Božić - 2012. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Svjetionik
LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE, BAST – BAŠKA VODA
GODIŠTE X. BOŽIĆ. 2012. BROJ 1 (10)
svjetionik
Dragi moji župljani!
˝Božić je radost koja se svakoga tiče, koja
nikoga ne izostavlja, koja se svakom želi dopasti cijela. No tu se radost najdublje može iskusiti u zajedništvu. Sa svojima. Ali i ne samo
sa svojima. Sa svakim koga nam život dovodi
na naše putove. Božićna bi nas radost htjela
učiniti uočljivima jedne drugima. Htjela bi
nas jedne drugima primaknuti, međusobno
nas povezati.
Za početak pođimo kroza svoje srce. Prepoznajmo u njemu one koje smo zaboravili,
one koje smo zanemarili. Sjetimo se onih kojima našu ljubav nitko ne može nadomjestiti.
Darujmo im Božić. Neka nam bude dovoljno
da im darujemo nešto. Darujmo im nekoga.
Sebe. Svoju prisutnost. Svoje vrijeme i svoju
ljubav. Učinimo li to, Božić će se u svoj ljepoti, i nama dogoditi.˝(Stjepan Lice)
Približava nam se Božićno vrijeme. To je
vrijem radosti i darivanja. Sveti nas Pavao
potiče na radost riječima: ˝Radujte se u Gospodinu uvijek. Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!˝ (Fil 4,4) Ovo je vrijeme radosti
kad se obitelji skupljaju u toplinu obiteljskog
doma, zajedno se raduju i tako njihova radost biva veća. To je vrijeme kad će obitelj za
obiteljskim stolom zahvaliti Gospodinu na
svemu što im je darovao. Mnogi će u ovom
božićnom vremenu svoje najmilije iznenaditi
poklonima te im i na taj način izraziti pažnju
i ljubav.
Božićno je vrijeme po mnogo čemu posebno. Kao vjernici u njemu se ponajprije
sjećamo Kristova utjelovljenja i rođenja u
Betlehemu. Ne bi nam se smjelo dogoditi da
kao vjernici blagdan radosti proslavimo kao
oni koji ne vjeruju, a to nam se može dogoditi
ukoliko se izgubimo u pretjeranom darivanju
materijalnih poklona, nerazboritom trošenju i
kupovini, a zaboravimo na ono bitno. Krist se
rodio u siromašnoj štalici i time nas poziva
na ono dublje, a što jedino vjernik može prepoznati u ovom blagdanu. Blagdan Gospodi-
nova rođenja poziva nas na promjenu. Krist
silazi k nama u liku djeteta da bi nas vratio
na djetinjstvo duše naše i da bi nam pokazao
da djeca koja iskreno prihvaćaju mogu ući u
puninu njegove radosti. Ljubav Božja u liku
djeteta, nježnosti i krhkosti dolazi ususret,
ovdje i sada grije naš svagdan! Taj nas susret
ne ostavlja istima. Potrebno je sagledati svoj
život i u svjetlu Kristove riječi promijeniti
ono što nije dobro. Kao što je Krist svojim rođenjem svijetu donio radost i mir, tako smo i
mi pozvani da svojim životom drugima donesemo radost i mir. Ponajprije u svojim obiteljima, susjedstvu, na radnom mjestu pa i šire.
Dobro se sjetiti kako blažena Majka Terezija
piše:˝Jeste li svjesni da u vašoj obitelji, u sredini gdje živite, ima možda netko tko je vrlo osamljen, koji se osjeća nevoljnim ili ranjenim?
Jeste li svjesni toga? Možda je ta osamljena ili
ranjena osoba upravo vaš muž, žena ili vaše
dijete, koje je usamljeno kod kuće, u istoj kući
gdje i vi živite? Jeste li toga svjesni?˝
Kristovo rođenje dolazi nam upomoć, pomoć kako bi postali svjesni da možemo biti
sretni jedino ako nam je srce puno ljubavi: za
Boga, bližnje i nas same.
Čitav svemir, nebo i zemlja radovali su se
utjelovljenju Onoga koji je od vječnosti; radovali su se dolasku Onoga koje je od vijeka, alfa
i omega svijeta i svemira. Radovali su se zbog
Njegova dara, koji je upravo On sam. Najbolji dar koji možemo pokloniti svojim bližnjima
jesmo mi sami. Krist nas voli, ne zbog darova
koje bismo mu mogli dati, već zbog nas samih. Doći pred Gospodina, utjelovljenu Riječ,
pokajati se i odlučiti promijeniti sebe jest ono
na što nas poziva Utjelovljeni Krist. Tak ćemo
tada kao vjernici proslaviti Božić u Kristovu
duhu, a ne u duhu ovoga svijeta.
Obilje Božjeg blagoslova u ovom vremenu
radosti, ljubavi i mira i zagovor Blažene Djevice Marije neka prati svakog od vas i vaše
obitelji, žele vam vaši fra Petar, fra Stanko i
č.s.Ankica
1
Čemu
Godina
vjere?
P
apa Benedikt Xvi. proglasio je
Godinu vjere koja je započela 12.
listopada i koja će trajati do 24.
studenoga 2013. to je zapravo druga
Godina vjere nakon one koju je g. 1967.
proglasio papa Pavao vi. u prigodi
1900. obljetnice mučeničke smrti apostolskih prvaka Petra i Pavla. Početak
Godine vjere poklapa se s 50. obljetnicom početka Drugoga vatikanskog
sabora i 20. obljetnicom objavljivanja
katekizma katoličke Crkve. Za početak
Godine vjere zasjedala je biskupska sinoda u Rimu, koja se pozabavila ozbiljnim pitanjem o novoj evangelizaciji, o
novom navještaju i prenošenju kršćanske vjere u krajevima gdje je kršćanstvo
već stoljećima ukorijenjeno.
imajući sve to na umu, običan se
kršćanin može zapitati čemu sva ta
2
užurbanost i zabrinutost u crkvenom
vodstvu? ta svi smo mi kršćani, naši su
stari vjerovali, istu smo vjeru primili na
krštenju, a na vjeronauku i sakramentalnoj pouci upoznali i produbli istine
vjere. Čemu Godina vjere kad smo ionako svi vjernici? U središtu svega crkvenog gibanja je vjera, kršćanska vjera
u Boga oca koji nas je stvorio, krista
koji nas je otkupio i Duha svetoga koji
nam daje životnu snagu da se odupremo zlu i činimo dobro. Razmišljajući o
smislu i značenju Godine vjere neki će,
pa i dobronamjeran kršćanin, pomisliti
da se sve to tiče onih koji su vjernici jedino na papiru, a u crkvu zavire za Božić. Godina vjere bila bi za godišnjake,
a ne za nas praktične vjernike. no stvari
s vjerom izgledaju drukčije negoli mi to
mislimo.
svjetionik
U pobudnici “vrata vjere” kojom je
najavio Godinu vjere, Papa objašnjava
razlog i smisao toga pothvata. Prije svega, potrebno je staviti u središte crkvene pozornosti ono što je osobito važno
za današnjeg kršćanina, a to je susret
s kristom. svaki vjernik trebao bi se u
svom životu susresti s isusom kristom,
živim i prisutnim u svojoj Riječi, u sakrmentima, u euharistiji, u zajednici
vjernika. snagom toga susreta svaki bi
od nas trebao ponovno otkriti ljepotu
svoje vjere. Papa je svjestan poteškoća
s kojima se suočava današnji vjernik u
sve jačem naletu sekulariziranog, nekršćanskog načina mišljenja i življenja. Riječ je o krizi vjere koja zauzima sve više
maha pa i meu onima koji se smatraju
vjernicima. Danas se kršćani možda
više zanimaju za društvene, kulturne i
političke probleme, a pritom smatraju
da je njihova vjera nešto što se samo po
sebi razumije. ta je pretpostavka zapravo više negoli upitna, jer vjera pritom
ne igra ulogu koju bi trebala imati. srž
je problema Crkve i kršćana u europi
kriza vjere. na nju treba tražiti i pronaći
odgovor, treba je oživjeti s tim da postane duboko uvjerenje i životna snaga
koja se crpe upravo po susretu s isusom
kristom.
“Vrata vjere”
Godina vjere poticaj je svakom od
nas da se zamisli nad činjenicom vjere
i zapita se: kakava je moja vjera? U što
ili u koga ja vjerujem? U koga ja stavljam svoje pouzdanje? tko mi i što mi
u životu znači? vjera je Božji dar koji
nam je stavljen u pamet i srce. našoj je
slobodi ostavljena mogućnost da taj dar
prihvati ili odbije. Za vjeru potreban je
ljudski pristanak. Životne poteškoće,
nepravda, teška bol i smrt drage osobe
mogu pokolebati vjeru. tada nastupa
kriza vjere. vjera koja se jednom primila ne smije se, poput kompjuterskog
dokumenta, pospremiti i ostaviti na
stranu, izvan života. kao i svakoj biljki i
vjeri je potrebna njega, poticaj i pobuda
da raste i razvija se u skladu s ljudskim
rastom i razvojem.
Biti vjernik staza je kojom se putuje, mnogo više negoli kuća u kojoj se
stanuje. Biti kršćanin nije mirovanje ni
posjedovanje, nego neprestani napor
uma i srca prihvatiti Boga i povjerovati
mu, pa i u teškim životnim prilikama.
vjerovati u Boga nije nešto što se samo
po sebi razumije. vjera u Boga je neprestano pitanje i traženje. vjerovati zanači
staviti se u potragu za Bogom. vjera je
poput ljubavi koja povezuje dvoje koji
se vole. i njima su potrebni dokazi te
ljubavi, jer nije dostatna samo izjava:
“volim te”, nego je potrebno to životom
i djelom pokazati i dokazati. vjera mi
pomaže da mogu odgovoriti na pitanje:
Što je zapravo razlog i cilj moga života?
kako otkriti smisao vlastitoga življenja?
smijem li se nadati nečemu nakon smrti?
Istina i ljepota vjere
U ovoj Godini vjere pozvani smo se
zauzetije i odgovornije pozabaviti vjerom kako bismo svoj pristanak na evanelje svjesnije i vjerodostojnije izrazili
i posvjedočili u svagdanjem životu. to
vrijedi u sadašnjem trenutku dubokih
društvenih promjena koje proživljavamo i kad nam se krive i nekršćanske
vrijednosti prikazuju i nameću kao prave i istinite.
sveti otac nas poziva da hrabro
svjedočimo radost i ljepotu svoje vjere
u isusa krista. ono što je lijepo izaziva razmišljanje. Pred ljepotom ljudski
3
duh nalazi mir, utječe se ljepoti da bi
pronašao isitnu o samom sebi i o svijetu koji ga okružuje. A ta ljepota otkriva se u nadi, da je Bog vjeran svojim
obećanjima, da je Bog s nama i na našoj
strani. kao kršćani, pozvani smo svakim danom otkrivati ljepotu naše vjere,
upoznati je potpunije pomoću radosna
susreta s Gospodinom i živjeti potpuno
svoj kršćanski poziv.
i danas je potrebna životna zauzetost da istina i ljepota vjere zasjaju u
svakodnevici. vjera se ne treba podložiti zahtjevima sadašnjosti, niti se vezati uz prošlost. U vjeri dolazi do izražaja
vječna Božja prisutnost koja nadilazi
prostor i vrijeme, a koju možemo samo
u našoj današnjici, ovdje i sada, osjetiti i
prihvatiti. Zbog toga je posebno važno
naglasiti ono bitno: s uvjerenjem i zanosom navijestiti isusa krista muškarcima
i ženama današnjeg vremena. Crkva
nastoji da se drevna i uvijek nova vjera i
danas može živjeti i da se, usred svijeta
koji se mijenja, i dalje može vjerovati i
živjeti po vjeri. i nama je potrebno posvijestiti istinu i ljepotu svoje vjere, jer
riječ je o svečanom trenutku za čitavu
Crkvu da bi postala prava i istinita ispovijest zajedničke vjere. tako da vjera
bude zasvjedočena osobno i zajednički,
svjesno i slobodno, na izvanjski i unutarnji način. kao zajednica i pojedinci
Crkva treba pruezeti potpunu svijest
svoje vjere, treba je oživjeti, očistiti,
utvrditi, ispovijedati. to je zapravo i cilj
Godine vjere.
U proslavi Godine vjere nisu predvieni velezborovi naroda Božjega, svečani
meunarodni skupovi, masovna hodočašća... Papa želi da Godinu vjere slavimo u svojoj župi, u obiteljskom domu,
u tišini srca i svoje duše. Poruka je upućena onima koji vjeruju i srcem prihva4
ćaju Radosnu vijest kao i onima koji su
još uvijek u potrazi kako bi se zaputili
prema onome koji se k nama zaputio
da ga susretnemo i još bolje upoznamo.
Život po vjeri
U Godini vjeri ne radi se samo o
50. obljetnici sabora, ni o 20. obljetnici
objavljivanja katekizma. Riječ je o navještaju vjere, o tome da se osobna vjera
osvježi i ojača, da postane djelotvorna
i živahna, čista i svježa poput jutarnje
rose. vjera je poput života koji raste i
razvije se te poznaje svoj razvoj i zrenje.
kršćanska vjera ne ograničuje ljudski
život. vjera mi pomaže da provodim
vjero-dostojan i častan život. ona je temeljni stav kojim se suočavam sa stvarnošću. vjera je nešto što me iz dubine
bića potiče, što me izaziva i kaže mi što
je moguće, dobro i korisno. vjera je prije svega povjerenje: povjeriti se živomu
Bogu, na njega se oslonuti i svoj život
urediti u odnosu prema Bogu i bližnjemu.
jednako tako vjera je slobodan,
osobni izbor. više se u Boga pouzdavati, negoli u moćnike ovoga svijeta. vjera
mi pomaže mirnije živjeti, jer u konačnici ne ovisi sve o meni. vjera mi otvara
dalekosežan pogled, jer je vjerničko obzorje veće i šire od vlastitog vidokruga.
ona mi omogućuje da ozbiljno prihvatim osobe s kojima živim i da se za druge zauzimam po uzoru na krista koji
mi daje snagu i odvažnost da u tome
ustrajem.
vjera mi pomaže da priznam svoje
pogreške i propuste, da pokušam bolje
i ispravnije živjeti. odgaja mi savjest i
daje mi siguran smjer. Pomaže mi crpsti
uvijek novu nadu, da smireno prihvaćam životne poteškoće, jer znam komu
sam povjerovao i u koga se pouzdajem.
svjetionik
vjera mi pomaže odreeno vrijeme posvetiti molitvi i razmišljanju jer mi se po
molitvi Bog približava i oslobađa me od
stanovitih problema te mi čini život lakšim i smišljenijim.
Tko vjeruje nije sam
vjera nije dana jednom zauvijek. treba je sve više živjeti i upoznavati, njegovati i usvaršavati. Uza sve to, znaju nastupiti dvojbe. Usprkos tomu što vjerujemo da je Bog s nama i za nas, on ipak
ostaje otajstven, nevidljiv i nedokučiv.
sav govor o Bogu samo je djelić njegove
neizmjernosti. Za mnoge je Bog velika
zagonetka. vjerovati i razmišljati o vjeri
bez velikih pitanja gotovo je nemoguće,
jer nema odogovora na sva pitanja. U
vjeri ima poteškoća, a može nastupiti i
kriza. to biva i onda kada djetinja vjera više nije kadra odgovoriti na životna
pitanja mlada ili odrasla čovjeka. kriza
nastupa i onda kad nastupe porazi i razočaranja koji učine da se počne sumnjati u Božju ljubav ili pak da se vjera
izgubi. Ako se kriza na vrijeme uoči, bit
će se lakše oduprijeti i nju svladati. Ako
je pak izbjegavam i samom sebi ne priznajem, bit će teže naći rješenje. Zbog
toga se ne treba sramiti potražiti pomoć
kod osoba u koje se ima povjerenje. ne
smije se u krizi biti sam. U krzi se nalazi i stanovita mogućnost da se sazrije u
vjeri, da se vjera produbi i ojača.
tko vjeruje, nikad nije sam. Postoji otajstveno zajedništvo svih nas koji
vjerujemo. svaki je od nas po krštenju
pristupio u to zajedništvo koje zovemo
Crkva. kao njezini članovi, sestre i braća u kristu, obraćamo se Bogu riječima:
“oče naš...” kad vjerujemo, nikad nismo sami. U zajedništvu smo s Bogom,
koji nas poznaje već prije negoli smo
se rodili, koji se brine za nas da nam ni
vlas s glave ne padne bez njegove volje.
Bog nas poznaje, zove nas našim imenom. Prati nas u životu i u smrti. Raduje se susretu s nama. kad vjerujemo,
nikad nismo sami jer smo u zajedništvu
svetih, kojima pripadaju svi oni koji su
kršteni. svi smo članovi općeg zajedništva vjernika svih vrmena i krajeva.
Benedikt Xvi. upozorava da se u
vremenu u kojemu je Bog mnogima postao nepoznat, a krist značajna osoba
prošlosti, ne može ostvariti misionarski zanos bez obnove naše vjere i naše
molitve. ne možemo dati pravi odgovor ako sami ne prihvatimo dar milosti.
nećemo moći pridobiti ljude za evanelje, ako mi sami ne budemo imali duboko iskustvo s Bogom. Zbog taga nam
je potrebno ponovno otkriti put vjere,
da pokažemo sve jasnije radost i zanos
susreta s isusom kristom. jer zakoračiti
prag vjere znači zaputiti se putem koji
traje cijeli jedan životni vijek. srcem se
vjeruje, a ustima ispovijeda vjera. kao
kršćani, trebamo dati razlog nade koja
je u nama.
Godina vjere krasna je prigoda da
istinski zaživimo i oživimo svoju, da
nam vjera bude načelo koje protkaje
sav život i oblikuje osobnost osobe zrele u vjeri koja je susrela krista, temeljno
uporište našega života. jer bitna je sastojnica kršćanstva vjera u Boga koji je
ljubav, vjera u zajednički i osobni susret
s kristom koji usmjeruje i vodi naš život.
Za Godinu vjere dobro se sjetiti nadahnute riječi, koju ivan Mažuranić
stavlja u usta starcu svećeniku:
“Vjeruj, sinko, u višnjega Oca,
I njegova odvijeka Sina,
I trećega milostiva Duha:
Vjeru vjeruj, spasit će te vjera!”
Dinko Aračić
5
o
duvijek je Božić za nas kršćane
izuzetna svetkovina, blagdan
koji dira strune srca, potiče
maštu, izaziva sjećanja davnih Božića.
Božić je i dodir neba, susret s vječnim,
predokus boljega svijeta. jer Božić nije
samo jelo i odijelo, ni dar ni čestitka.
Božić je radost duše i veselje srca pa i
u moru poteškoća. Predah je to u sivilu
svakdnevice, oaza mira i utjehe, želja
za lijepim i dobrim, predokus vječnoga
Božića.
sve to i još više Božić je blagdan vjere. Bez vjere i uvjerenja da je Bog za nas
i za naše spasenje postao čovjekom, ne
može se iskreno ni potpuno slaviti Božić. Zbog toga je dobro u Godini vjere
potražiti duboki smisao Božića, njegovu vjersku dimenziju. izvanjsko je
slavlje lijepo i dobro. i njemu treba dati
oduška. to pak slavljeničko i potrošačko ne bi trebalo odvratiti našu pozornost od onoga što je bitno i glavno,
sveto i kršćansko. naša božićna radost
neka bude istinska, a ne površna. Radost zbog ljepote vjere, zbog spozanje
da nas Bog ljubi i usrećuje svojim pohodom.
6
otajstvo Božića tiče se naše vjere
i našeg života po vjeri. i zbog toga je
dobro i korisno upravo u Godini vjere
promisliti i obnoviti vjersku bit toga
slavlja, što je to Božić naše vjere? Što
nam taj najdraži blagdan znači za našu
vjeru i za naš život ovdje i sada? Božićno bogoslužje pomaže nam da se pameću i srcem približimo velikoj tajni naše
vjere utjelovljenju vječne Riječi. Božić
nije samo obljetnica isusova rođenja,
nego presudni događaj, koji prožimlje
svu ljudsku povijest. sam Bog je došao
boraviti u našoj sredini, „ušatorio se“
meu nama, postao jednim od nas.
ima mnogo putova kojima se možemo približiti tajni Božića. sveto pismo
pruža nam pregršt misli u kojima se zrcali tajna božićnog događaja. Značenje
Božića, njegova vjerska dimenzija, sadržana je na neki način u Anelovim riječima pastirima: „Danas nam se rodio
svjetionik
spasitelj“ (Lk 2,11). „Danas“, ta mala
riječ, taj vremenski prilog ponavlja se
često u bogoslužju božićnih dana. i to
„danas“ odnosi se na događaj kristova
rođenja i na spasenje koje donosi sa sobom utjelovljenje sina Božjega. to je
ono vječno „Božje danas“ koje nadilazi granice vremena i prostora
te postaje aktualno, sadašnje, prisutno. jer gdje god se ostvaruje
spasenje, ono se događa u Božjem danas za nas ljude: Danas
nam se rodio spasitelj, danas je dan spasenja. Učinci
spasenjskog zahvata traju
danima, godinama, stoljećima. kad bogoslužje tvrdi: spasitelj je „danas“
rođen, time želi kazati
da taj dogoaj protkaje svu povijest, da je
stvarnost koju i danas upravo po vjeri
dotičemo i na kojoj po
vjeri sudjelujemo.
nas
vjernike
slavlje
Božića utvruje u
spoznaji i
vjeri da je
Bog stvarno prisutan
meu
nama,
ovdje i danas,
nazočan je svojim tijelom. iako je kod
oca, ostaje i s nama. U Djetetu koje se
rodilo u Betlehemu, Bog nam se približio, možemo ga prepoznati u ljudskom
obličju, smijemo ga susresti, i to danas,
ovdje i sada, u vječnom Božjem „danas“ koje ne poznaje zalaza.
Danas nam se rodio spasitelj.
naše spasenje se dogodilo u
odreenom povijesnom trenutku
u događaju isusa iz nazareta,
u onom što je činio i govorio,
u njegovoj smrti i uskrsnuću. isus je sin Božji, sam
Bog. onaj Bog koji nam
se objavio, koji nam je
govorio, koji nam je pokazao čudesne znakove
svoje ljubavi i odanosti.
Bog koji je s ljudima sklopio savez, koji nas je vodio kroz svu povijest spasenja. Bog koji je za nas
postao čovjekom i rodio se
kao ljudsko dijete, uzeo
na nas prednosti i
slabosti našega tijela, postao je i
ostao zauvijek
čovjekom, a da
nije prestao biti
ono što je oduvijek bio - Bog. Po
isusovu rođenju ono
vječno
7
Božje ušlo je u granice vremena i prostora. isus nije došao samo za trenutak
meu nas ljude, nije se na čas pojavio u
ljudskom tijelu i nestao. Rođen kao čovjek, ostaje Bog i čovjek za sve vjekove. Rodio se u tijelu i u tom rođenomu
možemo ga prepozanti, možemo se s
njime susresti. Božićna je poruka jasna
i pomaže nam shvatiti Božji spasenjski
zahvat, koji je uvijek aktualan, tiče se
svakog čovjeka i svih ljudi.
U isusu koji se danas rodio pružena
nam je mogućnost da ga sada i danas
prepoznamo i prihvatimo poput betlehemskih pastira. Danas se on želi roditi
i u našem životu, želi obnoviti naš život, vjerom prosvijetliti, milošću preobraziti, darom svoje prisutnosti, snagom svoga rođenja.
sv. Leon veliki kliče: „Danas se rodio
stvoritelj svijeta iz krila jedne Djevice.
onaj koji je stvorio sve stvari postao je
djetetom jedne žene koju je i sam stvorio. Danas se pojavio vječni Logos obučen u smrtno tijelo, i dok nije bio vidljiv
nijednom ljudskom oku postao je vidljiv i opipljiv. Danas su pastiri doznali
od anela da se rodio spasitelj u biti naše
naravi.“
o Božiću slavimo ulazak Božji u
našu ljudsku povijest koji je postao
čovjekom da bi nas priveo k Bogu. to
je zapravo početak ljudskog spasenja
koje će u kristovu vazemnom otajstvu,
u njegovoj muci, smrt i uskrsnuću doživjeti svoju puninu. Božić je početak i
uzrok spasenja, ali jednako tako i sama
prisutnost spasenja. Bog postaje čovjekom, rađa se kao malo dijete, uzima
na se naše tijelo da bi pobijedio smrt i
grijeh. o blagdanu Božića susrećemo
Božju nježnost i njegovu ljubav koje se
8
saginju na našu ograničenost, našu slabost, naše grijehe. Bog se spustio sve do
jasala betlehemske špilje koje pretkazuju njegovo poniženje u času njegove
muke. vrhunac povijesti ljubavi izmeu
Boga i čovjeka prolazi preko betlehemskih jasala i jeruzalemskoga groba (Benedikt Xvi.).
o Božiću smo pozvani živjeti radost
Božića, taj čudesni događaj. sin Božji
rađa se „danas“. Bog je blizu svakom
od nas, želi nas susresti, privesti nas k
sebi. on je pravo svjetlo koje raspršuje
tmine koje nas okružuju i zamagljuju
naš život. Proživljavajmo Božić razmatrajući put neizmjerne Božje ljubavi koji
nas je privukao k sebi po tajni utjelovljenja svoga sina.
o Božiću puni smo radosti jer Bog
nam je blizu i želi s nama podijeliti životni put.
U Godini vjere pristupimo blagdanu
Božića s vjerom, jer jedino njome možemo otkriti pravi smisao toga blagdana.
s vjerom možemo doživjeti punu radost koju je Anđeo navijestio pastirima
i koju su oni doživjeli kad su vidjeli
Dijete položeno u jasle i u njemu prepoznali Boga koji je postao čovjekom.
s vjerom prepoznajemo da je to betlehemsko Dijete - spasitelj svijeta i čovjeka. U Godini vjere povjerujemo doista
Božjem glasniku: „ne bojte se! evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za
sav narod! Danas vam se rodio spasitelj!“ to je razlog velike božićne radosti,
navještaj mira i Božjeg čovjekoljublja
svim ljudima dobre volje.
Mate Ardinić
Anđeosko
pozdravljenje
Među marijanskim molitvama koje
poznaje i moli većina katolika sigurno je
i Anđeo Gospodnji ili, kako ga naš puk
još naziva, Anđeosko pozdravljenje ili
Pozdrav Gospi. to je klasična molitva
koja se, uz Zdravomariju i krunicu,
može ubrojiti meu najraširenije marijanske molitve na kršćanskom Zapadu.
Zapravo su to evanđeoske riječi (Lk 1,
26-38) koje molitelju predočuju otajstvo
isusova utjelovljenja. jednostavnost te
molitve doprinijela je njezinoj rasprostranjenosti meu kršćanskim pukom.
svjetionik
Odjek otajstva Utjelovljenja
Molitva Anđeo Gospodnji sastoji se
od triju dijelova. U svom glavnom dijelu prepričava sudbonosni susret neba
i zemlje u osobama arkanela Gabrijela
i nazaretske Djevice. U drugom dijelu,
koji povezuje i prožimlje cijelokupnu
molitvu, smještena je Zdravomarija.
treći dio zapravo je molitveni zaziv u
kojemu molimo za milost da nam otajstvo utjelovljenja postane spasonosna
stvarnost u kojoj smo otkupljeni mukom, smrću i uskrsnućem isusovim.
Anđeo Gospodnji oblikovao se nizom stoljeća. najprije nastaje i širi se
kao molitva o zalasku sunca, zatim zahvaća maha i moli se u zoru i napokon
kao podnevna molitva.
nad prizorom navještenja arkanela
Gabrijela Mariji (Lk 1, 26-38) zaustav-
9
ljaju se brojni isusovi sljedbenici i o njemu razmatraju. taj događaj utječe na
prve kršćanske zajednice i na njihovo
shvaćanje i slavljenje otajstva utjelovljenja. U tom meditativnom produžetku
velikoga spasenjskog događaja kao i u
samom slavljenju otajstva utjelovljenja
u kršćanskoj zajednici moramo tražiti
korijene Anđeoskog pozdravljenja i njegove prve početke.
a) Večernje Pozdravljenje
Prve tragove Anđeoskog pozdravljenja susrećemo u 5. stoljeću. U smiraj
dana na samostanima se oglašavalo
zvono. označavalo je prestanak dnevnog rada i ujedno pozivalo na molitvu.
oglašavalo se u čast Majci isusovoj. nastade tako običaj da o glasu zvona na
završetku dnevnog rada vjernički puk
izgovara tri Zdravomarije na spomen
utjelovljenja Riječi Božje. Uz to valja
povezati i zvuk gradskih zvona koja
su u srednjem vijeku često podsjećala
stanovništvo na otvaranje i zatvaranje
gradskih vrata. Čini se da je papa Grgur iX. (†1249) potaknuo narod neka
moli čim čuje zvuk gradskih zvona, pa
u tome treba naći vezu izmeu zvonjenja
i molitve. već g. 1239. ta je molitva popraćena oprostima. njih su potvrivali i
proširivali brojni Petrovi nasljednici.
Za boravka u svetoj Zemlji g.
1219/20., sv. Franje Asiškoga (†1226)
dojmio se običaj pozivanja vjernika s
minareta na molitvu. to ga je potaknulo
da g. 1220. napiše svoj braći neka svake večeri razglase po glasniku ili kojim
drugim znakom ”da sav narod oda čast
i hvalu Gospodinu Bogu...”. jedan od
plodova toga poziva jest i početak molitve Anđeoskog pozdravljenja uvečer.
oko g. 1250. fra Benedikt sinigardi
(†1282), iz družine sv. Franje Asiškoga,
10
u samostanu u Arezzu (italija) svake
večeri nakon molitve Povečerja na znak
zvona s braćom pjeva ili recitira antifonu koja je započinjala riječima Anđeo
Gospodnji navijesti Mariji... već g. 1251.
opći kapituli pojedinih redovničkih zajednica odreivali su da se na završetku molitve Povečerja, nakon pjesme
Zdravo karljice, na koljenima izrecitira
Zdravomarija. ta se praksa brzo proširila meu franjevačkim zajednicama, a tu
su molitvu počeli pratiti i glasom zvona. U početku možda i nije bilo osobite
veze izmeu molitve Anđeo Gospodnji i
glasa zvona koji je pozivao na ”zapretanje” vatre. Monastički je običaj zvonjenja u sumrak i pozdrava Gospi nakon
Povečerja, povezao na neki način molitvu Anđeoskog pozdrava s večernjim
zvonjenjem. jer, meu benediktincima u
Montecassinu nalazimo g. 1285. propis
da se zvoni ”za Zdravomariju navečer
i ujutro” u crkvama koje pripadaju njihovoj opatiji.
kapitul Manje braće g. 1263. u Pisi,
kojemu je predsjedao sv. Bonaventura
(†1274), propisuje franjevcima neka na
glas zvona za molitvu Povečerja upute
nekoliko puta pozdrav Gospi, a neka
potiču i vjernike da u tom trenutku
upute pozdrav Mariji tri puta, i to riječima Zdravomarije. vjerovalo se, naime,
da se navještenje zbilo u to doba dana.
tu će praksu još žarče preporučiti g.
1269. kapitul u Asizu. kapitul u Padovi
g. 1294. odreuje da se u svim samostanima kratko zazvoni tri puta navečer
u čast Majci Božjoj, a sva braća na koljenima neka mole tri puta Zdravomariju. taj se običaj ubrzo širi europskim
kontinentom. U Ugarskoj susreće se već
g. 1307. i u Rimu 1327. Papa ivan XXii.
(†1334) hvali g. 1318. zvonjenje navečer u nekim francuskim krajevima kao
svjetionik
znak za prestanak dnevnog rada i udjeljuje oprost onima koji bi na glas zvona
u to doba na koljenima izmolili Zdravomariju. odobrava 7. svibnja 1327. taj
običaj i uvodi ga u rimsku biskupiju.
on nareuje da se navečer na zvuk zvona pozdravi Gospa s tri Zdravomarije.
Poseban oprost pospješuje veće širenje Anđeoskog pozdravljenja po svijetu. Papin primjer slijede brojni biskupi,
što je doprinijelo još većem širenju te
molitve.
Čini se da nije bilo ustaljena pravila u koji sat navečer zvoniti. Zavisilo je
to od prilika mjesta i vremena. Prema
nekim vrelima, u engleskoj se u 16. st.
zvonilo u 18 sati. U Parizu se polovicom 15. st. redovito zvonilo u 21 sat.
b) Jutarnje Pozdravljenje
Po uzoru na Anđeosko pozdravljenje navečer, uskoro se počelo uvoditi
moljenje te molitve i ujutro, kad se u redovničkim zajednicama na zvuk zvona
molio jedan dio časoslova. ne znamo
gdje je i kada nastao taj običaj. Po nekim
su se samostanima redovnici za jutarnje
službene molitve na riječi ”sveta Marijo
i svi sveci” prostirali po podu crkve. na
tu ih je molitvu pozivalo zvono.
krajem 13. st. i jutarnjem se zvonjenju pripisuje marijansko značenje,
a i bogoslužje je, meu ostalim, poticalo vjernike da Gospu na početku dana
zazivaju kao ”Zvijezdu jutarnju”, kao
”zaručnica koja ustaje poput zore”. Po
samostanima su se molile tri Zdravomarije ne samo na kraju završnog časa
nego i za prvi čas dnevnog časoslova. i
za nj se zvonilo ujutro jednako kao i za
večernje Pozdravljenje.
Prvi izvještaj o tome potječe iz 1317.
Biskup iz Parme nalaže vjernicima da,
na tri udarca zvonom, izmole tri očena-
ša i tri Zdravomarije u čast Gospinu za
postignuće mira i blagostanja. još nema
spomena o isusovu utjelovljenju. isti
običaj počinje od g. 1322. u Španjolskoj,
od g. 1399. u engleskoj. Civilne vlasti
odreuju da nakon zvonjenja treba započeti posao. tako i jutarnje Pozdravljenje
ima slične početke kao i večernje.
Zvonjenje doprinosi da se jutarnje
Pozdravljenje proširi nadaleko kao i večernje. Papa Bonifacije viii. (†1303) potiče svećenstvo u Bavarskoj neka izjutra
zvone za Anđeosko pozdravljenje kao
što to čine u Rimu i u još nekim krajevima. Širenju Pozdravljenja pogoduju i
posebni oprosti koje su propisivale crkvene vlasti. tako g. 1390. papa Bonifacije iX. (†1404). to potpomaže da se
sredinom 15. st. jutarnje Pozdravljenje
već uvriježilo gotovo po čitavoj europi.
c) Podnevno Pozdravljenje
Anđeosko pozdravljenje o podne
nastaje dosta kasnije.
11
U Češkoj i njemačkoj na početku 15.
st. postoji običaj da se zvoni petkom
u podne, i to s nakanom da se vjernici
sjete muke i smrti kristove. stoga početke podnevnog Pozdravljenja treba
tražiti vjerojatno u odredbi pape kalista iii. (†1458) g. 1456. da se zvoni
svakog dana izmeu Devetoga časa i
večernje, kad su vjernici pozvani da izmole tri očenaša i tri Zdravomarije za
Božju pomoć kršćanima u obrani pred
osmanlijskom opasnošću, koja je u ono
doba nadirala prema zapadnoj europi.
kršćanska vojska na čelu s jankom sibinjaninom 19. srpnja 1456. oslobodila je
Beograd od osmanlija. na taj spomen
papa kalist iii. uveo je blagdan Preobraženja i odredio da se svakog dana
o podne oglase zvona. videći da se u
Rimu pomalo gubi običaj podnevnog
zvonjenja na Pozdravljenje, papa Aleksandar vi. (†1503) obnavlja 25. ožujka
1500. tu odredbu. nju potvruje g. 1518.
i papa Leon X.
Zavisno od mjesta, za molitvu Anđeo Gospodnji izgovarali su se različiti
molitveni obrasci. sredinom 15. st. taj se
običaj dosta proširio. Budući da pučanstvo na području Francuske nije strepilo
pred osmanlijskom najezdom, u njih se
na podne zvonilo i molilo za mir. tako
francuski kralj Luj Xi. (1461-1483) propisuje g. 1472. da u podne zvoni i da se
mole tri Zdravomarije za mir i jedinstvo
kraljevstva. on sam na glas zvona pada
na koljena i moli za mir. Papa siksto iv.
(†1484) obdaruje g. 1476. molitelje podnevnog Pozdravljenja posebnim oprostima. ono se tako širi početkom 16. st.
italijom, a zatim ostalim zemljama, da
bi se njemačkim područjem širilo tek u
17. stoljeću.
sljedbenici sv. ignacija Lojolskoga
molitvi Anđeoskog pozdravljenja počeli su davati novo usmjerenje preko
12
pučkih pobožnosti. tako sinoda u Pragu, pod njihovim utjecajem, odreuje g.
1605. da se pri jutarnjem zvonjenju molitelji Anđeoskog pozdravljenja spominju isusova uskrsnuća, kod podnevnog
njegove patnje na križu i kod večernjeg
njegova utjelovljenja.
Ritam posvete dana
Prvotni oblik Anđeoskog pozdravljenja sastojao se od triju Zdravomarija.
vjernički puk u 16. st. počinje pozdravljati Gospu triput dnevno, spominjući se pri tom isusova utjelovljenja. U
istom razdoblju umeću se izmeu triju
Zdravomarija evanđeoske antifone koje
sažimlju događaj navještenja isusova
rođenja. Za to imamo prvu potvrdu u
katekizmu tiskanu u Mlecima g. 1560.
Papa Pio v. uvršćuje g. 1571. molitvu
Pozdravljenja u današnjem obliku kao
molitvu koja kršćanina prati ujutro, na
podne i uvečer. Pri ustajanju ona podsjeća na uskrsnuće, u podne na isusov
križni put i uvečer na njegovo utjelovljenje i tako daje smisao našem spasenju. Umeće je prvi u Mali časoslov bl.
Djevice Marije, još uvijek bez zaziva
”Moli za nas, sveta Bogorodice...” isti
papa uvodi i zaziv s molitvom, čime je
istaknuto da je Anđeoski pozdrav molitva kojom razmatramo otajstvo utjelovljenja, ali ga vežemo s njegovom smrću na križu i uskrsnućem kao glavnim
istinama kršćanske vjere. tri slavaocu
nakon molitve donosi prvi sv. Petar kanizije g. 1588. u svom Manuale Catholicorum. tako Pozdravljenje poprima
službeni značaj. to postaje još službenije odredbom klementa viii. (†1605) sakristanima da ”ujutro, na podne i uvečer svakog dana daju znak za anđeoski
pozdrav”, kako čitamo u Caeremoniale
episcoporum iz g. 1600. na biskupij-
svjetionik
skim saborima (npr. u kölnu 1627) uređeno je da se večernjem Pozdravljenju
doda poseban znak zvonom i molitva
za pokojne.
na kraju 17. st. može se reći kako
nema kršćanske obitelji koja na glas
zvona ujutro, na podne i uvečer ne bi
molila Anđeo Gospodnji. vjernike na
to uopće nije trebalo poticati. svu tu
praksu kao da svečano kruni g. 1724.
papa Benedikt Xiii. (†1730). on potvruje i odobrava trostruko zvonjenje
na Pozdravljenje i molitvu, prema ondašnjem običaju: tri Zdravomarije, koje
su bile povezane trima evaneđoskim
antifonama, a slijedio ih je zaziv s odgovorom i zaključnom molitvom. Podjeljuje oprost vjernicima koji Anđeo
Gospodnji izmole na znak zvona i na
koljenima. Potiče ih neka mole za mir
i slogu meu kršćanskim vladarima, za
osloboenje od krivovjerja i proslavu Crkve. Benedikt Xiv. (†1758) odreuje 20.
travnja 1742. neka se Anđeo Gospodnji
nedjeljom moli stojeći, počevši od subote navečer, a da se mjesto njega u uskr-
sno vrijeme moli antifona kraljice neba.
Pape novijeg doba nastavljaju revno
promicati Anđeosko pozdravljenje. Pio
vii. (†1823) obdaruje g. 1815. oprostima
vjernike koji nadodaju tri slavaocu ujutro, na podne i uvečer u znak zahvalnosti za darove i povlastice kojima je presv. trojstvo obdarilo bl. Djevicu, osobito
za njezino uznesenje. Leon Xiii. (†1903)
dopušta g. 1884. da oni koji ne znaju
Anđeo Gospodnji mogu mjesto njega
izmoliti pet Zdravomarija. slaveći g.
1933. jubilej 1900. obljetnice otkupljenja, Pio Xi. (†1939) obogaćuje Anđeosko
pozdravljenje novim oprostima, slično
kao što je već učinio prije njegov prethodnik, i preporučuje ga kao sredstvo
koje će pripomoći jedinstvu kršćanskog
puka.
nakon ii. svjetskog rata molitva
Anđeoskog pozdravljenja doživljava
ponovni zamah. Za Marijanske godine 1954., za blagdan velike Gospe, Pio
Xii. (†1958) predmoli u podne Anđeo
Gospodnji s članovima katoličke akcije, što izravno prenosi radio. Posjetitelje
13
i hodočasnike na trgu sv. Petra poziva
na zajedničko podnevno Anđeosko pozdravljenje s prozora svoje radne sobe.
Apostolskim pismom Dum moerenti
animo 29. lipnja 1956. potiče vjernike
neka mole za slobodu Crkve. otvarajući na valovima vatikanskog radija
11. veljače 1958. u podne slavlje 100.
obljetnice lurdskih ukazanja molitvom
Anđeoskog pozdravljenja, predlaže tu
molitvu ponovno svim vjernicima. Prije apostolskog blagoslova nedjeljom i
blagdanima, ivan XXiii. (†1963) uvodi
Anđeo Gospodnji. Pape nakon njega
prihvaćaju tu praksu i obogaćuju kratkim podnevnim nagovorom i pozdravima. Pavao vi. (†1978) u apostolskoj
pobudnici Štovanje Marije (1974) drži
Anđeo Gospodnji pobožnom vježbom i
preporučuje da se ”običaj njegova mo-
14
ljenja sačuva gdje i kada je to moguće”
(br. 41). smatra da tu molitvu ne treba
obnavljati i dopušta da se tradicionalna
zaključna molitva ”Milost svoju” može
zamijeniti Zbornom molitvom blagdana Blagovijesti. ivan Pavao ii. prihvaća
Anđeosko pozdravljanje kao podnevnu molitvu svake nedjelje, a tako nastavlja i Benedikt Xvi. Dok se Anđeo
Gospodnji oblikovao, kršćani su vidjeli
opasnost u islamu koji je nadirao, a 19.
i 20. st. donosi nove neprijatelje: ateizam, materijalizam, nekršćanske religije i mnogo drugoga. Položaj kršćana
jednako je težak i nekoć i danas. Anđeosko pozdravljenje moglo bi opet dobiti
posebno značenje, a zbog pogodna sadržaja i kratkoće moglo bi i danas biti
rado prihvaćeno kao molitva.
Petar Lubina
svjetionik
i
SVETI NIKOLA PUTNIK
(Patara, oko 270. - Mira, 6. Xii. 343.
stok i Zapad, tj. cijeli kršćanski svijet, štuje sv. nikolu kao malokojega
drugog sveca. Posebno ga štuju Rusi
i Grci kao svoga narodnog i državnog
zaštitnika, a putnici i mornari kao i djevojke i djeca drže ga svijim osobitim
miljenikom. o svetom nikoli su napisane brojne knjige, sagrađene velike crkve, izrađeno neizmjerno umjetničkih
djela: slika, kipova, reljefa, mozaika i
drugoga.
1. ŽIVOT
jedan od najstarijih životopisa svetoga nikole potječe od nepoznatoga
pisca iz iX. stoljeća, a prvi poznati pisac
je Metodij, carigradski patrijarh, takođeriz iX. stoljeća. U X. st. Šimun Logothetos, poznatiji pod imenom Metaphrastes, napisao je također na grčkom
jeziku život sv. nikole, koji se je proširio
po mogim zemljama.
U starijim životopisima ima dosta legendarnih elemenata, ali se ipak iz njih
može jasno vidjeti tko je i što je bio sv.
nikola. Rođen je u gradu Patari, u Maloj Aziji (današnja turska) od roditelja,
koji su rano umrli, a njemu ostavili veliko bogastvo. kao mladić živio je disciplinirnano i u sebi izgradio lik karakternoga čovjeka i pravog kršćanina. Bio je
čovjek molitve i iskrene ljubavi prema
ljudima, posebno siromasima.
Dok je nikola bio na putovanja, u
gradu Miri, u pokrajini Liciju, umre biskup, pa svećenstvo s narodom dogorovilo da treba izabrati njegova nasljednika. netko je predložio da svi nekoliko
dana mole i poste, da bi ih dobri Bog
prosvijetlio i nadahnuo da nađu svetoga čovjeka za biskupa. Dogovorili su se
da onoga čovjeka, koji u nedjelju ujutro
prvi dođe u crkvu, izabrati za biskupa.
nikola se je baš te noći vratio s putovanja i ne znajući ni za smrt biskupa ni
za kakakv dogovor, u ranu zoru došao
je u crkvu na sv. Misu. kad su ugledali
nikolu, svi su - i narod i biskupi - bili
sretni da su dobili dobroga i pravog biskupa. kao biskup grada Mire imao je
puno više mogućnosti i revnosti da se
posveti naviještanju evanđelja i misijskom djelovanju među poganima.
Za progonstva cara Dioklecijana nikola je bio osuđen na robiju i prisilni
rad. kad je uskoro car konstatin veliki
dao slobodu kršćanskoj vjeri (a dotada
je bilo deset velikih progonstava), sve je
osuđene biskupe oslobodio robovanja.
sazvan je 325. godine Prvi opći crkveni
sabor u gradu niceji, nedaleko Carigrada. na tom saboru sudjelovalo je 318
biskupa, a među njima je bio i biskup
nikola iz grada Mire. kako je u ono
doba stanovništvo uglavnom bilo nepismeno, knjige su bile prava rijetkost i
vrlo skupe, a ni novina nije bilo, biskupi su složili “vjerovanje”, u kojemu su
izražene osnovne istine kršćanske vjere,
a tako je kratko, da ga svatko može lako
naučiti napamet. i danas ga svi kršćani mole nedjeljom i blagdanom na sv.
Misi. U obrani prava Crkve i vjernika
nije se nikoga bojao, pa ni cara konstantina, komu se je u jednoj prigodi vrlo
oštro usprotivio. Preminuo je u svomu
biskupskom gradu Miri 350. godine i
pokopan je uza svoju crkvu.
15
2. PRIJENOS TIJELA
na grob sv. nikole hodočastili su
mnogi vjernici i molili se u svojim potrebama. tako se je širilo njegovo štovanje i na istoku i na Zapadu. Poslije više
stoljeća, neki su mletački trgovci i vojnici svakako htjeli odnijeti tijelo sv. nikole
iz grada Mire u svoj grad veneciju. Međutim, kako piše ivan Đakon, mornari
iz talijanskoga grada Barija, koji su se
vraćali iz Antiohije u siriji, došli su do
luke Andriake, usidrili se pred lukom i
poslali uhode u Miru da izvide kakva je
situacija u gradu i bi li mogli ostvariti
svoj plan, tj. odnijeti tijelo sv. nikole.
kad su se uhode vratile i izvijestile
zapovjednika, on je odlučio da odmah
pođe 47 dobro naoružanih morara i
da donesu na brod tijelo sveca, koje
su čuvala smo četiri pobožna redovnika. Mornari su brzo izvršili zapovijed i
svečevo tijelo donijeli na brod, uvjereni
da su obavili dobar i svet posao. nakon duge plovidbe po sredozemnom
moru, konačno doploviše u svoj grad
Bari i njegovu luku. Bilo je to 9. svibnja
1087. godine. sav je narod bio na nogama. sveto su tijelo u procesiji prenijeli u
katedralu i odmah ga stali štovati kao
svoga zaštitnika. Ubrzo je sagrađena
veličanstvena crkva u čast sv. nikole, a
sam je papa Urban ii. posvetio tu baziliku 29. rujna 1089. godine i benediktinskoga opata iliju posvetio za barskoga
nadbiskupa. od toga vremena širi se po
sredozemlju i svim europskim zemljama štovanje sv. nikole, a odatle u novi
svijet, tj. u jednu i drugu Ameriku i Australiju.
3. ŠTOVANJE I ZAŠTITA
stari su pisci zapisali da je neki bogataš nerazumno trošio svoje bogat16
stvo i na kraju spao na prosjački štap.
U međuvremenu su njegove tri dobre i
lijepe kćeri odrasle i dozrele za udaju.
kako im otac nije mogao osigurati bogati miraz, razmišljao je da ih uputi na
krivi put, a djevojke su bile tužne i razočarane, jer su se bojale da se nikada
ne će moći sretno udati. kad je nikola
doznao za to, jedne je noći ubacio kroz
prozor kesu s novcima, pa je siromašni otac mogao osigurati najstarijoj kćeri
bogati miraz (dotu) i ona se je uskoro
sretno udala. tako je nikola učinio i
drugi put, pa se je i druga sestra udala.
ocu je bilo čudno da netko može darovati toliko novaca. stoga je odlučio svake večeri biti budan, dobro se sakriti i
čekati što će se dogoditi. i zbilja jedne
noći, vrlo kasno, ugledao je svoga sugrađanina nikolu kako se polako približava njegovoj kući. kad je nikola
došao blizu kuće, nekoliko se je puta
oprezno okrenuo oko sebe da vidi ima
li tu ikoga. kad je bio siguran da nikoga
nema, približio se kući, na prozorčiću
ostavio novac i mirno se vratio svojoj
kući. Bio je uvjeren da je učinio dobro
djelo, a da ga nitko nije vidio.
siromašni i presretni otac odmah
je htio potrčati za nikolom i lijepo mu
zahvaliti. ipak se je suzdržao. Budan
je čekao jutro i kad je svanulo, došao
je do nikoline kuće, pokucao na vrata.
nikola mu je otvorio, otac je klekao na
zemlju i sa suznim očima stao mu zahvaljivati što je svojim bogatim darovima spasio njegove kćeri i omogućio im
da se sretno udaju. nikola mu je rekao
da za sve zahvali dobromu Bogu, ali da
nikomu ne kazuje što se je dogodilo…
Za tu nikolinu velikodušnost i darežljivost brzo se je doznalo. A kako je
on i drugima pomagao, poslije njegove
svjetionik
smrti dobri su ljudi uveli lijepi običaj da
uoči njegova blagdana dobra djeca dobivaju darove, koje im šalje sv. nikola.
kako danas mladi ljudi sa sela idu u
gradove na školovanje, tako je bilo i u
doba sv. nikole. tako su tri mladića iz
Male Azije htjela poći studirati u Atenu,
grad znanja i mudrosti. kad su došli u
Miru, htjeli su prenoćiti u nekoj gostionici. Gostioničar je bi pohlepan i smislio je strašni i đavolski plan. trojicu je
mladića ubio, sasjekao na komade kao
i svako drugo meso, „posolio“ ih, posložio u bačvu i planirao nuditi gostima
kao specijalitet.
sv. nikola je rano ujutro ustao i molio. Dobri Bog mu je u viđenju objavio
što se je te noći dogodilo u njegovu
gradu. odmah se je neustrašivo uputio
gostioničaru i žestoko ga napao, kako je
mogao te noći učiniti tako veliki zločin:
ne samo da je ubio tri mladića, nego je
htio ljudima ponuditi da jedu njihovo
meso. Gostioničar je bio izbezumljen.
Čudio se da nikola zna što se dogodilo i pokušao se braniti. nikola ga je
ukorio, došao do bačve i znakom križa
mladiće vratio u život. Gostioničar je
priznao svoj veliki grijeh i pokajao se, a
mladići su pošli u Atenu da bi studirali,
kako su i planirali.
kršćani su od najranijih vremena
željeli hodočastiiti u svetu Zemjju, da
bi pohodili sv. mjesta, u kojima je isus
rođen (Betlehem), odrastao (nazaret),
umro i uskrsnuo (jeruzalem). Razlika je
samo što je u staro doba bilo vrlo teško
putovati, pa je putovanje dugo trajalo.
Danas se iz europskih zemalja zrakoplovom za samo nekoliko sati može
doći u Palestinu. kako je i nikola želio
posjetiti sveta mjesta u Palestini, nakon
17
napornoga pješačenja, ukrcao se je s
drugim putnicima na veliki brod. nakon malo vremena nastala je velika oluja. kapetan i mornari su se trudili održati ravnotežu, ali su valovi bacali lađu
kao slamku. oluja je bila sve veća. stoga su svi mornari zajedno s putnicima
pozvali nikolu da s njima moli Boga da
se oluja stiša. nikola se usrdno molio,
ustao i na pramcu broda znakokm križa
zapovjedio moru i oluji da se smiri, kao
što je učinio isus, kako izvješćuje evanđelje (usp. Mt 8, 24-27). oluja je prestala, vrijeme se smirilo, nastala prava bonaca i brod je mirno nastavio plovidbu,
ta tri nikolina čuda, a i druga slična,
raznijeli su slavu sv. nikole po svemu
svijetu, pa su vjernici u njemu prepoznali svoga prijatelja i zaštitnika u svim
poteškoćama. Čudo s olujom na moru
potaklo je mornare i putnike da sv. ni18
kolu štujuj kao svoga zaštitnika. stoga
na svoje brodove stavljaju njegove slike, a njegovim crkvama daruju slike
svojih brodova kako ih iz oluje spašava.
svačano se blagoslivaju novi brodovi, a
iskusni mornanri, „stari morski vukovi“, rado hodočaste u njegove crkve i
svetišta, primaju sv. sakramente i ostavljaju zavjetne darove. Čudo s tri uskrsla
studenta nadahnulo je studente i sve
učenike da izaberu sv. nikolu za svoga
pomoćnika. A darovi koje je dao onim
djevojkama da se sretno udaju, bilo je
prigoda da djevojke štuju i mole sv. nikolu za sretnu udaju, a svima pružilo
prigodu da sv. nikola u noći pred svoj
blagdan (između 5. i 6. prosinca) dobroj
djeci donosi lijepe darove. Za njegov
blagdan priređuju se slavlja sv. nikole ili “nikolinje”, a sniježne pahuljice
stvaraju jedinstveno predbožićno ras-
svjetionik
položenje. Popularnost sv. nikole svjedoče riječi što ih majke u veneciji govore svojoj djeci: “Ma, nemam bačvu sv.
nikole!” (razumije se, punu slatkiša).
U Francuskoj i njemačkoj ima preko
2.000 crkava posvećenih sv. nikoli, u
Danskoj oko 100, a na malom islandu
oko 40. na našoj jadranskoj obali ima ih
vrlo mnogo, a u čitavoj Hrvatskoj preko
120. Blizu sumartina na Braču i u kraljevskom gradu ninu nalaze se starohrvatske crkvice sv. nikole (iX. stoljeće).
U Gornjim Brelima nedavno je obnovljena crkva sv. nikole, sagrađena u Xv.
stoljeću. spominjemo još neke: Bajagić,
Cavtat, Čakovec, Čilipi, Hrvatska kostajnica, jasenovac, jastrebarsko, kaštel
stari, komiža, koručula, kostajnica,
kraljevica, krapina, krašić, Mali Lošinj,
Rijeka, Pleternica,trogir, Udbina, varaždin i drugi.
kako je njegov blagdan u došašću ili
adventu, tj. u neposrednoj pripravi za
Božić, blagdan Božje ljubavi prema čovjeku, to potiče sve ljude da imaju smisla i ljubavi prema siromasima, potrebnima i bolesnicima. to je uvijek aktualna stara kršćanska tema, koja je kršćane
poticala na kršćanski karitas. U novije
se vrijeme nudi kao “opcija za siromahe”, tj. spremnost u svakomu siromahu
vidjeti samoga Gospodina isusa.
Imendan: nikola (grčki: pobjednik
naroda), niko, nikica, nikolica, nikoletina, nikikša, nikša, nino, kićo, Mika,
Mikan, Miki, Miko, Mikula, Mikota.
Zaštitnik: djece, učenika, studenata,
djevojaka, mornara, putnika, ribara,
odvjetnika, ljekarnika i hodočasnika.
Fra Gabrijel Jurišić
ZBORNIK „KAČIĆ“
U RUKAMA PAPE BENEDIKTA XVI.
F
ranjevačka provincija Presvetoga
otkupitelja od 1967. godine izdaje znanstveni zbornik „Kačić“.
Posljednji svezak (2011. br. 43) ima 1280
stranica. U njemu surađuje preko 70 suradnika iz 17 država, članci su objavljeni na 7 jezika, a priloženo je i nekoliko
stotina fotografija. Zbornik je posvećen
akademiku dr. emiliju Marinu u prigodi 60. rođendana. Budući da je slavljenik poznati svjetski arheolog, znanstvenik i pisac, njegovi kolege i prijatelji
pišu o arheologiji, epigrafiji, povijesti,
raznim granama umjetnosti, filozofiji,
sociologiji, teologiji, hagiografiji i dru-
gim humanističkim znanositima. Zbornik je svakako ozbiljan doprinos znanosti u svjetskim razmjerima.
Prezentiran je u veljači ove godine
u Palači Francuske akademije u Parizu, jer je e. Marin član Akademije, također u rujnu na manifestaciji „knjiga Mediterana“ u splitu i u listopadu
u svečanoj Dvorni Braće Hrvatskoga
Zmaja na kamenitim vratima u Zagrebu. na svim prezentacijama nastupili
su domaći i strani ugledni akademici
i sveučilišni prefesori. Posebno je bilo
svečano u Rimu u Papinskomu hrvatskom zavodu sv. jeronima. na prezen19
taciji je govorio kardinal Rafael Farina,
ravnatelj vatikanske biblioteke i arhiva,
po jedan francuski i talijanski arheolog
i rektor Zavoda msgr. dr. jure Bogdan.
Uz još dvojicu kardinala, bili su nazočni
ugledni akademici, veleposlanici, sveučilišni profesori i brojni Hrvati koji žive
u Rimu.
vrhunac slavlja bio je u Rimu pred
Božić prošle godine na audijenciji u
vatikanu, u „Dvorani Pavla vi.“ Papi
Benediktu Xvi. predali su Zbornik fra
Željko tolić, provincijal, i fra Gabrijel
jurišić, urednik, zajedno s emilijom
Marinom. Papa je primio Zbornik, malo
ga pregledao, zahvalio, pozdravio se i
svima darovao po krunicu.
Dakle, poglavar katoličke Crkve
i prvi građanin svijeta uzeo je u svoje
ruke naš Zbornik „kačić“. Bogu dobromu hvala za taj susret i čast!
Uredništvo
20
„BISERNA
SV. MISA“
NAŠEGA
FRA KARLA
k
ad se je raspala kraljevina jugoslavija i stvorena nezavisna Država Hrvatska i dok je u gotovo
cijeloj europi bjesnio Drugi svjetski rat,
u Baškoj vodi, 19. srpnja 1942. godine,
u obitelji ivana Zane jurišića slavila su
se “tri pira“, kako su mještani govorili.
Fra karlo je slavio svoju Mladu Misu,
blagoslovio vjenčanje svoje sestre katice i njezina tome te podijelio Prvu sv.
Pričest svomu najmlađem bratu Hrvatinu. kad su partizani 1943. god. ubili
fra Petra Pavišu, župnika Baške vode,
svjetionik
fra karlo je imenovan župnikom mjesto
njega.
ove godine nakon sedam desetljeća svećeničkoga života, u nedjelju (22.
vii. 2012.) nekadašnji mladomisnik
proslavio je u istoj crkvi sv. nikole Putnika svoju „Bisernu sv. Misu.“ slavilo
je s njim više svećenika, a među njima
i fra joško kodžoman, provincijal. Fra
Gabrijel je na početku slavlja ukratko
iznio nekoliko podataka o fra karlovu
životu i o jubileju koji su u starija vremena rijetki svećenici doživjeli - 70.
obljetnicu misništva. Fra stanko Radić je
održao prigodnu propovijed, a na kraju
je o. Povincijal uime cijele Franjevačke
provincije čestitao slavljeniku veliki jubilej i zaželio da Baška voda i ubuduće
bude rasadište duhovnih zvanja. slavlje
je uzveličao Mješoviti župski zbor, a na
kraju su dva fra karlova nećaka na izlazu iz crkve dijelili vjernicima prigodne
spomen-sličice. slavlje je nastavljeno za
obiteljskim stolom.
Fra karo je u prvim godinama svećeničkoga života bio župnik u više župa,
gvardijan u Zaostrogu i tajnik Provincije. Gotovo je cijeli život proveo kao
profesor crkvene povijesti na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj.
na njegovu je molbu 1954. godine ivan
Meštrović darovao spomenik fra Andriji kačiću Miošiću, koji je postavljen
ispred župske crkve u Bristu, rodnom
mjestu fra Andrije. jubilarac je objavio
više knjiga, znanstvenih i popularnih
članaka te sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima. no, kao svećenik,
propovjednik i ispovjednik nikada nije
zanemario svoga osnovnog djelovanja.
Uredništvo
21
Novi župnik u župi Bast-Baška Voda
nadbiskup splitsko-makarski mons. dr. Marin Barišić imenovao je fra Petra vrljička na prijedlog Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja za župnika župe
Uznesenja BDM Bast-Baška voda. Fra Petar je rođen u krivodolu 10. 03.1960. gdje
je završio osnovnu školu. U sinju završava Franjevačku klasičnu gimnaziju, a nakon toga provodi godinu novicijata na Gospinu otočiću visovcu. Zatim je trinaest
mjeseci i deset dana na odsluženju vojnog roka u Postojni. Četiri godine filozofsko-teološkog studija pohađa u Makarskoj, a petu godinu pohađa na katoličkom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje i diplomira teologiju. Šestu pastoralnu godinu pohađa u Makarskoj s praktikumom u imotskom. Za svećenika je zaređen
28.06.1987. u crkvi Gospe od Zdravlja u splitu.Četiri je godine župni pomoćnik u
župi sv.ilije u Metkviću, dvije godine odgojitelj u franjevačkom sjemeništu u sinju,
godinu dana župnik za prognane vrličane, devet godina župnik u Runovićima,
devet godina župnik vrgorca i dvije godine dekan Biokovskog dekanata, a 8. kolovoza 2012. u službu župnika Basta-Baške vode uvode ga makarski dekan don
Pavao Banić i makarski gvardijan fra Ante Čovo.
22
svjetionik
KRŠTENI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
Renata topić (Milan i sloboda),
23. 12. 2010.
Roko Lončar (Ante i ivana),
26. 12. 2010.
iris Radić (nikola i ivana),
02. 01. 2011.
Ana Šošić (Denis i ivana),
20. 02. 2011.
Petar Granić (nikola i Meri),
26. 02. 2011.
Frane Andrijašević
(velimir i silvana), 01. 05. 2011.
ena Matić (Željko i snježana),
08. 05. 2011.
nikola Radojković (Goran i Lidija)
08. 05. 2011.
Mario Buljubašić
(Damir i Marijana), 15. 05. 2011.
Mario Cvitanović
(ivan i Antonija),15. 05. 2011.
Petra vidak Buljan
(Mario i Mandina), 21. 05. 2011.
Lara topić (Mario i Ana),
22. 05. 2011.
Petra kiković (Pero i Dragana),
29. 05. 2011.
nino sikavica (Mario i nikolina),
o4. o6. 2011.
tomislav Franić (josip i
Miladinka),19. 06. 211.
Maksim tonći Franić
(toni i natalija)
nikola katičić (Marin i Anneli),
16. 08. 2011.
sara Divić (nikša i Mirna),
o4. 09. 2011.
ivan Arapović
(ivan i ivanka), 09. 10. 2011.
eva Lozić (Damir i Adrijana),
23. 10. 2011.
Marin Perović
(Marko i sanja), 30. 10. 2011.
22. Anton Petar iljukić
(Davor i Žana), 30. 10. 2011.
23. Gea Mijačika (Šimun i Monika),
06. 11. 2011.
24. Maria Šarić (Antiša i Barbara),
06. 11. 2011.
25. vladimir Bošnjak (David i emilija),
13. 11. 2011.
26. vito Medvešek (viliam i Marija),
27. 11. 2011.
27. Antonio Leko (Dalibor i
nikolina),27. 11. 2011.
28. nikola staničić (Branko i ivana),
15. 01.2012.
29. tomislav Lozić (jozo i Mirjana),
05. 02. 2012.
30. Mihael topić (Marino i Ana),
14. 04. 2012.
31. Miše svalina (Dragan i Danijela),
15. 04. 2012.
32. Lucija sikavica (ksenio i ines),
13. 05. 2012.
33. Luciana Bradarić Šljujo
(Miljenko i nada), 13. 05. 2012.
34. Lovre topić (jure i Ruža),
20. 05. 2012.
35. nina Carević (stipe i sanja),
27. 05. 2012.
36. Marko erstić (ivan i ivana),
03. 06. 2012.
37. ilija vuković (josip i jelena),
07. 06. 2012.
38. Danijel Božić (Gordan i Paula),
05. 08. 2012.
39. Filip vidulin (teo i Lea),
23. 09. 2012.
40. Marko Andrijašević
(Marin i vedrana), 30. 09. 2012.
41. Patrik ivan Ribarević
(Dražan i nataša),30. 09. 2012.
42. Mate Gabrijel Granić
(Lovre i Marija), 07. 10. 2012.
43. nicholas kapor
23
(Željko i Franka), 14. 10. 2012.
44. Andreo Matijašević
(karlo i Aldijana),14. 10. 2012.
45. Antonia Franić
(tonći i natalia),14. 10. 2012.
46. Hana emilija odvarka
(omer i Ana Marije), 26. 10. 2012.
PRVOPRIČESNICI 2011.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
24
jelena Granić (ivan i natalija)
karla ivandić (nikša i vedrana)
Ria ivandić (valentino i Žana)
karla Radojković
(Dražen i kristina)
Ante Roso (vedran i katarina)
Lucija Andrijašević (Mario i silvija)
Dino Beroš (josip i Marija)
Paula Braovac (Zdravko i nediljka)
Ante Crnogorac (Zoran i kaja)
Bepo Cvitanović (vicenco i silvana)
Andrej Dedić (ivica i Ana)
Duje Dragun (Zlatko i sandra)
josipa erstić (Ante i silvana)
karla erstić (Ante i silvana)
Marin eterović (Mario i Andrea)
nediljko Grani (Matko i Paula)
Petar Granić (nikola i Meri)
18. Matej Grepo (jure i tatjana)
19. Dorijen Hrastović
(Martin i Aurelija)
20. Marija jakir (Zoran i Ružica)
21. Luka jozipović (Matijas i Martina)
22. nikola jukić (nenad i Maria)
23. Laura kapor (Željko i Franka)
24. Luka kojadinović (Milan i Marina)
25. karlo Leko (Zdenko i ivanka)
26. Laura Matić (Željko i snježana)
27. nina Matijašević (igor i nada)
28. iva Matković (jakov i kristina)
29. stipe novak (Donald i ivana)
30. Antonio Ribarević (Robert i Marija)
31. josip Ribarević
(Roko i Brigitte Maria)
32. tea staničić (Mate i Andriana)
33. Dominik Šarić (josip i irma)
34. josip Šarić (Antiša i Barbara)
35. Petra Šimović (Marijan i sanela)
36. Luka Ursić (igor i ivana)
37. Anđela Granić (ivo i natalija)
38. karla ivandić (nikša i vedrana)
39. Ria ivandić (valentino i Žana)
40. karla Radojković
(Dražen i kristina)
41. Ante Roso (vedran i katarina)
svjetionik
PRVOPRIČESNICI 2012.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
Mija Matea Bajić (Rajko i ivana)
Magdalena Dujmović (nikola i
Darija)
Antonio jakir (Zoran i Ružica)
Lana jakir (jakiša i Linda)
Roko jažo (Zoran i tereza)
josip jezidžić (Goran i ivanka)
Martin josipović (Damir i Renata)
Dominik kajtazi (seba i Belinda)
Martina kajtazi (Palj i irena)
valentina Marija komparić
(josip i Danijela)
Mario Lončar (nikša i sandra)
Luka Lozić (Željko i josipa)
Luka Medvešek (viliam i Marija)
karlo Perović (Marko i sanja)
Andrea Pervan Roščić
(Goran i Zorica)
valentina Radić Štimac
(josip i Danijela)
nedo Ribarević (Goran i Anita)
Mira Daria staničić (joze i suzana)
stefani stojak (Luka i Željka)
Maja stojčevski
(Marijan i jadranka)
Marko Zelić (neden i Branka)
Duje Andrijašević
(velimir i silvana)
Marta Beroš (Ante i Marijana)
Mladen Beroš (Roko i nada)
Doris ivandić (Mate i vesna)
toni Padovan (Zoran i Marija)
KRIZMANI 2011.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
tea Baković
Mare Beroš
Lea Beroš
Antonia Cvitanović
Doris Beroš
Matija Birčić
Milka Divić
Marko Duvnjak
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
David Čović
Ante Čović
tihomić eterović sorić
josipa Garmaz
jakov Granić
suzana ivandić
toni ivandić
Roko ivandić
Danijela jakir
nikolina jakir
Antonio jurišić
Dajana jurčević
Antonio jurišić
Danijel jovanović
Miljenko jurišić
Marija jurišić
karlo kasupović
karolina kasupović
karlo kelvišev
Manuela križanović
Božo Ledić
stjepan Lozić
Ljubomir Lozić
ivan Lukač
25
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
vanja Marović
ivan Matković
Antonio Mihaljević
Luka Milinković
tomislav Perković
Marko Ribarević
Marijana Roščić
Petra staničić
Dario Šuta
ivo tomaš
joze topić
Dora topić
Mia topić
Dina topić
Andrea topić
josipa topić
katarina topić
jelana topić
12.
13.
14.
15.
POŠLI PRED NMA U VJEČNU
DOMOVINU
1.
2.
3.
4.
SKLOPILI SU
KATOLIČKI BRAK
5.
1.
6.
26
David Raphael Bošnjak i
emilija jurišić – 05. 03. 2011.
Šimun Mijčika i Monika Miloš
– 12. 03. 2011.
Dalibor Leko i nikolina Pivac
– 30. 04. 2011.
ivan erstić i ivana Pavlović
– 30. 04. 2011.
josip Bašić i kristina Matijašević
– 30. 04. 2011.
Miodrag Perović i Matilda Granić
– 04. 06. 2011.
Bogdan Utrobičić i Ana josipović
– 17. 09. 2011.
Frane Radić i Andrea Menjak
– 22. 10. 2011.
teo vidulin i Lea Raos
– 24. 09. 2011.
Darko Miličević i Božena Ribarević
– 29, 10. 2011.
Božo Škarica i Marijana Radić
– 05. 11. 2011.
Milan Đapić i Anđelina jurčević
– 19. 11. 2011.
josip Šalinović i Ana Grgić
– 08. 09. 2012.
nikša jurišić i sanja Prgomet
– 03. 11. 2012.
Zvonko jurišić i ivana Ljubičić
– 03. 11. 2012.
Ante tonći Cvitanović,
*21. 09. 1936.- +27. 11. 2010.
ivan Babić,
*04. 06. 1939.- +28. 11. 2010.
Antica Milinković,
*15. 05. 1927.- +15. 12. 2010.
Šimun topić,
*1934.- +29. 12. 2010.
Marijo Bilić,
*03. 02. 1929.- +03. 01. 2011.
Boris staničić,
*02. 12. 1945.- +14. 01. 2011.
svjetionik
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
Roko Ribarević,
*14. 02. 1973.- +22. 01. 2011.
Anka Granić,
*02. 08. 1926.- +22. 02. 2011.
Marija Busse Cvitanović,
*15.10. 1937.- +12. 03. 2011.
klementina Radić,
*22. 11. 1912.- +19. 04. 2011.
Bosiljka Ursić,
*20. 04. 1940.- +24. 04. 2011.
Grgo topić,
*29. 09. 1929.- +05. 05. 2011.
Bojana Raguž,
*18. 11. 1924.- +04. 06. 2011.
savjeta nenadić,
*22. 01. 1935.- +12. 06. 2011.
tonka Radić,
*03. 07. 1932.- +06. 06. 2011.
sančica neveščnin,
*15. 04. 1965.- +09. 06. 2011.
Ljubica staničić,
*03. 03. 1927.- +22. 06. 2011.
Anđelka Bilić,
*21. 11. 1929.- +25. 07. 2011.
Goran staničić,
*31. 08. 1952.- +24. 07. 2011.
Ljubica staničić,
*30. 05. 1937.- +24. 07. 2011.
Marica staničić,
*15. 11. 1937.- +21. 07. 2011.
ivka Radić,
*01. 05. 1918.- +12. 08. 2011.
Rina Pavoković,
*14. 01. 1931.- +16. 08. 2011.
Damir topić,
*29. 07. 1955.- +24. 09. 2011.
Marija Cvitanović,
*12. 12. 1921.- +16. 10. 2011.
Anka Šošić,
*22. 12. 1948.- +16. 10. 2011.
Matija jakir,
*17. 11. 1929.- +25. 10. 2011.
ivan Ribarević,
*08. 01. 1935.- +10. 11. 2011.
29. Ružica jurišić,
*11. 08. 1971.- +19. 12. 2011.
30. Lovre Granić,
*24. 04. 1923.- +02. 01. 2012.
31. Damjan Granić,
*02. 11. 1921.- +02. 01. 2012.
32. Marko vidić,
*25. 04. 1927.- +06. 01. 2012.
33. Matko jurišić,
*15. 01. 1971.- +24. 01. 2012.
34. Ante Radić,
*18. 01. 1913.- +14. 03. 2012.
35. Mate Dujmović,
*28. 09. 1919.- +12. 04. 2012.
36. tonći samac,
*16. 02. 1954.- +04. 05. 2012.
37. jure topić,
*14. 12. 1947.- +14. 05. 2012.
38. Milica Pivalica,
*- +27. 05. 2012.
39. katica Miler,
*20. 07. 1940.- +25. 08. 2012.
40. Anka Babić,
*24. 05. 1929.- +29. 08. 2012.
41. Franjka staničić,
*04. 12. 1923.- +05. 09. 2012.
42. Zorka topić,
*29. 07. 1931.- +11. 09. 2012.
43. veronika vladić,
*04. 12. 1926.- +18. 09. 2012.
44. Ljubo Palada,
*02. 03. 1949.- +23. 09. 2012.
45. vjekoslava jurić jordan,
*21. 11. 1929.- +14. 07. 2012.
46. Romana Benaković,
*07. 07. 1958.- +03. 11. 2012.
47. ivica serdarević,
*19. 09. 1938.- +10. 11. 2012.
48. Antun Hudovernik,
*01. 04. 1939.- +11. 11. 2012.
49. Zorka josipović,
*16. 02. 1928.- +29. 11. 2012.
50. jelka vesna jurišić,
*01. 10. 1920.-+08. 12. 2012.
27
ZBOR CRKVE
SV. NIKOLE U
TRODNEVNOM
POSJETU
SLAVONIJI
U
petak 20. 04. u ranim jutarnjim
satima, članovi zbora crkve sv.
nikole iz Baške vode i Promajne s časnom sestrom Ankicm Džajić
uputili su se u trodnevni posjet slavoniji. U dobrom raspoloženju, uz pjesmu
i molitvu, u popodnevnim satima smo
iz oblačne i kišovite Dalmacije stigli u
osunčanu slavoniju, u grad Đakovo.
strossmayerov grad nam je pokazao
svu gostoljubivost domaćeg stanovniš-
28
tva i otkrio nam svoju ljepotu u građevinama i prirodi. katedrala sv. Petra iz
druge polovice 19. st., poznata kao „crvena katedrala“ ( građena je od opeke )
oduševila nas je svojom ljepotom, kako
izvanjskom, još više prekrasno oslikanim zidovima, vitražima i oltarima.
ona je očit dokaz vizionarstva biskupa
strossmayera i njegove ljubavi prema
vlastitoj domovini i narodu. Posjetili
smo i svjetski poznatu Državnu ergelu
lipicanaca i imali priliku izbliza vidjeti
te prekrasne, plemenite životinje i naučiti nešto o povijesti ergele. Put nas je
dalje vodio u Osijek, grad na obali Drave. naša simpatična vodička Dubravka pokazala nam je stari dio grada, tri
stare gradske jezgre: tvrđu (austrijska
tvrđava nastala u 18. st. na ruševinama
turske), Gornji grad i Donji grad (na lijevoj obali Drave), i zgradu glavnog zapovjedništva koja se nalazi na poleđini
svjetionik
novčanice od 200 kuna. U večernjim
satima smjestili smo se u hotel Central
na trgu dr. Ante starčevića, u samom
srcu grada, u neposrednoj blizini velebne konkatedrale sv. Petra i Pavla. Za
izgradnju te veličanstvene crkve zaslužan je, kao i za đakovačku katedralu,
biskup strossmayer.
subota ( 21.04.) je osvanula sunčana
i vedra za odlazak u vukovar i ilok. Put
nas je prvo odveo u grad – heroj Vukovar koji je ostavio najdublji i najupečatljiviji trag u srcima sviju nas. naš vodič
kroz vukovar bio je Dejan Marošićević,
hrvatski branitelj, koji je do posljednjeg
dana branio svoj grad, proživio sve
strahote rata i bio sa svojim suborcima
odveden u srpski logor. tko bi bolje
mogao provesti nas ulicama vukovara
od nekoga koji je to neposredno doživio.
Prvo smo bili na tRPinjskoj Cesti, groblju tenkova; prošli smo sAjMiŠte i MitniCU; posjetili Gospin
kip na PUtU sPAsA ( poznatom kao
„kukuruzište“); MeMoRijALni CentAR DoMovinskoG RAtA (vojarnu); MeMoRijALno GRoBLje gdje
počivaju general Blago Zadro i njegov
sin, Marko Babić ( „ubojica“ tenkova),
vukovarski branitelji (hrvatska mladost), nevine žrtve ovčare… najdublji
pečat ostavio je obilazak vUkovARske BoLniCe: suze su same tekle niz
lice. ono što čovjek osjeća dok hoda
bolničkim hodnicima, skučenim sobama…teško je pretočiti u riječi. Može se
jedino duboko nakloniti svim žrtvama
tolike mržnje, diviti se hrabrosti, ustrajnosti i vjeri tih ljudi koji su sve dali u
borbi za voljeni grad i domovinu, požrtvovnosti medicinskog osoblja i svih
koji su prošli strahote ratnog vukovara.
Uistinu riječi nisu dostatne. Možda najbolje odgovaraju isusove riječi „duša
mi je potresena“.treba doći i vidjeti,
osjetiti grad - heroj... CRkvA i sAMostAn sv. FiLiPA i jAkovA također su
pretrpjeli velika oštećenja: sama crkva
bila je gotovo u potpunosti spaljena.
Danas je obnovljena, kao i mnogi djelovi grada,ali se ratni ožiljci vide. Lijepo
je znati da za blagdan Cvjetnice obitelj
Letica iz Baške vode svake godine šalje
maslinove grančice na njihovu adresu,
za sve koji na taj dan dođu na blagoslov
grančica. ovČARA je posljednje mjesto
koje smo posjetili u vukovaru. imali
smo čast upoznati se s pukovnikom Petrom janjićem -tromblonom koji nam
je ispripovjedio vlastito svjedočanstvo.
Lijepo je vidjeti široki, iskren osmijeh
na njegovom licu, na licima svih onih
koji su ostali živjeti u vukovaru i za vukovar.. nakon zajedničke slike ispred
spomen doma, pozdravili smo se s našim vodičem Dejanom, s gradom - herojem i uputili se dalje, uz veliki naklon
svim žrtvama i herojima vukovara. Da
se nikada ne zaboravi!
ostatak dana proveli smo u vedrijem
raspoloženju. slijedio je posjet Iloku,
najističnijem hrvatskom gradu. Zajednički ručak u restoranu Dunav na obali
istomene rijeke u idiličnom okruženju
prelijepe prirode, začinio je neočekivani
susret s našim poznatim opernim pjevačem krunaslovom Cigojem. Čak smo
zapjevali uz njega poznatu ariju „U boj,
u boj“… Posjet iločkoj crkvi sv. ivana
kapistrana zasigurno će svima ostati u
lijepom sjećanju, ne samo zbog ljepote i
povijesti crkve i samostana, već i zbog
našeg domaćina, gvardijana fra oktavijana koji nas je sve oduševio vedrinom
duha i pozitivnom energijom kojom
29
zrači. napuštjući ilok , uz pjesmu smo
se uputili prema osijeku. stali smo u
Slakovcima, rodnom mjestu naše sestre Ankice i posjetili smo njenu rodnu
kuću. tu su nas lijepo ugostile njena
starija sestra i nećakinja vesna (koja je s
nama putovala po slavoniji i maksimalno se zauzela oko organizacije puta).
nakon domaće slavonske kave i kolača,
vratili smo se u Osijek u hotel. nekolicina je iskoristila večer za šetnju ili izlazak u grad prije sutrašnjeg odlaska.
na nedjeljnoj misi (22.04.) smo sudjelovali u Aljmašu, u svetištu GosPe
oD UtoČiŠtA. imali smo priliku pjevajući predvoditi misu, a članovi zbora su čitali nadjeljna čitanja. neobično
zdanje crkve u obliku vučedolske golubice zasigurno će svima ostati dugo
u sjećanju. svim članovima zbora koji
nisu, na žalost, mogli otići na ovaj put,
30
poslali smo razglednicu s likom Gospe
iz Aljmaša. Posljednje mjesto koje smo
posjetili na svom putu bio je Slavonski
Brod gdje smo imali zajednički ručak,
a zatim smo posjetili majku i mlađu sestu č.s. Ankice. ona i suprug imaju 12
djece,a ugostili su nas i otvorili nam
vrata svog doma kako samo slavonci
znaju. Zahvalili smo im na gostoprimstvu kako najbolje umijemo – pjesmom.
oko 4 sata poslijepodne ,uputili smo se
prema našoj Dalmaciji, a i nebo se otvorillo i prosuzilo. Ali smo zato imali priliku uživati u bojama duge koja se ralila
preko zelenih slavonskih ravnica… Uz
Božju pomoć i sigurnu ruku našeg vozača emila, vratili smo se u Bašku vodu
malo iza ponoći, puni dojmova i lijepih
uspomena.
Bosiljka Staničić
Zadaće
kršćanskih
kumova
svjetionik
o
službi i zadaćama kršćanskih
kumova nije zahvalno govoriti iz današnje perspektive koja
gotovo da i ne poznaje „zadaću“ nego
samo čast kumstva. Čini se, pri tom, da
se danas kum više vezuje uz krštenikovu obitelj nego uz samoga krštenika.
Zato povratak na iskustva iz povijesti,
na vrijeme kad je nastajala ta kršćanska „služba“, može pružiti smjernice
za drugačiju perspektivu u današnjem
vremenu.
nastanak i smisao zadaće kumstva razjašnjava se na jasniji način u
slavljenju krštenja odraslih nego u krštenju djece, iako je situacija danas
bitno izmijenjena. Prvotna je zadaća
kuma(sponsor) bila jamčiti prikladnost
pristupnika kršćanskoj zajednici. Zapravo su nekoć kršćani, svjesni svojega krsnog poslanja, tražili i „odabirali“
nove pristupnike kršćanskoj vjeri te
pred kršćanskom zajednicom jamčili
njihovu prikladnost i pratili ih na njihovu katekumenskome putu u vjeri. Danas, pak, u krštenju odraslih sami pristupnici odabiru kumove pa više nije
moguće govoriti o službi jamstva pred
kršćanskom zajednicom, kao prvoj zadaći kuma. naglsak se prenosi na zadaću svjedočenja vjere samome kršteniku.
Zato se kod krštenja odraslih govori
o kumu koga je katekumen odabrao
„zbog njegova primjera“. Zadaća mu
je katekumenu pokazati „kako se živi
evanđelje u osobnom i društvenom životu, pružiti mu svjedočanstvo vjere i
bdjeti nad rastom njegova života“(Red
pristupa odraslih,43.) U suvremenoj kulturi, koja vjeru svodi na privatnost, teško je isticati zadaću brige oko vjere drugih.
no otvorenost evanđelju ne bi se smjela plašiti takvoga vjerničkoga odnosa s
drugima u kršćanskoj zajednici.
Zadaća kumstva kod krštenja djece
također je doživjela promjene. nekoć
su kumovi predstavljali ili zamjenjivali
roditelje na krštenju njihove djece. krštenje se naime slavilo odmah nakon rođenja pa roditelji, osobito majka, i nisu
mogli biti nazočni na krštenju. takva se
„roditeljska“ zadaća kumova osobito
naglašavala kod krštenja siročadi ili nahočadi. Uz tu zamjensku zadaću kroz
kumstvo se isticala i zadaća duhovnog
roditeljstva. U tumačenju da je krštenje
novo rođenje, bilo je korisno govoriti o
Crkvi kao novoj obitelji u kojoj se krštenik rađa, a o kumovima kao novim ili
„duhovnim“ roditeljima djece koja se
31
u krštenju prepo-rađaju. to, zanimljivo
je, otkriva i hrvatsko pojmovlje: naziv
kum (kraćenjem od lat. cumpater) znači
„su-otac“ ili „drugi otac“, a kuma (lat.
cummater) znači „su-majka“, „druga
majka“.
Danas ima dovoljno, i sve više, razloga da se na pastoralnom planu jasnije ističe uloga kumova kao svjedoka
vjere i onih koji predstavljaju Crkvu. Činjenicom da su kumovi što ih odabire
obitelj nerijetko u suprotnosti s naukom
i životom Crkve ne dovodi se u pitanje
samo smisao kumstva nego i samo krštenje gubi jedan posebni vid crkvenosti vjere. vjera se živi u zajednici, široj
od obiteljske.
samo iz shvaćanja kršćanske i eklezijalne zadaće kumova, koji nisu tek
„prijatelji“ obitelji, moguće je razumjeti
crkvenu odredbu prema kojoj zadaću
kuma može preuzeti samo punoljetna
osoba koja je krštena u katoličkoj Crkvi,
koja je primila sakramente euharistije i
potvrde, i koja provodi život u skladu s
vjerom i preuzetom službom (kan.874).
sami roditelji, željni rasta u vjeri svoga djeteta, zacijelo bi trebali biti stroži
tumači ove odredbe od onih tumačenja
koja se svode na ispunjenje „osnovnih
uvjeta“ za preuzimanje zadaće kumstva. kao što se u redovitome životu ne
zadovoljavamo „osnovnim uvjetima“,
tako je i životu vjere potrebno više od
toga praga koji govori o „siromaštvu u
vjeri“.
Hodočašće
Gospi
Sinjskoj
tradicionalno, naša župa Uznesenja
Blažene Djevice Marije Bast-Baška
voda, skupa s ostalim župama Makarskog dekanata hodočasti Čudotvornoj
Gospi sinjskoj prve subote u mjesecu
listopadu. tako je 06. listopada ove godine nas 200-tinjak, trima autobusima,
a neki i svojim automobilima, otišlo u
posjet zajedničkoj Majci – svatko od nas
ponaosob sa svojim molitvama, brigama i željama.
iz više od deset autobusa mi vjernici
smo se iskrcali na Alkarskome trkalištu
i za križem krenuli put svetišta. nakon
32
ispovjedi, pjevajući u procesiji Gospine
pjesme, ušli smo u crkvu puni strahopoštovanja ugledavši Gospin lik na
svjetionik
njenom oltaru. tu nas je lijepo pozdravio fra Mirko Marić u ime samostana i
svetišta Gospe sinjske. koncelebriranu
svetu misu predvodio je tučepski župnik fra nediljko Šabić, čiju smo propovijed s pozornošću poslušali. Misno
slavlje uzveličao je zbor naše župe pod
ravnanjem časne sestre Ankice Džajić.
Božju riječ i molitvu vjernika čitali su
predstavnici pojedinih naših župa.
Poslije svete mise svatko od nas je u
tišini svojoj Majci otvorio srce i dušu i
uputio joj svoje molitve i zahvale. Fra
nediljko je kraj našeg posjeta ovjekovječio zajedničkim snimkom u dvorištu
samostana, kraj kipa naše Gospe.
nakon okrijepe duše, ali i tijela, krenuli
smo u solin Gospi od otoka. tamo nam
je dobrodošlicu iskazao don vinko sa-
nader. iza krunice i kratkoga odmora
krenuli smo u split, na trstenik, u samostan Dobrog oca Ante Antića. Dočekao nas je i pozdravio gvardijan fra
Petar Milanović trapo. skrušeno smo
ušli u crkvu Presvetog otkupitelja u kojoj smo se skupa s sfra stipom nimcem
i još dva bogoslova klanjali Presvetom
otajstvu. obišli smo to velebno zdanje
puni divljenja i želje da ono bude u budućnosti što punije onih pozvanih čije
će ime izreći njegove usne!
svojim kućama vratili smo se u sumrak,
zahvalni Bogu i Majci Mariji na lijepom
sunčanom danu, ugodnom društvu i
duhovnom miru kojeg nam je Majka
podarila.
Z.M.M.
33
RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE
TRAŽENJE
RIJEČI ZA
VUKOVAR
evo što su učenici šestog razreda
zapisali 16. 11. 2012. tražeći riječi za
vukovar…
Vukovar u našim mislima i sjećanjima
znači hrabrost. Grad – to su ljudi koji su se
borili i dali svoj život za našu domovinu.
Vukovar je bio grad-heroj
i to će zauvijek ostati.
Patricija Jurčević
U mislima smo uvijek s Vukovarom, on je
naša prošlost, naša stvarnost i budućnost.
Vukovar, grad u našim srcima, mislima i
sjećanjima, stoji kao najveći od svih nas.
Lea Čovo
Vukovar svim hrvatima znači slobodu,
sreću, spasenje, zahvalnost.
Kim Staničić
U Vukovaru je bio rat. Grad je srušen do
temelja. Njega su branili naši branitelji,
oni su proživjeli tragediju, tugu i bol. Oni
su naš ponos.
Josip Granić
Ja mislim da se Vukovar razlikuje od
drugih hrvatskih gradova. Nijedan grad
nema toliko žrtava. Po meni je najhrabriji
grad jer da nije bilo vukovarskih branitelja,
tko zna što bi bilo s nama. Moj će razred
u ponedjeljak zapaliti svijeće ispred škole
i pokloniti se našim hrabrim braniteljima.
Stipe Serdarević
34
Svaki čovjek
ima pravo
na različitost
Mnoga djeca imaju problema zbog toga
što su različita, njihovi ih vršnjaci ne
prihvaćaju. Djeca mogu biti različita po
fizičkom izgledu (debljini, mršavosti,
boji kože) ili po svojoj darovitosti, talentu i ponašanju. Darovita i dobra djeca
često su meta ljubomornih vršnjaka iili
poznanika. Ljubomora je grozna osobina koja izjeda čovjekovu dušu i čini ga
onim što zapravo nije. Djeca zbog toga
često pate i osjećaju da su drugi ljubomorni na njih, iako to pokušavaju prikriti. Ljubomorne osobe im daju razne
kritike i govore im ružne stvari. ja mislim da takve ljude ne treba slušati niti
svjetionik
RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE
se previše nervirati zbog njih. Mnogi
su izvrgnuti ruganju zbog toga što su
debeli, mršavi ili se razlikuju po boji
kože. Govore im da su ružni, tromi ili
nespretni. Djeca drugih rasa ih izbjegavaju i ne približavaju im se. Čest je slučaj da se ljudi rugaju osobama s posebnim potrebama, umjesto da ih prihvate
i pomognu im. nisu svi ljudi isti, ali svi
imamo pravo biti prihvaćeni i voljeni.
Ljudi trebaju voljeti jedni druge, međusobno se pomagati i radovati se jedni s
drugima. nemaju svi iste interese, vrline i osobine. Mislim da je upravo zbog
te različitosti svijet zanimljiviji. nije
važno kako čovjek izgleda izvana, nego
je važno ono što nosi u sebi. Ljudi ne
mogu živjeti sami i svi mi trebamo biti
jedna zajednica i velika obitelj.
Antonia Dujmović, 7. razred
gorem stanju. Ljudi koji su žrtve nasilja
zbog svoje različitosti, sto puta su bolje osobe od svojih zlostavljača. izreka
kaže da nitko nije savršen, ali ja smatram da je svatko savršen na svoj način
i treba to naučiti pokazati. ja prihvaćam
ljude onakve kakvi jesu i smatram da
bi drugi trebali isto. Zašto ja ne bih bila
prijateljica s nekim tko to želi, a sasvim
smo različiti. shvaćam pojam različitosti, ali mislim da druge treba poštovati onakve kakvi jesu, izgledali oni kao
neka karikatura ili kao prezgodni model, bili oni „štreberi“ ili slabi učenici,
bili kršćani ili muslimani, bili crni, žuti
ili bijeli…
Karla Mihaljević, 7. razred
Različitost. tako mala, ali ipak velika
riječ, velik pojam. Postoje različite vrste
različitosti kao religija, izgled… na primjer, moja najbolja prijateljica i ja jako
smo različite po izgledu, ne slušamo
istu muziku i razlikujemo se psihički
(nemojte krivo shvatiti, u pozitivnom
smislu pričam), ali se svejedno odlično
slažemo. ima ljudi koji nisu kao moja
prijateljica i ja, oni samo traže neki razlog za ruganje.Često se rugaju nečijem
izgledu, pa govore: debela, anoreksična, ružna itd. ti ljudi jednostavno
ne prihvaćaju da je nešto drugačije u
nekoga, a to je jako glupo. Mislim, da
smo svi isti, svijet bi bio jako dosadan.
Manjak samopouzdanja doprinosi još
35
RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE
Moja majka
Uvijek me prati dragi pogled tvoj u tvojim
očima je lik moj. Grle me majko tvoje ruke
drage i kad mi je teško tješe me tvoje riječi
blage. Volim te majko najviše na svijetu,
više nego cijelu planetu. Ovo za tebe majko
pišem i voljet ću te dok dišem.
Karla Erstić, 5.a
Majka
Samo majka uvijek zna sve moje probleme,
sve što želim ja I kada sam tužna, kad me
boli sve majka je tu da razveseli me. Zato
majko od srca ti hvala svu ljubav svijeta
što si meni dala.
Laura Kapor, 5.b
„tiho, o tiho govori mi jesen“ ( Dobriša
Cesarić)
Ljeto je odavno izgubilo svoj sjaj, a jesen je nabacila svoje čarobne sjene na
gradove i brjegove. Zavladalo je neko
čudno raspoloženje. Danas je bio vrlo
kišovit dan. išao sam u školu. nedavno sam otkrio jedan, za mene novi, put
kroz šumu koji vodi do škole. Pomislio
sam da je danas baš savršen dan da
odem tim putem. U šumu sam ušetao
puteljkom koji je bio cijeli blatnjav. Šetajući polagano, promatrao sam svoje
nepravilne otiske u blatu koji bi se, kad
bih podigao nogu, napunili vodom. U
zraku je vladao miris mokre zemlje.
osjećao sam kako mi kroz kosu klize
hladne kapi koje su mi sa stabala padale na glavu. sunce je polako tjeralo
kišne oblake i obasjavalo kapljice na
žućkastim listovima. U paleti jesenjih
36
boja cijela se šuma sjajila. Šetao sam sve
dublje kroz šumu i osjećao kako mi u
lice puše hladan vjetar koji je nosio lišće
sa stabala. Hodao sam dalje, kad odjednom „paf!“. Zapeo sam za jedan oveći
kamen i cijeli se uprljao. odlučio sam
se vratiti kući. vjetar je postajao sve jači
i hladniji. Ugledao sam malu pticu na
smeđoj mokroj grani , koja se cijela napuhala od hladnoće. Šuma je postajala
sve mračnija i mračnija, a ja sam ubrzao
svoj hod. vjetar je stvarao čudne zvukove puhajući kroz grane. napokon
sam izišao iz šume. Šetao sam ulicama
do kuće i vidio da je i u gradu jesen pokucala na vrata.sumrak je već prešao
u crnu noć. kad sam se, došavši kući,
istuširao i pripremio za počinak, shvatio sam kako šuma, kiša i vjetar nisu
svjetionik
RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE
tako loši te kako mi „ tiho, tiho govori
jesen – ja sam tu“.
Goran Borković, 7. razred
Da sam rijeka
Da sam rijeka, da sm rijeka, putovala bih
i putovala. Da sam rijeka, pričala bih s
ribicama i igrala se s njima. Da sam rijeka,
prskala bih ljude, al’ iz šale. Da sam rijeka,
ljudi bi se kupali u meni. Da sam rijeka,
oblaci iznad mene lebdjeli bi. Da sam
rijeka, brodovi po meni plovili bi. Da sam
rijeka, životinje iz mene pile bi. Da sam
rijeka, svašta radila bih, kao što bih voljela
da mogu i ja.
Marija Jakir, 5. B
vožnji. stali smo ručati kod Macole. Bio
sam toliko gladan da sam mogao pojesti grizlija. navečer smo stigli na cilj, a
već sam na početku bakine ulice iz auta
mogao namirisati bakine prikulice. Čim
sam ušao u kuću, baka me počela ljubiti, štipati ,grliti i maziti kao da sam
još uvijek malo dijete. Bio sam kao u
lavljem kavezu! kada sam išao spavati,
baka me spriječila jer mi je htjela nešto
otpjevati – ona je operna pjevačica. Cijelu noć nisam oka sklopio. Ujutro sam
svima zaželio dobro jutro, no meni je
započelo naopako jer me baka poet počela štipkati, grliti i ljubiti. Mazila me
sve dok se nije sjetila da nam treba po-
Moja majka
Moja majka je lijepa , ima lijepe oči i
kosu. Puno je volim i zahvalan sam
joj na svemu što čini za mene. ona me
voli. ona održava obećanja. Pomaže
mi pisati domaći rad. Puno radi u kući
i htio bih da ima manje posla. i kad je
umorna, uspije naći vremena za mene.
Brine se za mene kad sam bolestan,
bodri me kad igram nogomet.moja
ljubav prema mojoj majci je neizreciva.
Dorijan Hrastović, 5. a
Priča o djetinjstvu
sjećam se kad sam bio mali, išao sam
u Pulu kod bake i djeda. Bio sam jako
nestrpljiv, pa sam mamu stalno zapitkivao: „kad ćemo ići, kad ćemo ići?“
i „jesmo li stigli već?“. jako sam volio
svoju baku. tog sam puta u autu zaspao kao top, jer mi je bilo dosadno u
37
RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE
služiti doručak. Počeo sam zahvaljivati
Bogu što me napokon pustila, a kad za
doručak – prokulice! to sam jedva prebolio. Poslije me baka odvela na pregled kod svoje prijateljice zubarice. sjeo
sam na stolicu, a ona mi je pregledavala
zube . Bio sam miran dok nije rekla da
trebam izvaditi zub. Počeo sam vikati:
„neeeeeee!!!“. tada sam se probudio i
shvatio da je sve bio samo san, zapravo
- noćna mora.
Luka Jozipović, 5. B
Ljubav
Ljubav je poput rata - lako je započeti,
ali teško je završiti.
Laura Kapor, 5. B
JESENSKA PRIČA
jednog kišnog dana pred kraj jeseni
bio sam sam. Bilo mi je jako dosadno
i nisam znao što bih radio. otišao sam
do pekare kupiti pecivo. Dok sam išao
tamo, vidio sam krasne šarene boje jeseni. Žuto, narančasto i crveno lišće se
ljeskalo na blijedom suncu koje je stidljivo provirivalo kroz oblake. Malene
kapljice kapale su s krovova. na putu
kući vidio sam kako promrzli vrapci
piju vodu iz lokava koje su ostale nakon
kiše. konačno je prestala padati. osjetio sam miris pečenih kestena. kada
sam došao kući, podijelio sam kupljene
kestene s mamom, tatom i sestrom. kasnije sam otišao sa prijateljem Lukom
u šumu, vidjeli smo kosa kako čeprka
po zemlji i suši se na slabom suncu na38
kon kiše. Luka i ja smo još malo šetali, a
zatim otišli kući. Zatim sam se zabavio
praveći herbarij. ipak je dobro prošao
ova,j u početku dosadan, dan.
Nediljko Granić, 5. b
jednog dana sam dana, čim sam se probudila, spremila i izašla van. Ugledala
sam stabla koja su izgledala jako tužna,
nisu imala na sebi niti jedan list. Listovi su bili razbacani po podu, vjetar ih je
vukao tamo-amo. odlučila sam to počistiti i malo popričati sa stablima. kada
sam sve počistila, sjela sam na klupicu
svjetionik
RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE
i upitala ih zašto su tužna, a ona su mi
rekla: „ispričat ćemo ti priču o jeseni.“.
počela su mi pripovijedati da je jesen
godišnje doba u kojem padaju obilne
kiše, šareno lišće otpada sa granja stabala. vjetar sve raznosi i diže prašinu.
jako je tmurno, oblaci se crne kao da je
pala noć. sve je nekeko tužno, a grane
se bez svog ruha smrzavaju na jesenjem
vjetru. Ljudi se već uvlače u svoje kapute, kišobrani su spremni za izlazak
na kišu, čizme su već na nogama. „to je
naša priča o jeseni.“ ,rekla su mi stabla.
„Mi smo tužna jer nememo ni jednog
list na sebi i hladno nam je.“ Zahvalila
sam im što su mi ispričala lijepu priču,
iako me rastužila. Morala sam ići kući
pa sam ih pozdravila. kada sam došla
kući, otišla sam u svoju sobu i razmišljala o onome što su mi stabla rekla.
jedva sam čekala da prođe jesen, pa i
zima. Došlo je veselo proljeće i bila sam
sretna. stabla su me zavoljela i postali
smo najbolji prijatelji.
Laura Matić, 5. a
Z. M. M.
BOŽIĆNA
Primio si sve grijehe svijeta; Okusio
si žuć, patnju, bol; Pobijedio si smrt,
raspadljivost, zaborav; Darovao si nam
nadu i svjetlost; Dokazao si svrhovitost
patnje; Uputio si nas širiti bezgraničnu
ljubav koja je uvjet svevremenosti. Stoga
se radujemo Tvome rođenju i molimo Te:
pomozi nam nositi križeve koji će nem
otvoriti vrata vječnost!
MOLITVA (I)
Molim Te, dopusti mi osjetiti Tvoj beskraj,
učini me nedodirljivom svakom grijehu,
spriječi mi let u nepromišljenost i daj mi
prijatelja koji će mi olakšati utiranje stopa
po ovozemlju kojeg si mi Ti namijenio!
MOLITVA (II)
Tebe, kojega ne mogu vidjeti niti dotaknuti
( ali čiju ljubav neprestano osjećam ),
molim: daj mi ići Tvojim stazama bez
straha, sigurno, daj da mogu podignuti oči
prema tebi i čistim pogledom Ti reći:
Evo me!
MOJA MAMA
Draga majčice, najljepši cvijete, puno
te voli tvoje dijete. Znam da sam tvoje
najveće blago i sunce tvoje drago.
Kad mi je teško, majko moja, utjehu mi
daje ljubav tvoja. Ti brišeš svaku suzu s
lica mog jer ja sam sreća života tvog.
Josipa Erstić, 5. a
39
Događanja
u OŠ Bariše
Granića
Meštra
kroz 2012.
godinu
Školska godina 2011./2012. započela je
smjenom ravnatelja. Dugogodišnji ravnatelj josip kassa otišao je u mirovinu,
a naslijedio ga je Matko Granić. Ravnatelj kassa najviše će ostati upamćen po
uređenju školskih balkonskih vrtova za
koje je naša škola i nagrađena. od njega
su se oprostili djelatnici škole poklonivši mu tom prilikom među ostalim i zlatnu motiku kao zalog da će se nastaviti
baviti vrtlarstvom.
Željeli smo u našoj školi podići svijest o
toleranciji, uvažavnju drugih i razvijanju osjećaja ljubavi i zajedništva. Zato
smo tijekom mjeseca prosinca odradili
projekt Dar od srca
40
Učenici od 1. do 4. razreda donosili
su igračke s namjerom da se poklone
djeci kojima su potrebnije nego njima.
odlučeno je da to budu djeca iz Dječjeg doma Maestral - split. sakupljene
igračke lijepo su spakirane u tri velike
kutije te ih je ravnatelj Matko u pratnji
svoje obitelji odnio u dom. tu se uvjerio
u toplinu djelatnika i štićenika doma te
njihovo zadovoljstvo što smo ih se sjetili i s njima podjelili radost Božića.
na valentinovo je u školskoj dvorani održan ples za učenike od 5. do 8.
razreda. Prihod od ulaznica i prodaje soka upotrijebili su učenici za svoje
buduće potrebe. U opuštenoj atmosferi
nizali su se regionalni hitovi, a rasplesani učenici su uživali u druženju praćeni
budnim okom svojih razrednika. izvučene su i nagrade za 5 sretnika. samom
plesu prethodila je dobra priprema;
izrada plakata, ulaznica, ukrašavanje
dvorane, podjela zaduženja i naravno
odabir glazbe. Zadovoljstvo prisutnih
daje obvezu organizatorima da i dogodine nastave s ovim plesom.
svjetionik
održane su školske maškare uz pomoć
vrtića ježić i baškovoškog Big benda.
nakon obilaska mjesta, na školskom
igrališteu su se predstavile sve grupe,
pročitana je oporuka i zapaljen krnjo
koji je ove godine bio snješko - kriv jer
niti jedna pahulja snijega nije pala u
Bašku vodu
na baškovoškom trgu održana je
Uskršnja prodajna izložba, gdje su izlagani i prodavani uradci djece s temom
Uskrsa.
U travnju je držana je treća radionica
pletenja tradicionalnih palmica od maslinovih grančica, koje se blagoslivljaju
na Cvjetnicu, pod vodstvom ravnatelja
i gospođe Rozarije Granić. Polaznici radionice bili su učenici četvrtih razreda i
njihovi roditelji. Palmice su prodane na
prodajnoj izložbi
41
Memorijalni stolnoteniski turnir
Želeći sačuvati sjećanje na prerano preminulog i nikad prežaljenog kolegu
Antu kristića, pred prvu godišnjicu njegove smrti, oŠ Bariše Granića Meštra i
stolnoteniski klub Urania organizirali
su turnir u stolnom tenisu
turnir se održaovao dva dana u četvrtak i u petak (19. i 20. travnja).Prvog
dana su članovi kluba održali natjecanje u njihovim prostorijama.treće
mjesto osvojio je sandro Granić, drugo
Lucija Divić, a pobjednica je bila Petra
Matijašević.Drugog dana u školskoj
dvorani održan je turnir četiriju škola.
Uz domaćine nastupile su: muška ekipa
iz Zmijavaca, muška ekipa iz Aržana te
muška i ženska ekipa iz Zagvozda. U
opuštenoj atmosferi domaćini su osvojili zlatne medalje u obje konkurencije.
kod momaka srebreni su bili Zmijavci,
a brončani Aržano i Zagvozd. Djevojke
iz Zagvozda osvojile su srebrenu medalju.
Po završetku susreta škola uslijedilo je
svojevrsno otvoreno prvenstvo rekreativaca. nakon niza zanimljivih susreta
zlatom se okitio Mirko Purić, srebro je
dobila tea Baković, a broncu je zaslužio Dragiša jurišić i nadana Gavranić
jakaš.
42
Domjenak za sve sudionike održan je u
restoranu Putnik gdje je ravnatelj škole
Matko Granić pozdravio sve prisutne
i zahvalio im se na dolasku. Prigodnu
riječ održao je i predsjednik stk Urania gospodin Marko Purić. U ugodnom okružju gospođa kristić podijelila
je zaslužene nagrade i vidljivo ganuta
zahvalila organizatorima na ovakvom
događanju.
Donacije igrača tijekom turnira uplaćene su udruzi Sunce.iznenađujuće dobar
odaziv natjecatelja, a pogotovo prisutvo velikog broja gostiju iz Zagvozda,
daje nam za obavezu da turnir učinimo
tradicijom na čast Baške vode, a posebno našeg preminulog kolege Ante
kristića.i na kraju zahvala obitelji kristić, svim natjecateljima, oŠ Zmijavci,
oŠ Zagvozd, oŠ Aržano, stk Urania,
općini Baška voda te restoranu Putnik.
3. rujna po prvi put je u školske klupe
sjeo 21 prvašić. U pratnji roditelja došli
su do svoje učionice gdje su ih dočekali i primili njihova učiteljica ivana, pedagoginja i ravnatlj. Uz kratke govore
dobrodošlice novi učenici su se polako
privikavali na svoje novo radno mjesto.
Prvi dan u školi završio je malom zakuskom.
20. rujna u posjet našoj školi došli
su nam prijatelji iz njemačkog gra-
svjetionik
Zajenička slika ispred škole
da Cottbusa. tradicionalno prijateljstvo traje već 8 godina, a ovo je 5 put
da nam oni dolaze. U četiri navrata 40
naših učenika i 10 nastavnika imalo je
priliku posjetiti taj njemački grad. tom
prilikom upoznajemo način školovanja,
jezik, kulturu, povijesne i prirodne ljepote i što je najvažnije razvijamo prijateljstvo. U tom duhu protekao je i ovogodišnji posjet naših prijatelja. smješteni su u bungalov naselju Uranija. U
školi su odradili tri radionice kroz koje
su upoznali naše mjesto. to su bile radionice izrade suvenira, koju je organizirala vrijedna udruga Ruke ručice; radionica starih dalmatinskih igara koju je
vodio nastavnik tjelesnog odgoja Zoran
i radionica izrade domaćih kolača koje
vodila kuharica Ana.ova posljednja radionica gdje su pravili fritule i kroštule
posebno je oduševila naše goste.
Da bi što potpunije doživjeli ljepotu
našeg kraja organizirali smo im i izlete
na otok Brač, planinu Biokovo i rafting
na rijeci Cetini. vidno zadovoljni i puni
dojmova naši gosti su nam se na odlasku zahvalili i s nestrpljenjem očekuju
naš dolazak k njima.
Gospođe Ana i Ivana
članice udruge Ruke ručice
43
LjUBo PALADA
1949.-2012.
Rafting na rijeci Cetini
Odmor na Svetom Juri
već tradicionalno povodom Dana zahvalnosti niži razredi organizirali su
prodajnu izložbu kolača i peciva na
našem trgu. Župnik je blagoslovio hranu, a mame, tate ,bake , djedovi i ostali
mještani kupovali su slastice kod malih
trgovaca. sav novac prikupljen ovom
prilikom naši učenici iskoritit će za posjete kazalištu.
Uživanje u izradi kolača
Za vrijeme boravka naših gostiju iz njemačke sve djelatnike škole pa i cijelo
mjesto zatekla je vijest da je naš dobri
meštar Ljubo preminuo. i ovim putem
još jednom mu se želim zahvaliti za 25
prekrasnih godina u našoj ustanovi , za
njegov rad, vedrinu , smjieh i prijateljstvo koje nikad neće izblijedjeti u našim
sjećanjima. Hvala
44
Vijesti
iz općine
P
ored poslova iz djelokruga rada
koje općina Baška voda obnaša temeljem zakonskih ovlasti,
poduziman je i znatan niz poslova u
cilju boljitka života mještana na ovom
području, kao i u cilju održavanja što
uspješnije turističke sezone koja je
osnovna djelatnost ovog područja.
od značajnih investicija izvršenih u
prethodnoj godini mogu se izdvojiti:
završetak radova na područnoj ambulanti u Baškoj vodi i raspisivanje natječaja za davanje u zakup poslovnih prostora u zgradi ambulante, završni radovi na omladinskom domu u sklopu nk
Urania u Baškoj vodi, uređenje šetnice
na predjelu Podluka, uređenje šetnice
na ikovcu, uređenje mula na plaži u
svjetionik
Baškoj vodi gdje je uređen i pristup invalidnim osobama, te završetak radova
na područnoj školi u Bastu.
U protekloj godini općina Baška
voda je pristupila nasipanju plaža na
području općine s 10.000,00 m3 drobljenog kamena dobivenog probijanjem
tunela sv. ilija, a koje je na zamolbu
općine Baška voda Republika Hrvatska ustupila u svrhu dohrane plaža.
taj projekt je od velikog značaja za ovaj
kraj jer je dugogodišnja težnja mještana
dohranjivanje i uređenja mjesnih plaža
koje su od vitalnog značaja za razvoj turizma.
s obzirom na daljnju potrebu dohrane plaža, kao i na pozitivno mišljenje
nadležnih tijela o ishodu dosadašnje
dohrane plaža, općina Baška voda je
u tijeku izrade daljnjih troškovnika i
pregovora s Agencijom za upravljanje
državnom imovinom u cilju dodjele još
materijala za dohranu plaža.
U protekloj godini pristupilo se sanaciji protupožarnih-vatrogasnih putova
45
na području općine, te se pregovaralo
o mogućnosti navodnjavanja maslinika
iz vode pronađene prilikom probijanja
tunela sv. ilija.
općinsko vijeće Baška voda je na
svojoj 22. sjednici održanoj dana 24.
svibnja 2012. godine donijelo izmjene i
dopune Prostornog plana uređenja općine Baška voda.
na 20. sjednici općinskog vijeća Baška voda održanoj dana 24. siječnja 2012.
donesen je Urbanistički plan uređenja
˝Uljara i vinarija˝ Bast.
temeljem izrađene prostorno-planske dokumentacije pristupljeno je izradi geodetskih i drugih podloga u cilju
dodjele zemljišta općini Baška voda
za razvoj poduzetničke zone na ovom
području. U tijeku je i izrada Urbanističkog plana uređenja gospodarske zone-pretežito industrijske ˝Bast-sjever˝
kako bi se na ovom području osigurala mogućnost razvijanja gospodarstva
koje ne ovisi isključivo o turizmu. U
nadi da će se razvojem istih zona osigurati dodatna radna mjesta, prikuplja se
i izrađuje potrebna dokumentacija koja
je preduvjet izrade zone i izdvajanja zemljišta za izgradnju poduzetničke zone.
Pokrenut je i postupak izrade Urbanističkog plana uređenja luke Promajna
i Urbanističkog plana uređenja ˝topići
1˝.
općina Baška voda u fazi je završetka postupka izrade Urbanističkog
plana uređenja ˝Luke Baška voda˝.
izradom dokumentacije pristupilo bi
se uređenju lučice i izgradnji dodatnih
pratećih sadržaja lučice.
općina Baška voda iz svog proračuna izdvaja znatna sredstva za rad institucija, udruga, klubova i drugih tijela
koje su osnovane na području općine ili
su njeni članovi s područja općine Baška
voda. Posebnu brigu vodi o mlađim naraštajima na području općine za koje se
46
godišnje iz proračuna izdvajaju znatna
financijska sredstva kako bi se osigurao
rad dječjeg vrtića, stručnih suradnika i
novčana potpora za novorođenu djecu.
općina Baška voda svake godine sufinancira izlete privatnih iznajmljivača,
DvD-a s područja općine Baška voda,
kao i drugih klubova i udruga koji podnesu zahtjev općini Baška voda.
U pedeset postotnom iznosu sufinancirala je nabavku vatrogasnog vozila za potrebe DvD-a Promajna, sanaciju
dvorane u župnoj kući u Baškoj vodi i
sanaciju objekta časnih sestara.
svim studentima i učenicima četvrtih razreda srednjih škola koji imaju
prebivalište na području općine Baška
voda, općina i ove godine sufinancira
kupnju računala u iznosu od 2.000.00
kuna. sufinancira se i prijevoz svim
studentima, na način da svi studenti
koji studiraju u Zagrebu, a imaju prebivalište na području općine Baška voda,
imaju besplatnu mjesečnu povratnu
kartu na toj relaciji, a studenti koji studiraju u splitu, Zadru i Mostaru ostvaruju pravo na 4 besplatne mjesečne povratne autobusne karte.
općina Baška voda i ove godine sufinancira kupnju školskih udžbenika
obiteljima s područja općine u kojoj se
troje i više djece obrazuje.
općina Baška voda u protekloj godini je izdvojila znatna financijska sredstva i za dodjelu studentskih i učeničkih stipendija, stimulirajući na taj način
studente i učenike s odličnim uspjehom,
kao i dajući novčane potpore studentima iz obitelji slabijeg imovnog stanja.
općina Baška voda daje potpore i
socijalno ugroženim obiteljima, a ove će
godine, kao i prethodnih, dodijeliti prigodne novčane poklone umirovljenicima s nižim iznosom mirovina.
D
DVD BAŠKA VODA
vD Baška voda osnovano je 1985.
godine na inicijativu Ante jurišića Aka koji je bio i prvi predsjednik društva. Prvi zapovjednik bio je
josip kassa, a tajnik eduard Divić koji
tu funkciju obnaša i danas. Društvo je u
početku svog djelovanja bilo smješteno
u prostorijama nekadašnje mjesne zajednice, a kasnije u zgradu „koža“ iz visokog. Prvo nabavljeno vozilo FAP 1620 BD
dobili smo početkom 1986. Godine, kao
i zapovjedno vozilo Ladu nivu. opremu
smo dobivali od vatrogasne zajednice
Makarskog primorja i donacijama hotelskog poduzeća i mjesne zajednice Baške
vode.
Školovanje vatrogasaca vršili su časnici DvD-a Makarska. kroz društvo
je od osnutka prošlo oko 120 članova, a
danas raspolažemo s 30 operativnih i 20
pričuvnih vatrogasaca i desetak pripadnika vatrogasne mladeži.
2005. godine svečano je otvoren novi
vatrogasni dom. Danas nam je na raspolaganju 5 vozila: 1 navalno (Zastava), 1
šumsko (tam 150), 1 autocisterna (Fap
svjetionik
1620 BD), Lada niva te kombi vozilo (Renault traffic).
13 članova završilo je školu za vatrogasca, a jedan član (zapovjednik) pohađa
visoku školu u splitu. U DvD-u su stalno zaposlena dva vatrogasca koji rade u
dnevnoj smjeni, a u periodu od 01.06. do
01.10. radi još 10 sezonskih vatrogasaca.
Djelovanje društva je na području općine Baška voda (od Brele do Makarske),
dužine oko 8 kilometara, a osim Baške
vode uključuje topiće, Bast, Promajnu,
Bratuš i krvavicu. Društvo se financira iz
proračuna općine Baška voda koja izdvaja zakonom propisana sredstva, a dobivamo ih za redovito obavljanje djelatnosti i za nabavku opreme prema dogovoru
i mogućnostima.
U općini postoji još i DvD Promajna s
kojim odlično surađujemo.
U 2009. godini imali smo 75 raznih
intervencija, a od toga 15 požara otvorenog prostora. U 2010. godini intervenirali
smo kod 12 požara (8 šumskih, 3 požara
stambenih prostora i jednog vozila).
Frane Divić
47
KLAPA BASCA
klapa Basca nastala je krajem 2009. godine. osnovala ju je grupa zaljubljenika u
klapsku pjesmu, a svi su već imali određenog iskustva pjevajući u raznim klapama. Članovi, osim iz Baške vode, dolaze iz nekoliko mjesta našeg priobalja (od
splita do Makarske). naziv je klapa dobila po starom imenu Baške vode koje je nađeno u jednoj brošuri fra karla jurišića. tu je navedeno da je u staroj karti iz 1866.
godine pisalo ime Basca na mjestu današnje Baške vode. klapa broji 7 članova, uz
voditelja juru Šabana stanića iz omiša.
Članovi su :
i. tenor toni Štulić
ii.tenor igor kralj ii. tenor Ante Pavković
i. bariton josko Čović ii. bariton Bojan Divić
i. bas Alen Leško
ii. bas Frane Divić
klapa nastupa na klapskim smotrama na širem području, kao i na omiškom festivalu, a nastupa i u sklopu kulturnog ljeta na području općine.Baska se trenutno
priprema za koncert u sloveniji i za takmičenje malih zborova u Budimpešti.
Frane Divić
48
VIJESTI IZ ŠPORTA
STK Urania
stk Urania je stolnoteniski klub koji
djeluje na području Baške vode od 1988.
godine. trenutno broji oko 40 članova,
od čega 25 djece i 15 starijih članova. seniorke stk Urania već dugi niz godina
igraju u prvoj hrvatskoj ligi „skUPinA
ZAPAD“ te trenutno zauzimaju drugo
mjesto na ljestvici. ta mlada ekipa petu
godinu za redom vrlo uspješno predstavlja općinu Baška voda u športskom
i društvenom smislu u svim gradovima
i regijama Lijepe naše. U udruzi djeluju
dva trenera koja rade s mladim naraštajima i trude se odgajati djecu u športskom duhu i usaditi im te vrijednosti da
ih njeguju kroz život. Pored natjecatelja, u klubu je aktivna i skupina rekrea-
svjetionik
tivaca koji se sastaju tri puta tjedno da
bi uživali u stolnom tenisu. Djeca koja
sudjeluju na svim državnim turnirima
i natjecanjima u okviru hrvatskog stolnoteniskog saveza također daju svoj
športski doprinos oŠ Bariše Granića
Meštra sudjelujući na županijskim i
državnim turnirima gdje postižu vrlo
dobre rezultate. osnovni i primarni cilj
kluba je poticanje djece svih uzrasta da
se priključe športsko-rekreacijskim aktivnostima i sadržajima. stk Urania
se nalazi u prostorijama općine Baška
voda, te se zahvaljuje općini i svim malim sponzorima i donatorima koji su
pripomogli pri uređenju prostorija kluba i nabavci športske opreme.
49
NK Urania – Baška Voda
( osnovan 1922. )
kao i svake godine, nk Urania sudjeluje u natjecanjima koja redovito
organizira nogometni savez splitskodalmatinske županije. tokom godine se
odigra 140 utakmica u kojima sudjeluju
seniori, juniori, pioniri, mlađi pioniri te
predtakmičari nk Uranie. osim na prvenstvenim utakmicama, mlađi uzrasti
sudjeluju i na raznim turnirima ( Makarska, Glavice, tučepi, vis i sarajevo ).
Budući da u klubu treniraju i djeca iz
okolnih mjesta, treninzi se, osim u Baškoj vodi, održavaju i na području Brela,
Šestanovca i Zadvarja, uz organizirani
prijevoz za djecu. U okviru dodatnih
aktivnosti, svi uzrasti kluba u dogovoru s turističkom zajednicom sudjeluju
u čišćenju i uređenju javnih mjesnih površina (plaža).
U okviru organizacije sportskih aktivnosti, djeca iz vrtića česti su gosti
našeg igrališta. ove smo godine proslavili 90 godina postojanja kluba. U sklopu obilježavanja proslave odigrane su
utakmice između susjednog kluba nk
50
Zmaj i Uranie, a središnji događaj bila
je utakmica s velikim nk Hajdukom
(15.05.2012.). nakon utakmice održan
je domjenak za sve prijatelje, bivše igrače, članove i simpatizere nk Uranie.
Po završetku takmičarskog dijela,
klub sudjeluje u organizaciji ribarskih
večeri u čemu pomažu svi članovi,
igrači i prijatelji. tradicionalno smo organizirali božićni domjenak u prostorijama kluba na kojeg su bili pozvani
svi koji su pomogli u vođenju kluba.
kao i svake godine, tako i ove 2012. nk
Urania ima financijsku potporu općine
Baška voda, bez koje klub ne bi mogao
funkcionirati.osim po svim navedenim
aktivnostima, kolektivnim akcijama,
proslavama i raznim takmičenjima,
nk Urania će 2012. godinu pamtiti i po
preranom gubitku dragog prijatelja i
suigrača Renata Klarića. U srcima svih
članova zauvijek će ostati urezano sjećanje na njega.
Tajnik: Martino Hrastović
svjetionik
Da se ne zaboravi
Iz župnog ljetopisa 2012.
08. 08. Makarski dekan don Pavao Banić i makarski gvardijan fra Ante Čovo
u službu župnika u župi Bast-Baška
voda uveli su fra Petra vrljička.
09. 08. Don Mladen Margeta dovezao
svojim kombijem iz vrgorca fra Petrovu
garderobu i knjige.
10. 08. novi župnik fra Petar u uredu
općine Baška voda pozdravio i upoznao načelnika i donačelnika općine. U
19 s. svečanu sv. misu pred crkvom sv.
Lovre u Baškoj vodi slavio novi župnik.
na misi bilo oko 350 osoba.
11. 08. ekonom Provincije Presvetog
otkupitelja fra josip Gotovac posjetio
župnika.
12. 08. na današnjim nedjeljnim misama u 7, 9 i 19 sati, novi župnik fra Petar
vrljičak predstavio se župljanima župe
Bast-Baška voda.
14. 08. U 21 sat veliki mješoviti župni
zbor iz Baše vode u crkvi sv. nikole
održao je koncert duhovne glazbe pod
ravnanjem č. s. Ankice Džajić u organizaciji turističke zajednice. Puna crkva
svijeta. na kraju koncerta župnik fra
Petar sve prisutne pozdravio i zahvalio
izvođačima na uspješnom,umjetničkom
i duhovnom programu.
15.08. velika Gospa: Župnik fra Petar
slavio sv. misu u 9 s. u crkvi sv. niko-
51
le koja je bila ispunjena vjernicima. U
10,30 s. u Bastu procesija s kipom Majke
Božje i svečana sv. misa kuju je slavio
župnik, a župni zbor pjevao. Crkva je
bila puna, a puno svijeta je bilo i pred
crkvom. jednaka je vjernika nazočilo i
večernjoj misi u 19 sati.
16. 08. svečanu sv. misu na vrhu Basta
i procesiju u 10,30 pred crkvicom sv.
Roka slavio župnik fra Petar. Župni
zbor pjevao. nazočilo je oko 150 osoba.
20. 08. s restauracije iz splita vraćeni
barokni anđeli u crkvu Uznesenja BDM
u Bastu, a restaurirala ih je Ružica ercegovac.
22. 08. Župnika posjetio fra Marko Babić.
52
28. 08. Župnik fra Petar bio u kozici na
tužnoj 70. obljetnici pokolja kozičana i
njihova župnika fra Ladislava ivankovića od četnika iz Gackog i nevesinja.
Misu je predvodio i propovijedao provincijal fra joško kodžoman.
03. 09. Počela nova školska godina za
učenike osnovne i srednje škole.
07. 09. Provincijal fra joško kodžoman
posjetio župnika fra Petra. Župnik fra
Petar cijelo poslijepodne i večer pomagao ispovijedati u vepricu.
08.09. Župnik fra Petar do podne pomagao ispovijedati u vepricu, a u 9 s.
je slavio sv. misu pred špiljom. U 19 s.
sv. misa u crkvi sv. nikole. Crkva puna
svijeta.
svjetionik
16. 09. U 17 s. u krvavici ispred kapelice sv. eufemije župnik fra Petar slavio
je sv. misu. na misi je bilo prisutno 78
vjernika koji su poslije mise bili pozvani od gosp. tonća Čizmića na prigodni
domjenak.
20. 09. klapa Basca u organizaciji turističke zajednice Baška voda u 20,30 sati
održala koncert u crkvi sv. nikole.
24. 09. Župnik fra Petar je u društvu fra
vinka Prlića i fra nediljka Šabića posjetio franjevačke samostane u slanom,
Rožatu i Dubrovniku. klapa srdela u
organizaciji turističke zajednice Baška
voda u 20,30 sati održala koncert u crkvi sv. nikole.
26. 09. Župnik fra Petar u vepricu na
studijskom danu svećenika splitskomakarske nadbiskupije. Danas je Zvonko Čuljak počeo bojiti od vode oštećene
prostorije u župnoj kući.
01. 10. Počela listopadska pobožnost. U
18,30 krunica, iza krunice sv. misa u crkvi sv. nikole.
03. 10. Dosadašnji dekan biokovskog
dekanata fra Petar vrljičak s ostalim
svećenicima tog dekanata nadbiskupu
splitsko-makarskom, mons. Marinu
Barišiću predložio kandidata za novog
dekana biokovskog dekanata.
06. 10. na hodočašću makarskog dekanata Gospi sinjskoj u sinj iz župe BastBaška voda bila su tri autobusa (157
osoba).Posjetili smo svetište i svetište
Gospe od otoka u solinu i franjevački
samostan Dobrog oca fra Ante Antića u
splitu.
07. 10. Gospa Ružarica: U 9 s. krenula
je procesija iz crkve sv. nikole rivom.
na čelu procesije je križ, zatim slijede
ministranti, djeca, muškarci, crkveni
barjaci, mješoviti zbor, djevočice u bijelom s Gospinim slikama, svećenik, Gospin kip (nosili muškarci) te ostali svijet.
svečanu misu slavio je župnik fra Petar.
09. 10. Ante erceg kokoć i Ante Markotić u dnevnoj sobi župne kuće brusili
pod te ga lakirali.
17. 10. osnovna škola ˝Bariša Granić
Meštar˝ slavila Dane kruha. Učenici nižih razreda donijeli su razna peciva te
ih poslagali na stolove postavljene na
rivi kod ˝Gorice˝, gdje ih je župnik fra
Petar blagoslovio.
ivana jurišić r. topić darovala kuću u
topićima da se njena unutrašnjost uredi za kapelu sv. križa. U topićima su
se danas našli ivana jurišić, ivan topić,
tonći topić, ing. Anita Gamulin (djelatnica konzervatorskog odjela u splitu),
ing. Mopurgo i župnik fra Petar vrljičak
te su se dogovarali kako bi trebalo ovaj
prostor preurediti u kapelu.
U 20 s.prvi sastanak novog župnika fra
Petra s članovima župnog pastoralnog i
ekonomskog vijeća.
25. 10. ivan jukić završio dio brušenja i
lakiranja podova u ž. kući.
27. 10. Frane Čovo i Zvonko Čuljak pomagali župniku fra Petru u nekim radovima u ž. kući.
29. 10. jakov Matković obavljao neke
vodoinstalaterske radove u ž. kući.
31. 10. Župnik fra Petar u Živogošću na
dekanatskom sastanku svećenika makarskog dekanata.
01. 11. svi sveti – U crkvi sv. nikole misa
u 9 sati, u Bastu u 9,30 sati. svečanu sv.
misa u crkvi svih svetih u Promajni u 11
53
sati predvodio je i propovijedao župnik
fra Petar vrljičak, a u koncelebraciji su
bili makarski gvardijan fra Ante Čovo,
žup.pomoćnik fra stanko Milanović
Litre, fra Dominik Radić, fra Miljenko
odrljin i fra vladimir tadić. svečanom
slavlju doprinio je mješoviti zbor crkve
sv. nikole i zbor crkve svih svetih , pod
ravnanjem č.s. Ankice Džajić. U ovoj
velikoj crkvi klupe su bile prilično popunjene. U 16 s. u grobljanskoj kapeli
sv. josipa župnik fra Petar je slavio sv.
misu, a iza popričesne molitve izmolio
je molitve za sve pokojne te prošao grobljem škropeći grobove.
02. 11. Dušni dan - U 8,30 s. župnik fra
Petar slavio je sv. misu u grobljanskoj
kapeli sv. josipa, a fra stanko u 9,30 s.
54
u župnoj crkvi u Bastu. Zoran jažo izvršio keramičke popravke u žup. kući.
04. 11. Župnik pošao u Makarsku čestitati imendan fra karlu jurišiću.
05. 11. Župnik u imotskom na sprovodu fra stipi Čirku.
08. 11. U crkvi sv. nikole počelo se s
klanjanjem pred Presvetim svakog četvrtka iza večernje mise. Bilo 30 osoba.
12. 11. Župnik u Makarskoj na regionalnom sastanku fratara Provincije Presvetog otkupitelja.
14. 11. Župnik u igranima na dekanatskom sastanku svećenika makarskog
dekanata.
15. 11. U crkvi sv. nikole iza mise u
17,30 s. molitveno bdijenje za hrvat-
svjetionik
ske generale Antu Gotovinu i Mladena
Markača. Crkva je bila dobro popunjena vjernicima i hrvatskim braniteljima.
16. 11. nakon oslobađajuće presude u
Hagu za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, sa zvonika sv.
nikole oglasila su se zvona.
17. 11. Župniku fra Petru 16 Baškovođana pomagalo brati masline.
18. 11. Preko župne mise u 9 sati iza popričesne molitve pjevalo se ˝tebe Boga
hvalimo…˝ za oslobođene hrvatske generale.
19. 11. Šesnaestero Baškovođana bralo
ckrvene masline.
25. 11. sastanak župnika sa mornarima
u župnoj kući.
26. 11. Župnika posjetio don Mladen
Margeta.
27. 11. Župnik dao u Makarskoj izraditi
plakat za proslavu blagdana sv. nikole.
28. 11. Željko Radić izmijenio žarulje u
crkvi sv. nikole (gratis).
03. 12. trodnevnicu sv. nikoli zaštitniku Baške vode vodio je fra Miroslav
Bustruc. svaku večer trodnevnice vjernici su imali prigodu za sv. ispovijed od
17.oo sati do 18.oo sati, a zatim je slijedila molitva krunice BDM, molitve sv.
nikoli te večernja sv. nikoli, a u 18. s.
sv. misa s propovijedi.
05. 12. Župnik u vepricu na adventskoj
rekolekciji svećenika splitsko-makarske nadbiskupije. Zadnja večer duhovne obnove. svaku je večer crkva bila
55
dobro popunjena vjernicima. Poslije
sv. mise, sv. nikola se susreo s djecom
župe Bast-Baška voda te im je podijelio
prigodne darove.
06. 12. svetkovina sv. nikole započela
je sviranjem limene glazbe ulicama Baške vode u 7.oo sati. sv. misu za hodočasnike i domaćice u 8.oo sati slavio je
fra stanko Milanović Litre. svečana sv.
misa u 10.oo sati započela je procesijom
s kipom sv. nikole od crkve do obale gdje je slavljena misa. euharistijsko
slavlje predvodio je fra Miroslav Bustruc u koncelebraciji svećenika makarskog dekanata, a slavlje je svojim sklad-
56
nim pjevanjem pratio župni mješoviti
zbor iz Baške vode pod vodstvom č.s.
Ankice Džajić. kip sv. nikole nosili su
mornari. Razglas je osiguralo vodstvo
limene glazbe, a oltar i klupe iz crkve
sv. josipa za ovu prigodu donijeli su
djelatnici komunalnog poduzeća. Bog
nam je za ovaj dan providio iznimno lijepo vrijeme pa je mnoštvo vjernika sv.
misu moglo slaviti na otvorenom. svečanost je završila procesijom i tradicionalnim blagoslovom s kipom sv. nikole
na mulu. Poslije sv. mise, na trgu dr. fra
jure Radića, općinsko poglavarstvo je
priredilo za sve prigodni domjenak.
Svjetionik
LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE
DJEVICE MARIJE BAST - BAŠKA VODA
GODIŠTE X. BOŽIĆ. 2012. BROJ 1 (10)
Izdavač:
Župni ured Baška Voda
21320 BAŠKA VODA
TEL. 021 620 353
GSM: 098 537000
Glavni i odgovorni urednik:
fra Petar Vrličak, župnik
Uredničko vijeće:
fra Gabrijel Jurišić,
fra Stanko Milanović Litre,
Matko Granić, Ante Jurišić,
Bosiljka Stančić, Smiljan Topić,
Zdravka Mihaljević
Lektura: Bosiljka Stančić
Grafički urednik: Neven Marin
LIST IZLAZI POVREMENO, DOPUŠTENJEM
CRKVENIH I REDOVNIČKIH POGLAVARA
Tisak: DALMACIJAPAPIR - SPLIT
Naklada: 800 primjeraka
NARUDŽBE, SURADNJU I DOPRINOSE
SLATI NA ADRESU:
SVJETIONIK
LIST ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
BAST - BAŠKA VODA
21320 BAŠKA VODA
LIST SE UZDRŽAVA
DRAGOVOLJNIM PRILOZIMA VJERNIKA
PRILOZI ZA POTREBE CRKVE
1. OBITELJ IVANE I VJEKE BAKOVIĆ 100 EURO
2. KATARINA GRANIĆ 500 KN
3. ZORAN JAŽO 500 EURO
4. OBITELJ IVANE I BRANKA ŠUNJIĆ 1000 KN
5. LJILJA JURIĆ 50 EURO
DRAGI MOJI ŽUPLJANI! .................................................. 1
ČEMU GODINA VJERE? ................................................. 2
BOŽIĆ U GODINI VJERE .................................................. 6
ANĐEOSKO POZDRAVLJENJE .................................... 9
SVETI NIKOLA PUTNIK ................................................ 15
ZBORNIK „KAČIĆ“ U RUKAMA
PAPE BENEDIKTA XVI. ................................................... 19
„BISERNA SV. MISA“ NAŠEGA FRA KARLA ......... 20
NOVI ŽUPNIK U ŽUPI BAST-BAŠKA VODA .......... 22
KRŠTENI ............................................................................ 23
PRVOPRIČESNICI 2011. ................................................ 24
PRVOPRIČESNICI 2012. ................................................ 25
KRIZMANI 2011. ............................................................. 25
SKLOPILI SU KATOLIČKI BRAK .................................. 26
POŠLI PRED NAMA U VJEČNU DOMOVINU ......... 26
ZBOR CRKVE SV. NIKOLE
U TRODNEVNOM POSJETU SLAVONIJI ................. 28
ZADAĆE KRŠĆANSKIH KUMOVA ............................ 31
HODOČAŠĆE GOSPI SINJSKOJ ................................ 32
RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE ........................... 34
DOGAĐANJA U OŠ BARIŠE GRANIĆA MEŠTRA
KROZ 2012. GODINU .................................................... 40
VIJESTI IZ OPĆINE ........................................................ 45
DVD BAŠKA VODA ......................................................... 47
KLAPA BASCA .................................................................. 48
VIJESTI IZ ŠPORTA ......................................................... 49
NK URANIA – BAŠKA VODA ...................................... 50
DA SE NE ZABORAVI ..................................................... 51