docBroj 193 - Hrvatske vode
download 
Report Transcription
Broj 193 - Hrvatske vode
UDK 628.1 ISSN 1330-321X HRVATSKA VODOPRIVREDA ZAGREB, TRAVANJ 2009., godiπte XVIII., broj 193 HRVATSKA VODOPRIVREDA MJESE»NIK HRVATSKIH VODA IzdavaË: HRVATSKE VODE Zagreb, Ulica grada Vukovara 220 Glavna i odgovorna urednica: Branka MatakoviÊ-Paver, dipl. pol. Savjet: Ruæica DrmiÊ, dipl. ing., Jadranko HusariÊ, dipl. ing., Zdravko Krmek, dipl. ing., prof. dr. sc. Pavao MiletiÊ, prof. dr. sc. Boæidar StilinoviÊ Uredniπtvo: Branko Bergman, dipl. ing., dr. sc. Danko BiondiÊ, Kristina Blagus, dipl. novinar, Tanja Brmbota DevËiÊ, prof., Branka MatakoviÊ-Paver, dipl. pol. Uredniπtvo se ne mora nuæno slagati s miπljenjem autora. PO©TOVANO »ITATELJSTVO! Ovaj uvodnik piπem na Dan planeta Zemlje. To je jedan od brojnih svjetskih dana u kojima svoju pozornost usmjeravamo na uoËene probleme i svjesni njihove teæine obiljeæavamo ih i upozoravamo na neizbjeænost promjena u ponaπanju prema svemu πto nas okruæuje. Tih dana, u skladu s motom pod kojim se te godine istiËe neki od dana, razliËitim, viπe ili manje maπtovitim akcijama zaokruæenim dodjelama brojnih priznanja i prigodniËarskim govorima puna su nam usta ekologije. I svijesti da nismo vlasnici Zemlje nego tek njezini privremeni æitelji. Niπta πto je objavljeno u Ëasopisu ne smije se ni u kojem obliku reproducirati bez (pismenog) odobrenja uredniπtva. Prekrπitelji se izvrgavaju progonu. pojedini dan, obeÊamo sebi i drugima kako Êemo postati Slike na omotu: Æeljko Car: Cres zemlju, zrak, na uskraÊena prava pojedinih skupina, Lektura: Likovno-tehniËka obradba: Nakon toga dodijelimo priznanja zasluænima za bolji, razumniji i paæljiviji, ako veÊ ne zbog nas, a ono zbog generacija koje dolaze. Odnosi se to i na vodu, na sve πto smo dosad veÊ uniπtili ili smo na najboljem putu da to uËinimo. Na æalost, svjetski dani dolaze i prolaze, a pravi entuzijasti i oni koji u tiπini kroz sve svoje djelovanje misle na Tisak: ono πto imamo i kako to saËuvati, najËeπÊe ne budu u svojem okruæenju ni prepoznati, a kamoli shvaÊeni. Savska 31 I zato, dok na mjesta na kojima se odluËuje ne dou oni Naklada: 3.500 primjeraka koji Êe razumjeti neizbjeænost promjena u ponaπanju prema Naslov uredniπtva: MjeseËnik Hrvatska vodoprivreda Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220 Mob. 098 40 68 30 e-mail: bpaver@voda.hr www.voda.hr njegovu buduÊnost. jedinom nam planetu, s pravom moæemo strahovati za Tko Êe tada preuzeti odgovornost za sve nedaÊe koje bi mogle zadesiti buduÊe generacije, manje je ili uopÊe nije vaæno. Vaπa urednica • Dobitnik Priznanja Ministarstva zaπtite okoliπa i prostornog ureenja RH za dostignuÊa na podruËju informiranja i obrazovanja za okoliπ. • Dobitnik nagrade Nobiliska 2003. za domete u publiciranju ekoloπkih tema. • Dobitnik priznanja Dravski Ëon 2007. za medijsku suradnju na promociji Drave. 70 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 SADRÆAJ Svaka kap je vaæna Lidija Pernar 38 Dan planeta Zemlje OneËiπÊenje vode i Irena DevËiÊ-Buzov bolesti 4 Boæena Tuπar 39 Poruke skrivene u vodi Alemka Goleπ 7 Velebitska priËa o vodi Lara »ernicki 42 Æene i zdrava voda Bardha Korça Selim Jusufi Arben Haziri Ljetopis pjeπËanog okruga Siniπa Golub 46 8 ©vica Vrijeme, klima i zrak koji diπemo Milan SijerkoviÊ Lidija Pernar 50 12 Dva tisuÊljeÊa hrvatske Plitvice - nakon Oluje SreÊko BoæiËeviÊ 16 Estuarij rijeke Krke Marta PlavπiÊ 22 Akumulacija Modrac Enver AgiÊ 25 Delta rijeke Okawango Miljenko Marotti 28 Voda u kamenu Mihajlo FilipoviÊ 33 ZapreπiÊ dobio proËiπÊivaË otpadnih voda Marija VlaπiÊ 35 TR AVA NJ 2009 meteorologije (LI.) Milan SijerkoviÊ 54 Elafiti (X.) Neven ©eriÊ 56 Obnova Matejuπke Tamara Vrdoljak 60 Ledeni svijet Faruk IslamoviÊ 62 Malta Vesna KoletiÊ 64 Río Anzu Goran ©afarek 67 3 DAN PLANETA ZEMLJE Zelena generacija Snaæni indikator globalne promjene klime velike su suπe koje su posljednjih godina zahvatile gotovo cijeli naπ planet. Upozorenja su dramatiËna, od toga da Êe svijet ali i Hrvatska biti gladni, da Êe brojne zemlje zadesiti veliki nedostatak pitke vode, do toga da se uvelike poveÊava opasnost od poæara koji Êe dotuÊi ionako jadnu i suπom ispaÊenu privredu mnogih zemalja. Niti jedan dio svijeta nije poπteen prirodnih nepogoda i katastrofa. Australija se suoËava s najduljim suπnim razdobljem u svojoj povijesti. Posljednjih desetak godina na tom kontinentu vladaju velike suπe, a πumski poæari postaju sve veÊi i opasniji. Broj stanovnika sve viπe raste, a samim time poveÊavaju se i potrebe za proizvodnjom hrane. PoveÊava se potroπnja pitke vode, a glavni potroπaË je poljodjelstvo koje diljem svijeta troπi oko 70 posto vodnih zaliha. Industrija se nalazi na drugome mjestu s 24 posto svjetske potroπnje. Potroπnja vode za kuÊanske potrebe iznosi oko 8 posto od ukupne koliËine potroπene vode. 4 Zalihe pitke vode svakim danom sve su manje. TrenutaËno na svijetu postoji oko 200 moguÊih kriznih æariπta povezanih s problemima vodoopskrbe. Rat za vodu veÊ je poËeo, a borba se vodi izmeu velikih korporacija i siromaπnih zemalja. NajveÊa prijetnja svima zove se: privatizacija. Malo tko doæivljava vodu kao robu koja se prodaje i kupuje jer voda je za sve nas opÊe dobro i pristup vodi pripada u temeljna ljudska prava, no voda je postala vrlo traæena i skupa roba kojom se sve viπe trguje. Pod vodstvom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i njezina OpÊeg sporazuma o trgovini uslugama, vodoopskrba potpada pod cijeli niz novih pravila, a nova pravila omoguÊavaju multinacionalnim kompanijama da kupuju i prodaju prava na vodu u zemlji po njihovu izboru. Svjetske korporacije danas vodom opskrbljuju oko 20 posto urbanog stanovniπtva u zemljama u razvoju. Cijene vode vrlo su Ëesto nerazumno visoke, te u nekim zemljama gotovo doseæu polovicu mjeseËnih prihoda. Zanimljivo je kako u mnogim situacijama Svjetska banka i Meunarodni monetarni fond (MMF) dræavama odobravaju kredite pod uvjetom da privatiziraju vodoprivredu i druge komunalne usluge. Kao primjer moæe posluæiti Argentina koja je potkraj 80-ih odluËila provoditi upute MMF-a i Svjetske banke. Tako je izmeu ostalog vodovod prodan za zanemarivo nisku cijenu ameriËkom divu Enronu. Nakon preuzimanja Enron je uniπtio kompletan vodoopskrbni sustav te danas u Buenos Airesu iz slavina viπe ne teËe pitka voda. Prvi veliki rat za vodu u ovom stoljeÊu vodio se u Boliviji u trenutku kada Svjetska banka nije æeljela obnoviti kredit od 25 milijuna dolara zajma bolivijskoj vladi. Nakon πto je dræavno poduzeÊe za vodoopskrbu prodano Bechtelu, cijene vode drastiËno su porasle. Masovne uliËne demonstracije koje su potrajale danima rezultirale su opÊim πtrajkom te je Bechtel bio prisiljen povuÊi se iz zemlje. No, preko „tajnog suda“ Svjetske trgovinske organizacije ta kompanija tuæila je vladu Bolivije za 25 milijuna dolara (Æe na izvoru). Ovakvih je primjera nebrojeno, te nam mogu i trebaju biti upozorenje, osobito u HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 ovim osjetljivim vremenima u kojima se nalazimo. Hrvatska se ovakvih stvari za sada ne treba bojati, barem ne u iduÊih trideset godina, naime donesena je Strategija upravljanja vodama za razdoblje od 2008. do 2038. godine, te se novom strategijom sprjeËava privatizacija vodnih resursa. Za provedbu Strategije upravljanja vodama Hrvatska Êe izdvojiti 50 milijarda kuna tijekom sljedeÊih trideset godina. Uz dræavni novac za provedbu strategije predviena su i sredstva iz europskih fondova. Strategija je kljuËan dokument na temelju kojega je izraen i prijedlog Zakona o vodama koji je proπao i prvo Ëitanje u Saboru. Prijedlogom novog zakona sprjeËava se moguÊnost privatizacije voda i vodoopskrbnih sustava. Koncesije za potrebe javne vodoopskrbe davat Êe se iskljuËivo jedinicama lokalne i podruËne samouprave. Takoer je onemoguÊena privatizacija vodne komunalne infrastrukture. ZahvaljujuÊi ovakvoj Strategiji upravljanja vodama Hrvati mogu biti mirni jer u naslijee svojoj djeci ostavljaju barem „hrvatsku vodu“. Do kada Êe ostati pitka, veliko je pitanje i ovisi o svima nama. Prema Nacionalnom izvjeπÊu o kvaliteti vode u Hrvatskoj, vidljivo je da je trend oneËiπÊenja zaustavljen. Glavni je problem organsko oneËiπÊenje vode. Duæ jadranske Velika Paklenica obale 60 posto svih ispusta kanalizacije odlazi izravno u more bez najosnovnijeg proËiπÊavanja, brojne crne jame nepropisno su izgraene te iz njih otpadne vode ulaze u krπ. Zbog toga je pokrenut Jadranski projekt koji provode Hrvatske vode, a kojim se trebaju izgraditi proËiπÊivaËi otpadnih voda duæ naπe obale. Prema prvome svjetskom izvjeπÊu o vodnim zalihama koje je objavio UNESCO, Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti vodnih izvora nalazi na petome mjestu u Most na Krupi TR AVA NJ 2009 5 Crno jezero Europi, a na 42. mjestu u svijetu. Hrvatska obiluje kvalitetnom vodom i raspolaæe velikim vodnim bogatstvom. ©ezdeset posto vodnog bogatstva Hrvatske nastaje unutar njezinih granica, a najveÊi dio toga bogatstva nalazi se u podzemlju Gorskoga kotara i Like. Na Dan planeta Zemlje, 22. travnja 2009. zapoËinje kampanja pod nazivom Zelena generacija!. Tara Zelena generacija inspirirana je Najboljom generacijom!, pokretom koji se javio nakon II. svjetskog rata kako bi se stanovnicima razruπene Europe popravio moral i usmjerilo ih se na novo stvaranje nakon dugih godina razaranja. Aktivisti smatraju da se danas nalazimo u sliËnoj situaciji te ako na vrijeme ne poduzmemo odreene mjere, Ëeka nas æivot teæi od onoga kakav je bio 1945. godine. Zelena generacija okuplja sve ljude koji imaju æelju unaprijediti svoje zdravlje i edukaciju, te æele sudjelovati u pronalaæenju i izgradnji rjeπenja za rjeπavanje hitnih nacionalnih, ali i globalnih problema. Mnogi futuristi ukljuËeni u mreæu Dana planeta Zemlje smatraju kako je iduÊa godina prijelomna, te da Êe 2010. godine doÊi do promjene u naËinu æivljenja, a danaπnji socijalni i industrijski poredak otiÊi Êe u proπlost. Zelena generacija podræava razvoj tzv. zelenih tehnologija koje Êe rezultirati zelenim poslovima, a uspjeh predviaju onim korporacijama koje Êe prve zakoraËiti u novo zeleno doba. Tekst i snimke: I R E N A D E V » I ∆ - B U Z OV 6 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 PORUKE SKRIVENE U VODI kristali su se samo djelomiËno stvarali, kao da Leprπanje snjeænih pahuljica podsjetile su ga na davno nauËenu Ëinjenicu da ni su izgubili æivce! jedna pahulja nije ista. Iako milijunima Poslije glazbe, pokuπali su s rijeËima. Nisu godina padaju na zemlju, meusobno se oËekivali da voda proËita rijeËi, ali su vjerovali razlikuju i nemoguÊe je pronaÊi dvije iste. na utjecaj. Ako je djelovala glazba, zaπto ne bi ©to bi bilo, pomislio je Masaru Emoto, i odabrane rijeËi? Napisali su na papir „Hvala autor knjige Poruke skrivene u vodi (V.B.Z., ti“ i „Ti, budalo“ na viπe jezika i omotali oko Zagreb), da zamrzne vodu i snimi kristale? boce tako da rijeËi budu okrenute prema Ako se razlikuju pahuljice, ni kristali ne bi unutra. Voda kojoj su upuÊene rijeËi „Hvala trebali biti isti. To je bio prvi korak japanskog ti“, oblikovala je prekrasne πesterokutne istraæivaËa u veliku pustolovinu i svijet koji kristale, a ona kojoj su bile namijenjene joπ uvijek prouËava. Godinama je istraæivao Hvala ti, na razliËitim jezicima - lijepi kristali pogrdne rijeËi, stvorila je iskrivljene kristale, vodu i spoznao da ona posjeduje sposobnost sliËne onima u vodi izloæenoj heavy metal prihvaÊanja informacija. Kristali su bili nova glazbi. SljedeÊa istraæivanja pokazala su da stuba, a rezultati istraæivanja izazvali su voda izloæena pozitivnim izrazima stvara divljenje u cijelome svijetu, ali, dakako, i dobro oblikovane kristale, za razliku od vode znanstvena osporavanja. Oni koji su prihvatili izloæene negativnim rijeËima. objaπnjenja istraæivaËa, fotografije raznolikih Kako objasniti razumijevanje rijeËi? Emoto kristala shvaÊaju kao poruke da joπ uvijek ima podsjeÊa na Stari zavjet u kojem piπe „Na nade za naπu Zemlju. poËetku bijaπe RijeË“, πto znaËi da je RijeË Pustolovina prodiranja u tajanstveni svijet postojala prije stvaranja svemira. Vjeruje da kristala zapoËela je u obiËnom kuhinjskom je ta „RijeË“ stvorila ljudska biÊa, a ona su hladnjaku. S mladim suradnikom Emoto je rijeËi nauËila iz prirode, osluπkujuÊi zvukove i pokuπavao pomoÊu jakog mikroskopa snimiti vibracije. RijeËi su izraz duπe. Stanje naπe duπe led koji se na sobnoj temperaturi brzo otapao. vjerojatno ima jako velik utjecaj na vodu koja PoËetni neuspjeh nije ih obeshrabrio: nakon Ëini i do 70 posto naπega tijela, a taj utjecaj dva mjeseca snimljena je prva jasna fotografija zamjetno djeluje na naπe tijelo. πesterokutnog kristala. Oduπevljeni njegovom RijeËi ljubav i zahvalnost Voda izloæena rijeËima ljubav i zahvalnost ljepotom prionuli su na nova snimanja.Vodom stvaraju razliËite kristale stvara najljepπe kristale, koji blistaju poput iz razliËitih izvora napunili bi 50 Petrijevih dijamanta. Te dvije rijeËi temeljna su naËela posuda, a zatim zamrzavali u hladnjaku na zakona prirode i æivota i zbog toga voda u minus 20 °C. Kad se voda zamrznula, njezine prirodnom obliku stvara πesterokutni oblik. su se Ëestice povezale i stvorile jezgru kristala, Na kraju svojega dugaËkog putovanja a kad se jezgra oblikovala u πesterokutni oblik, pojavio se vidljiv vodeni kristal. UnatoË svemirom, kaæe Emoto, voda je na Zemlju velikom broju posuda, nisu se u istom broju stigla ispunjena ljubavi i zahvalnoπÊu. Ljubav i stvarali kristali, a katkad nije bilo moguÊe zahvalnost stvorile su prvu iskricu æivota kojoj zapaziti ni jedan. Snimanja su pokazala da su pruæile njeænu briænost potrebnu za rast. I rijeË mudrost na razliËitim jezicima razliËiti izvori vode utjeËu na oblikovanje Poruka vode glasi: ljubav i zahvalnost. Samo stvorila je prekrasne kristale kristala - od jasnog i pravilnog oblika do jedna od te dvije rijeËi nije dovoljna. Ljubav iskrivljenog i mutnog. U vodi iz slavine (primjerice, u Tokiju) nije treba biti temeljena na zahvalnosti, a zahvalnost treba biti temeljena se oblikovao ni jedan kristal, a uzrok je, smatra Emoto, u kloru koji na ljubavi. Ove dvije rijeËi stvaraju najvaæniju vibraciju. uniπtava ustrojstvo prirodne vode i sposobnost stvaranja kristala. Sve πto postoji stvara vibracije, tumaËi Emoto, pa tako zapisane rijeËi OdliËni rezultati postizani su s prirodnom vodom (izvori, podzemne i glazba πalju vibracije koje voda moæe osjetiti, a zatim ih pretvoriti u vode, ledenjaci, gornji tokovi rijeka) u kojoj su se oblikovali jasni poseban oblik vidljiv ljudskom oku.Vibracija dobrih rijeËi ima pozitivan kristali. Svaka nova fotografija s pravilnim oblikom novog kristala uËinak na naπ svijet, dok vibracija negativnih rijeËi posjeduje razornu djelovala je kao Ëarolija. OpËinjeni rezultatom, istraæivaËi su nastavili moÊ. RijeË „budala“ u prirodi ne postoji - to je neprirodan element koji sa snimanjima i otkrivanjem novog svijeta. su stvorili ljudi. Voda jasno pokazuje ljudima kako bi trebali æivjeti i da Jednog dana doπli su na ideju da vodu izloæe utjecaju glazbe i rijeËi. negativnim emocijama, kao πto su mrænja, bijes, strah, tjeskoba ili pritisak, Vjerovali su da vibracije glazbe mogu utjecati na vodu. Stavili su bocu suprotstave zahvalnost, blagost, hrabrost, smirenost i sabranost. s destiliranom vodom na stol izmeu dva zvuËnika i pojaËali zvuk. U Svatko od nas moæe djelovati na πirenje dobrote svijetom. Dovoljno poËetku ekspremineta odluËili su se za klasiËnu glazbu, a dobiveni je sjesti kraj vode i poslati poruku ljubavi i zahvalnosti. Podzemnim rezultati ostavili su ih bez daha. Jasni i Ëisti tonovi Beethovenove tokovima, potocima, rijekama, jezerima i morem povezana je Pastoralne simfonije pridonijeli su oblikovanju jasnih kristala; utjecajem cjelokupna voda u svijetu. Svaka poruka pronaÊi Êe duπe ljudi πirom Mozartove »etrdesete simfonije stvorili su se tanki, elegantni kristali, svijeta, sposobne za prihvaÊanje pozitivnih emocija. a Chopinova Etida u E-duru oblikovala je kristale s lijepim detaljima. ALEMKA GOLE© Ohrabreni ljepotom kristala stvorenih pomoÊu klasiËnih skladbi, istraæivaËi su pustili - heavy metal glazbu. UËinak je bio katastrofalan: Snimke: V. B . Z . d.o.o. TR AVA NJ 2009 7 ÆENE I ZDRAVA VODA vode, Voda i zdravlje, ©tednja vode, Izgradnja i odræavanje bunara, Provoenje planova akcija za zaπtitu okoliπa. Seminar su posjetili predstavnici Vodnogospodarskog odjela iz Washingtona dr. Joyce Donahu i mr. Steve Potts, a zabiljeæili su ga i mediji. Kad graanima osiguramo pitku i sanitarnu vodu i odvodnju otpadnih voda, moæemo reÊi da smo osigurali 60 posto kvalitete æivotnog standarda (WHO). “Za Kosovo je poznato da ima najviπu stopu smrtnosti od bolesti koje se prenose vodom”, podatak je koji je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Samo 46 posto stanovniπtva prikljuËeno je na gradski vodoopskrbni sustav, dok se preostali dio stanovniπtva opskrbljuje iz bunara i ostalih izvora, Ëija se kvaliteta ne provjerava. Samo 28 posto stanovniπtva prikljuËeno je na sustav odvodnje otpadnih voda, a ostali rabe septiËke jame koje nisu izgraene prema propisima, i dogaa se da otpadne vode zagade vodu za piÊe. Stanje je postalo joπ problematiËnije nakon rata, s obzirom na prenaseljenost gradova i migraciju stanovniπtva iz sela u veÊe gradove. Stanovniπtvo se u gradovima gotovo podvostruËilo, dok je vodoopskrbni sustav ostao isti i nije poveÊao svoj kapacitet. Stanje se pogorπava zbog nemarne uporabe pitke vode, dotrajalog opskrbnog sustava i gubitaka u kuÊnim instalacijama, zbog ilegalnog prikljuËivanja i dugih razdoblja redukcije vode. podizanjem svijesti, jaËanjem suradnje, multietniËkim dijalogom i upozoravanjem na probleme voda. Usmjerili smo svoje napore na podizanje svijesti u æena, jer voda nosi poruku “ne naπkodi ti meni, neÊu ni ja tebi”, a æene svojom suptilnoπÊu mogu postiÊi taj mir s vodom i prenijeti ga u okoliπ, i tako pomoÊi uspostavljanju boljeg odnosa izmeu okoliπa i ljudi. SreÊom, pilot-projekt kao Æene i zdrava voda, toliko nuæno potreban naπem druπtvu, financirao je AER preko ureda REC-a na Kosovu, a realizirala ga je nevladina organizacija Priroda. Kad ovome dodamo Ëinjenicu da stanovniπtvo Kosova nije imalo nikakve moguÊnosti obrazovanja u zaπtiti okoliπa, pogotovo u pitanjima koja se tiËu vode, stanje postaje joπ alarmantnije. Uzevπi sve to u obzir, Inicijativa za zaπtitu okoliπa Priroda pokrenula je pilot-projekt Æene i zdrava voda. Cilj ovog projekta bio je smanjiti probleme u okoliπu usredotoËivanjem na pitanja vode, U svrhu realizacije projekta organiziran je seminar na kojem je educirana multietniËka skupina instruktora koji Êe se baviti pitanjima vode i okoliπa. Za vrijeme obuke struËnjaci IKSHP-a (Nacionalne ustanove za javno zdravlje), vodoopskrbnog sustava Ballava i SveuËiliπta u Priπtini prenosili su svoje znanje i iskustvo o temama kao πto su: Identificiranje problema vezanih uz Skupina æena koje su dobile svjedodæbe nastavila je prenositi svoje znanje na dvodnevnim seminarima u sedam podruËja na Kosovu: u Ferizaju, KaËaniku, Mitrovici, Prizrenu, Peju, –akovici i Seminrasu. Sudionice seminara bile su razliËitih nacionalnosti (Albanke, Srpkinje, Boπnjakinje, Romkinje) i razliËitih zanimanja: meu njima bilo je aktivistkinja i koordinatorica nevladinih organizacija, predstavnica politiËkih stranaka, inæenjerki, lijeËnica, uËiteljica, novinarki, kuÊanica, studentica, itd. Seminare su pratili lokalni mediji u nekoliko centara. Jedan od ciljeva projekta bila je provedba nekoliko planova, pa je sedam centara prijavilo svoje akcijske planove vezane uz vodu. Svaki od tih planova imao je svoje specifiËnosti, vaænost i prednosti. BuduÊi da je projekt “Æene i zdrava voda” imao ograniËen proraËun za realizaciju planova, samo su dva plana odabrana za realizaciju, i to plan iz –akovice i multietniËki plan iz Mitrovice. Akcijski plan iz –akovice, Kampanja za pitku vodu realizirala je nevladina organizacija Moj æivot. Cilj ovoga plana bio je pokretanje kampanje podizanja svijesti meu stanovniπtvom u pet sela u okolini –akovice: Demjanu 2, Demjanu 3 (Mahalla e Shehut) i u selima Crnjanu, Shqiponji, Sllovenu i Brekocu. VodeÊa skupina koja je pokrenula ovu kampanju pregovarala je s odgovornim tijelima vodoopskrbnog sustava Radoniqi o pokretanju πiroke kampanje πtednje vode, koja bi ukljuËila sve stanovnike u okolnim selima, prikljuËene na opskrbni sustav. Pregovori su bili uspjeπni i kampanja Êe zapoËeti ovih dana. Akcijski plan u Mitrovici, zvan Spasite svaku kap vode, pripremljen je i organiziran u bliskoj suradnji izmeu dvije nevladine organizacije, Organizacije demokratske inicijative za civilno druπtvo i Svijet anela. Projekt je zamiπljen kao radijska emisija o πtednji vode, na albanskom i na srpskom. Pripremljene su i broπure u kojima je skrenuta pozornost na velike koliËine vode 8 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 koje se neracionalno iskoriπtavaju, a slijedila je poruka Razmiπljajmo odgovorno o pitkoj vodi, da naπa djeca ne moraju traæiti zalihe Ëiste vode na Internetu. Rad na ovom akcijskom planu upotpunjen je okruglim stolom u centru CBM-a u Mitrovici. Bilo je 30 sudionika razliËite nacionalne pripadnosti, razliËitih zanimanja i razliËitih duænosti. Sudjelovao je i administrator Mitrovice i savjetnik Ureda premijera za pitanja spolova, te voditelj nevladine organizacije Priroda i predstavnici francuskog Caritasa. S ovog okruglog stola poteklo je nekoliko zakljuËaka: - Parcijalno upravljanje vodoopskrbnim sustavom u podruËju Mitrovice, - Stara mreæa opskrbnog sustava, - Nedostatak edukacije o problemima voda - Administracija UNMIK-a treba pruæiti veÊu pomoÊ regionalnoj upravi podruËnog vodovoda, - Voda ne poznaje granice. U Mitrovici je prvi put za istim stolom sjedilo 30 æena albanske i srpske narodnosti, raspravljajuÊi o osnovnoj tvari naπe egzistencije, o tvari koja ruπi sve granice. Postavljana su i raspravljana pitanja od najveÊe vaænosti za sve sudionike. NaËinjeni su prvi koraci prema pokretanju multietniËkih akcijskih planova i suradnje. Æene Mitrovice, koje razdvaja rijeka Ibar, iskoristile su vrijeme i prostor da se uzajamno raspitaju o problemima, brigama i æivotu koji provode bez obzira na nacionalnu pripadnost, ekonomski i socijalni status. Okrugli stol zavrπio je zajedniËkim ruËkom koji je okupio æene razliËitih nacionalnih pripadnosti koje imaju mnogo zajedniËkih problema, i zakljuËak je bio da moraju raditi skupa za zajedniËki interes, te da problemi voda prelaze sve granice. Projekt akcijskog plana koji su predloæile æene iz Prizrena bio je Podizanje svjesnosti æena o πtednji vode. Taj projekt zamiπljen je u obliku propagandnih poruka na radiju, jednosatne radio-emisije i organiziranje predavanja u prostorijama lokalne nevladine organizacije Kefser gdje se obiËno oko 50 æena sastaje jednom mjeseËno i raspravlja o razliËitim temama. Zbog ograniËenih sredstava projekta Æene i zdrava voda, ovaj plan akcija nije izabran za realizaciju. Meutim, buduÊi da se plan bavi veoma ozbiljnom tematikom, i zahvaljujuÊi Ëvrstoj volji sudionika u nastojanju da ojaËaju odnose izmeu ljudi i prirode, realiziran je vlastitim sredstvima. Projektom Æene i zdrava voda uËinjen je prvi korak prema poveÊanju osjetljivosti stanovniπtva na Kosovu za pitanja vode za piÊe. UËinjeno je to uz pomoÊ skupine æena koje su na tako poærtvovan naËin prenosile svoje znanje u sedam centara na Kosovu, putem medija koji su pokazali veliko zanimanje za izvjeπtavanje o provedbi ovog pilot-projekta, kampanjom za podizanje svijesti u pet sela okruga –akovice, s 2000 letaka, logom Spasite svaku kap vode, propagandnim porukama o πtednji vode koje su emitirane u Mitrovici i Skenderaju, a tu su bili i Ëlanci u prvoj publikaciji Nature Bulletin koja se bavi tematikom voda, a koja je objavljena na albanskom, engleskom i srpskom. Projekt su pozdravili i podræali svi sudionici, a rezultati su premaπili oËekivanja. OËekivalo se da Êe oko 150 sudionika biti izravno i aktivno ukljuËeno. Taj je broj udvostruËen i viπestruko premaπen u programima emitiranima preko radija, u drugim medijima, propagandnim porukama o πtednji vode, letcima i biltenu. TR AVA NJ 2009 Takoer se oËekivalo da Êe do multietniËke suradnje doÊi samo u Priπtini za vrijeme prvog seminara, no tema Zdrava voda dobro je primljena i realizirana u multietniËkom sastavu i u drugim srediπtima: Ferizaju, Prizrenu, Peji i Mitrovici na dvodnevnim seminarima. Osoblje i æenska provedbena skupina projekta “Æene i zdrava voda”zakljuËili su da je projekt pobudio veliko zanimanje, prema reakcijama, povratnim informacijama i brojnim zahtjevima za nastavkom projekta, πto upuÊuje na potrebu da se on nastavi i proπiri. Potpomogle su ga takoer i razne vladine ustanove i civilno druπtvo koje je, vidjevπi uspjeh i potrebu za razmatranjem ove teme, pokazalo spremnost da ovu akciju podupru. Stremljenje k odræivosti jaËa mreæu suradnje vladinih ustanova, nevladinih organizacija i edukaciju stanovniπtva s obzirom na standarde ravnopravnosti spolova, multietniËke suradnje, poπtovanje ljudskih prava, poboljπanje druπtvenog standarda i napore za postizanje zdravijeg okoliπa. Voda doista prelazi sve granice! dr. sc. BARDHA KORÇA, dr. sc. SELIM JUSUFI, dr. sc. ARBEN HAZIRI Kemijski odjel, Fakultet prirodnih znanosti, SveuËiliπte u Priπtini, Kosovo Preveo s engleskoga: DUBRAVKO DOSEGOV I∆, prof. 9 WOMEN AND SAFE WATER When we supply drinking and hygienic water and sanitation for the citizens we can say that we have ensured 60% of a quality living standard (WHO) “Kosova is known to have the highest morbidity rate from diseases that are transmitted through water”, is the data made public by the WHO. Only 46% of the population are connected with city water supply system, while the other part get their water supplies from the wells and other sources which are not checked for their quality. Only 28% of the population, are connected with the sanitation system, others use septic tanks, that are not build according to the standards and it often happens that the waters from sanitation contaminate drinking water. After the war the water issue became even more problematic, having in mind the overpopulation of towns, and migration of the people from villages to bigger towns. The number of population in town almost doubled, while the water supply system is the same and has not increased its capacity. The situation is getting worse because of careless usage of the drinking water, the worn out supply system, and leakages in the home water installations, because of the illegal connection in the and long periods of water reductions and consequences that come as a result. When we add to this the fact that population of Kosova, has not had any access to environmental education, especially none, on water issues, the situation becomes even more alarming. Having all this into consideration the Initiative for Environmental Protection “Nature”, initiated a pilot project “Women and Safe Water”. The goal of this project was to reduce the environmental problems, focusing on water issues, through awareness raising, strengthening the cooperation, multiethnic dialogues, and advocating about water problems. We concentrated our efforts on the women's awareness raising, because the water spreads the message “do not hurt me, and I won't hurt you”, and women with their subtlety can initiate this peace with 10 water and can transmit it to the environment helping create a better relation between Environment and Human beings. Fortunately, a pilot project like “Women and Safe Water”, that was so strongly needed in our society, was financed by AER, through the REC office in Kosova, and was implemented by the NGO “Nature”. In order to implement this project a TOT was organized, where the multiethnic group of trainers that is going to treat the water and environmental issues was trained. During the training the experts from IKSHP (National Public Health Institution), Water Supply System Batllava, and from the University of Prishtina offered their knowledge and instructions on topics like: Identifying problems regarding water issues, Water and Health, Saving Water, Construction and maintenance of the wells, Implementing the action plans about environment protection and advocacy. This TOT, was visited by representatives from Washington DC Water Department Dr. spec. Joyce Donehu and Ma. Spec. Steve Potts, and also was documented by the media. The group of certified women continued to transmit their knowledge through two day seminars in seven regions in Kosova: Ferizaj, Kacanik, Mitrovica, Prizren, Peje, Gjakove. Seminars. Women participating in this training were of different nationalities (albanian, serbs, bosniac, and roma), and different professions: there were women activists and NGO Coordinators, represenatives from political parties, engeneers, doctors, teachers, journalists, housewifes, students, etc. The training was covered by the local media in a few centers. One of the goals of the project was implementing a few action plans, so the seven centers applied with local action plans about water. Each of the plans had its” own specifics, importance and advantages. Because project “Women and Safe Water”, had a limited budget for implementing the action plans, only two were selected for implementation, and these were the plan come from Gjakova and the multiethnic plan from Mitrovica. The action plan from Gjakova, “The Campaign about Drinking Water” was implemented by the NGO” My Life”. The aim of this action plan was to initiate an awareness raising campaign for the population of five HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 villages surrounding Gjakova:Demjan 2, Demjan 3 (Mahalla e Shehut), Crmjan village, Shqiponja, Slloven, and Brekoc village. The leading group that started this campaign is negotiating with responsible authorities of the Radoniqi supply system, to start a broad campaign on saving water, that will involve all the inhabitants of the villages nearby that are connected in this supply system. The negotiations were successful and the campaign will start these days. The action plan in Mitrovica that was called “Save every drop of water” was a plan prepared and organized in close cooperation of two local NGO-s, “Organization of democratic initiatives for civil society” and “World of Angels”. This project was designed as an announcement in the radio referring saving water, in Albanian and Serbian language. Also leaflets were designed, with the attention is focused on a large amount of water being used non -rationally and the message following “let us responsibly think about drinking water, so our children do not look for resources of clean water in the internet”. The work of this action plan was completed with a round table in the CBM center in Mitrovica. There were 30 participants of different nationalities, different professions, and different responsibilities. The administrator of Mitrovica also participated, the adviser for gender issues at the Prime-Ministers Office was there, the manager of the NGO “Nature” and representatives from French Caritas”. Several conclusions were drawn at this round table: - Partial managing of the water supply system in the region of Mitrovica, - The old net of the supply system, - Lack of education about water problems, - UNMIK administration should give more help in regional administration of the regional waters company, - Water does not know limits. In Mitrovica for the first time around the table 30 women of Albanian and Serb nationality, were seated, to discuss about this essential substance for our existence, the substance that breaks all borders. There were questions made and discussed issues of great importance for all participants. First steps towards starting multiethnic action plans and cooperation were made. Women from Mitrovica that were separated by the river IBER, used this time and space to ask each other of troubles, worries, and the life they live no matter nationality, economical and social status. This round table ended up with lunch that gathered women of different nationalities, that have a lot of problems in common and their conclusions were that they should work together for common interests of the city and that the water problem crosses all borders. The project of the action plan that women from Prizren came with, was “Women's Awareness Raising on Saving Water”. This was imagined to be done through ads in the radio, a one hour show in the radio, and organize a lecture in the premises of the local NGO “Kefser”, where usually about 50 women gather once a month and discuss on different topics. Because of the limited number that the project “Women and safe water” could fund, this action plan was not selected for implementation. But, because the plan treated a very serious topic, and the strong will of the participants to further strengthen the relation between People and Environment, this action plan was implemented by self contributions. Through the project “Women and safe water” first steps towards raising sensitivity of the population about drinking water issues in Kosova was made. This was done with the help of women group TR AVA NJ 2009 that in such a devoted way transmitted their knowledge in seven centers of Kosova, through the media that were very interested to inform about the implementation of this pilot project, through the awareness raising campaign that was organized in five villages in Gjakova region, through 2000 leaflets, with the logo “Save every drop of water”, through the ads about saving water, that were emitted in Mitrovica and Skenderaj, and there were also articles in the first “Nature Bulletin” that treats water issues which was published in Albanian, English and Serbian language. This project was welcomed and supported by every participant, and the results exceeded the expectations. It was anticipated that around 150 participants would be directly and actively involved. This number was doubled and multiplied through the shows that were emitted in radio, other media, ads about saving water, leaflets and bulletin. It was also anticipated that the multiethnic cooperation will take part only in Prishtina during TOT, but the topic “Safe Water”, was welcomed and realized in a multiethnic structure also in other centers as: Ferizaj, Prizren, Peja, and Mitrovica during two day seminars. The staff and the women's implementing group of the project “Women and Safe Water”, concluded that this project raised great interest, according to the reactions, feedback and many requests for this project to continue, that shows the need and necessity for it to continue and expand. The project was supported also by different government institutions and civil society which seeing the success and the need for addressing this issue, showed their readiness to support it's sustainability. The aim towards sustainability is strengthening the net of cooperation of Governmental Institutions, NGO-s, and the education of population with the respect of the standards of gender equality, multiethnic cooperation, respecting human rights standards, improving social standard, and working for a healthier environment. Water really cross all borders!!! Ph. D. B A R D H A KO R Ç A , Ph. D. S E L I M J U S U F I , M. Sc. A R B E N H A Z I R I Department of Chemistry, Faculty of Natural Science, University of Prishtina, Kosova 11 SVJETSKI METEOROLO©KI DAN 2009. NEVEN »OBANOV VRIJEME, KLIMA I ZRAK KOJI DI©EMO Senj Dana 23. oæujka 2009. Svjetska meteoroloπka organizacija (SMO ili WMO) i velika, sloæna i uËinkovita meunarodna meteoroloπka zajednica obiljeæile su joπ jedan Svjetski meteoroloπki dan (SMD). Taj se najveÊi meteoroloπki dan proslavlja veÊ nekoliko desetljeÊa i pripada najstarijim svjetskim nadnevniËkim obiljeæjima u novije doba. SMD obiljeæava se u znak sjeÊanja na 23. oæujka 1950. kad je uspostavljena Svjetska meteoroloπka organizacija. Na taj dan je zapravo postala pravovaljanom odluka o osnutku te velike i vaæne meunarodne organizacije. Tim Ëinom je SMO preuzeo odgovornosti bivπe Meunarodne meteoroloπke organizacije (MMO) koja je utemeljena na Prvome meunarodnom meteoroloπkom kongresu odræanom u BeËu u rujnu 1873. Ta je meunarodna udruga meteorologa odigrala vrlo vaænu ulogu uspostavljanja meunarodne suradnje dotad neorganiziranih i razjedinjenih meteoroloπkih sluæba, s posebnim naglaskom na koordiniranje vremenskih motrenja i standardizaciju meteoroloπkih instrumenata. DARIJA NONVEILLER-©ESTO Mreænica 12 U meuvremenu su se, posebice u okolnostima dvaju svjetskih ratova, uloga i vaænost meteorologa i meteorologije u svijetu znatno poveÊale. Zato je dotadaπnji dragovoljaËki, nesluæbeni, status meteoroloπke suradnje postao nedovoljno uËinkovit. Stoga je suradnja podignuta na sluæbenu, meudræavnu razinu, s viπe obveza, odgovornosti ali i prava svake Ëlanice SMO-a. Godinu dana nakon svojega rekonstruiranja, godine 1951., SMO je postao specijaliziranom agencijom Organizacije ujedinjenih naroda. Sada SMO ima 188 Ëlanica, zemalja i teritorija, a svoje je nadleænosti proπirio s atmosfere na vodu i opÊenito okoliπ. U pravilu, meteorolozi obiljeæavaju obljetnicu svojega osnutka radno i svrhovito, odnosno usredotoËeno na jednu temu. Koriste je za upoznavanje meunarodne zajednice sa svojim radom i brojnim, raznovrsnim i korisnim primjenama meteoroloπke znanosti i prakse. U drugim prigodama, prikladno odabranom temom upozoravaju svijet na velike globalne probleme povezane s vremenom i klimom. Bliske su im i teme o raπirenim teπkoÊama u otklanjanju ili ublaæavanju kojih mogu pomoÊi meteorolozi i meteorologija. Za godinu 2009. odabrana je tema pod naslovom Vrijeme, klima i zrak koji diπemo. »ini se da je tema vrlo prigodna u doba kad se diljem svijeta dogovaraju “milenijski razvojni ciljevi Ujedinjenih naroda”, posebice na podruËjima zdravlja, hrane, osiguranja opskrbe vodom, smanjenja siromaπtva. U uskoj vezi s time je i poveÊanje uËinkovitosti HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 u sprjeËavanju prirodnih katastrofa i ublaæavanju njihovih posljedica, jer su 90 posto njih povezane s vremenom, klimom i vodom, te su zato u nadleænosti SMO-a. Znanstvenici i medicinski struËnjaci iz dana u dan uvjereniji su i sigurniji u prisutnost kljuËne veze izmeu vremena, klime i sastava zraka koji diπemo te njihovih uËinaka na ljudsko zdravlje. kombinaciju Ëestica dima i sumpornog dioksida. Guste su magle Ëesto zatoËile naznaËene zagaivaËe, uzrokujuÊi njihovo nagomilavanje u velikim koliËinama i nastanak tzv. smoga. Opasna smjesa moæe takoer potaknuti nastanak korozivnih kapljica sumporne kiseline koje nadraæuju ljudske diπne putove i mogu uzrokovati raπirenu πtetu u okoliπu. StoljeÊima i tisuÊljeÊima ljudi su se uspijevali dovoljno uspjeπno suËeljavati s uËincima vremena i klime. Pritom su prilagoavali svoja boraviπta i skloniπta, proizvodnju hrane, opskrbu energijom i naËin æivljenja okolnostima klime i okoliπa. S porastom svjetske populacije, πto je posebice dobilo zamah poËetkom 20. stoljeÊa, poveÊalo se i zagaivanje zraka. Naglo poveÊanje svjetske populacije poticalo je rast megagradova: otprilike polovica od πest milijarda ljudi na Zemlji sad æivi u gradovima. PoveÊanje populacije imalo je za posljedicu znatno poveÊanje uporabe vozila i potreba za elektriËnom energijom. I jedno i drugo potiËe poveÊavanje izgaranja fosilnih goriva, uz oslobaanje reaktivnih plinova u atmosferi. Ljudi oneËiπÊuju atmosferu No, tijekom dugoga razdoblja ljudi su u atmosferi nesvjesno ostavljali i znakove svoje nazoËnosti, opskrbujuÊi nebo plinovima, praπinom i drugim Ëesticama. VeÊ zarana se zamijetilo kako to ima posljedice i na ljudsko zdravlje. U 1661. John Evelyn je zamijetio da “prljave i debele maglice” napadaju pluÊa londonskih stanovnika. Dva i pol stoljeÊa poslije stanje se joπ pogorπalo. Porastom industrijalizacije, poËetkom 20. stoljeÊa nastale su zamjetne promjene u zraku koji diπemo. Industrijska je revolucija donijela nove izvore oneËiπÊavanja zraka. Rasprostranjeno izgaranje ugljena unosilo je u zrak otrovnu Posebice od sredine 20. stoljeÊa vozila zajedno s industrijskim procesima izbacuju u atmosferu u znatnoj koliËini ugljiËni monoksid, duπikove okside, sumporni dioksid i male lebdeÊe Ëestice. Duπikovi oksidi i druge supstance poput promjenjivih organskih spojeva pod utjecajem SunËeve svjetlosti proizvode prizemni ozon koji ima zamjetan nepovoljni uËinak na stanje diπnih organa. Sad se najveÊi dio smogova povezuje s tom kombinacijom SunËeva svjetla i reaktivnih plinova - tzv. fotokemijski smog - viπe nego s londonskim smogom u prijaπnjem dijelu 20. stoljeÊa. Prljavi zrak πteti zdravlju Motorna vozila i industrije takoer emitiraju plinove staklenika, kao πto je to ugljiËni dioksid, πto u dugom razdoblju mijenjaju klimu, utjeËuÊi na ljude na razliËite naËine. To su: promjene vremena, porast razine mora, otapanje ledenjaka i ledenih masa, poveÊana osjetljivost na prirodne katastrofe, mijenjanje prirodnih ciklusa kolanja vode i proizvodnje hrane - da spomenemo samo neke. Drugi izvori zagaivanja atmosfere kao posljedice ljudskih djelatnosti ukljuËuju πumske poæare, spaljivanje bilja i otpada. Takvi razliËiti izvori zagaivanja predstavljaju nove izazove u svrhu zaπtite ljudskog zdravlja. Moæe se zakljuËiti da se u zadnjih nekoliko desetljeÊa stupanj zagaivanja atmosfere zamjetno promijenio i oneËiπÊavanje se zapravo pogorπalo. PoveÊanje broja stanovnika, poveÊana potroπnja energije i industrijski razvitak utjecali su na ispuπtanje dodatnih koliËina plinova i Ëestica u atmosferu koji mogu, a to doista i Ëine, utjecati na zdravlje. Tako su astma, srËane bolesti i rak pluÊa postali ËeπÊima, a mnoge su se medicinske okolnosti pogorπale ili su Ëak poticane i uzrokovane nepovoljnim promjenama kvalitete zraka. Uz to, zagaenje zraka loπe utjeËe na globalnu ekonomiju, na NIKA PAVER Zagreb TR AVA NJ 2009 13 DARIJA NONVEILLER-©ESTO Sava osiguranje vode i hrane, oπteÊujuÊi biljke, usjeve i ekosustave. Meteorolozi nadziru sastav zraka Meteorolozi, klimatolozi i kemiËari koji se bave istraæivanjem sastava zraka svojim radom svakodnevno pridonose ublaæavanju utjecaja vremena, klime i kvalitete zraka koji diπemo na zdravlje. Oni zajedniËki opskrbljuju medicinske struËnjake i ekologe analizama i prognozama razdiobe plinova u atmosferi, njihovoj koncentraciji i transportu (prijenosu). VeÊ od svojega osnutka SMO je bio zaËetnik usklaivanja motrenja i analize sastava atmosfere. Obavijesti o stakleniËkim plinovima, aerosolima i ozonu, kao i podaci o uobiËajenim meteoroloπkim i hidroloπkim motrenjima, redovito se prikupljaju iz globalne mreæe prizemnih motriteljskih postaja pomoÊu daljinskih mjerenja, sonda u visokoj atmosferi te aviona i satelita. Sve je to pridonijelo razumijevanju promjena kemijskog sastava atmosfere i nastanku znanstvene osnove o uËincima vremena i klime na kvalitetu zraka. Naravno, i o suprotnom procesu, o utjecaju sastavnica zraka na vrijeme i klimu. Brojni primjeri te zahtjevne aktivnosti SMO-a mogu se otkriti u znanstvenim studijama povezanim s Meunarodnom polarnom i GeofiziËkom godinom. Oni su razvidni i iz rada dræavnih meteoroloπkih i Buško blato hidroloπkih sluæba, njezinih Ëlanica, kao i u suradnji SMO-a s drugim meunarodnim organizacijama. SMO je bio aktivno ukljuËen u pothvate odreivanja promjena u sastavu atmosfere mjerenjem oneËiπÊavaËa, kao πto su to prizemni ozon, smog, Ëvrste Ëestice, sumporni dioksid, ugljiËni monoksid, od kojih je veÊina izravni rezultat industrijskog, urbanog i prometnog sagorijevanja fosilnih goriva. SMO je bio temeljna organizacija pri uspostavi tri najvaænija meunarodna dogovora kad je posrijedi sastav atmosfere. To su europska Konvencija o daljinskom prekograniËnom zagaenju zraka (1979.), beËka Konvencija o zaπtiti ozonskog sloja (1985.) i Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (1994.). Mnogi od zagaivaËa zraka, koji su takoer nusproizvod industrijske revolucije, odgovorni su za promjene u naπoj klimi πto su izvan opsega prirodnih varijabilnosti klime koje su povezane s astronomskim i geofiziËkim Ëimbenicima. SMO je sudjelovao u sponzoriranju Meuvladinog panela o promjeni klime (IPCC) koji je objavio svoje »etvrto izvjeπÊe o procjeni klime te je primio prestiænu Nobelovu nagradu 2007. godine. Njegov je zakljuËak da su promjene klime koje su u novije doba zamijeÊene diljem svijeta neprijeporne i vrlo vjerojatno uzrokovane poveÊanom antropogenom emisijom stakleniËkih plinova. IPCC je predvidio poveÊanje uËestalosti i intenziteta poplava, suπa i drugih vremenskih i klimatskih ekstrema kao rezultat toplije klime. Posebno treba istaknuti toplinske valove, jer oni mogu imati πtetne posljedice na ljudsko zdravlje, mogu pogorπati uvjete zagaivanja atmosfere i poticati nastanak i πirenje πumskih poæara. Vjetar, kiπa, snijeg, SunËevo zraËenje, temperatura i drugi meteoroloπki elementi mogu imati razliËite stupnjeve utjecaja na prijenos i stalnost atmosferskih oneËiπÊivaËa. PoveÊana gradska toplina moæe privremeno zatoËiti oneËiπÊeni zrak, dok kiπa ili snijeg manje ili viπe ispiru tvari koje oneËiπÊuju zrak i taloæe ih na kopno i u oceane. ZVONIMIR BARIŠIN Objektivne prognoze kvalitete zraka 14 Znanstvenici mogu upotrijebiti atmosferske modele radi dobivanja boljih procjena i prognoza ponaπanja zagaivaËa zraka. Pravodobna, valjana i toËna predvianja kvalitete zraka mogu znatno pridonijeti zaπtiti æivota ljudi i njihove imovine i vaæna su dopuna tradicionalnim vremenskim prognozama. Dok su se regionalne prognoze kvalitete zraka u zadnjih tridesetak godina poboljπale, HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 u drugim dræavama. U SAD-u je na taj naËin smanjen broj dana opasnog smoga u Los Angelesu. Izmeu sedamdesetih godina 20. stoljeÊa i 1999. dani s loπim ozonom u Los Angelesu smanjeni su od 200 na 41 dan godiπnje. pravodobno obavjeπtavanje lokalnih zajednica o tome joπ je priliËni izazov. Prognozu kvalitete zraka izrauje i objavljuje sve veÊi broj dræavnih meteoroloπkih i hidroloπkih sluæba, od kojih veÊina objavljuje razliËite, puËanstvu prilagoene izvjeπtaje i savjete. S obzirom na to da se naËini na koje pojedine regije daju savjete priliËno razlikuju, SMO omoguÊuje osposobljavanje odgovarajuÊih struËnjaka za izradu najuËinkovitijih analiza, prognoza i upozorenja o kvaliteti zraka s obzirom na njihovu druπtvenu korist. Nikad prije takvi proizvodi nisu bili poæeljniji i potrebniji nego πto su to sada. S porastom populacije, posebice u zemljama u razvoju, mnogi gradovi imali su teπkoÊe s oneËiπÊavanjem zraka zbog uporabe motornih vozila. Pokuπavalo se na razliËite naËine smanjiti taj uËinak. Mexico City, primjerice, uveo je program visokih standarda za vozila, zabranu voænje u danima s izrazito zagaenim zrakom, kao i stroge propise za rad tvornica.Takav program, kombiniran s neuobiËajno jakim vjetrovima, pomogao je odræati zagaenost zraka u 2000. godini na niskoj razini, tako Kako se broj velikih gradova poveÊava, a oni rastu i πire se, zagaivanje zraka utjeËe na brojnije puËanstvo diljem svijeta. VeÊ sada oko polovice svjetskog stanovniπtva æivi u velikim gradovima, a u veÊini njih, posebice u onima u zemljama u razvoju, nedostaje monitoring kvalitete zraka. Zato je jedan od najpreËih izazova popraviti takvo stanje te ustrojiti prikladne naËine monitoringa zagaenja zraka i razviti sustave za nadziranje i upravljanje zagaivanjem zraka. Svjetsko atmosfersko bdjenje (GAW) SMO-a i Svjetski meteoroloπki istraæivaËki program aktivno πire skup sluæba koje se skrbe o kvaliteti zraka. VeÊ su potaknuti brojni projekti za poboljπanje prognoze zagaenja zraka i prevencije njegovih uËinaka. Moæe se - kad se hoÊe! Od sredine 20. stoljeÊa vlade diljem svijeta poduzimale su razliËite aktivnosti radi smanjenja opasnosti oboljenja ili smrti od zagaenog zraka. Jedan od prvih poticaja za akciju bio jeVeliki smog u Londonu u prosincu 1952. Tada je zbog zagaenog zraka umrlo viπe od 4000 osoba.Taj je tragiËni dogaaj potaknuo 1956. donoπenje Zakona o Ëistome zraku radi kontrole emisije dima iz loæiπta ugljena. Kad se sliËan smog pojavio godine 1962. uzrokovao je smrt 750 osoba, manje od 20 posto od broja usmrÊenih u 1952. Postupno, kako se razina smoga smanjivala, poveÊavala se zimska osunËanost za viπe od 70 posto u razdoblju od 1956. do osamdesetih godina 20. stoljeÊa. Britanski Zakon o Ëistom zraku potaknuo je sliËnu zakonodavnu djelatnost TR AVA NJ 2009 Uza sve to, dræavne meteoroloπke i hidroloπke sluæbe (u Hrvatskoj je to Dræavni hidrometeoroloπki zavod) imaju vrlo istaknutu ulogu u monitoringu i djelovanju na izvanredna stanja u okoliπu. To su, primjerice, okolnosti kad su u zrak ispuπtene opasne tvari, kao πto su to industrijski kemijski otpad, zatim sluËajevi vulkanskih erupcija, nesreÊa u nuklearnim centralama, ŽELJKO CAR Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je podatak o prosjeËno dva milijuna preuranjenih smrti svake godine kao posljedice zagaivanja zraka. »ak i razmjerno niska koncentracija ozona, razliËitih Ëestica i sliËnih zagaivaËa zraka moæe vrlo nametljivo djelovati na diπni sustav i stanje srca, posebice u zemljama u razvoju. S obzirom na to, valjana prognoza kvalitete zraka omoguÊuje vrlo bitno rano upozorenje i pomaæe ublaæavanju opasnosti povezane s atmosferskim zagaivaËima. vidljivost, oπteÊuju usjeve i utjeËu na mjesnu klimu. S obzirom na to valja istaknuti specifiËni sustav Upozorenje na pijesak i praπinske oluje SMO-a. Taj sustav monitoringa i prognoza sadræaja pijeska i pojave praπinskih oluja, kao i istraæivanje njihovih uËinaka te davanje odgovarajuÊih savjeta, posebice je vaæan za sjevernu Afriku, Aziju i Sjevernu Ameriku. Jutarnja magla da je to bila prva godina u desetljeÊu bez uzbunjivanja zbog smoga u gradu. Uz sve πto je naznaËeno, SMO promiËe i istraæivanja na podruËju zagaenja zraka. »estice u otopinama, πto ih obiËno nazivamo aerosolima, vaæne su u procesima apsorpcije i refleksije zraËenja s povrπine Zemlje, atmosfere i oblaka. Jednako tako i za nastanak oblaka i oborine. Premda kiπa ispere veÊinu aerosola iz niæe atmosfere nakon nekoliko dana, brojne Ëestice mogu se zadræati dulje vrijeme u suhim zraËnim masama i u gornjim slojevima atmosfere, s razliËitim uËincima. Primjereno tome, istraæivanje aerosola postalo je vrlo vaæno te se oËekuje da Êe upravo aerosoli biti glavna komponeneta klimatskih i sinoptiËkih prognostiËkih modela sljedeÊe generacije. Kvaliteta zraka takoer je vaæna s obzirom na sadræaj pijeska i praπine, jer oni smanjuju ili πirenje bolesti zrakom. U svima takvim okolnostima meteorolozi mogu pomoÊi u predvianju njihovih disperzija i πirenja. U tome smislu posebice je vaæan SMO-ov Program aktivnosti u izvanrednim stanjima koji omoguÊava numeriËko modeliranje zagaivaËa, uzroËnika izvanrednih stanja. S obzirom na sve πto je predoËeno, ne Ëini se nimalo ishitrenim ili preuranjenim izbor teme ovogodiπnjeg obiljeæavanja Svjetskoga meteoroloπkog dana. Neprijeporna je Ëinjenica bliska povezanost vremena, klime i zraka koji nas okruæuje i koji diπemo. Meteorolozi i SMO o tome mogu osigurati valjane i pouzdane informacije te njima opskrbiti javnost i politiËare koji trebaju donositi vaæne odluke. mr. sc. M I L A N S I J E R KOV I ∆ 15 PLITVICE - NAKON OLUJE 16 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Ronioci - specijalci ©ezdesetogodiπnja ljepotica godine kada je po zadnjem zakonskom upisu ona poËela æivjeti, a za mene se tada otkrila na prvim stranicama zanimljive FraniÊeve knjige prepune oduπevljenja i fotografijama koje su privlaËile svojom ljepotom. Naπe druæenje nastavili smo mojim Ëlankom o njoj u gimnazijskome Ëasopisu Polet, a prvi susret bio je u ferijalnom logoru u PlitviËkome Ljeskovcu, NIKA PAVER Mislite li da se πalim navodeÊi brojku 60 i ljepotica, varate se. Otiite ovih dana sami nad izvor Korane i uputite se na obliænje vrhunce Medveak ili Stubicu i pogledajte ispred sebe! Pred vama upravo sada ta ljepotica oblaËi svoju svijetlozelenu haljinu propupaloga liπÊa, pod kojom se bjelasa Ëipkasta podsuknja od bezbroj bijelih niti slapova πto bude i rasiplju pjenu na proljetnome povjetarcu. Za nekoliko mjeseci nad novom haljinom od listopadnoga i vazdazelenoga liπÊa sjat Êe jarko ljetno sunce, a pod njom na onim isprepletenim stazama bit Êe ugodan hlad uz odsjaj tirkiznoplave vode koja nas rashlauje na Prπtavcima. Ali, po meni, najljepπu haljinu priprema joj jesen u crvenoæutome tkanju rujevine razasute po bijelom kamenu nad mirnom povrπinom njeænoga modroga plitviËkog oka. A kada zabijeli prvi mraz, vjetar Êe u svome naletu skinuti i tu njezinu haljinu i obuÊi je u bjelinu veliËanstvene zime. Okovane ledene dvorce slapova i bijelu plohu jezera obasjat Êe hladno sunce, ali Êe zato podariti svome posjetitelju toplinu prizora o kakvom je samo mogao sanjati. Eto, to je ta naπa ljepotica koja sada slavi 60 godina od 8. travnja 1949. godine otkada je pod stalnom zakonskom zaπtitom kao prvi hrvatski nacionalni park. Rjeπenje ili odluku o toj zaπtiti potpisao je u ime Sabora pjesnik i knjiæevnik Vladimir Nazor. Moæda ima i simbolike? Na popisu Svjetske prirodne baπtine nalazi se veÊ viπe od 30 godina, pa je meu najpriznatijim prirodnim ljepotama vodenog planeta Zemlje. A tko je to - pa to doista svi znamo. To su divna PlitviËka jezera, ponos liËkoga kraja i Lijepe Naπe. Moæda su neki i zaboravili da je ta prirodna ljepotica bila zaπtiÊena veÊ i prije 80 godina zaslugom ondaπnjih prirodoslovaca, ali na æalost samo jednu godinu, jer je tako odreivao tadaπnji financijski zakon. Vratimo li se dalje u njezinu proπlost, osnivanje Druπtva za zaπtitu i poljepπavanje PlitviËkih jezera dovodi nas na kraj 1800. godine, a to je viπe od 120 godina prave dugovjeËnosti. Ljepotice, svaka ti Ëast! Veseli me πto su Plitvice æenskoga roda, pa mogu priznati da ih iskreno volim veÊ 60 godina. Tako Êu osjeÊati do kraja svojega æivota i nitko mi to ne moæe zamjeriti. Za one druge ostalo je ProπÊansko jezero ili pak - ovaj plitviËki slap, pa sada svi zajedno uæivajmo u njihovoj iznimnoj ljepoti, doπli s ma koje strane u bilo koje godiπnje doba. Ljepotica nas uvijek doËekuje u jednoj od svojih neobiËnih haljina. gdje je tada bila njezina uprava. Za moje crteæe iz tog vremena (tada joπ nisam imao fotoaparat) znaju stariji Ëitatelji i oni koji su ih vidjeli na mojim samostalnim izloæbama, pa o tom razdoblju nemam πto dodati, nego samo priznati da su se naπa ljubav i naπe poznanstvo sve viπe produbljivali. Studentsko druæenje preraslo je u voenje ferijalaca posjetitelja od ProπÊa do Pjesma vode Kada sam je zavolio Kao i sve ljubavi, tako i ova moja na Plitvicama ima svoj poËetak. Bile su to rane gimnazijske TR AVA NJ 2009 17 NIKA PAVER NIKA PAVER Dio Gavanovac jezera u Donjim jezerima Ëetvrtog pada Korane, a doπle su i prve poklonjene ciklame jednoj doista dragoj Neni. Sada mogu priznati - bile su pod GalovaËkim slapom. Njega viπe nema, ali nema ni moje Nene. Kao mladi geolog i hidrogeolog poËinjem sve viπe razumijevati njezino nastajanje, nutarnju iznimnost, bogatstvo pojava i jedinstvenost meuovisnosti rasta, pa moja privræenost postaje joπ veÊa, a æelja da je zaπtitim sve jaËa. Speleoloπko, geoloπko i hidrogeoloπko istraæivanje ostalo je zabiljeæeno u arhivu instituta u kojemu sam tada radio, te u brojnim Ëlancima i predavanjima koja sam o njoj odræao. Druæenje sa sveuËiliπnim profesorima PavletiÊem i MatoniËkinom te tada asistentom StilinoviÊem i njihovim studentima za mene je bila nova spoznaja i uËenje o æivotu te ljepotice promatrano kroz objektiv mikroskopa. I eto, to uËenje i prenoπenje znanja za mene je zavrπilo prije nekoliko godina s mojim studentima Studija za treÊu æivotnu dob, kada sam ih (kao i brojne planinarske grupe) vodio po proljetnoj kiπi i po zimskoj idili od Ljeskovca i Labudovca do Kozjaka i Sastavaka. Nagrada za taj trud bile su mi rijeËi jednog studenta, 20 godina starijeg od mene: „Pa gdje sam ja to æivio kada tu ljepotu nisam do sada uspio vidjeti, ali eto, nikada nije kasno!“ Kada sam koncem osamdesetih godina proπloga stoljeÊa sudjelovao u fotografskom popunjavanju UNESCO-ove monografije o svim spomenicima prirodne i kulturne baπtine, od snimki ©kocjana, Durmitora i PlitviËkih jezera - za Plitvice su mi odabrali snimku konja sa saonicama koju sam snimio po suncu na staroj cesti iznad KozjaËke barijere. Dugo sam se godina Ëudio tom izboru, ali sada mi je to posebice drago jer je ona ostala dio proπlosti ove ljepotice, snimka koja se viπe ne moæe doæivjeti i koju danaπnja generacija uopÊe ne pamti. Naπe dugogodiπnje druæenje - premda nismo bili u zakonskoj vezi (priznajem, priæeljkivao sam biti njezin sluæbenik ili djelatnik) - ostvareno je u objavljenom prirodoslovnome vodiËu, nakon Oluje, s kolegama prirodoslovcima, te u nekoliko samostalnih turistiËkih vodiËa i knjizi eseja, a i seriji razglednica tiskanih nakon Domovinskoga rata. Sada umirovljen po slovu zakona ili zbog broja proæivljenih godina, i dalje pratim πto se s njom dogaa. Kad osjetim potrebu, ili mi bude moguÊe, upozorim na njezinu krhkost i osjetljivost jer i ona Êe uskoro po naπim mjerilima zaraditi svoje umirovljenje i zahtijevati nuæno poπtovanje. Ja dobro znam da ni ovaj kamen, a ni ova plitviËka sedra uz Ëistu vodu, ureenu πumu i neometan æivi svijet na tlu i u zraku uopÊe nisu dugovjeËni i neuniπtivi, osim ako mi u to ne upletemo svoje nerazumno gospodarenje, uljepπavanje ili moderniziranje. U sadaπnjem sve oËitijem zanimanju i traæenju, odnosno potrebi uæivanja u netaknutoj prirodi, moæda ipak prenaglaπeno nameÊemo svoj prisni kontakt, oËito traæeÊi od toga i odreenu korist za sebe. Mislim da to ipak nije najbolji niti nuæno potreban put u osvajanju ove naπe ljepotice. PlitviËke radosti i tuge Gornji dio LabudovaËkog slapa 18 “Opsada” ljetnih posjetitelja Vjerujem da ovdje nije potrebno nabrajati imena naπih πesnaest jezera, opisivati koja su Donja, a koja Gornja, kako se nazivaju slapovi jer vjerujem da je doista malo naπih Ëitatelja koji nisu bar jednom bili i πetali njima. Za ovu prigodu obljetnice, prisjetit Êu se ukratko samo onoga πto me je znalo razveseliti, a πto rastuæiti kada bih se naπao na njima u vrevi radoznalih turista. Kada smo joπ πezdesetih godina proπloga stoljeÊa putovali starom cestom od Karlovca za GospiÊ ili OtoËac, na Plitvicama bismo zastali na parkiraliπtu iznad jezera Kozjaka ili ispod hotela Jezero te s oduπevljenjem promatrali panoramu udoline s najveÊim brojem Gornjih jezera i slapovima - od Labudovca preko Galovca do slapova Burgeta nad Kozjakom, kada sam meu njima joπ uvijek mogao nacrtati i PeriπiÊa mlin. Zasmetalo me πto sam na KozjaËkoj barijeri sretao kamione natovarene golemim balvanima iz kapelskih πuma koji su prelazili preko vrlo krhke sedrene barijere. Mi prirodoslovci pobunili smo se i u javnosti digli svoj glas pa je zabrana bila postavljena, Ëini se, joπ na vrijeme. HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Veselilo me πto je naπa skupina prirodoslovaca svake godine dobivala stalne ulaznice za obilazak jezera pa smo Ëesto prolazeÊi uza nj mogli zastati zbog mjerenja ili zabiljeæiti neki novi podatak, odnosno registrirati odreenu promjenu koju bismo tada primijetili. Kako nas nije bilo mnogo, Park nije na nas previπe potroπio. Nakon Domovinskoga rata to je na naπu æalost bilo ubrzo ukinuto, ali se uz posebnu pisanu molbu za jedan pojedinaËan posjet moglo i ostvariti. Bijelo i zeleno Pozitivno je bilo i to πto je nakon nekoliko godina konaËno proradila znanstvena postaja Ivo Pevalek pa su mladi struËnjaci poËeli sustavno pratiti i provoditi odreena mjerenja na Jezerima. Æalostila me je Ëinjenica πto je Park desetljeÊima imao premalo zaπtiÊeno podruËje sa sjeverne, istoËne i zapadne strane odakle je prijetila moguÊnost zagaenja podzemnih voda. S republiËkim zaπtitarima tek nam je nakon Domovinskoga rata uspjelo uz prikupljenu hidrogeoloπku dokumentaciju o najizravnijem slivnom podruËju izvoriπnih voda Plitvica, Hrvatskome saboru prikazati novi izgled granica, πto je na naπe zadovoljstvo bilo i prihvaÊeno. Nakon toga preusmjeren je i teπki opasan promet kamiona iz srediπnjeg dijela Parka na obilaznicu iza Medveaka. Da je okupacija PlitviËkih jezera za vrijeme Domovinskoga rata bila velika tuga i za nas plitviËke znanstvenike, sada je suviπno i govoriti. Neizvjesnost i briga za zaπtitu jezera potaknula nas je da uz pratnju UN-ovih struËnjaka spoznamo πto se dogaa. Radost je nastupila u trenutku Oluje i naπega povratka u razorene dijelove Nacionalnog parka. SjeÊam se, bio je tek drugi dan nakon te akcije kada sam uz razumijevanje svoga pretpostavljenog iz naπega instituta mogao otiÊi na Plitvice i kao predsjednik tadaπnjega Upravnog odbora u progonstvu, prikljuËiti se MarkaËevim specijalcima i naπoj preostaloj ekipi iz Odbora i Uprave Parka. Put od Turnja do Grabovca pokraj razorenih izgorjelih kuÊa bio je teπka mora za svakoga Hrvata koji je to preæivio i vidio. Na æalost, neki tuæni tragovi stoje joπ i danas kao nijemi podsjetnik za zaboravne. U hotelu Jezero sastali smo se prof. biologije Boæidar StilinoviÊ, struËnjak za plitviËke medvjede prof. –uro Huber, πumarski veteran prof. Branimir PrpiÊ s mlaim πumarom ing. Rukavinom te predstavnik zaπtitara g. DeæeliÊ i ja. Dani su nam bili ispunjeni obilaskom pojedinih dijelova jezera i Parka, dok je ravnatelj Anelko KruæiËeviÊ usklaivao povratak prognanih radnika i ukljuËivao ih u svakodnevni rad. Neki od nas iπli su s roniocima, drugi sa specijalcima u ∆orkovu uvalu, ja s minerima po πpiljama i jamama. Obilazili smo i Izvor iznad vrela potoka Plitvica u kojem je od postavljene mine stradao jedan naπ vojnik, pa smo se ubuduÊe kretali samo onim mjestima TR AVA NJ 2009 koja su nam odobrili naπi specijalci, vrlo oprezno i na vlastiti rizik. Letim u helikopteru i snimam radujuÊi se pogledu oËima ptice, a predveËer smo svi zajedno u Zapovjedniπtvu akcije. Tamo na televizijskome monitoru gledamo πto su Vratimo æivot GalovaËkom buku specijalci ronioci snimili u jezeru Kozjaku ispod potopljenog slapa na dubini od Ëetrdeset metara. Bio je to prvi posjet tome mjestu i, izmjerivπi temperaturu, za kolegu Boæidara StilinoviÊa izvadili su iz te dubine i uzorak vode za daljnju 19 Drvo umire uspravno analizu. Iznenaeni smo i radosni zbog novih spoznaja pa uz ravnatelja Anelka i uz odobrenje zamjenika zapovjednika Ëasnika SaËiÊa nastojimo da svatko od nas obavi zadatak koji mu je prema njegovu znanju i iskustvu bilo moguÊe izvrπiti u tadaπnjim uvjetima. Kada u proljeÊe doem s nekom skupinom u obilazak Jezera, ponovno se radujem bujanju æivota na granama grmlja i drveÊa, te æuboru razigranih slapova uz brojne tako mi sada dobro znane staze. Na æalost, rastuæila me slika u prvome Donjem MilanovaËkom jezeru u kojoj proljetna voda poplavljuje stazu kojom se kreÊu posjetitelji. Joπ sam prije viπe od deset godina nacrtao i napisao kako da se s lijeve strane jezera usijeËe jarak dubine od pedeset do sedamdeset centimetara u nanos obruπenoga kamenja. Tada bi nabujala proljetna voda laganije otjecala i padala u niæu stubu sljedeÊeh jezera. Na taj naËin bili bi suviπni svakogodiπnji troπkovi nasipavanja tucanika i πljunka, a posjetitelji bi imali ugodniji prolaz prema slapu Milke Trnine. Veselilo me kada sam, sada veÊ davnih godina, prolazio i druge vodio niz LabudovaËku barijeru starim stubama prema jezeru Okrugljaku do ispod slapa Labudovca.ProËitavπi stihove Trnskoga na kamenoj ploËi uz stazu, razgledali bismo uz svoje svjetlo JaneËekovu πpilju i produæili kroz πpiljski park dalje na stazu uz jezero Okrugljak pod uzviπenjem Stubice. Nakon nekoliko godina tog puta viπe nije bilo i zamjenjivala ga je na balvane oslonjena dosta nesigurna staza od drvenih dasaka. Kako je ona sve viπe tonula u vodu i postajala preopasnom za posjetitelje, poslije Oluje uz komisijski oËevid morali smo je ukloniti. Na æalost, danas vam viπe nije dostupan taj ugoaj tako lijepo opisan u FraniÊevoj knjizi i prikazan u starim plitviËkim vodiËima. Radovao sam se kada su se o Jezerima snimali dokumentarni filmovi, zbog njihove promocije i u edukativne svrhe. PrisjeÊam se kada sam bio vodiË snimatelju aviona dvokrilca tijekom sedamdesetih godina proπloga stoljeÊa za Filmoteku 16, pri realizaciji serije za potrebe geografije s temom Nadzemlje i podzemlje krπa. Bilo je divno i nezaboravno! Poslije Domovinskoga rata rastuæilo me kada je jedan strani producent (oËito radi svoje zarade i EPP-a, a ne samih Plitvica) dovezao sa sobom i æivotinje u kavezu i tu snimao - Ëak i kornjaËu, premda takvih nema u nas! Na projekciji sam joπ oËekivao sliku krokodila pod slapom - radi ekskluzivnosti. Kaæu, film je bio Ëak i nagraen, svaka Ëast kada ne bih znao da se i neke nagrade takoer mogu kupiti! Prije mjesec dana s veseljem sam u TV Dnevniku vidio nekoliko kadrova iz novoga filma o PlitviËkim jezerima, koji je snimio mladi geolog i ronilac Anelko Novosel. Prikazao je motive koje moæe doËarati samo netko tko se veÊ godinama saæivljuje s tim prostorom. Provodio je dane i dane u vodi, uz vodu i nad tom plitviËkom vodom, uz slap, u slapu i pod slapom Odrazi na Velikim kaskadama 20 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 sedrotvorcem kako bi potpuno osjetio puls toga biÊa koje kao i mi æivi i raste, lijepo i uporno u svom stvaranju, ali i ranjivo i uniπtivo. I sada, na kraju, razmiπljajuÊi o ovogodiπnjoj obljetnici, ali i o buduÊnosti ove ljepotice za iduÊih 60 godina, moram priznati da me oneraspoloæio oæujski LiËki prilog u rijeËkome Novom listu. Naslovnica s velikom slikom i na dvije unutarnje stranice najavljuje sveËarsku sezonu u rajskome okruæenju, otkrivajuÊi sklad ljepote ovog liËkog prostora. Ali dvije, za neke moæda neprimjetne konstatacije zabrinule su me i zastraπile. Na stranici 4 ispod napisa piπe: broj turista (2008) - 946.825 osoba! BuduÊi da mi je veÊ poodavno poznata izraæena æelja o milijuntome posjetitelju, pitam se gledajuÊi s Medveaka πumom omeeni vodeni prostor, pa gdje li Êe stati toliko ljudi? Zanima me gdje Êe se uklopiti i protegnuti nove zamiπljene πetnice, oni ponueni paketi, radionice i marketinπke zanimljivosti, kada je osnovni sedreni fenomen ograniËen uz postojeÊa jezera. Prijedlog arhitekta Uzelac-MarinoviÊa o rastereÊenju temeljnog fenomena nije do sada, koliko mi je poznato, javno razmatran. Mnogi nacionalni parkovi Europe, a i dalje po svijetu, veÊ su odavno shvatili gdje je granica prekobrojnosti posjetitelja i gdje poËinje remeÊenje bioloπko-ekoloπke odræivosti nekog prirodnog, a pritom i zaπtiÊenog prostora. Negdje se na posjet parku Ëeka i dulje i dolazi prema planiranoj predbiljeæbi. Na taj se naËin moæe uæivati u razgledavanju uz odgovarajuÊi mir, bez guævi i jurnjave. Razmiπljamo li i mi s potrebnom odgovornoπÊu o tome, znajuÊi da su PlitviËka jezera u podruËju krπa u kojem su drukËiji uvjeti za opstanak bioloπke i tzv. turistiËke raznolikosti, uz vrlo osjetljiv utjecaj Ëovjeka? A na to nas je upozoravao joπ poËetkom proπloga stoljeÊa naπ iznimni poznavatelj Plitvica, akademik Ivo Pevalek. Uz danaπnje bezbrojne snimke naπe plitviËke ljepotice, ipak se nemojte zavarati ni s najdivnijim tonskim zapisima neËijeg vienja naπe πezdesetogodiπnjakinje. »ak i u najπiroj panoramskoj snimci, pa i najveÊem ekranu, liπeni ste one prisnosti sa stvarnoπÊu Jezera. Jedini stvarni doæivljaj, vjerujte mi, omoguÊuje vam samo osobna prisutnost u kojoj moæete osjetiti i miris πume s rascvjetalom livadom, vlagu rasprπenih kapljica i daπak povjetarca koji dopire do vas s obronaka Male Kapele ili LiËke Pljeπivice. Dok stojite pod slapom ili πetate grije vas toplina SunËevih zraka, a to vam ne moæe doËarati ni jedan film, ni jedna fotografija. Tek u tom trenutku shvatit Êete istinitost veÊ odavno izreËenih rijeËi pjesnika: ...divna li su divna PlitviËka jezera Njim dorasla nema nit kista nit pera... Tekst i snimke: dr. sc. S R E ∆ KO B O Æ I » E V I ∆ TR AVA NJ 2009 U hladu ljetnog podneva Ovako je bilo: Velike kaskade 1970-ih godina 21 ESTUARIJ RIJEKE KRKE Odreivanje interakcije organske tvari s ionima bakra Slika 1. Estuarij rijeke Krke (snimio: Neven Cukrov, IRB, 2005) Uvod Estuarij rijeke Krke nalazi se u krπkom podruËju i prema naËinu kretanja rijeËne i morske vode moæe se svrstati u kategoriju vrlo stratificiranih estuarija s klinom slatke vode (JuraËiÊ, 1987). Smjeπten je u srediπnjem dijelu istoËne Jadranske obale (slike 1. i 2.), od slapiπta Skradinski buk na sjeveru (N 43048’ ; E150 55’) do tvrave Sv. Nikola (N 430 43’; E15 051’) (Cukrov, 2006.). Jezero Visovac i niz, mahovinom prekrivenih, sedrenih barijera (devet u nizu) prethode estuariju. Rijeka Krka jedna je od najËistijih rijeka u Europi, obiljeæena niskom koncentracijom nutrijenata i malim unosom terigenog materijala. PodruËje 75 km duge krπke rijeke Krke i njezinog estuarija zauzima povrπinu od oko 2600 km2. ProsjeËni protok Krke je 40-60 m3/s. Estuarij je 22 km dugaËak i kompleksne je morfologije, s nekoliko kanala, Prukljanskim jezerom i ©ibenskim zaljevom. Jaka stratifikacija vode u estuariju potpomognuta je malim plimnim amplitudama od 20 do 30 cm. Dubina estuarija postupno se poveÊava od 5 m ispod slapova (Skradinski buk) do 43 m na uπÊu. 22 Izmjena slatke vode u estuariju kraÊa je za vrijeme zime (6 - 20 dana) nego u ljetu (80 dana), dok je za morsku vodu vrijeme izmjene 250 dana u zimi i 50-100 dana ljeti (LegoviÊ, 1991.). VeÊina primarne produkcije odvija se u boËatom sloju iznad halokline, dok slani sloj ispod halokline ima malu primarnu produkciju i dulje vrijeme zadræavanja (Ahel i sur., 1996.). Otopljena organska tvar i organski detritus (ÆutiÊ i LegoviÊ, 1987), slatkovodni mikrofitoplankton (ViliËiÊ i sur., 1989.), nanofitoplankton (Ahel i sur., 1996.) i zagaivala, npr. æiva i njezini spojevi (Mikac i sur., 1989.), akumuliraju se na oπtroj haloklini izraæenoj duæ estuarija. Grad ©ibenik (~53000 stanovnika) industrijski je prometno i turistiËko srediπte s lukom koja ukljuËuje transport fosfatne rude. U estuariju je razvijena marikultura, a u Skradinu se nalazi marina. Mineralogija estuarija, izvori Ëestica i sedimentacija, hidroloπki, bioloπki i kemijski parametri, marikultura, raspodjela tragova metala - raspodjela i specijacija, kompleksiranje i karakterizacija organske tvari - otopljene, koloidalne i partikularne te povrπinski aktivne tvari, kao i specifiËni organski spojevi, te njihova raspodjela na razliËitim granicama faza u estuariju rijeke Krke bili su/jesu predmetom istraæivanja kroz dugo razdoblje u sklopu mnogih domaÊih i internacionalnih projekata i programa (ÆutiÊ i LegoviÊ 1987.; ProhiÊ i Kniewald, 1987.; Marguπ i sur., 1988.; ViliËiÊ i sur.,1989; Mikac i sur., 1989.; Branica i sur.,1989.; MartinËiÊ i sur.,1990.; JuraËiÊ i ProhiÊ, 1991.; Bilinski i sur., 1991.; LegoviÊ, 1991.; GræetiÊ i sur., 1991.; Cauwet, 1991.; VojvodiÊ i ∆osoviÊ 1989.; Kwokal i sur. 2002.; Ahel i TerziÊ, 2003.; Cukrov, 2006.; OmanoviÊ i sur., 2006.; Svensen i sur., 2007.; PlavπiÊ i sur., 2009.). ©to se tiËe karakterizacije organske tvari, posebna pozornost obraÊena je povrπinski aktivnim tvarima (PAT), njihovim hidrofobnim i/ili hidrofilnim svojstvima (VojvodiÊ i ∆osoviÊ, 1989.), karakterizaciji mikrosloja, isto kao i interakciji organske tvari s drugim mikrokonstituentima. Otopljeni organski ugljik (DOC) prisutan je u koncentraciji od 1 do 1,3 mg/L, (Cauwet, 1991; VojvodiÊ i sur., 2007.). Dio organske tvari s povrπinski aktivnim svojstvima, tj. sa sposobnoπÊu akumulacije na granicama faza mjeren je s obzirom na sezonsku i prostornu razdiobu. Koncentracija fosfata mjerena u estuariju bila je ispod 0,12 µM , πto uupuÊuje na vodeni sustav kod kojega je primarna produkcija limitirana koncentracijom fosfata ( Svensen i sur., 2007.). Koncentracije silicija (5-10 µM) bile su viπe iznad halokline i padale su s udaljenoπÊu od poËetka estuarija. Koncentracije nitrata takoer su bile viπe u gornjem - slatkom sloju (0.5-10 µM) ( Svensen i sur., 2007.). Odreen je vertikalni profil ukupnih koncentracija kadmija , olova i bakra (Cd, Pb i Cu) u vodenom stupcu ©ibenskog zaljeva (OmanoviÊ i sur., 2006.). Izmjerene vrijednosti koncentracija iznose: 5-13 ng/L za Cd; 70-230 ng/L za Pb i 375-840 ng/L za Cu. Neobraene otpadne vode iz ©ibenika i terminal za fosfatne rude u ©ibenskoj luci lokalni su izvori zagaenja za veliki broj iona metala, ukljuËujuÊi radionuklide i æivu (Cukrov, 2006.; Kwokal i sur., 2002.). U sedimentima dolazi do metiliranja æive koja na taj naËin postaje toksiËnija za organizme. Ukupna koncentracija æive u sedimentima estuarija rijeke Krke u koncentracijskom je rasponu od 101 do 1418,1 ng/g suhe teæine, dok je koncentracija metil-æive u rasponu od 0,4 do 2,96 ng/g suhe teæine (Kwokal i sur., 2002.). HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Mjerenja i rezultati MJERENJA Odreivanje kapaciteta kompleksiranja iona bakra i povrπinski aktivne tvari u uzorcima estuarija rijeke Krke Kapacitet kompleksiranja odreen je metodom diferencijalne pulsne voltametrije anodnog otapanja (DPASV). Elektrokemijska mjerenja raena su na elektrokemijskom sustavu ECOCHEMIE (Nizozemska) povezanom s troelektrodnom voltametrijskom Êelijom (VA 663, Metrohm stand, ©vicarska). Elektrokemijski sustav i Êelija bili su povezani preko kompjutora. Radna elektroda bila je statiËna æivina elektroda (SMDE), povrπine 5,4x10-3 cm2. Ag/AgCl (3M KCl) bila je koriπtena kao referentna elektroda, a grafitni πtapiÊ kao protuelektroda. Kapacitet kompleksiranja odreen je titracijom uzorka s ionima bakra. Bakreni ioni dodavani su u 25 ml uzorka prirodnog pH i u zakiseljeni uzorak kako bi se odredila koncentracija iona bakra u uzorku i nagib pravca ovisnosti dodane i naene koncentracije bakrenih iona (PlavπiÊ et al., 1982.). Kapacitet kompleksiranja moæe se odrediti kada krivulja titracije za uzorak prirodnog pH prijee u pravac paralelan s pravcem dobivenim za titraciju zakiseljenog uzorka. Ako se rezultati prikaæu kao odnos slobodnog bakrenog iona prema koliËini kompleksiranog bakrenog iona (M/MT - M) na ordinati prema koncentraciji slobodnog iona bakra (M) na apscisi (RuæiÊ, 1982.; Van den Berg, 1982.), dobije se pravac Ëiji nagib daje vrijednost kapaciteta kompleksiranja, a odsjeËak na osi y odreuje vrijednost prividne konstante stabilnosti. KoliËina iona bakra koji su se vezali na prirodno prisutnu organsku tvar (kapacitet kompleksiranja) mjera je koliËine aktivnih liganda u uzorku, koji se specifiËno kompleksiraju s ionima bakra. Kako ovi uzorci nisu mjereni, filtrirani odreeni kapacitet kompleksiranja ukljuËuje i moguÊu prisutnu partikularnu tvar na koju se ioni bakra mogu dodatno vezati.(PlavπiÊ et al., 1982.). KoliËina povrπinski aktivnih tvari u estuariju odreivana je takoer elektrokemijskom metodom, voltametrijom izmjeniËne struje (VojvodiÊ i ∆osoviÊ,1989.), koja moæe razlikovati struju kao posljedicu oksidacijskoredukcijskog procesa ili kao posljedicu adsorpcije povrπinski aktivne tvari na elektrodi. Kalibracija koliËine adsorbirane organske tvari radi se pomoÊu modelne otopine neionskog tenzida Tritona-X-100. KoliËina povrπinski aktivnih tvari izraæava se u ekvivalentima Tritona-X-100, koji na eletrodi pokazuje isti uËinak adsorpcije kao istraæivana organska tvar. REZULTATI U tablici 1. prikazani su rezultati istraæivanja kompleksiranja iona bakra s organskom tvari na razliËitim postajama u estuariju rijeke Krke u 2008. godini. Mjerenja koja su provedena 2008. godine usporeena su s rezultatima mjerenja kapaciteta kompleksiranja, na istim postajama 1983. i 1984. godine. Mjerenja su pokazala da je koncentracija organskih liganda sposobnih da veæu ione bakra ostala nepromijenjena u dugom razdoblju od 25 godina. ProsjeËna koncentracija organskih liganda na svim dubinama i postajama unutar estuarija u razdoblju 1983./1984. bila je 105 nM, dok je 2008. godine izmjerena prosjeËna koncentracija od 103 nM. Naeno je da je kapacitet kompleksiranja slatkog sloja (100 - 270 nM), tj. nekoliko je puta veÊi od kapaciteta kompleksiranja slanog sloja (10 - 130 nM), ispod halokline. Posljedica toga je uglavnom veÊa koncentracija iona bakra u slanom sloju, gdje je kapacitet organske tvari za vezanje iona bakra manji. Vrijednosti prividnih konstanti kompleksiranja, koje su TR AVA NJ 2009 Slika 2. Mapa estuarija rijeke Krke s oznaËenim postajama (PlavπiÊ i sur., 2009.) ograniËene primijenjenom metodom mjerenja pa se zbog toga i zovu prividne, odgovaraju onima koje su dobivene za vezanje iona bakra u drugim uzorcima morske vode i humusnih tvari uz primjenu iste metode mjerenja (PlavπiÊ i sur., 2006). Primjenom raËunalnih modela (komercijalni program SHM, Stockholm humic model) za utvrivanje moguÊih oblika - specija iona bakra u uvjetima estuarija (PlavπiÊ i sur., 2009), pokazano je da je viπe od 99 posto bakra prisutno kao organski kompleks, dok je koncentracija slobodnog - hidratiziranog iona ispod granice toksiËnosti od 10 do 11 M ( Buck i sur., 2007). U nekim sluËajevima ukupna koliËina hidratiziranog iona + koliËina anorganskih kompleksa iona bakra (npr. s kloridnim ionima, karbonatnim i bikarbonatnim ionima), koji se isto mogu smatrati toksiËnima, jer zbog male veliËine prolaze kroz bioloπke membrane kao i hidratizirani ioni bakra, prelazi koncentraciju od 10 do 11 M. Koncentracija povrπinski aktivnih tvari (PAT) viπa je u sloju iznad halokline (od 0,120 do 0,170 mg dm-3 eq. Triton-X-100), dok su ispod halokline vrijednosti niæe (od 0,085 do 0,127 mg dm-3 eq. Triton-X-100).Vrijednosti dobivene za PAT u skladu su sa vrijednostima PAT-a odreenim za uzorke obalnog Jadranskog mora i rijeke Krke ( VojvodiÊ i ∆osoviÊ, 1989., VojvodiÊ i sur., 2007.). KoliËina liganda normalizirana na koncentraciju PAT-a u Tablica 1. Salinitet, koncentracija iona bakra, vrijednost kapaciteta kompleksiranja (CCu), prividna konstanta kompleksiranja (log Kapp), povrπinski aktivne tvari (PAT) i koliËina PAT normalizirana na vrijednost CCu, za razliËite postaje (slika 2.) i dubine u estuariju rijeke Krke za 2008. godinu. Postaje, dubine salinitet Cu2+/nM CCu/nM log Kapp PAT/eq. Mg CCu/PAT T-X-100/L E2, 0 m 3 1.4 179 7.77 0.135 13.22 E2, 8 m 38 13 58.1 7.93 0.127 4.57 E3, 0 m 6 9.2 100 7.46 0.125 8.00 E3, 8 m 38 29 71.4 7.53 0.095 7.51 E4, 0 m 18 8.5 125 7.19 0.120 10.40 E4, 8 m 38 10 56.8 7.64 0.085 6.68 E5a, 0 m 15 11 149 7.31 0.170 8.77 E5a, 8 m 38 18 91.7 7.37 0.093 9.86 23 Slika 3. IstraæivaËka postaja IRB,ZIMO u Martinskoj, estuarij rijeke Krke (slika iz arhive ZIMO, IRB) slatkom sloju, iznad halokline, takoer je veÊa, πto govori o tome da je u tom sloju prisutna veÊa koliËina liganda koji imaju povrπinski aktivna svojstva, a ujedno mogu kompleksirati ione bakra. ZakljuËci Estuarij rijeke Krke jedinstven je, joπ uvijek nezagaen, krπki vodeni sustav. Premda je estuarij bio podruËje intenzivnih istraæivanja, sadræaj, kemijski sastav i oblici prisutne organske tvari nastale kao posljedica izluËivanja i razgradnje produkata bioloπke aktivnosti , kao i dinamiËka transformacija razliËitih oblika organske tvari i iona metala pod utjecajem promjene saliniteta, temperature i hidrodinamike uπÊa, joπ je predmetom znanstvenih rasprava i istraæivanja.VeÊina biogeokemijskih procesa u prirodnim vodama odvija se na granicama faza, a organska tvar s povrπinski aktivnim svojstvima koja se adsorbira na tim granicama utjeËe na prijenos mase i energije. Istraæivanje akumulacije organske tvari na granici halokline, tj. granici slatkog i slanog sloja, isto kao i okomita raspodjela i interakcija s drugim sastavnicama u tragovima (npr. tragovi iona teπkih metala) duæ postaja u estuariju od iznimne je vaænosti. Ta istraæivanja mogu objasniti kruæenje organske tvari i u drugim krπkim rijekama i pridonijeti znanju o kruæenju ugljika u prirodnim vodama. dr. sc. M A R TA P L AV © I ∆ Zahvala: M.P. radi na projektu MZO©, “Priroda organske tvari, interakcije sa mikrokonstituentima i povrπinama u okoliπu” br. 098-0982934-2717. Literatura: Ahel, M. i TerziÊ, S. Biogeochemistry of aromatic surfactants in microtidal estuaries. Chimia 2003, 57, 550-555. Ahel, M., Barlow, R.G.i Mantoura, R.F.C. Effect of salinity gradients on the distribution of phytoplankton pigments in a stratified estuary. Mar. Ecol. Progr. Ser., 1996,143, 289-295. Bilinski, H., Kozar, S., PlavπiÊ, M., Kwokal, Æ. i Branica, M. Trace metal adsorption on inorganic solid phases under estuarine conditions. Mar. Chem., 1991, 32, 225-233. Buck, K.N., Ross, J.R.M., Flegal, A.R. and Bruland, K.W. A review of total dissolved copper and its chemical speciation in San Francisco Bay, California. Environment Research , 2007, 105, 5-19. Cauwet, G. Carbon imputs and associated biogeochemical processes in a stratified estuary: Krka river. Mar. Chem., 1991, 32, 269-283. Cukrov, N. Estuarij rijeke Krke, klopka za radionuklide, Disertacija, SveuËiliπte u Zagrebu, PMF, 2006 . 24 GræetiÊ, Z., Precali, R., Degobbis, D. i ©krivaniÊ, A. Nutrient enrichment and phytoplankton response in an Adriatic karstic estuary. Mar. Chem., 1991, 32, 121-136. JuraËiÊ, M. i ProhiÊ, E. Mineralogy, sources of particles and sedimentation in the Krka river estuary.(Croatia), Geoloπki vjesnik, 1991, 41,195-200. Kwokal, Æ., FranËiπkoviÊ-Bilinski, S., Bilinski, H. i Branica, M. A comparison of anthropogenic mercury pollution in Kaπtela Bay (Croatia) with pristine estuaries inÖre (Sweden) and Krka (Croatia). Mar Pollut Bull., 2002, 44, 1152-1157. Marguπ, D., TeskeredæiÊ, E. i Modruπan, Z. Settlement and growth of mussels (Mytilus galloprovincialis Lamark). Ichthyologia, 1988, 20, 19-26. MartinËiÊ, D., Kwokal, Æ. i Branica, M. Distribution of zinc, led, cadmium and copper between different size fractions of sediments. II.The Krka River Estuary and Kornati Islands (Central Adriatic Sea). Sci. of Tot. Environ., 1990, 95, 217-225. Mikac, N., Kwokal, Æ., May, K.i Branica, M. Mercury distribution in the Krka River Estuary (Eastern Adriatic Coast). Mar. Chem., 1989, 28,109-126. LegoviÊ, T. Change of water in a stratified estuary with an application to Krka (Adriatic Sea). Mar. Chem., 1991, 32, 121-135. OmanoviÊ, D., Kwokal, Æ. , Goodwin, A., Lawrence, A., Banks, C.E., Compton, R.G. i Komorsky LovriÊ, ©. Anodic Stripping Voltammetry and Manganese via Sonoelectrochemistry. A CaseStudy. Journal of the Iranian Chemical Society, 2006, 3, 128-139. PlavπiÊ, M., KrznariÊ, D. i Branica, M. Determination of the apparent copper complexing capacity of seawater by anodic stripping voltammetry, Mar. Chem., 1982, 11 ,17-31. PlavπiÊ, M., Lee, C., i ∆osoviÊ, B. Copper complexing properties of melanoidins and marine humic material, Sci of Total. Environm., 2006, 366, 310-319. PlavπiÊ, M., Kwokal, Æ., StrmeËki, S., Peharec, Æ.,OmanoviÊ, D. i Branica, M. Determination of copper complexing ligands in the Krka river estuary, Fresenius Env. Bulletin, 2009, 8/3, 327-334. ProhiÊ, E. i Kniewald, G. Heavy metal distribution in recent sediments of the Krka river estuary- an example of sequential extraction analysis. Mar. Chem., 1987, 22, 279-297. RuæiÊ, I. Theoretical aspects of the direct titration of natural waters and its information yield for trace metal speciation. Anal. Chim. Acta, 1982, 140, 99-113. Svensen, C.,ViliËiÊ, D.,Wassmann, P., Arashkevich, E. i Ratkova, T. Plankton distribution and vertical flux of biogenic matter during high summer stratification in the Krka estuary (Eastern Adriatic). Estuarine Coastal and Shelf Sci., 2007, 71, 381-390. Van den Berg, C.M.G. Determination of copper complexation with natural organic ligands in seawater by equilibration with manganese dioxide: I Theory. Mar. Chem., 1982, 11, 307-322. ViliËiÊ, D., LegoviÊ, T. i ÆutiÊ,V.Vertical distribution of phytoplankton in a stratified estuary. Aquatic Sci., 1989,51,31-46. VojvodiÊ, V. i ∆osoviÊ, B. Adsorption behaviour of hydrophobic fraction of organic matter in natural waters. Mar. Chem., 1989, 28,183-198. VojvodiÊ, V., Bura-NakiÊ, E., ∆osoviÊ, B. Organske tvari u Krki: Odreivanje i karakterizacija .u : Zbornik radova sa simpozija Rijeka Krka i Nacionalni park “Krka” : Prirodna i kulturna baπtina, zaπtita i odræivi razvitak , Marguπ, Drago (ur.) ©ibenik : Javna ustanova “Nacionalni park Krka”, 2007. 839-847. ÆutiÊ, V. i LegoviÊ, T. A film of organic matter at the river/seawater interface of an estuary. Nature, 1987, 328, 612-614. HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 AKUMULACIJA MODRAC Akumulacija Modrac formirana je 1964. g., izgradnjom brane na rijeci SpreËi kod Lukavca. Za kotu normalnog uspora 200 m n.m. ukupna zapremnina akumulacije je oko 200x106 m3, a povrπina je oko 17 km2. Akumulaciju formiraju rijeke SpreËa i Turija s pritocima, ukupne povrπine sliva oko F=1176 km2, πto Ëini oko 60 posto cjelokupnog sliva rijeke SpreËe. Osnovni su podaci dobiveni hidroloπkom obradbom profila Modrac sljedeÊi: • srednji viπegodiπnji protok • minimalne srednje mjeseËne vode 95 posto sigurnosti • maksimalne vode reda pojave 1/100 Qsr=15,95 m3/s Qsr.mj.95%=0,824 m3/s Q1/100=829 m3/s Akumulacija Modrac najvaæniji je resurs vode na podruËju πire regije Tuzle. Ova akumulacija izgraena je radi osiguranja tehnoloπkom vodom industrijskih postrojenja u Tuzli i Lukavcu, poveÊanja protoka rijeke SpreËe i smanjenja poplava u dolini rijeke SpreËe nizvodno od brane, razrjeivanja otpadnih voda πto ih ispuπta industrija u opÊinama BanoviÊi, Tuzla, Æivinice i Lukavac. Ova akumulacija osigurava oko 2,30 m3/s tehnoloπke vode i 4,70 m3/s kao hidroloπki minimum u rijeci SpreËi nizvodno od brane Modrac. U slivu akumulacije Modrac æivi oko 150.000 stanovnika, a od toga pribliæno 20.000 u naseljima na obalama iste akumulacije. U slivnome podruËju akumulacije Modrac ne provode se mjere zaπtite u smislu unosa nanosa i kontrole TR AVA NJ 2009 Mala hidroelektrana Modrac zagaenja. Eksploatacijom akumulacije s vremenom je ona do danas pretrpjela znatne promjene i u projektiranim znaËajkama i u kakvoÊi vode. Kao posljedica takvoga stanja u razdoblju eksploatacije oko 45 godina doπlo je do: 1. smanjenja korisne zapremnine akumulacije za pribliæno 15x106 m3 unosom nanosa. Raspoloæiva korisna zapremnina procijenjena je na oko 50x106 m3, te ne osigurava godiπnje izravnanje protoka; 2. unosa velikih koliËina organskih zagaenja, donijetih pritocima, πto je uzrokovalo pogorπanje kakvoÊe vode; 3. pojave nitrifikacije, osobito u pliÊim dijelovima akumulacije. Mala hidroelektrana Modrac ViπeluËna armiranobetonska brana Modrac visine je h=33 m i duæine u kruni brane 205 metara, a njezinom izgradnjom stvoreno je akumulacijsko jezero Modrac, zapremnine akumulacije oko 100x106 m3. 25 MALE HIDROELEKTRANE MHE (Small hydro power plants, eng.; Kleine Wasserkraftwerke, njem.) Pojam male hidroelektrane podrazumijeva hidroenergetski sustav manje snage, koji je uglavnom izgraen i izveden na manjim vodotocima: manjim rijekama, potocima, kanalima, sustavima vodoopskrbe, i sl. U poslijeratnom razdoblju, 1996. godine donijeta je odluka da se izgradi i mala hidroelektrana Modrac instalirane snage 1825 kW. Prvi kilovatsati elektriËne energije iz MHE Modrac proizvedeni su 11. rujna 1998. godine. 26 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Mala hidroelektrana Modrac predviena je za usporedni rad s mreæom JP “Elektroprivreda Bosne i Hercegovine” Sarajevo. Elektrana radi uglavnom paralelno s EES-om, s moguÊnoπÊu otoËnoga rada. Koncipirana je za rad pri protoku od 4 do 15 m³/s, odnosno u dijapazonu snage od 300 kW do 1900 kW. Zastoji MHE Modrac koji su se do danas pojavili su sljedeÊi: • namjenski zastoji (zamjena ulja i masti, ispitivanja i mjerenja, remonti i servisi) • zastoji zbog kvarova • zastoji zbog ispada iz pogona. Zastoji zbog nedostatka vode pripadaju u namjenske zastoje, a uvjetovani su hidroloπkom situacijom i diktirani su iz vodoprivrede BiH. Ukupno trajanje svih zastoja dosad je uglavnom bilo oko 20 posto od ukupno raspoloæivog vremena rada MHE Modrac u spomenutom razdoblju. Mala HE Modrac radila je s prosjeËnom snagom od 1390 kW. Zastoji su nepredvidljivi zbog redovitih kontrola i odræavanja postrojenja, ispada zbog kvarova u preostalom dijelu elektroenergetske mreæe, te prirodnih nepogoda (velike suπe). Osnovni parametri male hidroelektrane Modrac Mala hidroelektrana je akumulacijska, pribranskog tipa, sljedeÊih karakteristika: Neto pad Instalirani protok Instalirana snaga MHE Godišnja proizvodnja Broj agregata Ukupna investicija SpecifiËna investicija po kW PrikljuËak na elektroenergetski sustav BiH PrikljuËak na EES izveden je kabelom za polaganje u zemlju XHE-49 A 240 mm2 na jednu od najsigurnijih toËaka distribucijske mreæe na ovome podruËju Bosne i Hercegovine - TS 35/10/6 kV Modrac. Ekonomska opravdanost izgradnje MHE Modrac-Lukavac (Tuzla) Analiza pokazuje da je za razdoblje od izgradnje akumulacijske brane Modrac 1964. g., do puπtanja u rad male hidroelektrane Modrac do 2009. g., nizvodno rijekom SpreËom proteklo oko 30.000.000,00 KM (oko 15 milijuna eura) neiskoriπtene elektriËne energije. Investicija JP “Elektroprivreda Bosne i Hercegovine” d.d. Sarajevo bila je oko 3.000.000 KM. Predvianje je da Êe se ona otplatiti za pribliæno πest godina uz cijenu 0,07 KM/kWh, πto je bio i sluËaj u primjeru ove investicije. Izgradnjom MHE Modrac iskoriπtava se energija vode iz hidroakumulacije Modrac, koja se ispuπta u korito rijeke SpreËe, kako zbog bioloπkog minimuma tako i zbog povoljnih hidroloπkih prilika, kada je pogonom brane uvjetovano ispuπtanje vode iz akumulacije, a za TE Tuzla osiguran je izvor elektriËne energije, koji Êe omoguÊiti pokretanje TE u sluËaju raspada EES-a. PraktiËnim provjerama utvreno je da MHE Modrac moæe osigurati napajanje vitalnih pogona u TE Tuzla, nuænih za pokretanje TE Tuzla, u sluËaju nedostatka potpore iz EES-a BiH. Hn=14 m Qi=15 m3/s Pi=1825 kW E=9420 GWh 1 2.041.505 $ 1.118,63 $ SpecifiËna investicija po kWh 0,22$ Proizvodna cijena po kWh 0,03$ Karakteristike generatora: ProizvoaË Tip Godina proizvodnje AVK, NjemaËka, Ingolstadt D 1 G 140H/6 1998 Nazivna snaga 2400 kVA Nazivni napon 6,3 kV Nazivna struja 220 A Sprega Opseg regulacije Cosj Nazivna brzina vrtnje Y ±5% Un 0,8 1.000 o/min WVU Karakteristike turbine: ProizvoaË Kössler, Austrija Tip turbine 16,0 SR 6 Snaga turbine na osovini Brzina vrtnje Pobježna brzina vrtnje Stupanj korisnosti TR AVA NJ 2009 P=1898 kW n=312,5/1000 o/min n=910/2880 o/min za protok 15m3/s i neto pad 14m: 100% Ukupna investicija uloæena u izgradnju MHE Modrac dosad je vraÊena kroz proizvedenu elektriËnu energiju. U ovom je sluËaju razlog brzog povrata investicije to πto je MHE Modrac izgraena na postojeÊoj brani jezera Modrac, pa nije bilo ulaganja u izgradnju brane za stvaranje akumulacije. MHE Modrac nema dodatnih πtetnih utjecaja na okoliπ, odnosno preko turbine MHE u korito SpreËe ispuπta se voda, koja je do izgradnje MHE ispuπtana kroz zatvaraËe na temeljnim ispustima brane. Takoer je utvren reæim uporabe vode iz hidroakumulacije, tako da izgradnja MHE uopÊe ne utjeËe na opskrbu tehnoloπkom vodom. Tekst i snimka: mr. sc. E N V E R AG I ∆ , dipl. ing. el. Literatura J. Twidell, T. Weir, Renewable Energy Resources, E & F. N. Spon Ltd., London, New York, 1999. I. KapetanoviÊ, Obnovljivi i disperzni izvori napajanja, CEFES, Tuzla, 2006. B. LabudoviÊ, Obnovljivi izvori energije, Energetika marketing, Zagreb, 2002. MVP “SpreËa” d.d., Tuzla - Arhiv Godiπnji izvjeπtaji JP “EPBiH” d.d. Sarajevo, Podruænica ED “Tuzla”, Tuzla 27 DELTA RIJEKE OKAWANGO Putovanje u Bocvanu i Namibiju poËelo je devetosatnim letom u Windhoek, glavni grad Namibije. Iz Windhoeka prebacili smo se trosatnim letom cesnom za 13 osoba do Mauna, grada u blizini delte rijeke Okawango. »ekao nas je joπ jedan let od 20 minuta do naπega odrediπta, u malenim avionima sa Ëetiri mjesta za putnike, uz maksimalnu redukciju prtljage Ëiji je viπak ostao na aerodromu u Maunu. Na pisti su nas doËekale letjelice koje nisu ulijevale previπe povjerenja jer su izgledale dosta zastarjelo. Mladi piloti u kaki uniformama odavali su sigurnost i naπa je skupina poletjela trima avionima prema naπem odrediπtu 28 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 udaljenome 20 minuta leta. Nakon polijetanja sva ljepota delte Okawango rasprostrla se pred naπim oËima. Zeleno moËvarno podruËje proπarano nizom palmi i rukavcima velike moÊne rijeke. Rijeka Okawango Ëetvrta je najduæa rijeka u Africi i prostire se u duæini 1600 km. Izvire i najveÊi dio vode skuplja u podruËju Angole, gdje je poznata pod imenom Cubango rijeka. KreÊuÊi se prema jugu oblikuje granicu izmeu Angole i Namibije i tada ulazi u Bocvanu gdje nestaje u Moremi rezervatu. Prije ulaza u Bocvanu formira Popa slapove gdje joj se nadmorska visina smanjuje za Ëetiri metra. Rijeka prolazi samo dijelom kroz Namibiju i zavrπava u Bocvani TR AVA NJ 2009 u obliku delte karakteristiËne po tome πto se ne ulijeva niti u drugu rijeku niti u more, nego se gubi u velikome moËvarnom podruËju Ëiji rubovi prelaze u pustinju. Delta Okawanga izrazito je velika i pokriva 22.000 Ëetvornih kilometara. Za sezone kiπa poplavi cijelo podruËje koje je pod vodom od oæujka do srpnja. Tada se poplavi preteæni dio delte. U podruËju delte pada 525 mm kiπe prosjeËno u godini dana, uz znatne varijacije od godine do godine. Tri posto vode u podruËju delte Okawanga odvodi rijeka Boteti i dva velika kanala za vrijeme kiπne sezone, kada se zbog izlijevanja i poplave povrπina delte poveÊava na viπe od 20.000 kilometara Ëetvornih. Za vrijeme 29 Ëamci izdubljeni su od debla drveta dovoljno πirokog da se u njemu sjedi, ravnog su dna i izvanredno prilagoeni plitkim kanalima i lagunama. Voænja rukavcima delte Okawanga na ovaj naËin jedinstveni je doæivljaj i tada shvatite da je opravdan naziv afriËki edem u pustinji. »amci beπumno plove izmeu πaπa po uskim i veÊim rukavcima u savrπenome miru i tiπini πto je tu i tamo prekinuta kliktajem mnogobrojnih ptica koje imaju staniπte u podruËju delte. Voænja je doista jedinstveni doæivljaj, s mnoπtvom raznolikih ptica od kojih viπe od 500 vrsta æivi u delti rijeke Okawango. suπne sezone prekriva oko 9000 Ëetvornih kilometara. Fauna delte Okawanga slijedi suπna i razdoblja poplavljenosti pomiËuÊi se rubovima delte, hrleÊi u sredinu za suπnih sezona i povlaËeÊi se na rubove delte za vrijeme poplavljenosti. Ovo Ëuva ekosistem svjeæe vode ispiruÊi sol i druge minerale koji bi se inaËe nakupljali u delti. Tijekom suπnoga razdoblja moguÊe je probiti se i posebnim vozilima, no putovanje traje dulje od πest sati od Mauna do kampa gdje 30 smo odsjeli, tako da se let malim avionima Ëinio mnogo boljim izborom. Nakon prevladavanja prve nelagode poslije polijetanja uæivali smo u pogledu na rukavce, zeleno-æuti pejzaæ, sve do slijetanja na makadamsku pistu do kampa gdje smo odsjeli sljedeÊa dva dana. Kretanje u delti, po veÊim kanalima, moguÊe je i Ëamcima s motorom, no pravo je uæivanje i doæivljaj voænja niskim Ëamcima imena mokoro, za dvoje, kojima dugim πtapovima upravljaju domaÊini. Mokoro Dah zastaje kada priete na pedesetak metara, krda nilskih konja dijelom prekrivenih granjem mirno promatraju prolazak Ëamaca. Najuzbudljiviji dio voænje bio je kada je preko πirokog rukavca delte prelazio slon hraneÊi se trskom i obiljem drugog zelenila uz obale rukavca. Krdo slonova koje je mirno paslo u visokom πaπu na pedesetak metara od Ëamca djeluje zadivljujuÊe, pravi je raj za pasionirane fotografe. Izvornost cijelog doæivljaja prelazi moguÊnost pravog opisa kako se Ëovjek osjeÊa u trenutku ovakvoga kontakta s nedirnutom prirodom. »arobna tiπina kojom Ëamci klize uz prozirnu, kristalno Ëistu vodu rukavaca simfonija je tiπine. HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Za suπne sezone moguÊe su i safari πetnje na kojima u bliskom kontaktu doæivljavate mnogobrojne vrste antilopa, krda slonova te zebri koji slobodno πetaju travnatim proplancima πto ih za razdoblja poplava prekrivaju vode. Izvorno teπka dostupnost Okawango delte jedan je od temeljnih razloga istinski nepromijenjene divljine afriËkoga kontinenta s nevjerojatnom prirodnom ljepotom, pametno zakonom zaπtiÊena podruËja vegetacije i æivotinjskog svijeta. Okawango je moÊna rijeka koja izvire u visokim planinama Angole hitajuÊi jugoistoËnim smjerom prema Indijskom oceanu koji nikada ne dosiæe. To je jedinstvena rijeka Ëija delta nestaje u nepreglednoj Kalahari pustinji u Bocvani rasprostiruÊi se mnogobrojnim rukavcima i poplavljenim proplancima te formirajuÊi mnogobrojne kanale i lagune. U lipnju i srpnju, kada je vodostaj najviπi, delta je preplavljena golemom koliËinom vode stvarajuÊi nepregledne zelene povrπine s plavim dugim rukavcima koji se πire preko beskrajnog obzora ispunjenog papirusima, palmama i drveÊem oblikovanim poput kiπobrana koje pripada porodici akacija. U rukavcima i veÊim kanalima mnogobrojni su vodeni ljiljani i lopoËi te gusta trava i πaπ. TR AVA NJ 2009 Jedinstvenu voænju kanalima tu i tamo prekida pljusak vode uzrokovan skokovima razliËitih vrsta antilopa koje jure vodom prekrivenim travnatim terenima. U delti rijeke Okawango æivi pet etniËkih skupina s vlastitim etniËkim indentitetom i jezikom. To su: Hambukushu, Dceriku, Wayeyi, Bugak, Hwe i River Busman. Neke od njih bave se agrikulturom, ribolovom, lovom ili skupljanjem divljih plodova u delti. Dio tih plemena prisutan je i u Angoli i Namibiji te u Zambiji. Nekoliko skupina Buπmana æivi u delti. Buπmansko stanovniπtvo prorijeeno je bolestima zbog prvih kontakata s civilizacijom sredinom 20. stoljeÊa. Vlada Bocvane preselila je preostale Buπmane izvan njihova izvornog staniπta, πto je na æalost rezultiralo daljnjim raslojavanjem i nestankom ovoga plemena. Kao i u ostalim dijelovima svijeta, zbog suπe i industrijskog razvoja zemalja kroz koje rijeka protjeËe nastaju konfliktne situacije oko iskoriπtavanja vodotoka rijeke s razliËitim interesnim skupinama. Stalno se pregovara jer bilo kakve znaËajne promjene na rijeci mogu imati velike socijalne, ekonomske ili prirodne posljedice. Zbog ovih kontroverza Okawango rijeka i delta joπ su oËuvane, 31 s nedirnutim prirodnim resursima. U okolnim podruËjima potreba za vodom sve je veÊa i pogorπava se u mnogim susjednim podruËjima. Zbog izraæene suπe prije nekoliko godina odjel za vodene poslove u Namibiji bio je pod velikim pritiskom da poveÊa dotok vode. Plan za izvlaËenje vode cjevovodima te planovi za konstrukciju hidroelektrane na Popa slapovima ugrozili bi iskoriπtavanje rijeke u Bocvani, prijeteÊi i turizmu. Gradnja hidroelektrane razorila bi i vaæno staniπte ptica u podruËju delte Okawango. Vlada Angole takoer ima u planu ureenje toka rijeke koje bi imalo velike posljedice i za nizvodno poloæene zemlje s izrazitom redukcijom vodotoka. Neki od struËnjaka iz tog podruËja smatraju da bi konstrukcija bilo kakvih elektrana drastiËno promijenila najvaænije Ëimbenike deltina ekosistema. Za rjeπenje ovih kompleksnih pitanja ustanovljena je stalna meunarodna komisija za probleme voda bazena rijeke Okawango. Plan razvoja toga vaænog vodenog podruËja jest procjena stvarnog stanja s relevantnim informacijama o vodenom bazenu, sa zadaÊom definiranja razlika i problema meu dræavama, strategijski akcijski plan koji Êe se temeljiti na skupljenim obavijestima. To bi rezultiralo procjenom okoliπa i na kraju stvaranjem integriranog plana za upravljanje, koji Êe sadræavati sve potrebne obavijesti i razvojne strategije u sve tri zainteresirane zemlje, promovirajuÊi ekonomski rast i odræivost prirodnih resursa. Meunarodna pomoÊ u upravljanju bazenom rijeke Okawango temelji se na meunarodnom pilot-projektu ( Voda za mir rijeke Okawango) u namjeri da se sprijeËe sukobi koji mogu proiziÊi iz uporabe vodenih resursa rijeke koja je jedno od najbogatijih utoËiπta raznolike faune, te raznovrsne rijeËne flore. Tekst i snimke: prof. dr. sc. M I L J E N KO MAROTTI 32 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 NA SVJETSKI DAN VODA VODA U KAMENU Raπa nakon nedavne visoke vode U suradnji s rezervatom Liburna iz Mosta Raπe i labinskim Vodovodom, OpÊina Raπa i TuristiËka zajednica organizirale su na Svjetski dan voda svojevrsno okupljanje oko vode u kamenu, za tu prigodu simboliziranu napunjenom fontanom na gradskome trgu. Raπka monolitna fontana tako se u potpunosti uklopila u naziv priredbe. Oko nje postavljeni su izloπci starinskih pomagala kojima su se u dodiru s vodom i kamenom sluæili davnaπnji ljudi. Moglo se vidjeti drvene posude za vodu, monoksilne Ëamce (od jednoga komada drva, takozvane ladve) koje su koristili stanovnici obronaka Raπke doline prije isuπivanja. Bio je tamo stotinjak godina stari kip vodarice, starice koja nosi vodu u drvenoj brenti. Mogli su se promatrati minerali Slike vode u kamenu Prastari bunar u krπu TR AVA NJ 2009 33 Razgledavanje izloæaka i prije dovrπenja postava Labinπtine, prije svega Fontegaja i Kokota. U prigodi da kaæem πtogod o vodama svijeta, odluËio sam se njezino znaËenje prikazati i u smislu koji prelazi ono materijalno. Za mene, voda je oduvijek mnogo viπe od tvari, pa dræim da je i takvo shvaÊanje korisno za produbljivanje Ëovjekova poπtovanja voda. Na taj se naËin takoer moæe postiÊi viπe razuma i razumijevanja u oËuvanju voda, jer puko isticanje vodnoga bogatstva i preËesto znaËi laæno pouzdanje u njezinu raspoloæivost. Obilno je obiËno, stara je istina, ali statistiku ne moæeπ popiti! Za tu prigodu izabrano je dvanaest fotografija vode u interakciji s kamenom meu mnogo tisuÊa radova nastalih tijekom 45 godina fotografiranja... a moja najdraæa tema ionako je - voda. nastali djelovanjem vode, pa Ëak i svjetiljke koje rade s pomoÊu vode: acetilenske rudarske lampe, popularne karbitnjaËe. Panoima i drugim manjim radovima istaknuli su se uËenici O© Ivana BateliÊa i labinskih O© Matije VlaËiÊa, Centra LiËe Faraguna, te S© Mate Blaæine. Svoj prinos dali su i Ëlanovi raπkog izviaËkog odreda, labinskoga Crvenog kriæa i predstavnici Narodnoga muzeja iz Labina. Na otvorenom, oko fontane na trgu, izbor iz Liburnine zbirke muzejskih izloæaka povezanih s koriπtenjem vode posjetiteljima manifestacije pojaπnjavao je na svoj uvijek zanimljiv i æivopisan naËin upravitelj rezervata Liburna Ivan Perko, svojevrsna æiva enciklopedija najËudnovatijih kutaka i aspekata povijesti toga podruËja. OtvarajuÊi u muzejskome prostoru (loæi) crkve sv. Barbare moju izloæbu fotografskih komentara na vodne teme, naËelnik OpÊine Raπa Josip KnapiÊ istaknuo je vaænost izvora u opÊini za vodoopskrbu DomaÊinima je otvorenje izloæbe Ëestitao Stanko Raguæ, predsjednik KUD-a Ivan Goran KovaËiÊ iz Velike pokraj Poæege, Ëiji su Ëlanovi vikend proveli u Raπi kao gosti RKUD-a Rudar i OpÊine. Djeca upoznaju divovski hrast Drvena Ëutura 34 Druæenje je nastavljeno u rezervatu Liburna, u Ëijoj su blizini izviaËi predstavili svoju novu stazu. Na istom se podruËju nalazi i posebno lijep stari hrast plutnjak, opsega veÊeg od pet metara, koji je nekakvim Ëudom preæivio povijesne bezobzirne sjeËe. Novinar R. Selan Ëitavo je dogaanje lijepo opisao u Glasu Istre, a organizatori su naknadno izrazili æelju za sliËnom suradnjom i u sljedeÊemu sliËnom povodu, obiljeæavanju Dana planeta Zemlje, koji ove godine pada u srijedu, 22. travnja. Uz potporu kuÊe, a prisjetivπi se zadovoljstva posjetitelja, veselim se daljnjoj suradnji u sliËnim temama i povodima. Tekst i fotografije: M I H A J L O F I L I P OV I ∆ HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 S poveÊanjem industrijalizacije, urbanizacije i kvalitete æivota, Ëovjek ne obraÊa pozornost na nuspojave, odnosno brojne probleme koje usput ostavlja iza sebe. Jedan od veÊih problema svakako su otpadne vode. Aktivnosti Ëovjeka, i poslovne i kuÊanske, dominantni su izvori oneËiπÊenja voda. U tu svrhu smiπljena je najdjelotvornija mjera zaπtite voda, a to je ona ekonomska, odnosno primjena naËela oneËiπÊivaË plaÊa. To naËelo podrazumijeva da bi onaj tko oneËiπÊuje vodu i sam trebao plaÊati za njezino saniranje. U sklopu cijene vode, zbog niske razine izgraenosti sustava javne odvodnje i nemoguÊnosti ostvarenja pune funkcije sustava, stanovniπtvo u Hrvatskoj plaÊa izrazito nisku cijenu za proËiπÊavanje otpadnih voda. Moæda je i to jedan od razloga πto je u Hrvatskoj dosad sagraeno tek 109 ureaja za proËiπÊavanje komunalnih otpadnih voda, od Ëega ih je 38 s prethodnim stupnjem proËiπÊavanja (samo reπetka), 24 s prvim stupnjem proËiπÊavanja (reπetke + pjeskolovi + mastolovi), 46 s drugim stupnjem proËiπÊavanja (ukljuËuje uz mehaniËko i bioloπko proËiπÊavanje) i samo jedan ureaj s treÊim stupnjem proËiπÊavanja otpadnih voda (uklanjanje nitrata i fosfata). To je znatno ispod prosjeka i normi Europske unije; stoga se, da bismo ispunili njihove uvjete, ali πto je joπ i vaænije, saËuvali kvalitetu naπih voda, do 2038. godine planira uloæiti 20 milijarda kuna u takve ureaje. Izjavio je to generalni direktor Hrvatskih voda Jadranko HusariÊ uoËi Svjetskoga dana voda na sveËanom otvaranju ureaja za proËiπÊavanje otpadnih voda u ZapreπiÊu gdje su se okupili predstavnici grada ZapreπiÊa, ZagrebaËke æupanije, Hrvatskih voda i resornog ministarstva. Na taj su naËin Hrvatske vode, mogli bismo reÊi, konkretno obiljeæile ovogodiπnji Svjetski dan voda. “Moæda tih 20 milijarda kuna zvuËi mnogo u ovom razdoblju krize, no recesije nema kada su u pitanju vode”, rekao je u ZapreπiÊu ministar regionalnog razvoja, πumarstva i vodnoga gospodarstva Petar »obankoviÊ i dodao: “Ima jako puno projekata gdje zajedno s Hrvatskim vodama radimo na poveÊanju javne vodoopskrbe i zaπtite od πtetnog djelovanja voda, ali isto tako i na zaπtiti voda od oneËiπÊenja, izgradnjom upravo ovakvih proËiπÊivaËa. Za sada konkretno moæemo potvrditi 21 veliki razvojni projekt, od kojih se deset projekata tiËe pitanja vodoopskrbe, a Ëak 11 projekata bavi se pitanjima zaπtite voda. Ti se projekti financiraju iz nacionalnih sredstava, dakle sredstava Ministarstva regionalnog razvoja, TR AVA NJ 2009 ZAPRE©I∆ DOBIO PRO»I©∆IVA» OTPADNIH VODA πumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatskih voda i Fonda za regionalni razvoj. No ima i projekata koji se financiraju iz pretpristupnih fondova, a jedan od tih projekata upravo je sljedeÊi proËiπÊivaË otpadnih voda u Karlovcu koji je u izgradnji. Sve su to projekti od velike vaænosti za gospodarstvo Hrvatske i bez obzira na krizu, oni idu dalje.” Ti su projekti vaæni za gospodarstvo ne samo zato πto Êe se zaposliti mnogi ljudi koji Êe na ureajima raditi, veÊ se sva tehnologija potrebna za njihovu izgradnju proizvodi upravo u Hrvatskoj pa se moæe reÊi da je proËiπÊivaË otpadnih voda u ZapreπiÊu, a nadamo se da Êe tako biti i s ostalima, iskljuËivo hrvatski proizvod. U pogon je zasad, nakon tri mjeseca pokusnog rada, puπtena tek prva, mehaniËka faza ovog proËiπÊivaËa. ©to slijedi dalje rekla nam je Vesna TkalËiÊ iz Otpadnih voda ZapreπiÊ, koji su ujedno i koncesionari ureaja: “U ovoj fazi na ureaju se obrauju mehaniËke neËistoÊe: masti, pijesak i ostale tvari, dok Êe se s bioloπkim proËiπÊavanjem krenuti veÊ u srpnju ove godine, Ëime Êe kompletan kapacitet ureaja pokrivati 60 000 ekvivalenta stanovnika.” Do 2013. godine planira se u pogon pustiti i druga faza sa 90 000, a do 2023. godine i treÊa faza sa 120 000 ekvivalenta stanovnika. U Otpadnim vodama ZapreπiÊ smatraju da Êe zbog ubrzanog rasta grada ZapreπiÊa, kojemu je proËiπÊivaË u prvom redu i namijenjen, druga i treÊa faza biti u funkciji i koju godinu ranije od predvienog. Osim ZapreπiÊa, na kolektor proËiπÊivaËa prikljuËene su i susjedne opÊine Bistra, PuπÊa, Brdovec i Luka, a takoer Êe se prikljuËiti i trgovaËki centri koji se grade u blizini ZapreπiÊa. Tehnologija odabrana za ovaj ureaj sadræi: mehaniËki predtretman, prethodno proËiπÊavanje, aerobni bioloπki stupanj s povratnim aktivnim muljem, aerobnu stabilizaciju i dehidraciju mulja. Tehnologija Êe se u treÊoj fazi upotpuniti aerobnim reaktorom sa slobodnoplivajuÊom ispunom. Ukupna vrijednost radova na sve tri faze iznosi 113 milijuna kuna. Strateπki cilj zaπtite voda jest intenzivno graenje i rekonstrukcije sustava javne odvodnje i proËiπÊavanja komunalnih otpadnih voda Ëime Êe se do 2023. godine razina prikljuËenosti stanovniπtva Hrvatske na sustave javne odvodnje poveÊati sa sadaπnjih 43 posto na oko 60 posto, te Êe se ispuniti kljuËni zahtjevi europske Direktive o odvodnji i proËiπÊavanju komunalnih otpadnih voda Europske unije. Kada bismo postali svjesni da nam je priroda najbolji prijatelj i da nam vodu besplatno posuuje, moæda bismo se viπe trudili brinuti se o njoj i vraÊali je barem pribliæno Ëistu kakvu smo je i dobili, bez obzira na to koliko nas to stajalo. Jer priroda neÊe sve moÊi sama, bez naπe pomoÊi, i ako mi zagadimo sve vode, pitanje je πto Êe nam priroda u buduÊnosti moÊi pruæiti? MARIJA VLA©I∆ Snimke: MIHAJLO FI LIPOVI∆ 35 36 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 TR AVA NJ 2009 37 NA SVJETSKI DAN VODA SVAKA KAP JE VAÆNA Ivana Laginja, Jadranka Prša, kustosica Muzeja Gacka i Milan KranjËeviÊ, jedan od autora VodiË za dobro upravljanje vodom U povodu Svjetskoga dana voda, koji se svake godine obiljeæava 22. oæujka, u prostorijama Muzeja Gacka u Gackome puËkom otvorenom uËiliπtu u OtoËcu predstavljen je VodiË za dobro upravljanje vodom. Istodobno, VodiË je promoviran i u Istanbulu tijekom odræavanja Svjetskog foruma o vodama. Na Forumu je prikazan i dokumentarni film s rijekom Gackom kao temom, πto ga je snimila nezavisna televizijska kuÊa iz Turske. VodiË za dobro upravljanje vodom izdan je u sklopu projekta Svaka kap je vaæna - rijeka Gacka, koji joπ od 2007. godine u dolini rijeke Gacke provodi Program Ujedinjenih Voditeljica projekta UNDP Ivana Laginja naroda za razvoj (UNDP) uz financijsku potporu Coca-Cole Hrvatska te u suradnji s lokalnom samoupravom Grada OtoËca. UNDP je svjetska mreæa UN-a za razvoj, koja zagovara promjene i povezivanje dræava sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se stanovnicima omoguÊilo da izgrade bolji æivot. Cilj projekta Svaka kap je vaæna - rijeka Gacka jest zaπtita vodnoga bogatstva sliva rijeke Gacke te promicanje oËuvanja vode u Hrvatskoj. U sklopu projekta planira se i izgradnja Centra za vode na Gacki te ureenje pjeπaËke staze uz rijeku Gacku. VodiËem za dobro upravljanje vodom æeli se ispriËati priËa o vodi kroz ljepotu rijeke Gacke i kroz povezanost Gacke i stanovnika koji æive uz nju, te ojaËati svijest o vaænosti Ëiste vode za opstanak ËovjeËanstva. Na predstavljanju VodiËa istaknuta je potreba Ëovjekova povratka prirodi te iskonska povezanost Ëovjeka i prirode. VodiËem je obogaÊena ponuda turistiËkih prospekata koji veliËaju ljepote Ëiste vode, ponajprije rijeke Gacke. Osim obiljeæja turistiËkog prospekta, VodiË ima i edukacijske znaËajke te doista moæe sluæiti kao vodiË, da nam na jednostavan naËin pomogne u razvijanju svijesti o vaænosti oËuvanja vode koja nas okruæuje. Tekst: L I D I J A P E R N A R Fotografije: D E N I S B I ∆ A N I ∆ 38 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 ONE»I©∆ENJE VODE I BOLESTI Voda namijenjena ljudskoj uporabi je sva voda, bila u prirodnom stanju ili nakon prerade, koja se rabi kao voda za piÊe i pripremanje hrane bez obzira na naËin njezine isporuke. Sastav vode vrlo je vaæan jer o njemu ovisi zdravstveni utjecaj vode na organizam. Osnovni je kriterij za ocjenu upotrebljivosti vode za piÊe zdravstvena ispravnost, a ona ovisi o πtetnim sastojcima koji se mogu nalaziti u vodi. Voda kao namirnica, ali i osnovna ljudska potreba, najspecifiËnija je namirnica, i to zbog toga jer ju koriste ljudi svih dobi i razliËitoga zdravstvenog stanja. ZadaÊa vodoopskrbe je opskrbiti stanovniπtvo vodom, i to vodom koja neÊe izazvati nikakve zdravstvene smetnje u onih koji je konzumiraju. Ista voda namijenjena za ljudsku uporabu koja je u stanovitoj mjeri oneËiπÊena, u osobe slabijeg zdravlja moæe izazvati zdravstvene tegobe, dok ih u zdrave osobe neÊe izazvati. Zbog toga voda mora biti takve kakvoÊe da ne izaziva nikakve zdravstvene probleme u onih najslabijih, bolesnih i najneotpornijih osoba. OneËiπÊenje/zagaenje vode je bilo koja fizikalna, kemijska ili bioloπka promjena njezine kakvoÊe, koja ju Ëini neupotrebljivom za æeljenu uporabu i πtetno djeluje na æivi svijet. Prirodni vodni sustavi mogu biti oneËiπÊeni iz razliËitih izvora, a uporabom oneËiπÊene vode za piÊe Ëesto dolazi do pojave hidriËnih bolesti. OneËiπÊenje vode πtetnim sastojcima dakle moæe biti: - epidemija prestaje rasti Ëim se sprijeËi daljnja konzumacija zaraæene vode, - ako je bilo fekalno oneËiπÊenje pitke vode, kemijska analiza Êe pokazivati poveÊanje nitrita, nitrata i potroπnju kisika u takvoj vodi, - bakterioloπki nalaz istog uzroËnika u vodi i zaraæenoj osobi upuÊivat Êe na vodu kao put πirenja epidemije. Da bi se rizik sveo na minimum, potreban je sustavni pristup distribuciji vode za piÊe (ne samo u smislu fiziËke povezanosti). Bolesti hidriËnog podrijetla mogu biti izazvane i kemijskim tvarima. Kemijske tvari koje mogu πtetiti zdravlju manje su prouËavane od bioloπkih pokazatelja, jer bolesti koje te tvari izazivaju ne nastaju naglo i alarmantno kao bolesti izazvane bioloπkim Ëiniteljima, pa ih se stoga u vezu s vodom dovelo tek poslije, posebno naglim πirenjem industrije i poljoprivrede. Sekundarno oneËiπÊenje vode moæe potjecati i iz zraka, iz emisija nuklearnih centrala, od industrijskog otpada ili s poljoprivrednih povrπina. Izvor oneËiπÊenja mogu biti i vodovodne instalacije (æeljezo, olovo, azbest), a mogu biti uzrok i neki postupci popravljanja kakvoÊe vode, flor, natrij pri omekπavanju vode, desalinizacija, kloriranje, koagulanti pri postupku taloæenja, tj. uklanjanja mutnoÊe. - prirodnog podrijetla, kao posljedica geoloπkog sastava tla, kroz koji voda prolazi, ili mogu poticati od mikroflore, mikrofaune i njihove razgradnje ili biti dijelom bioloπkog ciklusa nekih organizama. KakvoÊa vode namijenjene vodoopskrbi Štetni sastojci u vodi - posljedica ljudske djelatnosti (dotok otpadne vode iz naselja, industrijskih pogona, poljoprivrednih povrπina, prometnica i dr.) PRIRODNO PODRIJETLO - od vodovodnih instalacija i kemikalija koje se rabe na ureajima za popravljanje kakvoÊe vode. HidriËne bolesti mogu biti izazvane bioloπkim uzroËnicima i pojavljuju se kao endemije, epidemije ili pojedinaËno, nisu vezane za godiπnje doba i nisu sezonske. Bolesti izazvane bioloπkim uzroËnicima mogu se podijeliti u skupine prema naËinu prenoπenja: - A-bolesti koje se prenose per os, klasiËne hidriËne epidemije, - B-bolesti koje se prenose kontaktom s vodom u kojoj æivi domaÊin jedne etape æivotnog ciklusa, koæa, sluznica, KEMIJSKI UMJETNO PODRIJETLO BIOLOŠKI nitrati, nitriti sredstva za �iš�enje, klor, mineralna ulja i masti, pesticidi, teške kovine, klorirani ugljikovodici FIZIKALNI FIZI�KI bakterije gljivice virusi paraziti pijesak prašina kamenac hrđa... - C-bolesti koje prenose kukci-vektori, - D-bolesti vezane uz oskudicu vode, slabu osobnu i kuÊnu higijenu, neznanje i siromaπtvo (oËne, koæne, crijevne zarazne bolesti), - E-bolesti koje se prenose zrakom-aerosolima. Bolesti hidriËnog podrijetla nastaju: - mijeπanjem otpadnih voda s pitkom vodom - korozijom ili pucanjem starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge, Zdravstveno ispravnom vodom za piÊe smatra se voda koja: a) ne sadræi mikroorganizme, parazite i njihove razvojne oblike u broju koji predstavlja opasnost za zdravlje ljudi b) ne sadræi tvari u koncentracijama koje same ili zajedno s drugim tvarima predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi. Tablica 1. Mikrobioloπki pokazatelji - zahvaÊanjem povrπinskih voda (rijeka) u vodoopskrbni sustav nizvodno od mjesta na kojem se izlijeva gradska kanalizacija, - zbog proloma oblaka, velikih kiπa i veÊ oπteÊenih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi (velika epidemija trbuπnog tifusa i paratifusa u Splitu 1948. god.) Putovi πirenja hidriËnih epidemija: - razbolijevaju se samo osobe koje piju zaraæenu vodu - postojanje kontrolne skupine, - nakon produljene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije ( u 1-2 dana javljaju se svi oboljeli), TR AVA NJ 2009 Mikrobiološki pokazatelji Pokazatelj Escherichia coli (E. coli) Maksimalno dopuštene vrijednosti (MDK) (broj/100 ml) 0 Enterokoki 0 Pseudomonas aeruginosa 0 Broj kolonija 22 °C 100/1 ml Broj kolonija 37 °C 20/1 ml 39 Tablica 2. Kemijski πtetni sastojci u vodi za piÊe Kemijski parametri MDK - vrijednost Mjerna jedinica Akrilamid Pokazatelj 0,10 µg/l Antimon 5,0 µg/l Arsen 10 µg/l Bakar 2000 µg/l 1,0 µg/l Benzo(a)piren 0,010 µg/l Bor 1000 µg/l Bromat 10,0 µg/l Cijanid 50 µg/l 1,2-dikloretan 3,0 µg/l Epiklorhidrin 0,10 µg/l Fluorid 1500 µg/l Kadmij 5,0 µg/l Krom 50 µg/l Nikal 20 µg/l Nitrat 50 mg/l (NO3-) Nitrit 0,10 mg/l (NO2-) Olovo 10,0 µg/l Pesticidi 0,10 µg/l Pesticidi - ukupno 0,50 µg/l PolicikliËki aromatski ugljikovodici 0,10 µg/l Selen 10 µg/l Tetrakloreten I trikloreten 10 µg/l Trihalometani - ukupno 50 µg/l Vinil klorid 0,50 µg/l Živa 1,0 µg/l Benzen Svi pokazatelji iz tablica 1. i 2. predstavljaju bitne Ëimbenike zdravstvene ispravnosti vode za piÊe. Bilo koje odstupanje od MDK nekog od pokazatelja, vodu za piÊe Ëini zdravstveno neispravnom, tj. opasnom za potroπaËe jer u osoba koje konzumiraju takvu vodu moæe izazvati zdravstvene poteπkoÊe. Bolesti hidriËnog podrijetla izazvane bioloπkim uzroËnicima UzroËnik Bakterije Bolest kolera, trbuπni tifus, paratifus, dizenterija tularemija, gastroenteritisi, legionarska bolest Virusi hepatitis, poliomijelitis, gastroenteritisi Spirohete leptospiroze Protozoe amebna dizenterija, amebni meningoencefalitis, giardiaza, gastroenteritisi Helminti trihurijaza, ascardioza, shistomijaza, drakulijaza LebdeÊi organizmi gastroenteritisi/toksini Kukci - vektori komarci: malarija, filarijaza, æuta groznica muhe: triposomijaza, onhoceroza 40 NajveÊa je opasnost od epidemija najgore hidriËne bolesti kolere na podruËjima gdje vlada siromaπtvo, glad i neËistoÊa, odnosno na podruËjima s loπim ili nikakvim sanitarnim uvjetima. Koleru uzrokuje bakterija Vibrio cholere, prenosi se najËeπÊe oneËiπÊenom vodom, a nekada i hranom. Bakterija Vibrio cholere uzrokuje upalu crijeva, bolesnici pate od proljeva, povraÊanja i grËeva. Osim navedenih simptoma poseban problem je brz gubitak tjelesnih tekuÊina, Ëak litru u jednom satu, tako da smrt moæe nastupiti samo nekoliko sati nakon poËetka bolesti. PomoÊ se pruæa davanjem rehidracijskih soli. Posebno su ugroæena djeca i starije osobe. O epidemijama kolere Ëesto se moæe informirati iz javnih medija. Ne tako davno, toËnije u veljaËi 2008. godine zabiljeæena je velika epidemija u Luandi, i to u 14 od 18 provincija Angole. Dnevno je obolijevalo 500 do 700 ljudi. U gradu Benguelu umrlo je viπe od 500 osoba, u gradu Malanje 241 osoba. Ova epidemija kolere u Angoli trajala je od veljaËe do srpnja, oboljelo je viπe od 50000 ljudi, a umrlo je viπe od 2000, uz pretpostavku da je broj umrlih znatno veÊi jer su mnogi umirali u svojim domovima i nisu dospjeli potraæiti pomoÊ u bolnici. ©irenje ove epidemije potpomognuto je jakom kiπom, koja je sprala smeÊe s padina i oneËiπÊenom vodom poplavila zgrade te sve pomijeπala s ljudskim izmetom, kojeg je bilo posvuda jer na tim podruËjima nema izgraenih zahoda niti bilo kojih sanitarnih ureaja, kao ni vodovodnog sustava ni tekuÊe vode. Voda za piÊe dovozi se u cisternama, a neodgovorni privatnici vodu uzimaju iz oneËiπÊene rijeke Bengo, koja protjeËe sjevernije od grada. Voda se prodaje na viπe od 10000 punktova diljem Luande, pritom je za siromaπno stanovniπtvo, koje æivi s manje od 2 dolara dnevno, joπ i preskupa (12 centi 4,5 litre). Preporuke UN-a govore o minimalnoj potroπnji vode dnevno od 23 litre po osobi. U VeËernjem listu 19. 12. 2008. moglo se proËitati: Broj umrlih od kolere u Zimbabveu premaπio je tisuÊu. Prema podacima UN-a registrirana je 1111 mrtva osoba i 20 581 oboljelih. Pretpostavlja se da je stvarni broj bolesnih bitno veÊi s obzirom da se ovi podaci odnose samo na one koji su zatraæili pomoÊ. Oboljelih je najviπe u glavnom gradu Harareu, ali kolera nije zaobiπla nijedan dio Zimbabvea te se proπirila i na susjedne zemlje. U JuænoafriËkoj Republici je zabiljeæeno 11 umrlih i 859 oboljelih, a u Mozambiku je umrlo 13, a 132 osobe su oboljele........... Kolera se relativno lako lijeËi tamo gdje postoje elementarni uvjeti za lijeËenje, meutim i nakon izlijeËenja javljaju se nove zaraze u mjestima u kojima je voda zagaena. Druga hidriËna bolest o kojoj se upravo ovih dana govori, a proπirila se iz PoreËa, legionarska je bolest, oboljeli su ljudi koji su prisustvovali Svjetskom rukometnom prvenstvu u dvorani Æatika. Bolest je prouzroËila bakterija Legionella pneumophila. ©to je legionarska bolest i zaπto takvo ime? Bolest je otkrivena 1976. godine, kada su se sudionici skupa veterana ameriËke Legije okupili u hotelu u Philadelphiji, a nakon povratka kuÊama oboljelo je dvije stotine veterana od teπke upale pluÊa, od kojih je 34 umrlo. Ova epidemija atipiËne upale pluÊa koja je takoer i uzrok smrti nazvana je legionarskom bolesti, a novootkrivena bakterija takoer je simboliËno nazvana Legionella pneumophila. Najbrojnija epidemija legionarske bolesti u Europi zabiljeæena je 1999. godine u Nizozemskoj. Tada je oboljelo 188 osoba, svi su oni posjetili izloæbu cvijeÊa. Uzrok epidemije pronaen je u fontanama i rasprπivaËima vode, koja nije bila odgovarajuÊe dezinficirana. U Francuskoj se 2000. godine od legionarske bolesti razbolilo 28 osoba, od kojih je pet i umrlo. Ondje je uzroËnik πirenja bolesti pronaen HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 u ispuπnim plinovima klimatizacijskog sustava trgovaËkog centra i diskoteke. Svi oboljeli πetali su se upravo u blizini navedenih objekata. Klimatizacijski ureaji sve se viπe primjenjuju i kod nas. Oni hlade vodu, koja osvjeæava zrak u unutraπnjosti objekta (dvorana u PoreËu), pri Ëemu izbacuje topli zrak u obliku vodene pare koja se i izvan objekta vjetrom moæe πiriti na veoma velike udaljenosti. Ove se bakterije mogu razvijati samo onda kada se nastane u nekoj drugoj stanici, tzv. domaÊinu. U prirodi legionela napada jednostaniËne organizme - praæivotinje amebe. Pri temperaturi vode izmeu 23 i 47 °C legionele se intenzivno razmnoæavaju tako da ameba domaÊin puca, a bakterije kreÊu u potragu za novim domaÊinom - makrofagom. Makrofagi su bijele krvne stanice koje su zaπtita organizma od infekcija. Ako Ëovjek udahne rasprπene aerosole pune legionela, one diπnim putovima dolaze do pluÊa, gdje ih progutaju makrofagi, u kojima se legionele razmnoæavaju na isti naËin kao i u amebama, opet sve do Ëasa kad se makrofagi raspuknu. Opasnost pojave legionarske bolesti je u ustajaloj vodi. Uporaba tople vode stvara povoljne uvjete staniπta legionele u cijevima tople vode, kada se ona koristi samo povremeno. Legionele se najuspjeπnije razmnoæavaju pri temperaturi izmeu 23 i 47 °C, a najriziËnije instalacije jesu tuπevi, i to upravo onda kada se rabe povremeno: hoteli, sportski objekti, saune i zgrade u kojima se dulje ne boravi. Kako se zaπtititi od te epidemije? Paziti na temperaturu u spremnicima tople vode, koju treba stalno odræavati iznad 50 °C. Slavine i sve dijelove tuπeva treba redovito odræavati. Jedna od mjera je svakih πest mjeseci u kiseloj otopini (ocat) isprati i otkloniti sve postojeÊe naslage (ovo se radi i pri odstranjivanju naslaga kamenca). Ako se objekt koristi sezonski, tada treba detaljno oËistiti spremnik tople vode, odnosno isprazniti barem jedanput godiπnje, oËistiti i dezinficirati. Takoer i pri postavljanju novih instalacija ili zamjeni starih te pri radovima na rezervoarima vode valja cijevi i sve dijelove vodovodne instalacije isprati, dezinficirati i ponovno isprati. Pojave bolesti u promijenjenim æivotnim uvjetima - poveÊanim standardom æivota, nisu rijetkost i nije uvijek lako brzo otkriti uzroËnika, a niti o kojoj je bolesti zapravo rijeË. PoËetkom 2002. godine proπirila se vijest o pojavi legionarske bolesti u jednoj zgradi, toËnije u jednom ulazu zgrade u Splitu. Svi oboljeli u epidemiji atipiËne upale pluÊa bili se iz tog ulaza. Ovaj se put nije radilo o legioneli, veÊ o bolesti koju je uzrokovala ptica, toËnije papiga, a to veÊ ne pripada u ovu temu. Malarija je najraπirenija hidriËna bolest tropskih podruËja, gdje je prisutna veÊ nekoliko tisuÊa godina. Malariju izazivaju jednostaniËni paraziti, od kojih je najraπirenija vrsta Plasmodium falciparum, koji je ujedno i uzroËnik cerebralne malarije, koja najËeπÊe zavrπava smrÊu. U ljudsko tijelo dolazi ubodom komarca (vektor), plazmodij æivi u najmanje 60 vrsta komaraca roda Anopheles, koji æive diljem tropskih podruËja. Prema izvjeπtaju Svjetske zdravstvene organizacije malarija je na petome mjestu bolesti od koje, procjenjuje se, godiπnje umire 1,100.000 ljudi na podruËjima tropske i suptropske Afrike, Azije i Juæne Amerike.Bolest je izljeËiva, ali lijekovi su skupi i Ëesto nedostupni siromaπnom stanovniπtvu. Vaæno je znati da se malarija i nakon izljeËenja moæe ponovno javiti, jer se paraziti dugo mogu skrivati u jetrenim stanicama, nedostupni antibioticima iz lijeka. Zanimljivost u vezi s gotovo potpunim iskorjenjivanjem ove bolesti je primjena DDT-a. Kada se spominje DDT-i, uvijek se govori o njegovoj zabrani, a u vezi s uniπtenjem populacija ptica i drugih æivotinja. Joπ TR AVA NJ 2009 davne 1962. godine Rachel Carson napisala je o ovom problemu knjigu Tiho proljeÊe (Silent Spring), ipak je u suzbijanju malarije DDT imao pozitivnu ulogu. »injenica je da se malarija za sada ne moæe iskorijeniti, pogotovo kada se uniπtavaju samo prijenosnici bolesti. Tako je WHO joπ 1969. godine ukinuo program globalnog iskorjenjivanja malarije (primjenom DDT-a), koji je pokrenut 14 godina prije. Sada se sve nade polaæu u otkrivanje cjepiva protiv malarije. Preventivne mjere su dijeljenje besplatnih zaπtitnih mreæa radi zaπtite od komaraca i lijekova koji ublaæavaju groznicu izazvanu malarijom. Danas mnoge prirodne vode sadræe πtetne/otrovne tvari, kao posljedicu ljudskih aktivnosti, na podruËju sliva vodozahvata. OneËiπÊenja vode naftnim derivatima, benzinom, fenolom, pesticidima, teπkim metalima, azbestom, duπikovim spojevima, floridima, radioaktivnim tvarima, farmaceutskim lijekovima i joπ mnogim drugim tvarima onemoguÊuju, odnosno uzrokuju zabranu uporabe takve vode za piÊe, pa i za kupanje. Spominje se otkrivanje viπe od 1000 razliËitih opasnih tvari u vodi, a taj broj iz dana u dan sve viπe raste.Vjeruje se da najsigurniju vodu πto se tiËe kakvoÊe pije onaj dio stanovniπtva koji je vezan na javne vodovodne sustave, i to na one veÊe, zbog stroæeg reæima kontrole vode u vlastitim laboratorijima i u specijaliziranim i ovlaπtenim laboratorijima javno-zdravstvenih ustanova. Imati zdravstveno ispravnu vodu u svakom kuÊanstvu zahtjevan je, kompleksan i odgovoran posao, u Ëemu sudjeluje viπe subjekata. Nositelj organizacije upravljanja i gospodarenja vodama u Republici Hrvatskoj je Hrvatski sabor, koji posao prosljeuje Vladi RH, Vlada osniva ministarstva. Za ovo podruËje mjerodavno je Ministarstvo poljoprivrede, πumarstva i vodnoga gospodarstva, a ono dalje brigu o vodi prenosi na Hrvatske vode. Hrvatske vode su pravna osoba i za svoj su rad odgovorne Vladi Republike Hrvatske. Prema Zakonu o vodama, Dræavnom planu za zaπtitu (NN 8/99), odgovornost Ëuvanja kakvoÊe vode ogleda se u prostoru slivnog podruËja, gdje se voda prikuplja i dolazi do objekta vodozahvata kao sirova voda. Zakonska je obveza zaπtite kakvoÊe prirodne podzemne i povrπinske vode namijenjene vodoopskrbi stanovniπtva proglaπavanje vodozaπtitnih podruËja i njihovo obiljeæavanje. IduÊi stupanj odgovornosti za kakvoÊu vode namijenjene vodoopskrbi prenosi se na komunalno poduzeÊe, koje dobiva koncesiju za zahvaÊanje odreenih koliËina sirove vode i njezinu distribuciju potroπaËima.Voda koja se dalje izgraenim objektima vodoopskrbnih sustava i gradskom vodovodnom mreæom dovodi do prikljuËka pojedinih korisnika treba po kakvoÊi odgovarati Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode (NN 47/2008). KakvoÊa vode stalno je pod nadzorom zavoda za javno zdravstvo. Komunalna poduzeÊa takoer moraju izraditi valjani operativni plan interventnih mjera u sluËaju izvanrednog zagaenja izvoriπta vode, a prema Dræavnom planu (NN 8/99). Odgovornost komunalnog poduzeÊa za kakvoÊu vode za piÊe prestaje na mjestu isporuke, pred ulazom u objekt korisnika, toËnije neposredno prije vodomjera. Iza vodomjera u dijelu kuÊne instalacije obvezno se postavlja nepovratni ventil, koji ne dopuπta otjecanje vode iz kuÊne instalacije u gradsku mreæu, radi zaπtite kakvoÊe vode u javnom vodovodu. Daljnji problem kakvoÊe vode na slavini pojedinih korisnika iskljuËiva je odgovornost kuÊne instalacije potroπaËa. (nastavit Êe se) prof. dr. sc. B O Æ E N A T U © A R , dipl. ing. gra. 41 Interpretacijski pano TZ Starigrad-Paklenica ispred cisterne u Starigradu Projekt TZ Starigrad-Paklenica Primorska padina Velebita na prvi pogled izgleda kao kamena pustinja neprikladna za boravak Ëovjeka, no naseljena je joπ od davnina. StoljeÊima se ovdje æivjelo ustaljenim naËinom, u teπkim uvjetima i neimaπtini, a jedna od najveÊih nedaÊa bila je oskudica vode. Na krπevitom tlu gotovo da i nema trajnih vodotoka, a malobrojni izvori nalaze se u viπim predjelima planine. Stoga se za piÊe najviπe koristila prikupljena kiπnica. Zalihe kiπnice skupljene tijekom zime i proljeÊa morale su potrajati kroz dugo suπno ljeto do prvih obilnijih jesenskih kiπa. VeÊa mjesta uz obalu imala su javne cisterne i bunare, no u manjim naseljima nije ih bilo. Skromne kuÊne cisterne Ëesto su bile nedovoljne za podmirenje potreba ljudi i blaga. Siromaπnija kuÊanstva nisu ni imala Stara cisterna na Velikom Rujnu Stari kameni put iz Reljinovca za Bili Sinikos 42 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 svoje vlastite cisterne, osobito u planinskim zaseocima. Dragocjenu vodu za piÊe pribavljali su dovijajuÊi se na razliËite naËine. Tradicionalno prikupljanje vode Najjednostavniji naËin prikupljanja kiπnice bio je u kamenicama, prirodnim udubljenjima u stijeni. Nekada je oko svake kuÊe bilo ureenih kamenica. Bile su zagraene i zaπtiÊene od pristupa æivotinja pa je voda u njima ostajala Ëista. U nedostatku kamenica, kiπnica se mogla skupljati u πupljem bukovom ili javorovom deblu, odsjeËenom poviπe zemlje. Katkad se po vodu za piÊe moralo odlaziti visoko u planinu, gdje se na dnu dubokih jama snijeg zadræi tijekom cijele godine. Do udaljenih snjeæiπta iπle su ponajviπe æene, uspinjuÊi se satima po nemilosrdnom kamenjaru. Snijegom su punile burila, drvene posude za prenaπanje vode i snijega i na leima ih snosile do svojih domova. Doneseni snijeg topili bi u kotlu na vatri ili u drvenom koritu na suncu. Dobivena voda bila je puna trunja, ali je gasila æe. Stari bunar u zaseoku Mataci pokraj LjubotiÊa Stara fotografija iz Narodnog muzeja Zadar Dio vode koja nestaje u krπkom podzemlju zadræi se u πpiljama. Tu su vodu najviπe koristili velebitski pastiri. Koliko su πpilje bile vaæne za njihovo preæivljavanje u planini svjedoËe imena koja su im nadjenuli: Jama Vodarica, Curinka, Kapljarka. U nestaπici kiπnice stanovnici obalnih mjesta odlazili bi po vodu na boËate izvore uz samu morsku obalu. Ta je voda neukusna za piÊe, no mogla se rabiti za kuhanje i napajanje blaga. Stoka se ponajviπe napajala u lokvama kakvih je nekada bilo gotovo uz svako naselje. Lokve nastaju na nepropusnoj podlozi prirodnih udubina u kojima zaostaje voda. O njima se redovito brinulo i Ëistilo ih se od nakupljenog taloga. Vaænije su lokve bile dodatno produbljene i obzidane kamenjem, a njihova dna obloæena nepropusnom ilovaËom. BuduÊi da su bile od presudne vaænosti za preæivljavanje pastira, smatrane su javnim dobrom. KuÊne cisterne U priobalnim naseljima kuÊanstva su ponajËeπÊe imala svoje vlastite cisterne. Nalazile su se u dvoriπtu, na strani najmanje izloæenoj suncu. Njihova gornja povrπina mogla je biti pretvorena u lijepu terasu natkrivenu lozom. Voda se u cisternu slijevala æljebovima s krova staje ili s prirodne glatke stijene. Krov kuÊe u kojoj se æivjelo rijetko se koristio u tu svrhu jer je na njemu bila istaloæena Ëaa iz ognjiπta. Grlo cisterne bilo je zatvoreno Ëvrstim poklopcem i zakljuËano lokotom. U uredno Zaleena lokva na Ravnim Stranama TR AVA NJ 2009 43 odræavanoj cisterni voda je bila Ëista, svjeæa i dobra za piÊe. Potkraj 19. i poËetkom 20. stoljeÊa, austrougarske vlasti nastojale su poboljπati vodoopskrbu Dalmacije gradnjom javnih cisterni koje su trebale zadovoljiti zajedniËke potrebe za vodom. Njih su mogli koristiti svi stanovnici sela, ponajprije za piÊe, a potom za pranje i napajanje blaga. Za suπnih godina dogaalo se da presuπe i javne cisterne. Po vodu se tada moralo odlaziti do susjednog sela, katkad udaljenog i desetak kilometara. Uprtili bi na lea burila i u njima prenaπali po nekoliko desetaka litara dragocjene tekuÊine. Voda nabavljena na ovako teæak naËin troπila se oprezno i πkrto, samo za piÊe i pripravljanje jela. ©pina na Trgu MarasoviÊa, na ulazu u kanjon Velike Paklenice »atrnja na Velikom Rujnu Austrougarske cisterne Na podruËju danaπnje opÊine StarigradPaklenice austrougarske su vlasti sagradile tri javne cisterne: u Selinama kod zaseoka Jurline, u Tribnju-KruπËici i u Starigradu. Napravljene su u skromnom neoklasicistiËkome stilu, jednostavnih obrisa i bez ukrasa. Uz njih su se nalazile kamenice za pranje rublja i pojilo za napajanje blaga. U Starigradu su u to vrijeme postojali veliki javni bunari, no bili su otvoreni i izloæeni zagaenju, pa se voda iz njih koristila samo za napajanje blaga i pranje rublja. Dvadesetih godina proπloga stoljeÊa, zalaganjem don Ante Adæije, Starigrad je dobio mjesni vodovod, prvi na podvelebitskome podruËju. Izgradnjom vodovoda, cisterne i bunari izgubili su na vaænosti pa se viπe nitko nije brinuo o njihovu odræavanju. Filtri se nisu mijenjali, nakapne povrπine su popucale i pomalo obrasle travom, voda u vodospremnicima se zagadila i s vremenom presuπila. Opskrbu vodom preuzele su javne slavine ili πpine. Jedna od njih nalazi se na Trgu MarasoviÊa u Starigradu, a njezina hladna voda joπ uvijek je dobrodoπlo osvjeæenje planinarima koji se vraÊaju iz Velike Paklenice. Starigradska priËa Mnogi izletnici dou u Starigrad privuËeni ljepotom kanjona Velike Paklenice, a potom se zapute u istraæivanje njegove okolice. Krπevita padina ispresijecana je starim kamenitim putovima koje su stoljeÊima gradili stanovnici priobalnih naselja. Krenete li nekim od tih putova upoznat Êete tajanstveni svijet proπlosti koja ovdje joπ uvijek æivi u tragovima πto su ih za sobom ostavili ljudi. U πkrtom kamenjaru krije se pravo bogatstvo kulturnog i povijesnog naslijea ovoga kraja. Seoska cisterna kod zaseoka Jurline u Selinama, sagraena u 19. stoljeÊu, nakapne povrπine 300 m² i zapremnine vodospremnika 80 m³ 44 Radi oËuvanja tog naslijea i njegova uvrπtenja u turistiËku ponudu, TuristiËka HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 zajednica opÊine Starigrad pokrenula je 2008. godine projekt pod nazivom “Velebitska priËa o vodi”. O svojim nastojanjima da iz zaborava spasi stare cisterne, bunare i ostale spomenike tradicionalnog naËina prikupljanja vode, ispriËala nam je Marjana MarasoviÊ, direktorica TuristiËke zajednice: - Ideja nam je bila najprije obnoviti stare seoske gusterne i javne bunare na podruËju OpÊine Starigrad. Cisterne se nalaze u Starigradu-Paklenici, Selinama i Tribnju. U Starigradu su tri javna bunara, dva na kraju ulice koja se po njima zove Put bunara, dok se treÊi nalazi u Krasnoj uvali. U srediπtu Selina, u ulici koja je po njemu dobila ime Put bunariÊa, nalazi se stari bunar iz kojega mjeπtani joπ uvijek koriste vodu. Uz stare putove koji se danas koriste kao planinarske staze, obiljeæit Êemo mjesta na kojima su se oËuvali bunari, Ëatrnje, lokve, kamenice i πpilje u kojima se nekad prikupljala voda. Uz njih Êemo postaviti oznake koje bi πetaËima skrenule pozornost na neki od spomenutih objekata ili prirodnih lokaliteta te ih pouËiti o vaænosti koju su u proπlosti imali u æivotu velebitskoga stanovniπtva. Vjerujem da Êemo time pridonijeti razvoju svijesti i kod domaÊeg stanovniπtva, ponajprije o vaænosti oËuvanja prirode i izvora pitke vode za buduÊe generacije, ali i vrijednosti naπega kulturnog naslijea. Turizam je naπa najjaËa gospodarska grana. Postavljanjem panoa i obiljeæavanjem mjesta vezanih uz vodu obogatili bismo postojeÊu ponudu aktivnog odmora kao πto je planinarenje te pridonijeli zapoËetom razvoju kulturnoga i seoskoga turizma. U sklopu naπeg projekta provodi se istraæivanje i popis objekata od kulturno-povijesnog znaËenja i etno-baπtine na podruËju OpÊine. Pripremili smo i promidæbeni materijal koji prati “Velebitsku priËu o vodi”. U zaseoku MarasoviÊima pred ulazom u Nacionalni park Paklenica uredili smo etnokuÊu. Izmeu ostalog, u njoj moæete vidjeti burilo, drvenu posudu u kojoj su æene na leima donosile vodu iz cisterni ili snijeg iz planine. U blizini je obnovljen stari mlin u kojem su Podgorci mljeli pπenicu i kukuruz. U zaseoku LjubotiÊu, na seoskom imanju “Vrata Velebita”takoer se nalazi etno-kuÊa. U njoj su izloæeni tradicionalni alati i pribor koji svjedoËe o nekadaπnjem naËinu æivota na ovim prostorima. Do sada je izvrπen veÊi dio radova na obnovi seoskih cisterni, uz njih su postavljeni interpretacijski panoi, ureeni su javni bunari i proveden je veÊi dio istraæivanja kulturnopovijesnih objekata. ZapoËete aktivnosti bit Êe dovrπene u 2009. godini. TZ Starigrad nositelj je projekta “Velebitska priËa o vodi”. Ostali su sudionici: OpÊina TR AVA NJ 2009 Prirodna kamenica iznad Selina Starigrad, Zadarska æupanija, Hrvatska turistiËka zajednica, TZ Zadarske æupanije, JU NP Paklenica (u dijelu koji se odnosi na istraæivaËki rad), a ove godine u projekt se ukljuËio UNDP Hrvatska (Program ujedinjenih naroda za razvoj) koji Êe sufinancirati dovrπetak obnove seoskih cisterni i njihovo ponovno stavljanje u funkciju. LARA »ERNICKI Fotografije: L A R A » E R N I C K I , TZ Starigrad-Paklenica, Narodni muzej Zadar Seoska cisterna u Tribnju-KruπËici, sagraena u 19. st., nakapne povrπine 220 m² i zapremnine vodospremnika 60 m³ (fotografija TZ Starigrad-Paklenica) 45 LJETOPIS PJE©»ANOG OKRUGA Rijeka Wisconsin u svojem nizinskom dijelu toka dugog 690 km O Aldu Leopoldu Ove godine obiljeæavaju se najmanje tri znaËajne prirodoslovne obljetnice, sve tri globalnog znaËenja. Prva je 200-godiπnjica roenja vjerojatno najpoznatijega svjetskog prirodoslovca Charlesa Darwina i 150-godiπnjica prve objave njegova djela O postanku vrsta. Druga obljetnica je takoer vezana uz objavu kultne knjige pod naslovom A Sand County Almanac svestranog ameriËkog prirodoslovca Aldo Leopold uz svoje borove Alda Leopolda. TreÊa obljetnica vezana je uz, po miπljenju mnogih, najznaËajniji prirodni fenomen u Hrvatskoj. Nacionalni park PlitviËka jezera osmog dana mjeseca travnja obiljeæava 60-godiπnjicu proglaπenja zaπtite nad prirodnim fenomenima slapova, jezera i sedrenih barijera, kao i okolnih πuma, livada i cijelog niza krπkih pojava. O Darwinu i o PlitviËkim jezerima pisat Êe se i govoriti mnogo, u razliËitim medijima. No, i obljetnica objave A Sand County Almanaca ili na hrvatskom Ljetopisa pjeπËanog okruga zasluæuje dostojnu pozornost, pa stoga ovaj Ëlanak posveÊujemo autoru te knjige i znaËajnoj godiπnjici njezine objave, o Ëemu Êe se u Hrvatskoj ipak manje pisati. Aldo Leopold Aldo Leopold (1887.-1948.) nezaobilazna je ikona zaπtite prirode i jedan od zaËetnika globalnog pokreta za zaπtitu divljine. Gotovo da i nema pisanog djela s tematikom oËuvanja prirode i divljine koje u prikazu pojmova na kraju knjige nema barem jednu natuknicu vezanu uz ime Alda Leopolda. Stoga u ovom napisu nije potrebno dokazivati veliËinu i znaËenje njegova djela, veÊ Ëitatelju skrenuti pozornost na onaj doprinos po kojem je Leopold (p)ostao trajna vrijednost naπe civilizacije sve do danaπnjih dana. Leopold je bio jedan od pripadnika prve generacije ameriËkih 46 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 a knjiga je objavljena tek sljedeÊe 1949. godine. Ipak, nedugo prije tragiËne smrti, Leopold je dobio potvrdu nakladnika da je rukopis prihvaÊen za tisak, πto mu je nakon iznimno plodonosnog æivota vjerojatno bila golema zadovoljπtina. Jer, kao i kod mnogih drugih kultnih knjiga koje danas poznajemo, i Leopoldov je rukopis dugo traæio nakladnika koji Êe u njemu znati prepoznati knjiæevni i duhovni potencijal. SreÊom za sve nas, knjiga je naπla svoj put od rukopisa do brojnih srca diljem planeta. πumara (diplomirao 1909.), teoretiËar i aktivist zaπtite divljine, struËnjak i znanstvenik, profesor i spisatelj. Svoj je pogled na svijet definirao i aktivnim bavljenjem lovstvom i upravljanjem populacijama divljaËi u odreenim dijelovima SAD-a, πto mu odreeni dio danaπnjih poπtovatelja njegova djela pomalo i zamjera. No sveukupno æivotno ostvarenje i znaËenje Alda Leopolda toliko su veliki da i moderni protivnici lovstva (i svega πto se vezuje uz lovstvo) ipak priznaju Leopoldov doprinos danaπnjem pokretu zaπtite okoliπa. Iako tijekom svojega plodnog æivota vjerojatno nije ni slutio koliki Êe utjecaj na buduÊe generacije zaπtitara imati njegovo djelo, svojim svestranim radom zaËeo je mnoge teme koje se danas smatraju sasvim uobiËajenim, no u vrijeme njegova æivota te su teme i ideje bile revolucionarne, dalekovidne, pa u skladu s time Ëesto i neshvaÊene. Podsjetimo se, prvi nacionalni park na svijetu proglaπen je 1872. godine (Yellowstone, SAD) i od tada se zapravo poËinje æeπÊe razvijati pokret za zaπtitu prirode, a poslije i ono πto danas poznajemo kao ekoloπki pokret i pokret za zaπtitu okoliπa. U tom smislu, Leopold je æivio i djelovao u pionirsko vrijeme kad su se prvotne ideje zaπtite prirode i okoliπa tek stvarale i poprimale svoj osnovni oblik. Uzmemo li u obzir okruæenje u kojem su se te ideje stvarale, naime na kontinentu Ëiji su kolonizatori baπ nekako u to vrijeme gotovo pa dokrajËili divljinu otkrivenu 1492. godine, tada je vrijednost Leopoldova rada joπ veÊa. Trebalo je, naime, tada imati i hrabrosti i mudrosti predloæiti drukËiji odnos prema æivoj i neæivoj prirodi. SliËno kao πto je i 1949. godine u naπoj domovini trebalo imati hrabrosti i mudrosti te reÊi da Êe se odsad PlitviËkim jezerima upravljati drukËije nego svih prethodnih godina, kad je podruËje æivjelo od iskoriπtavanja πuma. Stoga, izmeu naπe najvrjednije prirodne baπtine i Leopoldovih promiπljanja ima viπe paralela i veza nego je to oËito na prvi pogled. GovoreÊi o obljetnicama, 2009. godine obiljeæava se i stota godiπnjica od Leopoldove diplome πumarstva na ameriËkom sveuËiliπtu Yale. Iako je u Hrvatskoj Leopold gotovo nepoznat, diljem se Amerike ove godine odræavaju brojni struËni skupovi o temama Leopolda i njegove ostavπtine danaπnjim i buduÊim generacijama. U kontekst 21. stoljeÊa stavljaju se i nanovo analiziraju i Leopoldova pisana djela, od kojih je globalno najpoznatije svakako ono pod izvornim naslovom A Sand County Almanac, objavljeno prije toËno πezdeset godina. TR AVA NJ 2009 Aldo Leopold Ljetopis pjeπËanog okruga A Sand County Almanac ili u hrvatskom prijevodu Ljetopis pjeπËanog okruga konceptualno je djelo sastavljeno od tri cjeline. To je zbir tematskih eseja koje je autor destilirao i razraivao cijelog svog æivota, ali naæalost nije doæivio njihovu ukoriËenu objavu. Leopold je, naime, umro 1948. godine od srËanog udara, gaseÊi poæar na susjedovoj farmi uz rijeku Wisconsin, Do πezdesetih godina 20. stoljeÊa ta je knjiga, meutim, bila poznata tek manjem krugu struËnjaka i poznavatelja Leopoldova djela. No, objavom joπ jedne kultne knjige, naime Nijemo proljeÊe Rachel Carson (1962.), ekoloπke teme dolaze u srediπte zanimanja πire javnosti. I Leopoldovo kultno djelo tada doæivljava svoja reizdanja i poËinje svoj uspon na ljestvicama knjiga koje su promijenile svijet. Do danaπnjeg dana, Ljetopis pjeπËanog okruga preveden je na deset jezika i objavljen u viπe od dva milijuna primjeraka, a brojni Ëasopisi proglaπavaju to djelo jednim od najznaËajnijih knjiga dvadesetog stoljeÊa. U nekim su dijelovima svijeta, primjerice u Kini, neki od eseja iz te knjige obvezni dio πkolske lektire. No u Hrvatskoj je to djelo joπ uvijek nepoznato. Autor ovog Ëlanka dovrπava hrvatski prijevod te knjige koja Êe svoje izdanje na jedanaestom (svjetskom) jeziku doæivjeti, prema planu, sljedeÊe godine. Tri izdanja Ljetopisa pješËanog okruga 47 lokalitet (National historic landmark) jedan od najposjeÊenijih lokaliteta u dræavi Wisconsin. Ovdje, na izvoriπte mudrosti zaπtite prirode, svake godine hodoËaste brojni praktiËari i teoretiËari zaπtite prirode i divljine. Svakome od njih iz dæepa jakne viri Ljetopis pjeπËanog okruga, zguævanih korica i podcrtanih citata, kao nedvojbeni dokaz da se od tog πtiva gotovo nikad ne odvajaju. Osobno hodoËaπÊe Jedan od kultnih Leopoldovih citata trajno upisan u metalu The Shack Stotinjak metara od pjeπËane obale rijeke Wisconsin, u okrugu Sauk County u srediπnjem Wisconsinu, i dan-danas smjeπten je The Shack, daπËara koju je obitelj Leopold iz starog kokoπinjca pretvorila u svoje vikend-utoËiπte. U toj su daπËari Leopoldovi proveli veÊinu vikenda izmeu 1935. i 1948. godine, marljivo radeÊi na projektu koji je do danaπnjih dana postao πkolski primjer obnove degradiranih ekosistema. Godine 1935., naime, Aldo Leopold kupio je ekoloπki i ekonomski propalu farmu u okrugu susjednom do njihova grada Madisona, i taj je komad osiromaπene zemlje vrlo brzo postao srediπte njihova ekologijskog i praktiËno prirodoslovnog interesa. Kroz desetak godina, sedmeroËlana obitelj Leopold na tom je zemljiπtu zasadila viπe od 48.000 sadnica pionirske crnogorice, kako bi se zemljiπte vratilo u ekoloπku ravnoteæu, a tamoπnji ekosustav ponovno postao cjelovit i dugoroËno stabilan. Izmeu brojnih ostalih znaËajnih ostvarenja koja su poËetno oblikovana i krenula u svijet s obale rijeke Wisconsin, upravo je ovdje Aldo Leopold ispisao brojne kultne reËenice koje su godinu dana nakon njegove smrti konaËno ukoriËene u Ljetopisu pjeπËanog okruga. Zato je danas ta Leopoldova farma s daπËarom koja je baπ proπle godine postala posebno zaπtiÊena i kao povijesno znaËajni Kao poπtovatelj Leopoldova djela dva sam puta hodoËastio u srediπnji Wisconsin, na pjeπËanu obalu istoimene rijeke. Prilikom prvog posjeta 2005. godine, prijatelji iz Zaklade Aldo Leopold pripremali su opseæan projekt izgradnje energetski najuËinkovitijeg ekocentra na svijetu. Do vremena mojeg drugog posjeta u travnju 2007. godine to im je i uspjelo! Uz ulaganje od desetak milijuna ameriËkih dolara, na lokalitetu farme na kojoj je Leopold 1948. godine tragiËno stradao, izgraen je hram moderne ekologije, kako veÊ i doliËi zakladi πto nosi ime osobe koju danaπnje generacije zaπtitara prirode smatraju zaËetnikom ili ocem moderne ekologije. PriËa o The Aldo Leopold Legacy Centru zavreuje posebni Ëlanak, pa Êu o tome pisati u nekom od sljedeÊih brojeva ovog Ëasopisa. Duhovno dublji dio osobnog hodoËaπÊa Ëovjek osjeti kad ostane sam pokraj Leopoldove daπËare, tog negdaπnjeg kokoπinjca koji istodobno predstavlja i sve i niπta. I cijeli svemir promiπljanja o PješËani nanos izmeu The Shacka i rijeke Wisconsin - ostaci zadnjeg ledenog doba 48 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Ždralovi - mitske ptice zauzimaju važno mjesto u Leopoldovim knjigama prirodi kroz vrijeme i prostor, ali i jednu obiËnu daπËaru stotinjak metara udaljenu od jedne sasvim obiËne nizinske rijeke. S Leopoldovom knjigom u ruci, na puteljicima πto vode kroz sedamdesetak godina staru Leopoldovu crnogoriËnu πumu, u πetnji kroz znanstveno opisani i jasno definirani svijet, ovdje s lakoÊom osjetiπ i onu nevidljivu dimenziju prirode. Prirode u kojoj je Leopold vidio viπe od tek pukog zbroja njezinih sastavnih dijelova. Prirodu prema kojoj odnos mora biti jednako etiËan i plemenit kao i prema najbliæem Ëlanu svoje obitelji. Tu je, na mjestu gdje danas raste πuma, a gdje se nekoÊ prostirala samo pjeπËana pustopoljina, Leopold spoznao i profinjeno spisateljski saæeo svoju filozofiju odnosa Ëovjeka prema sloæenom organizmu zemlje, filozofiju danas poznatu kao Etika zemlje (Land ethic). Ovdje je stvorena i sintagma o kojoj danas mnogi zbore, ali je malobrojni uistinu i razumiju: ekoloπka savjest. ZakljuËimo. Iako je Aldo Leopold gotovo nepoznat hrvatskoj Ëitateljskoj publici, pa i struËnoj javnosti, njegov globalni doprinos danaπnjem pokretu zaπtite prirode i divljine gotovo je nemjerljiv. Bez obzira govorimo li o tisuÊama kartica prirodoslovnih eseja, o stotinama njegovih studenata koji danas kao profesori prenose njegove ideje na nove generacije prirodoslovaca ili pak o nekoliko hektara crnogoriËne πume koju je zajedno sa svojom obitelji zasadio i njegovao u srediπnjem dijelu Wisconsina, Aldo Leopold ostaje trajna ikona ameriËkog, ali i svjetskog pokreta zaπtite divljine. Prikladno je, stoga, zavrπiti ovaj Ëlanak reËenicama iz jednog od Leopoldovih eseja koje kaæu: »ovjek uvijek ubija stvar koju voli, pa smo tako i mi pioniri ubili svoju divljinu. Neki kaæu da smo morali. Bilo kako bilo, drago mi je πto nikad neÊu biti mlad bez divlje zemlje u kojoj bih mlad bio. Od koje li vajde Ëetrdeset sloboda bez prazne toËke na zemljovidu? Tekst i fotografije: S I N I © A G O L U B , dipl. uË. Buddy Huffaker, direktor Zaklade Aldo Leopold i Siniša Golub Bilo kako bilo, gradiÊ Baraboo u ameriËkoj saveznoj dræavi Wisconsin posjetit Êu joπ nekoliko puta. Wellington Buddy Huffaker, direktor Zaklade Aldo Leopold, uvijek s radoπÊu prima prijatelje i Leopoldove poπtovatelje iz cijelog svijeta. Tamo su, u tom dijelu svijeta tako sliËnom mojem meimurskom zaviËaju, jasno opisane ideje za koje æivim, a smisao posla kojim se bavim tamo dobiva svoju punu potvrdu. To je zaπtita prirode i divljine. PraktiËni posao koji se obavlja iz srca, a ne iz koristi. TR AVA NJ 2009 49 ©VICA ©viËki slap u punoj ljepoti tijekom nekoliko dana u godini Ljepota za jedan dan ©viËki slap bez vode Svake godine potkraj kolovoza ©vica, liËko selo nadomak OtoËca, oæivi ali samo na nekoliko trenutaka, na nekoliko dana. To su dani u rukama HE Senj koja je odavno, joπ sredinom πezdesetih godina proπlog stoljeÊa, poËela s radom i time izmijenila æivote ©viËana i nanijela neprocjenjivu πtetu prirodi tog kutka raja. Teπko je reÊi gdje je granica do koje se smije zadirati u prirodu i iskoriπtavati je za Ëovjekove potrebe koje su s vremenom sve veÊe i veÊe, odnosno koja je razumna cijena Ëovjekova napretka i modernizacije. Jedno je ipak sigurno. Ovdje je plaÊena previsoka cijena. Nema domaÊeg Ëovjeka koji je upoznat, makar djelomiËno, s cijelom stvari i da ne misli isto. Posljednjih se godina uvelike izmijenila Ëovjekova svijest o prirodi. Mali Ëovjek je shvatio da je u konaËnici priroda najvrjednije πto imamo i da je nema tko Ëuvati osim nas samih. Joπ samo da veliki Ëovjek shvati kako apsolutno mjerilo svega ne smije biti novac i stvari Êe krenuti na bolje. Prava izreka koje bi se uvijek trebalo dræati je da „treba æivjeti s prirodom i od prirode“, a Ëesto se to svede na samo onaj dio „od prirode“. Hidroenergetsko iskoriπtavanje rijeke Gacke kroz povijest Prve zamisli o iskoriπtavanju potencijala rijeke Gacke za proizvodnju elektriËne energije pojavile su se poËetkom 20 stoljeÊa. Usprkos tomu, dugi niz godina zamisli se nisu ostvarile πto zbog raznoraznih istraæivanja, praÊenja i biljeæenja podataka, a πto zbog tromosti ondaπnje administracije. Prve su ideje bile da se vode Gacke iz ©vice tunelom dugim 20 km dovedu do Brloga. U Brlogu bi se spojile s vodama sjevernog kraka Gacke te se sve vode zajedno, s visine od 400 m, spustile tlaËnim tunelom prema moru u Spasovac gdje je tada bila planirana izgradnja strojarnice hidroelektrane. RaËunalo se pritom na vodenu snagu od 80 000 KS, odnosno oko 58,8 MW. Druga ideja je bila da se spoje vode 50 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 rijeke Gacke i rijeke Like te da se tako dobije velika vodena snaga od 125 000 KS (oko 92 MW). To bi u tadaπnje vrijeme bila najveÊa hidroelektrana u srednjoj Europi. Sve to je 1914. godine prekinuo Prvi svjetski rat. Nakon rata javljale su se nove ideje o iskoriπtavanju rijeke Gacke. Ovaj put zamisao je bila zatvoriti njezin sjeverni krak i svu vodu usmjeriti u ©vicu. Prije ulaska u Gornje ©viËko jezero planirano je da se napravi brana te da se voda dijelom tunelom, a dijelom reguliranim otvorenim koritom vodi u Donje ©viËko jezero. Rijeka Lika bi se tunelom takoer dovela do Donjeg ©viËkog jezera. Na izlasku iz tunela, tj. nakon spoja tih dviju rijeka planirana je izgradnja hidroelektrane, iz koje bi se vode dovele u primorje. Uvidjevπi da od tih svih projekata ipak neÊe biti niπta, opÊina OtoËac je 1935. godine svojim sredstvima pristupila gradnji male hidroelektrane na Skeli u ©vici ili kako bi ovdaπnji narod rekao hidrocentrale, i to na mjestu gdje je stajala pilana i mlin zadruge Vuksan. Potpisanim ugovorom izmeu opÊine OtoËac i zadruge Vuksan regulirali su se meusobni odnosi te se opÊinska uprava obvezala davati trajno i besplatno struju zadruzi za mlin od 5 kamenova i pilu od 3 pleha, te struju za rasvjetu 15 rasvjetnih mjesta, i to 10 rasvjetnih mjesta po 25 W i 5 rasvjetnih mjesta po 40 W (Milan KranjËeviÊ, Grad OtoËac 6). Prvi radovi na izgradnji Hidrocentrale zapoËeli su 15. lipnja 1935. godine i gradilo se dosta brzo. Sagraena je zgrada na kat u koju su smjeπtene dvije turbine tipa Francis (snage 105 KS) te trofazni generator 100 kVA uz napon od 400 V i 50 Hz. Nije sagraen dovodni kanal, nego je elektrana koristila vodu na jednak naËin kao i prethodna pilana i mlin te je protok iznosio 1,19 m3/s. VeÊ 14. prosinca 1935. godine elektrana je puπtena u probni rad. S obzirom na to da potroπaËa u to vrijeme zapravo nije ni bilo, kao jedini potroπaË bila je tada izgraena javna rasvjeta na Skeli u ©vici. Istodobno je postavljen i prvi dalekovod u Lici. Bio je to desetkilovoltni dalekovod od ©vice do OtoËca, duæine 5,5 km, na drvenim stupovima i Fe vodiËima. Tako je OtoËac dobio jeftinu struju za kuÊanstva i javnu rasvjetu te prestaje s radom dotadaπnja dizelska elektrana. Nakon dvogodiπnjeg rada hidrocentrala je prvi put morala obustaviti rad, i to zbog velike poplave koja je zahvatila ©vicu i samu centralu. Do poplave je doπlo nakon neprekidnih kiπa tako da velika koliËina dolazeÊe vode nije mogla ponirati, veÊ se nad ponorom i okolicom stvaralo nepregledno jezero. Dana 15. prosinca 1937. godine u 14 TR AVA NJ 2009 Unutraπnjost Hidrocentrale ©vica sredinom proπlog stoljeÊa Unutraπnjost hidrocentrale danas Pogled na Hidrocentralu ©vica 51 Iz arhiva HEp-a sati voda iz dovodnog kanala probila je kroz ulazna vrata u prizemne prostorije te je pogon u 14.30 obustavljen. Voda je poplavila cijelo prizemlje i 65 centimetara mjereno od poda na katu. Dana 19. sijeËnja 1938. voda je pala jedan metar ispod meukatne konstrukcije te je centrala u 14 sati toga dana ponovno stavljena u pogon. Dnevni porast vode i razmjer poplava vidi se iz skice i fotografija iz arhiva HEP-a OtoËac. U vrijeme Drugoga svjetskog rata Hidrocentrala ©vica radila je uz manje prekide i kvarove. U nekoliko poratnih godina proizvodila je dovoljne koliËine jeftine struje. Industrija u OtoËcu je jaËala i potrebe su bile sve veÊe. Hidrocentrala ©vica strujom je poËela opskrbljivati i otoËku ciglanu, drvnu industriju DIP OtoËac te koæaru. S vremenom je kapacitet Hidrocentrale ©vica ©vica ipak postao nedovoljan za tada brzi gospodarski razvoj ovog kraja. Tako je 1952. godine otpoËela rekonstrukcija elektrane. Ureen je dovodni betonski kanal kojim se dotok vode poveÊao s prijaπnjih 1,19 m 3/s na 5 m3/s. Generatori su smjeπteni u prizemlju zgrade, a niskonaponske razvodne ploËe, transformatori i rastavljaËi na katu. Sa zgrade elektrane skinut je dvostreπni krov i zamijenjen ravnim. Kapacitet joj je poveÊan 4,5 puta. Obnovljena centrala puπtena je u rad u jesen 1954. godine. Potroπnja Poplava koja je zahvatila ©vicu 1937. godine struje svakim je danom rasla. Sagraen je i desetkilovoltni vod OtoËac-TonkoviÊ vrilo, dugaËak 14 km, zbog napajanja æeljezniËke crpne stanice na samom izvoru. Sve veÊe potrebe za potroπnjom struje Hidrocentrala ©vica ©vica nije mogla zadovoljiti te je OtoËac spojen 35-kilovoltnim dalekovodom preko Senja s Novim Vinodolskim. KonaËan kraj Hidrocentrala ©vica doæivjela je 31. prosinca 1961. godine kada je zauvijek zatvorena. Za ©vicu to i ne bi bio osobit problem da nije realizirana ideja o gradnji Hidroelektrane Senj. Spojene su vode rijeka Like i Gacke te su veÊ postojeÊim Karlovim kanalom i novoizgraenim tunelom GackaGusiÊ jezero odvedene u GusiÊ polje te dalje tunelom na turbine u Sv. Jurju. Da bi se dobile πto veÊe koliËine vode, zatvorena je voda u smjeru sjevernog kraka rijeke Gacke koji je prolazio kroz sam grad OtoËac. Zatvorena je i voda u smjeru ©vice, juænog kraka rijeke Gacke, a time je nestala ljepota slapa Donjeg ©viËkog jezera. Prestale su s radom mlinice, pilane, koπevi, stupe, a time je prestao i æivot u nekad bogatom kraju ©vici. Sve je najednom propalo i ljudima nije bilo druge nego se poËeti iseljavati. I tako je do danaπnjih dana. Nema æubora slapa, buke mlinica, pilana. Samo zarasli meandri, slapovi bez vode i ostaci nekadaπnje hidrocentrale, zapuπtene, veÊim dijelom devastirane. TrenutaËno postoje neke naznake o ureenju nekadaπnje hidrocentrale kao muzeja, ali u tom smjeru joπ uvijek nema konkretnih pomaka. Tako juæni krak rijeke Gacke danas sluæi za evakuaciju njezinih voda u sluËaju da HE Senj ne radi, odnosno za odvod veÊih voda od pogonskih voda HE Senj. Zbog remonta HE Senj, odnosno sanacije akumulacije GusiÊ jezero, svake godine tijekom samo nekoliko ljetnih dana vode rijeke Gacke ispuπtaju se u juæni krak, tj. njezino staro korito. To su dani kada priroda, voda, kamen i ljudi oæive, ali tek na nekoliko trenutaka, na nekoliko dana. Mjeπtani uæivaju u ljepoti i æuboru vode, nerijetko se mogu vidjeti djeca, ali i odrasli kako se kupaju podno slapa ne bi li πto bolje iskoristili to kratko vrijeme kada je opet sve onako kako je priroda zamislila da treba biti. Ali sve je to kratkog vijeka. To je poput cvijeta hemerocallisa (grË. Hemera - dan, kallos ljepota), ljepota za jedan dan. ©vica je cvijet πto cvjeta samo jedan dan. Prirodno stanje Gacke Pod prirodnim stanjem Gacke obiËno se podrazumijeva stanje vodotoka kakvo je bilo prije poËetka izgradnje sustava HE Senj i prije izgradnje zahvata za vodovod 52 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Q (m3/s) na vrelu Gacke. Prema tome, stanje prije 1963. godine smatra se prirodnim stanjem iako je pravo prirodno prvotno stanje bilo uvelike poremeÊeno regulacijskim objektima izvedenima joπ u 19. stoljeÊu radi poboljπanja zdravstvenih uvjeta u gradu OtoËcu. U to vrijeme, prema podacima koji se navode u knjizi V.Lapajnea iz 1896. godine pod naslovom Stare i nove graevine u Hrvatskoj i Slavoniji kao i u Vodoprivrednoj osnovi slivova Like i Gacke iz 1971. godine, koliËina vode pri najmanjem vodostaju iznosila je u rukavu kod LeπÊa 8,09 m3/s. Od te koliËine vode pribliæno 41,3 posto, tj. 3,34m3/s dolazilo je do vodopada u ©vici, do dijela sjevernog kraka koji zavrπava u Poljicima dolazilo je 0,30 m3/s, a do brloπkih mlinova 0,33 m3/s. Preostala voda, 4,12 m3, svake se sekunde gubila u ponorima, isparavala i procjeivala duæ tokova Gacke. Kod veÊih protoka taj gubitak nije tako velik te je dotok iz meusliva veÊi od gubitaka iz korita. U to vrijeme je za velike vode do slapa u ©vici dolazilo oko 30 m3/s vode. S obzirom na to da je pad sjevernog kraka i kraka prema Poljicima bio jako malen, voda se razlijevala i Ëinila bare koje su izazivale groznice i epidemije bolesti u ljudi. Petina stanovniπtva bolovala je od groznice. Da bi voda u OtoËcu bila manja i bræe mogla otjecati, produbljen je i raπiren kanal od Gornjeg ©viËkog jezera do mlinova te je nakon toga iskopan kanal kod Vivoza, Karlov kanal. Projektirao ga je slavni Karl Terzaghi, otac mehanike tla koji se bavio prouËavanjem tla i njegovih fizikalno-mehaniËkih svojstava. Boravio je i prouËavao fenomen krπa na podruËju Gackog polja, ali i πire od 1909. - 1910. godine. S obzirom na to da ni ti radovi nisu dali æeljene rezultate, te su moËvare, bare i zdravstveni problemi ostali i dalje, produbljen je i sjeverni krak prema Brlogu, oËiπÊen i produbljen ponor u GusiÊ polju, produbljeni su i poljiËki rukav sjevernog kraka i juæni krak prema ©vici. Ti su radovi pomogli da se znatno poboljπa zdravstveno stanje stanovnika OtoËca te je broj grozniËavih bolesti pao sa 20 posto na 9 posto te poslije i na 1,6 posto. Povrπina osuπenih zemljiπta iznosila je oko 33 rala. 30 25 20 15 10 5 0 0 30 60 Dani Švica-most TR AVA NJ 2009 �ovi�i-Podgora Slika 1. Usporedba protoka na glavnom koritu rijeke Gacke (profil »oviÊi Podgora) i na njezinom juænom kraku (profil ©vica-most) tijekom 2007. godine 16% Južni krak Sjeverni krak 84% Slika 2. Raspodjela koliËina vode Gacke prije izgradnje HE Senj 0% 5% Promjene uzrokovane izgradnjom hidroenergetskog sustava HE Senj Promjene u vodnom reæimu Gacke πto ih je izazvala izgradnja sustava HE Senj i u kom se smjeru i dalje odvijaju najoËitije su iz usporedbe hidroloπkih podataka postaja »oviÊi Podgora Gacka (πifra DHMZ-a 8144) na glavnom toku - prirodnom koritu Gacke pri dnu njezine izvoriπne zone i na profilu ©vica-most (8093), neposredno iznad slapova u ©vici na juænom kraku Gacke. Analiza je provedena za razdoblje od 2000.-2007. godine. Iz usporedbe srednjih godiπnjih protoka za analizirano razdoblje (13,11 m3/s »oviÊi Podgora, 0,22 m3/s ©vica most) vidljivo je da juænim krakom Gacke otjeËe tek 1,68 posto ukupne bilance njezinih voda. To se otjecanje dogaa u samo nekoliko dana u godini, i to ljeti kada HEP obavlja sanaciju GusiÊ jezera u Brlogu i dovodnog tunela te za nailaska velikih voda kada juæni krak sluæi kao oteretni kanal. Na slici 1. vidljiva je usporedba protoka na glavnom koritu rijeke Gacke (profil »oviÊi Podgora) i na njezinom juænom kraku (profil ©vica-most) tijekom 2007. godine. Vratimo li se na podatke iz Vodoprivredne osnove slivova Like i Gacke iz 1971. godine s informacijom da je pribliæno 41,3 posto vode, tj. 3,34m3/s dolazilo do vodopada u ©vici, vidjet Êemo drastiËnu razliku. U danaπnje vrijeme, toËnije od izgradnje hidroenergetskog sustava Senj pa sve do danas, u juæni krak Gacke uopÊe se ne puπta voda (izuzevπi nekoliko dana u godini u vezi s prije spomenutim okolnostima), a u sjeverni krak Gacke (zajedno s rukavcem prema Poljicima) puπta se samo 100-200 l/s. Ako pretpostavimo da su gubitci pri istoj koliËini vode isti i danas, omjer raspodjele koliËina vode Gacke nekad i sada, bez prikaza gubitaka 90 120 150 180 210 240 270 300 330 360 Južni krak Sjeverni krak Gusi� jezero-HE Senj 95% Slika 3. Raspodjela koliËina vode Gacke nakon izgradnje HE Senj vode, najbolje se vidi iz grafova na slikama 2. i 3. Vidljivo je da su na raËun energetskog iskoriπtavanja voda bitno promijenjeni uvjeti u slivu Gacke, osobito u ©vici, Ëime je Ëitav taj kraj pretrpio iznimno veliku degradaciju prostora i njegovih prirodnih znaËajki. Postoje ideje i inicijative da se dio tako nanijete πtete umanji revitalizacijom juænog i sjevernog kraka Gacke kao i ureenjem hidrocentrale s funkcijom svojevrsnog muzeja, no to je veÊ druga priËa. Tekst i snimke: L I D I J A P E R N A R , dipl. ing. gra. Izvori: 1. Vodoprivredna osnova slivova Like i Gacke, Knjiga 2, Elektroprojekt Zagreb 1971. godine 2. Grad OtoËac 6, IzdavaË: Katedra »akavskog sabora pokrajine Gacke; Gacko puËko otvoreno uËiliπte OtoËac, OtoËac 2001. 53 DVA TISU∆LJE∆A HRVATSKE METEOROLOGIJE ÆELJKO CAR (LI.) Pogled s utvrde na potkalniËki kraj Meteorolozi za hranu i zdravlje Biometeorologija je znanost koja istraæuje veze vremena i klime sa æivim svijetom. ObiËno je najpoznatiji onaj njezin dio koji istraæuje odnose biljnih kultura s atmosferskim zbivanjima i njihovim utjecajem na usjeve. Ta se znanost naziva agrometeorologija ili poljodjelstvena meteorologija. U novije vrijeme najveÊu pozornost pobuuje istraæivanje odnosa vremena i klime i Ëovjeka, odnosno njihov utjecaj na Ëovjekovo zdravlje, πto se naziva humana biometeorologija ili medicinska meteorologija. U razdoblju postojanja hidrometeoroloπke sluæbe najveÊe zasluge na podruËju agrometeorologije mogu se pridijeliti Ivanu KoπËeviÊu, a glede humane meteorologije Nadi Pleπko. Tri poËetka agrometeorologije Kao πto je to veÊ bilo spomenuto, poËeci agrometeorologije u Hrvatskoj povezani su s osnutkom Gospodarskog i πumarskog uËiliπta u Kriæevcima godine 1860. U njegovu je okviru djelovala i meteoroloπka postaja s agrometeoroloπkim sadræajima. Novi poËetak agrometeoroloπke djelatnosti bio je nakon 54 Drugoga svjetskog rata. Godine 1946., na poticaj Zemaljskog poljoprivrednog zavoda u Zagrebu, Ministarstvo poljoprivrede i πumarstva NRH donosi uredbu kojom se nalaæe svim tijelima lokalne vlasti da na svojem podruËju organiziraju fenoloπka motrenja, a prema zajedniËkom programu. Tako je tijekom proljeÊa 1946. uspostavljeno 410 fenoloπkih postaja. Meutim, veÊ 1947. njihov je broj smanjen na 250, s tendencijom daljnjeg smanjivanja. Od tada do danas razvijan je sustav mjerenja temperature i vlaænosti tla, evaporacije i transpiracije, uvedeno motrenje reæima zamrzavanja tla te su unaprijeena fenoloπka motrenja. Obavljana su mikroklimatska mjerenja i istraæivanja nekoliko mikroklimata, zatim motrenja radi zaπtite πuma od poæara, πto je dio sadræaja novouvedenoga znanstvenog podruËja πumarske meteorologije. Skrbni “poljodjelski meteorolog” Ivan (Ivo) KoπËeviÊ (1914.-1992.) roen je u TuËeniku, u blizini pitomih Kriæevaca, u kojemu je proveo cijeli svoj æivot, posveÊen struci, meteoroloπkoj postaji, obitelji i, Ëini se, najviπe svojemu gradu i kraju koje je neizmjerno volio. Nakon osnovnog πkolovanja zavrπio je Srednju poljoprivrednu πkolu; u Kriæevcima, naravno. U to je doba uz poljoprivrednu πkolu radila meteoroloπka postaja (obnovljena 1927., nakon prestanka rada ukinuÊem Gospodarskog i πumarskog uËiliπta godine 1920.). U πkoli je KoπËeviÊ dobio prva kakva-takva znanja o meteorologiji i, vjerojatno ne sluteÊi, poËeo osjeÊati sklonost prema njoj.VeÊ godine 1939. , dok je vremenski motritelj bio Gabro PetranoviÊ, povremeno ga je u motrenju zamjenjivao Ivo. Prethodno je KoπËeviÊ zavrπio nesluæbeni motriteljski teËaj πto ga je odræao iskusni PetranoviÊ ili netko od struËnjaka GeofiziËkoga zavoda u Zagrebu, koji se u to doba skrbio o radu meteoroloπkih postaja u Hrvatskoj. Prigoda je spomenuti da je Gabro PetranoviÊ bio KoπËeviÊev tast. Nakon svrπetka Drugoga svjetskog rata PetranoviÊ je premjeπten na sinoptiËku postaju u Osijeku. Tada nastaju teπki dani za meteoroloπku postaju u Kriæevcima. Prijeti joj ukinuÊe. KoπËeviÊ, koji je tada radio u Poljoprivrednoj πkoli, ali je veÊ bio veliki zaljubljenik u meteorologiju, ustrajno se, poærtvovno i samoinicijativno bori poËetkom 50-ih godina 20. stoljeÊa “rukama i nogama”, kako bi saËuvao od propasti postaju koja je tada imala gotovo 90-godiπnju tradiciju. Naposljetku je uspio za potrebe postaje ishoditi od πkole i opÊine zgradu i gotovo dva hektara zemljiπta na kojemu se i sada nalazi vrhunski agrometeoroloπki objekt. Godine 1954. RepubliËki hidrometeoroloπki zavod preuzima postaju od Srednje poljoprivredne πkole, a ing. KoπËeviÊ postaje sluæbeno njezinim vremenskim motriteljem i voditeljem. Na tome poslu zamjenica HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 mu je njegova supruga Marija, popularna Micika. NasreÊu, naπao se pravi Ëovjek na pravome mjestu! Zanimljivo je da je Marija prije Ivana postala Ëlanicom velike meteoroloπke obitelji. Ona je, naime, veÊ 1938. bila zamjenica motritelja Gabre PetranoviÊa, kojega je bila kÊer. Od 1948., nakon premjeπtaja Gabre u Osijek, Marija je ponovno zamjenica sluæbenog motritelja; taj put Branka Tkaleca. Ivan KoπËeviÊ bio je struËni agronom i specijalist pedolog, vrsni botaniËar i ponajbolji fenolog, koji je naposljetku postao i oduπevljenim meteorologom. Njegovi suradnici, prijatelji i znanci sjeÊaju ga se (ili su ga se sjeÊali) kako hitro i poletno kroËi uz brijeg do meteoroloπkog motriliπta, pokusnog polja ili do fenoloπkih vrtova, marno ih ËisteÊi i “brijuÊi” kosom. Uz to je ponajviπe vremena i pozornosti posveÊivao odræavanju, ureivanju i usavrπavanju agrometeoroloπkih instrumenata i druge opreme na postaji, koja je glede toga uvijek bila uzorna i ugledna. Kao takva, meteoroloπka postaja u Kriæevcima postala je i mjestom hodoËaπÊa mnogih agrometeorologa i drugih meteorologa iz zemlje i inozemstva. Malo tko je od uglednih posjetitelja Zavoda æelio propustiti posjet kriæevaËkoj meteoroloπkoj postajiagrometeoroloπkom opservatoriju, a onda i æivopisnim Kriæevcima, pa i prelijepom Kalniku. Ivo KoπËeviÊ je, uz suradnju i sudjelovanje brojnih struËnjaka iz zagrebaËkih instituta, obavio kompleksno viπegodiπnje agrometeoroloπko, mikroklimatsko, fitocenoloπko i agropedoloπko istraæivanje kalniËkokriæevaËkog prigorja. Sudjelovao je i u izradi knjige o podneblju i makroklimi grada i kotara Kriæevaca, koju su Amerikanci preveli na engleski i uloæili u Kongresnu knjiænicu u Washingtonu. U dugome razdoblju bio je predavaË nastavnih predmeta klimatologije, meteorologije ili agrometeorologije najprije na Srednjoj poljoprivrednoj πkoli, a zatim i na Viπoj poljoprivrednoj πkoli. Godine 1960. postao je prvim nastavnikom agrometeorologije na kriæevaËkom uËiliπtu. Sretna je okolnost πto je KoπËeviÊeva najvaænija meteoroloπka ostavπtina - agrometeoroloπka postaja ostala u skrbnim rukama njegove obitelji, koje tradicija traje veÊ gotovo osam desetljeÊa. Klimatsko lijeËenje - za bolje zdravlje Kako je to veÊ spomenuto, poËeci humane meteorologije u Hrvatskoj mogu se smjestiti TR AVA NJ 2009 u drugu polovicu 19. stoljeÊa izgradnjom tzv. klimatskih ljeËiliπta. PoËelo je na sjevernom Jadranu (Opatija, Crikvenica, Loπinj), a zatim se proπirilo i na kopneni dio Hrvatske. Godine 1937. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu poËela su prva predavanja iz balneoklimatologije i fizikalne terapije u sklopu neuroloπko- psihijatrijske klinike. Od meteorologa koji su pokazivali zanimanje za humanu meteorologiju i sklonost suradnje s lijeËnicima valja istaknuti Stjepana ©kreba, Josipa Goldberga i Milana KovaËeviÊa. Tijekom Drugoga svjetskog rata obustavljen je daljnji rad na medicinskoj meteorologiji u Hrvatskoj, premda je na zagrebaËkom Medicinskom fakultetu postojao ordinariat za balneoklimatologiju. Nakon rata obnova rada na medicinskoj meteorologiji poËela je godine 1949. osnutkom Balneoloπko-klimatoloπkog instituta NR Hrvatske. ZnaËajniji napredak na podruËju humane biometeorologije uËinjen je 1956. i 1957. godine, kad je balneolog dr. Leo Trauner dolazio u Hidrometeoroloπki zavod traæeÊi podatke i suradnju na izradi klimatskih prikaza za odreena ljeËiliπta (Hvar,Vela Luka, Brestovac). Zanimali su ga i meteoroloπki podaci za odreena vremenska razdoblja u kojima su u bolesnika u ljeËiliπtima obavljani razliËiti medicinski testovi. Suradnju je prihvatila Nada ©trok-Pleπko, tada joπ meteorologinja pripravnica. U to je doba Trauner suraivao i s profesorom Josipom Goldbergom iz GeofiziËkog zavoda PMF-a. Prof. Franjo MargetiÊ iz Hidrometeoroloπkog zavoda odræao je za lijeËnike nekoliko predavanja iz meteorologije na Balneoloπkoklimatoloπkom institutu Uprave prirodnih ljeËiliπta Ministarstva narodnog zdravlja NRH. Godine 1957. izraen je elaborat Klimatske prilike Istarskih toplica. ZaËetnica humane meteorologije Nada Pleπko (1932.- 2001.) roena je u Zagrebu, gdje se i πkolovala. Studirala je na Prirodoslovno-matematiËkom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Godine 1986. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom Fizikalne karakteristike atmosfere kontinentalnog dijela Hrvatske znaËajne za humanu biometeorologiju, u kojoj je obuhvatila opseæne rezultate istraæivanja utjecaja vremena na vaskularne bolesti. Bila je prva hrvatska meteorologinja koja je doktorirala na znanstvenom podruËju humane biometeorologije. Njezino je zanimanje za biometeorologiju poËelo oko 1960., a bilo je potaknuto osobnim zdravstvenim teπkoÊama. Tada je poËela suraivati, viπe privatno negoli sluæbeno, s pojedinim lijeËnicima, koji su pokazali interes za takva istraæivanja, potaknuti problemima iz prakse. Takva je suradnja rezultirala 1979. prvim znanstvenim projektom takve vrste pod nazivom Biometeoroloπka istraæivanja u Hrvatskoj. To je potaknulo Zavod na osnutak odjela koji je na Ëelu s dr. sc. Nadom Pleπkom poËeo sustavna istraæivanja iz podruËja humane biometeorologije. Nada Pleπko je svoju djelatnost proπirila i na prouËavanja utjecaja vremena na pojavu raznih bolesti, od Ëira na dvanaestercu, bronhitisa, astme, do samoubojstava. Cijeli je radni staæ provela u Hidrometeoroloπkom zavodu Hrvatske u Zagrebu, od 1956. do 1992. godine. PoËela je raditi u klimatoloπkom sektoru kao voditelj odsjeka za kontrolu podataka. U to je vrijeme aktivno sudjelovala u izradi atlasa klime Hrvatske, a bavila se i istraæivanjima ravnoteæe energije u atmosferi, zatim prouËavanjem ekstremnih pojava u atmosferskim procesima, iz Ëega je izradila i magistarski rad 1976. Sudjelovala je u izradi brojnih elaborata i studija za potrebe razliËitih grana gospodarstva. Od 1989. do umirovljenja 1992. bila je naËelnica Centra za meteoroloπka istraæivanja Zavoda. No, nastavila je istraæivanja u biometeorologiji, pa i nakon odlaska u mirovinu. Sudjeluje u radu Odbora za zdravstveni turizam Akademije medicinskih znanosti, odræava predavanja iz podruËja biometeorologije u okviru poslijediplomskih studija na Medicinskom fakultetu, popularizira biometeorologiju u javnim glasilima, sudjeluje u radu mnogih znanstvenih skupova, komisija te objavljuje radove u domaÊim i stranim znanstvenim i struËnim Ëasopisima. Pripremala se napisati knjigu o biometeorologiji, ali ju je u tome prekinula iznenadna smrt. Nada Pleπko neprijeporno je unaprijedila meteoroloπku djelatnost i sluæbu u Hrvatskoj, te pripada skupini vrlo zasluænih osoba u povijesti meteorologije u nas. Bila je vrlo omiljena u svojih suradnika, znanaca i prijatelja. Svima su godili njezina vedrina, otvorenost, dobronamjernost i smisao za πalu, koji su pomagali i njoj i drugima u njezinoj okolini pri svladavanju æivotnih teπkoÊa. Mnogi su rado ponavljali njezinu doskoËicu: “Bit Êe bolje jednog dana - ili neπto kasnije!” mr. sc. M I L A N S I J E R KOV I ∆ 55 ELAFITI (X.) Lopud IstoËno od ©ipana i Rude, dalje u smjeru Dubrovnika, vrhovima svojih breæuljaka pogled privlaËi otok Lopud. Strmih, visokih, ponegdje s mora potpuno nepristupaËnih juænih obala, Lopud je takoer neobiËan i poseban u Elafitskoj skupini. Gusto obrastao grmolikom vegetacijom, a mjestimiËno stoljetnom borovom πumom, Lopud je istodobno i privlaËan i odbojan, na neki poseban naËin. Kontrasti njegovih obala - strme litice, pjeπËane plaæe, oπtri grebeni koji ponegdje vire iz plavetnila, uzobalni pliÊaci i plavetnilo uz podmorske zidove tek su dio neobiËnih lica ovoga otoka. PloveÊi uzduæ njegovih juænih obala uvijek poæelim zaustaviti vrijeme i promatrati koji trenutak dulje sve te divote koje je priroda stvorila svojom neobiËnom igrom. Zapadne obale Lopuda pjeπËane su, otvorene hirovima mora i tek dijelom zaπtiÊene nedalekim otocima Rudom i ©ipanom. Stara luËica u mjestu Lopudu uvijek je ljeti tijesna da primi u svoja njedra sve brodice koje tu za loπa vremena traæe zakloniπte, pa se ovisno o smjeru vjetra i valova bjeæi prema nedalekom ©ipanu, ili prema kopnu. Lukobran koji zatvara luËicu izgraen je pred starim kuÊama prvoga, i do danas jedinog, naselja na otoku. Na tome se prostoru i danas zbiva glavnina otoËnog æivota, koji zavrπetkom turistiËke Lopud - zapadna punta 56 sezone zamre, utihne, kao da se ugasi. Mjesto Lopud jedan je od posebnih bisera Elafita, i zbog vrijedne oËuvane kulturnopovijesne baπtine.Tijesna malena luka jedinog otoËnog naselja ograena je starim Ëvrstim kamenim molom. Kao da upozorava kakvom se razornom snagom more ovdje obruπava obali za snaænih zapadnih i sjeverozapadnih vjetrova. PjeπËanu se obalu nalazi i na istoËnome dijelu otoka, u juænim vjetrovima otvorenoj uvali ©unj. Od Dubrovnika je otok udaljen sedam nautiËkih milja; ovaj Ëetiri kilometra dug Elafit strme konfiguracije dominira akvatorijem donjih Elafita, sliËno kao i Olipa u gornjim Elafitima. Ime su otoku, Delaphodia ili Laphodia, dali Grci. Od njih potjeËe i stari romanski naziv Lafota, iz Ëega je u konaËnici nastalo danaπnje ime otoka - Lopud. Tu, na zapadnoj obali, gdje se nalazi i jedino otoËno naselje, urbanizacija je dosegla Elafitima neprimjerenu razinu. Kada se iskrcate u mjestu Lopudu, na svakom se koraku nailazi na ostatke srednjovjekovnih utvrda i na mnoπtvo malih kapelica. Brojni kulturno-povijesni ostatci otoku daju poseban πarm koji je, osim ovdje, u Elafitima oËit joπ jedino na ©ipanu. Prihvatljive i oku ugodne vizure staroga samostana i staroga dijela naselja nagrdila je turistiËka izgradnja, posebice dvije velike hotelske zgrade, na samoj obali, juæno od luke. Te dvije betonske graevine potpuno su promijenile vizure zapadne obale otoka. Kontrast su stoljetnim kamenim kuÊama koje prate staru rivu, nad pjeπËanom plaæom, ali HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 i stoljetnim borovima, te visokim palmama koje dominiraju udolinom πto se spuπta do mora. I zbog tog urbanistiËkoga kontrasta Lopud je drukËiji od ostalih Elafita. Moæda zbog toga, unatoË privlaËnosti otoËne oaze, katkad odbija æelju da se na nj iskrcate… Zapadni dio otoka plodnom se udolinom spuπta do pjeπËanih prudova. Stari drvoredi i ureeni vrtovi svjedoËe o tradiciji poljoprivrede. Poljoprivreda i ribarstvo stoljeÊima su osiguravali sve potrebe stanovniπtva. OtoËni reljef obiljeæavaju dva vrha, od kojih je viπi na 216 metara nadmorske visine. Nad naseljem Lopudom, na uzvisini od 184 metra, sjeverozapadno od najviπega otoËnog vrha, zidine su stare utvrde koja dominira otoËnom panoramom. Uvala Lopud nalazi se izmeu rtova Beneπin rat i Sv. Mihajlo. Od jednog do drugog rta plovi se uz prekrasan krajolik koji rese nizovi lijepih kamenih kuÊa s ureenim vrtovima πto podsjeÊaju na kakav mediteranski park. Uvala Lopud povijesno je zabiljeæena kao vaæna luka Elafitskog arhipelaga. U sjevernome dijelu uvale stara je tvrava i franjevaËki samostan. Samostan svojim zidinama dominira panoramom mjesta. TrenutaËno se preureuje, kako bi se jedan njegov dio prilagodio buduÊoj turistiËkoj valorizaciji. Sjeverno od samostana oËuvana je zavjetna crkvica, takoer zanimljivo turistiËko otoËno odrediπte. Lopud - juæna obala Ureenje ovoga samostana financirala je Franceska von Habsburg, a arhitektura stoljetnih kuÊa upuÊuje na dominantan utjecaj izgradnje iz doba DubrovaËke Republike. S Lopuda potjeËe i jedan od najbogatijih DubrovËana iz doba Republike - Miho Pracat, znameniti trgovac i brodovlasnik. Sredinom XVI. stoljeÊa najpoznatije su dubrovaËke obitelji, kada je DubrovaËka Republika bila politiËki i ekonomski najjaËa, gradile ovdje svoje ljetnikovce i ureivale svoja ladanjska imanja. UËestalost gusarskih pohoda po ovome akvatoriju rezultirala je dogradnjom manjih obrambenih kula i puπkarnica na mnogim starim graevinama. Na jugoistoËnome dijelu otoka lijepa je uvala ©unj, zaπtiÊena od sjevernih i zapadnih vjetrova. Za lijepa vremena Lopud treba oploviti uzduæ njegovih strmih, juænih, obala, koje krase neobiËne hridi i odroni velikih stijena. Za vjetrovita vremena, poglavito kada puπu iz juænih i jugoistoËnih smjerova, Lopud treba oploviti zaklonjenom, sjevernom stranom. No vratimo se neobiËnoj i lijepoj pjeπËanoj uvali ©unj. Pred uvalom je viπe oπtrih i opasnih hridi, pa nije preporuËljivo ovamo ploviti noÊu. Tu je udaljenije od obale hrid Skupio, a nedaleko, istoËno od nje, pliËina na dubini 5,8 metara. TR AVA NJ 2009 Lopud - jugoistoËna obala 57 Mrtvo more na sidru ne dopuπta miran san. Treba voditi raËuna i o meteoroloπkoj prognozi. Ako noÊu vjetar okrene na jugo ili levant, koji su ovdje iznimno opasni, treba brzo isploviti u zavjetrinu sjeverne obale otoka, a uvala Lopud udaljena je tri nautiËke milje. Do tamo valja zaobiÊi i opasnu hrid Sutmiho, na krajnjem sjeverozapadnome rtu otoka. ©unj je, osim po pjeπËanoj plaæi, poznat i po crkvi Gospe od ©unja iz XII. stoljeÊa, izgraenoj pod uzvisinama istoËne obale uvale. Do crkvice sa starim grobljem stiæe se ureenom pjeπaËkom stazom. Kod rta Poluge podmorski zid ponire 40 metara duboko U neposrednoj blizini jugoistoËnoga rta Lopuda opasne su hridi Skupjeli, koje se Ëesto u sumrak ne mogu zamijetiti, kad se tamne sjene otoka pruæe po povrπini mora. Ako se prema uvali ©unj plovi sjevernom obalom otoka treba voditi raËuna o pliËini »avalike, Ëiji je vrh 3,5 m pod morskom povrπinom, a nalazi se zapadno od rta »avalika na obliænjem KoloËepu, susjednom Elafitu s istoËne strane Lopuda. Oplovivπi sjeveroistoËni rt otoka, uz obalnu se liniju moæe sigurno uploviti u privjetrinu uvale ©unj, naravno ako ne puπe jugo. Sigurno je uploviti i tako da se u πirokome luku oplovi Zavjetna crkvica nedaleko od 58sjeverozapadnog rta Lopuda hrid Skupio, a kurs poravna iz jugoistoËnog smjera. ©unj je najpoznatija pjeπËana plaæa, ne samo na Lopudu veÊ i u Elafitima. Omiljeno je to odrediπte mnogih turista koji ljetuju u Dubrovniku. Spomenute hridi i rtovi u okruæenju uvale dobra su zaπtita od valova koji se na njima razbijaju, a u uvali je najËeπÊe bonaca. Sigurno je zakloniπte od zapadnih, sjevernih i sjeverozapadnih vjetrova. Ljeti ovamo danju uplovljava mnoπtvo izletniËkih brodova, pa je do podneva preporuËljivo mir potraæiti na nekom drugom dijelu Lopuda. Jednom sam prigodom noÊio ondje i iznenadio se kako danju mirna uvala noÊu nije preporuËljiva. Otok Lopud usprkos duæini svoje obalne c r t e n u d i t e k n e k o l i k o a t ra k t i v n i h podmorskih lokacija. Na veÊem ga dijelu u podmorju okruæuju tek pjeπËani prudovi i beskrajna polja posidonije. Hridinasto podmorje, atraktivno za podmorske πetnje, sporadiËno se nalazi uzduæ sjeveroistoËnih, jugoistoËnih i juænih obala. Prva zanimljiva pozicija je sjeveroistoËni rt otoka, nedaleko od podmorske seke Brak od »avalike. Tu se nedaleko od otoËnoga rta spuπta strm podmorski zid u Ëijem se bezdanu i danas kriju kirnje. Kada se ronilac spuπta niz zid moæe se iznenada materijalizirati silueta neke od njih, koja promatrana s povrπine ostavlja dojam optiËke varke. Od ove pozicije morsko se dno podiæe prema pjeπËanim pliÊacima uvale ©unj. Hridinasti rubovi pjeπËanih podruËja staniπta su HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 svuda prisutnih pirki i kanjaca, πkarpuna i murina. SljedeÊa atraktivna ronilaËka pozicija proteæe se od rta Skaleta na juænome dijelu otoka do pozicije Kuk, koja se iz daljine prepoznaje po velikoj kamenoj gromadi koja ostavlja dojam kao da se odvojila od strme litice i zabila u more. Na ovome podruËju viπe je podmorskih odrona po kojima se skrivaju πargi i kavale. Oko tih odrona riba se iznenada pojavljuje i joπ bræe nestaje u sjeni veÊih i manjih kamenih gromada. S vanjske strane na ovome se podruËju morsko dno blago spuπta prema dubljim predjelima gdje takoer caruju kirnje, kao i kod sjeveroistoËnoga rta. Na ovome podruËju i danas su Ëesti zubatac i gof. Uzduæ juænih obala Lopuda Ëesti su pic i salpa, a neπto dublje na pjeπËanim zaravnima odmaraju trlje. Konfiguracija podmorja s oπtrim podvodnim hridima ovdje je neprikladna za ribarske mreæe, zahvaljujuÊi Ëemu je to podruËje saËuvalo svoju bioraznolikost. U proljeÊe se ondje skupljaju kantari, a bliæe uvali ©unj susreÊe se ovËicu i komarËu. KomarËe plivaju uzobalno, pribliæavajuÊi se pliÊacima uz otoËne rtove. »esto sam u rano jutro komarËe pronalazio i pod stijenama nedaleko od obalnih odrona. Hrid Sutmiho i Dubrovnik u pozadini Joπ je jedna ronilaËka pozicija osobito zanimljiva na Lopudu, a nalazi se s juæne strane rta Beneπin rat. To je i najzapadnija toËka otoka. Neposredno uz obalu morsko se dno spuπta do petnaestak metara. Po dnu je razbacano mnoπtvo hridi, meu kojima se zadræava πarag, poneka kavala, kantar, a u gornjim se slojevima Ëesto susreÊu gof i palamida. NeobiËno je i u podmorju na sjeverozapadnome dijelu otoka, oko hridi Sutmiho. PjeπËano dno, na Ëijim se rubovima zadræavaju komarËa i lubin, zavrπava nazubljenom hridinom koja izrasta iz njega i izviruje tu iz mora. SusreÊu se oko hridi i fratri i πargi. Katkad se zavuku i po rijetkim rupama neposredno uz morsko dno. Joπ se sjeÊam ljeta 1996. godine, kada sam u jednoj od grota na toj poziciji zamijetio desetak velikih πarga koji su se tu vjerojatno skrili pred kakvim velikim morskim grabeæljivcem. Drugom prilikom roneÊi na ovoj poziciji u istom sam procjepu naiπao na fratre… Upravo kao πto su obale Lopuda neobiËne, takvo je i podmorje. Vrijeme provedeno nad morskom povrπinom i pod njom zasigurno Êe ostati lijepa uspomena i poticaj da se ovamo ponovno vratite, ne obaziruÊi se na dvije ruæne betonske graevine koje nagruju ovaj lijepi otok. Hrid Skupio i uvala ©unj Tekst i snimke: doc. dr. sc. N E V E N © E R I ∆ TR AVA NJ 2009 FranjevaËki samostan i panorama starog dijela mjesta 59 OBNOVA MATEJU©KE Stara ribarska uvala Matejuπka simbol je grada Splita, iako se posljednjih godina ËeπÊe naziva njegovom sramotom. Naime, godine graenja, ruπenja i nebrige dovele su do stanja opÊe zapuπtenosti pa je taj potencijalno doista lijep dio grada bilo najmudrije izbjegavati. Mnogi su se SpliÊani, posebice oni stariji, s nostalgijom sjeÊali nekadaπnje Matejuπke i njezinih æitelja. Prema Marku UvodiÊu SpliÊaninu, u luËici Matejuπke u brodu doista je stanovao legendarni braËni par Roko i Cicibela, Ëiju ljubavnu priËu Miljenko Smoje opisuje u istoimenoj drami. Posljednji stari ribari iz 19. u 20. stoljeÊe æivjeli su u Velom Varoπu, a svoje gajete i brodove vezivali u luËici. Joπ 1948. osnovano je prvo pomorsko-sportsko- ribolovno druπtvo “Lubin”, a od 1999. djeluje i udruga Matejuπka Split-Veli Varoπ koja se brine o povijesnim vrijednostima, ekologiji i sportskim aktivnostima. Nakon ruπenja i privremenog poravnavanja betonskih ostataka Doma Gusara devedesetih godina proπloga stoljeÊa, tek su valovi formirali krπ prema zakonima prirodnih sila. Nakon toga uklonjeno je smeÊe i ostatci betonskih ruπevina doma. Razmotrivπi prirodne uvjete uvale i znaËenje koje ovaj lokalitet ima u povijesti grada, 2004. je na sjednici Gradskoga poglavarstva donesen program i utvren prijedlog ureenja i sanacije prostora Matejuπke. Istodobno je osnovana i komisija koja Êe pratiti realizaciju programa. Prema prijedlogu prostor bi se sanirao, komunalno uredio i urbano opremio prema idejnom rjeπenju arhitekta Ede ©egviÊa. Ovaj vrsni splitski struËnjak joπ 2001. izrauje viziju konaËnog ureenja, kojim se obuhvaÊa prostor Matejuπke izmeu linije mora i kolnika TrumbiÊeve obale. U svome projektu Matejuπku tretira kao javni gradski prostor, u sluæbi graana pjeπaka i potreba korisnika luËice te ne predvia gradnju bilo kakvog objekta. Juæna strana mula formira se od πirokih kamenih stuba, koje se spuπtaju prema moru kao tribine pogodne za πetnju i sjedenje. Predviena je i javna rasvjeta koja bi omoguÊila sigurnije koriπtenje te bi stvarala poæeljniju noÊnu sliku nego πto je to dosad bio sluËaj. Izgradit Êe se i podvodna rasvjeta koja bi pridonijela atraktivnosti lokacije. U luËici Êe ostati istezaliπte brodova i do njega jedini saËuvani izvorni dio akvatorija stare gradske luke, a prema vrhu mula s vanjske strane planira se proπirenje. Na tom Êe se mjestu postaviti i kameni ponton dug 16 metara s kojeg Êe se Ëamci osmerci spuπtati u more. Uruπeni plato poploËit Êe se kamenom, a u kamen urezati teme iz povijesti Matejuπke. Naknadno Êe se odrediti gdje Êe biti postavljeni u projektu predvieni spomenici Miljenku Smoji i Anti TrumbiÊu. U svakom sluËaju prostor Matejuπke, ureen prema ©egviÊevu projektu, viπenamjenski bi sluæio gradu. Nakon πto je 2005. godine dobivena graevna dozvola, prve dvije faze ureenja su zavrπene. RijeË je o πetnicama i parku, ureenjem kojeg se dobilo 150 m2 viπe zelenog prostora. 60 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Nakon stanke, radovi su se nastavili sredinom listopada 2007. godine. Za nastavak radova, vrijednih oko 6,7 milijuna kuna, koje je u cijelosti financirao Grad Split, ishodovana je graevna dozvola, pa se za izlazak na teren Ëekao zavrπetak turistiËke ljetne sezone. Planirano je da najpoznatija splitska luËica bude ureena i temeljito sanirana do 2008., blagdana sv. Duje, zaπtitnika grada Splita. Kada je bager splitske tvrtke “Cestar” podignuo prve kamene ploËe s punte Matejuπke uz pljesak i oduπevljenje okupljenih graana, nitko nije ni slutio kako Êe se priËa oko ureenja Matejuπke ponovno zakomplicirati i oduæiti. Naime, pri iskopavanju u moru su pronaene bombe zaostale iz Drugoga svjetskog rata. Radovi su tada zaustavljeni zbog procedure koja je prethodila izboru izvoaËa neplaniranih radova na uklanjanju pronaenih projektila. Do prekidanja radova, zavrπeni su radovi na malom mulu i sjevernom dijelu velikog. Izgraena je ribarska kuÊa, nadstreπnica i stolovi te postavljen kamen duæ mula. Montirane su svjetiljke, a gotov je i jarbol za zastavu. U potpunosti su obnovljeni temelji lukobrana te je montiran, joπ nefunkcionalan, javni zahod. Uskoro je raspisan natjeËaj za izbor tvrtke koja bi izvadila mine i osigurala nesmetane radove s juæne strane mula. Najozbiljniji prijedlog bio je “Cestarov”, ali i najskuplji jer su traæili Ëak pet milijuna kuna. Proπlog tjedna, proljetno sunce, izbori ili zavrπena organizacija poslova na uklanjanju eksplozivnih naprava ponovno su doveli bagere na Matejuπku. Nakon ponovljenog natjeËaja izabrana je nizozemska tvrtka “Reaseuro Worldwide”. U Ëetiri tjedna iz podmorja Êe se specijalnim oklopnim brodovima ukloniti neeksplodirani projektili koji su zavrπetak radova na Matejuπki odgodili za Ëitavu godinu dana. Za trajanja radova cjelokupni prostor, kako mora tako i obale, bit Êe ograen zaπtitnom ogradom postavljenom 200 metara od mjesta radova. Nakon detaljnog ispitivanja samog podruËja te kroz arhivske fotografije ali i razgovore sa svjedocima toga vremena, zakljuËeno je da bombardiranja ovoga dijela grada nije bilo. Jedini je logiËan zakljuËak da su ovi projektili namjerno istovareni s obale u more, πto upuÊuje na moguÊ pronalazak novih. Nakon πto se projektili izvade iz mora pohranit Êe se u specijalne kontejnere na obali. Vrijednost radova bit Êe 2,5 milijuna kuna bez PDV-a, πto je dvostruko manje od najozbiljnije dosadaπnje ponude. Nakon izdavanja potvrde o zavrπetku radova, “Cestar” Êe ponovno izaÊi na teren kako bi dovrπio ureenje vanjske strane lukobrana na kojem Êe se uz πljunËanu plaæu izgraditi betonski plato koji Êe se stepenasto TR AVA NJ 2009 spuπtati prema moru i moæda postati novo romantiËno okupljaliπte za mlade. Nakon skorog omoguÊavanja nastavka radova na samom vrhu lukobrana montirat Êe se petnaest metara visok ËeliËni jarbol, a detalji koji Êe oplemeniti prostor bit Êe ruæa vjetrova te kamene ploËe s imenima poznatih splitskih ribarskih obitelji. Najpoznatija splitska ribarska luËica tako bi napokon trebala dobiti novi izgled, do svibnja i ovogodiπnjega Dana grada, Svetog Duje. TAMARA VRDOLJAK, dipl. ing. gra. Snimio: Z VO N I M I R B A R I © I N 61 LEDENI SVIJET ©pilja NajveÊa ledena πpilja na svijetu TisuÊljeÊima je dolinom rijeke Salzach prolazio jedan od malobrojnih putova kroz visoke Alpe. Na svom putu iz srednje u juænu Europu ili obratno, prolazili su tuda trgovci, putnici namjernici, narodi i vojske. Bila su to vremena kada je malo tko imao vremena i volje penjati se po strmim planinama i istraæivati nepristupaËne vrhunce. Tek krajem 19. stoljeÊa, kada su se druπtvene prilike donekle smirile, ljudi se poËinju intenzivnije baviti raznim hobijima. U to vrijeme brojni prirodoslovci, botaniËari i planinari sve viπe vremena provode osvajajuÊi do tada netaknute vrhove. Tako 1879. godine Anton Posselt, planinar iz Salzburga, istraæujuÊi planinski lanac Tennengebirge, otkriva najveÊu ledenu πpilju na svijetu, Eisriesenwelt ili u slobodnom prijevodu Divovski ledeni svijet. KoliËina leda koja se nalazi u toj πpilji doista se bez pretjerivanja moæe nazvati divovskom. Anton Posselt uspio se proπetati tek nekoliko desetaka metara i dalje nije mogao jer se ispred njega isprijeËio veliki ledeni zid. Kako nije imao opremu za savladavanje takve prepreke, mjesto do kojeg je doπao oznaËio je crnim kriæem na stijeni Carstvo leda 62 i vratio se u dolinu. Novim istraæivaËima trebalo je viπe od 30 godina da svladaju tu prepreku pa su tek 1913. ispenjali veliki zid. Za taj su pothvat u led zabili 140 klinova. Dalje je slijedio cijeli kilometar ledenog carstva i joπ 40 kilometara πpilje bez leda. Bilo je to senzacionalno otkriÊe. Danas je ova πpilja jedna od top sedam izletniËkih atrakcija u austrijskoj saveznoj pokrajini Salzburg. Savrπeno organizirane voene ture omoguÊavaju vam da na najbolji moguÊi naËin doæivite ovo Ëudo prirode. Pristup πpilji poËinje u malenom mjestu Werfenu koje se nalazi na vrlo prometnoj autocesti πto povezuje Villach i Salzburg. Mjesto krasi romantiËni srednjovjekovni dvorac Hohenwerfen, poznat po sokolarskim priredbama. Smjeπten na strmoj litici, na mjestu gdje rijeka Salzach pravi oπtar zavoj, imao je odliËnu kontrolu nad veÊ spominjanim starim karavanskim putom. Od Werfena, zavojita πumska cesta vodi nas na 1000 metara nadmorske visine gdje se nalazi parkiraliπte za vozila. Slijedi 20 minuta πetnje do donje postaje æiËare. Pogled, koji se polako otvara na alpske vrhunce, nadopunjuje ugodnu πetnju po Ëistom i svjeæem planinskom zraku. ÆiËara nas za samo dvije minute diæe sa 1080 na 1600 metara. Tko ne podnosi vrtoglavu voænju æiËarom, moæe ovu udaljenost prijeÊi pjeπice po planinarskoj stazi za sat i pol. Od HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 gornje stanice æiËare imamo joπ 20 minuta lagane πetnje i pred nama se, na visini od 1641 metar, otkriva velika rupa u stijeni koja je ulaz u πpilju. Prije sto godina ovdje nije bilo πiroke pjeπaËke staze i æiËare, veÊ su istraæivaËi pristupali πpilji uz pomoÊ klinova i konopca pa je jasno zaπto je bila tako dugo neotkrivena. Posjetitelja je jako mnogo, ali sve je tako dobro organizirano da nismo Ëekali viπe od 10 minuta. Upravo toliko bilo nam je potrebno da se malo odmorimo i uæivamo u prekrasnom panoramskom pogledu. VodiË daje svakom treÊem Ëlanu grupe karbitnu lampu i spremni smo za ulazak u utrobu planine. Na ulazu brzo oblaËimo jakne i stavljamo kapu na glavu jer vjetar u ljetno doba dostiæe brzinu od 100 km/h. Duboko u πpilji nalaze se pukotine i otvori pa dolazi do propuha. Ljeti se hladni zrak spuπta u najniæe dijelove πpilje i snaæno izlazi kroz vrata van. VeÊ na ulazu nas doËekuju stalagmiti od leda razliËitih veliËina. Hodamo po stazi od drvenih dasaka jer je led posvuda osim na boËnim stijenkama i stropu πpilje. Vrlo brzo stiæemo do ledene vertikale po kojoj su sagraene dvostruke stube tako da se grupe mogu mimoilaziti bez zastoja. KoliËina leda koja nas okruæuje zastraπujuÊa je, a vodiË kaæe da je njegova debljina 25 metara. Nakon uspona po velikome ledenom zidu stiæemo do ledene figure koja je nazvana Hymirov dvorac. Hymir je ledeni div iz stare mitologije sa sjevera Europe. Figura je stara oko 80 godina. Vrlo je zanimljiva priËa o nastanku ovakvih skulptura i opÊenito leda u πpilji. Voda je ovdje glavni umjetnik, a kreacije su jedinstvene. Iznad vapnenca postoje rupe kroz koje prolazi otopljeni snijeg. U πpilji je temperatura oko niπtice pa se voda pretvara u led. On raste tijekom proljeÊa, a polako se topi u drugoj polovici ljeta. Otkako je 1920. godine organiziran prvi obilazak, koliËina leda poveÊala se za jednu treÊinu. Zanimljivo je da led, tijekom jedne sezone stvaranja, pravi jedan sloj. SliËno kao kod drveta, brojenjem godova saznajemo starost. Ipak, kod leda nije baπ sasvim tako. Naime, ima godina kada led uopÊe ne raste pa se brojenje slojeva mora uzeti kao pribliæna vrijednost. ©pilja je u potpunosti prilagoena za posjet, no rasvjeta nije instalirana. Stalna rasvjeta izazvala bi stvaranje mikroorganizama i trajnih promjena u izgledu πpilje. Zbog toga posjetitelji dobivaju karbitne lampe, a vodiË pojedine zanimljivosti osvjetljava magnezijevim svijetleÊim trakama. SljedeÊa velika ledena skulptura zove se Frigin veo. Friga je ledena kraljica iz sjevernih mitologija. Skulptura je stara oko 70 godina. U blizini vidimo moæda najatraktivniju skulpturu, velikog ledenog slona. Naæalost, slon je prije nekoliko godina izgubio jednu nogu i dio glave, ali to je ovdje sasvim normalno. Led se stalno mijenja i skulpture svake godine izgledaju drukËije. Ledeno carstvo zavrπava u impozantnoj dvorani koja se zove Alexander von Mörk-Dom (njem. Dom - katedrala). Dvorana je 70 metara duga i 40 metara visoka, a iznad nje, do vrha planine, nalazi se oko 400 metara stijene. Alexander von Mörk bio je speleolog iz Salzburga koji je poginuo tijekom I. svjetskog rata. Njegova je æelja bila da bude pokopan negdje u ovoj πpilji. U jednom kutu dvorane ureeno je postolje na kojem stoji urna s njegovim pepelom. Ova se dvorana nalazi na visini od 1775 metara, πto znaËi da se pri posjetu πpilji svladava visinska razlika od 134 metra. ©pilja je ukupno dugaËka 41 kilometar, no od ove dvorane nadalje TR AVA NJ 2009 Ulaz u πpilju viπe nema leda. StruËnjaci smatraju da je cijelu πpilju napravila voda tako πto je otapala vapnenac i stvarala πupljinu. Neki prostori, kao πto su velike dvorane, nastaju uruπavanjem stropa. Zadnja atrakcija je prolazak kroz uski tunel potpuno okruæen ledom. Nakon sat vremena provedenih u svijetu ledenih divova i mitoloπkih biÊa uslijedio je spust po 700 stuba i povratak na dnevnu svjetlost. Postoji joπ puno nepoznanica vezanih uz ovu πpilju. Joπ uvijek nije otkrivena metoda kojom bi se utvrdila toËna starost leda. Takoer, stvaranje je leda objaπnjeno, no topljenje nije. Velik broj posjetitelja usprkos paænji neizbjeæno ostavlja iza sebe smeÊe. Zbog toga se u jesen, kada se πpilja zatvara za posjet, led ispire vodom kako neËistoÊa ne bi ostala trajno zarobljena pod ledom koji Êe se poËeti stvarati tijekom proljeÊa. Posjet ovoj πpilji joπ nas je jednom podsjetio koliko je priroda tajanstvena i kolika je njezina moÊ. Taj jedinstveni prirodni fenomen doista vrijedi vidjeti. Tekst i slike: F A R U K I S L A M OV I ∆ , dipl. ing Ledeni stalagmiti 63 OtoËiÊ sv. Pavla MALTA PredveËerje u zaljevu sv. Pavla 64 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Kada Ëujemo za Maltu, javlja nam se asocijacija na siÊuπni otoËiÊ smjeπten negdje u Sredozemnome moru ispod Sicilije. Republiku Maltu, na malteπkom jeziku Republika ta - Malta, pribliæne veliËine 316 km2 (manju od naπeg otoka Krka!!), smjeπtenu u sredini Sredozemnoga mora, Ëine naseljeni otoci Malta (najveÊi otok), Gozo i Comino, dok su otoci Cominotto, Fifla i Sv. Pavle nenastanjeni. Otok Malta dugaËak je 27 km, πirok 14 km, ima 136 km obale (a Gozo 43 km). Malta je od Sicilije udaljena oko 93 km, a od sjeverne Afrike (Tunisa) oko 288 km. Radi svojeg strateπki vaænog poloæaja okupirali su je FeniËani, Kartaæani, Rimljani, Arapi, Normani, bila je pripojena i sicilijskoj kruni, zatim pod Turcima, vitezovima reda sv. Ivana, Francuzima i Englezima, da bi svoju tako æuenu slobodu i nezavisnost ostvarila tek 24. rujna 1964. Od 1. svibnja 2004. Ëlanica je EU. Svi osvajaËi ostavljali su tragove na jeziku, kulturi, arhitekturi, u svakodnevnom æivotu. Let iz Frankfurta do Malte traje oko tri sata. Prema Murphyjevom zakonu imam mjesto toËno iznad krila zrakoplova, a i vrijeme je u sijeËnju priliËno nepovoljno, atmosfera je puna olujnih tamnosivih oblaka pa je i puno letova otkazano iz sigurnosnih razloga. Od zraËne luke u mjestu Luqa do hotela u Zaljevu sv. Pavla vozi me automobilom kolegica Malteæanka. Prvi πok: voænja je, naravno, lijevom stranom ulice! Drugi πok: u naseljima su kuÊe zbite i bez krovova, tako da vam se Ëini kao da ste negdje u Svetoj zemlji ili u nekoj afriËkoj zemlji. Kako je tlak vode slab, to su na terasama gotovo svih kuÊa cisterne za vodu (ili stari veliki bojleri) u koje se „skladiπti“ voda. Graevinski materijal kojim Malta obiluje jest kamen. Gotovo sve kuÊe, a najËeπÊe su to uske dvokatnice, moraju udovoljavati nekim lokalnim zahtjevima: u prizemlju su kuhinja i dnevni boravak, na prvom katu spavaonice s prekrasnim drvenim balkonima (tursko naslijee) koji malo ublaæavaju vruÊine i uliËnu buku, a na drugom katu veπeraj - prostor za pranje i suπenje rublja u zatvorenom prostoru zbog velike koliËine vlage u zraku. Klima je u sijeËnju ugodna, temperatura je izmeu 10 - 15 °C, ima dosta oborina i cijeli je otok zelen. Uz cestu, a i pred hotelom rastu kaktusi nevienih veliËina, a uz kuÊe i u parkovima hibiskusi naranËastih cvjetova. Kako bi ta vegetacija mogla preæivjeti u vruÊim ljetnim mjesecima ispod svake biljËice provedena je cjevËica za navodnjavanje metodom „kap po kap“. Veliki betonski hotelski kompleksi radi jeftinog smjeπtaja uglavnom su zimsko boraviπte brojnih engleskih umirovljenika. Ljepota mora i obale daleko je od naπe jadranske, a jedino πto privlaËi jest uredno ureena πetnica uz more s puno klupa za odmor. TR AVA NJ 2009 Apostolski izvor u zaljevu Poslovni sastanak odræan sredinom sijeËnja ove godine odræao se u modernom hotelu (gdje su bili smjeπteni i svi sudionici) u Zaljevu sv. Pavla (San Pawl il-Bahar), dvadesetak kilometara od glavnoga grada Republike Malte La Vallette. Kako se ove godine u katoliËkom svijetu 28. i 29. lipnja slavi 2000 godina od roenja sv. Pavla (sa sigurnoπÊu se ne moæe utvrditi kada je zapravo roen, ali pretpostavlja se da je to bilo izmeu pete i desete godine poslije Krista), iskoristila sam prigodu i otiπla potraæiti mjesta vezana uz predaju o njegovu brodolomu i boravku na Malti. Bijaπe veÊ Ëetrnaesta noÊ πto smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoÊi naslutiπe mornari da im se primiËe neka zemlja... Jednom spaπeni, doznasmo da se otok zove Malta. Uroenici nam iskazivahu nesvakidaπnje Ëovjekoljublje. Zapaliπe krijes i okupiπe nas oko njega jer je poËela kiπa i bilo zima. Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruÊine izae zmija i pripije mu se za ruku. Kad su uroenici vidjeli gdje mu æivotinja visi o ruci, govorili su meu sobom: “Ovaj je Ëovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da æivjeti“. Ali on otrese æivotinju u vatru i ne bi mu niπta; a oni oËekivahu da Êe oteÊi i umah se sruπiti mrtav. Poπto su dugo Ëekali i vidjeli da mu se niπta neobiËno nije dogodilo, promijeniπe miπljenje te stadoπe govoriti da je bog. U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je leæao. Pavao ue k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeËi ga. Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. Oni nas mnogim poËastima poËastiπe i na odlasku nam priskrbiπe πto je potrebno. 65 Tako je napisano u Novom zavjetu u glavi 27. i 28. prema zapisima sv. Luke u Djelima apostolskim. Ovdje treba napomenuti i jednu vrlo vaænu Ëinjenicu. U doba nastanka ovog brodoloma hrvatski otok Mljet i otok Malta imaju isto ime Melita, pa se Ëak pretpostavlja i znanstveno dokazuje da se cijeli dogaaj odigrao na naπoj obali, πto potkrepljuje i Ëinjenica da se i na otoku Mljetu posebno πtuje sv. Pavao. Do otoËiÊa na koji se iskrcao nije moguÊe doÊi pjeπice, ali se vidi iz obale. Na njemu dominira kameni stup s kipom sv. Pavla postavljenim za vrijeme posjeta pape Ivana Pavla II. Malti. Bilo je to njegovo hodoËaπÊe nazvano HodoËaπÊe pape Ivana Pavla II. stopama apostola Pavla u GrËku, Siriju i Maltu. Dugom ulicom sv. Pavla put me vodi do male crkve San Pawl Milqghi podignute na mjestu gdje se dogodilo Ëudo, gdje je sv. Pavle bacio u vatru zmiju, a da mu se pri tome nije niπta dogodilo. To je i jedan od razloga πto se ovaj apostol uvijek prikazuje sa zamahnutom rukom u kojoj dræi zmiju iznad vatre. Na fasadi crkve nalaze se ploËe s tekstom iz Novog zavjeta koji opisuje sve dogaaje u vezi s brodolomom i boravkom na otoku na 10 jezika: poljskom, njemaËkom, talijanskom, πpanjolskom, francuskom, malteπkom, engleskom, latinskom, ruskom i grËkom, iznad kojih su reljefi koji zorno prate tekst. Dalje me put vodi do Ghajn Razula - tzv. Apostolskog izvora, izvora gdje je sv. Pavao nakon brodoloma utaæio æe. Polako se spuπta mrak i vraÊam se nakon sat i pol pjeπaËenja u hotel. Malta, zemlja s gotovo 99,9 posto katoliËkog stanovniπtva, posebno πtuje sv. Pavla, i to na dan 10. veljaËe koji se smatra datumom brodoloma (10. veljaËe 60.). Toga je dana dræavni blagdan koji je ove godine bio iznimno pomaknut na 9. veljaËe zbog poËetka korizme. Vremena za razgledavanje Malte bilo je malo. Fascinira Ëinjenica da su sve znaËajnije graevine (goleme fortifikacije, crkve i palaËe) gradili vitezovi reda sv. Ivana, i to uz pomoÊ svojih robova. Posebno vrijedna, lijepa i zanimljiva je ko-katedrala sv. Ivana u La Valletti koju je izgradio isti red 1578. godine, a prepuna je slika Caravaggia koje su upravo restaurirane u Italiji. Od kakve su vaænosti te slike najbolje govori i to da je talijanska vlada financirala njihovu restauraciju, a slike su radi sigurnosti prevozili brodovima talijanske ratne mornarice. U podu ko-katedrale grobnice su vitezova koji su uglavnom potjecali iz najmoÊnijih plemenitaπkih obitelji Europe, ukraπene intarzijama razliËitih boja kamena (obiteljski grbovi, ljudski kosturi i sl.). Kako je gotovo svaki milimetar ove cijele jedinstvene graevine iznutra bogato i skladno ukraπen, moæda bi trebala uÊi u kategoriju 100 svjetskih Ëuda! Osnovne zemljiπne znaËajke ove otoËne dræave mogle bi se pokazati strukturom u kojoj 46,8 posto zemljiπta Ëini poljoprivredno, na 20 posto zemljiπta raste grmlje i makija, 20 posto povrπina su stijene, a ostatak Ëine zelene urbane povrπine, industrijsko podruËje, Solana u Zaljevu sv. Pavla kamenolomi, solane, morske luke, πume ËetinjaËe, vinogradi, paπnjaci, odlagaliπta otpada i povrπine za sport i rekreaciju. Samo 0,3 posto zemljiπta na Malti je navodnjavano. Na ovome malom prostoru 2005. godine æivjelo je 405 387 stanovnika. GustoÊa stanovnika iznosi 1286,32 stanovnika po km2. Kada se uzme u obzir priljev stranih turista, onda gustoÊa turista (pritisak na okoliπ) iznosi Ëak 3714,4 turista po km2! Osim æivotnog prostora Malta oskudijeva i resursima vode. Voda se dobiva buπenjem arteπkih bunara, a od 1980. godine koristi se i tehnologija desalinizacije morske vode s pomoÊu reverzne osmoze, pa danas tamo veÊ postoje takva postrojenja na Ëetiri lokacije. ©to se tiËe kvalitete vode za kupanje na morskim plaæama, Malta se kao Ëlanica EU, a i kao turistiËka zemlja pridræava svih kriterija EU Bathing Water Quality Directive (76/160/EEC) Annex 1 Quality Requirements for Bathing Water, a ispitivanja morske vode provodi laboratorij Zavoda za javno zdravstvo. Ispitivanja se provode u razdoblju od sluæbenog poËetka kupanja koje poËinje treÊeg tjedna u svibnju, a zavrπava treÊeg tjedna u listopadu. Rezultati se iskazuju za Ëetiri zone: A - juænu Maltu, B - srediπnju Maltu, C - sjevernu Maltu, dok zona D obuhvaÊa otoke Gozo i Comino.Voda za kupanje klasificirana je u tri klase: zelenu, plavu i crvenu. Otok je prepun arheoloπkih nalaziπta, a u dvoriπtu hotela gdje sam odsjela ostatci su tzv. Megalitskog hrama. Neke od pronaenih skulptura nude se kao originalni turistiËki suveniri, npr. Venera malteπka, Dvije æene koje sjede na klupi, a najpoznatija od njih - ujedno i zaπtitni znak Malte - Æena koja spava doËekala me u paketiÊu pred vratima hotelske sobe kao znak dobrodoπlice i dar mojih malteπkih kolega. Nakon veËere u tipiËnome malteπkom restoranu u gradiÊu Mosta, s nezaobilaznim pirjanim divljim zecom i kratkim folklornim programom koji ukljuËuje i ples æena s pokrovom za glavu gonela (neπto poput pomiËnog krova na fijakerima ili na djeËjim kolicima koji πtiti od sunca) i pjesmom Il Maltija, opraπtam se od Malte sa æeljom da joj se opet vratim. Tekst i snimke: mr. sc. V E S N A KO L E T I ∆ , dipl. ing. Literatura 1. Environment Statistics 2006, National Statistics Office - Malta 2. Novi zavjet, XI. izdanje, KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb, 1990. 3. Antun NiËetiÊ: O nekim aspektima plovidbe svetog Pavla od Krete do Melite, Anali Dubrovnik 38 (2000): 305-370 66 HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 RÍO ANZU IstoËne su Ande prebogate vodom. Hranjene iznimnom koliËinom oborina, tu nastaju brojne rijeke koje juriπaju prema amazonskoj ravnici. Jedna od njih je rijeka Anzu. TR AVA NJ 2009 67 Kupanje U poËetku bijaπe magla. Poput debelog, pernatog popluna bila je jedini svijet oko mene. Onda je slabaπno ranojutarnje sunce polagano poËelo udahnjivati boju u bezbojni svijet, u onim ranim trenucima kada se noÊ konaËno predaje. Poplun je polako postajao mlijeËnozlatan. Sunce je maglu vidno topilo, a onda se poput ruke utopljenika pojavila prva grana drveta. Bila je duboko ispod mene te shvatih da sam na nekome poviπenome mjestu. Grana se s minutama pretvorila u drvo, a drvo u πumu. Preda mnom se stvorila amazonska dæungla, naizgled ravna kao povrπina papira. Dominaciju zelenila kvarili su joπ jedino gdjegdje nasukani komadiÊi magle. Potom se otvorio horizont i kroz sumaglicu se prikazala planina. ©to su bile udaljenije, to su one viπe padine Anda bile sve blijee. Da nisam u kiπnoj sezoni, odavde bih vidio Ëak sedam vulkana, svih odreda iznad 5000 metara... Ipak, ta slika koja bi sama po sebi mogla prikazivati raj ne nadmaπuje veliËanstvenu rijeku Anzu, toËno ispod mene. Na rijeci Kamena litica na kojoj se nalazim izdræava udar rijeke i prisiljava je u veliki zavoj. Osim ove, Anzu nema druge veÊe zapreke. Zato slobodno vijuga krajolikom gdje god zaæeli. KrËi si novi put, Ëesto nekoliko njih, ostavljajuÊi za sobom stare tokove. »esto su 68 to svi jednako vrijedni pravci, rijeka na nekim mjestima jednostavno nema jedinu maticu, veÊ se ona grana poput uæeta koje se otpetlja. Potom se te manje niti ponovno udruæuju i rijeka teËe jednim tokom. I onda se opet raspetlja jer teËe samo svojom, prirodnom dinamikom. ZahvaljujuÊi tome nastaju otoËiÊi - neki stariji, davno obrasli πumom, a drugi kao tek svjeæe naslage golog sedimenta. Tu su i prudovi poput bijelih πalova oko rijeke. Spustih se oprezno niz stometarsku liticu i zakoraËih na meki pijesak jednog takvog pruda. Ostavljao sam duboke, mokre tragove koje su jezici rijeke lizali i polako brisali. Ovdje rijeka sporo teËe i taloæi lagani pijesak, no podalje je slika neπto drukËija. S druge strane je strma obala, nastala erozijom u vrijeme visokih voda. Na drugim se mjestima umjesto pijeska taloæi πljunak. Savrπeno je zaobljen, neki su komadi veÊi od nogometne lopte. Tu voda zbog pada ubrzava i njezinoj se struji odupire samo teπki kamen. Upravo to teπko kamenje dokazuje da joπ nisam u pravoj amazonskoj ravnici. Ovdje na kojih 500 metara nad morem rijeka Anzu joπ zna zaπuπtati i zapjeniti se na brzaku. Tek Êe se poslije na ravnome rijeka potpuno smiriti i izgubiti brzinu, a potom se raπiriti i tromo vijugati. Kamen Êe ostati na brdima, da bi ga potpuno zamijenili pijesak, blato i mulj. Anzu nije dakako jedina rijeka koja se spuπta s Anda. Taj golemi planinski lanac velika je prepreka za vlaæan zrak iz Amazone koji nema druge nego da se krene dizati. Pritom se hladi i kondenzira te nastaju oblaci koji svoj teret obilno ispuπtaju - bilo u obliku snijega na vrhovima planina ili kiπe, neπto niæe. I tada se ta voda poËinje vraÊati, ili putem hladnih planinskih potoka, rjeËica, manjih ili veÊih rijeka. Osobito je atraktivan prijelaz na 2000 do 1000 metara nadmorske visine kada se rijeke kao brojni slapovi strmoglavljuju niz litice ili jednostavno prπte, πuπte i pjene se izmeu velikih komada stijena. Posebno su bogate istoËne Ande, okrenute prema Amazoni. Tu nastaje velik broj rijeka, svaka od njih i nekoliko puta veÊa od Drave ili Save. Río Napo, Río Marañon, Río Ucayali, Río Madre de Dios samo su neke od velikih, te tisuÊe manjih meu kojima je i Río Anzu. U dæungli Uz toliku koliËinu vode, vegetacija ovdje jednostavno buja. Gura se veÊ na gole obale i pitanje je vremena kada Êe zagospodariti pijeskom ili πljunkom. Naravno, prije nego rijeka uspije isprati mlade biljËice dok ne izrastu. Progurah se kroz prvi sloj grmlja i zaæalih πto nemam dobro naoπtrenu maËetu pri ruci. Obalna je vegetcija izrazito gusta, ono πto se s pravom naziva dæungla. Rijeka neprestano remeti ovo staniπte te je u stalnom neredu. Pionirske biljke stoga se natjeËu za prostor HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 i svjetlo, a neke od njih rastu velikom brzinom. Cekropija se, primjerice, godiπnje izduæi i za sedam metara! Nakon tog prvog sloja vegetacija se koliko-toliko razrijedila, ali i povisila za dvadeset-trideset metara. GustoÊa bilja preselila se na gornje katove koji su potpuno zatvorili nebo pa su mi se zjenice zbog tame morale πirom otvoriti. ©uma je toliko gusta da se sunce vidi samo kao svjetla toËkica, jer sve svjetlo ostaje na gornjim listovima drveÊa. Vladavina drveÊa je neprijeporna, pojedina stabla poput tvorniËkog dimnjaka probijaju krov i izdiæu se viπe od pedeset metara nad tlom. Ona najveÊa zato moraju biti osigurana od pada potpornim korijenjem. Kao kakav stup ojaËan kablovima, tako se nekoliko korijena poËinje odvajati od stabljike i na nekoliko metara visine. Poput velikih zmija vijugaju radijalno, svaka tjera na svoju stranu. SliËnu taktiku imaju i palme. Njihovo πtakasto korijenje takoer se utvruje rastuÊi iz stabljike. Gotovo u svakom trenutku moæe se vidjeti jedna od tih πtaka kako raste prema zemlji dok se ne usidri. Taj je proces stalan i kada πtakasto korijenje iz nekog razloga viπe raste na jednu stranu, ono povuËe cijelu palmu. Doista, botaniËari su izraËunali da palma moæe godiπnje napraviti korak od cijelog metra. A kad se uzme u obzir nekoliko desetljeÊa æivota, tada se s pravom kaæe da palme hodaju po πumi. Mojem znatno bræem napredovanju kroz dæunglu smetaju mnoge lijane i penjaËice. Stalno mi zapinju cipele, ruksak ili πeπir dok se provlaËim kroz njih. Trebam pri tome paziti na neke od trnova koji mogu gadno oderati koæu. Manje su nezgodni epifiti - biljke koje rastu na drugim biljkama, a nisu paraziti. Dovoljno im je Ëvrsto drvo ili grana za koje se zakvaËe, a sve ostalo nalaze sami. Ovdje, na posljednjim padinama Anda uæivaju u velikoj zraËnoj vlazi, bilo u obliku kiπe, magle ili rose. Od epifita vidno prevladavaju mahovine, papratnjaËe, a vrlo su Ëeste i bromelije te orhideje. Ove dvije posljednje su meutim izvan dohvata veÊine ljudi jer rastu visoko u kroπnjama. Zelenu monotoniju u πumskom prizemlju zato prekidaju prelijepe helikonije. Bijeli neugledni cvjetovi ove biljke skriveni su u πarenim pricvjetnim listovima. Veliki kao πaka i oblika rakovih klijeπta, ti su pricvjetni listovi nanizani u viseÊu ogrlicu koja doslovno vriπti bojama. Pauk ulovio æabu previπe sakriti se, noseÊi svoje lisnato blago u mravinjak, kao ni mravi ratnici u svojem pljaËkaπkom pohodu. U druπtvu Indijanaca Ipak, ne primjeÊujem mnogo velikih æivotinja. Osim toga, tu i tamo zapazim oboreno stablo. Bliæi pregled otkriva da nije u pitanju kakav olujni vjetar, veÊ oπtri tragovi sjekire ili maËete. Ovaj je dio πume naime loviπte te vrt Indijanaca naroda Quichua. „Oborili smo ovu palmu s namjerom da tu uzgajamo crve“, govori Alex. Ovaj mladi Quichua vadi jednu masnu liËinku kukca koja se bezuspjeπno izvija u njegovoj ruci. Ta prst dugaËka æuÊkasta vreÊa s nogama i glavom vrijedan je izvor masti i proteina. „VeÊ dva dana nakon ruπenja drveta kornjaπi polaæu u njemu jaja“, objaπnjava Alex na savrπenom πpanjolskom jeziku. SljedeÊih πest mjeseci jaja se razvijaju u liËinke i tek su tada zrele za berbu. Ta se ista palma chonta rabi i za graevine te izradu alata. Njezino je drvo izvanredno tvrdo i dugotrajno. Mnoge druge biljke sluæe Indijancima za svakodnevni æivot. Veliki se listovi helikonije uz malo spretnosti pretvaraju u pladanj ili tanjur. Ako se joπ bolje svinu, nastaje Ëaπa. Bodljikavi plodovi jedne druge biljke izvor su crvene boje s kojom premazuju lica ili kosu. Moæda je najzanimljivija medicinska primjena. Sasvim neugledna kora lijek je za malariju, ostale biljke za probavne probleme, bolove u bubrezima, Ëak i za olakπavanje simptoma zmijskog ugriza. „LijeËnik je daleko, a i nemamo novaca za njega...“, govori Alex, „...pa se moramo sluæiti prirodnim lijekovima.“ “To nije πala”, odgovorih, znajuÊi da europske i ameriËke farmaceutske kompanije pozorno istraæuju kemijske spojeve tih biljaka radi proizvodnje lijekova. Kroz vrtove banana, kakaovca, juke i ostalih kultiviranih biljaka, Alex me dovodi u svoje selo. Nisu to viπe iskljuËivo jednostavne graevine od palme i nekoliko kolaca. Dæungla U tom su spletu svoj dom naπle i mnoge æivotinje. Tanka viseÊa lijana paæljivijim se promatranjem zapravo pretvara u zmiju (engleski vine snake). Dva oka i proπirena njuπka na vrhu jasno pokazuju da je rijeË o æivotinji, a ne biljci. Pozornim promatranjem izranjaju vrlo zakamuflirani paliËnjaci i ostali kukci. Mravi rezaËi listova pak ne trude se TR AVA NJ 2009 69 Civilizacija je ovdje doπla prije nekoliko desetljeÊa i donijela Ëvrste zidove, no Quichua joπ uvijek æive od prirode. Jedna od glavnih poveznica je Ëaj od lokalne biljke. „On nas puni energijom i pijemo ga cijeli dan“, govori Delfino, πaman sela. Æene se ustaju u Ëetiri sata ujutro da upale vatru i priprave Ëaj. I ja kuπam taj napitak, priliËno je jak i okusom podsjeÊa na crni Ëaj. Nakon piÊa dolazi na red moj ruËak: one æute liËinke kornjaπa iz palme, blago reËene, neπto gljiva i paprati. Uzimam liËinku, malo se smeæurala, ali joπ uvijek izgleda veliko. Primam za glavu i grizem ostatak - u ustima mi se proπirio okus Ëvarka. Pa ovo je odliËno! Kroz kanjon Pijesak RuËak u dæungli Erozija 70 Kroz Delfinovo i Alexovo selo protjeËe rjeËica. Spora je i tamnocrvena, πto znaËi da izvire negdje u πumi. Nije jedina, na desetine njih vijuga skriveno pod liπÊem. Uputih se do jedne od njih blizu velike litice. Trebao sam se dobro hvatati za grane i stabla dok sam se spuπtao niz veliku strminu. KonaËno, naoh se u sjeni, izbuπenoj rijetkim zrakama sunca. RjeËica je nekoÊ morala svojom silinom dubiti ovaj maleni kanjon, no sada je tiho æuborila preko kamenËiÊa. »izme su πljopkale dok sam hodao usred vode. Tu i tamo bi se nasred puta stvorila kakva velika stijena ili palo drvo i trebalo je mnogo opreza da se prijee ili zaobie, a ne posklizne na njegovu mokru povrπinu. Tanak zeleni sloj mahovina ili liπajeva klizak je poput leda. Uskoro su kameni zidovi prerasli moju glavu tako da je sjena sada bila potpuna. To meutim ne smeta bujnim papratima i mahovinama da bujno rastu u kanjonu. U jednom trenutku iz tame se podiglo nekoliko πiπmiπa letipasa i odletjelo u neki mirniji zaklon. Kameni zidovi poËeli su se pribliæavati i mjestimice je ostajao tek uzak prolaz. Uvukao sam trbuh i boËno prolazim. To je meutim bio samo poËetak. Prolazak kanjona odjednom se iz πetnje pretvorio u avanturu. HlaËe i koπulja veÊ su bili mokri i prljavi, a sunce se i dalje nije pokazivalo. Prolaz ne samo πto je postao uzak nego je nestalo i tla pod nogama. Naoh se u uskoj pukotini koju je trebalo proÊi sa svim udovima, na skliskoj stijeni koja mi prijeti gadnim padom. Zatim se preda mnom stvorila potpuna tama. Jedini izlaz bilo je penjanje uz pukotinu nagore. Upreh se leima na jednu stranu i nogama u drugu te se kao gusjenica izvijajuÊi i skupljajuÊi poËeo penjati. Voda je kapala iz visine, ruke drhtale, no sretno izlazim na gornji kat. Pet minuta poslije opet ista priËa, samo πto je u moje lice πpricao slapiÊ. Nakon HRVATSK A VODOPRI V REDA 193 Prudovi mnogo hodanja, puzanja i penjanja kanjon se konaËno otvorio i dopustio mi da nakon kuπnje izaem na svjetlo dana. Jedna kap rijeke Cijelo se vrijeme motam oko rijeke Anzu, no nikako da osjetim njezine vode. Doπao je sada red i na to. Stara kamionska zraËnica bit Êe moja plutaËa sljedeÊih tridesetak kilometara. Voda je taman dovoljno topla da mogu komotno biti u njoj. Polako, ali sigurno se moja promatraËka litica sve viπe smanjuje dok me struja ravnomjerno nosi nizvodno. Imam dojam da upravo prudovi, otoËiÊi i obalno drveÊe neprestano teku, a ja sam na mjestu. Tu i tamo bi se diglo jato papiga ili drugih ptica i krijeπteÊi odletjelo prema πumi. Takoer bih ponegdje naiπao na klince u kupanju ili odrasle u ribiËiji. ©um brzaka probudio me je iz sanjarenja i prislio da se Ëvrsto primim za gumu. Jedva sam nazirao velike komade stijena, ali sam zato dobro vidio podivljalu vodu i osjetio bacanje kao na pomahnitalom biku. Zapljuskivali bi me cijeli lonci vode pa sam bio potpuno mokar. Ipak, sve je proπlo u redu. Nakon sat vremena plovidbe mirnijm dijelovima i brzacima, odluËih se izvaliti iz gume i pustih da me voda nosi kao kakvu kladu. Osjetih neko unutarnje zadovoljstvo - postao sam kap ove veliËanstvene rijeke! Tekst i fotografije: GORAN ©AFAREK Ispiranje zlata TR AVA NJ 2009 71
Similar documents
BESPLATAN PRIMJERAK U pregovaranju svi moraju malo da
træiπta rada u Crnoj Gori", koja je u protekla dva dana
odræana u Podgorici, istaknuto je da je donoπenjem
Zakona o zapoπljavanju, proπle godine, tom problemu
posveÊena maksimalna paænja. Naravno p...
