kao i u do
sada objavljenim svescima Kataloga.
Svezak VIII
Osmi svezak Kataloga, koji predstavlja nastavak obrade rukopisne
grae u oblasti arapskog jezika i njegovih disciplina, koji je pripremio g.
Mustafa JahiÊ, objavljen je 2000. godine. U ovom sluËaju radi se o djelima
iz gramatike i sintakse arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih autora.
Ukupan fond obraenih rukopisnih djela iznosi 503 kodeksa ili 1013
djela. VeÊina ih je pisana na arapskom jeziku, a zanimljivu pojavu Ëine
rukopisi o arapskom jeziku pisani na bosanskom i pismom arebicom kao
i prijevod latinske gramatike na turski jezik.
U ovaj svezak uvrπten je i obraen veÊi broj neidentificiranih rukopisa
razliËitih tematskih oblasti usljed nepostojanja njihova poËetka ili kraja,
imena prepisivaËa, mjesta i godine nastanka djela ili njihova prijepisa.
UobiËajena prateÊa knjiπka aparatura i ovdje je u cijelosti zastupljena.
Osiguravanje finansijske podrπke pokazalo se izuzetnom motivacijom za
djelotvorniji rad na katalogiziranju rukopisne grae.
Temeljna djela su:
1. Al-Maq¥údu fí at-Ta¥ríf - Imama Abu Hanife te njegovi komentari,
glose i superglose;
2. Maråõ al-Arwåõ - Ahmeda b. Alija b. Mas‘úda i komentari;
3. Muqaddima Abí al-Laiï as-Samarqandi - Abu Lejsa Samarkandija
i komentari;
4. Aπ-©åfiya fí a¥-Ôarf - Ûamaluddina al-Õåûiba i komentari;
5. Al-Muqaddima al-Åûurúmiyya - A¥-Ôinhåûiya Ibn Åûurúma i komentari.
345
Svezak IX
U tematskom okviru svezak predstavlja nastavak obrade rukopisne
grae zapoËete sa drugim sveskom, i to onog dijela koji se odnosi na
uvod u islamsko pravo (u¥úl al-fiqh) i islamsko pravo (al-fiqh). Sadræi
551 obraeni kodeks, donosno ukupno 784 djela. Obrada je vrπena prema
koncepciji uspostavljenoj veÊ s prvim sveskom Kataloga. Za πtampu
pripremio ga je hafiz Haso Popara, a objavljen je 2001. godine.
VeÊina pravnih djela unutar ovog sveska (95%) pripada hanefijskoj
pravnoj πkoli buduÊi da je ta πkola prava i pravnih disciplina predstavljala
oficijelnu orijentaciju na svim prostorima Osmanske imperije.
Kataloπki pripremljena rukopisna djela ovog sveska stoljeÊima su
naπiroko izuËavana i prepisivana, komentirana i glosirana te su predstavljala konkretnu formu znanstvenog ugleda autora kako u krugovima
uleme tako i na dvorovima sultana, paπa i vezira.
I ovaj svezak Kataloga karakterizira nekoliko raritetnih primjeraka
najstarijih prepisanih rukopisa u svijetu kakav je, npr., prijepis osnovnih
djela Al-Mu∂tår li al-Fatwå i al-I∂tiyår li ta‘líl al-Mu∂tår autora Abú alFañla al-Mú¥uliya al-Õanafiya (599-683./1203-1284.), koji je uradio
Burhån as-Samarqandi 691./1292. godine, osam godina nakon autorove
smrti.
Katalog sadræi i nekoliko znaËajnih autografa ili prijepisa djela naπih
znamenitih Boπnjaka, primjerice Hasana Kafije PruπËaka, Hasana
Dumnawija, Mustafe EjuboviÊa ©ejh-Juje, Mustafe Bali-zådea al-Busnevija, Abdulwehhaba Ilhamije, Omera Hume i dr.
KoriπÊena ista metodologija obrade, ista bibliografija i priloæena
standardna indeksna aparatura sa uobiËajenim tekstovima u prednjem
dijelu Kataloga.
Svezak X
Deseti svezak tematski predstavlja nastavak drugog i devetog sveska,
a sadræi rukopisna djela iz islamskog prava (fiqh) kao osnovne oblasti,
zatim iz nasljednog prava (farå’id), pravnih decizija (fatåwå), pravnih
postupaka pred πerijatskim sudovima (ådåb al-qåñí), dræavnog prava i
ureenja dræave (niùåm ad-dawla wa al-qawånín). ©tampan je 2002. g., a
kataloπku obradu proveo je g. Osman LaviÊ.
346
Obraeno je 482 kodeksa, odnosno 706 djela svrstanih u 352 naslova
standardnom metodologijom obrade. Najstariji rukopis jeste prijepis
autografskog djela imama ©afije (u. 507./1113.) pod naslovom Õilya al‘ulamå’i fí i∂tilåf maèåhib al-fuqahå’i, koji je uradio ‘Abdussalåm anNabråwí 585./1189. godine, te niæe navedena djela zajedno sa njihovim
komentarima i glosama:
1. Al-Hidåya fi al-Fiqh al-Õanafi, Burhanuddina al-Fargåniya (u. 593./
1197.);
2. Al-Muqaddima al-Gaznawiyya, Ahmeda al-Gaznawiya al-Kåπåniya
(u.593./1197.);
3. Multaqå al-Abõur-Ibrahima al-Halabiya napisano 923./1517. g.
(u. 956./1549.) i dr. ; zatim djela boπnjaËkih autora, poput:
4. Ahmed al-Mostari (u. 1159./1746.) zbirke fetvi nazvavπi je Durra
al-Fatåwå;
5. Hasan Kafija PruπËak (951.-1025./1544./1616.) s komentarom
djela Fiqh al-Kaydåní;
6. Hasan ad-Dumnåwí (Duvnjak) s djelom Maûma‘ al-Ûawåhir na
turskom jeziku;
7. Mustafa Båli-zåde al-Busnawí s komentarom Nasafijeva djela Kanz
ad-Daqå’iq;
8. Mustafa EjuboviÊ ©ejh-Jujo s djelom o metodama disputacije;
9. Abdulwahhab Ilhåmija s djelima pisanim na bosanskom jeziku
pismom arebicom i dr.
Svezak XI
Iz πtampe se pojavio 2003. g. upravo na jubilarnu Ëetrdesetu godiπnjicu
od izlaska iz πtampe prvog sveska u pripremi g. Zejnila FajiÊa.
U okviru 870 kodeksa, odnosno 1265 rukopisnih djela, od kojih je
965 arapskih, 278 turskih, 7 perzijskih i 15 bosanskih, katalog nam nudi
rukopise u sljedeÊim tematskim oblastima:
1. Enciklopedije (al-Ma‘årif),
2. Rukopisni Mushafi i njegovi pojedinaËni dijelovi (al-Ma¥åõif wa
aûzå’uhu),
3. Tedævid (‘ilm at-Taûwíd),
347
4. MelodiËno recitiranje/uËenje Kur’ana (‘ilm al-Qirå’åt),
5. Komentari Kur’ana (‘ilm tafsír al-Kur’an),
6. Sunna i Hadis (‘ulúm al-Õadí∂ wa as-Sunna),
7. Akaid (‘ilm al-‘aqída al-islåmiyya) i
8. Dove (al-Ad‘iyya).
Meu autorima djela napisanih ili prepisanih u ovom svesku najveÊi
dio pripada arapsko-islamskom krugu, zatim tursko-islamskom, bosansko-islamskom i naposljetku perzijsko-islamskom krugu pisaca.
I u ovom svesku uvrπtena su rukopisna djela znamenitih Boπnjaka
pisana na orijentalnim jezicima pa i bosanskom, pismom arebicom.
BauduÊi da je ovaj svezak nadopuna prvom svesku, razumljivo je i
sasvim opravdano da g. FajiÊ koristi identiËnu metodologiju obrade, izvore
i druge relevantne elemente za katalogiziranje orijentalnih rukopisa.
Svezak XII
U jubilarnoj 2003. godini, odnosno u Ëetvrtoj dekadi od izlaska iz
πtampe prvog sveska Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih
rukopisa Gazijine biblioteke, pojavila se i XII knjiga u obradi i pripremi
Mustafe JahiÊa, direktora ove institucije.
U svesku obraeno je 379 rukopisa (na 618 strana) iz sljedeÊih
tematskih oblasti:
1. medicina i tradicionalna farmokologija;
2. veterina;
3. matematika;
4. astronomija;
5. astrologija;
6. tajne nauke;
7. ostale razliËite nauke.
Osim prednje navedenih ova knjiga sadræi i rukopise iz drugih
znastvenih disciplina. Njezina glavna karakteristika pokazuje se u
znaËajnijem prisustvu djela vezanih za Bosnu i Boπnjake, autore ili
prepisivaËe, vlasnike ili vakife πto samo potvruje historijsku Ëinjenicu
da sva ta otkrivena i joπ neotkrivena, obraena i joπ kataloπki neobraena
djela, imaju Ëvrste korijene u prostorima koje su nastanjavali Boπnjaci.
348
PrireivaË XII sveska Ktaloga potrudio se priskrbiti mu epitet
najkopmletnijeg sveska inoviranjem metode katalogiziranja rukopisnog
blaga obogaÊivanjem standardne prateÊe aparature novim elementima,
koje u ranijim izdanjima kataloga kako u ovoj tako i drugim sliËnim
institucijama nismo imali priliku susresti.
Na taj naËin g. JahiÊ metodu katalogiziranja rukopisa podiæe na najviπu znanstvenu razinu potvrujuÊi time i svoju visoku struËnost i neupitno
iskustvo na ovom planu.
Svezak XIII
Gazi Husrev-begova biblioteka pred kraj 2004. g. ubiljeæila je joπ
jedan izvanredan radni uspjeh publiciranjem trinaestog sveska Kataloga
manuskripata pisanih na orijentalnim jezicima. Na taj naËin je iznjedrila
iz svojih nepresuπnih riznica bogatog blaga pouzdani vodiË svakom
znanstveniku-istraæivaËu koji iskazuje afinitet za izuËavanje islamske
kulture i civilizacije.
Na obradi orijentalnih rukopisa ovog sveska manirom visprenog
zaljubljenika u rukopise, majstora produbljene i svestrane analize,
pouzdanog i raskoπnog znalca historijskih okvira u kojima su nastajali
manuskripti, Ëudesne intuicije i snalaæljivosti, metodom istraæivaËa
dominantnog iskustva, radio je hafiz Haso Popara.
Tokom paæljive obrade rukopisa nedvosmislenog historijskog znaËaja,
u nastojanju da ih smjesti u srediπte opÊih historijskih i kulturnih prilika,
zaziruÊi od svake zavodljive improvizacije, gospodin Popara je bio
posvemaπnje svjestan da se kroz magiËnu prizmu svakog rukopisa
prelamaju istovremeno i znanstveno iskustvo i punina senzibiliteta,
karakteristike vremena, slike znamenitih pojedinaca i æivopisnih
osobenosti cijelih naroda, te da on takve konstitutivne elemente rukopisne
grae ne smije ostaviti skrivene unutar kaligrafske ljepote rukopisa samog
autora ili prepisivaËa.
Ovaj svezak dominantno sadræi obraene rukopise iz oblasti
islamskog tesavvufa premda nije mogao mimoiÊi ni druge
interdisciplinarne koje standarno ukljuËuju razliËite rukopisne medæmue.
U njega je uvrπteno 279 rukopisa u 719 djela i 545 naslova od kojih 129
na arapskom, 108 na turskom, 40 na perzijskom i 2 na bosanskom jeziku.
349
U svezku je obraeno i nekoliko kapitalnih djela najeminentnijih
islamskih znanstvenika i πejhova sufijske gnose, primjerice: Abú Õåmida
al-Gazålija (u. 505/1111.), ‘Abdulqådira al-Ûílånija (u. 561/1167.),
Aõmada ar-Rifå‘ija (u. 578/1182.), Faríduddína ‘Aããåra (u. 627/1229.),
©ihåbuddína as-Suhrawardija (u. 632/1234.), Muõyiddína ibn al-‘Arabíja
(u. 638/1240.), Ûalåluddína ar-Rúmija (u. 672/1273.), Ôadruddína alQonawíja (u. 672/1273.), Arslana ad-Dimaπqija (u. 699/1299.),
‘Atå’ullåha al-Iskandarija (u. 709/1309.), ‘Abdulkaríma al-Ûillíja (u. 832/
1428), ‘Abdurrahmåna al-Ûåmija (u. 898/1492.), ‘Abdulwahhåba aπ©a‘rånija (u. 973/1565.), Mu¥ãafe ©åmija (u. 1009/1600.), Ismå’íla alBrúsawija (u. 1137/1724.), ‘Abdulganija an-Nåbulusija (u. 1143/1731.)
i dr.
PrireivaË je koristio istovjetan metod kataloπke obrade i klasifikacije
rukopisa, izrade indeksa i ostalih priloga, koja je primijenjena od strane
prireivaËa prvog sveska rahmetli Kasima DobraËe.
Brojne su teπkoÊe sa kojima se prireivaË suËeljavao tokom obrade
manuskripata uvrπtenih u ovaj svezak, meu kojima su:
a) identifikacija rukopisa zbog nedostatka poËetka i kraja,
nepostojanja imena autora ili prepisivaËa, oπteÊenosti teksta ili vinjete s
podacima o autorima i sl.,
b) utvrivanje tematske oblasti pojedinih rukopisa buduÊi da su u
poznatim kataloπkim izvorima u nas i u svijetu ti rukopisi svrstavani Ëas
u jednu Ëas u drugu tematsku oblast. PoteπkoÊi je doprinosilo i neprecizno
razgraniËavanje izmeu gnostiËkih sufijskih tekstova i onih koji samo
analitiËki ili kritiËki tretiraju te tekstove iz perspektive drugih znanosti.
Ovdje valja ukazati posebno na nekoliko unikatnih manuskripata,
koji su ili autografi ili su pak prepisivani za æivota njihovih autora ili u
neposrednoj vremenskoj distanci:
1. prijepis djela Ihyå’u ‘ulúmiddín Abú Õåmida al-Gazålija iz 500/
1106. g. nastao joπ za æivota autora, koji je vjerovatno najstariji primjerak
u svijetu;
2. prijepis istog djela iz 526/1131. i 562/1166. g. nastali dvadeset i
pedeset godina nakon smrti imama Gazalija;
3. autograf u tri knjige komentara Mesnevije na perzijskom jeziku
Mustafe Surúrije (u. 969/1562.) g.;
350
4. autograf djela Safína an-Naûåt li al-Wu¥úl ilå taríq ma‘rifa al-Ilåh
Muõammada b. Maπ‘ala b. Sirråûa b. Muõammada ad-Damírija aπ-©åfi‘íja
(u. 1067/1657.).
Takoer, uputno je ovdje ukazati i na nekoliko znaËajnih djela naπih
znamenitih Boπnjaka, koja su zasluæno naπla svoje mjesto u ovom svesku
prireivaËa:
- Kitåb ∂awåtim al-Õikam wa õall ar-Rumúz wa kaπf al-Kunúz Alidede Boπnjaka, zvanog ©ay∂ at-Turba (u. 1007/1597.);
- Maqå¥id-i anwår ‘ayniyya wa arwå∂-i ãayyiba-i gaybiyya Abdullaha
Boπnjaka poznatijeg kao ©åriõ al-Fu¥ú¥ (u. 1054/1644.);
- Kitåb taríqåt ¥úfiyya Abdussameda PruπÊaka (u. 1038/1638.)
I na kraju, uz duæno svekoliko poπtovanje kolegi i prijatelju Hafizu
Hasi Popari, osjeÊam potrebu izraziti beskonaËnu zahvalnost zaljubljenika
knjige, osobito one rukopisne, koja nam Ëudesnom ljepotom raskriva
duh vremena starih klasika, privode u aule njihovih ideja i umova koji su
ih proizvodili.
Svezak XIV
Prije davanja u πtampu ovog broja Anala privedena je kraju obrada i
cjelovite priprema za publiciranje i XIV sveska Kataloga Gazi Husrevbegove biblioteke. Rad na obradi rukopisnog sadræaja u cijelosti je
realizirao naπ kolega Osman LaviÊ. Uz razne druge obaveze i referate na
kojima i danas radi, gospodin LaviÊ je uspio kataloπki obraditi i pripremiti
za πtampu X i XIV svezak rukopisa i ponuditi ih na koriπÊenje πiroj javnosti
i istraæivaËima orijentalne historijske grae, Ëime je dao svoj izvanredan
doprinos na planu rasvjetljavanja historijskih Ëinjenica u povijesti Bosne
osmanskog pa i postosmanskog razdoblja.
Kako sam autor i prireivaË istiËe, centralna tema obraene rukopisne
grae u Gazijinoj biblioteci pripada πirokoj oblasti islamskog prava i
njegovih znanstvenih disciplina, koja je i u prethodnim svescima (II, IX i
X) u najπirem opsegu tretirana, na osnovu Ëega se nameÊe zakljuËak da
znaËajan fond rukopisne grae u Gazinoj biblioteci pripada πirokoj oblasti
islamskog prava.
»etrnaesti svezak sadræi 468 kodeksa, odnosno 785 djela od kojih je
365 na arapskom, 396 na turskom, 5 na perzijskom i 19 na bosanskom
jeziku.
351
KoriπÊenjem veÊ davno utvrene metodologije obrade manuskriptne
grae ni u ovom svesku nisu mogle biti izbjegnute standardne poteπkoÊe
poput nedostatka identifikacijskih podataka o rukopisima, osjetna
oπteÊenost vlagom, dugotrajnom upotrebom, dotrajalom staroπÊu papira
i dr., koje je autor razrjeπavao uobiËajenim isprobanim metodama.
U ovom svesku pojavljuju se prijepisi rukopisnih djela znamenitih
muslimanskih autoriteta ne samo arapskih, perzijskih i turskih prepisivaËa
veÊ i bosanskih, koja su registrirana i obraivana skoro u svakom svesku
prethodno publiciranom, πto samo govori o popularnosti autora i njihovih
djela i na ovim naπim prostorima.
Ovdje Êemo navesti samo nekoliko najpoznatijih autora i njihovih djela:
1. Manår al-Anwår Abu al-Barakåt an-Nasafiya (u. 710/1310),
2. ©arõ Muõta¥ar al-Muntahå ’Adududdina al-Ògiya (u.756/1355) i
Ûurûånijeve (u. 816/1413.) glose,
3. Muqaddima Abu al-Laiã fi-¥-Ôalah (u. 373(282)/983(993), te
komentari, glose i super glose,
4. Muõta¥ar al-Qudúri Ahmeda al-Bagdadija (u. 428/1037.),
5. Wiqåya ar-Riwåya fi Mas’åil al-Hidåyå Muhammada aπ-©ariah
(u. 673/1274.) s mnogobrojnim komentarima i glosama,
6. Munya al-Mu¥alli wa Gunya al-Mubtadi Muhammada al-Kaπgarija
(u. 705/1305.) s mnogobrojnim komentarima,
7. Gawåhir al-Fiqh Tahira al-Hawarizmija (u. 771/1369.) s velikim
brojem komentara i glosa,
8. Al-Fiqh al-Akbar Abu Hanife (u. 1650/767.), koje je stoljeÊima
prepisivano i komentirano,
9. Miftåõ al-Hu¥úl li-Mir’åt al-Wu¥úl Muhammeda Husrawa (u. 885/
1480.), a meu najznaËajnije komentare ubraja se komentar naπeg Mustafe
Mostarca ©ejh-Juje (u. 1119/1707.)
Vjerujemo da Êe kolektiv Gazijine biblioteke imati zadovoljstvo
uskoro predstaviti πiroj javnosti nekoliko posljednjih svezaka Kataloga
na promociji koja Êe biti upriliËena tim povodom.
352
David G. Hirsch
Middle East Bibliographer
Charles E. Young Research Library, UCLA
VISIT TO THE GAZI HUSREV BEG LIBRARY IN
SARAJEVO, JUNE 7-18, 2004*
Introduction
The Gazi Husrev Bey Library in Sarajevo was founded in 1537, together with a Islamic school (madrasah). Gazi Husrev Bey, the Ottoman
Governor of Bosnia, had established the oldest higher education institution in Sarajevo for the teaching of Sufi philosophy (hanikah) some six
years earlier. In his endowment charter (vakufnama) concerning the construction of the madrasah, the benefactor requested that “… whatever
was left from the funds for construction should be used for the purchase
of good books, which would be utilized in the aforementioned madrasah,
for those who would read them and for those who are involved in science
to copy from those books”. For this reason, this library is considered to
be the first and oldest cultural institution of the Bosniaks.
The Library remained within the Kurshumlija Madrasah until 1863
when, due to the lack of space, it was reallocated to a larger room built
next to the Gazi Husrev Bey’s Mosque. It remained there until 1935 when
it was moved again because of the large quantity of books in its collections. Its new location was in the building in front of the Imperial (Careva)
Mosque. The library and its collections were house there until the beginning of the War in Bosnia and Herzegovina in 1992 when safety concerns forced the transfer and distribution of the collections to several
other more secure locations within the city.
* Mr. David G. Hirsch visited the Gazi Husrev-bey Library with the aim of
improving the work of the Library. The visit was organised by US Embassy in
Sarajevo. We would like to thank Mr. Hirsch for his suggestions as well as to
express our gratitude to US Embassy in Sarajevo which made this visit possible.
353
The basic collections of the Library consist of manuscripts in Arabic,
Turkish and Persian. They number approximately 10,000 codices, which
makes this Library one of the largest of its kind in Europe. The manuscripts came from various parts of the Islamic world, mainly from the
largest centers of Islamic culture and science such as Istanbul, Mecca,
Medina, Cairo and Baghdad. A considerable number of these manuscripts
originated in Bosnian towns and villages where many Bosniaks-Muslims
wrote original works or copied the books by other authors from all, then
known scientific disciplines.
The complete book collections became larger because many individuals endowed or donated books to the Library. Sometimes the whole private libraries were given as a gift. A number of manuscripts and other
valuable books, as well as several private collections, were purchased by
the Islamic Community of Bosnia and Herzegovina for this Library.
The library’s holdings today number some 80,000 volumes. Apart from
the manuscript collections, there are other holdings of printed books, periodicals and historical documents in Arabic, Persian and Turkish, in addition to Bosnian and other European languages. While all subject areas are
represented in the manuscripts collections, many of the Arabic manuscripts
deal with Islamic Studies whereas the Turkish manuscripts are mainly literary and the Persian manuscripts deal mainly with classical Persian literature. The periodicals’ holdings include the oldest newspapers and magazines printed in Bosnia and Herzegovina. Nineteenth century Bosnian periodicals, as well as Turkish language and Bosnian language in Arabic script,
known as Arebica are represented. The archival collections consist of documents related to the history of Bosnia and Herzegovina during the period
of Ottoman rule. The library also has an important collection of 1,400
vakufnamas, and 86 sijills (court records and protocols) from the Sharia
Court in Sarajevo. It should be mentioned that the entire Library collections in the Library were protected during the last war. Bearing in mind the
level of devastation and destruction of the Bosniak cultural heritage, the
Library’s holdings represent today almost the only source for research of
the history and cultural heritage of the Bosniaks and Islamic studies.
The basic functions of the Library are acquisition, cataloguing,
processing, preserving and providing access to the collections for scientific and research purposes to all individuals involved in research of these
disciplines.
354
Cataloging
The library has done a remarkable job of cataloging its manuscript
collections. Fourteen volumes of a printed catalog have been produced
and online records have been entered into a Filemaker database.
Vernacular Arabic, Persian, and Ottoman Turkish books, as well as
Latin-script books and serials are each cataloged into a separate Filemaker
database. These databases have recently become available for browsing
through the Internet at the library’s website: http://www.ghbibl.com.ba/
en/index.html” http://www.ghbibl.com.ba/en/index.html
The librarians catalog at a high level and only minor modifications
would be needed to conform to international standards and contribute to
the major bibliographic databases such as OCLC and the RLG Union
Catalog. During my visit we discussed the issues concerning online
cataloging of Arabic, the challenges of establishing Arabic authority
records (selecting the appropriate form of a name and appropriate references), and the benefits of cooperation with international partners.
During the site visit the Gazi Husrev Begova Library staff had an opportunity to view cataloging of manuscripts, books and serials by libraries
in the United States and in the Arab World. Some of the catalogs searched
were Library of Congress, Ohio State University, Harvard University, University of Michigan, UCLA and United Arab Emirates University. Ohio
State University and United Arab Emirates University both employ bilingual Arabic-English software. University of Michigan provides full
cataloging of its manuscripts in its online catalog. Librarians also had an
opportunity to view cataloging records in the OCLC and RLG databases
an Authority records in the Library of Congress and RLG Union Catalog
databases. We also discussed cooperative projects such as the Middle East
Microforms Program and the OACIS database of Middle Eastern serials
hosted by Yale University. Contact information for the different software
companies and bibliographic databases was provided to the library staff.
Recommendations
While the catalogers have mastered the intellectual process of
cataloging, some modifications need to be made and some important
decisions need to be taken.
The librarians currently use accepted reference sources to the extent
available when establishing Arabic author names.
355
The library catalogs each copy of each book individually. While old
and rare books may vary from copy to copy, most 19th and 20th century
books do not vary from one copy to another. Normally a single bibliographic record should be sufficient for each title of the same edition. If
more than one copy of a book is held, an additional item should be added
to the holdings, or item record.
Archives Collections
The archives collection consists of approximately 500 meters of documents. These include many important documents from 1880-the period
following World War II. Subject matter includes relations between the
Reis and the religious authorities and the government. These documents
are extremely important to historians and can reveal a great deal about
the daily life of Muslims in 19th and 20th century Bosnia. Some of the co
In addition to document archives, the Library also houses collections
of old Bosnian postcards, over 8000 photographs, negatives and slides,
both old and current and death announcements. In the library’s museum
collection, there is also a collection of historical maps. Current storage
practices for these items are also inadequate. These items should also be
store in acid-free paper and containers.
Recommendations
The storage currently provided for these materials is inadequate. These
unique documents should be separated with acid-free paper and stored in
acid-free boxes. The boxes currently being used may actually be acid-free
but the paper being used to separate the individual documents is not of
archival quality. Many of the documents are already yellowed and brittle
and need to be scanned if their intellectual content is to be preserved.
Current description level for the individual manuscripts is minimal.
During my visit I demonstrated the Image Databases of the Online
Archive of California http://www.oac.cdlib.org/ as a model for cataloging
and archiving images.
I would also recommend that archive staff examine the Library of
Congress Prints & Photographs Online Catalog which may be examined
at: http://www.loc.gov/rr/print/catalog.html They have recently included
the Abdul Hamid II collection. This online catalog has become available
since my visit to Sarajevo.
356
Reprographic Services
The Gazi Husrev Beg Library has surpassed many US libraries in its
microfilming and scanning capabilities. They have successfully filmed all
10,000 manuscripts and scanned near 3,000 which are available at reasonable cost to requesting researchers and librarians.
Some general observations
With the impending more and requisite changes that will result in
service, it is important that the Gazi Husrev Beg library think about what
it’s mission is, who its audience will be, what types of materials it will
collect, and what services it will provide. It would be impossible for the
library to collect materials in all subjects and in all languages and clear
guidelines need to be established. Many sample mission statements and
collection development policies can be found on the web. I will be happy
to do some research in this area on request.
The staff in general felt that cataloging and exchange were done well
at their institution. There was concern expressed at the lack of a clear
collection development policy and the absence of an annual budget for
the purchase of books and journal subscriptions. At present there are no
paid acquisitions and no paid journal subscriptions. All items are received
as gift. Some staff felt the need for an organizational chart as well as job
descriptions for each position. There are currently no criteria for advancement or promotion within the system; hence there is little incentive for
employees to perform at peak efficiency. Despite this fact, employees displayed a high level of professionalism.
Many of the staff are involved in publication and research projects
as part of their regular duties.
Public service
The library staff have had little experience in Public Service. As the
staff prepare to move to a more public setting, training sessions should
be provided on dealing with the larger community and to school groups
who may not have much background in the field of Near Eastern or
Islamic Studies. The needs of the average community visitor are necessarily different from those of specialized researchers.
The Library needs to enhance its interaction with the College of Islamic Studies. There is much that could be done in terms of cooperation
357
between the two institutions. Librarians at Gazi Husrev Beg should take
a leadership role in training librarians at the College and students at the
College should be encouraged to take advantage of the rich resources at
the Gazi Husrev Beg Library. There is much primary source material
which could be used for advanced research relating to the History of
Islam in Bosnia. I had the opportunity to visit the College of Islamic
Studies and its small library with Dr. Mustafa Jahic, Ms. Julie O’Reagan
and Mr. Douglas Ebner. We were warmly received by the Dean of the
College, Dr. Enes Karic. In addition to discussing the academic programs
offered by the College, we also discussed the possibilities of future collaboration between the College and the Gazi Husrev Beg Library.
There are other institutions with extensive holdings relating to Islam
and cooperation with them would also be extremely desirable. These include, among others, the Bosniak Institute and the National Library of
Bosnia. I was fortunate enough to visit this center during my visit to Sarajevo.
The Bosniak Institute’s collections include substantial holdings of modern
Arabic and Persian monographs and serials which largely complement the
holdings of the Gazi Husrev Beg library, while the National Library’s holdings include a substantial number of manuscripts in vernacular Middle
Eastern languages. A publicly available online catalog including the holdings of all these institutions would be a worthwhile goal.
The Gazi Husrev Beg library would be ideally suited to the establishment of a group of “Friends”. Such a group might be asked to help in
fundraising for specific needs of the Library.
The Reis completed his PhD at the University of Chicago and has
had the opportunity to observe how US libraries function. Thus, he takes
a strong interest in the activities of the Gazi Husrev Beg Library and is
anxious to see it assume an important role in Sarajevo’s educational and
cultural worlds.
The Gazi Husrev Beg Library has the potential to be a major center
in the region for advanced Islamic Studies in addition to being an important cultural center which will help educate the local population. I wish
them every success in their future endeavors.
My sincere thanks to Ms. Julie O’Reagan and Douglas Ebner of the
US Embassy for organizing and facilitating this visit and to Dr. Mustafa
Jahic, Director of the Gazi Husrev Beg Library for his kind assistance
and hospitality during my visits to his library.
358
David G. Hirsch
Bibliografer Srednjeg Istoka
Charles E. Young Research Library, UCLA
POSJETA GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI U
SARAJEVU OD 07-18 JUNA 2004. GODINE*
Uvod
Gazi Husrev-begova biblioteka je osnovana 1537. godine, zajedno
sa Islamskom πkolom (medresom). Gazi Husrev-beg, Osmanlijski
namjesnik Bosne, osnovao je najstarije visoko-obrazovne institucije u
Sarajevu za izuËavanje sufijske filozofije (hanikah) nekih πest godina ranije.
U njegovom testamentu (vakufnami) koji se tiËe izgradnje medrese,
dobrotvor (vakif) je zahtijevao da “…πto god pretekne od troπkova za
gradnju, neka se koristi za kupovinu dobrih knjiga, koje Êe se
upotrebljavati u spomenutoj medresi, za one koji Êe ih Ëitati i one koji se
bave naukom da kopiraju iz ovih knjiga”. Iz tog razloga ova biblioteka
se smatra prvom i najstarijom kulturnom institucijom Boπnjaka.
Biblioteka je ostala u sklopu Kurπumlije medrese sve do 1863. godine,
kada je zbog nedovoljnog prostora bila premjeπtena u veÊu prostoriju uz
Begovu dæamiju. Tu je ostala sve do 1935. godine kada je ponovo
premjeπtena zbog poveÊanog knjiænog fonda. Njena nova lokacija je bila
zgrada ispred Careve dæamije. Biblioteka i njen biblioteËki fond bili su
smjeπteni tu sve do poËetka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, kada
je zbog sigurnosnih razloga bila prinuena da se premjesti i svoju biblioteËku
kolekciju rasporedi na nekoliko mnogo sigurnijih lokacija u gradu.
Osnov biblioteËke kolekcije Ëine rukopisi na arapskom, turskom i
perzijskom jeziku. Taj broj orijentaciono iznosi 10.000 kodeksa, koji Ëine
* Gospodin David G. Hirsch posjetio je Gazi Husrev-begovu biblioteku u
cilju unapreenja rada Biblioteke. Posjeta je organizovana od strane Ambasade
Sjedinjenih AmeriËkih dræava u Sarajevu. Ovom prilikom izraæavamo zahvalnost
gospodinu Hirschu za njegove sugestije i preporuke i Ambasadi SAD-a u Sarajevu
koja je organizovala ovu posjetu.
359
Biblioteku jednom od najveÊih te vrste u Evropi. Rukopisi vode porijeklo
iz razliËitih dijelova islamskog svijeta, posebno iz velikih centara islamske
kulture i nauke kao πto su: Istanbul, Meka, Medina, Kairo i Bagdad.
ZnaËajan broj ovih rukopisa vodi porijeklo iz bosanskih gradova i sela
gdje su mnogi Boπnjaci-muslimani pisali originalne radove ili su kopirali
knjige drugih autora iz svih tada poznatih nauËnih disciplina.
Cjelokupna biblioteËka kolekcija postajala je veÊom zato πto su mnogi
pojedinci darovali ili donirali knjige Biblioteci. Ponekad su cjelokupne
privatne biblioteke davane kao poklon. Brojni rukopisi i druge vrijedne
knjige, kao i nekoliko privatnih biblioteka, bile su kupljene od strane
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za ovu biblioteku.
BiblioteËka kolekcija danas broji neπto viπe od 60.000 svezaka. Pored
rukopisne kolekcije postoje i druge kolekcije πtampanih knjiga, periodike i
historijskih dokumenata na arapskom, turskom i perzijskom uz bosanski i
ostale evropske jezike. Dok su sve predmetne oblasti predstavljene u kolekciji
rukopisa, mnogi arapski rukopisi bave se islamskim naukama dok turski
rukopisi obrauju knjiæevnost a perzijski rukopisi bave se uglavnom
klasiËnom perzijskom literaturom. Fond periodike posjeduje najstarije
novine i Ëasopise πtampane u Bosni i Hercegovini. Bosanska periodika
devetnaestog vijeka, kao i turski jezik i bosanski jezik arapskog pisma,
poznatim kao arebica su predstavljeni. Arhivska kolekcija sastoji se od
dokumenata vezanih za historiju Bosne i Hercegovine iz perioda osmanlijske
uprave. Biblioteka takoer ima znaËajnu kolekciju od 1.400 vakufnama i
86 sidæila (sudski zapisi i protokoli) πerijatskog suda u Sarajevu. Treba
spomenuti da je cjelokupni biblioteËki fond ove Biblioteke saËuvan u
zadnjem ratu. ImajuÊi na umu nivo razaranja i uniπtavanja Bosanske
kulturne historije, biblioteËki fond predstavlja danas jedini izvor za
izuËavanje historije i kulturnog naslijea Boπnjaka i islamskih nauka.
Osnovne djelatnosti ove biblioteke su nabavka, katalogizacija, obrada,
zaπtita i osiguravanje pristupa biblioteËkoj grai za nauËne i istraæivaËke
svrhe za sve pojedince koji su ukljuËeni u istraæivanje ovih disciplina.
Katalogizacija
Biblioteka je uradila znaËajan posao na katalogizaciji svog rukopisnog
fonda. Dvanaest svezaka πtampanih kataloga je πtampano i kompjuterski
pohranjeno u bazu podataka uraenih u programu Filemakera.
360
Knjige koje su napisane na arapskom, perzijskom, osmanlijskom
turskom jeziku, kao i latiniËno pisane knjige i periodiËna izdanja su
katalogizirana u posebne baze podataka uraene u programu Filemakera.
Trenutno ni jedna od ovih baza podataka nije dostupna za pretraæivanje
preko interneta. (napomena M.J.; sada jesu)
Tokom pretrage web-stranica, zaposleni u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci imali su priliku vidjeti katalogizaciju rukopisa, knjiga i periodike
u bibliotekama Amerike i u Arapskom svijetu. Pretraæivani su katalozi
Kongresne biblioteke, Dræavnog univerziteta Ohajo, Univerziteta Harvard,
Univerziteta u MiËigenu, UCLA/ Kalifornijskog univerziteta Los Anelos
i Univerziteta Ujedinjenih Arapskih Emirata. Dræavni univerzitet Ohajo i
Univerzitet Ujedinjenih Arapskih Emirata koriste dvojeziËke arapskoengleske software. Univerzitet u MiËigenu u potpunosti osigurava kataloge
svojih rukopisa na svom on-line katalogu. Bibliotekari su, takoer, imali
priliku da pregledaju kataloπke zabiljeπke i na OCLC i RLG bazi podataka
zapis Normativne jedinice u Kongresnoj biblioteci i RLG centralni katalog
baza podataka. Diskutovali smo takoer o projektima saradnje kao πto
su SrednjoistoËni mikrofilm-program i OACIS bazi podataka periodike
Srednjeg Istoka koje su pohranjene na Univerzitetu Yale. Kontaktinformacije za razliËite kompanije software i bibligrafske baze podataka
osigurane su Ëlanovima kolektiva Biblioteke.
Preporuke
Dok bibliotekari - katalogizatori vladaju intelektualnim procesom
katalogizacije, neke modifikacije trebaju se uraditi i neke vaæne odluke
trebaju se donijeti.
Bibliotekari trenutno koriste prihvaÊene referentne izvore u mjeri u
kojoj su im dostupni kada formiraju oznake arapskih autora.
Biblioteka katalogizira svaki primjerak svake knjige pojedinaËno. Dok
stare i rijetke knjige mogu da se razlikuju od primjerka do primjerka,
veÊina knjiga iz 19. i 20. vijeka se ne razlikuju meusobno. Prirodno,
pojedinaËna bibliografska biljeπka treba da je dovoljna za svaki naslov
istog izdanja. Ako se Ëuva viπe od jedne knjige, dodatni primjerak treba
se dodati kolekciji ili da se primjerak registruje.
361
Arhivska kolekcija
Arhivska kolekcija sastoji se od oko 500 metara dokumenata. Ona u
sebi sadræi veoma vaæne dokumente od 1880. godine, slijedeÊi period
Drugog svjetskog rata. Predmeti koje obrauje tiËu se odnosa izmeu
reisu-l-uleme i drugih vjerskih autoriteta i vlade. Ovi dokumenti su
izuzetno vaæni za historiËare i mogu otkriti znaËajne detalje svakodnevnog
æivota muslimana 19. i 20. vijeka Bosne.
Pored arhivskih dokumenata, Biblioteka Ëuva stare bosanske
razglednice, preko 8.000 slika, negativa i slajdova, starih i novih, te
smrtovnice umrlih osoba. U biblioteËkoj muzejskoj kolekciji nalaze se
historijske mape. Trenutno pohranjivanje ove vrste dokumenata koje se
praktikuje je neadekvatno. Ovi dokumenti treba da se pohrane u trajni nekiseli papir i stave u posebna spremiπta.
Preporuke
Prostor koji je trenutno obezbjeen za ovu vrstu materijala je
nedovoljan. Ovi jedinstveni dokumenti trebali bi biti odvojeni sa nekiselim
papirom i pohranjeni u trajne kutije. Kutije koje se trenutno koriste mogu
biti trajne - nekisele, ali papir koji se koristi da se odvoji svaki dokumenat
je, ustvari, papir za pakovanje mesa. Mnogi od ovih dokumenata su
poæutjeli i izlomljeni. Potrebno je da budu snimljeni ako se æeli njihov
intelektualni sadræaj saËuvati. Nivo trenutnog opisa dokumenta je
minimalan.
U toku moje posjete pokazao sam slike Baze podataka online Arhiva
Kalifornije http//www.oac.cdlib.org/ kao primjer za katalogiziranje i
arhiviranje slika.
PreporuËio bih, takoer, da bibliotekari arhivari istraæe Kongresnu
biblioteku πtampanog i fotografisanog online kataloga koji se moæe
pretraæivati na web-stranici http//www.loc.gov/rr/ print/catalog.html. Oni
su odskoro ukljuËili i kolekciju sultana Abdul-Hamida II. Ovaj online
katalog postao je dostupan od kako sam bio u posjeti Sarajevu.
Servis reprografije
Gazi Husrev-begova biblioteka je nadmaπila mnoge ameriËke
biblioteke u mikrofilmskim moguÊnostima kao i sa moguÊnostima
362
snimanja. Oni su uspjeπno filmovali i skenirali blizu 6.000 rukopisa koje
se mogu dobiti po prihvatljivoj cijeni na zahtjev istraæivaËa i bibliotekara.
Neka generalna zapaæanja
Sa predstojeÊim i neophodnim promjenama koje Êe se odraziti na
servis u biblioteci, vrlo je vaæno da Gazi Husrev-begova biblioteka misli
o tome πta je njena misija/zadatak, ko Êe biti njeni korisnici, koju vrstu
grae Êe nabavljati i koju vrstu usluga Êe pruæati. Bilo bi nemoguÊe
nabavljati materijale iz svih oblasti i na svim jezicima. Jasne smjernice u
tom smislu treba da se utvrde. Mnogi uzorci/primjeri zadataka biblioteke
kao i primjerci politike razvoja biblioteËke kolekcije mogu se naÊi na
web-stranicama. Ja Êu biti sretan da obavim istraæivanje u ovoj oblasti
ako se to od mene zatraæi.
Zaposleni u biblioteci preteæno osjeÊaju da je katalogizacija i razmjena
uraena dobro u njihovoj instituciji. Postoji zabrinutost izraæena u
nedostatku jasne nabavne politike i odsustva godiπnjeg budæeta za nabavku
knjiga i Ëasopisa. Trenutno nema pretplate na periodiËna izdanja. Svi
materijali su dobiveni kao poklon. Neki zaposleni osjeÊaju nuænost da se
uradi organizaciona shema sa opisima poslova za svako pojedino mjesto.
Trenutno nema kriterija za napredovanje u okviru ovog sistema, zbog
toga ima vrlo malo poticaja za uposlene da dostignu viπi nivo efikasnosti.
I pored toga, zaposleni pokazuju visok stepen profesionalizma. Mnogi
zaposleni objavljuju i ukljuËeni su u istraæivaËke projekte kao dio njihovih
redovnih obaveza.
Sluæba za rad sa Ëitaocima
Zaposleni u Biblioteci imaju malo iskustva sa radom u javnom servisu.
Poπto se planira da Biblioteka kreÊe viπe prema javnom servisu, zaposleni
bi trebali da se obuËe za pruæanje usluga πiroj javnosti kao i grupama
koje, moæda, i nemaju znanja u oblasti Bliskog Istoka i islamskih nauka.
Potreba prosjeËnog korisnika je neophodno razliËita od potrebe specijaliste
istraæivaËa.
Biblioteka treba da unaprijedi saradnju sa Fakultetom islamskih
nauka. Ima mnogo toga da bude uraeno na saradnji izmeu ove dvije
institucije. Bibliotekari u Gazi Husrev-begovoj biblioteci trebaju preuzeti
363
lidersku ulogu u pripremi bibliotekara Fakulteta a studenti sa Fakulteta
trebaju se podsticati da koriste prednosti bogate kolekcije Biblioteke. Ima
dosta prvorazrednog izvornog materijala koji bi se mogao koristiti na
viπem stepenu istraæivanja vezanog za historiju Islama u Bosni. Imao sam
priliku posjetiti Fakultet islamskih nauka i njegovu malu biblioteku sa
dr. Mustafom JahiÊem, gospoom Julie O’ Regan i gospodinom
Douglasom Ebnerom. Bili smo toplo primljeni od strane dekana Fakulteta
dr. Enesa KariÊa. Pored diskusije o akademskim programima koji se nude
na Fakultetu, razmatrali smo i moguÊnosti saradnje izmeu Fakulteta i
Gazi Husrev-begove biblioteke.
Postoje i druge ustanove sa znatnom kolekcijom vezanom za Islam i
saradnja sa njima bila bi veoma poæeljna. Ovo ukljuËuje izmeu ostalog
BoπnjaËki institut i Nacionalnu biblioteku Bosne i Hercegovine. Imao
sam sreÊe da posjetim ove centre u toku moje posjete Sarajevu. Kolekcija
BoπnjaËkog instituta sadræi bit modernih arapskih i perzijskih knjiga i
periodike koje u velikoj mjeri nadopunjuju kolekciju Gazi Husrev-begove
biblioteke, dok kolekcija Nacionalne biblioteke sadræi rukopise na
srednjoistoËnim jezicima. Javno dostupan online katalog, ukljuËujuÊi
posjed svih ovih institucija, bio bi vrijedan pogodak.
Gazi Husrev-begova biblioteka bila bi idealna za formiranje druπtva
“Prijatelji Biblioteke”. Od takvog druπtva mogla bi se traæiti pomoÊ u
prikupljanju novaca za specijalne potrebe Biblioteke.
Reisu-l-ulema je zavrπio doktorat na Univerzitetu »ikago i imao je
priliku da vidi kako ameriËke biblioteke funkcioniπu. Tokom naπe posjete
pokazao je veliku zainteresovanost za aktivnosti Gazi Husrev-begove
biblioteke i oduπevljen je idejom da vidi znaËajnu ulogu Sarajeva kao
svjetskog centra za obrazovanje i kulturu.
Gazi Husrev-begova biblioteka ima potencijal da bude glavni centar
u regionu za izuËavanje islamskih nauka pored toga πto je znaËajan kulturni
centar koji Êe pomoÊi obrazovanju domaÊeg stanovniπtva. Æelim im svaki
uspjeh u buduÊem radu.
Moja iskrena zahvalnost g-i Julie O’ Regan i Douglasu Ebneru iz
ameriËke ambasade za organizovanje posjete i pomoÊ koju su mi pruæili
u toku posjete kao i dr. Mustafi JahiÊu, direktoru Gazi Husrev-begove
biblioteke, za njegovu ljubaznu pomoÊ i gostoprimstvo u toku moje posjete
njegovoj Biblioteci.
364
Dr Su’ud Muhammad al-Asfur
Department of History
Faculty of Arts
University of Kuwait
THE POLITICAL ROLE OF THE ULAMA OF
DAMASCUS AT THE TIME OF CIRCASSIAN
MAMELUKS
(784H/1382AD-923H/1517AD)
Political life in Damascus and other cities of al-Sham was in the hands
of Circassian Mameluks who differed in race, origin, language, temperament, and qualities from the people of Damascus. The Circassian
Mameluks kept aloof from their subjects due to an education system that
confined them to military barracks and made them loyal only to their
rulers (amirs) who trained them. They were also loyal to their brothers in
arms.1 Their main concern was focused on the organization of army and
the exploitation of people. The high-ranking officers chose for themselves
forces appropriate to their ranks and they directly trained, disciplined
and used them. In addition to that, the representative of the sultanate in
Damascus kept a big legislative organization2 to which he appointed high
1 B.Lewis, The Arabs in History, pp.155-156, D.Ayalon, Studies on the
Structure of Mamluke Army -1,11,111 Bulletin of the School of Oriental and
African Studies (BsiAs) vols, xv.2, pp.203-228, xv.3, pp.448-476, xvl. 1, pp.57-90.
2 Naeib Al-Sultana in Damascus : He was named in official letters as “Kafel
Al-Sultanah Al-Sharif a in Al-Sham Al-Mahrouss”, He used to represent the
Sultan, reports used to be written at his behest, as with with the Nazer of AlOmawi Mosque and Bimarestan Al-Nouri, he managed all Sultaanate affairs,
using soldiers, arranging officials, he was also named Malek Al-Omaraa, Kabeer
Al-Omaraa, he sits in Egypt next to the Sultan, his qualities should not be attributed to others, Naeib of Damascus has been held in the Mamluke era by seventy
eight, some of them hold the position several times such as Baidmer AlKhawarezmi who hold it six times, and Al-Amir Ali Al-Mardini, and Sheikh AlKhaski three times, Qansou Al-Yehyawe, Bard Bek Al-Dhaheri, Norouz Al-Haf
365
military commanders in order to facilitate his military matters. The sultanate supported itself economically by imposing taxes on traders, farmers,
and artisans and for that purpose it employed a great number of officials
such as scribes, accountants and tax collectors. Since the ulama were
appointed as judges and inspectors of public finances and markets, they
were a category of the society that was closest to the ruling authorities.3
One must not overestimate the political role played by the ulama of
Damascus as they were really powerless to prevent the grave acts of corruption which resulted in the destruction of the pillars of the Circassian
Mameluk state.
It would seem to a researcher that the reason for that has to do with
the ulama being obliged to perpetuate the governing regime as an indispensable thing for the unity of community on the one hand, and with the
absence of a military power capable of making a change, on the other.
Since the Mameluks did not have influence on the masses of Damascus on account of their aloofness from them, the ulama became the link
between the Mameluks and the masses as they appointed themselves the
guardians of the masses of Damascus, defending their rights and rising to
their support.4
ezi twice, see: Sobh Al-Aasha, vol.4, p.188, Aalam Al-Wara, pp.47, 49, 50, 51,
52, 53, 57, 58, 59, 63, 64, 85, 88, 92, 98, Neyabat Al-Sultana Fi Misr Zaman
Salateen Al-Mamaleek (648-923H/1250-1517AD) for Muhammad Abd Al-Ghani
Al-Ashqar, An M.A. Thesis, Faculty of Arts, History Department, Ain Shams
University, 1993AD.
3 Boliak A.N., Al-Intifada Al-Shabiya Fi Al-Asr Al Mamluki Wa Asbaboha
Al-Ijtemaiya, Islamic Studies Magazine, translated by Antoine Farah 1989AD,
8/551-573, Bauper-William, Misr Wa Sourya Tahta Hokm Salateen Al-Jarakessa,
translated by Louis
Sayel, Beirut, 1988AD 15/60-65,16/9-21, Kahen-Claude, Tataworr Al-Iqtaa,
8/25-52, Al Harakat Wai Tanzeemat Al-Shaabiya Fi Modon Aasia Al-Islamiya
Fi Al-Osour Al-Wosta 7/273-288, translated by Said Sayegh, Beirut, 1987AD,
Ialoon-David, Al-Jarakessa Fi Mamlakat Al-Mamaleek, translated, Beirut, 1990
AD, 69/135-147, Kahen claude, Tareikh Al-Arab Wai Shooub Al-Islamiya, translated by Selim Rouhi, Beirut vol.1 p.646, Ibrahim Tarkhan, Dawlato Al-Maaleek
Al-Jarakessa, p.251, Said Aashour,Al-Asr Al-Mamaleeki, p.308.
4 Poliak, A.N, Les Revoltes Populaires en Egypte Al, Epoque des Mamelouks
ET Lews Causes Economiques, ABSTRACTA ISLAMICA, p.252
366
They did so because they came from among the sons of the oppressed
people of Damascus. An example of this is the rebellion of the ulama of
Damascus against Sultan al-Zahir Barquq5 who encouraged the people
of Damascus to demand his abdication.6 This resulted in al-Zahir Barquq
imprisoning some of them, such as judges Sadr al-Din Ibn Muflih,7 who
was beaten and jailed until his death in 789H./1387AD,8 and Shihab alDin Ibn al-Qurashi9 who climbed on the highest walls of Damascus and
called on its citizens at the top of his voice:“Fighting Barquq is more
incumbent on you than praying the Friday prayer.“10 After he was imprisoned, he was beaten and tortured to death in 793/1390. Badr al-Din
Ibn Khatib al-Hadithah11 was imprisoned and beaten because he publicly
5 Barqouq Ibn Ans or Anss Al-Othmani, Abu Said, Saif Al-Din, Al-Malek
Al-Dhaher, the first Jarakessa king in Egypt, brought by one of the slave traders
who gave him his name and sold him, he seized the Sultanate from Al-Saleh
Amir Hajj, the last Qalawoons sultan, in 784H/1382AD, and was named AlMalek Al-Dhaher, Al-Jarakessa State nourished during his era, ruling Egypt and
Al-Sham, he died in 801H/1398AD, see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography,
vol.4 pp.50-54, Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 pp.10-12, Badaei Al-Zohour, vol.1
pp.258,290, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pp.6-7.
6 Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper26.
7 Suliman Bin Youssef Bin Mefleh, Al-Demashqi, Al-Yassouffi, Al-Shafei,
Sadr Al-Din, Faqih, Mohaddith, born in 739H/1338AD and died in 789H/1387AD,
see: Al Durar Al-Kamena, his bibliography, vol.2 p.166, Anbaa Al-Ghamr, vol.2
p265, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.11 p.312, Shatharat Al-Dhahab, vol.6 p307.
8 See previous resources for his bibliography.
9 Ahmad Bin Omar Bin Muslim Al-Qorashi, Al-Demashqi, Al-Qabibati,
Al-Malhi, Al-Shafei, Shehab Al-Din, known by Ibn Al-Qorashi, Qadi, Faqih,
Mohaddith, died in 793H/1390AD see: Nozhato Al-Nofouss Wai Abdan, his
bibliography, vol.1, p.339, Al-Durar Al-Kamena, vol. 1, p.232, Al-Daleel AlShafi, vol.1 p.266, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12, p.123, Anbaa Al-ghamr, vol.1
p.343, Tareikh Ibn Qadi Shahba, vol.1 p.391, Qodat Damashque, p.116.
10 Al-Sairafi, Nozhato Al-Nofouss Wai Abdan, vol.1 pp.324-325, Ibn
Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 46, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 36.
11 Al-Hassan Bin Ali Bin Sorour, Al-Ramthawi, Al-Demashqi, Al-Shafei, Badr
Al-Din, known as Ibn Khateib Al-Haditha, Faqih, Mohaddith, born in 736H/
1335AD died in 800H/1397AD, see: Al-Durar Al-Kamena, his bibliography,
vol.2 p.24, Anbaa Al-Ghamr, vol.3 p.403, Tabaqat Al-Shafeiya for Ibn Qadi
Shahba, vol.3 p.152, Shatharat Al-Dhahab, vol.6 p.364, Mogam Al-Beldan, vol.2 p.232.
367
criticized al-Zahir Barquq; he did not stop commanding the good and
prohibiting the evil until he died in 800/1397.12
A Damascene alim Shihab al-Din al-Hasabani (d.815/1412)13 challenged the injustice of Sultan Al-Zahir Barquq and those around him
who controlled people’s livelihoods and took away their freedom. He
opposed them and exposed them. This brought him a lot of troubles as
they disliked him, imprisoned him and tortured him until he nearly
died.14
A Damascene alim Shihab al-Din al-Ba’uni (d.816/1413)15 fiercely
opposed Al-Zahir Barquq’s greed, refusing to lend him money from the
orphans’ fund, and enticed ulama against him. Al-Zahir responded by
removing and humiliating the alim and by throwing him into prison until
Sultan al-Nasir Faraj16 released and entrusted him with the judgeship of
Damascus.17
12 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Shaf eiya, vol.3 p.152, Ibn Toloun Zakhaeir
Al-Qasr, paper 76.
13 Ahmad Bin Ismail Bin Khalifa, Al-Nablsi, Al-Hassabani, Al-Demashqi,
Al-Shafei, Shehab Al-Din, Mohaddith, Faqih, Osouli, Loghawi, born in 749H1348AD, died in 815H-1412AD see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.1
p.237, Anbaa Al-Ghamr, vol.7 p.78, Lahz Al-Alhaz for Ibn Fahd, p.244, Thail
Tathqera Al-Hoffaz for Al-Sayoti, p.374, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.1 p.224,
Al-Manhal Al-Safi, vol.1 p.224, Qudato Demashque, p.131, Qudato Al-Shafeiya
for Ibn Qadi Shahba, vol.4 pp.10-11, Mojam Al-Moalef een, vol.1 p.164.
14 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Sahfeiya, vol.4 pp.10-11, Ibn Toloun,
Zakhaeir Al-Qasr, paper 129, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 115.
15 Ahmad Bin Nasser Bin Khalifa, Al-Nasseri, Al-Baouni, Al-Demashqi,
Al-Shafei, Shehab Al-Din Abu Al-Abbass, Faqih, Mohaddith, Mof assir,
Modarriss, born in 752H-1351AD, and died in 816H-1413AD, see: Al-Dawo
Al-Lamei, his bibliography, vol.2 p.231, Qudato Demashque, pp.122-124,
Shatharat Al-Dhahab vol.7 pp.118-119.
16 Faraj Bin Barqoq, Al-Malek Al-Nasser, one of the Jarakessa kings, he
had a Baiaa for the Sultanate in 801H-1398AD He exaggerated in slaughtering
his father’s Mamaleeks till they hated him and killed him in 815H-1412AD, see:
Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.6 p.168, Badaei Al-Zohour, vol.1
pp.317, 350, 354-357, and Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pll2.
17 Al-Sakhawe, Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 p.12, Ibn Toloun, his letters, paper 16
368
In the year 795/1392 a Shafi’i judge in Damascus, Najm al-Din alHasabani,18 opposed the Mameluk amirs and representatives and protected the people from their violence. He stopped al-hajib al-kabir19
Tamrarbugha al-Manjaki20 who wanted to lay his hands upon the orphans’ properties, exposed him and enticed people against him.
Tamarbugha became angry and imprisoned Najm al-Din, but after a while
he had to release him when the other judges intervened and threatened
him with taking the matter to the governor of al-Sham, amir Sayf al-Din
Tanbak al-Hasani.21 He also opposed dawadar22 Janbak23 who was violent and unjust and Najm al-Din used to describe him in worst terms.
When he heard that Najm al-Din criticized and disparaged him, Janbak
imprisoned him and framed him for falsifying testimonies of witnesses
and for taking bribe. He beat him severely and fined him a lot of money.
Najm al-Din continued struggling against the unjust Mameluk emirs and
representatives until he was killed in 830/1426.24
18 Omar Bin Haji Bin Moussa, Abu Al-Fotouh, Al-Saadi, Al-Hasbani, Al-Shafei,
Najm Al-Din, born in 767H-1365AD Qadi, Faqih, dead in 830H-1426AD see:
Tabaqat Al-Shafeiya for Ibn Qadi Shahba, his bibliography, vol.4 pp.95-98, Anbaa
Al-Ghamr, vol.8 pl29, Qudato Demashque, pl33, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.193
19 Al-Hajeb Al-Kabeer : He is also named Hajeb Al-Hejab, his job was to
mediate between the Omaraa and the Gonoud either by himself or by telling the
Naeib, see: Sobh Al-Aasha, vol.4 p.19, vol.5 p.449, Mojam Al-Alfadh AlTareikhiya, Al-Asr Al-Mamluki p.59.
20 Tamarbugha Al-Manjaki, Saif Al-Din Al-Hajeb Al-Kabeer, ascribed to
Al-Amir Manjak al-Youssuffi, Hajeb Demashque, Tamarbugha liked the scientists at the beginning then he hated and hurt them, he was killed in 798H-1395AD,
see: Al-Durar Al-Kamena, his bibliography vol.l pp 518-519.
21 Al-Amir Tanbak Al-Hassani, Saif Al-Din, Naeib Al-Sham. He was a
sagacious, religious, courageous, flexible man, he had Niyabat Al-Sham in 795H1392AD and was killed in Damascus Fort in 802H-1399AD see: Aalam AlWara, his bibliography, p.56, Al-Dawo Al-Lamei vol.3, pp.44-45.
22 Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 113
23 Al-Amir Janbak, one of the Moqadems in Damascus, and its Dawadar,
he was originally one of the Otaqaa of Al-Taghri Barmash Al-Tarkumani Naeib
Halab, he was killed due to his tyranny in 873H-1468AD see: Al-Dawo AlLamei, his bibliography, vol.2 p.62
24 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Shafeiya, vol.4 pp.95-97, Al-Naeimi, AlOnwan, paper 146.
369
These were some attitudes of the Damascene ulama who expressed
sincere loyalty to their people and whole-hearted devotion in defending
them from harm. Therefore it is not surprising that their words were
heard, influencing feelings and behavior of the Damascene society of the
time.
One of the proofs demonstrating how much influence the Damascene
ulama exerted on the masses is an appeal by the deposed governor of alSham, emir Nawruz25 - who refused obedience to Sultan al-Mu’ayyad
Shaikh al-Mahmudi26 - to the Damascene ulama in 817/1414 seeking
their support in his uprising against Sultan al-Mu’ayyad Shaikh.27 When
his cause became stronger, some ulama accepted the appeal, but the rest
of them rejected it. This led to a huge discord because a great number of
soldiers and the common people joined Nawruz’s army28 following the
25 Norouz Al-Hafezi, ascribed to Al-Sultan Al-Dhaher Barqouq who was the
first to promote him to a Khaski then Amir Khor, he was unjust, miser, who raised
corruption in Al-Moayed Sheikh’s time, killed in 817H-1414AD, see: Anbaa AlGhamr, his bibliography, vol.7 p.163, Al-Dawo Al-Lamei, vol.10 pp.204-205.
Al-Khaski, singular of Al-Khaskiya is who accompany the Sultan in his private time, leads his procession and prepares his Mawkeb, Al-Khaskiya at AlMalek Al-Nasser Muhammad Bin Qalawoon’s time were numbered as forty
then more till they were around one thousand by Al-Malek Al-Ashraf Bersbai’s
time, see: Zobdato Kashf Al-Mamalek for Ibn Shaheen Al-Dhaheri, p.116, AlNojoum Al-Zahera, vol.7 pp.179-180.
Amir Akhor is in charge of the stables of the Sultan or the Amir, he is
responsible for all the requirements of their horses, cattle and the like, the name
is composed of two words: Amir and Akhor which means the one who takes
care of the cattle, see: Sobh Al -Aasha, vol.5 p.461.
26 Sheikh Bin Abd Allah Al-Mahmaoudy Al-Dhahery Abu Al- Nassr, AlMoayed, one of the Jarakessa kings who was a Khaski then Naeib for Tripoli
then Damascus then Sultan, he was brave, generous and sagacious, he was dead
in 824H-1421AD see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.7 pp. 435-437,
Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 pp.308-311, Badaei Al-Zohour, vol.2 p.2, Shatharat
Al-Dhahab, vol.7 p.164, Al-Moqtafa, papers 18-28.
27 Ibn Toloun, Zakhaeir Al-Qasr, paper 122.
28 Al-Awam or Al-Aama: They divided in Mamluke age into two great
parts, one known now as The middle-class which is divided into three sections :
fine artists, traders, then craftsmen, the second part is divided into three sections
370
opinion of the ulama who accepted that appeal. Sultan al-Mua’yyad sent
a message to amir Nawruz to appease him and seek reconciliation. But
he rejected it and he fortified himself inside the Damascus citadel.
Mu’ayyad’s army besieged him. The ulama advised him to surrender, but
he refused and so his army and the common people deserted him. When
he sensed that defeat was near he sought safety and it was granted. But
when he left the citadel, al-Mu’ayyad betrayed him, chained him and had
him killed.29
The Tatar attacks led by Timurlank (Tamerlane)30 against the
Circassian Mameluk state put the Damascene ulama under a real test
showing through it the extent of their loyalty and devotion to their people. In fact, the Tatar danger became clearer when Timurlank succeeded
in conquering, with a surprising speed, Transoxiana making Samarqand31
which are villagers, city dwellers of the Ayareen, Fedaweya, Shottar, and Reaa
sects, Polyak describes the Aama as the farmers, Bedouins, Slaves, craftsmen and
smaller trades men who suffered differentiation between classes resulting in social and economic relationships.
We do not contradict this definition but we add to it those who are intentionally or non-intentionally unemployed, like Al-Zoar, Al-Awaniya, Al-Belassiya,
Al-Ghawghaa and the rest, we will refer to these sects in our study of the Social
role of the scientists, see: Taareefat Al-Awam for Ahmad Ramadan in his book
Al-Mogtamaa Al-Islami Fi Belad Al-Sham Fi Asr Al-Horoub Al- Salibiya, pp.100101, and see: Poliak (A.n.) Les Revoltes Populaires en Egypte AL” Epoque des
Mamelouks Et Leurs Causes-Economiques, ABSTRA ISLAMIC, Cinquieme serie
(1932-34), p.251.
29 Ibn Hijjr Al-Asqalani, Anbaa Al-Ghamr, vol.7, p.163, Ibn Iyass, Badaei
Al-Zhohour, vol.2, pp.13-14, Ibn Kanan, Al-Mawakeb Al-Islamiya Fil Mamalek
Al-Shamiya, Ibn Toloun, Zakhaer Al-Qasr, paper 123.
30 Taymor, wrongly pronounced Taimour, means melting iron, or melting
kings, and “Lank” means the limp, and he was so called when he composed a
gang to steal the cattle and was injured, his origin is of Jorkan tribe, that came
from the Tartarian Berlas tribe, his grandfather is f Qarashor Noyan minister of
Jaqtai, the second son of Jenkeez Khan, see: Agaeb Al-Maqdour, his bibliography, p.194, Sobh Al-Aasha, vol.7 p.307, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.254,
Anbaa Al-Ghamr, vol.1 p.15, FakehatAl-Kholafaa, p.291.
31 Samarqand : Lands beyond the river, it is said to be of Thi Al- Quarnain
buildings, built upon Wadi Al-Safad, Al-Azhari mentioned that Shamar Abu
371
his capital. Shortly afterwards he occupied Khorasan, 32 Herat, 33
Tabaristan34 and Gurgan35 and then he turned towards the city of Tabriz,36
placing it under his control and getting rid of its ruler Kara Muhammad
al-Turkomani.37 Then he turned towards Middle East conquering it in
fast and surprising expeditions.38 It became clearly visible that Timurlank
was aiming to subjugate all the rulers on the earth and to show his terrible personality to the world’s nations known at the time as the leader of
an undefeatable army.39 There is no doubt that the establishment of a
Karb built it, so it was called Shamar Kant, then Samaqand, it was also said that
Alexander built it, and said that it was ascribed to Shamar Bin Afriquis Bin
Abraha, see: Mogam Al-Beldan, vol.3 pp.246-250.
32 Khorassan: a spacious land, its first boundary after Iraq is Azathoir
Qasabat Gouin and Baihaq, its last boundaries after India, Takharstan, Ghazna,
Sagistan and Karaman, it includes big cities like Nissabour, Horat, Marou, Balakh,
Taleqan, Abiord, Sarkhass and the cities of Gihoun river, researchers differed
concerning its origin, saying that it is ascribed to Khorassan Bin Aalem Bin Salem
Bin Nouh (PUH), others said that Khorassam is the sun in Farsi language and
Wassan is the origin of a thing whereof it issues, others said that it means all that
is plain, as Kharkal Wa San means plain, see: Moagam Al-Beldan, vol.2 pp.350354.
33 Horat: one of the big cities of Khorassan, it includes big pastures, and
fluxing waters, it is said to be built by Alexander, see : Mogam Al-Beldan, vol.5
pp.396-397.
34 Tabaristan: Tabari is ascribed to Tabar, while Stan means place or side,
so it means the side of Tabar, it encompasses spacious countries like Dahistan,
Gorgan, Estrabath, Aamel, Shallouss, see: Mogam Al-Beldan, vol.4, pp.13-16.
35 Gorgan: a great city amidst Tabaristan and Khorassan, some consider it
part of each of them, it contains many mansions and waters, palms and snow
spread in its land, see : Mogam Al-Beldan, vol.2 pp.119-122.
36 Tabreez: the most celebrated city of Athrabeegan, includes running rivers and great pastures, see : Mogam Al-Beldan, vol.2 p.13
37 Qara Muhammad Bin Beram Khaga Al-Turkumani, Hakem Tabreez
and Al-Moussel, died in 791H-1388Ad, see: Al-Dawo Al-Lamei, vol.6 p.216,
Badaei Al-Zohour, vol.1/2 p.392.
38 Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 58, 59, Sykes : A History of Persia, VII.
P.P. 281-302.
39 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.43, Ibn Hajji, Abra
Al-Eissar, paper 58-61, Malcolm, J: History of Persia, pp.482-483.
372
new Mameluk state such as the Circassian Mamluk state - which the
neighboring states recognized and submitted to and with which they
were connected through the links of friendship and alliance - simultaneously with Timurlank’s aspirations to humiliate rulers of the conquered
countries, represented an obstacle to his expansionist ambitions and hopes.
Therefore he resolved to destroy them. Facing such a threat, Sultan AlZahir Barquq began preparing for it.40 But the fate intervened because he
died before the start of the Tatar invasion in 801/1398. He was succeeded by his son al-Nasir Faraj and this news made Timurlank happy.41
However, Timurlank marched against the cities of the Mameluk sultanate and the cities of al-Sham, such as Aleppo, Hama, Sidon, and Beirut, began falling one after the other into the Tatar hands where the
conquerors committed terrible crimes of murder, plunder, rape and destruction.42
And the turn of Damascus came. Its ulama had an obvious influence
in directing public opinion and mobilizing it for repelling Tatar attacks.
The majority of Damascene ulama met with the notables among the amirs,
merchants and the rich. All of them were more afraid of the possible
losses from surrender than from dangers of resistance.43 So they decided
40 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.l/L pp.369, 378, 386, 387, Ibn Toloun,
his letters paper 19, Al-Naeimi, Al-Onwan, papers 59, 56, Ibn Hajji, Abra AlEissar, paper 53.
41 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.264, Ibn Hajji, Abra
Al-Eissar, paper 63, Lamb, H. La vie de Tamerlane. Trad.de L’anglais par Robert.
P.204.
42 Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.3 pp.1033-1034,1036, Ibn Al-Shahna, AlRawda, vol.2 pp.190-198, Al-Aini, Oqd Al-Guman, vol.27 paper 174-175, Ibn
Arabshah, Agaeib Al-Maqdour, pp.130-138, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AlZahera, vol.12 pp.223-226, Al-Sairafi, Nozhato Al-Nofouss, vol.2 pp.74-77,
Al-Salami, Mokhtassar Al-Tawareikh, paper 90, Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour
Vi pp.597,598,599., Mignaelli, vita Tamerlani, p.211, wiet : L’Egypte, Arab,
p.526; Price, Memoirs VIII, p.330, Thoumin, Histoire de Syrie, p.245,
Yazdi:Zafanama VIII, p.176, Hilda.H, Tamburlaine, pp. 226-229, Champdor.
A, Tamerlan, pp.175-178.
43 Ibn-Elwan, Al-Nasaeih Al-Mohemma ( A transcription in Dhaheriyat
Demashque, no.7357) paper 18, anonymous, Tareikh Al-Ashraf Quaitbai (a transcription in the National Library in Paris, no.5916) paper 23.
373
to distribute weapons and supplies in order to prepare the city for a siege.44
They did all that out of fear from the bloodthirsty reputation of the invaders. The resistance of Damascus lasted for two whole days because of
good fortification and the abundance of supplies and equipment. But
some ulama, including judge Ibn Muflih al-Hanbali45 (d. 803/1400) realized the gravity of situation and so they called for the surrender of the
city of Damascus and putting it under the mercy of the invader.46 Historian Ibn Taghriyy Bardi accused them of cowardice, treason and
careerism.47 But the matter cannot be interpreted in that way. However,
it is possible that the reason for the eagerness of the Hanbali judge and
his companions for the surrender was their fear for the safety and security of the citizens of Damascus, especially since, as we have said, the
other cities of al-Sham had fallen into the hands of the invaders without
displaying offering worthy resistance.
Finally the inevitable happened to Damascus. It was totally plundered and burned. The men were killed, women and children were raped
bestially and hideously. The historians of that era recorded all that. The
invaders were not just satisfied with destroying the city of Damascus and
so when they left, they took away artisans, skillful craftsmen and some of
the ulama who were plentiful in Damascus.48
44 Ibn Khaldoun, Al-Taarief, p.367, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AlZahera, vol.12, p.219, Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.288-289, Ibn Hajji,
Abra Al-Eissar, papers 111-112, Fischel, Ibn Khaldoun and Tamerlane, pp.3334.
45 Ibrahim Bin Muhammad Bin Mefleh, Al-Ramini, Al-Maqdissi, AlDemashqi, Al-Hanbally, Taqio Al-Din, Faqih, Mohaddith, a well-cultured orator, who wrote : Fadlu Al-Salato Ala Al-Nabi (PBUH), Ketabu Al- Malaeka, see:
Al-Qalaed Al-Jowhariya, his bibliography, vol.1 pp.161, 162, and Al-Daris, vol.2,
pp.47-48, Sahatharat Al-Dhahab, vol.7, p 22, Kashf Al-Dhonoun, p.1097, Idah
Al-Maknoon, vol.2, pp. 78,198,333.
46 Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.3, p.1046, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AlZahera, vol.12, p.240.
47 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AL-Zahera, vol.12 pp.236,237,
238,239,240.
48 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, 1/2 pp.615-616, Mignanelli, op.cit.p.229,
Hilda.H,op.cit 235; Champdor.A.op.cit. P.123;Hitti, Hist, of The Arabs. P.701;
Schiltberger : The Bondage and Travels, p.23.
374
The ulama of Damascus were exposed to another real test exemplified by their attitude concerning the Mameluk-Ottoman49 conflict and its
outcome. In fact, the Mameluk-Ottoman relations passed through different stages. During the reign of Sultan Al-Malik al-Ashraf Qaytbay (872951/1467-1496) those relations were close and smooth in the face of a
mutual enemy Ismail al-Safawi.50 During the reign of Sultan Qanswa alGhuri (906-922/1501-1516) the relations entered a stage of closeness
mixed with caution and were mainly characterized by expressions of ex49 In 700H/1200AD Othmani State was founded in Al-Anadoul upon the
wreckages remaining from Al-Mamaleek Al-Slajeqa on account of Bezantium
Empire, it remained for two thirds of a century as a mere small Emirate on the
borders, living in constant anticipation and fear of the coming danger of war,
which sometimes did threaten, and always in motion preparing for it.
Brussia was its capital since 727H/1326AD, and in 768H/1366AD, this
small Emirate developed into a kingdom on seizing a European land and making
“Aderna” its capital, in 857H/1453AD Muhammad Al-Thani opened
Qostantiniya announcing the start of a new era which is the empire age, this
great man centered his forces of his empire on the Bosf or edges mastering both
Asia and Europe wherefore he deserved to inherit the great empire of Byzantium, his successors managed to inherit the Mamaleeks and rule the remainders
of the Arab countries, here follows Othmani Sultans in sequence: Othman AlAwal, Orkhan Al-Awal, Murad Al-Awal, Bazied Al-Awal, Muhammad Galbi,
Murad Al-Thani, Muhammad Al-Fateh, Bazid Al-Thani, Selim Al-Awal, Suliman
Al-Qanouni, Selim Al-Thani, Murad Al-Thaleth, Muhammad Al-Thaleth, Ahmad
Al-Awal, Mustafa Al-Awal, Othman Al-Thani, Murad Al-Rabei, Ibraheem AlAwal, Muhammad Al-Rabei, Suliman Al-Thani, Ahmad Al-Thani,Mustafa AlThani, Ahmad Al-Thaleth, Mahmoud Al-Awal, Othman Al-Thaleth, Mostafa
Al-Thaleth, Abd Al-Hamid Al-Awal, Selim Al-Thaleth, Mostafa Al-Rabei,
Mahmoud Al-Thani, Abd Al-Meguid, Abd Al-Azia, Murad Al-Khamis, Abd AlHamid Al-Thani, Muhammad Rashad, see : Tariekh Al-Dawla Al-Aliya AlOthmaniya, Muhammad Farid Bek, pp.8-9,10, Majmouat Monshaat Al-Salateen,
Feridon Bek, paper 9, document 16/8.
50 Ismail Al-Safawi: Shah Faris (1499-1524AD), he founded the Saf awiya
State, he resorted independence to the countries, made the Shite the official cult
of Faris, he won his battles with the Osbakiya tribes, and started a long war
series with the Turkish Othmanis on resisting the Turkish Sultan Selim Al-Awal’s
invasion to his country (1511Ad) see: Monshaat Al-Salateen (Mashoosh Halab)
paper 329, Ibn Elwan, Nassamat Al-Asshaar, paper 78, Al-Nassaeh Al-Muhemma
for the same author, paper 111.
375
treme sympathy of one side to the other. At the beginning of 922/151652
and as a result of the expansionist aspirations of the Ottoman Sultan
Selim I, the two sides clashed in the battle of Marj Dabiq which ended in
a sweeping Ottoman victory after which the Ottomans entered Aleppo
and then turned towards Damascus ushering the beginning of a real test
for its ulama. As soon as Selim I entered Damascus, its ulama welcomed
him as the liberator considering him the saviour of the Damascene people from the oppression and despotism of Circassian Mameluks. The ulama
instructed the Damascene masses to attack the army retreating before the
Ottomans and declared their loyalty and recognition to the new authority after they realized that this would be to the benefit of the Damascene
people whose guardians they appointed themselves.
There is no doubt that the ulama had no choice but to submit to the
victors and accept them so they hurried to recognize the new ruling authority bestowing it with legality and insisting with the Damascene masses
about the necessity of extending obedience to them.53 The ideal way for
achieving this was through their mosque sermons. For that reason their
firm principle was deference to the conqueror and submission to him.54
51 Quansou Bin Abdullah, Al-Sultan, Al-Ashraf, Abu Al-Nassr, Al-Jarakassi,
known by Al-Ghori, one of the Mamaleek Al-Jarakessa, born around 850H1446AD, succeeded to the Sultanate throne in 906H-1500AD, and managed to
keep it for fifteen years then died in 922H-1516AD, see: Badaei Al-Zohour, his
bibliography, vol.3 p58, Al-Badr Al-Talei, vol.2 p.55, and Shatharat Al-Dhahab,
vol.8, pp.113-115.
52 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.5 pp.148-150,171,174,176, Ibn Toloun,
Mofakahat Al-Khellan, vol.2 p.60, Aalam Al-Wara, p.38, Ibn Zanbal, Aakherat
Al-Mamaleek, pp.131-136, Ahmad Fouad Metwalle, Al-Fath Al-Othmani Le
Belad Al-Sham, p.85, Muhammad Mostafa, Ziyada, Nehayato Salateen AlMamaleek, Al-Jameiya Al-Misriya Magazine for Historical Studies, May Edition 1951 AD, pp.9,18, Das Tubinger Fragment der Chronic des Ibn Tulun,
Hartmann, p.128; A.N. Poliak, Feudalism in Egypt, Syria, Palestine and Lebanon, p.59.
53 Ibn Al-Shahna, Al-Durr Al-Montakhab, pp.203-206, Al-Aleemi, Thail
Al-Anass Al-Galil, paper 117, Ibn Toloun, his letters paper 205-206.
54 Rozental, Al-Fikr Al-Siyassi Fi Al-Islam, pp.3-27 (translated by Youssef
Nazer, Syria 1988AD) H.Ragab, Baad Al-Eetebarat Hawla Nathariyat Al-Sonna
Hawla Al-Khelaf a, 3/101-110 (translated by Gamil Cadouri, Syria 1987AD)
376
We cannot accept that the majority of ulama who were connected
with the Circassian Mameluks as the ruling authority were honest to the
masses in expressing their position of being guardians to them. A lot of
these ulama offered their services to the Mameluks,55 not out of concern
for the welfare of the Damascene masses, but because of the shared mutual interests with the Mameluks. Some of the ulama put themselves in
the service of prominent princes for the sake of winning their sympathy
and out of ambition for high offices. In 894/1488 somebody threw a stone
into the Dar al-Niyaba in Damascus with a letter saying that Shu’ayb,56
deputy Shafi’i judge,56 was unjust. Qanswah al-Yahyawi,57 the sultanate’s
representative, conveyed it to the Shafi’i judge Shihab al-Din Ibn al-Farfur58
who had no option but to sack him without checking the report.59
Furthermore some ulama did not hesitate to place themselves in the
service of the enemies of Islam such as the judge of Damascus Shams alDin al-Nabulsi60 (d.805/1402), who backed the Tatar invaders and parL.Bandar, Nazariyato Al-Ghazali Hawla Al-Hokouma Al-Islamiya, p.99 (translated by Khaled Selim, Syria 1987AD).
55 Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 pp.274-275, 290,
Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.2 pp.115,127,173, vol.3 pp.21,43, 48, Ibn Taghri
Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.6 pp.253-254; Ibn Sasri, Al-Dura Al-Modiya,
p.37.
56 No resources were found for his bibliography.
57 Qansou Al-Yehyawe, Al-Dhahery Jumqaq, Wali Neiybat Alexandria,
Tripoli, Halab, Damascus in 884H-1479 AD. He was badly reputed at the beginning of his work life that Damascus people stoned him in 898H-1492AD.
But later he became virtuous in his life that they extremely desired to carry him
upon their heads on his death in 903H-1497AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his
bibliography, vol.6 p.199, Badaei Al-Zohour, vol.3, p.296, Aalam Al-Wara,
pp.97-99.
58 Ahmad Bin Mahmoud Bin Abd Allah, Shehab Al-Din, Ibn Al-Farfour
Al-Demashqi, Al-Shafei, Faqih, Adib, born in 825H-1448AD and died in 911H1505AD, see Al-Qawaqeb Al-Saeira,vol.1 pp.141-145.
59 Al-Basrawi, his history, p.133, Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 49,
Fayet Caston, Thabata Be Maraseem Mamaleek Souriya, p.55 (translated by
Antoine Farah, Beirut 1990AD.)
60 Muhammad Bin Muhammad Bin Ahmad, Al-Nablsi, Al-Demashqi, AlHanbali, Shams Al-Din, Faqih, Loghawi, Modarriss, he held Qadaa Al-Hanabela
377
ticipated in taking people’s property unjustly.61 Some faint-hearted ulama
partook in his misdeed. One such person was Muhy al-Din Ibn al-Kishk62
(808/1405) whom the Tatars appointed a judge. He was named the Judge
of the Tatar kingdom. He became involved with them in wrongdoings
excessively maltreated the people of Damascus.63
Some ulama contributed to the imposition of additional taxes on the
Damascene people and for an unauthorized spending of the property
endowed for the orphans and different schools after they removed reasons for resistance to those taxes with invalid fatwas.64 One of those
ulama was the afore-mentioned Shams al-Din al-Nabulsi. Nobody was
satisfied either with his testimony or with his rulings. Ibn Tulun said of
him “Never in the history of Islam were endowments sold out as in his
time, and rarely was any of it sold properly. In this way he opened the
door which will never be closed.”65
Cooperation between the Mameluks and the ulama required that the
ulama enter different state bodies and so they were appointed judges,
legal consultants, heads of state treasury,66 and inspectors. Besides, all
in Damascus several times, died in Damascus in 805H-1402AD, see: Qudato
Demashque, his bibliography, p.287, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pp.52-53.
61 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.287, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 68.
62 Mahmoud Bin Ahmad Bin Ismail, Al-Demashqi, Al-Hanafi, Mohye AlDin, known by Ibn Al-Kishk, Faqih, he held Qadaa Demashque in 800H-1397AD,
he said Al-Khotba in Al-Omawi Mosque, died in 808H-1405AD, see : Al-Dawo
Al-Lamei, his bibliography, vol.10 p.127, Qudato Demashque, p.202, Shatharat
Al-Dhahab, vol.7 p.80.
63 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.204,287, Zakhaeir Al-Qasr, paper
38-39, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 76
64 Al-Younini, Thail Meraatu Al-Zaman, vol.2 pp.386-387, Al-Siqaii, Tali
Ketab Al-Wafiyat, p.18, Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb Le Zaghal Al-Manasseb,
paper 22, Muhammad Mostafa Zayada, Nehayato Salateen Al-Mamaleek,
pp.38,39. Lapidus, Muslim Cities in the Later Middle Ages, p.4.
65 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.287, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 115.
66 Khazanato Bait Al-Mal: to which all finance of the kingdom is carried, it
is managed by a distinguished Nazer, see : Sobh Al-Aasha, vol.4 p.31, Al-Wolat
Wai Qudato, Al-Kindy, pp.70,112, 113, Al-Aalaq Al-Nafissa, p.16, Khotat AlMaqreezi, vol.2 p.249,Al-Intessar, vo.4 pp.64-65.
378
the grand Sufi shaikhs,67 chief reciters of the Qur’an,68 lecturers, preachers and imams received official decrees of their appointments.69
The supreme judges benefited most among the category of ulama.70
They enjoyed a lot of political participation by virtue of their proximity
to the governing authority. Unfortunately in most cases their posts became corrupt and based on bribery, so that the buying positions in the
judiciary became widespread in spite of the importance of these posts.71
There are a lot of examples for this: a Hanafi judge in Damascus, Zayn
al-Din Ibn al-Kafri72 (d.809/1406), got his post through bribery. He did
67 They supervise men of Al-Toroq Al-Soufiya, see : Sobh Al-Aasha, vol.6
p.38, vol.11, pp.90,98.
68 Scientists who knew Ahkam Quraan reading, see: Sobh Al-Aasha, vol.7
p.323.
69 Ibn Al-Furat: Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 pp.12-13, Ibn Toloun,
Omaraa Demashque, pp.84-85, 102, 117, Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.2
p.258, Al-Naeimi, Al-Daress, vol.1 pp.9-10, 413, Supernheim-Mortz, Neqoush
Arabiya Li Sourya Al-Shamaliya, Magazine of The Institute of France for AlAathar Al-Sharqiya, Cairo, 25/11 Becker, S.H., Hawla Neqoud Sourya Fi AlAsr Al-Mamluki, pp.93-100 (translated by Louis Sayel, Beirut 1990AD), StrausEily, Al-Asaar Wai Rawateb Fi Al-Asr Al-Mamluki, Magazine of Al-Derassat
Al-Islamiya Institute, Paris 5/86-87, Bauper-William, Misr Wa Souriya Tahta
Hokm Salateen Al-Jarakessa, 16/118-123 (translated by Louis Sayel-Beirut
1988AD)
70 Qudat Al-Qudat: appointed by Al-Sultan Al-Mamluki who grants them
Qadaa Khloaat, holds a celebration at their appointment, they used to judge
different Qadaya , civil, criminal, legislative, they will be discussed in details in
volume 4, see : Sobh Al-Aasha, vol.4 pp.36,41, Khotat Al-Maqrizi, vol.3 p.340,
Al-Wolat Wai Qudat, p.589.
71 Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.7 p.175, Soufageih,
Marasseem Mamaleek Souriya (Al-Derassat Al-Sharqiya Institute Periodical,
Beirut), 12/46, Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.2 p.126, Ibn Toloun, Mofakahat AlKhellan, vol.1 pp.30, 37, 63, 77, 140, Ahmad Abd Al-Razeq, Al-Bathl Wai
Barttala, p.97, Gibb and Bowen : Islamic Society and the west V.I.Pt.207, Russel,
Voyage en Syrie et en Egypte Pendant Les Annees 1782-1885, V.II.P.93.
72 Abd Al-Rahman Bin Youssef, Bin Ahmad Ibn Al-Kafri, Al-Demashqi,
Al-Hanafi, Zein Al-Din, Qadi, Faqih, Mohaddith, born in 750H-1349AD and
died in 805H-1402AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.4 p.159,
Qudato Demashque, pp.203,205.
379
not have good reputation and was ignorant of fiqh. He was selling books
after changing their titles.73 A Shafi’i judge in Damascus, Nasir al-Din b.
Khatib Naqrin74 (d.818/1415), also got his post through bribery, was
ignorant of fiqh, engaged in selling posts, and was accused of stealing the
people’s endowments.75 A Shafi’i judge in Damascus, Shihab al-Din alHimsi76 (825/1421), got his post through bribery and publicly took bribe.77
A Maliki judge in Damascus, Shihab al-Din al-Umawi78 (d.836/1432),
also got his post through bribery, and Sultan Mua’yyad Shaikh despised
him for that and called him a magician.79 A Hanbali judge in Damascus,
Izz al-Din al-Baghdadi80 (d.846/1442), got his post through bribery had a
bad reputation, took money from people for issuing fatwas.81 Baha al73 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.205, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper
118-119.
74 Muhammad Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Hamawe, AlDemashqi, Al-Shafei, Nasser Al-Din, known by Ibn Khateeb Naqreen, Faqih,
held the Qadaa of Demashque, Halab and Tripoli, born in 790H-1388AD and
died in 818H-1415AD, see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.7 pp.202203, Al-Dawo Al-Lamei, vol.10 p.14, Qudato Demashque pp.129-130.
75 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.129-130, Zakhaeir Al-Qasr, paper
211, Al-Bathl Wai Barttala, p.lll
76 Ahmad Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Hamsi, Al-Salhi, AlDemashqi, Al-Shafei, Shehab Al-Din, Faqih, held Qadaa of Al-Shafeiya in Damascus in 806H-1403AD and was deposed in 808H-1405AD, see Qudato
Demashque, his bibliography, p.130.
77 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.130, Thakhaeir al-Qasr, paper 216.
78 Ahmad Bin Abd Allah Bin Muhammad Al-Omawi, Al-Demashqi, AlMalki, Shehab Al-Din, Wali Qadaa Demashque and Tarablus, Faqih, Mohaddith,
died in 836H-1432AD, see Al-Dawo Al-Lamei, vol.1 pp.369-370, Qudato
Demashque, pp.254,255.
79 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.255, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 119.
80 Abd Al-Aziz Bin AH Bin Abd Al-Aziz, Al-Baghdadi , Al-Maqdissi, AlBakri, Al-Hanballi, Ezz Al-Din, Abu Al-Barakat, Mofassir, Faqih, Osouli, Moqrei,
Mohaddith, Nahawi, Bayani, born in 770H-1368AD and died in 846H-1442AD,
see: Qudato Demashque, his bibliography, p.294, Al-Anas Al-Galil, pp.597-598,
Al-Dariss, vol.2 p.53, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.259, Kashf Al-Dhonoun,
1292, Hadiyato Al-Aaref een, vol.1 pp.582,583.
81 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.299-300, Thakhaeir Al-Qasr, paper 225.
380
Din Ibn Hajji82 (d.850/1446) got his post of a Shafi’i judge in Damascus
for 5,000 dinars paid as bribe.83 Najm al-Din b. Qadi84 (d.850/1446) got
his post of the Hanafi judge in Damascus through bribery after he criticized others for doing the same.85 Muhibb al-Din b. Al-Qasif86 (d.909/
1503) paid 3,000 dinars as a bribe to get the post of Hanafi judge in
Damascus. Also Shihab al-Din Ibn al-Farfur (d.911/1505) paid the amount
of 32,000 dinars as a bribe to get the post of Shafi’i judge in Damascus,
so he beat his rival Salah al-Din al-Adawi87 (d.908/1502) who could not
collect more than 10,000.88
The supreme judges were directly responsible for organizing the issues of
judiciary and jurist schools, and for maintaining other schools. But they left
these duties to their deputies. These kinds of appointments were also corrupted. The examples of these are: in 856/1452 Shafi’i judge Shihab al-Din Ibn
al-Farfur entrusted Shafi’i judgeship of Damascus to a person from Hama
who was a gate-keeper at the Madrasa al-Badra’iyya in exchange for a bribe.89
82 Muhammad Bin Omar Bin Hajji, Al-Saadi, Al-Hasbani then Al-Demashqi,
Al-Shafei, Bahaa Al-Din, Wali Qadaa Al-Shaf eiya in Demashque in 830H1426AD, he was a Faqih, Mohaddith who died in 850H-1446AD, see: Al-Dawo
Al-Lamei, his bibliography, vol.8 pp.242-243, Qudato Demashque, pp.156-159.
83 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.156, his letters, paper 275.
84 Omar Bin Ahmad Al-Nomani then Al-Demashqi, Al-Hanafi, Najm AlDin Al-Baghdadi, Faqih, held Qadaa Demashque then Niyabat Al-Sirr, Al-Hisba,
Wakalat Beit Al-Mal, died in 850H/1446AD see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.9 p.250, Qudato Demashque, p.219,220, 221.
85 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.220, Al-Naiemi, Al-Onwan, paper
96.
86 Muhammad Bin Ahmad Bin Hilal Al-Demashqi, Al-Hanafi, known by
Ibn Al-Qassiff, Moheb Al-Din, Faqih, Mohaddith, held Damascus Qadaa several times, born in 843H/1439AD, and died in 909H-1503AD, see: Qudato
Demashque, his bibliography, pp.236,237, Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.1 p.57,
Shatharat Al-Dhahab, vol.8 p.44, Idah Al-Maknoon, vol.1 p.545.
87 Muhammad Bin Abdullah Bin Abd Al-Salam, Al-Adawi, Al-Demashqi,
Al-Shafei, Salah Al-Din, Wali Qadaa Al-Shaf eiya in Damascus and Wakeel AlSultan and Nazer Al-Jeish, died in 908H-1502AD, see: Qudato Demashque, his
bibliography, p.179, Al-Dawo Al-Lamei, vol.8 p.98.
88 Al-Sakhawi, Al-Dawo Al-Lamei, vol.8 p.98, Ibn Toloun, Mof akahat
Al-Khellan, vol.1 pp.36-37
381
In 885/1480 Radi al-Din al-Ghazzi90 asked judge Qutb al-Din al-Khaydari91 to
be appointed deputy judge of Damascus in exchange for 900 dinars in gold.
He paid a part of it and for the rest he wrote in an IOU.92 In 902/1496 a
Maliki judge, Shams al-Din al-Andalusi,93 entrusted his deputy ignorant of
legal rulings, Shihab al-Din, the nephew of judge Shu’ayb,94 with Maliki judgeship in Damascus because the judge owed him some money and they agreed
on writing off this debt in exchange for the appointment. Out of fear of people’s talk they also agreed that Shihab al-Din should bring nazir al-jawali,95
89 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.50, Al-Naeimi, Al-Onwan,
paper 115,116,118
- Al-Badraeiya School: Of Al-Shafeiya schools in Damascus, was built by
Al-Qadi Najm Al-Din Abu Muhammad Abd Allah Al-Badraei, died in 654H1256AD, it was built where the Amir Usama Al-Jabali’s house was, he was one
of Salah Al-Din Al-Aayoubi’s Amirs, it was for the Asqofiya Al-Romaniya, it
still exists as a center for Al-Fath Al-Islami Institute, see: Al-Bedaya Wal-Nehaya
vol.13 p.196, Al-Daress, vol.1 p.205.
90 Muhammad Bin Ahmad Bin Abd Allah Al-Aameri, Al-Ghazzi, AlDemashqi, Al-Shafei, Radio Al-Din, born in 811H-1408AD, Faqih, he studied
and gave Fatawa, worked in a book he called “Bahgato Al-Nazereen Ela Taragem
Al-Motaakhereen Men Al-Shafeiya Al-Motabareen”, died in 885H-1480AD, see:
Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.6 p.324.
91 Muhammad Bin Muhammad Bin Abd Allah, Bin Khaider, Al-Zobaidi,
Al-Balqawi, Al-Demashqi, Al-Shafei, known by Al-Khaidari, Qotb Al-Din,
Mohaddith, Osouli, Faqih, Moarekh, Nassabah, born in 821H-1418AD and
died in 894H-1488AD, see:
Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.9 pp.117-124, Nozom
Al-Eqyan, p.162, Qudato Demashque, pp.177-179, Al-Daress,
vol.1 pp.7, 8, Al-Badr Al-Talei, vol.2 p.245, Idah Al-Maknoon,
vol.1 p.231, vol.2 p.67, Hadiyato Al-Aarefeen, vol.2 pp.215-216.
92 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.31, his letters, paper 148.
93 Muhammad Bin Yousseff Al-Andalussi, Al-Demashqi, Al-Malki, Shams
Al-Din, he held Qadaa Al-Malekiya in Damascus in 900H-1494AD and was
deposed twice, he gave Fatwa, and taught, died in 920H-1514AD, see: Qudato
Demashque, his bibliography, p.268.
94 No bibliography was found.
95 Nazzer Al-Gawali: who supervises the Gezya taken form Ahl Al-Zemma
of Gezya each year, see: Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.462-463.
382
Barsaby the Mad,96 who was known for his absent-mindedness and vanity, to intercede on his behalf with a judge so that the judge could say of
anyone who objected to that appointment that he was forced to do so.97
In the year 916/1510 the Shafi’i judge in Damascus Shihab al-Din
Ibn al-Farfur sacked his deputy Abd al-Qadir al-Nu’aymi because he did
not borrow him money.98 He also entrusted Badr al-Din al-Mu’tamid
with the Shafi’i judgeship in Damascus in exchange for a bribe of 200
dinars. He also appointed others for 40 sacks of barley.99
In the year 921/1515 Shafi’i judge in Damascus Waliy al-Din Ibn alFarfur demanded from Shiab al-Din al-Ramli100 1,000 dinars,101 but he
refused, then he asked second time but the latter came up with 500. When
Shihab al-Din demanded that this debt be written on paper, Ibn Farfur
became angry, sacked him and appointed Taqiy al-Din al-Qari’,103 who
also promised him a large amount for this post104 of deputy imam at the
Umayyad Mosque.102
96 Bersbai Al-Majnoun, he was appointed as Hajib Thani in Damascus in
899H-1493AD, then as Nazzer Al-Gawali in 907H-1501AD see: Mofakahat
Al-Khellan, vol.1 pp.156, 171,232,244, 257.
97 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.171, Qudato Demashque,
p.265.
98 Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 35.
99 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1, p.354.
100 Muhammad Ahmad Bin Mahmoud, Al-Demashqi, Al-Shafei, Walio
Al-Din, known by Ibn Al-Farfour, Qadi Halab then Damascus, Faqih, Mohaddith,
dead in 937H-1530AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, pp.182-183,
Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.2 pp.22-23.
101 Ahmad Bin Muhammad Bin Ali Al-Ramli, Al-Demashqi, Al-Shafei,
Shehab Al-Din, known by Ibn Al-Mallah, Faqih, Naeib in Imamat Al-Omawi
Mosque, Mashyakhat Al-Iqraa in Al-Sibaiya School, born in 859H/1454AD,died
in 923H/1517AD, see: Al-Kawakeb Al-Saeira, his bibliography, vol.1 pp.127128, Shatharat Al-Thahab, vol.8 p.123.
102 Al-Omawi Mosque: also called Gamei Demashque, Gamei Bani Omaya,
Al-Gamei Al-Kabeer, in the Arameyeen era, it was a great statue named upon
“Hadad” their god, then the Greeks used it as a temple for their gods in AlHelnesti epoque, so did the Romans who took it for “Jupiter”, then in Rome’s
Caesar Theodos’ era, some of its walls have been fallen, he built it wonderfully,
turned it to a church named “Mario Hanna Al-Meimdan”, then the Arab Mus-
383
Since the appointment of some deputy judges was completed in these
manners, it was not surprising that some ignorant and sinners reached
ruling positions, so the people of Damascus avoided them.105 This made
them leave their posts or courts or even leave Damascus itself. Shihab alDin al-Ramli, deputy to the Shafi’i judge Waliy al-Din Ibn al-Farfur, chose
to join his son106 in Egypt “when he realized that he was not accepted in
Damascus”.107 Also the Shafi’i judge Sharaf al-Din al-Zanklawi108 moved
lims opened Damascus and turned the eastern part of the temple or the church
into a mosque, when Al-Waleed Ibn Abd Al-Malek came, he took the western
part to complete the mosque, Ibn Asaker and other Moarekheen have mentioned that Al-Waleed have given Christians four churches in return, when Omar
Abd Al-aziz ruled, they tried to take back Mario Hanna church, he offered to
give them even more than what Al-Waleed has given them, offering them all AlGhota churches, and wrote certificates for them proving their ownership and
approval, building Al-Gamei Al-Omawi started in effect in 87H-705AD, whereupon Al-Waleed wrote: “Our God the Greatest has willed us to build this mosque
and subvert the church that was within, this has duly been done by Abd Allah
Al-Waleed Amir Al-Momeneen, in Al-Hijja, year Eighty Seventh of Al-Hijra.”
Its building was completely finished in 96H-714AD see: Mokhtassar Tareikh
Demashque, vol.1 p.295, Al-Daress, vol.2 p.371, Al-Rawdato Al-Ghanaa,
pp.105,106, Morouj Al-Thahab, vol.3 p.167, Ahsan Al-Taqasseem, p.158.
103 Abu Bakr Bin Muhammad Bin Yousseff, Al-Qarei, Al-Demashqi,
Al-Shafei, Taqio Al-Din, Faqih, Moqrei, Nahawi, Osouli, Shaeir, died in 945H1542AD, see: Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.2 p.89-90, Shatharat Al-Dhahab, vol.8
pp.260-261.
104 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 .386, Ibn Elwan, Al-Nassaeh
Al-Mohemma, paper 53.
105 Ibn Toloun, his letters, paper 218, Ahmad Abd Al-Razeq, Al-Bathl Wai
Bartala, p.138.
106 His name was not found.
107 When he found that he was not liked amongst people. (108) No bibliography was found for him.
107 Maidan Al-Hasa: in Damascus near Al-Qedam Mosque, starts by Bab
Al-Mosalla to Al-Gizmatiya, see: Kotat Demashque, p.443,
Al-Solouk, vol.1 p.824, vol.2 p.99.
108 Bab Al-Jabiya: one of Damascus city gates, it is in the west,ascribed to
Al-Gabiya village, see: Nozhato Al-Anam, p.25, Khotat Demashque, p.434.
384
from Maydan al-Hasa109 to Bab al-Jariya110 because he was not accepted
by the citizens of Maydan. Ibn Tulun described him as “supporting himself through extortion.” 111
This means that people in Damascus were not forced to turn to courts
whose judges’ honesty they doubted, that is to say, they could take their
cases to any judge in the city, and such an example we have not seen
before or since.
The Circassian Mameluks richly rewarded the ulama linked to them
and participated with them in administering Damascus. They even appointed them to positions outside of religious affairs such as the posts of
vizier,112 secretary113 and army inspector.114 There is nothing strange here,
because at that time there was no separation between religion and state
which is, unfortunately, the contemporary view. But in essence these can109 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Kellan, vol.1 p.121.
110 Al-Wazeer: his is the highest supreme job which was once donated to
men of swords and the other to men of letters, in both it was once elevated to full
employment in which the Wazeer has the authority to tell his opinion in all
country affairs, thus equalizing Naeib Al-Sultana or echoes his authorities, see:
Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.478-479, vol.10 p.91, Khotat Al-Maqrizi vol.2 p.305,
Al-Hadara Al-Islamiya Fil Osour Al-Wosta for Ahmad Abd Al-Razeq p.53-57.
111 Katib Al-Sirr: Katem Al-Sirr in slang language, he keeps the secrets of
the king and signs the Qassass in Dar Al-Adl and others, sits on the Sultan’s left
at Dar Al-Adl to solve the complaints, the Sultan depends upon him in Tashareef,
he reads messages to the Sultan, receives news of the Kingdoms and informs
them to the Sultan, he answers the letters sent for him, he informs deputies of
their duties, he looks up the Bareed, Nijaba and their affairs, he does not employ
in his office except qualified people, see: Sobh Al-Aasha vol.1 p.104, vol.4
p.29,44,53, vol.11 p92-93.
114 Nazer Al-Jaish: he is responsible for registering soldiers’ names, their
numbers and expenses, see: Sobh Al-Aasha, vol.11 pp.323-325, Khotat AlMaqrizi, vol.1 p.141, Naqdu Al-Tableb, paper 25.
- Of who held the position of Wazeer, Katib Al-Sirr, and Nazer Al-Jaish in
Al-Jarakessa time, see: Al-Siqaii, Tali Waf iyat Al-Aayan, pp.4, 33, 58, 59, 78,
84,86, Al-Sakhawi, Al-Dawo Al-Lamei, vol.11 p.6, Al-Sayyoti, Nozom Al-Oqyan,
pp.26-27,162, 168, Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 p.357,
Shimil Annie Mary, Al-Kholafaa Wai Qudat pp.44-53,99-100 (translated by
Goerge Sobh, Beirut 1992AD)
385
not be separated. Among those who were richly rewarded by the
Mameluks was Sadr al-Din al-Adami115 (d.815/1412), who, in addition
to being deputy Hanafi judge, was a secretary, and an army and market
inspector in Damascus. Afterwards he was appointed the supreme Hanafi
judge in Damascus, and then in Cairo. Before he took up these posts he
was a pauper. After being dismissed from them he became rich on account of handsome rewards the Mameluk representatives gave him.116
Another one of those ulama was Shams al-Din al-Ikhna’i117 (d.816/1413)
who changed posts so he was a judge in al-Rakb,118 Zar’a,119 Gazza, and
was deputy judge in Damascus and in the army.120 He was also in charge
of the treasury121 and was an army inspector and judge at the court of
Aleppo. Then he was appointed supreme Shafi’i judge in Damascus. The
Mameluks showered him money and favours.122 Another one of them is
115 Ali Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Demashqi, Sadr Al-Din Al-Aadami,
Al-Hanafi, born in 770H/1368AD, worked in Fiqh and Adab, died in 815H/1412AD,
see: Qudato Demashque, his bibliography, pp.206-207, Al-Dawo Al-Lamei vol.6 p.8.
116 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.206-207, Zakhaeir Al-Qasr for
the same author, paper86.
117 Muhammad Bin Muhammad Bin Othman Al-Ikhnaei, Al-Shaf ei, Shams
Al-Din, Faqih, Muhaddith, born in 757H/1356AD, dead in 816H/1413AD, see:
Qudato Demashque, his bibliography, p.126, Al-Dawo Al-Lamei, vol.9 p.136,
Anbaa Al-Ghamr, vol.7 p.14.
118 Qadi Al-Rakb: he is the judge who approves Rakb Al-Hojjaj, signs it in
Diwan Al-Inshaa, knows Ahkam Al-Hajj, Al-Hokm in Mahzorat Al-Ihram, see:
Sobh Al-Aasha, vol.11 p.442, Naqdu Al-Taleb, paper 65.
119 Zaraa: one of Horan villages, see: Taqweem Al-Beldan, p.259.
120 Qadi Al-Askar: He holds Qadaa Al-Askar and judges their cases like
Ghanaeim, Shareka, Qisma, Mabieat, Al-Rad Bel Aib, he solves problems in AlAskar realm to avoid them during war battles, Qudat Al-Askar represented
Malekiya, and Hanbaliya in Al-Saham and represented Al-Hanafiya and AlShafeiya in Egypt, see: Sobh Al-Aasha, vol.4 pp.36,192, vol.11 p.96.
121 Wakalato Beit Al-Mal: a great job, who held it used to talk of all that is
concerned with properties sold or bought by Beit Al-Mal, it was not held except by
those of high status of Sheikhs Al-Adl, he used to sell whenever he found it essential
and good for Beit Al-Mal, see: Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.483-484, vol.4 pp.36-37.
122 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.126-127, Al-Naimi, Al-Onwan,
paper 128.
386
Najm al-Din Ibn Hajji (d.830/1426) who was in charge of fatwas at Dar
al-Adl,123 and of the Shaikh Umar Shah Khaniqah,124 and judgeship of
Hama and Tripoli twice each, and Shafi’i judgeship of Damascus. Sultan
al-Ashraf Barsaba’i125 favoured him and rewarded him richly.126 He could
influence the sultan who was receptive to his word. Shihab al-Dina Ibn
al-Kishk127 (d.837/1433) who was in charge of Hanafi judgeship several
times in Damascus was also entrusted with inspecting the army. He used
to visit and flatter sultans and representatives a lot. For that reason his
word was influential with them and his requests were regularly met.128
As for the ulama who were not connected to the Mameluks and who
opposed their views, they did not enjoy the reward. On the contrary,
they were chased because of their political ideas and were beaten, imprisoned and demoted from their positions of giving Friday sermons, leading
prayers, teaching, judging, etc. They made difficult for them to earn living. One of those was muhaddith and faqih of Damascus Shihab al-Din
al-Milhi (d.793/1390) who openly opposed Sultan al-Zahir Barquq and
supported those representatives who refused obedience to him. When he
was arrested and brought in front of al-Zahir Barquq, the first thing he
123 If taa Dar A-Adi: in Egypt, this position was held by four, each of
whom used to represent one of the four Mathaheb, they were two in Al-Sham,
one Shafei and the other Hanafi, the Naeib used to sign their Walaya, see: Sobh
Al-Aasha, vol.4 pp.36,198, Naqdu Al-Taleb, paper 16
124 It is also called Al-Khanqah Al-Nahriya.
125 Bersbai Al-Daqmaqi Al-Khaheri, Abu Al-Nassr, Al-Sultan Al-Malek
Al-Ashraf, one of Al-Salateen Al-Jarakessa, he succeeded to the throne of the
Sultanate in 824H/1421AD, he invaded Cyprus and imprisoned its king, he erected
many schools in Egypt, was an august king, pious to the Sharia, loved by its
scientists, died in 841H/1438 AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 p.8, Badaei AlZohour, vol.2 p.15, Tareikh Al-Kaaba for Ba Salama, p.141.
126 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.146-147.
127 Ahmad Bin Mahmoud Bin Ahmad, Al-Demashqi, Al-Hanafi, known
by Ibn Al-Kishk, Shehab Al-Din, held Qadaa Demashque for many years, and
was also Nazer Al-Jaish for many times, died in 837 H/1433 AD, see: Anbaa AlGhamr, vol.8 p.308, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.15 pp.185-186, Shatharat AlDhahab, vol.7 p.219.
128 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.212-214, Al-Naeimi, Al-Onwan,
paper 132.
387
told him was: “Allah made you rule over us even if we are wrong-doers.”
The Sultan ordered his imprisonment and beating and so he was beaten
badly and left in prison till he died.129 Ala al-Din al-Sabki130 (d.809/1406)
was the faqih of Damascus who opposed the oppression of Sultan alZahir Barquq and openly opposed his son al-Nasir Faraj and. Nasir had
him arrested, accused him on trumpeted charges of taking money from
endowments illegally and banned him from teaching at the madrasas of
Damascus. Ala al-Din ran away from him and died in hiding.131 Shihab
al-Din al-Bauni (d.816/1413), the famous faqih and khatib of Damascus,
was falsely accused of bribery because he was supporting the truth and
its promoters. He was appointed the supreme Shafi’i judge of Damascus
and he performed honorably and honestly. In 796/1393 sultan al-Zahir
Barquq demanded to borrow money from the orphans funds but he refused and so the sultan sacked him and banned him from giving Friday
sermons at the Umayyad Mosque.132
Nevertheless, the ulama of Damascus exercised great influence as
active factors in the society and as helpers of the ruling regime. On the
one hand, they were the elite among the cultured and unchallenged interpreters of the heavenly law who also managed commercial, educational
and legal issues of the people. They were not a separate class, but part of
the people who belonged to different social levels. On the other hand, the
ulama of Damascus relied on cooperation with the Circassian Mameluks
as the ruling class. They succeeded in utilizing state assets and the assets
of the Mameluks themselves for establishing various educational institu129 Ibn Toloun, his letters, paper 216, Zakhaeir Al-Qasr, paper 175, Ibn
Hajji, Abra Al-Eissar, paper 103.
130 Ali Bin Muhammad Bin Abd Al-Barr Al-Answari, Al-Khazragi, Al-Sobki,
Al-Demashqi, Al-Shafei, Alaa Al-Din, born in 757 H/1356 AD, he held Qadaa
Al-Shaf eiya in Damascus twice in Al-Sultan Al-Dhaher Barqoq’s era, twice in
his son, Nasser Al-Faraj’s era, Faqih, Mohaddith, died in 809H/1406AD, see:
Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.5 p.308, Qudato Demashque, pp.124125.
131 Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 186, Ibn Toloun, Zakhaeir Al-Qasr, paper 126, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 105.
132 Ibn Toloun, his letters, papers 112,113,116-117, Qudato Demashque,
pp.122-124, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 73, Fridon Bek, Majmouat Monshaat
Al-Salateen, papers 169,170.
388
tions. The best examples for this are numerous endowment deeds which
contain the names of Mameluk representatives and amirs of Damascus
who provided generous grants to the city’s educational institutions.133
In any case, as we have already mentioned, we should not overestimate the political role played by the Damascene ulama. What we have
written is but a sample of methods of presentation, not a research into
the ulama’s influence.
133 See: Hojjato Waqf Al-Amir Jumqaq Naeiyb Al-Sham 824H/1421AD,
was written as: “Awqaf for his school in Damascus, put sixteen people in it, for
each fifteen Dirhams, for each pupil forty five, for the Sheikh five hundred per
month”, (Waqf Al-Amir Jumqaq, Awqaf, Hojja no.618, Dhaheriyat Demashque),
Hojjato Waqf Al-Amir Seif Al-Din Shathi Bek Dawadar Naeib Al-Sham in 857H/
1453H, for his school named Al-Shathbakiya, was written as /’forty five Dirham
for the Imam, sixty for the doorman, fifteen for each reader, five hundred for
orphans’ clothes, fifty for ink and pens, thirty per month for the Waqf Mohassel”(
Waqf Al-Amir Shathi Bek, Awqaf, Hojja no.621, Dhaheriyat Demashque). Hojjat
Waqf Al-Amir Qajmass Al-Ishaqi Naeib Al-Sham in 891H/1486AD, for his school
named Al-Qajmassiya, was written as : “ forty five Dirhams for the Imam, ten
Dirhams for the students, sweets in Mowsem Rajab Wa Nisf Shaaban,..” (Waqf
Al-Amir Qajmass Al-Ishaqi, Naeib Al-Sham, Awqaf 2 Mokarrar, Hojjat no.817,
Dhaheriyat Demashque) It would have been more profitable if I included these
Hojjaj in my research, and added my personal comment, but unfortunately they
were unavailable for copying as they are in a bad need for sustenance
389
PolitiËka uloga uleme Damaska u doba Ëerkeskih
mameluka
U Ëlanku naslovljenom “PolitiËka uloga uleme Damaska u doba
Ëerkeskih mameluka (784H/1382n.e-923/1517n.e.)” autora dr. Su’uda
Muhammeda el-Usfura, sa Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu
Kuvajtskog univerziteta, razmatra se mjesto uleme u odnosima vladajuÊih
mameluka i njihovih podanika u Damasku.
Zaokupljeni odræavanjem svoje vojne, politiËke i ekonomske prevlasti
u Siriji, mameluci su se dræali podalje od podanika od kojih su se razlikovali
ne samo druπtvenim poloæajem veÊ i jezikom i etniËkim porijeklom. Poπto
su pripadnici uleme bili ukljuËeni u javnu upravu, prije svega kao sudije
i inspektori javnih fondova, trænica i vojske, zatim kao sekretari, pa Ëak
i veziri, ulema postaje znaËajna spona izmeu vladara i naroda. Dok je
dio uleme vezao svoj interes za odræavanje mameluËke vlasti radi
ostvarivanja ili zadræavanja vlastitog probitka, drugi njen dio nije ostajao
ravnoduπan na sluËajeve tlaËenja naroda iz kojeg je veÊina uleme i potjecala.
Tako se kroz historiju mameluËke vlasti u Damasku i Siriji smjenjuju
primjeri podaniπtva i otpora vladajuÊim mamelucima. Kada je ulema
potakla mase na pobunu protiv sultana Zahira Berkuka, vladar ih je dao
uhapsiti, muËiti a neke, poput kadije Sadruddina ibn Mufliha (umro 789/
1387), i pogubiti. Ista sudbina zadesila je i ©ihabuddina ibn el-Kureπija
(umro u zatvoru 800/1397) i alima ©ihabuddina el-Hasbanija (umro 815/
1412). Zato ne Ëudi da je takva ulema, ærtvujuÊi se za dobro naroda
Damaska, postala utjecajan druπtveni faktor a njihova rijeË uvaæavana.
Meutim bilo je i onih koji su pokazivali odsustvo svih obzira svojom
spremnoπÊu da izdaju fetve koje su odgovarale vlastima, uzurpiranjem
vakufske imovine i aminovanjem velikih nameta na narod. Tako je,
naprimjer, Zejnuddin el-Kafri (umro 809/1406) dobio poloæaj hanefijskog
sudije Damaska davanjem mita. Nasiruddin b. Hatib Nakrin (umro 818/
1415) je stekao mjesto πafijskog kadije Damaska mitom, nije poznavao
fikh, prodavao je funkcije drugima, a optuæen je i da je otuio vakuf.
Odnos uleme prema vlasti posebno je doπla na kuπnju pojavom
Timurlenka, koji je za kratko vrijeme pokorio viπe sirijskih gradova pod
390
mameluËkom vlaπÊu. Iako je ulema pozvala na opÊi otpor naroda kojem
je podijeljeno i oruæje, Damask je poslije samo dva dana opsade osvojen
i opljaËkan, mnogi stanovnici su pobijeni, a dio zanatlija i dio uleme
odveden. Neki su i saraivali, poput Muhjuddina el-Kiπka (umro 808/
1405), kojeg su Tatari bili postavili za kadiju.
Drugi takav test doπao je s teænjama Osmanskog carstva da se proπiri
na Siriju. Odnosi samih mameluka i Osmanlija proπli su kroz nekoliko
faza. U vrijeme mameluËkog sultana Melika el-Eπrefa Kajtbeja (872-951/
1467-1496) obiljeæeni su bliskoπÊu saveznika ujedinjenih neprijateljstvom
prema perzijskom πahu Ismailu el-Safaviju. Ali kada je osmanlijski sultan Selim I iskazao otvorene pretenzije prema mameluËkim posjedima u
Siriji, dolazi do sukoba i bitke na Mardæ Dabiku, koja zavrπava potpunim
mameluËkim porazom. Osmanlije osvajaju Alep, a ubrzo potom i Damask. Gradska ulema je doËekala osvajaËe kao oslobodioce od mameluËkog
despotizma, izjavljujuÊi svoje priznavanje i odanost novoj vlasti.
PolitiËka uloga uleme Damaska u vrijeme mameluka je svakako bila
vaæna, ali je ne bi trebalo preuveliËavati. BuduÊi da je dolazili iz razliËitih
slojeva naroda, ulemu se ne moæe posmatrati kao izdvojenu druπtvenu
skupinu koja je uvijek nastupala jedinstveno, a meu njom zabiljeæeni su
primjeri kako onih koji su se zauzimali za opÊe dobro tako i onih drugih
koji su uËestvovali u nepravednim i protuzakonitim rabotama.
391
392
IN MEMORIAM
393
394
HFZ. MAHMUD-EF. TRALJIΔ
(1918.-2002.)
Hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ je vanredni boπnjaËki alim i uËenjak. Iako
sam viπe godina pratio njegov nauËni rad ne mogu tvrditi da Êe biti
lahko istraæiti i valorizirati njegovu obimnu i izvanrednu nauËnu
zaostavπtinu. Dug naπ je velik prema ovom skromnom Ëovjeku i
respektabilnom uËenjaku, posebno pojedinaca koji su se bavili naukom
i istraæivanjem naπe boπnjaËke baπtine, a koje je on zaduæio svojom
pomoÊi hizmet ËineÊi nauci. Hfz. Mahmud-ef. TraljiÊ bio mi je profesor
kiraeta na postdiplomskom studiju na Fakultetu islamskih nauka u
Sarajevu i ostaÊe mi u sjeÊanju po svojoj dobroti, πirokogrudnosti i
autoritativnosti.
Biografija
Hfz. Mahmud-ef. TraljiÊ je roen 28. aprila 1918. godine u uglednoj
sarajevskoj porodici. Nakon zavrπene osnovne πkole primljen je na
πkolovanje u Gazi Husrev-begovu medresu, a po zavrπetku iste upisao se
u Viπu islamsku πerijatsko-teoloπku πkolu u Sarajevu 1940., na kojoj je
diplomirao 1944. godine. Po okonËanju studija zapoπljava se u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci, u kojoj radi do 1947. U istom periodu obnaπao
je duænost profesora u Gazi Husrev-begovoj æenskoj medresu i bio imam
u sarajevskoj dæamiji Sinan Vojvoda Hatun na Vratniku.
Njegova uspjeπna karijera istraæivaËa, profesora i imama nasilno je
prekinuta hapπenjem u junu 1947., da bi brzo iza toga u montiranom
komunistiËkom procesu mnogim drugim boπnjaËkim alimima, uËenjacima
i uglednim ljudima i on bio osuen na dugogodiπnju robiju. On je suen
i osuen u grupi u kojoj su bili: Kasim-ef. DobraËa, Derviπ-ef. Korkut,
dr. Jusuf TanoviÊ, dr. Kasim TurkoviÊ, dr. Salih UdævariÊ, Abdullah-ef.
DerviπeviÊ, Ibrahim KaraliÊ, Muharem AvdihodæiÊ, Hasan AvdiÊ, Mustafa
HeboviÊ i Hasan-ef. LjevakoviÊ. Osuen je na zatvorsku kaznu od 10
godina, a odleæao je devet godina i osam mjeseci. Iz zatvora je izaπao u
januaru 1957. godine.
395
ZahvaljujuÊi poznanstvu Hamdije KreπevljakoviÊa sa Brankom
»uliÊem, hfz. Mahmud-ef. TraljiÊ se zapoπljava u Narodnu i univerzitetsku biblioteku BiH u Sarajevu, u odjeljenje specijalistiËke zbirke. Na
tom mjestu je proveo 27 godina, odakle je otiπao u mirovinu 1984. godine.
Za to vrijeme je, istovremeno obnaπao duænost imama u ΔurËiÊa Jahjapaπinoj dæamiji u Sarajevu, u kojoj je Ëuvao mihrab do 1996., kada ga je
poËela popuπtati snaga. Dugi niz godina je poËasno obnaπao duænosti
nazira u Gazi Husrev-begovom vakufu te devrihana, dæuzhana i sahibinokte u Gazi Husrev-begovoj dæamiji.
Od 1987. pa do 1992. godine bio je profesor kiraeta na Fakultetu
islamskih nauka, a kada je otvoren postdiplomski studij postao je profesor
istog predmeta postdiplomcima. U tom svojstvu je doËekao svoje
preseljenje u vjeËnost.
Zadnje dvije godine svoga æivota hfz. Mahmud-ef. TraljiÊ nije izlazio
iz svoje kuÊe jer mu je zdravlje sve viπe slabilo. Svoju plemenitu duπu
predao je u milost njezinom plemenitom Gospodaru u subotu 28.
decembra 2002. godine. Dæenaza mu je klanjana pred Gazi Husrevbegovom dæamijom, kom prilikom je slovo o ovom boπnjaËkom velikanu
odræao Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH prof. dr. Mustafa-ef. CeriÊ.
Spuπten je u mezar u nedjelju, 29. decembra 2002. u haremu ΔurËiÊa
Jahja-paπine dæamije u »urËiÊa mahali, preko puta njegove kuÊe, u
prisustvu mnogobrojnih uglednika, prijatelja i poπtovalaca.
Hafizova trilogija o kulturnoj historiji Boπnjaka
Viπe stotina bibliografskih jedinica u obimnoj i bogatoj bibliografiji
radova hafiza Mahmud-ef. TraljiÊa svjedoËe da je æivio svoj æivot plodno,
radno i dostojanstveno. Njega su njegova djela nadæivjela. ©to je zapisao
jedan putopisac kada je doπao u jedno Ëudno mjesto i Ëitao hronograme
na niπanima njihovih merhuma: “Æivio sam dva dana”, pisalo je na
jednom, “æivio sam sedam dana”, pisalo je na drugom, “nisam uopÊe
æivio”, pisalo je na treÊem... ZaËuen, upitao je prvog prolaznika, kako
je moguÊe da ovdje ljudi tako malo æive? On mu je odgovorio: “Mi
raËunamo da æivimo samo onoliko dana u kojima uradimo djela koja Êe
nas nadæivjeti.”
Doista, hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ svojim plodnim radom je postigao
ono πto ga Ëini nama uzorom i primjerom samoprijegornog praktiËnog
396
vjernika, nauËnika i istraæivaËa koji je obiljeæio svoje doba i sebe svojim
djelima u tom vremenu. Mnogobrojni njegovi radovi jesu jedinstveni po
svojoj temi i predmetu, jer ih je on jedini mogao napisati buduÊi da je
dogaaje rekonstuisao po svome briljantnom sjeÊanju i pamÊenju. U
teπkom vremenu kroz koje je proπao, rame uz rame sa hadæi Mehmed-ef.
HandæiÊem, Kasim-ef. DobraËom i drugima, doima me jedna preporuka
koju mu je dao Mehmed-ef.: “Ne piπi! Sada se mnogo πta ne piπe. Pamti!”
ZahvaljujuÊi njegovoj bistrini kojom ga je obdario Allah, dæ.π., jakoj
memoriji koju mu je joπ viπe pospjeπivao i Ëuvao hifz Kur’ana, mogao je,
htio i napisao sjeÊanja sa neprocjenjivim podacima o ljudima i institucijama
islama i Boπnjaka u Bosni. Na naπu sreÊu, Hafizova svijest o vaænosti
zapisanog sjeÊanja, agilnost, Ëestitost i vanredna pismenost darovala nam
je zlata vrijedne knjige i radove bez kojih je nezamislivo istraæivanje
islamske i kulturne baπtine Boπnjaka. Njegova trilogija iz ove oblasti
osigurala mu je trajno mjesto u kulturnoj povijesti Bosne:
1. Istaknuti Boπnjaci (prvo izdanje: Zagreb, 1994., 191 str. i drugo
dopunjeno i proπireno izdanje: El-Kalem, 1998., 345 str.,
2. Mali podsjetnik znaËajnih datuma islamske proπlosti Boπnjaka,
El-Kalem, Sarajevo, 1996., 152 str.)
3. Iz kulturne historije Boπnjaka, Travnik, 1999., 363 str.
Hafiz TraljiÊ, kao rijetko ko u naπem narodu uviao je potrebu da se
o znamenitim ljudima, dogaajima i institucijama napiπe slovo i time
saËuva uspomena na njih. Ovaj njegov napor, htijenje i duπevna potreba
oËita je na stranicama njegove spomenute trilogije i drugih radova koje je
za æivota objavio.
Hifz
Postao je nosilac Ëasnog zvanja hafizu-l-Kur’ana joπ dok je bio uËenik
Medrese, 1935. godine. Njegov muhaffiz je bio poznati sarajevski alim
hfz. Mustafa-ef. MujezinoviÊ, otac Mehmeda-ef. MujezinoviÊa. Tokom
polaganja hifza pred komisijom hafiza dnevno je uËio po tri dæuza Kur’ani kerima. Istovremeno je iπao na nastavu i bio ispitivan u razredu od
svojih profesora iz raznih nastavnih predmeta. Hifz se tada tretirao
privatnom stvari onih koji ga uËe i nisu buduÊim hafizima davane nikakve
olakπice, niti stimulacija.
397
Hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ je doæivio da bude najstariji hafiz te meu
najistaknutijim i najuglednijim hafizima u Bosni i na Balkanu. On je bio
muhaffiz mnogim naπim danaπnjim hafizima. Izveo je 14 hafiza kako je
to sam potvrdio u sehurskoj emisiji na Radiju Faderacije BiH uz ramazan
01. decembra 2002. godine. Do pred svoju smrt je bio nezaobilazan Ëlan
Komisije za presluπavanje novih hafiza i dugo vremena njezin predsjednik.
Svojim odnosom prema ovom Ëasnom poslu postavio je standard i pravila
za uËenje hifza i dolazak do zvanja hafiza Kur’ana.
PovjesniËar boπnjaËke kulture
Od svojih studentskih dana razvijao je i unapreivao svoje spisateljske
i istraæivaËke sposobnosti. Bio je historiËar boπnjaËke kulture i izvanredan
bibliograf, revnosan uËesnik i svjedok autentiËnih zbivanja u duhovnom
æivotu Bosne i Boπnjaka. I sam ærtva nasilja nad boπnjaËkom duhovnoπÊu
u vremenu instaliranja druge Jugoslavije kada su nasilno presjeËeni
najvaæniji tokovi izvorne boπnjaËke tradicije i kulture, hafiz Mahmud-ef.
TraljiÊ je kao nauËnik, istraæivaË i pisac istrajao u prezentiranju i
afirmiranju kulturnih vrijednosti Boπnjaka.
Vjerovatno je dugi niz godina bio najbolji poznavalac povijesti naπih
institucija i znamenitih Boπnjaka. On ne samo da je o tome pisao veÊ je
sve to u pamÊenju pohranjeno imao.
Teπko je danas dati odgovor na brojna pitanja u vezi sa ulogama
koje su imale neke institucije Islamske zajednice i boπnjaËkog naroda,
pogotovo πto se o tome nije dovoljno pisalo niti je dokumentacija saËuvana.
Za nas je sasvim znaËajno doÊi do taËnih historijskih podataka o svim
naπim ljudima, ali i o institucijama. U tom traganju jako je znaËajno doÊi
do istine otkrivanjem taËnih podataka o ukupnom naπem naslijeu. Dva
su puta: otkrivanjem originalne dokumentacije i biljeæenjem i kazivanjem
savremenika. To su znaËajni koraci u izgradnji svijesti naroda koji Êe ga
svakim svojim djeliÊem i elementom Ëuvati od zaborava, gajiti mu ponos,
poticati ga i podsjeÊati na neπto πto je sudbinski vaæno za njegovu
buduÊnost.
Ono πto je Hafiz napisao jeste rekonstrukcija podataka o nekoliko
znaËajnih institucija i mnogih istaknutih ljudi iz boπnjaËke proπlosti koje
su imali snaæan peËat i ulogu u osvjeπÊivanju naroda i njegovom
osposobljavanju za æivot i buduÊnost.
398
Ogledalo kulturnoga, vjerskoga i svakog drugog nivoa razvijenosti
jednoga naroda jesu njegove kulturne i odgojno-obrazovne institucije.
Stoga je za naπ podrobniji uvid u stanje jednog dijela obrazovnog sistema
vaæno u Bosni i iπËitavanje Hafizovog djela Iz kulturne historije Boπnjaka.
Hafiz je na sebi svojstven naËin predano istraæujuÊi podastro Ëitateljima
ove knjige vrlo precizne podatke koje neÊe moÊi zaobiÊi buduÊi istraæivaËi
odgojno-obrazovnoga sistema naπe zemlje iz vremena koje ona prati. To
se posebno odnosi na Gazi Husrev-begovu medresu, a naroËito na stanje
u njoj nakon donoπenja Pravilnika iz 1925. godine kojim je ova odgojnoobrazovna ustanova stupnjevana na srednji i viπi rang, s ciljem preustroja
obrazovnih institucija u skladu sa zahtjevima vremena i potrebama
muslimana. Taj viπi stupanj Gazi Husrev-begove medrese - Alijja, bio je u
rangu fakulteta prema miπljenju akademika Hamdije KreπevljakoviÊa,
kojega citira hafiz Mahmud-ef TraljiÊ. Hafiz u ovoj svojoj knjizi prouËava
i Gazi Husrev-begovu biblioteku i Mekteb-i nuvvab, stavljajuÊi akcenat
na njihov doprinos u obrazovanju Boπnjaka i razvoja ovoga muslimanskog
evropskog naroda na svim poljima. No, kako se da zakljuËiti na stranicama
ove knjige, sve te institucije su nosili vanredni pojedinci o kojima je Hafiz
u svojim knjigama pisao i dao vlastitu ocjenu njihovog rada, ËuvajuÊi
tako spominjane velikane od zaborava.
Moje prijateljstvo sa Hafizom
Sa Hafizom se poznajem od 1981. godine kada sam doπao na rad u
Starjeπinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevo. Povremeno smo se
viali i u radu raznih komisija zajedno uËestvovali. Bolje poznanstvo Êe
brzo uslijediti kada je rjeπenjem predsjednika Starjeπinstva dr. Ahmeda
SmajloviÊa, formirana sluæba za islamska istraæivanja, dokumentaciju i
informacije, u kojoj se poËeo razvijati centar Islamske zajednice za
dokumentaciju. To je bilo krajem 1981. godine. Za odlaganje
dokumentacije osigurana je posebna prostorija i napravljeni duboki plakari
sa fajlovima za razvrstavanje prikupljene grae. Dr. Muhamed HadæijahiÊ
je ranije napisao klasifikacionu shemu (august 1980.) i poËelo se sa
sakupljanjem grae. U ovoj ekipa su bili: hfz. Mahmud TraljiÊ, dr.
Muhamed HadæijahiÊ, Ismet BuπatliÊ, Dæemal SalihspahiÊ i Muharem
OmerdiÊ. Shema je odreivala raspored grae u tri velike oblasti:
personalna imena, geografski pojmovi i ostali pojmovi. Primjerak te sheme
399
Ëuvam u svojoj biblioteci. Bila je sakupljena ogromna i vrijedna graa.
Mlai su uËili od starijih. Odlaskom dr. SmajloviÊa sa duænosti
predsjednika Starjeπinstva ekipa je prestala sa radom, a sakupljena bogata
dokumentacija je baËena u stari papir. Kada je dr. HadæijahiÊ vidio kako
se to baca u kamion rekao je Hafizu da kada umre u listovima IZ-e o
njemu niko niπta ne smije pisati. Hfz. TraljiÊ me nazvao telefonom i prenio
mi njegov vasijjet. Kad je veÊ Doktor bio teπko bolestan sa Ismetom
BuπatliÊem sam ga posjetio. Pitao sam ga je li odustao od svog zahtjeva
koga je saopÊio Hafizu, ali mi je odluËno ponovio svoju raniju odluku.
Kad je na bolji svijet preselio dr. HadæijahiÊ, Hafiz me je nazvao i zaæelio
da me vidi. U razgovoru je istaknuo skori izlazak Anala GH biblioteke i
napomenuo dr. HadæijahiÊevu odluku. Ona je kao emanet bila na nama
dvojici. Pitao me hoÊu li sa njim dijeliti dio odgovornosti za prekrπenu
doktorovu odluku da on u Analima napiπe neπto o njemu. Prihvatio sam
prijedlog nadajuÊi se da Êe nam taj veliki Ëovjek halaliti na Sudnjem danu.
Hafiz je, potom, napisao u Analima prelijep tekst o svom velikom
prijatelju. Ovu priËu navodim u namjeri da ukaæem na dvije stvari vezane
za Hafiza: prvo, njegovo insistiranje da Islamska zajednica ima svoj
dokumentacioni centar Ëija Êe arhiva imati vaænu ulogu u istraæivaËkim
projektima, u Ëemu je njegova zasluga najveÊa, uspio je u toj nakani i za
nekoliko godina sakupljeno je i u uloπke razvrstano viπe hiljada primjeraka
dragocjene grae; drugo, voenje raËuna o detaljima, kao πto je bila æelja
dr. HadæijahiÊeva i njezino smirivanje na naËin kako je reËeno naprijed.
Kada sam doπao u Gazi Husrev-begovu biblioteku na duænost
direktora u njezinom fondu periodike nisam zatekao Ëasopis El-Hidaje,
jer su je ranije “posudili” organi dræavne bezbjednosti kad su zatvorili
Muharem-ef. HasanbegoviÊa, tada na duænosti glavnog imama u Goraædu.
Traæiti od njih da se to vrati bila je pogibelj, pa sam se poæalio Hafizu i
traæio savjet. “Nemoj”, rekao mi je on, “veÊ napiπi oglas u Preporodu i
traæi ko ima da pokloni ili proda, a ja i ti Êemo raditi da se svi brojevi
saberu.” Nije proteklo puno vremena a svi brojevi El-Hidaje su bili u
policama Biblioteke. Volio je ovu Biblioteku i Ëesto u nju svraÊao. U
jednoj prilici razgovarao sam sa njim o normiranju rada u obradi rukopisa.
Rekao je kao iskusan bibliotekar i nauËni radnik: “Norma bi trebala biti
tri kodeksa dnevno.” To sam rekao kolegama koji su radili na tim
poslovima i oni su prihvatili njegov stav i posao se veoma dinamizirao. U
rezultatima kolektiva ove Biblioteke ima velikih njegovih zasluga. Posebna
400
mu je zasluga za mnogobrojna uvakufljavanja i poklone knjigama,
rukopisima i namjenskih donacijama.
Bio je dostojanstven kao rijetko ko. Bio je prepoznatljiv po urednom
i skromnom odijevanju. Jednom prilikom mi je ispriËao: “Kad sam zavrπio
Medresu, otac mi je rekao: - Nemoj hodati gologlav! - Od tada kapu
nisam skidao.” Uvijek je bio s kapom na glavi, a blâgo je prigovarao πto
se klanja i uËi Kur’an gologlav. Na ispitu prilikom polaganja hifza novih
hafiza nije dao da se uËenje Kur’an-i kerima sluπa bez kape. Isto tako,
dæuzhani u Gazi Husrev-begovoj dæamiji su svoj dæuz uËili pokrivene
glave dok je on bio Sahib-i nokta. Smatrao je to naπom tradicijom i znakom
poπtovanja prema namazu i kiraetu Allahove Knjige.
Bilo malo, bilo mnogo, za njega je tue bilo nepoznanica. PriËao mi
je da, dok je radio u Narodnoj i nacionalnoj biblioteci u Sarajevu, nikada
svojoj kuÊi iz kancelarije nije ponio niti jedan list papira, ni olovku, ni
gumicu, a kamoli neπto vrednije.
Opisati njegovu narav mogao bih ovim rijeËima: vedar, nasmijan,
odrjeπit, otvoren, direktan, konkretan, uvjerljiv, povjerljiv, bez zadnjih
misli, sa vlastitim stavovima... Deπavale su se mnoge promjene u
politiËkom i vjerskom æivotu u Sarajevu, u Ëemu je bilo mnogo podvala i
neËasnih radnji meu rivalskim stranama, ali u tim intrigama Hafiz nikada
nije uËestvovao. Za mnoge ljude traæilo se njegovo miπljenje. Ako je imao
pozitivan stav govorio je otvoreno, a ako nije preπutio bi...
Njegova supruga Naila-hanuma mi je priËakla da se u æivotu samo
dva puta od nje odvajao. Jednom je iπao u Beograd a jednom u Skoplje,
oba puta kao referent na nauËnim skupovima.
On se svikao pamÊenju onoga πto ga je interesiralo, a bio je joπ i
hafiz, tako da se pretvorio u æivi izvor znanja i podataka. Mnogi diplomski
i magistarski radovi nastajali su primanjem uputstava o izvorima od
Hafiza. Bio je inspirator mnogim nauËnim skupovima i uËesnik u njima.
Dugogodiπnji je uËesnik na akademijama “©ebi-arusa” te referent na njima,
a nakon smrti πejha Fejzullah-ef. HadæibajriÊa i njezin moderator i
organizator.
OËi njegove duπe bile su pronicljive, iako mu se u pozne godine njegove
æivotne dobi smanjio vid. Snaæna i blistava memorija, zahvaljujuÊi daru
Boæijem, inteligenciji, urednom islamskom æivotu, mirnoj kuÊnoj atmosferi
i hifzu Kur’an-i kerima, Ëinila ga je rudnikom znanja i informacija.
401
Oslabljenost njegovog tijela nije utjecala da mu “misao i znanje bude u
punom cvatu” πto bi rekao Seneka. Njegovo znanje nije viπe niπta stiskalo,
bio je potpuno slobodan i otvoren, u πto sam se liËno uvjerio dva mjeseca
prije njegovog preseljenja. Moralni napredak i svoj nauËni uzlet mnogi
su doæivjeli zahvaljujuÊi druæenju sa Hafizom.
On, kao i dr. HadæijahiÊ uputili su me u metodologiju istraæivanja,
odabira, sortiranja i Ëuvanja grae, kao i formiranje vlastitog arhiva iz
podruËjâ svoga interesovanja. “Ovo Êe te uvijek Ëiniti spremnim za pisanje,
za predavanja i javne nastupe”, govorili su. Hafiz je uvijek afirmirao
dinamiku kod mladih, razvijao teænju za islam, za Bosnu, za Ëuvanje svoje
tradicije... Bio je talentovani vizionar i znao se opredjeljivati za prave
vrijednosti. Svojim ugledom i znanjem bio je cijenjen uËitelj i uzor veÊem
dijelu danaπnjih intelektualaca u Sarajevu koji prouËavaju islam i bosansku
tradiciju. Bio je æiva enciklopedija. Kao niko od svojih savremenika pamtio
je podatke o ljudima i dogaajima.
Po onome πto znam o Hafizu to je bio jedan vrli dostojanstvenik,
gospodin i mudar alim. Kako su hafizi elita Ummeta, ja mislim da je on
bio proËelnik te elite kod nas u Bosni. Bio je jedan fini i skromni musliman,
iskren prijatelj, mudar savjetnik i prijatan sagovornik. Imao sam sreÊu
Ëestog druæenja sa njim. Posebno πto je on u lancu mojih uËitelja pred
kojima sam i od kojih sam uËio. Pred njegovu smrt na par mjeseci dugo
smo razgovarali u njegovoj kuÊi. Viπe stvari mi je ispriËao koje sam
zabiljeæio. Evo, dok ovo piπem gledam te biljeπke. Da to nisam zabiljeæio
otiπlo bi sa njim nepovratno. U njegovom sluËaju, doista, moæe se razumjeti
Poslanikov, a.s., hadis kada je rekao: “Smrt alima je kao smrt naroda!”
Zaista je Hafiz iza sebe ostavio veliko dobro. Sva sjeÊanja ljudi na
njega su pozitivna. To nije lahko, jer æivot je teæak a kontakti sa ljudima
su puni iskuπenja. O njegovom æivotu i radu trebaju pisati oni koji su ga
poznavali kako bi se od zaborava saËuvalo πto viπe detalja vezanih za
njegovo ime.
Rahmetullahi ‘alejhi rahmeten wasi‘ah!
Muharem OmerdiÊ
402
HIFZIJA HASANDEDIΔ
(1915 - 2003)
SlijedeÊi misao da su uËeni ljudi nasljednici vjerovjesnika sklapamo
19. oktobra 2003. godine stranice æivotne hronologije profesora Hifzije
HasandediÊa, kojega su joπ od milja zvali æiva legenda Mostara i
Hercegovine.
Svoj boravak na zemlji opravdao je svojim dugogodiπnjim radom,
Ëiji rezultati osvjetljavaju proπlost sa svim njenim vrijednostima,
materijalnim i duhovnim, a koje su istovremeno i putokaz i smjernice
onima æeljnim rada i nauke. Profesor Hifzija HasandediÊ roen je 1915.
godine u Jablanici. Osnovno obrazovanje stekao je u Jablanici, a srednje
i viπe u Sarajevu. Maturu je polagao 1935. godine u Gazi Husrev-begovoj
medresi a zatim je zavrπio Viπu πerijatko-teoloπku akademiju u Sarajevu.
Nakon zavrπenog studija radio je u Mostaru u graanskoj πkoli kao
vjerouËitelj u periodu od 1940-1945. godine. Meutim svoj istinski
senzibilitet i ljubav prema istraæivaËkom radu ispoljio je u radnom periodu
od 1954. do 1976. radeÊi u Arhivu Hercegovine u Mostaru.
Njegov primarni rad sastojao se u prikupljanju, selektiranju i
izuËavanju historijske i rukopisne grae pisane na orijentalnim jezicima:
arapskom, turskom i perzijskom. Tek nakon uvida u ovu grau i spoznaje
njenog znaËaja i vrijednosti za kulturnu, druπtvenu i politiËku historiju
ove regije, poËeo je intenzivnije da je prikuplja po kuÊama, privatnim
bibliotekama i na svim drugim mjestima gdje se ona mogla naÊi. Svoj
dugotrajan rad posveÊen izuËavanju kulturne, materijalne i politiËke
historije nekadaπnjih hercegovaËkih oblasti i ljubav prema njima pretoËio
je u brojne nauËne radove, objavljivane u struËnim i nauËnim Ëasopisima,
relevatnim za izuËavanje duhovne i materijalne historije, zatim u nekoliko
knjiga koje predstavljaju saËuvano pamÊenje o islamskoj baπtini iz perioda
kada su danaπnji dijelovi Hrvatske, Crne Gore i Hercegovine Ëinili teritorij
Osmanske dræave u zasebno izdvojenim administrativnim jedinicama:
HercegovaËkom i Kliπkom sandæaku, u kojima su, u periodu
srednjovjekovne bosanske dræave, gospodarili bosanski velikani porodice
KosaËa.
403
Godine 1977. πtampan je Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa
Arhiva Hercegovine, u kojem je profesor HasandediÊ kataloπki obradio
rukopisni fond Arhiva Hercegovine, Muzeja Hercegovine, Provincijalata
herecegovaËkih franjevaca, zatim privatnih biblioteka porodica: BiπËeviÊ,
Kajtaz i MuslibegoviÊ. Katalog sastoji 756 kataloπkih jedinica. Za
materijalnu i duhovnu historiju Mostara veoma je znaËajna njegova
monografija Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, koja je objavljena
1980. godine. Knjiga Muslimanska baπtina Boπnjaka u istoËnoj Hercegovini,
koja je objavljena 1990. godine govori o historiji Stoca i okoline, Ljubinja
i okoline, Nevesinja i okoline, BileÊa, Gacka i Cernice. Svoje kazivanje o
historiji navedenih naselja bazirao je na pisanim izvorima sadræanim u
sidæilima, vakufnamama i predanjima koja su uspjela preæivljeti protok
vremena. Veoma su dragocjena njegova kazivanja o vjerskim objektima u
ovim naseljima, zatim okulturno- -prosvjetnim, socijalno-humanitarnim,
zdravstvenim i privrednim objektima koji su predstavljali urbanu osnovu i
dalju nadgradnju navedenih naselja. NajveÊi dio tih objekata je nasilno
uniπten i spomen o njima ostaÊe saËuvan u ovoj knjizi. Muslimanska baπtina
Boπnjaka u juænoj (srednjoj) Hercegovini, objavljena 1997. godine obrauje
vakufske objekte i tradiciju Boπnjaka u Blagaju i okolini, PoËitelju i okolini,
»apljini i okolini, zatim u Neumu i Kleku.
Muslimanska baπtina Boπnjaka II - Herceg Novi i okolina, Vrgorac i
okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina,
objavljena 1999. godine govori o islamskom nasljeu na ovim prostorima
koji su nekada bili sastavni dijelovi srednjovjekovne bosanske dræave.
Slijedom historiskih dogaanja æivot Boπnjaka na ovim prostorima je
suæavan i onemoguÊavan, pa je konsekventno tome uniπtavano ili
uzurpirano i njihovo nasijee. O æivotu Boπnjaka na ovim prostorima u
nekim mjestima tragovi su se saËuvali kako autor istiËe, samo u
toponimima, a ostat Êe zapisani i u redovima ove knjige.
Monografija Mostarski vakifi i njihovi vakufi, objavljena 2000. godine
registrira vakufe koji su nastajali u Mostaru, zahvaljujuÊi kojima je i
nastalo ovo naselje, govori o njigovu znaËaju za dalji urbani, ekonomski,
prosvjetni i socijalni razvoj Mostara. U ovoj studiji profesor HasandediÊ
je registrirao i stradanja preostalih vakufskih objekata u Mostaru u toku
agresije 19992-1995. g.
U svim svojim studijama profesor HasandediÊ je saËuvao ljepotu
ljudskog uma i dragocjenost ljudskog rada i pregalaπtva namijenjenog
404
dobru ljudske zajednice. U svom æivotu nije gradio dæamije ni medrese,
kamene kule ni mostove, ali je ljubavlju i radom sagradio duhovne mostove
ka buduÊim generacijama. On i nije napustio ovaj naπ prostor. Stalno je
prisutan i kroz svoja djela razgovara sa ljubiteljima proπlosti o onome
Ëega viπe nema, a moglo je biti, objaπnjava, i nenamjerno i nesvjesno, uËi
kako treba da se æivi. Zbog svega toga trajno je ugraviran u bosanskohercegovaËki duhovni pejzaæ.
Hatidæa »ar-Drnda
405
406
SELIM IBRAHIMA JELOVAC
(Ebu Ilham)
Pjesnik Veleæistana
Biografski podaci
Roen je od oca Ibrahima i majke Teme, 02. septembra 1946. godine
u malom hercegovaËkom podveleπkom zaseoku Do na padinama mistiËke planine Veleæ. »etverogodiπnju osnovnu πkolu zavrπio je 1957. godine
u rodnom mjestu, a iste godine upisuje osmogodiπnju Gazi Husrev-begovu
medresu i zavrπava je 1965. godine.
Po zavrπetku srednje πkole odlazi na odsluæenje vojnog roka, a potom
se zapoπljava u Odboru Islamske zajednice u Mostaru obavljajuÊi imamsku duænost u nekoliko hercegovaËkih mjesta.
Od 1967.-1972. studira u Iraku na Filozofskom fakultetu Bagdadskog univerziteta, Odsjek teologija-filozofija.
Neposredno po uspjeπnom okonËanju studija kraÊe vrijeme radi kao
imam na podruËju Odbora IZ-e Mostar, a zatim se teπko razbolio i
nekoliko godina ostaje izvan radnih aktivnosti. Jedno kraÊe vrijeme, nakon
zdravstvenog poboljπanja, radio je kao simultani prevodilac pri Vojnoj
akademiji u Zadru.
Godine 1976. poËinje raditi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, na
Ëijim poslovima Êe ga i zadesiti prerana smrt.
U meuvremenu, 02. novembra 1973. godine stupio je u brak, koji mu
je darovao kÊerku Firdevsu i sina rahmetli Ilhama, Ëiji mladi æivot je prekinula
zloËinaËka granata ispaljena iz Lukavice od strane lukaviËkih Ëetnika.
Prerani tragiËni gubitak sina Ilhama, nepresuπnog vrela jednog dijela
Selimovih pjesniËkih inspiracija, dodatno Êe pogorπati njegovo zdravstveno stanje. Tuæno je bilo biti svjedokom razliËitih manifestacija
Selimova bola za tragiËno nastradalim sinom Ilhamom. Suze kao pratilje
tuge srca i bolom raspoluÊene duπe nerijetko su iznevjeravale iskazati ih
u uobiËajenim formama.
Za samo tri historijska lika, koja najsnaænije obiljeæavaju obzire svetopovijesti usljed najteæih kuπnji i æivotnih udaraca njima namijenjenih, i
407
koji podnoseÊi ih, potvrivaπe i dokazivaπe punu priljeænost Misiji
svetopovijesnog poslanja, mogu svjedoËiti da su patili i kuπali bol ravan
ili moæda teæi od Selimova iskuπenja, boli i patnji, a to bijahu Sulejman,
Isa i Muhammed, Allahovi selami i slavati neka su s njima.
Allahu milostivi, oprosti prijatelju njegovu na slobodi da ovakvom
komparacijom iskaæe teæinu iskuπenja Ebu Ilhama, snagu njegove vjere,
stamenost u bolima, neposustalost u nadanju!
Ebu Ilham kao pjesnik
Vrijeme poËetka njegova aktivnog bavljena poezijom nismo mogli
utvrditi, ali je evidentno da pjesniËki dar za izraæavanjem svog nutarnjeg
personaliteta u formama stiha nosi u sebi od roenja, kao genetski kod
koji Êe se poËeti iskazivati veÊ u srednjoj πkoli, a njegova umjetniËka
raskoπnost i nesluÊene moguÊnosti u godinama provedenim na studiju u
Bagdadu, u dvojakom jeziËkom izrazu: arapskom i bosanskom-maternjem. Prvu pjesmu na arapskom jeziku posveÊuje slijepom profesoru na
predmetu KlasiËni arapski tekstovi: iπËitavanje i analiza, koji ga svojim
nastupom, oËinskim odnosom prema nama - stranim studentima i vrsnim
analizama klasiËnih arapskih tekstova, osobito poezije, kao vrhunske
forme samopotvrivanja arapskog genija, posebno inspiriraπe i oduπevljavaπe. Profesor nam se redovito obraÊaπe rijeËima ”Jå, Ebnå’í/Sinovi
moji”, po Ëemu Êe i Selimova prva poema biti nazvana ”Jå, Ebnå’í”.
Znano nam je da je osim ove spjevao joπ nekoliko poema u arapskoj
metrici, kanoniziranoj u svih dvanaest metriËkih formi klasiËne arapske
poezije, koju Selim vrlo dobro poznavaπe. Njihovi naslovi Êe vjerovatno
ostati nepoznati u njegovoj biografiji, jer nam njegove zabiljeπke iz
studentskih dana nisu bile dostupne. Koliko se oduπevljavao arapskom
starom, predislamskom i islamskom klasiËnom poezijom moæe potvrditi
podatak da je od od svakog pjesnika tih perioda znao napamet po jednu
poemu, a poema Banet Suadu bijaπe mu jedna od najdraæih.
S kraja 1983./84. Ebu Ilham i pisac ovog teksta, uradili su prijevod,
prijepjev i izbor metriËke forme arapske poezije mevluda Reπada KadiÊa
na zahtjev izdavaËa iz Kaira i uz saglasnost autora mevluda.
VeÊ u prvoj godini studija, Selimova duπa nije mogla skriti nostalgiju
za rodnim krajem, planinom Veleæom, roditeljima i rodbinom. Ni iraËkosirijska pogledom neuhvatljiva pustinja ni visoke planine Anadola nisu
mogle isprijeËiti se izmeu njegovih nabujalih pjesniËkih muza i rodnog
408
kraja i veÊ tada on u rimu i stih sriËe svoj nutarnji osjeÊaj: I pogledi, tebi
seæu, Veleæu... Dobar dio pjesama nastajao je upravo u periodu Selimovih
studija u gradu Haruna ar-Reπida, Ëuvenog abbasidskog halife i
©eherzadinih Hiljadu i jedne noÊi.
Selim je pjesnik koji u kulturni æivot Boπnjaka reinstalira tradiciju
islamske poezije, koja je smrÊu Safvet-bega BaπagiÊa i Muse Δazima ΔatiÊa
bila gotovo potpuno iπËezla, a takav status vjerske poezije uopÊe, a
islamske napose, diktirale su politiËko-kulturne prilike u ex-Jugoslaviji.
Uz ovu dvojicu, kao treÊi pjesniËki uzor, bar po formi pjesniËkog izraza,
Selimu je bio Skender KulenoviÊ. BuduÊi da je Selim pjevao poeziju na
vjerske teme, on se moæe tretirati pjesnikom koji je navjeπtavao ovu vrstu
poetskog izraza, tragao za njegovom strukturom, tematikom pa i formom,
modelirao njegov vjerski okvir priljeæno kur’anskom stavku: ”A pjesnici
- njih slijede zabludjeli, osim one koji se iskreno vjeri predaju...” Zacijelo,
pod utjecajem Kur’ana i arapske islamske sredine, naπ pjesnik Êe vrlo
odluËno, veÊ u startu ispoljavanja svog poetskog genija, markirati crtu
razlomnicu izmeu onog bitnog i pohvalnog u poetskoj tematici i
pjesniËkom jeziku sa stajaliπta islamskog poimanja pohvalnog i
zabludjelog. On na tom planu ukazuje na sveosebujan okvir islamskog
poetsko-umjetniËkog izraza, toliko sveosebujan koliko je i sam islam kao
vjera univerzalan i prema tome nesvodljiv u bilo kakve skuËene okvire.
Zbog svega toga, Selimov poetski jezik ostaje prepoznatljiv po njegovu
vjerskom naboju i produhovljenosti, katkada je jezik metafore i
simboliËkih znakova u kojim je unjedrena pjesnikova krajnja namisao, a
znak ima za cilj privesti Ëitaoca u bìlò njenih smislova, kako to pjesnik kaæe
u pjesmi “Mubarek-noÊ”:
Ibadet zvijezda prostore drijema,
izdiπe bit tijela, u Ëista vrela
duha, tog vjeËnog ruha,
gdje se od nura u nuru æivi.
Tu nema hlada, bola ni plaËa,
tu nema jada, suza ni maËa,
tu nema tajne, noÊi ni traËa,
ni smrti.
409
Ili, pak, u drugoj nazvanoj “Srce u sjeni”:
A naπa srca πta su
kad svjetlo iz njih ne sja?
Ni kamen nije hladan,
ko hladne naπe duπe.
Ni stijena nije suha,
ko srce bez iskri duha.
Za pjesnika smrt ne sukusira fiziËko umiranje tijela, veÊ slobodu
duπe, utrnulost srca bez svjetla vjere i iskri duha, nespremnost duπe da se
kaje i da oprost Boæiji moli. On se smrti Ëak πta viπe ne plaπi, ne zazire od
nje; njega viπe brinu moguÊa patnja, iskuπenja, fiziËka oduzetost, duπevna
klonulost i posustalost kao moguÊe popratne pojave razluËivanja dva
polutka ljudskog biÊa. Postoji samo jedna bol - bol duπe, koja se jednom
reflektira putem fiziËkih organa i kao tako reflektiranu moguÊe ju je
neutralizirati medikamentima, dok ona koja biva locirana u samoj duπi,
to je stvarna i najteæa bol. Takve bol i patnja zabrinjavale su naπeg pjesnika
i on taj osjeÊaj nije skrivao ni u poeziji a niti u razgovorima sa ahbabima.
Svojom æivotnom sudbinom i iskuπenjima, koja su svakodnevno
prokuπavala snagu njegove vjere, stasitost pjesniËke duπe, izdræljivost
njegovih damara, Ebu Ilham se pozabavio viËnoπÊu velikih umjetnika poeta, izrazom koji zavirivaπe u svaki kutak njegove duπe rastakane
iskuπenjima patnji i boli. S njim se moglo saosjeÊati ili nijemo zuriti u
neuspjelim pokuπajima da mu se pronikne u samu bit bola i patnje, ali
razumjeti ga i uhvatiti iskuπenja duπe u nutarnjem aktu, bijaπe zacijelo
nemoguÊe. Znaπe taj pjesnikov hal samo Milostivi Allah, jer Ga iskuπavani
sluga Njegov u tegobnom halu ne poreËe, slaviπe Ga i zahvaljivaπe Mu:
Olovo da je
istopilo bi se,
srce kueno.
Ni mjesec ne rudi
kad kletva sudi,
jer noÊ veÊ zvoni
kroz moje grudi. (Srce kueno)
410
Tegobne noÊi zindana,
olovne halke na kapiji dana,
a zore ne sviÊu u gluhome gradu,
slomljeno srce pati, o, jadu! (Sevdah zundana)
Æivota hol
i moja bol
samo su dol
sudbine.
A πta je Fatum
kad se gubi um,
to je samo πum
u duπi. (Moja bol)
Planina Veleæ vrlo je Ëesto zaokupljala pjesnikovu duπu: i onda kada
je æelio izraziti nostalgiju za rodnim krajem, i pustoπ u duπi zbog daljine
od roditelja i rodbine, i zbog nemoguÊnosti da pustinjom nadoknadi vrleti
Veleæovog krajolika. Za naπeg pjesnika Veleæ ima mistiËnu snagu poput
Sinaja u poeziji islamskih sufija i mistika u jevrejskoj tradiciji.
I moja duπa
poboæno sluπa
Allah Allah
dah munare Veleæi. (Minaret Veleæi)
Nur-vrela mojih damara
Glas mog Veleæistana.
Na sedædi Veleæ tada
Kibli se pokorno pruæa
Osjetiπ vrelo slada
Postajeπ dæennetska ruæa. (Salavat Veleæistana)
Veleæ kamenje æivo,
a iza majËino srce
rahmet
koraËam tromo
ja. (A iza)
411
Muzika, Veleæ u snu
Selam alejkum (Veleæ u snu)
Duboka rana
mog Veleæistana
me boli. (Duboka rana)
Ljubav prema Allahu i vjera u Njegovu milost, ljubav prema Poslaniku
i islamu, duπa i duh, namazi i molitva kao spona koji se usrediπtavaju
izmeu pjesnika i prednje spomenutih poetskih kategorija, mati i evlad,
smrt i zlo, vatan i njegovo prirodno okruæenje, kandilji i πpilja, πehidi i
πehitluci, bijahu pjesnikov poetski svijet, svratiπte njegova promiπljenog
poetsko-filozofskog, artificijelnog iskaza i nutarnjeg nadahnuÊa, njegova
najiskrenija molitva, koja inspirirajuÊi se tim svijetom i prazneÊi u njemu,
dosezaπe puninu umjetniËkog doæivljaja. Pjesnikov duh i stih, duπa i rijeË
bijahu u znaku punog slavlja i najiskrenije priljeænosti Allahu i Njegovu
Poslaniku, poput harfa “Nun” u Allahovoj Knjizi.
Nun je protegnut ko ja na smrti.
Nun je savijen ko ja u biti.
Nun je u klupku ko ja na sedædi,
taËka je znak mu ko moje oko.
Nun je ko starost najmlae lae.
Nun je ko osluh mora i zora. (Harf Nun)
Poetski rad Selima Jelovca publiciran je u dvije zbirke pjesama pod
naslovima Salavat Veleæistana i Selam Veleæistana, a, koliko nam je poznato,
od neobjavljenih pjesama, mogla bi se prirediti i treÊa knjiga koja bi i svojim
naslovom korelirala prvim dvjema i kompletirala trilogiju njegove poezije.
Ebu Ilhamovo knjiæevno djelo
Osim u poeziji, kao primarnim knjiæevnim interesiranjem, Jelovac se
potvrivao kao dobar poznavalac πerijatskog prava a u tom kontekstu
fikhskih mes’ela posebice, islamske teologije/skolastike (kalam), sufizma
Dæelaluddina Rumija, Ebu Hamida el-Gazalija i sufijske poezije Junusa
Emrea, Omera Hajjama, Sadija ©irazija, Hafiza. Uvidom u nejgovu
knjiæevnu rukopisnu ostavπtinu utvrdili smo odreen broj tekstova
publiciranih u Ëasopisima Islamske zajednice i izvan nje (Islamska misao,
412
Muallim, Preporod, Glasnik, Anali GH biblioteke, Kabes, Mostovi) i
nekoliko nepubliciranih zbog nemoguÊnosti autora da ih sam sredi za
objavljivanje.
ZnaËajniji intelektualni rad Jelovac je ostvario na planu prevodilaπtva.
U okviru izdavaËkih projekata IC El-Kalem njegov prijevod knjige
egipatskog modernog mislioca Ahmeda Behdæeta Allah - islamsko
poimanje i vjerovanje doæivio je nekoliko izdanja u velikom tiraæu. Uradio
je i prijevod teksta profesora Irfana Abdul-Hamida (naslov: Orijentalistika
i islam) i publicirao ga u nekom od Ëasopisa (?). Od nas trojice koji smo
bili dogovorili prijevod doktorske disertacije istog autora i naπeg profesora
akaida s Bagdadskog univerziteta (Islamske πizme i islamska teologija)
Selim je jedini dovrπio prijevod svog dijela i sada je u rukopisu.
Njegovu reËenicu karakterizira kratka konstrukcija, teËna i lagahna
poetska kompozicija, racionalizirana i pravilna upotreba maternjeg
knjiæevnog jezika, bez tuica, koje mu naruπavaju izvornost. Autorski
prozni tekstovi Selima Jelovca vézú poetskim artificijelnim nitima njegovo
razmiπljanje u misaonu cjelinu, a prijevodi pretaËu znaËenja izvornog
teksta slobodnom jeziËkom akribijom sukladirajuÊi duhovne specifikume
dva razliËita jezika.
Bibliografija radova
a) originalni - publicirani:
1. Salavat Veleæistana, zbirka pjesama, Mostar, 1986. i 2002. g.,
2. Selam Veleæistana, zbirka pjesama, Mostar, 2002.,
3. poveÊi broj pjesama uvrπtenih i neuvrπtenih u dvije objavljenje
zbirke poezije,
b) originalni - u rukopisu:
1. Pjesme, obima jedne zbirke,
2. u agresiji na BiH stradali rukopisi struËnih tekstova,
c) prijevodi - publicirani:
1. Ahmed Behdæet, Allah - i slamsko poimanje i vjerovanje, El-Kalem,
Sarajevo, 1986. 2x, 1987., 1998., 1999., 2001. (redigirano izdanje),
413
2. Isto, Allahovi poslanici-meleki, Islamska misao, VIII/1986, 92, 36, 3. Isto, Allahovi poslanici-ljudi, isto, VIII/1986, 94, 18-21,
4. Irfan Abdu-l-Hamid, Zapadni orijenatalisti i islam?,
5. Reπad KadiÊ, Mevlud, prijevod i prijepjev na arapski u koautorstvu
sa Muhamedom MrahoroviÊem, za egipatskog izdavaËa,
6. Izbor Poslanikovih hadisa, recenzija i konaËana obrada, u saradnji
sa h. hfz. Halidom HadæimuliÊem i Muhamedom MrahoroviÊem,
Starjeπinstvo IZ-e, Sarajevo, 1984.,
d) prijevodi - u rukopisu:
1. Irfan Abdu-l-Hamid, Islamske πizme i islamska teologija,
2. nekoliko tekstova za koje znamo, ali ih nismo uspjeli pronaÊi,
Muhamed MrahoroviÊ
414
ZEJNIL-EF. FAJIΔ
(1934 - 2004.)
U ponedjeljak 11. ramazana 1425. odnosno 25. oktobra 2004. godine,
nakon duæe bolesti, u 71. godini, preselio je na Ahiret hadæi Zejnil-ef.
FajiÊ, viπi bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke u penziji.
Zejnil-ef. je roen 20. oktobra 1934. godine od oca Sulja i majke
Medine u selu Tuπilima, opÊina Trnovo. Odmah po zavrπetku Drugog
svjetskog rata 1945. godine Zejnil-ef. se upisao u osnovnu πkolu a potom
πk. 1949/50. godine u Gazi Husrev-begovu medresu, koju je zavrπio sa
odliËnim uspjehom πk. 1956-57. godine.
Redovno πkolovanje nastavio je na Filozofskom fakutletu u Sarajevu,
gdje je 15. februara 1963. godine diplomirao na Odsjeku orijentalistike,
grupa arapski jezik i knjiæevnost i turski jezik i knjiæevnost.
Poslije okonËanog πkolovanja i odsluæenja vojnog roka Zejnil-ef.
poËinje raditi u prosvjeti, kao direktor novootvorene osnovne πkole u
©abiÊima - opÊina Trnovo a poslije u Rogatici. PoËetkom 1967. godine
dobija posao u Odboru IZ-e Sarajevo kao imam, hatib i muallim u
dæamijama “Divan Katib Hajdar” zvana Bijela dæamija, “Bali-zade hadæi
Mehmed” u Sunbul-mahali i Jahja-paπinoj zv. »urËiÊa dæamiji. Povremeno
je obavljao imamsku duænost i u drugim dæamijama, kao πto su dæamija
na Komatinu, Soukbunaru, ©irokaËi itd. Krajem 1971. godine Zejnil-ef.
prelazi na rad u Gazi Husrev-begovu biblioteku i tu ostaje do
penzionisanja, 31. 10. 1999. godine. Penzionisanje ga je zateklo u izradi
jedanaestog sveska Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke koji
zavrπava honorarnim angaæiranjem. Posljednje dvije godine radio je u
BoπnjaËkom institutu na poslovima katalogizacije knjiga πtampanih na
orijentalnim jezicima.
Dolaskom u Gazi Husrev-begovu biblioteku Zejnil-ef. se ozbiljnije
poËeo baviti struËnim radom u oblasti bibliotekarstva, posebno
katalogizacije rukopisa i istraæivanjem boπnjaËke kulturne baπtine. U ovoj
ustanovi proπao je sve etape rada u biblioteci, od bibliotekara pripravnika,
do najsloæenih poslova na obradi i katalogizaciji rukopisa. Preko trideset
godina Zejnil-ef. je marljivo i strpljivo ispisivao inventarske knjige Gazi
415
Husrev-begove biblioteke, primao i opsluæivao stranke, brinuo se o nabavci
novih naslova, pisao molbe i zahvalnice ako bi πto ustrebalo ili ako bi
neko poklonio koji Êitab, u viπe navrata zamjenjivao direktora Biblioteke,
jednom rijeËju ovu kuÊu doæivljavao viπe nego vlastitu i tako se prema
njoj i odnosio. U svom dugogodiπnjem radu bio je spona izmeu starijih
generacija orijentalista i bibliotekara kakvi su bili rahm. Kasim-ef.
DobraËa, dr. Hazim ©abanoviÊ, Fejzullah-ef. HadæibajriÊ, i nas mlaih
kojima je nesebiËno prenosio svoja iskustva i uvodio nas u tajne obrade i
katalogizacije biblioteËke grae.
Dobitnik je nagrade Fondacije alFurqan iz Londona 2002. godine za rad na kataloπkoj obradi rukopisa
GHB.
Iza njega su ostala Ëetiri sveska Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove
biblioteke u kojima je obradio i πiroj nauËnoj javnosti predstavio preko
3500 djela te nekolike veoma vrijedne bibliografije. Saraivao je i svoje
radove objavljivo u mnogim Ëasopisima kao πto su Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, Glasnik Vrhovnog starjeπinstva, Takvim, Hercegovina,
Islamska misao, Muallim, Kabes i drugi.
Viπe od deset godina Zejnil-ef. bio je muvekit Gazi Husrev-begovog
vakufa i - izmeu ostalog, izraivao kalendarski dio takvima.
Zejnil-ef. je æivio skromno, tiho, nenametljivo. Ostao je vezan za
dæamiju od djeËaËkih dana iz Konjica, gdje je, prema kazivanju prof.
Jusufa MuliÊa, koji je bio s njim u πkoli, jedan od rijetkih koji je kao
djeËak sa desetak godina u vrijeme uspostavljanja komunistiËke vlasti
redovno odlazio u dæamiju. Takav je bio i kao direktor osnovne πkole i
ostao do kraja æivota. Poznato je da se svaki dan u Begovoj dæamiji prouËi
i pokloni hatma pred duπu velikog vakifa Gazi Husrev-bega. Zejnil-ef. je
dugo uËestvovao u uËenju i poklanjanu te hatme. Umro je onako kako je
i æivio; tiho, skoro neËujno, okruæen paænjom svojih najbliæih: suprugom
Naom, kÊerkama Nedæmom i Belmom, zetovima i unukom Nedimom,
o kome je Ëesto s ljubavlju govorio. Dæenazu je, pred Begovom
dæamijom, uz prisustvo velikog broja radnih kolega, prijatelja i rodbine,
26. oktobra, obavio njegov radni kolega hafiz Haso-ef. Popara a na
mezarju od rahmetlije oprostio se direktor Biblioteke Mustafa JahiÊ.
Ukopan je u mezarju Hambina carina u Sarajevu.
416
Bibliografija radova hadæi Zejnila FajiÊa
a/ knjige
1. Tabelarni pregled hidæretskih godina preraËunatih u godine nove
ere. Starjeπinstvo Islamske zajednice, Sarajevo, 1982.; 119 str. 2.
Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeπinstva u SFRJ od 1933.
do 1982. godine. Vrhovno islamsko starjeπinstvo u SFRJ, 1983.; 244 str.
3. Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeπinstva u SFRJ i
Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ od 1983. do 1992. godine. Rijaset
Islamske zajednice u Republici Bosni i Hercegovini, 1995.; 80 str.
4. KATALOG arapskih, turskih i perzijskih rukopisa. Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, El-Kalem, 1991.; sv. III, 518 str.
5. KATALOG arapskih, turskih i perzijskih i bosanskih rukopisa.
Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Rijaset Islamske zajednice u
BiH: El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 1999.; sv. V, 497 str.
6. KATALOG arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa. Gazi
Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Rijaset islamske zajednice u BiH:
El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 2000.; sv. VII, 568 str. (Ovaj
svezak je uraen u koutarstvu sa hfz. Hasom Poparom).
7. KATALOG arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa. Gazi
Husrev-begova biblioteka u Sarajevu; Rijaset islamske zajednice u BiH:
El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 2003.; sv. XI, 732 str.
b/ radovi
1. Hutba o pravednosti i Ëudoreu. // Glasnik VIS-a, VIII (XX)/1957.;
4-6; 158-159.
2. Najnovniji vakifi Gazi Husrev-begove biblioteke. // Preporod, III/
1972.; 41; 7.
3. Mala historija dogaaja u Hercegovini. // Anali Gazi Husrev- begove biblioteke, 1974.; II-III, 97-108.
4. Neka sjeÊanja na rahmetli Reis-ul-ulemu H. Sulejman ef. Kemuru.
// Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975.; 3-4; 187-190.
5. Fragmenti iz kronike hadæi Husejn-efendije Muzaferije. // Anali
Gazi Husrev-begove biblioteke, 1976.; IV, 33-39.
417
6. Ali-paπina uprava prema BraËkoviÊevom rukopisu - Mala historija
dogaaja u Hercegovini - i njegova knjiæna baπtina. // Hercegovina,
Mostar, 1977.; 9; 91-103.
7. Dvadeset godina jedne generacije. // Glasnik VIS-a, XL/1977.; 3;
354-357.
8. Bivπi maturanti Gazi Husrev-begove medrese. // Glasnik VIS-a,
XL/1977.; 6; 677-681; XLI/1978.; br. 1; 97-100; br. 2; 178.182; br. 4;
376-380; br. 5; 505-510; XLII/1979.; 5; 524-528; 6; 634-638.
9. Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. // Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke, 1978.; V-VI, 245-302.
10. Hilmi ef. MuftiÊ (Merhum). // Glasnik VIS-a, XLI/1978.; 2; 189190. (Nekrolog je napisan s Fejzulah-efendijom HadæibajriÊem).
11. Bibliografija objavljenih radova u 40 godiπta “Glasnika”. //
Glasnik VIS-a, XLI/1978.; 1; 1-15; 3; 16-26; 4; 27-35; 5; 37-47; 6; 4857; XLII/1979.; 1; 58-70; 2; 71-81; 4; 83-92; 5; 93-101; XLIII/1980.; 1;
102-112; 2; 113-122; 3; 123-128; 4; 129-132; 5; 133-140; 6; 141-152;
XLIV/1981.; 1; 153-161. (Bibliografija je πtampana kao prilog
“Glasniku”).
12. Putovanje na hadæ u 1398/1978. godini. // Glasnik VIS-a, XLI/
1978.; 6; 629-636.
13. Neprocjenjivo knjiæevno i kulturno blago u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci. Kasim DobraËa: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa,
svezak II. Prikaz. // Glasnik VIS-a, XLIII/1980.; 3; 311-314.
14. Bibliografija radova o hadæu objavljenih u Glasniku VIS-a od
1933. do 1980. godine. // Islamska misao, II/1980.; 24; 21-22.
15. Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu razorenih za
vrijeme provale Eugena Savojskog. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke,
1982.; VII-VIII, 89-107.
16. Originali i prepisi vakufnama saËuvanih do danas. // Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke, 1983.; IX-X, 25-28.
17. Prilog bibliografiji radova o namazu. // Islamska misao, VI/1984;.
65; 43-47.
18. Nepoznati i rijetki rukopisi u Gazi Gusrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu. // Glasnik VIS-a, XLVII/1984.; 5; 594-602; 6; 727-733.
418
19. Biblioteka πejha Abdurahmana Sirije sa Oglavka. // Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke, 1985.; XI-XII, 55-68.
20. Hadæi Ahmed-efendija, sin Mustafe, DupËaninin, bivπi muderis
Gazi Husrev-begove medrese i njegove biblioteke. // Takvim, 1986.; 149
-160.
21. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. // Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, 1987.; XIII-XIV, 15-36.
22. O jednom rukopisnom djelu. // Islamska misao, XI/1989.; 129;
48-51.
23. Abdurrahman MuftiÊ - novo ime u knjiæevnosti
bosanskohercegovaËkih Muslimana na orijentalnim jezicima. // Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke, 1990.; XV-XVI, 237- 241.
24. Biblioteka hadæi Muhamed ef. sina Husufova, FojniËanina, zvanog
»elebi. // Glasnik VIS-a, LIII/1990.; 6; 55-60.
25. Samo nova zgrada i novi kadar spaπavaju rukopise. // Islamska
misao, XII/1990.; 134; 22-23.
26. Bibliografija merhuma prof. hadæi Fejzullah-ef. HadæibajriÊa
(12.1.1913 - 21.4.’90.). // Islamska misao, XII/1990.; 137; 49-51.
27. Hadæi Muhammed-efendija b. Mustafa b. Mustafa b. Ahmed alBosnavi »ajniËanin, zvani »ajno. // Islamska misao, XII/1990.; 138; 54 55.
28. Islamski praznici u 1993. godini / hidæretska godina 1413/ 1414.
// Preporod, XXIII/1992.; 531/532; 2.
29. Nepoznati Rukopisi, Glasnik VIS-a. // Glasnik, LV/1992.; 1-2;
42-46.
30. Ahmed b. Muhammed el-Mostari i njegovo djelo. // Takvim,
1994.; 141-145.
31. Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeπinstva u SFRJ
i Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ. // Glasnik, LVII/1995.; 10-12; 1-79.
(Bibliografija je objavljena kao poseban prilog).
32. Bibliografija Takvima od 1991. do 1995. godine. // Takvim, 1996.;
249 - 255.
33. Takvim nije tako crn kako ga je ocrnio Rijaset islamske zajednice.
// Muallim, 1996.; 50; 7.
419
34. Marginalije na rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke u
Sarajevu. // Muallim, 1997.; 52; 23.
35. Kako (ni)smo Ëuvali vakufsku imovinu u proπlosti. // Muallim,
1997.; 52; 23.
36. KrπÊani pod sultanovom zaπtitom. // Muallim, 1997.; 53; 30-31.
37. Marginalije na rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke. //
Muallim, 1997.; 53; 31; 1997.; 54; 25.
38. Æuti Hafiz. // Muallim, 1997.; 54; 24 - 25.
39. Æene zavjeπtaËi (vakife) nekih rukopisa Gazi Husrev-begove
biblioteke. // Muallim, 1997.; 55; 11.
40. Jedan znaËajan sarajevski prepisivaË. // Muallim, 1997.; 55; 28-29.
41. Mostarski prepisivaËi. // Kabes, III/1997.; 23-24; 37-38.
42. Alim iz Sarajeva, porijeklom iz Olova. // Glasnik VIS-a, LIX/
1997.; 3-4; 291-296.
43. Islamski rukopisi prepisani u Gazi Husrev-begovoj medresi u
Sarajevu. // Glasnik VIS-a, LIX/1997.; 5-6; 517-526; 7-8; 728-737.
44. Merhum dr. Adem HandæiÊ (1916.-1998.). // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 2003.; XXI-XXII, 21-22; 347-348.
Osman LaviÊ
420
SADRÆAJ
RIJE» UREDNIKA ............................................................................. 5
‫ﻛﻠﻤﺔ اﶈﺮر‬................................................................ 5
A WORD BY EDITOR ....................................................................... 9
Mr. Muharem OmerdiÊ:
DJELA AHMED-EFENDIJE BEJADI-ZADEA BO©NJAKA ............. 13
Works of Ahmed Efendi Beyadi-zade Boshnaq ................................. 33
Mustafa JahiÊ:
RUKOPISI MATEMATI»KIH DJELA U
GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI ................................... 41
Manuscripts of mathematical works in the Gazi Husrev-bey Library .... 52
Haso Popara:
O JEDNOM AUTOGRAFU KOJI SE »UVA
U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI ................................ 55
About an autograph kept in the Gazi Husrev-bey Library ................ 60
Nedim ZahiroviÊ:
FETÅVÅ-YI AQÕÒÔÅRÍ:
RUKOPIS U NACIONALNOJ BIBLIOTECI U BE»U ................. 61
Fetawa-yi Akhisari: Manuscript in the National Library in Vienna ... 70
Sead Seljubac:
JEDAN STARI RUKOPIS (u biblioteci porodice AzapagiÊ iz Tuzle) ... 73
An old manuscripts (In the Azapagic family library from Tuzla) ....... 84
Ahmed MehmedoviÊ:
NOVI PODACI O MUHAMMEDU-EF.
PROZORCU I NJEGOVOM DJELU .......................................... 85
A new detail about Muhammed ef. Prozarac and his work ............... 90
421
Ismet BuπatliÊ:
BLAGAJSKI MUFTIJA MUSTAFA ΔI©IΔ
I NJEGOV KODEKS FATÅWÅ MAÛMÚ‘ASÍ ........................... 93
Mustafa Cisic, mufti of Blagaj and his codex Fatawa Magmu’asi ... 114
Haso Popara:
ISLAMSKI RUKOPISI
(historijat, nastanak, procvat, stradanje i procjena vrijednosti) .... 117
Islamic manuscripts
(history, origin, blooming, destruction and estimation of value) .. 152
Alena RamiÊ:
SLAVENSKI NAZIVI MJESECI U
RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE .......... 155
Slavic names of the months in
manuscripts of the Gazi Husrev-bey Library .............................. 168
Mina KujoviÊ:
PRILOG HISTORIJI KNJIGE U BOSNI I HERCEGOVINI ........... 171
Contributions for history in Bosnia and Herzegovina ..................... 175
Jusuf MuliÊ:
O NEKIM POSEBNOSTIMA VEZANIM ZA
POSTUPAK PRIHVATANJA ISLAMA U BOSNI
I NETA»NOSTIMA KOJE MU SE PRIPISUJU ......................... 179
About some particularities related to way of accepting Islam
in Bosnia and some untruths which are attributed to it .............. 203
Kerima Filan:
TURSKA LEKSIKA U RJE»NIKU MAKBULI
ARIF MUHAMEDA HEVAIJA USKUFIJA ............................... 205
Turkish vocabulary in the dictionary of the
Makbuli Arif Muhamed Hevai Uskufi ....................................... 217
Aladin HusiÊ:
O GRADSKOJ DÆAMIJI U TRAVNIKU ....................................... 219
About the City mosque in Travnik .................................................. 228
422
Semra MahiÊ:
MEKTEB VÅKIFA HENDE AHMED-AGE NA VRATNIKU ........ 229
An elementary school in Vratnik: Waqf Henda Ahmed-agha .......... 252
Samija SariÊ:
UDRUÆENJE ISLAMSKE OMLADINE
U SARAJEVU ISLAMSKI KLUB (1905 - 1910) ......................... 257
The Islamic Youth Association in Sarajevo ..................................... 263
Zalkida HadæibegoviÊ:
ZNA»AJ I METODE ODRE–IVANJA KIBLE .............................. 267
The significance and methods of determination
of Kibla, the Holy Islamic direction ........................................... 279
Enes Pelidija:
DOPRINOS SARADNIKA ORIJENTALNOG INSTITUTA IZ
SARAJEVA U IZU»AVANJU HISTORIJE BOSNE I
HERCEGOVINE OSMANSKOG PERIODA .............................
About contribution of associates of
the Oriental Institute in Sarajevo in the study of history
of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman times ...............
Muhamed HodæiÊ:
PREGLED ARHIVSKE GRA–E RIJASETA
ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI .............
A survey of the Archive materials in the Riyasat of
the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina ...................
281
294
297
311
Fatima OmerdiÊ:
BIBLIOGRAFIJA RADOVA MAHMUDA-EF. TRALJIΔA ............ 313
Muhamed MrahoroviÊ:
U OKRILJU KATALOGA GAZIJINE BIBLIOTEKE ...................... 337
David G. Hirsch:
VISIT TO THE GAZI HUSREV BEG
LIBRARY IN SARAJEVO, JUNE 7-18, 2004 ............................ 353
423
David G. Hirsch:
POSJETA GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI
U SARAJEVU OD 07-18 JUNA 2004. GODINE ....................... 359
Dr Su’ud Muhammad al-Asfur:
THE POLITICAL ROLE OF THE ULAMA
OF DAMASCUS AT THE TIME OF CIRCASSIAN
MAMELUKS (784H/1382AD-923H/1517AD) .......................... 365
IN MEMORIAM
Muharem OmerdiÊ:
HFZ. MAHMUD-EF. TRALJIΔ (1918.-2002.) .............................. 395
Hatidæa »ar-Drnda:
HIFZIJA HASANDEDIΔ (1915 - 2003) ......................................... 403
Muhamed MrahoroviÊ
SELIM IBRAHIMA JELOVAC ....................................................... 407
Osman LaviÊ:
ZEJNIL-EF. FAJIΔ (1934 - 2004.) .................................................. 415
424