izvor - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

IZVOR
LIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI
GOD. XVIII.
SV. ANTE 2010.
BR. 8 (36)
PRVOPRI»ESNICI 2010.
izvor korice 2009.indd 1
6/16/10 4:20:01 PM
PROGRAM PROSLAVE
BLAGDANA SV. ANTE
Četvrtak, 10. lipnja 2010.
19,00 – Ispovijed
19,30 – Početak trodnevnice
20,00 – Sv. Misa u crkvi sv. Ante,
predvodi fra Ante Babić
Petak, 11. lipnja 2010.
19,00 – Ispovijed
19,30 – Trodnevnica
20,00 – Sv. Misa u crkvi sv. Ante,
predvodi fra Ante Babić
Subota, 12. lipnja 2010.
19,00 – Ispovijed
19,30 – Trodnevnica
20,00 – Sv. Misa u crkvi sv. Ante,
predvodi fra Ante Babić
Nedjelja, 13. lipnja 2010.
8,30 – Budnica Gradske glazbe
9,00 – Polaganje cvijeća kod središnjeg križa
na mjesnom groblju
10,30 – Svečana koncelebrirana Misa u crkvi sv. Ante,
predvodi fra Gabrijel Jurišić
20,00 - Sv. Misa i blagoslov djece u crkvi
sv. Nikole Tavelića
izvor korice 2009.indd 2
IZVOR
SADRŽAJ
Uvodnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveti Ante i naš susret s Bogom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Iz propovijedi biskupa Slobodana Štambuka na blagdan
sv. Ante u Tučepima 2009. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kajine, Kajine, gdje ti je brat Abel? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sv. Martin, biskup (316.-397.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Svečevo pismo iz Tučepi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uskrs u hrvatskom narodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Djeca o Cvjetnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
»Muka Kristova« u Imotskom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uskrsni igrokaz - »Rođendan za nebo« . . . . . . . . . . . . . . . . .
Božji pionir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Susret tučepskih studenata u Zadru . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VI. susret tučepskih studenata u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . .
Zalog za budućnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Susret tučepskih studenata u Splitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Mladi naše župe u Njemačkoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Wachtberger Messdiener bekommen Besuch aus Kroatien . .
Ministranti iz Wachtberga dočekali ministrante iz Hrvatske . . .
Nagradno putovanje u Krašić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Naše hodočašće u Međugorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Svaki učitelj mora naći put do dječje duše . . . . . . . . . . . . . .
Anagraf ili Stanje duša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Naše orgulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nije crkveno vjenčana a želi primati sakramente . . . . . . . . . .
Rogač - hrana i mjera za dragocjenosti . . . . . . . . . . . . . . . . .
Krštenja u našoj župi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vjenčani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Umrli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1
3
LIST ŽUPE
SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI
God. XVIII. Sveti Ante 2010. Br. 8. (36)
7
9
13
17
21
34
36
38
42
43
44
47
50
51
54
55
56
59
61
62
62
63
64
66
67
67
Izdavač:
Župni ured Tučepi,
Podgradac 2, 21325 Tučepi,
tel.: 021/623-251, mob.: 098/41 55 05,
E-mail: pnsabic@web.de
Glavni i odgovorni urednik:
fra Nediljko Šabić, župnik
Uredničko vijeće:
Ana Đukanović, Antonina Jeličić,
fra Gabrijel Jurišić, Mladen Mijačika,
Nena Rafaneli, Antea Šestić,
Anđela Šimić, Čedomil Šimić,
Nikolina Šimić, Josipa Tomaš,
Mario Udovičić, Boris Vitlić,
Mia Vitlić, Nino Tursić
Grafički urednik: Zvone Bare
List izlazi povremeno
Uzdržava se dobrovoljnim
prilozima čitatelja
Tisak: Jafraprint - Solin
Naklada: 700 komada
List izlazi s dopuštenjem crkvenih
i redovničkih poglavara
DOPRINOS ZA CRKVU
Kip Sv. Mihovila i motor na orguljama: Darovi u eurima - 700 Mijo Šimić Čedomilov; 200 NN,
Dragan Čović; 150 Kleme Mravičić; 100 Marko Ševelj, Jakica Ševelj, Marija Šimić kći Rade, Božo i Ljiljana
Mravičić, Ivka Čović, Grgo Mijačika, Irena Kovač, obitelj Vodanović, Ante i Neda Čobrnić, Neda Šarić, Niko
Ševelj, Dario Šarić, Jur Dujmović, Bože Šimić pok. Marijana, Benito Lalić, Ante Mravičić Kovačev, obitelj Šimuna
Čović, Mate Tomaš, Slavko Đurić, Dragan Šarić, obitelj Ilija Jurić; 50 Marin Tomaš Nagarić, Ana Bušelić,
Anđelko Šestić, Desa Brbić, Marija Visković, Ruža Šarić, Pero Šimić Ivanov, Andrija Mijačika, Dragi Mravičić,
Nede Mijačika, Ante Knežević, Tonći Šimić, Srećko Tomaš, Miljenko Gujinović, Silvio Pašalić, Danica Pašalić,
Jose Vidić, Ivo Šestić, Drago Brbić, Mira i Mate Brbić, Finka CV, Branko Visković.
Darovi u kunama - 5.000 Hoteli Tučepi; 2.000 Ivan Bušelić pok. Šimuna »Pilan«, Mijo Šimić pok Mate,
Rade Šimić; 1.500 obitelj Šutić Hotel Vila Andrea; 1.000 obitelj Smiljka Mendeš, obitelj Lekaj; 800 Mili Čović; 600
N.N.; 500 Miljenko Gujinović, N.N., Željko Matić, Joško Šarić, Danica Ševelj pok. Ljube; 400 N.N. jedna učenica
i njezina mama; 300 Maja Ristić, N.N., Ivo Šimić, Đani Mravičić, Jordan Marijančević; 200 Ante Brbić Snaga, Mate
Mravičić, Nediljko Mravičić pok. Nikole, Tonći Šarić, Vjeko Vodanović; 100 Tinka Šimić, Jadranka Bušelić
Od sprovoda: 3.450 kuna Ivka Miljenka Luketina; 100 eura Rade Šimić u Münchenu; 4.050 kuna
Mijo Čobrnić; 1.900 kuna Anka Grozdanić r. Mravičić.
Za župni list Izvor: 400 kuna obitelj Vlade Ševelj; 200 kuna Renato Mravičić, Nada i Tomo Šarić
(brati i sestra); 100 kuna Brbić Ante Snaga, Tomaš Mare, Visković Marija, Fabijan Čović, Ivo Čović, Ćirilo
Šimić, Jakica Ševelj; 50 kuna Tonka Čović; 100 eura Bože Šimić; 50 eura Petar Brbić.
6/16/10 4:20:06 PM
IZVOR
LIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI
GOD. XVIII.
SVETI ANTE, 2010.
Dragi vjernici !
Uskrsnim blagdanima kršćani
slave najveća otajstva svoje vjere.
Stoga u svim kršćanskim zemljama
već 20 stoljeća vlada običaj da se
slave uskrsni praznici, odnosno da ne
rade škole, tvornice i druge društvene ustanove da bi vjernici imali više
slobodnoga vremena koje će posvetiti razmišljanju o otajstvu otkupljenja, ali i da dobiju određene dane
koje će – oslobođeni svakodnevnih
radnih obaveza - imati slobodno vrijeme za odmor, rekreaciju, obiteljske
i društvene susrete, izlete i sportske
priredbe. Sve se to može nazvati
»uskrsni praznici«.
U našoj Domovini baš s uskrsnim praznicima počinje i turistička sezona. Budući da je naše mjesto Tučepi jedno od bisera Jadrana,
dobro je prisjetiti se da će uskoro
doći i prava turistička sezona. Počet
će naše ovogodišnje gostoprimstvo.
Godinama se spremamo za doček
naših gostiju. Posao koji smo činili davno i danas ubire svoje radosti.
No, svake se godine treba kititi novi
cvijećem i novim plodovima. Ne
kitimo samo sebe i naše kuće nego
IZVOR
IZVOR.indd 1
BR. 8 (36)
i naše mjesto i ono što nas sve spaja
da bi se naši gosti osjećali ugodno.
Nas kao kršćane spaja vjera u Isusa
Krista, spaja nas Katolička crkva,
ali i naše crkve i crkvice. Mi to na
osobit način doživljavamo u nedjeljnim župnim Svetim Misama. Naša
crkva je mjesto okupljanja, mjesto
susreta. Prisjetimo se da je prošle
godine jedne nedjelje bilo 13 nacija
kod slavljenja Svete Mise. Jedan je
gost rekao: »Veseli me neizmjerno
da moji domaćini idu nedjeljom sa
mnom na Sv. Misu.«
Naše držanje s našim gostima je kao jedna štipalica za robu.
Štipalica koja nas drži jest naša vjera
u Isusa Krista. Štipalica ima dva
dijela. Jedan dio smo mi, a drugi dio
su naši gosti. Onaj feder koji nas drži
jest Isus Krist. Ako nedostaje onaj
feder, onda su one dvije polovice
bezvrijedne, beznačajne i neupotrebljive. Jedna štipalica je mnogo više
od zbroja dvaju dijelova. Sv. Petar u
nas ovako upozorava: »Budite gostoljubivi jedan prema drugomu bez
mrmljanja. Služite jedan drugomu –
svaki milošću kakvu je primio - kao
dobri upravitelj mnogovrsne Božje
1
6/16/10 4:18:12 PM
milosti. (1 Pet 4, 9)« Neka naši gosti
u našem gostoprimstvu osjete ljubav,
vjernost i odgovornost.
S našom djecom učimo na vjeronauku da je kruh više od kruha. To se
očituje posebno u Sv. Pričesti. Hostija
(kruh) nas povezuje jedne s drugima.
Ona se dijeli, ona daje snagu. Je li naše
kršćanstvo, moj vlastiti »ja sam kršćanin« uočljiv, vidjet će se iz moga vladanje prema gostima i prema mojim susjedima. Ranokršćanski pisci, a posebno
Tertulijan, piše kako su se pogani divili
kršćanima. Poznata je njihova riječ:
»Gle kako se ljube«.
Gostoljubivost se pokazuje na
pojedinačnom, zajedničkom i općem
planu. Gostoljubivost će se mjeriti po
tome koliko smo bezuvjetno iskazali
ljubav prema gostima. Gostoljubivost
se ne mjeri po zaradi. I po gostoljubivosti će se »znati da ste moji učenici« (Iv
13,35). Gostoljubivost se pokazuje prije
i poslije, pa i za vrijeme Službe Božje.
Sve vas, dragi vjernici, pozivam
na zajedništvo i ljubav s našim gostima. Dijelimo i izmjenjujmo darove
koje nam je Bog dao na upravljanje.
Ne zaboravimo, naše nebo, naše mjesto, naše more i sunce imaju svoga
darovatelja On se zove Bog i Otac
Isusa Krista i nas sviju. Dajmo se u
našem gostoprimstvu povezati »federom« Isusom Kristom.
Vaš župnik
fra Nediljko Šabić
Dan Domovinske Zahvalnosti
I ove godine na Dan Domovinske Zahvalnosti 5. kolovoza 2010. u 9.00 slavit ćemo Sv. Misu u našoj crkvi na groblju.
Mudrim vodstvom pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana,
njegovih suradnika i krvlju naših branitelja izvojevana nam je sloboda. Bogu slava a našim braniteljima - Hvala!
Jer pali branitelji su:
- Junaci s anđeoskim licem.
- Heroji i vitezovi.
- Ljudi za sva vremena.
- Njihovi se položeni životi za Domovinu ne smiju zaboraviti.
- Braniteljska krv nam je donijela slobodu.
- Branitelji su osobe koje moramo nositi u svojim mislima,
srcima i molitvama.
- Oni su simbol junaštva i hrabrosti.
- U njihovim je grudima kucalo srce vjere, ljubavi, morala,
neustrašivosti i nade u pobjedu.
- Oni su ispisali blistave stranice hrvatske povijesti na kojima
će potomstvo prepoznati njihov krvavi rukopis.
2
IZVOR.indd 2
NA DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
IZVISIMO HRVATSKE TROBOJNICE!
IZVOR
6/16/10 4:18:12 PM
NAŠI ZAŠTITNICI
SVETI ANTE I NAŠ SUSRET S BOGOM
M
ožda si i sam ponekad pomislio da
ti je bilo živjeti u doba svetaca, susresti sv. Antu, čuti njegovu propovijed,
diviti se čudesima koja je Bog preko njega činio, da ti je sve to bilo vidjeti i doživjeti, bilo bi ti lakše vjerovati i iz vjere
živjeti. Ili još bolje, da si živio u Isusovo
vrijeme, slijedio ga po Sv. Zemlji, slušao njegovu Radosnu Vijest siromasima
i zapuštenima, bio bi na izvorima spasenja, očima vidio, ušima čuo i svojim
rukama dotaknuo spasenje koje je Bog
namijenio svim ljudima i narodima.
Preko čovjeka do Boga
Papa Ivan Pavao II. proglasio je
velik broj blaženih i svetih. Učinio je to
da se na njihovu primjeru nadahnemo, da
smisleno usmjerimo svoj život i da poput
njih budemo postojani u nadi. Pa i veliki
Augustin je sam sebi govorio kad su mogli
toliki i tolike, zašto ne bi i ti, Augustine!?
Jer i sveci su kao i sveti Ante bili obični ljudi od krvi i mesa. I upravo onakvi
kakve ih je Bog stvorio, uspjeli su ostvariti živo zajedništvo s Bogom, da i nama
danas mogu biti primjerom i poticajom.
Papa je želio staviti za uzor ne neko pravilo ili uredbu nego ljude i žene, koji su
živjeli našu ljudsku sudbinu, vjerovali u
istoga Boga i živjeli od iste nade.
Životopisi svetaca uvijek su poticajni. Rado se sjećam životopisa Damiana de Veustera, belgijskog misionara,
koji se na otoku gubavaca posvetio brizi
i njezi oboljelih od gube. Bio je svjestan
IZVOR
IZVOR.indd 3
da to čini uz pogibao da i sam oboli od
te strašene bolesti, za koju u ono vrijeme
nije bilo lijeka. To se zapravo i dogodilo. U listopadu prošle godine Bendikt
XVI. proglasio je De Veustera svecem
Katoličke Crkve. Tom prigodom papa
je ustvrdio kako Damian nije napustio
samo svoj dom, nego je i svoje zdravlje
stavio na kocku kako bi mogao služiti
Isusu u siromasima i zapuštenima.
Bog se u svom djelu spasenja zaputio prema čovjeku. Povijest je spasenja zapravo povijest susreta Boga i
čovjeka. A ljudi poput Ante i Damjana,
Franje i Pavla i mnogih drugih muževa
i žena čine da ta povijest još uvijek traje, da Božje spasenje dopire ne samo do
naših Tučepi nego i do na kraj zemlje.
3
6/16/10 4:18:13 PM
Do Boga vode različiti putovi i na
razne načina ga možemo susresti. Sjetimo se dragog sveca sv. Martina. Rimski
oficir Martin dok je još bio poganin na
gradskim vratima susretne prosjaka koji
se smrzavao od studeni. Martin zaustavi konja raspolovi svoj plašt na dvoje
i podijeli ga, dade polovicu gubavcu i
ode dalje. Iste noći u snu je vidio prizor
koja se odigrao pred gradskim vratima.
Onaj smrznuti prosjak bijaše zapravo
Krist. Nakon toga Martin je postao kršćaninom, vrijednim biskupom i dragim svecem sve do naših dana.
Zbog toga i nije toliko važno što
nismo živjeli u vrijeme svetoga Ante i
što nismo hodali za Isusom prašnjavim
stazama Galileje. Bog nam je dao da
živimo danas i da se danas uključimo
u povijest njegova spasenja koje nam
je darovano po Kristu i koje susrećemo
u osobama koje su susrele Boga, a taj
Molitva majke ili oca sv. Anti
Dobri sv. Ante, blagoslovi i štiti moju
obitelj, čuvaj je u ljubavi i slozi, obaspi je
vremenitim i vječnim dobrima i udalji od
nje svako zlo.
Blagoslovi mene i moga supruga
(moju suprugu). Neka nam nikada ne uzmanjka zaposlenje i sve potrebno kako
bismo mogli čestito živjeti i odgajati djecu koju nam je Bog dao.
Blagoslovi tu istu našu djecu, štiti njihovo zdravlje, potiči ih na dobro i ne
dopusti da izgube vjeru i čistoću života.
Učini nas sposobnima da ih razumijemo i da im prednjačimo riječju i primjerom. Neka uvijek teže za najuzvišenijim
idealima i neka u životu ostvaruju svoj
ljudski i kršćanski poziv. Amen.
4
IZVOR.indd 4
susret je promijenio njihov život, tako
da ništa nije bilo isto kao i prije.
Dan kasnije
Nedavno je strašan potres zadesio
siromašnu zemlju Haiti. Stotine tisuća
ljudi, žena i djece izgubilo je svoje živote pod ruševinama. Nakon te katastrofe
preživjelima ništa nije bilo isto kao i prije. Sve se promijenilo. Život je morao
ponovno početi ispočetka. Nešto slična
događa se pri susretu s Bogom. Iako nakon tog milosnog susreta ništa više neće
biti kao prije, kao da se ta promjena i ne
zapaža u životnom ritmu svakodnevnice. Opet će trebati rano ustajati, ići za
poslom, druge susretati, jesti kruh svoj
u znoju lica svojega. Za nas u Tučepima
to bi značilo opet dočikati goste i učiniti da se u našem »lipom mistu« ugodno
osjećaju, odmore i skupe snage za nove
susrete. Ali nakon susreta s Bogom po
vjeri u biti sve se promijenilo. Promijenio se smjer i smisao života.
I za sv. Antu se sve promijenilo
onoga dana kad je doživio svjedočanstvo franjevačkih mučenika. Dan kasnije ništa više nije bilo kao prije. I on
je želio svjedočiti svoju vjeru i druge
učiniti dionicima Božje ljubavi. Želio
je voditi ljude k Bogu. Stupio je u Red
Male Braće franjevaca, postao učitelj
bogoslovlja, vrstan propovjednik preko
kojega je Bog izveo divna djela, tako
da glas o njemu i do nas dopire, da nas
primjer njegova života privlači i da se
njegovu zagovoru kod Boga radujemo.
Nešto slično dogodilo se i u životu Savla iz Tarza kad je pred vratima
Damaska susreo Krista i kad je od Pavla
postao Pavao. Dan kasnije za »progoniIZVOR
6/16/10 4:18:14 PM
telja kršćana« i »apostola naroda« ništa
više nije bilo kao prije. Slično se dogodilo Franji iz Asiza kojemu je Gospodin
s križa u crkvici svetoga Damjana povjerio da popravi njegovu i našu Crkvu.
Dan kasnije Franjo je ostavio rođenog
oca i svojim životom pjevao »pjesan
stvorenja«, zazivao Boga svojim i našim Ocem na nebesima.
Činjenica je da se sa svima ne
događaju slični događaji i da Duh Gospodnji ne upućuje sve da budu franjevci.
Andre Frossard bijaše nevjernik, članak
komunističke partije u Francuskoj, živio
je kao da Boga i nema. Jednoga dana dok
je tražio prijatelja ušao je u crkvicu. Tu
je ostao svega pet minuta. To mu je bilo
dovoljno da postane kršćaninom. Andre
Frossard nije bio naivčina, nego nadaren
novinar i pisac, član francuske akademije. Nije se umislio zbog ovoga doživljaja.
Trideset i pet godina kasnije napisao je
svjetski poznatu knjigu »Bog postoji, ja
sam ga susreo!« Tu opisuje kako je, dok
je tražio prijatelja, pogledom zaokružio
iznad molitelja u crkvici. Pogledom se
zaustavio ne na prvoj nego na drugoj
svijeći lijevo od križa. I tu se dogodila tajnovita promjena. Andre je doživio
osjećaj svjetla, topline, reda u svemiru,
očevidnost Božje prisutnosti. Bog mu se
učinio kao osoba, susreo je Onoga kojega je do malo prije nijekao, Onoga kojega mi kršćani nazivamo našim Ocem.
Susret koji preobražava
Čudesa se ne događaju svaki dan
i mi ne živimo u vrijeme svetoga Ante,
ni Franje, ni Pavla, ni Krista Gospodina. No ipak ima nešto nama tako blizu,
a čini se opet tako daleko i nedostižno:
IZVOR
IZVOR.indd 5
tražiti i susresti Bogu u susretu i životu
onoga koji nam je drag i bliz.
Mladoj Albanki koja se zvala Agnes Gonxa Bojaxhiu dogodilo se nešto
slično, ali opet na drukčiji način. Korjenite promjene nastupile se i u njenom
životu. Bila je kršćanka, još više časna
sestra. Imala je osjećaj da Bog od nje
traži nešto posve drugo, nešto više i bolje. Jednog dana dok je putovala vlakom
iz Kalkute prema Darjelingu, 10. rujna
1946., doživjela je odlučujući preokret
u svom životu. Osnovala je novi red misionarki ljubavi, zajednicu sestara koje
se zauzimaju za najsiromašnije među
siromasima. Svojim sestrama je stavila
na srce da iscrpljujući rad u siromašnim
četvrtima velegradova može uroditi
plodom jedino uz obilnu molitvu.
Jednostavna Majka Terezija imala
je posebni dar susreta s ljudima. Svojim
velikim, prodornim očima gledala bi sugovornika tako da bi izgledalo da za nju
u tom trenutku nema važnije stvari na
svijetu. Znala je čitati što stoji iza riječi
sugovornika. Neki joj se novinar obratio riječima: »Vi volite siromahe i to je
sasvim u redu. A kako se ponaša bogati
5
6/16/10 4:18:14 PM
MOLITVA BLAŽENE
MAJKE TEREZIJE
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan.
NIJE VAŽNO. VOLI GA!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne
prijatelje i iskrene neprijatelje.
NIJE VAŽNO. OSTVARUJ SVOJE CILJEVE!
Dobro koje činiš, već sutra će biti zaboravljeno.
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!
Ono što si godinama stvarao u času bi
moglo biti razrušeno.
NIJE VAŽNO. STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!
Daješ svijetu najbolji dio sebe, a on će ti
uzvratiti udarcima.
NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJI DIO SEBE!
6
IZVOR.indd 6
Vatikan i Vaša bogata Crkva?«. Majka
Terezija ga pogleda u oči i odgovori: »Vi
niste sretni, nešto Vam nedostaje, nešto
Vas ljuti. Vi ste nemirni.« Na te riječi novinar je bio smeten, a Terezija je nastavila: »Vi trebate malo više vjerovati«. »A
kako mogu vjerovati«, zapita novinar.
»Vi biste trebali moliti!« »Ja ne mogu
moliti!« »Onda ću ja za Vas moliti. Pokušajte jednom osobama koje susrećete
pokloniti mali smiješak. Smiješak je blagi doticaj, koji unosi u naš život nešto od
Božji stvarnosti.« Jedan drugi novinar je
upitao: »Što se mora u Crkvi promijeniti, pa da krene na bolje«. Pogledala je
novinara u oči i rekla s osmjehom: »Vi i
ja, nas dvoje moramo se promijeniti«.
Ta Božja prisutnost u našem svijetu
dolazi nam preko izuzetnih osoba, osoba
koje susrele Boga, a taj susret je promijenio njihov život i djelovanje. Njihov
životni nazor i mišljenje, životni stav.
Posve je normalno da od tog prijateljstva
s Bogom, od tog zajedništva sa Stvoriteljem zrači otvorenost, prihvatljivost za
druge, evanđeoski stav koji je resio i Franju i Antu, i Majku Tereziju i Damiana
de Vesteura. Kao i naše svete i blažene
od Nikole Tavelića do Leoplada Mandića, od Alozija Stepinca do Ante Antića.
Boga možemo susresti na razne
načine. Tražimo ga u osobama i događajima iz našega života i života Božjih ljudi i žena. U licu starca i djeteta,
u osmjehu djevojke i majke. Bog nas i
danas poziva da se uključimo u povijest
njegova spasenja koje nam je darovano
po Kristu, koji je naš put prema Bogu i
Božji put prema nama.
Dinko Aračić
IZVOR
6/16/10 4:18:14 PM
Iz propovijedi biskupa Slobodana Štambuka
na blagdan sv. Ante u Tučepima 2009.
“I tebi baš, što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta svjetla vatra bit će crna smrt.
Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati!”
Uzimam, braćo i sestre, te stihove našega
slavnog pjesnika, Silvija Strahimira Kranjčevića
koji opisa poznatog vođu Mojsija i tako i dade
naslov toj pjesmi.
Bog mu kao kroz grom progovara, jer je
Mojsije u jednom trenutku posustao kao da nije
dovoljno vjerovao, kao da se nije dovoljno osjećao hrabrim ići naprijed. Bog ga upozorava, veli
pjesnik, na ideale, u koje se ne smije posumnjati, jer tada čovjek umire.
Zašto vam te stihove dajem i zbog čega
se na njih pozivam, danas u dan kad čusmo
evanđelje koje veli: »Vi ste sol, vi ste svijetlo, vi
ste grad na gori. Kada Pavao preporuča: »Vi ste
moje pismo preporučeno«, štuju ga, čitaju ga
mnogi. Pripazite, ono nije napisano tek crnilom i
tintom na nekom papiru, nego u srcima vašim.
Zašto danas govoriti o idealima? Ma zato
što najprije imamo ispred sebe jednog Svetca
koji je živio za svoje ideale, koji je svoje ideale
već od djetinjstva, od onoga nježnog vremena
14. i 15. godine toliko duboko doživio, odlučio
se ići u svećenike, i to ne bilo koje, nego se
oduševio da bi bio misionar, i to misionar koji bi
dočekao da bude mučenik za ime Isusovo.
Ante je želio svoj život posvetiti drugima,
želio je svoj život darovati drugima, želio je radeći s ljudima, propovijedajući im, zamislite znao
je propovijedati po 3-4 sata i slušali bi ga oko
30-ak tisuća ljudi. Vrijeme u kojem je živio Ante
bilo je vrijeme u kojem su mnogi htjeli to što je
Ante doživljavao prenijeti u sebe, preliti u sebe,
da bi se lijepa stvarnost ideala mogla doživjeti,
K tome učinio je da će njegov životopis opisati mnoge lijepe stvari. Čujte, vi mladi,
pomogao je mladima da njihova ljubav, zaljubljenost, a to je veliki događaj u životu čovjeka, priznaju da je zaljubljenost sveta i velika. Pomogao
je bračnim drugovima da ostanu jedno uz drugo,
pomogao je da svetost braka bude nešto što će
biti trajnost do groba. To ste obećali, tako je
rečeno, to se doživljava u vrijednosti djece. Zato
se danas posebno raduju i djeca ovom Svetcu,
koji voli djecu, da djeca budu onaj sveti temelj
zdrave budućnosti. Tu se zaustavljamo opet na
pjesmi, u kojoj pjesnik u svome »Mojsiju« kaže:
Kad okrenu se svome narodu,
Da nađe tamo nade, okrepe,
Al' ono narod, Božja odlika,
Sagradio si tele zlaćeno
I tele slavi, a ne Gospoda!
I tele slavi, a ne Gospoda?
Braćo moja i sestre, je li to naša situacija,da to u kojoj, tele, a znate da to znači zlato,
da to znači srebro, da to znači devize, da to
znači kuna, na banci, bez banke. Pjesnik to
stavlja u usta vođi Izraelskog naroda, koji je
doživio da mu je narod od zlata i srebra napravio
tele, mlado tele i pred njim pada ničice i govori:
»Ovo je naš Bog!«
Tučepljani, zar netko od vas pravi tele,
zar se neko od nas klanja modernom teletu, zar
neko od nas pokušava izbrisati ideale i učiniti
Procesija na blagdan sv. Ante 2009. g.
IZVOR
IZVOR.indd 7
6/16/10 4:18:15 PM
sve da ti ideali ne dođu do izražaja. Vrijeme u
kojem živimo je vrlo zahtjevno. Vi koji čitate novine, nadam se da svaki put operete ruke nakon
što ste ih pročitali, a treba oprati i srce i dušu. Vi
koji pratite što se oko nas događa, vidite da ništa
ne vodi do ideala. Sve vodi do poništenja ideala. Eno nekidan, došla jedna glasovita pjevačica
u Zagreb, napunila tamo teren gdje je pjevala,
skupe su se karte prodavale, čak do 2000 kn.
Je li to je znak kako mi živimo recesiju? A znate
što je jedan novinar pitao režisera čitave priredbe o toj glasovitoj pjevačici? Pitao je koliko će
se puta presvući pjevačica za vrijeme svoga koncerta! O Bože, kako je to jeftino! Ne pita što će
pjevati, kakva je to glazba, koji je sadržaj, što je
poruka, nego koliko puta će se presvući...
Ovih dana, u jednom gradu išao sam
na malu šetnju. Čujem iza mene razgovor dviju
žena. Razgovaraju o sinoćnjoj maturi mladih
ljudi. Jedna kaže: »Ajme meni ća se je dogodilo
sinoć na maturi!« »A šta to?« »Ma biž ća, tragedija! Nešto strašno!« »Ma, šta je to bilo strašno?« »Ma zamisli, dvije su bile obučene u istu
haljinu!« I to je tragedija! Dvije bile obučene u
istu haljinu. To je taj naš svijet koji nema ideala,
to je naš svijet, koji vanjsku paradu posjeduje
ali mu fali sadržaj, fali nutrina, fali ono što nosi
čovjeka, fali ono što daje čovjeku smisao, fali
ono što je bitno i što ga usmjeruje!
Vi dragi mladi, vi dragi mladi koji ste se
napijali, da napijali. Čuo sam ovih dana. Ide u 7.
razred, ima tek 12 i po godina, doveli su je doma
mrtvu-pijanu. 7 razred, doveli je doma mrtvupijanu... Mladi jeste li se počeli opijati? Smijem
li to danas na dan svetog Ante, koji je zaštitnik
mladih, djece, koji želi da se mladost osokoli lijepim stvarnostima, smijem li vam reći, da budite
pijani, ali znate li od čega? Opijte se dobrotom,
opijte se finoćom, opijte se kulturom, opijte se
znanjem. Znam koliko vam je muka sada, mladi.
Evo završila škola, zamislite 2 i po mjeseca ne
će bit škole. To je strašno, to je tragedija. Evo ja
se suosjećam s vama. No, pokušajte promisliti
što su vaši ideali i što je ono što od svega skupa
oko vas možete praktički doživjeti.
Vi stariji, što je s vama? Za svetog Antu
se kaže da je imao odlične roditelje. Mnogi
su sveci imali upravo to, odličnog oca, odličnu
majku. Nema svetosti koja se ne bi tu naslonila.
8
IZVOR.indd 8
Mama, tata, dok moliš za svoje drago dite, dok
pitaš za ocjene, dok pitate za tu stvarnost, što je
s vama? Jeste li svojoj djeci ono što kaže knjiga,
što čusmo malo prije u poslanici svetoga Pavla?
»Vi ste pismo naše!« Čitaju ga svi ljudi. Čita ga
tvoje drago dite, gleda u tebi svoj ideal, gleda
u tebi ono što bi on trebao biti, čita te, i gleda.
Zna li moj otac sklopiti ruke? Zna li moja mama
psovati? Svađaju li se moj tata i mama? Ima li
u mojoj kući Božjega blagoslova? Ima li u mojoj
kući tučepskoj možda čak i neka lijepa slika:
Gospa, Križ? Molim Vas, Tučepljani, nemojte
mi ovih dana tamo gdje primate goste, sakriti
sliku Majke Božje i Križ, da ne bi slučajno tko
doznao da ste vi kršćanin. Nemoj to sebi dozvoliti. Imaj prepoznatljivost. Imaj nešto što se zove
biti čovjek i biti kršćanin. »Vi ste pismo naše«
- kaže Pavao. Čitaju ga svi ljudi. Doći će turisti i
promatrat će vašu djecu, promatrat će vas starije. Kakvo će pismo pročitati? Što bi sv. Ante htio
danas reći svojim dragim Tučepljanima, koji su
ovdje došli u krilo ove stare svoje matere, u ovu
dragu, časnu, divnu crkvu od kamene, dobro
sazdanu crkvu, na ove svoje korijene? Što bi
Ante rekao dok se budete spuštali dole prema
moru? Nemoj sinko, nemoj ćerce, dušu izgubiti!
Nemoj sebe izgubiti. Nemoj zaboraviti na lijepe
ideale obitelji. Nemoj zaboraviti na lijepe ideale
odgoja. Nemoj zaboraviti na pošteni rad. Nemoj
zaboraviti na istinu, na pravednost, u vrijeme
kada istina i kada pravednost kao da su ubijani,
kao da se žele uništiti, kao da ih više nema. Što
je istina? Što je pravednost?
Jedan pjesnik, pisac, pjevač ne smije
pjevati jer spominje Boga, jer spominje narod. A
može doći neko sa strane i on može pjevati. Gdje
je tu pravednost? Što je to pravda? Kako gledati
pošteno na normalno domoljublje, na rodoljublje, na dom, na ono što ti je svetinja? Kako se
pravilno postaviti? Sve su to pitanja koja bi sv.
Ante sigurno htio reći svojim štovateljima. Dok se
budu spuštali prema moru, prema moru, simbolu svoga napretka, prema moru, simbolu svoga
teleta zlaćanog, upozorit će te, vjeruj mi crna bit
će smrt, mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale
svoje sumnjati. Nemojmo sumnjati u ono što je
dobro. Nemojmo sumnjati na ono što je ljudsko.
Nemoj posustati u onome što je Božje, a sv. Ante
neka ti u tom poslu pomogne. Amen.
IZVOR
6/16/10 4:18:16 PM
KAJINE, KAJINE, GDJE TI JE BRAT ABEL?
aš dalmatinski koralni napjev: »Ak’ od
Ante tražiš čuda«, u čast sv. Ante pjevao sam s veseljem kao dječak i danas ga
rado zapjevam. Ova svečeva slika, koja se
nalazi do ovih stihova pomalo oštećena, ali
s ljubavlju čuvana stara je preko 70 godina
i ona, kao i ovaj koralni napjev, simbolično
odražava čudotvorstvo i svečevu zaštitu prvog sretnika, koji ga je čuvao kroz cijeli ratni
vihor i mene, koju sam primio na poklon pred
49 godina i od tada ju uvijek uza se nosim.
»Ak, od Ante tražiš čuda:
bič, smrt, tugu On ustavlja,
napasnika goni huda,
bolne krijepi i ozdravlja
Pripjev:
Mora i kopna svaka sila
Moć njegove sluša vlasti,
Stvari život uda sila
On izbavlja od propasti«
N
Povijest te svečeve slike je duga i
neobičan je trenutak, kako sam je dobio u
jesen 1961. godine, kao i sve ono što se
je zbivalo kroz sve to dugo vrijeme.
Sjećam se još dobro svoga rođendanskog popodneva 11. XI. 1961. godine.
Bio sam na fakultetu do 14 sati, a i učenja mi
je bilo dosta, pa sam odlučio otići do moga
pokojnog prijatelja Matiše Rajčića, koji je
stanovao u Kušanovoj ulici, jer smo se dogovorili, da tu večer idemo na koncert Smetanina ciklusa »Moja domovina« i Dvoržakovu 9.
simfoniju u izvedbi Zagrebačke filharmonije
u koncertnoj dvorani Istra. Pošto mi je bilo
usput, navratio sam u kapelicu Gospe Lurdske, pomolio se za moga oca i moju pokojnu
majku i sve one koji su mi blizu.
Vrijeme je bilo malo svježije i priroda
u Heinzelovoj ulici, kojom sam prolazio, nije
IZVOR
IZVOR.indd 9
mogla prikriti mijenje, koje sobom donose
promjene godišnjih doba. Raznoliko obojeni listići na drveću nisu izražavali simptome
bolesti, već mirni prijelaz raslinja u zimski
san. Nažalost, moj prijatelj Matiša obolio je
iznenada od gripe, koja ga je prikovala za
krevet, pa nije mogao ići na večerašnji koncert i da ne bi izgubio 220 dinara, dadne
mi ulaznicu, da je prodam, jer izgubiti toliko
novaca za studenta je to bilo puno. Bilo mi
ga je žao, jer znam da se je veselio glazbi
tih velikih čeških skladatelja. Nabavio sam
mu potrebne namirnice i uputio sam se
pješice neveseo u donje Svetice, gdje sam
stanovao, da bi se malo odmorio.
Išao sam malo brže i svakojake su
mi misli navirale jedna za drugom, tako da
9
6/16/10 4:18:16 PM
nisam ništa oko sebe primjećivao. S velikim poštovanjem sjetio sam se svoga oca
i svoje pokojne majke, koja me je pred 23
godine rodila i dala mi ime Ante, a ne Martin kako su ukućani željeli. O kako bi se
ona veselila sinu studentu! Tu hrabru ženu
sa šestero djece, koja je od svoje sirotinje
pomagala i sirotinju, one mračne sile mržnje su je pokosile 1942. godine uzevši joj
dojenče iz naramka.
I tako s tim mislima brzo sam došao
do Harambašićeve ulice, gdje sam skoro
posrnuo preko velike hrpe cjepanica ispred
neke dvokatnice. Pred ulazom sam primijetio stariju gospođu u crnini, a lice joj je bilo
crveno kao u kukurika, kako s teškom mukom polako unosi korpu s drvima u kuću.
Bilo mi ju je žao i onako spontano joj ponudim pomoć. Ona mi se teško dižući ljubazno
zahvali, jer me ne može platiti. Ja sam joj
uzeo korpu s drvima i rekao joj, da je iskrena »hvala« vrjednije nego sve pare, a kao
katolik rado pomažem bližnjemu svome.
Za malo više od ure vremena spremio sam joj drva na balkon prvoga kata i
htio sam se pozdraviti s gospođom. Ona
se srdačno zahvalila i zamoli me, da dođem na malu zakusku. To je meni onda
bilo draže nego sve pare i dok sam ja jeo
hrenovke ona mi je rekla, da to još nije doživjela i raduje je, da još ima mladih prožeti
vjerom i koji su spremni pomoći starijim i
nemoćnim osobama.
Ona je otišla u primaću sobu i vratila
se je sa suzama u očima. Bio sam zbunjen i
pomislio sam, da nisam trebao pojesti hrenovke, ali mi ona priđe i reče mi, da i ona
ima za mene jedan simboličan poklon. Pokaže mi malu i zgužvanu sličica sv. Ante.
Tek kada se je malo smirila, ona mi
povjeri svoju tragediju: »Vidim, da ste katolički odgojen, a to ste ovim primjerom
10
IZVOR.indd 10
pokazali i da ste naš, pa vam bez bojazni
mogu povjeriti povijest ove slike sv. Ante.
Ona je zgužvana, ali vjerujem od Sveca
blagoslovljena. Moj muž je bio u sanitetu
i s 19 godina otišao je u Austriju, da bi nešto više naučio i s tim nešto zaradio, pa
se je mislio nakon 5-6 mjeseci vratiti kući.
Pred polazak moja mu je mama poklonila
ovu sličicu, moleći sv. Antu, da ga čuva
u tuđem svijetu. Tamo ga je zatekao ratni
vihor i morao je ići s vojskom po mnogim
zemljama, tako da dugo nismo znali za njega. U proljeće 1944. godine on se iznenada vraća kući i preko jednoga školskog
kolege ilegalno se prebacuje u partizanski
sanitet da bi se u kolovozu 1945. godine
vratio zdrav kući. Uvijek je znao pričati, da
je ovu sličicu sv. Ante nosio zašivenu u jaketi obiju uniformi. Čvrsto je vjerovao, da
ga je Svetac kroz cijeli rat čuvao. Bilo je to
kratko veselje poslije toliko čekanja i patnji
i već početkom 1946. godine su mi muža
odveli i nakon osam dana javili, da je umro
od upale pluća, a otišao je zdrav i siguran,
da je to zabuna. Ubili su ga! Nisu nam dali
ni lijes otvoriti! I ja sam zaplakao sjetivši se
i moje majke!
Oprostio sam se i zahvalio gospođi
na jelu, kao i na tom, poklonu i obećao da
ću i ja tu sličicu nositi uvijek sa sobom. Bio
sam duševno zadovoljan što sam joj mogao pomoći i pomislio sam u sebi koliko
jadnika prođe svaki dan mimo nas, da ih
ne primijetimo i u tom času ugodno sam se
osjećao, jer sam bližnjemu malo olakšao
teret i s njim podijelio patnju.
Ova rano osidjela i napaćena žena
bila je svjesna, da su joj muža zvijerski
mučili ti megazločinci u službi kulta mržnje, koji su poneki s njim išli u istu školu i
to je za nju bilo vrlo bolno. Nisam se puno
odmarao, već sam se uskoro uputio pred
IZVOR
6/16/10 4:18:17 PM
»Istru«, da bi prodao Matišinu ulaznicu i
nisam dugo čekao. Jedan student ju je
kupio, a usput mi reče, da studira pravo i
da je večeras prvi put na klasičnom koncertu u »Istri«. Ja sam mu na to rekao, da
smo moj bolesni prijatelj i ja često ovdje,
a pošto on sjedi do mene rado ću mu pomoći pri večerašnjem programu.
Prije početka koncerta malo sam
ga pripravio za prvi dio Smetanina ciklusa
»Moja domovina«, u kojem on slavi prošlost, slobodarski duh i ponos svoje domovine, kao i prirodne ljepote, te narodne
običaje. To je Smetana maestralno dočarao u »Vltavi« koja teče žuboreći nemirnim
riječnim tokom kroz polja na kojima se
slavi seoska svadba uz veličanstveni ples
krasnoga češkog folklora, te glasni uljev
VItave u široku riječinu Elbu. Koncert je
završio Dvoržakovom 9. simfonijom »Iz
novog svijeta«, koju su simfoničari bravurozno izveli i tako zaslužili ovacije i dugi
pljesak publike.
U pauzi sam mu ispričao moj današnji doživljaj i pokazao sličicu sv. Ante, koju
je on dugo promatrao.
Kada smo išli prema trgu srdačno mi
se je zahvalio na strpljenju i što sam ga mrvicu uveo u mističnu ljepotu glazbe.
Prije dolaska tramvaja reče mi, da
se zove Dani i da bi bio sretan, ako bi se
mogao još koji put susrest sa mnom, jer on
nosi u sebi jedan teret i vjeruje, da bi mu
ja mogao pomoći. Ja sam mu rekao, da se
zovem Ante i da mi je drago što sam dobio ovu sličicu sv. Ante. On me je počastio
porcijom pečenih kestena, pa sam mu usput rekao, ako ima vremena neka dođe u
nedjelju u Maksimir pred crkvu sv. Jeronima malo prije deset sati, jer ja tamo preko
Mise sviram, a onda ćemo otići na Sljeme.
Stvarno je bio prije mene pred malom crIZVOR
IZVOR.indd 11
kvom. Poslije Mise uputili smo se jedanaesticom i dalje četrnaesticom do Gračana i
onda pješice dalje do Remeta, gdje smo i
ručali, a onda uzbrdo do Sljemena.
Tek od sada počinje smisao moga
naslova: »Kajine, Kajine, gdje ti je brat
Abel?« i naš koralni napjev: »Ako od Ante
tražiš čuda!«
Iz Remeta smo se uputili prema vrhu,
a i vrijeme je bilo ugodno za planinarenje
i uvijek, kada idem prema gore osjećam u
sebi neki duševni spokoj u ovoj šumskoj
tišini svježeg zraka.
Nakon kratkog vremena on mi se je
povjerio: »Ja vjerujem, da ćeš mi ti pomoći
osloboditi se bremena, koji me muči i kad
bi to doznao moj otac on bi me se odrekao. On ti je stari komunist i tvrdokorni
bezvjerac, a i na visokim funkcijama, pa ne
želi izgubiti ovakav luksuz i sve one beneficije o kojima drugi mogu samo sanjati. Ja
ti uopće nisam kršten, a i moje je pravo
ime Dnjepar, a svi me zovu Dani. Moj ble11
6/16/10 4:18:17 PM
savi otac mi je to ime upisao, kad sam se
rodio po toj ruskoj rijeci zbog velike odanosti Lenjinu. U školi su mi se rugali i zvali
»Dnjeprd«.
Mnogi klinci, koji su se sa mnom
igrali išli su u crkvu i često su pričali o
svojim doživljajima s kapelanom s kojim
su igrali nogomet, a ja nisam smio činiti. Tek u osmogodišnjoj školi počeo sam
malo više razmišljati, pa i razgovarati s
mamom. Ona mi je rekla, da i ona vjeruje, ali pred ocem ne smije to pokazati.
Jedne večeri, kada su oni mislili, da ja
spavam čuo sam mamine riječi: »Gori si
nego Kajin, pa kako ti je bio ko rođeni
brat i nisi ga htio spasit, a znao si, da je
‘nevini’«. Otac joj je grubo psujući odgovorio, da se je on teško ogriješio o partiju. Tek poslije sam saznao, da je Kajin u Bibliji ubio brata Abela. Naš rođak
Ratko suborac moga oca nije imao dlaku
na jeziku i zato je stradao. Jedne noći su
ga odveli i završio je na Golom otoku, a
takvih je bilo pedesetih godina mnogo.
Kada se je vratio, sve nas je izbjegavao.
Tada sam počeo tražiti vjeru i prisustvo Boga, a ovo što moj otac čini puno
je zla i laži. Iskreno sam se želio krstiti i
živjeti vjerom. Vjerujem, da me ovaj koncert vodi ka željenom cilju i zato ti hvala!
Sprovod majke moga kolege iz sedmog
razreda gimnazije u crkvi, iako mu je otac
bio profesor i u partiji, potreslo me je, pa
sam još čvršće odlučio naći novi put, jer
ovakav je život bez cilja.On se je oprostio
od svoje mame u crkvi, tako da nikoga
nije ostavilo ravnodušnim: »Mama, tvoje
dobro srce prestalo je kucati, a ti si toliko željela ostati s nama. Ovu neizmjernu
bol, mama, teško je podnositi i bez tebe
će u našoj kući biti sve drukčije. Tvoja ljubimica, naša sestra, mlađi brat, otac i ja,
12
IZVOR.indd 12
koji smo ti svi željeli olakšati križ bolesti,
a taj, grobni križ naš otac, sada ti ga drži
u svojim rukama i Počivaj u krilu Božjem
i moli za sve nas! Naš dragi kolega je bio
pjesnička duša! To, to je moja ispovijest
i neka i mene sv. Ante čuva, kao onoga
mučenika saniteta!« Ja sam mu ispričao,
kako su i meni partizani ubili mater! Moj
pokojni rođak fra Vjenceslav ga je krstio
i pričestio bez katakumenskog pripravljanja, a krizmao ga je biskup Josip Lach, a
kum mu je bio fra Vjenceslav.
Moj prijatelj Dani poslije je živio
pravim životom, kako bi mi to uvijek ponavljao. Po završetka studija vratio se je
u rodni kraj ravne Slavonije, iako je bio
u partiji ostao je pravovjernik, a znao je
nedjeljom voziti i po 70 km, da bi prisustovao sv. Misi. Nažalost je obolio i 1977.
godine u miru s Bogom umro, a prije toga
je promijenio ime u Srećko.
Gospođu sam htio posjetiti za Uskrs
1962. godine, ali mi reče njena nećakinja
u njenom stanu, da je obolila i da je kod
sestre u Sloveniji. Od onoga dana 11. 11.
1961. godine ja uvijek nosim sa sobom
ovu sličicu sv. Ante i danas kada navršava
skoro 72 godine nikada nisam bolovao
od težih bolesti, a ni moja cijela obitelj.
Od siječnja 1968. godine, kada sam napustio domovinu u Švicarskoj, pa onda u
Njemačkoj više od četrdeset godina radim u Veterinarskoj praksi i kroz to vrijeme
učinio sam u autu preko dva milijona kilometara i zahvaljujući zaštiti sv. Ante nikada
nisam imao veću prometnu nesreću.
»Uvijek slavno hvaljen budi,
u tri sopstva Bog jedini,
koji taka na spas ljudi,
po Antunu čuda čini!«
Dr. Ante Glibotić
Murnau
IZVOR
6/16/10 4:18:18 PM
SV. MARTIN, BISKUP (316.-397.)
Uvodne napomene
Dosada smo u našem listu »Izvor«
prikazali sveti život, djelovanje i štovanje svetaca, koji se na poseban način
štuju u Tučepima:
Sv. Ante Padovanski, franjevac,
crkveni naučitelj, zaštitnik župe i titular
župske crkve (stara sagrađena 1602. a
nova 1901.),
Sv. Jure, vitez i mučenik, komu je
posvećena najstarija crkvica u Tučepima
(XIII. stoljeće),
Rođenje Blažene Djevice Marije,
blagdan »Male Gospe« (XVIII. st.),
Sv. Nikola Tavelić, franjevac i
mučenik (1989.),
Sv. Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica (1541.),
Sv. Mihovil, arkanđeo (XVIII. st.) i
Sv. Roko, franjevački trećoredac
(1925.).
Osim crkava, koje su stari Tučepljani sagradili u čast svojih svetaca
zaštitnika, postoje i ruševine dviju starih crkvica:
1. na brdašcu Sutvid ruševine
crkvice sv. Vida, mučenika (zapravo
ostatci četiriju malih kamenih crkvica) i
2. na Grebišću, iznad Tolića kuća,
ruševine crkvice sv. Martina, biskupa.
Stoga ćemo prikazati život i štovanje sv. Martina, jer ruševine njegove
crkvice svjedoče da su ga stari Tučepljani
štovali, iako danas ta crkvica nije obnovljena, a trebalo bi to učiniti. Osim toga,
IZVOR
IZVOR.indd 13
od najstarijih vremena do danas sv.
Martina posebno štuje pleme Čovića.
Narod to štovanje nazivlje »služiti«.
O tomu štovanju evo nekoliko
podataka. Kad su naši stari Hrvati kao
pogani došli u našu današnju domovinu, susreli su se s kršćanstvom, jer
je stanovništvo (Iliri, Grci, Rimljani i
drugi) bilo dobrim dijelom kršćansko
i već su više stoljeća postojale brojne biskupije. Misionari su Hrvatima
naviještali kršćansku vjeru koju su oni
pomalo prihvaćali i krstili se. Prije su
oni u svojoj slavenskoj vjeri štovali
svoja božanstva. A da bi lakše prihvatili kršćanstvo, misionari su im mjesto njihova boga Peruna, gromovnika,
ponudili da štuju sv. Iliju, proroka i gromovnika, pa su na mjestima Perunovih
hramova (na vrhuncima brda) gradili
crkvice sv. Ilije.
Osim toga su svakomu pojedinom
plemenu »dodijelili« određenoga sveca
koji će biti njegov posebni zaštitnik.
Tako je nastao običaj da je pojedino
pleme vrlo svečano slavilo svoga zaštitnika. I danas u nekim našim krajevima
neka plemena, odnosno ljudi istoga prezimena, slave »svoga sveca«. Tako je,
npr. u Neretvanskoj, Vrgorskoj, Imotskoj
krajini, u Makarskom primorju i nekim
drugim djelovima naše Domovine.
U Tučepima se također slavi svetac-zaštitnik, npr. Bušelići slave Sv. Tri
Kralja (Vodokršće), Brbići, Dragičevići,
Grubišići, Šimići, Viskovići i još neki
13
6/16/10 4:18:18 PM
Glavosjek Ivana Krstitelja, Mravičići sv.
Juru, Šarići i Vidići sv. Luku, Ševelji
sv. Brunu.
Budući da Čovići, Jakići, Luketine,
Mijačike i Tolići slave sv. Martina, ovdje
ćemo prikazati život i štovanje toga
sveca. A kako se slavi? Stari je običaj
da svi članovi određenoga plemena, na
blagdan svoga sveca zaštitnika, dođu u
crkvu, župnik služi sv. Misu za njihove
žive i mrtve, vjernici se ispovjede i pričeste, pomole za svoje mrtve, a onda
pozovu župnika, rodbinu i prijatelje u
svoju kuću, župnik blagoslovi kuću i
nađu se svi na zajedničkom objedu.
Život
Martin je živio u davnom IV. stoljeću i postoje razna starija vrela koja
prikazuju njegov život, u kojima ima
mnogo stvarnih činjenica, ali je kasnije mašta mnoge pojedinosti zaodjela u
vrlo zanimljive legende. Stoga je važno
istražiti pravu povijesnu istinu i što
bolje osvijetliti njegov pravi lik čovjeka,
časnika, kršćanina, biskupa i sveca. O
njemu postoji vrlo bogata literatura na
raznim jezicima, a prvi je njegov životopis napisao Sulpicije Sever, Martinov
učenik i pisac.
Rođen je u rimskoj pokrajini
Panoniji, u gradu Sabariju (danas
Szombately u Mađarskoj) od poganskih roditelja. Otac mu je bio visoki
vojnički časnik i dao je sinu ime Mars
u čast rimskoga božanstva rata, ali ga
je od milja zvao »Martinus«, tj. »mali
Mars«. Tako je nastalo to ime, koje se
je kasnije proširilo po svim kršćanskim
zemljama.
14
IZVOR.indd 14
Sin se je po očevu primjeru opredijelio za vojnički život. Vrlo je mlad
postao kršćaninom i dok je bio na službi u Amiensu (u današnjoj Francuskoj)
doživio je nešto što su umjetnici bezbroj
puta ovjekovječili svojim kistom i stvorili poznata umjetnička djela. Jednom
je, naime, Matin usred zime na cesti
susreo prosjaka, koji ga je molio da mu
udijeli milostinju. Kako Martin nije uza
se imao nikakvih novaca, a vidio je siromaha kako se smrzava na snijegu, uzeo
je svoju vojničku sablju i presjekao svoj
vojnički plašt (kabanicu) i jednu polovicu ostavio sebi, a drugu dao prosjaku
da se zaogrne.
Sljedeće noći Martin je u snu
vidio da mu je došao sam Gospodin
Isus, zaogrnut u onaj dio njegova plašta, i rekao: »Evo, ovim me je plaštem
zaogrnuo Martin!« Otada je Martin bio
još bolji kršćanin i nastojao je svakomu
učiniti usluge, posebno siromasima i
osamljenima.
Martin je kao vojnički časnik imao
roba koji mu je služio (čistio čizme, odijelo, hranio i čistio konja…). Martin je
prema njemu postupao ne kao prema
robu, nego kao prema rođenom bratu.
U rimsko doba, posebno među vojnicima, to je bilo nečuveno.
Nakon nekoliko godina vojničke
službe, Martin je napustio vojnički način
života i nastanio se u Milanu, gdje se
dao u rasprave protiv krivovjeraca arijevaca. Protjeran je u Liguriju i konačno se
nastanio blizu grada Poitiersa u današnjoj Francuskoj. Tu je upoznao biskupa
Hilarija (kasnije sveca i naučitelja) koji
IZVOR
6/16/10 4:18:18 PM
Sv. Martin (1440. g.), Biskupijski muzej
u Rottenburgu
mu je darovao neko zemljište u Ligugéu.
Martin je tu sagradio crkvu i samostan
i to je bila prva redovnička obitelj na
području današnje Francuske. Sa svojom
braćom redovnicima provodio je vrlo
strog i svet način života. Kad su ljudi
vidjeli kako Martin sveto živi, izabrali su
ga za biskupa grada Toursa, pa je primio
biskupsko ređenje 4. srpnja 371. godine.
Otada počinje novo razdoblje
njegova života. Kao što su ga prije u
Panoniji i Milanu progonili arijevci,
tako je i sad imao mnogo neprijatelja.
To ga je pratilo sve do smrti. No, on
se nije nikoga bojao. Uvijek je pošteno
radio i borio se za istinu i pravdu.
IZVOR
IZVOR.indd 15
Iako je postao biskup, nije htio
napustiti samostanski način života.
Stoga je sagradio samostan u Toursu i u
njemu živio zajedno sa svojim redovnicima. Obilazio je sela i gradove, propovijedao i obraćao pogane na kršćansku
vjeru i mnoge krstio. Bio je neumorni
apostol i propovjednik.
Životopisci pripovijedaju da je
bio i veliki čudotvorac. Neki moderni
pisci smatraju da su to samo nevjerojatne legende. No, pravi vjernici znaju da
je dobri Bog kroz dugu povijest kršćanstva davao nekim svojim slugama dar da
mogu činiti čudesa. Sam je Isus jasno
rekao: »Ovi će znakovi pratiti one koji
uzvjeruju: u Ime će moje izgoniti zle
duhove, novim će jezicima govoriti, zmije
će uzimati i popiju li što smrtonosno ne
će im nauditi, na bolesnike će polagati
ruke i dobro će im biti« (Mt 16, 17-18).
Bog je Martinu dao taj dar, ali ne da ga
koristi za sebe, nego za dobro drugih.
Naporan život, rad, propovijedanje i misionarska putovanja iscrpili su
njegove tjelesne snage. Obolio je u gradu
Gandesu, istočno od Toursa. Skupilo
se je oko njegove bolesničke postelje
mnogo njegovih učenika i počeli su plakati bojeći se da bi mogao brzo umrijeti. U tom trenutku Martin je izmolio
ovu kratku molitvu: »Gospodine Bože,
ako sam još potreban tvomu narodu,
ne otklanjam ni truda ni napora. Neka
bude volja Tvoja!«
Predao je svoju plemenitu dušu
Bogu 8. studenoga 397. godine, a sprovod mu je bio veličanstven 11. studenoga. Svake godine na obljetnicu pokopa
15
6/16/10 4:18:19 PM
narod je dolazio na njegov grob i tako je
do danas 11. studenoga ostao dan kad
se slavi njegov blagdan. Uz sv. Silvestra,
papu (+335.) Martin je prvi ne-mučenik
koga su počeli štovati kao sveca.
Dakle, Martin je rođen kao poganin, živio kao vojnički časnik, obratio
se na kršćansku vjeru, postao redovnik,
biskup i veliki propovjednik, apostol,
misionar i konačno štovan kao veliki
svetac. On je kršćanski junak i heroj
koji i danas svijetli ljudima svojim orijaškim likom, životom i djelom.
Štovanje
Povjesničari umjetnosti tvrde da je
sv. Martin jedan od svetaca koji je najčešće prikazan u raznim umjetničkim
djelima, posebno na slikama i kipovima
(ikonografija). Hagiografija, znanost
koja proučava živote i djelovanje svetaca, navodi vrlo bogatu literaturu, tj.
bezbrojna djela na svim jezicima (knjige i članke) koji se bave životom i štovanjem sv. Martina. U Francuskoj, npr.
ima vrlo mnogo ljudi koji nose njegovo
ime, ali su također i od njegova imena
stvorili prezime, npr. sv. Mala Terezija (+1897.), imala je prezime Martin. Sv. Martin je zaštitnik Francuske.
Preko 500 sela i gradova nazivaju se
po njemu, a više od 3.600 župa slave ga
kao svoga zaštitnika. U Njemačkoj ima
vrlo mnogo crkava njemu posvećenih,
od kojih se ističe glasovita opatija Beuron. U Mađarskoj ima oko 100 njemu
posvećenih crkava, a i naši stari Hrvati
sagradili su i posvetili mu mnoge crkve
i kapele, npr. Beli Manastir, Bošnjaci,
Bučići, Dolac Donji, Dračevac, Dugo
16
IZVOR.indd 16
Selo, Lećevica, Promina, Prigrada,
Ruda, Strizivojna, Sumartin, Varaždinske Toplice, Virje i drugdje.
U našim krajevima ima preko
50 naselja koje nose njegovo ime ili su
od istoga korijena (npr. Martin, Martinac, Martinci, Martin Brod, Martin na
Muri, Martin pod Okićem, Martijanec,
Martinanci, Martinčići, Martinić, Martinišće, Martinkovec, Martinovići, Martinska Ves, Martinski Vrh, Martinšćica,
Martinšćina, Martinje, Martonoš, Martinuševac, Sumartin, Sv. Martin itd.).
U mnogim europskim zemljama
na njegov blagdan počinjali su raditi:
sudovi, parlamenti, škole, sajmovi i održavali se općinski izbori. A kako u to
doba dozrijeva mlado vino, mnogi su
kušali novo vino baš na njegov blagdan,
pa se taj običaj održao do danas.
Oko 30 svetaca nosi ime Martin, pet je papa imalo to ime, a mnogi
poznati ljudi s raznih područja ljudske
djelatnosti nazivali su se tim imenom
(npr. u našoj hrvatskoj povijesti poznati
su: opat Martin koga je 641. god. papa
Ivan IV. Dalmatinac poslao u naše krajeve da otkupi robove i relikvije mučenika, ili Martin Borković, pavlin, zagrebački biskup, +1687.).
Zaštitnik: vojnika, konjanika, krčmara, vinogradara, proizvođača i trgovaca vina, podrumara, trgovaca.
Imendan: Martin, Martina, Martinica, Martinijan, Martinka, Martinko,
Martinček, Martinuš, Ratimir, Ratko.
Blagdan: 11. studenoga.
Hrvatin Jurišić
IZVOR
6/16/10 4:18:20 PM
SVEČEVO PISMO IZ TUČEPI
Uvodne napomene
Možda će se nekomu činiti nevjerojatnim gornji naslov. Čini se, naime,
da je u Tučepima živio neki svetac koji
je napisao neko pismo. A gotovo svi
znaju da u Tučepima nije bilo nijednoga sveca. Doista je istina da nije u
Tučepima živio svetac koji je kanoniziran, tj. da ga je službena crkvena vlast
proglasila svecem.
No, u Makarskom primorju, pa i u
Hrvatskoj i svijetu, mnogi ljudi znaju da
je u Makarskoj dugo godina živio Sluga
Božji fra Ante Antić, franjevac, magistar
klerika, odnosno odgojitelj mladih franjevaca, i profesor na Franjevačkoj visokoj
bogosloviji. Kasnije je živio u Zagrebu
i preminuo na glasu svetosti (1965.). U
Zagrebu je završen biskupijski postupak
za njegovo proglašenje blaženim, a postupak koji u Rimu vodi Zbor za proglašenje
svetima već je pri kraju. To je, eto, razlog
da je u naslov stavljena riječ »Svečevo«.
Fra Ante je za blagdan Male Gospe
došao iz Makarske u Tučepi da župniku
pomogne pripremiti djecu za Prvu sv.
Pričest. Bilo je to 1934. godine. Dakle,
prije gotovo 80 godina.
Fra Ante je djeci održao sat župskoga vjeronauka, pripravio ih za sv.
ispovijed i ispovijedao ih. To je vrlo
važan podatak i za fra Antu i za župnika u Tučepima. Za fra Antu je važan,
jer to dokazuje da on nije živio samo u
svomu Samostanu u Makarskoj, zatvoren u »četiri zida«, nego da je odlazio
po okolnim župama i pomagao župniciIZVOR
IZVOR.indd 17
Sluga Božji
O. fra Ante Antić (1893.-1965.)
ma u pastoralnom djelovanju, tj. sasvim
konkretno u odgoju, vjeronaučnoj pouci, slavljenu sv. Mise, propovijedanju
i dijeljenju sv. sakramenata. Pisac ovih
redaka se sjeća da je fra Ante često
dolazio u Bašku Vodu, slavio sv. Misu,
propovijedao i ispovijedao. Slično je
dolazio i u druge župe Makarskoga primorja kao i drugdje. To što je fra Ante
dolazio u Tučepi svjedoči u prilog i
župniku, koji je smatrao da dobri i sveti
svećenik fra Ante mora doći u njegovu
župu, učvrstiti djecu i odrasle u sv. vjeri
i pravomu kršćanskom životu.
I još nešto. Dok je fra Ante bio u
Tučepima i obavio sve što je trebalo za
17
6/16/10 4:18:20 PM
prvopričesnike, preostalo mu je malo
slobodnoga vremena i baš je to vrijeme
vrlo dobro upotrijebio. Napisao je pismo
jednomu svom učeniku i odgajaniku,
koji je baš te godine slavio Mladu Misu.
Na početku pisma fra Ante naglašava
da mu želi napisati pismo za blagdan
Rođenja Blažene Djevice Marije, tj. za
Malu Gospu. U pismu mu očinski i prijateljski piše i savjetuje kako će sam živjeti
duhovnim životom i kako će to prenositi
i na druge. Eto, baš stoga donosimo to
pismo, da svi čitatelji našega lista »Izvor«
vide kako jedan svetac (fra Ante Antić)
piše mladomisniku, kojemu je nekoliko
godina bio učiteljem i odgojiteljem.
Ako usporedimo mnoga današnja naša pisma, lako ćemo vidjeti da se
teme o kojima fra Ante piše puno razlikuju od onih u našim pismima.
Fra Antino pismo:
Tučepi, 7. IX. 1934
Dragi moj fra Nikola!
Pišem Ti iz Tučepa, gdje sam
došao jutros da nešto pripravim djecu
o fra Krste za prvu sv. pričest. Želio
sam Ti pisati za svetkovinu Porođenja
naše Nebeske Majke.
Svakom prigodom želio bih Ti
usaditi u srce jaku i žarku sinovsku
ljubav, pobožnost prema našoj Majci.
Ta Ona je sve poslije Isusa. Od Nje
sve imamo očekivati. U Nju sve pouzdanje imamo staviti. Poslije Boga,
radi Nje samo i za Nju imamo živjeti.
Njoj Te vazda predajem.
Molim Te, reci mi, što je to u duši?
Čemu si smućen, pomućen, u sebi
zatvoren? Što trpiš? Ili bolje, zašto se
smetaš u Tvom duhovnom putu? U
18
IZVOR.indd 18
kakve se sumnje upustaš i što, zašto
dozvoljavaš da Ti sve glavom prolazi?
Čini Ti se da ne možeš sve izdržati na
duhovnom putu i da je nespojivo s
vanjskim prilikama i životom?
Ja ništa drugo na sve Tvoje smetnje ne odvraćam, nego Ti stavljam pred
oči život Božanskog Učitelja. Promisli u
kojim neprilikama života je bio, što je
sve imao vidjeti, čuti, podnositi, trpjeti i što On radi? Vazda je u jedinstvu
s Nebeskim Ocem. Uvijek združen
s Njime, u svenu je s Njegovom svetom voljom. Vrši službu koju je primio
od Njega. U svim okolnostima Njega
gleda, Njegovu slavu i volju, te naše
dobro, a sebe žrtvuje, sebe zaboravlja.
Evo Ti rješenja svemu što Te smeta i
uznemiruje. Sve što Te je napalo ovih
posljednjih dana čista je napast i zasjeda đavolska. Bilo pod kojim mu drago
vidom, fina je prevara sotone koji se
mijenja i traži da barem kojim putem
uđe do Tvoga srca, koje mu mora biti
uvijek, neprestano zatvoreno.
Druga smetnja što Te napada i
dosađuje jest malodušnost, nepouzdanje, neko nepovjerenje, pa i u ispovjednika. To je pripuštanje Božje, da
Te nauči biti vjernim i malenim, potpuno predanim u ruke Božanske Ljubavi.
Ti sve učini što On od Tebe traži. Ne
smiješ u ničemu ništa propustiti. Sve
Mu daj, sve žrtvuj, sve podnosi za ljubav, za vjernost, za jedinstvo.
Ne smetaj se, što molitva postaje
dosadna, teška, mučna i dugočasna.
Ostani kao vjerni vojnik, koji čuva
stražu na vratima svoga kralja, pa ne
znam što smetalo njegovu službu. Ne
upuštaj se u ničemu da se pravdaš ili
prepireš sa svojim mislima, smetnjama, duhovnim sumnjama.
Slušaj, ostani dobro, poslušno
dijete, koje se uzda u svoga Oca i onda
IZVOR
6/16/10 4:18:21 PM
kad pušta da ga svak napada, smeta,
ponizuje, prepire i odbacuje. Ponizan
budi i neće Ti ništa zla dogoditi. Uvijek
u Božanskom Srcu ostani i nikad ne
posumnjaj o Njegovoj ljubavi, dobroti prema Tebi. Potpuno se imaš sebe
odreći upravo u ovim teškim časovima, duševnim tmina i smetnja. Ta Isus
hoće da budeš dionik svih Njegovih
duševnih stanja, da Mu u svemu prikažeš sebe na potpunu i savršenu žrtvu.
Neka Te ne smeta ništa Tvoja slaboća. Isus je Tvoja jakost i u Nj se imaš
obući. Duh Tvoj neka mirno i pouzdano počiva kod Njegova Božanskog
Srca i svu nadu u Nj postavi. Ne trpi
da budeš dvostruk. Sve za Boga, sve
u Njemu, sve s Njime. U svetom razmatranju nek Ti se duša ojača strpljivošću, poniznošću i predanjem. Neka
srce i volja sve rade.
Šaljem Ti pismo mp. oca Provincijala, da mu znam odgovoriti. Ili
ćemo pitati od o. fra Joze što on misli
i što mu treba. Ako misliš da je bolje
da Ti sam pitaš, možeš slobodno javiti i pisati mu.
Sveto Porođenje Nebeske naše
Kraljice donijelo Tvomu srcu mir, slobodu, veselju u Duhu Svetomu!
S Isusom i Marijom blagoslivlje
Tebe i sve Tvoje
AP 1/17, 10
fra Ante
Zaglavak
Prošle godine za blagdan Presvetoga Srca Isusova papa Benedikt XVI.
proglasio je za cijelu Crkvu »Svećeničku
godinu« u prigodi 150. obljetnice svete
smrti sv. Ivana Marije Vianneya, župnika u francuskom selu Arsu.
Franjevačka provincija Presvetoga
Otkupitelja, kojoj pripada i Župa Tučepi,
tiskala je knjigu »Svećenik sam Kristov«,
IZVOR
IZVOR.indd 19
Josip Botteri Dini, vitraj u župnoj crkvi
sv. Franje Asiškoga u Imotskom - fra Ante Antić
kao svoj doprinos slavlju »Svećeničke
godine«. U toj je knjizi objavljeno 186
fra Antinih pisama, koje je pisao raznim
svećenicima (a sačuvana su 792 takva
pisma). I navedeno pismo fra Nikoli,
nešto skraćeno, objavljeno je u toj
knjizi a ovdje smo donijeli cijeli tekst
toga pisma. Sigurno, ni fra Ante, ni fra
Nikola nisu ni pomislili da će to pismo
biti objavljeno poslije gotovo 80 godina!
Uvjeren sam da je to pismo trebalo objaviti najprije zbog njegova sadržaja, zatim jer ga je pisao »svetac« i jer ga
je pisao u Tučepima. Neka Tučepljani
vide kako i što piše »svetac« iz njihova
rodnoga mjesta!
Fra Gabrijel Jurišić
19
6/16/10 4:18:21 PM
20
IZVOR.indd 20
IZVOR
6/16/10 4:18:21 PM
KORIZMA I USKRS
USKRS U HRVATSKOM NARODU
U
skrs je najveći blagdan kršćanstva. To
je spomendan uskrsnuća Isusova, to
jest činjenice da je Krist ponovno živ. On
je raskinuo okove smrti i slavno ustao iz
groba, u novoj je i vječnoj egzistenciji.
On je u slavi Boga Oca. Slavljenje Uskrsa
uključuje i ispovijed vjere Isusovih učenika u uskrsnuće mrtvih i život budućega
vijeka, tj. u vlastito uskrsnuće.
Korizma
Korizma je vrijeme priprave za
Uskrs. Naziv dolazi od latinske riječi
»quadragesima«, tj. četrdeset, jer traje
40 dana, (od Pepelnice ili Čiste srijede
do Uskrsa). Stoga se u nekim hrvatskim
krajevima uz izraz »korizma« uobičajio i naziv Četrdesetnica. Broj tih dana
uskrsne priprave uvjetovan je Isusovim
Priprema maslinovih grančica za Cvjetnicu u Zagrebu
Blagdan Uskrsa ima svoju pripravu, jer slavljenju otajstva Uskrsa predstoji i spomen Isusove muke i smrti.
Sveukupno vrijeme priprave naziva se
korizma, a vrijeme neposredno prije
Uskrsa Veliki tjedan ili Tjedan Isusove
muke. On počinje Cvjetnicom. Zatim slijedi Sveto trodnevlje tj. večer Velikoga
četvrtka, Veliki petak i Velika subota s
Vazmenim bdjenjem, kada počinje slavljenje samoga Uskrsa.
IZVOR
IZVOR.indd 21
četrdesetdnevnim postom u pustinji
prije početka njegova propovijedanja i
naviještanja Evanđelja. Stoga je korizma vrijeme posta i nemrsa, odricanja,
pokorničkih djela i molitve. Te vanjske
izraze korizme pratilo je osobito crkveno korizmeno događanje koje potvrđuju
korizmene pjesme s ozbiljnim napjevima i porukom koja izražava Isusovu
muku, ali i vjerničko suživljavanje s
njegovom mukom i smrću. Isti je sadr21
6/16/10 4:18:24 PM
žaj i pučkih korizmenih pobožnosti. I
to u nekim krajevima, pokorničke procesije, i pučko pjevanje dirljive pjesme
Plač Gospin, gdje je pažnja usredotočena na žalost i bol Isusove Majke Marije
koja prati Isusa sve do križa na kojem
je umro .poslije razapinjanja. Te događaje Isusove muke i smrti nekoć su naši
stari slavili tzv. pasionskim igrama. U
naše je vrijeme opća korizmena pobožnost Križni put kao izraz suživljavanja s
Kristovom mukom i smrću.
Post
Naš je narod korizmu nazvao »vrijeme pročišćavanja.« Na taj naziv i danas
još podsjeća izraz Čista srijeda za prvi dan
korizme. To osobito »čišćenje« potvrđivali su i nazivi za korizmene nedjelje: prva
je bila »čista«, druga »pačista«, a zatim
su slijedile »bezimena«, »sredoposna«, pa
»gluha« i Cvjetnica. Očito da izraz »čišćenje« u svim svojim oblicima ukazuje na
post i nemrs, jer je korizmu izvanjski bila
vrijeme kad se nije uzimala nikakva mesna
hrana osim riba. Jela su naši stari začinjavali s uljem, a glavna jela su bila svježi i
suhi sir koji su domaćice priređivale s tjesteninom. Naravno, u to vrijeme koristilo
se u prehrani osobito povrće, kako pripravljeno za zimu tako ono proljetno.
Takav izbor hrane, zvan »posni
smok« u gornjohrvatskim krajevima, bio
je vanjski znak odricanja i pokore. To
korizmeno odricanje u nekim našim krajevima pratila je i skromnost u odijevanju, jer ni mladi ne bi tada nosili šareno
ukrašenih dijelova odjeće ni nakit. Nitko
se nije raskošno odijevao. Nisu se slavile svadbe, a skromnost je pratila i druge
proslave. Tako je, dakle, izgledala vanjska priprava za proslavu Uskrsa.
22
IZVOR.indd 22
»Gospin plač«
je spjev o Isusovoj muci, ali prvenstveno izražava bol duše Isusove majke
Marije, njezine duševne i tjelesne patnje,
što ih izaziva pogled na nevino osuđena Sina. Premda ti »plačevi« imaju svoj
početak u spisu sv. Anselma, biskupa u
Engleskoj. Njih su vjernici rado prihvatili. Najstariji hrvatski »plač« zabilježio
je 1471. u svojoj Pjesmarici Matija Picić,
a poznati su »plačevi« starih rukopisnih pjesmarica u Primorju i Dalmaciji.
»Plač« se proširio po knjigama fra Matije
Divkovića u Bosnu, utvrdio djelima fra
Tome Babića i fra Petra Kneževića u
Jure Šimić pjeva »Prosti, Gospodine«
Dalmaciji, a fra Ivana Velikanovića u
Slavoniji i hrvatskom Podunavlju, dok
je na kajkavskom narječju »plač« zabilježila pjesmarica Zagrebačke biskupije
»Cithara octochorda«.
Poče Gospa govoriti
s glasa za Isusom tad vapiti:
Jesi li ti to, sinak moj,
jere ne znam obraz tvoj,
IZVOR
6/16/10 4:18:25 PM
Ki gledati sam naučna,
jere ga viju vele mučna...
Srce moje prekameno,
od mramora jest stvoreno.
Ko se sada ne raspade,
od žalosti vse rastane...
Slavni obraz ka mni obrati
da te pozna tužna Mati...
(Pjesmarica M. Picića, 1471.)
Kristova muka i razapinjanje
Korizmeno vrijeme, napose Veliki
tjedan, puno je tragičnog zbivanja zbog
Isusove muke, raspeća i smrti, što i u
vjerničkim dušama odjekuje dubokom
potresenošću pred grubim činjenicama
patnje, boli i smrtnoga straha. Stoga je
razumljivo da su nastale pjesme o muci
i križu Isusovom s osobitim sadržajima:
krvavi znoj u Maslinskom vrtu, bičevanje, trnova kruna, križ, čavli, smrt
na križu, skidanje s križa, oplakivanje
mrtvog Isusa, polaganje u grob. U tim
zbivanjima Isusove muke i smrti prelama se drama ljudske patnje i smisla, i to
osobna, narodna i cijeloga svijeta.
Sve to dramatsko zbivanje vjernička nepoznati su narodni pjesnici, a i naši
veliki književnici, pretakali u skladnu
riječ koju su vjernicima prenosili prikazivači uz jednostavno dramsko izvođenje.
Ponekad bi uz riječ i pokret također slika
koja je služila prikazivanju tih dramskih
sadržaja Isusove muke i smrti.
Tako je i veliki pjesnik Marko
Marulić (1450.-1524.) u svom djelu
»Svarhu muke Isukrstove« prikazao
muku i smrti Isusa Krista. Evo riječi koje
izriče Isus u Maslinskom vrtu:
»Budi u nebesi, Otče, volja tvoja,
sada ne podnese, da bude smart moja...
IZVOR
IZVOR.indd 23
Za skupit človika od višnje tamnosti,
da ne zgine vika u smartnoj žalosti,
bud tvoje milosti, Otče, volja u svem,
premda sam v gorkosti i od straha mrem.
Staviši naprida grem, Oče, s dobre volje
i da me tuga prem ostrim mačem kolje.
Ako li za bolje more kako biti,
iz ove nevolje hti me oprostiti!«
Križni put
Osobit izraz štovanja Isusove
muke jest Križni put s 14 postaja. Ta
pobožnost ima svoje početke u kasnom
srednjem vijeku a zapravo je počela u
Jeruzalemu, a u nas su je širili franjevci. Početkom XVIII st. postaje križnog
puta se postavljaju u crkvama, ali i na
otvorenom prostoru, gdje su vrlo često
smještene u prikladne kapelice. Slike
ili kipovi prikazuju prizore iz Isusove
muke, i to: Isusovu osudu pred Pilatom,
preuzimanje križa, prvi pad po križem,
Veliki petak - Ante Mravičić stavlja križ u more
23
6/16/10 4:18:26 PM
susret s Majkom, pomoć Šimuna Cirenca
u nošenju križa, sućutnu gestu Veronike
koja Isusu pruža svoj rubac, drugi pad
pod križem, Isusovo tješenje jeruzalemskih žena, treći pad po križem, skidanje
odjeće s Isusa, pribijanje na križ, Isusovu
smrt, skidanje s križa i polaganje u grob.
Svi ti prizori puni su dramatike
muke i smrti Isusove, ali su usmjereni
Uskrsu. U Uskrsu je, naime, zajamčena
budućnost svijeta i čovjeka, a u uskrslom
Kristu je temelj naše nade, vjere i ufanja.
Stoga neki uvode i 15 postaju Uskrsnuća.
Tako kruta zbilja postaja Križnog puta
nosi u sebi svoje konačno poništenje u
Kristovu Uskrsnuću.
Cvjetnica
Osam dana prije Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje. Njom
započinje Veliki ili Sveti tjedan, kad slavimo tjedan najveće tajne kršćanstva:
Isusovu muku, smrt, pokop i uskrsnuće.
Cvjetnica je uvod u to slavlje. Sadržaj
Cvjetnice otkriva svećenikov pozdrav
kojim započinje bogoslužje: »Danas se
skupljamo da započnemo slavlje vazmenoga otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova.« Isus je zato i ušao u grad
Jeruzalem, spreman prihvatiti križ da
otkupi ljude od zla za slobodu sinova i
kćeri Božjih. Misa Cvjetnice ima i dva
posebna obreda: prvi je ophod s blagoslovljenim palminim i drugim granama,
koje su spomen na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, a drugi je opis Isusove
muke. Ti obredi izražavaju dva glavna
vida vazmenog otajstva: Isusovo umiranje i uskrsnu pobjedu.
Također je običaj da za Cvjetnicu
djevojke i žene pletu od maslinovih grančica tz. »krune« i križeve, koje se nose
na blagoslov. Te »krune« vjernici nose
24
IZVOR.indd 24
u ophodu pjevajući Hosana a poslije se
nose u masline i vinograde uz molitvu za
Božji blagoslov.
Običaj je nositi grančice u svoje
domove da bi podsjećale kako je Isus
svojom mukom, smrću i uskrsnućem stekao život s Bogom. Te grančice se ostavljaju u kući i nakon što su se osušile. Taj
je običaj strogo kršćanski, a najvjerojatnije je stariji običaj kićenja cvijećem
bunara na Cvjetnicu, posebno u dvorištima kuća gdje ima momaka za ženidbu. Običaj je poznat u nekim dijelovima
Slavonije a označuje početak proljeća.
Mnogi kite tim grančicama vinograde,
maslinike i polja uopće.
U mnogim župama u jadranskom
dijelu domovine Hrvatske već više stoljeća obavljaju se posebne pobožnosti, među
kojima se ističe »četrdesetsatno klanjanje« (»qvarantore«). Na Cvjetnicu poslije svete Mise izlaže se Presveti Oltarski
Sakarament u svečano okićenoj crkvi.
Klanjanje traje četrdeset sati, tj. do Velike
srijede u 10 sati. Mnogi vjernici dolaze
na klanjanje i susret s Isusom Kristom,
nazočnim pod prilikama kruha, tj. u Sv.
hostiji. Redovito se u večernjim satima
završava zajedničko klanjanje svetom
urom. Pjevaju se pokornički psalmi i podijeli euharistijski blagoslov. Ta se pobožnost smatra vrlo prikladnom pripravom
za slavlje Svetoga trodnevlja kada Crkva
slavi »najveća otajstva našega otkupljenja« – Kristovu Muku, Smrt i Uskrsnuće.
Veliki četvrtak
U dane Svetoga trodnevlja, redovito se nisu obavljali težački poslovi na
polju. Sam Veliki četvrtak je dan spomena Isusove Posljednje večere koju
je proslavio sa svojim učenicima kad
je ostavio učenicima trostruki dar: prvi
IZVOR
6/16/10 4:18:27 PM
Cvjetnica 2010. u Tučepima
bi mogli udarati »Barabu«. Čak i sami
dar je Euharistija, tj. Misa i Pričest,
naziv toga udaranja »baraba« od razbojdrugi svećeništvo u Crkvi, a treći pranika Barabe.
nje nogu, tj. simbolička pouka o važnosti bratske ljubavi.
Veliki petak
Kako u danima Svetog trodnevlja
je spomendan Isusove muke i
ne zvone crkvena zvona, stoga se je uvrismrti. Obredi imaju četiri dijela: Prvi je
ježio običaj da muška djeca obilaze naseSlužba riječi koja uključuje opis Isusovoj
ljem pa drvenim škegrtaljkama označuju
muke evanđeliste Ivana, Isusova »ljubljevrijeme jutarnje, podnevne i večernje
nog učenika«, i završne svečane molitve
molitve Anđeo Gospodnji kao i vrijeme
vjernika. Drugi dio je klanjanje i ljubljepočetka crkvenih slavlja.
nje križa s pjevanjem tužaljki. Treći je
U Istri i Slavoniji, poznat je obidio sveta Pričest.
čaj »šibarine«. Isti je običaj zadržan i u
Osobito je dojmljivo klanjanje
Dalmaciji, gdje ga nazivaju »Baraban«.
križu i ljubljenje križa. Križonoše tzv.
Običaj se sastoji u tome. Da dok sveće»raspetnici«, nose križ od kuće do kuće
nici mole glavni dio Časoslova dječaci,
i nude da ga ljube, napose onima koji
i mladići imaju u rukama šibe i udaraju
zbog bolesti ili visoke dobi nisu mogli
ili po podu crkve ili po klupama. Time
doći u crkvu. Taj sveti dan je obilježen
se zapravo želi pokazati određeno negopostom, molitvom i osobitom ozbiljnodovanje što je Pilat osudio Isusa na smrt,
šću koja se izražava dolaskom na Isusov
a oslobodio od bilo koje kazne poznatogrob koji se uredi u crkvama. Taj »grob«
ga razbojnika Barabu. Djeci je bilo vrlo
bi redovito čuvali »stražari«, tj. mladići,
zabavno udarati tim šibama i zato su
članovi bratovština, crkvenih društava,
vrlo rado dolazili, posebno u samostanvatrogasci, napose vojnici koje se negskim crkvama, na moljenje Časoslova da
dje nazivaju »Žudije«.
IZVOR
IZVOR.indd 25
25
6/16/10 4:18:28 PM
župama naše jadranske obale navečer
Velikog petka obavlja se velika procesija s Presvetim Sakramentom, koja završava u župskoj crkvi uz poznati psalam
»Ispovidite se!«
Gospodinov grob
Među pučke običaje spada i »Gospodinov grob«, kao što se za Božić u
crkvama i obiteljima prave jaslice, ili
»Betlehem«. U pokrajnjoj kapeli ili na
pokrajnjom oltaru priredi se vrlo lijepi
»Gospodinov grob« s mnogo cvijeća i
svijeća. (»lumina«). U većim mjestima i
gradovima gdje ima više crkava, vjernici vrlo rado obilaze takve »Gospodinove
grobove«. Redovito se u pojedinim
crkvama organizira straža Gospodinova
groba. Stražari su redovito mlađi muškarci odjeveni kao rimski vojnici, pa ih
u mnogim mjestima nazivaju »žudije«.
Već se u nas svake godine organiziraju
»Susreti žudija«, u kojima sudjeluje po
dvadeset do trideset pojedinačnih ekipa.
Svake se godine na njihovu sastanku koji
se održava na Bijelu nedjelju odredi koja
će župa sljedeće godine biti domaćin.
U nekim mjestima »stražari« su odjeveni u starinske narodne nošnje, negdje
imaju odore kao mornari ratne mornariIsusov grob u crkvi Sv. Nikole Tavelića u Tučepima
Procesija s križem
U Jadranskom dijelu naše domovine postoje brojne pučke pobožnosti
i narodni običaji na Veliki petak, dan
Kristove Muke i Smrti. Jedna od najvažnijih jest procesija s Križem. U Jelsi,
npr.i okolnim selima navečer Velikoga
četvrtka poslije obreda i svih sedam sela
uputi se procesija vjernika koji idu na
čelu s jednim čovjekom koji nosi Isusov
križ (»Križonoša«). Svaka se procesija
navraća u svaku župsku crkvu uz molitve
i pjevanje psalama i drugih crkvenih pjesama. To traje cijelu noć između Velikoga
četvrtka i petka. Na Veliki petak ujutro
svaka procesija dolazi u svoje selo gdje
ih dočeka župnik s narodom. Svi ulaze u
crkvu uz molitve i pjesme, primaju Božji
blagoslov i odlaze svojim kućama. Taj je
običaj star više od pet stoljeća.
U mnogim drugim mjestima procesija ide na veliki petak ujutro i traje
više sati a negdje sve do večeri. U nekim
se mjestima nosi se samo jedan križ, a u
nekima i više križeva (3 ili 5). Redovito
sudjeluje vrlo mnogo vjernika, čak i
onih malenih. Križonoša nosi križ u
kuće bolesnicima i starijim osobama da
ga mogu poljubiti. Također u mnogim
IZVOR.indd 26
6/16/10 4:18:28 PM
ce, a negdje su odjeveni kao vatrogasci
ili vojnici. Poseban je doživljaj kada na
Vazmenom bdijenju svećenik zapjeva
»Slava Bogu na visini«, a u tom trenutku
svi čuvari Gospodinova groba padaju na
pod, i ostaju dok se ispjeva cijeli pjesan
i kada završi pjesan onda trčeći korakom
bježe od groba prema izlazu crkve
Velika subota
To je dan Isusova počinka u grobu.
No, prije pola noći slavi se Isusovo uskrsnuće, Vazmenim bdjenjem. U nas su
jake stare navike kad su obredi priprave
za Uskrs bili ujutro Velike subote. Poslije
liturgijske reforme slavi se u noći od
subote na nedjelju Uskrsnuća. Započinje
blagoslovom vatre ispred crkve, a zatim
ophod i pjesma uskrsnoj svijeći koja
predstavlja Krista, biblijska čitanja koja
imaju svu povijest spasenja i konačno te
blagoslov krsne vode i obnova krsnog
zavjeta i misa proslave uskrsnuća.
Narodni običaj na Veliku subotu
o obnovi kućne vatre je u najužoj vezi s
blagoslovom vatre pred ulazim vratima
u crkvu na početku uskrsnoga bdijenja.
Blagoslov vatre podsjeća na gorući grm
iz kojega je Bog govorio izraelskom vođi
Mojsiju i otkrio svoje ime: »Ja sam koji
jesam«. Od te vatre svećenik pali uskrsnu
svijeću koja označava uskrslog Krista.
U mnogim našim krajevima ljudi
pripravljaju pred crkvom pravu gomilu
drva koju onda pale kresanjem kamena
o kamen, a ne suvremenim upaljačem ili
šibicom. - Kad je završio blagoslov vatre i
onda bi dječaci ili momci od te blagoslovljene vatre nosili kući da potpale vatru na
vlastitom ognjištu. Domaćica bi prije ugasila vatru u kući i očistila peć. Sve je to
izraz želje da i u kući gori »sveta vatra«.
IZVOR
IZVOR.indd 27
Premda je to održavanje vatre na
ognjištu bio i pretkršćanska tradicija,
vremenom je to u Evropi i kod Hrvata
postao opći crkveno-narodni običaj s
jasnim kršćanskim značenjem: svetu
vatru koju je Bog zapalio među ljudima
treba donijeti u svaki dom, tj. Bog neka
bude prisutan u kući.
Proslava Uskrsa
Slavljenje Uskrsa iskazuje se
slojevito. Kršćani ga, naravno, najprije doživljavaju kao središnji događaj
povijesti spasenja i kao navještaj vjere
u osobno uskrsnuće Stoga ga slave svojim okupljanjima u crkvama, nastavljaju
ga slaviti u svojim domovima, a narodni običaji ukazuju kako se nekoć, a još i
danas, slavi i javno.
Nameće se pitanje: odakle naziv
Uskrs? Riječ je puna poruke jer ukazuje
na veliki preobrat u Isusovu životu koji
nije završio smrću na križu. Istodobno
razotkriva odjek toga preobrata u stvaranju zajednice Isusovih učenika, na krštenje, pa valja imati naumu vidjeti vezu
između Uskrsa i krštenja, ali i slavljenje
Uskrsa i krštenja svake nedjelje. Tako
ime Uskrs naglašava dvostruku poruku:
ističe sam događaj uskrsnuća jer Isus je
živ, a bio je mrtav; zatim ukazuje da njegovim uskrsnućem počinje, novi život za
ljude; za sve one koji su kršteni, jer oni
postaju dionici Isusove sudbine.
Naravno, odjek slavljenja Uskrsa u
javnosti potvrđuju negdašnji suvremeni
uskrsni običaji: npr. uskrsna jaja, uskrsni
krijesovi, ophod raspetnika, blagoslov
jela, šibanje i polijevanje vodom, sklapanje posestrimstva i uskrsna kola. Ti običaji, ako i imaju pretkršćansko porijeklo,
bitno su uvjetovani slavljenjem Uskrsa
i danas nose uskrsni značaj. Brojem su
27
6/16/10 4:18:29 PM
Veliki petak - molitva pred crkvom na groblju
uskrsni običaji siromašniji od božićnih,
ali su crkveniji od njih. Naravno, temeljno im je usmjerenje povećati slavljenje
Uskrsa, posebno obiteljsko blagovanje,
a žele i potaknuti na uskrsno čestitanje i
tako obnoviti dobre odnose među rođacima, susjedima i ostalim. Običaj sklapanja posestrimstva je znak uskrsnoga
kršćanskog bratstva među ljudima pa ima
duboku socijalnu poruku i vrijednost.
Sve bi to trebalo imati odjeka i u
običaju i u uskrsnom čestitanju.
Odakle naziv Uskrs?
Hrvatski jezikoslovci riječ Uskrs
povezuju s glagolom krsnuti u značenju
»oživjeti, dići se«. Jezikoslovac Petar
Skok spominje i drugi mogući korijen
riječi Uskrs. To je riječ krijes. U starohrvatskom je ta riječ oznčavala sunce u
ljetnom, najžarčem suncostaju, solsticiju. Stoga se o blagdanu rođenja Ivana
Krstitelja (24. lipnja,) pale krijesovi, a
valjalo ih je zapaliti vatrom koja se izbija
iz kamena, trebalo je kresnuti. Taj glagol
ima svoj izvor u već spomenutom glago28
IZVOR.indd 28
lu krsnuti. No, ta riječ ukazuje na temeljni čovjekov doživljaj u trenutku kad je on
iz kremena izbio prvu iskru i tako otkrio
vatru. Bila je to posvemašnja novost za
čovjeka, i u tom smislu je riječi uskrsnuti,
uskrs znače: opet se probuditi, podići se.
Isto je značenje starokajkavskoga i današnjeg naziva za Uskrs kod gradišćanskih
Hrvata. To je riječ Goristanje. Stara kajkavska uskrsna pjesma kaže ovako: »Isus
se je gori stal, smrt je dole potepal.«
Dakle, riječ Uskrs jasno ukazuje na
činjenicu uskrsnuća Isusova, da je Krist
ponovno živ jer je raskinuo okove smrti
i slavno ustao iz groba i sada je trajno
u novoj i vječnoj egzistenciji, u slavi
Boga Oca. Uskrsnućem je Krist postavio
kamen temeljac novoga, boljeg i, Božjeg
svijeta. Svijet je to koji tek nastaje, ali
mu je Kristovim Uskrsom zajamčena
budućnost. Krist je stoga, kako piše apostol Pavao, kamen temeljac koji odbaciše
graditelji, ali on postade kamen zaglavni. Kakvo čudo u očima našim! U riječ
Uskrs ugrađena je i poruka da o novom
IZVOR
6/16/10 4:18:29 PM
poretku, koji Vjerovanje izražava riječima: Vjerujem u uskrsnuće mrtvih i život
budućega vijeka.
Uskrs, krštenje i nedjelja
Riječ Uskrs i njezinu naslonjenost
na glagol krsnuti u značenju »oživjeti,
dići se« pripisuje teolog fra Bonaventura
Duda, svetoj braći Ćirilu i Metodu i smatra je njihovim izumom. Stoga povezuje
riječi Uskrs i krst. Upozorava da se jedino u slavenskim jezicima kaže kod krštenja: Ja te krstim. Kad bi se doslovno preveo grčki izraz iz Biblije, trebalo bi reći:
Ja te uranjavam u vodu. Duda misli da
su Ćiril i Metod znali za riječ krsnuti u
značenju oživjeti, ali su htjeli da riječ krst
odmah upućuje i na samoga Isusa Krista.
U tom bi slučaju izraz Ja te krstim značio: Ja te »kristim«, pokristovljujem!
Dakle, cijeli proces uranjanja u vodu,
događa se u prisutnosti Duha Svetoga,
ali ima cilj da nastane novi Krist, tj. da
novi kršćanin uraste u Krista, da se Krist
razraste u njemu. Konačno, u tom smislu
krštenje tumači apostol Pavao u Poslanici
Efežanima (4, 13).
Tako su kršćani nositelji promicatelji nade u novi poredak kojem su
postali dionici vlastitim krštenjem. Uz tu
nadu je vezana i odgovornost, jer čovjek
je odgovoran za svoju sadašnjost i za
svoju vječnost. To ga odgovorno angažira za vrijeme, za svijet u kojem živi.
Zbog Isusova uskrsa kršćanin vjeruje
da je Krist sada i danas živ. Poslanica
Hebrejima (13, 8) naglašava: Isus Krist,
jučer i danas isti je, u vijeke. U Knjizi
Otkrivenja Krist govori preko proroka: Ja
sam Prvi i Posljednji, Živi! Mrtav bijah,
ja evo živim... te imam ključeve Smrti i
Podzemlja (1, 18). Kristova posljednja
riječ i posljednje obećanje glasi: Ja sam
IZVOR
IZVOR.indd 29
s vama u sve dane do svršetka svijeta
(Mt 28, 20). -Kršćani to napose doživljavaju u nedjeljnom sastanku kad slave
mise: Gdje su dvojica ili trojica sabrana
u moje ime, ja sam među njima (Mt 18,
20). Upravo zato se kršćani okupljaju na
Sv. Misu u nedjelju koju su prvi kršćani nazivali istim imenom kao i Uskrs,
naime: Dan Gospodnji. Drugim riječima:
zapravo se svake nedjelje slavi Uskrs!
Rusi svaku nedjelju nazivaju »vaskrsenije«, tj. uskrsnuće.
Vazam ili Vuzem
Dok se u Zagrebu blagdan Isusova
uskrsnuća zove gotovo jednodušno
Uskrs, u Turopolju ili u Prigorju i Zagorju
može se čuti naziv Vuzem. U Primorju i
Dalmaciji je čest naziv Vazam.
Naziv Vazam etnolozi Milovan
Gavazzi, a i Petar Skok, povezuju s
riječju vzeti, tj. uzeti pa bi Vazam značio početak vremena kada se ponovno
uzima mrsna hrana i bio suprotan nazivu Mesopust kada se prestaje na početku korizme jesti meso.
No, hrvatski teolozi, posebno fra
Bonaventura Duda, u knjižici »Krist
i naši svagdani«, misle da Vazam ima
drugo porijeklo. Duda ukazuje da su riječ
Vazam uveli u hrvatski jezik još slavenski apostoli, sveta braća Ćiril i Metod, i
to slavenizirajući židovski naziv Pasha.
Ta židovska riječ Pasha, koja dolazi od
izvorne riječi pesah, javlja se u značenju izlazak, prijelaz i označuje presudan
događaj u židovskoj povijesti kada je
Mojsije izveo Židove iz egipatskog ropstva i prešao Crveno more da bi ušao u
tzv. Obećanu zemlju. Izlazak iz Egipta
je zapravo rođendan Židova kao naroda,
započimanje življenja u slobodi pa zato i
osnovica za njihovu narodnu svijest. To
29
6/16/10 4:18:30 PM
Procesija Velikog petka
je postao glavni Židovski blagdan pod
imenom Pasha. Pashu su Židovi slavili
svakoga proljeća, po njihovom kalendaru je to bilo 14. nisana, negdje između polovice ožujka i travnja. Židovi su
imali Mjesečevu godinu, pa je proljetni
uštap uvijek bio neposredan navještaj
blagdana Pashe.
Latinizirani izraz Pasha za židovski Pesah, ne isključuje da se u njoj može
vidjeti i odraz grčke riječi pathein=trpjeti.
U samu je, dakle, riječ utkano i trpljenje.
U onom davnom Izlasku iz Egipta trpljenje je bilo robovanje Židova kroz 400
godina u Egiptu sa svim susljednim tegobama prolaska kroz Crveno more i boravka godinama u pustinji. I to je mogao
imati na umu prevodilac Svetog pisma
na latinski, sv. Jeronim Dalmatinac, pa je
u njegovoj riječi Pasha bilo mjesta i za
misao na patnju Židova u ropstvu kao i
za Isusovu patnju na križu.
Dakle, valja naglasiti da izrazi Vazam
i Vuzem možda dolaze od riječi Pasha. U
posljednje vrijeme je u hrvatskom kršćanskom govoru čest izraz Vazmeno otajstvo,
a okupljanje na proslavu uskrsnuća na
30
IZVOR.indd 30
Veliku subotu nazivamo Vazmeno bdjenje.
Ti su se izrazi udomaćili.
Vazam ističe dvoje:
- slavlje događaja Uskrsa povezano s Božjim djelovanjem u Starom
zavjetu i označuje ga kao prekretnicu
kao što je bila Pasha, tj. Izlazak iz egipatskoga ropstva;
- osim toga naglašava cjelokupno
Isusovo otkupiteljsko djelo, tj. muku,
uskrsnuće i proslavu te slanje Duha
Svetoga koji će tek uvesti u puno razumijevanje Isusova otkupiteljskog djela.
Uskrsna jaja, pisanice
Uskrsne pisanice ili bojama ukrašena jaja izrazit su običaj vezan uz Uskrs.
Riječ je o predkršćanskom običaju, proširenom u germanskih i slavenskih naroda. Štoviše, tehnika ukrašivanja pisanica
u slavenskih naroda upozorava da taj
običaj ima praslavenski korijen. Motivi
su različiti, od likova do ornamentike,
odnosno do jednobojnog bojenja. Život
koji jaja skrivaju u sebi jasno ukazuju na
proljetno buđenje prirode, a zec s jajima
potvrđuje istu poruku. Jaja omogućuju
IZVOR
6/16/10 4:18:31 PM
bogatstvo običaja kao što su: darivanje
jajima, tucanje obojenim i neobojenim
jajima i gađanje jaja novcem. U starom
Zagrebu i njegovoj okolici tucanje jajima
je ukazivalo na Uskrs kao prijelomnicu
u vremenu pa su tim događajem označavali i vrijeme bilježeći u XIV. st. u dokumentima da se je nešto dogodilo »poslije
tucanja jaja« tj. poslije Uskrsa.
Naravno, danas uskrsne pisanice
imaju kršćanska obilježja i kršćansku
ornamentiku. Tako su jaja postala znak
uskrsnuća, upravo po toj svojoj usmjerenosti novom i probuđenom životu. Zec
pak podsjeća na širenje vijesti o Isusovu
uskrsnuću: ta se je vijest brzinom zečeva
trka proširila svijetom.
Uskrsni krijesovi, vuzmenke
S donošenjem blagoslovljene vatre
u kuću je vezan i običaj uskrsnog krijesa,
čest u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, posebno u Žumberku. Običaj su napose njegovali pastiri. Pale se tzv. krisi (krijesivi),
vuzmenke, vuzmice, vuzemice, vazmenke
u uskrsnoj noći. Suho granje se slaže uz
zabodene motke i stvara stog do 6 m visok.
Cijelu noć bi zaduženi čuvali te krijesove,
a palili bi ih ujutro oko 3 do 4 sata.
Pazilo se da krijesovi posve izgore, a onda bi preko garišta gonili stoku
da bude zdrava, a pepeo bi se razbacivao
po njivama i vrtovima da bolje rode usjevi. Bilo je s tim običajem vezano i vjerovanje da zle sile, vještice i vukodlaci, ne
će imati vlasti dokle dopre svjetlo ili dim
tih krijesova.
Naravno, i ti krijesovi dijelom pripadaju tradiciji paljenja vatre u različitim
navještajima proslava, odnosno samim
slavljima, ali ih je opravdano vezati uz
proslavu Uskrsa i uz blagoslov vatre pred
crkvom na početku Vazmenoga bdjenja.
IZVOR
IZVOR.indd 31
Ivo Tomić s mamom Teom, najmlađi
sudionik Vazmenog trodnevlja
Pohod »raspetnika«
Na području srednjeg dijela gornje
Hrvatske, posebno u Zagorju i Prigorju,
jest ophod raspetnika ili križičara. Kako
su tamo sve do 1954. crkvena slavlja
Velikog tjedna bila prije podne, ti su raspetnici odmah poslije svečanosti uskrsnuća obilazili selima. Bila bi to grupa kojoj
je na čelu jedan nosio Raspelo, a katkada
je drugi hodao s bubnjem i pratio pjesmu
koja je još 1644. zapisana u Pavlinskoj
pjesmarici na kajkavskom narječju:
»Kristuš je gore stal,
Naše grehe je odbral,
i koje on tu ljubil,
sobom si je v nebo zel.
Vezda se veselimo,
v srditosti ki smo bili.
Nas je Kristuš k sebi zval,
vu očinsku diku,
Gde sam sebe alduval,
Kirije eleison, aleluja.«
(alduvati = žrtvovati; Kirje leison
= Gospodine, smiluj se, Aleluja je svečani uskrsni usklik Hvalite Gospodina
31
6/16/10 4:18:31 PM
Raspetnici su ulazili u kuću ili su
stali pred kuću očekujući da ukućani
izađu vani i svakome nudili raspelo na
ljubljenje. Naravno, domaći bi ih darivali
novcem, a mlade snahe rupcem.
Blagoslov jela
Običaj, koji će nadživjeti sve prije
spomenute, jer ga je moguće držati i u
gradu. Već na Veliku subotu svaka kuća je
slala u crkvu kojega ukućanina s košarom
ili kakvim sudom, napunjenim najvažnijim jestvinama tih dana. Negdje se taj
običaj zove svetenje, posvećenje ili slično.
Košare su morale biti pune jela i prekrivene lijepim ubrusima; da bi se vidjelo obilje i bogatstvo. U košarama su redovito:
jaja, šarena jaja, kruh, uskrsno pecivo, sir
mladi, hren, sol, luk, komad mesa, obično
od buta, kobasice, pa i piće. Jelo blagosliva
u crkvi svećenik. Negdje se košare predaju
u red kojim svećenik prolazi i blagoslivlje ga. U nekim krajevima košare s jelom
nose mlade žene i djevojke tako da stavljaju košaru na glavu i trče kući, utrkujući se
koja će brže stići. Ona djevojka koja prva
stigne, te će se godine prva udati.
Tek kad je jelo blagoslovljeno prestaje korizmeni post i zato je svatko od
njega blagovao. Ostatke bi palili, rasuli
po vrtu ili polju, a u zapadnim hrvatskim
krajevima kost od buta bi zabadali pod
strehu da štiti kuću od groma, ili zabadali
u polje da polje obiluje rodom.
Od uskrsnih jela napose se ističu peciva, različite pogače i hljebovi. U
Primorju je u pecivu redovito umetnuo
jaje. Negdje je pecivo u obliku pletenice
ili luka. Pletenice bi domaćica darivala
djevojčicama, a luk dječacima. Na blagoslov u crkvi nose se i bojana jaja. Ta
šarena jaja i peciva su posebna oznaka
uskrsnog jelovnika.
32
IZVOR.indd 32
Šibanje i polijevanje vodom
U nekim krajevima, npr. među
bačkim Hrvatima, je raširen običaj uskrsnog šibanja; Taj je običaj još živ i u
zapadnoj Slavoniji. Bičevi se pletu od
mladog vrbovoga pruća. Ponekad se ono
kuha i skida mu se kora, pa se onda lako
isprepliće. Jednostavniji su ti korbači od
zelenog tankoga pruća. Naravno, šibaju momci djevojke, dječaci djevojčice.
Šibanja se može brzo osloboditi, ako
djevojka ili djevojčica dadne jaje šibaču.
Taj običaj u nas nije baš čest, ali je kod
drugih evropskih naroda veoma raširen.
Slično je i s polijevanjem vodom Ni
to nije raširen običaj u nas. U nekim se
krajevima taj običaj prakticirao na uskrsni ponedjeljak. Običaj je raširen najviše
među podunavskim Hrvatima, gdje redovito djevojke polijevaju momke.
Sklapanje posestrimstva
Uskrsni je običaj i tzv. matkanje,
osobita vrst sklapanja posestrimstva.
Nekoć je bio raširen u Međimurju i
Podravini među mladim ženama i djevojkama, a danas među djecom. Tjedan
dana poslije Uskrsa, u tzv. Bijelu nedjelju, okupljale bi se djevojke u prostranijoj kući, donosile jelo za zajedničko
blagovanje, prije raspoređujući tko će
što donijeti. Dio dana bi ondje provele
pjevajući ili spremajući jela, a onda bi
stale u krug i po dvije bi sklapale posestrimstvo pitajući jedna drugu: »Sestra,
nevesta, hote vi ma (moja) sestra?« (tj.
hoćeš li biti moja sestra?). Odgovor bi
bio: »Do moje ili vaše smrti«. Otada
su se međusobno zvale »sestra« ili
»matka« dodajući tom izrazu posestrinino ime, npr., »sestra Mara« i slično. Kod
uspostavljanja posestrimstva darivale su
IZVOR
6/16/10 4:18:32 PM
Djeca i odrasli u procesiji Velikog petka 2010.
vinu gdje su ostvarene ljudske čežnje za
jedna drugu jajima. Danas to čine djeca
puninom ljudskog življenja. To je domošarenim jajima i zove to matkanje.
vina u koju vodi životni put svakog pojeUskrsna kola
dinoga čovjeka. U nju vodi vjera i nada
Još valja spomenuti jedan obida je Bog namijenio smrti zadaću privesti
čaj vezan uz Uskrs, to su uskrsna kola.
čovjeka u zajedništvo s njime. On sam je
Mladež ih nije plesala na Uskrs, nego na
pak
ta domovina. Na Isusovu primjeru
Uskrsni ponedjeljak i kroz uskrsno vriBog Otac je pokazao svoju svemoguću
jeme. Bila su to osobita kola, tj. plesovi,
vjernost i svoju pravednost u ljubavi. Isus
poslije 40 dana korizme. U našoj narodje znao da mu je Otac domovina i zato je
noj glazbi etnomuzičari bilježe mnoga
stavio svoj život u Očeve ruke i po smrti
uskrsna kola u različitim varijantama.
se je vratio Ocu da trajno prebiva s njim.
Zanimljivo da su neka hrvatska uskrsna
kola prešla slovensku granicu i još su
I ne samo da je to njegov osobit životni
uvijek poznata u Beloj Krajini. Naravno,
put, već je taj svoj put ponudio ljudima
nezamislivo je radosno svetkovanje bez
za put. Tako će uz Isusa i čovjek kod Oca
plesa pa je izbor tih kola vrlo bogat.
naći svoj dom, jer Isus je to jasno obećao:
Danas su kola ustupila mjesta plesovima.
»U kući Oca mojega mnogi su stanovi...
Čestitanje Uskrsa
Idem pripraviti vam mjesto« (Iv 14, 2).
Uobičajeno čestitanje Uskrsa svaBog ne uvodi mrtve u svoj život.
kako znači prihvaćanje toga blagdana
Stoga kršćani vjeruju u »uskrsnuće
kao dana svetkovanja, ali nužno upravmrtvih« i ispovijedaju da je Bog vjeran
lja misli i želje događaju Isusova uskrčovjeku, usprkos smrti, jer preko nje
snuća. Zapravo je to prilika da kršćauvodi one koji se u njega pouzdaju u
ni jedan drugome, a i onima koji nisu
puninu svoga života.
kršćani, kažu svoju poruku o ljudskom
To je sadržaj kratke uskrsne
životu. Ona uključuje njihovu vjeru da
čestitke: »Sretan Uskrs!«
nakon Isusovoa uskrsa vjeruju u domoMr. sc. Veronika Reljac
IZVOR
IZVOR.indd 33
33
6/16/10 4:18:32 PM
Djeca o Cvjetnici
Kad je moja mama bila mala običaj je bio da djeca na Cvjetnicu u vrtu
uberu razno proljetno cvijeće. To bi se
cvijeće stavljalo u posudu s vodom i
svi bi se ukućani umivali tom vodom.
Nakon toga bi se krenulo na svetu Misu
gdje bi se pjevala Isusova muka. Taj
dan bi značio dolazak Velikoga tjedna i
Isusova uskrsnuća.
Lana Mravičić. 3.a
Moja mama je u subotu prije
Cvjetnice išla u maslenik i oni su tamo
birali lijepe grančice masline. Navečer
su kitili grančice za baku,
mamu, tatu i sestre.
Ujutro rano bi krenuli pješice u crkvu
svetoga Ante da
obnove uspomenu na Isusov ulazak u Jeruzalem.
Kad su došli kući
kitili bi kuću djeca
grančicama, a djed
je nosio blagoslovljene
masline u maslenik. Moj bi
tata na Cvjetnu nedjelju išao na livadu
i brao cvijeće. Kući ga je čekala baka s
lavorom vode u koje bi stavili cvijeće
i uz molitvu se cijela obitelj umivala.
Zatim bi zajedno išli na svetu Misu.
Noa Tomić 3. a
Ove ćemo se godine na Cvjetnicu
umivati u cvijeću. Nekoliko dana prije
ćemo brati cvijeće i staviti ga u zdjelu
34
IZVOR.indd 34
s vodom. Jedva čekam da se umijem u
toj prekrasnoj vodi koja je nastala od
cvijeća koje smo ja i moj brat zajedno
brali. Sigurno će to biti divno nedjeljno
jutro nakon kojeg ću otići u našu crkvu
na Misu pokloniti se dragom Isusu.
Marčelina Šarić 3.b
U subotu prije Cvjetnice ja i mama
smo ubrali puno cvijeća. A u nedjelju
ujutro na Cvjetnicu bismo to cvijeće
stavili u jedan lavor i u njemu se umivali. A poslije u 10,30 bi otišli na svetu
Misu i ponijeli grančice maslina. Išli
bismo u procesiju oko crkve i
svećenik bi blagoslovio
grančice maslina. Ja
sam bila jako sretna što sam bila
na svetoj Misi i
sjetila se doma
kad je Isus na
magarcu ušao u
Jeruzalem, ljudi
su ga dočekali s granama maslina, palmi i
tepisima.
Dragana Mijačika 3.b
Moja baka mi je rekla da se
Cvjetnica još zove i Nedjelja muke
Gospodnje. Moja baka je slavila
Cvjetnicu ovako: dan prije bi ubrala
ljubičice i maslinovu grančicu ili bilo
koje drugo drveće. Nakon sudjelovanja
u bogoslužju grančice bi stavili u svoje
kuće ili na polja. Ljubičice bi stavila u
IZVOR
6/16/10 4:18:33 PM
Umivanje u cvijeću - Marćelina Šarić i rođak Jure Čović sa sestrama Vanom, Mirtom i Viktorijom
Cvjetnici. Još samo 7 dana bilo je do
lavor sa svetom vodom. U tome bi se
Uskrsa. Na dan prije Cvjetnice njezina
svi ukućani umili. Baka mi je rekla da
je Cvjetnica uvod u Veliki tjedan. Slavi
mama bi otišla na livadu i u šumu brati
se Isusov ulazak u Jeruzalem u dane
cvijeće. Ljubičice i jaglace bi stavila u
prije Pashe, ali i njegove muke koja je
blagoslovljenu vodu. Ujutro bi se mala
uslijedila nakon toga.
djeca prva umivala u toj mirisnoj vodi a
poslije njih stariji.
Gloria Šumelj 3.a
Mislav Mravičić 3.a
Kad je moja mama bila mala, u
subotu prije Cvjetnice brali bi najljepše
Na Cvjetnicu je poseban dan
latice cvijeća koje bi stavljali u zdjele s
koji mi obilježavamo umivanjem. Ja
vodom i na Cvjetnu nedjelju se umivali.
dan prije Cvjetnice prošetam i ubeBake bi plele pletenice od maslinovih
rem mnogo raznih cvjetova. Tako na
grančica i u njih zavezale male bijele
Cvjetnicu mi svi u obitelji umivamo
golubice od smokvinih mladica.
se u mirisnoj vodi. To je radila moja
Ante Šimić 3.a
mama, dok je bila mala, a to sad
radim i ja.
Kad je moja mama bila mala
djevojčica jako se veselila blagdanu
IZVOR
IZVOR.indd 35
Vana Radić 3.r
35
6/16/10 4:18:35 PM
»MUKA KRISTOVA« U IMOTSKOM
S
lijediti Kristov primjer poslanje je
svakog vjernika, a prenijeti njegovu Muku na ulice svoga grada
pošlo je za rukom Imoćanima i ove
Cvjetnice. Dvanaesti put za redom na
svojim su ulicama prikazali događaje
od Isusove Posljednje večere do propinjanja na Golgoti.
Iz naše župe dvadesetak vjernika
pod vodstvom župnika fra Nedjeljka
Šabića prisustvovalo je tom prikazu
na ulicama Imotskog koji cijeli život
neću zaboraviti. Naime, u stvaranju
cijelog prikaza sudjeluje otprilike 900
ljudi od kojih je tek jedan glumac profesionalac Tomislav Martić, koji oživljuje lik samoga Isusa Krista. Ostali
sudionici su vjernici koji svojim prerušavanjem u aktere „Muke“ sudjeluju u stvaranju toga događaja koji na
jednu večer okupira jezgru grada.
Malo je gradova koji i fizički
mogu dočarati Kristovu Muku, a malo
Tomislav Martić u ulozi Isusa Krista
je i riječi kojima se može dočarati
entuzijazam ljudi spremnih odvojiti i
vrijeme i darovati svoju volju, kako
bi uživo svjedočili najvećem događaju naše vjere.
Putovanje Tučepljana
krenulo je od crkve sv.Nikole
Tavelića prema imotskom
kraju koji, iako surov i tvrd,
iz svoje ljepote i mira rađa
velike ljude i velika djela.
Odmor i okrepa kod babe Anuše, fra Nediljkove majke
36
IZVOR.indd 36
Nakon okrepe u rodnoj
kući našega župnika, put je
krenuo k biserima Imotskog,
njegovim jezerima. Modro i
Crveno jezero prirodni su
fenomeni koji svojom ljepotom i snažnim dojmom
osvajaju posjetitelje.
IZVOR
6/16/10 4:18:36 PM
Uz Tomislava Martića vjernici sudjeluju kao akteri »Muke«
Međutim, Cvjetnica navečer u
Imotskom je već tradicionalno rezervirana za prikaz Muke Gospodina našega Isusa Krista. Osim brojnih posjetitelja iz gotovo cijele Dalmacije, taj je
događaj privukao i kamere Hrvatske
radio televizije koje su cijeli Isusov
put iz Maslinskoga vrta do Golgote
zabilježile te je premijerno prikazan
u posebnoj emisiji, kojom je još jednom na Veliki petak odano priznanje
imotskom trudu i vjeri.
Nekoliko sati prije samoga početka ulice su se napunile vjernicima
odjevenim u jeruzalemski puk, ali i
ostalima koji su u tom događaji došli
IZVOR
IZVOR.indd 37
pronaći okrjepu za svoju svakodnevnu vjeru.
Križni put kroz grad vodio je
do imotske Topane na kojoj je prikazano Isusovo razapinjanje. Lica
vjernika odražavala su golemu snagu
prenesenih emocija i snagu uskrsnuća, koju je iz te večeri svatko mogao
iscrpiti i ponijeti sa sobom na ulice
svoga mjesta.
Takvog su mišljenja bili i putnici
iz našeg mjesta iskreno se nadajući da
će doživljeno moći pretočiti u snagu
za živo svjedočenje vjere u vlastitom
životu, obitelji i mjestu.
Natalija Đukanović
37
6/16/10 4:18:38 PM
USKRSNI IGROKAZ
»Rođendan za nebo«
Na blagdan Uskrsa, 4. travnja 2010. glumio sam u igrokazu koji je »dirnuo srca«
mnogih vjernika. Radnja igrokaza je istinit događaj iz prvih kršćanskih stoljeća kada je
car Septimije progonio kršćane. Za vrijeme njegove vladavine svoj život dale su Perpetua
i njezina ropkinja Felicita.
Nas devetero se uživjelo u uloge i dočaralo našim mještanima progonstvo kršćana,
ali i njihovu snagu i vjeru u uskrsnuće: Marijan Luketina kao car Septimije, Sandra Šarić kao
Julija, careva prijateljica koja se zauzimala za katekumene, Ivana Milković Perpetua i Nora
Brbić Perpetuina, sluškinja Felicita, zatvorenice Ivona Čović kao Revokata, Martina Sablić
Brbić kao Saturnina, Nikolina Prlić je bila Satira i zatvorski stražar Tomislav Mravičić.
Svi smo imali prikladne kostime iz vremena. Igrokaz je osmislila i režirala Marina
Šimić, vjeroučiteljica. Dječji zbor, pod vodstvom Romane Lalić Pejković, uveličao uskrsno
slavlje svojim pjesmama. S ovim igrokazom htjeli smo poslati poruku svim vjernicima da je
Kristovo uskrsnuće naša nada za vječno blaženstvo »rođendan za nebo«.
Tomislav Mravičić, 8. razred
1. ČIN
Dvor cara Septimija Severa
Car Septemije (za sebe): Kako si
samo pametan ‘’Septimije! Baš si pametan...
(Ugleda staru prijateljicu Juliju.) Kojeg li iznenađenja’’! Julija!? (Pozdrave se.) Pogledaj se,
godine ti ništa nisu učinile!
Julija (radosno): Drago mi je, dragi prijatelju Septimije, što te vidim i što si dobre volje.
Car Septimije (ushićeno): Kako
ne bih bio dobre volje? Sve mi ide od ruke.
Raspustio sam pretorijansku gardu i doveo u
Rim 50. 000 vojnika. Znaš li ti što to znači?
Julija (tiho): Pa... usuđujem se reći,
ranije si mi...
Car Septimije (prekine je): Stara
moja dobra Julija koja se uvijek „usuđuje
reći“. što si mislila s onim „ranije“?
Julija (bojažljivo): Ranije... Ranije si
mi bio draži. Zašto si promijenio držanje prema
kršćanima? Bojim se učestalih progona.
Car Septimije (srdito): Zar ja potičem
progone kršćana? I sama znaš da sa Senatom
nikad nisam imao dobre odnose.
Julija (glasno): To je bilo ranije, na
početku tvoje vladavine, kada si bio sklon
38
IZVOR.indd 38
kršćanima. Što je s tvojom pismenom naredbom da nitko ne smije prelaziti na kršćanstvo?
Tvoja je, zar ne?
Car Septimije (ljubazno): Zbog pobune Židova morao sam nešto poduzeti. Znaš li
što znači kada na kršćanstvo prijeđu ljudi iz
viši slojeva? Ali, zašto bi ti s tim zamarala svoju
lijepu glavicu?
Julija (zabrinuto): Kako se ne bih brinula? Jučer su u Kartagi redarstvenici uhapsili
petero katekumena i dvije mlade žene, one su...
Car Septimije (srdito): Ne zanima me
tko su one! Ne ćeš valjda tražiti oslobađanje
za njih? Zar ćeš uništiti naše prijateljstvo?!
Julija: Septimije, u ime našega prijateljstva, poslušaj me! Perpetua ima samo 22
godine, a njena ropkinja Felicita...
Car Septimije (srdito): Dosta, Julija!
Vidim kamo smjeraš i ako mi želiš ostati prijateljica, okani se kršćana.
Julija: Zašto si se oborio baš na katekumene? Zašto, Septimije?
Car Septimije (srdito): Već sam ti
objasnio! Prestani me mučiti!
Julija: Perpetua je u tamnici rodila djevojčicu. Imaj milosti barem za nju, molim te.
IZVOR
6/16/10 4:18:39 PM
Car Septimije: Pravit ću se da ništa
nisam čuo. Okrenut ću glavu, a ti na prstima
izađi odavde, a ja ću se praviti kao da te nikada nisam vidio.
Julija: Ali, Septimije... Kako možeš?
Car Septimije: Idi dok se nisam predomislio. Shvatio sam da si i ti... Odlazi!
(Julija ode. Septimije za sebe progovara.) Zar
i Julija? Moram sebi priznati, divim se snazi
tih kršćana kojom idu u smrt. Odakle dolazi?
Eto, Septimije, završilo je tvoje prijateljstvo s
Julijom! Sama je kriva! Osjećam glavobolju,
idem razbistriti misli. (Car ode sa scene.)
2.ČIN
Tamnica
Revokata (zabrinuto): O čemu razmišljaš, Perpetua? Već duže vrijeme nisi progovorila ni riječi. Ne volim kad si tako šutljiva. Sve
ove dane ti si nas hrabrila. Bojim se za tebe.
Perpetua (u naručju drži dijete): O
braći i svom starom ocu. Ne znam što je s
njima.
Satira: Čula sam da ti je otac na samrti. Možda je i bolje tako. Za njega je smrt
nagrada. Nemoj biti zabrinuta. Konačno će se
spasiti.
Perpetua (zabrinuto): Ne bojim se za
sebe. Bojim se samo za moju malu djevojčicu. Što će biti s njom?
Felicita: Ne smijemo gubiti vjeru,
gospodarice moja! Možda će imati milosti.
Djevojčici je samo tri dana.
Perpetua: Moja vjerna Felicita! Mogla
si se izvuči. Pogledaj gdje te dovela vjernost
prema meni?
Felicita: Istina da sam ti vjerna, ali u ove
hladne zidove nije me dovela vjernost prema
tebi, nego vjernost prema Kristu. Kada sam
vidjela kako ga ti ljubiš i slijediš kako se prema
meni ponašaš, odlučila sam Ga i ja slijediti.
Ipak, želim ostati s tobom do naše pobjede.
Stražar: Budite tihe!
Saturnina: A što možemo izgubiti?
Ako budemo tihe ne će nas sutra mučiti? Ne
možete nam ukrasti naše misli, našu snagu,
barem to. Ne vidim razloga za šutnju, osim
ako tebi smetamo? I ako baš želiš, ne sviđa
mi se tvoje ponašanje. Promatraš nas kao da
smo ti nešto strašno skrivile.
Glumci: Tomislav Mravičić, Ivana Milković i Nora Brbić
IZVOR
IZVOR.indd 39
39
6/16/10 4:18:39 PM
Stražar: Ne govorim to samo zbog vas
i moj je život u opasnosti.
Satira: Zašto bi ti bio u opasnosti? Pa ti
si samo stražar koji je u milosti Rima. Zadatak
ti je doznati gdje se kriju kršćanu i sve to, za
nagradu, prijaviti. Što se tebi može dogoditi?
Osim... Ne! To ne može biti. Ti se ne bi usudio biti kršćanin.
Stražar: Poslušajte me, budite tihe!
Nadam se da djevojčica spava i da ćemo sve
uspješno obaviti. (Pozove jednu gospođu.)
Uđite, samo tiho! (Ulazi gospođa Eufenija.)
Revokata: Tko bi to mogao biti?
Sigurno su uhvatili nove kršćane. Čula sam
da nas sutra izvode pred divlje zvijeri. Kada će
prestati ovo progonstvo?
Mladi glumci Sanda Šarić i Marijan Luketina
Saturnina: Prestat će. Mora prestati. Crkva će opstati. Sjeti se Kristovih riječi:
‘’Vrata paklena ne će je nadvladati!’’ A mi? Mi
moramo biti snažne.
Stražar (doprati Eufeniju): Evo tu je
gospođa Perpetua! Samo brzo! Bojim se!
Eufenija (tiho): Perpetua, ne boj se, ja
sam Eufenija, kršćanka sam. Šalje me Julija.
Pokušala se kod Septimija zauzeti za tebe i dijete, ali bezuspješno. Došla sam po tvoju djevojčicu. Stražar mi je pomogao. Julija će je posvojiti. Bit će spašena. Nemamo puno vremena.
Perpetua (plačno): Julija će je posvojiti! Kako ćeš je odnijeti iz tamnice? Što ako
zaplače? Ima samo 3 dana... bojim se da ne
ćeš uspjeti.
40
IZVOR.indd 40
Eufenija: Sve sam organizirala. Moraš
mi vjerovati , Perpetua, moraš!
Stražar: Ne boj se! Ja ću joj pomoći.
Važno je da sada djevojčica spava.
Perpetua (plačno): Ne mogu ti je dati...
ne mogu se odvojiti od svoga djeteta, ne mogu
ti dati oči mojih očiju, srce srca svojega....
Satira: Znam kako ti je, ali ovo je jedini način da se djevojčica spasi. Zar nisi čula
što joj se može dogoditi. Eufenija će je predati
Juliji. Dobro znamo da je Julija kršćanka i da
će je odgajati kao svoje dijete. Moraš biti jaka.
Eufenija: Da. Moraš skupiti svu snagu
cijeloga svijeta... Samo tako će djevojčica
ostati na životu. Moraš mi vjerovati. Daj mi djevojčicu, Perpetua, hajde, molim te, daj mi je...
Felicita: Mi smo osuđene, djevojčica
će biti spašena.Dajte joj djevojčicu, gospodarice, molim te. Znam da ti je teško, ali moraš
to učiniti. (Uzme djevojčicu i da je Eufeniji.
Gospođa ode s djevojčicom.)
Eufenija: Možeš biti mirna. Ne smijem
se više zadržavati.
Perpetua: Samo da je još jednom pogledam! (Pogleda i poljubi djevojčicu.) Čuvajte je!
Reci Juliji da sam joj sada sve predala.
Eufenija: Znam. Neka ti bude utjeha
da je tvoja djevojčica na sigurnom mjestu i da
će rasti u vjeri. Zbogom! Neka Krist da snage.
(Ode.)
Felicita (zagrli Perpetuu): Ja ću
ostati s tobom, pratit ću te i u smrt. Krist je
prorekao da će njegovi sljedbenici trpjeti progonstvo, ali im je obećao i pobjedu.To sam od
tebe naučila.
Perpetua: Moja vjerna Felicita!
Revokata: Svaka mučenička smrt, doista, je i pobjeda, jer je rođendan za nebo, za
te vječno blaženstvo. To je naša utjeha. Tada
ćeš vidjeti svoju djevojčicu.
Stražar: Djevojčica će biti na sigurnom. U posljednji tren je spašena. Žao mi je,
ali vi...
Saturnina: Mi? Došao je taj trenutak.
Iako smo se spremale, nikada čovjek ne može
biti toliko spreman da ne pomisli...
IZVOR
6/16/10 4:18:41 PM
Dječji zbor u igrokazu
Revokata: Znale smo, prije ili kasnije...
Čemu odugovlačiti? Idemo li svi u smrt?
Stražar: Perpetua i Felicita, srce mi
se kida, ali moram vas odvesti. Amfiteatar je
prepun gladnih mučitelja koji čekaju. (One se
pozdrave s ostalima.)
Perpetua: Ne bojim se. Vodi nas. I ti
ćeš dočekati ovaku vrstu rođenja.Osjećam to.
(Odu sa stražarom.)
Saturnina: Kako su hrabre naše sestre.
Što će biti s nama? Hoće li nas poštedjeti? Ja,
nisam sigurna da ću moći sve ovo izdržati.
Satira (ushićeno): Čujete li? Pjesma!
To je ta pjesma kršćana pred smrt. Sestre,
poslušajmo je, vjerujem da će nam dati novu
snagu. (Zbor pjeva uskrsne pjesme.)
Satira: Sada su Felicita i Perpetua s
Kristom. Kako je vjerna ta sluškinja Felicita. I
po cijenu života otpratila je svoju gospodaricu. (Perpetua i Felicita se vrate se u zatvor.)
Što se ovo događa? Ne mogu vjerovati! Nisu
vas osudili? Kako?
Perpetua: Ne znam što se dogodilo.
Odvedene smo pred razjarenu svjetinu i dalje
ne znam.
Felicita: Podiga si me ranjenu. Pitali si:
Kad će nas izvesti pred podivljalu kravu? Nisi
IZVOR
IZVOR.indd 41
osjetila da je to već bilo. Pogledaj svoju odjeću! Pogledaj je samo!
Perpetua: Na mojoj odjeći su tragovi borbe, ali ja ništa nisam osjetila. Obuzeo
me zanos! Uskoro će narod zatražiti da nas
opet izvedu. Budite čvrste u vjeri! Nemojte se
sablazniti radi naših muka.
Revokata: Kad bih mogla imati vjere
poput tebe. Ne znam. U jednom trenutku
pomislim na vječno blaženstvo, a onda me
uhvati strah, kao da nemam vjere.
Perpetua: Imaš, sestro. Imati vjeru ne
znači samo vjerovati Gospodinovim riječima,
nego vjerovati Njemu. Kad istinski vjerujemo,
u stanju smo vidjeti vječnost, a to nas oslobađa od briga ovoga prolaznog svijeta. Toliko
blago odnosimo s ovog svijeta – svi mi.
Stražar: Nažalost, moramo natrag.
(Povede Perpetuu i Felicitu.) Perpetua, dugo te
želim nešto pitati: Kako ćeš sve ovo pretrpjeti?
Perpetua: Kada me budu mučili, tada
će u meni biti netko drugi koji će za me trpjeti.
To je moj Bog, Isus Krist. Jer će se to dogoditi na Njegovu slavu!
Sada samo želim čuti pjesmu pobjede!
Napisala: Marina Šimić
41
6/16/10 4:18:42 PM
Božji pionir
»Golub slijeće golubovima« kaže
narodna poslovica. To saznanje je proizašlo iz promatranja te ptice, koja živi
u golubinjaku, a po danu se okuplja na
otvorenim trgovima.
»Golub slijeće golubovima«, veseli
se stari župnik. Njegova župa na papiru
broji samo 400 članova, ali nedjeljom je
u crkvi tri puta toliko ljudi. Dobro posjećene mise privlačne su za one koji se
žele priključiti, ali i za vjernike iz drugih
župa, u kojima život ne cvjeta i ne vrije
kao ovdje.
»Golub slijeće golubovima«. Ali
to ne vrijedi za golubove mira. Oni lete
tamo gdje su sasvim sami, gdje ih ne
čeka gomila njima sličnih, tamo gdje ih
očekuju kao nešto novo i drugačije.
»Golub slijeće golubovima«. To
ne vrijedi za Duh Božji. Tome svjedoči Biblija od prve do zadnje stranice.
U početku je lebdio iznad prazraka i
donio red u kaos. A na zadnjim stranicama stoji, što će doći kroz Duh Božji i
Njegovu snagu, – novi raj i nova zemlja,
koji još nisu opipljivi. Između te dvije
krajnje točke, iščitavamo često, kako
upravo Duh Božji obavlja posao krčioca, kako osposobljava proroke za njihov
42
IZVOR.indd 42
usamljeni posao, kako razočaranima i ravnodušnima pomaže da se podignu, kako zabrinute
šćućurene mladiće pretvara u hrabre svjedoke
vjere, kako…
Scena iz Knjige Ezekijela prikazuje ga jednostavno i snažno: Prorok u svojoj viziji vidi ogromnu ravnicu punu mrtvih kostiju. To je obeshrabrujuća slika za Božji narod u progonstvu. Tad
Ezekijel dobiva zadatak zazvati te kosti u ime
Božje: »Ja sâm donijet ću Duha u vas, onda ćete
oživjeti.« Još dok je to govorio, vratio se život
među mrtve – Izrael je ustao u novi život.
Kakva utjeha, kakva nada! Čak i da tako
loše bude čovječanstvu i Crkvi, Božji pionirski
Duh probudit će novi život. To nam je danoda
vjerujemo još od krštenja. A to prenositi, u svojoj
slabosti, ali ipak proročanski, to je naša misija:
»Vjerujem u Duha Svetoga!«
S njemačkog prevela Smiljka Mendeš
IZVOR
6/16/10 4:18:45 PM
MLADEŽ U DOMOVINI I INOZEMSTVU
SUSRET TUČEPSKIH STUDENATA U ZADRU
B
ožićni su praznici. Naš fra Nediljko je
»Studiram njemački i talijanski jezik.
završio blagoslov obitelji. Lice mu se
U Splitu se ne nudi program studiranja nježarilo kad je kod Sv. Mise najavio da će
mačkog jezika, pa sam izabrala Zadar.«
posjetiti sve naše studente u mjestima njiInes Visković
hova studija.
»Za mene je Zadar, osim Makarske
Prvo odredište bio je posjet Zadru.
najljepši grad u hrvatskom primorju.«
Petak je. Kiša nas prati cijelo vrijeme.
Emi Rafaneli
Putem nam fratar tumači mjesta, gradove
•Jel imate vremena za obilaženje
i njihovu povijest. Time smo prkosili kiši.
kulturne baštine grada Zadra, za kino,
Približujući se Zadru raslo je naše uzbumomke, odmor?
đenje. Konačno susret i zagrljaj. Nastade
»Bila sam na mnogim izložbama,
pravo veselje, priča, smijeh i zabava.
jer mi je to i u programu studiranja. Puno
Posjetili smo Sv. Donata, Sv. Stošiju, orguučim, ali uvijek nađem vremena za prijatelje u moru i Sveučilište. Prošetali smo lijelje, izlaske...«
pim ulicama i trgovima dragoga nam Zadra.
Sara Šarić
Naši studenti su odabrali restoran
»Nisam se baš još pozabavila kulza ručak. Za vrijeme objeda nastavljeno je
turom u Zadru. Momka sam stavila sa
naše veselje i druženje.
strane. Za sada sam posvećena učenju
a često odlazim u kino, jer me to na neki
Fra Nediljkova pratnja će uskoro
način opušta.«
na studiji. On nam savjetuje da biramo
Ines Visković
Zagreb. To nas je potaklo da pitamo:
»Sa svojim prijateljicama često izla• Kako to da ste izabrali Zadar kao
zim u kino. Momak stoji sa strane.«
grad u kojem želite studirati?
Emi Rafaneli
»Za svoj studij sam izabrala talijanNakon uistinu prekrasnog druženje
ski i španjolski jezik. U Splitu nisam imala
uputili
smo se u naše Tučepi. »Opet ovako,
mogućnosti da to ostvarim, a Zagreb mi
fra
Nediljko
napravite, molimo Vas!« reče
se nije svidio zbog toga što ne volim led i
jedna studentica kod rastanka. Puni utisaka
hladnoću, a u Zadru sam već prije bila na
opet uz kišu sretno se povratismo doma.
natjecanjima pa tako da mi se jako svidio.«
Sara Šarić
Josipa Tomaš Nagarićeva
Ručak s tučepskim studentima u Zadru
IZVOR
IZVOR.indd 43
43
6/16/10 4:18:46 PM
VI. SUSRET TUČEPSKIH STUDENATA U ZAGREBU
I
ove je kao i protekle tri godine zakazan susret Tučepljana u Zagrebu.
Ovaj susret ne možemo nazvati samo
susretom tučepskih studenata jer se
svake godine rado odazovu i oni malo
starijih koji su se nakon završetka studija odlučili započeti svoju karijeru u
Zagrebu ili bar povremeno ostati tu, ali
koji uvijek nađu vremena za ovo naše
tradicionalno okupljanje i tako prije
svega svojim iskustvom i savjetima
daju podršku mlađim studentima, posebice brucošima, koji se ponekad možda
osjećaju izgubljeno u ovome gradu i
jedva čekaju kad će pobjeći na jug.
Vjerojatno će mnoge iznenaditi što je ovo već naš 6. susret. Moram
priznati da sam možda i ja u početku
bila malo skeptična i mislila da će sve
to stati na našem prvom susretu. No, uz
dobru volju našega fra Nediljka, zahvaljujući gospodinu Tonču Kurilju Jabuci
koji svake godine samoinicijativno
financira ovaj susret, no i zahvaljujući svima koji se rado odazovu, naši su
susreti postali tradicionalni. Svake se
godine na našim okupljanjima posebno
istiće koliko je važno da se svi držimo
zajedno i izvan naše župe, našega mjesta i da svatko kome je potrebna bilo
kakva pomoć slobodno može pokucati
na brojna vrata i da se pritom ne treba
bojati da će ona ostati zatvorena.
Nakon mise koja je bila za našu
pokojnu Anu Mravičić i ove smo se
godine okupili u restoranu »Didov san«
gdje se već osjećamo kao domaći. Kao i
dosad bila je večera, pa red pjesme, plesa,
Tučepski studenti na grobu sluge Božjeg O. Ante Antića
44
IZVOR.indd 44
IZVOR
6/16/10 4:18:47 PM
Fra Ante Babić govori našim studentima o O. Antiću
razgovora i pošalica. Ove smo godine za
uspomenu na ovaj susret, kao prvi iz naše
župe dobili male zastavice povodom 700.
obljetnice Crkve sv. Jure koja će biti sljedeće godine. Prije same večere su nam
se uz našega fratra, kao stariji i iskusniji, obratili i Mate i Mario koji svakako
mogu poslužiti kao pozitivni primjeri
studenatima jer, iako su završili fakultete
te rade u Zagrebu, nikad nisu zaboravili
odakle su i spremni su pomoći mlađima
kako bi se što bolje snašli u Zagrebu. Fra
Nediljko je još jednom ponovio koliko
ga veseli što se barem jednu večer možemo svi okupiti te je istaknuo zajedništvo
kao jedan jako važan dio našega života u Zagrebu te napomenuo da bi se svi
trebali puno češće družiti, otići skupa
na kavu, sok, na misu, bolje upoznavati
jedni druge i biti jedni drugima podrška.
Ovi susreti bi nam zapravo samo trebali biti poticaj i putokaz za naša druženja.
Zatim je napomenuo dvije male, a tako
velike riječi: hvala i oprosti. To su riječi
koje ljudi jako često zaboravljaju, nisu
svjesni njihove jačine, važnosti niti koliIZVOR
IZVOR.indd 45
ko bi na svijetu bilo ljepše da ih češće
izgovorimo.
Jako me veseli što su svi koji su s
nama bili po prvi put bili ugodno iznenađeni ozračjem i društvom, te što se nakon
ovih susreta neka prijateljstva malo i prodube, a to je ono što ostaje i nakon što se
pojede posljednji kolač i popije posljednje piće. Na kraju krajeva to je ono što
je sigurno i bio prvotni cilj našega fratra
– zajedništvo, prijateljstvo i ljubav. Jer i
kad se ugase svjetla, mi se vratimo u svoj
zagrebački dom, možemo biti sretni što
ni u Zagrebu nismo sami, a svakako se u
nama pomalo probudi i lokalpatriotizam,
te smo još ponosniji odakle smo.
Ovo ljeto je ponovno zakazan
susret u Tučepima, a do tada se nadam
da ćemo svi uspješno završiti svoje studentske obveze te se početkom ljeta
zaputiti tamo di nam sunce ipak najviše sja, a do tada vam šaljem pozdrav
iz Zagreba u nadi da ćemo svi skupa i
dalje što više pratiti poruku ovakvih
susreta i jačati zajedništvo u našoj župi.
Marina Čović
45
6/16/10 4:18:48 PM
»Prvi put sam na ovom susretu.
Ugodno sam iznenađena. Atmosfera
je jako pozitivna i ekipa mi je odlična.
Bez obzira na razliku u godinama svi se
dobro slažemo i nadopunjavamo. Jedva
čekam kad ćemo se opet svi okupiti.«
Antonina Jelčić
»Dosad sam bila na svakom
susretu i samo mogu reći da su susreti poput ovoga jedna jako dobra stvar i
da se mene pita trebali bi se održavati
jedan put mjesečno.«
Petra Šimić
»Ovo mi je drugi put da sam tu.
Sviđaju mi se ovakvi susreti i nadam se
da će biti i češći.«
Jelena Mateljak
»Velika mi je čast što sam pozvana na susret tučepskih studenata.
Sljedeće godine me zovite opet, svakako ću doći. Svaka čast fra Nediljku,
inače mom susjedu, na ideji i volji da
svake godine okupi studente.«
Danica Šabić
Petra Šimić i Marina Kurilj s fra Nediljkom
»Svaki put se iznova veselim
ovom susretu. Podsjeti me na moje
Tučepi i drago mi je da smo bar jednu
večer u Zagrebu svi zajedno. Sve
pohvale za ekipu i organizaciju.«
Maja Jakić
»Lijepo je osjetiti zajedništvo i u
Zagrebu, izvan naše župe. Na susretima
poput ovoga možemo pomoći jedni drugima i razmijeniti korisne informacije.«
Mladen Majstorović
Tučepski studenti u restoranu »Didov san«
IZVOR.indd 46
6/16/10 4:18:49 PM
Zalog za budućnost
Dragi mještani, htio bih se osvrnuti na dosadašnje susrete tučepskih
studenata i onih malo starijih u Zagrebu,
nešto reći o njihovu značenju i staviti ih
u širi kontekst uloge mladih u lokalnoj
zajednici, a i šire u društvu.
Evo već se četvrti put okupljamo
u Zagrebu i svaki susret iznova svjedoči vedrinu, nesputanost i životnu radost
mladoga čovjeka, koje pojačava osjećaj pripadnosti i ljubavi prema rodnom
mjestu. Time na određeni način prkosimo onim lošim navikama gradskoga
života, pretrpanom dnevnom rasporedu i otuđenosti koje posebno prate one
koji drugu ruku koriste kako bi na prste
nabrojili godine provedene u ovom
gradu. Ali to samo pojačava radosno
iščekivanje okupljanja nas Tučepljana,
koje fra Nediljko najavi za vrijeme
božićnih blagdana. A tek kad se susretnu poznata lica, kad nam se pridruži
novi naraštaj studenata i kad spontano
krene pjesma, sreći nema kraja.
Usprkos mnogim prijateljstvima
i poznanstvima koje studenti stiječu
lijepo je sresti svoga čovjeka, podijeliti
s njim svoju radost, ali i brigu, veseliti se njegovim uspijesima, hrabriti ga
onda kad ga očekuju teške iskušenje.
Nekako ta udaljenost od rodnog kraja
djeluje na prisnost i povezanost među
nama na način da one koje smo nekad
možda mlako pozdravili kad bi ih sreli
u Tučepima, ovdje dočekamo širokim
osmijesima i zagrljajima. Pogotovo se
IZVOR
IZVOR.indd 47
veselimo novopridošlim studentima
koje želimo uputiti u izazove studentskog života u Zagrebu, kako pozitivne
tako i negativne. Tu je naša uloga osobito važna, jer su oni kao i mi stariji
prije njih došli tu, kako bismo stjecali
znanje, širili svoje vidike i konačno formirali se kao osobe.
Studentski život u glavnom gradu
velika je prilika za razvijanje kreativnih potencijala i pronalaženje sebe u
mnoštvu sadržaja koje nudi obrazovanje, kultura i društveni život. Šteta je ne
iskoristiti tu priliku i rasti u mudrosti,
toleranciji, snošljivosti, kako bi poslije
te vrijednosti mogli prenositi drugima.
Mladi čovjek, vjernik na osobit
način, mora bit lučonoša i mijenjati svijet oko sebe na bolje. I pritom ne mislim
samo na studente na visokim učilištima,
nego i na one koji su se nakon srednjoškolskoga obrazovanja odlučili za rad te
svoj posao obavljaju savjesno i pošteno. Tu ulogu ne smijemo odbiti jer nam
život ne će oprostiti pasivnost ili razmišljanje »mogu to drugi i bez mene.«
Odgovornost je velika. Studentski
život ne smijemo shvatiti samo kao
borbu za »komad papira« koji će nam
donekle jamčiti životnu sigurnost.
Pozvani smo na daleko više i na daleko bolje. A to bolje i više je nova organizacija društva koju ćemo svatko u
svojoj zajednici pokrenuti. Prvo u obitelji, onda u svom mjestu, a potom i
šire. Možda vam se čini da govorim o
47
6/16/10 4:18:51 PM
Studenti u restoranu »Didov san« čekaju na molitvu
stvarima koje se ne tiču naše zajednice.
Ali nije tako. Ako se kritički osvrnemo na vrijeme u kojem živimo, vidimo
da društvo prolazi krizu morala (puno
gora od financijske), da nasilje, govor
mržnje i podjele nisu rijetka pojava, da
i ne govorim o materijalizmu i nedostatku pravih vrednota.
Mogućnost za djelovanje ima
dosta. A kako djelovati? Ugasiti računalo i televizor, izaći u društvo, razgovarati o problemima, kritički promišljati
o onom što nam se nudi. Ukratko: učiti
se toleranciji i prihvaćanju drugih i drugačijih. Ispričati dobar vic, pokloniti
osmijeh, otići na koncert, zapjevati u
društvu male su stvari koje će također
doprinijeti plemenitom cilju.
Mislim da su naši susreti pravi
put na kojem će kroz zajedništvo jačati
48
IZVOR.indd 48
svijest nas mladih Tučepljana o potrebi
da se intenzivnije aktiviramo u društvu
oko nas, u našem mjestu pogotovo. U
tome nam može biti poticaj i blagopokojni papa Ivan Pavao II. koji je osobito
volio mlade i često naglašavao njihovu
ulogu u stvaranju boljega svijeta.
U svojoj nastupnoj propovijedi
22. listopada 1978. poručio je mladima:
„Vi ste budućnost svijeta i nada Crkve.
Vi ste moja nada.“ Na nama je da tu
nadu živimo i izaberemo prave a ne
prividne vrijednosti. Završio bih s još
jednom njegovom porukom sa susreta s
mladima u Solinu 1998 : „Ne vjerujte
onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi
ništa veliko!“ Bog vas blagoslovio!
Mate Čobrnić
IZVOR
6/16/10 4:18:51 PM
Hvaljen Isus i Marija!
Dragi studenti, dragi mladi prijatelji!
Jako mi je drago da vam se mogu
obratiti s nekoliko riječi i prenijet vam svoje
iskustvo studiranja i života u Zagrebu, budući
sam „do jučer“ bio student. Život u Zagrebu,
odvojenost od roditeljskog doma, bližnjih
i župe je nešto što svatko od nas prolazi ili
je prošao. Zadaci i izazovi koji su pred nama
tjeraju nas na veliki rad, žrtvu i odricanje.
Mladost je vrijeme traženja, kada se
iz mladenačkoga života rađamo za zrelo i
odgovorno nošenje tereta života. To je izlaz
iz djetinjstva, kada mladi čovjek otvara oči
za svijet oko sebe izlazeći iz obitelji, ulazi i
osvaja svijet ponajprije dobrim djelima, navikama suprostavljajući se zlu. Napušta se
roditeljska kontrola doma, ali se i dalje ostaje
vezan za dom. Iako je mladenaštvo naizgled
vrijeme kada izgledamo agresivno i samostalno, to je ipak razdoblje kada nam je najpotrebnija nježnost, razumjevanje i prijateljstvo
roditelja. U tom razdoblju potrebno je osloniti
se na ono vječno i duhovno u nama natopljeno i učvršćeno ljubavlju i vjerom, što će nam
omogućiti da i izvan rodnoga doma budemo
odgovorni. To ponajprije znači oduprijeti se
raznim ovisnostima, negativnom utjecaju
nasljeđa, loših navika, kada trebamo sazrijeti u svakom pogledu (vjerskom, stručnom,
radnom, spolnom) prihvaćajući druge osobe
oko sebe, ljubeći bližnje. U sredini gdje studiramo treba nastaviti raditi sve pozitivno što
smo radili u našim Tučepima, završiti studij,
steći zvanje kojim ćemo biti na ponos svojoj
obitelji, prijateljima i rodnom mjestu. Mladom
čovjeku stoga treba prepuno razumijevanja,
razgovora, topline, blizine, a osobito molitve.
Nemojte se obeshrabriti, ukoliko
na studiju i u životu vam ne krene najbolje. Ohrabrite se i napunite vjerom, vjerujte u radosnu vijest Kristova Uskrsnuća, uz
molitvu, prijateljsku pomoć bližnjih i veliku
roditeljsku ljubav izdržat ćete sve poteškoće. Vjera će vam pomoći da i najteže ispite na fakultetu svladate kada se čine teškiIZVOR
IZVOR.indd 49
ma. Iako smo u Zagrebu, uvijek moramo
na najbolji način predstavljati rodno mjesto
svojim ponašanjem, predanim radom, odlazeći na svetu misu, pohađajući kateheze,
sportskim aktivnostima, glazbom. Slobodu
koju smo još više stekli odlaskom od doma
moramo pretvoriti u zrelost i odgovornost u
poslu, braku, pomažući župi, rodnom mjestu, našim Tučepima. Uvijek moramo raditi
na učvršćivanju i povezivanju svih nas mladih iz Tučepi, razvijati osjećaj da se možemo
jedni u druge pouzdati i pomoći kada je to
potrebno. Lijepo bi bilo da međusobno izmijenimo e-mail adrese, na koje ćemo primati
informacije o aktivnostima vezanima za naše
mjesto i da se možemo jedni drugima obratiti
ili nešto korisno i lijepo poslati.
Ovom prigodom se zahvaljujem našem
župniku fra Nediljku, koji je s nekolicinom
mladih entuzijasta pokrenuo naše sastanke
i susrete, što je izniman uspjeh, jer ćemo mi
mladi morati pokretati kvalitetne akcije i projekte u našem mjestu, te odolijevati negativnostima suvremenoga ubrzanog života.
Nadalje se zahvaljujem dragom gospodinu
Anti Tonću Kurilju, koji svojom dobrotom i
velikodušnošću redovito pomaže u organizaciji naših susreta.
Neka svemogući Bog blagoslovi sve
mlade našega mjesta i cijeloga svijeta i naše
mjesto po zagovoru zaštitnika Sv. Antuna
Padovanskoga – koji je svetac cijeloga svijeta, nadasve čuvar djece i mladih.
Marijo Vodanović, dr.med.
49
6/16/10 4:18:52 PM
SUSRET TUČEPSKIH STUDENATA U SPLITU
U
srijedu, 10. ožujka 2010. splitski
studenti iz »našega malog mista«
proveli su večer s našim »pratrom« u
jednom malom ugodnom ambijentu i
veselom druženju.
Dvorište crkve Gospe od zdravlja bilo je dogovoreno mjesto sastanka.
Bilo je to vrijeme neumornih kiša pa su
svi stizali s pomalo skeptičnim pogledima. Ali, nipošto se nismo dali. 13 mladih duša zaplamtilo je veoma brzo. Malo
nas je, ali sasvim dovoljno za nezaboravan susret, prvenstveno zbog molitve i
međusobnoga druženja. Nakon kratke
molitve u istoimenoj crkvi, zaputili smo
se prema konobi Varoš. Ugodna atmosfera oraspoložila je i one tmurnije koji
su netom prije slušali večernja predavanja. Trenutak bježanja od stvarnosti za
svakoga je bio neprocjenjiv. Uz ukusnu
spizu uživali smo u zajedničkom čavrljanju, smijehu i šali. S obzirom da je
doživljaje jako teško puko prenijeti na
papir, bit ću kratka i nimalo slatkorječiva. Ono što nama ostaju su lijepe uspomene duboko pohranjene u nas same, ni
sami svjesni samoobogaćivanja i ispunjeni radošću okrećemo se svakidašnjoj
kolotečini zbivanja.
Neizmjerno zahvaljujemo našem
fra Nediljku i iskreno se nadam u još
niz sličnih susreta. Tako su i „splitski studen“ (Tučepljani) pronašli svoje
mjesto pod suncem.
Mia Vitlić
Tučepski studenti u Splitu
IZVOR.indd 50
6/16/10 4:18:53 PM
MLADI NAŠE ŽUPE U NJEMAČKOJ
N
aš župnik fra Nediljko je u prošlim
uskrsnim praznicima s nama mladima posjetio München i Bavarsku. Mi
i on smo bili oduševljeni. U listopadu
prošle godine ponudio nam je posjet
i lijepa riječ sve poteškoće brzo privodi kraju. Start. Za neke prvi put.
Fra Nediljko upozorava: »Ne trošite
brzo novac.« Uza sve to neki kupuju.
Sletjeli smo. Uzeli kofer.
Na aerodromu u Bonnu ministranti iz Wachtenberga s plakatom dočeka
Kölnu, Bonnu i Aachenu. Mladi iz
jedne krasne župe kraj Bonna (Bonn
Wachtenberg) zaželjeli su izmjenu
posjeta s nama. Trebalo se brzo organizirati. U pitanju je let avionom. Cijena
je ovisila o vremenu prijave. Što prije
to jeftinije.
Gospodin Marin Tomaš Nagarić
preuzeo je brigu oko sređivanja avionskih karata. Dan po dan, sastanka
po sastanak i dođe uskrsni ponedjeljak
5. 4. 2010. Oduševljenu, pjesmi i razgovoru u Jović Bus-u s Emilom nije
bilo kraja. Na aerodromu mala panika. Nismo platili pristojbu za kufere.
Fra Nediljko to olako shvaća i rješava. Svugdje ga netko znade. Osmjeh
IZVOR
IZVOR.indd 51
Pratar nas skuplja oko sebe kao
kvočka piliće ili mater malu djecu.
Idemo prema vratima. Odjednom velik
plakat. Dobro došli. Imena naša i naših
domaćina. Kod svakoga od nas nestalo je brige i straha. Ljubav je zračila
na licima naših domaćina. Zagrljaji
i poljupci. Plakati s našim imenima u
rukama roditelja i mladih. Fra Nediljku
suza radosnica navlaži oči i obraz.
»Ovo je najljepše od svih mojih dosadašnji izmjena s mladima.«
Ponoć je prošla. Vozimo se doma.
Utorak
Našu njemačku avanturu smo
započeli višesatnim piknikom gdje smo
51
6/16/10 4:18:55 PM
se upoznali i družili s našim gostoljubivim domaćinima.
Nakon toga smo, svatko sa svojom obitelji, otišli u Bonn gdje smo
razgledavali Münster crkvu, ujedno i
najveću znamenitost u Bonn-u. Bonska
crkva je građena u romaničkom stilu
između 11. i 13. stoljeća, a nakon toga
smo vidjeli Bethoveenovu kuću.
Poslije kratkog šopinga smo, na
veselje mnogih, otišli u Haribo tvornicu bombona otkud se nitko nije vratio
praznih ruku.
Dan smo završili zajedničkom
večerom u župnom centru Niederbachenu
gdje smo se zabavljali i družili s domaćinima dugo u noć.
Srijeda
Ovaj je dan započeo ranije od
prijašnjeg. U 9,30 smo krenuli pješke
na Rodenberg, vulkansko brdo blizu
Niederbachena (mjesta gdje smo stanovali).
Poslije piknika razgledavali smo
obližnju farmu konja, a poslijepodne
smo proveli baveći se lončarstvom,
gdje je svatko mogao pokazati svoj
talent. Ono što smo napravili donijeti
će nam naši divni domaćini.
Predvečer smo imali zajedničku Misu, koju je predvodio naš fra
Nediljko. Bio je u njemačkom stilu.
Posjetili su ga oni koje je krštavao i
vjenčavao. Poslije sv. Mise smo, uz
roštiljanje i dobru hranu, još bolje upoznali svoje domaćine.
Četvrtak
Nakon kratkog susreta u župnom
centru Niederbachem zajedno smo
krenuli vlakom za Köln. Ljepotu kölnske katedrale ni ružno vrijeme nije
moglo umanjiti. Nakon razgledavanja
te najveće znamenitosti, ujedno i same
prepoznatljivosti Kölna, otišli smo u
muzej parfema - Farina, gdje smo se
upoznali s cijelom povješću kolonjske
vode i povijesti same obitelji Farina.
Mladi iz Tučepi i Wachtenberga prije igre
IZVOR.indd 52
6/16/10 4:18:56 PM
IIvana M
Mijačika
č k pravi vazu
Razgledavanje grada smo završili
višesatnim šopingom nakon kojeg smo
se vlakom vratili u Oberbachem gdje
smo uživali u koelnskim specijalitetima koje su pripremile naše domaćice.
Petak
Dan smo započeli uobičajenim
jutarnjim doručkom. Nakon toga smo
s autima došli u Züllighoven, gdje
smo se ukcrali u bus i krenuli prema
Aachenu.
U Aachenu smo posjetili međunarodni misijski centar Die Sternsinger
Kinder Missions Werk koji pomaže siromašnoj djeci diljem svijeta. U
tom centru su nas jako lijepo ugostili.
Pokazali su nam muzej u kojem smo
mogli vidjet razne igračke s kojim
se igraju djeca u Peruu, Argentini,
IZVOR
IZVOR.indd 53
Kini, Mongoliji, Namibiji,
Maroku, Egiptu itd. Na
poklon smo dobili mali
kamenčić iz Namibije. Fra
Nediljko i tu susreće svoje
prijatelje.
Puni dojmova krenuli
smo u razgledavanje stolne Aachenske katedrale iz
8. stoljeća – Dvorske kapele Karla Velikoga. U njoj se
nalaze grobnice Karla Velikog i Otona III. i riznica.
Na našu žalost nismo
mogli vidjet stolicu Karla
Velikoga, na kojoj je sjedio
za vrijeme Mise, zbog radova na tom dijelu katedrale.
Nakon svega toga došao je
željno očekivani dvosatni
šoping. U 15 sati krenuli smo prema
Züllighovenu, gdje smo se s autima
vratili svojim »kućama« a tamo nas je
čekalo višesatno pakiranje stvari.
Nakon tog »mukotrpnog« posla
spremili smo se za večeru u župnoj kući
gdje nas je čekalo 10 vrsta pizza (na
našu radost). Iznenađenje večeri je bio
dolazak predstavnika njemačkog nogometnog saveza gospodina Wolfganga
Watzkea i njegove supruge Julijane –
opet fra Nediljkovi prijatelji, koji nam
je uručio Adidasove majice i šuškavac.
Tužnih lica oprostili smo se se od naših
prijatelja Njemaca, koje ćemo širokih
ruku primit u listopadu kad nam oni
dođu u uzvratni posjet Tučepima.
Josipa Bakalić, Anđela Morović,
Ana Visković
53
6/16/10 4:18:57 PM
Lijepo da ste ovdje!
Wachtberger Messdiener bekommen Besuch aus Kroatien
Als wir uns am Ostermontag (05. 04.
2010) um 23.30 Uhr mit unseren Familien
am Köln-Bonner Flughafen versammelten,
waren wir voller Spannung auf unsere kroatischen Gäste. Dann öffnete sich die Tür
zum Terminal und uns war klar: Das wird
klasse!
Wir hatten extra ein Plakat gemalt,
um unsere Gäste herzlich zu empfangen.
Darauf standen unsere Namen und in deutscher Sprache „Herzlich Willkommen“
genauso, wie auf Kroatisch: »Dobrodošli u
Njemačko lijepo da ste ovdje« (= Herzlich
willkommen in Deutschland – schön, dass
ihr hier seid).
Radost mladih iz Wachtberga
Schon bei der Ankunft war eine Riesenstimmung, die die ganze Woche lang
anhalten sollte.
Am Dienstagmorgen trafen wir uns
nach einer sehr kurzen Nacht um 10.30
Uhr in Niederbachem, um nach Bonn in die
Rheinaue, einen großen Park, zu fahren, wo
wir Kennenlernspiele veranstalteten und unter
Anderem bei dem Versuch, ein rohes Ei mithilfe unnützer Gegenstände bruchsicher einzupacken, eine Menge Spaß erlebten.
Danach ging es weiter zur Besichtigung
des Bonner Münsters.
54
IZVOR.indd 54
Anschließend hatten wir alle die
Gelegenheit, durch die Stadt zu bummeln.
Am zweiten Tag machten wir einen
ausgedehnten Spaziergang auf dem
Rodderberg, der früher ein Vulkan gewesen war und zeigten unseren Gästen etwas
von der Umgebung, in der wir wohnen.
Den Abend genossen wir bei Steak oder
Würstchen, Nudelsalat und gemütlichem
Beisammensein.
Nachdem wir am nächsten Morgen
schon früh in Niederbachen gestartet waren, ging es ab Mehlem mit dem Zug weiter
nach Köln. Dort angekommen, nahmen wir
an einer Führung durch den Kölner Dom
teil, dem zweitgrößten Dom der ganzen
Welt, der 1248 erbaut wurde.
Anschließend fand eine Führung im
Farina Haus statt, der ältesten Parfümfabrik
der Welt. In den darauf folgenden Stunden
machten wir Köln unsicher.
Mit einem rheinischen Abend, an
dem es rheinische Spezialitäten, darunter
»Rievkooche« und Sauerbraten, zu Essen gab,
ging auch schon der vorletzte Tag zu Ende.
Am Freitag, unserem letzten Tag,
fuhren wir nach Aachen und besichtigten
das Kindermissionswerk »Die Sternsinger«
sowie den Aachener Dom. Nach einem
erneuten Stadtbummel fuhren wir wieder
zurück nach Wachtberg.
Im Anschluss hatten alle noch ein
wenig Zeit, um zu entspannen oder die
Koffer zu packen. Danach trafen wir uns
zum Pizzaessen und verbrachten so die
letzte gemeinsame Mahlzeit.
So ging eine wundervolle Woche mit
unseren lieben kroatischen Gästen zu Ende,
doch wir Deutschen freuen uns jetzt schon
riesig auf den Gegenbesuch im Herbst.
Jan Matthias Engels, Peter Kader,
Max Walde
IZVOR
6/16/10 4:18:59 PM
Lijepo da ste ovdje!
Ministranti iz Wachtberga dočekali ministrante iz Hrvatske
Kad smo se na uskrsni ponedjeljak
(5. 4. 2010.) u 23,30 s našim obiteljima
okupili na kelnsko-bonskom aerodromu, bili smo jako uzbuđeni zbog dolaska
naših hrvatskih gostiju. Onda su se otvorila vrata terminala i sve je bilo jasno:
ovo će biti odlično.
U znak dobrodošlice napravili
smo plakat. Na njemu su bila ispisana
naša imena i na njemačkome »Herzlich
Willkommen« (Dobro došli), ali i na
hrvatskome: »Dobro došli u Njemačku.
Lijepo da ste ovdje.«
Već pri samom dolasku, raspoloženje je bilo odlično i tako je ostalo cijeli
tjedan.
U utorak ujutro, nakon veoma
kratke noći, našli smo se u 10,30 u
Niederbachenu, kako bismo zajedno krenuli u Bonn, u Rheinaue, veliki park u
kojem smo organizirali igre upoznavanja.
Dobro smo se zabavljali dok smo, pomoću
beskorisnih predmeta, pokušavali zamotati jaje, a da ga pri tome ne razbijemo.
Nakon toga krenuli smo u razgledavanje bonske stolne crkve, a zatim smo
sami prošetali gradom.
Drugi dan smo pošli u dugu šetnju na Rodderberg, nekadašnji vulkan, i
pokazali smo našim gostima kraj u kojem
živimo. Navečer smo uživali u raznovrsnom mesu, kobasicama, tjestenini i prije
svega, dobrom društvu.
Sutradan smo već rano ujutro krenuli iz Niederbachena prema Mehlemu, a
onda vlakom dalje prema Kölnu. S vodičem smo razgledali kölnsku katedralu,
drugu po veličini u svijetu, koja je sagrađena 1248. godine.
IZVOR
IZVOR.indd 55
Dobre majke i izvrsne kuharice
Nakon toga smo razgledali i kuću
»Farina«, najstariju tvornicu parfema na
svijetu.
Večer je bila prava rajnska, s rajnskim specijalitetima, rievekooche i kiseli
kupus, i tako je završio i predzadnji dan.
U petak, zadnji dan, otputovali smo u Achen i posjetili dječje misije
»Sternsinger« i ahensku katedralu. Nakon
šetnje gradom vratili smo se u Wachtberg.
Ostalo je još nešto vremena da se odmorimo ili spakiramo kofere, a onda smo
zajedno otišli na picu i tako proveli naš
zadnji zajednički obrok.
Tako je prošao prekrasan tjedan s
našim dragim gostima iz Hrvatske, a mi
Nijemci se već sada radujemo što ćemo
im na jesen uzvratiti posjet.
S njemačkog prevela Smiljka Mendeš
55
6/16/10 4:18:59 PM
NAGRADNO PUTOVANJE U KRAŠIĆ
D
a »Vjeronaučna olimpijada« nije samo učenje podataka već jačanje zajedništva, pokazalo je i ovo nezaboravno
putovanje u Krašić i Zagreb. U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske
nadbiskupije po devet najbolje plasiranih
ekipa osnovnih i srednjih škola i njihovi
mentori imali su čast doživjeti prostor na
kojem je živio i djelovao blaženi Alojzije Stepinac. Među najboljima bili smo i
mi - vjeroučenici osmog razreda: Ela Lalić, Ivana Milković, Tomislav Mravičić i
Martina Sablić–Brbić i naša vjeroučiteljica Marina Šimić. Cilj toga putovanja
nije bio samo produbiti znanje, već rasti u
življenju onih vrjednota koje je Stepinac
stavljao na prvo mjesto: vjernost Bogu,
Crkvi, svojoj domovini i svome narodu.
Vjeroučiteljica Marina Š
Šimić s našim
vjeronaučnim olimpijcima
Vožnja autocestom i bljesak sunca na snijegu dozivali su u svijest dobro
naučenu građu o A. Stepincu. Znamo da
se masirao snijegom i ledom te odricanjem jačao svoj organizam. Sjetili smo
se i naših odricanja i odluka, unijeli ih u
56
IZVOR.indd 56
zajedničku molitvu i nastavili put. Kratko
zaustavljanje na odmorištu Krka ostavilo
je fotografski zapis o ljepoti naše Domovine, ali i o ljepoti zajedništva. Upravo su
to vrjednote koje su A. Stepincu svijetlile
u srcu i koje su čekale da zagriju srca onih
koji su krenuli njegovim putem.
Nakon ugodne vožnje zakoračali smo na tlo župe Krašić gdje je A. Stepinac kao zatočeni zagrebački nadbiskup i
kardinal često šetao s časoslovom u ruci.
Prisjetili smo cijele građe o njegovu boravku u Krašiću: nije smio prelaziti granice
župe, više od četrnaest policajaca i tajnih
agenata pratili su njegovo kretanje, nije
mogao nikamo otići izvan kuće bez policijske pratnje. Ni poštom se nije mogao služiti jer su njegova pisma otvarana, oštećivana, kontrolirana i zapljenjivana. Oni koji bi
primili pismo od Nadbiskupa ili prenosili
njegova pisma iz Krašića upali bi u nemale opasnosti. Neki su dospjeli u zatvor
i na suđenje. Plijenjena je Kar-dinalova
pošta. Čak mu je i omotnica s bulom kardinalskog imenovanja uručena oštećena.
Blaženi je Alojzije na sve te izazove mirno
odgovorio: »Izdržat ćemo uz Božju pomoć
i molitve vjernika i umrijeti za Božju stvar.
Rado dajem ovaj kukavni život, samo da
živi i napreduje Božja stvar!«
Kao dobar domaćin, u Krašiću,
nas je dočekao župnik Dragutin Kučan.
Lijepo je bilo biti ispred crkve Presvetoga
Trojstva, u koju je A. Stepinac dolazio
kao dječak, ali i u kojoj je propovijedao.
Sve riječi koje je župnik o Blaženiku
izgovarao, vjeroučenici su glavom potvrđivali, ali ovaj put pogledom na prostor
IZVOR
6/16/10 4:19:00 PM
Sudionici vjeronaučne olimpijade u Krašiću
kojim je Kardinal hodio i odakle je slao
svoje poruke. Euharistijsko slavlje predvodio je don Ivan Čotić, voditelj pobjedničke ekipe. U nadahnutoj propovijedi pozvao je sve na poniznost koju je
Stepinac živio do kraja. Nakon misnog
slavlja posjetili smo spomen-muzej koji
sadrži vrijedne predmete poput oltara na
kojem je Kardinal slavio Misu u dane
kad nije mogao odlaziti u crkvu, kreveta
na kojem je umro, radnog stola i pisaćeg
stroja na kojem je pisao brojna pisma i
misli poput one »Imati i držati se dragog
Isusa, onda sve biva lako!« Vođeni tom
mišlju napustili smo prostor koji je A.
Stepinac nazivao »raj na zemlji« i nakon
obilaska rodne kuće obitelji Stepinac u
Brezariću krenuli prema Zagrebu. Posjet
muzeju i gledanje dokumentarnog filma
»Moja je savjest čista«, iznova je otkrivao Stepinčevu nepokolebljivu vjernost
prema Isusu Kristu i goruću ljubav za
Crkvu. Još jednom smo se sjetili velikog
IZVOR
IZVOR.indd 57
čovjeka koji je odlučio da se ne će braniti pred sudom, koji ima svrhu provesti
odluku Komunističke partije da ga se
ukloni s mjesta zagrebačkoga nadbiskupa i ponizi Katoličku crkvu.
Na tom montiranom političkom
procesu što ga je komunistički režim
1946. god. upriličio protiv nadbiskupa
A. Stepinca sudsko je vijeće odbilo gotovo sve svjedoke koje su preložili Nadbiskupovi branitelji. Pokušali smo zapamtiti riječi koje je tada Stepinac govorio i
koje su svjedočanstvo njegove duhovne
veličine: »Ja bih bio, gospodo, obična
ništarija, kad ja kao katolički nadbiskup,
Hrvat, ne bih služio svojem narodu u vrijeme kad je bio jedno bespravno roblje
u bivšoj Jugoslaviji. Ako svaki narod na
svijetu ima prava upravljati svojom sudbinom, onda nitko ne može to pravo osporiti hrvatskom narodu. To je cijeli ponor
te vaše optužbe. To je moj odgovor na
čitavu tu pripovijest.«
57
6/16/10 4:19:00 PM
Osvrćući se na presudu kojom
je nepravedno osuđen 1946. godine,
nadbiskup A. Stepinac je posvjedočio:
»Proglasili me zločincem. Ali, na Božjem
sudu vidjet će se, da imena ratnih zločinaca drugačije glase, nego na ‘narodnim
sudovima’. I mene su kao i Krista osudili
‘u ime naroda’, ali glavno da nisam osuđen u ime Presvetoga Trojstva za izdaju Crkve.« Nadbiskup je, premda je bio
duboko ponižen i uvredama obasut, ostao
miran u svom šutljivom dostojanstvu. Ima
prigoda u kojima šutnja najviše govori.
Svojim držanjem i stavom on je sucima
pokazao da je dobro istražio i proniknuo
u njihove misli i nakane. Sudski je postupak završio njegovim prividnim porazom,
no, stvarno je to njegova pobjeda.
Na Kardinalovu grobu u katedrali
osjetili smo snagu rečenice nadbiskupa
zagrebačkog Franje Kuharića: »S njegovim grobom postaje jača zemlja u kojoj
počiva.« U tišini i sabranosti svatko je
uputio svoje molitve sjećajući se njegovih posljednjih trenutaka zemaljskog
života i riječi njegova svjetla vjere.
U srijedu 10. veljače 1960., oko
14,00 sati kardinal Stepinac je otežano
disao. Župnik Josip Vraneković predložio mu je injekciju za bolji rad oslabljenoga srca. Kardinal, znajući da je
došao čas odlaska s ovoga svijeta u
vječni život, rakao je župniku: »Znate
što, župniče! Pustite vi injekciju. Idemo
najprije na ono što je najvažnije. Uzmite
štolu. Čemu se zavaravati? Sjednite
ovdje, pa idemo od početka. Osigurati
se, pa što Bog dade!« Nakon što je primio svete sakramente, bio je izvanredno
58
IZVOR.indd 58
sretan i spokojan. Uspravio se potom na
rukama u postelji i pažljivo promatrajući
Gospinu sliku nad krevetom, jasnim je
glasom izgovarao riječi: »Blagoslovljeno
ime Božje! ... Fiat voluntas tua!« (»Budi
volja tvoja!«). Promatrajući Gospin lik,
molio je potiho izgovarajući naglas riječi: »Sveta Marijo, Majko Božja, moli za
nas grješnike, sada i na čas smrti naše.«
U dva sata popodne, rekao je: »Dajte mi
onu moju svijeću!« Sjetili su se da je tek
tjedan dana ranije, na blagdan Isusova
prikazanja u hramu, blagoslovio svijeću za sebe i napomenuo da će mu uskoro trebati. Kad su mu donijeli upaljenu
svijeću, prihvatio ju je odvažno i čvrsto
držao. Za njega je ta svijeća bila simbol nadnaravnoga svjetla vjere, za koju
se borio do samoga kraja, i simbol nade
da će se njezina vatra ubrzo pretvoriti u
veliko nebesko svjetlo koje se nikada ne
će ugasiti. On ju je blagoslovio u liturgijskoj svečanosti u kojoj se Crkva spominje posljednje molitve starca Šimuna:
»Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodine, u
miru!« i u kojoj pjeva Kristu: »Svjetlo na
prosvjetljenje naroda.«
Kardinal je micao usnama dok je
molio i stalno ponavljao: »Blagoslovljeno
Ime Božje! ... Fiat voluntas tua!« To su
bile zadnje riječi koje je izgovorio umirućim usnama. Tako se na njemu ispunila riječ Svetoga pisma: »Tako umire
Pravednik« (Mudr 4, 16).
Želeći da se i naša vjera pretvori u
nebesko svjetlo koje će nas nositi prema
uskrsnuću i u kojem ćemo se prepoznati kao braća i sestre, krenuli smo svojim
domovima.
Sudionici »Vjeronaučne olimpijade«
IZVOR
6/16/10 4:19:01 PM
NAŠE HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE
»Draga djeco!
Neka vam ovo vrijeme bude vrijeme osobne molitve kako bi u vašim
srcima raslo sjeme vjere i neka izraste u radosno svjedočenje drugima.
Ja sam s vama i sve vas želim potaknuti: rastite i radujte se u Gospodinu koji vas je stvorio.
Hvala što ste se odazvali mom pozivu!«
(Gospina poruka od 25. siječnja 2010.)
U
vijek je lijepo doći u Međugorje,
mjesto molitve i obraćenja svih onih
koji trebaju duhovnu potporu. Tako
je bilo i u subotu, pred 1. korizmenu
nedjelju. Nas 70-tak se uputilo pod vodstvom našeg župnika fra Nediljka i don
Mile iz Podgore. Kišni dan nije puno
obećavao, ali uz dobre vozače i molitvu
brzo je prešao u ugodu.
Dolazeći u Međugorje naša su
srca sve jače kucala jer nigdje kao tu
nije blizina Majke Božje tako snažna i
velika. Prekrasna crkva, kip naše Majke
okićen cvijećem u bojama korizme, sve
nas baca na koljena da joj ispričamo
svoje brige, molitve, probleme i isprosimo oprost. Svi smo pred Njom manji
od »makova zrna« - i veliki i maleni.
Oni još ne shvaćaju njezinu veličinu ni
značaj, ali promatrajući odrasle oponašaju ih pa sklapaju ručice, mole i kleče.
Njihove molitve su iskrene i nitko ne
voli tako malene kao Gospa, njihova
čista srca i njihovu neiskvarenost.
Kodd Gospe
K
G
u Međugorju
Mđ
IZVOR
IZVOR.indd 59
59
6/16/10 4:19:01 PM
Crkva Kraljice i neba u Pločama
Fra Nediljko je u propovijedi za
vrijeme mise istaknuo važnost oprosta: našega, Gospina i Božjeg. Veličina
čovjeka je u tome koliko može drugome
oprostiti. Koliko mi oprostimo svome
bližnjem, nama će toliko Bog oprostiti.
Fra Ivan Dugančić u »Glasniku
mira« (veljača 2010.) piše: »Hodočasnici,
nahranjeni riječju Božjom, zanosnim
slavljem euharistije i molitvom obnavljaju pravo zajedništvo vjere. Zar je onda
čudo, što za tim čeznu posebice vjernici koji dolaze iz onih dijelova Crkve
po Europi i Americi koji su duhovno
opustošeni pretjeranim racionalizmom
današnje teologije, nemarom jednoga
dijela svećenstva te materijalizmom i
hedonizmom današnjega društva? Svi
oni u Međugorju nalaze sliku izvorne
Crkve koja vjeruje, slavi i moli i koja je
radosna u kršćanskoj nadi.«
Na tom svetom tlu brzo je vrijeme
prošlo i valjao se zaputiti na naše iduće
odredište – Ploče i Crkvu Kraljice neba
i zemlje na obali. Što reći o tom velebnom zdanju na najljepšem mjestu u
Pločama, na rivi. Kad smo ušli u crkvu,
60
IZVOR.indd 60
svi smo ostali bez riječi. Fra Nediljko je
bio vidljivo oduševljen impozantnošću
i ljepotom koja tjera na razmišljanje i
tihu želju – ta crkva u našim Tučepima.
Župnik, don Petar Mikić, nam je iscrpno opisao tijek gradnje, od ideje do
današnjeg stanja. Vitraži, oltari, predivni stupovi ukrašeni starohrvatskim pleterom - sve je to trebalo napustiti. Čeka
nas naš dragi samostan u Zaostrogu.
Gvardijan fra Ivica Omazić nas
je toplo dočekao i strpljivo proveo kroz
sve prostore: od etnografske zbirke i
umjetničke postave akademskog slikara Mladena Veže do bogate knjižnice,
klaustra samostana, franjevačke crkve i
groba našeg velikana fra Andrije Kačića
Miošića. Tek je u Zaostrogu prestala
padati kiša i počela se polako spuštati
noć i dolazak u naše Tučepi. Još jedanput smo se zahvalili našoj Nebeskoj
Majci i zagovornici na sretnom povratku uz tiho obećanje da ćemo se uskoro
vidjeti. Do tada Ti se, Majko, preporučujemo i molimo za naše mjesto, naše
ljude, a posebice za mlade!
B.M.
IZVOR
6/16/10 4:19:02 PM
Svaki učitelj mora naći put do dječje duše
U
čitelji, profesori i svi odgojitelji susreću se često s različitim problemima u
svom radu. Nisu to problemi koji proizvedu učitelji, nego ih učenici donesu u svojim buntovnim, ranjenim djetinjim dušama. A što je zadaća učitelja? Pomoći
svakom djetetu da iziđe iz svoje duhovne ravnodušnosti i iz blata života u koji
upada ostavljen sam. Opisat ću jedan
svoj susret i »sastanak« s učenikom. Ima
tome 20 godina. Učenika ćemo nazvati
Josip, iako mu to nije pravo ime. Izgubio
je godinu i dodjeljen je u moj razred
zbog učenja jezika (njemačko-engleski).
Susreli smo se na hodniku i porazgovarali. U jednom trenutku on mi reče: »Ne
idem ja u vaš razred i ne ću više ići u
školu«, a na moje pitanje zašto, odgovorio mi je: »Ja sam čuo da ste vi strogi i
zato ne ću u vaš razred.« »Ali lako ćemo
mi za to, osim što volim red, imam ja i
dušu, pa hajde probaj i nemoj odustajati«, rekla sam mu.
Prihvatio je i ušao u školu i razred.
U znak »prosvjeda« što imamo subotom
nastavu, nije došao pet subota za redom.
To sam sve opravdala niti ga ne pitajići za
roditelje, o kojima mi jeveć sve ispričao.
Bili su u trajnu sukobu i pred rastavom,
a usput mi je ispričao o tome kako konzumira »lake« (ako uopće takve postoje)
droge. Sve to pred mene je stavljeno
kao izazov s kojim se nevalja staviti u
koštac. Nakon tih pet subota (opravdanih) upitah ga pred cijelim razredom čini
li mu se da sam mu nešto dobro napravila. Oklijevajući priznao je. »A znaš li ti
kako se dobro množi? Vrati pet subota
i dođi u školu, pa ćemo se dalje dogovarati.« Shvatio je da sam »prošla« na
IZVOR
IZVOR.indd 61
ispitu i nikad više nije izostao bez pitanja. Često smo razgovarali, pomagala
sam mu kako sam umjela i mogla, radovala se njegovu napretku i došli smo do
kraja četvrtoga razreda. Na samu kraju,
pred cijelim razredom pozvao me je na
maturalnu večeru i zamolio me da mu ja
budem krsna kuma. Osjetila sam veliku radost i u tom trenutku su me oblile
suze. Uspjeli smo! I bila sam mu kuma, i
bila na vjenčanju, znam kad su mu djeca
rođena. Danas je vrlo uspješan čovjek,
nakon završenog fakulteta radi u jednoj
vrlo važnoj državnoj instituciji. Njegov
poziv uvjek me obraduje, a sama zahvaljujem Bogu što mi je dao strpljenje da
mu pomognem. Svaki učitelj mora naći
put do dječije duše, ako to nezna, mora
sam učiti. Najuzvišeniji poziv je poziv
učitelja. Najvrjednije što postoji- dijete
– dano nama je kao mogućnosti našeg
djelovanja. Mi usađujemo svoje biće u
te mlade duše i zato to ne smijemo propustiti. Vjerujem da bi svaki učitelj imao
poneki primjer iz svoga rada.
Ljilja Vokić, prof.
61
6/16/10 4:19:03 PM
ŽUPA DANAS
Anagraf ili Stanje duša
V
eoma često se događa da stanovnici jednog mjesta, ili oni koji su se
iselili prije nekoliko desetljeća u grad
dođu u župni ured i traže svoje potomke. To znaju učiniti i oni koji su odselili
u daleki svijet: Ameriku, Novi Zeland,
Australiju i drugdje.
Svaka župa posjeduje knjige u
kojime se unose: rođeni, prvopričesnici,
krizmanici, vjenčani i umrli. Te se knjige
vode redovito i po njima se izdaju crkveni
dokumenti. Nažalost, u našim krajevima
iza Drugoga svjetskog rata država je oduzela mnoge takve knjige. U nekim našim
župama takve su knjige i zapaljene.
U većini župa ostavljene su i
sačuvane knjige koje nazivamo »Stanje
duša« ili »Anagraf.« Tako se u Tučepima
može listati nekoliko stoljeća unatrag i
vidjeti razvoj stanovništva, rast ili izumiranje nekih obitelji ili čak plemena. U
»Stanje duša« bilježi se sve što se unosi
u matične knjige i pokoja posebnost.
Posebnosti su većinom »odselio u….«,
ili koji drugi posebni događaj.
Nažalost takve knjige nisu uvijek
iz različitih okolnosti redovito vođene a
može se reći su zlata vrijedne.
U župu Sv. Ante u Tučepima doselili su novi stanovnici. U knjigu »Stanje
duša« takvi uglavnom nisu u uvedeni.
Ako i jesu, često nema svih podataka.
Stranice u takvim knjigama nekih obitelji davno su ispunjene i nema više praznih listova. Stoga je potrebno nakon
nekoliko desetljeća početi stvarati novi
»Stanje duša.«
Naša je župa sa svojim pastoralnim i ekonomskim vijećem odlučila je
izraditi novo »Stanje duša.« Župnik i
njegovi suradnici mole domaće i doseljeno pučanstvo za susretljivost i suradnju.
Stvaranje novoga »Stanje duša« svakako je dugotrajni posao. Treba mnogo
suradnika. Svaka je pomoć dobro došla.
Župnik
NAŠE ORGULJE
U predbožićno vrijeme skupljali smo novac za božićni dar našoj župi.
Obnavljali smo kip Sv. Mihovila i najavili zamjenu motora na orguljama u crkvi
Sv. Ante. Hvala Bogu, naši su se župljani odazvali veoma dobro. Obnovljeni
kip Sv. Mihovila vraćen je u njegovu crkvicu u Potpeći, a umjetnička radionica Heferer iz Zagreba je prema ponudi od 27. 11. 2009. ugradila novi motor.
Izmjenom motora izbjegli smo buku motora. Tako se sada čuje samo kruženje
zraka kroz orgulje. Gospodin Heferer reče da nisu mogli ustanoviti kad je stari
motor izrađen.
Hvala svima koji su se na bilo koji načini uključili u tu plemenitu akciju.
62
IZVOR.indd 62
IZVOR
6/16/10 4:19:03 PM
Nije crkveno vjenčana a želi primati sakramente
Pitanje čitateljice:
Već dugi niz godina nalazim se u civilnom braku (nismo crkveno vjenčani). Željela
bih ponovno moći primati sakramente, ali
muž ne želi crkveno vjenčanje. Postoji li ikakva mogućnost da se zapreke primanja sakramenata uklone kako bih ponovno mogla ići
na ispovijed i pričest?
čitateljica
Odgovor teologa:
Dobro je postaviti pitanje o određenom
problemu i tražiti njegovo rješenje. Vi ste učinili dobro, pa vam odgovaram na postavljeno
pitanje. Ne znam zbog
kojega razloga vaš muž
i vi niste crkveno vjenčani, niti mi je poznat
status vašega muža.
Jedna je situacija ako
on nije kršten, a drugačija je situacija ako
jest, pa zbog nekoga
svog osobnog uvjerenja odstupa od svog
krštenja i u životu pravi
zaokret drugačiji praksi
kršćanskog življenja.
Ako vaš muž
nije kršten, on s vama
nikako ne može sklopiti sakramentalni brak, ali može kanonski brak,
tj. brak po pravu Katoličke crkve ako se ostvare osnovni uvjeti a ti su da vam dopusti odgajati djecu u vašem braku kako vam to nalaže
vaše krštenje i da želi s vama živjeti u trajnoj
bračnoj zajednici, kako je to u naravi braka
između muškarca i žene.
Ako je pak kršten valjano u bilo kojoj
kršćanskoj crkvi, a pogotovo ako je katolik,
tada ni jedan brak za vas nije valjan ukoliko
nije sakramentalni, tj. sklopljen u Crkvi. Ako
živite u bračnoj izvan sakramentalnoj zajednici
(civilni brak) možete se u svako doba vjenčati
IZVOR
IZVOR.indd 63
i time sanirati vaše bračno sakramentalno stanje. Ovdje vrijedi pretpostavka da vi i vaš muž
niste prije imali nikakvih brakova ni s kim drugim, bez obzira jeste li prethodno valjano sudski razvedeni.
Ako je vaš muž nekršten pa je imao
civilni brak s nekrštenom osobom, on ima trajnu smetnju sklopiti bilo kakav brak u kanonskom obliku s vama. Ako nije bio vezan nikakvim zakonskim brakom, nego je to prva bračna zajednica za vas dvoje, vi se možete obratiti s povjerenjem svom župniku i on će vam sve
objasniti kako i može li se vaš brak sanirati i
onda kad vaš muž ne želi sudjelovati, ali se ne
protivi da »vi to sredite«
bez njega.
Ukoliko se on
protivi bilo kakvoj vezi
s religioznim povezivanjem vaše bračne
zajednice, mislim da
nema smisla ni pokušavati, ako će to stvoriti
nered i sukobe.
Ako postoji solidan temelj sigurnosti
da će vaš brak potrajati do kraja života, vi
možete ukloniti zapreke pristupa sakr amentima Ispovijedi i
Pričesti, ako svoj brak ukrijepite u korijenu.
Potrebno je ipak imati u tome dopuštenje
vašega muža, iako ne želi u tome izravno
sudjelovati, barem se ne treba protiviti da vi
to uredite. Tada se obratite svom župniku i
on će vas dalje voditi i postupiti, kako je već
uobičajena kanonska praksa.
Ne navodite imate li djecu, pa kako
rekoste da ste duže u braku, može se pretpostaviti da su, ako ih imate, već punoljetni i
odrasli. Ne zaboravite da uvijek svojom ljubavlju svjedočite vrijednosti kršćanske i katoličke
ljubavi, vjere i nadanja, osobito u obitelji.
63
6/16/10 4:19:03 PM
ROGAČ – HRANA I MJERA ZA DRAGOCJENOSTI
K
ada na nekom zlatnom nakitu vidimo oznaku da je izrađen od 18 ili 24
karatnog zlata, vjerojatno se ne pitamo
otkuda ta mjera potječe. Nedvojbeno
nam je ipak jasno da veći broj karata
(ct ili Kt) znači veću čistoću zlata pa
tako 24 ct označava 100 %-tnu čistoću
zlata, a 18 ct je oznaka za 75 % zlata
u materijalu. Karat danas ujedno služi
i kao jedinica za masu zlata i dragog
kamenja (npr. 1 ct = 200 mg).
Otkuda ta mjera? Potječe iz antičkih vremena kada se stari Grci njime
mjerili količinu dragocjenih materijala,
a označava masu koja odgovara masi
sjemenke rogača. Njegove sjemenke,
naime, imaju stalnu masu, oko 0,18 g,
i to neovisno o uvjetima u kojima se
nalaze, što je davalo pouzdanu mjeru
za dragocjenosti koje se i inače mjere u
malim količinama. Grčko ime za rogač
potječe od grčke riječi kéras što znači
rog (očigledna je veza s oblikom rogačova ploda), a kerátion je naziv za njegovu sjemenku. Otuda i naziv za mjeru
koja se do danas sačuvala kao karat.
Na toplim, od vjetra zaštićenim
staništima u Sredozemlju, vrlo često u
zajednici s maslinom, raste biljka koju
poznajemo kao rogač. Znanstveni (latinski) naziv joj je Ceratonia siliqua. Prvi
dio imena (ime roda) potječe od upravo protumačenog grčkog naziva, a ime
vrste latinska je riječ koja opisuje oblik
ploda (lat. siliqua = mahuna). U našem
primorju i na otocima rogač je cijenjen
i poznat upravo zbog tih jestivih slatkih
64
IZVOR.indd 64
plodova, tamnosmeđih i dugačkih i do
20 cm, spužvastoga unutrašnjeg tkiva u
kojem se krije 4 do 10 sjemenki.
Rogač je podrijetlom iz Male
Azije, a danas je rasprostranjen po čitavu
Mediteranu. Uzgaja se i u Južnoj Americi,
Meksiku, Indiji i na Srednjem Istoku.
Na područje hrvatskog juga i
otoka donijeli su ga Grci osnivajući svoje kolonije. Rogač nije baš lako
ugojiti i najčešće ga treba cijepiti da
bi davao plod. U nas dobro uspijeva u
dubrovačkom primorju, Neretvi i na
otocima Korčuli, Visu, Hvaru i Šolti (na
kojoj postoji i naselje Rogač). U prošlosti je upravo zbog hranjivosti rogač u
tim našim krajevima često uzgajan, najčešće kao pojedinačna stabla na okrajcima njiva. Osobito je okolica Komiže na
Visu poznata po kvalitetnim plodovima
rogača. Nažalost, danas se i one količine koje se proizvode nemaju gdje tržišno plasirati pa uzgoj polako zamire.
Snažno stablo rogača, tvrda drveta i bujne guste krošnje, koje može
narasti i do 15 m visine, vrlo je dekoraIZVOR
6/16/10 4:19:04 PM
tivno i pogodno za oblikovanje mediteranske parkovne arhitekture.
Rogač je poznat i pod imenom
„kruh sv. Ivana Krstitelja“ jer se on,
prema nekim tumačenjima biblijskoga
teksta (Mt 3,4), hranio njegovim plodovima u vrijeme propovijedanja na Jordanu.
U evanđeljima spominje se i u prispodobi o razmetnom sinu (usp. Lk 15,16). U
židovskom Talmudu postoji pripovijest
o Rabi Shimeonu Bar-Yohaiju koji se u
Galileji s dvojicom svojih sinova dvije
godine skrivao od Rimljana i hranio
samo plodovima rogača.
Plodovi rogača vrlo su hranjivi
jer sadrže između 30 i 70 % različitih šećera te proteine i aminokiseline.
Bogat su izvor vitamina i minerala
(naročito kalcija), kao i nekih elemenata u tragovima, a masnoće se u njima
pojavljuju samo u neznatnim količinama. Sjemenke sadrže proteine, masnoću, tanine i neke druge tvari.
Plodovi su se u prošlosti upotrebljavali za hranu ljudi, ali i za prehranu domaćih životinja, radnih (magarac,
mazga, konj) i tovnih (svinja). U osušenu stanju mogu se izuzetno dugo čuvati.
I danas ih ljudi jedu sušene i neprerađene ili od mljevenih pripravljaju različite
slastice i alkoholna pića (likere) ili od
njih pripravljaju ljekovite napitke. U
prehrani je najbolje i najjednostavnije upotrebljavati fino mljeven rogačev
prah (poput kakaa), od kojega se mogu
napraviti ukusni i zdravi topli “čokoladni” napitci, a raznim pudinzima i kolačima dati fina aroma čokolade. U specijaliziranim trgovinama zdrave hrane
IZVOR
IZVOR.indd 65
mogu se naći i razne zamjene za čokoladu i deserti od rogača. Prirodno slatkast okus i specifična aroma rogačova
ploda omogućavaju da se njime odlično
zamjenjuju kakao i njegovi proizvodi.
Rogač je i prehrambeni aditiv (E
410), koji se kao zgušnjivač i stabilizator dodaje različitim prehrambenim
proizvodima.
Dokazana je i ljekovitost ploda
rogača i pripravaka od njega, pa tako
uravnotežuje crijevnu floru, umiruje
želučanu i crijevnu sluznicu i ublažava
mučnine i proljeve. Iz sjemenki je izlučena gumasta tvar za koju je utvrđeno
da snižava šećer i kolesterol u krvi pa
bi se mogla upotrebljavati kao dodatak
hrani oboljelih od dijabetesa.
Stablo rogača u tučepskom vrtu
može biti vazdazelen ukras, pružati osvježavajuću sjenu u ljetnoj žegi i
ploditi hranjivom i ljekovitom okrepom ljudskom tijelu.
Fra N. Jukić
65
6/16/10 4:19:04 PM
Krštenja u našoj župi
Prosinac (2009.)
MARINA LUCIJA Bebek – kći Darija i Zorice
Siječanj (2010.)
ANTUN Pete – sin Danijela i Rašeljke
NIKOLA Šarić - sin Dragana i Anite
Travanj
IVA Čović – kći Marinka i Jugane
Svibanj
LANA Prgomet – kći Elvisa i Darije
MAGDALENA Čobrnić – kći Kleme i Danijele
NIKA Nadaždin – kći Gordana i Mare
IVINO KRŠTENJE
Krštenje Ive Čović
Već nekoliko tjedana znamo
da naša Iva Čović nije krštena.
Njezini roditelji su davno odlučili
da će je krstiti kad bude veća, a ne
kao malo dijete. Oni su s njom učili
moliti i išli na nedjeljnu Sv. Misu. Iva
je dobra učenica. Voli sve predmete a posebno vjeronauk i njemački.
U tjednu prije Cvjetnice fra Nediljko
nam je rekao da će Ivino krštenje
biti u uskrsnoj noći u crkvi Sv. Ante.
Kod krštenja je bilo lijepo. Mi, učenici trećeg A i B, bili smo kraj nje za
vrijeme krštenja. Svi smo se veselili. Rekla sam joj: »Ive, lijepo je što
si se krstila.« Svi smo joj čestitali.
Vana Radić, 3. B.
Jako mi je drago što se moja prijateljica Iva krstila. Ona je dobra prijateljica.
U razredu s nama i u našoj župi fra Nediljko je spremao nju i nas za tu svečanost.
Uskrsna je noć. Moja obitelj ovoga puta ide posebno rado na Sv. Misu. I oni se vesele, jer to je moja prijateljica.
Kad sam vidjela Ivu kraj oltara, u lijepoj bijeloj haljini, s njenom dugom plavom
kosom od radosti sam se naježurila. Vana Radić, naša prijateljica, imala je sreću da je
obrisala Ivinu kosu nakon krštenja. Njezinu krštenju veselila su se njezina dva brata,
mama i tata i njezina krsna kuma. Oni su bili kraj nje. I mi i trećaši bili smo kraj nje.
Crkva Sv. Ante bila je premalena te noći. Svi su se veselili. Kad smo išli kući o tome se
lijepo pričalo.
Dragana Mijačika
66
IZVOR.indd 66
IZVOR
6/16/10 4:19:05 PM
Vjenčani
10. travnja 2010.
Milan Polić i Ivana Šarić
24. travnja 2010.
Goran Šumelj i Mirna Marinović
UMRLI
UMRLI
Siječanj - Luketin Ivka Miljenka
Travanj - Čobrnić Mijo Vladislav
Svibanj - Anka Grozdanić r. Mravičić
Na sprovodu pok. Mije Čobrnića u ime prijatelja oprostio se gospodin
Ivo Pašalić Bili ovim riječima:
»Ne bojte se ja sam s vama do svršetka svijeta« - reče Gospodin. Tamo gdje
je Gospodin ne vlada tama ni smrt. Tamo
je svjetlost. U tu svjetlost uze On našega barba Miju. Bog nam njegovom smrću
poručuje: Smrt je dar. Smrt je istinska
radost. Barba Mijo živio je bez straha i
mržnje, veseo i radostan, kao malo dijete. Bio je tvrd i postojan kao stijena. Bio
je ispunjen ljubavlju prema svojoj obitelji,
svome domu, Domovini i Bogu
Zvuk zvona s naše crkve Sv. Nikole
Tavelića razbio je jutarnju tišinu. Prestala
je njegova jutarnja šetnja, besida s nama
i njemu dragi španjulet. Tek kad sam ga
vidio u lijesu, s križem u ruci i prekriženih
ruku obuze me tuga. Pogledah i njegovo
lice, kao da mi se smije. Kao da mi ima
još nešto reći. Razumio sam da mi govori:
»Spustio sam koltrinu života, zaspao sam
u duboki san što vidi Božje kraljevstvo.«
Njegova smrt izaziva tugu i žaljenje
u njegovoj obitelji, užoj rodbini, u prijatelja i poznanika. Mijo je umro radostan
i zadovoljan. Znao je da je svoju ljubav
IZVOR
IZVOR.indd 67
darovao svojoj supruzi, djeci, unučadi
i svojim bližnjima. Svoj životni krž nosio
je s ljubavlju i ponosno. Znao je zašto
ga nosi. Njegov životni put nije bio
lak . Uvijek je želio biti i ostati pošten.
Mrzio je nepravdu i licemjerje. Sve što
je napravio za svoju obitelj i svoj dom,
napravio je kao težak i ribar. Sve je
iscidija iz mora i škrape motikom i mrižom. Mi ljudi iz ovoga kraja naše lijepe
Domovine dičimo se pozivom ribara i
težaka žuljevitih ruku, gruba lica, ispijena od sunca i znoja. Takav izgled i život
barbe Mije ne da mjesta zaboravu, već
otvara vrata ponosu.
Draga obitelji, uza svu tugu imajte
i ponosa. Mijo odlazi, ali ostaju njegova djela, trud, dobrota i ljubav. U svakoj
našoj pismi koja piva o trudu ribara i težaka, o ljubavi, plaču i smiju naći ćete Miju.
Dragi barba Mijo, vjerujem da si
došao u mir za koji si gorio radom i ljubavlju prema Bogu i nama. Neka ti je laka
hrvatska gruda! Do skorog viđenja u kraljevstvu nebeskom!
67
6/16/10 4:19:06 PM
Tri stvari
Tri stvari u životu koje jednom kad odu nikada se ne vraćaju:
Vrijeme - Riječi - Prilika.
Tri stvari u životu koje mogu uništiti osobu:
Ljutnja - Ponos - Izostanak opraštanja.
Tri stvari u životu koje ne bi smio nitko izgubiti:
Nadu - Mir - Poštenje.
Tri stvari u životu koje su najvrednije:
Ljubav - Obitelj i prijatelji - Ljubaznost.
Tri stvari u životu koje nikada nisu izvjesne:
Sreća - Uspjeh - Snovi (želje).
Tri stvari u životu koje čine osobu:
Odanost - Iskrenost - Ustrajan rad.
Tri stvarnosti u životu koje su jedine stalne:
OTAC – SIN – I DUH SVETI.
Prvopričesnici 2010. godine
BRBIĆ ANĐELA, kći Zorana i Rajke
ČOVIĆ BRANKO, sin Denisa i Juliane
ČOVIĆ IVA, kći Marinka i Jugane
ČOVIĆ KARLO, sin Klementina i Snježane
ČOVIĆ MIRTA, kći Dragana i Ivane
ČOVIĆ ŠIMUN, sin Renata i Marine
KURAN ANTONI , sin Davora i Anđele
LALIĆ MILAN, sin Grega i Rite
MARAS NINA, kći Jakova i Kate
MENDEŠ MARINA, kći Miše i Marele
MIJAČIKA DRAGANA, kći Dragana i Anite
MRAVIČIĆ BEPO, sin Antiše i Fani
MRAVIČIĆ LANA, kći Davora i Anite
MRAVIČIĆ MISLAV, sin Ante i Brigite
MRAVIČIĆ SOFIA , kći Marijana i Eve
PAŠALIĆ KATE, kći Marija i Mirjane
RADIĆ VANA, kći Vlade i Sonje
68
IZVOR.indd 68
ŠARIĆ IVAN, sin Lea i Jadranke
ŠARIĆ KORINA, kći Vladimira i Josipe
ŠARIĆ MARČELINA, kći Roberta i Koraljke
ŠARIĆ MARIN, sin Miodraga i Ineske
ŠARIĆ PETAR, sin Miodraga i Ineske
ŠEVELJ ANTEA, kći Matka i Marije
ŠEVELJ MIA, kći Miljenka i Nine
ŠIMIĆ ANTE, sin Marina i Beti
ŠIMIĆ LUCE, kći Tonči i Slavica
ŠIMIĆ VITTORIO, sin Dušana i Alene
ŠUMELJ GLORIA, kći Zorana i Matilde
TOMIĆ NOA, sin Damira i Alme
VISKOVIĆ VLADIMIR, sin Iva i Diane
VITLIĆ BERTO, sin Roberta i Mirele
VLADIĆ MARIJANA, kći Damira i Jadranke
ZWIRN ROKO, sin Gordana i Mirne
IZVOR
6/16/10 4:19:11 PM
PROGRAM PROSLAVE
BLAGDANA SV. ANTE
Četvrtak, 10. lipnja 2010.
19,00 – Ispovijed
19,30 – Početak trodnevnice
20,00 – Sv. Misa u crkvi sv. Ante,
predvodi fra Ante Babić
Petak, 11. lipnja 2010.
19,00 – Ispovijed
19,30 – Trodnevnica
20,00 – Sv. Misa u crkvi sv. Ante,
predvodi fra Ante Babić
Subota, 12. lipnja 2010.
19,00 – Ispovijed
19,30 – Trodnevnica
20,00 – Sv. Misa u crkvi sv. Ante,
predvodi fra Ante Babić
Nedjelja, 13. lipnja 2010.
8,30 – Budnica Gradske glazbe
9,00 – Polaganje cvijeća kod središnjeg križa
na mjesnom groblju
10,30 – Svečana koncelebrirana Misa u crkvi sv. Ante,
predvodi fra Gabrijel Jurišić
20,00 - Sv. Misa i blagoslov djece u crkvi
sv. Nikole Tavelića
izvor korice 2009.indd 2
IZVOR
SADRŽAJ
Uvodnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveti Ante i naš susret s Bogom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Iz propovijedi biskupa Slobodana Štambuka na blagdan
sv. Ante u Tučepima 2009. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kajine, Kajine, gdje ti je brat Abel? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sv. Martin, biskup (316.-397.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Svečevo pismo iz Tučepi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uskrs u hrvatskom narodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Djeca o Cvjetnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
»Muka Kristova« u Imotskom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uskrsni igrokaz - »Rođendan za nebo« . . . . . . . . . . . . . . . . .
Božji pionir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Susret tučepskih studenata u Zadru . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VI. susret tučepskih studenata u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . .
Zalog za budućnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Susret tučepskih studenata u Splitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Mladi naše župe u Njemačkoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Wachtberger Messdiener bekommen Besuch aus Kroatien . .
Ministranti iz Wachtberga dočekali ministrante iz Hrvatske . . .
Nagradno putovanje u Krašić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Naše hodočašće u Međugorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Svaki učitelj mora naći put do dječje duše . . . . . . . . . . . . . .
Anagraf ili Stanje duša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Naše orgulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nije crkveno vjenčana a želi primati sakramente . . . . . . . . . .
Rogač - hrana i mjera za dragocjenosti . . . . . . . . . . . . . . . . .
Krštenja u našoj župi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vjenčani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Umrli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1
3
LIST ŽUPE
SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI
God. XVIII. Sveti Ante 2010. Br. 8. (36)
7
9
13
17
21
34
36
38
42
43
44
47
50
51
54
55
56
59
61
62
62
63
64
66
67
67
Izdavač:
Župni ured Tučepi,
Podgradac 2, 21325 Tučepi,
tel.: 021/623-251, mob.: 098/41 55 05,
E-mail: pnsabic@web.de
Glavni i odgovorni urednik:
fra Nediljko Šabić, župnik
Uredničko vijeće:
Ana Đukanović, Antonina Jeličić,
fra Gabrijel Jurišić, Mladen Mijačika,
Nena Rafaneli, Antea Šestić,
Anđela Šimić, Čedomil Šimić,
Nikolina Šimić, Josipa Tomaš,
Mario Udovičić, Boris Vitlić,
Mia Vitlić, Nino Tursić
Grafički urednik: Zvone Bare
List izlazi povremeno
Uzdržava se dobrovoljnim
prilozima čitatelja
Tisak: Jafraprint - Solin
Naklada: 700 komada
List izlazi s dopuštenjem crkvenih
i redovničkih poglavara
DOPRINOS ZA CRKVU
Kip Sv. Mihovila i motor na orguljama: Darovi u eurima - 700 Mijo Šimić Čedomilov; 200 NN,
Dragan Čović; 150 Kleme Mravičić; 100 Marko Ševelj, Jakica Ševelj, Marija Šimić kći Rade, Božo i Ljiljana
Mravičić, Ivka Čović, Grgo Mijačika, Irena Kovač, obitelj Vodanović, Ante i Neda Čobrnić, Neda Šarić, Niko
Ševelj, Dario Šarić, Jur Dujmović, Bože Šimić pok. Marijana, Benito Lalić, Ante Mravičić Kovačev, obitelj Šimuna
Čović, Mate Tomaš, Slavko Đurić, Dragan Šarić, obitelj Ilija Jurić; 50 Marin Tomaš Nagarić, Ana Bušelić,
Anđelko Šestić, Desa Brbić, Marija Visković, Ruža Šarić, Pero Šimić Ivanov, Andrija Mijačika, Dragi Mravičić,
Nede Mijačika, Ante Knežević, Tonći Šimić, Srećko Tomaš, Miljenko Gujinović, Silvio Pašalić, Danica Pašalić,
Jose Vidić, Ivo Šestić, Drago Brbić, Mira i Mate Brbić, Finka CV, Branko Visković.
Darovi u kunama - 5.000 Hoteli Tučepi; 2.000 Ivan Bušelić pok. Šimuna »Pilan«, Mijo Šimić pok Mate,
Rade Šimić; 1.500 obitelj Šutić Hotel Vila Andrea; 1.000 obitelj Smiljka Mendeš, obitelj Lekaj; 800 Mili Čović; 600
N.N.; 500 Miljenko Gujinović, N.N., Željko Matić, Joško Šarić, Danica Ševelj pok. Ljube; 400 N.N. jedna učenica
i njezina mama; 300 Maja Ristić, N.N., Ivo Šimić, Đani Mravičić, Jordan Marijančević; 200 Ante Brbić Snaga, Mate
Mravičić, Nediljko Mravičić pok. Nikole, Tonći Šarić, Vjeko Vodanović; 100 Tinka Šimić, Jadranka Bušelić
Od sprovoda: 3.450 kuna Ivka Miljenka Luketina; 100 eura Rade Šimić u Münchenu; 4.050 kuna
Mijo Čobrnić; 1.900 kuna Anka Grozdanić r. Mravičić.
Za župni list Izvor: 400 kuna obitelj Vlade Ševelj; 200 kuna Renato Mravičić, Nada i Tomo Šarić
(brati i sestra); 100 kuna Brbić Ante Snaga, Tomaš Mare, Visković Marija, Fabijan Čović, Ivo Čović, Ćirilo
Šimić, Jakica Ševelj; 50 kuna Tonka Čović; 100 eura Bože Šimić; 50 eura Petar Brbić.
6/16/10 4:20:06 PM
IZVOR
LIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI
GOD. XVIII.
SV. ANTE 2010.
BR. 8 (36)
PRVOPRI»ESNICI 2010.
izvor korice 2009.indd 1
6/16/10 4:20:01 PM