docmflprk - SportScience
download 
Report Transcription
mflprk - SportScience
1 V MEĐUNARODNI SEMINAR “ ULOGA SPORTA U OČUVANJU ZDRAVLJA” Zbornik radova Izdavač: Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku Urednik: prof.dr Izet Rađo Organizatori: Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku Sportski savez Kantona Srednja Bosna Zavod za javno zdravstvo Kantona Srednja Bosna Travnik, 2013 2 Organizatori skupa: Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Travnik Sportski savez Kantona Srednja Bosna,Travnik Zavod za javno zdravstvo Kantona Srednja Bosna, Travnik Partner skupa: Olimpijski komitet BiH, Sarajevo Pokrovitelj skupa: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK - Travnik Za izdavača: Dr Nihad Selimović Urednik zbornika: Prof. dr Izet Rađo (Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu) Priprema zbornika za štampu: Dr. sci. Damir Ahmić ( Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli) Mr. sci. Amra Tuzović (Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku) Tehnička podrška skupa: Maid Omerović i Aljo Delić ( Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku) Izdavač: Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku Tiraž: 100 kom Štampa: CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna I univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 796:616-084(497.6 Travnik)”2011”(063)(082) MEĐUNARODNI seminar Uloga sporta u očuvanju zdravlja (5;Travnik;2013) Zbornik radova /5. Međunarodni seminar Uloga sporta u očuvanju zdravlja 17.-21. oktobar 2013. godine, Babanovac, Vlašić – Travnik; (urednik zbornika Izet Rađo). – Travnik: Univerzitet, Edukacijski fakultet, 2013 -285 str. : ilustr.:26 cm Tekst na bos., hrv. i srp. Jeziku. – Bibliografija uz svaki rad. ISBN 978-9958-640-23-0 ISBN 978-9958-640-23-0 3 Organizacioni odbor: doc. dr . Sead Karakaš - predsjednik Drago Suban- podpredsjednik Dr . Nihad Selimović- podpredsjednik Mr sc Amra Tuzović , Amela Trbović – sekretar (Sportski savez Srednjo-Bosanskog Kantona) Naučni odbor: Prof.dr Izet Rađo, Olimpijski komitet BiH, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu; Prof.dr.Munir Talović ,Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu; Prof.dr. Franja Fratrić, Fakultet poslovne ekonomije, EDUCONS Univerzitet, Srbija; Prof.dr. Nijaz Skender, Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću; Prof. dr. Milorad Đukić, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Novi Sad, Srbija Prof.dr.Vidoslav Lolić, Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet APEIRON, Banja Luka; Prof.dr. Marin Čorluka, Odsjeka Fizičke kulture Sveučilište u Mostaru; Prof.dr. Đorđe Stefanović, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja,Univerzitet u Beogradu, Srbija; Prof..dr.Dijana Avdić, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu; Prof.dr. Farid Ljuca, Medicinski fakultet Univerzitet uTuzli: Prof.dr. Edita Kastratović ,Fakultet za poslovnu ekonomiju u preduzetništvo, Belgrade, Srbija; Prof.dr. Branimir Mikić, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli; Prof.dr.Ifet Mahmutović, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu; Prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska; Prof.dr. Snježana Beri, Zagreb, Hrvatska; Prof.dr. Violeta Šiljak, Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija; Prof.dr. Stipe Blažević, Katedra za Kineziologiju, Ekonomski fakultet sveučilišta u Rijeci; Doc.dr. Hazim Selimović,Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku: Doc.dr. Damir Ahmić, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli; Doc.dr. Zamir Mrkonjić, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli; Doc.dr. Aleksandra Grbović, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu, Srbija; Doc.dr. Lejla Šebić, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu. Doc. dr. Marin Čorluka, Prirodoslovno matematički fakultet Sveučilišta u Mostaru 4 Moderatori sesija i okruglih stolova Sesija 1 Prof.dr. Ifet Mahmutović,Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja,BiH; Sesija 2 Prof.dr. Branimir Mikić , Univerzitet u Tuzli, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, BiH; Sesija 3 Dr.med.Nihad Selimović, Univerzitet u Travniku, Edukacijski fakultet, BiH; Sesija 4 Doc.dr. Osmo Bajrić, Univerzitet uTravniku, Edukacijski fakultet,BiH; Sesija 5 Doc.dr.Dalibor Misirača,Univerzitet u Travniku Edukacijski fakultet, BiH Okrugli stol Prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska; Radionica 1 Prof.dr. Snježana Beri Radionica 2 Prof.dr. Nijaz Skender 5 Riječ urednika Poštovani čitatelji, U periodu od 17. do 21. oktobra 2012 godine u hotelu „Blanca“resort&SPA, Babanovac Vlašić, organiziran je 5-ti međunarodni seminar pod nazivom “Uloga sporta u očuvanju zdravlja“.Ovaj skup je nastavak dosadašnje uspješne saradnje Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku, Sportskog saveza Srednjebosanskog kantona i Zavoda za javno zdravstvo Srednjebosanskog kantona što pokazuje i objavljeni peti zbornik radova koji je transparetni rezultat uspješno održanog simpozija. Posebna važnost 5-tog seminara ogleda se u činjenici da je ovaj skup uspio okupiti dekane i predstavnike visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture što predstavlja jedan novi kvalitet i prvi korak ka povezivanju naučnog i stručnog rada i korištenje resursa i kapaciteta na državnom nivou koji su sigurno vrlo vrijedni i značajni. Susret/sastanak dekana i predstavnika visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture u Bosni i Hercegovini, koji se kao takav prvi put organizirao u sinergiji svih pozvanih učesnika, pokrenuo je nove ideje koje su ostale u obavezi realizacije svih prisutnih učesnika. Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku kao domaćin pokazao je izuzetne kapacitete i dominaciju mogućnosti koje se žele staviti u funkciju svih institucija sporta i tjelesne/fizičke kulture koje imaju viziju budućnosti i opredjeljenost za izvrsnost u svojim vizijama visokoškolskih ustanova. Gledajući sa naučnog aspekta, ovaj zbornik je obuhvatio naučne discipline iz oblasti sporta i iz oblasti medicine. Neophodno je naglasiti da održani seminar kao i ovaj zbornik radova kao njegov prikaz u tekstualnom obliku, ima i regionalni karakter. Navedeno se temelji na činjenici da je učešće na istom uzeo veliki broj gostujućih profesora, zdravstvenih, političkih i drugih javnih ličnosti iz regije. Program seminara je obuhvatio izlaganja naučnih radova, okrugle stolove, javne rasprave i radionice. Prezentirano je ukupno 35 radova. Svi prisutni dali su nesebičan doprinos ovom simpoziju i bili karika u finalnom rezultatu koji je izuzetan. Organizacionom sposobnošću, koja je potpomognuta naučnim doprinosom, kroz prezentirane radove, te prisutnošću raznih djelatnika iz sfera nauke, politike, sporta, medicine došlo se do novih saznanja i aktuelnih problema iz ove dvije naučne oblasti koji su se nastojali aktualizirati i riješiti putem prezentiranja naučnih radova, te aktivnim učešćem svih prisutnih u diskusijama i organizovanim raspravama i radionicama. Interaktivnim učešćem svih sudionika seminara postignuto je mnogo toga sa aspekta prezentiranja problema iz prakse kroz odgovarajuća naučna i teorijska rješenja. Na ovaj način realizovana su dva prioritetna cilja seminara, prvi da se sa naučnog aspekta analiziraju pojmovi iz oblasti disciplina koje su prezentirane i drugi, da se napravi prvi korak u povezivanju institucija sporta i tjelesnog/fizičkog odgoja/kulture na nivou BiH koji će imati zajedničku viziju jedinstvene naučne i stručne misli sa pogledom na budućnost u kojoj je izvrsnost jedini kriterij uspješnosti i prestiža koji bi trebao biti idejni moto svakog narednog skupa u sastavu prisutnih autoriteta. Prof.dr. Izet Rađo 6 SADRŽAJ Munir Talović, Eldin Jelešković, Midhat Mekić, Haris Alić i Izet Bajramović Nove tehnologije u funkciji analize nogometne utakmice ....................................................... 10 Nihad Selimović Savremene metode u funkciji prevencije povreda skočnog zgloba kod košarkaša .................. 16 Dževad Džibrić, Damir Ahmić, Munib Birparić, Aida Konaković, Jasmin Hrnjić Komparativna analiza antropoloških obilježja učenika mlađeg školskog uzrasta različitih generacija ................................................................................................................................. 25 Žarko Bilić, Danijela Bonacin Sociološki strukturalni mehanizmi u populaciji budućih studenata ......................................... 34 Stipe Blažević Kognitivne dimenzije boksača ................................................................................................. 42 Dobromir Bonacin, Danijela Bonacin i Mislav Lozovina Matematička paradigma kontrole tangencijalnih parametara oscilatornih transformacijskih procesa u kineziologiji i edukaciji ............................................................................................ 47 Stjepan Heimer, Snježana Beri Društveni i zdravstveni značaj tjelesne aktivnosti djece i mladih ............................................ 54 Violeta Šiljak, Ivana Parčina, Jovan Veselinović Zimske olimpijske igre u Sočiju............................................................................................... 64 Damir Ahmić,, Dževad Džibrić, Amra Tuzović, Ismet Bašinac, Jovan Veselinović Analiza razlika u određenim morfološkim obilježjima rukometaša različitog ranga takmičenja .................................................................................................................................................. 71 Osmo Bajrić, Branimir Mikić, Vladimir Mijatović, Asim Bojić, Fatimir Pireva Analiza posturalnog statusa stopala žena različite životne dobi ............................................. 77 Samir Mačković, Muris Đug, Almir Damadžić Parcijalne kvantitativne promjene funkcionalnih sposobnosti pod uticajem različitih fitness programa .................................................................................................................................. 86 Ivana Parčina, Violeta Šiljak Rodna ravnopravnost u sportu.................................................................................................. 94 Milan Dragić, Edita Kastratović, Vesna Čilardžić Uticaj globalizacije na savremeni sport ................................................................................. 100 Bogdan Kolar Tjelesni i zdravstveni odgoj osnov zdravlja i sporta .............................................................. 105 7 Ifet Mahmutović, Indira Mahmutović, Gordana Manić, Amra Tuzović Analiza kvalitativnih promjena morfoloških dimenzija kod studentica uvjetovanih programiranim radom ............................................................................................................. 114 Ifet Mahmutović, Mirela Abdukić, Amra Tuzović, Midhat Mekić, Nedeljko Vidović Efekti obrazovnih tehnologija sportskih aktivnosti na motoričke dimenzije kod učenica srednje škole ....................................................................................................................................... 122 Alija Biberović, Zenaida Malović, Branimir Mikić, Dževad Džibrić, Tarik Huremović Kvantitativne razlike u motoričkim sposobnostima između učenika sportista i nesportista . 130 Filip Radotić, Milanko Mučibabić, Zoran Mašić Strategijski značaj sportskih objekata .................................................................................. 137 Sead Karakaš Uticaj programiranih tjelesnih aktivnosti na kontrolu i redukciju poremećaja zdravlja .. 145 Tatjana Mrkić, Lidija Miletić, Maid Omerović Razvoj i globalizacija fudbalskih brendova ....................................................................... 156 Seniha Čelik Zastupljenost fizičke aktivnosti i ponašanje školske djece prema fizičkoj aktivnosti u školskoj sredini na području KS ........................................................................................................... 164 Mislav Lozovina, Dobromir Bonacin, Vinko Lozovina Sociometrijski koncept emocionalne inteligencije u sportu ................................................... 172 Damir Ahmić, Dževad Džibrić, Nihad Selimović, Ismet Bašinac, Amra Tuzović Uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke kod učenika VII i VIII razreda .......................................................... 182 Edita Kastratović, Milan Dragić, Vesna Čilardžić Razvoj rekreativnog sporta u republici srbiji-stanje i perspektive ......................................... 189 Lejla Šebić Novi trendovi u grupnim fitness programima ........................................................................ 195 Damir Đedović, Almir Popo, Ekrem Čolakhodžić Osnovna obilježja sportske infrastrukture u gradu mostaru ................................................... 199 Husejn Musić, Salko Pezo, Biljana Mikić Percipiranje sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata ........................................ 202 Grbović Aleksandra, Zamir Mrkonjić Pristup fizičkom vežbanju dece sa oštećenjem vida .............................................................. 209 8 Branimir Mikić, Alija Biberović, Aghbar Saher, Vladimir Mijatović Razlike u gipkosti kod žena od adolescencije do zrele dobi .................................................. 215 Nenad Avramović, Vladan S. Perišić, Jelena Perišić Institucionalni okvir i „never ending story“ sportskih organizacija ....................................... 223 Jasmin Bilalić, Osman Lačić, Ćamil Habul, Osmo Bajrić, Ekrem Čolakhodžić Hipokinezija i kontrola tjelesne aktivnosti starijih i odraslih osoba ...................................... 229 Milorad Đukić, Milica Đukić, Damir Ahmić Posledice nestručnog rada u rukometu ................................................................................... 236 Mislav Lozovina, Dobromir Bonacin, Vinko Lozovina Emocionalna inteligencije i određivanje sociometrijskog statusa u sportu............................ 241 Kada Delić-Selimović, Pane Mandić, Nermina Mujić Značaj sporta na poboljšanje zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama............................ 257 Osman Lačić, Jasmin Bilalić, Osmo Bajrić Primjena polar tim sistema u sportu ....................................................................................... 272 Prilozi......................................................................................................................................280 9 NOVE TEHNOLOGIJE U FUNKCIJI ANALIZE NOGOMETNE UTAKMICE Munir Talović1, Eldin Jelešković1, Midhat Mekić1, Haris Alić1i Izet Bajramović1 ¹ Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Sažetak Cilj rada je ukazati na nove tehnologije koje se primjenjuju za analizu situacijske efikasnosti , te ukazati na korist kvalitetnih informacija dobijenih objektivnim pokazateljima koje mogu uticati u procesu vođenja na sve aspekte izvedbe od razvoja osnovnih vještina do izrade taktika i taktičkih planova. Povratna informacija od strane trenera ima mogućnost da djeluje na izvedbu igrača. Treneri bi trebali studiozno razmotriti kada dati povratnu informaciju kako bi povećali njenu vrijednost. Kroz historiju, trenerove povratne informacije su bile temeljene na subjektivnim promatranjima, što se pokazalo problematičnim. Sistematske pogreške, pretjerano isticanje, ograničenja pamćenja i promatranja, samo su neki od problema povezanih s subjektivnom procjenom. Dakle, uspješan trenerski posao zavisi od prikupljanja i analize nepristrasnih i objektivnih podataka. Novi kompijuterski sistemi u današnje vrijeme konstantnog razvoja nogometa su važna pomagala koja omogućavaju ocjenu izvedbe za vrijeme kompleksnih i dinamičnih aktivnosti. A krajnji efekat je primjena objektivno dobijenih podataka za unapređenje treninga, tj.planiranja i programiranjatrenažnih ciklusa. Ključne riječi: nove tehnologije, situacijska efikasnost, nogomet. Uvod Cilj svakog trenera jest unapređenje pojedinca ili tima, na način da im se omogući pružanje povratne informacije o njihovoj izvedbi. Istraživači su dokazali da ljudsko opažanje i pamćenje, nisu dovoljno pouzdani kako bi bili tačan i objektivan pokazatelj izvedbe sportiste, posebno ne u kompleksnom sportu kao što je nogomet. Objektivna sredstva mjerenja su prijeko potrebna, kako bi se dobila prava povratna informacija. Ona mogu podrazumijevati razne oblike video analiza u kojima se koristi slijed obrade podataka nakon utakmice ili za vrijeme utakmice, biomehanički ili kompijuterizirani sistemi. Ručni i kompijuterski sistemi za pračenje situacijske efikasnosti omogućuju iste informacije i to u svrhu: analize kretanja igrača, ocjene taktičke efikasnosti, ocjene tehničke efikasnosti i statističke kompilacije. Razvoj kompijutorske i video tehnologije doveo je do određenih promjena u analizi izvedbe, a posljedično i upotrebi analize u procesu unapređenja treninga. Kako bi treneri dobili istinite i pouzdane informacije o svojim igračima i cijelom timu, potrebna je iznimna uvježbanost onih koji provode analizu izvedbe, do te mjere da primjena svih 10 navedenih sistema zahtjeva sve veću i veću specijalizaciju. (Talović, M. i sar., 2011.) ”Prave informacije su ključne u potrazi za optimalnom sportskom izvedbom.Što su informacije upućene igraču preciznije, spotista/nogometaš će imati od njih više koristi.”Hughes and Franks, (1997, pp177) Predmet i cilj rada Povratne informacije u procesu vođenja utječu na sve aspekte izvedbe od razvoja osnovnih vještina do izrade taktika i taktičkih planova. Predmet ovo rada su savremene tehnologije u funkciji analize situacijske efikasnosti u toku nogometne utakmice , te adekvatna primjena rezultata u svrhu unapređenja trenažnih tehnologija i same izvedbe tokom nogometne utakmice. Proces vođenja u nogometu ima ključnu ulogu u sportskoj izvedbi, i možemo ga definirati kao odnos između trenera i igrača s ciljem razvoja i unapređenja sportske izvedbe Lynch, G., Wells, J. and Hughes, M. (2001). Cilj rada je ukazati na nove tehnologije koje se primjenjuju za analizu situacijske efikasnosti , te ukazati na korist kvalitetnih informacija dobijenih objektivnim pokazateljima koje mogu uticati u procesu vođenja na sve aspekte izvedbe od razvoja osnovnih vještina do izrade taktika i taktičkih planova. Metod rada Zašto nam je potrebna objektivna povratna informacija? Kroz upotrebu objektivnih opservacija treneri mogu obratiti pažnju na stvari koje smatraju ključnim za izvedbu njihovih sportista. Na taj način mogu se nadati da će poboljšati izvedbu svojih igrača, planirajući treninge na temelju navedenih analiza. Glavni problemi s kojima se suočavaju treneri i analitičari danas su: – Uspostava pouzdanosti opservacije – Osiguravanje prikupljanja dovoljne količine informacija kako bi se u potpunosti definirala izvedba – Transformacija podataka u informacije koje mogu koristit za pojedini sport Hughes (2002) Hughes (2002) je izjavio da u većini timskih sportova problem predstavlja uočavanje i interpretacija svih akcija i događaja koje se odvijaju na cijelom igralištu. Istaknuto je da su treneri u stanju uočiti samo dijelove terena na kojima se odvija suština igre (igra s loptom), dok su informacije o igri i kretanju na ostalim dijelovima igrališta izgubljeni. Upravo to je razlog trenerovih ograničenih povratnih informacija nakon utakmice, temeljenih na djelomičnim spoznajama o pojedinčevoj izvedbi. Za vrijeme utakmice u memoriji trenera ostaju zabilježene većinom samo dvojbene odluke sudija i iznimna tehnička dostignuća iligreške igrača. Upravo iz razloga što se navedeni događaji lako pamte, ometaju trenerovu pažnju u opažanju ostalih dijelova utakmice.Većinu zapamćenih dijelova utakmice možemo pronaći i u televizijskim pregledima ključnih dijelova utakmice. 11 Ljudsko pamćenje je ograničeno tako da je gotovo nemoguće zapamtiti sve događaje koji su se dogodili za vrijeme jedne utakmice. Franks i Miller (1986) pokazali su da su nogometni treneri manje od 45% precizni u svojim analizama o događajima koji su se dogodili za vrijeme 90-o minutnog trajanja utakmice. Iako postoje individualne razlike, ovakvo brzo zaboravljanje nije iznenađujuće, posebno s obzirom na složene procese pamčenja i reprodukcije informacija. Događaji koji se ponavljaju samo jednom za vrijeme utakmice, teško se zapamte, a i zaboravljanje je izuzetno brzo. Emocije i stvaranje predrasuda značajno utječu na selektivnost pamćenja i reprodukciju zapamćenog, Pošto se trener u većini slučajeva za vrijeme utakmice može koncentrirati samo na ključne dijelove igrališta (s loptom), mnoštvo informacija o igri kretanjima na ostalim dijelovima terena ostaju izgubljeni. Posljedično, trener daje povratne informacije svojim igračima i timu samo na temelju djelomičnih informacija o timu ili pojedincu za vrijeme utakmice. Ovakva povratna informacija vrlo često je neadekvatna što uzrokuje propuštanje prilike da se putem objektivne povratne informacije optimizira igra pojedinca ili čitavog tima. Iz navedenog bi se moglo zaključiti da je gotovo nemoguće dati objektivnu informaciju. Zato bilo kakva nada za poboljšanje izvedbe kroz trenerovu povratnu informaciju bile bi smanjene na slučajnost. Kako ovo može biti riješeno? Objektivnost može biti osigurana kroz upotrebu video zapisa, biomehaničkih sistema za detaljnu analizu ilinovih sistema pračenja situacijske efikasnosti tokom utakmice. Uvođenje kompjuteriziranih sistema pračenja omogućilo je rješavanje navedenih problema, uz detaljnu obradu podataka. Korištena u vremenski ovisnim analizama (za vrijeme same aktivnosti), ili kod analize videozapisa nakon natjecanja, omogućuju trenutno dobijanje informacija i njihovu prezentaciju putem grafova ili drugih grafičkih oblika prezentacije, razumljivijih trenerima i igračima. KOMPIJUTERSKA ANALIZA SITUACIJSKE EFIKASNOSTI Timski sportovi imaju potencijal da doprinesu u razvoju kompijuterskih sistema pračenja.Dostupnost sofisticiranih postupaka manipulacije podacima mogu pomoći trenerima u njihovim naporima da poboljšaju izvedbu(Luhtanen, P., Belinskij, A., Hayrinen, M. and Vanttinen, T., 2002). Informacija koja je proizašla iz ove vrste kompijuterskog sistema koji se mogu koristiti u nekoliko svrha, kao što su predložili Franks i saradnici (1983): a) b) c) d) e) trenutna povratna informacija razvoj baze podataka indikacija prostornih zahtjeva napretka procjenjivanje kao mehanizam za selektivno pretraživanje putem video snimanja igre Sve gore navedene funkcija predstavljaju glavne karakteristike trenerskog procesa. Razvoj baza podataka je krucijalni elemenat, budući da je ponekad moguće, ako je baza podataka dovoljno velika, za formuliranje predvidljivih modela kao pomoć u analizi različitih sportova, kasnije unaprijediti treninge i izvedbu. 12 Jedan od prvih napredaka u kompijuterskom pračenju bio je razvoj mini sistema koji su konsruisali Franks i saradnici (1983). Franks je oblikovao tastaturu na mini kompijuteru koja sliči planu nogometnog igrališta i dizajnirao program koji će olakšati pračenje i bilježenje, te isto tako ukoliko niste sigurni da ste sve evidentirali , taj segment možete ponovo pogledati i uvjeriti se u ispravnost vašeg evidentiranja. Što znači da se relevantni dijelovi utakmice mogu vizualno ponoviti tokom kompijuterske analize. Mayhew i Wenger (1985) su izračunali vrijeme koje su tri profesionalna igrača nogometa utrošila na različite aktivnost na utakmici, analizirali su videozapise koristeći posebno dizajnirane kompijuterske programe. Rezultati su pokazali da kod igrača prevladava aerobna aktivnost, te da je tek 12% vremena igre utrošeno na aktivnosti koje primarno aktiviraju anaerobne energetske mehanizme. Intervalna priroda nogometa je djelomično opisana , i predloženi su primjeri za izradu specifičnih trenažnih programa za nogomet. Procjenjivanje je esencijalna komponenta sporta budući da osigurava trenere pomoću utemeljenja normi iz modela koji je baziran na «post morten» u cilju provođenja potreba selekcije i skauta. Esencijalni preduvjet procjenjivanja u tome bi morao biti obavljen što je moguće objektivnije, Franks i saradnici (1983) spomenuli su da: «Ako se može mjeriti - riječ je o činjenici, ako se ne može mjeriti- onda samo preosteje mišljenje, isto pripada trenerskoj areni» NOVE TEHNOLOGIJE ZA PRAČENJA SITUACIJSKE EFIKASNOSTI Postoji velik broj komercijalnih sistema dostupnih za analizu zapisa koji mogu značajno unaprijediti snagu povratne veze (povratne informacije), posredstvom medija za ponavljanje i uređivanje video klipova. Svaki od njih ima različite prednosti i aplikacije, neki za obilježavanje zapisa za analizu, drugi nude različite razine kvalitete biomehaničke analize, a neki mogu oboje. Focus je jedan od najmoćnijih i najfleksibilnijih svjetskih alata za analizu rezultata i sportskog (atletskog) razvoja. Focus je razvijen od strane tvrtke „Elite Sports Analysis“, svjetskog lidera u području primijenjene rezultatske analize. Koristi se u preko 40 sportova, ESA pruža integriranu analizu podrške i rješenja širom svijeta u : ● Olimpijskim programima ● Nacionalnim upravnim tijelima ● Nacionalnim timovima ● Profesionalnom i elitnom nivou sportaša i timova ● Udruženjima, srednjim školama i nižim kategorijama i organizacijama ● Univerzitetskim sportovima naučnih sektora ● Fizičkim srednjim školama obrazovnih sektora Focus radi hvatanjem i spremanjem snimka izvedbe na kompijuter i upotrebom softvera analiziraju se ključni aspekti igre. On ima ugrađen video snimak objekta koja omogućava da kamera bude spojena na kompijuter tako da se snimka automatski učitava. Nakon što je snimak 13 izvedbe učitan na kompijuter podaci se mogu unositi putem jednostavnog „Category Set“ uređaja. U ovom slučaju lista događaja je generirana tokom izvedbe. Moćan interaktivni nadzorni uređaj ugrađen u Focus sjedinjuje (spaja) podatke i video izvedbe na takav način da omogućuje korisnicima da odmah vide snimku bilo kojeg aspekta izvedbe koji odaberu. PROZONE ProZone3 je interaktivni sistem analize koji je razvijen po specifikacijama i zahtjevima svjetskih top trenera. Preduvijet za postizanje ProZone3 analize je minimalno 8 kamera instaliranih unutar stadiona .Snimke s kamere su zabilježene i zatim sistemski analizirane pomoću softvera za izradu ProZone3, koji se uglavnom koristi za analizu poslije utakmice. Općenito gledano, ProZone3 proizvod je potpuna reprodukcija 90minutne igre. Podaci pohranjeni u ovom softveru analizu svakog pokreta, djelovanja i interakcije svakog igrača obje ekipa. Sistem je nezavisno potvrđen brojnim istrazivačima i praktičarima kako bi se osiguralo da su svi proizvedeni podaci tačni i pouzdani. To nije isključivo za tačnost dostupnih informacija koja razlikuje ProZone3, nego privlačan i interaktivan dizajn sistema koji omogućava korisniku brzo pretraživanje podataka u različitim formatima (npr. korisnik može odmah "skočiti" sa statističkog podrućja na analizu a zatim na video ili 2D animaciju čineći samo nekoliko klikova mišem.) Zaključak Upotreba novih tehnologija pračenja situacijske efikasnosti tj.instrumenata za sistemsko posmatranje, osigurava istraživačima metodu za prikupljanje podataka o ponašanju trenera i sportista. Ovi podaci se mogu analizirati i procesuirati na različite načine u cilju dolaska do opisnog profila njihovih akcija koja se zatim prosljeđuje kao informacija sportistima i trenerima. Napredak i usavršavanje metoda pračenja , tj. stvaranje savremenih sistema pračenja putem kompjuterskih i video tehnologiji svakako su uticale na to da efekti pračenje situacijske efikasnosti postanu učinkovitiji, te osiguraju trenerima audio-vizuelnu informaciju o njihovom odnosu sa nogometašima, te efektima treažnih tehnologija na izvedbu u toku jedne utakmice. Literatura 1. Franks, LM. and Miller, G. (1986) Eyewitness testimony in sport. Journal of Sport Behavior,9, 39-45. 2. Franks, LM., Goodman, D. and Miller, G. (1983a) Analysis of performance: Qualitativeor Quantitative. SPORTS, March. 3. Hughes, M. and Franks, LM.(1997) Notational Analjsis of Sport.London: E & FN Spon. 4. Hughes, M. and Franks, LM. (2002) Analysis of passing sequences, shots and goals insoccer. Journal of Sports Science.(Submitted, June). 14 5. Luhtanen, P., Belinskij, A., Hayrinen, M. and Vanttinen, T. (2002) A computer aidedteam analysis of the euro 2000 in soccer. EIJPAS, I, 74-83. 6. Lynch, G., Wells, J. and Hughes, M. (2001) Performance profiles of elite under 17 andunder 19 female juniors. In (eds M. Hughes and LM. Franks) pass.com, Cardiff: CPA,UWIC, pp. 195-202. 7. Lyons, K. (1988) Using Video in Sport. Huddersfield: Springfield Books. Lyons, K. (1992) 'The Use of Notational Analysis in Sport'. In Touch, Autumn. 8. Mayhew, S.R. and Wenger, H.A. (1985) Time-motion analysis of professional soccer. Journal of Human Movement Studies, 11, 49-52 9. Talović, M. i sar. (2011) Analiza situacijske efikasnosti u nogometu, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja,Univerzitet u Sarajevu 15 SAVREMENE METODE U FUNKCIJI PREVENCIJE POVREDA SKOČNOG ZGLOBA KOD KOŠARKAŠA Nihad Selimović1 1 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku,Bosna i Hercegovina Sažetak Cilj rada je bio objasniti i dati upute u savremene metode u povredema skočnog zgloba košarkaša kao čest problem današnjice. Dešava se da neliječene povrede uzrokuju druge, veće povrede ili oštećenja. Neodgovornost za vlastito zdravlje može rezultirati nemogućnosti pa i zabrani izvođenja sportske aktivnosti.Pažnju treba usmjeriti na individualnu prilagodbu treninga sukladno dobi, spolu i drugim faktorima, ovisno o sportu. Adekvatno konzumiranje hrane najmanje 2 sata prije sportske aktivnosti kao i samim ovim istraživanjem, pojašnjenjem o sastavu samog zgloba, njegovom funkcijom, načinom povrede, liječenja, dobili smo jednu kompletnusliku kao preventivni materijal za upotrebu u praktičnom radu. Ključne riječi: Metod, povreda, zglob, košarka. Uvod Razvoj sporta i primjena novih tehnologija u sportu dovela je do toga da se pred sportiste postavljaju sve veći ciljevi, a time i automatski sve veća izloženost sportskim povredama. Dokaz za to je činjenica da seniorske svjetske rekorde od prije 30 godina, danas nadmašuju juniori. Zbog toga sportske povrede zauzimaju visoko mjesto po učestalosti povreda u savremenom svijetu.Liječenje sportskih povreda je specifično (McKay i sar. 2001), a ciljevi su tačno definisani: povrijeđeni sportista mora biti potpuno izliječen, a oporavak mora biti cjelovit, jer se, inače, rizikuje ponovno povređivanje, koje je najčešće teže od predhodnog.Sportske povrede u širem smislu predstavljaju povrede nastale kao posljedica sportske aktivnosti, bilo da se radi o vježbama, treninzima ili takmičenjima.U užem smislu one predstavljaju povrede lokomotornog sistema, odnosno sistema za kretanje (mišići, tetive, ligamenti, zglobovi, kosti).Sportske povrede u pojedinim sredinama zauzimaju 10-15% od ukupnog broja povreda, dok su prije 70 godina zauzimale oko 1% svih povreda.Danas se u Engleskoj godišnje dešava oko 1,5 miliona sportskih povreda koje onemogućavaju privremenu sportsku aktivnost.Može se sa vjerovatnoćom prihvatiti da se u toku godine, od ukupnog broja sportista povređuje i privremeno onesposobljuje svaki peti sportista.Prema životnoj dobi najveći broj povreda je u periodu od 20-30 godina oko 50%, zatim ispod 20 godina (20%), u periodu od 30-40 godina ( 15% ) i 40-50 godina oko 5%.Sportske povrede su u najvećem broju lake tjelesne povrede, ali su u pogledu uticaja na takmičarsku sposobnost specifične (McMahon i sar. 1993; Salvia i sar. 2008; Collard i sar. 2008).Akutna simptomatologija nastaje zbog rastezanja mekih struktura, odnosno ultrafizioloških mišićnih kontrakcija, dok hronična rezultira iz kumulativnog djelovanja.Zbog toga tkiva nisu u stanju da stalni, ponavljani i prekomjerni pritisak ili naprezanje pokriju prilagođavanjem.Primjer za akutnu endogenu povredu mogu da posluže rupture mišića, akutne mišićne distenzije ili neki avulzioni prijelomi . 16 Područja sportske medicine: a) Preventvini dio b) Kurativni dio c) Fiziološki dio Poseban segment zauzima - Funkcionalan dijagnostila SPORTSKA TRAUMATOLOGIJA Glavni uzroci sportskih povreda: a) prenaprezanje lokomotornog aparata a) padovi c) sudari sa čvrstim predmetima i drugim osobama Poznavanje mehanizma povređivanja je od presudnog značajabez obzira na težinu povrede, one se mogu podjeliti na: - Endogene - Egzogene Endogene povrede predstavljaju anatomske i fiziološke promjene tkivnih struktura prvenstveno zbog premora ili prenaprezanja.Nekada rezultiraju neposrednom simptomatologijom (AKUTNO), a nekada poslije dugotrajnijeg ponavljanog naprezanja (HRONIČNO).Primjer endogenih povreda su rupture Ahilove tetive, sindrom bolnih prepona, brojni entezitisi.Egzogene povrede nastaju djelovanjem spoljnih sila ili agenasa. U sportu su češće i po prirodi mogu biti teže jer su izazvane mnogo snažnijim insultima bilo da se radi o direktnim ili indirektnim mehaničkim dejstvima, termičkim oštećenjima ili hemijskim agensima (Messina i sar. 1999).Po svojoj prirodi povrede su silom uzrokovani prekidi kontinuiteta ili promjene strukture bilo koje tjelesne površine, unutrašnje ili vanjske (Cumps i sar. 2007). S obzirom na očuvanost kožnog i služničkog pokrivača djele se na zatvorene i otvorene i mogu biti različitog stepena i obima. U većini sportskih povreda bilo endogenih ili egzogenih karakteristične promjene mogu se podjeliti u 4 osnovna stanja: - oštećenja tkiva krvarenja (hematom) reaktivna upala fibroza ili osifikacija Tema sportske povrede u košarci stara je koliko i sama košarka. 17 Prije više od 100 godina košarka se igrala kao zimska zabava za studente, danas kada govorimo o košarci govorimo o masovnom i profesionalnom sportu. Uporedo sa razvojem košarke kao sporta rasli su i psihofizički zahtevi prema košarkašu kao sportisti.Danas uprkos modernim ergonomskim pomagalima košarka je po opterećenju došla do granica fizioloških mogućnosti košarkaša, a profesionalna košarka se po svojoj karizmi može uporediti sa ekstremnim sportovima.Rastom zahteva igre a time i psihofizičkog opterećenja organizma sportiste povećala se i incidenca i ozbiljnost povređivanja igrača POVREDE LOKOMOTORNOG APARATA Povrede čvrstih tkiva A) Povrede kosti: - Naprsnuća ( Fisure) - Prelomi ( Frakture) B) Povrede zglobova: - Uganuće (Distorsio) - Iščašenje (luxatio) Povrede mekih tkiva A) Povrede mišića - Istegnuća mišića (Distensio musculi) - Kidanje mišića (Ruptura musculi) - Nagnječenje mišića (Kontuzija) B) Povrede tetiva UGANUĆE SKOČNOG ZGLOBA Između 10 i 30 posto svih sportskih povreda je u vezi s uganućem te čak 40 posto uganuća prijeti razvoju hroničnih problema na skočnom zglobu ili bližoj okolini. Uganuće skočnog zgloba uzrokuje jak bol pri pomjeranju noge, a povrijeđeno mjesto počinje otjecati. Zato odmah nakon uganuća, na mjesto povrede treba staviti ledeni oblog (kockice leda staviti u najlonvrećicu i staviti direktno na bolno mjesto). Deset minuta nakon toga, oblog treba ukloniti, a ozlijeđeno mjesto previti elastičnim zavojem. Distorsio ATC (articulatio talocruralis) Anatomija skočnog zgloba 18 Gornji skočni zglob (articulatio talocruralis) je spoj između donjih okrajaka kostiju potkoljenice (tibia et fibula) i tijela skočne kosti (talus).Fibroznu opnu zglobne čahure pojačavaju unutrašnja pobočna veza, označena kao deltasta veza (lig. deltoideum) i spoljašnje pobočne veze. Gornjim skočnim zglobom izvode se pokreti pregibanja (flexio), pri čemu se gornja strana stopala kreće ka potkoljenici, i opružanja (extensio), pri čemu se gornja strana stopala kreće u suprotnom smeru, odnosno udaljava se od prednje strane potkoljenice. Ligamenti skočnog zgloba: Unutrašnja veza talokruralnog zgloba (lig. deltoideum) sastoji se od 4 dijela: - pars tibionavicularis pars tibiocalcanearis pars tibiotalaris anterior pars tibiotalaris posterior Spoljašnju vezu talokruralnog zgloba čine: - lig. calcaneofibulare - lig. talofibulare anterius - lig. talofibulare posterius Mehanizam nastanka povrede: Inverzione povrede čine oko 70-85% svih povreda skočnog zgloba. Do povrede dolazi kada je stopalo u plantarnoj fleksiji (položaj sličan onom koji zauzima stopalo prilikom pritiska papučice za gas u automobilu) i supinaciji (stopalo blago rotirano u polje). Mehanizam povrede često uključuje i doskok ili stajanje na stopalo drugog igrača.Ovakav način povrede dovodi do istezanja spoljašnje veze skočnog zgloba, u smislu delimičnog ili potpunog prekida ligamentarnih struktura, i to sledećim redom (od najslabijih ka jačim): prednji talofibularni ligament, kalkaneofibularni ligament i zadnji talofibularni ligament. Do povrede unutrašnje veze skočnog zgloba (lig. deltoideum) dolazi prilikom forsirane everzije zgloba. Izolovane povrede ove veze su veoma retke pa uvek treba imati u vidu moguće prelome fibule (spoljašnja kost potkolenice). Dijagnoza povrede/početna ozbiljnost i stepena uganuća Veličina otoka i hematoma najčešće korelira sa stepenom povrede. Palpacijom bolnih mesta možemo da identifikujemo koji od ligamenata je povređen.Pažljivim pregledom treba isključiti mogućnost preloma baze pete metatarzalne kosti, proksimalne fibule i medijalnog i lateralnog maleolusa. Uganuće III stepena udruženo je sa 80% incidencijom oštećenja nervnih struktura potkolenice (n. peroneus communis koji može biti oštećen pri frakturi proksimalnog dela fibule i n. tibialis posterior). Stabilnost skočnog zgloba ispituje se mehaničkim stres testovima: Test prednje fioke: utvrđivanje integriteta prednjeg talofibularnog ligamenta 19 Talar tilt test: ispitivanje integriteta kalkaneofibularnog ligamenta, kao i prednjeg talofibularnog ligamenta. Podjela uganuća skočnog zgloba prema ozbiljnosti povrede: Tip 1: Oštećenja su mikroskopska, otečenost mala i bol se osjeća više na dodir i pokret nego što je stvarna bol. Možete stajati i kretati se s malo bola. Liječenje obično podrazumijeva ledene obloge, elevaciju noge i ograničavanje aktivnosti par dana dok ne prođe otok i bol. Tip 2: Tetiva se pocijepa ali ne do kraja. Zglob je osjetljiv, bolan, modar i teško se miče. Stati na nogu i pokušati hodati je bolno. Pored ledenih obloga i elevacije noge doktor može propisati i nošenje langete kao i upotrebu štaka na par dana. Tip 3: Tetiva je kompletno prekinuta što rezultira jakim bolovima, oteknuću i modrilu. Stajanje ili hodanje je skoro nemoguće. Gips ili čak operacija mogu biti potrebni za popravku štete. REHABILITACIJA Rehabilitacija označava povratak sportiste u psihofizičko stanje identično onome prije nastanka povrede. Proces rehabilitacije započinje neposredno nakon povređivanja i odvija se onoliko dugo koliko to traže narušene sposobnosti i individualno je prilagođen svakom sportisti. Zadaci postupka za rehabilitaciju sportskih povreda usmjereni su na: - održavanje mišićne mase i kvaliteta mišića - pokretljivost zglobova i prevenciju kontraktura - očuvanje propriocepcije - održavanje kvaliteta funkcionalnih gibanja - umanjivanje gubitka sportskih vještina i - očuvanje kardiovaskularnih sposobnosti PREVENCIJA SPORTSKIH POVREDA Posebnu pažnju treba obratiti na prevenciju povreda, ali i na pravilno saniranje istih, jer samo zdrav organizam može izdržati zahtjevne treninge i takmičenja.Preventivne mjere smanjuju rizik povređivanja, tu podrazumjevamo dobro zagrijavanje, primjenu adekvatne zaštitne sportske opreme, pravilnu ishranu, te vježbe istezanja i propriocepcije kojima postižemo dobru fleksibilnost a koja ima jednu od najvažnijih uloga u prevenciji povreda.Za učinkovitu prevenciju veoma je važno razumjeti funkcionalnu anatomiju i patofiziologiju povreda različitih tkiva.Provođenjem preventivnih mjera se u znatnoj mjeri može smanjiti rizik povređivanja tj. posljedica nezgode i djelovanja mehaničke sile.Danas je prevencija povreda u sportu primaran zadatak trenera i ljekara, ali i samog sportiste .Treneri moraju da posjeduju osnove znanja metaboličkog programiranja opterećenja te neće sportistu uvoditi u stanjvelikog kiseoničkog duga kao i opšteg iscrpljivanja što na kraju uvijek ima za rezultat pad koncentracije i koordinacijeKada se to desi onda mogučnost povređivanja dovodimo do maksimuma i samo je pitanje trenutka kada će se povreda desiti. U zadnjih dvadeset godina sport je toliko 20 dinamiziran da se postavlja pitanje, koje su realne mogućnosti sportiste da izdrži sva opterećenja kojim se izlaže njegov organizam. Pokazalo se da se u programima prevencije sportskih povreda mora voditi računa o multifaktorskoj prirodi nastanka tih povreda (Bahr i sar. 2003).Također , novija istraživanja upućuju na to da kvantiteta i kvaliteta mišićne aktivnosti značajno utiče na frekvenciju povređivanja (Baumhauer i sar. 1995) - Psihološka priprema Stretehing Proprioceptivno vježbanje Kinesio toping Psihološka pripremapredstavlja poseban segment pripreme i veoma je važno da je sportaš relaksiran, maksimalno koncentrisan prilikom vježbanja i da ima samopouzdanje i jasan cilj što želi. STRETCHING Stretching predstavlja tehniku postepenog i kontroliranog istezanja mišića, zadržavanjem u određenom položaju od 15 - 25 sekundi, bez naglih i trzajnih kretnji (zbog stretch-refleksa) do granice tolerancije bola ili preko tog praga.Istezanja se koriste u fizikalnoj medicini, sportu, fitnessu te u svim domenama društvenih i medicinskih grana koje se bave prevencijom, ali i sanacijom već nastalih povreda.Tim metodama se osigurava potrebna gipkost (fleksibilnost), odnosno mogućnost veće amplitude pokreta jer se time povećava elasticitet mišića i automatski utječe na prevenciju ozljeda.Stretching se, kao metoda, osobito koristi i u sportskim ustanovama te rehabilitacijskim centrima.Osnovna pravila kod izvođenja stretchingaPostupno istezanje mišića bez naglih trzajado granice bola i malo preko praga uz zadržavanjeZadržavanje pozicije minimalno 15-25 sekundiizvoditi prije i poslije tjelesne aktivnosti (prevencija ozljeda i regeneracija mišića nakon aktivnosti).Izolirani pokreti-istezati samo onu mišićnu skupinu koje je ciljana bez mogućnosti kompenzacije tijela (fiksiranje određenog dijela tijela). Stretching je potrebno izvoditi svakodnevno ujutro ili navečer ovisno o treningu, jutarnji ili večernji, a za bilo kakav pomak potreban je kontinuitet PROPRIOCEPTIVNO VJEŽBANJE Proprioceptori su specijalne osjetilne nervne strukture (senzori) koje se nalaze u zglobovima, mišićima i tetivama.Oni dobivaju informacije iz okoline o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sistema i šalju ih u CNS (centralni nervni sistem).Informacije se šalju na nesvjesnoj razini, a kao takve se ponovno šalju nazad u mišićna vlakna kako bi tijelo stvorilo optimalnu reakciju koja će spriječiti pad ili barem umanjiti ozljeđivanje. Propriocepcija je sposobnost mišića da odgovore na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije (Potach i Borden, 2000).Efekti proprioceptivnog treninga su višestruki – od unapređenja ravnoteže, povećanje amplitude u zglobnim sistemima, povećavanju osviještenosti o položaju tijela u prostoru, do jačanja ligamenata i tetiva.Proprioceptivni sistem na svjesnoj razini omogućava pravilnu funkciju lokomotornog sistema prilikom sportskih aktivnosti i kretanja uopće, a na podsvjesnoj razini održava mišićni tonus, ravnotežu i stabilizaciju zglobova. Propriocepcija je sposobnost mišića da odgovore na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije (Potach 21 i Borden, 2000). Efekti proprioceptivnog treninga su višestruki – od unapređenja ravnoteže, povećanje amplitude u zglobnim sistemima, povećavanju osviještenosti o položaju tijela u prostoru, do jačanja ligamenata i tetiva. Proprioceptivni sistem na svjesnoj razini omogućava pravilnu funkciju lokomotornog sistema prilikom sportskih aktivnosti i kretanja uopće, a na podsvjesnoj razini održava mišićni tonus, ravnotežu i stabilizaciju zglobova.Osim proprioceptora, koriste se i dodirni receptori u koži i receptori blizu zglobova.Mišićna vretena najvažniji su receptori za određivanje zglobnog kuta pri pokretima srednjeg raspona.Pri krajnjim zglobnim kutovima, dolazi do rastezanja ligamenata i dubokih tkiva (Young i Elliot, 2011). Nervni završetci koji se pri tome aktiviraju su Pacinijeva tjelešca, Ruffinijevi završeci i receptori nalik na Golgijeve tetivne receptore.Pacinijeva tjelešca i mišićna vretena su prilagođena za primjećivanje brzih promjena.Dakle, propriocepcija se može shvatiti kao složeno djelovanje nervnomišićnog sistema u prenosu informacija iz perifernih receptora aferentnim i eferentnim putevima nervnog sistema, koje omogućuje tijelu da zadrži stabilnost i orijentaciju tokom statičkih i dinamičkih aktivnosti (Laskowski i sur., 1997).Odličan rekvizit za proprioceptivno vježbanje je svakako BOSU, skraćenica njegovog imena "both sides up“.Poboljšanje funkcionalnih sposobnosti u smislu izdržljivosti, snage, poboljšanja kardiovaskularnih i disajnih funkcija, pokretljivosti i fleksibilnosti postiže se upravo specifičnim vježbama na BOSU. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA Bernier i Perrin (1998) analiziraju promjene kod nestabilnog zgloba preko vježbi za poboljšanje propriocepcije i koordinacije. Zaključuju da je eksperimentalna grupa koja je vježbala propriocepciju postigla značajno bolje rezultate od eksperimentalnih u posturalnom segmentu, ali i da kod funkcionalno nestabilnog zgloba to nije potpuno sigurno. Laskowski i saradnici (1997) navode da, iako se definicije smisla propriocepcije položaja mogu razlikovati, njegova važnost u prevenciji i sanaciji sportske ozljede ostaje konstanta, a to je obnova nakon povrede, što omogućuje tijelu održavanje stabilnosti i orijentacije tokom statičkih i dinamičkih aktivnosti Liu-Ambrose i saradnici (2003) istražuju efekte proprioceptivnog treninga kod pacijenata nakon rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (ACL). Ispitanici obije tretirane skupine pokazali su poboljšanja funkcije kao i subjektivnog doprinosa. Navode kako proprioceptivni trening sam može inducirati snagu kvadricepsa što je esencijalno da bi se maksimizirala funkcionalna sposobnost operiranog koljena. KINESIO-TAPING Kinesio-taping relativno je nova fizioterapeutska metoda bazirana na kineziloškim principima. Metodu je osmislio Japanac Kenzo Kase. Tretira mišiće, periferne živce i organe. Tehnika potiče prirodnu sposobnost tijela za samoizlječenjem, aktiviranjem neuroloških i cirkulatornih sistema.Suština liječenja je u pravilnom postavljanju trake na željeni dio tijela.Učinak je antiedematozni, korekcija posture i napetosti prenapregnutog područja, ili proprioceptivna stimulacija kod oštećene funkcije mišića ili zgloba.Treba naglasiti da metoda nema ništa 22 zajedničko sa standardnim korištenjem elastičnih zavoja i bandaža koje se postavljaju s ciljem da u određenom stupnju ograniče ili potpuno isključe pokret, a postavljaju se neposredno prije velikih napora i ubrzo nakon njih uklanjaju. Dakle, kinesio traka nema zadatak imobilizacije. Upravo suprotno, kinesio traka omogućava pokret. Traka se najčešće koristi u sportskoj medicini, traumatologiji i neurologiji. Zaključak Zagrijavanjem povećavamo tjelesnu temperaturu, elastičnost mišića i pripremamo lokomotorni sistem za sportsku aktivnost.Istezanjem održavamo elasticitet mekih struktura.Aerobnom vježbom kao što su trčanje ili vožnja bicikla dosežemo bolju izdržljivost. Vježbama jačanja možemo utjecati na odnos ravnoteže jačine mišića, kako veće opterećenje pojedinih dijelova tijela ne bi uzrokovalo ozljedu ili oštećenje.Vježbama dinamičkog balansa sprječavamo neželjene ozljede donjih ekstremiteta kroz bolji osjet položaja tijela u prostoru, jačanje ligamentarno-tetivnog aparata, veći opseg pokreta u zglobovima (hodanje na neravnim površinama, stajanje na balansnim daskama).Raznim oblicima masaža vraćamo tijelo u prvobitno stanje, smanjujemo napetost mišića koja može biti uzrok ozljede i umanjujemo nusprodukte aktivnosti(mliječna kiselina).Pažnju treba usmjeriti na individualnu prilagodbu treninga sukladno dobi, spolu i drugim faktorima, ovisno o sportu.Na smanjenje umora možemo utjecati dostatnim odmorom kroz spavanje i relaksaciju.Time ćemo imati bolju koncentraciju.Odjeća i obuća moraju biti prilagođene sportu i uvjetima u kojima se sportska aktivnost izvodi. Korištenje sportskih uložaka i ortotskih pomagala također pomaže u smanjenju ozljeda. Adekvatno je umjerene konzumiranje hrane najmanje 2 sata prije sportske aktivnosti. Dopunsko korištenje vitamina i minerala pomaže u metabolizmu stanica kod povećanih potreba.Ukoliko postoji mogućnost, treba utjecati na kvalitetu sportskog terena u smislu kvalitete podlogePravovremeno i adekvatno liječenje bolesti i svih oblika povreda izuzetno je važno. Dešava se da neliječene povrede uzrokuju druge, veće povrede ili oštećenja. Neodgovornost za vlastito zdravlje može rezultirati nemogućnosti pa i zabrani izvođenja sportske aktivnosti. Literatura 1. Grujić N,“ Fiziologija sporta“, Novi Sad, 2004 2. Samir Mačković, „Sportska medicina –Biomedicinski aspekti sporta“2012. 3. Branka Matković, Lana Ružić, “Fiziologija sporta i vježbanja“: Kineziološki fakultet Sveučilišta, 2009. 4. Melinda J. Flegel„Ozljede i prva pomoć u sportu“Zagreb : Gopal, [2009?] 5. John Wooden, Swen Nater PhD “ Košarka UCLA napad” Gopal , 2009. 6. Greg Brittenham, “Košarka” Zagreb : Gopal, 1998. 7. Mirko Sosic, “Sportska fiziologija.” RS ; Istocno Sarajevo, BiH; juni 2006. 8. Eldan Kapur Almira Hadzovic-Dzuvo, “Osnove anatomije i fiziologije covjeka sa fiziologijom sporta”,Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Sarajevo ; Sarajevo, BiH; novembar 2011. 23 9. Danilo Nikolić Zaječara, 2011. “Biohemija i fiziologija 24 u aktivnom sportu i rekreaciji” KOMPARATIVNA ANALIZA ANTROPOLOŠKIH OBILJEŽJA UČENIKA MLAĐEG ŠKOLSKOG UZRASTA RAZLIČITIH GENERACIJA Dževad Džibrić1, Damir Ahmić1, Munib Birparić2, Aida Konaković2, Jasmin Hrnjić3 1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina 2 Osnovna škola "Grivice" Banovići, Bosna i Hercegovina 3 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina Sažetak Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja statističke značajnosti u razlikama aritmetičkih sredina kod dvije generacije učenika trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle. Uzorak ispitanika obuhvatio je 329 dječaka, i to: 165 dječaka testiranih 2007. godine i 164 dječaka testiranih 2012. godine, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci. Za potrebe ovog istraživanja korišteno je 17 varijabli za procjenu antropoloških obilježja. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem pokazuju da dječaci mjereni 2012. godine imaju veće prosječne vrijednosti u 7 primijenjenih varijabli koje su pokazale statističku značajnost u odnosu na raniju generaciju ispitivanih dječaka. Ključne riječi: dječaci, razlike, antropološke dimenzije, t-test. Uvod Na rast i razvoj antropoloških obilježja učenika mlađeg školskog uzrasta u velikoj mjeri utiče i okolina u kojoj živi i odrasta. Istraživanja su pokazala da se navike za bavljenje tjelovježbom trebaju razvijati već u ranijem periodu, jer im tako usađene navike mogu puno pomoći u razvijanju zdrave i potpune ličnosti (Wais, Ebbec, 1995.; Malina, Boushard i Bar-or, 2004). Uz izuzetak genetskih faktora, na koje se vrlo malo može uticati, postoji niz uticajnih elemenata kao što su ishrana, socioekonomski status i tjelesna aktivnost pomoću kojih se može uticati na rast i razvoj djece (Hraski, Živičić, 1996.; Malina, Boushard, Bar-or, 2004.; De Privitellio i sar., 2007.). Od neprocjenjive važnosti za djecu je da od najranijeg djetinjstva započnu s pravilnim tjelesnim vježbanjem koje će prije svega biti usmjereno prema pravilnom rastu i razvoju, razvoju osnovnih antropoloških obilježja, te usvajanju i usavršavanju osnovnih motoričkih znanja i umijeća. Na osnovu dobivenih rezultata u prostoru antropoloških obilježja može se obaviti optimalno planiranje i programiranje tjelesne aktivnosti, kao i kontrola ontogenetskog razvoja. Određivanje trenutnog stanja pojedinog učenika, ali i grupe u cjelini, te komparacija s populacijom djece mlađeg školskog uzrasta omogućava nastavniku da na neposredan način kontroliše svoj rad te kvalitetno programira i provodi planirane sadržaje radi realizacije 25 postavljenih ciljeva. Da bi se mogle ostvariti navedene funkcije, potrebno je odrediti trenutno stanje djece, i to na početku godine za programiranje rada, a na kraju za analizu učinka rada. (Findak i sar., 1992). Na taj način kineziološki utvrđeno početno stanje i predviđeno željeno završno stanje učenika omogućilo bi nastavnicima egzaktno, kvantitativno određivanje prelaznih stanja učenika tokom godine, od početnog do završnog stanja, a na kraju i konačnu analizu i procjenu efektivnosti primijenjenog modela tjelesnog vježbanja (Mraković, 1992). Osnovni cilj ovog istraživanja je da se procijeni statistička značajnost u razlikama aritmetičkih sredina kod dvije generacije učenika trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle. Metode rada Uzorak ispitanika Uzorak ispitanika obuhvatio je 329 dječaka, i to: 165 dječaka testiranih 2007. godine i 164 dječaka testiranih 2012. godine, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci. Ispitanici su učenici trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle (Brčanska Malta, Mejdan, Centar, Jala, Pazar, Tušanj, Novi Grad). Uzorak varijabli Za skup varijabli u prostoru antropoloških obilježja korišteni mjerni instrumenti u ovom istraživanju opisani su po programu Eurofit-a (Hadžikadunić i sar. 2000). Za procjenu antropometrijskih karakteristika primijeno je 7 (sedam) varijabli, i to: AVISTJ visina tijela, ATJMAS - masa tijela, AKNTRI - kožni nabor tricepsa, AKNSUB - kožni nabor leđa, AKNBIC - kožni nabor bicepsa, AKNSUP - kožni nabor bedra i AKNLIS - kožni nabor potkoljenice. Za procjenu motoričkih sposobnosti primijeno je 9 (devet) varijabli, i to: MBAFLA - flamingo test ravnoteže, MBFTAP - taping rukom, MFLDSJ - dohvat u sijedu, MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MSADIN - stisak šake, MRCLES - ležanje – sijed, MSAVIS - izdržaj u zgibu, MA10X5 - trčanje tamo-ovamo 10X5m i MREPOL - poligon natraške. Za procjenu funkcionalnih sposobnosti primijena je 1 (jedna) varijabla, i to: SHURUN trčanje 20 m tamo-ovamo sa ubrzavanjem. - Rezultati i diskusija Za utvrđivanje kvantitativnih razlika između grupa ispitanika na univarijatnom nivou u prostoru morfoloških karakteristika, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti primijenjen je t - test za nezavisne uzorke. Tabela 1 sadrži podatke o osnovnim deskriptivnim parametrima za analizirane varijable i istraživane grupe dječaka. Prikazuju se broj ispitanika u svakom uzorku (N), aritmetičke sredine oba uzorka (Mean), standardna devijacija oba uzorka (Std. Deviation) i ocjene standardnih grešaka aritmetičkih sredina (Std. Error Mean). Tabela 1 26 Group Statistics grupa AVISTJ ATJMAS AKNTRI AKNSUB AKNBIC AKNSUP AKNLIS MBAFLA MBFTAP MFLDSJ MFESDM MSADIN MRCLES MSAVIS MA10X5 N Mean Std. Deviation Std. Error Mean 1 165 1331,46 66,334 5,164 2 164 1350,55 62,568 4,886 1 165 32,636 6,9487 0,541 2 164 33,241 7,3807 0,5763 1 165 12,116 4,255 0,3312 2 164 12,439 4,7647 0,3721 1 165 9,673 5,8122 0,4525 2 164 10,162 6,0241 0,4704 1 165 6,019 2,7391 0,2132 2 164 5,935 2,5588 0,1998 1 165 10,459 6,3258 0,4925 2 164 10,214 6,4145 0,5009 1 165 8,2 3,938 0,307 2 164 7,53 3,658 0,286 1 165 6,2488 2,78851 0,21709 2 164 7,4819 2,98772 0,2333 1 165 20,1304 3,19338 0,2486 2 164 19,7067 2,73611 0,21365 1 165 19,33 6,98 0,543 2 164 19,71 6,005 0,469 1 165 121,98 17,747 1,382 2 164 124,75 16,379 1,279 1 165 14,61 7,404 0,576 2 164 16,05 7,816 0,61 1 165 17,7 4,13 0,321 2 164 19,19 2,936 0,229 1 165 6,5664 4,60739 0,35869 2 164 7,7634 4,24804 0,33172 1 165 23,5468 2,66955 0,20782 2 164 22,7713 2,11548 0,16519 27 MREPOL SHURUN 1 165 22,0721 4,10153 0,3193 2 164 21,5918 3,36056 0,26242 1 165 22,87 9,303 0,724 2 164 26,85 10,978 0,857 Tabela 2 sadrži sve podatke vezane za procedure t - testa za nezavisne uzorke. Za svaku varijablu u prvom redu prikazani su rezultati o jednakosti varijansi grupa (Equal variances assumed), a u drugom redu nejednakost varijansi (Equal variances not assumed). U prve dvije kolone prikazani su rezultati Levenovog testa jednakosti varijansi (Levene’s Test for Equality of Variances), njegova vrijednost (F) i značajnost (Sig.). U sljedećim kolonama prikazani su rezultati testiranja jednakosti aritmetičkih sredina dvije grupe: vrijednost t-testa (t), broj stepena slobode (df), značajnost dvosmijernog testiranja razlike aritmetičkih sredina (Sig. 2-tailed), razlika aritmetičkih sredina (Mean Difference), standardna greška razlike (Std. Error Difference), granice donjeg i gornjeg intervala razlike uz povjerenje od 95% (95% Confidence Interval of the Difference (Lower, Upper)). Uvidom u rezultate iz Tabele 2 možemo vidjeti da postoji statististički značajna razlika između ispitivanih dječaka različitih generacijau jednoj od sedam primijenjenih morfoloških varijabli. AVISTJ - visina tijela je varijabla koja statistički značajno razlikuje ove dvije grupe dječaka. Iz Tabele 1 može se vidjeti da dječaci druge grupe (generacija 2012) imaju veće numeričke vrijednosti, tj. prosječno su viši za 1,5% u odnosu na generaciju učenika istog uzrasta iz 2007. godine. Ako se vratimo na Tabelu 2 vidimo da u prostoru bazično-motoričkih sposobnosti postoji statistički značajna razlika između ispitivanih dječaka različitih generacijau pet od devet primijenjenih motoričkih varijabli. Varijable koje statistički značajno razlikuju ove dvije grupe (generacije) dječaka i sve idu u korist druge grupe (generacija 2012) su: MBAFLA - flamingo test ravnoteže (6,5%), MSADIN - stisak šake (9%), MRCLES - ležanje – sijed (8%), MSAVIS - izdržaj u zgibu (5,5%) i MA10X5 - trčanje tamo-ovamo 10X5m (3,3%). I u jedinoj preostaloj funkcionalnoj varijabli SHURUN - trčanje 20 m tamo-ovamo sa ubrzavanjem koja je pokazala statistički značajne razlike dječaci druge grupe (generacija 2012) imali su bolje rezultate u odnosu na prvu grupu (generacija 2007) za 15%. Morfološke karakteristike djece mlađeg školskog uzrasta vrlo su značajne za realizaciju motoričkih struktura u kojima one predstavljaju realnu biomehaničku osnovu kako kao faktori koji olakšavaju, tako i faktori koji otežavaju izvođenje motoričkih zadataka. 28 Treba voditi računa o fenomenu biološke akceleracije te o uticaju socio-ekonomskog statusa. Istraživanja somatskih karakteristika i mnogobrojna druga ukazuju na fenomen biološke akceleracije (sekularni trend). Pojam "sekularni trend" koristi se za opis postepene, kontinuirane promjene rasta i razvoja svake sljedeće generacije na određenom području. Taj trend uticaj je genetskog nasljeđa i faktora okoline (Tanner, 1978. prema Vignerova i sar., 2006). Manifestacija tog trenda u određenom periodu funkcija različitih je životnih uslova kod različitih socijalnih grupa. Faktori koji utiču na varijacije u rastu uključuju ishranu, bolest, socioekonomski status i psihološko stanje organizma. U Češkoj su rađena iscrpna istraživanja vezana uz pojavu sekularnog trenda (Vignerova i sar., 2006) gdje se trend povećanja tjelesne visine povezuje s napretkom civilizacije. Pregledom rezultata morfoloških mjera ovoga istraživanja može se zaključiti da je prisutan sekularni trend i da djeca imaju veću tjelesnu visinu. U mlađem školskom uzrastu tjelesno vježbanje treba usmjeriti prema poboljšanju koordinacije, gipkosti i ravnoteže, te donekle snage i sile (eksplozivne snage), kao motoričkih sposobnosti. U ovom periodu uočava se ravnomjerni porast snage, a u sljedećem periodu ona se izraženije povećava dok na početku ovog perioda nema bitnije razlike u snazi između učenika različitog spola. Sa djecom mlađeg školskog uzrasta raditi pretežno vježbe za razvijanje dinamičke gipkosti radi dobrog i pravilnog tjelesnog držanja i motoričkog funkcionisanja. Vježbe za razvijanje koordinacije u ovom periodu su različite motoričke aktivnosti koje zahtijevaju tzv. motoričku inteligenciju, kao što su elementarne (manipulativne) vježbe tipa puzanja, penjanja i provlačenja, bacanja i hvatanja u specifičnim, ali i u nespecifičnim varijantama. Najizraženije razlike prema uzrastu su u 8. godini života učenika, što bi se moglo smatrati kritičnim periodom razvoja eksplozivne snage djece mlađeg školskog uzrasta. Tabela 2 Independent Samples Test Levene's Test for Equality of Variances F Sig. t-test for Equality of Means t df Sig. (2tailed) Mean Difference Std. Error Difference 95% Confidence Interval of the Difference Lower 29 Upper Equal variances assumed AVISTJ 0,30 0,59 0,76 0,38 0,02 0,89 Equal variances not assumed Equal variances assumed AKNLIS 0,42 Equal variances not assumed Equal variances assumed AKNSUP 0,65 Equal variances not assumed Equal variances assumed AKNBIC 0,36 Equal variances not assumed Equal variances assumed AKNSUB 0,84 Equal variances not assumed Equal variances assumed AKNTRI 0,35 Equal variances not assumed Equal variances assumed ATJMAS 0,88 Equal variances not assumed 0,08 0,78 -2,69 327,00 0,01 -19,09 7,11 -33,08 -5,10 -2,69 326,11 0,01 -19,09 7,11 -33,07 -5,10 -0,77 327,00 0,44 -0,61 0,79 -2,16 0,95 -0,77 325,57 0,44 -0,61 0,79 -2,16 0,95 -0,65 327,00 0,52 -0,32 0,50 -1,30 0,66 -0,65 322,46 0,52 -0,32 0,50 -1,30 0,66 -0,75 327,00 0,45 -0,49 0,65 -1,77 0,80 -0,75 326,43 0,45 -0,49 0,65 -1,77 0,80 0,29 327,00 0,77 0,08 0,29 -0,49 0,66 0,29 325,75 0,77 0,08 0,29 -0,49 0,66 0,35 327,00 0,73 0,24 0,70 -1,14 1,63 0,35 326,87 0,73 0,24 0,70 -1,14 1,63 1,60 327,00 0,11 0,67 0,42 -0,15 1,50 1,60 325,51 0,11 0,67 0,42 -0,15 1,49 30 Equal variances assumed MBAFLA 0,40 0,53 0,54 0,46 12,61 0,00 Equal variances not assumed Equal variances assumed MSAVIS 0,08 Equal variances not assumed Equal variances assumed MRCLES 3,16 Equal variances not assumed Equal variances assumed MSADIN 0,05 Equal variances not assumed Equal variances not assumed MFESDM 3,80 Equal variances not assumed Equal variances not assumed MFLDSJ 0,25 Equal variances not assumed Equal variances assumed MBFTAP 1,33 Equal variances not assumed 0,00 0,95 -3,87 327,00 0,00 -1,23 0,32 -1,86 -0,61 -3,87 325,17 0,00 -1,23 0,32 -1,86 -0,61 1,29 327,00 0,20 0,42 0,33 -0,22 1,07 1,29 320,06 0,20 0,42 0,33 -0,22 1,07 -0,54 327,00 0,59 -0,39 0,72 -1,80 1,03 -0,54 320,42 0,59 -0,39 0,72 -1,80 1,03 -1,47 327,00 0,14 -2,77 1,88 -6,48 0,93 -1,47 325,22 0,14 -2,77 1,88 -6,48 0,93 -1,71 327,00 0,05 -1,44 0,84 -3,09 0,21 -1,71 325,82 0,05 -1,44 0,84 -3,09 0,22 -3,78 327,00 0,00 -1,49 0,40 -2,27 -0,71 -3,78 296,16 0,00 -1,49 0,40 -2,27 -0,72 -2,45 327,00 0,02 -1,20 0,49 -2,16 -0,24 -2,45 325,17 0,02 -1,20 0,49 -2,16 -0,24 31 Equal variances assumed MA10X5 4,72 0,03 Equal variances not assumed Equal variances assumed SHURUN 0,00 Equal variances not assumed Equal variances assumed MREPOL 11,34 Equal variances not assumed 5,58 0,02 2,92 327,00 0,00 0,78 0,27 0,25 1,30 2,92 311,56 0,00 0,78 0,27 0,25 1,30 1,16 327,00 0,25 0,48 0,41 -0,33 1,29 1,16 315,53 0,25 0,48 0,41 -0,33 1,29 -3,54 327,00 0,00 -3,98 1,12 -6,18 -1,77 -3,54 317,81 0,00 -3,98 1,12 -6,18 -1,77 Zaključak Rezultati dobiveni na osnovu testiranja razlike aritmetičkih sredina dvije generacije učenika trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci, mjerenih 2007. i 2012. godine, ukazuju na to da je mlađa generacija (testirana 2012. godine) pokazala bolje rezultate u jednoj morfološkoj, pet motoričkih i jednoj funkcionalnoj varijabli. Na osnovu ovakvih rezultata može se pretpostaviti da je mlađa generacija provodila mnogo više vremena u samoinicijativnom kretanju i usmjerenom vježbanju shodno tadašnjem načinu života. Postoji potreba da se unaprijeđuje aktivan stil života, povećava tjelesna aktivnost van škola, te promovišu ostale zdravstveno-higijenske navike. Stoga je pred nama, pedagozima tjelesnog i zdravstvenog odgoja, ali i svim ostalim društvenim faktorima koji se bave tom problematikom, sve teži i odgovorniji zadatak kako pomoći mladim ljudima u stvaranju navike za bavljenje tjelesnim vježbanjem. Samim tim pomogli bi im u savladavanju njihovih teškoća, osiguravajući im normalan biopsihosociološki razvoj i što zadovoljniji život u današnjoj sve zahtjevnijoj društvenoj sredini. 32 Literatura 1. Hadžikadunić, M., Rađo, I., Grozdanić, B., Turković, S. (2000). Priručnik za testiranje eurofit baterijom testova. Sarajevo: Madž. 2. Findak, V., Metikoš, D., Mraković, M. (1992). Kineziološki priručnik za učitelje. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu. 3. Mraković, M. (1992). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu. 4. De Privitellio, S., Caput-Jogunica, R., Gulan, G., Bosci, V. (2007). Utjecaj sportskog programa na promjene motoričkih sposobnosti predškolaca. Medicina, 43, 204-209. 5. Hraski, Ž., Živčić, K. (1996). Mogućnost razvoja potencijala djece predškolske dobi. U D. Milanović (ur.), Zbornik radova Fitness, Zagreb, 1996, 16-19. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu. 6. Malina, R.M., Bouchard, C., Bar-or, O. (2004). Strengthe and Motor Performance. U: Growth, Maturation and Physical Activity, 215-231. Europe: Human Kinetics. 7. Weiss, M.R., Ebbec, V. (1995). Self-esteem and perception of competence in youth sport: Theory, research and enhancement strategies. U: Bar-or o. The encyclopedie of sports medicine, vol. VI. The child & adolescent athlete, 460-467. Oxford, Blackwell Scientific. 8. Vignerova, J., Brabec, M., Blaha, P. (2006). Two centuries of growth among Czech children and youth. Economics and Human Biology 4, 237 – 252. 33 SOCIOLOŠKI STRUKTURALNI MEHANIZMI U POPULACIJI BUDUĆIH STUDENATA Žarko Bilić1, Danijela Bonacin2 1 FPMOZ Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina 2 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina Sažetak Istraživanja je urađeno na analizi 400 srednjoškolaca iz Hercegovine, učenika gimnazija, uzrasta 15-19 godina. Ispitanici su opisani sa 36 socioloških indikatora (autor ankete: Danijela Bonacin) sukladno modelu Saksida-Petrović (1971). Podaci su prikupljeni u veljači 2009.g. unutar projekta "Položaj slobodnog vremena u strukturi socioloških stavova gimnazijalaca u Hercegovini" (2008-2011).Dobiveni rezultati predstavljaju model prema kojima djeluje odabrana populacija. Pa tako, za vrijeme organiziranja bilo kakve manifestacije slične sportskim igrama, univerzitetskim igrama, međumjesnim malim olimpijadama i sl., moramo obratiti pažnju na ove i slične rezultate budući da su sva srednjoškolski obrazovana djeca potencijalni studenti te potencijalni sudionici u sutrašnjim manifestacijama. Ključne riječi: Sociologija, mehanizam, student. Uvod Postojanje socijalne strukture kao organiziranog skupa elemenata i njihovih međuodnosa je način na koji je socijalni život uređen – a dešava se sukladno određenim pravilima i oblicima koji su usmjereni, vođeni i donekle ograničavaju djelovanja i ponašanje pojedinaca u društvu kao i nagle promjene (Fanuko i sur., 1995). Unutar ove strukture ljudi kao jedinke zauzimaju određene socijalne pozicije, odgovarajući status, a također i “igraju” određene uloge te izražavaju pripadnost određenim socijalnim skupinama i institucijama (Fanuko, 1995). U svemu tome, društvene vrijednosti se prenose edukacijom kroz procese socijalizacije još od najranijeg djetinjstva, počev od porodice pa sve do utjecaja socijalnih institucija. Pojedinac “uči” uloge koje će “igrati” do kraja života. Stvarno prihvaćanje tih uloga za život počinje od faze adolescencije kad individua sazrijeva i odrasta (Đorđević, 1978), i uči o tome tko je, što želi, što je sociološka struktura i kako odabrati mjesto u toj strukturi istodobno planirajući budući život. Zbog činjenice da egzistira ali i načina na koji se socijalna zajednica održava to je moguće jedino zahvaljujući aktivitetu njenih pojedinačnih segmenata i ljudskim interakcijama, pa je važnost istraživanja ovih populacija očevidna. Predmet, problem i cilj Općenito u skladu s potrebama današnjeg svijeta kao i naraslim potrebama pojedinaca, sve veći broj srednjoškolaca nastoji nastaviti edukaciju, pohađati Sveučilišta ili Visoke škole i 34 sudjelovati u različitim aktivnostima (poput sporta, rekreacije,…) unutar i izvan Sveučilišta. Kvaliteta takvog života i njihova budućnost uglavnom ovise o stavovima i vrijednostima koje ova djeca donesu sa sobom iz prethodnih životnih faza, posebno iz srednje škole, budući neposredna aktualna selekcija i izbor fakulteta utječe trajno na njihove živote, ali i na njihovo djelovanje kao i buduće okruženje koje je u svojoj biti kao sociološka mreža jako kompleksno. Ovo je bio razlog što što su za istraživanje odabrana srednjoškolska djeca uzrasta 15-19 godina s područja Hercegovine koji pohađaju gimnazije. Problem ovog rada sastoji se u istraživanju i proučavanju odabranog uzorka na skupu socioloških aspekata s ciljem utvrđivanja postojanja socioloških strukturnih mehanizama u skladu s kojima odabrana populacije djeluje. Konačni cilje je očevidan. Naime, odgovarajuća i pravodobna selekcija i usmjeravanje rezultirat će željenim i (za društvo i pojedinca) funkcionalno značajnim posljedicama. Ovo je posebno primjenjivo u sportu, studentskom i drugim oblicima kinezioloških aktivnosti, gdje pojedinci koji to mogu i žele, imaju prigodu što je prije moguće naučiti kako proizvesti potreban rezultat. Metode Za potrebe ovog istraživanja analizirali smo 400 srednjoškolaca iz Hercegovine, učenika gimnazija, uzrasta 15-19 godina. Ispitanici su opisani sa 36 socioloških indikatora (autor ankete: Danijela Bonacin) sukladno modelu Saksida-Petrović (1971). Podaci su prikupljeni u veljači 2009.g. unutar projekta "Položaj slobodnog vremena u strukturi socioloških stavova imnazijalaca u Hercegovini" (2008-2011). Nakon normalizacije izvornih podataka i elementarne statistike, za obradu podataka primjenjene su dvije multivarijantne metode. Prema početnom modelu postoje socijalizacijski, institucionalizacijski i sankcijski subsustavi. Pod pretpostavkom da su sve refleksije u takvom modelu formirane kao idealne, moguće je provesti konfirmativnu analizu korištenjem metode jednostavne strukture pripadnosti seta indikatora nekoj hipotetskoj dimenziji (multigrupni pristup), iako u mnogim situacijama, posebno sa sociološki neformiranim i nestabilnim subjektima, imamo redovitu pojavu odstupanja od pretpostavljanog modela. U ovoj situaciji takav pristup jasno određuje zahtjev za objektivnom solucijom koja pozicionira hipotetske dimenzije u realni prostor što obično znači različit od zamišljenog. Takva solucija, prirodno mora imati maksimalnu objektivnost (Orthoblique). Iz skupova identificianih iz ova dva modela moguće je determinirati na koji način se iskazuju sociološke nestabilnosti u različitim populacijama. Konfirmativnom analizom testirali smo pripadaju li indikatori ciljanim faktorima ako je to slučaj (kao što jest), a Orthoblique predstavlja aktualne uvjete u uzorku iz populacije. Veća odstupanja (uz pretpostavku da je anketa vjerodostojna kao što jest) pokazuju da razlike opisuju razinu dostignute sociološke zrelosti (mlađi uzorci) u odnosu na sociološku integraciju (stabilni uzorci). U idealnom slučaju ove dvije solucije (konfirmativna i Orthoblique) bi bile jednake, što je govoto nemoguće, ali ako je obrazac stabilan (kao što je s uzorcima starijim od 40 godina), i ako je anketa uredan, odstupanja ova dva modela mogu se opisati kao asocijalno ponašanje. Takav protokol osigurava vjerodostojne rezultate utemeljene na kvantitativnim metodama (Bonacin, 2010). 35 Rezultati i rasprava Mogućnost razumijevanja događaja, procesa i uvjeta u bilo kojem uzorku direktno ovisi o razini fenomena znanja iz određenog područja. To znanje nismo mi kreirali, ono predstavlja realne događaje i rezultate istih. (Bonacin, Širić i Bonacin Da., 2007). Pa dakle, kako bi mogli djelovati u bilo kojem području ili utjecati na neku, bilo koju populaciju, potrebna su nam najnovija i najpotpunija istraživanja o određenom polju i toj određenoj populaciji. Primjenjujući konfirmativnu analizu određujemo indikator distribucije na tri faktora. Dobiveni rezultati pokazali su da prvih 12 indikatora pripada prvom faktoru (socijalizacija), slijedećih 12 indikatora pripada drugom faktoru (institucionalizacija) i posljednjih 12 indikatora pripada trećem faktoru (sankcija). Ovo zasigurno potvrđuje vrijednost ankete. Nadalje, provođenje Orthoblique analize pokazalo je malu razliku distribucije indikatora unutar faktora. Promatrani indikatori smješteni na prvom faktoru (mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni, mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja, volim biti u kontaktima s brojnim i različitim ljudima, mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja, ljudi trebaju uspostavljati čvrste odnose s malim brojem prijatelja, stvaranje odnosa je danas stvar interesa, većina ljudi su eksperti u svojim poslovima) ali također i (znanje se koristi za opću dobrobit, profesionalnost je zamijenila emocije na radnom mjestu, profesionalnost jamči uspjeh u poslu, moda je važan dio društvene pozicije, živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao, mjesto boravka danas više nije toliko važno, mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom svijeta) opisuju djelovanje mehanizama koji karakteriziraju ambicioznost, edukacijsku aklimatizaciju (u gradu npr. ljudi iz Zagreba i Beograda) u dvije riječi – lokalna elita koja već koristi postojeću društvenu mrežu, pripada joj i traži solucije unutar te mreže, lokalno vrlo aktivno ali globalno vrlo pasivno. To je faktor sociološke stabilnosti. Koristi se mreža horizontalno u širinu i glavni element je stabilnost. U stvarnom životu kao primjer to bi bio sportaš, ali ne onaj najvišeg ranga. Drugi faktor uključuje slijedeće indikatore (obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob, spol, vjeru…, učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti društva, bolje obrazovanje daje mogućnost boljeg radnog mjesta, volim mjesto u kojem sam rođen, politički status jamči sigurnost, politička pozicija se povećava sukladno spoznajama, politički status je doživotan, treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene politike, biti orijentiran politički znači djelovati pozitivno, političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu, aktivno sam uključen/a sam ili ću biti uključen u političke procese, svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se potrudi, svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil, pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna) koji opisuju aktivne mehanizme koji karakteriziraju i unaprijeđuju političko djelovanje korištenjem vertikalne društvne mreže. To je faktordruštvenog prokreativnog statusa. U stvarnom životu, kao primjer to bi bio predsjednik razreda. 36 Tablica 1. Rezultati konfirmativne analize KNF1 KNF2 KNF3 Stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije. 0.25 -0.07 0.03 Obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob, spol, vjeru… 0.38 -0.06 0.01 Učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti društva. 0.55 0.02 -0.20 Bolje obrazovanje daje mogućnost boljeg radnog mjesta. 0.44 0.09 -0.05 Volim mjesto u kojem sam rođen. 0.54 -0.01 -0.04 Mjesto rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u njemu rođen. 0.49 -0.16 0.08 Mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni. 0.60 -0.11 0.03 Mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja. 0.56 0.04 0.00 Volim biti u kontaktima s brojnim i različitim ljudima. 0.45 0.05 -0.01 Mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja. 0.49 -0.01 0.16 Ljudi trebaju uspostavljati čvrste odnose s malim brojem prijatelja. 0.46 0.00 0.04 Stvaranje odnosa je danas stvar interesa. 0.41 0.21 -0.07 Većina ljudi su eksperti u svojim poslovima. 0.08 0.49 -0.08 Znanje se koristi za opću dobrobit. 0.05 0.38 0.15 Profesionalnost je zamijenila emocije na radnom mjestu. 0.12 0.33 0.17 -0.04 0.50 0.07 Politika je najvažniji segment bilo kojeg društva. 0.04 0.36 0.11 Politički status jamči sigurnost. 0.06 0.51 -0.10 Politička pozicija se povećava sukladno spoznajama. -0.05 0.34 0.04 Politički status je doživotan. -0.08 0.65 -0.18 Treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene politike. -0.11 0.59 -0.06 Profesionalnost jamči uspjeh u poslu. 37 Biti orijentiran politički znači djelovati pozitivno. 0.05 0.49 -0.06 Političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu. -0.02 0.60 -0.07 Aktivno sam uključen/a sam ili ću biti uključen u političke procese. -0.11 0.61 0.02 0.00 0.25 0.29 U društvu te cijene kad imaš dobre prihode. -0.07 -0.17 0.47 Svoje aktivnosti u životu posve ću usmjeriti prema zaradi. -0.02 -0.14 0.61 0.02 -0.14 0.51 Ljudi danas teže pretjerano visokom standardu. -0.03 0.23 0.42 Svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop, putovanja... -0.06 -0.21 0.63 Moda je važan dio društvene pozicije. -0.01 -0.09 0.31 Svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil. 0.00 0.08 0.32 Živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao. 0.02 0.02 0.53 Pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna. 0.00 -0.07 0.21 Mjesto boravka danas više nije toliko važno. 0.03 0.11 0.55 Mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom svijeta. 0.12 0.14 0.40 Svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se potrudi. Materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa. KNF1 KNF2 KNF3 KNF1 KNF2 KNF3 38 1.00 0.58 0.40 1.00 0.47 1.00 Tablica 2. Rezultati Orthoblique solucije OBQ1 OBQ2 OBQ3 Stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije. -0.27 0.20 0.31 Obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob, spol, vjeru… -0.19 0.38 0.21 0.05 0.45 -0.16 -0.03 0.50 0.12 Volim mjesto u kojem sam rođen. 0.15 0.28 0.11 Mjesto rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u njemu rođen. 0.15 -0.02 0.35 Mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni. 0.28 0.15 0.11 Mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja. 0.53 0.12 -0.03 Volim biti u kontaktima s brojnim i različitim ljudima. 0.37 0.26 -0.16 Mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja. 0.61 0.03 0.03 Ljudi trebaju uspostavljati čvrste odnose s malim brojem prijatelja. 0.51 0.04 -0.09 Stvaranje odnosa je danas stvar interesa. 0.63 0.05 -0.19 Većina ljudi su eksperti u svojim poslovima. 0.63 0.03 -0.23 Znanje se koristi za opću dobrobit. 0.60 -0.10 0.11 Profesionalnost je zamijenila emocije na radnom mjestu. 0.54 -0.07 0.21 Profesionalnost jamči uspjeh u poslu. 0.44 0.09 0.03 Politika je najvažniji segment bilo kojeg društva. 0.17 0.10 0.36 Politički status jamči sigurnost. 0.22 0.27 0.02 Politička pozicija se povećava sukladno spoznajama. -0.28 0.38 0.34 Politički status je doživotan. -0.07 0.67 -0.14 Treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene politike. -0.06 0.58 -0.03 Učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti društva. Bolje obrazovanje daje mogućnost boljeg radnog mjesta. 39 Biti orijentiran politički znači djelovati pozitivno. 0.21 0.45 -0.13 Političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu. 0.01 0.63 -0.05 Aktivno sam uključen/a sam ili ću biti uključen u političke procese. 0.02 0.65 -0.06 Svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se potrudi. 0.15 0.39 0.11 -0.24 -0.01 0.54 Svoje aktivnosti u životu posve ću usmjeriti prema zaradi. 0.09 -0.15 0.59 Materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa. 0.00 -0.09 0.56 Ljudi danas teže pretjerano visokom standardu. 0.14 0.24 0.37 Svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop, putovanja... 0.05 -0.15 0.53 Moda je važan dio društvene pozicije. -0.35 0.26 0.31 Svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil. -0.05 0.33 0.15 Živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao. 0.45 -0.14 0.34 Pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna. -0.04 0.11 -0.07 Mjesto boravka danas više nije toliko važno. 0.51 0.00 0.22 Mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom svijeta. 0.64 -0.07 0.12 U društvu te cijene kad imaš dobre prihode. OBQ1 OBQ2 OBQ3 OBQ1 OBQ2 OBQ3 1.00 0.39 0.33 1.00 0.17 1.00 Treći faktor uključuje indikatore (stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije, mjesto rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u njemu rođen, politika je najvažniji segment bilo kojeg društva, u društvu te cijene kad imaš dobre prihode, svoje aktivnosti u životu posve ću usmjeriti prema zaradi, materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa, ljudi danas teže pretjerano visokom standardu, svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop, putovanja...) koji opisuju mehanizam djelovanja koji je karakaterizan kao „sad i odmah, bez obzira što će biti sutra“, pa pojedinci određeni mjestom rođenja ne prihvaćaju recenziju drugih i ne 40 razmišljaju edukacijski ali svjesni su važnosti politike i usmjeravanja ka materijalnim stvarima. Oni žive danas, u stvarnosti. Ovo su individue koje koriste društvenu mrežu samo za svoje dobro. To je faktor statusa sociološke materijalne sadašnjosti. Sve povezanosti između faktora su statistički značajne, posebno između prvog i drugog faktora gdje se obadva prostiru jednako no jedan horizontalno a drugi vertikalno. Usprkos mogućnosti izoliranja konfirmativnih faktora jasno prepoznatih odnosnih modela, aktualno stanje sugerira nedovoljnu razinu zrelosti ili razlike uzrokovane specifičnim diferenciranjem. Mogli bismo ih objasniti sljedećim: za vrijeme prihvaćanja uloga, individue se vode postojećim stanjem (reproduciraju ga) u zajednici ili društvu gdje žive i to je njihova referentna (početna) točka od koje biraju svoj put. Zaključak Problem ovog rada sastoji se od istraživanja i proučavanja društvenih aspekata odabranog uzorka s ciljem definiranja postojanja mehanizama društvene strukture prema kojima se odabrana populacija ponaša. U primjeru smo defnirali prisustvo tri mehanizma društvenog djelovanja: 1) mehanizam društvene stabilnosti, 2) mehanizam društvenog prokreativnog statusa i 3) mehanizam sociološke materijalne sadašnjosti. Dobiveni rezultati predstavljaju model prema kojima djeluje odabrana populacija. Pa tako, za vrijeme organiziranja bilo kakve manifestacije slične sportskim igrama, univerzitetskim igrama, međumjesnim malim olimpijadama i sl., moramo obratiti pažnju na ove i slične rezultate budući su sva srednjoškolski obrazovana djeca potencijalni studenti te potencijalni sudionici u sutrašnjim manifestacijama. Literatura 1. Bonacin, D. (2004). Uvod u kvantitativne metode. Travnik: Edukacijski fakultet. 2. Bonacin, D., Širić, V. i Bonacin, Da. (2007) Procjena definiranosti pojedinih prediktora u apsolutnom polju kriterijskih događaja u kineziologiji. Acta Kinesiologica, 1, 2:9197. 3. Đorđević, D. (1978). Razvojna psihologija. Gornji Milanovac: NIP Dečje novine. 4. Fanuko, N. i sur. (1995). Sociologija. Zagreb: Školska knjiga. 5. Saksida, S., i Petrovič, K. (1972). Teoretični model socijalne stratifikacije - poskus kvantitativne verifikacije. Teorija in praksa, 9, 10: 1407-1419 6. Žugić, Z. (1996) Uvod u sociologiju sporta: sport kao znanstveni i društveni fenomen. 41 KOGNITIVNE DIMENZIJE BOKSAČA Stipe Blažević1 1 Katedra za Kineziologiju, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Hrvatska Sažetak Cilj istraživanja bio je utvrđivanje kognitivnih sposobnosti sustava kognitivnih varijabli dobivenih racionalnim procedurama, radi bolje sportske orijentacije, selekcije, planiranja i programiranja treninga. U ovom radu obrađen je uzorak od 92 boksača iz klubova u Hrvatskoj, različitih težinskih kategorija, opisanih sustavom od 3 varijable kognitivnih sposobnosti. Naime, sva tri primjenjena testa značajno i visoko su projicirana na prvi faktor, što nam daje za pravo proglasiti ga generalnim kognitivnim mehanizmom u boksača. Pri tome dominantnu ulogu u takvom mehanizmu igra percepcija (IT1), ali ni ostala dva načina kognitivnog funkcioniranja nisu nipošto zanemarljivi. Može se reći da je kognitivniprostor kod boksaša vrlo specifičan, da u njemu dominantnu ulogu igra kognitivna integracija sa svim vrstama procesiranja, ali i da je dominantno perceptivno procesiranje, te da je serijsko još jako važno, a paralelno nešto manje izraženo u važnosti. Ključne riječi: Kognicija, boks, sposobnost. Uvod Ljudska sposobnost da primjećuje, razumijeva, prihvaća i reproducira strukture nekih složenih gibanja, prije svga ovisi o njegovim kognitivnim sposobnostima. Kognitivni procesi i kognitivno funkcioniranje su glavni mehanizmi kortikalne regulacije kod čovjeka. Središnji živčani sustav ima primarno integrativnu ulogu i osigurava racionalno i adaptibilno ponašanje čovjeka. Integracija na kortikalnoj razini je najvažnija budući je racionalno ponašanje u diektnoj vezi s integrativnim funkacijama velikog mozga. Dio integracije, naravno, egzistira i na subkortikalnoj razini ali je manje fleksibilno i osigurava reakciju kad je nužan automatizirani odgovor na podražaj. Također, dobro je poznato iz znanstvene literature da su kognitivne sposobnosti jako značajne i za sve vrste struktura aktivnosti svakodnevnog života (Kirkendall & Gruber, 1970; Malacko & Popović, 2001). Međutim, kognitivne sposobnosti nisu odlučne samo u nekim aktivnostima, nego i u direktnim ili indirektnim relacijama s većinom antropoloških značajki. Utjecaj kognitivnih regulacijskih mehanizama na uspjeh u nekim kineziološkim aktivnostima vidi se u različitom intenzitetu, ovisno o tipu mehanizma i vrste sporta baš kao i o drugim predvidljivim ili nepredvidljivim situacijama ili okolnostima. Dakle, sportsko postignuće je optimalno baš u skladu s kognitivnim dimenzijama, sportkom vještinom, strukturiranjem kretanja, antropološkom modelu pojedinca i sportskom kondicioniranju (Blažević, 2006). 42 Postoje određena istraživanja i o relacijama kognitivnih dimenzija i motoričkih sposobnosti (Blažević, 2007b), nešto manje u odnosu na morfološke dimenzije, ali su relacije ovih antropoloških dimenzija sa kognitivnima uvijek statistički značajne (Blažević, 2007a). Otkriveno je npr. da kognitivni mehanizmi s morfološkima imaju pozitivan utjecaj na uspjeh u sportu, posebno perceptivni i spacijalni procesori. Testovi percepcije, paralelne i serijske obrade su konstruirani s namjerom da mjere pereceptivne sposobnosti koje predstavljaju sposobnost perceptivne analize ali i sposobnost sinteze ulaznih informacija, perceptivno strukturiranje i identifikaciju i spacijalizaciju te da utvrde sposobnost određivanja relacija u prostoru i rješavanje perceptivnih problema u okruženju. Utvrđivanje položaja kognitivnih dimenzija ali i relacija kognitivnih dimenzija s drugim antropološkim segmentima sportaševa statusa predstavlja jako važan teorijsko-znanstveni cilj ali i vrlo aktualnu praktičnu vrijednost zbog mogućnosti oblikovanja najracionalnijih procedura u sportskoj i trenažnoj tehnologiji (Malacko & Rađo, 2004). Imajući u vidu da boksač u ringu rješava mnoge situacije koje zahtijevaju procjenu, predviđanje i reakcije na konstantne promjene pretpostavlja se da je utvrđivanje statusa kognitivnih dimenzija jedan od važnijih indikatora njegovog funkcioniranja i rezultatske uspješnosti (Savić, 1986). Cilj Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje kognitivnih sposobnosti sustava kognitivnih varijabli dobivenih racionalnim procedurama, radi bolje sportske orijentacije, selekcije, planiranja i programiranja treninga. Također i radi praćenja i kontrole transformacijskih procesa relevantnih antroploških dimenzija sportaša, a među njima su svakako visoko utjecajne upravo kognitivne pa je izbor ovakvih pokazatelja logičan i prirodan. Cilj je, naravno, utvrđivanje statistički značajnih kognitivnih faktora na uzorku vrhunskih boksača s cilejm racionaliozacije upravljanja treningom i efikasnije orijentacije, selekcije planiranje i programiranje treninga, kao i utvrđivanje racionalnijih potsavki parametara samog transformacijskog procesa u ovisnosti o ključnim antropološkim značajkama sportaša. Metode Za potrebe ovog rada obrađen je uzorak od 92 boksača iz klubova u Hrvatskoj, različitih težinskih kategorija, opisanih sustavom od 3 varijable kognitivnih sposobnosti. Za procjenu kognitivnih sposobnosti iz skupa KOG 3 (Wolf, Momirović& Džamonja, 1992) primjenjene su slijedće varijable: 1) Test IT1 za procjenu efikasnosti perceptivnog procesora, 2) Test AL4 za procjenu efikasnosti serijskog procesora i 3) Test S1 za procjenu efikasnosti paralelnog procesora. Za svaku primjenjenu varijablu izračunate su slijedeće vrijednosti centralnih i disperzivnih parametara: aritmetučka sredina (M), minimum (min), maksimum (max), standardna devijacija (S) i standardna pogreška aritmetičke sredine (Se). Normalnost distribucije varijabli testirana je parametrima skewnes (Sk) i kurtosis (Ku), odnosno procijenejna je zakrivljenost i spljoštenost distribucije. Svi testovi značajnosti i testiranje 43 hipoteza urađeni su na razini 95 % sigurnosti. U zadnjem koraku izvršena je faktorska analiza s rotacijom u direktni Oblimin, uz GK kriterij zadržavanja značajnih faktora. Rezultati U tablici 1 se nalaze rezultati centralne i disperzivne statistike kognitivnih testova kao i njihova diskriminativnost u odnosu na normalitet. Analizom podataka zakrivljenosti i spljoštenosti primjetno je da podaci opisuju negativnu asimetriju prema zoni viših vrijednosti za sva tri analizirana procesora. To potvrđuje kako je najveći broj boksača dobro razvio serijsku efikasnost (npr. brzinu verbalnog razumijevanja), perceptivnu efikasnost (brzinu rješavanja perceptivnih zadaća) i konačno paralelnu efikasnost (sposobnost utvrđivanja prostornih relacija) kognitivnih procesa, što je sve izuzetno značajno u boksu. M min max S Se Sk Ku IT1 33.25 21 39 3.3 0.34 -1.71 3.68 AL4 35.97 26 40 2.55 0.26 -1.85 5.31 S1 22.11 13 28 3.03 0.31 -1.12 1.93 Tablica 1: Centralnii disperzivni parametri kognitivnih varijabli Tablica 2 sadrži faktorske vrijednosti primjenjenih testova tj. projekcije na statistički značajne faktore. Kako se vidi tih faktora je 3. Što znači da su svi postojeći faktori (F1, F2, F3) zadržani kao značajni. Ovo govori u prilog činjenici da je kognitivni prostor dobro pokriven i da su primjenjeni testovi opravdali svoju aplikaciju. F1 F2 F3 IT1 0.97 0.17 0.14 AL4 0.82 0.54 0.15 S1 0.81 0.20 0.54 Tablica2: Oblimin faktorska struktura mjerenog kognitivnog prostora Pojedinačno gledano, primjetno je da test perceptivnog procesiranja projiciran značajno samo na prvi faktor, dok su preostala dva testa značajno projicirana također na prvi ali i na još jedan faktor osim toga dominantnoga. 44 Rasprava i zaključak F1 F2 F3 IT1 0.97 0.17 0.14 AL4 0.82 0.54 0.15 S1 0.81 0.20 0.54 Utvrđivanje faktorske strukture skupa kognitivnih testova s ciljem da se pokriju sva tri tipa kognitivnog funkcioniranja, donijelo ej strukturu koju je moguće opisati kao jako specifičnu. Naime, sva tri primjenjena testa značajno i visoko su projicirana na prvi faktor, što nam daje za pravo proglasiti ga generalnim kognitivnim mehanizmom u boksača. Pri tome dominantnu ulogu u takvom mehanizmu igra percepcija (IT1), ali ni ostala dva načina kognitivnog funkcioniranja nisu nipošto zanemarljivi. Moglo bi se reći da je boksačima temeljno kognitivno svojstvo da su kognitivno integrirani, s naglašenom ulogom percepcije u psiho-socijalnom polju koje ih okružuje. Drugi faktor ima niže projekcije, a u njima je izražena ona koja opisuje serijsko procesirnja informacija (AL4). To je uvelike očekivana situacija budući u boksu (kad se apstrahira prethodno opisano prvim faktorom ali se to ima u vidu) serijsko procesiranje je od krucijalne važnosti za izbor adekvatne akcije, tj. boksač nema mogućnosti prekinuti akciju kad je jednom pokrenuta (npr. odgovarajući udarac) sve do pogođene mete, promašaja ili opstrukcije od strane protivnika, ali u svim situacijama je očito da naknadnih intervencija nema a to znači i da ne može biti promjene trajektorije kojim ide željeni npr. udarac zbog izuzetno kratkog vremena u kojemu se izvršava, što znači da u toj fazi nema popravaka ili promjene. Stoga je ovo mehanizam serijske obrade a u konkretnom sportu izbor adekvatne akcije. Konačno, treći faktor dominantno opisuje uglavnom paralelnu obradu odnosno S1 varijablu. Čini se, a to je također očekivano, da boksač nema toliko izrađenu potrebu za paralelnom obradom, koliko je to izraženo u nekim drugim sportovima (npr. sportske igre), i to ponajviše iz razloga što prostorno-vremenski odnosi, nepostojanje kooperacije s drugima članovima momčadi, opasnost od pogotka protivnika i sl., u znatnoj mjeri reduciraju potrebu za višestrukim paralelnim mehanizmima, koji bi u svojoj naglašenosti vjerojatno bili smetnja. No to nikako ne znači da je funkcija ovog procesora ispodprosječna kod boksača, već samo da nema onoliki značaj kao perceptivni ili serijski. Ovo je dakle mehanizam paralelne obrade, a u konkretnoj situaciji kod boksača sigurno lokalni mehanizam integracije i angažmana svih potrebnih resursa u „ringu“ ma kakvim ga zamišljali. Zaključno, može se reći da je kognitivniprostor kod boksaša vrlo specifičan, da u njemu dominantnu ulogu igra kognitivna integracija sa svim vrstama procesiranja, ali i da je dominantno perceptivno procesiranje, te da je serijsko još jako važno, a paralelno nešto manje izraženo u važnosti. Literatura 45 1. Blažević, S. (2006). Relacii pomegu specifiènite motorièki sposobnosti i morfološkite karakteristiki, baziènite motorièki sposobnosti, kognitivnite sposobnosti i konativnite karakteristiki kaj vrvnite bokseri. (Dissertation). /In Macedonian/. Skopje: Fakultet za fizièka kultura. 2. Blažević, S. (2009). Some relations between boxer’s cognitive abilities and morphological characteristics. Acta Kinesiologica 3(1), 7-11. 3. Blažević, S. (2007a). Relations between morphological and specific motor dimensions at boxers. Acta kinesiologica, 1 (1), 20-25. 4. Blažević, S. (2007b). Relations among specific motor function abilities and cognitive characteristics with top class boxers. II. Međunarodni simpozijum "Nove tehnologije u sportu", Zbornik radova, pp. 479-482. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. 5. Kirkendall, D.R., & Gruber, J.J. (1970). Canonical relationships between the motor and intellectual achievement domains in culturally deprived high school pupils. Research Quarterly of Exercise and Sport, 41 (4), 496-502. 6. Malacko, J., & Popović, D. (2001). Metodologija kineziološko antropoloških istraživanja. Leposavić: Fakultet za fizičku kulturu. 7. Malacko, J., & Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo: Faculty of Sport and Physical Education. 8. Savić, M. (1986). Relacije izmeðu baziènih psihosomatskih dimenzija i specifiènih sposobnosti boksera. Novi Sad: Faculty of Physical Education. 9. Stojanović, M., Momirović, K., Vukosavljević, R. & Solarić, S. (1975). Struktura antropometrijskih dimenzija. Kineziologija, 5(1–2), 194-208. 10. Wolf, B., Momirović, K., & Džamonja, Z. (1992). KOG 3 -baterija testova inteligencije. Beograd: Savez društava psihologa Srbije, Centar za primenjenu psihologiju. 46 MATEMATIČKA PARADIGMA KONTROLE TANGENCIJALNIH PARAMETARA OSCILATORNIH TRANSFORMACIJSKIH PROCESA U KINEZIOLOGIJI I EDUKACIJI Dobromir Bonacin1, Danijela Bonacin1 i Mislav Lozovina2 1 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina 2 Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska Sažetak Predložen je model matematičke paradigme kontrole tangencijalnih parametara oscilatornih procesa u kineziologiji i edukaciji. Iz navedenih primjera, očito je da transformacijski proces možemo dekomponirati na njegove sastavne sub-procese najmanje na dva načina. Po jednome načinu to se izvodi sukladno očekivanjima iz planiranja transformacija preko npr. energetske, informacijske i sinergijske komponente tj. proporcionalnom, integracijskom i derivacijskom identifikacijom i regulacijom. Međutim, ovaj članak je ponudio i jednu drugačiju dekompoziciju, a ona se odnosi na poseban način upravljanja i kontrole oscilatornih procesa. Očito je da je ponuđeni model u ovom članku potencijalno snažan alat za identifikaciju procesa bilo kojih vrsta, a posebno kinezioloških. Ključne riječi: matematika, transformacija, oscilacija. Uvod Trening je proces koji se može definirati na brojne načine, ali je metodološki opravdano opisati ga kao proces koji je usmjeren na minimizaciju udaljenosti između prognoziranog finalnog stanja i dobivenog stanja uz pomoć operacija koje smo primijenili. Te operacije odnosno pojedinačni operatori, imaju višestruku snagu i domet, pa su neki lokalnog, neki globalnog a neki npr. povremenog karaktera. Čini se da je od krucijalne važnosti izvršiti identifikaciju parametara takvih transformacijskih procesa, kako bi se mnogo bolje razumjelo procese općenito. Ovo posebno vrijedi za oscilatorne procese, a transformacijski procesi u kineziologiji, edukaciji, pa i medicini, ekonomiji i i sl., su redovito upravo takvi. Njihov oscilatorni karakter naizgled ograničava mogućnost nadzora i kontrole, ali je to slučaj samo dok ne uključimo matematički alat i metodološke paradigme koje taj alat pozicioniraju na mjesto odakle je oscilatorna kretanja moguće u najmanju ruku nadzirati, a uz adekvatno metodološko znanje, također i kontrolirati i u konačnici upravljati njima (Bonacin, 2010). Metodološki koncept Ovdje vrijedi slijedeće pravilo: Objektivno ponašanje u svakoj situaciji moguće je samo kada postoji funkcija čiji se ekstrem može naći, bilo minimum ili maksimum. Slijedeći problem jest 47 veza između postignutog stanja u ranijoj sekvenci i stanja za kojega operator upravo stvaramo. Općenito važi pravilo da stanje u bilo kojoj mjerenoj točki zavisi o stanjima u ranijim točkama. Dakle, proces treninga je jedan stohastički proces, a ova situacija može se nazvati i opisati npr. Markovljevim lancima ili sličnim operacijama (Lozovina i sur. , 2011; 2012). Slika 1. Univerzalni procesni regulatori (Izvor: Bonacin, D., 2009) Međutim, ako vrijedi pravilo (a vrijedi !) da su stanja u bilo kojoj mjerenoj točki zavisna o stanjima u ranijim točkama tada pitanje stohastičnosti nije pravo pitanje već je pravo pitanje upravo pitanje akumulacije a to onda nisu isključivo Markovljevi lanci nego svakako i procesni parametri akumulacije. To se može predstaviti na dva načina. Prvi način: Istodobni nadzor procesa uz barem proporcionalni, derivacijski i integracijski odziv - slika 1 (Bonacin, 2009). U ovom slučaju postoje dva sustava integracije procesa treninga i označeni su sumacijom na ulazu (nakon setpoint) i izlazom iz procesa. Na ulazu se pokušava djelovati na grešku, a na izlazu se ispituje postignuti rezultat. Naravno, trening je uvijek polidimenzionalni sustav sa početnom pozicijom koja uspostavlja kriterije postignuća (setpoint). Drugi način: Univerzalni spoznajni kontinuum unutar kojega „bočno“ osciliraju lokalne (tranzitivne) vrijednosti i „u smjeru naprijed-natrag“ vrijednosti postignuća (Bonacin, 2005). Ukupnost ovog izlaganja nalaže poznavanje nekih dijelova matematike bez kojega je ove probleme nemoguće riješiti. Slijedeći problem koji treba riješiti jest: Problem volumena kineziologijskih transformacija. Slijedeći problem su uređaji uz pomoć kojih možemo prikupiti informacije o promjenama koji su u našoj struci krajnje PRIMITIVNI. Razlozi: 1. oduzimaju jako puno vremena, 2. pouzdanost im je mala, 3. valjanost još gora. Ovo je područje koje rješava kineziometrija (Teorija mjerenja). Pod volumenom rada u treningu, u modernoj fiziologiji i psihologiji podrazumijeva se kumulativni kompozit intenziteta i ekstenziteta, a energetski ekvivalent uglavnom je volumen (Trninić i sur., 2009; Lozovina i sur., 2011). 48 Pod imenima opterećenje ili intenzitet, ili opseg obično podrazumijevaju se samo energetski termini koji govore o količini rada, količini napora, trajanju rada ili o drugim energetskim komponentama. VOLUMEN se u biti sastoji od tri komponente: 1. energetičke, 2. informatičke, i 3. sinergijske. U matematici su derivacije funkcija zajedno s integralima glavne osnove infinitezimalnog računa koji ima široku primjenu u svim znanstvenim i mnogim drugim područjima gdje je potreban proračun razvoja funkcije u određenom intervalu, a kineziološki transformacijski procesi su upravo to. Geometrijska interpretacija ovaj problem opisuje derivacijom nagiba tangente na funkciju u određenoj točki, čime dobivamo brzinu odziva nekog subprocesa treninga, tj. lokalnu stabilnost procesa pri čemu je m koeficijent smjera yy2 - y1 m= x2 - x1 a budući je jer je (x0 + h) − x0 = h i Δx = h. derivacija funkcije je Slika 2. Derivacija funkcije oscilatornog procesa (Bonacin i sur., 2012) (Pravac L tangira funkciju f u točki P čija derivacija odgovara nagibu pravca L u točki P) Koeficijent smjera usko je povezan sa derivacijom iz razloga što kada interval x2 − x1 = h teži nuli, pravac postaje tangenta funkcije, a limes njegovog koeficijenta smjera postaje derivacija funkcije f u točki (x0,f(x)). Derivacija funkcije dakle nije ništa drugo nego stabilnost trenažnog procesa u dijelu koji se analizira, u ovom slučaju sinergijski integrativni subproces u odnosu na finalno stanje definirano superponiranim vrijednostima aktualnih stanja u odnosu na limes koji opisuje aktualno ili ukupno finalno stanje. Ako, u tom smislu, sinergijsku komponentu 49 označimo kao interakcijsku koja uključuje i neke kontinuirane interventne opcije sa derivacijama koje teže afinoj funkciji, i pod pretpostavkom njenog poznavanja onda se problem dalje rješava utjecajem na energetsku i informacijsku komponentu. Na sličan način se može „isključiti“ bilo koja komponenta koja nas zanima, baš kao što je moguće na isti način i otkriti pravilnost bilo kojeg dijela subprocesa u ukupnom treningu. Solucija Realno je pretpostaviti da svaki ozbiljan globalni trenažni proces uključuje diskontinuirano progresivno opterećivanje (slika 3). Ovo iz razloga što je kontinirani linearni napredak nemoguć, pa bez odmora, relaksacije, kompenzacije i superkompenzacije brzo dolazi do većeg pada funkcija, a u pravilu i do povreda. Slika 3. Globalni prikaz progresivnog diskontinuiranog opterećenja (Bonacin, Da., 2010) Međutim, ako se čak i površno sagleda prikaz na slici 3, uočava se neminovnost oscilatornosti u bilo kojem kineziološkom ili pedagoškom procesu (Bonacin Da., 2010). Iz ovoga neminovno slijedi da su oscilacije ustvari programirane, namjerno izazvane kontrolirane nestabilne faze cijelog procesa, kako bi se, kroz ostvarivanje homeostaze, omogućila adaptacija na nekoj višoj razini funkcija. Pri tome je očito ključno pitanje koje u toj programiranoj nestabilnosti treba riješiti upravo pitanje stabilnosti, kako proces ne bi izmaknuo kontroli i pretvorio se u destrukciju. Ovaj problem može se riješiti na više načina, ali svi ti načini moraju uključivati uvažavanje prethodnih stanja, jer su u ovakvim procesima kumulativni efekti uvijek nazočni i ne mogu se nikad u potpunosti podvesti pod kontrolu, baš kao što su to često baš ireverzibilni procesi kod kojih povratak u neko priješnje stanje nije moguć zbog ostvarenih nepovratnih efekata 50 Slijedom prethodno rečenog, kao i uz uvažavanje činjenice opisane slikom 2, nužno je definirati matematički okvir za reskaliranje oscilacija na, s jedne strane, lakše razumljiv model, a s druge na operativno prihvatljivu formu. Upravo zato kod progresivnog diskontinuiranog opterećenja možemo iskoristiti koeficijent smjera odnosno derivaciju funkcije parcijalnog segmenta neke trenažne faze za eksplikaciju odgovarajućeg stanja sportaša, odnosno tretiranog subjekta u cijelom procesu. Naravno, i tu postoje dva podmodela, jedan koji se bavi samo jednim segmentom potrebnim radi identifikacije aktualnih stanja trenažne forme i drugi – kumulativni, potreban radi identifikacije budućih trenažnih operatora kojima se natoje postići ciljana stanja (Bonacin i sur, 2008; 2012). . Slika 4. Parcijalna tangencijalna segmentacija transformacijskog procesa Kako se može jasno vidjeti na slici 4, položaj i smjer parcijalne tangente ovisit će o općoj usmjerenosti, tj. zakrivljenosti akutne trenažne faze, ili matematički rečeno o stupnju afinosti ili linearnosti segmenta unutar cijelog procesa. Ukoliko je cijeli globalni proces rastući (kao u primjeru sa slike) može se nekom pogodnom jednostavnom funkcijom (linearna, trend,...) izračunati tangens kuta u odnosu na apscisu, čime je definirana brzna rasta ili u trenažnoj tehnologiji brzina promjene po odabranim parametrima za procjenu. Ovo u suštini odgovara derivacijskom regulatoru sa slike 1. Suština navedenih regulatora, najjednostavnije se može opisati na način da derivacijski regulator, u ovom slučaju opisan tangencijalnom segmentacijom registrira ili "sanira" trenutnu pogrešku razlika stanja, te tako pokazuje mogućnosti redistribucije sadržaja rada koji trebaju biti integrativno tkivo cijelog procesa, ali ne i aktulanih ad hoc efekata koje je moguće proizvesti. 51 Slika 5. Kumulativna tangencijalna eksplikacija transformacijskog procesa Kumulativna eksplikacija međutim, pokazuje neke dugoročne efekte, pa nije teško zamisliti da se u suštini radi o integracijskoj regulaciji, odnosno o globalnom upravljanju transformacijskim procesom, što je lijepo prikazano slikom 5 (Bonacin i sur., 2008). Konačno, lokalna razlika između ekstrema, kako je na početku ovog teksta objašnjeno, ako je ekstreme moguće pronaći (a u transformacijskim procesima uvijek jest!) govori o brzini reakcije sportaša ili učenika na zadani stimulus, tj. o snazi odziva, što je čisti problem proporcionalne regulacije i strogo matematički gledano ne oslanja se na tangencijalnu eksplikaciju niti na parcijalnu segmentaciju, ali se u bilo kako definiranim segmentima može i mora promatrati u segmentima promatrati (slika 6). Slika 6. Brzina odziva na stimulus unutar segmenata transformacijskog procesa 52 Zaključak Napravljen je i predložen model matematičke paradigme kontrole tangencijalnih parametara oscilatornih procesa u kineziologiji i edukaciji. Iz navedenih primjera, očito je da transformacijski proces možemo dekomponirati na njegove sastavne sub-procese najmanje na dva načina. Po jednome načinu to se izvodi sukladno očekivanjima iz planiranja transformacija preko npr. energetske, informacijske i sinergijske komponente tj. proporcionalnom, integracijskom i derivacijskom identifikacijom i regulacijom (slika 1). Međutim, ovaj članak je ponudio i jednu drugačiju dekompoziciju, a ona se odnosi na poseban način upravljanja i kontrole oscilatornih procesa. Prema slici 6 vidimo kratkoročne efekte i brzi odziv, tj. akutnu reakciju subjekta koji je izložen tretmanu. U navedenom primjeru očito je da su reakcije jako burne u središnjem dijelu tretmana, dok su najmanje na samom početku. Prema slici 5 pak, vidimo dugoročne efekte procesa koji pokazuje stalnu tendenciju porasta ali ipak u četvrtoj tangencijalnoj kontrolnoj točki najmanje iako je tangencijalni nagib u njoj najveći, što sigurno upućuje na dostignutu granicu dopuštenih podražaja. Konačno, na slici 4 vidimo da su lokalni procesi vrlo aktivni, ali i da su praktično jednaki po „karakteru“ jer su segmentarni efekti izuzetno slični. Očito je da je ponuđeni model u ovom članku potencijalno snažan alat za identifikaciju procesa bilo kojih vrsta, a posebno kinezioloških. Literatura 1. Bonacin, D. (2005). Comprehensive continuum. Homo Sporticus, 8(2), 16-20. 2. Bonacin, D. (2009). Univerzalna spoznajna načela egzistencije procesa. Pozvano predavanje. U Smajlović, N. (Ur.) 2nd international symposium New Technologies in Sport. Sarajevo: Zbornik radova, (pp 48-53). 3. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2008). Uvod u antropološku analizu. Travnik: Edukacijski fakultet. 4. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2012). Uvod u kineziološku analizu. Travnik: Univerzitet u Travniku. 5. Bonacin, Da. (2010). Oscilatorni procesi u kineziologiji /Master studij - Seminarski rad/. Travnik: Edukacijski fakultet. 6. Lozovina, M., Lozovina, V., & Bonacin, D. (2011). Paradigm of methodological theory and mathematical modulation of sports training. Sport Science, 4(1), 7-18. 7. Lozovina, M., & Lozovina, V. (2012). Equation of sport's activity specification. Acta Kinesiologica, 6(1), 24‐34. 8. Trninić, S., Jelaska, I., & Papić, V. (2009). Kinesiological, anthropological, and methodological aspects of efficacy equation in team sports games. Acta Kinesiologica, 3(2), 7‐18. 53 DRUŠTVENI I ZDRAVSTVENI ZNAČAJ TJELESNE AKTIVNOSTI DJECE I MLADIH Stjepan Heimer1, Snježana Beri2 1 2 Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“, Hrvatska Sažetak Tjelesna aktivnost u brojnim je istraživanjima dokazana kao jedan od nezamjenjivih sanogenih faktora, koji značajno smanjuje rizik razvoja niza kroničnih nezaraznih bolesti. Nedostatna tjelesna aktivnost već u dječjoj i mladenačkoj dobi doprinosi razvoju zdravstveno nepoželjnih pojava u organizmu, koje ukazuju na rani razvoj kroničnih bolesti, a koje zbog proširenosti kod odraslih osoba predstavljaju prvorazredne javno-zdravstvene i ekonomske probleme u razvijenim zemljama, a sve više i u zemljama u razvoju. Stoga Svjetska zdravstvena organizacija i Europska unija zadnjih godina problemu tjelesne neaktivnosti posvećuju izuzetnu pažnju i objavljuju smjernice borbe protiv sedentarnog načina života, koje bi vlade zemalja članica i njeni mjerodavni sektori trebali pretvoriti u akcijske planove i neophodne mjere implementirati u svakodnevni život stanovništva. Poseban značaj pri tome imaju ministarstva zdravstva, obrazovanja i sporta. Napori u odgoju djece i mladih o potrebi kretanja, stvaranje uvjeta za tjelesnu aktivnost i sport u obrazovnom procesu, ali i u slobodne vrijeme postaje jedna od prioritetnih zadaća državne politike i društva. Cilj je doseći preporuke SZO i EU o tjelesnoj aktivnosti djece i mladih, koje traže za njih 60 minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti tokom većine dana u tjednu. Ključne riječi: djeca, mladi, tjelesna aktivnost, društvena zajednica, zdravlje. Uvod Tjelesna aktivnost jedna je od najvažnijih zdravstvenih odrednica povezanih s načinom života. Široko rasprostranjeno priznavanje te činjenice životno je važno u pristupu utjecaju tjelesne neaktivnosti na faktore rizika razvoja brojnih kroničnih bolesti. Ako se utjecaj tjelesne aktivnosti na zdravlje naroda sve bolje razumije u znanstvenim i akademskim krugovima, ostaje nedostatak političke svijesti i priznavanje da je potrebno poduzeti široku akciju (1).Tjelesna se aktivnost obično definira kao „svako kretanje tijela povezano s mišićnom kontrakcijom što 54 povećava energetsku potrošnju iznad razine u mirovanju“. Ova široka definicija uključuje sve oblike tjelesne aktivnosti, t.j. tjelesnu aktivnost u slobodnom vremenu (uključujući sportske aktivnosti i ples), tjelesnu aktivnost na mjestu rada, tjelesnu aktivnost u kući i oko kuće i tjelesnu aktivnost povezanu s prijevozom (2). Uz osobne faktore na razinu tjelesne aktivnosti utječu i faktori okoline koji mogu biti fizički (npr. građevinski okoliš, korištenje zemljišta), socijalni i ekonomski.Tjelesna aktivnost, zdravlje i kvaliteta života usko su međusobno povezani. Ljudsko je tijelo građeno za kretanje i stoga mu je za optimalno funkcioniranje i izbjegavanje bolesti potrebna redovita tjelesna aktivnost. Dokazano je, da je sedentarni način života faktora rizika za razvoj mnogim kroničnih bolesti, uključujući kardio-vaskularne bolesti, glavni uzrok smrti u Zapadnom svijetu. Nadalje, aktivan život pruža mnoge druge društvene i psihološke koristi, a postoji i izravan odnos između tjelesne aktivnosti i očekivanog trajanja života te tjelesno aktivnije populacije sklone su da žive duže nego neaktivne. Sedentarne osobe koje su postale aktivne iskazuju bolje i fizičko i psihičko osjećanje i imaju bolju kvalitetu života. Ljudski organizam pod utjecajem redovite tjelesne aktivnosti doživljava morfološke i funkcionalne promjene koje sprečavaju ili odlažu pojavu određenih bolesti i poboljšavaju kapacitet podnošenja fizičkog napora. Danas postoji dovoljno dokaza koji pokazuju da oni koji žive tjelesno aktivnim životom uživaju brojne zdravstvene koristi, uključujući sljedeće (3): Smanjeni rizik kardio-vaskularnih bolesti, Prevenciju i/ili odgađanje razvoja arterijske hipertenzije te poboljšanje kontrole arterijskog krvnog tlaka kod osoba koje pate od povišenog krvnog tlaka, Dobra kardio-pulmonalna funkcija, Održane metaboličke funkcije i niska pojavnost dijabetesa tipa 2, Povećani iskorištavanje masti koje doprinosi kontroli tjelesne težine, smanjenju rizika prema pretilosti, Smanjenje rizika prema određenim malignim bolestima, kao što je rak dojke, prostate ili debelog crijeva, Poboljšana mineralizacija kostiju u mlađoj dobi, što doprinosi prevenciji osteoporoze i fraktura u starijoj dobi, Poboljšana probava i regulacija crijevnog ritma, Održavanje i poboljšanje mišićne jakosti i izdržljivosti čime se poboljšava i funkcionalni kapacitet podnošenja svakodnevnih aktivnosti, Održana motorička funkcija, uključujući jakost i ravnotežu, Održane kognitivne funkcije i smanjeni rizik za depresiju i demenciju, Niža razina stresa i s tim povezana bolja kvaliteta spavanja. Poboljšano samopoimanje i samopouzdanje te povećani polet i optimizam, Smanjeno odsustvovanje s posla (zbog bolesti), Smanjeni rizik padova kod starijih osoba te prevencija ili odgoda kroničnih bolesti povezanih sa starenjem. Djeca i mladi ljudi sudjeluju u različitim vrstama tjelesne aktivnosti, na primjer igrajući se i sudjelujući u različitim sportovima. Ipak, njihove su se dnevne navike promijenile zahvaljujući 55 novim sadržajima slobodnog vremena (TV, Internet, video igrice) i te su se promjene podudarile s povećanom tjelesnom težinom i pretilošću djece. Kao rezultat, znatno je povećana pažnja prema djeci i mladima kod kojih je zadnjih godina tjelesna aktivnost zamijenjena sedentarnim aktivnostima (3). Poklanjanje pažnje nacionalnih vlada na unapređenje tjelesne aktivnosti u nekim je zemljama sasvim nedostatna. Zbog dokazanih brojnih su učinaka tjelesne neaktivnosti na zdravlje SZO Regionalni ured za Europu poziva da se veća nacionalna pažnja posveti tjelesnoj aktivnosti kao sredstvu unapređenja zdravlja i prevencije bolesti. Ciljevi jesu (1): 1. stvoriti nacionalnu svijest i pažnju prema tjelesnoj aktivnosti kao važnoj odrednici zdravlja te prema nedostatku tjelesne aktivnosti i sedentarnom načinu života kao odrednicama koje mogu dovesti do gojaznosti. 2. potaknuti i nadahnuti nacionalnu politiku i djelovanje, i 3. ponuditi smjernice i alate za akciju za uključenje tjelesne aktivnosti u nacionalne javnozdravstvene programe kroz višesektorsko djelovanje. Tjelesna bi se aktivnost trebala prepoznati kao temeljna komponenta javno-zdravstvenog djelovanja. Za stručnjake u javnom zdravstvu pojam “tjelesna aktivnost” označava ponašanje za jačanje zdravlja. Kretanje čovjeka stvarno je jedna od najosnovnijih ljudskih funkcija. Čovječje se je tijelo razvilo za kretanje i naši fiziološki sustavi kontinuirao djeluju na uravnoteženju energije koju trošimo tokom tjelesne aktivnosti s energijom koju unosimo hranom. Dostatno kretanje ostaje temelj našeg zdravlja tokom cijelog života. Prvi koraci djeteta predstavljaju kritični graničnik u razvoju djeteta kada napušta puzanje. Tokom djetinjstva tjelesna aktivnost pruža prilike za razvoj osnovnih motoričkih vještina koje su bitne za zdravo aktivno življenje. Kada uđemo u starije godine, tjelesna aktivnost postaje kritička komponenta zdravog, sretnog i nezavisnog života. Tjelesna je aktivnost ključna za zdrav život i zdravo starenje (1).Nigdje nije veći jaz između onog što znamo i onog što činimo nego u području tjelesne aktivnosti, a nigdje isplativost nije veća Tokom prošlog decenija nekoliko je procjena raspoloživih znanstvenih dokaza pokazalo snažan potencijal tjelesne aktivnosti za zdravstvenu korist. Tjelesna aktivnost ima preventivni i sanogeni učinak na nastanak niza važnih specifičnih poremećaja zdravlja, kao što su metabolički sindrom, važnije srčano-žilne bolesti (koronarna bolest srca, kronična srčana greška, claudicatio intermittens), i osteoporoza. Postoji dokazi koji pokazuju pozitivne zdravstvene učinka na specifične simptome svih tih bolesti i onih kao što su kronična opstruktivna bolest pluća, osteoartritis, fibromijalgija, sindrom kroničnog umora, određeni tipovi raka i depresija. Dodatno, u svim stanjima bolesti postoji jak ili umjereni dokaz koji pokazuje da tjelesna aktivnost poboljšava funkcionalni kapacitet i kvalitetu života. Nađeno je da su i odrasli i djeca iz nižih socio-ekonomskih grupa manje tjelesno aktivni nego oni višeg socio-ekonomskog statusa. 56 Pojam zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost često se koristi (i često označava kao HEPA, u hrvatskom ZUTA) u odnosu na zdravstvenu korist koja se postiže tjelesnom aktivnošću. Trebalo bi je razumjeti kao svaki oblik tjelesne aktivnosti koji koristi zdravlju i funkcionalnim kapacitetima bez popratnog oštećenja ili rizika za zdravlje. Najveći dio naše svakodnevne životne okoline, uključujući prijevoz, poslove oko kuće, zaposlenje, školu i neke stavke slobodnog vremena, smanjio je nužnost tjelesne aktivnosti. Školska okolina Djeca danas provode više vremena u institucijama nego ikada prije. Vjerojatno je već samo to rezultiralo smanjenjem tjelesne aktivnosti tokom njihova odrastanja. Akademski su se zahtjevi također povećali, često na račun satova tjelesnog odgoja i usprkos dokazima koji ukazuju da bi više tjelesne aktivnosti bilo povezao s boljom akademskom sposobnošću. Raspoloživi znanstveni dokazi za dobnu grupu od 5-17 godina podupiru opći zaključak da tjelesna aktivnost djeci i mladima pruža osnovne zdravstvene koristi. Taj se zaključak temelji na nalazima promatračkih istraživanja u kojima je nađeno da su više razine tjelesne aktivnosti povezane s povoljnijim zdravstvenim parametrima, kao i na eksperimentalnim istraživanjima u kojima su intervencije tjelesne aktivnosti bile povezane s poboljšanjem zdravstvenih pokazatelja. Utvrđene zdravstvene koristi uključuju povećani fizički fitnes (i srčano-dišni i mišićni), smanjenu tjelesnu masnoću, povoljne profile rizika za kardiovaskularne bolesti (KVB) i metaboličke bolesti, povećano koštano zdravlje i smanjene simptome depresije. (4-6) Vrtići i škole trebali bi djeci i adolescentima pružiti više i bolje prilike za tjelesnu aktivnost prilagođenu njihovim osnovnim potrebama i ljudskim pravima. Škole obuhvaćaju sve mlade ljude i zato mogu značajno doprinijeti smanjenju važnosti socio-ekonomskih faktora kao odrednica razina tjelesne aktivnosti. Društveno okruženje škole i sportskog kluba važno je mjesto za jačanje zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti djece i mladih. Sedentarna djeca i mladi ljudi pokazuju znakove metaboličkih problema kao što je nastajanje faktora kardiovaskularnog rizika. Ta grupa djece i mladih ljudi kontinuirano se povećava u mnogim zemljama EU ali ih se teško privlači u sportske organizacije. S jedne strane ta djeca i mladi ljudi često imaju slabo iskustvo s natjecateljskim sportom, dok s druge strane sportske organizacije ne nude primjerene programe odvojene od njihovih tradicionalnih natjecateljskih sportskih aktivnosti. Ipak, u većini zemalja tjelesni je odgoj obvezni školski predmet te je moguće ponuditi zdrav i privlačan tjelesni odgoj u školama koji bi stvorio interes za tjelesnu aktivnost. Stoga je važno vrednovati da li povećani ili poboljšani tjelesni odgoj može u djece i mladih rezultirati poboljšanim zdravljem i zdravim ponašanjem (3).Tjelesni odgoj u školi učinkovit je u povećanju razine tjelesne aktivnosti i poboljšanja fizičkog fitnesa. Međutim, da se ostvare veće zdravstvene promjene, potrebno je provoditi jedan sat tjelesne aktivnosti dnevno u igri na školskom dvorištu ili na satovima tjelesnog odgoja. Intervencije koje uključuju tjelesnu aktivnost samo dva do tri puta tjedno pokazale su samo manje zdravstveno poboljšanje (3).Povećana količina tjelesne aktivnosti 57 može se u školi postići povećanjem nastavnog ili izvannastavnog vremena i ne treba biti na štetu drugih predmeta. Tjelesna se aktivnost može uklopiti u školsku skrb nakon nastave, koja intervenciju može učiniti ekonomski potpuno neutralnom. Školski tjelesni odgoj najširi je raspoloživi izvor promicanja tjelesne aktivnosti među djecom i mladima. Stoga bi trebalo učiniti svekoliki napor u poticanju škola da pružanju svakodnevne tjelesne aktivnosti u svim razredima, u okviru i izvan nastavnog plana u suradnji s partnerima u lokalnoj zajednici te da kod svih učenika promiču interes za cjeloživotnu tjelesnu aktivnost. Nastavnici u školi su glavni akteri za tjelesnu aktivnost djece i mladih ljudi. Međutim, postoje i i drugi važni akteri kao što su odgojitelji u dječjim vrtićima, treneri u sportskim i društvenim klubovima, a još posebno za djecu do 12 godina, njihovi roditelji (3). Za značajno povećanje mogućnosti učenja u tjelesnom odgoju mora se ispuniti čitav niz uvjeta. To uključuje vrijeme u školskoj satnici, razumnu veličinu razreda, primjerene objekte i opremu, dobro planirani program, primjerene postupke mjerenja, kvalificirane nastavnike i pozitivnu administrativnu podršku za mrežu povezanih interesnih faktora lokalne zajednice u području tjelesne aktivnosti i zdravstvene skrbi (npr. sportski klubovi). Izvanškolska tjelesna aktivnost može se znatno unaprijediti ponudom na raspolaganje školskih sportskih objekata nakon škole te stvaranjem partnerstava (3). Školska igrališta i satovi tjelesnog odgoja trebali bi se prilagoditi svim učenicima, uzimajući u obzir posebno primjerenu opremu za djevojčice, kako bi ih se poticalo na sudjelovanje u sportu i rekreacijskim aktivnostima. Školska igrališta imaju potencijalno važnu ulogu u ponudi objekata izvan nastavnih sati za igru pripadnika lokalne zajednice. Da bi se tjelesni odgoj svoj djeci i mladima učinio smislenim i uspješnim, moraju se razmotriti, vrednovati i implementirati inovativne teorije učenja i nove percepcije tjelesnog odgoja kao predmeta. Visoka kvaliteta tjelesnog odgoja trebala bi, što se tiče metodike i sadržaja, biti dobno primjerena za svu djecu i mlade. Metodski primjeren tjelesni odgoj uključuje temeljem istraživanja i nastavnog iskustva najbolje poznate vježbe i programe koji svakome pružaju najbolju mogućnost za učenje i uspjeh (3). Slobodno vrijeme i sport Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme podliježe promjenjivim trendovima. Organizirane sportske aktivnosti odavno pružaju bitne i različite prilike za aktivnost mnogih grupa. Aktualne preporuke tjelesne aktivnosti za djecu i mlade ljude jesu da bi svi bi mladi ljudi trebali sudjelovati u tjelesnoj aktivnosti najmanje umjerenog do žustrog intenziteta 60 minuta dnevno. Najmanje dva puta tjedno neke od tih aktivnosti trebale bi pomoći pojačanju i održanju jakosti, fleksibilnosti i zdravlju kostiju (1). Za neaktivnu djecu i mlade preporučuje se progresivne povećanje aktivnosti do mogućeg dostizanja niže navedenih ciljeva. Primjereno je početi s malom količinom tjelesne aktivnosti i tokom vremena postepeno povećavati trajanje, frekvenciju i intenzitet. Trebalo bi napomenuti, da ako djeca ne provode nikakvu tjelesnu aktivnost, i količina koje je ispod preporučenih razina, pružit će veću korist nego da ne rade ništa. 58 Istraživanja pokazuju da bi tjelesna aktivnost umjerenog do žustrog intenziteta od najmanje 60 minuta dnevno mogla pomoći djeci i mladima da održe zdravi kardiovaskularni (KV) i metabolički profil rizika. Općenito, izgleda da viši volumen ili intenzitet tjelesne aktivnosti pruža veću korist, ali istraživanja u tom području još su uvijek ograničena (4-6). Tjelesna je aktivnost pozitivno povezana s KV fitnesom djece i mladih te i preadolescenti i adolescenti mogu odgovarajućim treningom postići poboljšanje KV fitnesa. Uz to je tjelesna aktivnost pozitivno povezna s mišićnom jakošću. I kod djece i kod mladih sudjelovanje u aktivnostima za jačanje mišića 2-3 puta tjedno značajno poboljšava mišićnu jakost. Za tu dobnu grupu, aktivnosti za jačanje mišića mogu biti nestrukturirane i dio igre, kao što je igra na opremi u dječjem igralištu, penjanje na drvo te aktivnosti s povlačenjem i guranjem (7). Čini se da postoji odnos doza-odgovor, u tome da je viša doza tjelesne aktivnosti povezana s poboljšanim pokazateljima KV i metaboličkog zdravlja. Uzevši zajedno, promatračka i eksperimentalna istraživanja podupiru postavku da održanje veće količine i intenziteta tjelesne aktivnosti koja počinje kod djece i nastavlja se u odraslim godinama, omogućuje ljudima održanje povoljnog niskog profila rizika i nižu učestalost pobola i smrtnosti od KVB i dijabetesa u kasnijem životu (7). Pojam akumulacije odnosi se na dostizanje cilja od 60 minuta izvođenja aktivnosti u više kratkih vremenskih odsječaka raspoređenih tokom dana (npr. 2x30 minuta) te zbrojem svih vremena provedenih u aktivnosti u svakom odsječku. Nadalje, određeni tipovi tjelesne aktivnosti moraju se uključiti u sveukupnu tjelesnu aktivnost sa svrhom da djeca i mladi dosegnu široku zdravstvenu korist. One uključuju redovito sudjelovanje u svakoj od sljedećih oblika tjelesne aktivnosti tokom 3 ili više dana tjedno (7): vježbe s otporom za jačanje velikih mišićnih grupa trupa i udova; žustre aerobne vježbe za unapređenje KV fitnesa, i smanjenje faktora KV rizika i rizika drugih metaboličkih bolesti; vježbe s dizanjem utega za unapređenje zdravlja kostiju. 1. Djeca i mladi u dobi od 5-17 godina trebali bi dnevno sakupiti najmanje 60 minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti. 2. Količina tjelesne aktivnosti iznad 60 minuta dnevno pruža dodatnu zdravstvenu korist. 3. Najveći dio dnevne tjelesne aktivnosti trebao bi biti aerobnog tipa. Najmanje tri puta tjedno trebale bi provoditi aktivnosti žustrog intenziteta, uključujući i vježbe za mišiće i kosti. 59 Korist od tjelesne aktivnosti i implementacije navedenih preporuka nadmašuje moguće rizike. Svaki se postojeći rizik može znatno smanjiti progresivnim povećanjem razine aktivnosti, posebno kod djece koja nisu aktivna (8). Može se zaključiti da se tjelesni fitnes i zdravstveno stanje djece i mladih bitno unapređuje redovitom tjelesnom aktivnosti. U usporedbi s neaktivnim mladim ljudima, tjelesno aktivna djeca i mladi imaju višu razinu srčano-dišnog fitnesa, mišićne jakosti i izdržljivosti, dokazanu zdravstvenu korist uključujući smanjenje tjelesne masti, povoljniji profil KV i metaboličkog rizika, višu razinu koštanog zdravlja i smanjene simptome anksioznosti i depresije. Aktivnosti aerobnog tipa trebale bi predstavljati većinu dnevnih izabranih aktivnosti (9). Opširniji i bolji tjelesni odgoj i tjelesna aktivnost u školama ne smanjuju rezultate u bitnim školskim predmetima (čak i ako je raspoloživo vrijeme za te školske predmete malo smanjeno). Postoje snažni pokazatelji značajno pozitivnog odnosa između tjelesne aktivnosti i kognitivnih funkcija. U cilju osiguranja da vrtići i škole značajnim dijelom doprinesu preporučenom dnevnom minimumu od 60 minuta različite tjelesne aktivnosti za djecu i mlade ljude, na raspolaganju su mogućnosti različite provedbe nastavnih planova i nenastavnih aktivnosti. Ako škole i vrtići kane kompenzirati povećani sedentarni način života svojih učenika, vjerojatno je najbolji način ponuditi im različite tjelesne aktivnosti. Radna grupa Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH izradila je akcijski plan kojeg je Ministarstvo objavilo 2007. godine pod nazivom „Kako spriječiti prekomjernu tjelesnu težinu“ (9). Najveći dio tog materijala posvećen je području prehrane. Analizirajući tjelesnu aktivnost djece i mladeži, citiraju se rezultati istraživanja „Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske dobi 2001/2002“ (10). Oni pokazuju da svega 33% djece u dobi od 11-15 godina ostvaruju preporuke za dnevnom tjelesnom aktivnošću. U svim promatranim godinama dječaci su aktivniji od djevojčica, a aktivnost se snižava porastom dobi, s izrazitim padom nakon 15. godine. Značajan je postotak djece i mladih navedene dobi koji i po nekoliko sati dnevno provode uz televizor ili uz računalo. Vezano uz tjelesnu aktivnost u Glavnim ciljevima akcijskog plana je povećanje broja tjelesno aktivne djece i mladih, te poticanje djece i roditelja da tjelesna aktivnost bude sastavni dio njihovog svakodnevnog života. U tu se svrhu posebno navodi uloga roditelja i obitelji i posebno uloga zajednice i javnog sektora te odgovarajući specifični ciljevi. U Planu aktivnosti 2007. – 2011. godine taksativno se navode aktivnosti, sudionici, pokazatelji, nositelji mjera i izvršitelji. Što se tiče dijela Plana koji se odnosi na djecu i mlade, navedeno je pet točaka za koje su nositelji mjera, samostalno ili u suradnji, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te zavodi za javno zdravstvo, a izvršitelji uglavnom odgojno obrazovne ustanove, Agencija za odgoj i obrazovanje te Uredi državne uprave pri županijama. Akcijski plan predviđa praćenje i vrednovanje mjera, a ako se one i provode, usprkos završenog perioda Plana, do sada javni podaci nisu na raspolaganju. Novak D. i sur. (11) iznose podatke o fondu satova redovite nastave predmeta „Tjelesna i zdravstvena kultura“ u hrvatskim školama. Iz tih se podataka, koji ukazuju na trend periodičnog smanjivanja, može zaključiti o strateško-pedagoškim zanemarivanju znanstveno temeljenih 60 preporuka o stručnim kadrovima (u nižim razredima osnovne škole nastavu tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) vode učitelji s nedostatnom kineziološkom naobrazbom) i o potrebnoj količini tjedne tjelesne aktivnosti djece i mladih (Tablica 1). Iz tablice 2 (Antala 2011, prema 11) vidljiv je trend smanjivanja fonda nastavnih sati tjelesne i zdravstvene kulture u europskim zemljama. Tablica 1. Fond sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture(TZK) u hrvatskim školama. Vrsta škole Sati TZK tjedno Osnovna škola (I-III razred) 3 Osnovna škola (IV-VIII razred) 2 Srednje škole (gimnazije, tehničke i umjetničke škole) 2 Srednje obrtničke škole 1 Tablica 2. Udio tjednog fonda sati nastave TZK u školama Europe (1995.-2009.) Godina 3 sata 2 sata 1 sat 1995 78 % 22 % 0% 2005 45 % 46 % 9% 2009 7% 89 % 6% Značajna je razlika u postotku učenika osnovnih škola uključenih u sustav školskoga športa između učenika mlađe školske dobi (od prvoga do četvrtoga razreda) – 11,6 % i učenika koji pohađaju više razrede osnovne škole (od petoga do osmoga razreda) – 32,06%. Jedan od mogućih razloga prije svega jest što aktivnosti školskih športskih društava u pravilu organiziraju i programiraju profesori kineziologije zaposleni na školama kao profesori tjelesne i zdravstvene kulture od petoga do osmoga razreda (11). Postotak učenika uključenih u športska društva srednjih škola društva u usporedbi s onim u višim razredima osnovne škole smanjen je za oko 11%. Takva nas situacija sigurno ne može zadovoljiti. Iako ih ima više, jedan od glavnih razloga je vjerojatno činjenica da se u većini športskih sustava upravo u razdoblju od 13. do 15. godine života provodi prva značajnija selekcija nadarenih športaša. Kod onih koji su negativno 61 selekcionirani, dakle ocijenjeni kao manje nadareni, odnosno neperspektivni, javlja se snažan osjećaj razočaranja zbog neuspjeha, gubitka ili znatnoga smanjenja zanimanja za daljnje sudjelovanje u športskim aktivnostima, što se očituje i u smanjenom interesu za uključivanje u školski šport (11). Zaključak Na temelju iznesenog može se zaključiti da su u našoj sredini dostupne sve relevantne međunarodne preporuke i smjernice o tjelesnoj aktivnosti stanovništva te posebno one za djecu i mlade, dostupni su podaci o njihovo tjelesnoj aktivnosti kao i odstupanjima od prihvatljivih pokazatelja zdravlja i sposobnosti u rasponu od dječje do starije odrasle dobi. Uočavaju se problemi i znaju se mjere, no čini se, da ovog časa nedostaju realne snage za poduzimanje i provođenje potrebnih mjera povećanja i održanja potrebne razine tjelesne aktivnosti u cilju zaštite i unapređenja zdravlja i prevencije brojnih kroničnih nezaraznih bolesti. Na zdravstvenim radnicima i kineziolozima je zadatak da udruženim snagama pokušaju sadašnju situaciju promijeniti u korist građana i zemlje u cjelini. Literatura: 1. Svjetska zdravstvena organizacija. Koraci prema zdravlju. Europski okvir za unapređenje tjelesne aktivnosti za zdravlje (preveo Stjepan Heimer). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2010. 2. Svjetska zdravstvena organizacija. Tjelesna aktivnost i zdravlje u Europi – dokazi za akciju (preveo Stjepan Heimer). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2010. 3. European Commission. EU Physical Activity Guidelines. Recommended Policy Actions in Support of Health-Enhancing Physical Activity: 2008. Fourth Consolidated Draft. 4. Janssen I. Physical activity guidelines for children and youth. Can J Public Health 2007; 98 Suppl 2:S109–21. 5. Janssen I, Leblanc AG. Systematic review of the health benefits of physical activity and fitness in school-aged children and youth.Int J Behav Nutr Phys Act 2010;7:40. 6. Physical Activity Guidelines Advisory Committee (PAGAC). Physical Activity Guidelines Advisory Committee Report. Washington, DC: US Department of Health and Human Services; 2008. 7. World Health Organization. Global Recommendations on Physical Activity for Health. Geneva: World Health Organization; 2010. 8. Edwards P, Tsouros AD. Svjetska zdravstvena organizacija. Zdrav grad je aktivan grad. Vodič za planiranje tjelesne aktivnosti(preveo Stjepan Heimer). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2009. 9. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH. Kako spriječiti prekomjernu tjelesnu težinu. Zagreb, 2007. 10. Kuzman M., Pejnović Franelić I., Pavić Šimetin I. Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske dobi 2001/2002: rezultati istraživanja. Hrvatski zavod za javno zdravstvo 2004.:44 62 11. Novak D., Petrić V., Podnar H. Tjelesna aktivnost i zdravlje u odgojno-obrazovnom području. Tjelesna aktivnost i zdravlje; Uloga tjelesne aktivnosti u prevenciji i liječenju prekomjerne težine i pretilosti. (ur. Stjepan Heimer) Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2011. 63 ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE U SOČIJU Violeta Šiljak1, Ivana Parčina1, Jovan Veselinović1 1 Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija Sažetak Zimske olimpijske igre su vremenom dostigle veoma veliku zainteresovanost javnosti za svoja takmičenja. XXII Zimske olimpijske igre će biti održane u Sočiju, u Rusiji, od 7. do 23. februara 2014. godine. Soči, grad domaćin, je izabran 4. jula2007. ispred južnokorejskog grada Pjongčanga i austrijskog Salcburga na 119. zasedanju Međunarodnog olimpijskog komiteta u Gvatemali. Ovo će biti prvi put da Rusija organizuje Zimske olimpijske igre. Organizacija ovih Igara predstavlja izazov za Rusiju, jer je organizovanje najvećih multisportskih takmičenja sve zahtevnije zbog svoje složenosti. Ključne reči: zimske olimpijske igre/organizacija/takmičenja. Uvod Zimske olimpijske igre su višednevno sportsko takmičenje u zimskim sportovima na snegu i ledu, pandan Letnjim olimpijskim igrama. Pjer de Kuberten, osnivač olimpijskog pokreta, bio je protivnik Zimskih igara jer je smatrao da krše osnovni postulat olimpizma – okupljanje svih sportista na istom mestu i u isto vreme. U skladu sa Kubertenovim idejama, takmičenja u hokeju i umetničkom klizanju održavana su na Letnjim igrama 1908. i 1920. godine, U početku je država-organizator Letnjih igara imala pravo prvenstva u određivanju grada domaćina, pod uslovom da ima uslove da organizuje Zimske igre. Tako je Pariz doneo domaćinstvo Šamoniju, Los Anđeles - Lejk Plesidu, a Berlin - Garmiš-Partenkirhenu. Jedini predratni izuzetak bila je 1928. godina, kada su Letnje igre organizovane u Amsterdamu, a zimske u Sent Moricu (najviši vrh Holandije Falserberg visok je samo 323 metra). Kad je utemeljen MOK, odnosno održavanje Olimpijskih igara, jedan od predviđenih sportova na Igrama, bilo je i klizanje na ledu, a prvo takmičenje takvog tipa je održano na Igrama 1908. godine u Londonu gde su bile prisutne četiri discipline umetničkog klizanja. Prvi predlog da se organizuju posebne, Zimske olimpijske igre istaknut je na 12. zasedanju MOK- a 1911. godine. Eugenio Bruneta, predstavnik Italije, predložio je da se već postojeće Nordijske igre prihvate kao zimski deo OI 1912. godine. Skandinavci su protežirali svoje Nordijske igre koje su se održavala od 1901. do 1926. godine u nejednakim intervalima kao prvo internacionalno takmičenje u zimskim sportovima. Ipak neke discipline zimskih sportova bile su uvrštene u program Igara 1916. godine u Berlinu (koje nisu održane) i onih 1920. godine u Antverpenu. Do 1992. Godine, i letnje i zimske Olimpijske igre održavane su iste kalendarske godine, a onda je MOK odlučio da ih „razdvoji“. Zbog toga su sledeće Zimske Olimpijske igre, 1994. godine u Lilehameru, održane samo dve godine posle prethodnih Igara. 64 Soči je izabran kao grad domaćin 04. 07. 2007. godine tokom 119. sednice MOK-a u Gvatemali. Kandidati su bili Salcburg, Austrija i Pjongčang, Južna Koreja. Od februara do aprila 2007. Godine, komitet za izbor grada domaćina obavljao je posete gradovima kandidatima i pripremao izveštaj o evaluaciji koji je objavljen mesec dana pre zvaničnih izbora. Izbori sa iscrpnim glasanjem održani su 4. jula 2007. godine u Gvatemala Sitiju, a Soči je pobedio Pjongčang sa četiri glasa u drugom krugu glasanja. Kao i četiri godine ranije, Pjongčang je vodio u prvom krugu, ali je u drugom poražen. U prvom krugu, Pjongčang je vodio sa 36 glasova, Soči je imao 34 glasa dok je Salcburg eliminisan sa 25 glasova.U drugom krugu Pjongčang dobija 47 glasova, dok Soči dobija većinu glasova koje je dobio Salcburg i pobeđuje sa 51 glasom. Program takmičenja Petnaest zimskih sportskih grana je najavljeno kao deo Zimskih olimpijskih igara u Sočiju. Osam ih je kategorizovano kao ledeni, a to su: bob, sankanje, skeleton, hokej na ledu, umetničko klizanje, brzo klizanje, brzo klizanje na kratkim stazama i karling. Tri grane su kategorizovane kao događaji alpskog skijanja i snoubordinga: alpsko skijanje, slobodno skijanje i snoubording. A preostala četiri koja su kategorisana kao nordijska su: biatlon, nordijsko skijanje, skijaški skokovi i nordijska kombinacija. U Durbanu, u Južnoafričkoj republici, na 123 Sesiji MOK-a, Izvršni odbor je potvrdio dodatno uključivanje "Freestyle Ski Slopestyle" (muškarci i žene) i "Snowboard Slopestyle" (muškarci i žene), kao i "Snowboard paralel slalom" kao zvanična takmičenja na programu ZOI u Sočiju. Nažalost takmičenje "Ekipno alpsko skijanja nacija" nije dobilo odobrenje za uključivanje na program ovih Igara. Prethodno je u aprilu 2011. godine doneta odluka da se na program u Sočiju uključi šest novih disciplina: "freestyle ski halfpipe" (muškarci i dame), ženski skijaški skokovi, biatlon mešovita štafeta, timsko umetničko skijanje i timsko sankanje.Sa dodatkom od ukupno 12 novih takmičenja, na ovim Igrama biće proglašeno 98olimpijskih šampiona i dodeljeno ukupno 294 olimpijskih medalja. Tačno 50% (49) će biti u šest FIS disciplina1. Na Igrama u Vankuveru održanim 2010. godine, 86 takmičenja je bilo na Olimpijskom programu, a njih40 su bila u FIS disciplinama. Odluka da se uključe nove discipline na program Zimskih olimpijskih igara bila je zasnovana na izveštaju koji je Komisija za Olimpijski program podnela Izvršnom odboru MOK-a u Akapulku u oktobru 2010. godine. Komisija je proučavala predloge pojedinih međunarodnih sportskih federacija i sastavila detaljnu analizu svih disciplina koje su bile predložene, a na osnovu održanih takmičenja na Svetskim prvenstvima prošle zime. FIS - The International Ski Federation. Takmičenje u Alpskom skijanju sprovodi Međunarodna skijaška federacija i deli se na pet disciplina. To su spust, slalom, veleslalom, superveleslalom i superkombinacija. Pravila i konfiguracija trke su ista i za muškarce i žene, ali je najizraženija razlika u dužinama staza. 1 65 Ključni pozitivni faktori za donošenja ove odluke su da će ove promena povećati univerzalnost i vrednost igara. Drugi razlozi su troškovi infrastrukture, logistike i operacija i uticaj na ukupnu kvotu i broj takmičenja. Dvadogađaja, planiranakaotestzaOlimpijskeigreuSočiju - takmičenjausnoubordingparalelslalomuisloupstajlskijanju, otkazanasuufebruaru 2013. godinezbogodsustvasnega. Tojebiosvojevrsniznakzauzbunuzaorganizatore, kojistrahujudabimoglidabudusuočenisaistimproblemomuvremetrajanjaOlimpijskihigara.Oni su zato odlučili da prikupe oko 450.000 kubnih metara snega i sačuvaju ga do idućeg februara.Rusi ne žele da se ponovi situacija sa zimskihIgara u Vankuveru 2010. godine kada je zbog neuobičajeno toplog vremena sportska manifestacija dobila naziv “smeđe igre”, a organizatore stavila na muke da hitno dopreme sneg na staze. Sneg će biti uskladišten u osam specijalno izgrađenih magacina koji su pokriveni specijalnim prekrivačima koji odbijaju sunčeve zrake. Ukupna površina prekrivača je jednaka površini petnaest fudbalskih stadiona. Ovi specijalni kontejneri će biti smešteni duž olimpijskih staza skijališta Roza kutor, na planini Ajbaga gde će se održavati takmičenja u skijanju i snoubordingu. Svi skladišni objekti su povezani, a najveće skladište ima zapreminu od 100 hiljada kubnih metara. Na skladištenju snega bilo je angažovano vise od 200 ljudi, a procenjeni troškovi će iznosti vise od 250 miliona rubalja. Na osnovu trenutnog stanja na rang listama Međunarodnih sportskih federacija, Srbija je za XXII Zimske olimpijske igre u Sočiju obezbedila tri kvote u alpskom skijanju (2 muške i 1 žensku), 2 u nordijskom skijanju (1 mušku i 1 žensku) i jednu u biatlonu. Imajući u vidu činjenicu da su tek na početku završnog takmičarskog kvalifikacionog perioda, sportisti Srbije imaju šanse da se plasiraju na Igre i u snoubordu i bobu, a konačan broj sportista Srbije koji će se takmičiti u Sočiju biće poznat 19. januara kada će i zvanično biti završen kvalifikacioni period. Olimpijski plamen i baklja OlimpijskiplamenjeplamenkojisepaliuOlimpijipoovlašćenjuMOKanekolikomesecipreotvaranjaOlimpijskihigara. Onsimbolizujetežnjuzasavršenstvomiborbuzapobedom, alitakođepredstavljamiriprijateljstvo. OlimpijskabakljajebakljailinjenareplikanakojojgoriOlimpijskiplamen. BakljasepaliuOlimpijiispredhramaboginjeHere, pomoćuSuncaiogledala, apotomseuviduštafeteodtrkačadotrkačaprenosidogradakojijedomaćinIgara, dabisepotomupalioPlamenukotlu, kojisenalazinaOlimpijskomstadionuprilikomCeremonijeotvaranjaIgara, asvečanosegasinaCeremonijizatvaranjaIgara. OrganizacioniKomitetOlimpijskihIgaraodgovoranjezadovođenjeOlimpijskogplamenanaOlimp ijskistadion. SvemanifestacijekojimaseOlimpijskiplamendovodinaOlimpijskistadionkaoiupotrebaOlimpijsk 66 ogplamena, morajupoštovatiProtokolMOK-a. Olimpijskiplamenmorabitipostavljennaistaknutomestonaglavnomstadionu, namestokojejejasnovidljivoi, tamogdetokonstrukcijastadionadozvoljava, morabitividljivisaspoljašnjestranestadiona. PozavršetkuCeremonijezatvaranjaIgara, kotaoilibilokojidrugipredmetkojiispuštaplamen, nemožesevišekoristiti, osimukolikoMOKdrugačijeneodobri. Olimpijskabaklja, akojiseidentifikujekaoOlimpijskiplamen, niugradudomaćinunitinegdedrugde, Organizatori ovih Igara su rekli da će put baklje biti najduži u istoriji Zimskih olimpijskih igara, a olimpijski plamen preći će put od 65.000 kilometara. Plamen će nositi oko 14.000 ljudi i on će više od četiri meseca putovati kroz 2.900 gradova i mesta, počevši od 7. oktobra 2013. godine. Olimpijska baklja za Igre u Sočiju našla se i ispod vode, kada je jedan spasilac s njom zaronio u Bajkalsko jezero.Organizacioni komitet Igara u Sočiju objavio je i snimak spasioca Nikolaja Ribačenka kako u ronilačkoj opermi pali plamen otporan na vodu i s bakljom zaranja u najveće jezero sveta. Baklja je do sada putovala na Severni pol, a bila je čak i u svemiru. Već u Moskvi prilikom nošenja kroz Crveni trg plamen se ugasio.Neprijatan trenutak desio se dok je baklja kružila oko Kremlja, i umesto da se čeka druga koja treba da bude upaljena pomoću sunčeve svetlosti na Olimpu, nosilac baklje je naišao na jednog zvaničnikakoji je upalio baklju običnim upaljačem. Ovo nije jedini incident sa bakljom za Zimske olimpijske igre u Sočiju.Sedamdesetrogodišnji ruski rvački trener Gorbenko preuzeo je baklju u rodnom Kurganu u zapadnom Sibiru, ali mu je pozlilo posle samo 150 metara. Gorbenko je doživeo srčani udar i preminuo. Bbivšem članu bob tima Rusije Pjotru Makarčuku iskra sa baklje zapalila je levi rukav, a pre toga crveno-siva baklja, koja simbolizuje vatru i led, ekslodirala je u rukama mlade žene, koja je doživela i manje povrede. Baklja će 7. februara upaliti olimpijski plamen u Sočiju i tako će označiti početak Zimskih igara 2014, koje će trajati do 23. februara. Olimpijska maskota i logo Igara Maskota predstavlja simbolIgaranovijegdatuma. Prviputse, bezzvaničnogimena, pojavilauMeksiku 1968. godine (jaguar). MaskotaIgarapredstavljatradicijuikulturudržavedomaćina. Vrlojepogodnazamarketing, tesuvenirinakojojseonanalazidonoseznačajnasredstvabudžetuIgara. Popularnajeposebnomeđumladima. ZarazlikuodLetnjih, ZimskeIgresutek 1980. uLejkPlesiduprihvatileovakavpristuppromociji. Zajedno sa ruskim predsedničkim izborima 2008. godine, održan je i nezvanični referendum u Sočiju za izbor maskote za zimske olimpijske igre 2014. Ukupno 270 000 birača zajedno sa svojim glasačkim listićima dobilo je kupon sa četiri maskote kadidata: Deda Mraz, Pahuljica, 67 Polarni Medved i Delfin. Prema rečima predstavnika gradske uprave Sočija većina građana je glasala za delfina. Međutim predstavnici organizacionog komiteta u Sočiju za igre naložili suda se službeno izaberu logo i maskota poštujući i mišljenja građana. Bilo je različitih kontroverzi oko najavljivanih maskota, Žaba Zoic koja je pobedila na zvaničnom internet glasanju koje je neobjašnjivo prekinuto nakon drugog kruga glasanja. Na kraju su se zvaničnici složili da će biti tri maskote-polarni medved, snežni zec i snežni leopard (sl. 1). Sl.1 Maskote Zimskih olimpijskih igara u Sočiju Olimpijskiamblemjejedanjedinstvenidizajn, kojisesastojiodOlimpijskihprstenovaukombinacijisadrugimspecifičnimelementimaizasvakeIgr esedizajniraposebno.Zvanično je logo za ove Igre objavljen 1. decembra 2009. godine,a tadašnji predsednik međunarodnog olimpijskog komiteta Žak Rog izjavio je da je to veoma privlačan, kreativan, inovativan logo i da će se svideti mladoj poulaciji. „Soči 2014“ je jedini olimpijski grb koji sadrži veb adresu i nešto poput ogledala u kome su prikazani pojmovi„Soči“ i „2014“, a koji odražava susret između mora i planina (sl. 2). Kao glavna komponenta ovog grba su veliki olimpijski prstenovi u boji koji prikazuju simbol napretka olimpijskog pokreta. Preobražaj boja i unutrašnjeg dizajna ostatka amblema ohrabruje ljude da se izraze, transformišući ga koristeći tradicionalne slike ili primenjujući moderan pristup. Sl.2 Logo Igara u Sočiju 68 Bezbednost na Igrama Zimske igre u Sočiju najskuplje su istoriji olimpizma i koštaće 51 milijardu dolara. Prethodni rekorder bile su letnje igre u Pekingu 2008. godine, koje su koštale 41 milijardu, a račun za ZOI u Vankuveru 2010. iznosio je 6 milijardi. Država Rusija će tim povodom uložiti više od 100 milijardi dolara za finansiranje velikih infrastrukturnih projekata u gradovima koji će biti domaćini ovih manifestacija: Kalinjingrad, Krasnodar, Moskva, Kazan, Nižnji Novgorod, Rostov na Donu, Samara, St.Petersburg, Volgograd, Saransk, Soči, Jaroslavlj i Ekaterinburg. Predviđena je izgradnja 13 i renoviranje 3 stadiona, izgradnja i modernizacija 7.710 km puteva i 2.023 km železničke pruge. Kao što su Olimpijske igre prilika za Rusiju da se predstavi svetu u najboljem mogućem svetlu, tako bi eventualno nasilje tokom igara nanelo veliku štetu imidžu zemlje. Do početka Igara u Sočiju ostalo je malo vremena, a Gradski savet za bezbednost naložio je strogu kontrolu emigranata koju će obavljati “grupe za prepad” sastavljene od policajaca i emigracionih službenika sa zadatkom da pronađu i proteraju ilegalne emigrante. Ruske vlasti su iznele podatak da u Sočiju legalno boravi oko 30.000 emigranata koji su uglavnom zaposleni na građevinskim poslovima, a među njima se nalazi i nekoliko hiljada radnika iz Srbije. Policija tvrdi, da se bliženjem Olimpijskim igrama povećao i broj ilegalnih emigranata, kao i broj krivičnih dela. Stručnjaci za bezbednost upozoravaju da za eventualno nasilje ili terorizam u vreme Igara u Sočiju nisu potrebna velika sredstva i široka mreža organizatora, što potvrđuje slučaj sa Bostonskog maratona, gde su zločin u kojem su poginule tri osobe, a ranjeno više od 100 njih, izvršila dvojica braće Čečena. Njih dvojica, od kojih je jedan uhapšen, a drugi ubijen u okršaju sa policijom, došli su iz središta islamske pobune - Dagestana, republike koja je oko 500 kilometara daleko od Sočija. Policija, službe bezbednosti i medicinske službe izvele su u proteklih godinu i po dana, desetine vežbi reagovanja na različite scenarije napada i vanrednih situacija tokom kojih su rešavali različite operativne i logističke zadatke. Pomoć ruskim snagama bezbednosti tokom Igara pružaće službe Velike Britanije, o čemu su se dogovorili ruski predsednik Putin i britanski premijer Dejvid Kameron. Rusija veoma malo može da se osloni na iskustva iz 1980. godine kada su Olimpijske igre održane u Moskvi, pa će stoga britansko iskustvo iz prošle godine kada su igre održane u Londonu biti dragoceno. Štampa povezuje napade u Volgogradu sa islamistima u Dagestanu i Čečeniji, a dok pojedini listovi pozivaju na solidarnost sa žrtvama, drugi govore o greškama ruske države u tom regionu, gde je terorizam “svakodnevna stvar”. Zimske olimpijske igre u Sočiju trebalo je da budu signal ruske moći na Kavkazu, ali situacija bi mogla da krene sasvim drugim putem budući da je Čečen Doku Umarov koji je navodno na čelu naoružanih islamističkih grupa, pozvao na sprečavanje Igara svim sredstvima koje Alah dozvoljava još u julu 2013. godine. Zimske Olimpijske igre nisu ugrožene, jer je Soči okružen sa više bezbednosnih obruča, ali napadi sada pogađaju ruske civile na mestima koje je teško zaštiti od terorista. 69 Rusija je ove godine donela zakon kojim se pred maloletnicima zabranjuje “propagiranje netradicionalnih seksualnih odnosa” i novčano kažnjavaju organizatori parada ponosa. Zbog tog zakona mnogi su tražili da se Rusiji oduzmu Zimske Olimpijske igre, te je stoga potpredsednik ruske vlade Dmitrij Kozak u pismu MOK-u naveo da će ta zemlja poštovati odredbe Olimpijske povelje protiv bilo kakve diskriminacije, ali je i dodao da se zakoni Rusije odnose na svakoga i da moraju da se poštuju. Zaključak Zimske Olimpijske igrepredstavljaju važan međunarodni sportski događaj koji se održava svake četiri godine. Prve Zimske Olimpijske igre održane su 1924. godine u gradu Šamoniju u Francuskoj, a prve sportske discipline koje su bile zastupljene na takmičenju su alpsko skijanje, kros-kantri skijanje, umetničko klizanje, hokej na ledu, nordijska kombinacija, skijaški skokovi i brzo klizanje. Dvadeset i druge po redu,Zimske Olimpijske igreodržaće se u periodu od 07. do 23. februara 2014. godine, u Sočiju, u organizaciji Organizacionog komiteta Soči i Međunarodnog Olimpijskog komiteta. Na ovim Igrama se očekuje učešće oko 2500 takmičara iz 86 zemalja, koji će biti smešteni u novoizgrađenom Olimpijskom selu u Sočiju, u skladu sa pravilima Međunarodnog Olimpijskog komiteta.Organizacija ovakvog sportskog događaja pruža podsticaj za razvoj masovnog sporta među mladima kao i mogućnost razvijanja i iskazivanja individualnih ili ekipnih sportskih potencijala. Literatura: 1. Enciklopedija fizičke kulture, (1975). I tom od A–O, Zagreb: JLZ. 2. IOC (2011). Olympic Charter, Lausanne: IOC 3. Miller, D. (2003). The official history of the Olympic Games and the IOC, 18962004, EP, Edinburgh. 4. Raič, A., MaksimovićN. (2001). Sportskimenadžment, NoviSad: Fakultetfizičkekulture. 5. Šiljak, V. (2013). Olimpizam, Beograd: Alfa univerzitet. http://www.sochi2014.com/en http://www.olympic.org/sochi-2014-winter-olympics http://www.olympic.org/content/footer-pages/documents/games---sochi-2014-olympicwinter-games/ 70 ANALIZA RAZLIKA U ODREĐENIM MORFOLOŠKIM OBILJEŽJIMA RUKOMETAŠA RAZLIČITOG RANGA TAKMIČENJA Damir Ahmić1,, Dževad Džibrić1, Amra Tuzović 2, Ismet Bašinac2, Jovan Veselinović3 1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina 2 Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku, Bosna i Hercegovina 3 Fakultet za Menadžment u sportu „Alfa Univerzitet“ Beograd, Srbija Sažetak Na uzorku od 37 rukometaša seniora Premijer i Prve lige BiH, provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja razlika u morfološkim obilježjima između grupa rukometaša koji pripadaju različitom rangu takmičenja. Za potrebe ovog istraživanja primijenjeno je 12 morfoloških varijabli. Na osnovu dobivenih rezultata može se konstatovati da postoji statistički značajna razlika u 5 varijabli za procjenu kožnog nabora. Veće numeričke vrijednosti imaju rukometaši koji pripadaju nižem rangu takmičenja, što je vjerovatno rezultat manjih opterećenja na treninzima i utakmicama tog nivoa. Ključne riječi: razlike, morfološke karakteristike, rukomet, t – test. Uvod Ako se rukomet kao sportska igra uzme kao cjelovit integralni sistem, onda je u definisanju sistema, osim njegovog strukturalnog aspekta, potrebno primijeniti i njegov funkcionalni aspekt, kojim se definiše tok procesa u sistemu i značaj pojedinih dijelova sistema (Zaciorski, 1975). Rukometna igra zahtijeva određeni nivo pojedinih antropoloških obilježja kako bi mladi rukometaši uspješno djelovali u situacionim uslovima uvjetima. Jedan od vrlo bitnih dijelova antropoloških obilježja za rukometnu igru jeste i nivo morfoloških karakteristika (Srhoj i sar., 2002). Rukomet je igra koja zahtjeva i visok nivo različitih motoričkih sposobnosti. Stalno kretanje, ograničeni prostor, iznenadne situacije, ometanje protivnika, nedostatak vremena zahtijevaju brzinu, snagu, koordinaciju i agilnost, ali isto tako i fleksibilnost, preciznost i ravnotežu. Karakteristika savremenog rukometa je veća brzina igre nego ranijih godina, ali i visina. Naravno centimetre i kilogrami naprave rezultat, što znači da je morfologija važna, ali nije odlučujući faktor (Mašanović, 2009). 71 Utvrđivanje antropometrijskih karakteristika predstavlja jednu tri najčešće testiranih dimenzija sportaša (Milanović i sar., 2005). Uvidom u trenutno stanje morfoloških karakteristika moguće je dobiti uvid u trenutno stanje sastava tijela i time u slučaju postojanja prekomjerne tjelesne mase i pravovremeno uticati na redukciju masti. Morfološko-konstitucionalne odlike predstavljaju jedan od osnovnih kriterija selekcije (Blašković, 1979; Cercel, 1986; Delija i sar., 1995). Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje razlika u određenim morfološkim obilježjima rukometaša Premijer i Prve lige BiH, koji pripadaju različitom rangu takmičenja. Metod rada Uzorak ispitanika Ispitivanje je provedeno na 36 rukometaša seniora koji pripadaju različitom rangu takmičenja. Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu čini 19 rukometaša RK "Konjuh" Živinice, koji se takmiče u Premijer ligi BiH. Drugu grupu čini 17 rukometaša RK "Lukavac" Lukavac, koji se takmiče u Prvoj ligi BiH – sjever. Uzorak varijabli Uzorak varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od dvanaest (12) varijabli za procjenu morfoloških karakteristika, i to: visina tijela (AVISTJ), masa tijela (AMASTJ), kožni nabor na nadlaktici (AKNNAD), kožni nabor na podlaktici (AKNPOD), kožni nabor na trbuhu (AKNTRB), kožni nabor na leđima (AKNLEĐ), kožni nabor na natkoljenici (AKNNAT), kožni nabor na potkoljenici (AKNPOT), obim nadlaktice (AOBNAD), obim podlaktice (AOBPOD), obim natkoljenice (AOBNAT), obim potkoljenice (AOBPOT). Za utvrđivanje razlika između testiranih grupa ispitanika u prostoru antropoloških karakteristika korišten je t – test za nezavisne uzorke. Rezultati i diskusija U tabeli 1 prikazani su osnovni deskriptivni statistički parametri za svaku varijabli antropometrijskog statusa (Variables) obje grupe ispitanika (Group), aritmetička sredina (Mean), standardna devijacija (Std. Deviation) i standardna greška aritmetičke sredina (Std. Error Mean). 72 Tabela 1 Group Statistics Variables AVISTJ AMASTJ AKNNAD AKNPOD AKNTRB AKNLEĐ AKNNAT AKNPOT AOBNAD AOBPOD AOBNAT AOBPOT Group N Mean Std. Deviation Std. Error Mean 1 19 188,159 6,145 1,585 2 17 184,630 7,598 1,363 1 19 87,525 7,496 1,928 2 17 87,486 14,689 2,637 1 19 4,755 3,245 ,585 2 17 7,435 1,520 ,396 1 19 5,665 3,245 ,582 2 17 7,755 1,520 ,390 1 19 8,553 2,796 ,724 2 17 15,161 7,887 1,415 1 19 9,144 3,435 ,884 2 17 16,323 6,995 1,253 1 19 10.020 3,344 ,864 2 17 14,906 5,769 1,034 1 19 8,276 2,942 ,763 2 17 10,214 4,105 ,736 1 19 35,602 2,586 ,668 2 17 34,583 2,687 ,483 1 19 28,734 1,567 ,405 2 17 28,035 1,483 ,266 1 19 58,932 3,223 ,830 2 17 59,385 6,021 1,085 1 19 39,300 2,120 ,547 2 17 38,640 3,362 ,605 U tabeli 2 prikazani su podaci vezani za proceduru t – testa za nezavisne uzorke. Za svaku od varijabli morfološkog statusa prikazani su rezultati u dva reda, pod pretpostavkom o jednakosti, odnosno nejednakosti varijansi grupa (Equal variances assumed or not assumed). Također prikazani su rezultati Lovenovog testa jednakosti varijansi (Levene's Test for Equality of 73 Variances), njegova vrijednost (F) i značajnost (Sig.). Prikazani su rezultati testiranja jednakosti aritmetičkih sredina dvije grupe: vrijednost t – testa (t), broj stepena slobode (df), značajnost dvosmijernog testiranja razlika aritmetičkih sredina (Sig. 2-tailed), razlika aritmetičkih sredina (Mean Difference), standardna greška razlike (Std. Error Difference), granice donjeg i gornjeg intervala razlike uz povjerenje od 95% (95% Confidence Interval of the Difference- Lower, Upper). Uvidom u rezultate iz tabele 2 možemo vidjeti da postoji statististički značajna razlika između ispitivanih rukometaša u pet od dvanaest primijenjenih morfoloških varijabli. Razlika je postignuta u varijablama za procjenu kožnog nabora. Varijable koje statistički razlikuju ove dvije grupe su: kožni nabor na nadlaktici (AKNNAD), kožni nabor na podlaktici (AKNPOD), kožni nabor na trbuhu (AKNTRB), kožni nabor na leđima (AKNLEĐ) i kožni nabor na natkoljenici (AKNNAT). U tabeli 1 možemo vidjeti da su rukometaši druge grupe koji se takmiče u nižem rangu takmičenja (RK "Lukavac" Lukavac) imali veće numeričke vrijednosti kod svih pet varijabli za procjenu kožnog nabora u kojima je dobivena statistički značajna razlika. Znači da ova grupa ispitanika ima veću debljinu kožnih nabora, a vjerovatni razlog ovome može da leži u činjenici da su ispitanici ove grupe za razliku od premijerligaških rukometaša izloženi manjim opterećenjima kako na treninzima tako i na utakmicama. Prva grupa ispitanika (RK "Konjuh" Živinice) izloženi su većim opterećenjima, obzirom na veći broj treninga, i utakmica kako na državnom, tako i na međunarodnom nivou. Ispitanici ove grupe su viši, ali ova razlika nije statistički značajna. Može se još napomenuti da je za uspješno bavljenje rukometom uz visinu neophodna i snaga i da intenzivniji trenažni proces utiče na razvoj snage, a s druge strane dovodi do smanjenja masnog tkiva. Tabela 2 Levene's Test for Equality of Variances F Sig. t-test for Equality of Means t df Sig. (2tailed) Mean Difference Std. Error Difference 95% Confidence Interval of the Difference Lower assumed AVISTJ ,133 not assumed assumed AMASTJ 2,317 4,273 ,048 not assumed assumed AKNNAD not assumed AKNPOD assumed 12,244 4,595 ,001 ,033 Upper 1,968 34 ,058 4,445 2,256 -,107 8,983 2,125 32,869 0,47 4,445 2,088 ,184 8,692 0,35 34 ,969 ,137 4,041 -8,012 8,285 0,43 32,133 ,962 ,137 3,276 -6,468 6,742 -3,113 34 ,002 -2,681 ,864 -4,417 -,941 -4,201 32,98 ,000 -2,681 ,639 -3,970 -1,394 -2,247 34 ,025 -2,086 ,925 -3,950 -,224 74 not assumed assumed AKNTRB AOBPOT 2,442 ,123 0,64 ,793 ,112 ,744 5,622 ,025 not assumed assumed not assumed 32,899 ,004 -2,086 ,728 -3,551 -,621 -3,133 34 ,002 -6,605 2,104 -10,854 -2,362 -4,152 32,869 ,000 -6,605 1,587 -9,811 -3,395 -3,742 34 ,001 -7,177 1,915 -11,041 -3,314 -4,662 32,133 ,000 -7,177 1,536 -10,277 -4,074 -3,022 34 ,003 -4,885 1,614 -8,131 -1,636 ,001 -4,885 1,345 -7,603 -2,158 -3,616 not assumed assumed AOBNAT ,057 not assumed assumed AOBPOD 3,652 not assumed assumed AOBNAD ,000 not assumed assumed AKNPOT 17,055 not assumed assumed AKNNAT ,001 not assumed assumed AKNLEĐ 12,388 -2,863 2,322 ,137 32,98 -1,631 34 ,118 -1,945 1,185 -4,334 ,452 -1,834 32,899 ,081 -1,945 1,053 -4,082 ,203 1,225 34 ,227 1,016 ,833 -,665 2,704 1,239 32,869 ,224 1,016 ,827 -,667 2,706 1,474 34 ,145 ,703 ,477 -,255 1,655 1,448 32,133 ,158 ,703 ,489 -,292 1,698 -,273 34 ,785 -,455 1,667 -3,808 2,903 -,337 32,98 ,739 -,455 1,363 -3,202 2,295 ,687 34 ,492 ,651 ,953 -1,264 2,575 ,801 32,899 ,422 ,651 ,818 -,993 2,308 Zaključak Istraživanje koje je transferzalnog karaktera, imalo je za cilj da utvrdi postojanje razlika u određenim morfološkim obilježjima između rukometaša RK "Konjuh" Živinice članova Premijer lige BiH i rukometaša RK "Lukavac" iz Lukavca članova Prve lige BiH grupa sjever. Od 12 primijenjenih morfoloških varijabli, statistički značajna razlika postoji u 5 varijabli za procjenu kožnog nabora. Dobiveni rezultati idu u korist premijerligaške ekipe, a vjerovatni razlog tome je izloženost većim opterećenjima tokom treninga i utakmica. Literatura 1. Blašković, M. (1979). Relacije morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti. Kineziologija, 9(1-2), 51-65 2. Cercel, P. (1986). Morfološke in motorične norme za začetni izbor in selekciju v rukometu ter preverjanje razvoja teh. sposobnosti med trenažnim procesom. Trener – rukomet, 21(1) 71-81. 75 3. Delija, K., Šimenc, Z., & Vuleta, D. (1995). Razlike u nekim općim i situacijskim testovima motoričkih sposobnosti rukometaša i nerukometaša. Kineziologija, 27(1), 5761. 4. Srhoj, V., Marinović M., Rogulj, N. (2002). Position specific morphological characteristics of top-level male handball players. Collegium Antropologicum 26(1), 219-297. 5. Mašanović, B. (2009). Razlike antropometrijskog statusa vrhunskih rukometaša i nesportista. Sport Mont, 6 (18,19,20), 569-575. 6. Milanović, D., Jukić, I., Vuleta, D., Šimek, S., Šentija D. (2005). Measurement and evaluation of fitness characteristics of Croatian handball players. Zbornik radova Sports Kinetics’ 2005 „Scientific Fundaments of Human and Sport Practice“, 444-448. 7. Zaciorski, V.M. (1975). Znanstveni pristup selekciji u sportu i metode istraživanja sportskog kretanja. (Predavanja studentima postdiplomskog studija kineziologije na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu priredio Mihajlo Švidevski), Zagreb: Savez za fizičku kulturu Hrvatske. 76 ANALIZA POSTURALNOG STATUSA STOPALA ŽENA RAZLIČITE ŽIVOTNE DOBI Osmo Bajrić1, Branimir Mikić¹, Vladimir Mijatović²,Asim Bojić³, Fatimir Pireva 1 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina ²Nezavisni istraživač, Bosna i Hercegovina ³ JU II. OŠ Živinice, Bosna i Hercegovina Sažetak Na uzorku od 125 ispitanica-radnica tvornice „Obuće“ iz Zvornika, podjeljenih po hronološkom uzrastu na pet subuzoraka po 25 ispitanica, sprovedeno je istraživanje sa ciljem da se utvrdi učestalost i veličina pojave ravnog stopala u zavisnosti od uzrasne dobi ispitanice. Procjena spuštensoti svoda stopala izvršena je metodom plantograma, a veličina deformiteta određena je na osnovu Thomasenove metode. Dobijeni rezultati pokazuju da normalno stopalo imaju 42 radnice, odnosno 33,6% ispitivanog uzorka. U pogledu zastupljenosti pojedinih deformiteta možemo konstatovati slijedeće: 24 radnice ili 19,2% istraživanog uzorka ima deformitet izdubljeno stopalo (Pes excavatus). Najveći broj ispitanica 59 ili 47,2% ima ravno stopalo (Pes planus). Najveći procenat odstupanja od normale čine funkcionalni poremećaji, koji se odgovarajućim postupcima još uvijek mogu korigovati ili barem olakšati tegobe. Primjenom Hi- kvadrat testa nezavisnosti utvrđena je statistički značajna razlika u zastupljenosti deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su utvrđeni deformiteti povezani sa hronološkim uzrastom. Svakako da uzroke ovakvom stanju posturalnog statusa stopala treba tražiti i u specifičnim uslovima obavljanja radnih operacija. Ključne riječi: radnice, deformiteti, plantogram, stopalo. Uvod Hipokinezija i dugotrajni statički položaj tijela predstavljaju rizični faktor na koji je moguće uticati. Činjenica je da se redovnim bavljenjem sportsko-rekreativnim aktivnostima može spriječiti ili makar odložiti nastanak većine hroničnih nezaraznih bolesti ili posturalnih poremećaja. Do sada se važnost prevencije tih bolesti,u velikom broju slučaja isticala samo kod osoba starije životne dobi. Međutim, zbog povećanja hipokinezije i statičkih položaja tijela radi obavljanja profesionalne djelatnosti rizik za oboljevanje od pomenutih bolesti sve je više prisutan i kod mlađih osoba (Bajrić, O. i Bajrić, S. 2012). Stil života je postao takav da se sve više sjedi i sve više vremena provodi u vožnji kolima,gledanju televizije, sjedenju za kompijuterom i sl. Stopalo (latinski, pes) je glavni oslonac lokomotornog aparata i ima fundamentalnu ulogu u realizaciji svih oblika dvonožnog kretanja. Predstavlja jedan od najkomplikovanih anatomskih segmenata ljudskog tijela (Mihajlović i sar. 2010) i samim tim, veoma kritičnu tačku u držanju tijela (Krsmanović, 1995; Nićin, 2000; Mikić, 2004, 2010). Sastavljeno je od elemenata koji treba da obezbijede dvije važne funkcije stopala, a to su: stajanje-statička funkcija i hod77 dinamička funkcija (Jovičić, 2007). To znači, da treba da bude statički dovoljno čvrsto da nosi cijelu težinu tijela, a dinamički mora da se prilagodi podlozi, da bi se omogućilo stajanje, hodanje, trčanmje i amortizacija udaraca (Jovović ,1999). Stabilnost i elastičnost stopala postiže se zahvaljujući svodovima koji se određuju prema tačkama koje su najviše izložene pritisku, a to su kvrga pete i glavice I i IV metatarzalne kosti, koje zapravo predstavljakju dinamičke tačke stopala (Jovović, 2008). Lukovi (svodovi) daju stabilnost i elastičnost stopalu, a određeni su ne samo oblikom kostiju, već i otpornošću ligamenata. U slučaju narušavanja statike svoda stopala dolazi do tegoba pri stajanju, hodanju i trčanju, a može negativno da utiče i na njihovu estetiku. Često se javlja bol u nogama, krstima i leđima, kao i proširene vene na podkoljenicama (Bogdanović i Marković, 2010), što nepovoljno utiče na zdravlje i kvalitet života. Osnovni cilj ovog rada je utvrđivanje učestalosti i veličine pojave posturalnih deformiteta stopala kod radnica tvornice obuće u Zvorniku različite životne dobi. Metod rada Uzorak ispitanika Programom istraživanja obuhvaćene su ispitanice - radnice tvornice obuće „Obuća“ u Zvorniku, starosne dobi 20 do 44 godine. Ukupan uzorak od 125 ispitanica podjeljen je na osnovu hronološke starosti na 5 subuzoraka od po 25 ispitanica. Uzorak varijabli Za procjenu statusa svoda stopala primjenjene su sljedeće varijable: 1. Normalno stopalo..........................................................................(NORSTO) 2. Ravno stopalo................................................................................(PESPLA) 3. Udubljeno stopalo..........................................................................(PESESK) Varijabla ravno stopalo (PESPLA) diferencirana je na tri varijable koje označavaju stepene deformiteta ravnog stopala (PSPLI, PSPLII, PSPLIII). Procjena statusa svodova stopala realizovana je metodom plantografije. Indeks spuštenosti svodova stopala određen je primjenom Thomasenove metode. Metode obrade podataka (statistička analiza) Prikupljeni podaci o frekvenciji deformiteta stopala određeni su procentnim računom. Razlike između ispitanica različitog uzrasnog doba u zastupljenosti deformiteta stopala ispitivane su primjenom neparametrijske metode H-kvadrat testa. 78 Rezultati i diskusija Analiza posturalnog statusa stopala ispitanica u totalu Rezultati analize posturalnog statusa stopala ispitanica- radnica fabrike obuće iz Zvornika prikazani su u grafikonu 1. Analizi posturalnog statusa stopala ukupno je podvrgnuto 125 ispitanica podjeljenih prema hronološkom uzrastu na pet subozoraka od po 25 ispitanica. Primjenom kontigencijskih tablica prikazane su frekvencije i pripadajuću postotci pojave deformiteta stopla. 125 150 100 50 42 33,6 BROJ ENTITETA 59 47,2 24 19,2 PROCENAT 100% 0 NORSTO PESESK PESPLA 1 30 PESPLA UKUPNO PESPLA 2 20 PESPLA 3 9 Grafikon 1 Posturalni status stopala uzorka ispitanica-radnica u totalu Uvidom u grafikon 1 nije teško uočiti da je kod ispitivanog uzorku radnica normalno stopalozastupljeno kod 42 radnice, odnosno 33,6 % istraživanog uzorka. U pogledu zastupljenosti pojedinih deformiteta stopala može se konstatovati sljedeće: Kod 59 radnica ili 47,2 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformiteta ravnog stopala (Pes planus). Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala (59) kod 30 radnica ili 50,84 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod 20 radnica ili 33,89 % prisutan je deformitet ravno stopalo – II. (drugog) stepena i kod 9 radnica ili 15,9% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena. Kod 24 radniceili 19,2 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformitetaizdubljeno stopalo(Pes excavatus). Također, iz grafikona 1može se vidjeti da je deformitet ravnog stopala (Pes planus), najzastupljeniji kod petog subuzorka ispitanica – radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine, što je realno i očekivani nalaz posturalnog statusa ovog subuzorka, obzirom na činjenicu da izvjesne profesionalne djelatnosti, pa i ova koje obavljaju ispitanice – radnice 79 tvornice obuće u Zvorniku, potenciraju nastajanje ove deformacije, naročito u zreloj dobi, gdje se ravno stopalo javlja kao posjedica popuštanja, insuficijencije muskulature i ligamentoznog aparata (hipokinetički način rada). U daljnoj analizi posturalnog statusa stopala prikazani su rezultati posturalnog statusa stopala po subuzorcima u odnosu na starosnu dob. Analiza posturalnog statusa stopala ispitanica po subuzorcima 48 60 36 40 20 16 9 4 25 12 BROJ ENTITETA 100% PROCENAT 0 NORSTO PESPLA 1 6 PESESK PESPLA PESPLA 2 3 UKUPNO PESPLA 3 3 Grafikon 2 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 20 do 24 godine Uvidom u grafikon 2 u kojem je prikazan posturalni status stopala ispitanica starosne dobi 20 do 24 godina može se vidjeti sljedeće: Normalno stopalozastupljeno kod 9 radnica ili 36 % istraživanog uzorka. Kod 12 radnica ili 48 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformiteta ravnog stopala (Pes planus). Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala (12) kod 6 radnica ili 50 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod 3 radnice ili 25 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 3 radnic3 ili 25 % prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena. Kod 4 radnice ili 16 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformitetaizdubljeno stopalo (Pes excavatus). 80 40 40 40 30 25 20 20 10 BROJ ENTITETA 10 PROCENAT 5 10 100% 0 NORSTO PESESK PESPLA 1 PESPLA UKUPNO PESPLA 2 5 PESPLA 3 3 2 Grafikon 3 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 25 do 29 godina Uvidom u grafikon 3 u kojem je prikazan posturalni status stopala ispitanica starosne dobi 25 do 29 godina može se vidjeti sljedeće: Normalno stopalozastupljeno kod 10 radnica ili 40 % istraživanog uzorka. Kod 10 radnica ili 40 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformiteta ravnog stopala (Pes planus). Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala (10) kod 5 radnica ili 50 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod 3 radnice ili 30 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 2 radnice ili 20% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena. Kod 5 radnice ili 20 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformitetaizdubljeno stopalo ( Pes excavatus). 48 50 32 40 30 20 25 20 BROJ ENTITETA PROCENAT 12 8 5 10 100% 0 NORSTO PESESK PESPLA 1 7 PESPLA PESPLA 2 4 81 UKUPNO PESPLA 3 1 Grafikon br. 4 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 30 do 34 godine Uvidom u grafikon 4 u kojem je prikazan status stopala ispitanica starosne dobi 29 do 34 godina može se vidjeti sljedeće: Normalno stopalozastupljeno kod 8 radnica ili 32 % istraživanog uzorka. Kod 12 radnica ili 48 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformiteta ravnog stopala (Pes planus), Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala (12) kod 7 radnica ili 58,3 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod 4 radnice ili 33,3 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 1 radnice ili 8,33% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena. Kod 5 radnice ili 20 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformitetaizdubljeno stopalo (Pes excavatus), 50 44 40 40 25 30 20 BROJ ENTITETA 16 PROCENAT 11 10 4 10 100% 0 NORSTO PESESK PESPLA 1 4 PESPLA PESPLA 2 5 UKUPNO PESPLA 3 2 Grafikon br. 5 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 35 do 39 godine Uvidom u grafikon 5 u kojem je prikazan status stopala ispitanica starosne dobi 35 do 39 godina može se vidjeti sljedeće: Normalno stopalozastupljeno kod 10 radnica ili 40 % istraživanog uzorka. Kod 11 radnica ili 44 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformiteta ravnog stopala - Pes planus, Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala (11) kod 4 radnice ili 36,36 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod 5 radnica ili 45,45 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 2 radnice ili 18,18 % prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena. 82 Kod 4 radnice ili 16 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformitetaizdubljeno stopalo - Pes excavatus, 56 60 50 40 30 24 20 PROCENAT 14 20 10 BROJ ENTITETA 25 6 5 100% 0 NORSTO PESESK PESPLA 1 PESPLA UKUPNO PESPLA 2 8 PESPLA 3 5 1 Grafikon 6 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine Uvidom u grafikon 6 u kojem je prikazan status stopala ispitanica starosne dobi 40 do 44 godina može se vidjeti sljedeće: Normalno stopalozastupljeno kod 5 radnica ili 20 % istraživanog uzorka. Kod 14 radnica ili 56 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformiteta ravnog stopala (Pes planus). Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala (14) kod 8 radnice ili 57,14 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod 5 radnica ili 35,71 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 1 radnice ili 7,14% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena. Kod 6 radnice ili 24 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo deformitetaizdubljeno stopalo(Pes excavatus). Zastupljenost i statistička značajnost razlika deformiteta stopla između subuzoraka ispitanica u odnosu na hronološku dob (Hi-kvadrat test) Primjenom Hi-kvadrat testa utvrđena je zastupljenost i statistička značajnost razlika deformiteta stopla između subuzoraka ispitanica u odnosu na hronološku dob. Pearson Chi - Square Value df 6,098a 4 83 Asymp.Sig. (2-sided) 0,02 Tabela 1. Chi-Square Test deformiteta stopala između grupa U tabeli 1 prikazan je Chi-Square test, a uvidom u hi-kvadrata (Pearson Chi-Square) 6,098a i nivoa značajnosti sig. = 0,02, govori nam da postoji statistički značajna razlika u zastupljenosti deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su istraživani deformiteti povezani sa hronološkim uzrastom, ali svakako da uzrok ovakvom stanju posturalnog statusa stopala treba tražiti i u specifičnim uslovima obavljanja radnih zadataka. Zaključak Na osnovu dobijenih rezultata može se konstatovati da postoji statistički značajna razlika u zastupljenost deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su istraživani deformiteti povezani sa hronološkim uzrastom.Takođe može se konstatovati da su deformiteti stopala najzastupljeni kod petog subuzorka ispitanica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine, što je realno i očekivani nalaz posturalnog statusa stopala ovog subuzorka, obzirom na činjenicu da izvjesne profesionalne djelatnosti, pa i ova kojom se bave ispitanice potenciraju nastajanje ovakvih deformiteta, naročito u zreloj dobi, gdje se deformiteti stopalo javlja kao posljedica popuštanja, insuficijencije muskulature i ligamentoznog aparata (hipokinezija i statički položaj pri obavljanju radnih operacija). Očigledno je da značajan procenat radnica ima probleme sa posturom stopala i da je potrebno preventivno djelovati na jačanje mišića potkoljenice i stopala, ali i pružiti pomoć radnicama sa stečenim deformitetima u cilju korekcije istih ili ublažavanja tegoba koje ovi deformiteti izazivaju. Dobijeni rezultati mogu biti od koristi u smisli preduzimanja preventivnih mjera, izrade adekvatnih programa rada u cilju podizanja svijesti o neophodnosti permanentnog upražnjavanja kretnih aktivnosti bez obzira na starosnu dob. Literatura 1. Bajrić, O.,Bajrić S. Lower - extremity deformities in students of primary school-age, Sport science International scientific journal of kinesiology, Vol. 5 (2012), Issue 2 (1111). 2. Bogdanović, Z., Marković, Ž. (2010). Prisustvo deformiteta stopala u zavisnosi od pripadnosti polu. Glanisk ADS, 45 (1, 397-402) 3. Jovičić, M. (2007). Fleksibilno stopalo kod djece: Problem ili ne? Sportska medicina, on line,7 (1), Ava i Lable at: http:/www.smas.org, accessed 09. Semptembar, 2010. 4. Jovović, V. (1999). Tjelesni deformiteti adolescenata. Nikšić III. rd ed Filozofski fakultet. 5. Jovović, V. (2008). Korektivna gimnastika sa kineziterapijama. Nikšić III rd ed Filozofski fakultet 84 6. Krsmanović, R., Mijanović, M., Krsmanović, C., Krsmanović, B. (1995). Povezanost tjelesne visine i tjelesne težine sa parametrima pravilnog držanja tijela. Beograd Fizička kultura, 1 (2) 7. Mihajlović, I., Šlaja, M., Petrović, M. (2010). Deformiteti stopala kod predškolske djece u odnosu na pol i uzrasnu dob. Glasnik ADS, 45 (1) 8. Mijatović, V. (2012). Razlike u dimenzionalnosti razvojnih karakteristika i motoričkih sposobnosti žena različite životne dobi. Magistarski rad. Nastavnički fakultet, Mostar, Univerziteta Džemal Bijedić. 9. Mikić, B., Bjeković, G. (2004). Biomehanika sportske lokomocije. Istočno Sarajevo, Fakultet fizičke kulture. 10. Mikić, B. (1999). Testiranje i mjerenje u sportu. Tuzla, FTOS. 11. Mikić, B., Hodžić, Z., Gerdijan, N., Bratovčić, V. (2010). Analiza statusa stopala učenika uzrasta 8-9 godina. Mostar. "Sportski logos"godina 8 , br.14-15. 85 PARCIJALNE KVANTITATIVNE PROMJENE FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI POD UTICAJEM RAZLIČITIH FITNESS PROGRAMA Samir Mačković¹, Muris Đug ², Almir Damadžić1 ¹ JZU Dom zdravlja Tuzla-poliklinika za sportsku medicinu,Bosna i Hercegovina ² JU Univerzitet u Tuzli-Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Bosna i Hercegovina Sažetak U ovom radu analizirane su vrijednosti lokalnih kvantitativnih promjena pod utjecajem različitih transformacijskih postupaka. U uzorku je bilo 199 studentica koje su prošle 6mjesečni fitness tretman. Majerni instrumenti za praćenje promjena bili su spirometrijski pokazatelji. Na osnovu prezentiranih rezultata može se zaključiti da su sva tri primjenjivana fitness programa u udređenoj mjeri proizvela statistički značajne pozitivne parcijalne promjene u prostoru varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti kod ispitivanog uzorka. Posljedično, možemo konstatovati da će primjenjivani fitness programi sa svojim sadržajima, u trajanju od 6 mjeseci, dovesti do poboljšanja funkcionalnih sposobnosti ispitanica, te da će kvalitetnije funkcionalne sposobnosti imati trenfer i uticaj na zdravstveni status istraživanog uzorka, a što je i jedan od ciljeva ovog istraživanja. Uvod Zdravlje je osnovni izvor svakodnevnog života, a ne cilj života. Zdravlje je kontinuum stanja koji podrazumijeva ne samo odsustvo bolesti ili oronulosti, već predstavlja kapacitet za uspješno podnošenje izazova svagdašnjice i punu realizaciju životnih potencijala. U tom smislu zdravlje obuhvata i funkcionalne kapacitete potrebne za kvalitetno zadovoljavanje i ispunjavanje života. Odnos fitnessai zdravlja uočljiv je u nizu sposobnosti koje vode tzv. aktivnom zdravlju (visokom stepenu zdravlja) u najširem smislu. Te su sposobnosti kombinacija genske predispozicije i aktualnog stanja. Sposobnost se odnosi na aktuelnu mogućnost savladavanja zadanog opterećenja. Genska predispozicija donekle je osjetljiva na tjelesnu aktivnost i trening, dok je sposobnost obično osjetljiva na tjelesnu aktivnost i znatno se mijenja pod utjecajem treninga.Naučna je činjenica da postoji uska povezanost funkcionalnih sposobnosti i zdravlja, iz čega proizilazi da mjere funkcionalnih sposobnosti istovremeno doprinose procjeni nivoa zdravlja. Kako je nivo fitnessaposljedica, prije svega, sistematskog provođenja tjelesne aktivnosti (uz gensku komponentu), to je logično prihvatiti da takva tjelesna aktivnost doprinosi zaštiti i unapređenju zdravlja svojom, u osnovi preventivnom, ali prema potrebi i kurativnom, pa i rehabilitacijskom ulogom. Upravo zbog značaja odnosa tjelesne aktivnosti i fitnessa prema zdravlju uveden je i pojam "zdravstvenog fitnessa" (healt – related fitness),kojim se označavaju one karakteristike fitnessana koje tjelesna aktivnost može povoljno ili nepovoljno utjecati, pa se time odrazi i na zdravstveni status. Zdravstveni se fitnessdefiniše kao sposobnost za provođenje napornijih svakodnevnih aktivnosti uz smanjeni rizik preranog razvoja hipokinetskih bolesti i stanja. 86 Smisao postojanja i način opstanka jeste prelaz u jedan viši stepen, ali taj proces mora biti baziran na naučnim spoznajama, dugoročno orijentisan i kontrolisan.Transformacioni procesi u opštem smislu označavaju svaku promjenu-probražavanje sistema antropoloških osobina i karakteristika čovjeka. Stoga možemo reći da transformacioni procesi podrazumjevaju smišljen, organizovan i kontinuiran naučno-tehnološki proces, sa ciljem transformacije čovjeka kao biosociološkogsistema, iz nekog inicijalnog-trenutnog stanja u neko finalno-novoformirano stanje pod utjecajem nekog eksperimentalnog ili situacionog tretmana a obavezno uz primjenu modela mjerenja primarnih antropoloških karakteristika, modela istraživanja i modela obrade podataka. S aspekta korisnosti za društvo i državu, prakticiranje fitness sadržaja predstavlja odlično sredstvo prevencije od bolesti krvožilnog sistema koje su najveći problemi savremene medicine (Hollmann,1992). Nikako nije za zanemariti i utjecaj fitness sadržaja na prevenciju bolesti koštano zglobnog, dišnog, imunog i centralno živčanog sistema (Mišigoj-Duraković 1999., Weineck 2000., Hollmann i sur. 2003). Ključne riječi: program, funkcionalnost, sposobnost, fitnes. Materijal i metode Predmet ovog istraživanja predstavljaju funkcionalne sposobnosti studentkinja Univerziteta u Tuzli. Problem istraživanja Osnovni Problem ovog istraživanja je utvrđivanje kvantitativnih promjena funkcionalnih sposobnosti pod utjecajem primjenjenih fitness programa. Cilj istraživanja Osnovni cilj ovog istraživanja je da se utvrdi nivo kvantitativnih promjena funkcionalnih sposobnosti, kao posljedica 6-to mjesečnih programiranih fitness programa kod studenata prve i druge godine studija Univerziteta u Tuzli. Uzorak ispitanika Uzorak ispitanika u ovom istraživanju predstavljaju studentice prve i druge godine studija Univerziteta u Tuzli koje su pohađale izbornu nastavu iz predmeta Fitness. Starost ispitanika je 19-21 godine, a ispitivanjem su obuhvaćeni samo oni ispitanici koji su za vrijeme mjerenja bili potpuno zdravi. U obzir nisu bili uzeti oni ispitanici koji nisu imali kompletna mjerenja. Istraživanjem smo obuhvatili 199 studentica prve i druge godine studija Univerziteta u Tuzli. Uzorak varijabli Mjerni instrumenti za ovo istraživanje bile su varijable za procjenu funkcionalnih sposobnosti Spirometrija 87 VC ( MJ, PREP, PROC.) FVC( MJ, PREP, PROC.) FEV1( MJ, PREP, PROC.) FEV1/VC( MJ, PREP, PROC.) FEV1/FVC( MJ, PREP, PROC.) FMEF( MJ, PREP, PROC.) FMFT( MJ, PREP, PROC.) FEF ( MJ, PREP, PROC.) PEF( MJ, PREP, PROC.) MVV IND( MJ, PREP, PROC.) VO2MAX- Astrand test za procjenu maximalnog primitka kisika. SHURUN-Shutle run 20m Rezultati i diskusija Analiza promjena u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti (T-test) Analiza parcijalnih kvantitativnih promjena (T-test) I grupa fitness program Thai-bo Na osnovu rezultata aritmetičkih sredina u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti na početku i na kraju sprovedenog fitness programa, te na osnovu značajnosti promjena testiranih T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness program Thai-bo proizveo značajne parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom istraživanju predstavljene varijablama SHURUN-Shutle run 20m, Astrand testa za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX te varijabli iz oblasti spirometrije došlo je do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod polovine testiranih varijabli na finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i varijabli za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX (Sig. 0,00), te ostalih varijabli prezentiranih u tabelama br.1 i 2. na nivou do Sig. 0,05.Rezultati T-testa polovine varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički značajne rezlike između inicijalnog i finalnog mjerenja, što znači da je fitness program Thai-bo, koji je sproveden sa prvom grupom ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru funkcionalnih sposobnosti. 88 Tabela 1 Paired Samples Test Paired Differences Pair 1 SHURUN - SHURUNF Mean Std. Deviation -6,87500 4,34796 Std. Error Mean ,54350 95% Confidence Interval of the Difference Lower Upper -7,96109 -5,78891 t -12,650 df 63 Sig. (2-tailed) ,000 Tabela 2 Paired Samples Test Paired Differences Pair 1 Pair 2 Pair 3 Pair 4 Pair 5 Pair 6 Pair 7 Pair 8 Pair 9 Pair 10 Pair 11 Pair 12 Pair 13 Pair 14 Pair 15 Pair 16 Pair 17 Pair 18 Pair 19 Pair 20 Pair 21 VCMJ - VCMJF VCPROC - VCPROCF FVCMJ - FVCMJF FVCPROC - FVCPROCF FEV1MJ - FEV1MJF FEV1PROC FEV1PROCF FEV1VCMJ - FEV1VCMJF FEV1VCPROC FEV1VCPROCF FEV1FVCMJ FEV1FVCMJF FEV1FVCPROC FEV1FVCPROCF FMEFMJ - FMEFMJF FMEFPROC - FEFPROCF FMFTMJ - FMFTMJF FMFTPROC FMFTPROCF FEFMJ - FEFMJF FEFPROC - FEFPROCF PEFMJ - PEFMJF PEFPROC - PEFPROCF MVVINDMJ - MVVINDMJF MVVINDPROC MVVINDPROCF VO2MAX - VO2MAXF 95% Confidence Interval of the Difference Lower Upper ,01400 ,23116 ,50937 6,67813 -,98763 ,11263 -26,47145 2,95270 ,09337 ,76420 Mean ,12258 3,59375 -,43750 -11,75938 ,42878 Std. Deviation ,43468 12,34776 2,20236 58,89717 1,34277 Std. Error Mean ,05434 1,54347 ,27529 7,36215 ,16785 12,85938 41,16512 5,14564 2,57663 23,14212 5,35938 21,47599 2,68450 -,00517 5,17188 21,29428 2,66178 -,95000 31,10211 -2,06250 30,54992 13,78719 233,44734 -,34484 t 2,256 2,328 -1,589 -1,597 2,555 df 63 63 63 63 63 Sig. (2-tailed) ,028 ,023 ,117 ,115 ,013 2,499 63 ,015 10,72392 1,996 63 ,050 -,14728 10,49103 1,943 63 ,056 3,88776 -8,71907 6,81907 -,244 63 ,808 3,81874 -9,69364 5,56864 -,540 63 ,591 24,32112 252,35671 ,37616 3,04014 7,71195 19,86242 31,54459 170,41051 296,48418 ,04702 -,43881 -,25088 4,535 7,401 -7,334 63 63 63 ,000 ,000 ,000 -75,39063 113,19973 14,14997 -103,667 -47,11417 -5,328 63 ,000 ,37687 20,76563 -13,14609 -1,46875 16,20313 1,49359 87,20906 169,02141 40,18764 50,50292 ,18670 10,90113 21,12768 5,02345 6,31287 ,00379 -1,01855 -55,36638 -11,50732 3,58787 ,74996 42,54980 29,07420 8,56982 28,81838 2,019 1,905 -,622 -,292 2,567 63 63 63 63 63 ,048 ,061 ,536 ,771 ,013 13,42188 41,26254 5,15782 3,11480 23,72895 2,602 63 ,012 -2,51563 2,69032 ,33629 -3,18765 -1,84360 -7,481 63 ,000 Analiza parcijalnih kvantitativnih promjena (T-test) I grupa fitness program TBC Na osnovu rezultata aritmetičkih sredina u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti na početku i na kraju sprovedenog fitness programa, te na osnovu značajnosti promjena testiranih T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness programTBC proizveo značajne parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom 89 istraživanju predstavljene varijablama SHURUN-Shutle run 20m, Astrand testa za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX te varijabli iz oblasti spirometrije došlo je do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod većine testiranih varijabli na finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i varijabli za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX (Sig. 0,00), te ostalih varijabli prezentiranih u tabelama br.13 i 14. na nivou do Sig. 0,05. Rezultati T-testa većine varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički značajne rezlike između inicijalnog i finalnog mjerenja, što znači da je fitness programTBC, koji je sproveden sa drugom grupom ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru funkcionalnih sposobnosti, što je i jedan od osnovnih zadataka ovog fitness programa. Tabela 3 Paired Samples Test Paired Differences Pair 1 SHURUN - SHURUNF Mean Std. Deviation -6,75581 7,57230 Std. Error Mean ,81654 Tabela 4 90 95% Confidence Interval of the Difference Lower Upper -8,37932 -5,13231 t -8,274 df 85 Sig. (2-tailed) ,000 Paired Samples Test Paired Differences Pair 1 Pair 2 Pair 3 Pair 4 Pair 5 Pair 6 Pair 7 Pair 8 Pair 9 Pair 10 Pair 11 Pair 12 Pair 13 Pair 14 Pair 15 Pair 16 Pair 17 Pair 18 Pair 19 Pair 20 Pair 21 VCMJ - VCMJF VCPROC - VCPROCF FVCMJ - FVCMJF FVCPROC - FVCPROCF FEV1MJ - FEV1MJF FEV1PROC FEV1PROCF FEV1VCMJ - FEV1VCMJF FEV1VCPROC FEV1VCPROCF FEV1FVCMJ FEV1FVCMJF FEV1FVCPROC FEV1FVCPROCF FMEFMJ - FMEFMJF FMEFPROC FMEFPROCF FMFTMJ - FMFTMJF FMFTPROC FMFTPROCF FEFMJ - FEFMJF FEFPROC - FEFPROCF PEFMJ - PEFMJF PEFPROC - PEFPROCF MVVINDMJ - MVVINDMJF MVVINDPROC MVVINDPROCF VO2MAX - VO2MAXF 95% Confidence Interval of the Difference Lower Upper ,15471 ,44483 4,51669 11,85540 -1,18609 -,24531 -36,41401 -8,26018 ,03090 ,58747 Mean ,29977 8,18605 -,71570 -22,33709 ,30919 Std. Deviation ,67659 17,11450 2,19398 65,65712 1,29796 Std. Error Mean ,07296 1,84550 ,23658 7,07999 ,13996 11,47674 35,01553 3,77582 3,96940 18,98409 3,31395 17,98055 1,93889 -,54108 7,16899 2,97674 17,76313 1,91545 -,83168 -8,62442 30,16846 3,25315 -9,29070 29,86198 3,22010 t 4,109 4,436 -3,025 -3,155 2,209 df 85 85 85 85 85 Sig. (2-tailed) ,000 ,000 ,003 ,002 ,030 3,040 85 ,003 1,709 85 ,091 6,78517 1,554 85 ,124 -15,09255 -2,15629 -2,651 85 ,010 -15,69312 -2,88828 -2,885 85 ,005 11,49302 8,17464 ,88149 9,74038 13,24567 13,038 85 ,000 273,76744 194,71141 20,99627 232,02123 315,51365 13,039 85 ,000 -,46244 ,38505 ,04152 -,54500 -,37989 -11,137 85 ,000 -116,855 48,01549 5,17764 -127,149 -106,560 -22,569 85 ,000 ,24686 15,43023 -101,165 -25,33256 14,39535 1,43676 83,05243 184,88340 46,15908 42,83354 ,15493 8,95577 19,93649 4,97746 4,61886 -,06118 -2,37625 -140,804 -35,22909 5,21182 ,55490 33,23671 -61,52603 -15,43603 23,57888 1,593 1,723 -5,074 -5,089 3,117 85 85 85 85 85 ,115 ,089 ,000 ,000 ,002 11,67442 34,62996 3,73424 4,24974 19,09910 3,126 85 ,002 -3,03488 2,09452 ,22586 -3,48395 -2,58582 -13,437 85 ,000 Analiza parcijalnih kvantitativnih promjena (T-test) I grupa fitness program Dance aerobic Na osnovu rezultata aritmetičkih sredina u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti na početku i na kraju sprovedenog fitness programa, te na osnovu značajnosti promjena testiranih T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness programDance aerobic proizveo značajne parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom istraživanju predstavljene varijablama SHURUN-Shutle run 20m, Astrand testa za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX te varijabli iz oblasti spirometrije došlo je do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod polovine testiranih varijabli na finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i varijabli za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX (Sig. 0,00), te varijabli prezentiranih u tabelama br.9 i 10. na nivou do Sig. 0,05. Rezultati T-testa polovine varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički značajne rezlike između inicijalnog i finalnog mjerenja, što znači da je fitness programDance aerobic, koji je sproveden sa trećom 91 grupom ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru funkcionalnih sposobnosti, na nivou nešto ispod rezultata druge i prve grupe. Tabela 5 Paired Samples Test Paired Differences Pair 1 SHURUN - SHURUNF Mean Std. Deviation -3,51020 4,49594 Std. Error Mean ,64228 95% Confidence Interval of the Difference Lower Upper -4,80159 -2,21882 t -5,465 df Sig. (2-tailed) ,000 48 Tabela 6 Paired Samples Test Paired Differences Pair 1 Pair 2 Pair 3 Pair 4 Pair 5 Pair 6 Pair 7 Pair 8 Pair 9 Pair 10 Pair 11 Pair 12 Pair 13 Pair 14 Pair 15 Pair 16 Pair 17 Pair 18 Pair 19 Pair 20 Pair 21 VCMJ - VCMJF VCPROC - VCPROCF FVCMJ - FVCMJF FVCPROC - FVCPROCF FEV1MJ - FEV1MJF FEV1PROC FEV1PROCF FEV1VCMJ - FEV1VCMJF FEV1VCPROC FEV1VCPROCF FEV1FVCMJ FEV1FVCMJF FEV1FVCPROC FEV1FVCPROCF FMEFMJ - FMEFMJF FMEFPROC FMEFPROCF FMFTMJ - FMFTMJF FMFTPROC FMFTPROCF FEFMJ - FEFMJF FEFPROC - FEFPROCF PEFMJ - PEFMJF PEFPROC - PEFPROCF MVVINDMJ - MVVINDMJF MVVINDPROC MVVINDPROCF VO2MAX - VO2MAXF 95% Confidence Interval of the Difference Lower Upper -,16129 ,37027 1,38565 9,43068 -,98630 ,34671 -27,28678 5,49495 -,02793 ,64793 Mean ,10449 5,40816 -,31980 -10,89592 ,31000 Std. Deviation ,92530 14,00434 2,32043 57,06460 1,17651 Std. Error Mean ,13219 2,00062 ,33149 8,15209 ,16807 10,57143 33,83662 4,83380 ,85242 3,71429 16,14259 2,30608 3,32653 16,62877 -4,08163 ,790 2,703 -,965 -1,337 1,844 48 48 48 48 48 Sig. (2-tailed) ,433 ,009 ,340 ,188 ,071 20,29044 2,187 48 ,034 -,92241 8,35098 1,611 48 ,114 2,37554 -1,44981 8,10287 1,400 48 ,168 19,40451 2,77207 -9,65526 1,49199 -1,472 48 ,147 -4,22449 19,39638 2,77091 -9,79578 1,34680 -1,525 48 ,134 4,75347 8,35380 1,19340 2,35398 7,15296 3,983 48 ,000 117,10204 209,24370 29,89196 57,00023 177,20385 3,918 48 ,000 -,31388 ,25077 ,03582 -,38591 -,24185 -8,762 48 ,000 -99,02857 52,65893 7,52270 -114,154 -83,90316 -13,164 48 ,000 ,14592 6,63265 -39,43531 -11,91837 13,14286 1,39570 78,76275 150,96913 35,93503 41,93745 ,19939 11,25182 21,56702 5,13358 5,99106 -,25497 -15,99065 -82,79870 -22,24011 1,09701 ,54681 29,25596 3,92809 -1,59662 25,18870 ,732 ,589 -1,829 -2,322 2,194 48 48 48 48 48 ,468 ,558 ,074 ,025 ,033 10,57143 33,83662 4,83380 ,85242 20,29044 2,187 48 ,034 -3,26531 2,12892 ,30413 -3,87680 -2,65381 -10,736 48 ,000 92 t df Zaključak Na osnovu prezentiranih rezultata može se zaključiti da su sva tri primjenjivana fitness programa u udređenoj mjeri proizvela statistički značajne pozitivne parcijalne promjene u prostoru varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti kod ispitivanog uzorka. Posljedično, možemo konstatovati da će primjenjivani fitness programi sa svojim sadržajima, u trajanju od 6 mjeseci, dovesti do poboljšanja funkcionalnih sposobnosti ispitanica, te da će kvalitetnije funkcionalne sposobnosti imati trenfer i uticaj na zdravstveni status istraživanog uzorka, a što je i jedan od ciljeva ovog istraživanja. Literatura 1. Andrijašević, M. (1995): Fitness programi. Zbornik radova međunarodnog savjetovanja “Fitness i sport”, Zagreb. 2. Furjan – Mandić, G., F. Prot, D. Metikoš (1995): Primjena aerobike u treningu sportaša. Zbornik radova međunarodnog savjetovanja “fitness i sport”, Zagreb. 3. Furjan – Mandić, G., F. Prot, N. Marelić, D. Metikoš (1995): Primjena aerobike u treningu odbojkaša. Zbornik radova 4. Ljetne škole pedagoga fizičke kulture u RH, Rovinj. 4. Hadžikadunić, M., Rađo, I, Pašalić, E. (2000): Upotreba fitnes programa u sportu i rekreaciji, Pedagoška akademija Mostar, Sarajevo. 5. MalackoJ. Popović D. : Modelologijakineziološkoantropološkihistraživanja, Leposavić 2001. godine 6. Malacko J. Rađo I.: Tehnologija sporta i sportskog treninga, Sarajevo 2004. godine 7. Malacko, J. (1982): Osnove sportskog treninga - kibernetički pristup. Sportska knjiga, Beograd. 8. Mikić, B. (1995): Osnovi psihomotorike čovjeka, Filozofski fakultet, Tuzla. 9. Mikić, B. (1999): Testiranje i mjerenje u sportu, Filozofski fakultet, Tuzla. 10. Milanović, D. (1996): Fitness, Fakultet za fizičku kulturu, Zagreb. 11. Sharkley, B. J. (1991): New dimensions in aerobic fitness. Human kinetiks books. Champaign. 93 RODNA RAVNOPRAVNOST U SPORTU Ivana Parčina1, Violeta Šiljak1 1 Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija Sažetak Ravnopravno učešće žena u sportu predstavlja mladu društvenu pojavu. Istorija je ukazala da su žene bile najveća marginalna grupa u društvu, i u sport su se uključile na specifičan način. Razmatrajući istraživani problem, u obzir su se morali uzeti različiti faktori: uloga porodičnih prilika na sportsko postignuće žene, uticaj organizacije sporta na polnu i sportsko profesionalnu diferencijaciju i brojni socijalni i psihološki činioci.Žene su, iako podjednako obrazovane kao i muškarci, zbog društvenih prilika i prisutne polne nejednakosti i dalje manjina u sportskim organizacijama. Pitanja prava žena su globalna i univerzalna, a stavovi koji vladaju u patrijahalnom svetu, održavaju neravnopravnost i diskriminišu žene u svim oblastima rada i života, time i u oblasti sporta. Ključne reči: žene/sport/diskriminacija. Uvod Prema Evropskoj povelji o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivou, rodna ravnopravnost pretpostavlja da u jednom društvu, zajednici ili organizaciji, postoje jednake mogućnosti za žene, muškarce i osobe drugačijih rodnih identiteta, da bi doprineli kulturnom, političkom, ekonomskom i socijalnom napretku, kao i da imaju jednake mogućnosti da uživaju sve koristi i dobrobiti od napretka jedne zajednice. Rod je je društveno oblikovanje biološkog pola žena i muškaraca. Pokazuje na koji način jedno društvo vidi ulogu žene i muškarca i odnosi se na čitav spektar ideja i očekivanja koji se tiču tih uloga. Ova očekivanja odnose se na to kako žene i muškarci treba da izgledaju, kako da se ponašaju u određenim situacijama, tj. određuju tipično ženske i tipično muške karakteristike i sposobnosti. Ove ideje i očekivanja su naučeni,odnosno stečeni u porodici, školi, pod uticajem medija, verskih ideolgija, u kulturnim i drugim institucijama. Feminizam kao pojam ulazi u upotrebu u francuskom jeziku počev od 1837. godine, da označi učenje koje se zalaže za širenje prava i uloge žena u društvu. Feminizam je teorija i praksa, koja polazeći od načela jednakovrednosti žena i muškaraca, nastoji na društvenim promenama sa ciljem prestanka društvene, političke i ekonomske diskriminacije žena. Feminizam je društveni pokret, teorija i lično opredeljenje koji polaze od činjenice da žene u društvu imaju nepovoljan položaj koji može da se promeni sistemskim aktivnostima činjenja ženskih problema 94 specifičnim i vidljivim, priznatim i adekvatno vrednovanim, tako što će se identifikovati nasilje nad ženama i ukazati na diskriminaciju i defavorizovanje žena kao i kroz borbu za ostvarivanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce na svakom mestu. Feminizam, kao pokret žena za oslobođenje iz podređenog položaja i izjednačenje u pravima sa muškarcima, je pokazao da se paradigme bihejviorističkih nauka ne odnose na žensku polovinu čovečanstva. Time postavlja metodološki zahtev, da teorija za ženu mora proizaći iz ženskog iskustva. Feminizam devedesetih godina više ne govori ni o ženi uopšte, već o crnoj, beloj, kolonizovanoj ženi, ženi radnici,... Iako diversifikuje ženski subjekat i pre nego što ga uspostavlja, ovaj pristup ima i velike metodološke prednosti. Ukazuje na činjenicu da je osnovno granjanje muškarac/žena duboko ukorenjeno u druge odnose moći, kao i u klasne i rasne odnose. Feministička jurisprudencija ispituje osnovne pravne principe (pravda, jednakost, uslovi posedovanja i lišenosti prava,...) koji su bitni za sve pravne oblasti ali sa stanovišta specifičnih ženskih potreba i zahteva. Osnovna ideja je uočavanje činjenice da su žene kroz formulisanje i donošenje zakona i njihovu primenu od strane muškaraca stavljane u stranu. Ženama kroz istoriju nikada nije bilo dozvoljeno da prilikom donošenja zakona predstavljaju same sebe. Uvek su bile predstavljanje od strane muškaraca i ponekad su bile totalno pravno zavisne. Jednakost pravne zaštite i tretmana, diskriminacija u obrazovanju, zaposlenju, napredovanju i plaćanju, zaštita reproduktivnih prava i sloboda, zaštita od nasilja, silovanja, incesta, seksualnog ucenjivanja i bračnih zloupotreba, prostitucija i pornografija, glavne su oblasti izučavanja feminističke jurisprudencije. O ovim i drugim ženskim potrebama je jako teško govoriti u slučaju postojanja pravne distopije koja označava turobnu zajednicu u kojoj je vlast neizmerno moćna a pojedinac potisnut i onečovečen. Feministička jurisprudencija, iako sadrži utopističku viziju sistemskih pravnih promena, ne može da popravi distopične elemente pravnog sistema, niti ima revolucionarno - reformatorsku snagu promene iz distopije ka demokratski uravnoteženom sistemu. Najmračniji deo svih distopija predstavlja uzaludnost pobune, jer ako nije pravno moguća ( ako nije legitimna) onda je u najboljem slučaju prerana. Žene u sportu Žene su, iako podjednako obrazovane kao i muškarci, zbog društvenih prilika i prisutne polne nejednakosti i dalje manjina u upravljačkim telima sportskih organizacija. Pitanja prava žena su globalna i univerzalna, a stavovi koji vladaju u patrijahalnom svetu održavaju neravnopravnost i diskriminišu žene u svim oblastima rada i života. Proteklih godina učinjen je veliki napredak u cilju unapređenja žena putem seminara na raznim svetskim konferencijama. Problemi položaja žena, ipak nemaju svuda najviši prioritet. One su suočene sa diskriminacijom i ne učestvuju ravnopravno u razvoju društva. Od preko milijardu ljudi koji žive u potpunoj bedi, žene čine 70%. Prisiljene su da rade poslove u neprimerenim uslovima rada i da prihvataju ona zaposlenja čija dugoročnost nije zagarantovana. Žene, u odsustvu izbora, prihvataju nedovoljno plaćene poslove da bi dopunile kućni budžet, a samim tim veći teret pada na njih. Migracije, ratni sukobi su samo neki od faktora koji doprinose 95 porastu broja domaćinstava u kojima su hranioci porodice žene koje su diskriminisane i socijalno marginalizovane. Jaki razlozi ženskog otpora su rodni stereotipi. Feministička pravna teorija jedinstveno veruje da je društvo oblikovano patrijarhalno i da u njemu dominiraju muškarci produkujući polno zasnovano nasilje i strah od njega i pritom razvijaju pravni sistem koji nije u stanju da te pojave eliminiše. Iako kritikuje ulogu pravnog sistema, ova pravna teorija nastoji da unese neke transformativne elemente i metode eliminisanja patrijarhata kroz analizu prirode i obima ženske podređenosti u raznim pravnim oblastima. Reforme koje su neophodne idu u nekoliko osnovnih pravaca: 1. Polno zasnovano nasilje Uglavnom se radi o odredbama krivičnog i porodičnog zakonodavstva i u ovoj oblasti su najvidljivije pravne inicijative za promenu zakona. Insistira se na promeni procedura tako da postanu rodno senzitivne, tj. da službena lica uvek budu žene, da žene koje su žrtve nasilja budu praćene od strane druge žene i tome slično. Naročito se insistira na promenjenom pristupu ženama svedocima i žrtvama krivičnih dela nasilja, koji je do sada uglavnom smeštao krivicu na žrtvu. 2. Diskriminacija Još uvek postoje zakonske odredbe koje otvoreno diskriminišu žene kao što su nedostupnost nekih radnih mesta, profesija ili zanimanja kao i nedostupnost nekih vidova školovanja u visoko školskim institucijama, npr. u vojsci. 3. Siromaštvo I ono ima pol, odnosno većinu siromašnih i nezaposlenih čine žene. Da li je to zbog slabijeg obrazovanja ili usmeravanja na ženska zanimanja koja su po pravilu manje plaćena, ili zbog iscrpljenosti kućnim radom i podizanjem dece, ili zbog sve veće pojave samohranih majki, ali uzroci se i dalje traže i analiziraju. 4. Reproduktivna prava i zdravstvena zaštita Zakonima i praksom se ženama oduzima ili ograničava pravo kontrole svog tela i svoje fertilnosti. Neophodan je novi pristup problemima tipa kontracepcije, abortusa, sterilizacije, plodnosti, veštačkog osemenjavanja, dostupnosti i kvaliteta medicinskih usluga,... 96 5. Prava marginalizovanih žena Postojanje višestruke pravne diskriminacije koja proističe iz postojanja više osnova društvene nemoći. Žena koja je siromašna, hendikepirana, pripadnica manjina, neobrazovana,... 6. Položaj žena u pravnoj profesiji i pravnom obrazovanju Diskriminacija koja postoji u procesu obrazovanja, teškoće kod zaposlenja, napredovanja,... Diskriminacija je naročito izražena sa obzirom na geografski kriterijum ( mali ili veliki gradovi, hijerarhijski položaj unutar organizacije i sl.). 7. Položaj žena u kriznim periodima Zakoni koji se menjaju tako da se žene vrate tradicionalnim vrednostima, sklone se sa tržišta rada, pomognu svojoj zemlji u borbi protiv ''bele kuge'',... 8. Odsustvo žena iz javnog, političkog i informativnog života Učesnici na pravnoj sceni su uglavnom muškarci. Žena još nema autentičan glas da govori pravno, ni forum na kome može da misli ženski. Mogućnost bavljenja sportom podrazumeva se kao ljudsko pravo svakog čoveka, a takmičarski duh koji pratimo još od načina života starih Grka, kada je agon određivao celokupni ljudski život postaje dominantno svojstvo. Krajem XIX veka pod uticajem duhovne klime nastupajućeg građanstva i industrijske revolucije i uverenja u svemoć nauke i tehnike, žene su vodile žestoku borbu za svoja prava. Želele su, ne samo da dele pozicije sa muškarcima u različitim oblastima, nego i da steknu pravo da bude ravnopravne građanke novog društva. Društveni odnosi su se brzo menjali i kretali su se u novom pravcu. Oba svetska rata su predstavljala veliki napredak u pogledu borbe za ravnopravnost jer su od muškaraca zahtevala da napuste svoje poslove i odu u rat, ostavljajući prazna mesta u industriji. Žene su iskoristile priliku da doprinesu društvu u ratnim vremenima zapošljavajući se u industriji, obrazovanju i slično. Jedna od posledica društvene emancipacije preko rada bio je pokret za učešće u tradicionalno muškoj aktivnosti- sportu. Iako se nakon rata povratio autoritet muškaraca i žene su vraćene kućama, mnoge mlade devojke su ostajale u školi duže i nastavile da se bave sportom. U početku su žene učestvovale u znatno manje zahtevnim događajima. Briga za fizičku snagu i izdržljivost žena je dovela do obeshrabrenja učešća žena u fizički intenzivnijim sportskim granama, a u nekim slučajevima je dovela do manje fizički zahtevne ženske verzije muškog sporta. 97 Politički aktivizam žena s kraja XIX i 60-tih godina XX veka, kojim se težilo osiguranje polne jednakosti i okončanje diskriminacije, prenet je i na sportske organizacije i na celokupan sistem međunarodnog sporta, koji se ovim problemom, manje ili više uspešno bavio tokom celog prošlog, kao i u prvoj dekadi ovog veka. Ovaj period je ispunjen aktivnostima, agendama, deklaracijama, ali i rezultatima istraživanja kojima se afirmiše značaj i uloga sporta i daje pravac za integraciju žene na svim nivoima piramide sporta. Obojen „akademskim bojama“, ovo je period u kome se sumira učinjeno i daje okvir nove strategije. Ovo je vremenski okvir unutar koga se registruje mnogo protivurečnih znakova (contradictio symptoma) između namere- aktivnosti - rezultata da se neposredno učešće žena u sportu i fizičkoj aktivnosti uveća, kao i da žena bude angažovana u telima koja rukovode i donose odluke u sportu. Rezultati su ostvareni, učešće je stiglo do praga brojčane ravnopravnosti, kako u opštoj fizičkoj aktivnosti, tako i na OI, ali se, s druge strane, uočava da se broj žena trenera smanjio, da je žena - trener koja trenira muškarce retkost, odnosno da je realizacija liderske pozicije žene u sportu puna kontradikcija, ispunjena dokumentima, siromašna učinkom, daleko i od prostog brojčanog učešća. Žene su ipak tokom poslednjih decenija imale velika i permanentna postignuća. One su se izborile za lično učešće u pravnoobrazovnom, zakonodavnom, izvršnom i sudskom postupku na nacionalnom i lokalnom nivou. Povećale su ostvarenje jednakih mogućnosti u opštem i specijalističkom obrazovanju do najviših nivoa. Savremeni pravni sistem može da uvaži neke od zahteva žena, ali oni moraju biti u skladu sa univerzalnim normativom, muškošću. Zaključak Jednakost ili uvažavanje različitosti, olako dolazi od odgovora da je formalna jednakost neophodna ali i nedovoljna, i da nam treba zakonsko uvažavanje različitosti i specifičnosti. Tamo gde zakon uvažava i prihvata različitost javlja se opasnost od ozakonjavanja diskriminacije. Problem je kod zastupanja različitosti, isto kao kod zastupanja jednakosti, da i jedan i drugi sistem uzimaju muškarca kao normu. Feministička teorija ne zamenjuje mušku teoriju nego nalazi mesto sebi pored nje u uzajamnom kritičko- analitičkom odnosu. Žensko iskustvo stvara novu ženskost koja se razlikuje od one ženskosti stvorene od strane muškaraca sa ciljem da služi njihovim interesima. Prihvatanje učešća žena u sportu u zemljama širom sveta čini još mladu i nedovoljno razvijenu pojavu. Mnoge žene i dalje nemaju slobodu i pravo bavljenja sportom usled uslova u kojima žive, bilo ekonomskim, političkim ili verskim. Iako učešće žena u sportu i fizičkim aktivnostima ide uzlaznom putanjom, one i dalje ne učestvuju u istom broju kao i muškarci, najčešće iz razloga koji uključuju religiju, kulturnu tradiciju, rodno pravo i političku situaciju u određenoj zemlji. 98 Literatura 1. Blue, A. (1987). Grace under Pressure. The Emergence of Women in Sport. London: Sidgwick & Jackson. 2. Boutilier, M., San Giovanni, L. (1983). The Sporting Woman. Champaign: Human Kinetics Publishers. 3. Choi, P. (2000). Femininity and the Physically Active Women. London: Routledge. 4. Defrantz, A. (1988). Women and leadership in sport. Journal of Physical Education,Recreation and Dance, March, 46-48 5. Drinkwater, B.L. (2000). Women in sport. Encyclopedia of Sport Medicine, Volume III. Blackwell Science 6. Gilligan, C. (1993). In a different voice: Psychological Theory and women’s development. Harvard University Press 7. Guttmann, A. (1991). Women’s Sports. A History. New York: Columbia University Press. 8. Hooks, B. (2000).Feminism is for Everybody: Passionate Politics.New York: South End Press 9. Jevtić, B.; Juhas, I.(2011). Žena u sportu - istina ili contradictio symptoma.Физичка култура, 65,(7-17). Beograd:Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja 10. Jovanović, B. (1965). Fizička kultura kroz istoriju, Beograd: Državni institut za fizičku kulturu. 11. Milojević, M., Berić, B. (1983). Žena i sport. Novi Sad : FFK 99 UTICAJ GLOBALIZACIJE NA SAVREMENI SPORT Milan Dragić 1, Edita Kastratović 1, Vesna Čilardžić 1 1 Fakultet za poslovnu ekonomiju u preduzetništvo, Belgrade, Srbija Sažetak U radu je predstavljen uticaj globalizacije na savremeni sport. Cilj rada bilo je predstavljanje sporta u pogledu prihvatanja novih okolnosti savremenog poslovanja. U radu su iskazane mogućnosti korišćenja globalnih strategija razvoja, kako sportskih organizacija, tako i organizacija koje ne pripadaju direktno oblasti sporta, ali imaju određenu poslovnu konekciju sa njima. Predstavljene su i mogućnosti strateških koraka u pogledu marketinga i njegove primene u globalnom fenomenu razvoja sporta. U radu su iskazane i tendencije globalnog uticaja u sportu u pogledu formiranja međunarodnih liga na užem ili širem geografskom području. Izneseni su i određeni zaključci u pogledu globalnog razvoja sporta ali i zadataka kako država tako i pojedinaca u liku sportskih menadžera, a sve u cilju maksimalnog korišćenja mogućnosti koje globalizacija u oblasti sporta nosi sa sobom. Ključne reči: Globalizacija, sport, marketing. Uvod Sport je kao i sve druge oblasti ljudskog društva uvučen u matricu globalnog fenomena. Transformacija sporta od "igre" do "biznisa" traje dovoljno dugo da se fenomen globalizacije u sportu može posmatrati kao sasvim realan i izvestan. Sportske organizacije, različitog tipa, svoj uticaj ostvaruju na globalnoj platformi. Regionalna usmerenost potpuno je zamenjena konceptom otvorenog dejstva ka svim tržištima koji su manje ili više spremni za prihvatanje novih ideja i koncepata, "agresivnih" marketinških pohoda modernih sportskih organizacija. Osim sportskih organizacija, globalnom uticaju sporta značajno, a u nekim slučajevima i odlučujuće, doprinose organizacije koje nisu iz oblasti sporta. One sport posmatraju kao atraktivan kanal distribucije svojih proizvoda i usluga širokom opsegu potencijalnih klijenata. Organizacije više nisu ograničene na poslovanje u okvirima naionalnih granica. To pokazuju primeri uspešnih kompanija: više od 2/3 prihoda kompanije Avon dolazi od prodaje van 100 Severne Amerika, Japanska kompanija Nissan proizvodi automobile u SAD (Misisipi) i Meksiku, McDonalds drži preko 700 objekata u Kini2, kao i mnogi drugi primeri. Globalizacija Globalizacija predstavlja veliki izazov za sve organizacije u razvoju. Mogućnosti koje se pružaju u pogledu globalnog dejstva predstavljaju magnet za sve organizacije bez obzira na oblast svog delovanja. Sportske organizacije koje se bave proizvodnjom i prodajom usluga imaju mogućnost širenja svojih kapaciteta van granica zemalja u kojima su nastale i gde im se nalazi sedište. Poznati i uspešni sportski klubovi su delimično limitirani u smislu nemogućnosti prebacivanja svog obitovanja i poslovnog delovanja u drugim zemljama, ali su globalni izazov iskoristili u marketinškom pogledu i svoje dejstvo proširili na taj način. Spektar mogućnosti se proširio, što sportski klubovi obilato koriste: Prodaj prava TV prenosa utakmica i važnih događaja Prodaja sportske opreme, navijačkih rekvizita i suvenira sa brendom kluba, Prodaja prostora za reklamiranje (reklame na stadionima i u halama, reklame na dresu sportista) Velike organizacije sa uspešnim menadžeri na čelu, takođe se mogu susresti sa izazovima u upravljanju u globalnom okruženju. Novi konkurenti se mogu pojaviti iznenada u bilo kom momentu i na bilo kom mestu u svetu. Menadžeri moraju biti spremni da se suoče sa kulturnim, ekonomskim i političkim razlikama na tržištima širom sveta3. Pre direktnog nastupa na nekom novom tržištu, strategijski menadžeri moraju uzeti u obzir konotaciju kulturoloških kodeksa i normi koje odlikuju to tržište, kako bi izbegli mogućnost uspostavljanja efekta odbojnosti usled neprilagođene strategija i njenog eventualnog neprikladnog oblika. Igra, kao bazični element sporta, predstavljala je uspešnog "ambasadora" kvalitetnog korišćenja slobodnog vremena. Transormacijom igre u sport i potenciranjem takmičarskog duha, omogućena je lavina pozitivnog prihvatanja svih sportskih sadržaja bez obzira na podneblje sa koga potiče. Kult Olimpijskih Igara i drugih velikih međunarodnih takmičenja, omogućio je sportu da bude jedan od pionira globalnoh fenomena u pogledu širenja svog dejstva na međunarodnom nivou. Marketing na polju globalizacije 2 3 Coulter, M. "Strategijski menadžment", 2010,: 20 Robbins, S., Coulter, M. "Menadžment", 2005,: 78 101 Primetivši globalističku sposobnost sporta, velike organizacije su uočile mogućnost globalnog širenja svog dejstva posredstvom sporta. Kompanija Red Bull je za manje od 15 godina uspela da postane brend vredan milijardu dolara i osvoji 70ž5 svetskog tržišta energetskih napitaka. Menadžeri te kompanije su uspeli u nastojanju da Red Bull bude dostupan na svim većim sportskim takmičenjima. Red Bull je svoj "cool" imidž izgradio i kroz sponzorisanje ekstremnih sportova, kao što su X-fighters, Red Bul Cliff Diving - takmičenja u skokovima sa visokih stena u vodu, takmičenja u skokovima sa motorima, Flugtag - takmičenje u kojem učesnici prave letelice različitih i često smešnih oblika, sa kojima pokušavaju da sa određenih platformi polete iznad vode, što je u skladu sa sloganom Red Bulla - "Red Bull daje ti krila"4. Osim velikih i moćnih kompanija, i mnogo manje kompanije su shvatile kolika je mogućnost marketing prodora na međunarodna tržišta posredstvom sporta, poznatih sportskih ličnosti, brendova. Primer neverovatnog uspeha relativno nepoznate kompanije Salton, koja je proizvodila neobične uređaje, naglašava značaj prihvatanja globalnih pravila poslovanja. Početkom 1990-tih godina, kompanija je prodavala mali roštilj za kućnu upotrebu, koji nije bio tako popularan, sve do momenta dok dvostruki šampion u teškoj kategoriji u boksu George Foreman nije odlučio da ga promoviše i ostvari partnersku saradnju sa kompanijom. Forman je, kao simpatična grdosija i neko ko je poznat kao ljubitelj čizburgera, na jednoj od promocija iskoristio zgodan momenat i nesvesno uzeo pljeskavicu, ubacio je u lepinju i počeo da jede. Nakon tog momenta kojeg je kamera uhvatila, telefoni su se usijali i kompanija Salton je zahvaljujući popularnosti Formena i njegovog učinjenog gesta, ostvarila prodaju od 40 miliona roštilja. Zahvaljujući ugovoru koji je imao sa tom kompanijom, Forman je zaradio znatno više od svoje bokserke karijere - preko 150 miliona dolara. Kompanija salton je postala međunarodno poznata i od 1995. godine zabeležila rast od 46%5! Tendencije globalnog uticaja u sportu Razvoj fenomena savremenog sporta u svim pogledima iskazanim tendencijama svetskog ekonomskog i marketinškog kretanja, značajno određuje i strategijski pristup samom sportu u njegovom razvoju6. Kao podrška sportskim aktivnostima osnovnog tipa u smislu sporta kao osnovnog proizvoda, javlja se i tendencija razvoja usluga u sportu i sportske opreme. Kao potencijalno najmasovnije tržište iz oblasti sporta, uočava se tržište širokog sportskog auditorijuma i razvoja životnog stila svakog pojedinca. Upravo razvoj rekreativnog sporta predstavlja dodatnu mogućnost konekcije u marketinškom smislu između profesionalnog i rekreativnog sporta. Proizvodi i usluge koje su nekoliko godina unazad bili rezervisani za Kotler, P., Keller, K. "Marketing menadžment", 2006,: 667-668 Kotler, P., Keller, K. "Marketing menadžment", 2006: 546 6 Tomić, M. "Sportski menadžment", 2007,: 645 4 5 102 profesionalni sport, u budućnosti će naći svoju primenu u rekreativnom sportu u smislu približavanja privilegija modernih "gladijatora" pojedincu. Proizvođači sportske opreme, energetskih napitaka, organizacije koje pružaju usluge u sportu, pokušavaju da maksimalno iskoriste svako potencijalno tržište u cilju maksimiziranja profita. Tendecija globalnog razvoja sporta uveliko je primetna u periodu 20. veka u primerima širenja NBA u Evropi i Aziji, formiranja evropske NFL lige, širenje NHL u Evropi. Može se uočiti da je talas Globalizacije počeo upravo sa područja SAD kao društva u kome funkcioniše liberalna ekonomija. Osim fenomena opšte globalizacije, koja se odnosi na širenje uticaja i aktivnosti u zemljama drugih kontinenata, mogu se primetiti i tendencije razmišljanja u pravcu fenomena "delimične globalizacije", oslonjene na funkcionalno i geografski logične regione. U košarci je takva ideja i zaživela na prostorima zemalja Balkana u vidu formiranja i funkcionisanja Jadranske lige. Jedan od primera mogućih liga u fudbalu predstavljen je u sledećoj tabeli: Tabela 1. Potencijalne globalne međuregionalne lige 7 NAZIV LIGE POTENCIJALNE ČLANICE LIGA Sredozemno-balkanska liga Obuhvatila bi klubove iz: Španije, (mediteranski deo), Francuske (mediteranski deo), Italije (mediteranski deo), Grčke, Turske, Srbije, Hrvatske (jedan deo), Rumunije i Bugarske Rusko-istočnoevropsko-skandinavska liga Rusija, Ukrajina, Moldavija, Belorusija, Norveška, Finska, Švetska, Baltičke zemlje i ostale države ZND Centralnoevropska liga Nemačka (istočni deo), Austrija, Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, BiH, Mađarska, Hrvatska (severozapadni deo) Britansko-zapadnoevropska liga Engleska, Škotska, Republika Irska, Vels, Severna Irska, Island, Holandija, Danska7 Tomić, M. "Sportski menadžment", 2007,: 648 103 Dat je primer formiranja regionalnih liga u fudbalu, pri čemu bi se isti ili sličan scenario mogao koristiti i u globalnom razvoju rukometa, hokeju, vaterpolu, odbojci, ragbiju i sl. Zaključak Sportske integracije su predstavljaju neminovnost i osnovu razvoja sportskih organizacija ali i organizacija koje imaju direktnu ili indirektnu konekcija sa sportom. Formiranje regionalnih, kontinentalnih i svetskih liga u različitim sportovima omogućiće razvoj sporta u klantitativnom i kvalitativnom pogledu. Konkretna razmena iskustva sportista u kontinuumu na godišnjem nivou, omogućiće sportistima napredak kako u tehničkom, tako i u taktičkom pogledu. Globalno širenje sportskih aktivnosti, kao osnovne jedinice fenomena sporta uopšte, povlači za sobom i globalno širenje aktivnosti propratnih industrija (industrija sportske opreme i rekvizita, industrija hrane i pića ugovorno povezanih sa određenim brendom - klubom, sportistom, događajem). Zadatak menadžera u budućnosti bila bi adekvatna analiza potencijalnih prednosti globalnog fenomena i u skladu sa tim definisanje ciljeva i pravaca kojima bi se kretale organizacije kojima pripadaju. Zadaci država koje bi bile obuhvaćene potencijalnim ligama u globalnom smislu, bilo bi maksimalno povezivanje i saradnja u ekonomskom, kulturološkom i političkom smislu a sve to na platformi sporta i njegovog globalnog razvoja. Literatura Coulter, M. (2010) "Strategijski menadžment", Data Status, Beograd; Beech, J., Chadwick, S. (2010): "Sportski menadžment", Mate, Zagreb; Robbins, S., Coulter, M. (2005)"Menadžment", Data Status, Beograd; Kotler, P., Keller, K. (2006)"Marketing menadžment", Data Status, Beograd; Kastratović E.,(2006):“Osnove menadžmenta sa menadžmentom u sportu“,Institut MSP,Beograd; 6. Mull, R., Bayless, K., Ross, C., Jamieson, L. (1997): „Recreational Sport Management“, 3rd edition; Human Kinetics, Champaign, Illionis; 7. Tomić, M. (2007): "Sportski menadžment", Data Status, Beograd; 8. Tomić, M. (2001): "Menadžment u sportu", Astimbo, Beograd 1. 2. 3. 4. 5. 104 TJELESNI I ZDRAVSTVENI ODGOJ OSNOV ZDRAVLJA I SPORTA Bogdan Kolar1 1 Predsjednik Udruženja „ Naša djeca Zenica i Sportskog saveza ZDK, Bosna i Hercegovina “ Djeca su ogledalo društva, njegova sadašnjost i budućnost. Treba težiti društvu koje djecu čini sretnom „ Sažetak Evidentno je da su brojni stručnjaci, naučni radnici, sagledavajući razvoj ljudske ličnosti konstatovali da u ukupnom razvoju čovjeka, fizičke aktivnosti i sport igraju značajnu ulogu. Među pretečam ovakog odnosa prema fizičkim aktivnostima i sportu evidentirana je prije više milenija ( Aristotel ,Platon i drugi ). Evidentno je da su sve generacije u ljudskoj istoriji opredjeli se za stav, da je tjelesni i zdrastveni odgoj i sport djelatnost od posebnog interesa; kako je sada definišemo Zakonom o sportu BiH i Strategijom razvoja sporta i Zakon o sportu Zeničko dobojskog kantona. Naš prilog „Tjelesni odgoj osnov zdravlja i sporta“ nije imao za cilj da argumentima dokazuje da je tjelesni zdrastveni odgoj sport vrlo bitan za razvoj čovjeka od rođenja do kraja života, jer kako je to već rečeno to je dokazano i stalno se potvrđuje. Cilj je da istražimo kako se kod nas u Kantonu odnosno lokalnim i samoupravnim zajednicama ostvaruju svjetski stavovi o fizičkim aktivnostima i sportu kroz istoriju i sadašnje vrijeme i kako se naše opredjeljenje da organizovanim i normiranim oblicima aktivnosti ( NPP za Predmet Tjelesni i zdrastveni odgoj,sportski klubovi i asocijacije ) obezbjedimo da tjelesni odgoj i sport budu osnova za korektni razvoj djece i omladine i građana u cjelini. Na osnovu parcijalnih uvida došli smo da saznanja da ima teškoća koje onemogučavaju korektanu implementaciju dokumenata domaćih i međunarodnih vezanih za oblast Tjelesni i zdrastveni odgoj i sport. Pošto se radio izuzetno važnoj oblasti odlučili smo ( Sportski savez i Udruženje „ Naša djeca Zenica) da temeljnije istražimo oblast i da u saradnji brojnih stručnjaka iz ove oblasti pokušamo pripremiti cjelovite prijedloge za eliminisanje već uočenih smertnj i do koji ćemo doći istraživanjem. Rezultati istraživanja potvrdili su naše sumnje u korektnost implementacije Nastavnog plana i programa za predmet Tjelesni i zdrastveni odgoj Takođe stanje u oblasti sporta nije primjereno potrebama građana Kantona svih uzrasta ( Kanton ima oko 500.000 stanovnika i oko100.000 mladih uključenih u obrazovni proces oko 20.000 sportista i sportskih radnika Stanje upučuje da se u razrešavanje ove problematike moraju angažovati organi vlasti svih nivoa i organi sportskih klubova i asocijacija i NVO koje su svojim misijama vezane za implementaciju dokumenata iz oblasti TZO i sporta.. 105 Mi smo na stanovištvu da je „ Tjelesni i zdrastvestveni odgoj najvažniji predmet na svim nivoima obrazovanja , vaspitanja / odgoja/ i zato se mi zalažemo da mu treba i posvetiti posebnu pažnju i podršku. Naš stav je da se eventualni propusti kod drugih predmeta mogu ispraviti ( instrukcije, popravni ispiti pa i ponavljanje razreda ), ali propusti u oblasti tjelesnog i zdrastvenog vrlo se teško otklanjaju ili se ne mogu otkloniti što je ogromna šteta za mlade i društvo u cjelini. Ključne rijeći : domaći i međunarodni dokumenti, prostor ,oprema ,koordinatori , kabineti, domaća zadaća,ravnopravnost spolova , djeca prije svega, Udruženje „ Naša djeca Zenica). Uvod Nepobitna je činjenica da su sve strukture koje u svojim misijama imaju problematiku vezanu za položaj djece i omladine upućene na implementaciju Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih nacija, koja je i osnova za veliki broj drugih dokumenata organa UN i organizacija i organa Evrope koje još detaljnije razrađuju osnovne postavke Konvencije o pravima djeteta. Takođe, i organi vlasti na svim nivoima u BiH usvojili su brojne povelje, strategije, akcione i druge programe, koji se odnose na problematiku vezanu za djecu i omladinu u raznim oblastima bitnim za razvoj i srećan život mladih . Navodimo samo neke od povelja, strategija akcionih planova, zakona i slično: npr. Strategija za borbu protiv upotrebe droge, alkohola, pušenja i drugih opijata i ovisnosti, Strategija protiv maloljetničkog prestupništva, strategije iz oblasti zdravlja ( prevencija za brojne bolesti koje nastaju zbog fizičke neaktivnosti),Akcioni plan za djecu 2011. – 2014., Akcioni plan za ravnopravnost spolova, Plan borbe protiv vršnjačkog nasilja itd. Zajedničko za sva pomenuta dokumenta je stav da su tjelesni i zdrastveni odgoj i sport značajni faktor za implementacije svih pomenutih i drugih dokumenata koja tretiraju položaj mladih u društvu Uvažavajući navedene činjenice, u Sportskom savezu Zeničko-dobojskog kantona ocjenjeno je da je fizički razvoj jedna od najvažnijih oblasti za mlade i da su vrijedne pažnje sve aktivnosti koje direktno i indirektno obezbjeđuju uslove za korektan tjelesni razvoj mladih i razvoj sporta u cjelini. U tom cilju Predsjedništvo sportskog saveza ZDK donijelo je odluku da se u partnerstvu sa Udruženjem za brigu i opšta prava djece „ NAŠA DJECA „ Zenica (koje ima iskustvo i kapacitete za istraživanje i koje svoju osnovnu aktivnost bazira na implementaciji Konvencije o pravima djeteta više od dvadeset godina) detaljnije istraži problematiku vezanu za realizaciju nastavnog plana i programa za predmet tjelesni i zdrastveni odgoj/ vaspitanje/ na području Zeničko – dobojskog kantona. 106 Metodologije istraživanja 1 Za analiziranje i utvrđivanje stanja u oblasti sporta korištene su slijedeće metodologije i tehnike : analiza sadržaja , ankete, intervjui, Delfi metoda ( konsultacije sa ekspertima za pojedine oblasti ), HRBAP metoda ( koja inicira u rješenjima Strategije obezbjeđenje ljudskih prava u lokalnoj zajednici i to naročito prava djeteta , ravnopravnosti žena i manjina ) miPRO metoda koja upućuje kreatore Strategije na ukljućivanje što većeg broja sportista ,sportskih radnika ZDK u oblikovanje Strateški pravaca ( javne rasopave ,okrugli stolovi ,panel diskusije i sl ). SWOT Analize Sve navedene metode i tehnike istraživanja imaju za cilj korektno utvrđivanja stanja u oblasti sporta ZDK a analiza dobivene građe ukazaće do kojeg stepena smo došli u implementaciji Zakona I Strategije razvoja sporta u BiH I šta trebamo u narednom period poduzeti da otklonimo eventualne nedostatke i da formulišemo osnovne pravce djelovanja, sa ciljem da u skladu sa našim mogućnostima implementiramo i međunarodna i domaća dokumenta koji su donešena za oblast sporta. Uzorak U istraživanje su bile uključene : uprave 63 centralne osnovne škole (sa 47.027 učenika) sa 145 područnih odjeljenja - škola ( oko 6.000 učenika) , 34 srednje škole, ( oko 19.000 učenika) 20 sportskih klubova, Univerzitet Zenica, Domovi zdravlja Visoko i Zenica, više desetina sportista , trenera, sportskih radnika itd. Istraživanje je trajalo nešto manje od godine dana. Rezultati istrživanja a) Normativne osnove Analizom normativnog regulisanja oblasti Tjelesnog i zdratvenog odgoja i sporta utvrđeno je adekvatno je regulisana na svim nivoima. Postoje zakoni o sportu , 107 Strategija za razvoj sporta u BiH, Nastavni planovi i programi za predmet Tjelesni i zdrastveni odgoj i ostali prateći propisi. b) Prostorni uslovi Istraživanje je pokazalo da da su, na primjer, od 63 centralne osnovne škole samo za 9 škola njihove uprave izjavile da imaju uslove za implementaciju nastavnog plana i programa, ostale škole su izjavile da imaju djelimične ili otežane uslove ( nedostatak opreme adekvatnog prostora i sl ). Od 145 područnih škola (koje su odjeljenja centralnih škola), a koje su locirane na prigradskom i seoskom području, prema istraživanju, ni jedna škola nema uslova za korektnu implementaciju NPP, Časove TZO realizuju u otežanim uslovima. Sve škole su istakle da pored nedostatka prostora velike teškoć pretavlja nedostatak opreme ( sprave ,lopte oprema za mjerenje razvoja odnosno učinka nastave, stručne literature itd) c) Opremljenost škola nastavnim sredstvima (sprave, rekviziti) i pomoćno-tehničkim sredstvima. Pod nastavnim sredstvima potrebnim za realizaciju Nastavnog plana i okvirnog programa tjelesnog i zdravstvenog odgoja podrazumijevamo sprave, rekvizite, tehnička pomagala, mjerne instrumente i opremu. Navedena nastavna sredstva su u funkciji uspješnije realizacije nastavnih sadržaja, posebno iz tematskih područja gimnastike (sprave), atletike, ritmike i plesa (sprave i rekviziti), sportskih igara (rekviziti), te dijagnostike (mjerni instrumenti). Stanje u ovoj oblasti je nezadovaljsajuće. Školama nedostaju sprave i druga oprema . Situacija je posebno teška u prigradskim i seoskim. Školama.Ovo stanje dovodi u pitanje sticanje snage( snage ruku,ramenog pojasa snaga trupa itd), kordinacije,ravnoteže ,motoristike itd. Poseban je problem što škole nemaju sredstva za mjerenje postignutih rezultata ( flamngo gredice klupe za mjerenje gipkosti ,,štoperice i sl). Kao značajan problem može se navesti i nedostatak stručnr literatzre i kontinuiranog obrazovanja kadra d) Kadar. 108 Adekvatnost kadra i praksa zanavljanja i provjere znanja nije istraživana.Sve su škole izjavile da raspolažu sa kadrom u skladu sa potrebama NPP i normativima. Sigurno je da je ovako stanje alarmantno i ne garantuje d a se ostvare težnje vezane za obrazovanje i odgoj i razvoj u ranom djetinstvu. Ovo stanje posebno uozbiljuje činjenica da se u ovim područnim školama obrazuje preko 6.000 dječaka i djevojčica od prvog do petog razreda.Ako se na pomenuti broj djece koji realizuju NPP za TZO u otežanim uslovima dodaju djeca iz centralnih škola koja takođe nemaju uslove za nastavu TZO, može se zaključiti da je više desetina hiljada dječaka i djevojčica uskraćeno je za korektnu realizaciju NPP za TZO. Stanje u ovoj oblasti ukazuje da je neophodan konkretan angažman: obrazovnih vlasti, nevladinih organizacija (klubova, sportskih asocijacja i drugih organizacija koje u misijama imaju i ovu problematiku), lokalne i mjesnih samouprava, roditelja i mladih što bi omogućilo da se što hitnije uspostavi sistem koji treba da u što kraćem roku obezbjedi organizovano rješavanja uočenih nedostatka u ovoj oblasti, te da se u relativno kratkom vremenskom periodu mogu uspostaviti organizacione i druge forme,koje će obezbjediti korektniji odnos društva u ovoj za mlade izuzetno važnoj oblasti. Za sada se pominje stav da je dva časa sedmično za TZO malo i da bi povećanje za jedan čas sedmično značajno uticalo na eliminaciju lošeg stanja. Međutim, u stručnim krugovima se ističe da bi i to bilo nedovoljno u odnosu na važnost TZO i sugeriše da se iznađu, odnosno koriste, druge mogućnosti koje bi mladim obezbjedile organizovano korištenje slobodnog vremena i veće prisustvo u oblasti sporta , za šts postoji veliki interes mladih, a već postoje i organizacioni i oblici aktivnosti i koji obezbjeđuju veći angažman u vannastavnim i vanškolskim aktivnostima, (realizacija Malih olimpijskih igara i drugih takmičenja koja bi trebala postati takođe tradicionalna i obuhvaćati učenike svih uzrasta - od predškolskog do fakultetskog nivoa). Istraživanje je dokazalo da u školama zbog nedostatka prostora i opreme nema uslova da se korektno iskoriste i već planirana dva časa sedmično odnosno 70 časova u toku jedne školske godine. Zaključci,Prijedlozi i mjere Opšta ocjena je da se ne može biti zadovoljno u oblasti implementacije Nastavnog plana i programa za predmet TZO. Stanje zahtjeva ubrzano otklanjanje uočenih i drugih nedostataka. 109 Osnove Projekta „ Tjelesni odgoj osnov zdravlja i sporta“ nude i rješenja, koja će obezbjediti da tjelesni odgoj postane i stvarno jedna od najvažnijih oblasti u obrazovanju i vaspitanju mlade generacije i nudi niz praktičnih rješenja, koja treba da ostvare ovu osnovnu zamisao. Konkretnim aktivnostima treba težiti da fizičke aktivnosti postanu pravilo življenja ,jer je to jedini način da se održi zdravlje i zdrav duh. Naš stav je da se eventualni propusti kod drugih predmeta mogu ispraviti ( instrukcije, popravni ispiti pa i ponavljanje razreda ), ali propusti u oblasti tjelesnog i zdrastvenog vrlo se teško otklanjaju ili se ne mogu otkloniti što je ogromna šteta za mlade i društvo u cjelini. Mi smo na stanovištvu da je „ Tjelesni i zdrastvestveni odgoj najvažniji predmet na svim nivoima obrazovanja , vaspitanja / odgoja/ i zato se mi zalažemo da mu treba i posvetiti posebnu pažnju i podršku. Projektom se u poglavlju „Prijedlozi i mjere“ nudi niz praktičnih rješenja kao na primjer : U svim školama formirati kabinete (po mogućnosti sa poligonima) za predmet tjelesni i zdrastveni odgoj, a prije svega u školama na selu. Kabinete opremiti opremom kojom se mogu realizovati časovi iz NPP za koje nisu potrebne dvorane. Kabineti bi mogli poslužiti i za dio NPP koji se odnosi na zdrastveni odgoj i praćenje efekata TZO. Kabineti bi, pored ostalog, mogli poslužiti i za realizaciju programa za djecu predškolskog uzrasta što bi sigurno značajno pomoglo većem obuhvatu i implementaciji ciljeva iz Strategije za razvoj sporta u BiH 2010. – 2014. Kabineti bi mogli poslužiti i za edukaciji učenika sa teškoćama u razvoju i za rehabilitacije pojedinih osoba sa sportskim povredama Uvođenje u obrazovni proces koordinatora za TZO koji će potpomagati realizaciju TZO kada iz objektivnih razloga to ne mogu da relizuju u cjelini profesori razredne nastave i profesori za TZO Kordinator bi stimuliro i podržavao organizovano uključivanje učenika u sportske klubove u cilju povećanja vremena organizovanog bavljenja aktivnostima koje su predviđene u NPP. Koordinator bi inicirao izradu i potpisivanje ugovora i protokola koji bi regulisali odnose vezane za učenike uključene u rad klubova. Koordinator bi se angažovao na organizaciji Malih olimpijskih igara i osnivanju sportskih društava u školama. Organi vlasti u obrazovnom procesu trebali bi temeljno sagledati problematiku ocjenjivanja i doprinosa obrazovnih ustanova u razvoju učenika i učenica svih uzrasta. Ovo podrazumjeva i drugačije đačke knjižice koje bi, u stvari, trebale postati lični dokument svakog učenika i učenice iz oblasti tjelesnog i zdrastvenog odgoja, jer nije dovoljno upisati samo brojčanu ocjenu koja ništa 110 ne govori o zdrastvenom stanju učenika prilikom ulaska u obrazovni proces i ne govori o stepenu razvoja učenika u toku obrazovnog procesa. Knjižica bi trebala biti i osnovni dokument za formiranje baze podataka iz oblasti TZO kod upisa u naredne nivoe obrazovanja. Sve ovo podrazumjeva i promjenu u odnosu prema praćenju zdravlja učenika i strukturi komisija za preglede učenika kod upisa u obrazovne ustanove svih nivoa. U komisiju, pored psihologa i ljekara opšte prakse, treba uključiti i ljekare specijaliste sportske medicine i specijaliste medicine rada. Posebno je bitno da komisija bude u pomenutom sastavu kod upisa u srednje škole i na fakultete da bi se izbjegla situacija da učenik odnosno student odabere zanimanje za koje nema adekvatne psiho- fizičke predispozicije, što će mu pričinjavati velike teškoće kod zapošljavanja.. Neophodno je razmotriti mogućnost da i tjelesni odgoj ima tretman kao i ostali predmeti : obezbjeđenje udžbenike za sve uzraste , razmatrati i mogućnosti uvođenja domaćih zadataka koje će mladi da realizuju kod kuće uz pažnju roditelja, nekih drugih članova porodice ili u sportskim asocijacijama odnosno klubovima. Implementacija Osnova projekta treba da rezultira stavom i praktičnom aktivnošću koja će obezbjediti da ni jedan dječak i djevojčica ne izlaze iz osnovne škole a da nisu naučili plivati , da nisu ovladali osnovama atletike, gimnastike, ritmike i da nisu usvojili stav da korektnim tjelesnim i sportskim odgojem obezbjeđuju zdravu i srećnu budućnost (ovo bi trebalo da bude upisano u đačku knjižicu) . Neophodno je obezbjediti kontinuiranu finansijsku podršku sektoru razvoja tjelesnog i zdrastvenog odgoja i sporta . Do sada je evidentan trend stalnog pada izdvajanja u sport, ali je evidenan stalni rast uloženih sredstava za sanirenje posljedica zbog neadekvatnog odnosa prema zdravstvu, prestupništvu, upotrebi droge, alkohola, cigareta i drugih opijata itd., a sve zbog neadekvatnog odnosa prema razvoju oblasti sporta u najširem smislu. Posebno je neophodno raditi na saniranju objekata koji su devastirana u toku rata, ali je neophodno raditi i na izgradnjih novih objekata. U proteklom periodu, bez obzira na brojne teškoće, neke su lokalne zajednice izgradile prostore za sport i TZO. Ovdje posebno ističemo općinu Zenica, koja je za potrebe sporta i tjelesnog odgoja adaptirala više prostora koji su bili devastirani, a zatim je izgrađena sportska arena , atletski stadion , centar za sport, a u Strategiji za privredni razvoj Zenice 2010, – 2020. godina programirana je adaptacija ili izgradnja objekata za sport skoro u svim mjesnim zajednicama. Projektom se sugerišu i dodatna istraživanja naročito za problematiku vezanu za izostajanja učenika sa nastave uopšte, a time i izostajanja sa časova TZO. Takođe, 111 neophodno je izvršiti dodatno istraživanje vezano za uključivanje učenica i osoba sa teškočama u razvoju u implememtaciju predmeta TZO i sporta u cjelini. Ovim Prilogom je ukratko prezentirana problematika vezana za realizaciju NPP za TZO koja je detaljnije izložena u Osnovama za implementaciju predmeta TZO i sporta i stanje nedvojbeno upućuje na zaključak da se u ovoj oblasti moraju poduzeti mjere od strane organa zakonodavne i izvršne vlasti na svim nivoima, jer je situacija, uglavnom, neprimjerena potrebama mladih i društvu u cjelini. U prilogu smo posebno potencirali stanje u osnovnom obrazovanju ,jer je ovaj segment razvoja mlade ličnosti temeljana osnova za dalji razvoj svako čovjeka. Literatura 1. Platon : Država, Kultura Beograd ,1969g. 2. Dr S. Pataki : Opća pedagogija , Pedagoško književni zbor ,X izdanje , Zagreb 1965, 3. Radovan Teodosić, Bogoljub Prokić, Radisav Ničković,Mile Novaković: Pedagogika IX izdanje Zavod za izdavanje udžbenika Sarajevo 1966 godina. 4. Grupa autora : Pedagogija ,II izdanje, Matica hrvatska Zagreb 1969 godina, 5. Dr. Mirjana Mađarević i Dr Muriz Hadžikadunić : Metodika nastave tjelesnog odgoja sa osnovama fiziologije tjelesnog vježbanja : Pedagoški fakultet Zenica ,2004 godina 6. Nastavni plan i program –Osnovna škola ( Izdavač Ministarstvo za obrazovanje,nauku,kulturu i sport ZDK -1999 godina ) 7. Akcioni plan prevencije i suzbijanja maloljetničke delinkvencije u Federaciji BiH, Vlada FBiH, maj 2008. godine; 8. Informacija Ministarstva za obrazovanje ,nauku ,kulturu i sport - Pedagoški zavod ZDK o uslovima za implementaciju NPP za TZO 9. Analiza položaja mladih u BiH; (Vijeće ministara – Komisija za koordinaciju pitanja mladih u BiH u saradnji sa GTZ, 2008; 10. Državna strategija nadzora nad opojnim drogama, sprečavanja i suzbijanja zloupotrebe opojnih droga u Bosni i Hercegovini, mart 2009; 11. Evropska povelja o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou, OSCE 2004; 12. Informacija o položaju mladih-ocjena implementacije Zaključaka iz 2005godine; (Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu sport ZDK, 2006 godina ) 13. Informacija o stanju NVO 2007; ( Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu i sport ZDK, 2007 godina) 14. Informacija o stanju u oblasti sporta; (Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu i sport ZDK, 2008 godina ) 112 15. Informacija o stanju u oblasti sporta; (Sportski savez Zeničko-dobojskog kantona, 2008) 16. Izvještaj o zdravstvenom stanju stanovništva i organizacija zdravstva., Kantonalni zavod za javno zdravstvo, 2004, 2005,2006,2007,2008 . 17. Mladi i evropske integracije; (Vijeće ministara – Komisija za koordinaciju pitanja mladih u BiH u saradnji sa GTZ , 2008. 18. Podaci JU Kantonalni Zavod za borbu protiv bolesti ovisnosti» o karakteristikama ovisnika, 2006.; 19. Rezultati istraživanja 2004, 2005, 2006, 2007 u sektoru za mlade, NVO i sportu u ZDK; ( Agencija za intelektualne usluge UG “ Naša djeca “ Zenica ) 20. Smjernice za izradu Strategije omladinske politike na području Zeničko-dobojskog kantona za period 2009.-2014. godine; Skupština ZDK -2008 godine 21. Zakon o sportu BiH ( 2009 godina ), 22. Strategija za razvoj sporta u BiH 2010-2014 godina, ( 2010 godina )23. Informacija o stanju materijalno – tehničkih uslova za realizaciju nastave tjelesnog i zdrastvenog odgoja u osnovnim školama na području Zeničko dobojskog kantona (JU Pedagoški zavod ZDK 2011 godina) 113 ANALIZAKVALITATIVNIH PROMJENA MORFOLOŠKIH DIMENZIJA KOD STUDENTICA UVJETOVANIH PROGRAMIRANIM RADOM Ifet Mahmutović1, Indira Mahmutović2, Gordana Manić3, Amra Tuzović4 1 Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina 3 Zdrastveni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina 4 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina 2 Sažetak U radu je razmatran problem kvalitativnih promjena latentnih antropoloških struktura studentica I godine. Na uzorku ispitanika od 290 studentica Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru primjenjeno je 18 morfoloških varijabli. Osnovni program sačinjavaju ukupne kineziološke aktivnosti koje se provode u nastavnom procesu sporta i zdravlja. Sastoji se od: izbornog programa sa programom dopunskih sportova, sadržaja općeg bazičnog i utilitarnog karaktera. Program rada je trajao jednu akademsku godinu u trajanju od ukupno 60 časova. Faktorskom analizom na inicijalnom i finalnom mjerenju, utvrđena je latentna struktura skupa primjenjenih morfoloških varijabli primjenom Hotellingove metode glavnih komponenti. U ovoj analizi, a na osnovu izračunate karakteristične jednačine primjenom Guttman-Kaiserovog kriterija, u inicijalnom mjerenju dobijeno je pet karakterističnih korijenova koji objašnjavaju 72. 875 % zajedničke varijanse, dok je u finalnom dobijena su četiri karakteristična korijena koji objašnjavaju 69. 432 % zajedničke varijanse. Na kraju možemo kazati da je latentna dimenzionalnost antropoloških dimenzija bitno individualizovana pojava i pokazuje nam da gotovo svaki pojedinac može imati osobni latentni model koji treba poštivati u svim transformacijskim situacijama. Ključne riječi: morfološke karakteristike,kvalitativne promjene, faktroska analiza, studentice. 114 Uvod Za nastavu sporta i zdravlja studenata aktuelno je pitanje uticaja kinezioloških operatora (tjelesna vježba i tjelesno vježbanje) na organizam. Nemoguće je pravilno organizovati tjelesno vježbanje i iskoristiti sredstva, ako se na zna kako djeluju kineziološki operetori na organizam. Jasno je da se čovječiji organizam ne smije promatrati kao mehanički zbir raznih organa, već kao nedjeljiva cjelina u kojoj djelatnost jednog organskog sistema neizbiježno izaziva funkcionalne reakcije u ostalim. Osnovno sredstvo tjelesnog odgoja jesu kineziološki operatori. Svaku tjelesnu vježbu treba biomehanički promatrati kao kretanje određene forme i inteziteta. Kineziološkistimulansjekombinacijakineziološkihoperatora ( vježbi ) ienergije, 8 potrebnihzatransformacijskeproceseuorganizmusvakogvježbača.” Cilj istraživanja je bio da se utvrde kvalitative promjene ispitivanih prostora antropometrijskih varijabli na početku i na kraju školske godine uvjetovane programiranim radom. Uzorak istraživanja Uzorku istraživanja su sačinjavale studentica I godine Univerziteta „ Džemal Bijedića“ u Mostaru i to studentice: Pravnog fakulteta, Fakulteta za poslovni menadžment, Nastavničkog fakulteta, (Psihologija, Razredna nastava, Hemija, Sociologija), Fakultet humanističkih nauka, Mašinski fakultet i Građevinski fakultet, obuhvaćene redovnom nastavom sporta i zdravlja. Starost studentica je definisana kao hronološka starost u rasponu +/- 6 mjeseci od 19 g. Uzorak varijabli Za procjenu morfoloških karakteristika u ovom istraživanju primijenjeno je 18 varijabli koje pokrivaju latentni morfološki prostor: Za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta : 1. visina tijela (AVISTJ) 2. dužina noge (ADUŽNO) 3. dužina ruke (ADUŽRU) Za procjenu transverzalne dimenzionalnosti skeleta : 4. širina ramena (biakromijalni raspon) (AŠIRRA) 5. širina karlice ( bikristalni raspon) (AŠIRKA) 6. dijametar lakta (ADLAKT) 7. dijametar ručnog zgloba (ADRUZG ) Malacko, J, Popović, D (2000): Metodologija kinezološko antropoloških istraživanja. Priština: Fakultet za fizičku kulturu u Prištini – Liposavić 8 115 8. dijametar koljena (ADKOLJE) 9. dijametar skočnog zgloba (ADSKOZG) Za procjenu volumena i mase tijela : 10. masa tijela (težina tijela) (ATJMAS) 11. srednji obim grudnog koša (AOBGRU) 12.. obim nadlaktice (ispružena ruka) (AOBNAD) 13. obim podlaktice (AOBPOD) 14. obim potkoljenice (AOBPOT) Za procjenu masnog tkiva 15. debljina kožnog nabora na nadlaktici (ANABNAD) 16. debljina kožnog nabora leđa (ANABLE) 17. debljina kožnog nabora trbuha (ANABTR) 18. debljina kožnog nabora potkoljenice (ANABPOT) Metod rada Faktorskom analizom na inicijalnom i finalnom mjerenju, utvrđena je latentna struktura skupa primijenjenih morfoloških varijabli primjenom Hotellingove metode glavnih komponenti. Primjenom Bartlettovog testa, testirana je mogućnost podvrgavanja ovog skupa morfoloških varijabli bilo kakvom tipu faktorizacije. Podaci iz Tabele 1 potvrđuju nam da se ova matrica podataka može podvrgnuti faktorizaciji. Tabela 1. KMO and Bartlett's Test – inicijalno Kaiser-Meyer-Olkin Measure INICIJALNO FINALNO of Sampling Adequacy. .839 .833 3138.139 3369.019 df 153 153 Sig. .000 .000 Bartlett's Test of Sphericity Approx. Chi-Square 116 Na osnovu izračunate karakteristične jednačine (Tabela 2), primjenom Guttman-Kaiserovog kriterija, dobijeno je pet karakterističnih korjenova koji objašnjavaju 72. 8 % zajedničke varijanse. Pojedinačni doprinos u objašnjavanju zajedničke varijanse iznosi: za prvi izolirani faktor 30. 1%, za drugi 18. 8 %, za treći 12. 2 %, za čtvrti 6 % i za peti 5. 5 %. U finalnom mjerenju dobijena su četiri karakteristična korijena, koji objašnjavaju 69. 4 % zajedničke varijanse. Pojedinačni doprinos u objašnjavanju zajedničke varijanse, iznosi: za prvi izolirani faktor 30. 1%, za drugi 19. 5 %, za treći 13. 4 %, i za čtvrti 6. 3 %. Tabela 2. Izolovanekomponente morfoloških karakteristika uinicijalnom i finalnom mjerenju Extraction Sums of Squared Loadings Total % of Variance Cumulative % Total % of Variance Cumulative % 1 5.419 30.107 30.107 5.419 30.107 30.107 2 3.402 18.898 49.005 3.402 18.898 49.005 3 2.203 12.241 61.245 2.203 12.241 61.245 4 1.090 6.057 67.303 1.090 6.057 67.303 5 1.003 5.572 72.875 1.003 5.572 72.875 1 5.428 30.156 30.156 5.428 30.156 30.156 2 3.514 19.524 49.680 3.514 19.524 49.680 3 2.421 13.450 63.130 2.421 13.450 63.130 4 1.134 6.302 69.432 1.134 6.302 69.432 INICIJALNO Initial Eigenvalues FINALNO Component Analizom matrice slopa (Tabela 3), gdje su prikazane koordinate vektora manifestnih varijabli na faktore (paralelne projekcije), kod inicijalnog mjerenja vidimo da na prvi izolovani faktor najveće projekcije imaju varijable za procjenu potkožnog masnog tkiva. Na osnovu takvih rezultata, ovaj faktor ćemo definirati kao faktor za procjenu potkožnog masnog tkiva. Na drugi izolorani faktor, najveće projekcije imaju gotovo sve varijable za procjenu transverzalne dimenzionalnosti skeleta, osim varijabli AŠIRRAI – širina ramena (biakromijalni raspon), AŠIRKAI – širina karlice (bikristalni raspon), te ovaj faktor možemo definirati kao faktor transverzalne dimenzionalnosti skeleta. Na treći izolirani faktor, najznajčajnije projekcije vektora manifestnih varijabli imaju varijable za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta. Stoga smo ovaj faktor definirali kao faktor za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta. Na četvrti, najveće projekcije imaju varijable AŠIRRAI – širina ramena (biakromijalni raspon), AŠIRKAI – širina karlice (bikristalni raspon), te ga tako možemo i definirati. Na peti izolirani faktor, najveće projekcije vektora manifestnih varijabli imaju varijable za procjenu volumena i mase tijela, te smo ga stoga i definirali kao faktor za procjenu mase i volumena tijela. U finalnom mjerenju možemo vidjeti da najznačajnije projekcije vektora manifestnih 117 varijabli imaju sve varijable za procjenu mase i volumena tijela, kao i sve varijable za procjenu potkožnog masnog tkiva. Visina ostvarenih projekcija kreće se u granici od .45 do .88. Na osnovu dobijenih podataka, ovaj faktor možemo definirati kao mješoviti faktor za procjenu volumena i mase tijela i potkožnog masnog tkiva. Ovaj se faktor, u odnosu na inicijalno stanje, promijenio, jer smo na inicijalnom stanju ovaj faktor definirali kao faktor potkožnog masnog tkiva. Na drugi izlirani faktor, najznačajnije projekcije vektora manifestniha varijabli imaju: ADLAKTF – dijametar lakta (.94), ADRUZGF – dijametar ručnog zgloba (.93), ADKOLJEF – dijametar koljena (.93) i varijabla ADSKOZGF – dijametar koljena (.89). Na osnovu dobijenih podataka, ovaj faktor možemo definirati kao faktor za procjenu trransverzalne dimenzionalnaosti skeleta. On se u odnosu na inicijalno stanje nije promijenio. Na treći izolirani faktor najznačajnije projekcije vektora manifestnih varijabli imaju sve varijable za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta, te ga stoga možemo tako i definirati. Također u odnosu na inicijalno stanje nije promijenio svoje mjesto ali je sada dosta čistiji, s nešto višim projekcijama vektora manifestnih varijabli. I na četvrti izolirani faktor najznačajnije projekcije vektora manifestnih varijabli imaju dvije varijable, i to: AŠIRRAF – širina ramena (biakromijalni raspon) i AŠIRKAF – širina karlice (bikristalni raspon). On se sada pojavljuje kao zadnji izolirani faktor pa, s obzirom na to i na malu količinu objašnjene varijanse (6. 302 %), vrlo ga je teško smisleno definirati. Tabela 15. matrica sklopa izolovanih komponenti morfoloških karakteristika – inicijalno Component – FINALNO Component - INICIJALNO 1 2 3 4 5 1 2 3 AVISTJI -.058 .044 .887 -.065 ADUŽNOI .067 .022 .799 ADUŽRUI -.216 -.013 AŠIRRAI -.123 AŠIRKAI -.115 .063 .067 .926 -.103 .031 .193 -.083 -.048 .803 -.042 .688 .249 -.107 -.065 -.018 .714 .159 -.084 .036 .805 -.273 -.105 -.113 -.051 .915 .242 .042 .115 .816 .128 -.050 .011 .043 .767 ADLAKTI -.001 .930 -.025 .040 -.029 -.008 .944 -.033 .027 ADRUZGI -.022 .958 -.001 -.019 .075 -.067 .934 -.012 -.067 ADKOLJEI .058 .924 -.060 .053 -.077 .069 .934 -.080 .076 ADSKOZGI -.054 .892 .108 -.102 .009 -.075 .891 .091 -.086 ATJMASI .398 .088 .321 .013 -.535 .653 .059 .433 .155 AOBRGUI .391 -.026 .251 -.060 -.489 .655 .032 .283 .134 AOBNADI .236 -.026 .006 -.010 -.751 .539 .029 .080 .352 AOBPODI -.116 .075 -.087 .133 -.828 .178 .094 -.005 .541 118 4 AOBPOTI .339 .000 .153 .113 -.326 .446 .055 .180 .253 ANABNADI .817 -.036 -.063 .048 .070 .861 -.107 -.046 -.103 ANABLEI .731 .029 -.076 -.003 -.210 .856 -.062 -.079 -.078 ANABTRI .752 -.024 .102 -.127 -.081 .877 .025 -.041 -.033 ANABPOTI .766 .055 -.108 .213 .063 .777 .034 -.182 -.010 Na osnovu analize matrice interkorelacija izoloranih faktora (Tabela 4), možemo vidjeti da su ostvareni niski koeficijenti korelacija među izoliranim faktorima. Statistički značajni koeficijenti korelacija ostvareni su između faktora koji smo definirali kao faktor za procjenu potkožnog masnog tkiva i faktora 5, koji smo definirali kao faktor za procjenu mase i volumena tijela (.37), zatim između faktora 5, koji je definiran kao faktor za procjenu mase i volumena tijela i faktora 3, koji je definiran kao faktor za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta (.26); zatim, između faktora 3 – longitudinalna dimenzionalnost skeleta i faktora 4 – faktor za procjenu širine ramena i širine karlice (.25), te između faktora 4 – faktor za procjenu širine ramena i širine karlice i faktora 5 – faktor mase i volumena tijela (.25). u finalnom mjerenju statističkiznačajnikoeficijentikorelacijaostvarenisuizmeđufaktora 4 ifaktora1, aostvarenikoeficijentkorelacijeiznosi (.33), kaoiizmeđufaktora 4 ifaktora 3, gdjeostvarenikoeficijentkorelacijeiznosi (.38). 1 2 3 4 5 1 1.000 .048 .103 .168 -.368 2 .048 1.000 .130 -.008 -.092 3 .103 .130 1.000 .248 -.255 4 .168 -.008 .248 1.000 -.254 5 -.368 -.092 -.255 -.254 1.000 1 1.000 .044 .111 .334 2 .044 1.000 .130 .051 3 .111 .130 1.000 .382 4 .334 .051 .382 1.000 FINALNO Component INICIJALNO Tabela 17. matrica interkorelacije – inicijalno i finalno mjerenje Zaključak Na osnovu analize rezultata, utvrđenih na inicijalnom i finalnom mjerenju, može se konstatirati da je došlo došlo je do nekih kvalitativnih promjena. Prvi faktor na finalnom mjerenju je mješoviti 119 faktor volumena i mase tijela i potkožnog masnog tkiva, što nam govori da kod ove populacije preovladava masno tkivo. To možemo reći, jer su potkožno masno tkivo i volumen i masa tijela u direktnoj vezi i ovise jedno o drugom. Kako se radi o ženskoj populaciji, logično je da one imaju povećanu količinu masnog tkiva, pa bi primijenjeni program trebao da sadrži i malo više trenažnih sadržaja koji bi bili usmjereni na razvoj aerobnih sposobnosti. To bi, sigurno, utjecalo i na smanjenje količine potkožnog masnog tkiva, koje za organizam predstavlja balast. Literatura 1. Hodžić, M (2008) Transformacija morfoloških obilježja i motoričkih sposobnosti udodatnoj nastavi , Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Magistarski rad. 2. Kent, M. (1994) The Oxford Dictionary of Sports Science and Medicine. Oxford University Press, Oxford. 3. Kurelić, N. i saradnici (1975) Struktura razvoja morfoloških i motoričkih dimenzijaomladine, Institut za naučna istraživanja Fakulteta za fizičko vaspitanje Univerziteta u Beogradu. 4. Liu, X., Wall, MM., Hodges, JS. (2005) Generalized spatial structural equation models. Biostatistics, 6, 4: 539-557. 5. Malacko, J, Popović, D (2001) Metodologija kinezološko antropoloških istraživanja. Priština: Fakultet za fizičku kulturu u Prištini – Liposavić. 6. Malina. R. M.. Bouchard. C. (1991) Growth. Maturation and Physical Activity. Human Kinetics. Champaign. Il. USA. 7. Mesić, I.,Boutkas,G., (2005) Neke dimenzije antropološkog statusa studentica prve godine Visoke učiteljske škole u Čakovcu i studntica Tehničke škole u Larisi. Zbornik radova 14 ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske.Zagreb. 8. Mikalački,M. (2006) Efekti primene različitih modela vježbanja na neke motoričke sposobnosti i morfološke karakteristike žena.Homo sporticus Vol 2,No2.(2006) 9. Radovanović, Đ (2006) Efekti diferencirane nastave fizičkog vaspitanja napsihosomatski status djece i omladine. Zbornik radova, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet za fizičku kulturu, Novi Sad. 10. Radovanović, Đ, Božić, B (1990) Morfološke karakteristike i motoričke sposobnostistudenata različitih fakulteta u Novom Sadu. Zbornik radova, str.79-88, Novi Sad, 1990. 11. Rađo, I., Wolf, B. (2002). Kvantitativne metode u sportu. Sarajevo. 12. Skender,N.,Kendić S. I sar.(2002) Utjecaj nekih antropometrijskih parametara na motoričke spsosbnosti studentica Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću. Homo sporticus, Vol.1,No1, Sarajevo. 120 13. Vidović,N, Božur,F.(2000) Doprinos poznavanju morfoloških karakteristika studenata Građevinskog i Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Stučno-naučni časopis, Sport u teoriji i praksi, Vol.2 No1, Sarajevo. 14. Vidović,N., Tabaković,M.i saradnici.(2004) Analiza razlika grupa u prostoru morfoloških karakteristika kod studenata različitih studijskih grupa. Savremene tehnologije u sportu, Zbornik naučnih i stručnih radova, Sarajevo. 121 EFEKTI OBRAZOVNIH TEHNOLOGIJA SPORTSKIH AKTIVNOSTI NA MOTORIČKE DIMENZIJE KOD UČENICA SREDNJE ŠKOLE Ifet Mahmutović1, Mirela Abdukić2, Amra Tuzović3, Midhat Mekić1, Nedeljko Vidović4 1 Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Opća gimnazija “Muhsin Rizvić“ Breza, Bosna i Hercegovina 3 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina 4 Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina 2 Sažetak Poboljšanje sporta i tjelesnog odgoja u školi treba da je primarni cilj svakog nastavnika, koji je uvijek u potrazi za načinima, sredstvima i oblicima organizacije koji će privlačiti učenike, motivirati ih, ali u isto vrijeme i da poboljšavaju i svoju izvedbu. Ovaj rad opisuje primjenu obrazovnih tehnologija u obrazovnom procesu sportskih aktivnosti u srednjoj školi te naglašava važnost diversifikacije obrazovne tehnologije u poboljšanju nastave i privlačenju učenika da vježbaju i postizanju performansi. U ovom radu je obuhvaćeno praćenje i analiza efekata programirane nastave tjelesnog odgoja sa sadržajem odbojke odnosno odbojkaške tehnike i igre (70-časovnog fonda) te poređenje sa nastavnim sadržaje dvije,ili više sportskih igara u sklopu nastave tjelesnog odgoja koji je primjenjivan u kontrolnoj grupi. Dakle, glavna svrha ovog istraživanja je bila učinkovitost odabira i primjene obrazovnih tehnologija koji osiguravaju dobar povrat i uspostavljanje poticanja procjene odabira sportskih aktivnosti koje učenici imaju pravo birati. Rad opisuje primjenu nastavnih sadržaja u obrazovnom procesu sportskih aktivnosti u srednjoj školi te naglašava važnost diversifikacije obrazovnih tehnologija u poboljšanju nastave i privlačenju učenika vježbanju i postizanju performansi. Ključne riječi - tjelesni odgoj, sportske igre, nastavni sadržaj, transformacija, motoričke sposobnosti. Uvod Djelotvornost tjelesnog odgoja može biti definirana kao organizirano vodstvo na temelju razmatranja obrazovnih načela, oblika i metoda, unutarnjih i vanjskih uvjete kako bi se osigurala operativna učinkovitost od procesa sportskih aktivnosti, kroz uspostavljene kriterije. 122 Posebno ističući potrebu za kombiniranjem različitih metode rada i učinkovitosti obrazovnog procesa koji se obavlja od strane nastavnika. Sportske aktivnosti su kompleksni načini organiziranja i vođenja nastavnog procesa koji se temelji na kombinaciji metoda, sredstava i oblika obrazovanja učenika kako bi se postigli obrazovni ciljevi. Kao sastavni dio porodice kineziologije, predmet tjelesnog i zdravstvenog odgoja, programiranim sadržajem sa faktorom kreativnosti nastavnika te u skladu sa uslovima izvođenja nastave, ima za cilj razvoj funkcionalnih sposobnosti i stvaranja trajne navike svakodnevnog vježbanja i usmjeravanja zdravom načinu života kao jedan od načina preventivnog djelovanja. „Svaki učenik uključen aktivno u nastavni proces ima bioritam rasta i razvoja, svoje mogućnosti, interesovanje i sposobnosti kojima je potrebno pružiti podršku i pomoć, a najčešće je to smisao nastave tjelesnog odgoja“. (Najšteter,1998). Jedan od parcijalnih ciljeva nastave tjelesnog odgoja je pronalaženje i stvaranje uslova za izgrađivanje i usavršavanje kompleksne ličnosti učenika skladno njihovim mogućnostima. Metod rada U svrhu utvrđivanja efekata obrazovnih tehnologija sportskih aktivnosti kroz nastavu sporta i tjelesnog odgoja na motoričke sposobnosti, organizirali smo nastavni eksperiment u kojem, na kontrolnoj grupi, nastavni plan i program je pokriveno bez posebne intervencije, a na eksperimentalnoj grupi, predložene su u sistemu obrazovnih tehnologija za razvijanje motoričkih kvalitete kroz odbojku. Da bi se postigao cilj u eksperimentu, koristili smo kao metode istraživanja, metode ispitivanja i statističko-matematičke metode. Eksperiment je urađen u Mješovitoj srednjoj školi „Mehmedalija Mak Dizdar “Breza i Općoj gimnaziji “Muhsin Rizvić“Breza i „Perzijsko-Bosanskom koledžu“Lješevo, tokom školske godine i za to smo koristili dvije grupe: kontrolna (od 72 učenice) i eksperimentalna (od 72 učenice) uzrasta od 14 do 16 godina. Uzorak varijabli RB VARIJABLA 1 Taping rukom 2 Taping nogom 3 Trčanje 20m 4 Koordinacija sa palicom 5 Slalom sa tri lopte 6 Poligon natraške 7 Slalom nogom sa dvije lopte 8 Vođenje lopte rukom 9 Stajanje na klupici uzdužno jednom nogom otvorenih očiju 10 Stajanje na klupici uzdužno sa obje noge otvorenih očiju 11 Stajanje na klupici uzdužno jednom nogom zatvorenih očiju 12 Stajanje na klupici uzdužno zatvorenih očiju s obje noge 123 OZNAKA MBRTAR MBRTAN MBR20V MKOKOP MKOS3M MKOPOL MKOSN2L MKOVLR MABAU10 MABAU 20 MABAU2Z MABAU1Z 13 14 15 16 17 18 Bacanje medicinke iz ležanja Podizanje trupa iz ležanja 30 sec Skok u dalj s mjesta Dohvat u sjedu Iskret sa palicom Bočna špaga MESBML MRSPTL MESSDM MFDS MFLISK MFLBOS Programska strukture predmeta tjelesnog i zdravstvenog odgoja B Dopunski program 30% A O snovni program 70% A izborni program 50% tehničke i stručne srednje škole B dopunsk i progra m… A izborni program B dopunski program opća gimnazija Oba programa čine jednu cjelinu te se realizuju u toku jedne školske godine. Sadržaj A programa je jedan od sportova, a sadržaja B dopunskog programa je jedan, ili dva sadržaja (sporta) koji nisu ušli u A program. Programska struktura sadržaja eksperimentalnog tretmana DIJAGNOSTIKA MORFOLOŠKO MOTORIČKIH DIMENZIJA 17% A OSNOVNI PROGRAM ODBOJKA DIJAGNOSTIKA MORFOLOŠKO MOTORIČKIH DIMENZIJA A OSNOVNI PROGRAM ODBOJKA 83% Sadržaj eksperimentalnog programa se sastojao od nastavnih jedinica provjere, obrade, vježbanja, ponavljanja elementa tehnike odbojkaške igre. Takođe,nastavne jedince su obuhvatale i sadržaje specifičnih vježbi razvoja motoričkih sposobnosti kao i sadržaja obrade organizacije i taktike odbojkaške igre. Rezultati i diskusija Rezultati Box M-ovog testa motoričkog prostora, koji testira homogenost matrica kovarijansi unutar grupe kako bi se provjerila jednakost varijansi u obje grupe i u oba mjerenja. Rezultati 124 Box M testa eksperimentalne i kontrolne grupe(inicijalno i finalno mjerenje) te vrijednosti Fdistribucije sa stepenima slobode pomoću kojih se testira statistička značjanost razlika ove dvije grupe, pokazuju da je na nivou zaključivanja p=0.05,utvrđena veća homogenost matrica kovarijansi u eksperimentalnoj grupi sig.001 dok u kontrolnoj grupi iznosi sig .028 Tabela 1. Analiza promjena motoričkih dimenzija eksperimentalne i kontrolne grupe Eksperimentalna grupa Kontrolna grupa Box's M 273.956 F Approx. 1.390 238.589 1.218 df1 171 171 df2 61893.075 67233.977 Sig. .001 .028 Na osnovu značajanosti izolovane diskriminativne funkcije motoričkog prostora izolovale su se diskriminativne funkcije. Uporedbom obje grupe, karakteristični korjen kao i koeficijent kanoničke korelacije je veći u eksperimentalnoj grupi (Canonical Correlation .738, dok u kontrolnoj grupi iznosi .560). Na osnovu vrijednosti veće kanoničke korelacije . 738 može se konstatovati da postoji veća mogućnost razlikovanja grupe na osnovu njene diskriminativne funkcije u eksperimentalnoj grupi u odnosu na kontrolnu grupu. Tabela 2. Značajnost izolovane diskriminativne funkcije u eksperimentalne i kontrolne grupe Function Eigenvalue % of Cumulative Canonical Variance % Correlation 1 1.197a 100.0 100.0 .738 Eksperimentalna grupa 1 .457a 100.0 100.0 .560 Kontrolna grupa Na osnovu diskriminativne jačine primjenjenog sistema varijabli Wilks Lambda, može se vidjeti da u sistemu varijabli motoričkih dimenzija postoji statistička razlika na nivou značajnosti .00. dok vrijednosti diskriminativne jačine varijabli, iskazane preko testa Wilks lambda, ukazuju na odnos unutar grupe i totalne varijanse te niza vrijednosti koje ukazuju na veće razlike među grupama. tabela 3. Wilks' Lambda motoričkog prostora eksperimentalne i kontrolne grupe Test of Function(s) Wilks' Lambda Chi-square df Sig. Eksperimentalna grupa 1 .455 104.692 18 .000 1 .686 52.299 18 .000 Kontrolna grupa Analizom rezultata u tabeli 4 u kojoj je predstavljena struktura diskriminativne funkcije obje istraživane grupe u motoričkom prostoru, možemo uočiti da su se izdvojile po vrijednosti 125 varijable koje su najodgovornije za promjene nastale u tretiranim grupama te predznakom objašnjavaju u kojoj vremenskoj tački mjerene grupe su te promjene na varijablama bile izraženije. U eksperimentalnoj grupi, najveće vrijednosti, promjene nastale pod uticajem tretmana unutar grupe (razlikuju finalno mjerenje od inicijalnog u korist finalnog) imaju varijable: poligon natraške (MKOPOL), varijable za procjenu eksplozivne snage ruku (MESBML), brzine gornjih ekstremiteta (MBRTAR), repetativne snage trupa (MRSPTL), fleksibilnosti donjih ekstremiteta (MFLBOS), brzine donjih ekstremiteta (MBRTAN), brzins ke snage (MBR20V) fleksibilnosti lumbalnog dijela kičmenog stuba (MFDS), ravnoteže (MABAU1Z, MABAU2O i MABAU1O), te varijable za procjenu eksplozivne snage donjih ekstremiteta (MSSDM). Sve ove motoričke sposobnosti u kojima su nastale promjene pod uticajem eksperimentalnog tretmana, a koji se sastojao od sadržaja odbojke (savladavanja tehnike i igre) su preduslov uspješne izvedbe ove sportske igre. Analizirajući strukturu i specifičnost odbojke, svojim kompleksima gibanja, prilikom realizacije elemenata tehnike i aktivne faze igre, ispred učesnika postavlja zahtjeve za određenim nivoom motoričkih sposobnosti. Za svaki elemenat odbojkaške igre i za njihovo uspješno izvođenje, od velike važnosti su niz motoričke sposobnosti. Za izvođenje različitih servisa (smeč i iz mjesta) od velike važnosti su eksplozivna snaga ruku i nogu, koordinacija tijela, fleksibilnost ramenog pojasa, lakta, šaka te preciznost. Za uspješno izvođenje prijema servisa važni su ravnoteža tijela, okretnost, koordinacija tijela, ferkvencija pokreta ruku. Eksplozivna snaga nogu, ferkvencija pokreta ruku, koordinacija tijela, brzina su motoričke sposobnosti odgovorne za izvođenje tehnike dizanja lopte u odbojci. Za uspješnu realizaciju napada iz skoka ili iz mjesta, eksplozivna snaga nogu i ruku, koordinacija tijela, fleksibilnost i agilnost su odgovorni za sposobnost skoka, udarca, realizacije zaleta i skoka, pokretljivosti ruku i prelasla iz jedne akcije u drugu. Različite sposobnosti skoka u blok iz različitog kretanja, realizacije aktivnog bloka na mreži, brzine reakcije na napad, ravnoteža u skoku te koordinacija pokreta u bloku zahtjevaju sposobnosti poput eksplozivne snage nogu, ferkvencije pokreta, okretnosti, ravnoteže i koordinacije. Zadaci odbrane terena od učesnika zahtjeva ravnotežu prilikom realizacije zaustavljanja u poziciju, okretnosti i brzog prelaska i promjenu pravca, kooridnaciju tijela prilikom postavljanja i izvođenja odbrane lopte u polju ovisno od akcije protivničke ekipe, te snage. Svi nabrojani elementi obuhvataju tehniku s loptom. Međutim, u odbojci postoje faze i zadaci bez lopte, koji od aktivnog učesnika zahtjevaju isto tako određeni nivo motoričkih sposobnosti. Takva kretanja podrazumjevaju trenutne promjene pravca za koje su odgovorne sposobnosti eksplozivne snage nogu, zadržavanje određenje posture do momenta realizacije zadatka što zahtjeva statičku snagu nogu i izdržljivost u snazi te faze izvršavanja određenih zadataka bez lopte što zahtjeva brzineske sposobnosti i okretnosti. Sadržaj odbojkaške tehnike i igre primjenjen u školskoj nastavnoj godini kroz sedmičnu realizaciju od dva nastavna časa, je ostavio promjene na koordinaciji. Programski sadržaj kroz nastavne jedinice je obuhvatao obradu,vježbanje, ponavljanje osnovnih elemenata tehnike sporta te realizaciju odbojkaške igre kroz pravila, očito je da na ovu motoričku sposobnost, neophodnu za efektivnije izvođenje motoričkih znanja, program ostavio bitnije promjene te su vrijednosti varijabli za procjenu koordinacije razlikuju u inicijalnom mjerenju od vrijednosti u finalnom mjerenju u korist finalnog. Kada analiziramo strukturu diskriminativne funkcije motoričkog prostora kontrolne grupe, maksimalne razlike između mjerenja u dvije vremenske 126 tačke unutar te grupe a u korist finalnog mjerenja, iskazuju varijable poligon natraške (MKOPOL), varijable za procjenu repetativne snage trupa (MRSPTL), brzine donjih ekstremiteta (MBRTAN), eksplozivne snage gornjih ekstremiteta (MESBML), frekvencije pokreta gornjih ekstremiteta (MBRTAR), ravnoteže (MABAU1O, MABAU2O, MABAU2Z, MABAU1Z), fleksibilnost lumbalnog dijela kičmenog stuba (MFDS), fleksibilnost donjih ekstremiteta (MFLBOS) te varijabla za procjenu eksplozivne snage donjih ekstremiteta (MESSDM). Shodno programiranom sadržaju kontrolne grupe koja se sastojala od sadržaja dva do tri sporta, obuke, vježbanja, ponavljanja elemenata tehnike i igre, promjene nastale pod takvim tretmanom su rezultat strukture i specifičnosti sportskih igara koja su se primjenjivale kao i vremenske raspodjele i ekstenziteta opeterećenja na času. Tabela 4. Struktura diskriminativne funkcije motoričkog prostora Eksperimentalna grupa Kontrolna grupa Function Function 1 1 MKOPOL -.550 MKOPOL -.610 MESBML .394 MRSPTL .494 MKOS3M -.354 MBRTAN .430 MBRTAR .306 MKOS3M -.414 MRSPTL .301 MKOKOP -.340 MFLBOS .261 MESBML .311 MKOKOP -.261 MBRTAR .296 MBRTAN .240 MABAU1O .238 MKOVLR -.203 MKOVLR -.230 MFLISK -.188 MABAU2O .210 MBR20V .184 MKOSN2L -.192 MFDS .147 MFLISK -.185 MKOSN2L -.146 MABAU2Z .142 MABAU1Z .145 MFDS .136 MABAU2O .106 MBR20V .113 MABAU2Z -.071 MFLBOS .086 MESSDM .066 MABAU1Z .082 MABAU1O .034 MESSDM .077 127 Zaključak Savremeno obrazovanje otvara nastavniku velike mogućnosti za odabir sistema, tehnologije, programa i obrazovne tehnologije. U tim okolnostima, zadatak je osiguranje učenicima u srednjoj školi informacije potrebne i dovoljne za njegov daljnji rad. Osnov je stavljen na intelektualne razvojne ciljeve, koji uključuju, u dijelu, individualni kapacitet asimilacije novih znanja i novih informacija i znanja integracija ciljeva i specifične tehnike za optimizaciju sportskog obrazovanje u optimizaciju tjelesnih aktivnosti i njihova sposobnost iskorištavanja, sticanja znanja i vještina itd... Iz gore navedenog, možemo zaključiti da je u ovoj fazi može se spomenuti da organizacija nastave je proces gdje mudrim korištenjem obrazovnih tehnologija, obrazovna aktivnost usmjerena prema učeniku, za svoje potrebe i doprinosi izravno na poboljšanje obrazovnog procesa predmeta "tjelesnog odgoja". Program obuke se sastojao od fragmentiranih sadržaja dostupnih (slijed, metodički koraci, mikrostruktura), ovisno o pojedincu, grupi ali u određenim granicama. Rješavanje problema smatra se najvredniji dijelom obrazovnih tehnologija tkao što se može primijeniti u tjelesnom odgoju, koji je varijanta heuristika, odnosno pomoću otkrića učenja metoda. Programirani sadržaj odbojkaške igre primjenjen u eksperimentalnoj grupi, je prouzrokovao promjene unutar prostora koordinacije, eksplozivne snage gornjih ekstremiteta, brzine gornjih ekstremiteta, fleksibilnosti donjih ekstremiteta, brzine, fleksibilnosti lumbalnog dijela kičmenog stuba, koje po vrijednostima se razlikuju od promjena nastalih u istim motoričkim sposobnostima pod uticajem programiranog sadržaja primjenjenog u kontrolnoj grupi. Veliki broj autora je sprovodio istraživnja sa sličnim ciljem te ovisno od sadržaja i strukture tretmana, došlo do različitih zaključaka. Programirana nastava odbojke, izazvala je očekivane transformacione efekte unutar motoričkog sastusa istraživanog uzorka, učenica srednje škole uzrasta 14-16 godina. Literatura 1. Bala,G (1986): Logičke osnove metoda za analizu podataka iz istraživanja u fizičkoj kulturi. Novi Sad, Fakultet fizičke kulture. 2. Bokan,M.(2009): Motoričke sposobnosti odbojkaša i testovi za njihovu procjenu. Beograd: Fizička kultura,vol.63,str 116-125. 3. Dizdar,D. (2006): Kvantitativne metode. Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 4. Findak,V.,Mraković M.(1997): Razvoj motoričkih i finkcionalnih sposobnosti učenica osnovnih i srednjih škola. Napredak, časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, (Vol 2),160-166. 5. Janković,V.,Sabljak,M.(2004):Elementi tehnike odbojke i metodika,Zagreb 128 6. Marković,Ž. (2008): Uticaj dva modela realizacije programa nastave fizičkog vaspitanja u prvom razredu srednje škole na fizičku obrazovanost učenika. Izvod iz doktorske disertacije. Beograd, Fizička kultura 61,71-87. 7. Najšteter ,Đ.(1997): Kineziološka didaktika. Sarajevo, Fakultet za fizičku kulturu, Sarajevo. 8. Rađo, I.(2000):Antropomotorika.Priručnik, Mostar, Pedagoška akademija u Mostaru. 9. Rađo,I., Malacko,J. (2007): Tehnologija treninga u sportu, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo. 10. Širić,V., Manić,G., Bonacin,D. (2008): Promjene relacija morfološko motoričkih dimenzija dječaka uzrasta 7 godina pod utjecajem tretmana, Naučni rad, Sport science (Vol.1),18-27. 11. Šoše,H.,Rađo,I. (1998): Mjerenje u kineziologiji.Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo. 129 KVANTITATIVNE RAZLIKE U MOTORIČKIM SPOSOBNOSTIMA IZMEĐU UČENIKA SPORTISTA I NESPORTISTA Alija Biberović 1, Zenaida Malović 2 Branimir Mikić 1, Dževad Džibrić 1, Tarik Huremović 1 1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport Tuzla, Bosna i Hercegovina 2 JP Elektroprivreda, Bosna i Hercegovina Sažetak Istraživanje je imalo za cilj da se utvrde kvantitativne razlike motoričkih sposobnosti, kao posljedica bavljenja sportom kod dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog uzrasta koji se ne bave sportom. Ukupan uzorak od 192 učenika OŠ "Suljo Čilić" iz Jablanice, podijeljen je na dva subuzorka. Prvi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika V i VI razreda (48 dječaka koji se bave sportom i 48 dječaka koji se ne bave sportom). Drugi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika VII i VIII razreda (48 dječaka koji se bave sportom i 48 dječaka koji se ne bave sportom). Uovomistraživanjuprimijenjenoje 16 varijablizaprocjenubazično-motoričkihsposobnosti. Za utvrđivanje parcijalnih kvantitativnih razlika na univarijantnom nivou u prostoru varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti između grupa subuzorka korišten je t-test za male nezavisne uzorke. Dobiveni rezultati ovog istraživanja pokazali su da je grupa učenika sportista bolja gotovo svim primijenjenim varijablama. Ključneriječi:dječaci, motoričkesposobnosti, t-test. Uvod Nastavatjelesnogizdravstvenogodgojaposebanakcenatdajestruktuiranju štokvalitetnijihprogramskihsadržajaunastaviiizvannje, kakobiseuspješnoostavarivaliciljeviizadaciovogpredmeta. Tjelesni odgoj i školski sport su međusobno povezani mnogostrukim i složenim vezama i međusobno se dopunjuju. Sportske aktivnosti učenika u školama predstavljaju nezaobilaznu kariku u sistemu školovanja budućih sportista. Najveći broj sportista započeli su svoju sportsku karijeru u školi, tako da škola mora nastaviti takvu tradiciju. 130 Motoričke sposobnosti kod učenika prije svega rezultat su interakcije biološkog nasljeđa, zakonitosti rasta i razvoja, te njihove prilagodbe na vrstu i učestalost tjelesnih aktivnosti (Svoboda i sar., 2005). Svaki dodatni oblik uključivanja u tjelesnu aktivnost, mimo redovne nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja, od velike je koristi i važnosti za mladog čovjeka (Findak, 2002). Razvoj motoričkih sposobnosti moguće je ostvariti kroz nastavni proces tjelesnog vježbanja koji bi se provodio planski, racionalno, organizirano, te ga treba planirati i programirati, a potom realizirati i kontrolirati (Findak, 1999). Tjelesno vježbanje u školama ima, kao jedan od osnovnih ciljeva pozitivan utjecaj na sve bazično-motoričke sposobnosti. Dodatna tjelesna aktivnost, prema većini dosadašnjih istraživanja (Nićin, 2000; Petković, 2007; Džibrić i sar., 2011) povećava pozitivne efekte kako tjelesnog razvoja, tako i bazično-motoričke sposobnosti. Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje kvantitativnih razlika motoričkih sposobnosti, kao posljedica bavljenja sportom kod dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog uzrasta koji se ne bave sportom. Metodologija istraživanja Uzorak ispitanika Istraživanje je provedeno na uzorku od 192 učenika od V do VIII razreda OŠ "Suljo Čilić" iz Jablanice, muškog pola, uzrasta od 12 do 15 godina. Na osnovu kriterija istraživanja, po pitanju uslovljenosti bavljenja sportom, uzorak je podjeljen na dva subuzorka. Prvi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika V i VI razreda (48 dječaka koji se bave sportom i 48 dječaka koji se ne bave sportom). Drugi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika VII i VIII razreda (48 dječaka koji se bave sportom i 48 dječaka koji se ne bave sportom). Trenažni proces se odvijao u okviru školskih sekcija ili u sportskim klubovima. Uzorakvarijabli Uzorakvarijablizaprocjenubazično-motoričkihsposobnostiučenikasastojaoseod 16 testova (Kurelić isar. 1975.), ito: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom, MRFPZD - 131 predklon- zasuk – dodir, MFLPRK - dohvat u stoju sa klupice, MFLECES - čeona špaga, MFLPR - predklon raskoračno, MFESVM - skok u vis iz mjesta, MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP - koordinacija s palicom, MMSNL - slalom nogom s 2 lopte, MAGONT - koordinacija na tlu, MKSRL - slalom rukama s 3 lopte, MAGKUS - koraci u stranu, MFE20V - visoki start-sprint 20m, MAGTUP - koverta test. Metodeobradepodataka Za utvrđivanje parcijalnih kvantitativnih razlika na univarijantnom nivou u prostoru varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti između grupa subuzorka korišten je t-test za male nezavisne uzorke. Obrada podataka obavljena je na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport u Tuzli. U tu svrhu korišten je program "Statistica" 5.0 for Windows i programom SPSS 12.0. Rezultati i diskusija Tabela 1. T- test motoričke sposobnosti ( sportisti – nesportisti V i VI razred) Aritm. sredina Aritm. Std.Dev. Std.Dev. F-ratio p Levene df p sredina sportisti nesportisti t-vrij. df p sportisti nesport. variancs varianca F(1,df) Levene Levene MBFTAP 31,17 27,21 6,85 94,00 0,00 3,08 2,56 1,44 0,21 1,67 94,00 0,20 MBFTAN 23,25 21,25 4,17 94,00 0,00 2,54 2,15 1,40 0,26 2,81 94,00 0,10 MRFPZD 19,38 17,52 3,45 94,00 0,00 2,89 2,35 1,51 0,16 0,37 94,00 0,54 MFLPRK 11,79 7,02 4,47 94,00 0,00 5,79 4,59 1,59 0,12 0,88 94,00 0,35 MFLECES 29,31 32,06 -1,80 94,00 0,08 6,87 8,09 1,39 0,27 0,61 94,00 0,44 MFLPR 63,75 56,13 5,66 94,00 0,00 6,32 6,87 1,18 0,57 0,19 94,00 0,66 MFESVM 31,48 30,69 0,60 94,00 0,55 6,98 5,90 1,40 0,25 0,47 94,00 0,49 MFESDM 173,04 156,77 6,05 94,00 0,00 11,51 14,66 1,62 0,10 1,27 94,00 0,26 MFEBKL 602,65 587,54 0,69 94,00 0,49 113,57 101,11 1,26 0,43 0,05 94,00 0,83 132 MKTOSP 9,67 11,45 -3,43 94,00 0,00 1,84 3,09 2,82 0,00 10,50 94,00 0,00 MMSNL 26,88 28,94 -1,98 94,00 0,05 5,32 4,85 1,20 0,53 0,55 94,00 0,46 MAGONT 13,34 17,84 -5,59 94,00 0,00 3,53 4,32 1,50 0,17 8,97 94,00 0,00 MKSRL 26,71 37,14 -8,82 94,00 0,00 5,49 6,08 1,22 0,49 0,06 94,00 0,81 MAGKUS 12,24 12,63 -0,64 94,00 0,52 3,08 2,86 1,16 0,61 0,82 94,00 0,37 MFE20V 3,67 4,11 -3,64 94,00 0,00 0,42 0,72 3,03 0,00 1,43 94,00 0,23 MAGTUP 31,01 33,19 -1,72 94,00 0,09 5,43 6,87 1,60 0,11 3,31 94,00 0,07 U Tabeli 1, prikazani su deskriptivni parametri za obje grupe ispitanika (učenici V i VI razreda). Iz dobivenih podataka možemo zaključiti da statististički značajna razlika postoji između grupe sportisti i nesportisti u 11 od 16 primijenjenih varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti. Statistički značajna razlika nije identifikovana u 5 varijabli i to : MFLECES - čeona špaga, MFESVM - skok u vis iz mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MAGKUS - koraci u stranu, MAGTUP - koverta test. Razlog izostanka očekivane statistički značajne razlike u ovim varijablama vjerovatno se može pripisati nedovoljnom radu na poboljšanju fleksibilnosti, eksplozivnosti i agilnosti. Grupa ispitanika označena kao sportisti, statistički značajno bolja je u svim varijablama u kojima postoji razlika. To su varijable: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom, MRFPZD - pretklon-zasuk-dodir, MFLPRK - dohvat u stoju sa klupice, MFLPR - pretklon raskoračno, MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MKTOSP - koordinacija s palicom, MKSNL slalom nogom s 2 lopte, MAGONT - koordinacija na tlu, MKSRL - slalom rukama s 3 lopte i MFE20V - visoki start-sprint 20m. Grupa ispitanika označena kao nesportisti, statistički značajno nije bolja niti u jednoj primijenjenoj varijabli. Iz gore navedenih rezultata možemo zaključiti da sportisti imaju statistički značajno bolju segmentarnu brzinu-frekvenciju pokreta ruku i nogu, fleksibilnost, eksplozivnu snagu donjih ekstremiteta i to njenu horizontalnu komponenu, koordinaciju i koordinaciju sa loptom, te brzinu-eksplozivnost.Ovakve razlike između dvije grupe možemo pripisati povoljnom utjecaju kinezioloških operatora na organizam sportaša, a u okviru u dodatnih sati bavljenja sportskim aktivnostima. Tabela 2.T- test motoričke sposobnosti ( sportisti – nesportisti VII i VIII razred) 133 Aritm. sredina Aritm. Std.Dev. Std.Dev. F-ratio p Levene df p sredina sportisti nesportisti t-vrij. df p sportisti nesport. variancs varianca F(1,df) Levene Levene MBFTAP 36,85 32,71 5,05 94,00 0,00 4,20 3,84 1,19 0,55 0,24 94,00 0,62 MBFTAN 25,85 22,44 6,72 94,00 0,00 2,78 2,16 1,66 0,09 2,13 94,00 0,15 MRFPZD 20,52 19,79 1,23 94,00 0,22 3,43 2,25 2,33 0,00 4,03 94,00 0,05 MFLPRK 11,88 7,06 4,12 94,00 0,00 6,60 4,67 2,00 0,02 1,75 94,00 0,19 MFLECES 29,42 42,73 -8,65 94,00 0,00 5,96 8,84 2,20 0,01 7,71 94,00 0,01 MFLPR 67,35 55,35 9,29 94,00 0,00 6,32 6,34 1,01 0,98 0,00 94,00 0,98 MFESVM 38,85 34,69 3,80 94,00 0,00 5,29 5,46 1,07 0,83 0,21 94,00 0,65 MFESDM 195,46 199,54 -0,92 94,00 0,36 20,26 23,12 1,30 0,37 0,92 94,00 0,34 MFEBKL 623,38 672,21 -1,26 94,00 0,21 102,03 249,10 5,96 0,00 15,90 94,00 0,00 MKTOSP 7,08 7,17 -0,24 94,00 0,81 1,65 2,11 1,63 0,10 2,08 94,00 0,15 MMSNL 24,26 26,12 -1,37 94,00 0,17 3,42 8,80 6,62 0,00 21,14 94,00 0,00 MAGONT 12,46 15,74 -4,71 94,00 0,00 1,98 4,40 4,93 0,00 12,00 94,00 0,00 MKSRL 27,70 25,19 2,11 94,00 0,04 4,35 7,01 2,60 0,00 4,32 94,00 0,04 MAGKUS 10,13 11,21 -3,96 94,00 0,00 0,98 1,61 2,72 0,00 6,79 94,00 0,01 MFE20V 3,77 3,91 -1,64 94,00 0,10 0,36 0,48 1,77 0,05 2,34 94,00 0,13 MAGTUP 26,44 30,79 -4,20 94,00 0,00 2,18 6,83 9,85 0,00 40,99 94,00 0,00 U Tabeli 2, prikazani su deskriptivni parametri za obje grupe ispitanika (učenici VII i VIII razreda). Iz dobivenih podataka možemo zaključiti da statististički značajna razlika postoji između grupe sportisti i nesportisti u 10 od 16 primijenjenih varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti. Statistički značajna razlika nije identifikovana u 6 varijabli i to :MRFPZD - pretklon-zasukdodir, MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP koordinacija s palicom, MKSNL - slalom nogom s 2 lopte i MFE20V - visoki start-sprint 20m. Grupa ispitanika označena kao sportisti, statistički značajno je bolja u 8 varijabli u kojima postoji razlika. To su varijable: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom, MFLPRK - dohvat u stoju sa klupice, MFLPR - pretklon raskoračno, MFESVM - skok u vis iz mjesta, MAGONT - koordinacija na tlu, MAGKUS - koraci u stranu i MAGTUP - koverta test. 134 Iz gore navedenih rezultata možemo zaključiti da sportisti imaju statistički značajno bolju segmentarnu brzinu ruku i nogu, fleksibilnost nogu, te ekplozivnu snagu nogu i to vertikalnu komponentu, te koordinaciju i agilnost. Grupa ispitanika označena kao nesportisti, statistički značajno je bolja u varijablama MFLECES - čeona špaga i MKSRL - slalom rukama s 3 lopte. Očekivana statistički značajna razlika izostala je u varijablama: MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP - koordinacija s palicom, MKSNL - slalom nogom s 2 lopte i MFE20V - visoki start-sprint 20m. Iz odsustva razlika među sportistima i nesportistima može se zaključiti da se na treninzima vrlo malo generalno radi na eksplozivnoj snazi, zatim fleksibilnosti te koodinaciji, a poznato je da se bez tih motoričkih sposobnosti ne mogu očekivati neki kvalitetniji rezultati u sportu u starijim kategorijama. Zaključak Ovo istraživanje predstavljalo je transferzalnu studiju kojom se htjelo utvrditi da li postoje kvantitativne razlike u motoričkim sposobnostima, kao posljedica bavljenja sportom kod dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog uzrasta koji se ne bave sportom. T- test za male nezavisne uzorke kod učenika V i VI razreda pokazao je postojanje statististički značajne razlike između grupe sportisti i nesportisti u 11 od 16 primijenjenih varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti i ta razlika u kojoj postoji statistička značajnost ide u korist grupe sportisti. Bolja segmentarna brzina donjih i gornjih ekstremiteta, fleksibilnost i eksplozivna snaga donjih ekstremiteta, koordinacija i koordinacija sa loptom, te brzina vjerovatno su rezultat povoljnog utjecaja programskih sadržaja na organizam učenika sportista, odnosno dodatnog bavljenja raznim sportskim aktivnostima. Slična situacija je kod učenika VII i VIII razreda, gdje je statistički značajna razlika između učenika sportista i nesportista postignuta u 10 od 16 primijenjenih motoričkih varijabli. Grupa učenika sportisti statistički značajno je bolja u 8, dok je grupa učenika nesportista statistički značajno bolja u 2 varijable. Ovao istraživanje trebalo bi da doprinese u markiranju pozitivnih i negativnih karakteristike efekata bavljenja sportom kao i da preporuči određene teorijske smjernice po pitanju organizacije nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u osnovno školskom uzrastu. Dakle, dobiveni rezultati moći će se usmjeriti u pravcu inoviranja nastavnih programa i prilagođavanja istih potrebama školske djece. Literatura 135 1. Džibrić, Dž., Kapidžić, A., Hadžikadunić, A., Brčaninović, Dž. (2011). Efekti programa vannastavnih aktivnosti na bazično-motoričke sposobnosti učenika prvog razreda srednje škole, U A. Biberović (ur.) Zbornik naučnih i stručnih radova sa IV međunarodnog simpozijuma "Sport i zdravlje", 206 - 210. Tuzla: Fakultet za tjelesni odgoj i sport. 2. Findak, V. (1999). Metodikatjelesneizdravstvenekulture: Priručnikzanastavniketjelesneizdravstvenekulture. Zagreb: Školskaknjiga. 3. Findak, V. (2002). Oprema i sredstva u funkciji obuke plivanja. Glasnik Hrvatskog saveza sportske rekreacije, 7, 4-7. Split: Hrvatsko savjetovanje o obuci neplivača. 4. Nićin, Đ. (2000). Antropomotorika. Novi sad: Fakultet fizičke kulture. 5. Petković, J. (2007). Razlike u povezanosti motoričkih sposobnosti sa uspješnošću u realizaciji programskih sadržaja sportske gimnastike u odnosu na uzrast ispitanika. Sport Mont, 12,13,14 (5), 489-492. 6. Svoboda, T., Golemanović, I., Tomas, A., Krajcar, A. (2005). Razlike u motoričkim i funkcionalnim sposobnostima učenika i učenica Križevačkih srednjih škola i usporedba s orijentacijskim rezultatima,U V. Findak (ur.) Zbornik radova 14. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske, 358 - 362. Rovinj: Hrvatski kineziološki savez. 136 STRATEGIJSKI ZNAČAJ SPORTSKIH OBJEKATA Filip Radotić1, Milanko Mučibabić2,Zoran Mašić1 1 Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo, Beograd, Srbija 2 Fakultet sportskih nauka, Univerzitet Apeiron, Banja Luka, Bosna i Hercegovina Sažetak U razvijenim zemljama sportski objekti bez obzira na namenu moraju da zadovlje brojne ekološke standarde kroz primenu energetske efikasnosti kao i elemente održivog razvoja.Stručno orijentisani interesi sportskih radnika (trenera, zaposlenih) i inžinjera koji preferiraju kvalitetu aktivnosti, tehnološkoj efektivnosti sadržaja sportskog objekta, trebaju biti inkorporirani u marketinški i finansijski aspekt, odnosno ekonomsku efikasnost sportskog objekta.Osnovu delatnosti sportskih centara čini pružanje usluga, odnosno zadovoljenje brojnih sportskih i drugih potreba potencijalnih potrošača.Sportski objekti moraju da imaju način i ozbiljnost planiranja njihove izgradnje, njihovu veličinu i kompleksnost u građevinskom, arhitektonskom i funkcionalnom smislu, njihov broj, cenu njihove izgradnje, opremanja i održavanja, kao i period eksploatacije, broj posetilaca koje mogu da prime, broj događaja koji se u njima realizuje tokom godine, kao i godišnji obrt finansijskih sredstava. Ključne riječi: Strategija, objekat, sport, planiranje. Uvod Sportski objekti, odnosno objekti prvenstveno namenjeni sadržajima fizičke kulture u tehničkoarhitektonskom smislu podrazumevaju sve prostore i površine otvorenog ili zatvorenog građevinskog oblika, opredeljeni za održavanje određenih aktivnosti (vežbanje, treniranje, takmičenje, razonoda), obuhvataju i prateće pomoćne prostore, gledališta i slično. Sportski objekti mogu da budu arhitektonski projektovani i izgrađeni za posebne namene (javni bazeni za plivanje), projektovani za samostalne aktivnosti kao što su parkovi ili prirodni resursi pristupačni širem broju ljudi (rečne obale, šume, plaže, planine). Sportski objekti takođe mogu da budu projektovani i izgrađeni kao višenamenski kompleksi kao što su sportske hale, stadioni, rekreativni centri, školski objekti za fizičko vaspitanje i slično, sa potrebnom opremom i instalacijama. Sportski objekti predstavljaju materijalnotehničku bazu programiranja, proizvodnje, isporuke programa sportskih aktivnosti različitim sportskim konzumentima. 137 Nakon izgradnje sportski objekt dospeva u delokrug menadžmenta koji organizuje i koordinira sportske događaje, stvara kadrovsku strukturu, proizvodi dohodak, svodi rashode na najmanju moguću meru i stvara sisteme menadžmenta unutar ograničenja koje postavlja arhitektonski projekat objekta. Danas, u razvijenim zemljama sportski objekti bez obzira na namenu moraju da zadovlje brojne ekološke standarde kroz primenu energetske efikasnosti kao i elemente održivog razvoja. Izgradnja sportskih objekata zavisi od uticaja mnoštva posebnih interesa, kako onih iz nalogodavnog okruženja, tako i onih koji proističu iz različitih pristupa delatnosti sportskog objekta. Stručno orijentisani interesi sportskih radnika (trenera, zaposlenih) i inžinjera koji preferiraju kvalitetu aktivnosti, tehnološkoj efektivnosti sadržaja sportskog objekta, trebaju biti inkorporirani u marketinški i finansijski aspekt, odnosno ekonomsku efikasnost sportskog objekta. Menadžment sportskog objekta mora da integriše različite interese i da uravnoteži prihode sportskog objekta sa troškovima, te kratkoročni i dugoročni razvoj. Dizajniranje i oblikovanje asortimana programa i usluga sportskog objekta polazi od potreba korisnika svih potencijalnih interesnih grupa. Lokacija sportskog objekta zavisi od niza elemenata: blizina tržišta, raspoloživost personala, transportni uslovi, životni uslovi u lokalnoj zajednici... Planiranje i upravljanje sportskim objektima Važno je naglasiti da sportski objekti u savremenom svetu ne predstavljaju samo građevinske strukture u kojima se odvijaju određeni sportski događaji već sve više poprima socio-društvenu vrednost. U savremenim sportskim objektima se pored primarnih aktivnosti realizuju i sekundarne – dopunske aktivnosti, kao što su na primer šoping centri, organizovanje zabavnih aktivnosti za sve uzrasne kategorije stanovništva, restorani, barovi, fitnes centri, sportski bioskopi i muzeji, te druge uslužne delatnosti. Osnovu delatnosti sportskih centara čini pružanje usluga, odnosno zadovoljenje brojnih sportskih i drugih potreba potencijalnih potrošača. Stoga sportski objekat treba da se sagledava kao celina, odnosno da funkcioniše kao servis celokupne društvene zajednice. Pre samog procesa izgradnje sportskog objekta potrebno je detaljno organizovati različite faze, kao što je faza planiranja. U fazi planiranja potrebno je definisati optimalnu lokaciju za izgradnju sportskog objekta. Preliminarna faza razvoja obuhvata praktične i distributivne karakteristike objekta. Faza opštih kriterijuma koja obuhvata tehnološko-građevinski izbor. Dizajn faza razvoja obuhvata izvodljive operativne i održive aspekte, koji u eksploataciji sportskog objekta obezbeđuju smanjenje globalnih troškova kao i troškova celokupnog poslovanja (Gianfranco, M. 2011). 138 Upravljanje sportskim objektima obuhvata niz aktivnosti koje se odnose na funkcionisanje unutrašnje strukture svake organizacije orijentisane tržišnim ciljem: upravljanje ljudskim resursom, proizvodnim procesom i materijalima, marketingom kao i finansiranjem i rizikom (Raič, A. 2001). Jezgro sportske organizacije čini sistem upravljanja operacijama (proizvodnjom sportskih programa i usluga). Taj proces povezan je sa okruženjem sportske organizacije tokom materijala (sportske opreme, rekvizita, energije i slično) u inputu i finalizovanih programa (usluga) i informacija u outputu. Sistem marketinaga uspostavlja povezanost sportske organizacije sa njenim okruženjem (tržištem) realizujući tok narudžbina: narudžbina kupaca (klijenata, publike) u inputu, i reklama, promocije novih usluga (priredbi, vežbačkih programa) i prodajne aktivnosti u outputu. Sistem finansiranja i računovodstva ima funkciju održavanja toka novca i naplate u inputu i isplate u outputu. Informacioni sistem povezuje tri prethodna sistema u jedinstvenu svrsishodnu celinu poslovne organizacije. Input ovog sistema su informacije o politici funkcionisanja i razvoja upravljačkog sistema u globalu, o njegovim ciljevima i opštim performansama (radnim karakteristikama) uspeha.Output čine povratne informacije o posmatranoj sportskoj organizaciji značajne za njeno nalogodavno okruženje. Upravljanje transformacionim procesom i ostalim operacijama (kupovanje, skladištenje, transport i druge aktivnosti, sve do "isporuke" programa krajnjem korisniku) u vezi je sa funkcionisanjem sportskog objekta kao i poslovnog sistema i čini njegov osnovni deo. Operativno upravljanje sportskim objektom obuhvata: koordinaciju transformacionog procesa, aktivnosti planiranja proizvodnih inputa, instalaciju potrebnih inputa, kontrolu efektivnosti. Planiranje operacija u sportskom objektu ima za pretpostavku utvrđivanje misije objekta, ciljeva, pretpostavki (koje proističu iz okruženja) i strategija. Ako su ove pretpostavke definisane, moguć je izbor usluga - sportskih aktivnosti na čiju proizvodnju se objekat dugoročno orijentiše. Ekonomska isplativost sportskog objekta U Americi je između 1990. i 1999. godine izgrađeno ili renovirano 46 velikih sportskih objekata (sportskih stadiona i arena). Porast broja nacionalnih timova u Americi uslovio je razvoj, izgradnju i reparaciju velikog broja sportskih objekata, jer su postojeći objekti bili preopterećeni. Do kraja 20. veka ukupan broj nacionalnih timova iznosio je 115 (Nacionalna hokejaška liga - NHL, Nacionalna košarkaška asocijacija - NBA, Nacionalna liga američkog fudbala - NFL, glavna košarkaška liga - MLB) (Keating, R.J. 1999; Smothers, R. 1999; Suggs, W. 1999). U tabeli 1. dat je prikaz razvoja investicionog ulaganja u sportske objekteiskazan po dekadama. 139 Tabela 1. Troškovi izgradnje novih sportskih objekata u Americi za profesionalne timove Dekada 1910 - 1919. 1920 - 1929. 1930 - 1939. 1940 - 1949. 1950 - 1959. 1960 - 1979. 1970 - 1979. 1980 - 1989. 1990 - 1998. 1999. (započeto) Broj sportskih objekata 7 8 6 1 7 21 25 14 32 41 Izvor: Keating, R.J. 1999 Milioni dolara 3,22 $ 33,86 $ 11,45 $ 0,25 $ 26,87 $ 513,69 $ 1.766,15 $ 1.445,50 $ 6.405,10 $ 15.370,50 $ Ekonomska isplativost kao i održivi razvoj predstavljaju primarni cilj izgradnje i funkcionisanja sportskog obejekta. Nekoliko studija utvrdilo je međusobnu korelaciju u ekonomskom razvoju oblasti gde se nalaze vitalni sportski objekti. Takođe postoje i studije koje negiraju navedenu korelaciju. Međutim osnov neslaganja dobijenih rezultata istraživanja predstavlja činjenica da sportski obejekti ne stimulišu rast svih ekonomskih grana zastupljenih u oblasti blizu objekata (Baade, R. & Sanderson, A. 1997). Prema istraživanju objavljenom 2000. godine prosečan američki sportski objekat zapošljava između 70 i 130 radnika u punom radnom vremenu od 8 sati dnevno. Između 1.000 i 1.500 ljudi rade po ugovoru o povremnim i privremenim poslovima uz minimalnu dnevnicu. Imajući u vidu da klub u NFL ligi odigra ukupno 10 utakmica kod kuće, to za radnu snagu koja radi povremene poslove ne predstavlja glavni izvor zarade (John, S. & Andrew, Z. 2000). Međutim savremeni sportski objekti koji se ne oslanjaju samo na primarnim delatnostima mogu delom uticati na razvoj lokalne ekonomije kroz pružanje sekundarnih delatnosti (poput restorana, barova, hotela i td.). Uticaj sportskih rezultata predstavlja jedan od najznačajnijih elemenata za dalji razvoj sportskih objekata. Prema internim podacima Bostonskog Red Sox kluba, preko 35% fanova iz drugih država dolazi u njihov sportski objekat kako bi pratilo utakmice. Samo od ove grupe ljudi bostonski Red Sox ostvaruje zaradu od nekoliko milijardi dolara ne računajući lokalne fanove i ostale sportske gledaoce. Popularnost sportskih klubova koji postižu zavidne rezultate igra značajnu ulogu u turističkoj ponudi lokalnih oblasti. Međutim, pojedini stručnjaci za sportsku ekonomiju naglašavaju da je veoma važno uzeti u obzir sportska takmičenja koja se ne održavaju u lokalnom sportskom objektu već u drugim gradovima ili državama. Tada dolazi do značajnog smanjenja profita lokalnog sportskog objekta (Noll, R. & Zimbalist, A. 1997). 140 Gledaoci koji dolaze iz drugih gradova ili država radi određenog sportskog događaja zadržavaju se u gradovima gde se sportski objekat nalazi i radi drugih aktivnosti poput poslovnih, porodičnih, turističkih, zabavnih ili drugih, koje nisu u direktnoj vezi sa primarnim ciljem dolaska. Pored potrošnje novca na definisanom sportskom događaju od strane turista, lokalna ekonomija ima značajan porast prodaje roba i usluga u drugim privrednim sektorima (Crompton, J.L. 1995; Noll, R. & Zimbalist, A. 1997). Prosečan američki košarkaški tim prihoduje oko 85 miliona dolara. Aproksimativno 20 miliona dolara dolazi iz MLB centralnog fonda i lokalne ekonomije, 10 miliona dolara ili 14,3% se prihoduje od fanova, a od ostalih sportskih gledalaca zaradi se oko 25 miliona dolara. Prihod od sekundarnih delatnosti poput entertajmenta nije veliki, ali može dostići nekoliko miliona dolara (KPMG. 1998). Profit sportskog objekta je veoma značajan kako za vlasnike tako i za timove, odnosno profesionalne sportske igrače. Individualni sportista kao i vlasnici i top menadžeri sportskih obejekata (stadiona i arena) imaju značajne prihode kao i posebne bonuse i benefite. Prema Forbes magazinu od 400 najbogatijih Amerikanaca njih 45 poseduju ili direktno investiraju u jednu od 115 glavnih američkih liga. Zarada vlasnika, osnivača i investitora kao i igrača svake godine se udvostručuje. Prosečna zarada igrača u američkim ligama, poput NBA, NHL, NFL i MLB iz 2000.godine iznosila je od 1,7 do 3,5 miliona dolara. Ukoliko se uzme u obzir navedena činjenica može se zaključiti da sportisti ne zarađuju ogromne sume u odnosu na vlasnike i investitore sportskih timova i sportskih objekata (Siegfried, J.J. &Peterson, T. 2000). Segment bezbednosti sportskog objekta Menadžment sportskog objekta je pravno obavezan da garantuje bezbednost svakom učesniku i gledaocu sportskog događaja koji organizuje. Nasilničko i destruktivno ponašanje sportske publike (mase navijača i sl.) poslednjih godina izaziva znatne materijalne štete i ljudske žrtve, što je tokom 90-tih godina u fokus pažnje menadžera sportskih objekata postavilo problem bezbednosti i upravljanja rizikom. Uzroci sportskog nasilja su sociološke i psihološke prirode, ali ih treba tražiti i u lokaciji i arhitektonskim rešenjima sportskih objekata. Klasične tribine na stadionima, koje omogućuju pristup publici na teren, su glavni uzrok nedovoljne mogućnosti kontrolisanja publike. Nekontrolisan pristup mase gledalaca u stadione i sale bez numerisanih sedišta je još jedan od važnih razloga nedovoljne bezbednosti sportskih objekata. Osnovni cilj bezbednosti je upravljanje masom radi zaštite imovine i pružanja konfora svim sportskim akterima (gledaoci, učesnici, specijalni gosti i sl.). Ova politika u menadžmentu sportskog objekta teži upravljanju, a ne kontroli mase. Jedan od ključnih aspekata upravljanja masom je "predvidljivost" povreda i ekscesa koji mogu kao posledicu imati ugrožavanje aktera od trećih lica kao i pravnu (krivičnu) odgovornost menadžmenta zbog nepreduzimanja mera bezbednosti. Svaki element događaja od uređenja sportskog objekta do igre čini deo upravljanja masom. 141 Analiza sportskog objekta Hubert H. Humphrey Metrodome Hubert H. Humphrey Metrodome predstavlja jedan od značajnijih sportskih objekata na teritoriji Minijapolisa u državi Minesota. Otvoren je 1982. godine da bi zamenio Metropolitan stadion na Univerzitetu Minesota. Od svog otvaranja bio je dom NFL Minesota Vikings timu. Takođe je za još nekoliko američkih klubova predstavljao “centralu” od 1989. godine (Minnesota Twins, Minnesota Golden Gophers i Minnesota Timberwolves). Navedeni sportski objekat je deveti najstariji stadion u Nacionalnoj fudbalskoj ligi (Metrodome Memories 2011). Specifičnost ovog sportskog objekta je u tome što stadion ima poseban fiberglas platneni krov koga pridržava vazdušni pritisak. Zbog velikih problema od izgradnje kao i nekoliko incidenata koje su se desile tokom eksploatacije sportskog objekta (urušavanje korva, skupe reparacije i zamene dotrajalih delova), stadion će biti u funkciji do 2016. godine (Staff. Consumer Price Index 2013) Kapacitet gledališta ovog stadiona je 64.035 mesta, ali je broj mesta promenljiv u zavisnosti od tipa sportskog događaja koji se u njemu odigrava. Broj mogućih mesta za bejzbol utakmice iznosi 45.423, američki fudbal 64.121 i košarku 50.000. Objekat poseduje i veliki parking za posetioce od 500 mesta (Hubert H. Humphrey Metrodome 2006). Primarna cena izgradnje Metrodome stadiona iznosila je 68 miliona dolara. Prema aproksimativnim podacima preko dva miliona ljudi posetilo je stadion (procena 2.900.000). Cena prosečne karte za sportske događaje je varirala u zavisnosti od godine, tako da je u 2005. godini iznosila 68 dolara dok je u 2009. bila74 dolara. Pet puta su tokom postojanja ovog objekta, snežne oluje i druge vremenske nepogode uticale na pojavu značajnih oštećenja na specifičnom krovu stadiona. Prvo oštećenje dogodilo se novembra 1981. godine zbog veoma brze i velike akumulacije snega na krovu, što je dovelo do njegovog potpunog urušavanja. Sledeće 1982. godine, usled jake snežne oluje desilo se ponovno urušavanje krova, četiri dana pre finalne NFL utakmice između Vikings-a i Dalas Kauboja (Dallas Cowboys). Takođe, 1983. godine usled teškog snega došlo je do popuštanja dela krova stadiona. Zbog strmih uglova krova 1986. godine jak vetar doveo je do velikih oscilacija krova, koji međutim tada nije popustio. Zadnje urušavanje krova desilo se u decembru 2010. god. kada je ceo krov potpuno srušen. Zbog grešaka u izgradnju, konstrukciji kao i neprilagođenosti vremenskim uslovima Minesote, uprava kluba morala je da promeni celokupan fiberglas platneni krov, što je dovelo do dodatnog ulaganja od 20 miliona dolara (Historical April Snowstorms Minnesota Climatology working group 2013). Zbog visokih troškova održavanja i nepredviđenih oštećenja dovodi se u pitanje celokupna ekonomska isplativnost navedenog stadiona. Na osnovu procena Federalnih rezervi kao i na bazi ukupnog potrošačkog indeksa (consumer price index) ukupna cena izgradnje stadiona do 2013. godine iznosila je 174 miliona dolara(Staff Consumer Price Index 2013). Na osnovu navedenih činjenica vlasnici i ulagači odlučili su se na ponovnu izgradnju novog i savremenijeg sportskog objekta koji će imati potpuno drugačiju tehničko-arhitektonsku strukturu. 142 Zaključak Imajući u vidu značaj koji sportski objekti imaju za realizaciju sporta, način i ozbiljnost planiranja njihove izgradnje, njihovu veličinu i kompleksnost u građevinskom, arhitektonskom i funkcionalnom smislu, njihov broj, cenu njihove izgradnje, opremanja i održavanja, kao i period eksploatacije, broj posetilaca koje mogu da prime, broj događaja koji se u njima realizuje tokom godine, kao i godišnji obrt finansijskih sredstava, oni nesumnjivo predstavljaju bitan deo strategijskog menadžmenta i to ne samo u sportu. Istovremeno treba naglasiti da njihova uspešna eksploatacija i bezbedno funkcionisanje zahtevaju izuzetno dobro upravljanje. Literatura 1. Baade, R. & Sanderson, A. (1997): The Employment Effect of Teams and Sports Facilities, in Sports, Jobs and Taxes. Roger Noll and Andrew Zimbalist, eds. Washington: Brookings Institution. 2. Crompton, J.L. (1995): Economic Impact Analysis of Sports Facilities and Events: Eleven Sources of Misapplication. Journal of Sports Management.27–29. 3. Gianfranco, M. (2011): Maintenance and management costs of open sport facilities.National Council of Economy and Work (C.N.E.L.) 4. Historical April Snowstorms Minnesota Climatology working group, University of Minnesota. Last modified: April 18, 2013. 5. Hubert H. Humphrey Metrodome.About Metrodome. Retrieved November 4, 2006. 6. John, S. & Andrew, Z. (2000): The Economics of Sports Facilities and Their Communities.Journal of Economic Perspectives 14 (3), 95–114. 7. Keating, R.J. (1999): Sports Pork: The Costly Relationship between Major League Sports and Government. Cato Policy Analysis 339, 2-33. 8. KPMG. (1998): Economic and Fiscal Impact Analysis for a Proposed New Stadium to Host the New England Patriots in Hartford, Connecticut, prepared for the State of Connecticut. 9. Mašić, Z.(2006): Menadžment sportskih objekata, Fakultet za menadžment u sportu, Beograd 10. Metrodome Memories: The last hurrah, KARE 11 News, October 5, 2009, Accessed January 18, 2011. 143 11. Noll, R. & Zimbalist, A.(1997): The Economic Impact of Sports Teams and Facilities, in Sports, Jobs and Taxes. Washington: Brookings Institution. 12. Raič, A.(2001): Sportski menadžment, Fakultet fizičke kulture, Novi Sad. 13. Siegfried, J.J. &Peterson, T. (2000): Who Is Sitting in the Stands? The Income Levels of Sports Fans, in The Economics of Sports: Winners and Losers. William Kern, ed. Kalamazoo, MI: Upjohn Institute. 14. Smothers, R. (1999): Baseball Returns to Newark Amid Doubt. New York Times, July 4. 15. Staff Consumer Price Index (estimate) 1800–2012. Federal Reserve Bank of Minneapolis. Retrieved March 31, 2013. 16. Suggs, W. (1999): Firms Look to College Sports. Street and Smith’s Sports Business Journal.2(13), 22. 144 UTICAJ PROGRAMIRANIH TJELESNIH AKTIVNOSTI NA KONTROLU I REDUKCIJU POREMEĆAJA ZDRAVLJA Sead Karakaš1 1 Zavod za javno zdravstvo SBK/KSB, Bosna i Hercegovina Sažetak Fizička aktivnost (vježbanje) kao preventivno-terapijska mjera je dozirano i kontrolisano bavljenje tjelesnom aktivnošću, koje dovodi do pozitivnih efekata natjelesnu težinu, količinu abdominalnihmasti, hiperglikemiju, insulinsku rezistenciju, hipertenziju, dislipidemiju, na ukupno zdravstveno stanje i prevenciju kardiovaskularnihoboljenja, te se smatra jednom od najznačajnijih nefarmakoloških mjera u prevenciji i tretmanu ovih promjenljivih kardiovaskularnih faktora rizika. Cilj ovog rada je ukazati na značaj provođenja programiranih tjelesnih aktivnosti, ne samo sa aspekta preventivnih mogućnosti, već i njegovog uticaja na kontrolu i redukciju postojećih poremećaja zdravlja U više studija dokumentovan je pozitivni efekat fizičke aktivnosti u rehabilitaciji bolesnika poslije infarkta miokarda. Umjerenom tjelesnom aktivnošću moguće je postići smanjenje, ukupne smrtnosti za 27%, a kardiovaskularnu smrtnost za 31%. Fizička aktivnost dovodi i do značajnog simptomatskog poboljšanja kod bolesnika sa klaudikacionim smetnjama. Meta analiza 21 studije pokazala je popravljanje hodne distance do pojave bola za 179% ili 225 metara. Ovo je bolji rezultat od bilo kog primjenjenog lijeka. Najbolja poboljšanja su postignuta kada su bolesnici hodali do maksimalno podnošljivog bola i kada je fizička aktivnost trajala bar šest meseci. Zdravstveni efekti tjelesne aktivnosti kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 se postižu tako što poboljšava osetljivost na insulin i time dovodi do bolje glikoregulacije, poboljšava iskorištavanje glukoze, smanjuje produkciju glukoze iz jetre i smanjuje koncentraciju cirkulišućeg insulina tokom napora. Programirana tjelesna aktivnost može dovesti do znatne redukcije komplikacija ove teške blesti. Ključne riječi: tjelesna aktivnost, dijabetes, kardiovaskularna oboljenja. Uvod Fizička aktivnost (vježbanje) kao preventivno-terapijska mjera je dozirano i kontrolisano bavljenje tjelesnom aktivnošću, koje dovodi do pozitivnih efekata natjelesnu težinu, količinu 145 abdominalnihmasti, hiperglikemiju, insulinsku rezistenciju, hipertenziju, dislipidemiju, na ukupno zdravstveno stanje i prevenciju kardiovaskularnihoboljenja, te se smatra jednom od najznačajnijih nefarmakoloških mjera u prevenciji i tretmanu ovih promjenljivih kardiovaskularnih faktora rizika. Tjelesna aktivnost je takođe efikasan dio programa srčane rehabilitacije čime se smanjuje ukupna srčana smrtnost za 31% i koronarna smrtnost za 35% a poboljšava se funkcionalni kapacitet i kvalitet života pacijenata . Cilj ovog rada je ukazati na značaj provođenja programiranih tjelesnih aktivnosti, ne samo sa aspekta preventivnih mogućnosti, već i njegovog uticaja na kontrolu i redukciju postojećih poremećaja zdravlja. Uticaj na kardiovaskularni sistem Kardiovaskularni sistem mijenja se morfološki i fiziološki tokom starenja. U mirovanju nema značajnijih promjena u sistoličkoj funkciji lijeve komore tokom starenja: frekvenciji srca, volumenu lijeve komore na kraju dijastole, udarnom volumenu, istisnoj frakciji i minutnom volumenu. Promjene postoje, međutim, u dijastoličkom punjenju lijeve komore. Pri submaksimalnom opterećenju opaža se sniženje frekvencije srca i kompenzatorno povećani udarni volumen, što rezultira nepromjenjenim minutnim volumenom i primitkom kisika tokom starenja pri ovom opterećenju na što ukazuju neke studije. Novije studije, čak argumentiraju očuvanje minutnog volumena srca pri maksimalnom radu u starosti kompenzatornim Frank-Starlingovim mehanizmom (povećanje udarnog volumena povećanjem volumenana kraju dijastole). Radni kapacitet smanjuje se za 25–30% tokom starenja, a označava smanjenu sposobnost rada tokom kojeg se koriste velike skupine mišića kroz duže vrijeme. Najčešće korišten parametar procjene radnog kapaciteta jest maksimalni primitak kisika – VO2maks (sposobnost organizma da primi kisik, prenosi ga i koristi za oksidacijske energijske procese) Maksimalni primitak kisika smanjuje se stopom od 0,75 do 1% godišnje (što iznosi 0,40 – 0,50 ml/kg/min, izraženo u obliku smanjenja relativnog maksimalnog primitka kisika), odnosno 8 – 10% tokom svake decenije života nakon dobi od 25 godina. To je ujedno i parametar koji istraživači fenomena starenja a posebno uticaja tjelovježbe na taj fenomen, najčešće koriste u prikazu trenda »sveukupnih« funkcionalnih promjena tokom starenja . 146 Fizički trening u primarnoj prevenciji i rehabilitaciji koronarne bolesti srca U većini razvijenih zemalja svijeta smanjen je morbiditet i mortalitet od koronarne bolesti srca. U periodu od 1979. do 1989. godine smanjena je učestalost infarkta miokarda u SAD za 37%, Japanu i Australiji za 32% i Engleskoj za 22%. Ove promjene mogu se pripisati mnogim faktorima, ali su najznačajnije promjene u faktorima rizika. Među faktorima rizika najmanje su se izmjenili fizička neaktivnost i gojaznost. Skoro 60% stanovništva SAD je fizički neaktivno. Američki Nacionalni institut za zdravlje zauzeo je stav kojim se svim Amerikancima preporučuje umjerena fizička aktivnost bar 30 minuta dnevno. U osmogodišnjem praćenju više od 10.000 diplomiranih studenata sa Harvardskog univerziteta, koji su imali umjerenu fizičku aktivnost, smrtnost od koronarne bolesti je smanjena za 41%, a smrtnost od svih ostalih uzroka za 23%. Većina studija se odnosi na bolesnike posle akutnog infarkta miokarda. Meta analiza 51. radnomiziranih, kontrolisanih studija koje su uključile 8440 bolesnika ispitivala je efekat fizičke aktivnosti u rehabilitaciji bolesnika poslije infarkta miokarda. Posle 2,4 godine praćenja, ukupna smrtnost je smanjena za 27%, a kardiovaskularna smrtnost za 31%. Kod 426 bolesnika, uključenih u 15 randomiziranih, kontrolisanih studija, fizički radni kapacitet se popravio za prosječno 20,5%, kao i kvalitet života. Fizička aktivnost dovodi i do značajnog simptomatskog poboljšanja kod bolesnika sa klaudikacionim smetnjama. Meta analiza 21 studije pokazala je popravljanje hodne distance do pojave bola za 179% ili 225 metara. Ovo je bolji rezultat od bilo kog primjenjenog lijeka. Najbolja poboljšanja su postignuta kada su bolesnici hodali do maksimalno podnošljivog bola i kada je fizička aktivnost trajala bar šest meseci. Fizička aktivnost je prihvatljiva alternativa invazivnom liječenju za mnoge bolesnike sa klaudikacionim tegobama. Mehanizmi povoljnog dejstva fizičkog treninga na kardiovaskularni sistem • Tjelesna aktivnost dovodi do hemodinamskih, morfoloških, neurohormonalnih, vaskularnih i psiholoških promjena. metaboličkih, Hemodinamske promjene • Pod uticajem fizičkog treninga usporava se srčana frekvencija, smanjuje se arterijski krvni pritisak, kako sistolni, tako i dijastolni, povećava se fizički radni kapacitet i postiže se brži oporavak poslije akutnih fizičkih opterećenja 147 • Pacijenti kod kojih je dijagnostikovan akutni infarkt miokarda, poslije fizičkog treninga bilježe povećanje funkcionalnog kapaciteta. • Neposredno poslije akutnog infarkta miokarda funkcionalni kapacitet iznosi 50-60% funkcionalnog kapaciteta zdravih osoba istog životnog doba i pola. • Sa formiranjem ožiljaka, funkcionalni kapacitet iznosi 75% funkcionalnog kapaciteta zdravih. Pod uticajem fizičkog treninga, posebno višegodišnjeg, funkcionalni kapacitet dostiže vrijednosti zdravih osoba. • Povoljni efekti fizičkog treninga rezultat su prvenstveno perifernih adaptacija. U treniniranim skeletnim mišićima povećava se kapilarna mreža, sadržaj oksidativnih enzima, koncentracija mioglobina i broj i veličina mitohondrija. Ove promjene povećavaju perfuziju u skeletnim mišićima i ekstrakciju kiseonika i do 20%. • Smanjenje arterijske vaskularne rezistencije i bolja preraspodjela minutnog volumena, takođe doprinose povoljnom djelovanju fizičkog treninga. • Trening većeg intenziteta, naročito kod mlađih osoba, dovodi i do centralnih (srčanih) adaptacija. Popravlja se oksigenacija miokarda i sistolna funkcija u opterećenju. Morfološke promjene • Fizički trening kod mlađih osoba (do 40 godina) dovodi do morfoloških promjena u srcu. Povećava se mišićna masa srca, dijastolni volumen lijeve komore, promjer koronarnih arterija i odnos kapilara prema miofibrilama. Ove promjene dovode do efikasnijeg rada srca i bolje perfuzije srca u bilo kom stresu • Pokazano je da fizička aktivnost smanjuje vaskularni oksidativni stres preko povećane aktivnosti endotelne azotoksid sintetazei ekstracelularne superoksid dismutaze, koji ispoljavaju povoljne vaskularne efekte. Vaskularne promjene Oslobađaju se važne vazodilatatorne supstance kao što su prostaciklin (PGI2) endotelijum hiperpolarizacioni faktor (EDHF) i azotoksid • Pored ovih vazodilatatornih efekata fizičke aktivnosti, prvenstveno u mikrocirkulaciji aktivnih mišića i miokardu, popravlja se funkcija endotela i u očuvanju permabilnosti krvnog suda, hemostazi, atheziji leukocita i antiinflamatornim reakcijama. • Ovim vaskularnim efektima fizičke aktivnosti više nego uticajem na faktore rizika objašnjavaju se povoljni efekti fizičke aktivnosti na kardiovaskularni sistem ali i u opšte na cijeli organizam. 148 • Nedavna istraživanja su pokazala da vaskularna funkcija ne zavisi samo od ćelija u zidu krvnog suda već je značajno modulirana cirkulišućim ćelijama iz koštane srži. • Specifične grupe ovih ćelija nazvane endotelne matične ćelije koštane srži ubrzavaju angiogenezu, popravljaju funkciju endotela, inhibiraju proces ateroskleroze i popravljaju funkciju miokarda posle infarkta miokarda. Potreban intezitet vježbanja za uključivanje adaptacionih mehanizama organizma • Da bi vježba imala nadražajno dejstvo potrebno je pravilno dozirati intenzitet vježbanja. • Poznato je da intezitet vježbanja mora preći određenu granicu (aerobni prag) na kojoj se uključuju adaptacioni mehanizmi koji omogućuju dase nivo režima funkcionisanja promjeni i omogući izvršenje rada u aerobnoj zonivježbanja — ova zona predstavlja zonu u kojoj srčana frekvenca se kreće u rasponu od 110- 170 otkucaja u minuti. • Preko toga govorimo o anaerobnom radu (zbog metaboličkihprocesa pomoću kojih se obezbjeđuje energija za rad). • Adaptaciona granica nivoainteziteta vježbanja posmatrana kroz adaptaciju srca mjerenu srčanom frekvencom, se mjenja sa starošću i izgleda ovako: Frekvenca srca - aerobna zona do 40 godina 130-170 od 40 - 50 godina 120-150 od 50 - 60 godina 115-140 od 60 - 70 godina 110-120 • Prve vrijednosti pulsa smatraju se za vrijednosti koje predstavljaju 50% mogućnostikardiovaskularnog sistema, dok se druge vrijednosti mogu dozvoliti samo osobama kojesu u punom zdavlju i/ili u redovnom rekreativnom procesu i predstavljaju blizu 85%krajnjih mogućnosti. • Naravno da ove vrijednosti pulsa govore o potrebi da se rad izvrši uaerobnoj zoni, koja je bez dvoumljenja nejekonomičnija, nejbezopasnija za zdravlje. • Aerobni kapacitet u visoko aktivnih osoba smanjuje se samo 1 do 2 % za svaku deceniju, što je tek desetina smanjenja kapaciteta u tjelesno neaktivnih osoba. U zoni 70-85 % od maksimalnog pulsa, dakle ispod anaerobne zone, se najbolje razvijaju kardiorespiratorne sposobnosti. Ovdje je ključnifaktor dužina zadržavanja u zadanoj zoni. 149 Po preporukama Američke asocijacije zasportsku medicinu i Američke asocijacije za srce, minimalno zadržavanje unutar zoneje 20 minuta. Zadržavanje kraće od toga neće dati dovoljan podsticaj srcu, plućima ikrvnožilnom sistemu da unaprjede svoju efikasnost. Razvrstavanje bolesnika za fizički trening prema funkcionalnoj klasifikaciji NYHA Bolesnici prve funkcionalne grupe, prema klasifikaciji Njujorškog kardiološkog društva, zahtjevaju samo opšte smjernice koje se odnose na tip, intenzitet i učestalost treninga. Treba da izbjegavaju ekscesivna statička opterećenja i naporne dinamske vježbe. Bolesnici druge funkcionalne grupe, oni koji povremeno imaju blaže simptome pri običnim naporima ili stresu, ne smiju imati intenzivnije aktivnosti, trčanje na primer, bez kontrole. Mogu da se ohrabre da šetaju, povremeno bržim tempom, dok ne dostignu da pješače 4-5 kilometara sa povremeno bržim hodanjem Bolesnici treće funkcionalne grupe imaju simptome i na manje napore. Mnogi od ovih bolesnika neće imati koristi od fizičkog treninga, a ako im se preporuči pješačenje mora da bude manjeg intenziteta pod strogim medicinskim nadzorom. Bolesnici četvrte funkcionalne grupe imaju simptome čak i kad miruju. Dok se odgovarajućim lijecenjem stanje ne popravi, medikamentno ili hirurški, do nivoa da mogu polako da se šetaju ili popnu na jedan sprat, oni nisu kandidati ni za kakav fizički trening. Kontraindikacije za fizički trening Da bi se postigli povoljni efekti fizičkog treninga i da bi se široko primjenjivao u primarnoj, sekundarnoj, i tercijarnoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti, mora da se ispuni osnovni uslov - bezbjednost 150 jasni klinički znakovi popuštanja srca ili angine pektoris pri aktivnosti< 4 MET-a novonastala angina pektoris ili pogoršanje postojeće smetnje provođenja: atrioventrikulski blok drugog i trećeg stupnja nedavno preboljeli infarkt miokarda (< 6 tjedana) pojava aritmije srca u naporu unatoč primjene lijekova arterijska hipertenzija u naporu: RR sistolički > 250 mm Hg ; RR dijastolički > 120 mm Hg plućno srce i kronična opstruktivna bolest pluća s nedovoljnom saturacijom kisikom već u početku tjelovježbe neke nekompenzirane metaboličke bolesti: hipertireoza, insuficijencija nadbubrežne žlijezde KONTRAINDIKACIJESTANJA KOJA ZAHTIJEVAJU NADZIRANO TJELESNO aktivne zarazne bolesti, artritis ili tromboflebitis VJEŽBANJE pojava angine pektoris pri aktivnosti 6–8 MET-a električni stimulator srca s fiksnom frekvencijom ili s frekvencijom »na zahtjev« lijekovi (beta blokatori, ganglion blokatori) izrazita pretilost tranzitorna cerebralna ishemija zatajivanje bubrega anemija (hemoglobin < 70 g/L) Učestalost aerobnog vježbanja Trening koji se odvija tri puta nedjeljno primjenjen je u ovom slučaju pošto je rječ orekreativcima. U idealnim uslovima za osobe vrlo slabe kondicije i 2 treninganedjeljno omogući će određeni napredak. Za većinu, preporučljivo je 3 do 5 putanedjeljno. Povećanje učestalosti na više od 5 puta nedjeljno onemogućit će potpunioporavak, što može smanjiti imunitet organizma. 151 Važno je, iz nedjelje u nedjelju,postepeno povećavanje trajanja, intenziteta i učestalosti treninga. Napredak u ojačanju srca se može jednostavno ustanoviti tako što se izmjeri puls u tri dana prije ustajanja iz kreveta i nakon mirnog buđenja(bez budilnika), izračuna se prosječni puls u mirovanju. Isto ponoviti nakon 4 nedjeljnog programa aerobnog vježbanja. Uticaj na dijabetes melitus tipa 2 Dijabetes tipa II razvija se kao kombinacija genetske osjetljivosti i vanjskih faktora, a njegova učestalost raste sa godinama. Najvažniji vanjski faktori su pretilost, sedentirani način života i prehrana bogata zasićenim mastima. Nekoliko je prospektivnih istraživnja pružilo dokaze da tjelesna neaktivnost povećava rizik razvoja dijabetesa tipa II za 20-70% Šećerna bolest tipa 2 danas predstavlja svjetsku pandemiju i neraskidivo je povezana s epidemijom pretilosti. Brojne studije pokazuju povećanje incidencije šećerne bolesti tipa 2 u mladoj životnoj dobi te najavljuju razdoblje u kojem će se društvo i modeli zdravstvene zaštite morati naučiti nositi s većim brojem bolesnika koji će u sve ranijoj dobi razvijati šećernu bolest i dugoročne komplikacije te bolesti. S povećanom prevalencijom prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u djece i mladih današnja će generacija mladih u kasnijoj životnoj dobi imati još višu prevalenciju pretilosti i kroničnih zdravstvenih komplikacija nego njihovi roditelji. Javnozdravstveni problem šećerne bolesti prvenstveno je definiran svojom: - rasprostranjenošću, - komplikacijama koje uzrokuju invalidnost i preranu smrt, kao i - materijalnim troškovima koji nastaju u zdravstvenom zbrinjavanju ovih bolesnika. Izraziti trend porasta • porast učestalosti 35% na svjetskoj razini u razdoblju 1995. do 2025. iznositi • porast broja osoba sa šećernom bolesti od 194 miliona u 2003. godini na 333 miliona 2025 (366 mil. 2030.) • 2/3 osoba sa šećernom bolešću živi u zemljama u razvoju • 2025 među prvih 10 zemalja po boju dijabetičara njih 8 biti će zemlje u razvoju • 2025.godine 7-13% (u nekim zemljama i do 40%) zdravstvenog proračuna biti trošeno na liječenje osoba sa šećernom bolesti u zemljama sa visokom učestalošću te bolesti 152 Zdravstveni efekti tjelesne aktivnosti kod tipa 2 dijabetesa • Poboljšava osetljivost na insulin i time dovodi do bolje glikoregulacije • Poboljšava iskorištavanje glukoze • Smanjuje produkciju glukoze iz jetre • Smanjuje koncentraciju cirkulišućeg insulina tokom napora Preporuke • Osobe sa tipom 2 dijabetesa treba da sakupe 150 minuta aerobnog vježbanja umjerenog intenziteta u toku nedjelje u toku 3 nevezana dana • Osobe sa dijabetesom treba podržati da 3 puta nedjeljno rade i anaerobne vežbe • Američki koledž sportske medicine savjetuje 20-60 minuta vježbi dnevno skoro svakog dana • Aerobne vježbe, kao što je šetnja, plivanje, skakanje, vožnja bicikla treba da bude dovoljnog intenziteta da ubrza puls i disanje • Kod anaerobnih vježbi bolje je dizati više puta manje tegove nego manje puta teže Kada osobe oboljele od dijabetesa ne bi trebalo da vježbaju? • Najveći razlog protiv tjelesne aktivnosti su komplikacije dijabetesa. • Potrebno je uzeti u obzir postojanje periferne neuropatije i mikroangiopatije (oštećenja živaca i krvnih sudova na ekstremitetima koja u završnici uzrokuju dijabetičnostopalo). • Vježbanje bi u tom slučaju moglo pogoršati stanje dijabetičnog stopala pa fizičku aktivnost po pravilu treba izbjegavati dok se stanje ne sanira. • Ukoliko je zbog bolesti smanjena senzitivna funkcija treba izbjegavati aktivnosti kod kojih dolazi do snažnog kontakta stopala sa tlom, a to su skakanje i trčanje - treba praktikovati plivanje ili vožnju bicikla. • Potrebno je svakodnevno pregledati stopala, držati ih dobro namazanima da se koža ne tare o obuću, nositi obuću koja je odgovarajuće veličine, nositi čarape koje ne uzrokuju žuljeve i svaku ozljedu kože stopala odmah početi tretirati. • Osobe koje imaju dijabetičku retinopatiju (oštećenje krvnih sudova u unutrašnjosti oka), treba da izbjegavaju aktivnosti koje podižu sistolni pritisak iznad 180 mm Hg, a u tu 153 kategoriju spadaju dizanje tegova i vježbe kod kojih dolazi do kratkotrajnog, ali snažnog naprezanja muskulature (sklekovi, trbušnjaci, vratilo). • Ronjenje treba izbjegavati jer povišeni pritisak vode djeluje na već oštećenu mrežnjaču oka (retinu - retinopatija) Kako spriječiti pad glukoze u krvi tokom vježbanja? vrijednost manja od 7.2 mmol/L: tada treba uzeti oko 120 ccal ugljenih hidrata za svakih 3045 min laganog do umjerenog vježbanja i oko 180 ccal prije napornog vježbanja. (Jedan voćni jogurt ima otprilike 60ccal, 2 kriške bijelog kruha imaju otprilike 60ccal, a na različitim sportskim napitcima pišu njihove enrgetske vrijednosti) vrijednost između 7.2 i 10 mmol/L: tada treba uzeti 60 ccal ugljenih hidrata prije laganog do umjerenog vježbanja i oko 120 ccal prije napornog vježbanja. vrijednosti više od 10mmol/L ne zahtjevaju uzimanje dodatnih ugljenih hidrata prije laganog do umjerenog vježbanja i do 30 min napornog vježbanja, a duže naporno vježbanje zahtjeva drugo mjerenje tokom vježbanja i uzimanje ugljenih hidrata u skladu sa smjernicama koje su gore navedene. za vrijednosti iznad 14 mmol/L preporučuje se odlaganje vježbanja jer bi prisustvo kontraregularnih hormona moglo uzrokovati rast šećera u krvi i ketona tokom vježbanja. Zaključak • Fizičko vježbanje treba ohrabrivati kod svih osoba bez obzira na dob, spol i funkcionalnu sposobnost • Period fizičke aktivnosti treba da je dobro isplaniran • Pri medicinskom pregledu prije uključivanja starije osobe u tjelesne aktivnosti, posebnu pažnju valja obratiti na anamnestičke podatke o obolijevanju od koronarne bolesti srca, arterijske hipertenzije, cerebrovaskularnog inzulta ili iznenadne smrti u obitelji te simptome koji govore u prilog kardiovaskularnoj bolesti. • Pušenje cigareta, sjedeći način života, arterijska hipertenzija i pretilost povećavaju opasnost tjelovježbe. • Pažnju zaslužuju fizikalni nalazi koji govore u prilog postojanja bolesti pluća, srca ili bolesti periferne arterijske cirkulacije. Laboratorijska obrada zahtjeva određivanje cjelovite krvne slike, analizu urina, GuK-a, holesterola, kreatinina u serumu. • U starijih osoba potrebno je, osim snimanja elektrokardiograma (EKG) u mirovanju, snimiti EKG u opterećenju, te rendgensku sliku pluća i srca. Snimanje EKG-a 154 priopterećenju može ukazati na postojanje ishemijske bolesti srca, aritmije koja se javlja u naporu, te biti osnova određivanju radnog kapaciteta te utvrđivanju maksimalne frekvencije srca, što je potrebno za programiranje tjelesnog vježbanja. Literatura 1. Heljić B I saradnici. Dijabetes mellitus, klinički aspekti. Sarajevo: Jež, 2002 2. WHO, Preventing Chronic Diseases: A Vital Investment: WHO global report. Geneva: WHO Pres; 2005 3. Mišigoj-Duraković M. Tjelesno vježbanje I starenje. Medix 1999; 27/28;136-138 4. Mišigoj- Duraković M. i sur, Uloga tjelovježbe u prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti, Medicus 2000. 9;1: 99-104 5. Mustajbegović J. Način života I zdravlje. Madicus9;1: 7-15 6. Karakaš S. Tandir S. Epidemiologija Travnik: PrintGS, 2009 7. Radovanović Z. Najčešće bolesti I povrede:epidemiologija, etiologija I prevencija. Beograd, CIBID,2004 8. Vorko-Jović A. i sur. Epidemiologija kroničnih nezaraznih bolesti. Zagreb, Medicinska naklada 2010 9. Mičić J. Nešović B. Sportska medicina-Beograd.ECPD.20002. 10. Gledović Z. et al. Epidemiologija. Beograd. Medicinski fakultet Univerziteta 2006 11. Leon AS et al. Leisure-time physical activity levels and risk of coronary heart disease and death: the Multiple Risk Factor Intervention trial. Journal of the American Medical Association, 1987, 258:2388-2395. 12. DeBusk RF et al. Training effects of long versus short bouts of exercise in healthy subjects. American Journal of Cardiology, 1990, 65:1010-1013. 13. The Community Guide-Physical Activity. Atlanta, GA, Centers for Disease Control and Prevention, 2006 (http://www.thecommunityguide.org/). 14. European Strategy for the Prevention and Control of Noncommunicable Diseases, Copenhagen, WHO Regional Office for Europe, 2006 (www.euro.who.int/Document/RC56/edoc08.pdf). 15. Lakka TA et.al, Relation of leisure-time physical activity and cardiorespiratory fitness to the risk of acute myocardial infarction N Engl J Med 1994; 330: 1549-54 155 RAZVOJ I GLOBALIZACIJA FUDBALSKIH BRENDOVA Tatjana Mrkić1, Lidija Miletić2, Maid Omerović3 Galenika – Klirit d.o.o, Beograd, Srbija Visoka strukovna škola za preduzetništvo, Beograd, Srbija 3 Fakultet za tehničke studije Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina 1 2 Sažetak Fudbal kroz globalnu komunikaciju nudi emocionalnu osnovu i predstavlja značajno sredstvo za postizanje rezultata kod željene ciljne grupe. Dobro osmišljena marketing strategija o promociji fudbalskog brenda, fudbalskim klubovima može doneti neverovatno visoke prihode iz celog sveta. U radu je objašnjen razvoj i globalizacija fudbalskih brendova, i ukazano na značaj brenda u razvoju i promociji kluba na globalnom nivou. Takodje je ukazano i na problem koji se javlja kod ovog poslovnog pristupa, jer fudbalskim klubovima preti uništenje najvažnijeg dela fudbala – igre. Ključne reči:Brend, brendiranje, fudbal, fudbalski klubovi, globalizacija. Uvod Svetski Fudbalski Savez FIFA je sa 207 država članica najveći telo u svetu sporta, pa čak ima više članova nego Ujedinjene nacije. Fudbal kao takav je aktivnost, koja ne može da se takmiči sa bilo kojim drugim sportom. O globalnom značaju fudbala govore i činjenice o rejtingu utakmica kao najvažnijih događaja u svetu sporta. Prošle godine je Svetsko prvenstvo u fudbalu, održano u Južnoafričkoj Republici širom sveta gledalo 32 milijarde gledalaca, a emitovanje televizijskog programa sa direktnim prenosima utakmica sa svetskog prvenstva je zabeleženo u više od 200 zemalja. Kako je evropski model sporta demokratski i pristupačan svima, znači da postoji piramidalna organizaciona struktura. U vrhu piramide su fudbalski klubovi i fudbalski brend. Od svih ekipnih sportova, koji su popularni u Evropi, svakako je najpopularniji fudbal, tako da samo u najvećim zemljama zapadne Evrope fudbal predstavlja potencijalno ozbiljnu industriju U razvijenim tržištima Zapadne Evrope (Engleska, Francuska, Italija, Španija i Nemačka) fudbal je daleko ispred ostalih sportova. Kako je u ovim zemljama fudbalska industrija veoma jaka na tržištu kapitala, logično je da se najveći klubovi, odnosno brendovi nalaze upravo u ovoj oblasti, a u skladu sa sledećim karakteristikama zapadnoevropskog tržišta:9 oko 245 miliona stanovnika, 9 European Football 2010 – England, France, Germany, Italy, Spain. Hamburg: Sportfive, 2010. str. 202. 156 177,32 miliona osoba zainteresovanih za fudbal, 57% stanovništva redovno prati fudbal na TV, 55% ljudi su pokazali interesovanje za brendove koji se u fudbalu javljaju kroz sponzorstva. Definisanje brendova u fudbalu Fudbalski brendovi uključuju: klubove / organizacije, udruženja (FIFA, UEFA, itd), nacionalne timove (npr. engleski, brazilski, argentinski, holandski, nemački, itd.) ličnosti (osobe), infrastrukturne objekte, itd. Prilikom definisanja fudbalskih brendova najviše se obraća pažnja na klubove koji dolaze iz pet, fudbalski najrazvijenijih zemalja: Španije, Engleske, Italije, Nemačke i Francuske. Pored klubova, kontakt pojedinaca unutar njih, kao zajednički reciprocitet je neizbežan. U kontekstu fudbalskih brendova su brendovi sportske opreme i brendovi drugih proizvođača. Razvoj i globalizacija Tradicija i relativni uspeh je nešto što na neki način međusobno razlikuje fudbalske brendove i same fudbalske klubove. Tradicija predstavlja maksimalnu vrednost za potrošača. Fudbaleri su prolazni, sponzori i dobavljači opreme takođe, a organizacije ostaju nepromenjene. To je osnova za potrošače, odnosno njihov osnovni izbor – najbolji fudbalski klubovi/brendovi. Zbog toga, rukovodstvo fudbalskog brenda ima cilj da na osnovu njegove istorije, odnosno tradicije, osmisli novi smisao i šarm, ali i da prilagodi tradiciju savremenom dobu. To podrazumeva sledeće tehnike:10 kako da stekne nove i zadrži stare navijače; kako da prodre globalno; kako da se izgradi arhitektonski atraktivan, funkcionalan i profitabilan stadion. Magija fudbalskih brendova leži u tradicionalnim karakteristikama, istorijskoj uspešnosti, ličnoj privrženosti i lojalnosti, nešto što u poplavi brendova u svim oblastima još uvek važi. To je konkurentna prednost u umu potrošača i ne može da se kupi. I pored toga, vrednost fudbalskog brenda je teško izračunati. Da li je moguće izmeriti emocije navijača dok gledaju tim ili pojedinca koje podržavaju? Svoja osećanja o pobedama i porazima? To je teško ili nemoguće. Fudbalski klubovi pripadaju brendovima koji svoju vrednost grade na emocionalnoj 10 Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value in,football. Pamplona: ESIrg – Universidad de Navarra, 2007. str. 52. 157 pripadnosti njihovih pristalica i navijača. Analizirajući fudbalski brend po ekonomskim faktorima ne možemo izračunati njihovu pravu vrednost. Konačni proboj brend fudbala dogodio se posle Svetskog prvenstva u fudbalu 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Tada je bila uklonjena poslednja prepreka da ovi brendovi iskoriste ekonomski potencijal azijskog tržišta, koje se pridružilo fudbalski tradicionalno nastrojenoj Evropi, Južnoj Americi, kao i ekonomski slabijoj Africi. Fudbal je postao važan izvozni proizvod za tržište u Aziji, tako da su najjači evropski klubovi planirali dobro da iskoriste njegovu veličinu na globalnom tržištu. Prvi klub koji je počeo sa radom u Aziji je Mančester Junajted, koji je te godine u leto imao turneju u Aziji, igrao prijateljske utakmice sa lokalnim timovima, i na taj način iskoristio puni potencijal svoga imena, odnosno brenda. Na ovaj način klub je zabeležio znatno povećanje prodaje proizvoda i brenda. Sličan pristup su takođe planirali i drugi fudbalski brendovi. Globalno tržište je rezervisano samo za mali broj fudbalsih brendova. Ali, u fudbalu postoje nepisana pravila i svakako nije slučajnost da je na vrhu svih pet glavnih evropskih liga (Engleska, Španija, Nemačka, Italija i Francuska). Tržište za Mančester Junajted, Real, Barselonu, Inter, Liverpul, Milan, Arsenal, Bajern, Juventus i Čelsi od deset najpoznatijih svetskih brendova, dakle, nije samo Engleska, Španija, Nemačka i Italija, već su popularni u Aziji i sve više u Sjedinjenim Američkim Državama. Porodica Glejzer u Mančester, Tim Hiks i Džordž Gillett u Liverpul, pa čak i Roman Abramovič u Čelsi, nisu došli da uzmu slavu i titule. U stvari, oni su došli u kompanije čiji se godišnji prihodi kreću oko tri stotine miliona dolara, baza navijača i pristalica ovih klubova postoji u relativno dobro definisanoj ciljnoj publici, tako da su otvorena vrata za marketing svih mogućih proizvoda. Takvu moć može imati samo veliki fudbalski klub. Među najuspešnije fudbalske brendove spadaju engleski fudbalski klubovi, koji predstavljaju pojam uspešnog marketinga. Engleske lige emituju, kako domaće, tako i televizije u većini zemalja i ovaj sport na ostrvu uživa veliku popularnost, i ima veliku bazu domaćih navijača. Razlozi za uspeh su tradicija i velike modernizacije infrastrukture. Engleska kultura ligaškog takmičenja je stara skoro stotinu i dvadeset godina i za to vreme su se izgradili brojni mitovi, legende i uspešni fudbaleri i treneri, kao i brend imena poput Mančester Junajted, Liverpul, Arsenal i Vest Hem. Na tržištu se danas može kupiti sve, a zahvaljujući tradiciji i šarmu, izgrađenom tokom više decenija, brojni engleski fudbalski klubovi postaju sve više meta stranih investitora, jer su još u devetnaestom veku organizovani kao korporacije. Veliki i renovirani stadioni u engleski fudbal su doneli skuplje cene karata, na stadione su počeli da dolaze pripadnici srednje i više – srednje klase, koji su finansijski dovoljno jaki da su počeli da troše na kupovinu dresova omiljenih klubova sa svojim ličnim podacima, i koji su postali dragocen izvor prihoda, kako fudbalskim klubovima, tako i sponzorima klubova. Uloga igrača kao brendova sa ulogom fudbalskih klubova se može mnogo teže uporediti, jer je njihov životni ciklus drugačiji. Vrednost pojedinca je velika, ali pored toga, pojedinac ne može biti važniji od organizacije. 158 Fenomen fudbalskih brendova takođe postavlja druga pitanja. Neki tvrde da poslovni pristup fudbalskih klubova u ovom obliku preti da uništi najvažniji deo fudbala – igru.11 Ovaj pregled je takođe izneo predsednik Evropske fudbalske asocijacije (UEFA) Mišel Platini, koji je rekao da želi da vrati fudbal na stare načine, sa akcentom na takmičarski deo. Bez konstantno dobrih rezultata, teško je graditi brend, koji treba da se zasniva prvenstveno na kvalitetu. Ključ uspeha nije samo sirova borba za prihode, već racionalna politika u svim oblastima. Dugoročni uspeh će biti onaj zasnovan na zdravoj ekonomiji i uvek se akcenat mora staviti na takmičarski uspeh, centralna figura mora da bude visok kvalitet igrača, sportski rezultati, što predstavlja preduslov za poslovni uspeh. Vrednosti fudbalskih brendova Pitanje je da li je moguće fudbalske klubove kao brendove posmatrati različito i koje to vrednosti predstavljaju objektivne kriterijume? Potpuno neverovatno, međutim, procena pokazuje sasvim reprezentativne slike. Činjenica je da je zajedničko da se svim fudbalskim klubovima upravlja kao preduzećima. Klubovi moraju zbog jake konkurencije sve više sebe pozicionirati kao uspešan brend. Na ovom nivou, marketinška znanja su važna isto kao marketing veštine. Postoji nekoliko metoda procene fudbalskih brendova. Iako različite metode ne daju iste rezultate, na najvišim pozicijama se nalaze Real Madrid, Barselona, a pored njih je Mančester Junajted. Dobar pokazatelj ekonomske vrednosti je analiza prihoda fudbalskih klubova, koju deset godina zaredom priprema Delloite Sports Business Group. Vrednovanje na osnovu finansijskih izveštaja fudbalskih klubova je podeljeno u tri dela:12 prihodi od televizijskih prava, komercijalni prihodi prihodi koje klub ostvaruje od prodaje karata. RANG FUDBALSKI KLUB PRIHODI eura) 1 Real Madrid 292,2 2 FC Barselona 259,1 3 Juventus 251,2 4 Mančester Junajted 242,6 11 (u mil. Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value in,football. Pamplona: ESIrg – Universidad de Navarra, 2007. str. 54. 12 Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 2. 159 5 AC Milan 238,7 6 Čelsi 221,0 7 Inter 206,6 8 Bajern Minhen 204,7 9 Arsenal 192,4 10 Liverpul 176,0 Tabela 1. Prihodi deset najvećih fudbalskih klubova u sezoni 2008/09 Izvor: Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 3. Vrednovanje potvrđuje da je fudbal ogromna industrija na najvišem nivou. U prvoj analizi (1996/97), dvadeset fudbalskih klubova sa maksimalnim godišnjim prihodom, zajedno generiše 1,3 milijarde evra prihoda, dok je u 2005/06 bilo 3,3 milijarde. U ovom istraživanju postoje određene praznine, posebno za bolju identifikaciju i vrednovanje fudbalskih brendova, jer ona samo uzima u obzir prihode, dok ostali elementi koji čine fudbalski klub, nisu pokriveni. Takođe, rashodi su za neke klubove čak veći od prihoda, dok je veoma bitan uspeh kluba, kako na nacionalnim, tako i na međunarodnim takmičenjima, broj i članstvo navijača, značaj tradicije itd. RANG FUDBALSKI KLUB 1 FC Barselona 2 Real Madrid 3 Mančester Junajted 4 Čelsi 5 AC Milan 6 Bajern Minhen 7 Arsenal 8 Liverpul 9 Inter 10 Lion 160 Tabela 2. Deset najvećih fudbalskih brendova u 2009. Izvor: The Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str. 4. Nefinansijske faktore u proceni vrednosti fudbalskih klubova koristi Agencija Global Sponsorsu čijem je istraživanju učestvovalo na stotine organizacija iz Fortune 500 (500 najvećih američkih korporacija), a kriterijumi za ocenjivanje fudbalskih brendova su bili sledeći:13 istorija uspeha, kvalitet i ugled sponzora, negativan publicitet, kvalitet (komfor) i kapacitet stadiona, atraktivnost poznatih ličnosti u timu, globalna medijska situacija u klubu. Prema ovim kriterijumima, prema studiji koja je sprovedena 2006. godine prvo mesto je osvojio FK Barselona, zatim Mančester Junajted, dok je Real Madrid bio treći. Razlog za prvo mesto Barselone leži u globalnoj ikoni Ronaldinju, koji je tada igrao za ovaj fudbalski klub, kao i treneru Frenku Rajkardu. Pored toga, klub je razvio inovativni način da dođe do globalne publike. Dobijeni rezultati su dobar pokazatelj vrednosti brenda fudbala, a slabost ove metode je što ne otkriva konkretne finansijske detalje. 13The RANG BREND TRŽIŠNA VREDNOST mil. eura) 1 Real Madrid 1063 2 FC Barselona 948 3 Mančester Junajted 922 4 Čelsi 828 5 AC Milan 824 6 Bajern Minhen 727 7 Inter 715 8 Arsenal 712 9 Juventus 709 10 Liverpul 645 Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str. 4. 161 (u Tabela 3. Deset najvećih fudbalskih brendova u 2009. Izvor: Real Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf: BBDO Consulting, 2010. str. 6. Detaljniju studiju fudbalskih brendova koristi i sprovodi nemačka istraživačka agencija BBDO Consulting, koja izračunava tržišnu vrednost 25 fudbalskih brendova. Real Madrid je jedini fudbalski brend, čija tržišna vrednost premašuje milijardu evra. BBDO Consulting za izračunavanje vrednosti brenda koristi metod BEVA (engl. Brand Equity Evaluation for Accounting), koja se može proširiti i proceniti čak i one brendove koji su u osnovi teško definisani. Metod uključuje 25 fudbalskih klubova / brendova koji su u poslednje tri sezone rangirani u četvrtfinalu Lige šampiona. Kriterijumi su bili sledeći:14 finansijska vrednost kluba, uspeh kluba, svesnost brenda, imidž, odlične kritike, lojalnost poblike. Najveća fudbalska takmičenja održavaju brendove na stranim tržištima. Tržišne utakmice diktiraju situaciju u razvijanju i opstanku sportskih brendova koji imaju ograničen životni ciklus. Sportska dostignuća su presudna, ali nisu jedini i odlučujući faktor koji utiče na cikličnost i stabilnost fudbala i rasprostranjenost brendova, tako da je nemoguće očekivati da prevlada na duge staze samo jedan brend, jer će pre ili kasnije biti zamenjen drugim. U novom okruženju, ciklična dominacija fudbalskih brendova je još očiglednija jer se navijači, kao potrošači pre identifikuju sa pojedincima, nego sa fudbalskim klubovima, a oni imaju kraći životni ciklus. S druge strane, lokalno ili regionalno tržište je uvek verno istom brendu fudbala, jer lokalni navijači koji pripadaju organizaciji neće prebaciti neki neuspeh klubu, iako nisu uvek zadovoljni. Ali je zato nemoguće zamisliti da navijač Real Madrida ikada navija za večitog rivala Barselonu ili obrnuto, dok to na tržištima u razvoju ne bi bilo previše čudno. Zbog toga je najveći izazov fudbalskim brendovima stalna lojalnost na globalnom nivou. Zaključak Od svih sportova na svetu, fudbal zauzima ubedljivo prvo mesto, što se vidi po objektivnim faktorima: širokoj svetskoj popularnosti i velikom interesu medija. Zbog velike rasprostranjenosti i popularnosti fudbalskih utakmica, fudbalskih takmičenja i fudbalskih klubova, cilj svake organizacije je da svojim brendovima u fudbalu obezbede uzalak u proces 14Real Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf: BBDO Consulting, 2010. str. 6. 162 komercijalizacije kroz sport, da se poveća prihod, naročito kroz korišćenje marketinga i tržišnih alata komunikacije u promovisanju sopstvenih brendova, kao i stvaranje strateških partnerstava i zajedničkog partnerstva sa drugim brendovima. Literatura 1. European Football 2010 – England, France, Germany, Italy, Spain. Hamburg: Sportfive, 2010. str. 202. 2. Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value in,football. Pamplona: ESIrg – Universidad de Navarra, 2007. str. 52 i 54. 3. Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 2. 4. The Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str. 4. 5. Real Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf: BBDO Consulting, 2010. str. 6. 163 ZASTUPLJENOST FIZIČKE AKTIVNOSTI I PONAŠANJE ŠKOLSKE DJECE PREMA FIZIČKOJ AKTIVNOSTI U ŠKOLSKOJ SREDINI NA PODRUČJU KS Seniha Čelik1 1 Zavod za javno zdravstvo KS, Bosna i Hercegovina Sažetak U istraživanju je obuhvaćeno 50 djece iz dvije Osnovne škole u KS u uzrastu 12 i 15godina (peti i osmi razred), i to po 25 djevojčica i dječaka. Rezultati su dobiveni anonimnim i dobrovoljnim anketiranjem učenika/djece školskoguzrasta (5 i 8 razred) u dvije Osnovne škole na području KS. Instrument istraživanja je bio upitnik koji je kreiran za potrebe ovog istraživanja. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da djeca sve više koriste medije u svakodnevnom životu i provode sve više vremena uz njih na uštrb slobodne igre i fizičke aktivnosti sa vršnjacima. Prosječno vrijeme koje djeca provode u medijskoj interakciji je 5,22 sata dnevno. Djeca su najviše izložena računaru i internetu 3,3 satidnevno, dok uz televizijski prijemnik provode 1,92 sata dnevno, igraju se i provode vrijeme sa vršanjica van škole u prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno.Također podaci nam govore da dok su mlađeg uzrasta, djeca su više fizički aktivna i treniraju neki sport, a sa porastom godina opada interes za treniranjem nekog sporta a dječaci su više fizički aktivni od djevojčica. Ključne riječi: aktivnost, ponašanje, zastupljenost, sport. Jedna od značajnih komponenti navika i ponašanja u vezi sa zdravljem kod djece i adolescenata je fizička aktivnost, a naročito je važna s obzirom na uticaj koji navike stečene u dječijem dobu i periodu adolescencije mogu imati na ponašanje u odraslom dobu. (1,2) Djeca se danas sve manje međusobno igraju igara, koje same po sebi navode na kretanje i pružaju mogućnost za ispoljavanje kreativnosti, a sve više slobodno vreme ispunjavaju sjedeći ispred televizijskih prijemnika i računara. Umjesto da se nalaze na terenu kao direktni učesnici sportskih igara i pritom sebi obezbijede pravilan i svestrani razvoj organizma, djeca danas radije sjede u udobnoj fotelji i te iste igre „konzumiraju“ preko računara obično nesvjesna posledica svog izbora. Sjedilački način života je riziko faktor za niz bolesti koje sa porastom dobi preovladavaju kod oba spola. Nasuprot tome, redovna fizička aktivnost koja se izvodi u različitim sredinama( kuća, škola,sportski klubovi, radno mjesto idr.) se pokazuje kao zdravstveno ponašanje s povoljnim posljedicama na život ljudi. (Bouchard C i Despres JP, 1995). Redovna fizička aktivnost je važna tokom cijelog životnog ciklusa, od djetinjstva do starosti. U dječjoj dobi, glavni učinci fizički aktivnog stila života će dovesti do "dugoročnog" usvajanje i primjene u praksi tj. djeca koja odrastaju sa fizičkom aktivnošću imaju skladnije ne samo fizičko nego i psihičko zdravlje a naročito uspješnije socijalno sazrijevanje. U odrasloj dobi, prednosti fizičke aktivnosti su 164 pozitivni pomaci u povećanju radnih i odbrambenih sposobnosti, produženju radnog i životnog vijeka, te podizanju kvalitete života savremenog čovjeka (Shepard 1995). Zbog sve manje fizičke aktivnosti stanovništva i njenog značaja na cjelokupno zdravlje čovjeka, SZO je u maju 2000.godine usvojila Global Strategy on Diet, Physical Aktivity and Health u kojoj je fizičku aktivnost afirmisala kao ključni faktor rizika u prevenciji i kontroli hroničnih nezaraznih bolesti (hipertenzija, dijabetes tip 2, hiperlipidemija, gojaznost, kvs bolesti, osteoporoza). (3) Prema SZO preporučuje se piramida fizičke aktivnosti kao pravilan stil života, gdje bio fizička aktivnost trebalo da bude sastavni dio svakodnevnog života u trajanju od najmanje 45-60 minuta. Svakodnevno bi trebalo da budu zastupljene aktivnosti kao što su: šetnja, brzo hodanje, penjanje uz stepenice, zatim 3-5 puta nedeljno: trčanje, plivanje, vožnja bicikla ili aerobik vježbe. Intenzivni treninzi 2 puta nedeljno, a rekreativna aktivnost u slobodno vrijeme, poput košarke, plesa, rada u bašti, 2-3 puta nedeljno. Na vrhu piramide zastupljena je fizička neaktivnost u vidu rada na kompjuteru i gledanja televizije. Slika 1. (4) Cilja rada Cilj rada je da se ispitaju ponašanja i stavovi u vezi sa bavljenjem sportom kod školske djece petih i osmih razreda, kao i uključenost u izvanastavne sportske aktivnosti. Također u ovom radu je ispitivano i zadovoljstvo učenika sadržajem nastave iz tjelesnog odgoja kao i uticaj ekonomskih i demografskih faktora na tjelesnu aktivnost kod školske djece. Matrijal i metode rada Rezultati su dobiveni anonimnim i dobrovoljnim anketiranjem učenika/djece školskoguzrasta (5 i 8 razred) u dvije Osnovne škole na području KS. Ukupan broj anketiranihučenika je 50. Instrument istraživanja je bio upitnik koji je kreiran za potrebe ovog istraživanja. Kako se cilj istraživanja odnosio na ponašanje i stavove školske djece u odnosu na fizičku aktivnost ispitivana je redovnost pohađanje nastave iz tjelesnog odgoja, treniranje sporta u školskoj sekciji i u sportskom klubu, zadovoljstvo nastavom tjelesnog odgoja ali i postojanje površina za igru u blizini mjesta stanovanja učenika. Također je ispitivana cijena koštanja mjesečnih izdvajanja za djecu koja treniraju sport u sportskom klubu . Ispitano je i vrijeme koje djeca provode uz medije, vrijeme koje provode u školi, vrijeme koje provode za učenje i vrijeme koje provedu u igri sa vršnjacima. Podaci su obrađeni u statističkom programu SPSS Statistics 20. Rezultati Anketiranjem je obuhvaćeno 50 djece iz dvije Osnovne škole u KS u uzrastu 12 i 15 godina (peti i osmi razred), i to po 25 djevojčica i dječaka. Rezultati analize podataka dobivenih anketiranjem učenika su pokazali da svi učenici redovno pohađaju časove tjelesnog odgoja ali je 76% učenika osmih razreda aktivno na časovima tjelesne nastave od čega su 67,9% dječaci a 32.1% djevojčice. Svi učenici petih razreda su aktivni na časovima tjelesnog odgoja. Samo 165 14% učenika trenira sport u sportskoj sekciji u školi koja se pohađa bez novčane nadoknade. 34% učenika trenira neki sport u slobodno vrijeme, od čega 76,5% su učenici petih razreda a 23,5% su učenici osmih razreda. Kod učenika petih razreda koji treniraju neki sport dječaci su zastupljeni sa 62% a djevojčice sa 38%, a kod učenika osmih razreda po 50% su zastupljeni dječaci i djevojčice. Radeći ovo istraživanje došli smo do saznanja da u jednoj OŠ u kojoj je izvršeno anketiranje učenika, postoje samo sekcije za odbojku i folklor (koje se ne plaćaju) a u drugoj OŠ sekcija za odbojku i rukomet. Roditelji djece koja treniraju sport u sportskom klubu prosječno izdvajaju po 52km za mjesečne treninge za svoju djecu. U zavisnost od sporta koji djeca treniraju izdvajanja za sportske treninge, bez dodatne opreme, se kreću u rasponu od 2,5%-13,8% prosječnog ličnog dohodtka na nivou KS. (Prosječan lični dohodak na nivou KS za VI mjesec 1005 KM) Od učenika koji treniraju neki sport u sportskom klubu 35,30% imaju brata ili sestru koji također treniraju neki sport, što donosi uvećanje troškova za roditelje čija djeca treniraju neki sport u slobodno vrijeme. Od ukupnog broja anketiranih učenika je 18% učenika koji ne treniraju sport u slobodno vrijeme ali imaju brata ili sestru koji treniraju sport u sportskom klubu. Na tabeli 1. su prikazani rezultati dnevnog korištenja medija, vremena provedenog u slobodnoj igri i druženju sa vršnjacima i vremena provedenog u učenju. Prosječno djeca u školi provode 4,96 sati, koriste medije 5,22 sati dnevno, igraju se i provode vrijeme sa vršnjacima van škole u prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno. Upoređujući vrijeme koje djeca provode u igri sa vremenom koje provode u medijskoj zabavi dolazimo do rezultata da djeca za 2,96 sati dnevno više koriste medije nego igrajući se izvan kuće sa vršnjacima. Ovo je alarmantan podatak koji nam govori koliko se djeca danas malo fizički aktivna. Postojanje statistički značajne razlike u iskorištavanju vremena u anketiranim varijablama (škola, učenje, igra, mediji) izračunata je t-testom za nezavisne uzorke. Rezultati su prikazani u tabeli 2. Dobijene su značajne razlike na razini značajnosti 1% (p=o,oo). Također rezultati ovog istraživanja su pokazali da 68% učenika osmih razreda nije zadovoljno sadržajem nastave tjelesnog odgoja u svojoj školi a 12% učenika petih razreda nije zadovoljno sadržajem nastave iz tjelesnog odgoja. Kao razloge za bavljenje sportom i rekreacijom 70% učenika je navelo dobro zdravlje i pravilan razvoj kičme i tijela, 10% učenika je odgovorilo da trenira zbog ljubavi prema sportu koji treniraju, po 8% učenika je izjavilo da trenira sport radi druženja i zabave sa vršnjacima, i da bi postali poznati i uspješni sportisti a 4% trenira sport zbog želje svojih roditelja. Tabela 3. 60% učenika je izjavilo da u blizini svoje kuće nema uređeno igralište ili mjesto za igru i fizičku aktivnost. 166 Diskusija Bavljenje fizičkom aktivnošću od velikog je značaja za pravilan fizički i psihički razvoj djece a racionalno bavljenje sportom omogućava pravilan psihofizički razvoj, formiranje strukture ličnosti, bolje zdravlje i veću radnu sposobnost. Svakodnevna fizička aktivnost kako djece tako i odraslih, kao prihvaćena navika i stil života ima značajnu ulogu u kvalitetu i dužini života. Učenici Oš redovno pohađaju nastavu tjelesnog odgoja ali su učenici nižih razreda aktivniji na časovima tjelesnog odgoja. Samo 14% anketiranih učenika trenira sport u sportskoj sekciji u školi koja se pohađa bez novčane nadoknade a 34% učenika trenira neki sport u sportskom klubu u slobodno vrijeme. Zabrinjavajuće je da u školama postoji vrlo malo sportskih sekcija koje su dostupne djeci, jer je za mnoge učenike škola i nastava tjelesnog odgoja jedina priprema za formiranje ponašanja prema aktivnom stilu života. Nastava tjelesne kulture, kako je organizairana danas u OŠ, sa dva časa sedmično koja su obično loše raspoređena u dnevnom rasporedu nije djelotvorna, a pored toga u školama ne postoji nikakav oblik rekreativnog bavljenja sportom u organiziranom obliku a školske sportske sale se obično iznajmljuju sportskim društvima ili grupama za rekreativno bavljenje sportom. Također podaci nam govore da dok su mlađeg uzrasta, djeca su više fizički aktivna i treniraju neki sport, a sa porastom godina opada interes za treniranjem nekog sporta a dječaci su više fizički aktivni od djevojčica. Učenici starijih osmih razreda su nazadovoljniji sadržajem koji im se nudi iz nastave tjelesnog odgoja od učenika petih razreda. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da djeca sve više koriste medije u svakodnevnom životu i provode sve više vremena uz njih na uštrb slobodne igre i fizičke aktivnosti sa vršnjacima. Prosječno vrijeme koje djeca provode u medijskoj interakciji je 5,22 sata dnevno. Djeca su najviše izložena računaru i internetu 3,3 sati dnevno, dok uz televizijski prijemnik provode 1,92 sata dnevno, igraju se i provode vrijeme sa vršanjica van škole u prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno. Pozitivno je što djeca imaju informacije i znanje o značaju i važnosti fizičke aktivnosti kao i o prednostima koje im ona donosi. Zaključak Prva iskustva i navike dijete stiče u porodici, od roditelja, a tek kasnije u školi i od vršnjaka. Roditelji imaju najveću odgovornost u oblikovanju stavova i ponašanja vezano za fizičku aktivnost. Roditelji mogu modelirati i podsticati zdrave navike kod kuće tako što će biti pozitivni uzori, tj.oni sami trebaju voditi aktivan stil života te se trebaju potruditi da fizička 167 aktivnost postane ugodan dio porodične dnevne rutine. Također roditelji mogu da postaknu djece da se uključe u fizičku aktivnost tako što će odrediti vrijeme za porodične šetnje, igranje aktivne igre i za učešće u tjelesnim aktivnostima kroz razonodu (plivanje, planinarenje, klizanje i dr.) Roditelji danas nažalost sve manje vremena imaju za svoju djecu, a nerijetko su od najranijeg djetinjstva mediji „idelna dadilja“ i „neko“ sa kim djeca provode najviše vremena. Kako mediji mogu da utiču na fizičku aktivnost djece, roditelji moraju voditi više računa o vremenu koje njihova djeca provode uz i sa medijima, ali i o programskim sadržajima koje gledaju njihova djeca, moraju znati i kontrolisati kako djeca provode vrijeme za računarom i internetom. Menadžment i nastavnici tjelesnog odgoja trebaju da promoviraju fizičku aktivnost u školama i kroz različite aktivnosti, osiguranjem vannastavnih programa tjelesne aktivnosti, podsticanjem i omogućavanjem učešća roditelja u fizičkoj aktivnosti, organizovanjem zajedničkih aktivnosti (takmičenja roditelji-djeca,roditelji volonteri za tjelesni odgoj, roditelji pokrovitelji za različite fizičke aktivnosti i programe u školi idr.). Neophodno je da škole omoguće pristup sadržajima koji su vezani za fizičku aktivnost prije i poslije školskih sati u školama. Na novou države (Vlada i Ministarstva zdravstva i obrazovanja) je potrebno ići prema usvajanju politika i strategija za poboljšanje fizičke aktivnosti za cjelokupnio stanovništvo, a naročito programe koje se odnose prema dječjoj populaciji (primjer dnevne fizičke aktivnosti). Društvena lokalna zajednica tj. općinski nivoi vlasti trebaju više raditi na stvaranju okolinskih faktora koji će pogodovati promociji fizičke aktivnosti ( dostupnost parkova, uređenih igrališta, staza, mjesta za rekreaciju isl.). Zdravstveni radnici se trebaju više angažovati da provode promotivne aktivnosti u različitim područjima uključujući prehranu i fizičku aktivnost. Zbog toga je neophodna multisektorska saradnja i aktivnosti koje će sada i u budućnosti rezultirati kvalitetnijem životu djece a tako i svih nas. 168 Tabela 1. Odnos aktivnosti učenika van škole i provedenog vremena u aktivnostima Vrijeme učeniciaktivnosti do 1h. 2h. 3h. 4h. 5h.i > prosječno nema van škole televizor 12 - 30 % 8 % - - - - - - 1,92 6 12% 3,30 internet 5 10% 2 4% 10 20% 9 18% 18 36% mobitel 25 50% 2 4% - - - - - 23 46% 0,58 učenje 14 28% 26 52% 10 20% - - - - - - 1,90 5 10% - - - - 2,26 Igra van stana - 7 14% 28 56% 10 20% Tabela 2. Rezultati t-testa za nezavisne uzorke Odnos ispitivanih varijabli t-test p (sig.) sati u školi (dnevno) – sati provedeni u igri (dnevno) -15,917 0.000 sati učenja (dnevno) – sati provedeni u igri (dnevno) -2,053 0,045 169 sati učenja (dnevno) – sati korištenja medija (dnevno) -4,932 0,000 sati provedeni u igri (dnevno) - sati korištenja medija (dnevno) -3,973 0,000 sati u školi (dnevno) - sati korištenja medija (dnevno) 6,818 0,000 Tabela 3. Razlozi za bavljenje sportom i rekreacijom kod djece u Osnovnim školama Razlozi za bavljenje sportom i rekreacijom dobro zdravlje i pravilan razvoj kičme i tijela broj učenika % 35 70% ljubav prema sportu kojeg trenira 5 10% radi druženja i zabave sa vršnjacima 4 8% da bi postali poznati i uspješni sportisti 4 8% zbog želje svojih roditelja 2 4% Literatura 1. Jessor, R. (1984) Adolescent development and behavioral health. u: Matarazzo J.D.,Weiss S.M., Herd J.A., Miller N.E. (ur.) A handbook of health enhancement and disease prevention, New York, itd: Wiley, str. 58-65 2. Perry, C.L., Stone, E.J., Parcel, G.S., Ellison, R.C., Nader, P.R., Webber, L.S., Luepker, R.V. (1990) School-based cardiovascular health promotion: The child and adolescent trial for cardiovascular health (CATCH). J Sch Health, 60 (8): 406-13 3. World Health Organisation . Move for Health. Global strategy on Diet, Physical Activity and Health, 2002, available URL: www.who.int/move for health/en/publications 4. Activity pyramid jpg available URL: http://www.takeheart.alaska.gov and for children available URL: http://www.classbrain.com/artread/publish/article_31.shtml available URL: http://www.MyPyramid.gov 5. Martin Wabitsch, The acquisition of obesity: insights from cellular and genetic research- journals.cambridge.org/production/2000/ 170 6. Bidde S, Sallis JF, Cavill N. Young and active? Young people and health enchaning physical activity-evidence and implications. London, Health Education Authority, 1999:1-149. 7. Jessor, R. (1984) Adolescent development and behavioral health. u: Matarazzo J.D.,Weiss S.M., Herd J.A., Miller N.E. (ur.) A handbook of health enhancement and disease prevention, New York, itd: Wiley, str. 58-65 8. Perry, C.L., Stone, E.J., Parcel, G.S., Ellison, R.C., Nader, P.R., Webber, L.S., Luepker, R.V. (1990) School-based cardiovascular health promotion: The child and adolescent trial for cardiovascular health (CATCH). J Sch Health, 60 (8): 406-13 9. Ilišin V., Bobinac Marinović A., Radin F. (2001): Djeca i mediji, Državni 10. zavod za zaštitu obitelji, Zagreb 11. 8 Bidde S, Sallis JF, Cavill N. Young and active? Young people and health enchaning physical activity-evidence and implications. London, Health Education Authority, 1999:1- 149. 12. N. Foretić, S. Rodek, D. Mihaljević: Utjecaj medija na fizičku inaktivnost djece, školski vjesnik 58(4) 381-397 2009. 13. Petar D. Mandić – Danimir P. Mandić “Obrazovna informaciona tehnologija” 171 SOCIOMETRIJSKI KONCEPT EMOCIONALNE INTELIGENCIJE U SPORTU Mislav Lozovina1, Dobromir Bonacin2, Vinko Lozovina1 1 Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska 2 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina Sažetak Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju načina gledanja na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi koncept temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega bi proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na stajalištu da su emocije dio logičkog mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time i kvaliteti funkcioniranja u svim aspektima života.U radovima koji emocionalnu inteligenciju tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće upotrebljavan i citiran upravo je model Mayera i Saloveya.Emocionalna inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine, odnosno sociometrijski status sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do danas, a nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj disciplini. Iz tih razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u sportu. Ključne riječi: sociometrija, emocionalna inetligencija, sport. Uvod Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novi predmet istraživanja u području psihologijskih znanosti. U znanstvenoj literaturi EI, kao pojam i koncept prvi put se pojavljuje devedesetih godina u radovima Peter Salovey-a (Yale) i John D. Mayer-a (New Hempshire), koji (prema Takšić 1998) EI definiraju kao skup sposobnosti koje pridonose točnijoj procjeni i izražavanju svojih emocija, kao i procjeni tuđih emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija u dosezanju ciljeva u životu. Autori (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001) EI definiraju kao tip inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija. Pri tome emocije predstavljaju organizirani mentalni odgovor na aktualne događaje koji uključuju psihološke iskustvene i kognitivne funkcije. Emocije se redovito javljaju u kontekstu odnosa. Onako kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenjaju se i njene emocije prema toj osobi ili objektu i to nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u sjećanjima ili zamišljeni oni su uvijek popraćeni osjetnim signalima odnosno emocijama. Prema (Mayer i dr.,1999, prema Mayer, Caruso, Salovey, i Sitarenios, 2001) EI predstavlja sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle korištenja emocija kao temelja za razumijevanje i rješavanje problema što svakako uključuje kognitivne procese a to pak govori da korištenje emocija može, i to efikasno, poslužiti za poboljšanje kognitivnih aktivnost. Pojedinac koji posjeduje navedene sposobnosti smatra se dobro prilagođenim i emocionalno vještim. Suprotno, onaj koji ih ne posjeduje u biti će oštećen u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju (Salovey i DiPaolo 1990). Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju 172 načina gledanja na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi koncept temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega bi proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na stajalištu da su emocije dio logičkog mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time i kvaliteti funkcioniranja u svim aspektima života. Autori koncepta EI zato naglašavaju da emocionalna inteligencija ne isključuje inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to jedinstveni spoj jednog i drugog. Novija istraživanja ukazuju da bi ispitivanje EI vrlo brzo moglo zauzeti mjesto uz druge važne psihologijske varijable kao prediktor različitih faktora uspješnosti u svim aktivnostima čovjeka (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer, Perkins,Caruso i Salovey, 2001; Rubin,1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tisku, prema Mayer, Salovey, Caruso i Sitarenios, 2001). Emocionalna inteligencija u modelima Postoje različite, a među njima i prilično široke, konceptualizacije emocionalne inteligencije. Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak stavljaju na kognitivne elemente, kao što su olakšavanje rasuđivanja i pamćenja, a treće EI konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti (Schutte i sur.,1998). Mayer, Caruso i Salovey 1999, 2000, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001) zaključili su i upozorili da je potrebna suptilna analiza kako bi se utvrdilo što jest, a što nije dio EI. Mayer i sur. analizirali su razlike između različitih modela EI i podijelili su ih u dvije skupine: Modele mentalnih sposobnosti, koji se fokusiraju na sposobnost procesiranja afektivnih informacija i Mješovite modelekoncepte, u kojima se EI pojavljuje kao raznolik konstrukt koji uključuje aspekte ličnosti, kao i sposobnost zamjećivanja, obrade, razumijevanja i upravljanja emocijama, te motivacijske faktore i afektivne dispozicije. (Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. 2003). U radovima koji emocionalnu inteligenciju tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće upotrebljavan i citiran upravo je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji (1990) model je uključivao tri razine sposobnosti: procjenu i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih te upotrebu emocija u adaptivne svrhe. Model je imao heurističku vrijednost a predstavlja prvi pokušaj konceptualizacije ovog konstrukta sa pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije i konceptualno srodne procese obrade emocionalnih informacija koje su neophodne za minimalnu razinu kompetentnosti i inteligentnog funkcioniranja (Takšić, 1998). 173 Model Mayera i Saloveya Model koji se najčešće navodi u radovima koji tretiraju emocionalnu inteligenciju, a tretira je kao skup mentalnih sposobnosti je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji iz 1990. godine uključivao je tri razine sposobnosti, a to su: procjena i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih te uporabu emocija u adaptivne svrhe. Model je imao uglavnom heurističku vrijednost a predstavljao je prvi pokušaj konceptualizacije ovog konstrukta sa pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije. Dobra mu je karakteristika što sposobnosti koje sadrži uključuju konceptualno srodne procese obrade emocionalnih informacija neophodne za minimalnu razinu kompetentnosti i inteligentnog funkcioniranja. Sukladno logici modela autori su EI definirali kao “sposobnost praćenja svojih i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju.” (Salovey i Mayer, 1990). Usavršavanjem modela autori su objavili drugu verziju konstrukta te su predložili revidiranu definiciju prema kojoj “emocionalna inteligencija uključuje sposobnosti brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja” (Mayer i Salovey, 1996). Ova verzija konstrukta proširena je za jednu razinu sposobnosti i prikazana je kao dijagram u kojemu su četiri ogranka dijagrama poredana od jednostavnijih psiholoških procesa prema višim, psihološki objedinjenim procesima. Svaki ogranak ima četiri reprezentativne sposobnosti. Sposobnosti koje se javljaju na ranom stupnju razvoja nalaze se na lijevoj strani ogranka, a one kasnijeg razvoja, na desnoj. Od osoba visoke emocionalne inteligencije očekuje se da brže napreduju kroz spomenute sposobnosti i da ih svladaju u većem broju (Salovey i Sluyter, 1997). Revidirani model emocionalne inteligencije Mayera i Saloveya, 1997. (Mayeri Salovey, 1997) 4. razina: REFLEKSIVNA REGULACIJA EMOCIJA U PROMOCIJI EMOC. I INTELEKTUALNOG RAZVOJA 3. razina: RAZUMIJEVANJE I ANALIZA EMOCIJA: UPORABA EMOCIONALNIH ZNANJA 2. razina: EMOCIONALNA FACILITACIJA MIŠLJENJA 1. razina: PERCEPCIJA, PROCJENA I IZRAŽAVANJE EMOCIJA Razina 1. (Percepcija, procjena i izražavanje emocija) opisuje sposobnosti i vještine osobe da točno uočiemocionalni obrazac. Na ovoj razini nauči se identificirati vlastita i tuđa 174 emocionalnastanja, te ih razlikovati. Ova razina sposobnosti uključuje i mogućnost preciznog izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A budući da emocionalno inteligentni pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su ujedno i osjetljivi i na manipulativne izraze (Salovey i Sluyter, 1997). Ovaj aspekt EI utječe na svjesnost pojedinca o vlastitim emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo međusobno razlikovanje, te sposobnost adekvatnog izražavanja emocija (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Razina 2. Emocionalna facilitacija mišljenjauključuje sposobnosti da se emocije koriste na načine kojiolakšavaju intelektualne procese. Emocije određuju prioritete u mišljenje tako štousmjeravaju pozornost na važne informacije. One su dovoljno živopisne i dostupne pa ih se može prizvati po potrebi kao pomoć u prosudbi i pamćenju događaja. Kada seuspijemo uživjeti u neki događaj ili osjećanja osoba čiju „priču“ pratimo, lakše ćemo se snaći i odlučiti (za povoljniji ishod) u sličnim situacijama u kojima se kasnijenađemo. Promjene raspoloženja mijenjaju pojedinčevu perspektivu od optimistične dopesimistične potičući ga na različite izbore u poduzimanju akcija. Različite vrsteraspoloženja olakšavaju izbor načina u obavljanju različitih zadataka kao i različitih oblika zaključivanja (Salovey iSluyter, 1997).Ova komponenta EI uključuje asimiliranje osnovnih emocionalnih iskustava u mentalni život (Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000). Stavljanje emocijau funkciju cilja neophodno je za selektivnu pažnju, samopromatranje, samomotiviranje,itd. (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Razina 3.Razumijevanje i analiziranje emocija i korištenje emocionalnog znanja uključuje sposobnosti razumijevanja emocija i upotrebe emocionalnog znanja. Već u dječjem uzrastu počinju se primjećivati sličnosti i razlike između simpatije i ljubavi, netrpeljivosti i bijesa itd. Nešto kasnije javlja se sposobnost tumačenja značenja koje emocije prenose s obzirom na odnose kao i sposobnost razumijevanja složenih osjećaja. (npr. da tuga prati gubitak, radost pobjedu i dr.) U nekim situacijama mogu se istovremeno javiti i suprotne emocije (npr. ljubav i mržnja). Kombinacijom različitih emocija dobivaju nove kvalitete (npr. nada je spoj vjere i optimizma).Kod zrelih pojedinaca se javlja sposobnost prepoznavanja vjerojatnih prijelazaizmeđu emocija, kao što je prijelaz iz bijesa u zadovoljstvo ili iz bijesa u stid. Ljudi se obično slažu u mišljenjima o tome što izaziva pojedine emocije (Salovey i Sluyter, 1999). Razina 4. Refleksivna regulacija emocija u svrhu emocionalnog i intelektualnog razvitka najsloženija je razina emocionalne inteligencije i svjesna je regulacija emocija kojavodi emocionalnom i intelektualnom napretku.Bitna sposobnost na ovoj razini jest otvorenost prema osjećajima, bili oniugodni ili neugodni. Jedino kada je osoba svjesna svojih osjećaja i otvorena premanjima, može o njima nešto i naučiti. Dijete se kroz odrastanje uči socijaliziranju emocija. To se odvija u selektivnom procesu izražavanja emocija ovisno o količini informacijama kojima raspolaže, njegovoj prosudbi o svrhovitosti takvih reakcija i društvenim normama. Ovaj aspekt poboljšava socijalnu adaptaciju i rješavanje problema, jer uključuje znanje o tome kako se smiriti nakon stresnih osjećaja ili kako ublažiti stresne emocije kod drugih ljudi (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Golemanov model 175 Goleman je naslanjajući se na Mayera i Saloveya izdvojio neke dijelove njihove teorije a emocionalnu inteligenciju definirao je kao: poznavanje vlastitih emocija, upravljanje emocijama, samomotiviranje,prepoznavanje emocija kod drugih i snalaženje u vezama. Na taj način u Golemanov model emocionalne inteligencije uključio je konstrukte poput optimizma, motivacije, svjesnosti, socijalne kompetencije i specifične socijalne i komunikacijske vještine. Bar-Onov model Bar-Onov model u emocionalnu inteligenciju uključuje “niz personalnih, emocionalnih i socijalnih kompetencija i vještina koje utječu na nečiju sposobnost da uspije u suočavanju sa zahtjevima i pritiscima okoline.” (Bar-On, 2000). Njegov koncept emocionalne inteligencije uključuje pet komponenti: Intrapersonalnu, koju definiraju (emocionalna samosvijest, upornost, samopoštovanje, samoaktualizacija i nezavisnost), Interpersonalnu, koju definiraju (empatija, interpersonalni odnos i socijalna odgovornost), Prilagodljivost, koju definira (rješavanje problema, objektivnost u procjeni i fleksibilnost), Upravljanje stresom, kojega definiraju (tolerancija na stres i kontrola poriva) i Opće raspoloženje, kojega definira (sreća i optimizam). Model Mayera i Saloveya tretira EI kao skup mentalnih sposobnosti dok modeli Golemana i Bar-Ona osim sposobnosti uključuju i različite aspekte ličnosti, motivacijske faktore, vještine snalaženja u interpersonalnim odnosima i različite socijalne vještine. Mjerenje emocionalne inteligencije Modeli emocionalnu inteligenciju predstavljaju kao konstrukt pretpostavljenih višestrukih sposobnosti za koje treba pronaći načine i metode kojima bi se procijenile. Autori Mayer i Salovey postavili su i kriterije na osnovi kojih je EI moguće valjano mjeriti i procjenjivati. Istraživanja emocionalne inteligencije provode se na tri načina i to: samoprocjenama ispitanika, procjenama drugih ljudi i neposrednim procjenjivanjem sposobnosti. Skale za samoprocjenu konstruirane su tako da se pomoću njih procijeni vjerovanja i percepcije pojedinca o kompetencijama u specifičnim područjima. Neposredno procjenjivanje emocionalne inteligencije vrši se pomoću psihologijskih instrumenata koji izravno mjere sposobnosti ispitanika. Odgovori ispitanika evaluiraju se u odnosu na zadani kriterij. Načini bodovanja odgovora ispitanika mogu biti određeni različitim kriterijima: npr. Konsenzusom, po kojem kriteriju točan odgovor jest onaj koji je odabrala većina ispitanika. Prikladnost korištenja ovog kriterija temelji se na evolucijskim i kulturološkim nalazima koji potvrđuju konzistentnost informacija koje signaliziraju emocije (Bar-On, 1997; Mayer, Caruso i Salovey, 1999). Bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost upravljanja emocijama je mnogo složenije, jer 176 se određene emocionalne reakcije mogu procijeniti samo prema osobnim i društvenim standardima. Mayer i suradnici složili su se da se određivanje točnog odgovora pomoću mišljenja stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju u određenom stupnju. Konsenzus se pokazao kao pouzdaniji jer takav kriterij u konačnim rješenjima proizvodi bolju faktorsku strukturu pa bi ga trebalo češće koristiti (Mayer i sur., 2003). Prilagodba djeca i adolescenata Pretpostavlja se da je visoka razina emocionalne inteligencije povezana s uspjehom u važnim aspektima života, kao što su obrazovanje, posao i odnosi s ljudima. Brojni dokazi potvrđuju kako osobe koje imaju visoko razvijene emocionalne sposobnosti i koje dobro poznaju i upravljaju vlastitim osjećajima te dobro iščitavaju i učinkovito reagiraju na osjećaje drugih, imaju prednost u svim područjima života i rada. Rezultati istraživanja koja su ispitivala povezanost percepcije emocija iz neverbalnih sadržaja s različitim kriterijima na više od sedam tisuća osoba u SAD-u i osamnaest drugih zemalja pokazala su da prednost u sposobnosti iščitavanja osjećaja iz neverbalnih znakova imaju osobe s boljom emocionalnom usklađenosti, većom popularnosti, većom otvorenosti i većom senzibilnosti. Ispitanici koji su postigli bolje rezultate bili su bolji učenici premda im, u prosjeku, kvocijent inteligencije nije bio veći od kvocijenta u djece koja su bila manje uspješna u čitanju neverbalnih poruka. Oni koji su pogrešno tumačili emocionalne znakove u školi su postizali rezultate koji su lošiji u odnosu na potencijal iskazan u ispitivanjima kvocijenta inteligencije (Goleman, 1997). Mladi koji si imali poteškoća sa zakonom najčešće nisu stekli vještine percepcije emocija (McCown, Johnson i Austin, 1986, prema Mayer, Di Paolo i Salovey,1990). Pokazalo se da djeca koja iskazuju naglašeno agresivno ponašanje imaju više teškoća u prepoznavanju i upravljanju svojim emocijama. Među djecom školske dobi, viši stupanj eksternalizirajućih simptoma je bio povezan sa smanjenom sposobnošću pronalaženja primjera prošlih emocionalnih iskustava s prikladnim primjerima osjećaja (Cook, Greenberg i Kusche, 1994, prema Bohnert, Crnic i Lim, 2003). Emocionalno stabilna djeca pokazala su da znaju upravljati svojim postupcima, mislima i osjećajima na prilagođen i fleksibilan način i u raznim kontekstima iskazivala su samoefikasnost, samopouzdanje i osjećaj povezanosti s drugima i bila su bolje prihvaćena od strane vršnjaka (Salovey i Slyter, 1999). Sociometrijski status Socijalni status, među ostalim, pokazuje kako neka grupa prihvaća osobu i kako je osoba socijalno adaptirana grupi. Socijalna adaptiranost se, između ostalog utvrđuje i različitim sociometrijskim postupcima. U takve tehnike ubrajamo sociometrijski test kao sredstvo za proučavanje obiteljskih, radnih i školskih grupa. Sociometrijski test omogućuje da se odredi 177 prihvaćenost pojedinca u grupi. Prednost ovog testa pred psihometrijskim testovima je u tome što umjetne situacije zamjenjuje prirodnim situacijama koje se javljaju u svakodnevnom životu. Sociometrijsku metodu je razvio J. L. Moreno 1934. godine. Prema njemu sociometrija ima nekolicinu funkcija: 1. Predstavlja istraživačku tehniku koja služi kako bi se proučila organizacija grupe ili grupa; 2. predstavlja dijagnostičku proceduru kojom se treba odrediti položaj pojedinca u grupi i položaj grupe u široj društvenoj zajednici; 3. Sociometrija uključuje i psihoterapijsku tehniku koja pomaže pojedincu ili grupi u boljoj prilagodbi. U najjednostavnijem obliku sociometrijski upitnik sadrži pitanja upućena svakom članu grupe da označi među ostalim članovima grupe one s kojima bi želio sudjelovati u nekoj aktivnosti ili one s kojima ne bi. Aktivnosti za sudjelovanje u kojima se ispituje odnos prihvaćanja ili odbijanja nazivamo sociometrijskim kriterijima. U sociometrijskom ispitivanju se može koristiti jedan ili više kriterija. Kriteriji moraju biti logični i moraju se odnositi na aktivnosti značajne za pojedinca. Ispitivanje se provodi u malim grupama, a uvjet za primjenu je da se učesnici ispitivanja međusobno poznaju i da su zajedno provela određeno vrijeme. Poželjno je da ispitivanje bude anonimno. Sociometrijski položaj pojedinca u grupi može se odrediti pomoću tri vrste informacija. To su pozitivna biranja, negativna biranja i neutralni glasovi. Postoje različiti sociometrijski postupci kao što su, npr.: 1. Tehnika imenovanja – gdje se od pojedinca traži da imenuje određeni broj članova grupe koji mu se jako sviđaju ili ne sviđaju. Broj biranja može biti ograničen (npr. 3 ili 5 mogućih biranja) ili neograničen. 2. Tehnika rangiranja – od pojedinca se traži da prema nekom kriteriju poreda sve članove grupe. 3. Tehnika usporedbe u parovima – pojedincu se iznesu imena dvoje članova iz grupe i on mora izabrati onoga tko mu se više sviđa. Nakon procjene svih mogućih parova dobije se rezultat koji pokazuje koliko se pojedincu sviđa svaki član grupe. Podaci dobiveni sociometrijskim ispitivanjem mogu se prikazati kvantitativno (sociometrijskim matricama, te grupnim i individualnim indeksima) i grafički (sociogramom). U slučaju većih grupa sociogram je nepregledan, te se ne koristi. Sociometrijski upitnik je vrlo prilagodljiv različitim grupama i koristi se u različitim područjima ljudske djelatnosti: u industriji, školama, domovima, vojnim jedinicama i dakako sportu. Primjenjuje se svugdje gdje su neki kolektiv ili grupa nastali ili bi ih trebalo formirati unutar jednog šireg, već nastalog, kolektiva. U istraživanju u kojemu je sociometrijski upitnik upotrijebljen kao jedan od kriterija prilagodbe djece rane adolescentne dobi, odnosno kao mjera prihvaćenosti u grupi vršnjaka rezultati upućuju na slijedeće zaključke. Ako se pretpostavi da su sposobnosti emocionalne inteligencije nužne za razvijanje različitih emocionalnih i socijalnih vještina koje osiguravaju veći sociometrijski status u grupi vršnjaka, odnosno da pojedinci koji imaju razvijenije sposobnosti 178 emocionalne inteligencije imaju i veći kapacitet za razvoj socijalnih vještina, tada se može očekivati da razina sposobnosti emocionalne inteligencije objašnjavati dio varijance sociometrijskog statusa ispitanika. Emocionalna inteligencija u školskom uspjehu Istražujući faktore koji određuju školsko postignuće najviše se ispitivala inteligencija učenika, no utvrđeno je da ona objašnjava samo dio varijance. U traženju drugih faktora koji bi mogli utjecati na uspjeh djece u školi, istraživali su se socijalni faktori, kao što je obiteljsko porijeklo i socio-ekonomski status, faktori ličnosti i motivacijski faktori. Cattel, Sealy i Sweny (1966) su se bavili ispitivanjem povezanosti školskog uspjeha s faktorima ličnosti i motivacije, te su pronašli da od ukupne varijance školskog postignuća testovi inteligencije objašnjavaju između 21- 23%, motivacijske osobine 23-27%, a crte ličnosti 27-36%. U novije vrijeme javila se ideja da bi se barem dio uspješnosti u području školskog i profesionalnog uspjeha mogao objasniti emocionalnom inteligencijom. Još je Kahneman (1973) tvrdio da to koliko je osoba u stanju držati pod kontrolom ostale, za osnovnu aktivnost irelevantne misli i događanja utječe na uspjeh u obavljanju osnovne aktivnosti (Takšić, 1998). Goleman također opisuje važnost upravljanja emocijama za uspjeh u školi i navodi: „Razmjeri do kojih emocionalna uzrujanost može utjecati na mentalni život za učitelje nisu ništa novo. Učenici koji su nervozni, ljutiti ili deprimirani ne uče; osobe koje su obuzete ovim stanjima ne primaju informacije na učinkovit način ili s njima postupaju lošije. Snažne negativne emocije prebacuju pozornost na njihove vlastite preokupacije, ometajući pokušaje da se usredotoče na nešto drugo“ (Goleman, 1995). Logika modela Mayera i Saloveya bazira se na pretpostavci da bi sposobnosti emocionalne inteligencije mogle imati pozitivne učinke na uspjeh u školi temeljila se uglavnom na dijelu modela koji razrađuje način na koji emocije facilitiraju mišljenje (razina B). Takšić je u svom istraživanju došao do zaključka da varijable emocionalne inteligencije značajno dodatno doprinose objašnjenju školskog uspjeha. Varijable emocionalne inteligencije su povećale za 13.5% postotak varijance školskog uspjeha objašnjene općom inteligencijom (Takšić, 1998). Općenito govoreći, čimbenik osobnosti objašnjava samo mali dio životnih priča, pa bi se doprinos emocionalne inteligencije od 10% u razjašnjavanju toga mogao smatrati vrlo velikim (Salovey i Sluyter, 1999). Sportski uspjeh i emocionalna inteligencija Riječi trening, nastava i kineziološki postupci, sinonimi su sa stajališta kinezioloških transformacija. Promjene koje nastaju pod djelovanjem kinezioloških operatora (vježbi) uvijek su promjene cjelovite ličnosti tako da u realnim slučajevima nije moguće izučavati izolirane strukture. I u treningu i u nastavnom procesu cilj je transformacija (postizanje funkcionalne efikasnosti), jedino pitanje jest pitanje razlike u kojem području se postiže funkcionalna efikasnost. Čovjek kao integralno biće uvijek funkcionira na isti način razvijajući se cjelovito. U praksi nema razlika između procesa treninga i procesa učenja, ili ako ih ima one su samo i uvijek tehničke naravi. Uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti zavisi o nizu različitih i međusobno povezanih faktora kao što su: morfološka struktura i građa, psihomotoričke osobine, 179 intelektualne i emocionalne karakteristike, motivacijska struktura, fiziološko funkcionalne karakteristike, tehnička i taktička znanja, teoretska znanja i drugo. Jednadžba specifikacije neke sportske discipline jest matematički izraz koji objedinjuje sve faktore koji su relevantni za uspjeh u njoj sa pridodanom greškom. Logika matematičkog modela uvijek bi trebala odražavati logiku stvarnosti te aktivnosti a matematički model trebao bi u potpunosti obuhvatiti konpleksitet zadane sportske discipline. Uvažavanje neposredne povezanosti između psiholoških faktora i sportske uspješnosti, omogućilo je da se psihološka saznanja tretiraju kao nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti , time i ukupne specifične pripreme sportaša. U psihološkom radu sa sportašima ispitivane su psihološke dimenzije relevantne za uspjeh u sportu ali i one koje su od značaja za integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti, a na koje se u pedagoškom radu može značajno utjecati. Psiholozi su do nedavno standardno istraživali područje intelekta (kognicije), područje emocija (konacije) kao i motiva, a relativno malo bavili su se i procjenom strukture i dinamike sportske grupe što inače spada i u područje sociologije (Lozovina, M. at al. 2011., Lozovina M. and Lozovina V. 2012.). Emocionalna inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine, odnosno sociometrijski status sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do danas, a nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj disciplini. Iz tih razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u sportu. Psiholozima sa nakanom da ih potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za mjerenje emocionalne inteligencije sportaša i efikasno korištenje sociogram metode, a kineziolozima da u suradnji s psiholozima na što efikasniji način iskoriste dobivene rezultate. Literatura 1. Bar-On, R., Brown, J.M., Kirkcaldy, B.D., Thome, E.P. (2000).Emotional expression and implications for occupational stress; an application of the Emotional Quotient Inventory (EQ-i). Personality and Individual Diferences 28, 1107-1118. 2. Bohnert, A..M., Crnic, K. A., Lim, K. G. (2003). Emotional competence and aggressive behavior in school-age children (1). Journal of Abnormal Child Psychology. 3. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2008). Uvod u antropološku analizu. Travnik: Edukacijski fakultet. 4. Cattell, R.B. (1971). Abilities: Their structure, growth, and action. Boston: Houghton Mifflin. 5. Cattell, R.B. (1987). Intelligence: Its structure, growth, and action. New York: Elsevier. 6. Goleman, D.(1997). Emocionalna inteligencija – zašto je važnija od kvocijenta inteligencije?. Mozaik knjiga, Zagreb. 7. Kulenović, A., Balenović, T., Buško, V. (2000). Test analize emocija: jedan pokušaj objektivnog mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije. Suvremena psihologija. 3(1-2), 27-48. 8. Lozovina, M., Bonacin, D., & Lozovina, V. (2011). Paradigm of methodology theory and mathematical modulation of sports training, Sport Science 4 (2011) 1: 7-18. 180 9. Lozovina, M. and Lozovina, V.: Equation of sport’s activity specification, Acta Kinesiologica 6 (2012) 1: 24‐34. 10. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2001). Emotional Intelligence as a Standard Intelligence. Emotion, 1(3), 232-242. 11. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2003). Measuring Emotional Intelligence With the MSCEIT V2.0. Emotion, 3(1), 97-105. 12. Mayer, J. D., & Geher, G. (1996). Emotional intelligence and the identification of emotion. Intelligence, 17, 89-113. 13. Mayer, J. D., Caruso, D. R. i Salovey, P. (2000). Emotional intelligence meets traditional standards for an intelligence. Intelligence, 27 (4), 267-298. 14. Mayer, J. D. i Salovey, P. (1999). Što je emocionalna inteligencija ?. U: P.Salovey i D. Sluyter (ur.). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: Pedagoške implikacije. EDUCA, Zagreb. 15. Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, D. R., & Sitarenios, G. (in press). Measuring Emotional Intelligence with the MSCEIT V2.0.Emotion. 16. Papić, M.(2003). Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu. Magistarski rad. Filozofski fakultet, Zagreb. 17. Roberts, R. D., Zeidner, M., Matthews, G. (2001). Does Emotional Intelligence Meet Traditional Standards for an Intelligence? Some New Data and Conclusions. Emotion, 1(3), 196-231. 18. Salovey, P. i Sluyter, D. J.(1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: pedagoške implikacije. Educa, Zagreb. 19. Schutte, N. S., Malou, J. M., Hall, L. E., Haggerty, D. J., Cooper, J. T., Golden, C. J., & Dornheim, L. (1998).Development and validation of a measure of emotional intelligence. Personality and Individual Diferences, 25,167-177. 20. Takšić, V.(1998). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Doktorska dizertacija. Filozofski fakultet, Zagreb. 181 UTICAJ BAZIČNO-MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI NA REZULTATE TESTOVA ZA PROCJENU SITUACIONO-MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI IZ KOŠARKE KOD UČENIKA VII I VIII RAZREDA Damir Ahmić1,, Dževad Džibrić1, Nihad Selimović2, Ismet Bašinac2, ,Amra Tuzović2 1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina 2 Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku, Bosna i Hercegovina Sažetak Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja uticaja bazično-motoričkih sposobnosti na rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke. Uzorak ispitanika činili su učenici VII i VIII razreda osnovne škole, uzrasta 13-15 godina. Prediktorski skup varijabli sačinjavalo je 18 varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti i kriterijski skup sačinjavale su 3 varijable za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke. Rezultati regresione analize pokazuju da je čitav sistem prediktorskih varijabli značajan za predikciju situaciono-motoričkih znanja u košarci. Analizom utjecaja pojedinačnih varijabli u prostoru bazične motorike može se zaključiti da tri varijable imaju statistički značajan utjecaj na kriterij. Ključne riječi: košarka, učenici, regresiona analiza. Uvod U okviru reformi odgojno-obrazovnog sistema uvode se novi programi nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u škole. Uporedo sa njihovom primjenom pokušava se započeti i sistematsko praćenje efekata programa, sa željom ostvarivanja, ne samo stalnog uvida u tok njihove realizacije, već i njihovog dograđivanja i usavršavanja na osnovu stečenih iskustava. Obzirom da sadržaji nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja često doživljavaju odgovarajuće promjene, uzrokovane navedenim faktorima a koje idu ka ostvarenju konačnog cilja, to je formiranje nezavisne i samostalne jedinke uz pružanje podrške i pomoći prirodnom rastu i razvoju. Upravljanje ovim procesom zahtijeva kvalitetno utvrđivanje antropoloških karakteristika. Obzirom na svestran uticaj koji ima na organizam kao i na razvoj ličnosti u odgojnom procesu košarka zauzima važno mjesto u sistemu tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Košarku susrećemo u različitim organizacionim oblicima rada tjelesnog i zdravstvenog odgoja: sat tjelesnog i zdravstvenog odgoja, košarkaška sekcija, izlet, logorovanje i sl. Različiti autori imaju različita gledišta o uzrastu djece koja se prvi put susreću sa košarkom. Neki autori smatraju da sa košarkom u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja treba započeti u šestom razredu, drugi su stajališta da se ova sportska igra treba uvesti u nižim razredima osnovne škole, ali najčešći su oni koji smatraju da je peti razred najpogodniji za prve košarkaške korake. U službenom 182 programu za osnovne škole, košarka je obuhvaćena u dijelu koji se odnosi na sportske igre, a elementi košarkaške tehnike i taktike su predviđeni od V do VIII razreda. Košarka kao jedna od najpopularnijih, najzanimljivijih i najatraktivnijih timskih sportova današnjice, ima izuzetno veliki uticaj na razvoj djeteta. Pored razvitka motoričkih sposobnosti, izuzetan uticaj ima na odgoj, socijalizaciju i psihičku stabilnost kod djece.Kroz košarku uče da rješavaju nove iznenadne situacije za njih nepoznate i na taj način razvija kod njih mogućnost da u nekim budućim životnim situacijam reaguju brže, bolje i pametnije od drugih. Košarka je bila predmet istraživanja mnogih autora (Matković, 1990.; Zukolo, 1990.; Milanović i Jukić 1992.; Blašković, Matković i sar. 1993.; Milanović i sar. 1994., 2000). U istraživanju (Dežman, 1981.) najveći prirast u testovima bazične i specifične motorike uočen je kod košarkaša starih dvanaest i trinaest godina, a ujedno je i po autoru varijabilnost tada najveća. Osnovni cilj ovog istraživanja jeste utvrditi uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke kod učenika VII i VIII razreda osnovne škole. Metode rada Uzorak ispitanika Ispitivanje je provedeno na učenicima VII i VIII razreda OŠ "Centar" u Tuzli. Ukupno je obuhvaćeno 112 učenika muškog spola starosne dobi 13-15 godina koji su zdravi, bez izrazitih anatomskih deformacija kao i bez oštećenja lokomotornog aparata. Obuhvaćeni su redovnom nastavom tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Uzorak varijabli Uzorak prediktorskih varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od osamnaest (18) varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti, i to: MBFTAR – taping rukom, MBFTAN – taping nogom, MBFTNZ – taping nogom o zid, MFLISK – iskret s palicom, MFLPRK – pretklon na klupici, MFLBOS – bočna špaga, MFESDM – skok u dalj iz mjesta, MFE20V – trčanje 20 m – sprint iz visokog starta, MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja na leđima, MKOS3M – slalom s tri medicinke, MAGTUP – koverta test, MAGKUS – koraci u stranu, MPGVCN – gađanje vertikalnog cilja nogom, MPGHCR – gađanje horizontalnog cilja rukom, MPGPIK – pikado, MBAP2O – stajanje popriječno na dvije noge otvorenih očiju, MBAU2O – stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O – stajanje uzduž na jednoj nozi otvorenih očiju. Uzorak kriterijskih varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od tri (3) varijable za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke, i to: SKBLZH – bacanje lopte objema rukama o zid i hvatanje u trajanju 30 sek., SKVLSL – vođenje lopte rukom u slalomu, SKULKO – ubacivanje lopte u koš u trajanju od 30 sek. 183 Multipla regresiona analiza primijenjena je radi utvrđivanja uticaja sistema bazično-motoričkih sposobnosti (kao prediktorskog skupa varijabli) na rezultate situaciono-motoričkih testova iz košarke (kao kriterijskog skupa varijabli). Rezultati i diskusija Tabela 1 predstavlja skup centralnih i disperzionih parametara primijenjenih manifestnih bazično-motoričkih i situaciono-motoričkih varijabli. Osnovni i najznačajniji centralni i disperzioni parametri (Mean - aritmetička sredina, Std. Dev. - standardna devijacija) funkcije distribucije rezultatskih frekvencija, kod većine primijenjenih motoričkih varijabli ukazuju na standardno i uravnoteženo raspoređivanje rezultata ispitanika ove uzrasne dobi. Na osnovu parametara varijabilnosti možemo zaključiti da postoji određena disperzija rezultata u nekim primijenjenim motoričkim varijablama, što možemo vidjeti na osnovu vrijednosti raspona rezultata i standardnih devijacija. To je posebno izraženo kod testova MFLISK - iskret s palicom, MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja na leđima i kod varijable MFESDM – skok u dalj iz mjesta, što govori o većoj heterogenosti ispitanika u ovom uzrastu. Razlog ovakvoj heterogenosti rezultata vjerovatno leži u tome što je postojala manja grupa niskih i visokih rezultata koje su dovele do veće raspršenosti rezultatskih frekvencija. Vrijednosti skewness-a nam daju podatke o diskriminativnim vrijednostima primijenjenih varijabli. Analizom prikazanih rezultata možemo vidjeti da značajno izražene vrijednosti ovog parametra imaju sve varijable za procjenu ravnoteže, MBAP2O – stajanje poprečno na dvije noge otvorenih očiju, MBAU2O – stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O – stajanje uzduž na jednoj nozi otvorenih očiju. Sve ove vrijednosti skewness-a su sa pozitivnim predznakom što govori da su distribucije pozitivno asimetrične – epikurtične. Podaci o diskriminativnoj vrijednosti primijenjenih motoričkih testova mogu se dobiti i uvidom u koeficijente izduženosti. Najveće vrijednosti koje ukazuju na leptokurtičnost distribucija imaju takođe sve varijable za procjenu ravnoteže, MBAP2O - stajanje poprečno na dvije noge otvorenih očiju, MBAU2O - stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O - stajanje uzduž na jednoj nozi otvorenih očiju. Parametri varijabilnosti u okviru primijenjenih motoričkih varijabli ukazuju na disperzivnost većine ostvarenih rezultata u okviru ovog istraživanja, što pokazuje da je većina testova dobro prilagođena za mjerenje bazičnih motoričkih sposobnosti na istraživanoj populaciji. Dobivene vrijednosti raspona rezultata, standardne devijacije, kao skewness-a i kurtosisa sa pozitivnim i negativnim predznakom ukazuju na težinu i specifičnost postavljanog motoričkog i situaciono-motoričkog zadatka. 184 Tabela 1 Valid N Mean Sum Minimum Maximum Range Std.Dev. Skewness Kurtosis MBFTAR 112 43,3125 4851 29 59 30 7,462 0,515 -0,792 MBFTAN 112 38,55357 4318 31 52 21 4,836 0,584 0,258 MBFTNZ 112 20,48214 2294 15 27 12 2,405 0,123 -0,335 MFLISK 112 96,75 10836 45 142 97 19,595 0,061 -0,235 MFLPRK 112 41,66071 4666 24 61 37 8,149 0,029 -0,396 MFLBOS 112 171,9286 19256 140 208 68 14,056 0,25 -0,234 MFESDM 112 181,3036 20306 122 235 113 25,567 -0,02 -0,533 MFE20V 112 3,807679 426,46 3,05 4,53 1,48 0,301 -0,043 -0,24 MFEBML 112 76,99107 8623 49 117 68 16,539 0,208 -0,821 MKOS3M 112 28,78188 3223,57 21,16 38,9 17,74 4,36 0,386 -0,522 MAGTUP 112 27,63938 3095,61 24,15 33,75 9,6 2,227 0,618 -0,3 MAGKUS 112 12,60777 1412,07 10,41 15,38 4,97 1,151 0,084 -0,741 MPGVCN 112 8,928571 1000 4 17 13 2,931 0,609 -0,242 MPGHCR 112 12,35714 1384 5 24 19 3,997 0,543 -0,221 MPGPIK 112 23,84821 2671 11 37 26 6,185 -0,04 -0,835 MBAP2O 112 4,087679 457,82 1,18 23,08 21,9 3,165 4,044 21,017 MBAU2O 112 3,915893 438,58 1,1 18,34 17,24 2,498 2,73 10,676 MBAU1O 112 5,465179 612,1 1,31 31,5 30,19 4,057 3,242 15,889 SKBLZH 112 22,03571 2468 16 30 14 3,145 0,035 -0,378 SKVLSL 112 9,169821 1027,02 6,13 11,78 5,65 0,976 -0,416 0,137 SKULKO 112 11,75893 7 20 13 2,48 0,679 0,305 1317 Koeficijent multiple korelacije prediktorskog sistema varijabli sa kriterijem iznosi (R .759) sa ukupno objašnjenim varijabilitetom 58 % (R Square .577) Tabela 2, na statistički značajnom 185 nivou (Sig. .000) Tabela 3. Ovo nam govori o tome da je čitav sistem prediktorskih varijabli značajan za predikciju situaciono-motoričkih znanja u košarci. Tabela 2 Model Summary Model 1 R ,759a R Square ,577 Adjusted R Square ,495 Std. Error of the Estimate ,71087239 a. Predictors: (Constant), MBAU1O, MPGVCN, MFE20V, MBAU2O, MFLISK, MPGPIK, MFLBOS, MPGHCR, MBAP2O, MFLPRK, MBFTAR, MBFTNZ, MAGKUS, MKOS3M, MFEBML, MBFTAN, MFESDM, MAGTUP Tabela 3 ANOVAb Model 1 Regression Residual Total Sum of Squares 64,003 46,997 111,000 df 18 93 111 Mean Square 3,556 ,505 F 7,036 Sig. ,000a a. Predictors: (Constant), MBAU1O, MPGVCN, MFE20V, MBAU2O, MFLISK, MPGPIK, MFLBOS, MPGHCR, MBAP2O, MFLPRK, MBFTAR, MBFTNZ, MAGKUS, MKOS3M, MFEBML, MBFTAN, MFESDM, MAGTUP b. Dependent Variable: REGR factor score 1 for analysis 1 186 Tabela 4 Coefficientsa Model 1 (Constant) MBFTAR MBFTAN MBFTNZ MFLISK MFLPRK MFLBOS MFESDM MFE20V MFEBML MKOS3M MAGTUP MAGKUS MPGVCN MPGHCR MPGPIK MBAP2O MBAU2O MBAU1O Unstandardized Coefficients B Std. Error 1,702 2,592 ,007 ,012 ,007 ,020 ,042 ,039 -,003 ,004 ,006 ,010 ,002 ,006 ,003 ,004 -,073 ,365 ,014 ,006 -,004 ,021 -,105 ,053 -,176 ,100 ,021 ,025 ,038 ,019 -,001 ,012 -,002 ,027 -,031 ,030 -,013 ,018 Standardized Coefficients Beta ,054 ,036 ,100 -,062 ,049 ,031 ,069 -,022 ,239 -,017 -,233 -,202 ,063 ,152 -,009 -,005 -,078 -,053 t ,657 ,613 ,364 1,075 -,815 ,601 ,369 ,601 -,201 2,361 -,187 -1,989 -1,757 ,842 2,039 -,121 -,056 -1,049 -,704 Sig. ,513 ,541 ,717 ,285 ,417 ,549 ,713 ,549 ,841 ,020 ,852 ,050 ,082 ,402 ,044 ,904 ,956 ,297 ,483 a. Dependent Variable: REGR factor score 1 for analysis 1 Analizom utjecaja pojedinačnih varijabli (Tabela 4) u prostoru bazične motorike može se zaključiti da tri varijable imaju statistički značajan utjecaj na kriterij. Statističku značajnost pokazale su slijedeće varijable: MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja na leđima (.02), MAGTUP – koverta test (.05), i varijabla MPGHCR – gađanje horizontalnog cilja rukom (.04), što nam pokazuju vrijednosti t – testa. Varijabla MAGTUP – koverta test ima logički negativnu projekciju gdje se u vremenu i prostoru savladava metarska distanca i gdje brojčano niži rezultat predstavlja vrijedniji rezultat. Na osnovu dobivenih rezultata mišljenja smo da snaga ruku i ramenog pojasa kao i varijable za procjenu agilnosti i preciznosti gađanja su pokazale statističku značajnost iz razloga što su značajne za uspješno savladavanje elemenata tehnike košarke, a kada uzememo u obzir da su u kriterijskom skupu varijabli prisutne varijable za procjenu preciznosti šuta, brzine i preciznosti rukovanja loptom te vođenja lopte u slalomu logično je da ovi faktori značajno doprinose uspješnosti u košarci. Ove varijable su pokazivale značajnost i u ranijim istraživanjima (Šeparović, 2001). 187 Zaključak Ovo istraživanje provedeno je sa svrhom da se utvrdi uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na na rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke kod učenika VII i VIII razreda osnovne škole. Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 112 učenika VII i VIII razreda OŠ "Centar" u Tuzli, muškog spola starosne dobi 13-15 godina. Mjerenjem je obuhvaćeno 18 varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti i 3 varijable za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke. Na osnovu dobivenih rezultata u regresionoj analizi između bazično-motoričkih sposobnosti i situaciono-motoričkih znanja iz košarke utvrđena je značajnost reakcija između prediktorskog skupa varijabli (motoričke sposobnosti) i kriterijskog skupa varijabli (situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke). Literatura 1. Blašković, M., Matković, Bo., Matković, Br. (1993). Utjecaj tjelesne aktivnosti na razvoj nekih bazičnih motoričkih sposobnosti kod dječaka, Kineziologija, 25(1-2), 3338. 2. Dežman, B. (1982). Spremembe v relacijah med nakaterimi morfološkimi in motoričkimi spremenljivkami košarkaša starih 11,12, 13 in 14 let, (Magistarski rad), Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu. 3. Matković, B. (1990). Neki pokazatelji vrijednosti odnosa bazičnih motoričkih sposobnosti i situacionih motoričkih sposobnosti kod pionira košarkaša, Košarkaški medicinski vjesnik, 5, 7-12. 4. Milanović, D., Jukić, I. (1992). Kvantitativne promjene u testovima motoričkih sposobnosti tijekom treninga djece – košarkaša, Hrvatski športsko medicinski vjesnik, 7, 12 -17. 5. Milanović, D., Jukić, I., Itoudis, D. (1994.): Utjecaj programiranog treninga na promjene u motoričkim sposobnostima mladih košarkaša, Kineziologija, 26(1 -2), 33 – 43. 6. Milanović, L., Kolovrat, G. (2000). Utjecaj programiranog treninga na promjene u motoričkim sposobnostima mladih košarkaša, Zbornik radova 9. Ljetne škole pedagoga fizičke kulture Hrvatske, 171-174.Poreč. Hrvatski kineziološki savez. 7. Šeparović, V. (2001). Uticaj programiranog rada na nivo usvojenosti elemenata tehnike košarke dječaka uzrasta 11-13 godina, (Magistarski rad), Tuzla: Filozofski fakultet. 8. Zukolo, Z. (1990). Utjecaj košarkaškog treninga na promjene u nekim varijablama bazične motoričke sposobnosti kod pionira, (Diplomski rad), Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu. 188 RAZVOJ REKREATIVNOG SPORTA U REPUBLICI SRBIJI-STANJE I PERSPEKTIVE Edita Kastratović 1, Milan Dragić 1, Vesna Čilardžić 1 1 Fakultet za poslovnu ekonomijuipoduzetništvo, Beograd, Srbija Sažetak U radu je predstavljen rekreativni sport i njegov značaj za moderno društvo. Definisane su potrebe savremenog čoveka za kretanjem i rekreativnom aktivnošću. U radu su naglašene smernice razvoja rekreativnog sporta, koje su definisane u Nacionalnoj strategiji razvoja sporta u Republici Srbiji. Predstavljeni su rezultati istraživanja u prethodnom periodu, koji ukazuju na značajno zaustajanje u odnosu na zemlje EU u pogledu upražnjavanja rekreativnog sporta, ali i da je primetno povećanje broja stanovnika Republike Srbije koji su u svoj svakodnevni život uključili neki od vidova rekreativne aktivnosti. U radu su predstavljeni ciljevi i konkretne akcije koje je iniciralo Ministarstvo omladine i sporta u saradnji sa granskim sportskim savezima i lokalnim vlastima. Ključne reči:rekreativni sport,sportske navike,potrebe i promocija rekreativnog sporta. Uvodne napomene Sport, rekreacija i drugi oblici fizičkih aktivnosti predstavljaju značajan segment čovekovih aktivnosti, kako sa aspekta održavanja i unapređivanja psiho-fizičkih sposobnosti i opšteg zdravstvenog stanja, tako i sa aspekta zabave, razonode, dokolice. Demografska struktura ljudi koji upražnjavaju rekreativno bavljenje sportom je takva da obuhvata skoro sve starosne kategorije, kako decu od 7, tako i odrasle i do 77 godina. Različiti su motivi i potrebe ljudi da se bave rekreativnim sportom: od zabave, razonode, potrebe za uzbuđenjima, preko želje za relaksacijom, socijalizacijom (druženjem), sportskih izazova, do mode i praćenja životnih trendova. Potreba za slobodnim vremenom kod čoveka se pojavila kao direktna posledica procesa urbanizacije i industrijalizacije tokom XIX veka. Tehnološka rešenja i ustaljeni (monotoni) režimi rada u fabrikama podstakli su kod ljudi potrebu da se nešto promeni u dnevnoj oraganizaciji života. Nakon višečasovnog, napornog radnog dana čoveku je potrebna relaksacija i razonoda. U skladu sa ovim potrebama i željama i intenzivnim urbanim razvojem otpočelo je uređivanje i prilagođavanje zelenih površina i parkova za različite vidove rekreativnih aktivnosti (Central Park u Njujorku, Hyde Park u Londonu ili Tašmajdanski park u Beogradu). 189 U sastavu rekreativnog sporta danas se može govoriti o njegovim različitim segmentima: a) lokalne (opštinske) rekreativne aktivnosti, gde na lokalnom nivou dolazi do organizovanja različitih sportsko-rekreativnih takmičenja i manifestacija, b) vojne rekreativne aktivnosti, koje obuhvataju različite sportske aktivnosti za pripadnike vojske i policije (krosevi, utakmice), c) sportovi u prirodi, kao sportovi i aktivnosti koji se organizuju u prirodnom okruženju u različitim godišnjim dobima i vremenskim uslovima, d) školski i univerzitetski programi, koji propagiraju raznovrsne sportsko-rekreativne aktivnosti dece i studenata, i e) terapeutska rekreacija, kao vid rekreativnih aktivnosti u cilju fizičkog, emocionalnog i mentalnog zdravstvenog oporavka. Oni, koji nameravaju da rade u institucijama i organizacijama koje podržavaju ovakve aktivnosti, moraju poznavati opšte pojmove menadžmenta u industriji sporta i moraju biti svesni trenutnih i budućih pravaca razvoja ove, izuzetno perspektivne, grane industrije sporta. U pojedinim oblastima su neophodne posebne stručne i menadžerske veštine za uspešno obavljanje posla. Šta se sve smatra rekreativnim sportom? Uloga sporta, u velikom broju razvijenih zemalja sveta (SAD, pre svih), kreirana je tako da bude u skladu sa tradicijom, popularnošću i raspoloživim potencijalima za ostvarivanje profita. Upravo zahvaljujući ovakvom pristupu došlo je do razvoja i prosperiteta pojedinih grana sporta, kao što je, na primer, rekreativni sport. Potencijali razvoja ovog sporta mogu se prepoznati na osnovu zahteva i potreba društvene sportske javnosti, zdravstvenih i fitnes koristi za same učesnike (aktere) i zadovoljstva učesnika u bavljenju rekreativnim sportom. U razmišljanjima o rekreativnom sportu nameću se neka suštinska pitanja: Šta je rekreativni sport? Kada i gde se odigrava? Zašto se ljudi opredeljuju za rekreativni sport? Na koji način ljudi učestvuju u rekreativnom sportu? Gde se sve susrećemo sa rekreativnim sportom? Ko su neposredni akteri rekreativnog sporta? Koliko je rasprostranjen rekreativni sport? 190 Rekreativni sport se, ako se pogleda unazad, najčešće identifikuje i tumači na različite načine koji se mogu sažeti u nekoliko najčešće korišćenih termina: dokolica (slobodno vreme), sportske aktivnosti unutar škole, rekreacija u smislu fizičkih aktivnosti, programiranje rekreacije (recreational programming) i fitnes programiranje (fitness programming). Upotrebljena terminologija, međutim, ne obuhvata i ne odslikava u potpunosti sve što se dešava na ovom polju. U većini slučajeva sadržaj programa određenog rekreativnog sporta je sličan, ali postoji nekonzistentnost i nepreciznost u njegovom nazivu ili opisu. Dokolica je termin koji se interpretira na različite načine. Poreklo reči do-kolica (leisure) je iz latinskog – licere – što znači biti slobodan, a blisko je francuskoj reči – loisir – dozvoliti, dopustiti. Suština dokolice bila bi, dakle, sloboda koja se vezuje za slobodno vreme. Dokolica je, u tom slučaju, ono vreme u životu određene osobe koje se razlikuje od vremena provedenog da se zaradi novac za život . Dokolicom se može smatrati sloboda izbora da se ispuni raspoloživo slobodno vreme. Možemo je kategorizovati i kvalitativno i kvantitativno. Opis kvalitativnog koncepta dokolice među prvima je dao grčki filozof Aristotel, koji dokolicu vidi kao način da se iskažu superiornost i duhovne vrednosti uma i tela. Prema ovom filozofskom gledištu i ovoj filozofskoj školi, zastupa se teorija da je dokolica stanje postojanja ili stanje uma u kome je čovek oslobođen svih bioloških i rednih stega. Pod umnošću se podrazumevaju duboko misleće aktivnosti (razmišljanje), koje su u to vreme, obično, bile rezerevisane za više (povlašćene) klase. Danas je, međutim, obrazovanje dostupno širokim masama, pa se sve manje naglasak stavlja na "stanje postojanja". Kvantitativno gledište ove filozofske škole na dokolicu objašnjava se kao diskreciono vreme, slobodno vreme ili bilo koje drugo vreme koje pojedinac može sam da osmisli i ispuni. Slobodno vreme se, obično meri sa-ima ili danima. Rekreacija se najčešće definiše kao pozitivna i društveno prihvatljiva aktivnost u slobodno vreme, radi zabave i razonode i obnavljanja i akumuliranja energije za nove radne i poslovne poduhvate. Osnovni cilj rekreativnog programiranja je mogućnost izbora različitih sportskorekreativnih aktivnosti, kao i pomoć akterima u ostvarivanju pozitivnih životnih iskustava. Nacionalna strategija razvoja sporta u Republici Srbiji Sport je u Ustavu Republike Srbije definisan kao kategorija od posebnog društvenog interesa i velikim delom se finansira iz budžeta Republike Srbije. Usled takvog pravnog rešenja, država, odnosno njeni nadležni organi imaju pravo i dužnost da odrede i osmisle ciljeve, kriterijume i prioritete za ulaganje budžetskih sredstava u sport. Ministarstvo omladine i sporta Republike Srbije započelo je izradu Nacionalne strategije razvoja sporta za period od 2014. do 2018. godine i Akcionog plana za njenu primenu. Zadatak Strategije je da obezbedi smernice za unapređenje i dalju afirmaciju sporta u Srbiji. Jedan od nezaobilaznih segmenata biće obezbeđivanje uslova da se svi građani bave sportom, poboljšanje školskog i univerzitetskog sporta, kao i unapređenje infrastrukturnih kapaciteta i stručnog rada u sportu. 191 Strategija razvoja sporta će se, kao najznačajniji strateški i planski dokument u ovoj oblasti, baviti svim suštinskim prioritetima sporta u Srbiji. Strategija predstavlja skup principa o upravljanju sportom i njegovom strateškom usmeravanju u budućnosti sa definisanjem uloge države u podsticanju sporta za sve kategorije kroz sportske aktivnosti i sve segmente stanovništva, ali uz očuvanje autonomije sporta i njegove političke neutralnosti kao istorijske tekovine i međunarodnog standarda čije poštovanje i ostvarivanje predstavlja jedno od opredeljenja strategije. Strategija razvoja sporta će pružiti odgovor na pitanje na koji način, i u koje segmente sporta, je najefikasnije i najprimerenije uložiti novac poreskih obveznika, i kako na osnovu tog ulaganja na najbolji način ostvariti javni interes u oblasti sporta. Rezultatiistraživanjarekreativnogsportasaaspektaznačaja,zainteresovanostiipromenasp ortskihnavika PrethodnaStrategijarazvojasportaodnosilasenaperiodod 2009.do 2013.godine.Uperioduimplementacijeovestrategijeizvršenojeupoređivanjenivoaaktivnostiisves tigrađanaoznačajurekreativnogsportanazdravljegrađana. Komparacijadobijenihrezultatajeizvršenauodnosunadvaistraživanja, jednojeistraživanjeu 2010. godinesprovelaEvropskakomisija (EUROBAROMETAR) nateritorijizemalja članicaEvropskeUnije, adrugoistraživanjejesproveoCESIDnateritorijiSrbije, anazahtevMinistarstvaomladineisporta. Ukolikosepogledajunekiodparametaraistraživanjamožesezaključitidajerazličitazainteresovano stzarekreativnovežbanjeuzemljamaEUiuSrbiji, atosevidiusledećimpodacima: -40 % stanovnikaEUizjavljujedasebavisportombarjednomnedeljnodoksesportomuSrbijijednomnedelj nobavioko 10 %; -34 % stanovnikaEUizjavljujedasenikadanebavifizičkimvežbanjem, dokseuSrbijinikadanebavifizičkimvežbanjem 56 % odstopopulacije. Međutim, istraživanjekojejesprovedenouSrbijikadaseporediistraživanjekojejesprovedenou 2007. godiniiistraživanjekojejesprovedenou 2011. godini, apopitanjupromenasportskihnavikagovoriuprilogdonetojStrategiji. Od donošenja Strategije došlo je do povećanja broja onih koji kažu da se bave sportom u bilo kojoj meri. Ranije je takvih ispitanika bilo 37%, dok je danas taj broj 44%. Takođe se poboljšala i struktura bavljenja sportom, jer je znatno više onih koji se sportom bave svakodnevno ili dva do tri puta nedeljno. To pokazuje da je došlo do porasta sportskih navika u Srbiji. Jedan od prvih preduslova za pronalaženje rešenja podizanja mobilnosti građana Srbije za bavljenje fizičkim aktivnostima je i nalaženje uzroka njihove pasivnosti u odnosu na fizičko vežbanje. Kada se uporede podaci EUROBARA i CESID-ovog istraživanja videće se da je osnovni razlog slabog učešća u sportskim aktivnostima nedostatak vremena. Upravo su rezultati vezani za nedostatak slobodnog vremena i u EU i kod nas veoma slični. 45 % ispitanika Evropske unije to navodi kao osnovni razlog, dok je u Srbiji taj broj manji i kreće se na oko 40 %. 192 Specifični ciljevi u funkciji podizanja mobilnosti građana Srbije za bavljenje rekreativnim sportom Da bi se realizovao opšti cilj i podigao nivo mobilnosti građana Srbije u odnosu na bavljenje rekreativnim vežbanjem nakon donošenja Strategije iz 2009.godine., Ministarstvo, omladine i sporta je realizovalo sledeće specifične ciljeve: -Sprovedeno je istraživanje o stanju rekreativnog sporta u Republici Srbiji; -Na osnovu istraživanja definisane su potrebe rekreativnog sporta na nivou Republike Srbije; -Urađena je Analiza finansiranja rekreativnog sporta u Republici Srbiji u odnosu na ukupan Budžet nacionalnog sporta; -tokom finansiranja nacionalnog sporta u 2010. godini, priređena je uporedna Analiza finansiranja rekreativnog sporta, koja je imala za cilj da definiše smernice za izradu Predloga budžeta rekreativnog sporta za 2011. godinu. Analiza je definisala nivo, tok i stepen realizacije finansiranih programa, kao i broj korisnika programa; -iz budžeta Ministarstva omladine i sporta se finansiraju tri organizacije iz oblasti rekreacije: Asocijacija Sport za sve Srbije, Savez za rekreativni sport Srbije i Savez za rekreaciju i fitnes Srbije; -.Finansirane su nacionalne rekreativne manifestacije; -U prethodnom periodu definisani su projekti koji predstavljaju nacionalni nivo organizacije, tako da su isti i bili finansirani kroz Budžetski fond za razvoj sporta; -Finansirane su edukativne aktivnosti kroz realizaciju stručnih skupova iz oblasti usavršavanja u rekreativnom sportu (Međunarodna konferencija TOFA, Fitnes Fest). Za navedene programe iz oblasti rekreativnog sporta Ministarstvo omladine i sporta je izdvojilo značajnija sredstva nego što je to bio slučaj pre donošenja Strategije. - Izvršena je promocijarekreativnogsportakrozideju ,,Sportzasve” - Uspostavljen je sistemlicenciranjauoblastirekreativnogsporta - Uspostavljensistempodrškeprogramimaizrekreativnogsporta Zaključak Rekreativni sport ima značajnu ulogu u procesu poboljšanja ali i održavanja opšteg fizičkog zdravlja stanovnika jedne zemlje. Upravo je fizičko zdravlje uz psihološko, osnovni preduslov u pogledu funkcionalne radne snage na putu ekonomskog oporavka zemlje. Država je uočila 193 značaj rekreativnog sporta za sve uzrasne kategorije stanovništva i kroz Nacionalnu strategiju razvoja rekreativnog sporta, definisala pravac kojim je neophodno ići. Podaci dobijeni u različitim vremenskim periodima u okviru istraživačkih aktivnosti, pomažu u opštem sagledavanju situacije i mogućnosti detaljne analize u tom pravcu. Osim budžetskih sredstava planiranih za razvoj rekreativnog sporta, neophodna je pronaći i druge izvore finansiranja, kako bi se što više sredstava moglo uložiti u razvojni proces. Bankarski sektor bi mogao pružiti značajnu podršku u cilju kreditiranja razvoja rekreativnih centara kao potencijalnih nosioca razvoja inovacija u oblasti sadržaja rekreativnih aktivnosti. Visokoškolske ustanove iz oblasti sporta i medicine moraju pronaći svoju ulogu u postupku transparentnosti, edukacije opšteg tipa, kao i aktivnosti animacionog tipa. Literatura: 1. Beech, J., Chadwick, S. (2010): "Sportski menadžment", Mate, Zagreb 2. Brayant, J., Bradley, J. (1993): “Enhancing academic productivity, student development and employment potential”; National Intramural-Recreational Sports Association Journal 17 (3): 42-44 3. Jamieson, L., Ross, C., Swartz, J. (1994): “Research in recreational sports management: A content analysis aproach”; National Intramural-Recreational Sports Association Journal 19 (1): 12-14 4. Kastratović E.,(2006):“Osnove menadžmenta sa menadžmentom u sportu“,Institut MSP,Beograd 5. 5.Mull, R., Bayless, K., Ross, C., Jamieson, L. (1997): „Recreational Sport Management“, 3rd edition; Human Kinetics, Champaign, Illionis 6. Ministartsvo omladine i sporta, Informator o radu, Beograd, 2013. 7. U.S.D.A., Bureau of Land Management, U.S. Army Corps of Engineering & National Park Service (1995): “National Survey on Recreation and the Environment” 8. Tomić, M. (2007): "Sportski menadžment", Data Status, Beograd 9. Tomić, M. (2001): "Menadžment u sportu", Astimbo, Beograd 10. Vučković, S. i Mikalački, M. (1999): "Teorija i metodika rekreacije", Fakultet fizičke kulture, Novi Sad 11. Zakon o sportu „Službeni glasnik RS", br. 52/96, 101/2005-3. i 24/2011. 194 NOVI TRENDOVI U GRUPNIM FITNESS PROGRAMIMA Lejla Šebić1 1 Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Sažetak Kada govorimo o treningu rekreativaca važno je izabrati najefikasnije i najsigurnije metode treninga i rekvizite s kojima ih provodimo te, potruditi se da treninzi budu zanimljivi s ciljem da se održi motivacija i zainteresiranost vježbača kroz duže vrijeme jer će jedino onda doći do pravih efekata treninga tj. do željenih transformacija.Program Insanity i P90X nisu nalik ni jednom program vježbanja koji je ikada napravljen jer predstavljaju ekstremne programe grupnog vježbanja koji omogućavaju zdravim pojedincima da u kratkom vremenskom periodu (60 do 90 dana) postignu najbolju, vrhunsku formu u životu. Ključne riječi: fitnes, program, trend, insanity, P90X. Uvod Svi se možemo složiti da je glavni cilj tjelesnog vježbanja poboljšavanje zdravstvenog stanja. Uz to ide bolji tjelesni izgled tj. poboljšanje morfoloških karakteristika, te mentalno zdravlje. Sve te dobrobiti tjelesnog vježbanja su uzročno – posljedično vezane što nam govori da u biti nije toliko važan motiv koji vježbača (ovdje govorimo o populaciji rekreativaca) potiče na vježbanje jer će indirektno pozitivno utjecati na više stvari. Kada govorimo o treningu rekreativaca važno je izabrati najefikasnije i najsigurnije metode treninga i rekvizite s kojima ih provodimo te, potruditi se da treninzi budu zanimljivi s ciljem da se održi motivacija i zainteresiranost vježbača kroz duže vrijeme jer će jedino onda doći do pravih efekata treninga tj. do željenih transformacija. Tjelesna aktivnost (fizički stres) korisna je samo ukoliko dovodi tijelo u situaciju da se prilagodi na stres fizičkog napora (Bompa, 2006). Ako stres nije dovoljno izazovan tada neće doći do adaptacije. Većina osoba koje rekreativno treniraju nikad se ne tjeraju da idu dovoljno daleko i zato ne napreduju. Upravo iz ovog razloga u fitness industriji osmišljeni su ekstremni programi grupnog fitnessa koji tjeraju tijelo do krajnjih granica izdržljivosti, ubrzavaju metabolizam i u kratkom vremenskom period dovode do značajnih transformacija kod rekreativaca. Insanity i P90X programi vježbvanja privlače veliki broj rekreativaca oba spola i zadržava ih kroz duži vremenski period u fitness/aerobik centrima. Insanity Insanity (u prevodu „ludilo“) predstavlja ekstremni program grupnog fitnessa gdje se sve vrijeme koriste koraci visokog intenziteta skokovi i poskoci u kombinaciji sa vježbama snage. 195 Ovaj program je osmislio američki fitness trener i plesni koreograf Shaun Thompson. Cjelokupni Insanity trening sastoji se od kombinacije aerobnih i anaerobnih intervala. Trening zbog izuzetno visokog intenziteta traje kreće u odnosu na klasične aerobik programe svega 45 minuta. Sastoji se od zagrijavanja u trajanju od 10 minuta koje se za razliku od klasičnog aerobika izvodi kroz korake visokog intenziteta (jumping jack, jog, skip, hop jump, ...), slijedi stretching u trajanju od 5 minuta, a nakon toga glavni dio sata u kojem se izmjenjuju intervali rada koji se sastoje od 3-6 vježbi svaka u trajanju od 30 sekundi nakon čega slijedi pauza od 30 sekundi, ovakvi intervali rada se ponavljaju po 3 puta. U toku jednog treninga može biti više intervala rada, a njihov intenzitet zavisi od nivoa sposobnosti vježbača. Svaki interval rada sastoje se od nekoliko tipova vježbi: 1. 2. 3. 4. 5. trening s vlastitom masom za gornji dio tijela, vježbe za trup i oblikovanje trbušnih mišića, kardio s ciljem gubljenja masnoća, pliometrijske vježbe za donji dio tijela, vježbe za poboljšanje brzine i agilnosti. Na kraju treninga slijedi stretching i opuštanje. Insanity se od drugih programa vježbanja razlikuje po tome što koristi metodu koja se naziva "Maksimalni Intervalni Trening“.Ta metoda se sastoji od maksimalnog intervalnog treninga gdje se provode duži periodi visoko intenzivnog rada (2-3 minute) koji se izmjenjuju s kraćim periodima pauze (30 sekundi). Cilj je raditi do maksimalnog kapaciteta na način da se napravi najveći mogući broj ponavljanja koji netko može. Putem vježbanja Insanity treninga istovremeno postiže se više ciljeva: djeluje “agresivno” na organizam i tijelo, mijenjajući ga od prvog dana jer svojim 45 minutnim trajanjem ispunjava tzv. uslove produženog djelovanja (preko 30 minuta) koji su neophodni za značajan učinak u reguliranju tjelesne težine. Skoro čitav program baziran je na kardio vježbama maksimalnog intenziteta koje povoljno djeluju na srčani mišić i na taj način djeluju i preventivno na razvoj hipertenzije. U rad je uključen veliki broj mišića koji se svakim treningom iskorištavaju do maksimuma i tako poboljšava snagu i izdržljivost, a istezanje koje je zastupljeno na svakom satu dovodi do povećanja fleksibilnosti. Program je podjednako namijenjen i muškarcima i ženama. P90X P90X (Power 90 extreme) je visokointenzivni, ekstremni fitness program koji je u svom početku bio osmišljen kao “home fitness” program, namjenjen za vježbanje kod kuće, a danas postoje i grupne varijante prilagođene za izvedbu u fitness centrima. Autor ovog programa je trener Tony Horton, iskusan osobni trener, koji je u saradnji sa Beachbody team-om razvio ovaj program i prezentirao ga kroz knjigu sa detaljnim uputstvima o programu i 12 trenažnih DVDa, koje prati vodič prehrane. 196 Program je namjenjen zdravim rekreativcima u dobroj fizičkoj formi, pa ga zbog toga ne bi smjeli upražnjavati oni koji ne udovoljavaju minimum zahtjeva. Da bi pristupili program vježbači prije svega moraju zadovoljiti norme Fit testa koji je posebno osmišljen za ovaj program. Fit test traje oko 40 minuta i sastoji se od 8 vježbi. Između svake vježbe planirane su 4 minute odmora. Vježbe su sljedeće: zgibovi na vratilu – PULL UP, vertikalni skok – VERTICAL LEAP, sklekovi – PUSH UPS, fleksibilnost (dodirivanje nožnih prstiju iz sjeda, noge pružene), izdržaj u čučnju oslonjeni leđima na zid – WALL SQUAT, biceps pregib – BICEPS CURLS, trbušnjaci sklopke – IN & OUTS, poskoci u 2 minute Jumping jacks – HEART RATE MAXIMIZER. Ako su vježbači u stanju izvoditi poskoke – jumping jacks – u trajanju od 2 minute bez prestanka na inicijalnom Fit testu, onda su spremni krenuti s P90X programom. Za razliku od insanity programa kod kojeg se koristi kao otpor samo težina vlastitog tijela u P90X program koriste se i različiti rekviziti kao što su bučice, elastične trake, stolice, fit lopte i lopte medicinke. P90X se realizira kroz 12 odvojenih setova vježbi koje sadrže na stotine jedinstvenih kretnji od intenzivnih treninga s opterećenjem do ekstremnih vježbi yoge. Pomoću velikog broja različitih kretnji za čije savladavanje je potrebno vrijeme, P90X stalno izaziva mišiće tijela na novi rast. Orginalni program P90X traje 90 dana i sprovodi se kroz vremenske dionice. Svaka dionica se sastoji od tri sedmice intenzivne vježbe, nakon čega slijedi sedmica aktivnog oporavka. Kada se završi prva dionica programa vježbanja u trajanju od 3 sedmice, nova dionica se temelji na rezultatima dobivenim u predhodnoj dionici. Ništa ne ostaje isto zadugo u ovom program. Rutine se redovno mjenjaju. Tokom svake dionice postoje tri faze: 1. Faza prilagođavanja – kada se tijelo uči raditi novi set vježbi; 2. Faza savladavanja – kada tijelo odgovara na vježbe i doživljava promjene; 3. Faza oporavka – kada se mišić oporavlja i tijelo jača spremno za novi napor. Kada god stavite tijelo pod novi fizički izazov, ono mora naučiti proizvesti novi set “engrama”, dakle neuromišićnih uzoraka stvorenih u svrhu izvršenja novih kretnji. Taj proces učenja sastavni je dio faze prilagođavanja, koja obično traje 2-4 sedmice. Kada su u pitanju sportaši u lošijoj formi ova faza može potrajati i do 10 sedmica. Uobičajeni programi vježbanja iz tog razloga mjenjaju raspored mnogo rijeđe. Što je program vježbanja napredniji, manje su dionice treninga, a dobro utrenirano tijelo će se brže prilagođavati novim vježbama. Tijelo uvijek slijedi fazu prilagođavanja sa dramatičnom fazom rasta mišića. Nakon toga se prirodno dolazi do “platoa” kako te kretnje postaju sve prirodnije. U P90X tokom prvog mjeseca, tijelo se dovodi u stanje neuromišićne zbunjenosti, nakon toga kada tijelo savlada tu fazu ponovo ga dovodimo u novu fazu zbunjenosti, a dionice adaptacije postaju brže dok faze rasta postaju duže. Nema dostizanja “platoa” već se kretanje nastavlja progresivno uzlaznom putanjom. Zaključak 197 Ljudska bića fizički se razlikuju u cjeloj lepezi oblika, veličina, snage i zbog toga svako treba imati različita očekivanja po pitanju transformacije i postizanja rezultata u okviru grupnih fitness programa. Nedostatak velikog broja fitness programa je u tome što oni vode do određenog “platoa” gdje tijelo postraje naviknuto na rutinu, što rezultira smanjenom učinkovitošću. Program Insanity i P90X nisu nalik ni jednom program vježbanja koji je ikada napravljen jer predstavljaju ekstremne programe grupnog vježbanja koji omogućavaju zdravim pojedincima da u kratkom vremenskom periodu (60 do 90 dana) postignu najbolju, vrhunsku formu u životu. Mjenjajući stare navike vježbanja i otvarajući uvijek nova vrata izazovnim vježbama postižu se znatno bolji rezultati u kraćem vremenskom periodu. Literatura 1. Bompa,T.O. (2006). Periodizacija- teorija i metodologija treninga; Zagreb: Gopal. 2. Bergoč, Š., Zagorc, M. (2000). Metode poučevanja v aerobiki. Fakulteta za šport, Univerza v Ljubljani. 3. Friel, J. (2006). Total heart rate training. Ulysses Press USA. 4. Gillett, PA., Eisenman PA. (1987). The eff ects of intensity controlled aerobic dance exercise on aerobic capacity of middle-aged, overweight women. Res in Nursing and Health ; 10: 383-390. 5. Johnson, S., Berg, K., Latin, R. (1984). The effect of training frequency of aerobic dance on oxygen uptake, body composition and personality. J Sports Med Phys Fitness; 24: 290297. 6. Kardel, R. K. (2005). Effect of intense training during and after pregnancy in top – level athletes. Scand J. Med Sci Sports; 15: 79 – 86. 7. Šebić, L., Arapović-Podrug, M. (2012). Aerobik- aerobna gimnastika. Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo. 8. Šebić, L., Šarić, M., Arapović, M. (2011). Adaptabilni potencijali aerobik programa. II internacionalni simpozij; Sport, turizam i zdravlje , Bihać. 198 OSNOVNA OBILJEŽJA SPORTSKE INFRASTRUKTURE U GRADU MOSTARU 1Damir 1 Đedović, 1Almir Popo, 1Ekrem Čolakhodžić, Nastavnički fakultet, Univerzitet “ Džemal Bijedić“, Mostar, Bosna i Hercegovina Sažetak Trenutno stanje sportske infrastruktre u Gradu Mostaru govori nam da trenutno ima vrlo malo objekata koji zadovoljavaju osnovne kriterije za organizovanje većih sportskih manifestacija, ali isto i za nesmetano odvijanje trenažnog procesa sportskih klubova. Sportski objekti moraju dobiti značajno drugačiji status u našoj sredini, jer su sportski sadržaji samo jedan manji segment rada. Sadašnja koncepcija rada objekata tjelesne kulture, uz programski obuhvat koji realizuju osnovne sportske organizacije - klubovi preko Sportskog saveza Grada Mostara, treba biti predmet izrade elaborata o formiranju Ustanove za sport, koja bi objedinjavala tenutno odvojene cjeline istog područja. Ključne riječi: Sportska infrastruktura, sportski objekti, upravljanje. Uvod Problematika rada i djelovanja sportskih objekata svodi se na pitanja njihovog planiranja, izgradnje, evidencije, upravljanja, održavanja i korištenja. Osnovi uslov za sprovođenje aktivnosti iz oblasti sporta, tjelesnog odgoja i rekreacije je postojanje dovoljnog broja sportskih objekata. Nije, međutim, važan samo njihov dovoljan broj, već i da ti objekti zadovoljavaju propisane uvjete (u pogledu gabarita i sigurnosti, sanitarno - higijenske, instalacijsko - tehničke i dr.) kako bi se u njima nesmetano mogli obavljati određeni oblici sportskih aktivnosti. Osiguravanje navedenih uslova zahtjeva izdvajanje poprilično velikih materijalnih sredstava koja, po pravilu, ne mogu da osiguraju sami korisnici (sporski klubovi, organizacije, pojedinci..). Uzme li se u obzir sam značaj sportskih objekata, kao i njihova deficitarnost, u svim jedinicama lokalne samouprave u našoj državi, pa tako i u Mostaru, jasno je da rješavanje ovog infrastrukturnog problema traži velika budžetska izdvajanja. Jedinice lokalne uprave u svojim budžetima, uz sredstva za korištenje sportskih objekata, moraju predvidjeti i sredstva za određene intervencije u vezi investicijskog održavanja, posebno rekonstrukcije i modernizacije sportskih objekata u svom vlasništvu i onih kojima upravljaju ustanove. 199 Analiza trenutnog stanja sportske infrastrukture u Gradu Mostaru Trenutnu situaciju po pitanju stanja sportskih objekata u Gradu Mostaru možemo okarakterizirati kao nepovoljnu i djelom neorganizovanu. Naime, gotovo svi sportski objekti u gradu se nalaze u tehničkom pogledu, u krajnje oskudnom stanju. Na osnovu uvida u sadašnje stanje sportskih objekata u gradu i načine upravljanja istim mogu se navesti neka osnovna obilježja mostarske sportske infrastrukture: Izrazito je velik nedostatak savremenih, racionalno programiranih i izgrađenih sportskih objekata, Veliki broj objekata je devastiran uslijed ratnih dešavanja i 15 godina nakon rata, Još nije utvrđen jasan hijerarhiski sistem kada je riječ o stručnom i kvalificiranom pristupu programiranju, planiranju, projektiranju i izgradnji sportskih objekata. Promjene u društvenom životu i ekonomskom sistemu, brzo povećavanje broja stanovnika i promjena strukture stanovništva te nova uloga i novi zadaci koje je Mostar dobio kao jedan od tri najveća centra samostalne države učinili su da gradska infrastruktura, a tako i mreža sportskih objekata više ne odgovaraju zahtjevima. Može se ustvrditi da u ovom trenutku nema dovoljno sportskih objekata, a oni izgrađeni nemaju dovoljno prostora i opreme te ne mogu ponuditi sve potrebne programeisadržaje. Te je objekte nužno rekonstruirati i proširiti te oplemeniti njihove sadržaje u skladu s utvrđenim potrebama i financijskim i prostornim mogućnostima. Isto tako, usporedno treba početi plansku izgradnju novih objekata. Osnovni programski ciljevi u oblasti izgradnje i upravljanja sportskim objektima u narednom periodu trebali bi biti : Osmišljavanje politike razvoja materijalne osnove sporta na jasno utvrđenim potrebama i planovima razvoja cjelokupne djelatnosti, Radi buduće planske izgradnje sportskih objekata izraditi odgovarajuću mrežu sportskih objekata koja će na osnovu stručnih analiza sadržavati broj vrstu i razmještaj postojećih objekata i onih koji se planiraju izgraditi. Tako definisani sistem ugraditi u odgovarajuće prostorne planove Grada Mostara, 200 Velike sportske objekte obogatiti dodatnim sadržajima kako bi se povećale mogućnosti njihova korištenja, Provesti kategorizaciju gradskih sportskih objekata, Predložiti mjere i modele za racionalniju izgradnju sportskih objekata. Zaključak Na kraju možemo zaključiti da u ovom trenutku nema dovoljno sportskih objekata koji ispunjavaju osnovne tehnološke uslove, koje po određenim normativima za sportske objekte moraju zadovoljavati. Postojeće objekte nužno je rekonstruirati i proširiti, te oplemeniti njihove sadržaje u skladu s utvrđenim potrebama i prostornim mogućnostima. Isto tako, usporedno treba izgradnju svih započetih objekata, poput Gradske dvorane. Sadašnja koncepcija rada objekata tjelesne kulture, uz programski obuhvat koji realizuju osnovne sportske organizacije - klubovi preko Sportskog saveza Grada Mostara, treba biti predmet izrade elaborata o formiranju Ustanove za sport, koja bi objedinjavala, tenutno odvojene cjeline istog područja. Održavanje i eksploatacija objekata tjelesne kulture mora biti ove predmet većeg angažovanja Sportskog saveza Grada Mostara, da u okviru namjenskih sredstava u Budžetu pronađe što bolja rješenja za rad i funkcionisanje sportskih objekata na području Grada Mostara. Literatura 1. Bartoluci, M., i Škorić, S. (2009): Uloga menadžmenta u organizaciji hrvatskog športa. // VII. Konferencija o športu RZ Alpe-Jadran / Gracin, Fadila ; Klobučar, Borna (ur.). – Zagreb : Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske , 2007. 187-192 2. Čolakhodžić, E., Rađo, I. (2011). Metodologija naučno – istraživačkog rada u kineziologiji. Mostar: Nastavnički fakultet. 3. Delić, M., i Marić, Z. (2008). Upravljanje sportskom organizacijom. Brčko distrikt BiH: ONS Brčko distrikta BiH. 4. Đedović, D. (2011). Strukturalni i funkcionalni aspekt menadžmenta u institucijama sporta u Gradu Mostaru, Doktorska disertacija. Mostar: Nastavnički fakultet. 5. Šunje, A. (2002). Top – menadžer, vizionar i strateg. Sarajevo: Tirada. 201 PERCIPIRANJE SADRŽAJA TELEVIZIJSKOG PROGRAMA DJECE I ADOLESCENATA Husejn Musić1, Salko Pezo1, Biljana Mikić1 1 Nastavnički fakultet- Mostar, Bosna i Hercegovina Sažetak Dosadašnja istraživanja,svakodnevnazbivanja i informacije koje percipiramo putem sredstava masovnog komuniciranja ukazuju na složenost i aktuelnost problema kojim smo se bavili u našem radu, njegovom determinisanju sa više aspekata u cilju identifikacije, prevencije i prevazilaženja veoma čestih ispoljavanja neprihvatljivih oblika ponašanja djece i adoloscenata u sredini u kojoj egzistiraju. Konkretnije rečeno, televizija sa programskim sadržajima, informacijama, porukama, pored porodice, odgojno-obrazovnih ustanova, drugih faktora ima veliku i odgovornu ulogu, utječe pozitivno i negativano na kvalitet cjelokupnog odgojnoobrazovnog procesa djece i adolescenata. Ključnipojmovi: dijete, adolescent,odgoj, televizija, sadržajitelevizijskogprograma, porodica, publika. Uvod Upsihofizičkomrazvoju čovjekadjetinjstvopredstavljanajznačajnijiperiodiobuhvatagotovo četvtrtinu čovekovog života, pri čemusutragovijasnovidiljivitokomcjelograzvojatesedirektnoodražavajunaoblik čovjekovihmisliiponašanja. Djetinjstvo u ovom značenju, počinje rođenjem i traje do punoljetnosti. U našem radu mi ćemo akcenat staviti na percipiranje sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata pri čemu smo se ograničili na dva perioda i to: srednje (od 6. do 11. god.) i kasno djetinjstvo-adoloscenciju (od 12. do 18. god.). Dijete tokom odrastanja ima čitav niz potreba i aktivnosti neophodnih za duševnu, intelektualnu i tjelesnu ravnotežu, a jedna od najzančajnijih je potreba za znanjem, radoznalošću što povećava ovisnost. Odgojni proces počinje veoma rano još od onog momenta kada dijete počinje govoriti i razmišljati, odnosno, kada uspostavi komunicijski proces sa okolinom, usvaja od nje određenja saznanja, što ima za rezultat razvoj sposobnosti, vještina, navika, stavova, predstava o onome što ga okružuje. Odrasli moraju obratiti pažnju na podražaje, informacije koje daju djeci i posledicama koje će imati u fazama njegovog razvoja. Edukacijaska vrijednost televizije15, zavisi od načina kako se Televizija je telekomunikacijski sistem za emitovanje i primanje pokretnih slika i zvuka sa velikih daljina. Riječ televizija dolazi od grčke riječi tele - daleko i vizija - gledanje. Ovaj pojam se odnosi na sve aspekte televizijskog programa i transmisije. 15 202 korsiti, percipira, ko i kakav izbor programa vrši, što predstavlja suštinsko pitanje. Televizija kao sredstvo masovnog komuniciranja u odgojno-obrazovnom procesu (televsion in schol and in teaching, Fernsehen in Schule und Unterricht,) može se primjenjivati putem radio-difuzne televizijske mreže (televizija otvorenog tipa) i televizije zatvorenog tipa sa najnovijom videokasetnom tehnikom na nivou škole, porodice ili neke druge odgojno-obrazovne ustanove. Televizija otvorenog tipa privi put primijenjena je 1947. (SAD) u odgojno-obrazovne svrhe. Na prostorima bivše Jugoslavije Radio-televizija Zagreb počela je emitovati prvi domaći program u septembru 1956. Radio-televizija Beograd avgusta 1958. a Radio-televizija Ljubljane oktobra 1958. godine.Televizija zatvotrenog kruga počela se koristiti u nastavi od 1956. godine kada je kablovskom mrežom bilo povezano 43 škole u državi Merilend (SAD). Korištenje televizije u procesu nastave i slobodnih aktivnosti na prostoru bivše Jugoslavije počinje od 1963. godine kada je Televizija Zagreb počela emitovanje emisija namijenjenih učenicima i školama za realizaciju programskih sadržaja. Televizija može ponuditi brojne, dobro urađene obrazovne programe i dokumentarne filmove, televizijske drame, filmove, zanimljive putopise i druge priče. Informatička tehnologija, mas mediji pored svih pozitivnosti na žalost donijeli su i mnoštvo negativnosti i problema. Percipiranje sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata Rezultati dosadašnjih istraživanja o percipiranju sadržaja televizijskog programa uglavnom ukazuju na sklonosti djece da u velikoj mjeri imitiraju agresivno ponašanje percipirano u sadržajima emitovanih putem televizijskih programa, odnosno, uočeno je da su scene agresije u televizijskim sadržajima bile u korelativnoj vezi sa ispoljavanjem neprihvatljivih oblika ponašanja (loši postupci “lošeg momka”). Nepotpuno razumjevanje sadržaja programa često dovodi do toga da djeca stječu stavove, različite načine ponašanja suprotne od namjera njihovih autora. Uopšteno govoreći, porast agresivnog ponašanja kod djece i mladih može se u velikoj mjeri objasniti kao imitacija nasilja, ponašanja glavnih likova-uloga, percipiranih u sadržajima emitovanih putem televizije. Ovakvo gledište je dosta uprošćeno i jednostrano, mada je i danas prisutno u javnosti. Ima dosta podataka koji ukazuju na to da nasilje percipirano putem sadržaja televizijskog programa ima mnogo suptilnije i opasnije delovanja na publiku16, kako na djecu, adolescente, tako i na odrasle, dovodi do ravnodušnosti, pasivnog odnosa prema nasilju u svakodnevnom životu, pri čemu djeca npr. ratnu scenu u informativnom programu posmatrati manje-više isto kao i scenu u nekom filmu. Značajno je to što dijete na ovaj način postepeno uči da je nasilje za njega bezopasno, te postaje ravnodušno prema nasilju u svakodnevnom životu, sve lakše dopuštaju da ljudi oko njega budu žrtve, čime će i sami lakše postati njegova žrtva, odnosno, ravnodušnost prema nasilju širom otvara vrata novom nasilju. Negativni efekti televizijskog nasilja su: - djeca postaju tolerantnija prema nasilju i ono im manje smeta, - razvijaju pogrešne stavove o nasilju, imaju gubitak saosjećanja prema onima koji trpe nasilje, Publika je grupa ljudi (mada je može predstavljati i jedan čovjek) koja kao aktivni posmatrač uzima udjela u umjetničkom činu - teatarskoj predstavi, filmu, koncertu, itd. 16 203 - počinju gledati svijet kao nasilan, plašeći se da će se naći u situaciji da trpe nasilje, - sve više ispoljavaju asocijalno i nasilno ponašanje, - više su izložena nasilju i imaju potrebu za više nasilja u igri, - sukobe pokušavaju riješiti koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim, - žive u virtuelnom svijetu, ne razvijaju emocijalnu inteligenciju niti samopouzdanje, - manjka im kreativnosti, a povećava razvijanje depresije i nesigurnosti, pogrešno poimanje nasilja, nasilje vrši konstantan uticaj na navike i način života. Činjenica je da se u televizijskim programima zapravo pojavljuje mnogo više nasilja nego što ga u stvarnom svijetu zaista ima. Pokušaj zaštite djece od medijskog nasilja i drugih neprimjerenih sadržaja regulisano je članom 17. Konvencije o pravima djeteta. Ovim članom uspostavljen je sistem oznaka koji treba da pomogne u izbjegavanju štetnih utjecaja televizijskih sadržaja. Zajedničko gledanje odraslih i djece televizije, vođenje razgovora o onome što se gledalo, može pomoći djetetu da gledani sadržaj bolje razumije, a roditeljima mogućnost da zajedno sa djecom provedu više vremena. Uloga porodice u pravilnom percipiranju sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata Sredstva masovnog komuniciranja ušla su na široko otvorena vrata, prepravila dobar deo života savremenog čovjeka, porobila mlade i stare. Mladi i odrasli satima sjede ispred televizije, gledaju maratonske serijalne sapunice i dugačke “dnevnike” dok mališani trče iz dvorišta, poligona, fiskulturne dvorane, prekidajući igru kada je crtani ili neki drugi film koji je pun nasilja, agresije, zloupotrebe opojnih sredstava i sl. Najmoćnije sredstvo masovnog komuniciranja kojem su podložna djeca i omladina je televizija sa programskim sadržajima, koja prijeti da potpuno uzme i ono malo vremena što je za ,,spavanje,, ostalo. Ako se ovome doda i poplava šunda što ga nude lokalne televizijske stanice, od spotova u vidu reklama, filmskih maratona, farmi i velikih bratova, tada slika postaje veoma sumorna i obeshrabrujuća. Kada roditelji zanemare odgoj djece, njihovo pozitivno usmjerenje, djeca postaju problem, izvor muka i nevolja ne samo roditeljima, već okolini i cjelokupnom društvu. Mnogi roditelji nisu svjesni odgovornosti koju imaju prema djeci, neki su ih u potpunosti zanemarili, odgoj prepustili ulici, televiziji i internetu, stavljajući akcenat i usmjeravajući svoju aktivnost u pravcu pribavljanja što više novca i materijalnih dobara. Ono što se programskim sadržajima nudi treba znati odabrati, imati izgrađenu televizijsku kulturu, znati se oduprijeti kiču, šundu, jednostavno promjenom kanala i pritiskanjem dugmeta na daljinskom. Ovu kulturu prvo mora da stječu roditelji da bi od njih učila djeca. To svakako nije jednostavan zadatak ali vrijedi pokušavati i bar nešto činiti. U porodici bi trebalo da se poštuje vrmensko ograničenje gledanja televizijskog programa. Za učenike osnovne škole sat i po dnevno (u prosjeku) za dejcu predškoloskog uzrasta pola sata manje a za srednjškolce pola sata više. Subotom i nedeljom se to vreme može produžiti na dva do tri sata računajući i korišćenje interneta. Porodica koja u tome uspije, riješila je dva velika problema: 204 - ubijedila je i navikla svoje djete da prema svojim interesovanjima i školskim zadacimasamostalno vrši izbor i selekciju onoga što će gledati, - dijete će imati dovoljno slobodnog vremena za brojne druge društvene aktivnosti, odmor i razonodu drugačijeg karaktera (igra na slobodnom prostoru, izleti, sportske i drugeaktivnosti), čime će se djetetu pomoći da se vrati jednom prirodnom i normalnom tokuživota i rada kakav je tekao hiljadama godina i kakav mora biti ako želimo da nam mlade generacije budu zdrave i srećne. Porodice koje iz različitih razloga nisu u stanju da vremenski ograniče gledanje televizijskog programa čine medvjeđu uslugu svojoj djeci. (Mihajlović, A., 2004:13) Slobodno možemo konstatovati da takva djeca po pravilu liče na pijanca, kome su dovoljne jedna ili dvije čašice alkohola da bi bili pijani, oni ne znaju i ne mogu da stave crtu ili tačku na gledanje televizije čime ona postaje opijat kojeg nikad nije previše. Drugo veoma važno pitanje je pitanje edukativne vrijednosti izabranih televizijskih programa. Roditelji trebaju nastojati da kod svoje djece razviju kriterij, osjećanje za mjeru, sposobnost za prihvatanje pravih vrjednosti u svemu što se u tom programu percipira. Na tom planu više i organizovanije radi škola pa zato roditelji trebaju pomoći i podržavati njena nastojanja. Sa djecom predškolskog i osnovno-školskog uzrasta roditelji mogu da razgovaraju o percipiranom sadržaju, čime se rješava problem jednosmjerne komunikacije i pasivnosti djece u porodici. Djeci samo odmažemo ako svakodnevno percipiraju brojne sadržaje agresivnih filmova, video igrica, čime se samo zabavljaju poslije kojih ostaje ,,ništa,,. Djeca gube slobodno vrijeme, postaju intelektualno lijena, ništa ne misle, ne rješavaju, ne učestvuju, pasivni su posmatrači, mnogo toga što pored njih prođe i ode u nepovrat. Treće pitanje i veoma važan problem je prisustvo nasilja na televiziji, izrazit afinitet mladih, pa i djece prema tom žanru filmskih i drugih ostvarenja koje se već može videti u skoro svakom crtanom filmu. Zbog velike prisutnosti nasilja, prostitucije, agresivnosti u sadržajima televizijskog programa osnovano se postavlja sumnja i pitanja pozitivnih, negativnih likova i uloga. Ako glavni lik-uloga u nekom igranom filmu da bi dokazala svoju nevinost, opravdala svoje postupke, iskazala pravednost, izvršila pravdu, ubije raznim oružjem stotinu i više ljudi, uništi na desetine auta, ošteti više objekata, zgrada itd., postavlja se pitanje i sumnja u edukativnost posmatranog sadžaja televizijskog programa. Mladi i djeca često se identifikuju sa glavnim ulogama i likovima koji su na filmu, po pravilu jaki, brzi, spretni, hrabri, okrutni u savlađivanju brojnih neprijatelja da bi na kraju slavili pobjedu i izrasli u posebnu veličinu. Imajući u vidu navedene negativnosti postoji mogućnost da se iz ove populacije procesom identifikacije izdvoje novi ,,betmeni,, ,,tarzani,, ,,ninđe,, ,,neki novi Rambo,, ,,supermeni,, ,,spajdermeni,, ,,mladi bombaši-ratnici ulice,, koji će skrivenim oružjem, eksplozivnim napravama zaostalim i skrivenim iz prošlog rata na našim prostorima, iz čistog mira, ubiti, povrijediti više prolaznika, bez značajnog povoda, ubaciti bombu kroz otvoren prozor komšiji u kuću, garažu, podmetnitu bombu u školu, kafić ili neka druga mjesta masovnog okupljanja. Posebne refleksije na psihofizički razvoj djece i adolescenata pa i njihove roditelje, imaju igrane serije (sapunice) sa stotinu i više epizoda, (Esmeralda, Gaviota, Marisol, Kućanice i druge) zasićene ljubavnim, pornografskim sadržajima koji navode na prostituciju, u kojima se najčešće bogataš-princ zaljubljuje u neku siromašnu djevojku i obratno, te nakon mnogobrojnih prepreka koje su praćene obično sa raznim podmetanjima, ogovaranjima, pričanjem neistina, silovanjima, ubistvima, dolazi se do sretnog kraja. Ovakvi sadržaji 205 televizijskog programa su štetni, naročito ako se gledaju često u kasnim večernjim satima, otežavaju san, mijenjaju bioritam 17 i sistematski razaraju psihofizičku strukturu gledaoca, pobuđuju maštu, stvarni objektivni svijet pretvaraju u imaginarni, gubi se dragocjeno vrijeme za izvršavanje školskih i vanškolskih radnih obaveza, i sl. Svaki roditelj trebao bi posebnu pažnju posvetiti i staviti akcenat na ovaj problem. Izlaz bi trebalo tražiti u nekoj vrsti adekvatne ali isto tako primamljive zamjene. Odgojno-obrazovne, kulturne, javne ustanove, porodica, odnosno svi oni koji se bave odgojem, obrazovanjem trebali bi ponuditi i obezbijediti djeci zanimljive kulturne aktivnosti, dati im mogućnost da svoju energiju kanališu kroz adekvatnu igru, sporstka i druga takmičenja, sadržajne boravke u prirodi odnosno, da se prirodnije ljudski vrednuju, iskazuju i ostvaruju. Uloga škole u pravilnom percipiranju sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata Nastavna televizija kao audio-vizuelno komunikacijsko i nastavno sredstvo stimuliše kognitivni, emotivni i konativni razvoj ličnosti učenika. Značaj televizije ogleda se u tome što ona učeniku prenosi i upoznaje ga sa geografski i vremenski dalekim prostorima, događajima, stimuliše njihove aktivnosti i podstiče samostalni rad, kreativno, svaralačko ispoljavanje. Prenošenje informacija, prezentacija sadržaja, aktivnosti, znanja, putem televizijskih emisija u nastavi podrazumijeva tri etape i to: pripremu učenika i nastvanika, praćenje sadržaja TV programa, i završna etapa. Priprema učenika i nastvanika obuhvata aktivnosti vezane za upoznavanje sa emisijom, pratećim tekstovima, materijalima, razmještanje učenika, uvođenje u sadržaje emisije ponavljanjem gradiva, poticanjem na razgovor i diskusiju o sadržajima koji će biti prezentirani. Praćenje sadržaja TV programa obično teče bez prekida, ali u eri videotehnike, interneta, prezentirani sadržaji se mogu podijeliti u nekoliko manjih dijelova-sekvenci iza kojih slijedi kratko ponavljanje, analiza, vraćanje i uočavanje važnijih detalja, scena, njihovo ubrzavanje ili usporavanje, a pravilo je da nastavnik osigura kontinuirano promatranje, prenošenje informacija, znanja do čula učenika, sa malo i bez sugestija, skretanja pažnje na nešto bitno, a kod starije dobi učenika i vođenje bilježaka o nekim važnijim podacima i detaljima. U završnoj etapi prvo treba ukratko ponoviti prezentirani sadržaj i aktivnost, izvršiti analiza, pojasniti što je bilo nejasno, nepoznato i sl. Konstatujemo da televizija sa svojim programskim sadržajima u procesu komunikacije, nastave i slobodnih aktivnosti, pokretnom slikom, zvukom, koristeći se drugim brojnim komunikacijskim nastavnim sredstvima, veoma konkretno, dinamično informiše, prezentira učenicima informacije o objektivnoj stvarnosti, privlači, razvija pažnju, njihova interesovanja, pobuđuje znatiželju, kultiviše motivaciju, obezbjeđuje odgovarajući kvalitet znanja, informacija, razvijanje intelektualnih sposobnosti, samostalnosti, kritičnosti u radu učenika, nastavnika, olakšava rad nastavniku, daje mu mogućnost da se bavi suptilnijim, važnijim pitanjima odgojno-obrazovnog rada, podiže, širi, produbljuje opštu, pedagošku kulturu i pismenost. Teorija bioritma polazi od toga da od svog rođenja čovjek, tačnije njegove emocionalne, fizičke i intelektualne sposobnosti prolaze kroz povoljne, nepovoljne i kritične trenutke. 17 206 Djeci i adoloscentima obezbediti aktivno sudelovanje u sekcijama škole, društvenim organizacijama gde će aktivno sudjelovati, biti zaduženi, nečim se baviti i biti uspješni. Na kraju treba istaći važnost svih društvenih faktora koji se moraju oduprijeti i organizovano boriti protiv nasilja prije svega televizijskog. Ne treba dozvoliti da u izboru filmskih sadržaja osnovni kriterij bude komercijalizam. Ako ništa drugo zakonom i drugim aktima visoko oporezovati sve ono što se nudi bez stvarne društvene, kulturne, umjetničke i odgojne vrijednosti a posebno u vidu nasilja, šunda i kiča. Zaključak Mnogi naučnici mišljenja su da gledanje televizije za dijete predškolskog uzrasta je fizički veoma naporna aktivnost, pri kojoj su mu napeti svi mišići, ima ubrzan rad srca, tijelo mu je pasivno, ubrzani su svi tjelesni i umni procesi, što rezultura stresom i uznemirenosti. Moramo imati na umu da se radi o vrlo intenzivnom ermocionalnom doživljavanju, koje predškolsko djete može podnijeti samo u manjem obimu. Znači, pored fizičkog utjecaja ne smijemo zanemariti ni utjecaj sadržaja televizije i na psihički razvoj djece. Dijete kada napuni tri ili četiri godine, sposobno je da dobro posmatra odrasle oko sebe i imitira njihovo ponašanje, pokrete, izraze lica. Isto tako sposobno je da se poistovijeti sa glavnim likovima, imitira njihovo ponašanje, pokrete, govor i sl.. Veoma je važno ukazati djeci koje će i u kojoj mjeri gledati sadržaje televizije. Više puta istakli smo u ovom radu, da su rezultati mnogih istraživanja ukazali da je televizija kao sredstvo masovnog komuniciranja postala značajan dio dječijeg života, što inicira zabrinutost da ona (a u širem kontekstu i mediji) sa svojim neprimjerenim programskim sadržajima sve više ugrožavaju odgojnu ulogu porodice, škole, odgojnih ustanova i drugih relevantnih faktora. Dužina vremena koje djeca potroše gledajući televiziju, bez obzira na sadržaj, treba biti kontrolisana od strane roditelja, najviše iz razloga što ona smanjuje vrijeme koje može da se utroši na više korisnih aktivnosti kao što su čitanje, igranje, rekreacija, bavljenje raznim sportovima, hobijima, druženja i sl. Pravilnim odabirom sadržaja televizijskog programa na djecu u ranom djetinjstvu, ostvaruju se preduslovi za pravilan psihofizički razvoj djeteta, izgrađivanje pravilnog načina i stila u korišćenju televizje kao sredstva masovnog komuniciranja. Djeci treba stalno ukazivati da svoju energiju trebaju više usmjeravati prema igri, bavljenju sportom i drugim raznim vrstama psihičke i fizičke rekreacije a sve u službi njihovog boljeg, normalnijeg razvoja i življenja. Takođe, napominjemo da je neophodno, da odgajatelji djeluju preventivno protiv neadekvatne upotrebe televizije, njenih programskih sadržaja, a isto tako, istovremeno koriste njene mnogobrojne potencijale, odnosno, da uz pomoć nje ostvare pozitivan utjecaj na sve oblasti dečijeg psihofizičkog razvoja, podizanju kvaliteta svih segmenata odgojno-obrazovnog rada i razvoja medijske kulutre djeteta. Rezultati istraživanja ukazuju da djeca i odrasli uz televiziju provode više sati dnevno, da je ona sredstvo masovnog kimuniciranja, bitan odgojno-obrazovni faktor sa pozitivnim i negativnim utjecajem na cjelokupan psihofizički razvoj pojedinca. Naučno su potvrđene uzročno-posljedične veze realizovanih programskih sadržaja tv-emisija ispunjenih nasiljem sa krimogenim elementima u ponašanju djece, omladine pa čak i odraslih. Roditelji, odgojno-obrazovne ustanove, televizijske kuće, moraju biti oprezniji tokom planiranja, programiranja, načina komunikacije, slanja poruka, realizacije sadržaja i aktivnosti 207 o njihovim refleksijama na sveukupan psihofizički razvoj onoga ko percipira poruku, doživljava je i reaguje na istu. Televizujski sadržaji imaju snažno djelovanje na gledaoce, odnosno, posmatranje televizijskih sadržaja sugestivno djeluje i ostavlja trag na ponašanje pojedinca više nego što je slučaj sa gledanjem predstave u kinu. Literatura 1. Bratanić M.(l991): Komunikacija ključ za razumijevanje unutrašnje reforme (i destrukcije škole), 2. Institut za pedagoška istraživanja pedagogijske znanosti, Filozofski fakultet, Zagreb. 3. Danilović,M.(1993): Značaj, uloga i mogućnosti nove obrazovne tehnologije u realizacijiobrazovnog procesa, Zbornik br. 25, Institut za pedagoška istraživanja, Beograd. 4. Dotlić Lj.(1986): Uloga verbalne komunikacije u samostalnim aktivnostima po dječijem izboruupredškolskim ustanovama, Pedagoška stvarnost, Novi Sad. 5. Enciklopedijski riječnik pedagogije (l963), Matica Hrvatske, Zagreb. 6. Graorac I.(1998): Vaspitanje i komunikacija, Novi Sad. 7. Mihajlović, A.(2004): Internet tehnologija kao podrška obrazovnom procesu, 8. Zbornik radova Jagodina: Učiteljski fakultet u Jagodini i Institut za pedagoška istraživanja uBeogradu, 9. Musić, H., Muratović, A., (2010): Komunikacija u nastavi, OFF-SET, Tuzla, 10. Musić, H. (2011): Autoritarna i demokratska komunikacija u nastavi, OFF-SET, Tuzla; 208 PRISTUP FIZIČKOM VEŽBANJU DECE SA OŠTEĆENJEM VIDA Grbović Aleksandra1, Zamir Mrkonjić2 1 Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu, Srbija 2 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina Sažetak Odgovarajući pristip fizičkim aktivnostima dece i mladih sa oštećenjem vida podrazumeva i detaljan uvid u fizičko, funkcionalno i zdravstveno stanje pojedinca. U barijere lične prirode ubrajamo nedostatak samopouzdanja, socijalnu izolaciju, strah i sl. ali i veoma često prisutan nepovoljan zdravstveni status.Slep učenik se oslanja na kinsetetičku memoriju, stoga se mora pažljivo voditi kroz pokret uz detaljna verbalna objašnjenja. Aktivnosti koje koje podrazumevaju veliki broj kontakata, stalne i brze promene situacije i tempa (npr. dodavanje), zahtevaju konstantno menjanje i prilagođevanje kretanja, pri čemu je neophodno posedovati dobre perceptivne veštine nisu odgovarajuće za osobe sa oštećenjem vida. Za uspešno uključivanje dece sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnsti potrebne su i izvesne adaptacije. Osnovne adaptacije odnose se na prilagođavanje prostora za vežbanje i adaptiranje rekvizita. Za dete sa oštećenjem vida neophodno je detaljno upoznavanje sa vežbalištem. Upoznavanje se vrši obilaženjem u krug i po dijagonali uz detaljno verbalno opisivanje rasporeda postojeće opreme, rekvizita i orijentira (npr. prozora, vrata i sl.) Zbog toga je potrebno odabrati i prilagoditi fizičke aktivnosti njihovim potrebama i mogućnostima, prilagoditi metode rada i obezbediti adaptiran prostor i rekvizite. Ključne riječi:vježbanje, vid, pristup. Uvod Kod osoba sa oštećenjem vida prisutni su mnogi faktori koji ometaju ili znatno ograničavaju bavljenje fizičkim aktivnostima i sportom. Oštećenje vida ima negativan uticaj na razvoj motorike, a nemogućnost vizuelne imitacije pokreta ometa učenje motoričkih radnji od najranijeg detinjstva. Usled nedovoljnih vizuelnih informacija u ranoj fazi razvoja, deca sa oštećenjem vida nisu svesna sopstvenog tela i prostora, imaju problem sa posturom, teškoće samostalnog kretanja i orijentacije u prostoru. Motorni razvoj slepe i slabovide dece je usporen, što se ispoljava kao kasnije prohodavanje, trapavost, nespretnost, češće padanje. Slepo dete ima strah od kretanja zbog sudaranja s preprekama, sputanost i slabu pokretljivost. Hod slepog deteta odlikuje loša koordinacija pokreta ruku i nogu i hodanje na širokoj osnovi kako bi se bolje uspostavila ravnoteža. Osobe sa oštećenjem vida prate značajne teškoće učenja i izvođenja pokreta koji su sastavni deo fizičkih vežbi ali i brojne bartijere u uključivanju u fizičke i sportske aktivnosti. 209 Barijere u upražnjavanju fizičkih aktivnosti dece i mladih sa oštećenjem vida U upražnjavanju različitih fizičkih aktivnosti i bavljenju sportom dece i mladih sa oštećenjem vida javljaju se različite barijere koje mogu biti lične ili socijalne prirode, uzrokovane faktorima školske ili porodične sredine. U barijere lične prirode ubrajamo nedostatak samopouzdanja, socijalnu izolaciju, strah i sl. ali i veioma često prisutan nepovoljan zdravstveni status. Istraživačkim nalazi ističu da se zbog oftalmoloških oboljenja od 12% do 18%, a zbog opšteg stanja zdravlja od 47% do 60% dece sa oštećenjem vida oslobađa fizičkih aktivnosti predviđenih redovnim nastavnim planom i programom (Akimova, 1975; Semenov, 1986). Kod učenika škola za decu sa oštećenjem vida u Beogradu, istraživanjim sprovođšenim u poslednjih 25 godina dijagnostikovani su sledeći zdravstveni problemi koji znatno ograničavaju ušražnjavanje fizičkih aktivnosti: multipla oštećenja (52% učenika); usporen intelektualni razvoj (46% učenik); različiti problemi centralnog nervnog sistema (65% učenik); neurološki, metabolički i srčani problemi (38.3% učenika) (Grbović, 2007; Dimčović, 1991; Dikić, 1988). Kod dece sa oštećenjem vida uočena su i odstupanja u fizičkom i funkcionalnom razvoju. Pokazatelji fizičkog razvoja najčešće odgovaraju najnižem stupnju dece koja vide: kosti su tanke i krte, oblik grudnog koša je nepravilan, mišićni sistem slabo razvijen. Usled stalnog saginjanja prema predmetu posmatranja javljaju se poremećaji u držanja tela koji utiču na opšte stanje organa i sistema, naročito na disanje i krvotok i vremenom dovode do krivljenja kičme, ravnih stopala i drugih defekata u fizičkom razvoju (Zemcova, 1975). Uključivanje dece sa oštećenjem vida u različite fizičke i sportske aktivnosti ometaju i barijere uzrokovane nepovoljnim faktorima školske sredine: nedovoljan broj časova fizičkog vaspitanja, nedostatak novca i opreme, nedovoljna profesionalna priprema i ograničena očekivanja nastavnika, sadržaji programa, tempo rada na času i sl. U školi se mogu javiti i barijere socijalne prirode kao što su predrasude okoline, niska prihvaćenost u fizičkim aktivnostima karakterističnim za vršnjačku grupu i sl. U uključivanju dece i mladih sa oštećenjem vida u fizičke aktivnosti svakako treba uzeti u obzir barijere od strane roditelja. Roditelji veoma često ovu decu prezaštićuju zbog straha od povreda i sprečavaju dete u aktivnostima koje bi ono moglo da uradi, pa dete nema dovoljno prilika za spontano vežbanje motoričkih aktivnosti. Kod roditelja se sreću i negativni stavovi i niska očekivanja od uključivanja deteta sa oštećenjem vida i organizovane fizičke i sportske aktivnosti. Bez obzira na teškoće, deci i mlade sa oštećenjem vida treba uključiti u raznovrsne vidove fizičkih aktivnosti i sporta jer vežbanje značajno doprinosi fizičkom i psihološkom zdravlju. Na fizičkom nivou smanjuje se rizik od nastanka hroničnih bolesti, poboljšava rad srca i pluća, ispravlja loše držanje tela, kontroliše težina, snižava holesterol i krvni pritisak, ojačavaju se kosti, mišići i zglobovi. Na psihološkom nivou fizička aktivnost smanjuje napetost i depresiju, povećava osećaj samopoštovanja i dobrobivstva, poboljšava sposobnost obavljanja 210 svakodnevnih aktivnosti i održanje nezavisnosti. Dok na socijalnim nivou druženje i uživanje sa vršnjacima razvija odgovarajuće socijalne veštine, samouverenost i poverenje u sopstvene snage i poboljšava kvalitet života. Međutim, nameće se pitanje: Na koji način prilagoditi i odabrati fizičke aktivnosti koje će osoba sa oštećenjem vida sa uspehom upražnjavati? Pristup fizičkom vežbanju dece sa oštećenjem vida Uključivanje dece i mladih sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnosti pored opšte pedagoških ciljeva, zadataka i principa, podrazumeva specifične metode i postupke kojima treba da se koriguju i kompenzuju nedostaci čulnog iskustva.Naime, učenik tipičnog razvoja se oslanja na vizuelne informacije kako bi kopirao nastavika ili vršnjake. Za dete koje vidi motorni pokret nastaje imitacijom vizuelno opažene aktivnosti, dok vizuelno ometeno dete mora fizički da iskusi aktivnost, jer imitacija nije moguća. Slep učenik se oslanja na kinsetetičku memoriju, stoga se mora pažljivo voditi kroz pokret uz detaljna verbalna objašnjenja. Za odabir odgovarajućih metode rada i nastavnih strategija potrebno je dobro poznavati vrstu oštećenja vida i stepen vizuelne ometenosti. Oštećenje vida kao uzrok slepila ili slabovidosti može biti progresivno ili stacionarno. Oboljenja koja imaju nastabilan tok i patološke promene na očnom dnu ograničavaju upražnjavanje fizičkih aktivnosti. Pre uključivanja deteta sa oštećenejm vida u fizičke aktivnosti koje zahtevaju značajnije naprezanje, nagle pokrete glavom i dotok krvi u glavu, kao i aktivnosti koje mogu da dovedu do udarca u glavu ili jačih potresa priliko skokova i doskoka, neophodno je konsultovati se sa oftalmologom. Za odgovarajući pristup detetu sa oštećenjem vida potrebno je poznavati stepen oštećenja vida. Osobe sa oštećenjem vida se mogu kategorisati na slepe ili slabovide, a prilagođavanje nastavnog pristupa je direktno vezano za to koliko i kako osoba vidi. Slabovide osobe se najvećim delom oslanjaju na vizuelne informacije, bez obzira na njihov slab kvalitet, dok za slepe osobe auditivne i taktilne informacije predstavljaju primarne puteve saznanja. Osnovni problem u upražnjavanju fizičkih i sportskih aktivnosti dece sa oštećenjem vida odnosi se na demonstraciju pokreta /veštine. Ukoliko postoje očuvane izvesne vizuelne mogućnosti, dete će biće u stanju da uoči demonstruiran pokret. Međutim, kvalitet uočene slike najčešće nije dovoljan za pravilno shvatanje kretanja. U takvoj situaciji, neophodno je konstantno, detaljno verbalno opisivanje kretanja radi pojašnjavanja nepotpunih vizuelnih informacija i povezivanja sukcesivnih taktilnih informacija. Detaljno opisivanje tražene kretnje se vrši na sledeći način, npr.: osloni se na levu nogu, podigni desnu, zamahni rukama i istovremeno se odbaci levom nogom u vazduh i skoči! Prilikom kretanja kroz prostor neophodno je davati jasne orijentire, npr.: idi do izlaznih vrata, okreni se ka prozoru za pola kruga, čučni i ispred ćeš naći... Kao orijentir najčešće se koristi sat, pa uputstva izgledaju ovako: čučni i ispred sebe na 7h. ćeš naći loptu. Prilikom kretanja kroz prostor potrebno je dete usmeravati glasom. U radu sa decom/osobama sa oštećenjem vida verbalno opisnivanje često nije dovoljno, jer kinestetičke informacije za slepe osobe predstavljaju efikasniji put učenja. Individualno vođena aktivnost taktilnim putem osigurava sigurno razumevanje traženog kretanja. Demonstracija pokreta potpuno slepoj osobi vrši se putem taktilnih instrukcija, a postoji više načina poznatih pod nazivima taktilno modelovanje, zajedničko kretanje i fizičko usmeravanje pokreta. 211 Osim odgovarajućeg nastavnog pristupa osobi sa oštećenjam vida potebno je učeniku/osobi dozvoliti da priđe dovoljno blizu kako bi se omogućilo vizuelno uočavanje demonstriranog pokreta i olakšalo slušno praženja verbalnog objašnjenja. Za vizuelno praćenje demonstracije, pozicija nastavnika je od izuzetnog značaja. Potrebno je izbegavati stajanje ispred prozora, gde svetlost bije u oči učeniku. Takođe, nošenje odeće sa dugim rukavima kontrastne boje u odnosu na okolinu, olakšava uočavanje pokreta nastavnikovog tela. Za uspešno uključivanje dece sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnsti potrebne su i izvesne adaptacije. Osnovne adaptacije odnose se na prilagođavanje prostora za vežbanje i adaptiranje rekvizita. Za dete sa oštećenjem vida neophodno je detaljno upoznavanje sa vežbalištem. Upoznavanje se vrši obilaženjem u krug i po dijagonali uz detaljno verbalno opisivanje rasporeda postojeće opreme, rekvizita i orijentira (npr. prozora, vrata i sl.) Prilikom upoznavanja prostora, potrebno da dete stekne uvid u veličinu prostorije (npr. brojanjem koraka). U prostoru u kome vežbaju deca sa oštećenjem vida neophodno je ukloniti sve prepreke ili predmete koji mogu dovesti dete u opasnost (npr. štekere, radijatore koji nisu zaštićeni kutijom, rekvizite na neuobičajenom mestu u sl.). Dete se mora osećati bezbedno kako bi se moglo slobodno kretati. Elementi iznenađenja kao što su iznenadni udarac lopte uz vazduha, rekviziti ostavljeni na podu, poluotvorena vrata, itd., frustriraju slepo dete i veoma često dovode do odbiljanja učešća deteta u fizičkim aktivnostima. za povećžanje bezbednosti dobro je uključiti videćeg vršnjaka, koji će biti u mogućnosti da pruži individualnu pomoć a time poveća slepom detetu uživanje u kretanju. Prostor za vežbanje treba opremiti taktilnim oznakama. Ukoliko je dete sigurnu da unutar ograničenog prostora nema opasnosti i da nije moguće da mu se desi da npr. udari u zid, kretanje je slobodnije. Promena teksture poda (npr. guma umesto parketa) predstavlja dobru taktilnu oznaku i signalzira slepom detetu da je izašlo van granica igrališta i da treba da se vrati unutar njega. Taktilne oznake omogućavaju i smanjivanje prostora za vežbu, što olakšava orijentaciju i omogućava bolju uključenost deteta sa OV u aktivnosti vršnjaka. Radi maksimalnog korišćenja i zaštite vida neophodno je izvršiti izvesne adaptacija opreme i rekvizita. Adaptacije se vrše u pogledu povećanja vidljivosti (promena boje lopte radi povećanja kontrasta); dodavanju zvučnih sighnala (zvučne lopte, zvončići na košu, mreži i sl. omogućavaju uočavanje kretanja) i težine radi smanjenja brzine kretanja (lakše lopte, baloni, krpene lopta manje odskaču i sporije lete što omogućava hvatanje i dodavanje). Ukoliko je potrebno rekvizitima se može promeniti i veličina, ali i dodati taktilne oznake. O obezbeđuivanu adekvatnih uslova za vežbanje deec sa oštećenjem vida od velike pomoći može biti individualan razgovor o faktorima koji ometaju vizuelno funkcionisanje kao što su svetlost, boja, veličina i udaljenost rekvizita. Osim odgovarajućeg nastavnog pristupa i obezbeđivanja adaptiranih uslova za vežbanje potrebno je imati u vidu da nisu sve fizičke aktivnosti pogodne za decu i mlade sa oštećenjem vida. Prilikom uključivanja u sportske aktivnosti potrebno je voditi računa o zahtevima koje pojednine aktivnosti postavljaju pred učenika. Odgovarajuće aktivnosti za slepu i slopabovidu decu su one koje sa odvijaju u predvidljivom okruženju, omogućavaju tačno i precizno 212 izvođenje pokreta koji prate zadate obrasce, imaju jasan početak i kraj, mogu se izvoditi individualnim tempom i nisu pod uticajem spoljašnjih okolnosti ili protivnika. Većina individualnih sportskih aktivnosti ne zahteva adaptacije ili su one minimalne, tako da deca sa oštećenjem vida sa uspehom mogu upražnjavati npr: borenja (džudo, rvanje), atletiku, plivanje, gimnastiku, veslanje, skijanje, klizanje, biciklizam, jahanje, streljaštvo, kuglanje... Aktivnosti koje koje podrazumevaju veliki broj kontakata, stalne i brze promene situacije i tempa (npr. dodavanje), zahtevaju konstantno menjanje i prilagođevanje kretanja, pri čemu je neophodno posedovati dobre perceptivne veštine nisu odgovarajuće za osobe sa oštećenjem vida. Timski sportovi najčešće zahtevaju adaptacije u pogledu dodatnog vremena za izvođenje pokreta, promene cilja i/ili pravila igre, sporijeg tempa igre, upotrebu taktilnih i zvučnih signala ili pružanje pomoći od strane osobe koja vidi. Slepa osoba se teško u potpunosti uključuje u popularne timske sportove. Umesto toga, slepi uče bazične veštine i modifikovan način igre, što ima značajnog udela u socijalnoj participaciji. Zaključak Prilikom organizovanja fizičkih aktivnosti za osobe oštećenog vida, treba imati u vidu da ova populacija ima povećanu preventivno-zdravstveni potrebu za vežbanjem. U isto vreme suočavaju se sa brojnim barijerama i objektivnim zdravstvenim problemima koji ograničavaju fizičke aktivnosti. Zbog toga je potrebno odabrati i prilagoditi fizičke aktivnosti njihovim potrebama i mogućnostima, prilagoditi metode rada i obezbediti adaptiran prostor i rekvizite. Odgovarajući pristip fizičkim aktivnostima dece i mladih sa oštećenjem vida podrazumeva i detaljan uvid u fizičko, funkcionalno i zdravstveno stanje pojedinca. Deca i mladi sa oštećenjem vida bez prisistva dodatne olmetenosti mogu se baviti uobičajenim sportske aktivnostima uz odgovarajuće modifikacije ili sportskim aktivnostima kreiranim specijalno za slepe. Literatura 1. Grbović, A.(2007): Health problems as a limiting factor in physical education of low vision pupils,Proceedings of the III ICEVI Balkan Conference: „Transition of Education and Rehabilitation new possibilities“, Faculty of Special Education and Rehabilitation, 30. September – 2. October, Belgrade, (str. 389-399). 2. Grbović, A., Jablan, B. (2009): Uređenje prostora i adaptacija opreme i sredstava za nastavu fizičkog vaspitanja sa decom oštećenog vida, Beogradska defektološka škola, Društvo defektologa Srbije i Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, br. 3, Beograd, str. 131 – 137. 3. Letcher K. (2006):Adapted Physical Education for the Blind and Visually Impaired, Overbrook School for the Blind website. Dostupno na http://www.aph.org/pe/art_letcher1.html 4. Lieberman L, Cowart J. (???)Games for people with sensory impairment, Human Kinetics. 213 5. Lieberman L., Ponchillia P, Ponchillia S. (???): Phusical Education and Sports for People with wisual Impairments and Deafblindness:Foundations of Instructions, AFB press. Ove dve knjige nisu ovog momenta kod mene, pa ne mogu godinu da navedem, mislim da ću ih sutra imati. 6. Montagnino, A. (2001): Physical Education and Recreation for Blind and Visually Impaired Students, Future Reflections, Special Issue: Sports, Fitness, and Blindness. Volume 20, Number 4. Dostupno na https://nfb.org/images/nfb/publications/fr/fr6/frw0113.htm 7. Акимова, А. К. (1975): Занятияфизическоикультуроисослабовидящьихдетеи,Дефектологиябр. 3, Научно-методическиижурнал, Академии педагогических наук СССР, (стр. 67-70). 8. Семенов Л.А. (1986): Лечебная физкультура в школе для слепьих и слабовидящьих детеи и оптимизация ее проведения путем примения тренажеров, Дефектология бр. 3, Научно-методическии журнал, Академии педагогических наук СССР, (стр. 43- 49). 9. DimčovićN. u Hrnjica S iautori (1991): Ometenodete, Zavodzaudžbenikeinastavnasredstva, Beograd, (str. 235-264) 10. DikićS. (1988): Metodikavaspitno – obrazovnogradasaslabovidimučenicima, Naučnaknjiga, Beograd, 1988. (str. 1-64) 11. ZemcovaM.I. (1975): Slabovidiučenici, SavezdruštavadefektologaJugoslavije, Beograd. 214 RAZLIKE U GIPKOSTI KOD ŽENA OD ADOLESCENCIJE DO ZRELE DOBI Branimir Mikić¹, Alija Biberović¹, Aghbar Saher², Vladimir Mijatović³ ¹Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina ²Gimnazija Brčko-Distrikt, Bosna i Hercegovina ³Neovisni istraživač, Bosna i Hercegovina Sažetak: Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja razlika između ispitanica različite hronološke dobi u motoričkoj sposobnosti- gipkost. Uzorak ispitanica N=150 je dobijen iz populacije osoba koje su tek uključene u rekreativnu aktivnost (aerobik) u dva fitness kluba u Brčkom i radnica tvornice obuće u Zvorniku. Uzorak je podijeljen u šest (6) subuzorka od po 25 ispitanica hronološke dobi od 18 do 46 godina starosti. Primjenom multivarijatne i univarijatne analize varijanse utvrđene su statički značajne razlike u šest (6) testova za procjenu gipkosti kod ispitanica različite hronološke dobi od 18 do 46 godina starosti Dobijeni rezultati su u skladu sa istraživanjima (Mc Adams i Smith, 1988 prema Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010). Ključne riječi: žene, gipkost, hronološka dob, subuzorci, razlike. Uvod Njemački filozof Šopenhauer (Svijet kao volja i predstava, 1844) ocijenio je da su zdravlje, mladost i sloboda tri najveća dobra života koja ne umijemo da cijenimo dok ih imamo, nego tek kada ih izgubimo. To su vrijednosti za koje većina Ijudi smatra da su date same po sebi, što je svojstveno samo mladosti, dok stepen zdravlja i slobode u velikoj mjeri zavisi od napora koji ulažemo da bismo ih dostigli. Kretanje, optimalna fizička aktivnost, uslov je za očuvanje čovjekovog zdravlja i normalnog funkcionisanja organa, sistema i čovjekovog organizma u cjelini. Svako prekomjemo ograničavanje motorne aktivnosti u protivrječnosti je sa čovjekovom bioloskom prirodom. Ono izaziva raznovrsna narušavanja i rastrojstva funkcija najvitalnijih organa i sistem organizma, koja su u početku samo funkcionalnog, a kasnije i organskog karaktera. Nedostatak optimalne 215 fizičke aktivnosti najbolje i najlakše možemo da nadoknaditi kroz odgovarajuće programe sportske rekreacije. Gipkost je motorička sposobnost čovjeka za lako ostvarivanje velikog obima pokreta (Gajić, 1985), to jest da se izvede pokret velike amplitude (Zaciorski, 1975), dok Perić (1997) i Mikić (2000) gipkost definišu kao sposobnost lokomotomog aparata da ostvari pokrete optimalne amplitude. Sinonimi za termin gipkost su: fleksibilnost, savitljivost, pokretljivost, elastičnost, istegljivost, rastegljivost, zglobna amplituda, obim pokreta i jos neki drugi. Individualnagipkostopada čakiuperiodudjetinjstvaiadoloscencije, ukolikoosobanijepodvrgnutatrenažnomprocesu, iliorganizovanomvježbanju (HupprichiSigerseth, 1950; Martin, 1977; Milneisar., 1976; prema: HaywoodiGetchel, 2005; prema Andrijašević (2010).Opadajućitrendgipkostiukazujenasmanjenufizičkuaktivnostukolikoseposmatrajureprez entativnegrupeispitanika. To ne znači da je gipkosti u opadanju kod svakog pojedinca. Sportisti, plesaci i ljudi uključeni u treninge gipkosti zadržavaju, ili čak popravljaju, nivo gipkosti sa godinama života (Munns, 1981; Germain i Blair, 1983; McAdam i Smith, 1988; prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010) Poznato je da je uticaj uzrasta na nivo gipkosti veoma značajan (Gajić, 1985). Cilj istraživanja Osnovni Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje razlika između ispitanica različite hronološke dobi u motoričkoj sposobnosti- gipkosti. Metodologija istraživanja Uzorakispitanika UzorakispitanicajedobijenizpopulacijerekreativkiizBrčkog (fitnessklubovi “Kolos” i “Sportforma”) iradnicatvorniceobućeizZvornika.Veličinauzorkaje 150 ispitanicakojesenebaveorganiziranimoblicimatjelesnihaktivnostiilisunasamompočetkubavljenj a.Uzorakjepodijeljennaosnovuhronološkestarostinasubuzorke - grupe, ito: HRONOLOŠKA STAROST BROJ ISPITANIKA 18-21 25 22-26 25 27-31 25 32-36 25 37-41 25 42-46 25 216 UKUPNO: 150 Uzorak varijabli Uzorak varijabli za procjenu gipkosti MFLISK - Iskret s palicom MFLZAR - Zaručenje MFLUZK - Uzručenje nazad MFLPRK - Pretklon na klupici MFLPRE - Prednoženje MFLRZN - Raznoženje Metode obrade podataka Primjenjene varijable u ovom istživanju su obrađene standardnim deskripivnim postupcima, izračunati su osnovni centralni i disperzioni parametric kako bi se utvrdila funkcija njihovog distibucija i osnovni parametri funkcija, za istaživani prostor. Za utvrđivanje statističke značajnosti razlika rezultata među ispitivanim grupama za ispitivane prostore primjenjena je Multivarijantna analiza varijanse(MANOVA). Stastistička značajnost rezultata testova gipkosti posmatranih subuzoraka (podjeljenih po kriteriju hronološke starosti) ispitivana je analizom varijanse (ANOVA). Rezultati i diskusija Trendovi promjena vrijednosti za varijable gipkosti. Na grafikonima od 1 do 6 su prezentirani trendovi promjena vrijednosti za varijable gipkosti. 217 MFLPRK MFLISK 45,00 120,00 40,00 100,00 35,00 30,00 80,00 25,00 60,00 MFLISK 40,00 20,00 M… 15,00 10,00 20,00 5,00 0,00 42-46 37-41 32-36 27-31 22-26 18-21 0,00 Grafikon 1. PromjenevrijednostizavarijabluiskretspalicomGrafikon 2. Promjenevrijednostizavarijablupretklonnaklupici MFLZAR MFLUZR 120,00 220,00 100,00 210,00 80,00 200,00 60,00 40,00 M… 190,00 180,00 0,00 170,00 M… 18-21 22-26 27-31 32-36 37-41 42-46 20,00 Grafikon 3 Promjene vrijednosti za varijablu zaručenje Promjene vrijednosti za varijablu uzručenje 218 Grafikon 4 MFLRZN MFLPRE 120,00 140,00 100,00 120,00 100,00 80,00 80,00 60,00 60,00 40,00 M… 18-21 22-26 27-31 32-36 37-41 42-46 42-46 37-41 0,00 32-36 0,00 27-31 20,00 22-26 20,00 18-21 M… 40,00 Grafikon 5. PromjenevrijednostizavarijabluprednoženjeGrafikon 6. Promjenevrijednostizavarijabluraznoženje Gipkostjesposobnostostvarenjakretanjauzglobovima punom amplitudom pokreta koja omogućava maksimalno kvalitetno izvođenje, dok je limitirana gipkost čest faktor povređivanja. Individualna gipkost opada čak i u periodu djetinjstva i adolescencije, ukoliko osoba nije podvrgnuta trenažnom procesu, ili organizovanom vježbanju (Milne i sar., 1976; prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010). Opadajući trend gipkosti ukazuje na smanjenu fizičku aktivnost. To ne znači da je gipkost u opadanju kod svakog pojedinca. Sportisti, plesači i osobe uključene u trening gipkosti zadržavaju ili čak popravljaju nivo gipkosti sa godinama života (Mc Adam i Smith, 1988; prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010). Rezultati 6 testova za procjenu gipkosti, izmjerenih na uzorku 150 ispitanica starih od 18-46 godina, prikazuju promjene na gipkosti, kao motoričkoj sposobnosti u periodu kasne adolescencije i zrelog doba žena Analiza razlika između subuzoraka ispitanica u istraživanim varijablama gipkosti U tabelama 1 i 2. Prikazani su rezultati multivariantne (MANOVA) i univarijantne analize varijanse (ANOVA)varijabli gipkosti (6 varijabli) ispitanica,podjeljenih u 6 subuzoraka od po 25 ispitanica u odnosu na hronološku dob. U postupku analiziranja činjeničnog stanja,primjenom multivarijantne analize varijanse (MANOVA), utvrđeno je da se analizirani subuzorci ispitanica (6-subuzoraka) međusobno statistički značajno razlikuju u varijablama gipkosti tijela i da postoji jasno definisana granica između grupa ispitanica. 219 Tabela 1 Značajnost međugrupnih razlika rezultata ispitanica motoričkog prostoragipkosti MANOVA n F p 6 4964 .000 Primjenom univarijantne analize varijanse (ANOVA) utvrđeno je da postoji statstički značajna razlika u većini primjenjenih varijabli (tabela 2) sem varijabli duboki pretklon na klupici (MFLPRK) i prednoženje (MFLPRE) Tabela 2. Statistička značajnost razlika varijabli gipkosti Varijable F P MFLISK 11.066 .000 MFLPRK 1.346 .107 MFLZAR 12.274 .000 MFLUZR 4.366 .001 MFLPRE 1.725 .126 MFLRZN 7.136 .022 Na osnovu prethodnih istraživanja (Hupprich i Sigerseth, 1950; Martin, 1977; Milne i sar. 1976, prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010)očekivan je bio silazni trend, odnosno smanjenje nivoa gipkosti ispitanica sa porastom godina života, zato što se ne radi o osobama uključenim u trenažni proces ili svakodnevne aktivnosti na razvoju gipkosti (McAdam i Smith, 1988, prema Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010). Svi dobiveni rezultati ukazuju na statistički značajne razlike rezultata u zavisnosti od hronološke starosti, što je bilo i očekivano. Poznato je da je uticaj uzrasta na nivo gipkosti veoma značajan (Gajić, 1985). U periodu kasne adolescencije koji se kod osoba ženskog pola odvija od 17. do 21. godine života, motorika se mijenja prvenstveno u zavisnosti od načina života i specifičnog treninga, a individualne razlike su u ovom periodu života veoma velike (Nićin, 2000; Mikić, 2005). Bazične motoričke 220 sposobnosti se i dalje razvijaju i kumuliraju sa velikim individualnim vremenskim razlikama. Na ovoj osnovi se mogu tumačiti izvjesne nepravilnosti u ispoljavanju testova gipkosti u subuzorku ispitanica od 18.-21. godine starosti. Kao primjer može se navesti da poboljšanje rezultata testa iskret s palicom, kod ispitanica starih od 18.-21. godine ne prati poboljšanje rezultata testa zaručenje. Na uspješnost realizacije zadatih testova vjerovatno su bitno uticali koordinacija i mišićna sinergija, koji se u navedenim periodima još uvijek usaglašavaju. Ista nepravilnost očitava se kod rezultata testa prednoženje (čiji trend je rastući) i testa pretklon na klupici (ima opadajući pa rastući trend). Zaključak Može se zaključiti da se gipkost ispitanica poboljšava od perioda adolescencije do 30. godine života. U periodu od 27. do 31. godine života ispitanica svi testovi pokazuju najbolje rezultate. Nakon ovog perioda u svim testovima, dolazi do manje, ili više, osjetnog pada retultata sa manjim odstupanjima kod testova pretklon na klupici i prednoženje. Opadajući trend očitava se u cijelom posmatranom periodu od 30-46 godine života ispitanica. Bez obzira na smanjenje rezultata testova, tek oko 32. do 36. godine života oni dostižu nivo sposobnosti procjenjenih u periodu kasne adolescencije. Nakon 37 godine život primjećuje seznačajan pad svih rezultata testova gipkosti i on se nastavlja sve do kraja posmatranog perioda, odnosno do 46 godine života. Literatura 1. American Alliance for Health, Physical Education, Recreation and Dance (1989). 2. 3. 4. 5. 6. 7. Physical best the AAHPERD guide to physical fitness education and assessment. Reston, VA: AAHPERD. Andrijašević, M. (2010). Kineziološka rekreacija. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Hadžić, S., Mikić., Mehinović, J., Đug M. (2009). Uticaj programskih sadržaja aerobika na regulaciju pretilosti i razvoj fleksibilnosti kod studentkinja Univerziteta u Tuzli. Beograd, V međunarodna konferencija (Menadžment u sportu) Kalajdžić, J. (1992): Ispitivanje transformacione strukture gipkosti na repetativnu snagu, Doktorska disertacija, Novi Sad. Mikić, B. (2005). Wellness i Fitness, Nastavnički fakuItet "Džemal Bijedić" Mostar, Mostar. Mikić, B., Bratovcić, V. (2004). Wellness osnova novi životni sti!, Sportnaučni i praktični aspekti, 2, Tuzla Mikić, B. (1978). Programiranje rekreativnih aktivnosti osoba poslije 35-te godine, Sportnomedicinske objave, (10-12), 509-512. 221 8. Mitić, D. (1998): Tendencije te tiranja u rekeraciji, Rekreacija časopis asocijacije "Sport za sve", (2), 9-13. 9. Shahana, A., Nair, S., Hasrani, S.S. (2010). Effect of aerobic exercise programme on health related physical fitness components of middle aged women, Br J Sports Med 2010; 44:il9 doi:10.1136/bjsm.2010.078725.60 222 INSTITUCIONALNI OKVIR I „NEVER ENDING STORY“ SPORTSKIH ORGANIZACIJA Nenad Avramović1, Vladan S. Perišić1, Jelena Perišić2, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Univerziteta Privredna akademija u Novom Sadu, Srbija 2 VŠSS «Sportska akademija», Beograd, Srbija 1 Sažetak Pravna lica poseduju pravni subjektivitet koji im omogućava da budu nosioci prava, obaveza i odgovornosti utvrđenih pravnim poretkom, kao jedinstvom sistema pravnih normi i adekvatnog ljudskog ponašanja po propisanim pravilima.Opšte elemente koji su pravna pretpostavka osnivanja pravnih lica moraju da ispune i sportska udruženja, organizacije i drugi oblici delovanja u sportu.Dakle, u zavisnosti od kriterija organizovanja, vrste delatnosti, svrhe osnivanja i ciljeva koji se žele postići zavise i forme organizovanja pravnih lica.Premda su sportske organizacije i udruženja regulisani posebnim Zakonom o sportu, kao lex specialis propisom, Zakon o udruženjima je matični ili lex generali propis koji reguliše osnivanje i rad udruženja građana.Sportske organizacije se radi obavljanja sportskih aktivnosti i delatnosti osnivaju u formi sportskih udruženja ili sportskih privrednih društava, a mogu da budu i u ulozi osnivača privrednih društava i drugih pravnih lica, te zadužbina i fondacija, kao i inicijator osnivanja ustanova. Ključne riječi: pravo,never ending story, sport,organizacije. Uvodne napomene Društvene aktivnosti, uključujući i sportske, po pravilu se odvijaju kroz organizovane delatnosti ljudi. Institucionalni okvir kroz koji fizička lica obavljaju pravnim sistemom dozvoljene delatnosti, i na taj način ostvaruju ciljeve svoga udruživanja, naziva se pravno lice ili subjekt. Pravna lica poseduju pravni subjektivitet koji im omogućava da budu nosioci prava, obaveza i odgovornosti utvrđenih pravnim poretkom, kao jedinstvom sistema pravnih normi i adekvatnog ljudskog ponašanja po propisanim pravilima. Pravnu sposobnost pravno lice stiče osnivanjem odnosno aktom priznanja izvršenim od strane nadležnog organa na propisan način. Adekvatnom registracijom pravnog lica istovremeno je potvrđeno da subjekt ima potrebne osnivačke akte, izabrane organe, neophodnu organizaciju i sopstvena pravila, te svoju imovinu koja je neophodna za obavljanje delatnosti i pritom odvojena i samostalna od imovine pojedinaca. Zadovoljivši predviđene uslove pravno lice je steklo i specijalnu pravnu sposobnost, odnosno sposobnost da bude nosilac samo onih prava i obaveza koji karakterišu obavljanje delatnosti zbog kojih je osnovano. Opšte elemente koji su pravna pretpostavka osnivanja pravnih lica moraju da ispune i sportska udruženja, organizacije i drugi oblici delovanja u 223 sportu. Otuda ćemo, u cilju jasnije prezentacije, dati i kratak istorijski prikaz klasifikacije pravnih lica, a nešto detaljnije dati prikaz udruženja i društava, formi koje odlikuju oblike sportskog organizovanja, koje se nalaze u „fazi tranzicionih promena kao novi zamrznuti start“ i nikad ne završena priča Vrste pravnih lica Postoje klasifikacije pravnih lica zasnovane na podeli ustanovljenoj u Rimskom pravu, odnosno o podeli na udruženja (universitas) i društva (societas) 18 . Pritom se universitas pojavljivao u dva oblika: kao zajednica lica (universitas personarum) i kao zajednica dobara (universitas bonorum), odnosno universitas rerum ako je u pitanju zbirna stvar. Klasična pravna teorija buržoaskog prava pravi razliku između pravnih lica javnog i privatnog prava. Pritom pod subjektima javnog prava ubraja državu, društveno-političke i teritorijalne celine poput opština, srezova i okruga, te ustanove od društvenog značaja kao bolnice, biblioteke, muzeji..., dok pod pravnim licima privatnog prava podrazumevaju sportska, naučna, stručna, profesionalna i druga udruženja. Dakle, u zavisnosti od kriterija organizovanja, vrste delatnosti, svrhe osnivanja i ciljeva koji se žele postići zavise i forme organizovanja pravnih lica. I pored više od dva milenijuma egzistiranja, osnovne postavke osnivanja pravnih lica, u suštini, nisu bitno promenjene. Današnje sportske organizacije strukturno bi mogle da se podvedu pod udruženja odnosno zajednice lica poznate još u rimskom pravu. Klasifikovanje pravnih lica u pravnim sistemima savremenih država, među koje nesumljivo spada i Republika Srbija, opredeljuje specifičan pravni identitet i u tom smislu razlikuje: 18 Udruženja odnosno pravna lica koja su osnovana radi zadovoljenja interesa osnivača obavljanjem neprivredne delatnosti; Društva tj. pravna lica koja su osnovana radi pribavljanja koristi osnivačima bavljenjem privrednom deatnošću; Ustanove – javna preduzeća kao pravna lica koja su osnovana radi zadovoljenja potreba trećih lica, najčešće obavljanjem privredne delatnosti; Zadužbine, fondacije i fondovi odnosno pravna lica koja su osnovana radi zadovoljenja interesa trećih lica obavljanjem neprivredne delatnosti. Stanković O., Orlić M., Stvarno pravo, IX, 1999. godina, strana 15-17. 224 Sportske organizacije kao udruženje Udruženje je dobrovoljna nevladina nedobitna organizacija zasnovana na slobodi udruživanja više fizičkih ili pravnih lica, osnovana radi ostvarenja i unapređenja određenog zajedničkog ili opšteg cilja i interesa, koji nisu zabranjeni Ustavom ili zakonom.19 Premda su sportske organizacije i udruženja regulisani posebnim Zakonom o sportu, kao lex specialis propisom, Zakon o udruženjima je matični ili lex generali propis koji reguliše osnivanje i rad udruženja građana. Zakon o udruženjima ne propisuje obavezu upisa u registar ali samo udruženje, koje je upisano u registar, danom upisa stiče status pravnog lica. Ove odredbe, kao i javnost rada udruženja odlikuju i sportska udruženja odnosno organizacije. Opšte pravno načelo Lex specialis derogat legi generali, odnosno pravilo da poseban zakon isključuje primenu opšteg primenjuje se i na sve obaveze i prava udruženja odnosno sportske organizacije ukoliko su one određene odredbama Zakona o sportu. 20 A contrario, ukoliko Zakon o sportu, kao specijalan, nije regulisao neku meteriju, a ista je stipulisana Zakonom o udruženjima, biće primenjen opšti zakon. Sportska organizacija kao udruženje osniva se i organizuje slobodno, a upis u Registar koji vodi Agencija za privredne registre kao povereni posao, ima konstitutivno dejstvo. Zakon o sportu sportsko udruženje definiše kao dobrovoljnu nedobitnu organizaciju zasnovanu na slobodi udruživanja više fizičkih i/ili pravnih lica, organizovanu na osnovu statuta i osnovanu radi ostvarenja zajedničkog cilja u oblasti sporta.21 Upisom u Registar sportsko udruženje stiče svojstvo pravnog lica, a Jedinstvenu evidenciju udruženja, društava i saveza u oblasti sporta vodi Ministarstvo omladine i sporta. Sportsko udruženje mogu osnovati najmanje tri osnivača, a njegov osnivač može biti potpuno poslovno sposobno fizičko lice ili pravno lice. Sportsko udruženje, shodno članu 37. Zakona o sportu, osniva se usvajanjem i potpisivanjem osnivačkog akta, statuta i izborom odnosno imenovanjem lica ovlašćenog za zastupanje. Navedene odredbe govore o usklađenosti opšteg i posebnog zakona. Statut je najviši opšti pravni akt autonomnog dejstva, koji donose članovi sportskog udruženja sa ciljem regulisanja organizacije, rada i nadležnosti organa sportskog udruženja. Na taj način potvrđena je teza da državna vlast ne može i ne mora svojim propisima da određuje sve društvene odnose koji su u njenom interesu već određene odnose prepušta autonomnim pravnim subjektima. Ovakvo pravo, koje donose autonomni pravni subjekti mora da se zasniva na osnovu i u okvirima pravnih ovlašćenja koje je odredio i dao nadležni državni organ.22 Ovakvo pravno stanovište značajno je, jer je statutom moguće predvideti, na bazi zakonskih ovlasti, da osnivači upravljaju sportskim udruženjem srazmerno visini unetih uloga, što je logično rešenje, dok se društvenim kapitalom i sportskoj organizaciji Član 1. Zakona o udruženjima („Službeni glasnik RS“, broj 51/09). Službeni glasnik RS”, broj 24/11. 21 Član 34. stav 1. Zakona o sportu („Službeni glasnik RS”, broj 24/11). . 22 Duguit L., L’Etat, le droit objectif et lla loi positive, I Paris, 1901, strana 30. 19 20 225 upravlja isključivo ravnopravno, od strane svih članova. Inače, shodno opštim principima, sportsko udruženje, kao pravno lice, može biti osnivač privrednog društva ili drugog pravnog lica, radi pribavljanja sredstava potrebnih za ostvarenje svojih sportskih ciljeva.23 Sportsko privredno društvo Drugi manifestni oblik obavljanja sportskih aktivnosti i sportske delatnosti sportske organizacije je sportsko privredno društvo. Na sportske organizacije organizovane kao privredno društvo, pored Zakona o sportu, primenjuju se i odredbe Zakona o privrednim društvima24, kao matičnog zakona o osnivanju i radu privrednih društava. Naravno, i ovde važi opšte pravilo Lex specialis derogat legi generali u odnosu primene odredbi Zakona o sportu i Zakona o privrednim društvima. Sportsku organizaciju kao privredno društvo, pritom, mogu osnovati fizička i/ili pravna lica, uključujući i sportska udruženja. Sportsko privredno društvo može obavljati sportske aktivnosti i sportske delatnosti ako ima učlanjene ili ugovorom angažovane sportiste; angažovane sportske stručnjake u datoj vrsti sportske delatnosti; obezbeđen odgovarajući prostor, odnosno sportske objekte i opremu i odgovarajući unutrašnju orfganizaciju i finansijska sredstva, ako učestvuje u sportskim takmičenjima. 25 Zakon obavezuje sportsko privredno društvo da neto dobit koju društvo ostvari u tekućoj godini mora u iznosu ne manjem od 70 % biti reinvestirana u pretežnu delatnost toga društva. Ovom odredbom zakonodavac je želeo da fiksira profitabilna ulaganja u dalji razvoj sporta. U svom nazivu sportska privredna društva koja ne učestvuju u takmičenju ne mogu da imaju reč „klub“. Takođe, Zakon o sportu predviđa da preduzetnik ukoliko želi da se bavi stručnim radom u oblasti sporta mora da ima odgovarajuće sportsko zvanje, kao i da se na njegov rad u sportu supsidijarno primenjuju propisi o preduzetnicima. I preduzetnik u sportu a i sportsko privredno društvo mogu se baviti poslovima posredovanja u sportu prilikom prelaska sportiste iz jedne u drugu sportsku organizaciju ukoliko imaju lice sa odgovarajućim sportskim zvanjem i dozvolom za rad. Sportske organizacije generalno mogu se radi ostvarenja zajedničkih ciljeva i interesa i zajedničkog nastupanja u oblasti sporta udruživati u sportska društva. Sportske ustanove, zadužbine i fondacije Kao osnivači ustanova o oblasti sporta mogu se javiti Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave. Osnivači sredstva za osnivanje ustanova obezbeđuju iz budžeta, a cilj osnivanja nije konkretan ekonomski interes osnivača, već želja šire ili uže društveno političke zajednice da njene institucije funkcionišu u opštem društvenom interesu, Član 72. stav 1. Zakona o sportu . “Službeni glasnik RS“, broj 125/04. 25 Član 33. stav 1. Zakona o sportu. 23 24 226 a država da bude stabilan i siguran radni i životni ambijent. Ustanove nisu normativno uređene jednim, posebnim zakonom, već se kao pojedinačne osnivaju posebnim zakonom ili odlukom nadležne skupštine autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave. Ustanove su po svojoj prirodi universitas bonorum26, a po normativnom određenju više societas,27pa se na njih primenjuju propisi koji se odnose i na privredna društva, iako je njihova delatnost usmerena na zadovoljenje opštih potreba odnosno potreba trećih lica. Ustanove često iskazuju negativan finansijski bilans, odnosno prave gubitke i finasiraju se iz budžeta tako pokrivajući male i simbolične takse koje naplaćuju za svoj rad. Svrha njihovih taksi je simbolična i pokriva maksimalno troškove samo administrativne obrade. Ovaj načelan pravno teorijski stav o radu ustanova dopunimo čestim primedbama koje korisnici ustanova u oblasti sporta upućuju na visinu i učestalost taksi. Na ustanove kao pravna lica u sportu primenjuju se odredbe Zakona o sportu, ali i odredbe zakona koji se odnose na javne službe kao supsidijarne. Najznačajnija sportska ustanova u Srbiji je Republički zavod za sport osnovan sa ciljem da razvija stručni rad u oblasti sporta, a delom i zdravstvnu zaštitu, kroz zadovoljenje potreba sportista, sportskih organizacija i saveza. Novi Zakon o sportu je članom 111. predvideo osnivanje sportskih zadužbina i fondacija radi ostvarivanja društveno korisnih ciljeva u oblasti sporta smatrajući da sa njima otvara mogućnost daljeg razvoja sporta, što u ranijem zakonu nije bio slučaj. Ipak, na osnivanje i rad sportskih zadužbina i fondacija primenjivaće se odredbe posebnog Zakona o zadužbinama, fondacijama i fondovima, kao dobrotvornim ustanovama. Zaključna razmatranja Zakon o sportu iz 2011. godine, svojim odredbama u domenu pravnog statusa, organizacije i funkcionisanja sportskih organizacija usaglasio je svoje odredbe za Zakonom o udruženjima, ali i Zakonom o privrednim društvima, te drugim propisima privrednog prava, koji se kao opšti primenjuju samo ako „sportske teme“ nisu stipulisane posebnim zakonom. Sportske organizacije se radi obavljanja sportskih aktivnosti i delatnosti osnivaju u formi sportskih udruženja ili sportskih privrednih društava, a mogu da budu i u ulozi osnivača privrednih društava i drugih pravnih lica, te zadužbina i fondacija, kao i inicijator osnivanja ustanova. Na taj način tkz. sportsko pravo nastavilo je lagani trend reformi i usaglašavanja sa privrednopravnim promenama koje donosi tržišno privređivanje, dajući specifičan doprinos društveno - ekonomskoj tranziciji kroz uvođenje novih pravnih formi sportskih organizacija. Literatura 26 27 Zajednica dobara. Društva, privredna društva. 227 1. Brayant, J., Bradley, J. (1993): “Enhancing academic productivity, student development and employment potential”; National Intramural-Recreational Sports Association Journal 17 (3): 42-44. 2. Duguit L., L’Etat, le droit objectif et lla loi positive, I Paris, 1901 3. Stanković O., Orlić M., Stvarno pravo, IX, 1999. godina, strana 15-17. 4. Suggs, W. (1999): Firms Look to College Sports. Street and Smith’s Sports Business Journal.2(13), 22. 5. Gianfranco, M. (2011): Maintenance and management costs of open sport facilities.National Council of Economy and Work (C.N.E.L.). 6. Zakona o udruženjima („Službeni glasnik RS“, broj 51/09). 7. Službeni glasnik RS“, broj 125/04. 8. Zakona o sportu („Službeni glasnik RS”, broj 24/11). 228 HIPOKINEZIJA I KONTROLA TJELESNE AKTIVNOSTI STARIJIH I ODRASLIH OSOBA Jasmin Bilalić1, Osman Lačić1 , Ćamil Habul2 , Osmo Bajrić3,Ekrem Čolakhodžić4 1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Tuzla, Bosna i Hercegovina 2 RMC „Dr Safet Mujić“, Mostar, BiH, Edukacijski fakultet , Bosna i Hercegovina 3 4 Edukacijski fakultet, Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina Nastavnički fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“ Mostar,Bosna i Hercegovina Sažetak Iako nema sigurnih dokaza da tjelesna aktivnost produžuje trajanje života, poznato je da sprečava, ublažuje pa i otklanja faktore rizika. Na taj se način poboljšava zdravstveno stanje starijih osoba. S druge strane, relaksacija postignuta tjelesnim vježbanjem, rekreacijom ili sportskom aktivnošću nenadoknadiva je u borbi protiv psihičkih preopterećenja i stresnih situacija kojima obiluje današnji život. Povoljnim djelovanjem tjelesne aktivnosti na činioce rizika može se život u starosti učiniti znatno ugodnijim i zdravijim. Nije važno samo živjeti, već je važno kako se živi. Ključne riječi: hipokinezija, zdravlje, prehrana, vježba. Uvod U današnjem svijetu način življenja se znatno promjenio u odnosu na prije. Ljudi žive ubrzano, nedostatak vremena za vanposlovne aktivnosti je sve veći, a čovjek svoj život i navike u sve većoj mjeri automatizuje. U razvijenim zemljama starosna dob se iz godine u godinu produžuje pa tako je prije nekih stotinu godina prosječno trajanje životne dobi iznosilo oko 40 godina. Danas se ta granica pomjerila na 70 pa čak i više godina. Među starijima se sve više i više javlja potreba za relaksacijom u obliku rekreativnih aktivnosti a problem koji se pri tome javlja najveću brigu stvara liječnicima. Naime, velika odgovornost je upravo na onima koji se susreću sa problemom procjene tjelesne sposobnosti tih ljudi. Poznato je da nivo nekih osnovnih ali i nekih manje bitnih životnih funkcija, prije svega misli se na fiziološke, opada u skladu sa starenjem. Cilj bavljenja tjelesnom aktivnošću starijim populacijama trebao bi da bude održavanje osnovnih fizioloških funkcija. Kontrola funkcionalnih sposobnosti spada u djelokrug sportske medicine, pa se zbog toga sportski liječnik mora upoznati sa problemima starih ljudi. 229 HIPOKINEZIJA, ZDRAVLJE I RADNA SPOSOBNOST U svaremenim uslovima proizvodnje mnogi radici su oslobodeni aktivnog tjelesnog naprezanja koje je neophodno za održavanjevisoke radne sposobnosti. Smatra se da je normalno da se u toku dana kroz mišicni rad troši minimalno 1200 – 1300 kcal. Mnoga istraživanja pokazuju da nedostatak mišične aktivnosti negativno utiće na čovjeka, u vidu njegove fizičke pripremljenosti, radne sposobnosti pa čak i njegovog zdravlja. To dovodi do smanjenja mišicne snage, kao i izdržljivosti, te atrofije mišiča i drugih promjena. Fiziološka suština uticaja hipokinezije na organizam je u uskoj uzajamnoj vezi izmedu motoričkih i vegetativnih funkcija. Vrste hipokinezije Subjektivno motivacioni vidovi nisu prinudni već iznuđeni kroz sferu motivacije ličnosti, njenih potreba, interesovanja i sl. Prinudni vidovi hipokinezije uslovljeni su objektivnim faktorima koji ograničavaju motornu aktivnost. Tonostatički vidovi hipokinezije su karakteristični za mnogo profesija, kod kojih se usljed dugotrajnog statičkog prenaprezanja mišica narušava prirodni bioritam naizmjeničnosti naprezanja i slabljenja mišiča, što dovodi do narušavanja bioritma sinhronizovanih bioprocesa koji su neophodni za regulaciju mišicne aktivnosti. Lokomotorna hipokinezija je vezana za osiromašenje fizičkog skracivanja mišica, s obzirom da se često formira fiksiran radni položaj koji je u večini slučajeva i fiziološki nepogodan. Takvo stanje je popračeno naprezanjem mišica vrata, ramenog pojasa i trupa i sl. Fiziološke promjene koje se pojavljuju tokom starenja Postoji niz promjena koje se dešavaju u organizmu tokom starenja. Neke od njih značajno utiću na bioritam i život uopšte, neke druge u manjoj mjeri. Sa gledišta sportske medicine možemo izdvojiti jedanaest najbitnijih: 1. Smanjenje maksimalnog minutnog volumena srca zbog sniženja maksimalne srčane frekvencije i maksimalnog sistoličkog volumena srca. 2. Povečano opterečenje srca zbog gubitka elastičnosti arterija, posebno aorte. Kod starenja, sistoličko arterijski tlak raste više kod muškaraca u odnosu na žene. 3. Smanjene količine kalija u organizmu. 4. Lošija kapilarizacija perifernih dijelova tijela i slabija ravnomjerna raspodjela krvi. 5.Slabljenje funkcije srca kao pumpe zbog povećanja količine vezivnog tkiva (kardioskleroza). 6. Smanjenje ventilacijskog i difuznog kapaciteta pluća kao posljedica manjeg broja alveola i kapilara. 7. Involucijski procesi na neuromuskularnom sistemu i unutrašnjim organima. Tokom starenja dolazi do opadanja apsolutne mišicne snage kod netreniranih osoba. 230 8. U starosti nastanak degenerativnih promjena najviše se oslikava na zglobnim hrskavicama. Najveću prijetnju predstavlja nastanak skleroze i spondiloze koje osim što ugrožavaju zglobove, isto tako direktno utiču na kretanje kompletnog lokomotornog aparata. 9.Kvalitativne i kvantitativne promjene metaboličkih depoa i fermentnih sistema. 10.Postepeno smanjenje ukupne kolicine vode u organizmu. Procentualno gledano, tijelo 70godišnjaka sadrži samo 60% količine vode u odnosu na novorodence. 11.Kalorijske potrebe kroz dvevni obrok se smanjuju zbog sniženja bazalnog metabolizma. Zdravstveni pregled i kontrola starijih Na sistematskom pregledu osoba koje su navršile 40 godinu života treba obratiti pažnju na slijedeće: 1. Detaljnu anamnezu usmjerenu na preboljene bolesti i subjektivne poteškoće. Pri tome ljekaru može znatno olakšati uvid u dokumentaciju o ranijim pregledima u ambulanti i sl. 2. Uz ekektrokardiogram u moru treba snimiti I elektrokardiograf pri opterećenju. 3. Vrlo korisne podatke dati će i mjerenje krvnog tlaka u toku ergometrijskog opterećenja. 4. Uz vitalni kapacitet treba izmjeriti i sekundni kapacitet. Kada se određuje privremena nesposobnost poslije preboljenih akutnih bolesti ili povreda treba voditi računa o tome da vrijeme rekonvalescencije sratijih osoba traje približno dvostruko duže nego kod mladih osoba. Izbor aktivnosti u starijoj životnoj dobi Nakon tridesete godine utjecaj treninga, odnosno vježbi počinje opadati, sve do osamdesete nakon čega sasvim iščezava. Kada je u pitanju dob od šezdeset godina, fizička aktivnost ne 231 pokazuje velike razlike između muškaraca i žena ( Hollmann, Hettinger, 1976 28 ). Schmidt (1970)29 je primjetio da sposobnosti kod starijih osoba koje su trenirale izdržljivost opadaju, da bi se tek u osmom desetlijeću javlja nagli pad funkcionalnih sposobnosti. Bez obzira na starost, osobe koje se nalaze u toj dobi, uz redovito vježbanje učiniti će da budu funkcionalno sposobnije od onih koji svoj organizam ne izlažu redovitom vježbanju, i to je posljedica slijedećeg: 1. Većeg maksimalnog aerobnog kapaciteta; 2. Bolje ekonomike disanja 3. Niže frekvencije srca u mirovanju i u toku doziranog opterećenja 4. Mogućnosti postizavanja veće maksimalne fekvencije srca 5. Manje sklonosti poremećajima srčanog ritma 6. Nižeg arterijskog krvnog pritiska u mirovanju i pri opterećenju 7. Nižeg ekvivalenta volumena srca 8. Veće apsolutne mišićne sile, veće lokalne dinamičnosti i statičke izdržljivosti 9. Niže razine mliječne kiseline pri doziranom radu. Da bi izbor aktivnosti bio odgovarajući i učinkovit, treba imati u vidu spol osobe, životnu dob, te fiziološke i druge mogućnosti.Vježbe izdržljivosti i snage, neće biti djelotvorne i neće učiniti da osoba starije dobi time poboljša funkcionalnost svog organizma, naprotiv, pretjerano izlaganje neadekvatnom vježbanju može postati uzrokom nekih posljedica. Takve vježbe se mogu preporučiti ukoliko zadovoljavaju slijedeće kriterije: 1. Da aktiviraju najmanje 1/7 cjelokupne poprečnoprugaste musculature; 2. Da im intenzitet bude toliki da se fekvencija srca ubrza na 130 u minuti ili više 3. Da traju najmanje 5 minuta i da se ponavljaju svakodnevno. S obzirom da je čovjek sposoban za tjelesnu aktivnost za vrijeme cijelog života, bitan je podatak da li se osoba koja se upušta u tjelesne aktivnosti nekada bila sportista i da li se uopšte bavila sportom. Aktivnosti koje se preporučuju starijim osobama su: kaskanje, trčanje i pješačenje, vožnja biciklom, sobna gimnastika, skijanje, plivanje, stolni tenis i tenis. Također je poznato da osobe koje su više u pokretu manje pate od osteporoze. Da bi osobe koje se nisu u životu mnogo bavile fizičkim aktivnostima u starijoj dobi počele sa tim, potrebno je organizovati grupne šetnje ili grupna vježbanja. 28 Hollmann, Hettinger – 1976. 29 Schmidt – 1970. 232 Način prehrane u starijoj životnoj dobi Prilikom kreiranja programa za starije osobe a i druge, ne smije se zanemariti važnost prehrane. Prehrana u starosti treba u ključuje slijedeće faktore: Da dovod kalorija bude ograničen, Da hrana bude raznovrsna, Da sadrži dovoljnu količinu vitamina i mineral, Da hrana bude bogata bjelančevinama. Prevelika količina unesene hrane može samo da naškodi, a posljedica toga jeste skraćivanje životnog vijeka. Mnogobrojne statistike pokazuju da svako povećanje tjelesne težine za 1 kg preko idealne težine povečava smrtnost za 2% od očekivanog modaliteta stanovništva određene životne dobi. Posljedice pretjerane tjelesne težine često su povišenje arterijskog tlaka, pojava šećerne bolesti, urantna nefropatija, hiperlipemija i arterosleroza. S druge strane, izostavljanje osnovnih hranjihvih sastojaka može biti štetno, jedini izuzetak je izostanak šećera. Česta greška koja se javlja prilikom određivanja dijeta je izostavljanje ugljikohidrati, naročito u starijoj životnoj dobi. Generalno gledajući, starijim osobama je potrebno manje kalorija. Smatra se da je u toj životnoj dobi muškarcima potrebno oko 2400, a ženama 2100 kalorija dnevno. Naravno i ta vrijednost može da varira s obzirom na različitosti pojedinaca. Poslije 50 god. unošenje kalorija treba postepeno početi smanjivati. Tako, npr. sedamdesetogodišnjaku u prosjeku ne treba više od 1700 kalorija dnevno, a sedamdesetogodišnjakinji 1500 kalorija. Najčešće dolazi do manjka vitamina B1 i B2, magnezija, cinka i željeza kao i bjelančevina (katabolički procesi). U tim slučajevima je indicirano uzimanje bjelančevina u obliku koncentriranih preparata. U starosti je nepoželjno unošenje vitamina D i kalcijuma, jer ljudski organizam u tim godinama sadrži prekomjerne količine tih supstanci. Metode funkcionalnog testiranja 233 Ocjena jednog organa, organskog sistema ili više organskih sistema, vrši se postupkom koji se naziva test. Test je eksperimentalni postupak kojim se mjeri neka osobina, a rezultat tog sluza kao baza za ocjenu funkcionalne spremnosti odnosno sposobnosti. U fiziologiji primjenu su naši pretežno tkz. organski testovi, tj testovi kojim se mjeri sposobnosti pojedinih organskih sistema, najcešce kardiovaskilarnog i disajnog. Neki od njih su npr Lorenzov ili Shellongov test. Broj organskih testova opisanih u domaćoj literaturi je veoma velik, što je najbolji pokazatelj da ne postoji idealan test. Za razliku od testiranja u sportskom treningu gdje se teži ka vrhunskim rezultatima i dostignućima, testiranje starijih osoba ima prije svega preventivni karakter. U toj populaciji koriste se prije svega regulantni testovi i testovi aerobnog kapaciteta. Oni daju sasvim zadovoljavajući nivo rezultata koji je potreban kod doziranja i kontrole opterećenja prilikom aktivnosti odraslih i starijih osoba. Zaključak U današnje vrijeme, vrijeme u kojem se živi i radi znatno brže nego što je to ranije bio slučaj, veliki značaj ima pravilno stečena navika redovnog tjelesnog vježbanja. Sam proces sticanja takve navike počinje još u ranoj mladosti, na časovima tjelesnog odgoja, na treninzima ili rekreativnim aktivnostima. S obzirom da se današnja granica životne starosti pomjerila do neke 70 godine, može se reći da je čovjek dosta napredovao u smislu boljeg i zdravijeg života, drugim riječima dužeg života. Ne postoji konkretan dokaz koji potvrđuje teoriju da tjelesna aktivnost produžuje život, međutim postoji niz slučajeva i faktora koji to djelimično potvrđuju. Prilkom bavljenja tjelesnom aktivnošću starijih osoba, najbitniju ulogu ima ljekar koji kontrolise klijenta kroz razne testove, prije svega funkcionalnih sposobnosti i dr., kao i ljekarske preglede. Pored njega stoji i odgovorni stručnjak čiji je posao odabir, doziranje i kontrola tj nadzor nad aktivnostima tokom tjelovježbanja.Svaki čovjek treba da shvati da se kroz fizičku aktivnost izbacuju štetočine iz ogranizma, poboljšava se opšti nivo zdravlja organizma, radi se na regulaciji tjelesne težine te se izbjegavaju i savladavaju psihičke smetnje, prije svega misli se na stress. Literatura 1. Alić-Partić, M. (2003). Teorija sporta. Tuzla, Fakultet za tjelesni odgoj i sport. 2. Berg, A., Halle, M., Franz, I i sur. (1997.). Physicla activity and lipoprotein metabolism: epidemiological evidence and clinical trials. Eur J Med Res, 2, 259-264. 3. Blair, S.N. i Brodney, S. (1999.). Effects of physical inactivity and obesity on morbidity and mortality: current evidence and research issues. Medicine & Science in Sports & Exercise. 31, S646-662. 4. Clarkson-Smith, L. and A.A. Hartley. Relationships between physical exercise and cognitive abilities in older adults. Psychol. Aging 4:183-189, 1989. 5. Hassmen, P., R. Ceci, and L. Backman. Exercise for older women: a training method and its influences on physical and cognitive performance. Eur. J. Appl.Physiol. 64:460466, 1992. 234 6. Mišigoj-Duraković, M. i sur. (1999.). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Grafos, Fakultet za fizičku kulturu. 7. Medved, R., Pavišič-Medvedev, V. (1983). Rizici sa internističkog aspekta u toku rekreaticne aktivnosti starijih osoba.Fakultet za fizičku kulturu, Sveučilište u Zagrebu. 8. Milanović, D. (1996). Fitness. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu. 9. O’Connor, P. J., L. E. Aenchenbacher, and R.K. Dishman. Physical activity and depression in the elderly. J. Aging Physiol. Activ. 1:34-58, 1993. 235 POSLEDICE NESTRUČNOG RADA U RUKOMETU Milorad Đukić1, Milica Đukić1, Damir Ahmić2 1 2 Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Novi Sad, Srbija Fakultet za Tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina Sažetak Posledice nestručnog rada u današnjem sportu pa naravno i u rukometu su velikih razmera i prete da ga sputaju u svom daljem napretku. Sve više se susrećemo sa neškolovanim kadrom unutar sporta koji predstavlja jedan od glavnih problema daljeg razvoja sporta. Zajedno sa nestručnim kadrom dolaze i ostale teze koje predstavljaju uzročne faktore posledica nestručnog rada i to su: pretreniranost (pojava zamora), diskontuiranost opterećenja, povrede, nepravilna ishrana, korišćenje doping sredstava. Vezano za trenere postoji nekoliko grupacija problema, prvo su: obrazovanje trenera, kvalifikacije, zvanje, status, godine starosti, staž po stalnosti u jednoj organizaciji i po bavljenju sportom. Druga grupacija problema odnosi se na trenere i njihovo okruženje, koje se odnosi na sve složenije probleme u sportu sa kojima se treneri svakodnevno susreću, u njima deluju, ali samalo mogućnosti da ih sami mogu menjati i rešavati. Treća grupacija problema se odnosi na status trenera, njihovo zapošljavanje, vrednovanje i stimulaciji rada, zatim selekciju, školovanje i usavršavanje, saradnju sa kadrovima drugih profila i institucijama, organizovanost u okviru stručnih tela, kao i sprovođenje kontrole nad trenažnim radom. Ključne reči: rukomet, sport, obim, intenzitet. ISTORIJA RUKOMETA Igre slične rukometu postojale su u drevnoj grčkoj i opisao ih je Homer u svojoj Odiseji. Obzitom da su trčanje, skakanje i bacanje (lopte) osnovna kretanja kod ljudi verovatno su slične igre postojale i mnogo pre. Sigurno je jedno - rukomet u sličnoj formi u savremenom sportu kakav se danas upražnjava nastao je u danskoj. Učitelj Holger Nilsen je u gradu Ordrupu 1898. godine uveo u školski program igru sa 7 igrača koja se igrala u dvorani. Iz Danske igra se proširila na Švedsku i Nemačku. Šveđani su prvi upotrebili naziv rukomet (handball) 1910 godine. Igra se u severnim zemljama zbog klimatskih uslova igrala u zatvorenom prostoru i imala je 7 igrača u ekipi, dok je u Nemačkoj preovladao veliki rukomet koji se igrao na otvorenom prostoru i gde je ekipu činilo 11 igrača. Karl Šelenc, profesor visoke škole za telesno vaspitanje je 1919. god. u Nemačkoj uveo veliki rukomet. Godine 1928. je osnovana u Amsterdamu Međunarodna amaterska rukometna federacija (IAHF) koja je prestala da deluje 1939. U tom periodu 1936. godine veliki rukomet je prvi i jedini put bio uvršćen u program 236 Olimpijskih igara u Berlinu (Nemačka je osvojila zlatnu medalju), a zatim i 1938. godine održano je Svetsko prvenstvo u velikom i malom rukometu. Nakon II svetskog rata 1946. godine u Kopenhagenu (Danska) osnovana je Međunarodna rukometna federacija - IHF (Internacional Hanball Federation). Kod nas se rukomet pojavljuje između dva svetska rata prvo kao hazena koja je slična rukometu i igrala se u Češkoslovačkoj. Godine 1949. osnovan je Rukometni savez Jugoslavije. Od 1953. god. igraju se prvenstva Jugoslavije i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Kup takmičenja se održava od 1955. godine u malom rukometu. Kod nas veliki rukomet je potpuno napušten 1958. godine. Od 1972. godine na Olimpijskim igrama u Minhenu rukomet je redovno na programu igara. Uvod Savremeni sport je u velikoj ekspanziji pa se u XXI-om veku očekuje dalji porast kako broja neposrednih učesnika, tako i količine novca koji će pratiti ovu veoma ozbiljnu profesiju. Opšte je poznato da današnji koncept vrhunskog sporta više nije obavezno u funkciji dobrog zdravlja i pravilno ispunjenog slobodnog vremena, jer mnoge studije govore da je zdravstvena korist koju donosi ovakva fizička aktivnost sve manja, a rizik naprotiv sve veći. Kada odluku o bavljenju nekim poslom donosi odrastao čovek, onda on svojevoljno prihvata sve benefite što nije nikada ni za koga predstavljao problem, ali i sve rizike koje pomenuta profesija donosi. Bavljenje sportom međutim, zahteva da se ta odluka donese mnogo pre nego što je osoba psihički i fizički zrela za nju. Vreme za odluku se nažalost, sve više pomera ka ranom uzrastu deteta, pa je stoga sasvim jasno, da je umesto deteta mora doneti neko drugi. PSIHOLOŠKE POSTAVKE U radu sa decom pre puberteta ni u kom slučaju ne treba primarno forsirati rad na značajnom povećanju energetskog kapaciteta. Učenje tehnike, uspostavljanje koordinacije, razvoj ličnosti, socijalizacija deteta, pronalaženje sporta ili mesta u timu koje mu najviše odgovara, je toliko rada da po obimu i odgovornosti može prevazići treniranje vrhunskih sportista. Treba uvek imati u vidu da se dete ne sprema za osvajanje državnog prvenstva u 12. godini (ako se to dogodi još niko nije vratio medalju) nego se prvenstveno priprema za formiranje zdrave ličnosti, a tek onda i za eventualno postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Uloga trenera za rad sa decom je višestruka i stoga veoma odgovorna. On mora da prihvati ulogu "drugog" roditelja, pedagoga, fiziologa, nutricioniste, psihologa i još mnogo čega, pa na kraju i trenera. Baš zato je neophodno znanje i mnogih stvari koji nisu strogo u domenu doziranja treninga. Stepen motivacije je izuzetno značajan a na treneru je da odabere način. MOGUĆI RIZICI U većini sportova ozbiljan trening počinje sa početkom puberteta kada se uspostavlja obavezan tronožac. Doping-Trening-Ishrana. Pubertet je najveći mogući poznati prirodni, samim tim i dozvoljeni doping, gde se uz valjani trening i pravilnu ishranu konačno formira lokomotorni 237 sistem za kasnije postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Ako se propusti pubertet, nema tog treninga koji, za sportove tipa izdržljivosti, može to kasnije nadoknaditi. Rizik bavljenja sportom u dečiem uzrastu postoji, naročito tamo gde se radi nestručno i ne poznaju dovoljno fiziološke zakonitosti rasta i razvoja. Od mikrotrauma epifiza, stresa nezrelog kardiorespiratornog sistema, hormonalnog disbalansa, izostanka menstruacije kod devojčica, pa sve do razvoja osteoporoze. POSLEDICE NESTRUČNOG RADA Posledice nestručnog rada u današnjem sportu pa naravno i u rukometu su velikih razmera i prete da ga sputaju u svom daljem napretku. Sve više se susrećemo sa neškolovanim kadrom unutar sporta koji predstavlja jedan od glavnih problema daljeg razvoja sporta. Zajedno sa nestručnim kadrom dolaze i ostale teze koje predstavljaju uzročne faktore posledica nestručnog rada i to su pretreniranost (pojava zamora), diskontuiranost opterećenja, povrede, nepravilna ishrana, korišćenje doping sredstava. PRETRENIRANOST (ZAMOR) Pretreniranost predstavlja nepravilnost u radu trenažnog procesa i dovodi do niza problema među kojima je na prvom mestu pojava zamora. Šta je to zamor? Zamor predstavlja jedan od najsloženijih problema savremene nauke i proučava se u okvirima opšte teorije sistema složenih međusobnih i međusobno uslovljenih pojava i složenih međusobnih i međusobno uslovljenih pojava i delatnosti čovekovog organizma. Međusobni odnos zamora i oporavka čini suštinsku osnovu tehnološkog procesa sportskog treninga. U sveukupnosti uzajamno povezanih faktora koji uslovljavaju promene radne sposobnosti sportiste vodeću ulogu u razvoju zamora može imati bilo koji organ ili više organa. Utvrđivanje uzroka nastupa zamora moguće je samo putem tačnih merenja, s jedne strane odgovarajuće količine izvršenog rada, a sa druge strane analize aktivnosti organa koji su neposredno učestvovali u izvršavanju odgovarajućeg rada. Zamor možemo definisati kao privremenu sprečenost za rad nekog mišića ili celog tela izazvanu nekim opterećenjem (prethodnom aktivnošću). Postoje više vrste zamora: umni, senzorni, emocionalni i fizički. Zamor je složena kombinacija svih navedenih vrsta od kojih je jedna dominantna. Zamor ima dve faze u svom nastajanju. Prvu fazu nazivamo kompenzovana, u kojoj čovek zahvaljujući pojačanom naprezanju uspeva da istim intenzitetom vrši rad. Drugu fazu nazivamo dekompenzovanom kada i pri maksimalnom naprezanju čovek ne može da održi rad istog intenziteta. U rekreaciji i sportu jako je bitan odnos rada i odmora (pauze), za postizanje uspeha. Takođe se u pretreniranosti susrećemo sa povredama i oštećenjima organizma, i ona obično nastaju pri forsiranom pripremanju, nepoštovanju u povećanju sportskih napora odnosno nedovoljnim odmorima između pojedinih napora i treninga DISKONTINUIRANOST OPTEREĆENJA U procesu sportskog treninga nije dovoljno utvrditi samo određeni ekstenzitet i intenzitet rada, nego je daleko bitnije pronaći mogućnost kako da organizam apsorbuje svakodnevna velika opterećenja, a da ne dodje do negativnih efekata odnosno pada radne sposobnosti, što se često javlja kod nestručnog kadra i njihovog rada. Ili to konkretno znači da sportisti doživljavaju 238 najveća opterećenja nestručno vođeni i doživljavaju stresove u raznim oblicima. Da bi to izbegli potrebno je izvesti čitavu seriju merenja (motoričkih, fizioloških, biohemijskih, psiholoških, itd.) i zatim ih sprovesti u trening. Povrede u sportu su česta pojava i na njihov porast utiče nestručnost odnosno nepoznavanje pravilne organizacije rada i osnovnih znanja iz oblasti anatomije i fiziologije koje bi trebao da ima svaki trener i naravno profesor fizičke kulture. DOPING Pod dopingom se podrazumeva postojanje jednog ili više prekršaja sledećih antidoping pravila: 1. prisustvo zabranjene supstance ili njenih metabolita ili markera u telesnom uzorku sportiste; 2. upotreba (primena, unošenje, ubrizgavanje ili konzumiranje) ili pokušaj upotrebe zabranjene supstance ili zabranjenog metoda; 3. odbijanje ili nepristajanje bez ubedljivog opravdanja, da se preda uzorak posle obaveštenja ili izbegavanje prikupljanja uzorka na drugi način; 4. neispunjavanje određenih uslova u pogledu dostupnosti sportiste za testiranje van takmičenja uključujući i nepružanje podataka o boravištu, propuštanju testiranja objavljenih na osnovu razumnih pravila; 5. onemogućavanje ili namera da se onemogući bilo koji deo doping kontrole; 6. posedovanje zabranjenih supstanci i metoda; 7. prodaja, davanje, prepisivanje, transport, slanje, isporuka ili distribucija bilo koje zabranjene supstance ili zabranjene metode sportisti, bilo direktno ili posredstvom jedne ili više trećih strana, ali isključujući prodaju ili distribuciju zabranjene supstance u istinske i legalne terapeutske svrhe; davanje ili pokušaj davanja zabranjene supstance ili zabranjene metode bilo kom sportisti, ili pomaganje, ohrabrivanje, podsticanje, zataškavanje ili bilo koji drugi vid saučesništva koji uključuje prekršaj antidoping pravila ili pokušaj prekršaja. Sve ovo navedeno vezano za doping nije slučajno pomenuto jer pribegavanje doping sredstvima je upravo posledica nestručnog rada. Odnosno sportistima nije omogućen pravilan napredak i rad pa oni poneseni željom za uspesima i rešavanju socijalnog statusa pribegavaju nedozvoljenim sredstvima. ISHRANA Ishrana kao bitan faktoru životu sportiste predstavlja jednu od glavnih stvari u njihovom napretku. Snaga je bitan faktor za sportistu i zato ne kažemo za džabe snaga ulazi na usta naravno misleći na hranu. Putem hrane sportista bi trebao u svoj organizam da unosi sve potrebne materije koje bi mu omogućile izdržavanje velikih napora koji se sigurno nalaze u vrhunskom sportu. Koje su to materije, naravno mislimo na proteine, vitamine, ugljene hidrate, i sve ostalo što doprinosi boljem i na prvom mestu zdravijem napretku. Međutim, nije sve tako sjajno. Mnogi sportisti se ne pridržavaju pravilne ishrane ili su loše savetovani od ljudi koji ih treniraju, pa tako sebe sputavaju u daljem napretku. I to predstavlja jedan od problema nestručnosti i lošeg rukovođenja sportom i samim sportistima. SPORTSKI TRENERI Vezano za trenere postoji nekoliko grupacija problema. Prva je grupacija sigurno zastupljenost obrazovanosti trenera. Odnosno, na osnovu većeg broja istraživanja generalno podaci o školskoj spremi, kvalifikacijama, zvanju, stausu, godinama starosti, stažu po stalnosti u jednoj organizaciji i po bavljenju sportom, može se zapaziti, da stanje stručnih kadrova u sportskim 239 organizacijama ne zadovoljava ni najmanje kriterijume. Druga grupacija odnosi se na trenere i njihovo okruženje, koje se odnosi na sve složenije probleme u sportu sa kojima se treneri svakodnevno susreću, u njima deluju, ali sa malo mogućnosti da ih samo mogu menjati i rešavati. Obzirom da su oni isključivo u funkciji spoljašnjih ekonomskih društvenih zbivanja i treća i najobimnija i najaktuelnija, odnosi se na status trenera, njihovo zapošljavanje, vrednovanje i stimulaciju rada, zatim selekciju, školovanje i usavršavanje, saradnju sa drugim profilima kadrovima i institucijama, organizovanosti u okviru stručnih tela kao i sprovođenje kontrole nad trenažnim radoM. Zaključak Posledice nestručnog rada mogu da budu kao što ste i čuli fatalne po jednog mladog sportistu "Ali zato smo tu mi, profesori i treneri fizičke kulture, da unapredimo sport svojim znanjem i ne dozvolimo pojavu nestručnog rada". Literatura 1. Grujić N., Kovač M., Secher H.N.: (1994)Physiological variables of oarsmen related to their experience. 2. Grujić N.: (2001)Adolescenti u sportu, 3. Đukić, M.: (1988) Praktikum treninga rukometnog kampa "RASTIMO", FFK, Novi Sad, 4. Đukić, M., Jovanović B.: Praktikum treninga pedagoške prakse mladih rukometaša, Unija rukometnih kampova, Novi Sad, 5. Jovanović B.: Efekti koncentrisanog oblika treniranja na bazične motoričke i situacionomotoričke sposobnosti mladih rukometaša kampa Rastimo, magistarski rad, FFK, Novi Sad, (2004). 6. Đukić, M.: (1988) Trener metodičar rukometa, FFK, Novi Sad, 7. Đukić, M.: (1990) Efekti različitih programa u trenažnom procesu na situaciono-motoričke, bazično-motoričke i funkcionalne sposobnosti rukometašica, magistarski rad, FFK, Novi Sad, 8. Đukić, M.:(2007)Problem rešavanja ljudskih resursa JP SPC Vojvodina, ACIMSI. 240 EMOCIONALNA INTELIGENCIJE I ODREĐIVANJE SOCIOMETRIJSKOG STATUSA U SPORTU Mislav Lozovina1 ,Dobromir Bonacin2,Vinko Lozovina3 1 Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska 2 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina 3 Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska Sažetak Emocionalna inteligencija (EI) novi je predmet istraživanja u području psihologijskih znanosti. Kao pojam i koncept pojavljuje se devedesetih godina. Salovey i Mayer EI definiraju kao skup sposobnosti koje pridonose boljoj i točnijoj procjeni i izražavanju svojih emocija, procjeni tuđih emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija u dosezanju ciljeva u životu. Roberts, Zeidner i Matthews EI definiraju kao tip inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija gdje emocije predstavljaju organizirani mentalni odgovor na aktualne događaje koji uključuju psihološke, iskustvene i kognitivne funkcije. Kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj ili objektu, mijenjaju se i emocije prema toj osobi ili objektu, nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u sjećanjima ili zamišljeni. Prema Mayeru EI predstavlja sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle korištenja emocija kao temelja za razumijevanje i rješavanje problema što uključuje kognitivne procese što znači da korištenje emocija može efikasno poslužiti i za poboljšanje kognitivnih aktivnost. Postoje različite konceptualizacije EI. Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak stavljaju na kognitivne elemente, a treće EI konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti. Potrebna je suptilna analiza kako bi se utvrdilo što jest, a što nije dio EI.Koncepti EI naslanjaju se na jedan od dvaju načina gledanja na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi se temelji na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega proističe da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno funkcioniranje čovjeka. Drugi, na stajalištu da su emocije dio logičkog mišljenja što doprinose inteligenciji a time i kvaliteti funkcioniranja u svim aspektima života. Autori koncepta EI naglašavaju da EI ne isključuje inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to jedinstveni spoj jednog i drugog.Model Mayera i Saloveya, koji je najčešće u upotrebi, EI tretira kao skup mentalnih sposobnosti.Sukladno logici modela EI je definirana kao “sposobnost praćenja svojih i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju.” Usavršavanjem modela revidirali su definiciju prema kojoj EI uključuje sposobnosti brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja”. Istraživanja EI provode se na tri načina: samoprocjenama ispitanika, procjenama drugih ljudi i neposrednim 241 procjenjivanjem sposobnosti. Vjerodostojan standard za evaluaciju odgovora ovisi o prirodi čestica testa EI. Čestice se mogu odnositi na različite stupnjeve apstrakcije. E I može biti procijenjena kroz procese nižeg reda u koje spadaju osjeti i percepcija. Istodobno čestice testa EI mogu se odnositi na procese mišljenja višeg reda. Temeljne sposobnosti moguće je najobjektivnije procijeniti, ali bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost upravljanja emocijama je mnogo složenije procijeniti. Određivanje točnog odgovora prema mišljenja stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju se u određenom stupnju. Konsenzus kao kriterij je pouzdaniji jer proizvodi bolju faktorsku strukturu. Uvažavanje neposredne povezanosti između psiholoških faktora i sportske uspješnosti, omogućilo je da se psihološka saznanja tretiraju kao nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti. U radu sa sportašima i ranije su ispitivane psihološke dimenzije relevantne za uspjeh u sportu kao i one koje su od značaja za integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti. EI sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do danas iako su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti. Ovaj tekst iz tih razloga, prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u sportu. Psiholozima sa nakanom da ih potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za mjerenje EI sportaša i usmjeri na efikasno korištenje sociogram metode, a kineziolozima da u suradnji s psiholozima na što efikasniji način iskoriste dobivene rezultate. Ključne riječi: Emocionalna inteligencija, model, sociometrija, sport, trening. Emocionalna inteligencija u kontekstu teorija inteligencije Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novi predmet istraživanja u području psihologijskih znanosti. U znanstvenoj literaturi EI, kao pojam i koncept prvi put se pojavljuje devedesetih godina u radovima Peter Salovey-a (Yale) i John D. Mayer-a (New Hempshire), koji (prema Takšić 1998) EI definiraju kao skup sposobnosti koje pridonose točnijoj procjeni i izražavanju svojih emocija, kao i procjeni tuđih emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija u dosezanju ciljeva u životu. Autori (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001) EI definiraju kao tip inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija. Pri tome emocije predstavljaju organizirani mentalni odgovor na aktualne događaje koji uključuju psihološke iskustvene i kognitivne funkcije. Emocije se redovito javljaju u kontekstu odnosa. Onako kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenjaju se i njene emocije prema toj osobi ili objektu i to nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u sjećanjima ili zamišljeni oni su uvijek popraćeni osjetnim signalima odnosno emocijama. Prema (Mayer i dr.,1999, prema Mayer, Caruso, Salovey, i Sitarenios, 2001) EI predstavlja sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle korištenja emocija kao temelja za razumijevanje i rješavanje problema što svakako uključuje kognitivne procese a to pak govori da korištenje emocija može, i to efikasno, poslužiti za poboljšanje kognitivnih aktivnost. Pojedinac koji posjeduje navedene sposobnosti smatra se dobro prilagođenim i emocionalno vještim. Suprotno, onaj koji ih ne posjeduje u biti će oštećen u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju (Salovey i DiPaolo 1990). Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju 242 načina gledanja na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi koncept temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega bi proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na stajalištu da su emocije dio logičkog mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time i kvaliteti funkcioniranja u svim aspektima života. Autori koncepta EI zato naglašavaju da emocionalna inteligencija ne isključuje inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to jedinstveni spoj jednog i drugog. Novija istraživanja ukazuju da bi ispitivanje EI vrlo brzo moglo zauzeti mjesto uz druge važne psihologijske varijable kao prediktor različitih faktora uspješnosti u svim aktivnostima čovjeka (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer, Perkins,Caruso i Salovey, 2001; Rubin,1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tisku, prema Mayer, Salovey, Caruso i Sitarenios, 2001). Opću inteligenciju moguće je definirati kao ukupan kapacitet osobe za prilagodbu kroz efikasno mišljenje i procesiranje informacija (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001). Postoje mnogobrojni i različiti pristupi i modeli više autora koji su pokušali opisati prirodu inteligencije i njezine funkcije. Neki od ovih modela sigurno sadrže konstrukte koji su konceptualno povezani s konstruktom EI. Jedan od takvih konstrukata je socijalna inteligencija, iz koje, prema (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001) proizlazi EI. Davne 1920.godine Thorndike je inteligenciju podijelio na apstraktnu (verbalnu), mehaničku (vidno–prostornu) i socijalnu. Socijalnu je definirao kao “sposobnost razumijevanja muškaraca i žena, dječaka i djevojčica i mudrog djelovanja u međuljudskim odnosima” (prema Papić, 2003). U brojnim pokušajima da se definira i izmjeri socijalna inteligencija, do danas, ti su pokušaji ostali bezuspješni. Jedan od razloga tomu sigurno je i to što je socijalna inteligencija proučavana manje od drugih vrsta inteligencije jer (Mayer i Geher, 1996, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001) čini se da je nju najteže teorijski i empirijski odvojiti od drugih. Na temelju Thorndikeove apstraktne definicije socijalne inteligencije Babić A. 2004. godine konstruirala je i standardizirala instrument za mjerenje individualnih razlika u ovom konstruktu. Sternberg je, temeljem vlastitih istraživanja, utvrdio da snalaženje u svakodnevnim situacijama zahtijeva drugačije sposobnosti od onih koje mjere klasični testovi inteligencije, stoga je uz analitičku i kreativnu inteligenciju u svoju teoriju uvrstio i praktičnu. On je mišljenja da su sadržaji većine testova kojima se procjenjuje akademska inteligencija analitički problemi koji su jasno definirani i koji sadrže sve informacije potrebne da ih se može riješiti, a imaju samo jedno rješenje do kojeg se može doći samo jednim putem. Za razliku, praktični problemi zahtijevaju prepoznavanje i formuliranje problema koji su slabo definirani i ne sadrže sve potrebne informacije te imaju više prihvatljivih rješenja, a zahtijevaju prethodno iskustvo, motivaciju i osobnu zainteresiranost. Cantor i Kihlstrom 1985. predlažu socijalnu inteligenciju kao jedinstven konstrukt za razumijevanje ličnosti. U njihovim razmatranjima rješavanje socijalnih problema središnji je proces koji podupire socijalno ponašanje (prema Papić, 2003). Zbog problema u definiranju i operacionalizaciji socijalne inteligencije Mayer i Geher (1996) predložili su da se odustane od konstrukta socijalne inteligencije te da se ona podijeli na emocionalnu i motivacijsku. Motivacijsku koja bi uključivala razumijevanje različitih oblika motivacije kao i razumijevanje onoga što Sternberg i sur. (prema Takšić, 1998) nazivaju “znanje koje se podrazumijeva” (“tacit knowledge”) a definiraju ga kao “djelovanju usmjereno znanje naučeno bez neposredne pomoći drugih, koje osobi omogućuje postizanje ciljeva od 243 osobne važnosti”. Emocionalna inteligencija uključivala bi prepoznavanje svojih i tuđih emocija, rezoniranje o emocijama i informacijama povezanih s njima, te procesiranje emocionalnih informacija kao dio opće sposobnosti rješavanja problema. Koncept EI preklapa se s Gardnerovom predodžbom socijalne inteligencije koju definira kao tip osobne inteligencije. U svoj model višestrukih inteligencija među sedam uvrstio i dva oblika osobnih inteligencija. Uz muzičku, kinestetičku, logičko–matematičku, lingvističku i spacijalnu, u kategoriju inteligencija uvrstio je interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju. Intrapersonalnu koju definira kao sposobnost pristupa u vlastiti emocionalni život kroz identificiranja, opisivanja i razlikovanja vlastitih osjećaja i njihovo simboličko predstavljanje. Interpersonalnu definira kao sposobnost prepoznavanja raspoloženja, namjera i želja drugih ljudi. (Roberts, Zeidner, & Matthew, 2001). Inteligencija u razumijevanju ponašanja i njegovog značenja sadržana je u Guilfordovom (1959) modelu inteligencije, kojega autor temelji na svim mogućim kombinacijama tri glavna faktora: Operacije (kognicija, memorija, divergentna produkcija, konvergentna produkcija i evaluacija); Sadržaji (figuralni, semantički, simbolički i ponašajni) i Produkti (jedinice, klase, relacije, sustavi, transformacije i implikacije). Svaka intelektualna aktivnost se sastoji od sadržaja, operacija i produkata. Svaka od četiri vrste inteligencije (kategorije sadržaja informacija) obuhvaća po 30 sposobnosti (6 produkata puta 5 operacija). Figuralni, semantički i simbolički sadržaj odnosi se na apstraktni materijal sadržan u standardnim testovima inteligencije. Ponašajna domena zanemarena je u konvencionalnim testovima iako je povezana s socio-emocionalnom inteligencijom. EI se na određeni način preklapa s kognicijom bihevioralnog sadržaja (sposobnost identifikacije unutarnjeg stanja pojedinca, interpretacija posljedica socijalnog ponašanja, i dr.). Čestice testa formirane za mjerenje tih sposobnosti podsjećaju na bihevioralne mjere EI. Od 30 mogućih faktora socijalne inteligencije istraživanja Guilforda i suradnika potvrdila su postojanje njih 12, koji se odnose na kogniciju i divergentnu produkciju (Petroska-Beška, 1987, prema Takšić, 1998.). Koncept EI može se smjestiti i u teoriju o fluidnoj i kristaliziranoj inteligenciji Cattell-a (1971), Horn-a (1988) i njihovih suradnika. Istraživači koji se intenzivno bave s EI mišljenja su da EI čini dio kristalizirane inteligencije, a koje mišljenje temelje na pretpostavci da se procjena, ekspresija, regulacija i korištenje emocija razvijaju kroz iskustvo i socijalnu interakciju na isti način kao i drugi psihološki procesi koji čine kristaliziranu inteligenciju (Roberts, Zeidner, & Matthew, 2001). Modeli emocionalne inteligencije Postoje različite, a među njima i prilično široke, konceptualizacije emocionalne inteligencije. Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak stavljaju na kognitivne elemente, kao što su olakšavanje rasuđivanja i pamćenja, a treće EI konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti (Schutte i sur.,1998). Mayer, Caruso i Salovey 1999, 2000, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001) zaključili su u upozorili da je potrebna suptilna analiza kako bi se utvrdilo što jest, a što nije dio EI. Mayer i sur. analizirali su razlike 244 između različitih modela EI i podijelili su ih u dvije skupine: Modele mentalnih sposobnosti, koji se fokusiraju na sposobnost procesiranja afektivnih informacija i Mješovite modelekoncepte, u kojima se EI pojavljuje kao raznolik konstrukt koji uključuje aspekte ličnosti, kao i sposobnost zamjećivanja, obrade, razumijevanja i upravljanja emocijama, te motivacijske faktore i afektivne dispozicije. (Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. 2003). U radovima koji emocionalnu inteligenciju tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće upotrebljavan i citiran upravo je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji (1990) model je uključivao tri razine sposobnosti: procjenu i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih te upotrebu emocija u adaptivne svrhe. Model je imao heurističku vrijednost a predstavlja prvi pokušaj konceptualizacije ovog konstrukta sa pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije i konceptualno srodne procese obrade emocionalnih informacija koje su neophodne za minimalnu razinu kompetentnosti i inteligentnog funkcioniranja (Takšić, 1998). Model Mayera i Saloveya Model koji se najčešće navodi u radovima koji tretiraju emocionalnu inteligenciju, a tretira je kao skup mentalnih sposobnosti je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji iz 1990. godine uključivao je tri razine sposobnosti, a to su: procjena i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih te uporabu emocija u adaptivne svrhe. Model je imao uglavnom heurističku vrijednost a predstavljao je prvi pokušaj konceptualizacije ovog konstrukta sa pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije. Dobra mu je karakteristika što sposobnosti koje sadrži uključuju konceptualno srodne procese obrade emocionalnih informacija neophodne za minimalnu razinu kompetentnosti i inteligentnog funkcioniranja (Takšić, 1998). Sukladno logici modela autori su EI definirali kao “sposobnost praćenja svojih i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju.” (Salovey i Mayer, 1990). Usavršavanjem modela autori su objavili drugu verziju konstrukta te su predložili revidiranu definiciju prema kojoj “emocionalna inteligencija uključuje sposobnosti brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja” (Mayer i Salovey, 1996). Ova verzija konstrukta proširena je za jednu razinu sposobnosti i prikazana je kao dijagram u kojemu su četiri ogranka dijagrama poredana od jednostavnijih psiholoških procesa prema višim, psihološki objedinjenim procesima. Svaki ogranak ima četiri reprezentativne sposobnosti. Sposobnosti koje se javljaju na ranom stupnju razvoja nalaze se na lijevoj strani ogranka, a one kasnijeg razvoja, na desnoj. Od osoba visoke emocionalne inteligencije očekuje se da brže napreduju kroz spomenute sposobnosti i da ih svladaju u većem broju (Salovey i Sluyter, 1997). Revidirani model emocionalne inteligencije Mayera i Saloveya, 1997. (Mayer i Salovey, 1997) 245 4. razina: REFLEKSIVNA REGULACIJA EMOCIJA U PROMOCIJI EMOCIONALNOG I INTELEKTUALNOG RAZVOJA sposobnost sposobnost sposobnost sposobnost otvorenosti za refleksivnog upravljanja osjećaje – za one refleksivnog uživljavanja ili svojim i tuđim ugodne praćenja kao i za one odvajanja od emocija u odnosu emocijama neugodne emocija ovisno o na sebe i druge ublažavajući procjeni kao prepoznavanje neugodne i informativnosti ili toga koliko su pojačavajući korisnosti tipične, jasne, ugodne emocije, utjecajne ili bez umanjivanja ili odmjerene prenaglašavanja informacija koje prenose 3. razina: RAZUMIJEVANJE I ANALIZA EMOCIJA: UPORABA EMOCIONALNIH ZNANJA sposobnost sposobnost sposobnost sposobnost imenovanja emocija i interpretiranja razumijevanja prepoznavanja prepoznavanje značenja odnosa između riječi koje emocije vjerojatnih složenih osjećanja i prenose prijelaza između emocija – samih emocija (npr. (npr. da je tuga (npr. istovremeni kao između sviđati i povezana s osjećaj ljubavi i prijelaz iz ljutnje u voljeti) gubitkom) mržnje) zadovoljstvo ili ljutnje u stid 2. razina: EMOCIONALNA FACILITACIJA MIŠLJENJA emocije određuju emocije su dovoljno promjene emocionalna stanja jasne i dostupne mišljenje tako da raspoloženja olakšavaju pristupe tako da usmjeravaju pažnju pomažu mijenjaju specifičnim na prosuđivanju i perspektivu važne informacije pamćenju događaja pojedinca od problemima: radost koji su u vezi sa optimistične do olakšava različitim pesimistične, induktivno emocijama potičući mišljenje i razmatranja kreativnost različitih pogleda na istu situaciju 1. razina: PERCEPCIJA, PROCJENA I IZRAŽAVANJE EMOCIJA sposobnost zapažanja sposobnost sposobnost točnog sposobnost zapažanja izražavanja razlikovanja točnog emocija u nečijem emocija kod drugih emocija, od tjelesnom stanju, ljudi, u umjetničkim kao i izražavanja netočnog, odnosno 246 osjećajima i mišljenju djelima, jeziku i ponašanju potreba povezanih s tim emocijama iskrenog od lažnog izražavanja emocija Razina 1. (Percepcija, procjena i izražavanje emocija) opisuje sposobnosti i vještine osobe da točno uočiemocionalni obrazac. Na ovoj razini nauči se identificirati vlastita i tuđa emocionalnastanja, te ih razlikovati. Kako dijete raste, ono imaginativno pripisuje osjećaje i živimi neživim pojavama. To imaginativno mišljenje može pomoći djetetu izvoditi općezaključke od sebe prema drugima. Zrela osoba zna brižljivo pratiti unutarnje osjećaje. Primjereno razvijena i samostalna osoba u razvoju počinje ocjenjivati emocije gdje god se one mogu izraziti: kod drugih ljudi, u arhitekturi, umjetničkim djelima, itd. Ova razina sposobnosti uključuje i mogućnost preciznog izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A budući da emocionalno inteligentni pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su ujedno i osjetljivi i na manipulativne izraze (Salovey i Sluyter, 1999). Ovaj aspekt EI utječe na svjesnost pojedinca o vlastitim emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo međusobno razlikovanje, te sposobnost adekvatnog izražavanja emocija, sposobnost shvaćanja i razlikovanja emocionalnih stanja (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Kako dijete raste, ono imaginativno pripisuje osjećaje i živimi neživim pojavama. To imaginativno mišljenje može pomoći djetetu izvoditi općezaključke od sebe prema drugima. Zrela osoba zna brižljivo pratiti unutarnje osjećaje. Primjereno razvijena i samostalna osoba u razvoju počinje ocjenjivati emocije gdje god se one mogu izraziti: kod drugih ljudi, u arhitekturi, umjetničkim djelima, itd. Ova razina sposobnosti uključuje i mogućnost preciznog izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A budući da emocionalno inteligentni pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su ujedno i osjetljivi i na manipulativne izraze (Salovey i Sluyter, 1997). Ovaj aspekt EI utječe na svjesnost pojedinca o vlastitim emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo međusobno razlikovanje, te sposobnost adekvatnog izražavanja emocija (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Razina 2. Emocionalna facilitacija mišljenjauključuje sposobnosti da se emocije koriste na načine kojiolakšavaju intelektualne procese. Emocije određuju prioritete u mišljenje tako štousmjeravaju pozornost na važne informacije. One su dovoljno živopisne i dostupne pa ih se može prizvati po potrebi kao pomoć u prosudbi i pamćenju događaja. Kada seuspijemo uživjeti u neki događaj ili osjećanja osoba čiju „priču“ pratimo, lakše ćemo se snaći i odlučiti (za povoljniji ishod) u sličnim situacijama u kojima se kasnijenađemo. Promjene raspoloženja mijenjaju pojedinčevu perspektivu od optimistične dopesimistične potičući ga na različite izbore u poduzimanju akcija. Različite vrsteraspoloženja olakšavaju izbor načina u obavljanju različitih zadataka kao i različitih oblika zaključivanja (Salovey iSluyter, 1997).Ova komponenta EI uključuje asimiliranje osnovnih emocionalnih iskustava u mentalni život (Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000). Stavljanje emocijau funkciju cilja neophodno je za selektivnu pažnju, samopromatranje, samomotiviranje,itd. (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Razina 3. Razumijevanje i analiziranje emocija i korištenje emocionalnog znanja uključuje sposobnosti razumijevanja emocija i upotrebe emocionalnog znanja. Već u dječjem uzrastu počinju se primjećivati sličnosti i razlike između simpatije i ljubavi, netrpeljivosti i bijesa itd. 247 Nešto kasnije javlja se sposobnost tumačenja značenja koje emocije prenose s obzirom na odnose kao i sposobnost razumijevanja složenih osjećaja. (npr. da tuga prati gubitak, radost pobjedu i dr.) U nekim situacijama mogu se istovremeno javiti i suprotne emocije (npr. ljubav i mržnja). Kombinacijom različitih emocija dobivaju nove kvalitete (npr. nada je spoj vjere i optimizma).Kod zrelih pojedinaca se javlja sposobnost prepoznavanja vjerojatnih prijelazaizmeđu emocija, kao što je prijelaz iz bijesa u zadovoljstvo ili iz bijesa u stid.Poznavanje tijeka razvoja osjećajnosti u međuljudskim odnosima značajan je elementemocionalne inteligencije. Emocionalna znanja usvajaju se od djetinjstva i usavršavaju cijelog života. Ljudi se obično slažu u mišljenjima o tome što izaziva pojedine emocije (Salovey i Sluyter, 1999). Ova komponenta odnosi se na zamjećivanje zakonitosti pojavljivanja specifičnih emocija, razumijevanje emocionalnih problema kao i na saznanje o tome koje su emocije slične i u kakvim su relacijama (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Razina 4. Refleksivna regulacija emocija u svrhu emocionalnog i intelektualnog razvitka najsloženija je razina emocionalne inteligencije i svjesna je regulacija emocija kojavodi emocionalnom i intelektualnom napretku.Bitna sposobnost na ovoj razini jest otvorenost prema osjećajima, bili oniugodni ili neugodni. Jedino kada je osoba svjesna svojih osjećaja i otvorena premanjima, može o njima nešto i naučiti. Dijete se kroz odrastanje uči socijaliziranju emocija. To se odvija u selektivnom procesu izražavanja emocija ovisno o količini informacijama kojima raspolaže, njegovoj prosudbi o svrhovitosti takvih reakcija i društvenim normama. Razvija se sposobnost refleksivnog uključivanja u emocije ili isključivanja iz njih, ovisno o procjeni njihove informativnosti ili korisnosti. Osoba koja posjeduje ovu sposobnost emocionalno je zrela osoba koja u različitim situacijama reagira adekvatnije i “hladne glave”. Ova razina emocionalne inteligencije uključuje sposobnost refleksivnog praćenja emocija u odnosu na sebe i druge kroz prepoznavanje svojih i tuđih oblika reagiranja pod vidom jasnoće, tipičnosti, utjecaja odnosno korisnosti i razboritosti a što je suštinski metaevaluacija. Najsloženija sposobnost najviše razine emocionalne inteligencije, prema ovom modelu, sposobnost je upravljanja emocijama u sebi i drugima ublažavanjem negativnih emocija i pojačanjem ugodnih, a da se pri tome ne umanji ili prenapregne informacija koju one prenose. Ovaj aspekt poboljšava socijalnu adaptaciju i rješavanje problema, jer uključuje znanje o tome kako se smiriti nakon stresnih osjećaja ili kako ublažiti stresne emocije kod drugih ljudi (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Model Mayera i Saloveya EI tretira prvenstveno kao skup mentalnih sposobnosti. Postoje i mješoviti modeli, koji osim sposobnosti uključuju i neka druga nekognitivna svojstva, od kojih ćemo izdvojiti Golemanov iz 1995.g. i Bar-Onov iz 1997. g. Goleman je naslanjajući se na Mayera i Saloveya izdvojio neke dijelove njihove teorije a emocionalnu inteligenciju definirao je kao: poznavanje vlastitih emocija, upravljanje emocijama, samomotiviranje,prepoznavanje emocija kod drugih i snalaženje u vezama. Na 248 taj način u Golemanov model emocionalne inteligencije uključio je konstrukte poput optimizma, motivacije, svjesnosti, socijalne kompetencije i specifične socijalne i komunikacijske vještine. Bar-Onov model u emocionalnu inteligenciju uključuje “niz personalnih, emocionalnih i socijalnih kompetencija i vještina koje utječu na nečiju sposobnost da uspije u suočavanju sa zahtjevima i pritiscima okoline.” (Bar-On, 2000). Njegov koncept emocionalne inteligencije uključuje pet komponenti: Intrapersonalnu, koju definiraju (emocionalna samosvijest, upornost, samopoštovanje, samoaktualizacija i nezavisnost), Interpersonalnu, koju definiraju (empatija, interpersonalni odnos i socijalna odgovornost), Prilagodljivost, koju definira (rješavanje problema, objektivnost u procjeni i fleksibilnost), Upravljanje stresom, kojega definiraju (tolerancija na stres i kontrola poriva) i Opće raspoloženje, kojega definira (sreća i optimizam) Model Mayera i Saloveya tretira EI kao skup mentalnih sposobnosti dok modeli Golemana i Bar-Ona osim sposobnosti uključuju i različite aspekte ličnosti, motivacijske faktore, vještine snalaženja u interpersonalnim odnosima i različite socijalne vještine. Mješoviti modeli emocionalne inteligencije doimaju se preširokim i po kritičarima neopravdano neintelektualne karakteristike pripisuju inteligenciji. To je razlogom što im se upotreba modela Mayera i Saloveya u istraživanjima emocionalne inteligencije čini znanstveno opravdanijom. Iako postoje različitosti u pristupu konceptu EI, opća ideja navedenih autora je zajednička: “Procesiranje emocionalnih informacija je: - drugačije prirode i relativno neovisno o sposobnostima koje se vezuju uz tradicionalno shvaćanje intelektualnih potencijala - posebna klasa sposobnosti, a ne sustav preferiranih ponašanja - važna specifična determinanta uspjeha u mnogim područjima života, koja “može biti važnija od IQ (Goleman, 1997, Kulenović i sur, 2000). Načini mjerenja emocionalne inteligencije Modeli emocionalnu inteligenciju predstavljaju kao konstrukt pretpostavljenih višestrukih sposobnosti za koje treba pronaći načine i metode kojima bi se procijenile. Autori Mayer i Salovey postavili su i kriterije na osnovi kojih je EI moguće valjano mjeriti i procjenjivati. Istraživanja emocionalne inteligencije provode se na tri načina i to: samoprocjenama ispitanika, procjenama drugih ljudi i neposrednim procjenjivanjem sposobnosti. Skale za samoprocjenu konstruirane su tako da se pomoću njih procijeni vjerovanja i percepcije pojedinca o kompetencijama u specifičnim područjima. Nisu se pokazale osobito korisnima u procjeni emocionalne inteligencije a imale su i slabu pouzdanost. Davies i suradnici u svojim istraživanjima utvrdili su da se emocionalna inteligencija mjerena skalama za samoprocjenu ispitanika ne može razlikovati od osobina ličnosti jer rezultati dobiveni na takvim skalama visoko koreliraju s faktorima ličnosti. Skale samoprocjene oslanjaju se na samorazumijevanje 249 osobe. U slučajevima kada su samoprocjene netočne, dobiveni rezultati sadržavat će informacije koje se odnose na samopercepciju osobe, a ne na stvarnu razinu EI. Istraživanjima je utvrđena i slaba povezanost između samoprocjena i stvarnih mjera sposobnosti. Metaanalizom koja je uključila 55 studija (Mabe i West 1982.) dobili su korelaciju od 0.34 između samoprocjena inteligencije i objektivnih rezultata na testovima inteligencije. Procjene drugih ljudi rijetko se koriste za mjerenje emocionalne inteligencije. Ovakav pristup ima brojne nedostatke. Prvi je nedostatak što procjena tuđeg ponašanja značajno ovisi o percepciji opažača. Ako procjenjivač posjeduje nisku razinu emocionalne inteligencije, tada njegovi odgovori neće biti valjani i on neće znati dobro procijeniti emocionalnu inteligenciju druge osobe. Procjenjivač, u principu, operira s vrlo malom količinu informacija koje isključuju stvarne misli i osjećaje druge osobe. Na procjene procjenjivača mogu utjecati i neke osobine procjenjivane osobe koje nisu u vezi s emocionalnom inteligencijom. Primjerice simpatičnost procjenjivane osobe, njena ljepota, dob i komunikativnost i dr. I sami autori koncepta smatraju da procjene drugih ljudi nemaju svoje mjesto u znanstvenoj metodologiji mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije. Takvi pokušaji pružaju samo zanimljivu informaciju o tome kako nas drugi vide i doživljavaju naše vještine. Neposredno procjenjivanje emocionalne inteligencije vrši se pomoću psihologijskih instrumenata koji izravno mjere sposobnosti ispitanika. Odgovori ispitanika evaluiraju se u odnosu na zadani kriterij. Takav instrument konstruirali su autori koncepta emocionalne inteligencije i operacionalizirali ga u Multi-Factor Emotional Intelligence Scale (MEIS; Mayer, Caruso i Salovey, 1999). Nakon toga razvili su Mayer-Salovey-Caruso Emotional Intelligence Test (MSCEIT; Mayer, Caruso i Salovey, 2000.) U MSCEIT-u se od ispitanika traži da: identificiraju emocije u izrazima lica i slikama, generiraju raspoloženje i rješavaju određene probleme u tom raspoloženju, definiraju uzroke različitih emocija i razumiju progresiju emocija te da odrede kako najbolje uključiti emocije u mišljenje u situacijama koje se odnose na njih same ili na druge osobe. Postoje teškoće u određivanju točnih, odnosno netočnih odgovora u ovakvim testovima. Načini bodovanja odgovora ispitanika mogu biti određeni različitim kriterijima: Konsenzusom, po kojem kriteriju točan odgovor jest onaj koji je odabrala većina ispitanika. Prikladnost korištenja ovog kriterija temelji se na evolucijskim i kulturološkim nalazima koji potvrđuju konzistentnost informacija koje signaliziraju emocije (Bar-On, 1997; Mayer, Caruso i Salovey, 1999). Na ovaj kriterij mogu utjecati iskrivljena kulturološka vjerovanja, pa takvo bodovanje može indicirati stupanj slaganja s kulturološkim ili spolnim stereotipima. Mišljenje stručnjaka (expert thinking) jest sud o točnosti odgovora koji donose stručnjaci koji se bave emocijama (psihijatri i psiholozi) i pri tome se koriste profesionalnim iskustvom. Točnim odgovorom smatra se onaj kojeg je izabrao stručnjak. Međutim, istraživači su se složili da procjene stručnjaka ne moraju nužno biti pouzdaniji indikator točnog odgovora od konsenzusa grupe (Legree, 1995, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Kriterij može biti i mišljenje ciljne osobe (target scoring). U tom slučaju točan odgovor određuje osoba koja je uključena u neku emocionalnu aktivnost (pisanje pjesme, sviranje ili 250 slikanje), a procjenjivač procjenjuje što ta osoba osjeća. Smatra se da ta osoba ima više informacija nego što je dostupno vanjskom promatraču (Bar-On, 1997; Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000; Mayer i Geher, 1996, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001). Ovakav način određivanja točnog odgovora slabo je zastupljen u istraživanjima, vjerojatno zato što je prikladan samo za zadatke identificiranja emocija, a ne i za procjenu viših razina emocionalne inteligencije. Vjerodostojan standard za evaluaciju odgovora dobrim dijelom ovisi o prirodi čestica testa emocionalne inteligencije. Kao i kod kognitivnih sposobnosti čestice se mogu odnositi na različite stupnjeve apstrakcije. Emocionalna inteligencija može biti procijenjena kroz procese nižeg reda u koje spadaju osjeti i percepcija. Primjeri za to su detekcija prisutnosti emocija na licu prezentiranom tahistoskopski ili odlučivanje imaju li dvije riječi istu ili sličnu valenciju. Istodobno čestice testa emocionalne inteligencije mogu se odnositi na procese mišljenja višeg reda, kao što je izbor rješenja kod suočavanja sa stresnom izjavom. Temeljne sposobnosti moguće je najobjektivnije procijeniti. U tom postupku mišljenje stručnjaka čini se prikladnim i nema mjesta za konsenzus. Međutim, bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost upravljanja emocijama je mnogo složenije, jer se određene emocionalne reakcije mogu procijeniti samo prema osobnim i društvenim standardima. Mayer i suradnici složili su se da se određivanje točnog odgovora pomoću mišljenja stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju u određenom stupnju. Konsenzus se pokazao kao pouzdaniji jer takav kriterij u konačnim rješenjima proizvodi bolju faktorsku strukturu pa bi ga trebalo češće koristiti (Mayer i sur., 2003). Emocionalna inteligencija i različiti pokazatelji prilagodbe djece i adolescenata Pretpostavljaju da je visoka razina emocionalne inteligencije povezana s uspjehom u važnim aspektima života, kao što su obrazovanje, posao i odnosi s ljudima. Brojni dokazi potvrđuju kako osobe koje imaju visoko razvijene emocionalne sposobnosti i koje dobro poznaju i upravljaju vlastitim osjećajima te dobro iščitavaju i učinkovito reagiraju na osjećaje drugih, imaju prednost u svim područjima života i rada. Rezultati istraživanja koja su ispitivala povezanost percepcije emocija iz neverbalnih sadržaja s različitim kriterijima na više od sedam tisuća osoba u SAD-u i osamnaest drugih zemalja pokazala su da prednost u sposobnosti iščitavanja osjećaja iz neverbalnih znakova imaju osobe s boljom emocionalnom usklađenosti, većom popularnosti, većom otvorenosti i većom senzibilnosti. Ispitanici koji su postigli bolje rezultate bili su bolji učenici premda im, u prosjeku, kvocijent inteligencije nije bio veći od kvocijenta u djece koja su bila manje uspješna u čitanju neverbalnih poruka. Oni koji su pogrešno tumačili emocionalne znakove u školi su postizali rezultate koji su lošiji u odnosu na potencijal iskazan u ispitivanjima kvocijenta inteligencije (Goleman, 1997). Mladi koji si imali poteškoća sa zakonom najčešće nisu stekli vještine percepcije emocija (McCown, Johnson i Austin, 1986, prema Mayer, Di Paolo i Salovey,1990). Pokazalo se da djeca koja iskazuju naglašeno agresivno ponašanje imaju više teškoća u prepoznavanju i upravljanju svojim emocijama. Među djecom školske dobi, viši stupanj eksternalizirajućih simptoma je bio 251 povezan sa smanjenom sposobnošću pronalaženja primjera prošlih emocionalnih iskustava s prikladnim primjerima osjećaja (Cook, Greenberg i Kusche, 1994, prema Bohnert, Crnic i Lim, 2003). Emocionalno stabilna djeca pokazala su da znaju upravljati svojim postupcima, mislima i osjećajima na prilagođen i fleksibilan način i u raznim kontekstima iskazivala su samoefikasnost, samopouzdanje i osjećaj povezanosti s drugima i bila su bolje prihvaćena od strane vršnjaka (Salovey i Slyter, 1999). Sociometrijski status Socijalni status pokazuje kako neka grupa prihvaća osobu i kako je osoba socijalno adaptirana grupi. Socijalna adaptiranost se, između ostalog utvrđuje i različitim sociometrijskim postupcima. U takve tehnike ubrajamo sociometrijski test kao sredstvo za proučavanje obiteljskih, radnih i školskih grupa. Sociometrijski test omogućuje da se odredi prihvaćenost pojedinca u grupi. Prednost ovog testa pred psihometrijskim testovima je u tome što umjetne situacije zamjenjuje prirodnim situacijama koje se javljaju u svakodnevnom životu. Sociometrijsku metodu je razvio J. L. Moreno 1934. godine. Prema njemu sociometrija ima nekolicinu funkcija: 1. Sociometrija predstavlja istraživačku tehniku koja služi kako bi se proučila organizacija grupe ili grupa; 2. Sociometriju predstavlja dijagnostičku proceduru kojom se treba odrediti položajpojedinca u grupi i položaj grupe u široj društvenoj zajednici; 3. Sociometrija uključuje i psihoterapijsku tehniku koja pomaže pojedincu ili grupi u boljoj prilagodbi. U najjednostavnijem obliku sociometrijski upitnik sadrži pitanja upućena svakom članu grupe da označi među ostalim članovima grupe one s kojima bi želio sudjelovati u nekoj aktivnosti ili one s kojima ne bi. Aktivnosti za sudjelovanje u kojima se ispituje odnos prihvaćanja ili odbijanja nazivamo sociometrijskim kriterijima. U sociometrijskom ispitivanju se može koristiti jedan ili više kriterija. Kriteriji moraju biti logični i moraju se odnositi na aktivnosti značajne za pojedinca. Ispitivanje se provodi u malim grupama, a uvjet za primjenu je da se učesnici ispitivanja međusobno poznaju i da su zajedno provela određeno vrijeme. Poželjno je da ispitivanje bude anonimno. Sociometrijski položaj pojedinca u grupi može se odrediti pomoću tri vrste informacija. To su pozitivna biranja, negativna biranja i neutralni glasovi. Postoje različiti sociometrijski postupci kao što su, npr.: 1. Tehnika imenovanja – gdje se od pojedinca traži da imenuje određeni broj članova grupe koji mu se jako sviđaju ili ne sviđaju. Broj biranja može biti ograničen (npr. 3 ili 5 mogućih biranja) ili neograničen. 252 2. Tehnika rangiranja – od pojedinca se traži da prema nekom kriteriju poreda sve članove grupe. 3. Tehnika usporedbe u parovima – pojedincu se iznesu imena dvoje članova iz grupe i on mora izabrati onoga tko mu se više sviđa. Nakon procjene svih mogućih parova dobije se rezultat koji pokazuje koliko se pojedincu sviđa svaki član grupe. Podaci dobiveni sociometrijskim ispitivanjem mogu se prikazati kvantitativno (sociometrijskim matricama, te grupnim i individualnim indeksima) i grafički (sociogramom). U slučaju većih grupa sociogram je nepregledan, te se ne koristi. Sociometrijski upitnik je vrlo prilagodljiv različitim grupama i koristi se u različitim područjima ljudske djelatnosti: u industriji, školama, domovima, vojnim jedinicama i dakako sportu. Primjenjuje se svugdje gdje su neki kolektiv ili grupa nastali ili bi ih trebalo formirati unutar jednog šireg, već nastalog, kolektiva. U istraživanju u kojemu je sociometrijski upitnik upotrijebljen kao jedan od kriterija prilagodbe djece rane adolescentne dobi, odnosno kao mjera prihvaćenosti u grupi vršnjaka rezultati upućuju na slijedeće zaključke. Ako se pretpostavi da su sposobnosti emocionalne inteligencije nužne za razvijanje različitih emocionalnih i socijalnih vještina koje osiguravaju veći sociometrijski status u grupi vršnjaka, odnosno da pojedinci koji imaju razvijenije sposobnosti emocionalne inteligencije imaju i veći kapacitet za razvoj socijalnih vještina, tada se može očekivati da razina sposobnosti emocionalne inteligencije objašnjavati dio varijance sociometrijskog statusa ispitanika. Školski uspjeh i emocionalna inteligencija Istražujući faktore koji određuju školsko postignuće najviše se ispitivala inteligencija učenika, no utvrđeno je da ona objašnjava samo dio varijance. U traženju drugih faktora koji bi mogli utjecati na uspjeh djece u školi, istraživali su se socijalni faktori, kao što je obiteljsko porijeklo i socio-ekonomski status, faktori ličnosti i motivacijski faktori. Cattel, Sealy i Sweny (1966) su se bavili ispitivanjem povezanosti školskog uspjeha s faktorima ličnosti i motivacije, te su pronašli da od ukupne varijance školskog postignuća testovi inteligencije objašnjavaju između 21- 23%, motivacijske osobine 23-27%, a crte ličnosti 27-36%. U novije vrijeme javila se ideja da bi se barem dio uspješnosti u području školskog i profesionalnog uspjeha mogao objasniti emocionalnom inteligencijom. Još je Kahneman (1973) tvrdio da to koliko je osoba u stanju držati pod kontrolom ostale, za osnovnu aktivnost irelevantne misli i događanja utječe na uspjeh u obavljanju osnovne aktivnosti (Takšić, 1998). Goleman također opisuje važnost upravljanja emocijama za uspjeh u školi i navodi: „Razmjeri do kojih emocionalna uzrujanost može utjecati na mentalni život za učitelje nisu ništa novo. Učenici koji su nervozni, ljutiti ili deprimirani ne uče; osobe koje su obuzete ovim stanjima ne primaju informacije na učinkovit način ili s njima postupaju lošije. Snažne negativne emocije prebacuju pozornost na njihove vlastite preokupacije, ometajući pokušaje da se usredotoče na nešto drugo“ (Goleman, 1995 ). Logika modela Mayera i Saloveya bazira se na pretpostavci da bi sposobnosti emocionalne inteligencije mogle imati pozitivne učinke na uspjeh u školi temeljila se uglavnom na dijelu 253 modela koji razrađuje način na koji emocije facilitiraju mišljenje (razina B). Takšić je u svom istraživanju došao do zaključka da varijable emocionalne inteligencije značajno dodatno doprinose objašnjenju školskog uspjeha. Varijable emocionalne inteligencije su povećale za 13.5% postotak varijance školskog uspjeha objašnjene općom inteligencijom (Takšić, 1998). Općenito govoreći, čimbenik osobnosti objašnjava samo mali dio životnih priča, pa bi se doprinos emocionalne inteligencije od 10% u razjašnjavanju toga mogao smatrati vrlo velikim (Salovey i Sluyter, 1999). Sportski uspjeh i emocionalna inteligencija Riječi trening, nastava i kineziološki postupci, sinonimi su sa stajališta kinezioloških transformacija. Promjene koje nastaju pod djelovanjem kinezioloških operatora (vježbi) uvijek su promjene cjelovite ličnosti tako da u realnim slučajevima nije moguće izučavati izolirane strukture. I u treningu i u nastavnom procesu cilj je transformacija (postizanje funkcionalne efikasnosti), jedino pitanje jest pitanje razlike u kojem području se postiže funkcionalna efikasnost. Čovjek kao integralno biće uvijek funkcionira na isti način razvijajući se cjelovito. U praksi nema razlika između procesa treninga i procesa učenja, ili ako ih ima one su samo i uvijek tehničke naravi. Uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti zavisi o nizu različitih i međusobno povezanih faktora kao što su: morfološka struktura i građa, psihomotoričke osobine, intelektualne i emocionalne karakteristike, motivacijska struktura, fiziološko funkcionalne karakteristike, tehnička i taktička znanja, teoretska znanja i drugo. Jednadžba specifikacije neke sportske discipline jest matematički izraz koji objedinjuje sve faktore koji su relevantni za uspjeh u njoj sa pridodanom greškom. Logika matematičkog modela uvijek bi trebala odražavati logiku stvarnosti te aktivnosti a matematički model trebao bi u potpunosti obuhvatiti konpleksitet zadane sportske discipline. Uvažavanje neposredne povezanosti između psiholoških faktora i sportske uspješnosti, omogućilo je da se psihološka saznanja tretiraju kao nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti , time i ukupne specifične pripreme sportaša. U psihološkom radu sa sportašima ispitivane su psihološke dimenzije relevantne za uspjeh u sportu ali i one koje su od značaja za integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti, a na koje se u pedagoškom radu može značajno utjecati. Psiholozi su do nedavno standardno istraživali područje intelekta (kognicije), područje emocija (konacije) kao i motiva, a relativno malo bavili su se i procjenom strukture i dinamike sportske grupe što inače spada i u područje sociologije (Lozovina, M. at al. 2011., Lozovina M. and Lozovina V. 2012.). Emocionalna inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine, odnosno sociometrijski status sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do danas, a nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj disciplini. Iz tih razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u sportu. Psiholozima sa nakanom da ih potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za mjerenje emocionalne inteligencije sportaša i efikasno korištenje sociogram metode, a kineziolozima da u suradnji s psiholozima na što efikasniji način iskoriste dobivene rezultate. 254 Literatura 1. Bar-On, R., Brown, J.M., Kirkcaldy, B.D., Thome, E.P. (2000).Emotional expression and implications for occupational stress; an application of the Emotional Quotient Inventory (EQ-i). Personality and Individual Diferences 28, 1107-1118. 2. Bohnert, A..M., Crnic, K. A., Lim, K. G. (2003). Emotional competence and aggressive behavior in school-age children (1). Journal of Abnormal Child Psychology. 3. Cattell, R.B. (1971). Abilities: Their structure, growth, and action. Boston: Houghton Mifflin. 4. Cattell, R.B. (1987). Intelligence: Its structure, growth, and action. New York: Elsevier. 5. Goleman, D.(1997). Emocionalna inteligencija – zašto je važnija od kvocijenta inteligencije?. Mozaik knjiga, Zagreb. 6. Kulenović, A., Balenović, T., Buško, V. (2000). Test analize emocija: jedan pokušaj objektivnog mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije. Suvremena psihologija. 3(1-2), 27-48. 7. Lozovina, M. et al.: Paradigm of methodology theory and mathematical modulation of sports training, Sport Science 4 (2011) 1: 7-18 8. Lozovina, M. and Lozovina, V.: Equation of sport’s activity specification, Acta Kinesiologica 6 (2012) 1: 24‐34 9. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2001). Emotional Intelligence as a Standard Intelligence. Emotion, 1(3), 232-242. 10. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2003). Measuring Emotional Intelligence With the MSCEIT V2.0. Emotion, 3(1), 97-105. 11. Mayer, J. D., & Geher, G. (1996). Emotional intelligence and the identification of emotion. Intelligence, 17, 89-113. 12. Mayer, J. D., Caruso, D. R. i Salovey, P. (2000). Emotional intelligence meets traditional standards for an intelligence. Intelligence, 27 (4), 267-298. 255 13. Mayer, J. D. i Salovey, P. (1999). Što je emocionalna inteligencija ?. U: P.Salovey i D. Sluyter (ured.). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: Pedagoške implikacije. EDUCA, Zagreb. 14. Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, D. R., & Sitarenios, G. (in press). Measuring Emotional Intelligence with the MSCEIT V2.0.Emotion. 15. Papić, M.(2003). Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu. Magistarski rad. Filozofski fakultet, Zagreb 16. Roberts, R. D., Zeidner, M., Matthews, G. (2001). Does Emotional Intelligence Meet Traditional Standards for an Intelligence? Some New Data and Conclusions. Emotion, 1(3), 196-231. 17. Salovey, P. i Sluyter, D. J.(1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: pedagoške implikacije. Educa, Zagreb. 18. Schutte, N. S., Malou•, J. M., Hall, L. E., Haggerty, D. J., Cooper, J. T., Golden, C. J., & Dornheim, L. (1998).Development and validation of a measure of emotional intelligence. Personality and Individual Diferences, 25,167-177. 19. Takšić, V.(1998). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Doktorska dizertacija. Filozofski fakultet, Zagreb. 256 ZNAČAJ SPORTA NA POBOLJŠANJE ZDRAVLJA OSOBA SA INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA 1Kada Delić-Selimović, 1Pane Mandić, 1 Nermina Mujić 1 Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet APEIRON, Banja Luka, Bosna i Hercegovina Sažetak: Specijalna olimpijada osigurava cjelogodišnji trening i sportska takmičenja u različitim olimpijskim sportovima, za djecu stariju od osam godina i odrasle sa mentalnim deficijencijom dajući im neprekidnu mogućnost za razvoj fizičke kondicije, demonstriranje hrabrosti, uživanje i sudjelovanje u podjeli darova, vještina i prijateljstva sa svojim porodicama, drugim sportistima i zajednicom. ''Specijalna olimpijada'' u BiH je osnovana 1998. godine u Tuzli, i od tada uspješno egzistira. Takmičenja nisu samo cilj nego i sredstvo kojim se stvara interes kod djece za bavljenje fizičkom aktivnošću. Specijalna Olimpijada u BiH je u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama na području Kantona Sarajevo „OAZA“ organizovala veliko sportsko takmičenje, za osobe sa invaliditetom sa područja BiH i regiona pod nazivom „SPORTSKE IGRE OAZE I SPECIJALNE OLIMPIJADE BiH, u periodu od 04. do 07.10.2012. godine. Ovo je druga godina zaredom da se organizuje ovo veliko takmičenje, na kojem su bile prijavljene 32 ekipe iz BIH i regiona sa preko 700 takmičara. Kroz tri dana takmičenja, osobe sa invaliditetom su se borile za zlatna, srebrna i bronzana odličja u osam različitih sportova: nogomet, košarka, atletika, plivanje, stoni tenis, bočanje, kuglanje i MATP program za osobe sa višestrukim smetnjama. Prema UN Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala i potpisala 2009. godine, osobe sa ivaliditetom imaju pravo na aktivno bavljenje sportom i rekreacijom, te pravo na život u lokalnoj zajednici. Cilj ovog takmičenja jeste promocija sposobnosti i mogućnosti osoba sa invaliditetom, te ravnopravno uključivanje u lokalnu zajednicu. Testiranje je rađeno u Sarajevu gdje je obuhvaćeno ukupno 80 ispitanika koji su bili lake i umjerene mentalne deficijencije, starosti od 14 – 22 godine, koji su igrali košarku i nogomet. Glavni je zadatak bio utvrditi kroz košarkašku i nogometnu igru značaj treninga i takmičenja na poboljšanju zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama Ključne riječi: sport, zdravlje, intelektualne teškoće, treninzi i takmičenja. Uvod Mogu li se osobe sa posebnim potrebama baviti sportom? Koje predostrožnosti preduzeti prije nego što se započne sa aktivnostima? Koji su to korisni učinci koje osobe mogu imati od sporta? Sva ova pitanja su važna pa se o njima, i još mnogima, razmišlja kada se govori o učestvovanju 257 osoba sa posebnim potrebama u organizovanim sportovima. U današnjem društvu,osobe sa posebnim potrebama su više uočljive nego prije 50 godina. Do ove promjene je došlo zbog toga što su se ljudi navikli vidjeti osobe sa posebnim potrebama u javnosti. Danas osobe sa posebnim potrebama aktivno učestvuju u brojnim aktivnostima širom svijeta i to u javnim školama i raznim rekreacijskom programima. Učestvovanje u sportu može pomoći u razvoju osoba sa posebnim potrebama. Kroz njihovo učestvovanje u sportu, osobe se mogu razvijati ne samo tjelesno već i mentalno. Ovo je od izuzetne važnosti za razvoj iodrastanje i življenje uopšte i može imati brojne pozitivne pomake kasnije u životu. Mogućnost učestvovanja u nekoj aktivnosti, dopušta osobi da se dobro i pozitivno osjeća -ona daje osjećaj zadovoljstva. Osim toga, uspješno savladavanje određene vještine može kod tih osoba dovesti do poboljšanja načina na koji razmišlja o sebi, samopoštovanja i vjere u sebe. Kako živimo s ljudima s poteškoćama u mentalnom razvoju ili kako oni žive s nama, pitanje je koje dolazi kao rezultat našeg poimanja njihove različitosti, tolerancije u suživotu, pripravnosti na razumijevanje njihovog svijeta življenja, strpljivosti i upornosti u edukacijskim, socijalizacijskim i rehabilitacijskim postupcima. Osnovni problem ovog istraživanja jeste da se utvrdi uticaj košarke i nogometa kroz nastup na velikom međunarodnom takmičenju i promjene koje sportista doživljava pod uticajem učešća na sportskim igrama. Predmet istraživanja su transformacioni procesi efikasnost u košarci i nogometu osoba sa poteškoćama u mentalnom razvoju koja su uključena u program Specijalne Olimpijade u BiH i koji učestvuju na Sportskim igrama Oaze i Specijalne Olimpijade u BiH Cilj programa je stvoriti uslove u kojima svi sportisti imaju priliku da treniranjem i takmičenjem unaprijede svoje sportske vještine. Timovi se kreiraju tako da treniranje i takmičenje predstavlja izazov za sve učesnike i često rezultira većim samopoštovanjem, ujednačenim statusom i novim prijateljstvima. Na sportskim manifestacijama koje organizuje Specijalna olimpijada mogu da učestvuju osobe sa usporenim kognitivnim funkcijama, ako imaju osam ili više godina. Da bi se omogućilo najsigurnije i najsvrsishodnije takmičarsko iskustvo sportisti trabaju biti podijeljeni po dobi života. Među takmičarima ne preporučuju se dobne razlike veće od pet godina. Također se prave grupe na osnovu testova procjene vještina koji postoje za svaki sport. Cilj i zadaci istraživanja Na osnovu predmeta i problema, određeni su ciljevi i zadaci istraživanja. Osnovni cilj ovog istraživanja je da utvrdi značaj sportskog treninga i takmičenja na poboljšanje zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama iz specijalnih ustanova BiH, pod 258 uticajem programa nogometne i košarkaške igre u okviru učešća na sportskoj manifestaciji „Sportske igre Oaze i Specijalne Olimpijade u BiH“. Zadatak je osvijetliti i dati novu širinu sportskim uspjesima osoba sa poteškoćama u intelektualnom razvoju i dati značaj sportu kao alatu za njihovu integraciju u društvo, što podrazumjeva: - na adekvatan način izvršiti prikupljanje potrebne literature; - obezbijediti uslove i instumentarij za dijagnostiku na inicijalnom i finalnom mjerenju; - izvršiti inicijalno mjerenje efikasnosti u nogometu i košarci; - formirati osnovnu bazu podataka dobijenih testiranjem i primjenom odgovarajućih kvantitativnih metoda i obraditi podatke; - Interpretirati podatke na osnovu provedenog programa. Metodologija rada Uzorak je iz populacije osoba ometenih u intelektualnom razvoju iz specijalnih škola, dnevnih centara, zavoda i klubova iz cijele Bosne i Hercegovine koji imaju prijavljene nogometne i košarkaške ekipe na takmičenju u Sarajevu.Istraživanje je provedeno na 80 dječaka lake i umjerene mentalne deficijencije, uzrasta od 14 do 22 godine, muškog spola, koji aktivno učestvuju na takmičenjima u nogometu. Svi ispitanici imaju rješenja o kategorizaciji, na osnovu koje su smješteni u laku ili umjerenu mentalnu deficijenciju. Ispitanici nemaju vidljivih oštećenja lokomotornog aparata. Svi su ispitanici su učesnici državnih prvenstava u kalendarskoj 2012. godini. Za procjenu efikasnosti u košarci i nogometu korišteni su testovi za procjenu baratanja loptom i brzine vođenja lopte, te testovi za procjenu brzine krivolinijskog trčanja. Svi testovi standardizirani su i objavljeni u publikacijama. S obzirom da su ispitanici djeca ometena u mentalnom razvoju izabrani su testovi koji su lakši za izvođenje i kod kojih se ispitanici nisu mogli povrijediti. Varijable za procjenu efikasnosti u košarci Kretanje u odbrambenom stavu, bočno, naprijed i nazad za 24 sekunde Instrumenti: štoperica, 4 čunja Zadatak: Ispitanik na znak pištaljke polazi od 1. čunja u košarkaškom stavu bočno (noga do noge) do 2. čunja na rastojanju 4m, a zatim u stavu izlazi naprijed pod uglom od 45 stepeni i prolazi između 3. i 4. čunja a zatim se u stavu unazad spušta do 1 čunja, dohvati startnu poziciju i kreće u obrnutom smjeru sve do startne tačke, a zatim kao na početku istim redosljedom do isteka od 24 sekunde. Zadatak se izvodi tri puta . Ocjenjivanje: Na isteku vremena upisujemo broj ukupno pređenih dionica 259 Kretanje sa promjenom smijera licem prema košu za 24 sekunde (KPS 2 ) Instrumenti: štoperica sa 1/10s, prostoror od linije slobodnog bacanja do osnovne linije. Slika 1 Zadatak: Ispitanik na znak polazi sa linije slobodnog bacanja i trči što brže može do osnovne linije (bar jednom nogom da nagazi osnovnu liniju), a onda se vraća po istom pravcu ali leđima u pravcu kretanja i dolazi do linije slobodnog bacanja. To predstavlja jedan ciklus kretanja. Ispitanik se trudi da izvede što veći broj ciklusa kretanja u roku od 24 sekunde. Zadatak se izvodi tri puta. Ocjenjivanje: Broje se ispravno izvedeni ciklusi kretanja Slalom driblingom ( SDFF ) Instrumenti: Košarkaška lopta, tri stalka, štoperica sa 1/10 sekundi Zadatak: Stalci se rasporede u razdaljini od 260 cm. Ispitanik stoji u košarkaškom stavu sa loptom u pravcu stalka. Lopta se nalazi u lijevoj ruci. Na znak, ispitanik uspostavlja dribling lijevom rukom potiskujući loptu u desnu stranu i obilazi prvi stalak driblingom desnom rukom, ispred drugog stalka prebacuje loptu u lijevu ruku i obilazi drugi stalak, ispred trećeg ponovo prebacuje loptu u desnu ruku, obilazi treći stalak i nastavlja nazad oko trećeg stalka, ispred drugog stalka prebacuje loptu u lijevu ruku, obilazi drugi stalak, ispred prvog stalka prebacuje loptu u desnu ruku obilazi prvi stalak i završava zadatak na polaznoj liniji. Potrebno je izvršiti zadatak u što kraćem vremenu. Zadatak se izvodi 3 puta. Slika 2 Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme za koje se izvrši zadatak u opsegu 1/10 sekundi. Šut sa pet spoljnih pozicija za 50 s (Š5SP50) 260 Instrumentarij: štoperica (1-10), 15 lopti (minimum 9), stalci za lopte, označeno 5 pozicija za šutiranje, koš Zadatak: Ispitanik startuje sa šutiranjem, tehnikom skok šuta, sa krilne pozicije i na svakoj poziciji šutira po tri lopte, ukupno 15 šuteva. Zadatak je da se postigne što više pogodaka (svih 15) u roku od 50 sekundi. Zadatak se izvodi dva puta. Ocjenjivanje: Broje se uspješni šutevi, pogoci. Vrijedi bolji rezultat. Za procjenu efikasnosti u nogometu korišteni su testovi za procjenu baratanja loptom i brzine vođenja lopte, te testovi za procjenu brzine krivolinijskog trčanja. S obzirom da su ispitanici djeca ometena u intelektualnom razvoju izabrani su testovi koji su lakši za izvođenje i kod kojih se ispitanici nisu mogli povrijediti. Za procjenu efikasnosti u nogometu korištene su sljedeće varijable: Test SNPDPD – dodavanje iz prvog dodira, Test SNKSLA – vodjenje lopte u slalomu, Test SNBV20-brzo vođenje na 20 m, Test SBLHOZ – horizontalno odbijanje lopte od zid za 20 sec. Varijable za procjenu efikasnosti u nogometu Test SNPDPD – dodavanje iz prvog dodira Instrumentarij: Rampa za spuštanje lopti, 2 lopte, mini gol 100x40cm Zadatak: Ispitanik je udaljen 10 metara od mini gola, a rampa za spuštanje lopti nalazi se metar udaljena od ispitanika sa strane bolje noge ispitanika. Zadatak je loptu spuštenu niz rampu uputiti u gol koristeći tehniku dodavanja. Rampa je oblika pravokutnog trokuta kojemu je stranica koja određuje visinu 1m, a duljina hipotenuze je 2,5m. Ocjenjivanje: Ispitanik izvodi 15 dodavanja, a jedan bod donosi svako uspješno dodavanje,odnosno pogodak u vrata. Rezultat je ukupan broj pogodaka u mini gol. Slika:3 Test SNKSLA – vođenje lopte u slalomu Instrumentarij: 1 lopta, 1 štoperica, staza koja je obilježena za vođenje lopte, 6 čunjeva (visokih), 15x10 m, prostor ili igralište gdje se ovaj test izvodi. Zadatak: Ispitanik je u sportskoj opremi na liniji starta. Ta je linija udaljena 1 metar od prvog čunja. Na ispitivačev znak "kreni" ispitanik starta u desnu stranu prema prvom čunju, obilazi čunj vodeći loptu ka drugom čunju kojeg obilazi sa lijeve strane. Tako nastavlja vršiti "slalom" sve do zadnjeg čunja kojeg obilazi i vraća se nazad također vodeći loptu oko čunjeva u slalomu. Trajanje je testa za jednog ispitanika 2 minuta. Cijeli zadatak se demonstrira u cjelosti i ukaže na sve propuste koji mogu uslijediti. Ispitanik mora pravilno izvršavati zadatak, ispravno 261 prolaziti oko čunjeva. Ako pogriješi, mora se vratiti i pravilno obići čunj. Ispitivač starta vrijeme čim ispitanik dodirne loptu na startu. Ocjenjivanje: Vrijeme se mjeri na taj način što od znaka "kreni" do prolaza kroz ciljnu liniju. Ovaj test se ponavlja 5 puta. Svaki prolaz se upisuje posebno u ispitanikovu listu. Slika 4 Test SNBV20 – brzo vođenje na 20m Instrumentarij: lopta, štoperica, oznake na tlu: start, cilj, linija udaljena 3 m od startne Zadatak: Ispitanik vodi loptu maksimalno brzo koridorom širine 3 m tako da u prostoru 3m od starta još jednom udari loptu, a u slijedećih 17 m još najmanje tri puta dotakne loptu s kojom treba proći kroz ciljna vrata. Ocjenjivanje: Rezultat je vrijeme potrebno za izvođenje ispravnog vođenja. Test se ponavlja 5 puta. Rezultati i diskusija Sportske igre košarka i nogomet spadaju u najpopularnije sportove u svijetu i kao takvi izazivaju kod ljudi veliko interesovanje da ih prate i da se njima bave, bilo u profesionalnom ili rekreativnom smislu. Zbog toga su sportske igre neizostavni dio tjelesnog odgoja i tjelesnog vježbanja šire populacije. Tako i u radu sa osobama sa intelektualnim teškoćama sportske igre zauzimaju posebno mjesto u procesu tjelesnog vježbanja. Radi se o timskim sportovima u kojima rad nije podređen pojedincu, već se krajnji cilj ostvaruje zajedničkim zalaganjem, odnosno timskim radom, što je veoma značajno za osobe sa intelektualnim teškoćama, budući da se na taj način razvija svijest za druženje, međusobnu komunikaciju i saradnju sa drugima. u BiH, i pokazalo je da program koji se sprovodi ima višestruko pozitivne efekte. Predmet ovog istraživanja bila su djeca sa poteškoćama u mentalnom razvoju iz specijalnih ustanova BiH, koja su uključena u sportske aktivnosti, trenažni proces i kontinuirani sistem takmičenja. Osnovni je cilj organizatora sportskih manifestacija je socijalizacija osoba sa mentalnom deficijencijom. U uvom istraživanju korišteno je osam testova: četiri testa košarkaških specifičnih sposobnosti koji u svojoj izvedbi sadrže elemente igre, poput kretanja sa loptom, kretanja sa ubacivanjem lopte u koš, vođenja lopte i četiri testa iz fudbala, koji također sadrže elemente 262 igre, brzo vođenje lopte, dodavanja. Program je sačinjavao uvježbavanje tehničkih elementa igre, i utakmice, tako da je ostvario pozitivne pomake u svim varijablama. Analizirajući dobijene vrijednosti u oba mjerenja uočavaju se pozitivnije vrijednosti nakon finalnog mjerenja u svim varijablama tretiranog prostora, s tim što su kod nekih varijabli primjećene veće, a kod nekih manje vrijednosti. Globalno gledajući program rada svojim sadržajem i trenažnim operatorima imao je značajan uticaj na kvalitativne promjene efikasnosti u kosarci i nogometu. Analizirajući sadražaje treninga i igre, vidno je da su isti utjecali na promjene jer suština rada sa ovom grupom ispitanika bio je rad gdje su unaprijed određene kretnje, odnosno automatizovano izvršavanje unaprijed određenih zadataka sa loptom ili bez lopte i sportovi kojima se grupa bavila najmanje tri godine. Ono što je najbitnije za Specijalnu Olimpijadu u BiH je što je manifestacija „SPORTSKE IGRE OAZE I SPECIJALNE OLIMPIJADE U BIH“ još jednom potvrdila da su treninzi i takmičenja osoba sa intelektualnim teškoćama prihvaćena u društvenoj zajednici, da su sportski rezultati pokazali da se kontinuiranim radom mogu postići izvanredni rezultati značajni za psihofizički razvoj svakog sportiste. Tabela 1 Centralni i disperzioni parametri za procjenu efikasnosti u inicijalnom stanju Valid Standard N Mean Median Minimum Maximum Range Variance Std.Dev. Error Skewness Kurtosis SIU 74 4.486 5 2 5 3 .691 .831 .096 -1.277 .160 TRTN 74 4.229 5 2 5 3 .973 .986 .114 -1.009 -.185 TKTG 74 4.283 5 2 5 3 .973 .986 .114 -1.131 .041 KVNZ 74 4.418 5 2 5 3 .602 .776 .090 -1.075 .157 UPOR 74 4.472 5 2 5 3 .636 .797 .092 -1.407 1.168 KVTRE 74 4.378 5 2 5 3 .567 .753 .087 -.956 .146 SIGS 74 4.540 5 2 5 3 .525 .725 .084 -1.474 1.431 UTIP 74 4.648 5 2 5 3 .422 .650 .075 -1.959 3.714 STPDRK 74 4.662 5 2 5 3 .391 .625 .072 -2.026 4.348 ZDRT 74 4.621 5 2 5 3 .457 .676 .078 -1.822 2.919 RPUDGR 74 4.621 5 2 5 3 .457 .676 .078 -1.822 2.919 SRZPUT 74 4.472 5 2 5 3 .526 .725 .084 -1.229 .885 ROSME 74 4.5 5 2 5 3 .527 .726 .084 -1.323 1.076 RINPNM 74 4.459 5 2 5 3 .553 .743 .086 -1.192 .643 VDIVBRT 74 4.310 4 2 5 3 .628 .792 .092 -.960 .339 4.324 5 2 5 3 .715 .845 .098 -.961 -.108 SRSPISV 74 263 Tabela 2 Matrica interkorelacije efikasnosti u košarci i nogometu u inicijalnom stanju KOS_2 KPS_2 SDFF S5SP50 SNPDPD SNKSLA SNBV20 SBHLOZ KOS_2 1.000 .442 -.219 .426 .939 -.344 -.030 -.364 KPS_2 .442 1.000 -.194 .409 .516 -.314 -.041 .058 SDFF -.219 -.194 1.000 -.316 -.221 -.008 .036 .073 S5SP50 .426 .409 -.316 1.000 .439 -.389 -.018 .076 SNPDPD .939 .516 -.221 .439 1.000 -.446 .012 -.317 SNKSLA -.344 -.314 -.008 -.389 -.446 1.000 -.182 .075 SNBV20 -.041 .036 -.018 .012 -.182 1.000 -.185 .058 .073 .076 -.317 .075 -.185 1.000 -.030 SBHLOZ -.364 Tabela 3 Matrica interkorelacije efikasnosti u košarci i nogometu u finalnom stanju Tabela 4 Izolirane komponente efikasnosti u košarci i nogometu u finalnom stanju Rotation Sums SBHLOZ SDFF S5SP50 SNPDPD SNKSLA SNBV20 Extraction Squared -.523 1.000 -.214 -.299 -.139 Sums .269of Squared .077 of -.656 Initial Eigenvalues Loadings -.214 1.000 .529 .328 -.183 -.052 Loadings .433 .440 % of Cumulati1.000 % of Cumulativ -.299 .529 -.123 -.251 .473 .387 .118 KOS_2 Comp KOS_2 onent KPS_2 SDFF KPS_2 Variance S5SP50 Total -.139 .328ve % Total 1.000 Variance -.123 -.005 e % 1SNPDPD2.89.269 -.183 -.251 36.151 36.151 2.892 2 .077 SNKSLA -.052 .473 2SNBV201.75-.656 .433 .387 21.916 58.067 1.753 3 SBHLOZ -.523 .440 .118 3 1.03 12.878 70.945 1.030 0 4 .852 10.656 81.601 5 .594 7.420 89.021 6 .462 5.781 94.802 7 .247 3.082 97.883 8 .169 2.117 100.000 -.182 Total.108 .382 -.005 1.000 -.301 -.364 36.151 36.151 2.549 -.182 -.301 1.000 -.100 -.214 .108 -.364 -.100 1.000 21.916 58.067 1.819 .382 -.214 -.256 .437 .437 12.878 Initial Eigenvalues = Inicijalne svojstvene vrijednosti 264 70.945 1.879 -.256 1.000 Extraction Sums of Squared Loadings = Izolovani rezultati kvadratnih opterećenja Rotation Sums of Squared Loadings = Rotacija rezultata kvadratnih opterećenja Component = Komponenta Cumulative = Cjelokupan Tabela 5 Matrica komponenti Component 1 2 3 KOS2 -.744 .086 .458 KPS2 .701 -.018 .564 SDFF .569 .639 .270 Š5SP50 .332 -.542 .496 -.488 -.395 .238 -.002 .844 .184 .814 .001 -.303 .716 -.418 -.014 SNPDP D SNKSL A SNBV2 0 SBHLO Z Tabela 6 Izolirane komponente efikasnosti socijalnog statusa u inicijalnom stanju Rotatio n Sums of Compo nent Extraction Initial Eigenvalues Loadings 265 Sums of Squared Square d Loadin gs % of Cumulative Total Variance % 1 5.57 0 2 4.29 7 3 1.39 1 % of Cumulativ Total Variance e% Total 34.815 34.815 5.570 34.815 34.815 4.580 26.855 61.670 4.297 26.855 61.670 4.327 8.693 70.363 1.391 8.693 70.363 4.325 4 .903 5.643 76.006 5 .689 4.307 80.313 6 .608 3.801 84.114 7 .514 3.215 87.329 8 .429 2.684 90.013 9 .382 2.388 92.401 10 .305 1.907 94.309 11 .273 1.709 96.018 12 .263 1.646 97.663 13 .199 1.244 98.907 14 .113 .706 99.613 15 .062 .387 100.000 16 .000 .000 100.000 Tabela 7 Matrica komponenti Component 1 2 3 SIG -.101 .711 .114 TRTN .135 .790 .331 TKTG .171 .827 .218 KVNZ .242 .807 -.028 266 UPOR .402 .682 -.063 KVTRE .215 .609 -.137 SIGS .432 .631 .121 UTIP .731 .243 -.133 .746 .000 -.367 .844 -.051 -.427 .844 -.051 -.427 SRZPUT .732 -.312 -.110 ROSME .733 -.245 .345 .670 -.321 .486 .727 -.294 .476 .703 -.431 .268 STPDR K ZDRT RPUDG R RINPN M VDIVB RT SRSPIS V Tabela 8 Matrica sklopa Component 1 2 3 SIG -.191 .685 -.145 TRTN -.256 .887 .165 TKTG -.127 .889 .065 KVNZ .153 .797 -.127 UPOR .287 .702 -.040 KVTRE .246 .566 -.189 SIGS .131 .727 .166 UTIP .566 .337 .191 .807 .028 .043 .927 -.020 .052 STPDR K ZDRT 267 RPUDG .927 -.020 .052 SRZPUT .561 -.174 .370 ROSME .123 .054 .786 -.048 .020 .910 -.005 .054 .922 .184 -.155 .750 R RINPN M VDIVB RT SRSPIS V Tabela 9Testiranjerazlikaartimetičkihsredina varijabli Paired Differences 95% Std. Mean Std. Confidence Sig. Deviatio Error Interval of the t n Difference Mean df tailed) -1.543 73 .127 -5.192 73 .000 1.925 73 .058 Lower Upper Pair 1 KOS2 - - KOS2 .68919 3.84254 .44669 KPS2 2 3.5043 .20105 3 2 Pair 2 KPS2 1.5794 5.80580 .67491 2 - - 4.8494 2.1592 2 3 - 3.4505 .05973 4 Pair 3 SDFF - 1.6954 SDFF 1 7.57566 .88065 2 268 (2- Pair 4 Š5SP5 0 - Š5SP5 02 2.8648 5.84813 .67983 6 - - 4.2197 1.5099 7 6 -4.214 73 .000 2.992 73 .004 -1.430 73 .157 2.968 73 .004 -4.219 73 .000 Pair 5 SNPD PD - 1.7162 SNPD 2 4.93386 .57355 12.0848 1.4048 8 4 5.11680 .59482 .57313 2.8593 0 PD2 Pair 6 SNKS LA - SNKS LA2 2.0083 8 4.8082 .79146 2 Pair 7 SNBV 20 - 1.7652 SNBV 7 .57980 2.9507 4 202 Pair 8 SBHL OZ - SBHL OZ2 2.7162 5.53821 2 .64380 - - 3.9993 1.4331 2 2 Paired Differences = Parne razlike Mean = Aritmetička sredina Std. Deviation = Standardna devijacija Std. Error Mean = Standardna greška aritmetičke sredine Confidence Interval of the Difference = Pouzdani intervali razlika T= t - test Df = stepen slobode Sig. = Vjerovatnost. Zaključak Specijalna Olimpijada u Bosni i Hercegovini je jedina akreditovana sportska institucija u državi koja organizuje treninge i sportska takmičenja za osobe sa intelektualnim teškoćama. Osnovni 269 cilj Specijalne Olimpijade u BiH je uključivanje osoba sa posebnim potrebama u lokalnu zajednicu i socijaliziranje ove populacije pomoću sportskih aktivnosti. Kada se radi o uključivanju u sport ili pojedine sportove osoba s intelektualnim teškoćama, pri čemu se ne teži ka postizanju vrhunskih sportskih ostvarenja, govori se o ukupnom odgojnoobrazovnom procesu i sportu kao sredstvu za postizanje željenih rezultata. Tokom provođenja ovog procesa prvenstveno je bitno očuvanje i unapređenje zdravlja, razne edukacije iz oblasti sporta, stvaranje sportskog duha i navika zdravog načina života, te druženja i stvaranja novih prijateljstava. Zbog značaja za zdravlje osoba sa intelektualnim teškoćama Specijalna Olimpijada u BiH je u saradnji sa Udruženjem „OAZA“ pokrenula projekt pod nazivom „SPORTSKE IGRE OAZE I SPECIJALNE OLIMPIJADE U BIH“ koje su ove godine okupile preko 500 sportista iz cijele Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Hrvatske i Švedske. Takmičenja su se održala u atletici, boćanju, stonom tenisu, plivanju, kuglanju, košarci i nogometu, te posebnom programu za osobe sa teškim intelektualnim teškoćama. Ovaj je rad pokazao da program sportskih aktivnosti koji se sprovode u BiH nailaze na veliko interesovanje svojih sportista, koji su naročito oduševljeni i najčešće se uključuju u košarku i nogomet i da primjerena sportska djelatnost pozitivno utječe njihovo zdravlje, ali i na na resocijalizaciju i rehabilitaciju osoba s posebnim potrebama, a sportski dosezi daju tim ljudima potjecaj i vjeru u vlastite sposobnosti, a time i u bogatiji i potpuniji život. Sport je jedan od načina na koji se osobe s posebnim potrebama mogu aktivirati i potencirati svoje talente i mogućnosti te se na taj način što uspješnije uključiti u svakodnevni život. Uz uticaj na poboljšanje opšteg tjelesnog razvoja i ponovno usvajanje duševno-tjelesnih sposobnosti, sport razvija zabavu, zajedništvo, sport hrabri, oduševljava, pomaže u sticanju samouvjerenosti u vlastite sposobnosti. Svaka osoba s poteškoćama u razvoju želi postići potpunu socijalizaciju u društvo, izjednačiti se sa ostalima, pa i preteći ih u raznim vještinama. Sistematskim vježbanjem, kroz realizaciju programa ''Specijalne olimpijade'' i „OAZE“, doprinosi se procesu biološkog rasta i razvoja, procesu formiranja odgojene i obrazovane ličnosti, razvoju i očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja, humanizaciji savremenog načina života i rada, stvaranju navika za organiziranje i korisno korištenje slobodnog vremena. Manifestacija „Sportske igre Oaze i Specijalne Olimpijade“ je prošle godine okupila 220 takmičara iz BIH, a ove godine učešće je uzelo preko 500 takmičara-ki. Literatura 1. Bajgorić, B. (2006) Efekti programiranog rada na transformaciji morfoloških obilježja,bazičnih motoričkih sposobnosti i situaciono-motoričkih sposobnosti kod polaznicakošarkaške škole. Magistarski rad, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo. 2. Galešev,V., Igrić,Lj. i Nikolić,B. (1992). Metrijske karakteristike Evidencijskog lista zaotkrivanje i praćenje djece s teškoćama u razvoju (Opći dio) nakon taksonomske korekcijeskaliranja pojedinih čestica, Defektologija, 28, 3. Karalejic, M., Jakovljevic,S. (1998) Testiranje i merenje u košarci, KSS 270 4. Kennedy Shriver, E. (2002). Specijalna olimpijada, Washington, 5. Malacko,J.,Rađo,I., (2005) Tehnologija sporta i sportskog treninga, Sarajevo. 271 PRIMJENA POLAR TIM SISTEMA U SPORTU Osman Lačić1, Jasmin Bilalić1, Osmo Bajrić2 1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina 2 Edukacijski fakultet, Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina Sažetak Programiranje fiziološkog opterećenja predstavlja esencijalni dio planskog pristupa trenera i nastavnika u doziranju opterećenja. Samo adekvatno doziran podražaj će izazvati i željenu reakciju organizma, a time i usloviti pravilan razvoj organizma. Međutim, programirana i provedena aktivnost treba biti i valjano kontrolirana, kako bi se dobila povratna informacija o učinkovitosti tako programiranog vježbanja. Povratna informacija može biti dvojaka: može nam dati potvrdnu ispravnost doziranja opterećenja, ili nas, u slučaju neočekivane reakcije organizma, može usmjeriti na korekcije u daljnjem radu. Tehnološki napredak nudi nam niz pomagala za praćenje reakcije organizma izazvanesportsko-rekreativnim aktivnostima. Ovdje izdvajamo praćenje frekvencije srca preko monitora srčane frekvencije Polar Team System-a (Polar Electro Oy, Finland), čija se utilitarnost sve više nalazi u okviru dijagnostike, treninga i rehabilitacije. Ključne riječi: dijagnostika, monitor srčane frekvencije, sportske performanse. Uvod Fiziološko opterećenje se mjeri stepenom angažovanosti organa i sistema organizma koji omogućavaju tjelesno kretanje-vježbanje. Definiše se kao nivo metaboličkih i biohemijskih procesa, koji se na različitom nivou dešavaju pri vježbanju (Višnjić, Jovanović, Miletić 2004). Vježbanje kao proces, izaziva određeno opterećenje organizma ili njegovih sistema. Opterećenje u vježbanju se može posmatrati kao mjera objektivnih pokazatelja i parametara funkcionisanja organizma i njegovih sistema. Fiziološko opterećenje može se odrediti sa velikom tačnošću, jer se fiziološke manifestacije mogu bilježiti (Hottenrott, 2006.). Mjerenje frekvencije srca je oblik praćenja reakcija na podražaje izazvane tjelesnom aktivnošću. Kontinuiranom primjenom i evidentiranjem stanja fiziološkog opterećenja dobivaju se validne povratne informacije o efektima vježbanja pri sportsko rekreativnim aktivnostima. 272 SRČANIMONITORING Srce je bez sumnje najvažniji mišić u tijelu. Funkcija čitavog organizma zavisi o radu srca, a preko jedne karakteristike srce ukazuje i na druge važne fiziološke funkcije. Radi se o frekvenciji srca, broju otkucaja u minuti, na kojoj se bazira čitava ideja srčanog monitoringa. Sama ideja mjerenja intenziteta na osnovu frekvencije srca zasniva se na linearnoj korelaciji intenziteta vježbanja (primitka kisika) i frekvencije srca u čitavom aerobnom području. To je ujedno, za sada, jedina tjelesna karakteristika koja pouzdano ukazuje na stanje organizma, a moguće ju je objektivno pratiti u gotovo svim situacijama. Frekvencija srca, kroz jedan broj, broj otkucaja u minuti (FS), govori o mnoštvu važnih fizioloških procesa u raznim vrstama aktivnosti i reakcija na vanjske uslove u kojima se nađemo. Tako, pomoću mjerača frekvencije srca (pulsmetra, pulsomjera, monitora frekvencije srca, kardiotahometra) sasvim tačno znamo kako brzo i koju vrstu energije tijelo troši, kakvim intenzitetom vježbamo, trebamo li ubrzati ili usporiti, reakciju na vrućinu i vlažnost u atmosferi, jesmo li oporavljeni od prošlog treninga za novi napor, te koje se fiziološke i metaboličke promjene mogu očekivati. Na stres, bilo emocionalni, fizički ili intelektualni srce će reagirati promjenom FS. Mjerenje srčane frekvencije ovim uređajima omogućuje optimalno doziranje intenziteta treninga ili takmičenja, rano prepoznavanje pretreniranosti te različite vrste testiranja. Srce kao najvitalniji, najdinamičniji i najsnažniji organ u tijelu daje nam kroz broj otkucaja u minuti (FS) mnogo informacija koje su ključne za optimalno planiranje i programiranje treninga. FS je poput otiska prsta, izrazito individualna ali i jedina bitna za procjenu reakcije organizma na stres, u raznim uslovima kontinuirano mjerljiva fiziološka karakteristika. MONITORI FREKVENCIJE SRCA Srčani monitor sastoji se od dva dijela. Elektrodnog elastičmog pojasa koji poput EKG aparata mjeri električnu aktivnost srca ili preciznije, vremensku razliku između R – R faza srčanog ritma, te pohranjuje podatke i bežično šalje informacije do ručnog prijemnika sa prikazom aktualne frekvencije srca koji kod većine modela ima i funkciju sportskog sata. Ovako konstruiran uređaj pokazao se superiornim u usporedbi sa mjeračem pulsa koji se postavlja na ušnu resicu ili jagodicu prsta ali i svakom drugom metodom praćenja intenziteta. Preciznost, pouzdanost, upotreba u gotovo svim uslovima treninga, memorisanje i bežični prijenos signala samo su neke od prednosti. Na tržištu se danas mogu naći monitori frekvencije srca više proizvođača i široke lepeze funkcionalne složenosti. Uglavnom svaki nivo vježbanja, od rekreacije, srčane rehabilitacije ili mršavljenja do vrhunskog sporta može naći uređaj u skladu sa specifičnim potrebama. Osim prikaza aktualne frekvencije srca imaju funkciju sata, podešavanje ciljane zone sa alarmima, pa do najsloženijih modela koji uključuju brojne statističke kalkulacije, različite metode 273 programiranja ciljanih zona, timere, prolaze i automatsku pohranu podataka u programiranim intervalima za više treninga što uz pomoć posebnih programa omogućuje detaljnu računalnu analizu. ZONE OPTEREĆENJA U srčanom monitoringu se koriste tzv. ciljne zone frekvencije srca za različite ciljeve ili faze vježbanja. To su procenti nekih definiranih vrijednosti. Najčešće se FSmax, izmjerena najbolje u fiziološkom laboratoriju ili samo pretpostavljena, uzima za osnovnu vrijednost. Druga je tzv. rezerva frekvencije srca, koja uzima u obzir i trenutnu kondiciju (srčana rezerva – oduzimanjem minimalne od maksimalne frekvencije), te postotci biohemijskih (laktatni prag) ili ventilacijskih (maksimalni primitak kisika - VO2 max) karakteristika. Na osnovi FSmax i rezerve četiri su osnovne zone intenziteta vježbanja i to: zona umjerene aktivnosti 50-60%, kontrola tjelesne težine (djelotvorno metaboliziranje masti) 60-70%, aerobni (napredniji) trening 70-80%, i takmičarski trening 80-100% maksimuma. Ovo su aproksimativne vrijednosti i dobro ih je za pravilnu primjenu zona opterećenja tačno individualno odrediti spiroergometrijskim testiranjem pod nadzorom sportskog liječnika. MOGUĆNOSTI PRIMJENE MONITORA FREKVENCIJE SRCA U DOZIRANJU INTENZITETA U VRHUNSKOM SPORTU I REKREACIJI U području rekreacije i vrhunskih sportskih dometa sve više trenera i sportista prepoznaje vrijednost praćenja pulsa elektronskim uređajima - monitorima frekvencije srca (Heart Rate Monitor). Pulsmetri, kardiotahometri, pulsomjeri neki su od naziva za uređaj usavršavan od 70-ih godina prošlog stoljeća i koji mnogi stručnjaci smatraju jednim od najvažnijih tehnoloških dostignuća u području sporta. Oduševljenje kojim rekreativci često reagiraju na rad sa srčanim monitorima dodatno potvrđuje prethodnu pretpostavku. Vrijednost srčanih monitora je u mogućnosti maksimalne individualizacije. Oni praktično uklanjaju nagađanje o intenzitetu iz trenažnog procesa. Ne daju čarobnu formulu uspjeha, međutim uz stalno obogaćivanje znanja i nemjerljivi trud u primjeni ovog vrijednog pomagala u treningu, uspjeh je mnogo izvjesniji. POLAR 274 Kompanija Polar Elektro je lider u tehnološkim inovacijama i praćenju srčane frkvencije još od 1977. godine. Kroz godine iskustva Polar je uspeo da objedini iskustva u fiziologiji sporta i elektronici i tako zadovolji potrebe korisnika. Bazira se na sve nivoe fitnesa nudeći sveobuhvatnu ponudu proizvoda, zajedno s bitnom podrškom i savjetima. Sve, od poboljšanja sportskih performansi sportista do pomaganja da ljudi uživaju u zdravijem stilu života, te pomaže pri rehabilitaciji i održavanju mase.Od prvog predstavljanja Polar monitora otkucaja srca 1982. godine, kompanija Polar Electro je predana provođenju inovativnih fizioloških i sportskih medicinskih istraživanja. Zapravo, sve karakteristike Polar proizvoda su bazirane na naučnom radu i u skladu su s preporukama vodećih svjetskih stručnjaka u sportskoj medicini. Uz vlastita istraživanja i razvoj, Polar Electro je također uključena u saradnju s raznim istraživačkim institucijama u svijetu, a rezultati saradnje su prezentirani na mnogim naučnim skupovima i objavljeni u međunarodnim naučnim časopisima.Osim za individualce koji su zainteresirani za svoje zdravlje, Polar monitori otkucaja srca i tehnologija analiziranja podataka se koristi u raznim istraživanjima u području sporta, vježbanja i zdravlja.Tokom vežbanja Polar omogućava praćenje srčane frekvencije i samim tim unapređivanje treninga i sticanje bolje kondicije.Pomoću aktivnog monitoringa srčane frekvencije, jačine treninga i kalorijske potrošnje doprinosi unapređenju performansi kako profesionalnih tako i rekreativnih sportista, te su različiti modeli i prilagođeni potrebama ciljnih grupa.Polar je svoje proizvode svrstao u A,F,M i S kategorije. Modeli S serije S410, S610, S710, S625x i S810 imaju mogućnost prijenosa podataka na PC za analizu i planiranje treninga i nastupa - zvučni ili IR prijenos. Polar monitor mjeri frekvenciju srčanih otkucaja koristeći senzor za mjerenje mehaničkog pulsa prilikom protoka krvi kroz kapilare, a koji se u konačnici očituje na monitoru sprave kao broj otkucaja u minuti. POLARTEAMSYSTEM Polar, vodeća tvrtka u fiziologiji timskih sportova 2001 godine predstavila je prvi sistem vježbanja na bazi nadzora otkucaja srca za timske sportove, koji omogućava treneru praćenje, testiranje i dobivanje povratnih informacija o uspješnosti igrača. Napravljen da zadovolji trenerske potrebe, pruža jedinstveni uvid u funkcionalne sposobnosti igrača ekipe. Integracija Polar tehnologije mjerenja otkucaja srca u program vježbanja osigurava optimalni nivo kondicije sportista, pomaže u uklanjanju većih povreda i spriječava pretreniranost. Polar Team Pro set uključuje baznu stanicu, punjač primopredajnika, 10 punjivih primopredajnika, USB adapter i softver za računala. POLARTEAMSYSTEM – BAZNASTANICA 275 Polar Team bazna stanica prima podatke sa primopredajnika koristeći Bluetooth tehnologiju, te šalje informacije putem mrežnog kanala ili WLAN na računar. Može da primi do deset primopredajnika i istovremeno služi kao Polar Team punjač primopredajnika a napaja ih u momentu kada ne prenose podatke. POLARTEAMSYSTEM – PRIMOPREDAJNIK Polar Team sistem detektuje podatke otkucaja srca preko elastičnog elektrodnog pojasa sa integriranim primopredajnikom koji se postavlja oko prsa ispod prsnih mišića. Frekvenciju srčanih otkucaja transmiter mjeri koristeći senzor za mjerenje mehaničkog pulsa prilikom protoka krvi kroz kapilare. Na taj način dobijeni rezultati vrlo su precizni i gotovo identični sa rezultatima Elektrokardiograma. Primopredajnici registriju parametre svakih 5 sekundi, te ih pohranjuju na unutrašnju memoriju za spremanje podataka sa kapacitetom snimanja od 11 sati i 20 minuta ali najviše do 127 distinktnih ciklusa. Nakon mjerenja primopredajnici se fiksiraju na baznu stanicu, koja je putem softificiranog programa zadužena za prijem i prijenos pohranjenih informacija na računalo. POLARTEAMSYSTEM- SOFTVER Polar team softver je specifično dizajniran za upravljanje timskim i grupnim vježbanjem. Ova aplikacija uključuje sveobuhvatne alate za analizu, planiranje i programiranje ciklusa vježbanja, te osigurava najbolje moguće karakteristike za nadzor informacija otkucaja srca u vremenu s alatima za analizu i izvještavanje, kako bi maksimizirali sportske performanse svakog pojedinca, kako bi se postigli postavljeni ciljevi. Ovaj alat omogućava odabir različitih prikaza za praćenje određenih parametara. Prikaz kompletnog ciklusa omogućava prikaz ukupnog napora svakog pojedinca u okviru sportskih i ciljnih zona, dok prikaz detalja nudi sveobuhvatne informacije u određenom vremenskom periodu. Uz Polar Team kalendar vježbanja može se kreirati sezona, podijeljena na razdoblja i detaljne cikluse vježbanja, te uključuje analizu zadnjih vremenskih perioda s indikatorom statusa oporavka za svakog pojedinca. 276 Zaključak Opterećenje u vježbanju se može posmatrati kao mjera objektivnih pokazatelja i parametara funkcionisanja organizma i njegovih sistema. Optimalna opterećenja su ona koja omogućavaju zadovoljavanje postavljenih zahtjeva bez negativnih posljedica na organizam. Frekvencija srca, kao instrument za praćenje fiziološkog napora, je tjelesna karakteristika koja pouzdano ukazuje na stanje organizma, a moguće ju je objektivno pratiti u gotovo svim situacijama. Monitori srčane frekvencije omogućuju kvalitetan pristup analizi, tj. pružaju uvid u stvarno fiziološko opterećenje koje kineziološki tretmani predstavljaju za svakog pojedinca. Povratne informacije govore o efektima postavljenih programa, te otvaraju prostor za optimalno planiranje i programiranje trenažnih sadržaja shodno potrebama pojedinca u cilju razvijanja sportskih performansi, što u potpunosti opravdava implementaciju monitora srčane frekvencije u sportu i rekreaciji. Literatura 1. Bar-Or T., Bar-Or O., Waters H., Hirji A., Russell S. (1996). Validity and social acceptability of the polar vantage xl for measuring heart rate in preschoolers. USAPediatr Exerc Sci 8(2): 115-121. 2. Burke, E.R. (1998). Precision heart rate training. Human Kinetics. 3. Dias A., Fisterer B., Lamla G., Kuhn K., Hartvigsen G., Horsch A. (2009). Measuring physical activity with sensors: a qualitative study. Stud Health Technol Inform 150:4759. 4. Fox, S.M., Naugthton, J.P., Gorman, P.A. (1972). Physical activity and cardiovascular health: III. The exercise prescription: frequency and type of activity. Mod Concepts Cardiovasc Dis, 41: 25-9. 5. Hottenrott, K. (2006). Training with the heart rate monitor. Oxford:Meyer & Meyer Sport. 6. Must A, Spadano J, Coakley EH, et al.(1999). The Disease Burden Associated with Overweight and Obesity. Journal of the American Medical Association; 282(16): 15231529. 7. Porto LG. (2009). Comparison of time-domain short-term heart interval variability analysis using a wrist-worn heart rate monitor and the conventional electrocardiogram. Junqueira LF JrPacing Clin Electrophysiol 32(1):43-51. 8. Protić, J. (2006). Sportsko rekreativno vježbanje u grupi ili osobnom programu. 15. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, zbornik radova. 9. Rohde, H.C., T. Espersen (1987). Work intensity during soccer training and matchplay. 10. Thivierge M., Leger L. (1988). Validity of heart rate monitors. Department of Physical Education, University of Montreal, CanadaSci et Sports 3(3): 211-221. 277 11. Thivierge M., Leger L. (1989). Critical review of heart rate monitors. Department of Physical Education, University of Montreal, CanadaCAHPER J 55(3): 26-31. 12. Vieno A., M. Santinello, MC. Martini, (2005.): Epidemiology of overweight and obesity 13. among Italian early adolescents: relation with physical activity and sedentary behaviour. 14. Epidemiologia e psichiatria sociale 14(2):100-107. 15. Vogelaere P., De Meyer F., Duquet W., Vandevelde P. (1986). Sport tester pe 3000 vs holter ecg for the measurement of heart frequency. Hoger Instituut voor Lichamelijke Opvoeding, Vrije Universiteit Brussel, BelgiqueSci et Sports 1(4): 321-329. 278 PRILOG 1.: PROGRAM RADA PROGRAM RADA 18. OKTOBAR 2012., četvrtak 17:00 - 19:30 20:00 Doček gostiju i prijave, Hotel „ Blanca „ resort&spa, Babanovac Vlašić Večera 19. OKTOBAR 2012., petak 08:30 - 11:00 11:00 - 11:45 Prijava učesnika, Hotel „ Blanca „ resort&spa, Babanovac Vlašić Svečano otvaranje 11:45 - 12:15 Pozvano predavanje: Uloga lokalnih vlasti u promicanju tjelesne aktivnosti prof. dr. Stjepan Heimer (Zagreb,HR) 12:15 - 12:45 Pozvano predavanje: Vjetrovi globalizacije i njihov utjecaj na sport i zdravlje u BiH, prof. dr. Izet Rađo (Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, predsjednik Naučnog odbora V međunarodnog seminara“Uloga sporta u očuvanju zdravlja“, (Sarajevo, BiH) 13:00 - 14:00 Koktel dobrodošlice/ručak 14:30 - 15:00 Prezentacija projekta: Edukacija žena za menadžere i instruktore sportskorekreatvivnih aktivnosti, Amela Trbić, Sportski savez SBK/KSB Radni dio 1. Nove tehnologije u sportu 16:50 - 17:00 kafe pauza /osvježenje 17:00 - 17:30 Promocija knjige: Aerobik – aerobna gimnastika, Autori: dr.sci.Lejla Šebić i mr.sci.Marijana Arapović Univerzitetski udžbenik Izdanje 2012. godina Radni dio 2. 17:30 - 18:30 Fitness u službi tjelesne aktivnosti: trenažni programi i programi za invalidne osobe i osobe sa posebnim potrebama 279 18:30 - 19:30 RADIONICA: Metodički pristup organizacijskih oblika sata sportske rekreacije prof.dr. Snježana Beri , Zagreb, Hrvatska; 19:30 Slobodne aktivnosti 20. OKTOBAR 2012., subota Radni dio 3. 09:30 - 10:50 10:50 - 11:05 Zdravstveni aspekti: Povrede i prevencija i Ishrana sportista Radni dio 4: 11:05 - 12:05 Zdravstveni aspekti – Očuvanje zdravlja i tjelesna aktivnost 12:10 - 13:00 OKRUGLI STO : Javno-zdravstveni potencijal zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti (ZUTA-e) gost predavač: prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska; moderator i predavač : mr.sc. Amra Živanović Zavod za javno zdravstvo SBK/KSB, BiH; 13:00 - 13:15 13:15 - 14:15 kafe pauza /osvježenje Zdravstveni aspekti – Očuvanje zdravlja i tjelesna aktivnost 14:30 Ručak 15:30 kafe pauza /osvježenje Radni dio 5: 16:00 - 17:20 Menadžment u sportu 17:30 - 18:15 RADIONICA: Kako biti uspješan nastavnik, prof.dr. Nijaz Skender Univerzitet u Bihaću, Pedagoški fakultet, BiH; moderator: doc.dr. Osman Bajrić 18:30 - 19:30 20:30 Zaključci seminara, podjela zahvalnica i certifikata Svečani koktel 21. OKTOBAR 2012., nedelja 10:00 - 12:00 Sportske aktivnosti 12:00 - 14:00 Obilazak znamenitosti grada Travnika 280 14.00 Ispraćaj gostiju PRILOG 2: GOSTI SEMINARA POSEBNI GOSTI SEMINARA 8. Dekani i predstavnici visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture: prof.dr. Munir Talović, dekan, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu; prof.dr. Nijaz Skender, dekan, Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću; prof.dr. Vidoslav Lolić, dekan, Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet APEIRON, Banja Luka; prof.dr.Vlatko Šeparević, dekan, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli; doc.dr. Hazim Selimović , dekan, Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku; doc.dr. Ekrem Čolakhodžić,prodekan za nastavu,Nastavnički fakultet, Univerzitet "Džemal Bijedić" Mostar; doc.dr. Marin Čorluka, voditelj/studijska grupa:Fizička kultura, Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilište u Mostaru; prof.dr. Goran Bošnjak, Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, Univerzitet u Banja Luci 1. 2. 3. Dekani visokoobrazovnih institucija u oblasti medicine i zdravstvenih nauka: prof.dr. Dijana Avdić, dekan, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu; prof.dr. Farid Ljuca,dekan,Medicinski fakultet Univerzitet uTuzli; prof.dr. Mehmed Avdagić, Farmaceutsko zdravstveni fakultet, Univerzitet u Travniku; 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. SASTANAK DEKANA I PREDSTAVNIKA VISOKOOBRAZOVNIH INSTITUCIJA U OBLASTI SPORTA I TJELESNE/FIZIČKE KULTURE I OBLASTI MEDICINE I ZDRAVSTVENIH NAUKA U BOSNI I HERCEGOVINI Susret/sastanak dekana i predstavnika visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture i oblasti medicine i zdravstvenih nauka održan je u subotu, 20.10.2012. godine na Edukacijskom fakultetu Univerziteta u Travniku sa početkom u 12.00 sati. Sastankom je predsjedavao prof.dr. Munir Talović, dekan Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu a domaćin je u ime Edukacijskog fakulteta bio dr Nihad Selimović. Sastanak je imao slijedeći Dnevni red: 1. Predstavlajnje Instiucija i pojedinaca; 2. Vidovi moguće saradnje između institucija; 3. Zakljkučci; 281 Na početku sastanka prof.dr. Munir Talović je u ime prisutnih zvaničnika Institucija pozdravio domaćina, dr. Nihada Selimovića, izrazio zadovoljstvo odzivom prisutnih i čestitao Eduakcijskom fakultetu, dr Nihadu Selimoviću na uspješnoj organizaciji seminara i realiziranoj ideji da se okupe dekani odnosno predstavnici visokoškolskih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture. Na sastanku je zaključeno slijedeće: 1. Potrebu za okupljanjem institucija treba pretvoriti u praksu i slijedom određene dinamike razviti kontinuitet u zajedničkom sastajanju i druženju; 2. Na nivou države napraviti kalendar zvaničnih datuma koji se obilježavaju na ustanovama koji bi poslužio kao vodić za planiranje sadržaja na godišnjem nivou za svaku instituciju posebno. 3. Njegovati nove trendove privatnih Fakulteta i Univerziteta u kojima se konkurencija posmatra kao šansa za povečanje kvaliteta i razmjene iskustava dobre prakse a nikako kao konkurencija u odnosima između visokoškolskih institucija koja može ugroziti trenutnu i buduću saradnju. 4. Povezati institucije na naučnom i stručnom nivou kroz prisustvo na skupovima i praćenju sadržaja koji se realiziraju na visokoškolskim institucijama kroz seminare, simpozije, časopise, takmičenja, susrete. 5. Raditi na razvijanju modela koji će postepeno povezivati studente u sportska takmičenja i susrete na nivou države. 6. Baviti se stručnim pitanjima koja zastupaju interese institucije u cilju kvaliteta i ishoda učenja koja se stavljaju pred studente i načina na koji se istih dolazi. 7. Pokrenuti pitanje usaglašavanja Nastavnih planova i programa na svim ciklusima u cilju unaprjeđenja implementacije bolonjskog sistema i otvaranja mogućnosti studentima da prohodnost i mobilnost bude sastavni dio njihove mogučnosti studiranja i ponuda koju očekuju. 8. Ne baviti se pitanjima na koje se ne može uticati i za koja se ne mogu ponuditi odgovori iz razloga koji su pitanje politićkog sistema i na koja nemamo uticaj. Krenuti od situacija koje se mogu razviti vlastitim radom uz korištenje vlastitih resursa i kapaciteta. 9. Raditi na razvijanju programa edukacije koji bi bili interesno povezani između institucija sa lokalnim značajem kako za visokoškolsku instituciju i studente tako i za užu i širu lokalnu zajednicu. 10. Pružiti podrčku i ako treba inicirati studentska okupljanja kroz sportski, stručni, naučni i istraživački rad i podržati projekte koji će objediniti studenstku misao, ideju i aktivnost 282 koja nema prepreka ni granica jer se usmjerava isključivo na problematiku studenata, njihove sadašnjosti i budućnosti. Svi prisutni gosti su pohvalili održani skup, inicijativu organizatora i ideju koju treba nastaviti u budućnosti kako bi ovaj sastanak imao nastavak i kontinuitet koji će se pratiti. 283
