Kap preko ruba čaše: Klimatske promjene

Transcription

Kap preko ruba case-008
12/14/06
3:55 PM
Page 1
Hrvatski centar „Znanje za okoliš“ Zagreb
dr. sc. Vladimir Lay
dr. sc. Krešimir Kufrin
Jelena Puđak
KAP PREKO
RUBA ČAŠE
KLIMATSKE PROMJENE - SVIJET I HRVATSKA
With financial contribution of the EU LIFE Programme
Zagreb, 2007.
12/14/06
3:55 PM
Page 2
PROJEKT: Osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i
Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj - LIFE 3 projekt TCY/CRO/ 000029
FINANCIJSKA POTPORA: LIFE 3 projekt
NARUČITELJ: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
Republike Hrvatske
IZVRŠITELJ: EKONERG. D. O . O. - Institut za energetiku i zaštitu okoliša, Zagreb
ZADATAK 7: Obrazovanje i podizanje javne svijesti
IZVRŠITELJ: Hrvatski centar „Znanje za okoliš“, Zagreb
NASLOV: KAP PREKO RUBA ČAŠE: KLIMATSKE PROMJENE – SVIJET I HRVATSKA
PODATKE PRIKUPILI I NAPISALI: dr. sc. Vladimir Lay, dr. sc. Krešimir Kufrin, Jelena Puđak
UREDNIK: dr. sc. Vladimir Lay
RECENZIJA: dr. sc. Vladimir Jelavić i dipl. ing. Davor Vešligaj
LEKTURA: Juliette Janušić, prof.
RAČUNALNA PRIPREMA I DIZAJN: Igor Bjelac
IZDAVAČ: Hrvatski centar „Znanje za okoliš“, Ulica grada Vukovara 68, Zagreb
ADRESA ZA KONTAKT: znanjezaokolis@inet.hr
ZA IZDAVAČA: Goran Horvat, prof.
NAKLADA: 2000 komada
TISAK: GIPA d.o.o., Zagreb
MJESTO I VRIJEME PRVOG IZDANJA: Zagreb, siječanj 2007.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA
UDK 371.3:504>(035)
551.583:37>(035)
504.3.054:37>(035)
LAY, Vladimir
Kap preko ruba čaše : klimatske
promjene : svijet i Hrvatska / Vladimir
Lay, Krešimir Kufrin, Jelena Puđak. Zagreb : Hrvatski centar „Znanje za
okoliš“, 2007.
ISBN 953-06656-9-8
1. Kufrin, Krešimir 2. Puđak, Jelena
I. Nastava ekologije — Priručnik II.
Klimatske promjene — Uzroci i posljedice
III. Globalno zagrijavanje — Uzroci
12/14/06
3:55 PM
Page 3
SADRŽAJ
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Priča PRVA - UZROČNICI
Prirodni učinak staklenika i «kap preko ruba čaše» . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Priča DRUGA - POSLJEDICE
Kako danas sijemo, takvu ćemo sutra žetvu imati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Priča TREĆA - GLOBALNI ODGOVOR
Kako se moderni svijet do sada organizirao za ovaj planetarni izazov . . . . . . 45
Priča ČETVRTA - HRVATSKA
Hrvatska: uzroci i posljedice emisija stakleničkih plinova i
mogućnosti njihova smanjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Priča PETA
Što možemo (u)činiti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
ZAKLJUČAK
Zaključak: prema sustavnim aktivnostima u odgoju i obrazovanju o
klimatskim promjenama u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
Osnovna literatura i izvori podataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Bilješke o autorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
3
12/14/06
3:55 PM
Page 4
Snažan vjetar otpuhuje
Sve što jesam
Kamo ću sada?
Tammy VanderZyl, voditeljica restorana Remoulade, New Orleans, SAD
Haiku pjesma napisana nakon suočenja s uraganom Katrina, dana 28. kolovoza 2005. godine
4
12/14/06
3:55 PM
Page 5
PREDGOVOR
Knjiga – priručnik pod naslovom KAP PREKO RUBA ČAŠE: KLIMATSKE PROMJENE – SVIJET I HRVATSKA namijenjen je odgojnim i obrazovnim aktivnostima u
Hrvatskoj. Pomoći će, vjerujemo, u procesu informiranja o uzročnicima i posljedicama
„onečišćenja“ atmosfere planeta Zemlje stakleničkim plinovima, imajući na umu porast
temperature, odnosno globalno zatopljavanje (dalje: GZ) i klimatske promjene u cjelini
(dalje: KP). Paralelno će ohrabrivati razumijevanje važnosti procesa klimatskih promjena
u svijetu i u Hrvatskoj te pomoći podizanju svijesti javnosti u Hrvatskoj o ovome planetarnom problemu.
Priručnik je nastao kao dio ponude obrazovnih alata u okviru zadatka „Edukacija
i podizanje javne svijesti“ koji se odvija tijekom razdoblja 2005. – 2007. godine, a u okviru
projekta pod naslovom „Osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj“. Okrenut je prije svega odgoju i
obrazovanju mladeži u Hrvatskoj, ali svoje mjesto može imati i u informiranju i obrazovanju
odraslih, građana, uključujući i zaposlenike u državnoj upravi, te poduzetnike, posebno iz
onih djelatnosti koje emitiraju stakleničke plinovove.
Problemom klimatskih promjena ne može se ovladavati bez novih spoznaja
i znanja, bez više razine javne svijesti o tome pitanju. Bez novih znanja i spoznaja
nema iniciranja one presudne motivacije da se uopće povjeruje i shvati važnost
promptnog djelovanja na području GZ i KP, odnosno nema praktičnog djelovanja i
učinka.
Procjenjujemo kako će ratifikacija Kyotskog protokola od strane Hrvatskoga
sabora, koja se očekuje tijekom prvog tromjesečja 2007. godine, skrenuti pažnju hrvatskoj
javnosti i onima koji donose razvojne odluke na činjenicu da Hrvatska kao i svaka druga
zemlja u pitanju rješavanja problema emisija stakleničkih plinova, porasta temperature i
učešća u klimatskim promjenama ima svoj udio i svoju odgovornost. Istina, oni koji više
zagađuju atmosferu stakleničkim plinovima – imaju veću odgovornost, no odgovornost
imaju sve zemlje koje imaju određenu emisiju stakleničkih plinova, a Hrvatska ih, dakako,
također ima. Ratifikacija Kyotskog protokola pružit će također poticaj početnim nastojanjima i naporima u obrazovanju i podizanju javne svijesti o stakleničkom učinku uzrokovanom ljudskim djelatnostima i klimatskim promjenama u Hrvatskoj. Ovaj priručnik je
prilog tim naporima i aktivnostima.
U Zagrebu, prosinca 2006. godine
5
12/14/06
3:55 PM
UVOD
6
Page 6
Suvremeni se svijet nalazi pred novim i velikim, nedvojbeno dramatičnim izazovima. Ugrožavanje ravnoteže globalnog planetarnog ekološkog sustava povećanjem emisija
stakleničkih plinova i klimatskim promjenama koje dijelom uzrokuju i ljudske djelatnosti je
jedan od najvećih izazova.
Onečišćenje Zemljine atmosfere stakleničkim plinovima koji nastaju ljudskim
aktivnostima, globalno zatopljavanje (GZ) i klimatske promjene (KP) nisu tek stvar budućnosti. Ti se procesi već događaju, danas i ovdje. Klima se sporo ali nedvojbeno, pomalo
ali sustavno mijenja. Pokazatelja je mnogo, vrlo su konkretni i s vremenom sve učestaliji.
Sada je jasno: nevolje dolaze – prije svega za ekološke sustave a zatim i za kvalitetu
življenja ljudi, za ekološki ugodan život na kakav smo do sada navikli, za gospodarske
aktivnosti i društvene procese i odnose. Što će ljudski rod učiniti? Kako će se organizirati
u svladavanju ovog velikog izazova? To više što sada nije u pitanju samo odabir smjera
razvoja svijeta i života na planetu Zemlji, već je u pitanju opstanak, očuvanje prirodnih
osnova života ljudi i ukupnog živog svijeta.
Jedna grupacija znanstvenika je nakon više desetljeća praćenja i mjerenja različitih
pokazatelja zaključila da čovjek svojim aktivnostima i kumulativnim dugoročnim učincima
tih aktivnosti izravno i nedvojbeno utječe na GZ i KP. Druga grupacija pak tvrdi da je učešće
ljudskih djelatnosti u stvaranju stakleničkih plinova zanemarivo i da su GZ i KP prirodni
ciklusi kroz tisuće godina. Priznaju postojanje GZ ali ga pripisuju drugim razlozima, primjerice zagrijavanju oceana, a ne primarno zagrijavanju zraka; oceani se, prema njima,
zagrijavaju od ciklusa koji se zbivaju u Zemljinoj jezgri. Dok se te dvije isključive pozicije
„dogovore“ što je jedinstvena znanstvena istina, svijet bi lako mogao zapasti u velike
nevolje koje suproizvodi svojim ponašanjem.
Ipak, danas prevladava stajalište kako ljudske djelatnosti utječu na GZ i KP.
Znanstveno-istraživačke ustanove, medijski sustavi te politički i ini akteri pokreću aktivnosti
koje tom procesu i izazovu žele izaći u susret. Naše je stajalište: ako se već desetljećima
u pojedine prirodne sustave i u globalni planetarni ekološki sustav unosi toliko
mnogo novih onečišćenja – to mora imati određene posljedice. Opredjeljenje za
stranu prema kojoj su GZ i KP posljedica i ljudskih djelatnosti, ne može biti štetno čak ni
ako glede uzroka, odnosno intenziteta ovih pojava nema potpunog znanstvenog suglasja.
Preventivno, dapače, može biti vrlo, vrlo smisleno i korisno.
Od prve znanstvene spoznaje problema do njegova učinkovitog praktičnog
rješavanja dug je put. Duga je već sama povijest prepoznavanja veze ispuštanja CO2 u
atmosferu i zagrijavanja atmosfere. Francuz Jean Fourier, autor teorije toplinske vodljivosti,
autor metafore «staklenika», godine 1824. je sugerirao da bi se emisije CO2 koje nastaju
u procesu spaljivanja fosilnih goriva mogle sakupljati u atmosferi Zemlje. Šveđanin Svante
Arrhenius, fizičar, 1896. godine utvrđuje vezu između CO2 i temperature Zemljine atmosfere. Prva polovica 20. stoljeća prolazi u slavi moćnog činitelja zvanog «nafta» i u bjesomučnim svjetskim ratovima. Hipoteze o antropogenom stakleničkom efektu gurnute su u
zapećak ali problem nije nestao.
Kalifornijski oceanografi Scripps, Revelle i Suess 1957. godine iznose hipotezu o
tome da se atmosfera puni ugljičnim dioksidom, no za to još nema egzaktnih dokaza!
Godine 1958. zapošljavaju mladog znanstvenika Charlesa Keelinga koji mjerenjima na
12/14/06
3:55 PM
Page 7
Južnom polu i na padinama havajskog vulkana Mauna Loa ustvrđuje da količina CO2 u
atmosferi raste! Godine 2001. dobivamo prvo jasno i nedvosmisleno svjedočanstvo antropogenog stakleničkog efekta na snimkama s umjetnih satelita iz svemira.
Za prijenos tih znanstvenih spoznaja na jezik političkog djelovanja trebale su
dodatne godine. O tome je pobliže riječ u četvrtoj priči pod naslovom «Globalni odgovor».
Ljudi su već navikli na onečišćenja i neprilike s okolišem u lokalnoj sredini. Ovdje
se desi lokalno ovo, ondje lokalno ono. Od takvih lokalnih učinaka planetarni, globalni uvjeti
života ne trpe te svi zajedno kao ljudska rasa možemo komforno po starom, manje-više
dalje. No, stvari se mijenjaju. Na udaru više nije samo lokalni okoliš već GLOBALNI,
PLANETARNI EKOLOŠKI SUSTAV U CJELINI. Na udaru klimatskih promjena je niz
točaka i procesa u prirodnim sustavima i u ljudskim djelatnostima. Led se ne topi samo u
jednom zaljevu, na jednom glečeru. Orkanska nevremena se ne povećavaju samo u mome
selu. Spoznaju i svijest o općem udaru na klimu mijenjat će i promicati pritisak novih činjenica i nevolja.
Lokalni doprinosi stvaraju - kumulirajući se - globalne klimatske promjene i nevolje. Globalna promjena - porast temperature planetarne atmosfere - ne može se riješiti
tek pojedinačnim reaktivnim djelovanjem lokalnih činitelja. Procesi klimatskih promjena
traže planetarnu, organiziranu, stalnu, dugoročnu akciju, stalno suglasje i dogovor. U
pitanju obrane globalnog ekološkog sustava kojega smo svi dio, u svakom dijelu planeta
ideološke, vjerske, ekonomske i ine razlike ne bi trebale imati nikakvog značaja. Porast
temperature pogađa sve, mada na razne načine, različitim intenzitetom. Pošteđenih nema,
izuzetaka nema.
Na putu svladavanja problema koje iniciraju klimatske promjene, kao prvi i najvažniji, makar „mekani“ preventivni alat pojavljuju se odgoj i obrazovanje o klimatskim
promjenama. Svjetski fond novih i stalno sve širih i dubljih znanja o klimatskim promjenama, nalazi i procjene, upućuju svakodnevno na to kako se itekako ima što za učiti,
naučiti, shvatiti, povezivati.
Priručnik sadrži pet jednostavno ispričanih priča i obilje ilustracija.
Prva priča se odnosi na uzročnike globalnog zagrijavanja – stakleničke plinove u
čijem porastu sudjeluje i čovjek sa svojim tehnologijama i gospodarskim i ostalim djelatnostima. Druga opisuje i objašnjava raznovrsne posljedice i utjecaje porasta stakleničkih
plinova na klimatske promjene. U trećoj, kratkoj priči «Globalni odgovor» informiramo
čitatalje o tome što je svjetska politička zajednica do sada učinila u organizaciji odgovora
na ovaj planetarni izazov.
U četvrtoj sažimamo što su u svojim analizama tijekom 2005. i 2006. godine
procijenili hrvatski znanstvenici – kakve bi posljedice globalno zagrijavanje moglo
konkretno donijeti Hrvatskoj u narednim desetljećima. U petoj priči, dakako, neminovno
se pita „Što se može (u)činiti?“. Ovdje otvaramo raspravu o tome kako ljudi uopće vide,
percipiraju problem. Dajemo kratke priloge o novom ponašanju i tehnologijama kao izlazu,
o procesu prilagodbe kao kratkoročnom rješenju problema, o pitanju što može učiniti pojedinac, odnosno o praksama koje bi mogle voditi očuvanju još relativno zdravog i ugodnog
ekološkog okruženja življenja, k civilizaciji prijateljskoj prema klimi.
Zaključak nudi kratko razmišljanje o društvenoj nužnosti, potrebi i ulozi sustavnog
odgoja i obrazovanja o klimatskim promjenama u Hrvatskoj.
7
12/14/06
8
3:55 PM
Page 8
12/14/06
3:55 PM
Page 9
Priča PRVA - UZROČNICI
12/14/06
3:55 PM
Page 10
PRIRODNI UČINAK STAKLENIKA
I „KAP PREKO RUBA ČAŠE“
10
Uzročnici porasta temperature u atmosferi planeta Zemlje su „staklenički plinovi„
koji stvaraju „staklenički učinak“, većim dijelom iz prirodnih izvora, a manjim kroz čovjekovo djelovanje, kroz moderne ljudske djelatnosti.
Prirodni efekt staklenika - onaj efekt koji nam donosi postojeću ugodnu temperaturu na planetu Zemlji - „samostvorila“ je priroda. Posljednjih 200 i više godina, od
početka industrijske revolucije, unos stakleničkih plinova stvorenih ljudskim djelovanjem
u atmosferu (ugljičnog dioksida, metana, didušik oksida i drugih), stalno i sve više raste.
Svaki od stakleničkih plinova ima svoje izvorište i u ljudskim djelatnostima, ima
svoj udio i svoj potencijal u stvaranju porasta temperature i globalnom zatopljivanju. Ti
plinovi se gomilaju u atmosferi i to rezultira stakleničkim učinkom. Iako staklenički plinovi
koji nastaju čovjekovim djelovanjem nisu u ukupnim razmjerima količinski senzacionalni,
nisu velik broj, njihov presudni utjecaj je u tome što pripadaju onoj količini koja se nalazi
u zoni „kapi preko ruba čaše“.
Porast temperature mogao bi pokrenuti nove cikluse oslobađanja CO2 iz prirode
i putem povratne veze uzrokovati dodatno, još jače nepovratno globalno zatopljavanje.
Hoće li tresetišta u takvoj situaciji osloboditi nove količine CO2? Područje leda Sjeverne
Europe i Amerike sadrži velike količine metana, moćnog stakleničkog plina. Počne li se
led snažnije otapati, u sjevernim će se tundrama početi oslobađati velike količine tog plina
u atmosferu. Močvarna područja svijeta u uvjetima porasta temperature atmosfere također će povećati emisije metana. Zagrijavanje oceana, potpomognuto zagrijavanjem atmosfere, posebno je i višestruko bogato mogućim utjecajima na klimatske promjene, od
sudjelovanja u generiranju olujnih nevremena do promjene obilježja morskih struja.
Valja dodati da paralaleno s globalnim zagrijavanjem teče proces zastiranja
sunčeve svjetlosti (engl. global dimming) krupnim česticama koje nastaju zagađivajem
zraka diljem svijeta, posebno u industrijaliziranim područjima i područjima crpljenja plina,
nafte, ugljena i slično. Ovaj proces ima za posljedicu snižavanje temperature, odnosno
hlađenje. Važno je shvatiti da kada ne bi bilo tog procesa, ukupno bi globalno zatopljavanje bilo još intenzivnije.
Kakvu kulturu življenja i shvaćanja života gaji moderni svijet, bez obzira koliko
bio razvijen? Dominira li svijest zajednice, planeta Zemlje kao suvremene zajednice ili
„plemenska svijest“, svijest pojedinih dijelova svijeta, država, regija, naroda i nacija,
ekonomija, svijest partikularnog interesa (interesa novca, nafte, vojno-industrijskog
kompleksa i slično)? Svijest svijeta kao zajednice praktično izrasta iz prakse ugroze svijeta
kao zajedničkog doma. Ova svijest nije kruška koja pada s neba, nešto što nam dolazi jer
nam, eto, sada odjednom jako treba. Razvija se odgojem i obrazovanjem, gajenjem i
razvijanjem važnosti i vrijednosti zajednice u novim, suvremenim uvjetima. Takva svijest
i shvaćanje, koja mogu spoznajno a potom i djelatno dohvatiti i problem klimatskih promjena, razvija se stvaranjem i širenjem novih znanja o suvremenim procesima i suodnosima prirode i društva.
12/14/06
3:55 PM
Page 11
Koga bi ta i takva znanja mogla posebno zanimati? Prije svega nove naraštaje
kojih se budućnost najviše i doslovce, fizički tiče. Oni koji odlaze, ostarjeli, često iscrpljeni
i zamoreni, često bolesni i siti svega, najčešće se više ne mogu motivirati za pitanja
budućnosti. Društvo orijentirano na budućnost i pitanja vezana za nj preokupacija su onih
pred kojima ta budućnost i stoji. Stoga se odgoj i obrazovanje o klimatskim promjenama
znatnim dijelom nužno obraćaju mladim generacijama koje dolaze.
PRIRODNI UČINAK STAKLENIKA DAJE
PRIKLADNO OKRUŽENJE ZA ŽIVOT
Priroda je vrlo složen samoobnavljajući mehanizam koji održava vrlo osjetljivo
stanje dinamičke ravnoteže. Mogli bismo ga usporediti s finim satnim mehanizmom.
Diranjem jednog kotačića remetimo cijeli mehanizam toga sata, ne tek taj kotačić! Zadirući
u prirodu, čovjek bi - „pogonjen“ interesima razvoja materijalne osnovice života, komfora,
profita i slično - mogao nepovratno poremetiti taj mehanizam, tu delikatnu ravnotežu.
Ozbiljno zadiranje u tu ravnotežu predstavljaju emisije stakleničkih plinova koje nastaju
ljudskim djelovanjem.
Prirodni učinak staklenika je mehanizam koji osigurava ugodnih 15 stupnjeva
Celzija (u prosjeku). Kada ga ne bi bilo, živjeli bismo na -18 °C, dakle u stalnom snijegu
i ledu! (Glavač,V.; 2001.). Kada nas pritisnu tri tjedna leda i snijega u našim današnjim
zimama, već nam je teško. „Viša sila“ prirode je uredila takve odnose plinova u atmosferi
da su oni pogodni i ugodni za život čovjeka i živog svijeta te su diljem planeta raznoliki.
Zamislimo si da toplih predjela i ljeta na planeti više uopće nema. Surova zima, velika
studen uvijek i svugdje!
Prirodni učinak staklenika funkcionira tako da se trećina Sunčevog zračenja koje
doseže Zemlju reflektira u svemir (što od površine oceana, što od oblaka), a dio se
površinski apsorbira u tlu i oceanima. Tako Zemljina površina postaje topla i kao rezultat
toga reflektira tople dugovalne (infracrvene) zrake, odnosno toplinu. Staklenički plinovi
kao neka ovojnica „zarobljavaju“ dio tog zračenja i dolazi do prirodnog zagrijavanja atmosfere. (slika 1 .)
Slika 1: Staklenički učinak
Izvor: UNEP i GRID – Arendal
publication, Vital Climate
Change Grafics, veljača 2005
11
12/14/06
3:55 PM
Page 12
Priroda po sebi ima pozitivan učinak staklenika, a ljudske djelatnosti nas vode u
«pretjerivanje», u porast temperature iznad prosječnih, planetarnih, prirodnih 15 °C,
drugim riječima u negativan staklenički učinak. Pretjerivanje vodi u remećenje ravnoteže
i u nove, nepoznate probleme.
KAP PREKO RUBA ČAŠE
Ljudske aktivnosti pridonose ukupnom udjelu stakleničkih plinova u atmosferi te
tako pridonose zagrijavanju atmosfere. Prirodni izvori čine glavni dio emisije stakleničkih
plinova, u čemu glavnu ulogu ima vodena para, zatim vulkani i raspad biomase te procesi
oceana. Uz povremene oscilacije, prirodni izvori stakleničkih plinova su stalno u ravnoteži. Ljudske aktivnosti pridonose emisiji stakleničkih plinova sa svega 0,1 % ( ! ), no ta
emisija neprestano raste odkad postoje mjerenja, i upravo je to kap koja prelijeva čašu.
Najveći udio u emisiji plinova iz ljudskih izvora ima ugljični dioksid (CO2) koji sudjeluje
sa 64%, zatim metan s 19%, slijedi didušik oksid sa 6% i ostali plinovi (CFC, halogeni
ugljikovodici...) s 11% (slika 2.).
Slika 2: Izvori stakleničkih plinova
Izvor: UNEP i GRID - Arendal
publication, Vital Graphics, 2000.
12
Bitno je napomenuti da staklenički plinovi čine svega 0,1 % (!) udjela u sastavu
atmosfere. Priča o utjecaju stakleničkih plinova je priča o utjecaju malih ali presudnih
brojeva. Poznato je da u atmosferi koja nam omogućuje život (disanje) prevadavaju dušik
i kisik.
Vrste stakleničkih plinova, njihove koncentracije prije i nakon industrijalizacije,
njihov «staklenički potencijal zagrijavanja» te glavni izvor nastajanja predstavljamo na
slici 3.
12/14/06
3:55 PM
Page 13
Slika 3: Koncentracije stakleničkih plinova,
životni vijek i staklenički potencijal
(nap.: oznaka ppm znači „čestica na milijun“; ppmv stoji za jedan milijunti dio
po jedinici volumena, a pptv za jedan trilijunti dio po jedinici volumena).
Izvor: UNEP – GRID Arendal Publications, Vital Graphics, 2000
Među stakleničkim plinovima ugljični dioksid ima najmanji staklenički potencijal1,
no taj plin ima relativno dug životni vijek (vrijeme zadržavanja u atmosferi) te čini količinski
najveći dio ukupne antropogene emisije stakleničkih plinova (64%).
Stakleničke plinove koji su posljedica ljudskih djelatnosti generiraju postojeće
tehnologije koje bez takvih outputa ne mogu funkcionirati. Kada su iste bile „izmišljene“ i
konstruirane, nije se mislilo na to da će onečišćavati atmosferu i da će to u ukupnosti,
planetarno dovoditi do GZ i KP.
Mogu li se postojeće tehnologije mijenjati, razvijati? Ako da, može li to riješiti
problem? Otvoreno je pitanje ima li volje i ima li sredstava prići razvoju novih tehnologija
za zbrinjavanje otpada te vrste. „Svjetsko komunalno poduzeće za zbrinjavanje stakleničkog plinskog otpada“ - dakle neki „SKPzZSPO“ - još nije osnovano! Tek se vode prvi,
pionirski dogovori na tu temu. Moglo bi se reći (pola u šali, pola u zbilji): kada se shvati
„koji bi to biznis bio“, stvari će zasigurno krenuti nabolje!
Globalni staklenički potencijal
(GWP) je indeks koji predstavlja
kumulativno toplinsko zračenje nekog plina iskazano relativno u odnosu na isto zračenje CO2; GWP
je jednostavna mjera za usporedbu
različitih plinova s gledišta stakleničkog efekta.
1
13
12/14/06
3:55 PM
Page 14
Ljudski hod prema rubu i preko ruba „klimatske čaše“ nije od jučer, taj hod
sustavno traje od industrijske revolucije naovamo, dakle sada već više od 200 godina! U
tom se razdoblju postupno priprema nešto bitno novo: mijenja se odnos prema prirodnoj
osnovi života i - kako bilježe sve analize modernih vremena (19., 20. i sada 21. stoljeća)
- počinju različiti oblici sustavne i masovne eksploatacije prirodne osnove života te onečišćenja ekosfere i mijena biosfere.
CO2 - UGLJIČNI DIOKSID KAO
GLAVNI STAKLENIČKI PLIN
Ugljik, temeljni sastojak svih organskih spojeva, školski je primjer globalnog
kruženja tvari. Izmjena tog elementa odvija se putem ugljičnog dioksida. U prirodi postoje
tzv. spremnici ugljika: hidrosfera (oceani) je najveći, a atmosfera je najmanji spremnik
ugljika. Hidrosfera sadrži oko 40.000 GtC (giga tona ugljika), a atmosfera - prije početka
industrijskog razvoja 600 GtC, a danas 750 GtC ( Glavač, V.; 2001.). Izmjena ugljika
između kopnene biosfere i atmosfere (putem fotosinteze i respiracije) iznosi oko 60 GtC,
a antropogena emisija tome pridonosi s oko 8 GtC godišnje (Glavač, V.; 2001.).
Od industrijske revolucije koncentracija CO2 porasla je za 34%, s 280 ppm 1750. na 375.74 u 2003. godini.
Ukupno je u posljednjih 200 godina emitirano u atmosferu preko 2,3 trilijuna tona CO2, poteklog od izgaranja fosilnih
goriva i promjena u načinu korištenja zemljišta. Milijarde tona novih emisija CO2 samo u jednoj godini pritišću
atmosferu. Samo 2004. godine zatrpali smo, tako se procjenjuje, planetarni atmosferski omotač s preko 28 milijardi
tona otpadnog CO2!
Kako se to sporo ali stalno mijenjalo posljednjih desetak godina, mjereno po godinama:
1993.: 357.04 ppm
1997.: 363.76 ppm
1996.: 362.64 ppm
2000.: 369.48 ppm
1994.: 358.88 ppm
1995.: 360.88 ppm
1998.: 366.63 ppm
1999.: 368.31 ppm
2001.: 371.02 ppm
2002.: 373.10 ppm
2003.: 375.64 ppm
Izvor: http://news.bbc.co.uk/1/hi/sci/tech/3928017.stm
Porast onečišćenja atmosfere s CO2 godišnje se u pogledu godišnjih količina povećao u posljednjih deset
godina. Ako se nastavi istim tempom ili ako se porast emisija CO2 čak pojača iznad dosadašnje godišnje razine
povećanja, količina ovog stakleničkog plina će se u atmosferi Zemlje do kraja 21. stoljeća u najmanju ruku
udvostručiti.
14
Glavne ljudske djelatnosti koje proizvode ovaj plin, odnosno glavni antropogeni
izvori emisije CO2 su:
• spaljivanje fosilnih goriva (ugljen, nafta, zemni plin) – najviše prisutno u industriji, energetici, prometu;
• spaljivanje derivata fosilnih goriva (benzin, koks, loživo ulje, gradski plin)
– jako zastupljeno u prometu, sustavima grijanja, nekim industrijama;
• poljoprivreda (stočarstvo, kroz umjetna gnojiva u poljodjelstvu i sl.).
12/14/06
3:55 PM
Page 15
Emisija ugljičnog dioksida najvećim dijelom potječe iz izgaranja fosilnih goriva.
Svoj udio u svemu tome imaju šume na dvostruki način. Prvo, u procesu paljenja šuma
stvara se CO2. Drugo, očuvanjem šuma zadržava se apsorbcijski potencijal šuma i ukupna količina CO2 se tako smanjuje. Krčenjem,
sječom šuma ovaj se apsorbcijski potencijal
smanjuje.
Zanimljivo je pogledati «svjetsku geografiju» izvora emisija CO2. U razvijenim zemljama svijeta (naročito u SAD-u i Zapadnoj
Europi) industrijski procesi, transport i proizvodnja energije najviše sudjeluju u emisiji
CO2. Drugi veliki izvor predstavlja krčenje
šuma spaljivanjem, posebice tropskih šuma
koje se pretežno nalaze u manje razvijenim,
južnim područjima svijeta. Šume se spaljuju i
sijeku zbog prenamjene zemljišta, odnosno
pretvorbe u produktivne pašnjake ili plantaže soje i sličnih kultura, koji pak imaju puno
manju sposobnost apsorpcije ugljičnog dioksida od šuma (slika 4.)
Slika 4: Emisija ugljičnog dioksida iz energetike i industrije te iz
spaljivanja i sječe šuma
Izvor: UNEP i GRID Arendal
Publications, Vital Graphics, 2000.
15
12/14/06
3:55 PM
Page 16
Iz prethodne slike je jasno da u proizvodnji CO2 na razini planeta nema potpuno
«nevinih» zemalja i regija. Razlike u tome koliko tko pridonosi onečišćenju su goleme. I
razvijeni i nerazvijeni, svaki na svoj način, pridonose emisijama CO2 kao stakleničkog
plina. Odrednice tog doprinosa zagađenju atmosfere stakleničkim plinovima su: vrsta i
stanje prirodnih resursa, tehnologije njihova korištenja, politika i praksa njihova korištenja
u funkciji materijalnog razvoja pojedine države ili ekonomije.
Dakako, količinski udjeli su različiti. Slika 5. zorno pokazuje te razlike.
Slika 5: Ukupna emisija CO2 u 2000. godini po zemljama
Izvor: www.news.wisc.edu
SAD se nalazi u najvišoj kategoriji (1000-1600 milijuna metričkih tona CO2) i prednjači u cijelom svijetu dajući
sam čak 24% planetarnih emisija CO2. Vrlo loš ekološki pokazatelj! Do toga dovodi ukupni tehnologijski sustav
SAD-a, uključujući velika energetska postrojenja, sustav prometa u kojem je masovna i stalno rastuća potrošnja
relativno jeftinih fosilnih goriva tvrdokorni dio načina življenja u SAD-u, rasprostranjena masovna praksa intenzivnog
korištenja umjetenih gnojiva u poljoprivredi i sl.
16
12/14/06
3:56 PM
Page 17
Kina s 500-1000 milijuna tona emisija slijedi odmah iza SAD-a. Kina je zemlja s najvećom stopom rasta BDP-a
u 21. stoljeću. Velikom brzinom putuje u svijet višeg materijalnog standarda i nesmiljeno troši ekosferu i biosferu,
kako svoju tako i planetarnu. Kao najmnogoljudnija zemlja svijeta, Kina će, „gladna“ novih ogromnih količina energije
potrebnih za razvoj, svoj doprinos emisijama CO2 i nekih drugih stakleničkih plinova i dalje povećavati. Najnoviji
podatci prezentirani na konferenciji o klimatskim promjenama u Nairobiju u studenome 2006. godine pokazuju da
je Kina drugi najveći proizvođač CO2 na svijetu i da nakon SAD-a sudjeluje u porastu njegove emisije sa 40%! U
literaturi se zaključuje kako Kina čini golemi razvojni pritisak na svoj a odatle, budući da baš nije malena zemlja s
malo stanovnika, i na planetrani okoliš. Kina se redovno tematizira kao ključni činitelj planetrane klime u sljedećim
godinama i desetljećima koji danas čvrsto odgađa zbrinjavanje svojih stakleničkih plinova u porastu.2
U „gornjem domu“ najjačih zagađivača atmosfere s CO2 (100–500 milijuna metričkih tona) nalaze se još Kanada, Meksiko, Rusija, Indija i Saudijska Arabija, te veći
dio Zapadne Europe. Male Hrvatske, kao i ogromnog niza malih i manjih drugih zemalja,
ovdje, naravno, nema. Dapače, Hrvatska je među razvijenim zemljama i zemljama u
tranziciji u posljednjoj kategoriji po intenzitetu emisija CO2 u atmosferu.
Takva je slika distribucije planetarnog stvaranja CO2 kroz prostor. Pogledajmo
što se pak zbivalo kroz vrijeme.
Na porast koncentracije CO2 kroz vrijeme ukazuju podatci promjene koncentracije ovoga plina prije i poslije industrijalizacije. U razdoblju od preko 200 godina broj čestica CO2 je s 280 ppm narastao na 369.48 ppm u 2000. godini. (slika 6. ). Količina ovog
plina od 2000. godine raste za oko 1,5 ppm čestica godišnje. Neki znanstveni scenariji
govore da bismo, uz određene «investicije» u smanjenje emisija, možda mogli stabilizirati
količinu CO2 na 450 ppm do 650 ppm. Takva situacija bi dakako značila viši stupanj temperature od današnje, ali bi značila i prestanak daljnjeg porasta temperature atmosfere.
2
Vidjeti npr: poglavlje „Kina kao
ključni činitelj klime sutra“ u ediciji
„Planet zemlja u opasnosti: Atlas
suvremenih prijetnji ljudima i okolišu“, UNEP/Grid-Arendal, 2006. Izvor
informacija: grid@grida.no.
17
12/14/06
3:56 PM
Page 18
Slika 6: Porast koncentracije CO2 u atmosferi
nakon industrijalizacije
Izvor: UNEP i GRID – Arendal
18
Kako pokazuju mjerenja u bušotinama u polarnom ledu, današnje koncentracije
ugljičnog dioksida su dosegle najveću koncentraciju u posljednjih 160.000 godina. (Glavač, V.; 2001.). Podatci o sudjelovanju ljudskih aktivnosti u porastu CO2 u atmosferi kroz
prostor i vrijeme pokazuju stalni porast količina CO2. Sukladno tome temperatura će
rasti. Razvijene zemlje i zemlje s bogatim prirodnim nalazištima fosilnih goriva (nafte,
plina) prednjačit će u tom procesu.
Zanimljvo je pogledati što se događalo u pogledu emisija CO2 nastalih od sagorijevanja fosilnih goriva u posljednjih dvadesetak godina po pojedinim kontinentima
svijeta.
12/14/06
3:56 PM
Page 19
Slika 7: Porast CO2 u razdoblju 1980. - 2000. od
sagorijevanja fosilnih goriva po regijama svijeta
Azija i Sjeverna Amerika su predvodnice naglog porasta količine
CO2 po ovoj osnovi. Kina i Indija su u tom kontekstu pridošlice, „novi šampioni“ emisija stakleničkih plinova. Europa bilježi spori rast ili stagnira. Svi
ostali dijelovi svijeta, među kojima su i oni manje razvijeni kao Afrika i Latinska Amerika, bilježe blagi porast.
Pregled podataka porasta CO2 za 2000. godinu iz industrijskih
izvora pokazuje snažno predvodništvo Azije, Sjeverne Amerike i Europe.
CH4 - METAN KAO STAKLENIČKI PLIN
Drugi po količini prisutnosti i učinku najvažniji staklenički plin je
metan, u atmosferi zastupljen s oko 5 Gt i podložan sezonskim i regionalnim
promjenama. Najveće koncentracije metana nalaze se u proljeće na sjevernoj polutki, a najniže u jesen na južnoj polutki (Glavač, V.; 2001.).
Staklenički potencijal tog plina je 21 puta veći od stakleničkog potencijala
ugljičnog dioksida, odnosno 21 kg ugljičnog dioksida ima staklenički efekt
kao 1 kg metana u vremenskom horizontu od 100 godina. Metan je najkraćeg životnog vijeka od svih stakleničkih plinova (vidi: slika 3), te se razgrađuje fotokemijski već u troposferi i tako obitava u atmosferi samo 12-ak
godina. Taj plin je u modernom svijetu iz godine u godinu u porastu.
Atmosfera se obogaćuje metanom iz prirodnih izvora, djelatnošću
mikroorganizama pod izrazito anaerobnim uvjetima (u močvarama, oceanima i sl.) s
otprilike 160 Mt godišnje, što iznosi 30% ukupne emisije metana. Preostalih 70% emisije
dolazi iz antropogenih izvora (Glavač, V.; 2001.). Glavni izvori emisije metana koji pridonose koncentraciji tog plina u atmosferi su djelatnosti iz poljoprivrednog sektora poput:
a. uzgoja goveda (u Europi 17% emisije metana potječe od životinjskog gnoja), b. uzgoja
rižinih polja (naročito u tropskim krajevima), c. fertilizacije dušikom koja sprečava pohranjivanje (oksidaciju) metana u tlu te d. izgaranja biomase. Poljoprivreda sudjeluje s više
od 2/3 u ukupnoj emisiji metana! Otpad i fosilna grupa su marginalni izvori metana ali ipak
sudjeluju u njegovom stvaranju.
Izvor: UNEP i GRID Arendal
Publications, Vital Climate
Changes Graphics, 2005.
N2O - DIDUŠIKOV OKSID KAO STAKLENIČKI PLIN
Didušični oksid, poznat još kao „veseli plin“, jest staklenički plin velikog stakleničkog potencijala (GWP=310), dugog životnog vijeka i visoke koncentracije u atmosferi
(vidi slika 4.). Dušik se u prirodi nalazi u raznim kemijskim spojevima, najčešće u obliku
dušikovih oksida koji uzrokuju degradaciju tla, onečišćenje vode, kisele kiše, klimatske
promjene i stanjivanje ozonskog omotača (slika 9.).
Emisiju tog plina u atmosferu najvećim dijelom uzrokuju nitrificirajuće i denitrificirajuće bakterije u pregnojenim tlima modernog poljodjelstva, u tropskim tlima i oceanima te požari u tropskim šumama (koje često iniciraju ljudi kako bi proširili poljoprivredne
19
12/14/06
3:56 PM
Page 20
površine). Poljoprivreda je odgovorna za gotovo 80% ukupne emisije N2O. Aktivnosti u
kojima nastaje su prije svega upotreba dušika u umjetnim gnojivima te u procesu uzgoja
stoke (slika 8.).
Slika 8: Izvori planetrane antropogene emisije
didušikovog oksida 2000. godine.
Izvor: www.epa.com
Koncentracija didušikovog oksida je od 1750. godine narasla 17%. To površno
gledano ne izgleda mnogo, no riječ je o stakleničkom plinu koji je ubojitiji od CO2. Najveći
porast koncentracije zabilježen je za vrijeme i nakon industrijske revolucije (s 276 ppmv
na 312 ppmv). Očekuje se daljnji rast emisija toga plina za 14–53% do 2100. godine.
OSTALI STAKLENIČKI PLINOVI
Plinovi perfluorougljik i sumporheksafluorid su plinovi iznimno jakog
stakleničkog efekta (6500 - 23900)
i dugačkog životnog vijeka (1000 - 50000 god.), no tu činjenicu relativno umanjuje njihova niska koncentracija u atmosferi (u tragovima).
3
20
Prema Međuvladinom tijelu za klimatske promjene (IPCC) i njegovoj metodologiji, proračun emisija obuhvaća sljedeće direktne stakleničke plinove: CO2, CH4,
N2O, HFC-ove, PFC-ove, CFC-ove, SF6, te indirektne stakleničke plinove: CO, NOx,
NMVOC-ove, te SO2.
Kao vrlo ubojiti plinovi ističu se i perfluorougljik (CF4) te sumporheksafluorid
(SF6)3. CFC-ovi, dakle klorofluorougljici kao i halogeni ugljikovodici najvećim dijelom su
proizvodi kemijske industrije. Ti plinovi su neotrovni, nezapaljivi, termički i kemijski stabilni
i kao takvi vrlo pogodni u proizvodnji stiropora, plinova u sprej-bocama, sredstva za
hlađenje u hladnjacima i klima-uređajima, razrjeđivača boja, kemijskih čistila, te u poljoprivredi i medicini. Iako je njihova pptv koncentracija vrlo niska, u neprestanom je porastu.
Osim stakleničkog učinka, ti plinovi pridonose i razgradnji stratosferskog ozona
- stvaranju ozonske rupe u atmosferskoj ovojnici oko Zemlje. (No, to je jedna druga
dramatična planetarna priča koju ne treba, bez obzira na neke dodirne točke, miješati s
pričom o antropogenom stakleničkom učinku.)
12/14/06
3:56 PM
Page 21
Udio CFC spojeva i halogenih ugljikovodika u ukupnoj antropogenoj emisiji stakleničkih plinova je oko 11%. U tu skupinu se moraju ubrojiti i haloni (CF2ClBr, CH3Br)
koji služe za gašenje požara i kojima se pripisuje još veći učinak pri razgradnji stratosferskog ozona. Zbog toga je na međunarodnoj konferenciji u Montrealu u Kanadi 1988.
godine donesena odluka da se njihova upotreba ograniči i proizvodnja smanji (slika 9.).
Slika 9: Porast koncentracija CFC, i opadanje nakon
Montrealskog sporazuma 1988.
Troposferski ozon je staklenički plin koji ne potječe niti iz prirodnih niti iz antropogenih izvora, nego nastaje fotooksidacijom ugljičnog monoksida i ugljikovodika uz
katalitičko djelovanje dušikovih oksida. Njegova se koncentracija u čistom zraku nalazi
u neprekidnom porastu. Koncentracija troposferskog ozona na sjevernoj polutki je
30 - 50 ppbv, a u gradskom smogu je toksičan u koncentracijama iznad 100ppbv. Taj plin
pridonosi zatopljavanju u troposferi sa 7%.
Izvor: www.news.wisc.edu
21
12/14/06
3:56 PM
Page 22
KAKO SMO JUČER POSIJALI, TAKO DANAS ŽANJEMO:
STALNO I KUMULATIVNO ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE
STAKLENIČKIM PLINOVIMA DOVODI DO PORASTA
TEMPERATURE ATMOSFERE
Učinak svakog od navedenih stakleničkih plinova i posljedice koje iz toga proizlaze ne mogu se i ne smiju promatrati odvojeno. Isto tako treba razmišljati o uzrocima
porasta koncentracije tih plinova. Svaki od tih plinova je rezultat nekoliko ljudskih aktivnosti i djeluje zajedno s ostalima pridonoseći globalnom zagrijavanju i globalnoj promjeni
klime (slika 10.).
Slika 10: Glavne ljudske aktivnosti koje pridonose
emisiji stakleničkih plinova.
Izvor: www.ljudmila.org
Uloga automobila u emisiji CO2 u svim zemljama svijeta, posebno mnogoljudnim zemljama i onima gdje broj
vozila po glavi stanovnika dostiže svjetske rekorde je ogromna. Moderni svijet i moderne ekonomije ne mogu bez
vozila. Većina vozila pogoni se na fosilna goriva čije sagorijevanje stvara CO2. Prosječni moderan automobil, prosječne tehnologije stvara 2 tone CO2 godišnje. Zamislimo si koliko je to za sva vozila na planetu godišnje ako ih
ukupno ima, recimo, samo jedna milijarda.
Suvremena rješenja upućuju na nova goriva kao što su plin, vodik, gorive ćelije i slično, ali u ukupnom svjetskom
voznom parku ova goriva su još u velikoj manjini.
Posebno poglavlje u zagađivanju atmosfere stakleničkim plinovima od prometala čine modernom životu i svjetskoj
ekonomiji nasušno potrebni zrakoplovi. Koliko je ukupno dnevno, tjedno, mjesečno, godišnje zagađenje atmosfere
emisijama stakleničkih plinova nastalih od sagorjevanja kerozina na svim letovima svih zrakoplova na planeti Zemlja?
Tražili smo taj podatak ali ga nismo našli. Možda nismo tražili na pravoj adresi a možda naprosto svi parcijalni podatci
još nisu objedinjeni na planetarnoj razini. To tim više što zrakoplovna djelatnost još nije uključena u ciljeve redukcija
emisija stakleničkih plinova u Kyotskom protokolu!
22
Svaka od tih djelatnosti ima svoje tehnologije i organizacijske, ekonomske i ine
zakonitosti djelovanja. Sve zajedno, udružene u konačnom rezultatu sastaju se u
12/14/06
3:56 PM
Page 23
„uzgrednoj“ emisiji stakleničkih plinova koja rezultira klimatskim promjenama. Toliko tih djelatnosti
zajedno, s tolikim rastućim opsegom i intenzitetom u svakoj od njih, stalno „pumpaju“ sve veće
količine stakleničkih plinova u atmosferu. Pojedine grane djelatnosti i ljudi u njima rade korisne
i važne poslove. Svi zajedno, pak, kao nusproizvod svojih djelatnosti onečišćuju atmosferu,
bacaju u nju otpad. Pritom, dakako, nikome ne odgovaraju, ne snose nikakvu krivičnu odgovornost
niti plaćaju ikakve kazne.
Slika 11: Porast stakleničkih plinova u razdoblju 1900. - 2000. godine
Posve je očigledno da će ljudi kroz svoje aktivnosti u modernoj «razvijenoj» i
materijalno sve bogatijoj civilizaciji, u poljoprivredi, energetici, industriji, prometu, kroz
stvaranje otpada golemih razmjera i slično, nastaviti proizvoditi stakleničke plinove koji
se godinama i desetljećima kumuliraju. Kako time ovladati u smislu zaustavljanja porasta
a potom i smanjenja emisija stakleničkih plinova, središnje je razvojno civilizacijsko
pitanje.
Izvor: Izvješće „Impacts of
Europeʼs changing climate“,
No 2/2004; Europska agencija
za okoliš; 2004, str 20.
23
24
12/14/06
3:56 PM
Page 24
12/14/06
3:56 PM
Page 25
Priča DRUGA - POSLJEDICE
12/14/06
3:56 PM
Page 26
KAKO DANAS SIJEMO, TAKVU
ĆEMO SUTRA ŽETVU IMATI
Vidjeli smo s kojim plinovima i kroz koje djelatnosti čovjek uzgred dovodi u
neravnotežu prirodne osnove života i dosadašnje globalne ekološke standarde življenja.
Razlozi takvog djelovanja „u korist vlastite (dugoročne) štete“ moraju biti jaki. Jednostavno rečeno, osnovni motiv i cilj takvog djelovanja jest stvaranje sve većih količina
materijalnih dobara i životnog standarda za sve veći broj ljudi. Mit o blagostanju usmjerava ljude i društva; dosezanje sve većeg i većeg stupnja komfora cilj je kojem se teži. I
sve to za 6 milijardi ljudi čiji je život organiziran kroz države, društva i gospodarstva diljem
planeta i čiji je broj, ne zaboravimo, u stalnom porastu, posebno u nekim dijelovim svijeta!
Paralelna, prateća druga strana medalje tih aktivnosti je u ispuštanju stakleničkih plinova
na osnovama postojećih „pro-stakleničkih“ tehnologija i načina organiziranja proizvodnje,
usluga i načina življenja otuđenih od prirode i destruktivnih prema njoj.
Koje su postojeće i moguće posljedice umjetno stvaranih stakleničkih plinova
na prirodne sustave, ljudske djelatnosti i ljudsko zdravlje? Osnovnu sliku posljedica
dajemo za planet Zemlju u cjelini. Posebnu smo pažnju posvetili procjeni posljedica za
europski kontinent. Kao što je u političkom, gospodarskom i kulturalnom smislu upravo
Europa kontekst za Hrvatsku, jednako je to i u pogledu klimatskih promjena.
Prva posljedica onečišćenja atmosfere stakleničkim plinovima iz ljudskih djelatnosti je porast temperature. Temperatura atmosfere će i nadalje - „pogonjena“ emisijama koji će dolaziti iz spomenutih sektora - rasti malo-pomalo. Dosadašnji porast nije
vidljiv golim okom, ne osjeti se trenutno, naprosto: osjetila ne mogu prepoznati i dokučiti
taj porast. No, porast je stalan, čeličnog trenda bez šanse da se promijeni i stane ako se
ne promijene uzroci koji ga stvaraju.
Važno je ovdje skrenuti pažnju na sljedeće: ljudska rasa učinkovito i hitro reagira
samo na vrlo jake podražaje, na potresna i stresna zbivanja i događaje. Spori porast
temperature ne odgovara tome obrascu. Posljedice tog sociopsihološkog obrasca u
ovome slučaju mogu biti dugoročno fatalne.
Sve se počinje na polagani, gotovo puzajući način mijenjati, sve se nekuda
počinje pomicati. Nastaju promjene u različitim aspektima - u hidrosferi, u atmosferi, u
pedosferi i kriosferi, u ukupnoj biosferi. Živom se svijetu mijenjaju uvjeti života, odatle
živi svijet mijenja svoje ponašanje, prilagođava se, djelomično čak i počinje nestajati.
Porast temperature koji bi potrajao i koji bi stalno napredovao otvorio bi putem povratnih
veza nova oslobađanja CO2, metana i drugih plinova iz struktura ekosfere - iz tresetišta,
iz močvara, iz vječnog leda. Koje bi sve procese otvorilo zagrijavanje oceana i dubinskih
slojeva, također već možemo naslućivati.
26
PORAST TEMPERATURE ATMOSFERE OTVARA
„DOMINO UČINAK“ KLIMATSKIH PROMJENA
Mijenjanje temperature na planetu Zemlji ima svoju pretpovijest. Podatci govore
o stalnim prirodnim promjenama klime, uzrokovanim varijacijama Zemljine orbite oko
12/14/06
3:56 PM
Page 27
Sunca, varijacijama u osi Zemlje, fluktuacijama na površini Sunca i vulkanskim aktivnostima. U posljednjih 400.000 godina izmjenjivala su se topla i hladna razdoblja. Promjene
iz toplog razdoblja u ledeno doba bile su ponekad vrlo kratke, u nekoliko stotina godina.
Prikaz na slici 12. pokazuje jaku korelacijsku vezu između koncentracije CO2 u atmosferi
i temperature. Te nalaze su nam omogućili istraživači CO2 u ledu koji vrše pomne analize
uzoraka leda uzetih na različitim dubinama i na različitim lokacijama planeta Zemlje.
Slika 12: Kretanje temperature i koncentracije CO2
u posljednjih 400.000 godina
U usporedbi s tom vrlo dugoročnom perspektivom gledanja na promjene klime,
stanje je u posljednjih 8000 godina bilo relativno stabilno. Fluktuacije temperature bile su
vrlo male i nisu prelazile 1 °C u jednom stoljeću. Takvi stabilni klimatski uvjeti ponudili su
plodan okvir za razvoj ljudske civilizacije u tome vremenu. Sve do danas.
Naše vrijeme otvara novu situaciju. Stabilni klimatski uvjeti ugodni za življenje
postali su upitni, a ponegdje su već i danas dramatično izmijenjeni.
Od početka 20. stoljeća prosječna temperatura na planetu Zemlji se podigla za
0.7 °C. Prema podatcima EEA (Europska agencija za okoliš, 2003.), temperatura je u Europi u tom razdoblju porasla za 0,95 °C. Kako je riječ o urbaniziranom i industrijski razvijenijem dijelu svijeta koji ima i najintenzivnije emisije stakleničkih plinova, moglo bi se reći
da je Europa uz SAD predvodnica procesa povećanja temperature.
Mjerenja govore kako se u posljednjih 40 godina temperatura podigla za
0.2 - 0.3 °C. Srednja temperatura u prizemnom sloju iznosila je 2000. godine 15.68 °C.
Izvor: Izvor: UNEP i GRID – Arendal
27
12/14/06
3:56 PM
Page 28
Slika 13: Promjena srednje godišnje temperature u prizemnom sloju
u razdoblju 1860. – 2000.
Izvor: Škola za okolišne znanosti i
klimatska istraživanja, Sveučilište
Istočna Engleska, Norwich, Velika
Britanija, 1999. i UNEP i GRID –
Arendal Publications, Vital
Graphics, 2000.
28
Porast temperature dovodi do klimatskih promjena. U čemu su se one do sada
očitovale – uglavnom znamo. U čemu i kako će se očitovati u godinama koje dolaze –
to nije poznato u detalje, ali postoje procjene. S tim procjenama je slično kao s igranjem
šaha: nekoliko poteza unaprijed do neke mjere možemo predvidjeti, sve poslije tih
nekoliko poteza ovisi o tijeku igre. Mi vučemo poteze. Kakvim će nam potezima priroda,
planet Zemlja uzvratiti danas još nismo u mogućnosti do kraja znati i shvatiti. Puno je već
ako shvaćamo da tu igru ne igramo sami. Igrač s druge strane jest Priroda; ona kao igrač
nije pasivna i ima svoj sustav ponašanja, ima zakonitosti po kojima funkcionira i igra
vlastitu igru.
12/14/06
3:56 PM
Page 29
PLANETARNI EKOSUSTAVI NA UDARU
GLOBALNOG ZATOPLJAVANJA I
KLIMATSKIH PROMJENA
Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC) u svom je izvješću iz 2001.
godine popisalo postojeće i moguće posljedice globalnog zagrijavanja. Ovdje ih navodimo u osnovnim crtama. Novo izvješće IPCC priprema za 2007. godinu.
Posljedice koje se uobičajeno navode u mnogim izvorima su:
• Atmosferski indikatori pokazuju povećanje koncentracije CO2 u nižoj atmosferi od 280 ppm (engl. parts per million) na početku industrijske revolucije na
368 ppm u 2003 godini. Sjetimo se, Keeling je 1958. godine zabilježio 315
čestica CO2. To je najviša razina CO2 u posljednjih 500.000 godina. Ponovimo
ovdje, ukupno je u posljednjih 200 godina emitirano u atmosferu preko 2,3
trilijuna tona CO2. Oko 50% tih emisija oslobođeno je u razdoblju 1974.- 2004.
Tijekom 2006. godine na internetskim stranicama koje dnevno prate razne novosti pa tako i one o klimatskim promjenama moglo se pročitati kako su znanstvenici objavili
da bi se do kraja 21. stoljeća temperatura mogla podići i do 7.7 °C. Po toj logici, nije
isključeno da ćemo – ako se postojeći trend nastavi ili čak ojača - za koju godinu, na
primjer neke 2015. godine čuti prognozu utemeljenu na novim mjerenjima i nalazima,
da će porast temperature do 2100. godine biti i više Celzijevih stupnjeva.
Kada bolesniku-pušaču konstatirate rak pluća a on i dalje puši, ne može se očekivati poboljšanje njegove
zdravstvene situacije. Ako tehnologijsko-proizvodni sustavi modernog svijeta nastave raditi na polju emisija stakleničkih plinova ono što rade danas, bez značajnije promjene na bolje ili čak s promjenom na lošije, planet Zemlja će
putovati u bolesno stanje. Imat će sve jaču „vrućicu“ iz koje ništa dobro ne može izaći kao posljedica. Dapače,
otvorit će se i poznati „domino proces“, jedna padajuća domina rušit će drugu, narednu i tako u nizu - do kuda?
• Jedan od utjecaja klimatskih promjena najvidljiviji ljudskom oku je povlačenje
i topljenje ledenjaka i snježnog pokrova te smanjenje ledenog mora na
Arktiku. Osam od devet ledenih regija na planetu Zemlji pokazuje značajno i
postupno smanjivanje te uzmicanje s trendom nestajanja. Dugoročne prognoze govore da bi se Grenland i okolno otočje mogli potpuno odlediti i ponovno
postati „Zelena zemlja“.
29
12/14/06
3:56 PM
Page 30
Slika 14: Povlačenje i topljenje leda
na Arktiku i na Grenlandu
Izvor: MET ured - Velika Britanija,
Institut za proučavanje
atmosfere i oceana, Graphic
News, London, 2005.
30
Opseg i trajanje snježnog pokrivača smanjuje se od 1960. godine. U području
Arktika smanjuje se površina pod ledenim morem. Između 1978. - 2003. otopilo se više
od 7% površine ledenog pokrivača. Ledeno more moglo bi biti za 80% manje od onoga
koliko je bilo sredinom dvadesetog stoljeća i moglo bi u potpuno nestati do kraja 21. stoljeća. Flora i fauna ledenih i snježnih prostora pred velikom su ugrozom stoga što je
njihovo temeljno stanište pred sustavnim, postupnim ali stalnim smanjenjem i nestajanjem. Polarnom medvjedu ne piše se dobro.
• Jednim dijelom topljenje leda imat će za posljedicu porast razine mora. Danas to zvuči kao pretjerivanje i nepotrebno dramatiziranje. No, to će se zasigurno dogoditi nastave li se ledenjaci otapati današnjim ili bržim tempom.
12/14/06
3:56 PM
Page 31
• Od 1966. godine na sjevernoj se hemisferi površina pod snježnim pokrivačem smanjila za 10%.
• Razdoblje snježnog pokrivača skratilo se na sjevernoj hemisferi u predjelima između 45° sjeverno i 75° sjeverno
u razdoblju od 1971 do 1994 godine za 8.8 dana.
• Debljina leda smanjila se za 40% (u prosjeku) u razdoblju 1958. do 1997. godine. Regionalne varijacije su pri
tome vrlo velike.
• Prognoze govore da će led nestati iz Arktičkog oceana do 2100. godine.
Prema procjenama znanstvenika, do 2100. godine podizanje razine mora kretat
će se do danas nevjerojatnih 80-90 centimetara. To će dijelom biti uzrokovano topljenjem
leda, a dijelom širenjem volumena oceana zbog njegove povećane temperature.
Od kraja 21. stoljeća, globalna prosječna temperature površine mora povećala
se za 0.6 °C +/- 0.1 °C, sukladno povećanju globalne temperature zraka. Globalno zagrijavanje oceana povećalo se značajno od kasnih pedesetih godina dvadesetog stoljeća
nadalje. Više od polovine povećanja tog zatopljenja dogodilo se u gornjih 300 metara
oceana. Vrlo je vjerojatno da će se oceani zagrijavati sporije i manje od tla: projekcije
govore kako će se do 2100. godine globalna temperatura površine mora povećati od
1.1 °C – 4.6 °C u odnosu na temperaturu koja je bila 1990. godine.
• Snažne vremenske nepogode postaju sve učestalije: toplinski udari, vrlo
obilne kiše, poplave, suše, požari, nedostatak vlage u tlu, sve snažnije ciklone, čak i
najezde insekata izazvane vremenskim nepogodama. Posebnu zabrinutost izazivaju
mogući učinci globalnog zatopljenja na oceanske struje i moguće promjene njihovih
sadašnjih obrazaca. Na primjer, eventualne promjene u režimu Golfske struje koja sustavno grije i kišom zalijeva zelene obale Irske, Engleske, Škotske i druge donijet će
goleme promjene u klimi ovih dijelova Europe.
Slika 15: Broj tornada u svijetu po godinama
u razdoblju 1950. - 1998. godine
Broj tornada se stalno uvećava. Uz to, tijekom protekla četiri desetljeća oluje su
postale mnogo razornije! Zašto?! Zagrijavanje mora hrani i hranit će orkanska nevremena sve većom energijom te će takva nevremena biti, čini se, sve češća.
Izvor: Centar za predviđanje
oluja, SAD, 1999.
31
12/14/06
3:56 PM
Page 32
2005. godina bila je godina uragana. Nikad u jednoj sezoni nije primijećeno 15 uragana, od čega četiri pete,
razorne kategorije. Jedan od njih bio je uragan nazvan Katrina koji je 28. kolovoza 2005. veći dio grada New Orleansa pretvorio u ruševinu i ubio više od 1000 ljudi. Golemi brijeg morske vode koji je pred sobom gurao uragan Katrina
imao je visinu od osam metara. Morska voda je na stotine metara u unutrašnjost od obale nanijela goleme količine
skršenog obalnog područja grada.
Karibi, južne države SAD-a (Florida, Mississipi, Alabama i druge) i Latinska Amerika već danas neprestano
strepe od učestalih nepovoljnih i razornih vremenskih pojava koje su „pogonjene“, između ostalog, i porastom temperature i klimatskim promjenama. Što će tek biti u tim regijama u narednim godinama i desetljećima ako se uzroci budu
produbljivali a posljedice tih uzroka jačale?
Napomena: Četiri olujna nevremena
pete, razorne kategorije označena su
crvenim okvirom.
Izvor: «National Geographic».
Broj 8, 2006, str 29, Zagreb
32
Olujna nevremena tijekom 2005. godine u
Sjevernom Atlantiku / Meksičkom zaljevu
12/14/06
3:56 PM
Page 33
• Zagrijavanje oceana je jedna od najdramatičnijih klimatskih promjena. U
uvjetima ukupno povećanih temperatura, struje se mogu usporiti, mogu promijeniti smjer.
Sve to svjetskoj klimi može donijeti mnoge nove situacije koje danas ne možemo niti
zamisliti.
Slika 16: Planetarne morske struje danas - veliki
oceanski „izmjenjivač“ struja
Zaključno, navedene promjene u ekosferi imat će golemi učinak i prouzročit će
posljedice koje će se osjećati kroz niz budućih generacija. Izravno će pogoditi milijune
ljudi. Osim navedenih osnovnih posljedica na planetarnoj razini, moguće posljedice promjena u ekosferi su još:
• smanjenje dostupnosti vode u brojnim vodom siromašnim područjima, posebice u suptropskom pojasu;
opće
smanjenje produktivnosti poljodjelstva diljem svijeta, posebno u tropskom
•
i suptropskom pojasu;
• ugrožavanje i uništavanje staništa biljaka i životinja u uvjetima porasta temperature, uz ostale razloge koji su već na dijelu duže godina; neke vrste koje to
mogu (npr. ptice!) prilagođavat će se pomoću migriranja, neke će u nepovoljnim prehrambenim, vodnim, „stambenim“ i inim uvjetima posrtati i umirati,
nestajati;
povećanje
smrtnosti uzrokovane stresom od vrućina, bolestima što ih prenose
•
insekti (malarija) te bolestima što se prenose vodom (kolera).
Dakle, svi elementi ekosfere - zrak, vode, tla, biosfera - naći će se pod pritiskom a
s vremenom naprosto na udaru promjene. Ako se trend porasta temperature nastavi ili
pojača, naše će prirodno tlo pod nogama i živi svijet biti izloženi sve sudbonosnijoj ugrozi.
Izvor: Neil Leary: „Klimatske promjene
2001: Utjecaji, prilagodbe i ranjivost“,
sastanak Međunarodnog panela za
klimatske promjene (IPCC), Bonn,
Njemačka, srpanj 2001.
33
12/14/06
3:56 PM
Page 34
Neka će se društva moći prilagoditi. Prilagodba je realistični ali kratkoročni izlaz.
Ako klimatske promjene ne možemo zaustaviti, možemo im se - barem do neke mjere
- prilagođavati. Uspješna prilagodba zahtijeva niz resursa, prije svega vrijeme, a zatim
novac, znanja i rješenja, ljudske potencijale, mnogo socijalne energije i motivacije, puno
dobre organizacije. Svako društvo i svaka država nema tih resursa baš na pretek.
Siromašni tropski krajevi imat će najviše problema u prilagodbi. Te zemlje (koje,
uzgred rečeno, stvaraju relativno manje emisije stakleničkih plinova) bit će surovo pogođene njihovim planetarnim posljedicama. U zemljama sjeverne hemisfere, dakle razvijenima, porast temperature će biti nešto manji i jest da će biti manje snijega, da će se topiti
dio ledenjaka, ali ugroza opstanka neće dolaziti iz smjera ugroze proizvodnje hrane, iz
smjera suša, bolesti koje prenose insekti i slično.
POGLED NA EUROPU: UTJECAJ KLIMATSKIH
PROMJENA NA PRIRODNE SUSTAVE I DRUŠTVENE
SEKTORE DJELOVANJA
Izvješće Europske agencije za
okoliš iz 2004. godine No/4. U
ovom poglavlju koristimo podatke
predstavljene u tome izvješću.
4
Europa se nalazi na relativno povoljnoj poziciji u okviru planeta Zemlje. Daleko
su Sahara i Ekvator, daleko su pustinje Australije ili monsunske kiše i prašume Azije i
Latinske Amerike. Europa je Hrvatskoj referentni okvir i u smislu posljedica porasta temperature i klimatskih promjena. Europski sjever i europski jug u mnogo čemu će se, gledano na pojedine elemente procesa klimatskih promjena, razlikovati. Što zadesi Europu,
posebno južnu i srednju, zadesit će i Hrvatsku.
Prema metodologiji Europske agencije za okoliš (EEA)4, utjecaj će se najviše
osjećati u nekoliko područja, što prirodnih sustava što društvenih djelatnosti i ljudskog
zdralja. Promotrimo ukratko ranjivost prirodnih europskih sustava s jedne strane, te ranjivost društvenih djelatnosti i ljudskog zdravlja u suvremenoj Europi s druge strane.
KOJI PRIRODNI SUSTAVI SU RANJIVI I KAKO
Na temelju današnjih trendova može se predvidjeti da će porast temperature u
ovom stoljeću do 2100. godine planetarno iznositi 1.4 °C - 5.8 °C, a u Europi 2.0 - 6.3 °C.
Maksimalno javno iskazane najnovije procjene kreću se i do 7.7 °C. Drukčiji trendovi,
• U posljednjih sto godina broj hladnih i ledenih dana smanjio se u mnogim dijelovima Europe, dok se broj dana s
temperaturama iznad 25 °C (ljetni dani) i toplotnih udara povećao.
• Učestalost vrlo vlažnih dana značajno se smanjio u posljednjim desetljećima u mnogim mjestima južne Europe, ali
se povećao u srednjoj i sjevernoj Europi.
• Klimatološki stručnjaci prognoziraju da će najkasnije do 2080. godine hladne zime gotovo nestati, vruća ljeta postat će
mnogo češća.
• Visoka je vjerojatnost da će do 2080. godine suše i jake, olujne padaline te poplave postati mnogo učestalije.
34
oni koje bi karakterizirale veće količine emisija stakleničkih plinova od ovih danas, imali bi
i drugačije, jače posljedice. Sve je poput jedne velike planetarne „spojene posude“.
12/14/06
3:56 PM
Page 35
Prognoze za Europu govore da će srednja i sjeverna Europa primati više kiše
nego u prošlosti, a u južnoj Europi će prevladavati sve više suha klima. Ekstremni
vremenski događaji, suše, poplave i slično će učestati, a intenzitet će im se povećati.
Ono što povremeno dijelovi svijeta i Europe u tome smislu doživljavaju danas, početkom
21. stoljeća postat će vrlo učestala pojava. Vrijeme pojavljivanja poplava neće se uvijek
moći predvidjeti. Broj jako hladnih dana, sa snijegom, smanjit će se.
Slika 17: Procjena promjene temperatura
u Europi do 2080. godine
Izvor: Izvješće Europske okolišne
agnecije - EEA report / No 4 2004, str 25.
Porast temperature bit će očigledno diljem Europe vrlo šarolik. Od sjevera prema
jugu kontinenta temperature će se više povećati. Hrvatska je u toj priči zemlja na jugu
Europe.
• Smanjuje se površina pod ledenjacima, snijegom i ledom
Od 1850. do 1980. ledenjaci u europskim Alpama izgubili su u prosjeku jednu
trećinu svoje površine, te polovicu svoje mase. Od 1980. godine, 20-30% leda na planetu
je nestalo. Suho i toplo ljeto 2003. godine odnijelo je idućih 10% ledenjaka u europskim
Alpama. Taj trend se nastavlja i nastavit će se i u godinama koje dolaze. Do 2050. godine, 75% svih ledenjaka u švicarskim Alpama će nestati. Čak i povećanje površina pod
ledenjacima u Norveškoj treba pripisati klimatskim promjenama u smislu da ih uzrokuju
povećane snježne padaline.
35
12/14/06
3:57 PM
Page 36
• Porast razine mora i promjene morskih sustava
Utjecaj klimatskih promjena na morske i obalne sustave prati se preko pojava
porasta razine mora, porasta temperature morske površine, te preko promjena u obalnim
vegetacijskim razdobljima i sastavu životinjskih vrsta. Sve te promjene ukazuju na jasne
trendove.
Na morske sustave najviše djeluje povećanje temperature površine mora,
posebno u zatvorenim morima kakva su na primjer Baltičko i Sjeverno more. Razina
mora je u porastu. Ono nije uvijek vidljivo golim okom ali sustavna mjerenja kroz godine
na nizu točaka u Europi pokazuju da je ta pojava na djelu. Procjenjuje se da će se
postojeće povećanje razine mora od 0.8–3.0 mm na godinu nastaviti i intenzivirati od
2.2 do 4.4 puta od postojeće razine.
• Razina mora diljem Europe povećala se između 0.8 mm na godinu (Brest) i 3 mm na godinu (Narvik) u posljednjem
stoljeću. To znači da se u prosjeku u Brestu za 10 godina razina mora podigla za 8 mm, a u Narviku za 3 cm. Što to
znači za godine koje dolaze, pod pretpostvakom da se trendovi nastave, lako je izračunati.
• Niti jedno europsko more ne iskazuje hlađenje: Baltičko i Sjeverno more te Mediteran pokazuju lagano zagrijavanje
od oko 0.5 °C za proteklih 15 godina.
• Zabilježen je porast biomase fitoplanktona i produženje razdoblja njegova rasta u Sjevernom moru i Sjevernom
Atlantiku u proteklih nekoliko desetljeća.
• Kopneni ekosustavi, staništa vrsta i biološka raznolikost će se mijenjati
Osim što uzrokuje pomak biljnih vrsta prema sjeveru europskog kontinenta,
toplija klima pridonosi i povećanoj biološkoj raznolikosti u tom njegovom dijelu. Paralelno,
broj dotadašnjih biljnih vrsta u drugim dijelovima Europe se postepeno smanjuje, no nije
isključena imigracija novih vrsta iz drugih područja. To znači da klimatske promjene s
povećanim temperaturama i drugim novim elementima u kontekstu Europe regionalno
pridonose vrlo različitim procesima u flori.
I biljke i životinje, kao i na početku nastajanja živog svijeta, traže vlagu i vodu.
Bez obilja vlage i vode nema niti obilja biološke raznolikosti. Premda i u Sahari ima života,
ipak je kraljevsko okružje za bujni život obilno vlažna Amazonija i slični krajevi.
Ima tu još mnogo zanimljivih detalja. Preživljavanje različitih vrsta ptica u zimskom razdoblju, na primjer, za nekoliko posljednjih desetljeća je olakšano a može se
36
12/14/06
3:57 PM
Page 37
očekivati i nastavak toga trenda. Sve vrste kojima je oštra zima škodila, u europskim će
uvjetima odahnuti. Teško će biti tek onima kojima treba oštra zima i led, jer toga će biti
sve manje.
U znanstvenim krugovima predviđaju da će globalno zatopljenje dovesti do
povećanja broja insekata, što bi moglo imati goleme posljedice za proizvodnju hrane i
ljude uopće. Broj kukaca koji žive u toplijim područjima mogao bi brzo porasti jer oni
imaju brže metabolizme i češće se razmnožavaju. Masovna pošast kukaca imat će za
posljedice mnogo ozbiljnije ugrize, više pesticida ali i bolesti koje prenose kukci.
• Predviđa se da će do 2050. godine promjene klime značajno utjecati na prostornu distribuciju vrsta.
• Globalno gledano, pod utjecajem klimatskih promjena velik broj vrsta bi u budućnosti mogao izumrijeti. Zahvaljujući
i činiteljima koji nisu klimatske naravi, kao što je fragmentacija staništa, izumiranje vrsta će se također povećavati. Ti
će činitelji ograničavati sposobnosti potrebne za migraciju i adaptaciju vrsta na klimatske promjene.
• Projicirane promjene godišnje prosječne temperature u Europi su izvan okvira i mogućnosti tolerancije mnogih
planinskih vrsta. Njih će ugrožavati i zamjenjivati druge, prilagodljivije biljne vrste, što će sve voditi gubitku endemskih
vrsta u planinskim regijama.
• Stanovite pozitivne učinke povećanja vegetacijskog razdoblja pratit će paralelno povećanje nestašica vode u srednjoj
i južnoj Europi, što će povratno nepovoljno djelovati na vegetaciju.
• Olujna kišna nevremena i poplave će učestati i bit će sve jačeg intenziteta
Godišnja izlijevanja rijeka promijenila su se posljednjih desetljeća u Europi. U
nekim njezinim dijelovima su se povećala, u drugima smanjila. U južnoj i jugoistočnoj
Europi predviđa se snažno smanjenje te pojave, a u sjevernim, sjeveroistočnim i srednjim
njezino povećanje. Neke od tih promjena mogu se pripisati promatranim promjenama
glede obilnih padalina. Raspoloživost vodom će se u godinama i desetljećima koja dolaze
promijeniti diljem Europe. Na južnim dijelovima kontinenta tjedni ili čak mjeseci bez kiše
postajat će učestali.
KAKO I KOLIKO SU RANJIVE DRUŠTVENE
DJELATNOSTI I LJUDSKO ZDRAVLJE
Porast temperature i klimatske promjene utječu na mnoge ljudske aktivnosti, a
posebno sudbonosno utječu na društvene i gospodarske djelatnosti te na zdravlje ljudi.
U pogledu tih utjecaja, kako se sve sustavnije sakupljaju i složenije obrađuju podatci
diljem planeta, narednih će se godina i desetljeća podatci upotpunjavati i kompletirati.
Danas je razvidan tek dio tih utjecaja i to posebno onaj koji neposredno i dramatično,
masovno medijski vidljivo napada džep i zdravlje moderne civilizacije i njezinih ljudi.
Povećani troškovi ili čak gubitci osiguravajućih društava i masovne smrti od toplinskih
udara su tipičan primjer za to.
• Društvene djelatnosti i gospodarske aktivnosti
Utjecaj klimatskih promjena na proizvodnju hrane - djelatnosti usko vezane uz
kvalitetu i stanje tla, vode, sunce, vjetrove, klimu - vrlo je jak. Povećanje CO2 u atmosferi
37
12/14/06
3:57 PM
Page 38
i porast temperatura uzrokuju ranije vrijeme sjetve, povećavaju rast kultura i povećavaju
potencijalni urod. To je dobra strana priče.
Porast temperatura pak ima za posljedicu to da vegetacija i poljoprivredne
kulture trebaju više vode. To je lako urediti kada se nalazimo u zonama gdje ima obilje
vode. Tamo gdje je vode malo, u uvjetima povećanih temperatura bit će je još manje.
Usjevi će žeđati i - ako ne dobiju vodu - umirati. Suhi predjeli postaju još suši, plitke rijeke i potoci postaju još plići, na koncu presahnu.
Prirodni poredak obilježen prirodnim učinkom staklenika ipak je najbolji. Prirodni
učinak staklenika i cijela mreža međuovisnosti osiguravali su ukupno relativno povoljnu
situaciju. Prihodi nisu bili povećavani ali niti vode nisu bilo toliko na udaru. Više dobiti na
jednoj strani i više izgubiti na drugoj nije neki ukupni dobitak. Od dobitka na jednoj strani
nikakve velike koristi na duge staze ako će oni donijeti i dugoročne gubitke pa i katastrofe: suše, spržene kulture, žedne i sasušene biljke, ugrožene životinje.
• Jedna od posljedica klimatskih promjena na razini planeta Zemlje i Europe moglo bi biti to što će se kultivirane
površine proširiti na sjever.
• U nekim dijelovima južne Europe proizvodnja hrane će biti ugrožena smanjenim količinama vode od kiša i za navodnjavanje.
• Za vrijeme toplotnog udara 2003. godine mnoge južne države Europe imale su smanjenje uroda za oko 30%, dok su
države na sjeveru profitirale od viših temperatura i nešto manjih padalina.
• Smanjeni prinosi, siromašnije žetve i berbe mogu u narednim desetljećima postati uobičajene zahvaljujući povećanju
učestalosti suša, poplava, ekstremnih vremenskih uvjeta, tuče.
38
Ekstremni vremenski uvjeti su štetni i opasni za industriju, infrastrukturu i domaćinstva. Oluje, poplave i suše su u porastu i donose ekonomske štete. Učešće klimatskih promjena u nekom je opsegu neosporno u tim pojavama. Razina šteta u
posljednjih 20 godina je značajno narasla. Dakako, u tome sudjeluje i viši stupanj bogatstva ali i povećanje ekstremnih vremenskih uvjeta. Za očekivati je da će štete i nadalje
povećavati, budući da neće stati niti materijalni rast bogatstva niti nastavak ekstremnih
oblika vremenskih (ne)pogoda.
12/14/06
3:57 PM
Page 39
Podrobnije, u Europi je 79% ekonomskih gubitaka od 1980. godine nadalje
uzrokovano prirodnim nepogodama i katastrofama različite vrste. Prema nekim procjenama, ekonomski su gubitci po toj osnovi od 5 milijardi USD dolara narasli na 11 milijardi
USD dolara.
Opću sliku glede gubitaka na planetarnoj ravni ilustrira sljedeća slika:
Najkraće, planetarni registrirani ekonomski gubitci su se povećali, ne računajući
inflaciju, deset puta. Valja uzeti u obzir da svi gubitci nisu obrađeni, posebno gubitci u
nekim regijama nekih manje razvijenih zemalja.
Dobar dio tih gubitaka je pokriven osiguranjima, ali velik dio i nije. Sustavi osiguranja su pred sve većim pritiscima po ovoj osnovi i pred novim, nepoznatima situacijama.
Ako se trend jakih, materijalno razornih nevremena nastavi, ako se količina šteta poveća,
cijelokupni sustav će se naći u neravnoteži, odnosno pred potrebom ozbiljnog prestrukturiranja. Nove situacije traže nove, veće, možda znatno veće premije. Nije jasno
kolike one mogu biti, koliko kao ponuda mogu rasti i tko ih na tržištu osiguranja može
konzumirati.
Slika 18: Katastrofalne vremenske nepogode i
porast ekonomskih gubitaka po toj
osnovi od 1950. do 2003. godine
Izvor: Munchen RE, 2004 i
UNEP – GRID Arendal Vital Climate
Changes Graphics, 2005.
39
12/14/06
3:57 PM
Page 40
Od ukupnih šteta osiguravanjem je pokriven manji udio. Najveći osigurani dio
šteta po toj osnovi je dosegnut devedesetih godina i iznosio je svega 23% posto! Oni koji
već danas nisu u mogućnosti plaćati osiguravateljske premije su u nevolji. Taj dio gospodarskih aktera i domaćinstva nakon prirodnih udara već danas dolazi u situacije u kojima
nemilosrdno nastupa siromaštvo i propadanje.
Očigledno je da će se tijekom nadolazećih godina sve veći postotak proračuna
zemalja svijeta trošiti na negativne posljedice globalnog zatopljenja, od sve jačih oluja do
promjene vremenskih obrazaca, suša i poplava.
• Ljudsko zdravlje
Utjecaj klimatskih promjena na ljudsko zdravlje je neosporan, no valja ga precizno mjeriti kako se ne bi govorilo tek na temelju dojmova. U žarištu su toplotni udari i
njegove posljedice uzrokovane povećanjem temperature, porast bolesti prenošenih
krpeljima te štete po zdravlje od poplava. Te su pojave u Europi mjerene u posljednjih nekoliko desetljeća.
Toplotni udari, jako visoke temperature koje ne prestaju danima, u ljetnim mjesecima uzrokuju mnogobrojne, gotovo masovne smrti. Više od 20. 000 ljudi umrlo je u južnoj i zapadnoj Europi u ljeto 2003. godine, posebno starijih i manje otpornih ljudi. Sva je
prilika da će tijekom 21. stoljeća toplotni udari biti sve učestaliji i sve intenzivniji, po
zdravlje sve pogubniji. Broj smrti uzrokovanih toplotnim udarima bit će u stalnom porastu.
Poplave također donose niz zdravstvenih problema pa i smrtne slučajeve. Između 1975. i 2001. godine u Europi je zabilježeno 138 velikih poplava. Broj poplava u jednoj
godini stalno je u porastu.
Poplave imaju fizičke ali i psihičke posljedice po ljudsko zdravlje. Na primjer, ljudi koje je sa svime što imaju u New
Orleansu 2005. potopio uragan Katrina, većim dijelom siromašni, jednim dijelom neosigurane imovine, gotovo su
izgubljeni ljudi budući da su im životi višestruko i višeslojno razoreni.
Slika 19: „Otisak CO2” po zemljama
i regijama svijeta
12/14/06
3:57 PM
Page 41
Trend porasta broja i intenziteta poplava će se nastaviti. Posebno će biti opasne
iznenada nadolazeće poplave, vodne bujice golemih razmjera. Mjere upozorenja i spašavanja se razvijaju, ali to neće uvijek pomoći. Poremećena priroda zna udarati iznenada,
u neočekivanim vremenima, vrlo jako i zastrašujuće razorno.
Zamjetan je porast bolesti uzrokovanih porastom broja krpelja u prirodi. Slučajevi
encefalitisa porasli su u srednjoj Europi i baltičkoj regiji tijekom razdoblja 1980.-1995. i
ostali su na visokoj razini. Krpelji mogu prenositi razne bolesti kao što su encefalitis (TBE)
te bolest zvanu Lyme Borreliosis. Porast broja krpelja i moguću širu zarazu u takvim
uvjetima uzrokuje porast temperatura u atmosferi u posljednjim desetljećima.
Kako je vrlo vjerojatno da će se porast temperatura nastaviti te da će klimatske
promjene i dalje djelovati na zdravlje, otvara se pitanje prilagodbe ljudske rase na
novonastajuće uvjete života. Države i društva u budućim će godinama morati razraditi i
primijeniti mjere prilagodbe. Bez toga, smrti i bolesti inicirane klimatskim promjenama
kosit će ljude bez milosti. Ljeto 2003. godine i tisuće mrtvih od posljedica toplotnog udara
u nekoliko tjedana diljem Europe, ponovit će se još mnogo puta na mnogim točkama
našeg planeta.
ZAKLJUČNO O UZROCIMA, POSLJEDICAMA TIH
UZROKA I NOVONASTAJUĆIM UZROCIMA:
TEMPERATURA U PLANETARNOM KOTLU RASTE
Najnoviji podatci za emisije antropogenih stakleničkih plinova na planetarnoj
razini govore da su te emisije i dalje u porastu. Novo izvješće Međunarodnog tijela za klimatske promjene (IPCC) će ove 2007. godine izaći s novim prikazima i podatcima. Sve
nedvojbeno ukazuje na to da će se za razdoblje od prethodnog izvješća iz 2001. godine
morati utvrditi daljnji i nedvojbeni porast temperature u atmosferi te oceanima. Dakle,
temperatura u planetarnom kotlu i dalje raste.
Izvor: Living Planet Report, 2000, WWF
International, Gland , Switzerland, str 22.
12/14/06
3:57 PM
Page 42
U modernom svijetu svaka država, svaki kontinent daje svoj doprinos u
emisijama stakleničkih plinova. Kako izgleda slika svijeta po doprinosu zemalja
emisiji CO2 u odnosu na površinu zemlje i broj stanovnika?
Što je to «CO2 otisak»?
Računa se za pojedinca u nekom teritoriju (država, kontinent, regija i sl.). Izražava se kao prosječno potrebna
površina šume koja bi bila potrebna za apsorbiranje CO2, a koja nastaje iz ukupne potrošnje energije pojedinca. Ovo
uključuje direktnu upotrebu ugljena, nafte ili plina u vlastitom domaćinstvu ili za vlastiti prijevoz. Tome treba dodati
indirektno korištenje električne energije (ne iz obnovljivih izvora), javnog prometa i drugih javnih usluga.5
O tome kako se izračunava
CO2 otisak (engl. carbon dioxide
footprint) vidi u navedenom izvoru. Moguće je internetskim pretraživanjem navedenog sklopa
riječi naći i druge izvore za isto.
5
42
Iz gornjeg pregleda je vidljivo da su emisije stakleničkih plinova izravno
povezane sa stupnjem razvoja i/ili posjedovanjem fosilnih goriva od strane neke
zemlje. Što viši stupanj razvoja, što veće bogatstvo i eksploatacija fosilnih goriva –
to veći stupanj emisije stakleničkih plinova. Dakako, svemu tome na poseban način
pridonosi i brojnost stanovnika neke zemlje, preciznije brojnost potrošača energije,
industrijskih proizvoda, hrane, brojnost proizvođača otpada. Ne zaboravimo, u slici
ukupnog stanja glede emisija stakleničkih plinova sudjeluje i pošumljenost neke
zemlje kao činitelja apsorpcije CO2.
Bogatih u svijetu ima manje ali troše znatno više energije, goriva, hrane,
okoliša, svega. U zemljama industrijaliziranog Sjevera živi 20% svjetskog stanovništva, a ono troši 80% Zemljinih resursa. U zemljama Juga također teže povećanju
kvalitete života, podizanju životnog standarda.
Posebno je važno naglasiti da prethodno rečeno vrijedi samo za one
razvijene ili fosilnim gorivima bogate zemlje koje uopće ne mare ili ne mare dovoljno
za ovladavanje svojim emisijama stakleničkih plinova. Istovremeno, neke najnaprednije zemlje svijeta (npr. Švedska) koje se planiraju do 2020. godine u energetici
osloboditi dominacije fosilnih goriva, mada bogate, neće biti primjer društva koje će
imati visoke emisije stakleničkih plinova. Neka društva nisu i neće biti neprijateljska
prema klimi, neka su i bit će razorna ili još razornija. Niti jedan zaključak glede tih
pitanja koji teži pojednostavljivanju ne može biti točan.
Dodajmo: postoji temeljna nepravda oko problema promjene klime. Zemlje
s visokim životnim standardom do njega su došle i tako što su kroz dosadašnji razvoj
i povijest „napumpale“ velike količine stakleničkih plinova u atmosferu. To se dogodilo znatno prije nego što su razumijeli moguće loše ekološke posljedice. Zemlje
u razvoju ne žele ograničiti svoj industrijski razvoj samo zato što je, eto, sigurnosni
prostor atmosfere cijelim prethodnim nepravednim slijedom već popunjen.
Ova opća slika planetarne proizvodnje emisije stakleničkih plinova, diferencirana geografski i razvojno, treba pripomoći u donošenju odgovarajućih zaključaka o tome kako se hrvati s posljedicama emisija stakleničkih plinova. Što treba i što
može učiniti jedan SAD ili Danska ili Australija, a što može i što treba učiniti jedna
Etiopija ili Bugarska ili Bangladeš ili Bolivija? Zemlje visokih emisija stakleničkih
plinova zemlje su najvišeg stupnja planetarne „stakleničke odgovornosti.“ Te zemlje
u promjeni tehnologija u energetici, industriji, u poljoprivrednoj proizvodnji, u
12/14/06
3:57 PM
Page 43
očuvanju šuma, u zbrinjavanju otpada, ukratko u ukupnom načinu proizvodnje i
načinu života trebaju učiniti najviše. Kada bi se na onečišćenje atmosfere stakleničkim plinovima primijenilo načelo „zagađivač plaća“, veliki bi zagađivači morali
smanjiti profit na račun tih troškova.
Dakle, uz materijalni rast paralelno imamo problem. Velik problem. Emisije
stakleničkih plinova „pogone“ aktivnosti koje se ne daju tek tako ukinuti, smanjiti,
promijeniti. Milijarde tona ispuštenog CO2 i drugih plinova iz ljudskih postrojenja i
aktivnosti godišnje slabi zdravlje atmosfere i mijenja klimu na lošije, prema obilježjima na koje živi svijet nije navikao, za koja nije stvoren. Temperatura u kotlu raste.
Kada temperatura u kotlu raste – to nije stanje koje se promatra ravnodušno. Višak pare se, na primjer u slučaju
lokomotive, ili pušta na pogonske kotače ili se ispušta iz kotla u zrak. Ako se to ne uradi, kotao će naprosto eksplodirati.
Planet se može zamisliti kao kotao koji odlično funkcionira na razini prirodnog učinka staklenika. Porast temperature u tome kotlu ne može biti koristan. Dapače, štetan je. Pitanje dakle glasi: što rade oni koji pridonose porastu
temperature u kotlu, koji «lože» vatru pod kotlom? Što misliti o takvima u našoj priči? Morali bismo zaključiti da su
neznalice pa ne znaju što čine, ili bismo morali ustvrditi da je riječ o neodgovornim «likovima» koje baš briga za posljedice, ukratko o mangupima ili čak zločincima.
Ova logika je jasna i jednostavna ali nam ne pomaže mnogo na razini modernog svijeta budući da su stvari glede
klimatskih promjena u tom svijetu mnogo složenije.
Žarište problema je u sljedećem: kod najmoćnijih, najrazvijenijih i fosilnim
gorivima najbogatijim zemljama i državama, najvećih zagađivača atmosfere stakleničkim plinovima - kod njihovih upravljačkih i poduzetničkih elita - zasada još uvijek
pretežno dominira nedostatna usmjerenost na rješavanje pitanja smanjenja emisija
stakleničkih plinova u atmosferu. Mada raste broj pozitivnih primjera, snažno zalaganje za brzo zaustavljanje emisija stakleničkih plinova na operativnim razinama
država i društava još se ne događa. Prestrukturiranje tehnologija i načina proizvodnje
roba i usluga u smjeru smanjenja emisija stakleničkih plinova je tek započelo.
Kako se moderni svijet za sada organizirao u znanstveno-stručnom sagledavanju problema i političkom dogovoranju o mjerama kojima se namjerava suprotstaviti izazovu globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena ukratko u narednoj,
trećoj priči pod naslovom „Globalni odgovor“.
43
44
12/14/06
3:57 PM
Page 44
12/14/06
3:57 PM
Page 45
Priča TREĆA - GLOBALNI ODGOVOR
12/14/06
3:57 PM
Page 46
KAKO SE MODERNI SVIJET
DO SADA ORGANIZIRAO
ZA OVAJ PLANETARNI IZAZOV
Danas je nedvojbeno jasno da je ovo
bez obzira na ozbiljnost sudionika bio
vrlo naivan ali ne i neozbiljan zahtjev.
2005. godina je prošla a staklenički
plinovi rastu i dalje, sada već znatno
iznad razine na kojoj su bili 1988 godine. Zahtjev Kyotskog protokola donesenog 1997. godina, devet godina
kasnije, bio je nešto realniji. Predloženo je smanjenje stakleničkih plinova
do 2010. godine, kasnije 2012. za 5%
od razine „bazne“ 1990 godine. O sudbini ovog prijedloga svjedočimo ovih
godina, danas.
Kako bilo, tijek ovog zbivanja je vrlo
poučan i jasno govori o teškoći i kompleksnosti problema; o tome kako svi
pred ovim izazovom uče, griješe i opet
uče; o sporosti pa i trenutnoj nespremnosti većeg dijela planetranih socijalnih
aktera da se uhvate u koštac s problemom emisija stakleničkih plinova,
globalnog zagrijavanja i klimatskih
promjena na učinkoviti način. Negativno stajalište pa i doprinos vlada
nekih moćnih razvijenih država i država u razvoju, najvećih proizvađača
stakleničkih plinova razaranju ravnoteže planetarne atmosfere sada i ovdje
je već gola činjenica. To ne mogu umanjiti nikakve diplomatske i mekane riječi poslovično uvijek odmjerenih ljudi.
Andersenov car je opet gol!
7
Hrvatska je godine 1996. postala članica Okvirne konvencije Ujedinjenih
naroda o promjeni klime temeljem odluke Hrvatskoga sabora (NN 55/1996.).
Ratifikacija se očekuje u prvom tromjesečju 2007. godine.
6
46
Politički pokret za rješavanje problema globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena započeo je početkom 1988. godine kada je Generalna skupština UN-a proglasila
klimatske promjene „zajedničkom brigom čovječanstva“. Iste godine osnovan je IPCC,
Međuvladino tijelo za klimatske promjene koje je počelo s radom i koje do danas strpljivo,
uporno i kvalitetno radi svoj posao. Tome početku, kao prethodnica, kao svojevrsna opća
uvertira prethodili su Prva UN-ova konferencija o razvoju i okolišu u Stockholmu 1972.
godine i Svjetska konferencija o klimi 1979. godine u Genevi.
Prvo međunarodno znanstveno okupljanje dogodilo se iste gore spomenute
1988. godine u Torontu u Kanadi. Sa znanstvene konferencije o promjeni Zemljine atmosfere države su pozvane na smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2005. godine za
20% od razine na kojoj su bile te 1988. godine.6
Svoju javnu i organiziranu svjetsku političku promociju, tema promjene klime
doživjela je 1992. godine na Drugoj konferenciji UN-a o razvoju i okolišu u Rio de Janeiru.
Tamo je donesena „Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime“.7 Ista konvencija je kao
međunarodni ugovor bila politički legitimirana i počela biti aktivna od 21. ožujka 1994.
godine.
Cjelokupni politički proces vezan uz klimatske promjene od 1979. do 2006.
godine, ilustriran nekim najvažnijim političkim događajima i odlukama, predstavljamo u
narednoj slici.
Slika 20: Odgovor međunarodne zajednice na klimatske
promjene - važni politički i stručni događaji u
razdoblju 1979. - 2006. godine
12/14/06
3:57 PM
Page 47
UNFCCC - Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama8
Zadaća ovog tijela je ohrabrivati države i međunarodnu zajednicu u dogovorajanju mjera i poteza glede
smanjenja emisija stakleničkih plinova i ovladavanja klimatskim promjenama. Članice ovog tijela sastaju se jednom
godišnje na konferencijama zemalja koje su potpisale konvenciju (COP.) UNFCCC je stvorila Kyotski protokol
(donesen 1997., stupio na snagu 2005.) koji je
za sada glavna okosnica globalnog odgovora svjetske politike na izazov klimatskih promjena.
IPCC - Međuvladino tijelo za klimatske promjene
Ovo tijelo je osnovano 1988. godine od strane Svjetske meteorološke organizacije i UNEP-a, Programa za okoliš UN-a.
Razumijevanje klimatskih promjena pretpostavlja međunarodnu znanstvenu suradnju. IPCC okuplja istraživače iz svih
zemalja svijeta, sakuplja rezultate istraživanja, mjerenja i uvida. IPCC radi u tri stalne radne grupe. Zadaća ovoga tijela
je proizvoditi sažeta i objektivna izvješća o stanju stvari glede klimatskih promjena, njenih uzroka i posljedica. IPCC se
sastaje jednom godišnje.
Pri organizaciji UN, poimence UNFCCC i IPCC, u nastojanju da se konačno
nešto učinkovito učini, slijedio je „Kyoto protokol“. Bio je to prvi korak globalnog odgovora
na izazov klimatskih promjena. Donesen je nakon teških pregovora i opstrukcije nekih
moćnih država u prosincu 1997. godine i rezultat je pokušaja vlada svijeta da se dogovore o smanjenju emisija stakleničkih plinova. Osnovna ideja Protokola je smanjiti emisiju
stakleničkih plinova za 5,2% do 2010. godine od razine na kojoj su bile u izračunu
polazišne 1990. godine. Pri tome je kao jedna od metoda inicirana i ideja trgovine
Za pobližu informaciju na hrvatskom
jeziku pogledati brošuru tiskanu od
strane Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša Republike Hrvatske iz
1995. godine pod naslovom «Razumijevanje klimatskih promjena - Okvirna
konvencija UN o klimatskim promjenama – vodič za početnike». Ovo je
prijevod brošure koji je izvorno izdao
UNEP/WMO (Svjetska meteorološka
organizacija), jedinica za informiranje
o klimatskim promjenama ((IUCC) u
Genevi u Švicarskoj.
8
47
48
12/14/06
3:57 PM
Page 48
emisijama kvota stakleničkih plinova među državama. Mogli bismo reći da je ovaj dogovor, iako neučinkovit s obzirom na daljnji i stalni porast emisija, za sada glavna okosnica
globalnog odgovora svjetske politike na izazov klimatskih promjena.
Politički je ovaj protokol stupio na snagu 16. veljače 2005. godine, kada ga je
ratificiralo 55 zemalja koje u zbroju učinaka svojih emisija čine ukupno 55% ukupne
planetarne emisije CO2 iz 1990. godine. Do ljeta 2006. godine 189 zemlje su ratificirale
taj sporazum. Dakle, Kyotski protokol tek treba pokazati svoj učinak u narednih nekoliko
godina! U Montrealu u Kanadi 2005. godine, na prvom sastanku stranaka Kyotskog
12/14/06
3:57 PM
Page 49
protokola (COP/MOP 1) započelo je artikuliranje drugog obvezivajućeg razdoblja, odnosno „Post Kyoto“ razdoblje od 2012. do 2020. godine.
Uzgred, SAD kao zemlja koja je najveći zagađivač atmosfere planeta Zemlje
stakleničkim plinovima (24% svjetske emisije CO2!) do danas nije niti namjerava, barem
ne dok je na vlasti administracija G.W Busha, ratificirati Protokol. Među takvim zemljama,
od većih, ističe se još Australija.
:;:
Od iniciranja problema 1992. do stupanja Kyotskog potokola na snagu 2005.
godine prošlo je 13 godina. Svijet se ipak pomaknuo malo naprijed u svom globalnom
odgovoru u odnosu na pitanje GZ i KP. U navedenom vremenu stresne posljedice
porasta temperature po globalnu klimu nisu se smanjile. Štoviše, povećale su se i dalje
se povećavaju.
Postojeći globalni odgovor na planetarnoj razini za sada nije učinkovit. Zemlje
koje su veliki onečišćivači atmosfere stakleničkim plinovima presudan su činitelj u ovoj
„igri„. Nije realno očekivati da ove zemlje mogu glede tehnologija, načina proizvodnje
(koji kao nusproizod ima intenzivne emisije stakleničkih plinova) te glede načina i kulture
ukupne potrošnje (potrošnja energenata, fosilnih goriva, umjetnih gnojiva i slično) izvršiti
hitno prestrukturiranje u kratkom vremenu. No, bez tog i takvog prestrukturiranja neće biti
bitne promjene na planu smanjenja emisija stakleničkih plinova i ovladavanja klimatskim
promjenama.
Realno je za pretpostaviti kako će se pogoršavanje ukupne situacije oko klimatskih promjena još godinama nastaviti. Ono bi svojim učincima i poukama, svojim
grubim i skupim lekcijama zaigranom i pospanom čovječanstvu moglo mijenjati postojeću
nisku svijest o problemu, donijeti nove ciljeve i razviti nove djelatnosti koje bi bile bitno
učinkovitije od dosadašnjih.
49
12/14/06
3:57 PM
Page 50
12/14/06
3:57 PM
Page 51
Priča ČETVRTA - HRVATSKA
12/14/06
3:57 PM
Page 52
HRVATSKA: UZROCI I POSLJEDICE
EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA TE
MOGUĆNOSTI NJIHOVOG SMANJENJA
U prvom dijelu ćemo ukratko predstaviti položaj Hrvatske u okviru globalnog odgovora. Zatim ćemo predočiti neka osnovna obilježja u pogledu proizvodnje i potrošnje
energije u Hrvatskoj što je izravno vezano uz suproizvodnju stakleničkih plinova. U
narednom dijelu dajemo zapažanja i procjene hrvatskih znanstvenika glede uzroka i
posljedica klimatskih promjena u Hrvatskoj. U zadnjem dijelu prikazujemo također gdje
se, u kojim djelatnostima i u kojim količinama, proizvode staklenički plinovi.9
9
Izvor svih podataka i podloga svih
opisanih nalaza za ovo poglavlje je
”Nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji
Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC)”, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva RH, prosinac 2006.
Nije imalo smisla izmišljati nešto
drugo i novo nakon što su grupe
hrvatskih stručnjaka mjesecima
radile te uz pomoć zaposlenika
MZOPU-a (Državna uprava za
zaštitu okoliša, Odsjek za klimatske
promjene i zaštitu ozonskog omotača) sažele i nedavno objavile
svoje svježe rezultate. Stoga pored
pojedinih slika i tablica u ovome
poglavlju ne navodimo izvor svaki
puta pojedinačno.
52
HRVATSKA I NJENO SUDJELOVANJE
U GLOBALNOM ODGOVORU
Sudjelovanje Hrvatske u globalnom odgovoru do sada je bilo relativno skromno.
Razlog je tome, između ostaloga, postojanje specifičnog „hrvatskog pitanja“ vezanog za
određenje polazišne kvote emisija stakleničkih plinova za baznu 1990. godinu jer je to,
svi znamo, i godina nastajanja Hrvatske u specifičnim ratnim uvjetima.
Hrvatska pristupa Okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama godine
1996., odmah poslije oslobođenja svojih okupiranih teritorija. Sustavne djelatnosti na
zbrinjavanju emisija stakleničkih plinova još nisu ustrojene ali upoznavanje s problemom,
opis problema, monitoring, postepeno širenje informacija i znanja o ovom problemu i
slično ipak je na djelu. Tijekom 2001. godine Hrvatska izlazi u međunarodnu javnost sa
svojim prvim Nacionalnim izvješćem Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji
UN-a o promjeni klime (UNFCCC). U prosincu 2006. godine izlazi novo nacionalno
izvješće koje prema međunarodnom statusu i ritmu koji je planiran ima karakter drugog,
trećeg i četvrtog izvješća.
U okviru dugih i mukotrpnih pregovora pristupanju Kyotskom protokolu, Hrvatska
se borila za priznanje činjenice da je sudjelovala u izgradnji i korištenju energetskih
kapaciteta izvan svojih granica, u okviru bivše Jugoslavije i 22% svojih potreba zadovoljavala iz tih elektrana. Ovo je povezano s ocjenom količina stakleničkih plinova i određenjem kvota stakleničkih plinova za Hrvatsku. Bez priznanja prethodno spomenutih
činjenica, ove kvote bi bile nepovoljnije. Hrvatska je podnijela zahtjev za povećanje
emisija u startnoj godini za 4,46 milijuna tona ekvivalenata CO2 na sastanku potpisnica
(COP 7) u Marakešu u Maroku 2001. godine U studenome 2006. godine na sastanku
potpisnica i sudionika Kyotskog protokola u Nairobiju u Keniji Hrvatskoj je konačno odobrena dodatna emisija CO2 od 3,5 milijuna tona.
Hrvatska tako sada konačno ima jasnu situaciju – ako potpiše Kyotski protokol
obvezuje se da će do 2012. godine smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za 5% od
one razine koja je bila polazišne godine 1990., a to je 35 200 000 tona CO2 eq. Idealni cilj,
konačno utvrđen u studenom 2006. godine za Hrvatsku prema Kyotskom protokolu je do
2012. godine ne prijeći razinu emisija stakleničkih plinova od 33 400 000 tona CO2 eq.
Procjena je da ovakva kvota omogućuje normalni razvoj energetike i gospodarstva. Odatle je državna uprava Hrvatske donijela načelnu odluku ratificirati Kyotski
12/14/06
3:57 PM
Page 53
protokol u prvom tromjesečju 2007. godine i pristupiti njegovoj postepenoj i sustavnoj
provedbi. U izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske o pregovorima u poglavlju
„Okoliš“ iz studenoga 2006. godine zaključeno je kako se Hrvatska obvezala ratificirati
Kyotski protokol u prvom tromjesečju 2007. godine te da treba učiniti još dosta napora
kako bi se ograničila emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj.
NEKOLIKO ČINJENICA O PROZVODNJI I
POTROŠNJI ENERGIJE U HRVATSKOJ
Ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj u 2004. godini iznosila je 412,04 PJ ili 2128
kg ekvivalentne nafte po stanovniku, što je za 37,8% više prema minimalnoj potrošnji iz
1992. godine (tablica 1). Predviđa se porast potrošnje energije po godišnjoj stopi od 1,6 %
u razdoblju do 2030. godine.
Vlastita opskrbljenost energijom iznosila je 2004. godine 49,6%. Tekuća su goriva
zastupljena s 43,6%, prirodni plin s 25,4% i vodne snage s 16,7%. Najveći udio u neposrednoj potrošnji energije po sektorima ostvarila je u 2004. godini opća potrošnja
(47,7%); udio prometa iznosi 30,2%, a industrije 22,4%.
Od fosilnih goriva Hrvatska proizvodi sirovu naftu i prirodni plin, dok je proizvodnja
ugljena prestala 1999. godine. Iz 35 naftnih polja je 2004. godine proizvedeno 1 085 360
t nafte, što podmiruje 35% domaćih potreba. Proizvodnja prirodnog plina iz 20 plinskih
polja iznosila je u 2004. godini 2 198 100 m3 plina, što podmiruje 60% domaćih potreba.
Najveći dio plina dolazi iz ležišta u Podravini. U podmorju sjevernog Jadrana otkriveno
je 9 plinskih polja s 23,5 mlrd. m3 čije je izravno korištenje započelo putem plinovoda
Pula-Karlovac u studenome 2006. godine.
Tablica 1.: Ukupna potrošnja energije za
razdoblje 1990.-2004. (PJ)
Ugljen i koks
Drvo i biomasa
Tekuća goriva
Prirodni plin
Vodne snage
Električna energija
UKUPNO
1990.
1995.
22,68
98,22
34,07
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.
13,52
15,64
12,24
12,39
15,96
15,88
82,77
94,98
98,87 101,10 100,45 104,66
7,42
17,15
19,36
22,89
26,18
29,70
188,57 146,03 160,52 164,25 175,16 192,85 179,62
38,55
25,42
51,75
12,59
56,93
14,40
65,51
11,36
52,01
12,68
46,48
14,01
69,00
13,19
407,51 314,08 359,62 371,58 376,23 395,93 412,04
Od obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj se koriste: vodna snaga, ogrjevno drvo
i drvni otpadci, biomasa, geotermalna energija, a u posljednje vrijeme solarna energija i
energija vjetra. Prva vjetroelektrana u Hrvatskoj, Ravne 1 na otoku Pagu, instalirane
snage 5,95 MW, puštena je u pogon krajem 2004. godine. U zaleđu Šibenika dovršena
je 2006. vjetroelektrana Trtar-Krtolin s 14 vjetroturbina ukupne snage 11,2 MW.
53
12/14/06
3:57 PM
Page 54
Slika 21. Ukupna potrošnja energije prema udjelima
u razdoblju 1990. - 2004.
Za proizvodnju električne energije u Republici Hrvatskoj licencirane su tri tvrtke:
HEP Proizvodnja d.o.o. (ovisno društvo u sastavu HEP grupe), TE Plomin d.o.o. i INA d.d.
HEP Proizvodnja d.o.o proizvodi električnu energiju u 25 hidroelektrana, 4 termoelektrane i 3 termoelektrane-toplane, ukupne raspoložive snage 4049,1 MW u 2004.
godini (2078,6 MW u hidroelektranama, 1632,5 MW u termoelektranama). Ostatak
proizvodnje električne energije u Hrvatskoj čine polovica kapaciteta (338 MW) nuklearne
elektrane Krško (u Sloveniji), 14 industrijskih termoelektrana i elektrane u privatnom
vlasništvu: 5 malih hidroelektrana, dvije sunčane i jedna vjetroelektrana. Elektrane u
sklopu industrijskih postrojenja i ostale elektrane u privatnom vlasništvu imaju ukupnu
instaliranu snagu 231,2 MW (slika 22.).
Slika 22.: Bilanca električne energije u Hrvatskoj.
54
12/14/06
3:57 PM
Page 55
Slika 23: Zastupljenost pojedinih oblika energije u
kupnoj potrošnji Hrvatske 2004. godine
Termoelektrane i tekuća goriva značajno su zastupljeni u pozvodnji energije.
Njihov profil u smislu suproizvodnje stakleničkih plinova je negativan.
Osim navedenih osnovnih podataka o proizvodnji i potrošnji energije pridodajemo nekoliko podataka strukturi prometa, imajući na umu kretanja u cestovnom prometu
koji je izravno vezan za proizvodnju CO2.
Najznačajniji oblici prometa su cestovni i željeznički. Prijevoz putnika željezničkim,
pomorskim/riječnim i zračnim prometom je u porastu, dok je opao u cestovnom prometu.
Ukupni godišnji prijevoz robe bilježi intenzivni porast od 2000. godine.
Slika 24: Struktura prijevoza putnika (lijevo) i robe (desno)
po vrstama prijevoza u 1997. i 2004. godini.
Republika Hrvatska ima ukupno 2726 km željezničkih pruga: 2478 km jednokolosječnih i 248 km dvokolosječnih pruga. Elektrificirano je 984 km ili 36% željezničkih
pruga. Ukupna duljina javnih cesta u Hrvatskoj iznosila je 28 274 km 2004. godine, od
čega je 7012 km državnih, 10 509 km županijskih i 10 298 km lokalnih cesta. Izgrađena
mreža autocesta i poluautocesta u Hrvatskoj iznosila je krajem 2005. godine 1020,5 km.
55
12/14/06
3:58 PM
Page 56
Broj cestovnih motornih vozila naglo raste i u 2004. godini iznosio je 1 751 951,
od čega su 76,3% osobni automobili. Dok je 1995. bilo 164,4 automobila na 1000 stanovnika, u 2004. taj broj iznosi 301,3 automobila (slika 25.).
Slika 25: Broj vozila i potrošnja goriva u cestovnom
prometu (1990.-2003.).
Potrošnja motornih goriva stalno raste. Gotovo dva milijuna vozila (ne tako davne 1992. ih je bilo samo milijun!) guta 1 600 000 tona motornih goriva godišnje. Dakako,
malo i beznačajno u usporedbi s jednim SAD-om ali za nas dovoljno da povećava
lokalne stakleničke plinove. Struktura goriva se mijenja. Udio štetnog olovnog benzina
opada a potrošnja dizelskog goriva po prvi je put nadmašila potrošnju benzinskog (omjer
1,1:1) u 2003. godini.
Navedeni osnovni podatci o proizvodnji i potrošnji energije, porastu potreba za
energijom te korištenju fosilnih goriva u cestovnom prometu roba i ljudi s posebnim
naglaskom na naglom porastu vozila pomoći će u sagledavanju uzroka i profila emisija
stakleničkih plinova kao uzroka stakleničkih plinova i porasta temperature atmosfere i u
Hrvatskoj te o mogućim posljedicama za okoliš i ukupni život u Hrvatskoj.
KLIMATSKE PROMJENE U HRVATSKOJ – SADAŠNJI
PROCESI I PROCJENE ZA BUDUĆNOST
Razdoblje 1991. - 2000. bilo je i u Hrvatskoj najtoplije u 20. stoljeću. 2003. godina - godina suha i po toplotnim udarima poznata u cijeloj Europi - ističe se i u Hrvatskoj
kao jedna od deset najsušnijih u 104-godišnjem razdoblju promatranja. Godišnje količine
oborina smanjene su tijekom 20. stoljeća na cijelom području Hrvatske.
• Porast srednje temperature zraka i pad količine padalina
56
Temperaturne i oborinske varijacije u Hrvatskoj u 20. stoljeću utvrđene su obradom
podataka za razdoblja 1901. - 2000. i 1901. - 2004. na pet meteoroloških postaja: Osijek
(kontinentalna klima), Zagreb-Grič (kontinentalna klima pod blagim maritimnim utjecajem), Gospić (kontinentalna klima gorske Hrvatske pod jakim maritimnim utjecajem,
razdoblje 1924. - 2004.), Crikvenica (maritimna klima istočne obale sjevernog Jadrana)
i Hvar (maritimna klima dalmatinskog otočja). Prema podatcima za promatrana razdoblja
postoje razlike u trendu tijekom 20. stoljeća i promjene koje se javljaju u prvim godinama
21. stoljeća (slika 26.).
12/14/06
3:58 PM
Page 57
Slika 26: Srednje temperature zraka (lijevo) i količine
oborine (desno) i trendovi za godinuu razdoblju
1901.-2004. (*signifikantni na razini α=0.05)
Temperature zraka postepno su rasle, a količina padalina se smanjivala!
57
12/14/06
3:58 PM
Page 58
Prema scenariju klimatskih promjena za Hrvatsku, procjena za razdoblje
2040. - 2050. jest da će doći do daljnjeg porasta temperature, pri čemu će zagrijavanje
biti veće ljeti nego zimi, ponegdje u sezonskom srednjaku i više od 2,5 stupnja. Scenarij
predviđa smanjenje količine oborine u ljetnoj sezoni. Porast temperature uzrokovat će
smanjenje količine snježne oborine.
• Vodni resursi
Ljudi i klima mijenjaju režime otvorenih vodotoka. Intenzivni procesi vodne erozije s mnoštvom razornih bujica naročito su prisutni na jadranskim slivovima s flišnom
podlogom. Erozija vjetrom najintenzivnija je u priobalju i na otocima, a djelomično i u
sjevernoj Hrvatskoj. Do promjena u režimu poplava u Hrvatskoj došlo je ne toliko u
veličini poplava koliko u učestalosti njihova pojavljivanja.
• Poljoprivreda
58
Rijeka Dobra
Hrvatska je locirana u umjerenom klimatskom pojasu. Postupno zatopljenje
pozitivno će utjecati na ozime kulture, čiji će se prinosi uz povoljnije uvjete rasta povećati.
Proljetne ili jare kulture bit će u većoj mjeri ugrožene uslijed viših temperatura i nedostatka vode u ljetnim mjesecima. Nestanak vrlo hladnih zima ili kasnog proljetnog mraza
u kontinentalnom dijelu Hrvatske, procjenjuje se, utjecat će na širenja područja plantažnog uzgoja voćaka i vinove loze. Uzgoj mediteranskih vrsta voća dobit će klimatsku
podršku. Možda će plantaže limuna i mandarina procvasti i u okolici Zagreba a ne kao
danas samo na jugu, u dolini Neretve ili u Konavlima.
Stočarska proizvodnja, posebno ona na velikim farmama, pridonosi globalnom
zatopljenju emisijama metana (uglavnom od goveda), dušikovog oksida (NO) iz mineralnih gnojiva i gnojovke te CO2. Klimatske promjene neizravno će djelovati kroz prinos
i kvalitetu paše, krmnog bilja i žitarica.
Povećana učestalost oborina jakog intenziteta i ojačani vjetar dovest će do
zaslanjivanja tala u priobalnom području, osiromašenja pašnjačkih površina, smanjene
produkcije biljne mase i kvalitete krmiva.
12/14/06
3:58 PM
Page 59
• Šumarstvo
Što će klimatske promjene donijeti hrvatskim šumama koje pokrivaju nešto više
od trećine ukupnog teritorija Republike Hrvatske? Promjene u prostornoj razdiobi šumske
vegetacije bit će izražene kroz nestanak postojećih ili pojavu novih tipova šuma, promjene ekološke stabilnosti i zdravstvenog stanja šuma, kao i promjene ukupne proizvodne i općekorisne vrijednosti šuma. Do 2030. godine se predviđa širenje nizinskih šuma,
reduciranje područja bukovo-jelovih šuma u Gorskom Kotaru i širenje pojasa submediteranskih, termofilnih listopadnih šuma. Karta šuma u Hrvatskoj do kraja stoljeća mogla bi
se pod utjecajem klimatskih promjena značajno izmijeniti.
Slika 27: Sadašnja rasprostranjenost i procjena budućeg
stanja (2050. i 2080. godina) rasprostranjenosti
dinarske šume bukve i jele u Hrvatskoj
Požari, do sada brojni ljeti u našem priobalju, imat će još veće poticaje upravo
iz smjera klime. Trajanje dugih i sušnih perioda tijekom ljetnih mjeseci sa smanjenim
količinama oborina predstavlja veliku opasnost za izbijanje šumskih požara u području
duž jadranske obale. Ova pojava, koju već godinama pratimo u zemljama Mediterana,
nažalost će učestati. Broj i vrsta uzročnika neće opadati, već će rasti kao što će relativno
najviše do 2100. godine u ovom dijelu Europe porasti i prosječna temperatura.
59
12/14/06
3:58 PM
Page 60
U izravnoj korelaciji s klimatskim promjenama je pojava izrazitog sušenja šuma,
uvjetovana promjenom vodnog režima slivnih područja i opadanjem razine podzemne vode. Šuma starih hrastova Repaš pokraj Đurđevca jedna je od mnogih u kojima se bilježi
ovo usporeno, a odatle i slabo vidljivo i medijima nimalo senzacionalno umiranje šuma.
• Biološka raznolikost i prirodni kopneni ekosustavi
U Hrvatskoj se očekuje različiti i uzajamno povezani tipovi utjecaja na biljne i
životinjske vrste. Sezonski vezani biološki ciklusi neposredno su povezani s klimatskim
pokazateljima. U Europi je zabilježena promjena u trajanju ukupnog biljnog rasta od
+10,8 dana, pomak u razdoblju mriještenja slatkovodnih riba, raniji povratak migratornih
vrsta ptica sa zimovališta, što je opaženo i u Hrvatskoj.
Klimatske promjene utječu na fiziologiju i na interakcije
biljaka uzrokujući pomake i promjene područja pojavljivanja vrste ili zajednice. Brzina migracije područja biljnih
vrsta procijenjena je na 2,1 km/god u blažem te na 3,9
km/god u ekstremnijem obliku. Oko 45% svojti će zadržati ili povećati sadašnje područje. Više od polovine će
uz sjever-sjeveroistočni smjer migracije svoje područje
drastično smanjiti ili će izumrijeti.
Drvenaste biljne vrste europskog područja
(uključujući Hrvatsku) pokazuju brzinu u mijenjanju ruba
područja od 50-2000 m/god., što osigurava migraciju
nekih drvenastih vrsta u smjeru pružanja Dinarida prema sjeverozapadu, uz moguće lokalno osiromašenje
flore. Smanjit će se brojnost zeljastih vrsta najviših
planinskih područja, cirkumpolarne (40 svojti), predalpske (266) i alpske (607) rasprostranjenosti. Bogata i endemična flora te velik broj već ugroženih vrsta južno- i srednjojadranskih otoka bit će izložena nestanku zbog malene mogućnosti migracije.
Stanovit dio beskralježnjaka je sposoban za migraciju i ima široku rasprostranjenost te će se vjerojatno moći adaptirati promjenama. No, vrstama prilagođenim hladnijim
uvjetima života (npr. planinski masivi) povišenje temperature može poremetiti razvojne
cikluse. Kralježnjaci imaju općenito dobre migratorne sposobnosti i mogu pomicati svoje
područje brže od pomicanje vegetacijskih jedinica. Vrste izložene klimatskim promjenama, prirodnim ili induciranim, mogu pokušati migrirati slijedeći svoj životni optimum,
prilagoditi se novonastalim uvjetima ili izumrijeti (lokalno ili šire). Očekuje se da će populacije mnogih vrsta u kontekstu modernog razvoja biti izložene fragmentaciji staništa i
njihovom tjeranju da žive kao manje subpopulacije, „otoci života“ koji su nekoć bili
povezani ali više nisu.
• Obala i obalno područje
60
Porast razine mora za oko 80-90 cm značajno će utjecati na područja koja su već
sada pomalo ugrožena, a to su gradovi Rovinj, Pula i Split, zapadna obala Istre, zadarsko
područje, Omiš, ušće Neretve te područje Rijeke Dubrovačke. Detaljna studija za otoke
Cres/Lošinj pokazala je da bi porast razine mora od 1 metar potopio područje na kojem
12/14/06
3:58 PM
Page 61
obitava oko 13% populacije. Porast razine mora ugrozit će i dva slatkovodna jezera koja
se nalaze u obalnome području: Vransko jezero na Cresu i Vransko jezero kod Pakoštana. Značajan negativan utjecaj imat će i na solane u Pagu, Ninu i Stonu.
Poseban problem će se očitovati u utjecaju povišene razine mora na dio objekata
koji se nalaze blizu morske razine u velikom broju naselja, kanalizacijske sustave u većem dijelu priobalnih naselja. Ovo može onesposobiti dio naseobinskih struktura za
zdravo i higijensko stanovanje. Razina mora snažno će utjecati na sve marine, pristane
za čamce i pristaništa za veće brodove. Velik broj plaža bit će potopljen.
Plavljenje obalnoga područja kao rezultat oluja imat će značajni utjecaj na
zapadnoj obali Istre te većem dijelu nisko položene obale u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji.
Porast razine mora može znatno povećati rizik plavljenja rijeke Mirne, Zrmanje, Cetine i
Neretve, a pojačat će postojeću eroziju na području grada Nina. Prodiranje slane vode
u slatke vode može imati negativnih utjecaja na opskrbu slatkom vodom i poljoprivredu,
naročito na području delte Neretve.
Porast prosječne temperature od oko 2 °C omogućuje produžetak turističke sezone sa sadašnja tri na pet mjeseci. Ovu dobru stranu porasta temperature lako mogu
popratiti povećani problemi sa snabdijevanjem pitkom vodom.
• Morski ekosustavi i riblje bogatstvo
Mogući mehanizam koji bi objasnio npr. veću brojnost termofilnih ribljih vrsta u
Jadranu te njihovu rasprostranjenost sve sjevernije, vjerojatno je povišenje sadržaja
topline u Jadranskom moru uzrokovano povećanjem topline u atmosferi u području širem
od Jadrana. Osim toga, ovo povećanje sadržaja topline povezano je i s ulaznim sjeverno
zapadnim strujanjem duž istočne obale Jadrana. Ovo strujanje nosi više hrane i planktonskih organizama pogodujući tome da vode Jadrana postaju bogate hranom vrstama čije
je stanište južnije.
Slika 28: Ukupan broj termofilnih vrsta riba koji se
pojavio u Jadranu (1973.-2003.).
61
12/14/06
3:58 PM
Page 62
Utvrđena je izrazito visoka korelacija između količine ulova srdele i saliniteta.
Ovo bi moglo biti od velikog značaja za ribarsku industriju jer na srdelu u hrvatskom
morskom ribarstvu otpada 75% cjelokupnog morskog ulova. Nalazi jaja srdele u sjevernom i srednjem Jadranu u lipnju i rujnu ukazuju na produženje sezone mrijesta ove
vrste jer se ranije mrijestila od listopada do svibnja. Te promjene u kvalitativno - kvantitativnom sastavu jadranske riblje faune mogle bi se pripisati promjenama u oceanografskim i hidrografskim svojstvima Jadrana, kao i klimatskim promjenama.
• Ljudsko zdravlje
62
Očekuje se i povećanje učestalosti vrućih i sušnih ljeta, s maksimalnim dnevnim
i visokim noćnim temperaturama (iznad 25 °C). To su onakve noći u kojima nema osvježavajućeg odmora! Učestalija pojava toplinskih valova ozbiljna je opasnost za ljudsko
zdravlje u budućnosti, osobito za starije osobe i kronične bolesnike. Očekivano smanjenje učestalosti zimskih hladnoća utjecat na smanjenje broja infarkta, cerebro-vaskularnih
inzulta i astmatičnih napadaja zimi. Ljeta koja će biti sve toplija utjecat će na bolesnike
s bolestima krvožilnog sustava. Predviđeno zatopljenje povećat će opasnost od širenja
i pojave bolesti koje prenose kukci i grinje: malarija (u priobalnom području), virusni
krpeljni meningoencefalitis, Lajmska borelioza.
Klimatske promjene potiču širenje bolesti kao što su malarija i astma, kako u
bogatim, tako i u siromašnim zemljama. U listopadu 2004. zabilježen je prvi puta u Hrvatskoj „tigar“ komarac, primarno tropska i suptropska vrsta koja je prenositelj dengue
virusa. Toplija i suša klima, uz produžetak vegetacijskog razdoblja pogodovat će daljnjem
širenju alergogenih biljaka poput agresivne ambrozije u kontinentalnoj Hrvatskoj.
12/14/06
3:58 PM
Page 63
SEKTORI DJELATNOSTI KOJE U HRVATSKOJ
PROIZVODE STAKLENIČKE PLINOVE
Utjecaji koje će Hrvatska i njeni građani trpjeti u narednim godinama i desetljećima od klimatskih promjena nastaju u planetarnom kotlu a ne samo u Hrvatskoj. To
znamo. Udio domaćih izvora emisija stakleničkih plinova u ukupnom planetarnom antropogenom stakleničkom učinku je malen.
Ovdje ćemo predstaviti tek osnovnu sliku uzročnika stakleničkih plinova.
Prema IPCC metodologiji, proračun emisija obuhvaća samo one emisije koje su
posljedica antropogenih djelovanja i odnosi se na izvore/ponore emisija stakleničkih
plinova iz šest sektora: energetika, industrijski procesi, korištenje otapala, poljoprivreda,
promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo, gospodarenje otpadom.
Podatci glede emisija/uklanjanja stakleničkih plinova prema sektorima djelatnosti
za razdoblje 1990. - 2003. (Gg CO2 eq = Giga tona ekvivalenta CO2) predstavljeni su u
tablici 2.
Tablica 2.: Emisije/uklanjanja10 stakleničkih plinova prema sektorima
djelatnosti za razdoblje 1990.-2003. (Gg CO2 eq)
Sektor
Energetika
1990.
1995.
2000.
2001.
2002.
2003.
22 489
16 391
18 858
19 907
21 137
22 536
4 406
3 121
3 095
3 196
3 235
3 278
Ukupna emisija 31 124
21 913
25 268
26 424
27 609
29 192
-14 437
-20 535
-19 285
-17 777
-16 796
-16 648
Industrijski
procesi
Poljoprivreda
Gospodarenje
otpadom
Promjena
korištenja
zemljišta
i šumarstvo
Neto emisija
3 932
298
16 887
2 021
380
1 378
2 840
475
5 983
2 816
504
8 647
2 704
533
10 813
10
Niz djelatnosti proizvodi stakleničke plinove i ispušta ih u atmosferu. To zovemo emisije. Šumski
pokrov upija CO2 dok prenamjena
zemljišta čini to isto ali na način da
profil nove vegetacije na njima otvara nove procese upijanja CO2.
To zovemo uklanjanje.
2 823
555
12 544
Ukupne emisije/uklanjanja stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj u godini
2003. iznosile su 29,867 Gg eq-CO2. Najveći doprinos ima energetika (75,8%), slijedi
poljoprivreda (10,8%), industrijski procesi (9,0%) i gospodarenje otpadom (4,3%).
Najznačajniji izvor CO2 je energetski sektor koji s 90-93% pridonosi ukupnoj emisiji CO2,
ovisno o promatranoj godini. Emisija CO2 iz proizvodnje električne i toplinske energije u
termoelektranama, javnim toplanama i javnim kotlovnicama je iznosila 5,8 mil. t, što
predstavlja 19,4% u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj. U sektoru poljoprivrede došlo je do smanjenja emisija CH4 jer se broj stoke od 1990. godine stalno smanjivao. Ta struktura domaćih emisija stakleničkih plinova je uz neznatne promjene
zadržana tijekom cijelog razdoblja 1990. - 2003.
63
12/14/06
3:58 PM
Page 64
„Pokrivenost“ emisija stakleničkih plinova uklanjanjem ugljikovog dioksida u
sektoru šumarstva iznosila je 57% u 2003. godini. Povoljna je činjenica da je Hrvatska
sačuvala šume na više od trećine svog teritorija, što je nešto iznad europskog prosjeka.
Isto je tako vrlo povoljna činjenica da je 95% šuma prirodno, samoniklo. Ako se govori
da su amazonske šume pluća planete, hrvatske su šume zasigurno pluća Hrvatske koja
uravnotežavajuće djeluju na ukupnu bilancu CO2 u atmosferi. Paradoksalno, prirodno
širenje vegetacije i šuma na dosadašnje pašnjake koji su se prije koristili i obrađivali, a
danas su zapušteni i ostavljeni, povećavaju povoljnu situaciju u tom pogledu.
Slika 29: Skupne emisije/uklanjanja stakleničkih plinova
za razdoblje 1990. - 2003., prema sektorima
64
U sektoru energetike, koji najviše pridonosi emisiji stakleničkih plinova, u 2003.
godini ukupna potrošnja energije bila je veća za 5,2% u odnosu na prethodnu 2002.
ukupne emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj.
U sektoru industrijskih procesa ključni izvori emisija su proizvodnja cementa,
amonijaka i dušične kiseline, koji su u 2003. godini zajedno činili 90,3% emisije iz tog
sektora. Pozitivni događaji su: proizvodnja željeza u visokim pećima i primarna proizvodnja aluminija prestala je 1992. godine, a ferolegura 2002. godine.
No, proizvodnja cementa u razdoblju 1997. - 2003. godine stalno raste i premašila je proizvodnju iz 1990. godine. U 2003. proizvedeno je 3,8 mil. tona cementa. Cilj
proizvođača je maksimalno iskorištenje postojećih kapaciteta, staklenički plinovi nisu
njihova preokupacija, barem ne dok ih država ne prisili da se time sustavno pozabave.
Građevinske djelatnosti u Hrvatskoj će i dalje bujati i proizvodnja cementa će se povećavati kao i za nju vezane emisije plinova. Proizvodnja amonijaka i dušične kiseline je u
2003. bila manja za 22% (promatrano kroz potrošnju prirodnog plina). Cilj proizvođača
je iskorištenje postojećih kapaciteta, a proizvodnja i s njome povezana emisija ovisi
prvenstveno o potražnji za pojedinim vrstama mineralnih gnojiva na tržištu.
U sektoru poljoprivrede emisija CH4 i N2O je uvjetovana različitim poljoprivrednim aktivnostima. Za emisiju CH4 je najznačajnije stočarstvo (unutrašnja fermentacija). Kako se broj stoke od 1990. smanjivao, posljedično je došlo i do smanjenja
12/14/06
3:58 PM
Page 65
emisije CH4 sve do 2000., kada je zabilježen porast emisije čiji je trend zadržan do 2003.
godine. Emisija N2O se promatra kao izravna emisija iz obrade poljoprivrednih tala,
emisija uslijed raspada životinjskog otpada (gospodarenje gnojivima) i neizravna emisija.
Slično kao i emisija CH4, od 2000. godine prisutan je trend porasta emisije N2O zbog
povećanja uporabe mineralnih dušičnih gnojiva.
Odlaganje komunalnog otpada na odlagališta dominantni je izvor emisije CH4
iz tog sektora u Hrvatskoj. Emisija ovisi o količini i sastavu otpada, uređenosti odlagališta
i primjeni mjera sakupljanja i obrade deponijskog plina. Rezultati analiza prema novom
modelu izračuna pokazuju da emisija iz ovog sektora raste uglavnom kao posljedica sve
veće količine otpada koji se odlaže na odlagališta i izostanka sekundarnih mjera smanjivanja emisija na odlagalištima (spaljivanje na bakljama, proizvodnja električne energije
iz deponijskog plina).
Na kraju ovog sažetog prikaza emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj pogledajmo još njihovu strukturu prema vrsti plina. To upotpunjuje sliku plinova po djelatnostima i ukupno daje jasnu podlogu za mjere i djelovanja na poslu smanjenja stakleničkih
plinova u Hrvatskoj.
Slika 30: Struktura stakleničkih plinova u Hrvatskoj
u godini 2003. (Gg CO2 eq)
Staklenički plin
Ugljikov
dioksid (CO2)
22 883
Didušikov oksid
(N2O)
3 221
Metan (CH4)
Fluorirani
ugljikovodici
(HFC, PFC) i SF6
Ukupna emisija
2 925
164
29 192
ZAKLJUČNO O KLIMATSKIM PROMJENAMA
U HRVATSKOJ
U porastu emisije stakleničkih plinova lavovski dio ima energetika, a od plinova
snažno po količinama dominira CO2. Sve ostale djelatnosti zajedno i svi ostali plinovi,
iako “manjinski” utjecajni, jednako kao energetika i CO2 blago rastu prema količini
emisija.
Porast nije velik ali je stalan, unatoč snažnom udjelu prenamjene zemljišta i
šuma Hrvatske na ukupnu bilancu tih plinova. Postojeća struktura djelatnosti uz postojeće tehnologije proizvodi postojeću strukturu i količine stakleničkih plinova. Prestanak
rada nekih tehnologija koje su imale snažnu potrošnju energije (za koju su radili energetski pogoni koji su suproizvodili stakleničke plinove) ili su izravno proizvodile
65
66
12/14/06
3:58 PM
Page 66
onečišćenje atmosfere stakleničkim plinovima značajna su povoljna vijest. Sve intenzivniji rad nekih pogona, kao što su cementare, koje nužno uzgred proizvode i emisije
stakleničkih plinova, nepovoljna su vijest.
Materijalni rast i rast životnog standarda, ukupni civilizacijski razvoj, tražit će
iznalaženje takvih tehnologija i rješenja koja istovremeno neće značiti i porast emisije
stakleničkih plinova. To se posebno odnosi na proizvodnju energije koja je u ukupnoj
bilanci u Hrvatskoj glavni zagađivač atmosfere.
Koji je poželjni smjer kretanja glede ovih pitanja? To je zasigurno snažnije okretanje obnovljivim izvorima energije i povećanje energetske učinkovitosti pri čemu su ideja
vodilja europski ambiciozni ciljevi i instrumenti za suzbijanje emisija. Europsko opredjeljenje za učešće obnovljivih izvora energije od 12% iz ovih izvora do 2012. godine u
ukupnoj energetskoj bilanci jedan je od izlaza.
Hrvatska već ima povoljnu situaciju glede korištenja vodnih potencijala u velikim
hidroelektranama, no ostali obnovljivi izvori s izuzetkom korištenja biomase su do sada
bili izuzetno zanemareni. Otvaranje jačeg procesa razvoja ekološke poljoprivrede za koje
postoje prirodne pretpostavke, a za
koje su institucionalne osnove postavljene tek 2000. godine, također
je jedan od načina smanjivanja
emisija stakleničkih plinova. Daljnje
unapređenje zbrinjavanja otpada,
bez obzira na to što ta grana djelatnosti najmanje sudjeluje u emisijama stakleničkih plinova, također
može dati svoj doprinos.
12/14/06
3:58 PM
Page 67
Udio Hrvatske u ukupnim emisijama stakleničkih plinova na planetarnoj razini
je malen. To nije neočekivano, jer ipak smo zemlja s brojem stanovnika kojeg ima pola
grada Londona i sa stupnjem materijalnog razvoja koji je daleko od onog zapadnoeuropskog ili američkog. Sve to nije manjak već prednost u ukupnoj priči o antropogenom
stakleničkom učinku i klimatskim promjenama. Emisije domaćeg porijekla i prema vrsti i
prema opsegu nisu nesavladiv problem.
PROCESI PROMJENE EKOSUSTAVA VEĆ SU TU A BIT
ĆE JOŠ VEĆE I BROJNIJE AKO SE PLANETARNE
EMISIJE BUDU POVEĆAVALE
Promjene koje donose porast temperature i klimatske promjene u Hrvatskoj, u
lokalnoj, domaćoj ekosferi i biosferi nisu odviše dramatične i mogu se većim dijelom, barem tijekom 21. stoljeća, savladati pravovremenom i adekvatnom prilagodbom.
Nedvojbeno je da najviše briga zadaje procjena porasta razine mora za oko
80-90 cm i nepovoljni utjecaji koje će ta klimatska promjena imati na život u priobalju na
nizu primorskih lokacija. Ponovimo, to su u prvom planu: gradovi Rovinj, Pula i Split, zapadna obala Istre, zadarsko područje, Omiš, ušće Neretve te područje Rijeke Dubrovačke. Valja reći kako će i svi drugi dijelovi jadranske obale biti na udaru porasta razine
mora. To će se dogoditi ako ni zbog čega drugog a ono zbog problema odvodnje otpadnih voda i sadašnjih kanalizacijskih rješenja koja nisu pripremljena za takvu situaciju.
Promjene u biosferi - u strukturi šuma, u ribljim svojtama u Jadranu i slično - sve
to ne mora nužno biti loša vijest. Dio vrsta će migrirati, dio će biti ugrožen toplijom klimom,
dio će nestajati. Planinska vegetacija, posebno u vršnim dijelovima koji u Hrvatskoj nigdje
ne prelaze 2000 m bit će na udaru.
Veći broj suhih i sunčanih razdoblja može povećati šanse turizmu kao važnoj
gospodarskoj grani. Opasnost vreba po vodne sustave koji u ljetnom razdoblju u primorskom dijelu zemlje ionako više nisu izdašni. Isto tako, opasnost vreba i u slavonskim
ravnicama gdje nedostatak padalina, u uvjetima kada navodnjavanje još nije razvijeno,
stvara opasnost za prinose u poljodjelstvu.
Karta rasprostiranja
Najkraće, dvije glavne brige u Hrvatskoj glede klimatskih promjena su:
krša u Hrvatskoj
stanje
voda
i
vodnih
sustava;
smanjenje
padalina,
povlačenje
pod•
zemnih voda u dublje slojeve, suše - posebno u južnim i istočnim krajevima Hrvatske;
• porast razine mora i udar te pojave na ukupni način življenja u gradovima i naseljima na najnižim kotama uz samo more.
Obilne zalihe obnovljive pitke vode u hrvatskom kršu, tom briljantnom
prirodnom spremištu vode, vrhunsko su blago koje treba očuvati i razviti sustav
distribucije tih voda do svih građana Hrvatske. Eventualno ugrožavanje dosadašnjih količina obnovljive pitke vode u Hrvatskoj iz smjera planetarnih klimatskih promjena ne možemo spriječiti. Ako će se trend smanjenja padalina
nastaviti – vode će u spremnicima ukupno biti manje. Ali to još nužno ne znači da
smo u velikom problemu. Mi po glavi stanovnika danas imamo znatno veće količine pitke vode od Europske unije. Vodu možemo, ako umijemo, mudro štedjeti i
67
pametno raspoređivati, a viškove i izvoziti te tako dobro zarađivati.
12/14/06
3:58 PM
Page 68
Život uz more u nekim dijelovima Hrvatske može biti nepovratno ugrožen. To bi
mogla biti najveća posljedica klimatskih promjena u Hrvatskoj. No, zamišljati kako obalni
dijelovi jednog Rovinja ili Split postaju Venecija ili kako dolina Neretve dijelom postaje
more, danas je teško. No, to što danas još uvijek nismo spremni o tome razmišljati ne
znači da ne bismo trebali!
Što možemo u smislu djelovanja predvidjeti za budućnost?
Ukupne projekcije emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za razdoblje
1990.-2025. godine prikazane su na slici 31. Dozvoljena kvota koja je konačno utanačena u studenom 2006 godine na sastanku Međuvladinog tijela za klimatske promjene
(IPCC) u Nairobiju u Keniji za Hrvatsku iznosi 33 400 000 tona ekvivalenata CO2.
Slika. 31: Projekcije emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj
za razdoblje 1990-2020. godine.
Kyotski protokol
68
Daljnja ukupna djelovanja na smanjenju emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj
imati će ovu kvotu za orijentir i cilj.
U energetskom sektoru se predviđa u razdoblju 2000.-2020. porast ukupnih
potreba za energijom u iznosu od 2%, porast potrošnje za 3% i porast emisije CO2 za
3%. Korištenje obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti dodatno će se poticati
uvođenjem obveze svakom proizvođaču energije da u investicijski program uključi određenu količinu obnovljive energije. Ukupni potencijali za smanjenje emisije stakleničkih
plinova u energetskom sektoru, uključujući i dodatne mjere, iznose 2,9 mil. t CO2 eq
u 2010. i 7,7 mil. t CO2 eq u 2020. godini.
U razdoblju do 2010. godine ne očekuje se značajniji učinak mjera iz sektora
šumarstva. Točan izračun učinaka mjera pošumljavanja i korištenja šumske biomase
radi povećanja zalihe ugljika predmet je širih rasprava u okviru Konvencije.
12/14/06
3:58 PM
Page 69
Sociološka istraživanja pokazuju da raspravom o klimatskim promjenama dominira nekoliko temeljnih priča („referentnih
okvira“).
• NEMA DOVOLJNO DOKAZA da se globalna promjena klime zaista događa: ona je ALARMISTIČKI MIT kojim
•
se zeleni koriste da bi se domogli potpore za svoje djelovanje.
Globalno zatopljavanje je doista na djelu, ali je riječ o PRIRODNIM KLIMATSKIM CIKLUSIMA; čovjekova
djelatnost nije uzrok klimatskih promjena. Nema razloga za zabrinutost (a ako i ima, ionako ne možemo ništa
napraviti!).
• GLOBALNO ZATOPLJAVANJE SE DOGAĐA, ALI ĆE DONIJETI DOBRE STVARI: uživajmo u toplijoj klimi i
tropskim biljnim kulturama!
• Globalno zagrijavanje se događa, ali bi PRIHVAĆANJE MJERA koje traži Kyotski protokol bilo EKONOMSKI
POGUBNO (a prihvaćanje još strožih standarda bila bi ludost).
• ČOVJEK JE PROUZROČIO KLIMATSKE PROMJENE, ALI IH NE MOŽE ZAUSTAVITI stoga im se treba prilagoditi.
• UZROK KLIMATSKIH PROMJENA JE ČOVJEKOVA DJELATNOST I NJIHOVE ĆE POSLJEDICE BITI OZBILJNE;
trebamo djelovati odlučno i sada da bismo ih ublažili, usporili i na koncu eventualno zaustavili.
Ako je Vaše stajalište blisko prvim trima navedenima, prelistajte još jednom prethodna poglavlja ove knjižice.
Čitanje narednog poglavlja možda Vam pomogne da promijenite mišljenje ako Vam je blisko četvrto ili peto od
navedenih stajališta. Ako ste pak najskloniji posljednjem od navedenih stajališta, u sljedećem ćete poglavlju naići na
neke sugestije o tome kako učiniti ono što treba!
69
12/14/06
3:58 PM
Page 70
12/14/06
3:58 PM
Page 71
Priča PETA
12/14/06
3:58 PM
Page 72
ŠTO ĆEMO (U)ČINITI?
Svi se slažu kako su posljedice materijalnog rasta, koji se odvija uz proizvodnju
stakleničkih plinova i onečišćenje atmosfere, štetne te da će - ako se ništa ne promijeni
u ponašanju moderne civilizacije - biti još i gore, mnogo gore. Razlozi zašto se spomenuti rast odvija na način da se suproizvode staklenički plinovi su u sustavima ljudskih
vrijednosti i htijenju za većim materijalnim standardom, komforom, moći, bogatstvom.
Materijalni rast i profit ciljevi su broj jedan moderne zapadne, odatle i svjetske civilizacije.
Tko ne raste, kažu, ne razvija se, stagnira ili čak propada. Zemlja s malim BDP-om po
glavi stanovnika ili s BDP-om koji ne raste je neuspješna, jadna zemlja. Čini se, nema
se kuda – valja stalno rasti! Što više to, navodno, bolje!
Unatoč toj ideologiji rasta koju promovira zapadna kultura življenja - a koju
usvajaju i mnogoljudne, velike zemlje poput Kine, Indije, Japana, Brazila i mnoge druge
- niz zemalja ne raste, guši se u dugovima i naprosto je slika masovnog siromaštva. U
većini tih zemalja emisije stakleničkih plinova nisu posebno značajne. Naime, način
života i razina tehnološke razvijenosti su takve da se niti u energetici, niti u prometu, niti
u industriji, niti u poljoprivredi (siromašni nemaju novaca za mineralna gnojiva!), a niti u
djelatnostima zbrinjavanja otpada (siromašan je otpad siromašnih!) ne pojavljuju značajnije količine stakleničkih plinova. Planetarna avangarda emisija stakleničkih plinova,
onaj prvi jurišni ešalon iniciranja klimatskih promjena čine zemlje razvijenih gospodarskih
djelatnosti, zemlje visoke ukupne potrošnje energije, roba i usluga, tehnološki razvijene
zemlje, gorivima fosilnog porijekla bogate zemlje i slične.
Što može donijeti promjenu na bolje, što može države i ekonomije svijeta
usmjeriti k smanjenju emisija stakleničkih plinova s ciljem da se u budućnosti zaustavi
porast temperature atmosfere i tako posredno smanje daljnje klimatske promjene?
Sve počinje od načina kako mi ljudi vidimo stvari, kako si konstruiramo sliku
stvarnosti, u ovome slučaju sliku emisija stakleničkih plinova, sliku uzroka i posljedica
porasta temperature, sliku klimatskih promjena.
Nije situacija u svim zemljama
ista. U Velikoj Britaniji laburistička
vlada problem klimatskih promjena
stavlja na visoko treće mjesto svoje
političke agende a akcije koje inicira i poduzima poprimaju sustavne
oblike. Većina političkih i poduzetničkih elita u većini zemalja ipak se
tim pitanjem uglavnom još ne bavi.
11
72
KAKO LJUDI VIDE (PERCIPIRAJU) PROBLEM
KLIMATSKIH PROMJENA
Na sljedećim stranicama ove knjižice nastojat ćemo vas nagovoriti da i Vi osobno
učinite ponešto što bi pridonijelo ublažavanju klimatskih promjena. Važući vlastitu
spremnost da i sami učinite nešto „protiv klimatskih promjena“, vjerojatno ćete si postaviti
sljedeće pitanje: „Ako je vjerojatnost znatnijih promjena klime razmjerno velika, a njihove
su posljedice toliko ozbiljne i obuhvatne da ih nije pametno jednostavno zanemariti te
čekati i vidjeti što će se dogoditi (tj. ako stvari stoje onako kako smo ih dosad opisali),
kako to da klimatske promjene nisu jedna od najvažnijih tema javnih rasprava?11 Kako
to da je ta problematika još uvijek slabo prisutna u medijima, građani o njoj znaju vrlo
malo, a vlast – čini se – ne poduzima za sada još ništa? Kako to da svi i dalje žive kao
12/14/06
3:58 PM
Page 73
da klimatskih promjena nema ili da su one zanemarive? Zašto bih – ako je tako – ja
trebao/trebala nešto poduzeti?“
KLIMATSKE PROMJENE U MEDIJSKOJ
BORBI ZA OPSTANAK
Dio odgovora na navedena pitanja jest u jednostavnoj činjenici da trenutna
istaknutost neke teme u društvenim raspravama ne mora odgovarati njezinoj objektivnoj
važnosti. Primjerice: na tipičnoj naslovnoj stranici dnevnih novina u pravilu je vrlo malo
tema o kojima će se raspravljati i za sedam dana, a neki od izrazito važnih društvenih
problema uopće se ne spominju. Jedan od načina na koji društvene znanosti objašnjavaju taj nesklad između pozornosti koju javnost pridaje nekoj temi i njezine objektivne
važnosti jest tzv. „model javnih arena“.
Prema tom modelu, pažnja javnosti je rijedak resurs (ne može mnogo toga biti
„od najveće važnosti“, jer onda ništa ne uspijeva mobilizirati javno mnijenje!) za koji se
bore različiti akteri koji su zainteresirani za to da neka tema postigne karijeru „prvorazredne društvene teme“, „prioritetnog društvenog problema“ i sl. Ti akteri nastoje
„izgraditi“ temu koju žele promovirati u „društveni problem“ i „progurati“ je u žižu interesa
javnosti. Akteri djeluju u okviru različitih javnih arena (znanost, nevladine organizacije,
političke organizacije, gospodarstvo, tijela vlasti, industrija zabave, vjerske organizacije,
međunarodne organizacije itd.). U različitim arenama akteri definiraju problem na različite
načine, naglašavajući one strane za koje su zainteresirani i „kompetentni“. Kada je riječ
o klimatskim promjenama, znanstvenici najčešće govore o vjerojatnosti globalne promjene klime, njenoj brzini i uzorcima te oblikuju različite scenarije nastojeći procijeniti
njihovu vjerojatnost (naravno, naglasit će i potrebu opsežnijih daljnjih istraživanja!);
političke organizacije najčešće spominju one strane problematike koje su politički
isplative (ne očekujemo, npr. da predlažu veće poreze, veću cijenu energije i sl., jer će
po svoj prilici izgubiti izbore!); zeleni nastoje mobilizirati javnost crnim scenarijima (bolje
je pretjerati nego podcijeniti problem!); od vjerskih organizacija očekujemo da o klimatskim promjenama raspravlja s gledišta moralne odgovornosti čovjeka za živi svijet;
masovni mediji preferiraju dramatične priče kojima su u središtu ljudi i njihove pojedinačne sudbine itd. Ukratko, svaki od aktera nastoji klimatske promjene staviti u okvir
sukladan svojim interesima i nametnuti svoje gledište kao dominantno ponajprije u
vlastitoj areni a potom ga – putem savezništva s akterima srodnih okvira u drugim
arenama – učiniti „općevažećim nazorom“.
Da bi problematika klimatskih promjena došla u središte interesa opće javnosti, ona
dakle mora proći žestoku borbu „u više rundi“: prije svega se mora nametnuti kao
dominantna u okviru jedne od arena, a nakon toga ju čeka borba s drugim potencijalnim
društvenim problemima iz drugih arena. Od golemom broja „potencijalnih problema“ tu
borbu uspijeva preživjeti samo njih nekoliko, a i njihov život je najčešće kratka vijeka.
Prema jednom sličnom modelu, koji se može vrlo dobro primijeniti na klimatske promjene, „život društvenih problema“ prolazi sljedeće faze:
73
12/14/06
3:58 PM
Page 74
1. pretproblemska faza (problem objektivno postoji, ali se još nije izborio za
pažnju javnosti, iako se akteri u pojedinim arenama njime već uvelike bave);
2. alarmantno otkriće i euforički entuzijazam (zbog nekog izvanrednog, dramatičnog događaja javnost naglo postaje svjesna problema; svijest o problemu prati uvjerenje o mogućnosti da ga „društvo učinkovito i brzo riješi“);
3. sagledavanje troškova (uviđa se kako je cijena rješavanja problema zapravo vrlo visoka i da bi bile potrebne žrtve velikih grupa stanovništva te da je
problem povezan s uvjetima koji nekim drugim grupama donose znatne
koristi);
4. postupno opadanje interesa javnosti (iako je malo napravljeno da se
problem riješi);
5. postproblemska faza (problem životari na margini zanimanja javnosti; njime
se bave specijalisti u pojedinim arenama).
Nije lako dati općenit odgovor na pitanje „u kojoj je fazi“ problematika klimatskih
promjena. Različite zemlje nejednako su odmakle na navedenoj ljestvici: neke su već u
znatnoj mjeri osjetile klimatske promjene i ozbiljno ih nastoje umanjiti ili se barem prilagoditi novonastalim uvjetima uz što nižu socijalnu cijenu; druge su pak zemlje tek na
početku puta.
Hrvatska je prema razini opće društvene osviještenosti o važnosti klimatskih promjena još u pretproblemskoj fazi.
Klimatske promjene se doduše pojavljuju u medijima ali je to pojavljivanje u pravilu povezano s ekstremnim vremenskim
događajima u nas i u svijetu, a i tada se o klimatskim promjenama češće piše kao o prirodnoj senzaciji i zanimljivosti
nego kao o prijetećoj, izglednoj zbilji koja će negativno utjecati na kvalitetu življenja, gospodarstvo i slično. Niti u
pojedinim arenama nismo odmakli mnogo dalje: sustavna znanstvena mjerenja i izrada znanstveno utemeljenih
scenarija na začetku su. Djelatnosti vezane za klimatske promjene koje su u nadležnosti tijela državne i lokalne vlasti,
obrazovnog sustava i slično također su u početnoj fazi. Hrvatsko gospodarstvo se emisijama stakleničkih plinova u
smislu ovladavanja ovim problemom još pretežno ne bavi.
74
Ako se, dakle, pitate zbog čega biste Vi osobno trebali učiniti nešto za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu uvjetima koji se mogu očekivati, odgovor je
jednostavan: klimatske promjene su zapravo već nastupile (ako ih svojim svakodnevnim
iskustvom teško možemo registrirati) i jednostavno nema vremena čekati da problem
„sazrije prema uobičajenoj proceduri“ – tada će već biti prekasno ili će cijena koju će
trebati platiti biti mnogo veća.
Klimatske promjene su po svom karakteru i težini problema sposobne stalno i
sve više pritiskati pažnju i percepciju modernih ljudi. Redovni obrazac, „ono što se dugo
i stalno ponavlja prestaje okupirati ljudsku pažnju“ ovdje neće vrijediti. Činjenice koje će
pritiskati donosit će unutar iste priče nova poglavlja koja će nam biti zanimljiva, htjeli mi
to ili ne, dakle prisilno.
Dakako, postojeći model reagiranja prema kojem je vidljivo kako se ljudi brzo
zamaraju ”novostima” i ”dramatičnim, važnim” događajima će djelovati: usporavat će
kretanje problema GZ i KP prema središtu javne pažnje. Praktični problemi koje će ove
12/14/06
3:58 PM
Page 75
promjene donositi čovječanstvu, kroz procese i na načine kako smo dali naslutiti u
prethodnim poglavljima, tjerat će ovo pitanje stalno natrag u žarište. Kad nas nešto
”svrbi”, a klimatske promjene na stotine svojih praktičnih načina će upravo to činiti, mi
ćemo se ”svrbjeti”.
I ono najvažnije: koliko bude u žarištu pažnje, toliko će kvalitetno i brzo problem
klimatskih promjena biti rješavan. Koliko bude smatran važnim, toliko će mu se pažnje,
vremena, novaca, socijalne energije davati. Proces odgoja i obrazovanja za klimatske
promjene ima svoje mjesto u osvajanju ljudske pažnje i pomicanju problema GZ i KP u
žarište te pažnje i djelovanja.
NOVI OBLICI PONAŠANJA I NOVE TEHNOLOGIJE
DONIJET ĆE SMANJENJE EMISIJA ANTROPOGENIH
STAKLENIČKIH PLINOVA (?)
Izazov za ljudsku spoznaju i djelovanje na pitanju smanjenja emisija stakleničkih
plinova je golem. Situacija u kojoj su ugroženi globalni ekološki temelji življenja je nova.
Nema dovoljno iskustava, nema organizirane percepcije da se tako nešto brže očitava
kao opasnost, nema navika i sustava (institucija) za reagiranje. Pogotovo ne za brzo
reagiranje.
Problem globalnog zatopljavanja i klimatskih promjena riješit će, kažu, tehnologije. Dakako, političke i poslovno-investicijske odluke koje bi podržale i potakle razvoj
novih tehnologija tome bi trebale prethoditi.
Svijet ima još najviše 20 godina da zaustavi klimatsku katastrofu. Tako kažu
znanstvenici početkom 2006. godine. Nove tehnologije trebaju, govori se, omogućiti
smanjenje emisije ugljičnog dioksida za 2.6% svake godine sve tamo do 2025. godine.
Ako se to ne uradi - ako se reducira manje, ako se krene kasnije - tada više redukcije stakleničkih plinova neće biti učinkovite. Količina CO2 i drugih stakleničkih plinova
ispuštena u atmosferu bit će tolika da po posljedicama više neće biti moguć povratak na
staro, na svima poznate načine urednog samoobnavljanja biosfere i živog svijeta. Otvorit
će se krug danas nepoznatih promjena prema novim stanjima u uvjetima života živog
svijeta, glede kvalitete staništa, glede parametara svih onih preciznih mikro ekoloških
uvjeta koji svakom živom biću trebaju da bi ono živjelo onako kako je oduvijek poznato.
«Točka bez povratka» bit će dosegnuta.
Mogu li postojeće svjetske tehnologije i načini djelovanja u poljoprivredi, energetici, industrijama različite vrste te u zbrinjavanju otpada i prometu (koje suproizvode
milijune tona CO2 i drugih stakleničkih plinova) biti mijenjane? Mogu! Ali to mora postati
prioritetni razvojni cilj država, privreda i društava modernog svijeta. To danas nije slučaj.
Kada bi se to počelo događati, upravljači zemalja i građani moraju bez ostatka i rezerve
postati svjesni da su tolike promjene, investicije i inovacije nužne i neophodne.
Ljudsko biće i kao pojedinac i kao rasa spremno je promijeniti ponašanje tek
kada vidi da mu se ta promjena isplati, kada se uvjeri da mu koristi. Neko vrijeme, dok
to ne shvati, može djelovati i u korist vlastite štete, budući da štetu naprosto još ne vidi.
Ekonomske koristi od aktivnosti koje uzgred suproizvode onečišćenje globalnog prirod-
75
12/14/06
3:58 PM
Page 76
nog resursa – Zemljine atmosfere goleme su i nedvojbene. Ekološke štete se pojavljuju,
sve su češće, na sve više mjesta u svijetu pojavljuju se bolne posljedice, sve intenzivnije
i teže. Ali, hod nadolaska ekoloških šteta (dok ekonomske koristi paralelno rade svoje)
spor je, a nevolje od globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena još su takve da se ono
od jučer brzo zaboravlja ili bar potiskuje u drugi plan. Kao što su se uostalom potiskivale
hipoteze, nalazi i upozorenja znanstvenika kroz proteklih pola stoljeća!
U vaganju ekonomskih koristi od materijalnog rasta (koji, eto, uzgred suproizvodi
stakleničke plinove) i globalnih ekoloških šteta od njih nastaje nov način procjene i izračuna
što se ljudskoj rasi isplati, što joj u ukupnosti koristi a što ne. Nastajanje tog novog načina
mišljenja ide jako sporo. Danas, novi holistički način izračuna ekonomskih koristi i ekoloških šteta od materijalnog rasta koji ima za posljedicu GZ i KP očigledno još ne dominira
i ne upravlja ponašanjem ljudske rase. No, ipak se kreće u tom smjeru. Sporo i mukotrpno. Znanstvenici svijeta mjere, analiziraju, upozoravaju. Međunarodna politička zajednica i birokracija se trude oko dogovaranja poteza za ovladavanje emisijama stakleničkih
plinova. Sve je to još malo, ali nešto jest. Civilno društvo i građani, ne doduše toliko u
Hrvatskoj, kroz djelovanje udruga bdiju nad problemom i predlažu promjene na razini
uzroka, zagovarajući jačanje korištenja obnovljivih izvora energije naspram fosilnih,
drugačiji način zbrinjavanja otpada, ekološke oblike poljoprivrede i slično.
PRILAGODBA KAO KRATKOROČNO
RJEŠENJE PROBLEMA
76
Teško je povjerovati da će se moderni svijet odreći rasta iako isti suproizvodi
stakleničke plinove i sve mijene i štete koje iz njih proizlaze kao nusproizvod. Pažnja
modernih ljudi se stoga snažno okreće domišljanju prilagodbe na klimatske promjene. To je naravno moguće dok su klimatske promjene takve i tolike da se na njih još
uopće mi ljudi i živi svijet u ukupnosti možemo prilagoditi.
Tako Europska agencija za okoliš navodi da je za uspješnu strategiju prilagodbe
potrebno: identificirati sve klimatski osjetljive komponentne ekosustava i društva; precizno i što je moguće detaljnije procijeniti rizike; identificirati potencijalne solucije za
prilagodbu; odlučiti se za određene mjere i početi ih primjenjivati; stalno motriti primjenu
mjera, stalno ih ponovno procjenjivati u njihovim učincima i stalno unapređivati sustav
mjera za prilagodbu.
Od inicijalne identifikacije problema do artikulacije i primjene sustavnih i
raznovrsnih mjera dug je put. Posebno je težak prelazak na praktične mjere budući ono
zahtjeva ljude, opremljene i osposobljene nove institucije, nova materijalna sredstva (od
kuda ih uzeti?) i ulaganje novih socijalnih energija jednog društva /države.
Dobrobiti od primjene strategija prilagodbe trebali bi biti sljedeći:
• povećanje izdržljivosti, žilavosti stvaranih ljudskih infrastruktura (stanovanje,
promet i sl.) i dugoročnih investicija;
• povećanje fleksibilnosti ranjivih društvenih sustava;
• osnaživanje prilagodljivosti ranjivih prirodnih sustava;
• okretanje trendova koji povećavaju ranjivost klime;
• unapređenje javne svijesti, znanja i pripremljenosti na mijenjanje.
12/14/06
3:58 PM
Page 77
Suvremeni svijet, kako bogati na svoj način tako siromašni na svoj način, jest
pragmatičan, do krajnjih granica štedi na neophodnim ekološkim investicijama, u tržišnoj
borbi sustavno minimizira troškove produkcije (ekološki i socijalni troškovi tu su u prvom
planu!) i stoga se teško i mukotrpno okreće «procesima okretanja trendova koji povećavaju ranjivost klime».
S našeg stajališta, na prvom bi mjestu trebao biti trud na polju «okretanja
trendova koji povećavaju ranjivost klime». Jednostavno i kratko: sve društvene aktivnosti
i sve tehnologije koje suproizvode stakleničke plinove sustavno zamjenjujmo kroz
određeni broj godina i desetljeća onima koji to ne čine! Govoriti kako još nije vrijeme,
kako nam je tehnologija neadekvatna i kako treba dosta vremena da se promjeni – moguće je. No, potrebno je onda i društveno korisno paralelno obrazovati i osvještavati
ljude i na temu ukupne društvene cijene takva odlaganja i ponašanja.
ŠTO MOŽE UČINITI POJEDINAC?
Što za sada mogu države i politički i gospodarski sustavi modernog svijeta vidjeli
smo u dijelu pod naslovom „Globalni odgovor“.
Ono što možete učiniti kao pojedinac ili u okviru svoje obitelji dragocjeno je ali
nedovoljno. Značajnije je ono što možete učiniti kao građanin, na različite načine: dobro
je koristiti bicikl umjesto automobila ali je jednako važno pritiskati lokalnu vlast da
poboljšavanjem javnoga prijevoza stvori uvjete za to da ne treba graditi treću, četvrtu ili
petu traku gradske avenije, ili pak „gurati vlast“ da donose odgovarajuće mjere, prihvati
međunarodne obaveze i odgovornosti i slično.
Stoga pri procjeni aktivnosti ponajprije prihvatite one za koje je razumno
pretpostaviti da će biti najučinkovitije, ali ne propustite učiniti niti ono što je naizgled
nevažno: kad se čini prvi korak, nije važno da bude spektakularan. Kao što se emisije
stakleničkih plinova stalno kumuliraju, tako se i koraci koji ih smanjuju jednako tako stalno
kumuliraju i tako smanjuju postojeće emisije.
Prvi koraci su u štednji pri potrošnji svega što koristimo, a posebno u štednji
energije i energenata: trošimo ih manje, trošimo ih drugačije. Mogućnosti štednje su
velike, no njenom prakticiranju se suprotstavljaju navike u ponašanju, često navike
rastrošnosti, neznanje i slično, čak i onda kada se novaca nema napretek, kada bi
štednja donijela ne samo ekološke već i ekonomske koristi.
U narednoj slici predstavljamo primjer mogućnosti uštede troškova za energiju
i smanjenje emisije CO2 u domaćinstvu, imajući na umu naše hrvatske a ne neke
američke ili engleske uvjete.12
Primjer pokazuje kako se prakse smanjenja emisija stakleničkih plinova mogu
poduzimati u svakom domaćinstvu. Potrebno je činiti svjesne odabire. Ti odabiri se
odnose na odabir tehnike i tehnologije koju koristimo u djelatnostima grijanja, hlađenja,
čuvanja hrane, kuhanja, svih aktivnosti koje koriste naprave koje troše električnu energiju, te u vožnji automobila. Za sve aktivnosti koje nam trebaju u modernom životu već
danas postoje naprave i načini življenja koji troše drugačiji izvor energije, koje troše manje električne struje, goriva za automobil, koji naprosto temeljno štede i manje izravno ili
neizravno onečišćuju atmosferu stakleničkim plinovima. Odabiri se također, dakako,
odnose na način i opseg korištenja energije i goriva. Uštedjeti se može mnogo. Činimo
li to ili našim ponašanjem upravljaju loše navike, rastrošni mentalitet, neznanje!?
12
Primjer je izradio dr. sc. Vladimir
Jelavić iz tvrtke «Ekonerg» u Zagrebu.
77
12/14/06
3:58 PM
Page 78
Slika 32: Primjer mogućnosti uštede troškova za energiju i
smanjenje emisije CO2 u domaćinstvu
Izvor: „Ekonerg d.o.o.“, Zagreb, 2006.
Društva temeljena na (intenzivnom) znanju, poput na primjer skandinavskih, u
ovome smjeru čine uporne i sustavne korake u promjeni tehnologija i promjeni ponašanja. Učenje u svemu tome, doživotno i svakodnevno učenje a ne tek ono iz školskih klupa,
ima središnje mjesto. Imaju li građani Hrvatske znanja o tome? Uglavnom nemaju. Natjerati sve građane da uče na tu temu nije moguće. No, učit će ih ekonomska i ekološka
nužda. Tome će pomoći sustavne državne mjere koje se planiraju. Usput, nije li moguće
iz sredstava proračuna, dakle izvorno iz poreza svih građana, financirati reklamiranje tih
ekoloških i štedljivih mjera jednako uporno i agresivno kao što se reklamiraju mnogobrojne robe i usluge, proizvodi koji u osnovi pridonose porastu stakleničkih plinova.
Primjer poput ovog koji smo naveli ukazuje na ključnu spoznaju kako svatko može
učiniti nešto za smanjenje emisija stakleničkih plinova, bilo izravnom promjenom količina
njihovog ispuštanja, bilo kroz štedljiviju i drugačiju korištenje električne energije, plina,
goriva za vozila i slično.
Ne može se nešto u fizičkom opsegu smanjiti tako da se kratkotrajno naprežemo oko toga. Dijete za mršavljenje
su uglavnom kratkog dometa. Smanjimo kilograme, poslije nam se opet vrate. Zašto? Zato jer nastavimo unos kalorija
po starom. Potrebno je prestrukturirati prehranu zauvijek, za stalno. Tek tada će biti uspjeha u mršavljenju.
Slično je sa smanjenjem emisija stakleničkih plinova. Potrebno je restrukturiranje načina proizvodnje i načina
potrošnje suvremenog čovječanstva. Trošiti drugačije i manje. Proizvoditi drugačije, bez toliko onečišćenja u djelatnostima koje proizvode stakleničke plinove.
78
Navedeni i svi slični primjeri pokazuju kako je dragocjena i dvostruko, ekološki
i ekonomski korisna svaka aktivnost te da svako domaćinstvo može dati svoj doprinos.
12/14/06
3:58 PM
Page 79
Navedeni primjer zorno pokazuje što dobivamo ako promijenimo tehnike i tehnologije
koje koristimo i ako promijenimo ponašanje. Mjere promjena i štednje donose ekonomske uštede i neizravno pridonose smanjenju ispuštanja CO2 u atmosferu.
No, treba znati kako i – ono najvažnije – treba htjeti. A da bi se nešto htjelo treba
imati određenu svijest, određeno stajalište o tome koliko je nešto važno. Iz opisa posljedica globalnog zagrijavanja jasno je zašto je važno sudjelovati u smanjenju stakleničkih
plinova.
(U)ČINITI I BITI UČINKOVIT U SMANJENJU ONEČIŠĆENJA
ATMOSFERE STAKLENIČKIM PLINOVIMA
Svatko, i država i biznis (produkcija) i građani, civilno društvo diljem svijeta mogu
učiniti nešto na ovome važnom polju. Samo o toj temi mogla bi se sastaviti i napisati
jedna druga, triput deblja knjiga od ove.13
Svi spomenuti sektori djelatnosti (energetika, industrijski procesi, poljoprivreda,
zbrinjavanje otpada i promet) koji proizvode razne stakleničke plinove u različitim omjerima mogu promjenom sadašnjih tehnologija s vremenom - nešto odmah, nešto kroz
kratko a nešto kroz duže vrijeme - učiniti pomak na bolje. No, sve bi to morala biti svjesna,
planirana, dugoročno sustavno vođena i ekološko-ekonomski isplativa akcija. Ova akcija
traži motivaciju, socijalnu energiju i sredstva, odnosno novac.
Hrvatska proizvodi stakleničke plinove prije svega u energetici – 77.2 %, a ostalo
otpada na industrijske procese (9.7%), poljoprivredu (11.2%) te na zbrinjavanje otpada
svega 1.9%. Energetika i industrijski procesi proizvode struju, goriva koja se plasiraju
na tržištu. Potrošnju goriva u vožnji automobila «odrađuju» pojedinci, obitelji, ustanove,
tvrtke. Električnu struju troše domaćinstva, postrojenja, ustanove. U strukturi stakleničkih
plinova u Hrvatskoj dominira CO2 s 78.4%. Tu su još metan s 10%, didušikov oksid s 11%
i svi ostali plinovi s 0.6%.
Promjene postojeće prakse i smanjenje emisije stakleničkih plinova na tim
temeljima moguće su i u proizvodnji i u potrošnji. Stoga je država u jesen 2006. godine
predvidjela niz mjera na različitim razinama: i na tehnološkoj i na financijsko-gospodarskoj i na zakonodavnoj i na odgojno-obrazovnoj (vrijednosti i znanja).14
Provedbeni program je razrađen po djelatnostima u kojima staklenički plinovi
nastaju i obuhvaća niz mjera.
Opće energetske mjere su:
• povećanje energetske efikasnosti;
• sigurna dobava i opskrba energijom;
• diversifikacija energenata i izvora;
• korištenje obnovljivih izvora energije;
• postizanje realnih cijena energije i razvoj energetskog tržišta i poduzetništva;
• zaštita okoliša.
U osnovnoj literaturi na kraju našeg priručnika preporučujemo jednu
od mnogih budući da je tematski
vrlo sveobuhvatna: Guy Dauncey i
Patrick Mazza: Stormy Weather, 101
Solutions to Global Climate Change. New Society Publishers, Canada, 2001. Vidi: www.newsociety.com.
13
Pogledati poglavlje 4. «Politika i
mjere» u: Nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj
konvenciji UN-a o promjeni klime
(UNFCCC), Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb, prosinac, 2006.
14
79
12/14/06
3:58 PM
Page 80
Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (Narodne novine br.
38/02) razmatra i razrađuje tri scenarija energetskog razvoja:
Scenarij S1: klasične tehnologije, bez aktivnih mjera države; utemeljen na
pretpostavci usporenog uključivanja novih tehnologija i nedostatnoj aktivnosti države u
restrukturiranju energetskog sektora, nepodupiranju energetske efikasnosti, obnovljivih
izvora energije i zaštite okoliša;
Scenarij S2: nove tehnologije i aktivne mjere države, u kojemu se očekuje kako
će političko i gospodarsko uključenje Hrvatske u Europsku uniju, uz dobre gospodarske
učinke imati i povoljne učinke u pogledu prijenosa tehnologija te da će organiziranost
države relativno brzo doseći razinu koja omogućava djelotvornu, društveno korisnu
intervenciju države;
Scenarij S3: izrazito ekološki scenarij, polazi od pretpostavke da će globalni
problem stakleničkog efekta i koncept održivog razvitka na svjetskoj razini već do 2010.
godine osjetno djelovati na preusmjeravanje sveukupne svjetske industrije i gospodarstva uopće, na izrazito energetski efikasne tehnologije i prema obnovljivim izvorima
energije, uključujući i vodik.
80
Osnovni kriteriji i njihovi ciljevi za odabir prioriteta među četrdesetak mjera za
smanjenje emisije stakleničkih plinova u svim sektorima su:
• razvojne koristi, definiraju tehnologije za ublažavanje klimatskih promjena i
prilagodbu koje pružaju najveću korist (vrijednost) u postizanju nacionalnih
razvojnih prioriteta;
• potencijal primjene, definira stupanj primjene tehnologije koji se može postići
uz prevladavanje glavnih zapreka;
• doprinos ciljevima politike klimatskih promjena, definira tehnologije koje najviše
pridonose smanjivanju emisija stakleničkih plinova.
Prioritetne mjere (tehnologije) za smanjenje emisije stakleničkih plinova, utvrđene u Nacionalnom izvješću su:
• vjetroelektrane;
• korištenje biomase za proizvodnju toplinske energije;
• poboljšanje toplinske izolacije i energetski efikasna izgradnja;
• korištenje biomase u kogeneraciji;
• povećanje korištenja biodizelskog goriva.
Prema rezultatima analize osjetljivosti, dvije su dodatne mjere koje bi se također
trebale razmatrati u procesu prijenosa tehnologija:
• neselektivna katalitička redukcija N2O u proizvodnji dušične kiseline;
• termička obrada otpada uz proizvodnju energije.
Sve te strategije, scenariji i mjere čekaju mnoge zapreke i rizici u procesu ostvarivanja. Ove su zapreke povezane uvelike s mentalitetom ljudi, (ne)znanjem sudionika,
razvojnom i političkom voljom s jedne strane te s financijskim sredstvima s druge strane.
Tehnički aspekti rješenja manji su problem.
Ključni politički dokument koji bi trebao definirati poziciju, ciljeve i načine ostvarenja obveza iz Konvencije i Kyotskog protokola je Strategija i akcijski plan za ublaženje klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj koji bi trebao biti prihvaćen do kraja
2006. godine.
12/14/06
3:58 PM
Page 81
ZAKLJUČAK:
PREMA SUSTAVNIM AKTIVNOSTIMA U
ODGOJU I OBRAZOVANJU O KLIMATSKIM
PROMJENAMA U HRVATSKOJ
Sve što je u ovoj knjizi (popraćenoj CD-om za prezentaciju slikovnih materijala)
rečeno o uzrocima i posljedicama - kako na planetarnoj tako i na europskoj i hrvatskoj
razini - smjeralo je Vas pokrenuti na razmišljanje.
U užurbanim vremenima u kakvima živimo za mnoge važne stvari nema vremena. Ova tema je jedna takva, važna stvar. Ako nam nešto jako skrene pažnju na važnu
stvar zamijetit ćemo je, počet ćemo o njoj misliti. Ako ne, ništa - proći ćemo pored nje i
u budućnosti se susresti s dramatičnim posljedicama.
Ima li dakle za informiranjem, učenjem, obrazovanjem o klimatskim promjenama
potrebe i smisla? Ako stvari stoje tako kako je opisano i kako se sve češće i javno, izvan
znanstvenih krugova govori, odgovor je - ima itekako!
:;:
U obrazovnom sustavu, od osnovne škole do sveučilišne naobrazbe, tema
globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena treba sustavno i sve više dobivati svoje
mjesto. Zaduženi za obrazovanje u Hrvatskoj, zajedno s drugim sektorima, moraju ovu
temu integrirati u obrazovne programe i to na razini većoj i široj od jednog školskog sata.
Nevladine organizacije mogu ponijeti teret izvaninstitucionalnog obrazovanja građana, no
za takav posao trebaju dobiti potporu države jer je teško povjerovati kako će takvo
obrazovanje hrvatski građani željeti plaćati iz svog džepa.
Određeno kumuliranje znanja mora se dogoditi i u državnoj upravi i njenim
djelatnicima budući da oni iniciraju, artikuliraju i vode zakonodavne i izvršne procese,
organiziraju društvene snage stručnih znanja, odlučivanja i upravljanja društvenim
životom u okviru države. Država organizira opstanak, to joj je posao. Novi veliki posao
je organizacija opstanka vezanog uz negativne posljedice globalnog zagrijavanja i
klimatskih promjena.
Svi sektori djelatnosti koje uz proizvodnju električne struje, plina, cementa, hrane
i slično proizvode i stakleničke plinove (a vidjeli smo da energetika u tome snažno
prednjači u Hrvatskoj s udjelom od više od ¾,) moraju detaljno prepoznati u čemu je
problem i razviti sustav mjera i koraka kojima će smanjiti emisije stakleničkih plinova.
Pritom će hrvatske šume jednako kao i do sada trebati njegovati i obnavljati, ne samo u
njima vršiti sječu.
Moderno obrazovanje odgovara na nove izazove, na promjene. Sukladno tome
mora odgovoriti i na pitanje klimatskih promjena!
Ponavljamo, problemom klimatskih promjena ne može se ovladavati bez novih
81
12/14/06
3:58 PM
Page 82
spoznaja i novih znanja, bez više razine svijesti od postojeće svijesti o tome. Bez novih
znanja i spoznaja nećemo potaknuti onu neophodnu motivaciju potrebnu da se uopće
povjeruje i shvati zašto i kako je VAŽNO DJELOVATI na području globalnog zatopljavanja
i klimatskih promjena.
Kada se povjeruje, kada se shvati da je VAŽNO već smo na dobrom, plodnom
putu. Taj trenutak je glavna prekretnica. Ljudima je VAŽNO samo ono što je vrhunska
vrijednost oko koje se onda i praktično angažiraju. Život, živi svijet, obrana života i živog
svijeta, obrana dosadašnjeg ekološkog standarda življenja koji nam je donio toliko dobra
i na koji smo se toliko navikli da ga više nismo niti svjesni takva je vrhunska vrijednost.
Isplate li se sve dosadašnje i buduće akcije spašavanja života i živog svijeta od
opasnosti daljnjeg porasta globalnog zagrijavanja i svega što ono već remeti i sprema se
poremetiti u dosadašnjem načinu stalnog obnavljanja života na Zemlji? Hoće li se isplatiti
ulaganja socijalne energije i novaca? Pokušajmo ovaj mentalni eksperiment: zamislimo
da i dalje zaigrani rastom, zagledani u sve veći standard i komfor ne činimo ništa već pasivno i rezignirano, neosviješteno, tupo i glupo, otuđeno gomilamo stvari i materijalna
bogatstva i čekamo posljedice po prirodne osnove života na kojima sve što imamo i
živimo - stoji! Jednostavno za zamisliti, zar ne?!
Život je važan, svatko će se složiti s time. Obrana života i prirodnih osnova je
važna, tko bi tome proturiječio osim luđaka i okorjelih nihilista?! Ali kako se društveno
učinkovito organizirati, kako uspješno prijeći s razmatranja i dogovora, s riječi na djela?
Res, non verba. Riječi, a ne djela, kaže još stara latinska. To je otvoreno pitanje, s njim
živimo i živjet ćemo u godinama koje dolaze. Potpomognuti novim znanjem i dobro
informirani lakše ćemo i sami naći odgovor i put prema učinkovitome.
82
12/14/06
3:58 PM
Page 83
OSNOVNA LITERATURA I
IZVORI PODATAKA
Glavač, Vjekoslav: 2001: Uvod u globalnu ekologiju, II. ispravljeno i dopunjeno izdanje.
Hrvatska sveučilišna naklada; Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja;
Pučko otvoreno učilište Zagreb, Zagreb, 203 str.
McKibben, Bill: 2005: Smrt prirode – Čovječanstvo, klimatske promjene i priroda.
Biovega, Zagreb, 220 str.
Dauncey, Guy., Mazza, Patrick: 2001: Stormy weather; 101 Solutions to Global
Climate Change. New Society Publishers, Gabriola Island – Canada, 270 str.
Nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda
o promjeni klime (UNFCCC), Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva. Zagreb, prosinac 2006.
EEA REPORT NO4 / 2004 / Impacts of Europe s Changing Climate, European
Environmental Agency. Copenhagen, 2004.
Living Planet Report 2006: WWF – Gland, Switzerland, Global Footprint Network –
Oakland, USA, Zoological Society of London – London, UK. 2006.
Climate Changes 2001: The Scientific Basis, IPCC Report, Cambridge University
Press, Cambrdige, U.K; New York, U.S.A; Melbourne, Australia; Madrid, Spain;
Cape Town, South Africa. 2001.
83
12/14/06
3:58 PM
Page 84
BILJEŠKE O AUTORIMA
Vladimir Lay, rođen u Zagrebu 1947. godine. Politolog, sociolog i polonist, doktor znanosti s područja sociologije. Zaposlen u Institutu društvenih znanosti «Ivo Pilar»
(www.pilar.hr) u Zagrebu kao viši znanstveni suradnik. Voditelj projekta na temu održivog
razvoja Hrvatske. Autor pedesetak znanstvenih i stručnih članaka i studija s područja urbane sociologije, socijalne ekologije, tematike vezane za održivost i održivi razvoj te
zaštitu okoliša. Izvanredni profesor na Hrvatskim studijama u Zagrebu, nositelj kolegija
socijalna ekologija. Od 1992. do danas član uredništva časopisa Socijalna ekologija.
Od 1989. aktivan na području zaštite okoliša u okviru udruga civilnog društva u
Hrvatskoj. Inicijator i suosnivač nekoliko nevladinih organizacija za zaštitu okoliša u
razdoblju od 1990. do danas. Inicijator Hrvatskog centra «Znanje za okoliš» u Zagrebu
(1994.) i predsjednik Upravnog odbora iste udruge, specijalizirane za odgoj i obrazovanje
za okoliš, održivi razvoj i integralnu održivost. Koautor prvog nacionalnog programa
odgoja i obrazovanja za klimatske promjene za Hrvatsku iz 2001. godine. Voditelj projekta «Obrazovanje i podizanje svijesti o klimatskim promjenama u Hrvatskoj».
Krešimir Kufrin, rođen u Karlovcu 1958. godine. Docent na Katedri za metodologiju
Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje uz nekoliko metodoloških
predmeta predaje sociologiju rizika. Područja osobitog profesionalnog interesa: metodologija istraživanja u društvenim znanostima, socijalna konstrukcija genske tehnologije,
socijalna ekologija (osobito odnos informiranosti, stavova i ponašanja), sociologija rizika
te društveni aspekti proizvodnje i potrošnje energije. Iz navedenih područja proveo niz
istraživanja i objavio dvadesetak znanstvenih redova u časopisima, zbornicima radova
i knjigama. Od 1992. do danas član uredništva časopisa Socijalna ekologija, od 1994. do
1996. član uredništva časopisa Revija za sociologiju, član Izdavačkog savjeta časopisa
Polemos od 1998. do danas. Član udruge Hrvatski centar «Znanje za okoliš».
Jelena Puđak, rođena 1984. godine u Zagrebu. Apsolventica (od jeseni 2006.) filozofije
i sociologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Priprema diplomski rad iz područja socijalne ekologije. Sudjeluje u edukativnim aktivnostima (seminar „Globe“, seminari za
srednjoškolske profesore) na teme klimatskih promjena, održivog razvoja, etike održivosti
i sličnih. Suradnica na provedbi projekta „Obrazovanje i podizanje svijesti u klimatskim
promjenama u Hrvatskoj“. Članica Upravnog odbora Hrvatskog centra „Znanje za okoliš“.
84

Kap preko ruba čaše: Klimatske promjene

Transcription

Similar documents

Manjine u medijima - Nacionalne Manjine Info

katalog slo en - Mobilheim Centrum cz

Hrvatski planinarski savez

Začetek kurilne sezone 2014/2015

Rak - Skupaj za zdravje človeka in narave

NEPRIJATELJI NARODA U RS-u

PROCENA RANJIVOSTI NA KLIMATSKE PROMENE

Prospekt Vitoclima 200-S

ZLO»IN U 19:30 - Media Centar Sarajevo

Onesnaževanja ozračja in ekološki razlogi za vpeljavo električnih vozil

Analiza energetske potrošnje grada Zadra

Izvjestaj Polumaraton i Fun Run

Budućnost razvoja naselja u svetlu klimatskih promena

akcijski plan energetski održivog razvitka grada zaprešića (seap)

akcijski plan energetski održivog razvitka grada zagreba

internalizacija eksternih troškova u funkciji obezbeðenja

Korcula.NET - Vijesti 2008.

ECO Lodge koncept u Crnoj Gori

Korcula.NET - Vijesti 2010.