White Book BiJeLA kNJiGA
Transcription
White Book BiJeLA kNJiGA
White Book BIJELA KNJIGA 2014 Impressum Title - Naslov: FIC White Book – Bijela knjiga 2014 Chief editor - Glavni urednik: Prof.Dr.sc. Ante Babić Authors - Autori: Prof.Dr.sc. Ante Babić, Darija Dretar, Ilona Fodor, Goran Šaravanja, Marta Glasnović, with contributions of FIC members Copyright © FIC Croatia All rights reserved. Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio ove knjige reproducirati ili distribuirati u bilo kojem obliku ili pohraniti u bazi podataka bez prethodnog pismenog odobrenja autora i nakladnika. Second edition - Drugo izdanje Zagreb, 2014. Art & design: TF Marketing Publisher-Nakladnik: Udruga stranih investitora FIC, Gajeva 38, 10000 Zagreb Za nakladnika: Prof.Dr.sc. Ante Babić ISSN 1849-1952 2 Contents / sadržaj Preface........................................................................................................... 5 Executive Summary........................................................................................ 9 1. Investment Outlook................................................................................15 2. Macroeconomic overview of Croatia..................................................... 27 3. Issues related to the investment and business climate in Croatia...........39 4. FIC general recommendations..............................................................45 5. Sectoral profiles and reccommendations................................................ 55 Predgovor......................................................................................................61 Sažetak......................................................................................................... 65 1. Investicije u svijetu...................................................................................71 2. Makroekonomski pregled Hrvatske....................................................... 83 3. Izazovi kod investicija i u poslovnoj klimi u Hrvatskoj.............................. 95 4. FIC prijedlozi........................................................................................101 5. Sektorski profili i prijedlozi..................................................................... 111 Literature - Literatura................................................................................. 116 Glossary - Rječnik ...................................................................................... 117 FIC members 2014 – članovI FICa 2014.................................................. 118 3 Preface Foreign Investors Council in Croatia – FIC was founded in January 2012, by eleven companies with the intention to start a constructive dialogue with the Government and other stakeholders in Croatia on how to improve the unfavorable business climate in Croatia, which adversely affects both domestic and foreign companies. While there are other organizations that are advocating the same or similar approach as FIC, we believe that international companies that do business in Croatia, with their views from abroad can contribute positively to the policy debate with the aim of achieving faster and more sustainable economic growth. After increasing its activity and publishing the first White Book in November 2013, FIC was recognized by international organizations (like European Commission) and media as important policy advising forum. Several foreign companies joined and FIC now consists of more than 20 foreign owned companies operating in Croatia, and most of them are top 100 Croatian companies. Members of the Annual Meeting unanimously elected Mr. Mladen Fogec as president, Mr. Zoltan Aldott and Mr. Zoran Maksić as vice-presidents, and Mr. Trpimir Renić and Mr. Tom Fučkar to be members of the FIC Executive Board for the next term (two years). As a business association, FIC continues to be determined to contribute to creating a more investor friendly environment in Croatia and a more favorable climate for business in general. We believe that FIC has the right structure and strength that arises from the size, importance, knowledge and skills of the biggest corporations that operate in Croatia. Specifically, this means focusing on ensuring legal predictability, efficient administration, transparency and support on the national and local level – all that is necessary for Croatia to move forward and enable a business environment that would provide favorable climate for companies already operating here, as well as prove to be the right opportunity for other foreign and domestic companies to consider. FIC believes that attracting foreign investments and encouraging present investors to develop their business are crucial for Croatian economy to emerge from recession and generate growth. Foreign investors can play a major role in the economic recovery of Croatia by bringing fresh capital, new quality and environment protection standards as well as know-how, innovative technologies, new job openings and employee development programs. Therefore, FIC promotes the common views of its members in order to express mutual interest which would lead to resolving challenges that appear or may appear in relation to foreign investments. Likewise, FIC engages in establishing communication with other foreign investors’ associations in 5 Preface order to exchange common practices and to contribute to strengthening the economy in Croatia as well as the region. As a newest member of the European Union, Croatia became part of the most competitive market in the world. Therefore, it is imperative to focus on increasing its own competitiveness by ensuring a stable regulatory environment for investments and business in general, fostering innovation, research and development, and investing in human capital. FIC is convinced that the only sustainable way to achieve this is by cooperation and continuous dialogue between the business sector and policy makers. Although EU provides means for improvement of business and investment climate, national government and local government have to instill necessary changes and push for the reforms in order to reap the full benefits of EU membership. FIC believes that these changes stemming from EU membership of Croatia should have been adopted more quickly, despite the fact the country is a newcomer in EU. Through its activities, the Foreign Investors Council proposes and promotes necessary improvements related to different issues encountered by its members, which would contribute to Croatia becoming a more attractive country for investing. On operational level FIC has several modi operandi. First, there is our flagship report – The White Book on business and investment climate and obstacles to investment in Croatia, of which second edition you are having in front of you right now. Second, as recognized policy advocacy forum, FIC is participating in various Government initiatives (like changing of Labor law) and committees, voicing out the views of foreign owned companies (members and non-members alike). Third, FIC is lobbying in the Government fora, agencies and committees on the behalf of its members and other foreign owned companies on issues concerning investment and business climate – we were lobbying to introduce more pro-business in recent changes of Labor law. Fourth, FIC is doing Regulatory Impact Assessment of measures proposed by national and local governments – from rebalancing of the budget, increasing the concession fee for the telecoms, impact of changes in energy sector policies, and proposed changes in Labor law (all versions), and we influenced international organizations (like World Bank and European Commission) and media by publishing those opinions. As the fifth modus we interestingly found consultations with European Commission – we found out that European Commission is interested in talking to us on various aspects of Croatian business and investment climate, and we succeeded to influence the Country Specific Reccommendations that European Commission issued in June 2014 about necessary reforms – especially recommendation number 3 (on Labor law), number 5 (on business climate) and number 7 (on judiciary). First White Book on foreign investment in Croatia and their impact on the economy and the society published in November 2013 was the first document of its kind, and gave an overview of the situation in connection with foreign investments as well as FIC recommendations to encourage changes in the Croatian business environment. We made roundtable end of May about “half-time” review of business climate since the first issued White Book 2013. At that point of time there were only negative changes in business climate as Labor law was delayed, several decisions have been made by the Government which indicated the preference of state-owned companies compared to privately owned ones, there were several changes in budget that inflicted changes in business and investment climate for sectors and whole economy like increasing of VAT for tourism industry, increasing concession fee for the telecoms, changes in gas business and energy market, introducing quota of invalid employees and other changes coming from extended deficit of the national budget. By the time of this second edition of White Book 2014, there is a positive moment in Labor law being passed which introduces the steps toward more flexible labor rules. That is why we were able to reduce number of reccommendations on Labor issues, but we were forced to increase reccommendations on Tax compliance to improve the business and investment climate. 6 Preface What we have outlined above, in good faith, are the most pressing issues we as a group of investors face on a daily basis in conducting our business in Croatia. Our recommendations are the result of thinking through how best to resolve these issues, based on best practice we have encountered in other jurisdictions we operate in. Also, this is not an exhaustive list, just what we consider the main issues in the business climate in Croatia are. The ideas FIC has set out in this publication are intended for discussion and debate. We believe that genuine dialogue enables policymakers and stakeholders to build trust and maximizes the likelihood of all parties making informed, quality decisions. Croatia is integrated into the world’s economy and its markets, and from July 2013 in EU. FIC believes the knowledge and experience of its members of the EU and its decision making process is a valuable source of information for policymakers to ensure Croatia makes the most of EU accession and sees a sustainable recovery in economic growth led by private sector investment activity. At the end of the day, an investment is an investment, no matter whether domestic or foreign. 7 8 Executive summary ES1. To pick up with rest of EU countries, and to move forward in its path to development, Croatia should use financing through FDI to catch up – studies show that the 1% increase in FDI increases total investment of 0.5-1.3%, and GDP growth to 0.5-1.0%. ES2. The road to FDI recovery is bumpy and may take longer than expected. UNCTAD projects that global FDI flows could rise to $1.6 trillion in 2014, $1.75 trillion in 2015 and $1.85 trillion in 2016. The rise will be mainly driven by investments in developed economies as their economic recovery starts to take hold and spread wider. Flows to South-East Europe almost halved, mainly due to a decline in investments from traditional European Union investors suffering economic woes at home, and will resurge when economies of those investor countries get better. ES3. FDI in Croatia came in waves. Limited amounts of foreign investment materialized during the first half of 1990s in the days of first stage of privatization and war – only companies from the neighboring countries like Germany, Austria and Italy connected their subsidiaries of subcontractors in that process. Second phase was 1997-2002 when mass voucher privatization was combined with couple of big projects like big banks (Zagrebačka, Privredna), Telecom and first part of INA. Then there were “roaring” 2004-2009 when there were also couple of big projects like second phases of INA and Telecom coupled with interest of portfolio investors, as well as from companies that wanted to do business in Croatia and in neighboring countries. ES4. Reinvested earnings and flows to-and-from parent companies make each 20% of total FDI inflows in Croatia. One could reason that FDI companies that came are reinvesting in the company they bought (acquired) in order to develop it, using connections with parent company for credit lines for working capital of the acquired company. ES5. The role of FDI in a host country’s growth and development has been confirmed by several empirical studies - which is also confirmed for FDI companies in Croatia. All the groups of the acquired FDI companies show a faster growth in revenues and capital than the group of other domestic companies. A part of the observed companies has undergone a period of decelerated growth in revenues and capital reduction due to restructuring losses, which is followed by a rise in revenues and capital. Productivity also grew faster. The same holds true for the newly-established FDI companies. A major portion of FDI companies’ retained profit is reinvested (approximately two thirds), which thus confirms the ongoing interest of investors in operation of a company in which investment has been made. ES.6. There is more than 1.500 foreign owned companies in Croatia. Their significance in Croatian economy is summarized by the following table (as shares of total in the economy): 9 Executive summary Capital Revenues Exports Employment Investment 1998 9,5 10,4 17,7 7,7 18,6 2000 12,5 12,5 17,3 7,9 25,9 2002 15 15,7 23,7 9,3 16,1 2007 29 30 30 13 29,2 2012 41,6 45,3 55 20 39 2013 45 50 55 25 45 ES.7. FDI companies started to represent a significant part of Croatian economy, be it through capital, total revenues, exports, employment or investment. From the end of 1990s when it represented 10% of total capital, 10% of total revenues, 18% of exports, almost 8% of total employment and more than 20% of total investment in the economy, they ended the period with 45% of total capital, 50% of total revenues, 55% of exports, 45% of total investment and remarkable 25% of total employment. ES.8. In the prolonged recession FDI companies even improved their relative performance because they stayed connected to global financial, trade and business links through their parent networks. Also, if FDI companies that are already here are consulted and persuaded to increase their operations in Croatia it would be the easiest and quickest way to increase FDI in a country. ES.9. Studies show that FDI flows move, on average, to stable exchange rate environments, countries with low sovereign risk, and countries with high GDP per capita income. In addition, agglomeration of FDI seems to be an important determinant of current FDI flows. There is no support in the data for trade openness to be neither a significant nor a robust explanatory variable of current FDI flows. ES.10. Among the economic policies of Croatian Government, macroeconomic stability was among the highest regarded ones, ever since the hyperinflation of beginning of 1990s and successfully implemented Anti-inflationary program of 1993-94. Macroeconomic stabilization remains to be the mantra of each Croatian Government which is good for investments. ES.11. During the period 2000-2013, GDP has grown until the recession hit hard and revealed the structural flaws of Croatian economy and the fact that no serious structural reforms were undertaken since 2002, when Pension reform started and was stopped in 2004, right after transition costs of the reform were borne. Social sector reform, Health sector reform, Public administration reform, Public companies reform, Reform of State aid and subsidies and other reforms were blueprinted with cooperation of World Bank and other international institutions as early as 2000, but were never implemented in its fullest. ES.12. It seems GDP will be back to growing path through EU enlargement push, EU funds, and some reforms only in 2015. The growth in GDP will come from professional services, other (personal) services, transport and tourism. Restructuring in the manufacturing and rising of its competitiveness could also influence GDP growth. ES.13. Monetary policy has been expansionary in the periods 1994-1998, 2000-2003, and 2005-2008, with contractions in 1999, 2004, and latest period 2009-2013. The result is interest rates that are higher than in EU, but also for other reasons - high ratio of obligatory reserves that banks have to keep in Central bank; loss of investment grade in 2013 and thus high country risk; as well as huge involvement of Government and public companies in the debt market, and simple crowding-out of private sector by public sector. ES.14. Inflation has been single-digit and really never a problem since the Antiinflationary program of 1993-94. Due to Hyper-inflation period of early 1990s, inflation has been a major concern for the Croatian National Bank and this will be the case in the coming years. ES.15. Major concern in the macroeconomics of Croatia is Fiscal policy. Croatia has had a general 10 Executive summary government deficit for more than a decade. Chronic deficit have accumulated government debt, surpassing the Maastricht limit at 60% of GDP. Because of that, Croatia entered Excessive Deficit Procedure in 2014. ES.16. Although there has been stability all along in the exchange rate of Kuna towards euro, it is showing the signs of weakening. Debt cycle is in the repayment phase, and FDIs have declined more than enough to offset the repayment needs, like they did for more than a decade. Kuna/dollar exchange rate is following euro-dollar exchange rate movements. ES.17. Government should focus on cost of doing business and how to improve the business climate. According to Cost of doing business ranking by World Bank, Croatia is among the worst of EU countries in overall ranking. It is better (upper half or average among the EU countries) in starting business, getting electricity, getting credit, paying taxes, and enforcing contracts, but worse (worst of 28 countries) in dealing with construction permits, registering property, protecting investors, trading across borders and resolving insolvency. ES.18. Despite the fact that the government clearly declared its commitment towards attracting foreign investments to the benefit of the Croatian economy, there are still general concerns related to the operation of the Croatian regulatory system that might block FDI to Croatia in the long-term; therefore reconciliation/amendment is of high necessity. In that respect, FIC identified unpredictable and unstable regulatory framework, lack of transparency of administrative procedures, insufficient institutional capacity on a national and local level and corruption, as key obstacles for foreign investment in Croatia. ES.19. According to surveys of export and foreign invest sector, we can summarize the toughest problems in the business climate in Croatia in the following categories: 1. Legal uncertainty – changes in legal environment, changing the rules, inappropriate implementation of EU rules 2. Tax compliance – changes in tax code, uneven treatment between different Tax Authorities branches 3. Para-fiscal charges – number of extra charges that have to be paid without clear association with business 4. Public administration and judicial drag – length of judicial procedures, sometimes completely different treatment from national levels 5. Labor issues – rigid and inadequate labor law We are presenting the most pressing issues by foreign investment companies in Croatia in those five areas in turn. ES.20. FIC recommendations in: Legal uncertainty 1. Extensive Regulatory Impact Assessment on each new legislation or by-law 2. Extend capacity for the Regulatory Impact Assessment 3. Regulatory Impact Assessment on legislation deemed as “problematic” by business associations 4. Refrain from implementing regulatory changes “backwards” (with retroactive effect) 5. Allow enough time before implementation and to comply with new legislation or by-laws ES.21. FIC recommendations in: Tax compliance 6. Establish an organized way (e.g. a forum or a committee) with business associations where 11 Executive summary the companies would communicate inconsistencies between different level regulations (e.g. corporate income tax by-law prescribes broader restrictions than the corporate income tax law) to the authorities so that these inconsistencies can be removed as soon as possible. 7. All tax allowances (like personal allowance in PIT) should be reviewed and adjusted on an annual basis. 8. Introduce the detailed requirement to issue an official opinion within a certain timeframe (e.g. 30-60 days). Establish a process a company can count on – where sending a request for opinion ensures getting a timely answer. Promote a special body (Central Office) within the Tax Authorities that can issue binding opinions. Provide education and communication on binding official opinions throughout Tax Authorities network. 9. Tax dispute procedures should be resolved faster on all levels (the tax authority, the second degree body and further appeal courts). The administrative bodies should adhere to existing deadlines. 10. Increase capacity of the large taxpayers’ office within Tax Authority. The tax authorities should work towards gaining more industry knowledge (e.g. oil&gas industry, pharmaceuticals, telecommunications or tourism), by cooperation with large taxpayers across different industries through large taxpayers office. 11. Broaden the network of existing agreements on avoidance of double taxation especially with important/large economies that are possible investors (e.g. with USA, Turkey). 12. Due to relocation of foreign individuals to work to Croatia, there are certain necessary expenses which should not be taxable (e.g. relocation and accommodation costs). Personal Income Tax Law should be amended to allow tax-free payments of daily allowances, travel and accommodation cost during assignment in headquarters or different branch outside Croatia. 13. Prolong the deadline for submission of personal income tax returns for persons realizing income from abroad. 14. Initiate changes to simplify the rules prescribing conditions for submission of personal income tax returns. 15. Prescribe the “Advance Pricing Agreements”, i.e. possibility to agree with the tax authority regarding the transfer prices in transactions between related parties in order to avoid uncertainties in applying transfer prices. 16. Prescribe market interest rate for loans provided between related parties instead of use of discount rate prescribed by Croatian National Bank. 17. Introduce simplified registration of the permanent establishment of a foreign entrepreneur in Croatia for purposes of payment of corporate income tax (e.g. for one-off projects lasting a short period of time, e.g. one year) without need to establish a branch office. 18. Introduce “bad debt relief”, i.e. possibility to decrease the VAT liability for uncollectable receivables in order to avoid cost of VAT for the taxpayers. ES.22. FIC recommendations in: Para-fiscal charges 19. Establish a permanent body (forum or committee) consisting of business associations, Government ministries and agencies, that will work on abolishing and reduction of para-fiscal duties. 20. Send legislation and by-laws that introduced para-fiscal charges to Regulatory Impact Assessment. 12 Executive summary ES.23. FIC recommendations in: Public administration and Judicial drag 21. Increase administrative capacities hiring additional employees in several key areas (land registers, administrative and municipal courts). Work on rationalization of the network of courts and prosecutors’ offices. Improve judicial and administrative infrastructure. Maintain the continuous reduction in the number of cases and the positive trend of resolving more cases than they are receiving in one year. Improve the quality of expertise of judges and court advisors. Physical marking of old cases as a priority, establishing the obligation for judges to submit monthly reports on the activities undertaken in order to solve old cases (control inflow of cases of one type, etc). Provide systematic acceleration processes and ultimately optimal utilization of human resources. 22. Establish a system of tracking cases from national to regional level. 23. Public administration reform towards more business-like and client-oriented work, 24. Restructuring of regional and local authorities (consolidation of atomized and unsustainable administrative units). 25. Establish a body or a forum for communication of problems within business and investment will be communicated with communities, municipalities, and counties and Ministries and agencies on national level. ES.24. FIC recommendations in: Labor issues 26. In some countries there is no obligation to state the correct name and job descriptions, essential professions and qualifications - this concept would allow flexible relocation of workers within business units according to the company’s needs. 27. The existing provisions for warning before firing are very stiff and often require that the employers issue written warnings - in practice situations are more complicated than that and yet are not enough for an irregular cancellation of agreement. Also there is no time dimension for such a warning. It is not clear for how long a warning is valid and the law does not even prescribe whether the employer can refer to the same issue after several years. 28. The institution ‘cancellation with an offer of a new contract’ in practice serves no purpose because the conditions that are prescribed for it are the same notice requirements as for cancellation of an agreement and the employer acting pursuant to these provisions in the legislation (even for organizational reasons) will hardly offer the same conditions to all other employees. 29. The ‘business conditional cancellation of work agreement’ remains incomplete in the law. 30. Lower taxes, contributions and surcharges further – looking at the neighboring countries, the gross cost of employees are quite high therefore the net receivable is not satisfactory. 31. Abolish unnecessary legally required training of authorized employers who already have passed relevant exams which includes training in the field of occupational safety. 32. Allow the possibility of transfer of certificates of competency of the authorized employer companies to another company – as it pertains to the same provisions of law. 33. Abolish unnecessary further medical examination for the people who have a valid medical certificate when changing jobs. 34. Abolish unnecessary retraining for jobs for computer skills when switching to another organization. 35. Abolish unnecessary training of first aid for persons who possess a driver’s license or other 13 Executive summary documents for which the holder had to pass first aid training. 36. Recognize of certificates from students and scholars who have obtained them in school / college for practical work with an employer. 37. Introduce the possibility of correspondence training of workers for work safety (the theoretical part). 38. Abolish the obligation to establish internal Rules of Occupational Safety and Fire Protection because in practice they only transcribe the provisions from the respective law. ES 25. Major potential according to data analysis and expectations of firms in the various sectors of Croatian economy is in Energy sector; Tourism; ICT; and Professional, personal and other services. Moderate prospects are expected in Agriculture, Fisheries, Forestry, Food processing and Tobacco; Other manufacturing (with some of the manufacturing industry subsectors that have been protected for a number of years before accession like Clothing, footwear and leather industry; Wood industry; Manufacture of basic metals; Shipbuilding; we expect restructuring to continue in following yearand-half); Retail; and Financial services. Decline and restructuring is expected to continue in Nonmetals, Construction and Real-estate; and Transport. 14 1. Investment Outlook 1.1. Introduction Croatia has been growing and developing on a paradigm of internal market growth, fueled by foreign savings. The recession is going on in its sixth year, debt is already high by many standards, and Croatia lost investment grading from major investment grading houses like S&P, DnB, Fitch and Moody’s in 2013. It is high time to change paradigm of growth and development to “open growth” focusing on: exports, SME development, investment (FDI) and regional development. Foreign Direct Investment (FDI) and international trade serve as the twin engines of world prosperity. Nominal world GDP has trebled since 1980, merchandise trade has expanded by a factor of six and the stock of FDI has expanded by a factor of 20. As Croatia is a middle income country graduating toward high-income country (by World Bank standards) it needs to grow and develop. Since its own accumulation of national savings is not enough to finance investment, it should turn to international savings, of which Foreign Direct Investment (FDI) is the best from in comparison to availability and limitations of Portfolio and Other investment regular foreign debt. Besides representing a fresh inflow of capital, FDI are not counted in external debt, and usually bring transfer of technology, knowledge transfer and increase productivity and efficiency. Studies that compared FDI-to-GDP, FDI-to-foreign debt and the growth rate of GDP between the countries of Latin America and the Asian “tiger” economies, show that the Asian tigers were more open and had a greater inflow of foreign investments, thereby increasing the FDI-to-GDP ratio, FDI-to-foreign debt, and because of that, it seems, had more growth and more jobs. According to those studies, 1% increase in FDI increases total investment of 0.5-1.3%, and GDP growth to 0.5-1.0%. In 2013, FDI flows returned to an upward trend. Global FDI inflows rose by 9 per cent to $1.45 trillion in 2013. FDI inflows increased in all major economic groupings − developed, developing, and transition economies. Global FDI stock rose by 9 per cent, reaching $25.5 trillion. UNCTAD projects that global FDI flows could rise to $1.6 trillion in 2014, $1.75 trillion in 2015 and $1.85 trillion in 2016. The rise will be mainly driven by investments in developed economies as their economic recovery starts to take hold and spread wider. The fragility in some emerging markets and risks related to policy uncertainty and regional conflict could still derail the expected upturn in FDI flows. As a result of higher expected FDI growth in developed countries, the regional distribution of FDI may tilt back towards the “traditional pattern” of a higher share of developed countries in global inflows, but 15 Investment Outlook FDI flows to developing economies will remain at a high level in the coming years. In 2013, global GDP was US$ 75 trillion, global exports in goods and services were little over US$ 23 trillion, like the global stock of FDI, and global sales from FDI affiliates were above US$ 30 trillion. FDI affiliates represent a slightly larger conduit of international commerce than world exports. TransNational Corporations (TNCs), the parents of FDI, account for some 80% of world exports, about half of which is embedded in global value chains. A century ago, the typical transnational (or multinational) enterprise was based on natural resources. After World War II, manufacturing FDI came to the fore. In the 2000s, services took off. From 2005 to 2007, FDI flows into natural resources accounted for 8% of the total, while manufacturing accounted for 41% and services for 50%. Between 2008 and 2011, average FDI flows constituted 12% for natural resources, 44% for manufacturing and 44% for services. Alongside this compositional shift, the ratio of FDI to world GDP rose from 8% in 1990 to 29% in 2011. An old, still important, question is what combination of forces explains the explosion of TNCs on the world economy. The answer is found not in large firms’ access to cheap finance, but is instead bound up in the unique know-how of giant firms – a combination of copyrights, patents, trademarks, and most importantly, the trade secrets of production and distribution on a grand scale. This skill set is costly to acquire, and can easily represent half (or more) of a firm’s enterprise value. Deploying this skill set worldwide through FDI benefits the host country, as there is no need to reinvent the wheel (or the iPod). FDI stimulates exports, makes money for the TNCs – while allowing them to control their technology – and spurs employment and investment in the home country (because the TNCs can grow faster). In other words, the engine behind TNC expansion leads to the somewhat surprising result that FDI growth is a win-win proposition. Applying its skill set worldwide obviously has advantages for the firm. It is able to spread costs over a much larger volume of production and can derive benefits from locational diversity. But it also has advantages for the host country. It is much easier for China to access the auto manufacturing knowhow of Mercedes than to acquire this expertise from scratch. Likewise, it is much easier for a mediumsized country like Malaysia to tie into a slice of electronics production (semiconductors) than to build a firm that would rival Texas Instruments or Dell. Finally, outward investment is good for the home economy. Detailed examination of the US experience shows that firms that go abroad expand faster at home than those that stay at home – jobs, investment, research and development (R&D) all benefit. With the world seemingly locked into a slow recovery and massive unemployment, creating jobs has become the new political mantra. Employment growth associated with FDI is impressive – some 21 million people were employed by foreign affiliates of TNCs in 1990, rising to more than 70 million in 2013. The origin and destination of FDI flows have changed remarkably in recent years. In the 1980s, FDI mainly flowed among OECD countries, principally the United States and Europe: on average, 95% was from the OECD and 73% was to the OECD. In the 1990s, FDI discovered emerging economies; during this decade, 32% of FDI flows were, on average, directed outside the OECD. In the 2000s, the big news is FDI from emerging countries, which accounted for 11% of FDI inflows to OECD countries. FDI outflows from developing and transition economies accounted for approximately 10% of global FDI outflows in 2000, rising to 32% in 2010 before receding somewhat last year (to 27%) as developed countries increased their share for the first time since the turn of the millennium. Global FDI inflows are more concentrated in developing countries, which accounted for 45% of the total. 16 Investment Outlook 1.2. World Trends Global FDI flows rose by 9 per cent in 2013 to $1.45 trillion, up from $1.33 trillion in 2012, despite some volatility in international investments caused by the shift in market expectations towards an earlier tapering of quantitative easing in the United States. FDI inflows increased in all major economic groupings − developed, developing, and transition economies. Although the share of developed economies in total global FDI flows remained low, it is expected to rise over the next three years to 52 per cent. Global inward FDI stock rose by 9 per cent, reaching $25.5 trillion, reflecting the rise of FDI inflows and strong performance of the stock markets in many parts of the world. The 9 per cent increase in global FDI inflows in 2013 reflected a moderate pickup in global economic growth and some large cross-border M&A transactions. The increase was widespread, covering all three major groups of economies, though the reasons for the increase differed across the globe. FDI flows to developed countries rose by 9 per cent, reaching $566 billion, mainly through greater retained earnings in foreign affiliates in the European Union (EU), resulting in an increase in FDI to the EU. FDI flows to developing economies reached a new high of $778 billion, accounting for 54 per cent of global inflows. Inflows to transition economies rose to $108 billion – up 28 per cent from the previous year – accounting for 7 per cent of global FDI inflows. Global FDI outflows rose by 5 per cent to $1.41 trillion, up from $1.35 trillion in 2012. Investors from developing and transition economies continued their expansion abroad, in response to faster economic growth and investment liberalization as well as rising income streams from high commodity prices. In 2013 these economies accounted for 39 per cent of world outflows; 15 years earlier their share was only 7 per cent. In contrast, TNCs from developed economies continued their “wait and see” approach, and their investments remained at a low level, similar to that of 2012. The downward trend observed in 2012 both in FDI greenfield projects and in cross-border M&As reversed in 2013, confirming that the general investment outlook improved. The value of announced greenfield projects increased by 9 per cent – remaining, however, considerably below historical levels – while the value of cross-border M&As increased by 5 per cent. In 2013, both FDI greenfield projects and cross-border M&As displayed differentiated patterns among groups of economies. Developing and transition economies largely outperformed developed countries, with an increase of 17 per cent in the values of announced greenfield projects (from $389 billion to $457 billion), and a sharp rise of 73 per cent for cross-border M&As (from $63 billion to $109 billion). By contrast, in developed economies both greenfield investment projects and crossborder M&As declined (by 4 per cent and 11 per cent, respectively). As a result, developing and transition economies accounted for historically high shares of the total values of greenfield investment and M&A projects (68 per cent and 31 per cent respectively). At the sector level, the types of investment – greenfield activity and cross-border M&As – varied. Primary sector. Globally, values of greenfield and M&A projects in the primary sector regained momentum in 2013 (increasing by 14 per cent and 32 per cent, respectively), with marked differences between groups of countries. Greenfield activity in the extractive industry by developed and transition economies plummeted to levels near zero, leaving almost all the business to take place in developing countries. In developing countries the value of announced greenfield projects doubled, from $14 billion in 2012 to $27 billion in 2013; the value of cross-border M&As also increased, from a negative level of -$2.5 billion in 2012 to $25 billion in 2013. Although the value of greenfield projects in developing economies still remains below historic levels, crossborder M&As are back to recent historic highs (2010–2011). Manufacturing. Investment in manufacturing was relatively stable in 2013, with a limited decrease in the value of greenfield projects (-4 per cent) and a more pronounced increase in the value of crossborder M&As (+11 per cent). In terms of greenfield projects, a sharp rise in investment activity was 17 Investment Outlook observed in the textile and clothing industry, with the value of announced investment projects totaling more than $24 billion, a historical high and more than twice the 2012 level. Conversely, the automotive industry registered a significant decline for the third year in a row. As for cross-border M&As, the regional trends display a clear divergence between developed and developing economies. While the value of crossborder M&As in developed economies decreased by more than 20 per cent, developing economies enjoyed a fast pace of growth, seeing the value of such deals double. The growth in momentum was mainly driven by a boom in the value of cross-border M&As in the food, beverages and tobacco industry, which jumped from $12 billion in 2012 to almost $40 billion in 2013. Services. Services continued to account for the largest shares of announced greenfield projects and M&A deals. In 2013, it was the fastest growing sector in terms of total value of announced greenfield projects, with a significant increase of 20 per cent, while the value of M&A deals decreased moderately. As observed in the primary sector, the increase in greenfield projects took place in developing economies (+40 per cent compared with -5 per cent in developed economies and -7 per cent in transition economies). The growth engines of the greenfield investment activity in developing economies were business services (for which the value of announced greenfield project tripled compared with 2012) and electricity, gas and water (for which the value of greenfield projects doubled). At the global level some industries have experienced dramatic changes in FDI patterns in the face of the uneven global recovery. • Oil and gas. The shale gas revolution in the United States is a major game changer in the energy sector. Although questions concerning its environmental and economic sustainability remain, it is expected to shape the global FDI environment in the oil and gas industry and in other industries, such as petrochemicals, that rely heavily on gas supply. • Pharmaceuticals. Although FDI in this industry remains concentrated in the United States, investments targeting developing economies are edging up. In terms of value, cross-border M&As have been the dominant mode, enabling TNCs to improve their efficiency and profitability and to strengthen their competitive advantages in the shortest possible time. • Retail industry. With the rise of middle classes in developing countries, consumer markets are flourishing. In particular, the retail industry is attracting significant levels of FDI. The gradual improvement of macroeconomic conditions, as well as recovering corporate profits and the strong performance of stock markets, will boost TNCs’ business confidence, which may lead to a rise in FDI flows over the next three years. On the basis of UNCTAD’s survey on investment prospects of TNCs and investment promotion agencies (IPAs), results of UNCTAD’s FDI forecasting model and preliminary 2014 data for cross-border M&As and greenfield activity, UNCTAD projects that FDI flows could rise to $1.62 trillion in 2014, $1.75 trillion in 2015 and $1.85 trillion in 2016. 18 Investment Outlook Figure 1.2.1. Global FDI trends, millions of US dollars Source: UNCTAD, World Investment Report 2014 UNCTAD (2014) shows that, in 2013, 59 countries and economies adopted 87 policy measures affecting foreign investment. National investment policymaking remained geared towards investment promotion and liberalization. At the same time, the overall share of regulatory or restrictive investment policies further increased from 25 to 27 per cent. Investment liberalization measures included a number of privatizations in transition economies. The majority of foreign-investment-specific liberalization measures reported was in Asia; most related to the telecommunications industry and the energy sector. Newly introduced FDI restrictions and regulations included a number of non-approvals of foreign investment projects. A recent phenomenon is the effort by governments to prevent divestments by foreign investors. Affected by economic crises and persistently high domestic unemployment, some countries have introduced new approval requirements for relocations and lay-offs. In addition, some home countries have started to promote re-shoring of overseas investment by their TNCs. Incentives are widely used by governments as a policy instrument for attracting investment, despite persistent criticism that they are economically inefficient and lead to misallocations of public funds. In 2013, more than half of new liberalization, promotion or facilitation measures related to the provision of investment incentives. According to UNCTAD’s most recent survey of investment promotion agencies (IPAs), the main objective of investment incentives is job creation, followed by technology transfer and export promotion, while the most important target industry is IT and business services, followed by agriculture and tourism. Despite their growing importance in national and global policy agendas, environmental protection and development of disadvantaged regions do not rank high in current promotion strategies of IPAs. Linking investment incentives schemes to the SDGs could make them a more effective policy tool to remedy market failures and could offer a response to the criticism raised against the way investment incentives have traditionally been used. Governments should also carefully assess their incentives strategies and strengthen their monitoring and evaluation practices. The year 2013 saw the second largest number of known investment arbitrations filed in a single year (56), bringing the total number of known cases to 568. Of the new claims, more than 40 per cent were brought against member States of the European Union (EU), with all but one of them being intra-EU cases. Investors continued to challenge a broad number of measures in various policy areas, particularly in the renewable energy sector. The past year also saw at least 37 arbitral decisions – 23 19 Investment Outlook of which are in the public domain – and the second highest known award so far ($935 million plus interest). With the potential inclusion of investment arbitration in “megaregional agreements”, investor-State dispute settlement (ISDS) is at the centre of public attention. This has brought strong attention among politicians and experts alike on the both sides of Atlantic on the prelude of the TTIP negotiations between USA and EU. 1.3. Regional trends Relatively low labor costs, easy access to European markets and the privatization of the remaining State-owned enterprises gave a boost to FDI flows. Croatia and Albania were the largest recipients of FDI flows in the subregion. This positive trend was reversed in 2009, with FDI inflows falling sharply by 35 per cent in 2009 and 46 per cent in 2010. During this period, many projects were cancelled or postponed. Croatia – the country hit most seriously – saw FDI flows fall from $6 billion in 2008 to $432 million in 2010. TNCs from Austria and the Netherlands, deterred by economic developments and turmoil in sovereign debt markets, moved resources out of Croatia, withdrawing loans from their affiliates in order to strengthen their balance sheets at home. FDI flows also declined significantly in the Former Yugoslav Republic of Macedonia. In contrast, Albania bucked the trend, mainly because of its investor-friendly business environment and opportunities opened up by the privatization of Stateowned enterprises. The fragility of FDI flows to South-East Europe is related partly to the large share of inward FDI from the EU, where economic woes have particularly negative knock-on effects for FDI in the subregion. Non-EU large global investors such as the United States, Japan and China are not significant investors in the subregion. The industry composition of inflows to South-East Europe has also worked against it in the current crisis; investment has not been diversified and is concentrated mainly in industries such as finance and retail. However, in 2013, foreign direct investment (FDI) inflows increased in all three major economic groups – developed, developing and transition economies – although at different growth rates. FDI flows to developing economies reached a new high of $778 billion, accounting for 54 per cent of global inflows in 2013. Flows to most developing subregions were up. Developing Asia remained the largest host region in the world. FDI flows to transition economies recorded a 28 per cent increase, to $108 billion. FDI flows to developed countries increased by 9 per cent to $566 billion – still only 60 per cent of their pre-crisis average during 2005–2007. FDI flows to the structurally weak, vulnerable and small economies fell by 3 per cent in 2013, from $58 billion in 2012 to $57 billion, as the growth of FDI to least developed countries (LDCs) was not enough to offset the decrease of FDI to small island developing States (SIDS) and landlocked developing countries (LLDCs). Their share in the world total also fell, from 4.4 per cent in 2012 to 3.9 per cent. Outward FDI from developed economies stagnated at $857 billion in 2013, accounting for a record low share of 61 per cent in global outflows. In contrast, flows from developing economies remained resilient, rising by 3 per cent to reach a new high of $454 billion. Flows from developing Asia and Africa rose while those from Latin America and the Caribbean declined. Developing Asia remained a large source of FDI, accounting for more than one fifth of the global total. And flows from transition economies rose significantly – by 84 per cent – reaching a new high of $99 billion. FDI flows to and from transition economies reached record levels in 2013. The Russian Federation as the world’s third largest recipient of FDI and the world’s fourth largest investor, mostly due to a single large deal. In South-East Europe, most of the increase in inflows was driven by the privatization of remaining State-owned enterprises in the services sector. FDI in the transition economies is likely to be affected by uncertainties related to regional conflict; FDI linkages between the transition economies and the EU may be particularly impacted. 20 Investment Outlook In South- East Europe, FDI is expected to rise – especially in pipeline projects in the energy sector. In Serbia, the South Stream project, valued at about €2 billion, is designed to transport natural gas from the Russian Federation to Europe. In Albania, the Trans-Adriatic pipeline will generate one of that country’s largest FDI projects, with important benefits for a number of industries, including manufacturing, utilities and transport. The pipeline will enhance Europe’s energy security and diversity by providing a new source of gas. Figure 1.2.2. FDI trends in South-East Europe, millions of US dollars Source: UNCTAD, World Investment Report 2014 1.4. Studies The role of FDI in a host country’s growth and development has been confirmed by several empirical studies, especially in developing economies. In the last twenty years, foreign direct investment inflows had an important role in productivity growth, production, employment and exports of the Central European transition economies. Apart from representing a stable and long-term source of capital, foreign direct investments serve as a channel for transferring contemporary technology and managerial and organizational knowledge. In addition, by means of foreign direct investment, domestic economy is integrated into international capital and trade flows. Positive effects of foreign direct investments are not exclusively a result of greenfield investments. Cross-border mergers and acquisitions (M&A) that include subsequent investments in new technologies and business reorganization may have equally favorable effect in the long run, especially in transition economies with outdated production capacities. The role of foreign direct investments as a channel of technology and managerial and organizational knowledge spillover is particularly stressed in the recent literature, as well as their indirect impact on competition, productivity and investment activity of other companies (spillover effect). These effects are more significant for the transfer of technology and productivity on the overall economy than formal arrangements of technology transfers. The experience in the Central European transition economies shows that movements in revenues (production/sale), employment and capital of these companies should form the J-curve – decline in the initial period after the acquisition, followed by a gradual recovery and reaching of increasingly 21 Investment Outlook higher levels relative to the period prior to the acquisition. In the Central European transition economies, foreign direct investments have had an important role in domestic industry restructuring - they have increased productivity and made the key sectors of the economy more competitive for exports. A successful restructuring of the economy results in increased labor productivity, which is true of Hungary that first started to receive foreign direct investments – only in the 1992-1997 period labor productivity more than doubled, and profitability tripled in Hungary. Similar thing happened in the Czech Republic and Poland, but these countries started to receive larger amounts of foreign direct investments only at a later stage. Even after that period, FDI companies had an extremely important role in the economy of these countries, In addition to a large share in capital, sale and exports, it should be noted that in all the observed countries the share in these indicators is considerably larger than the share in employment, which indicates a higher level of productivity of FDI companies relative to the rest of the economy. As Škudar (2004) shows, similar results can be found for FDI companies in Croatia. All the groups of the acquired FDI companies show a faster growth in revenues and capital than the group of other domestic manufacturing companies. A part of the observed companies has undergone a period of decelerated growth in revenues and capital reduction due to restructuring losses, which is followed by a rise in revenues and capital. Productivity also grew faster. The same holds true for the newly-established companies. A major portion of FDI companies’ retained profit is reinvested (approximately two thirds), which thus confirms the on-going interest of investors in operation of a company in which investment has been made. Studies show that FDI flows move, on average, to stable exchange rate environments, countries with low sovereign risk, and countries with high GDP per capita income. In addition, agglomeration of FDI seems to be an important determinant of current FDI flows. There is no support in the data for trade openness to be neither a significant nor a robust explanatory variable of current FDI flows. 1.5. FDI in Croatia FDI in Croatia came in waves. Limited amounts of foreign investment materialized during the first half of 1990s in the days of first stage of privatization and war – only companies from the neighboring countries like Germany, Austria and Italy connected their subsidiaries of subcontractors in that process. Second phase was 1997-2002 when mass voucher privatization was combined with couple of big projects like big banks (Zagrebačka, Privredna), Telecom and first part of INA. Then there were “roaring” 20042009 when there were also couple of big projects like second phases of INA and Telecom coupled with interest of portfolio investors, as well as from companies that wanted to do business in Croatia and in neighboring countries. Alongside the inflows, you can see that reinvested earnings and flows to-and-from parent companies make each 20% of total FDI inflows in Croatia. One could reason that FDI companies that came are reinvesting in the company they bought (acquired) in order to develop it, using connections with parent company for credit lines for working capital of the acquired company. 22 Investment Outlook Figure 1.5.1. FDI in Croatia by years 1993-2013, millions of EUR Source: CNB. During the 1993-2013 period, Croatia accumulated 27.3 billion of euros in FDI. By accumulated FDI per capita, Croatia stands fourth, behind Estonia, Czech Republic, Hungary, and ahead of Slovakia. Figure 1.5.2. FDI in CEE compared, cumulative FDI, euros per capita Source: UNCTAD. 23 Investment Outlook Contrary to popular argument, the biggest FDI deals account less than half of total FDI inflows - Telecom that still has dominant position in both fixed and cellular networks, biggest banks that combined have more than 55% of the banking market and Croatian Oil Company - INA that at that point had dominant position in derivatives retail. Beside real-estate that is third industry and accumulated 1.8 billion euro during the period, second industry is retail trade that built a number of shopping malls throughout Croatia and saved may Croatians trouble of travelling abroad to shop. Apart from that there are number of industries like Manufacture of chemicals and pharmaceuticals, Manufacture of non-metallic minerals and cement, Hotels and restaurants, Manufacture of food and beverages, Construction and Manufacture of fabricated metal products, that Croatia has comparative advantage and has increased its exports in those areas. Figure 1.5.3. FDI in Croatia by industry 1993-2013, top 15 industries, millions of EUR Source: CNB. Foreign investors came predominantly from neighboring countries, and countries that traditionally do business with Croatia, like Austria (invested more than 7 billion euro), Germany (invested more than 3 billion euro), Hungary (invested almost 2,5 billion euro), Italy (invested almost 1,3 billion euro), and Slovenia (invested 1,1 billion euro). But there is Netherlands with 4 billion euro of FDI, France with over 1,3 billion euro of FDI, Sweden, Belgium and Switzerland (each with around half billion euro in FDI), that are not in top 10 countries Croatia trades with and can be considered not so familiar with Croatian market. 24 Investment Outlook Figure 1.5.4. FDI in Croatia by country origin of investor 1993-2013, top 15 countries, millions of EUR Source: CNB. FDI companies started to represent a significant part of Croatian economy, be it through capital, total revenues, exports, employment or investment. From the end of 1990s when it represented 10% of total capital, 10% of total revenues, 18% of exports, almost 8% of total employment and more than 20% of total investment in the economy, they ended the period with 45% of total capital, 50% of total revenues, 55% of exports, 45% of total investment and remarkable 25% of total employment. In the prolonged recession FDI companies even improved their relative performance because they stayed connected to world financial, trade and business links through their parent networks. Also, if FDI companies that are already here are consulted and persuaded to increase their operations in Croatia it would be the easiest and quickest way to increase FDI in a country. Table 1.5.1. Significance of FDI in Croatian economy, shares of total in the economy Capital Revenues Exports Employment Investment 1998 9,5 10,4 17,7 7,7 18,6 2000 12,5 12,5 17,3 7,9 25,9 2002 15 15,7 23,7 9,3 16,1 2007 29 30 30 13 29,2 2012 41,6 45,3 55 20 39 2013 45 50 55 25 45 Source: Škudar (2004) for data 1998-2002, FINA, CSB. CID calculations for later years. We used FINA database in calculation and aggregated results from companies that have 10% and more foreign ownership (FDI companies) versus the rest of active companies with more than 1 employed (total in economy). 25 26 2. Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia Among the economic policies of Croatian Government, macroeconomic stability was among the highest regarded ones, ever since the hyperinflation of beginning of 1990s and successfully implemented Anti-inflationary program of 1993-94. Macroeconomic stabilization remains to be the mantra of each Croatian Government which is good for investments. 2.1. Real sector During the period 2000-2008, GDP has grown until the recession hit hard and revealed the structural flaws of Croatian economy and the fact that no serious structural reforms were undertaken since 2002, when Pension reform started and was stopped in 2004, right after transition costs of the reform were borne. Social sector reform, Health sector reform, Public administration reform, Public companies reform, Reform of State aid and subsidies and other reforms were blueprinted with cooperation of World Bank and other international institutions as early as 2000, but were never implemented in its fullest. That is the reason why Croatia is in its sixt recession year. Table 2.1.1. GDP growth, South-East Europe GDP, re al, growth rate (%) Albania Bosnia and Herzegovina Bulgaria Croatia Greece Kosovo Macedonia Moldova Montenegro Romania Serbia Slovenia T urkey SEE, weighted average SEE, simple average 2005. 5,76% 3,87% 6,36% 4,28% 2,28% 3,84% 4,35% 7,47% 4,20% 4,15% 5,40% 4,01% 8,40% 5,96% 4,95% 2006. 5,43% 5,97% 6,51% 4,94% 4,61% 3,42% 5,00% 4,79% 8,60% 7,88% 3,60% 5,85% 6,89% 6,26% 5,65% 2007. 5,90% 6,19% 6,45% 5,06% 3,03% 6,26% 6,15% 3,00% 10,70% 6,32% 5,40% 6,87% 4,67% 4,84% 5,85% 2008 7,54% 5,71% 6,19% 2,17% -0,14% 6,91% 5,00% 7,80% 6,90% 7,35% 3,80% 3,59% 0,66% 2,21% 4,88% 2009. 3,32% -2,95% -5,48% -6,90% -3,26% 2,90% -0,90% -6,00% -5,70% -6,58% -3,50% -8,01% -4,83% -4,78% -3,68% 2010. 3,50% 0,70% 0,39% -2,30% -4,90% 3,90% 1,80% 7,09% 2,50% -1,65% 1,01% 1,38% 9,20% 3,22% 1,74% 2011. 3,00% 1,30% 1,67% -0,04% -7,10% 5,00% 3,00% 6,41% 2,45% 2,45% 1,60% 0,60% 8,46% 3,18% 2,22% 2012. 0,50% -0,70% 1,00% -2,00% -6,50% 2,10% 1,00% 3,00% 0,00% 0,90% -1,70% -2,20% 3,00% 0,11% -0,12% 2013. 1,70% 0,50% 0,50% -1,00% -4,50% 2,60% 2,20% 4,00% 1,50% 2,00% 2,00% -2,60% 3,80% 1,22% 0,98% 2014.p 2,10% 1,00% 1,50% -0,50% 0,00% 4,00% 3,00% 3,50% 2,50% 2,00% 1,00% 0,00% 2,50% 1,61% 1,74% 2015.f 3,00% 2,50% 2,30% 1,50% 2,00% 4,50% 3,40% 4,50% 2,90% 2,50% 1,50% 1,00% 3,50% 2,75% 2,70% Source: IMF, National banks and Ministries of finance, CID calculations and projections. Unemployment is closely connected to economic activity in the real sector. Croatia is closing 20% unemployment rate, measured with ILO standardized measure, which is more lenient. Official rate is well over 20%, of which almost half is youth unemployment. 27 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia Table 2.1.2. Unemployment in South-East Europe Une mployme nt rate (%) Albania Bosnia and Herzegovina Bulgaria Croatia Greece Kosovo Macedonia Moldova Montenegro Romania Serbia Slovenia T urkey SEE, weighted average SEE, simple average 2005. 14,50% 31,10% 11,13% 12,71% 9,90% 41,40% 37,25% 7,30% 25,18% 7,17% 21,80% 6,54% 10,59% 11,14% 18,20% 2006. 13,78% 31,10% 10,07% 11,12% 8,89% 44,90% 36,03% 7,40% 14,70% 7,27% 21,60% 5,99% 10,21% 10,57% 17,16% 2007. 13,50% 29,01% 8,13% 9,41% 8,29% 43,60% 34,93% 5,10% 11,90% 6,41% 18,80% 4,86% 10,24% 9,97% 15,71% 2008. 12,50% 23,41% 7,14% 8,27% 7,68% 47,50% 33,78% 4,00% 10,70% 5,79% 14,70% 4,39% 10,95% 9,69% 14,68% 2009. 13,10% 24,07% 8,21% 9,05% 9,38% 45,40% 32,18% 6,40% 11,20% 6,86% 17,40% 5,89% 14,03% 11,85% 15,63% 2010. 12,50% 27,20% 11,48% 12,21% 12,46% 45,00% 32,05% 7,40% 12,20% 7,28% 20,05% 7,27% 11,89% 12,00% 16,85% 2011. 11,50% 27,60% 12,45% 13,50% 22,00% 42,00% 31,23% 6,70% 12,00% 7,21% 23,65% 8,30% 9,89% 13,16% 17,54% 2012. 11,00% 27,00% 13,00% 15,00% 24,00% 40,00% 31,00% 6,50% 13,00% 7,50% 25,00% 9,00% 10,33% 13,94% 17,87% 2013. 11,50% 28,00% 12,00% 17,00% 25,00% 38,00% 30,00% 6,00% 13,00% 7,50% 27,00% 10,00% 10,00% 14,14% 18,08% 2014.p 11,00% 29,00% 11,00% 19,00% 27,00% 35,00% 29,00% 5,50% 12,50% 7,30% 27,00% 11,00% 9,80% 14,48% 18,01% 2015.f 10,50% 29,00% 10,50% 19,00% 27,00% 33,00% 27,00% 5,00% 12,00% 7,10% 27,00% 12,00% 9,00% 14,06% 17,55% Source: IMF, National banks and Ministries of finance, CID calculations and projections. The composition of Croatian GDP is more like America and big markets in the sense that personal consumption makes about 60% of GDP, exports of goods and services make only about 40% of GDP, and exports and imports combined (a common measure of the openness of the economy) add up to only 90% of GDP. Compared to those numbers Central European economies have opened more already in the second part of 1990s surpassing 100% of GDP (measured by combined share of exports and imports in GDP). Table 2.1.3. Composition of Croatian real GDP by final consumption components Final consumption Households 2000. 59,3% Government 21,7% Gross investment 18,3% Exports 39,3% Imports 39,2% GDP (at market prices) 100,0% 2001. 59,6% 20,0% 20,7% 41,2% 41,9% 100,0% 2002. 61,4% 20,0% 24,2% 39,7% 45,4% 100,0% 2003. 60,5% 19,4% 26,4% 42,0% 48,3% 100,0% 2004. 60,4% 19,3% 26,3% 42,6% 48,6% 100,0% 2005. 60,2% 19,0% 27,0% 42,3% 48,6% 100,0% 2006. 59,2% 18,9% 29,2% 42,8% 50,1% 100,0% 2007. 60,0% 18,9% 29,5% 42,2% 50,7% 100,0% 2008. 59,6% 18,5% 31,5% 42,0% 51,6% 100,0% 2009. 59,3% 19,9% 26,6% 37,9% 43,6% 100,0% 2010. 59,8% 20,0% 22,9% 40,6% 43,4% 100,0% 2011. 60,2% 19,7% 22,9% 41,4% 44,4% 100,0% 2012. 59,5% 20,0% 21,8% 42,6% 44,1% 100,0% 2013. 59,5% 20,3% 21,5% 42,2% 43,8% 100,0% Source: Croatian Statistics Office. In the six years of prolonged recession, exports of goods and services are the component that had a negative growth only in 2009 and 2013. Imports growth followed closely the final GDP growth and consumption growth. Personal consumption of households has been a stable source of growth of GDP, until recently, and lowering of disposable personal income of which salaries and pensions are dominant part, due to austerity measures in both government and private sector along with layoffs due to long awaited restructuring, will be a weak foundation for real growth of personal consumption and thus for real GDP growth. Government consumption has had consolidation phases at the beginning of 2000s and during the recent recession. Investments have declined in real terms (except for 2000 following the 1999 bombardment of Serbia by NATO forces over Kosovo that had impact on whole economic activity 28 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia in Croatia) only in the recession, and as we showed for FDI it only happened in 2010 when only 317.8 million euro of FDI entered Croatia – FDI should be the main pillar of changed paradigm of sustainable development of Croatia in years to come, especially looking at exports and employment performance of FDIs in Croatia, and having in mind that public investment could take more time to happen in times when there are austerity measures in the fiscal policy. Table 2.1.4. Croatian real GDP growth by final consumption components, y-o-y Final consumption Households Gross investment Exports Imports Government GDP (at market prices) 2000. 3,2 -1,6 -3,9 11,9 3,6 2001. 4,1 -4,5 7,0 8,8 10,7 3,7 2002. 8,1 4,9 14,1 1,1 13,6 4,9 3,8 2003. 3,9 1,9 24,6 11,6 12,2 5,4 2004. 4,0 3,8 5,1 5,4 4,9 4,1 2005. 3,9 2,5 4,9 3,8 4,2 4,3 2006. 3,2 4,5 11,1 6,0 8,3 4,9 2007. 6,5 5,0 7,1 3,7 6,1 5,1 2008. 1,4 -0,2 8,7 1,7 4,0 2,1 2009. -7,5 0,4 -14,2 -16,2 -21,4 -6,9 2010. -1,3 -2,1 -15,0 4,8 -2,8 -2,3 2011. 0,4 -1,4 -3,4 1,7 2,1 -0,2 2012. -3,0 -0,8 -4,7 0,9 -2,5 -1,9 2013. -1,0 0,5 -1,0 -1,8 -1,7 -1,0 Source: Croatian Statistics Office. If look at the sectoral picture of composition of real GDP (or more precisely real Gross Value Added), classified by International Standard Industry Classification, we can see that: • • • • • • • • • Agriculture, fisheries and forestry has a share that is declining slowly from 6% towards 4.5% of GDP. Manufacturing, mining and quarrying, energy supply has declined from 22% to almost 19%, of which manufacturing from 18% to 15%. This is due to restructuring in the sector, but the energy supply part could increase the result for the whole group. Construction has made the peak in period 2005-2008 (due to large construction and highway projects) making 8% of total real GVA, and has declined back below 6%, the level equal to the one at the beginning of period. Trade and transport is a diverse combination, and has had a stable share around 21% of GVA with trade declining at the end of period, and transport picking up in the end of period which should continue in the future. ICT has been extracted as a separate industry with barely 4% share in the beginning of the period, but growing its share steadily passing 5.4%. Finance industry has grown its share steadily from little above 6% to 7.4%. Real estate activities exchange positions with construction. In the heyday of construction, real GVA share of real estate faltered to 9% of GDP, but increased back to above 10% as construction subsided. Professional services have been advancing from share of 6.1% to 7.1%. Other services (personal services) advanced from share of only 2.2% to 2.6%. 29 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia • Public administration declined in the beginning of the period from almost 19% towards 13% of GDP due to austerity measures, but in the end of the periods increased its share towards 16% despite austerity measures due to recession and declining of other industries. Table 2.1.5. Croatian real GVA by industry NKD A Agriculture, forestry and fishing B,C,D,E Manufacturing, mining and quarrying and other industries of w hich C Manufacturing F G,H,I Construction Wholesale and retail trade, transportation, storage,accommo dation and food service activities J Information and communication K Financial and insurance activities L Real estate activities M,N O,P,Q Professional, Public scientific, administration technical, and defence, administrative education, human and support health and social service activities work activities R,S,T,U Other service activities Gross value added (basic prices) 2000. 5,8% 22,7% 18,1% 5,5% 18,5% 4,3% 6,2% 10,2% 6,1% 18,8% 2,2% 100,0% 2001. 5,8% 22,1% 17,7% 5,7% 20,0% 4,5% 6,2% 9,7% 6,2% 17,9% 2,2% 100,0% 2002. 5,7% 22,0% 17,6% 5,8% 21,1% 4,5% 6,0% 9,8% 6,1% 16,8% 2,3% 100,0% 2003. 5,1% 21,6% 17,3% 6,8% 22,3% 4,5% 6,0% 9,4% 6,2% 15,7% 2,4% 100,0% 100,0% 2004. 5,3% 21,6% 17,3% 7,4% 21,9% 4,9% 5,8% 9,2% 6,4% 15,0% 2,4% 2005. 5,0% 21,3% 17,1% 7,9% 22,5% 4,9% 6,2% 8,9% 6,3% 14,5% 2,5% 100,0% 2006. 5,2% 21,1% 16,8% 8,0% 22,8% 5,0% 6,1% 9,1% 6,3% 13,9% 2,4% 100,0% 2007. 4,8% 21,2% 17,2% 7,9% 23,3% 5,0% 6,2% 9,0% 6,7% 13,3% 2,4% 100,0% 2008. 4,9% 20,7% 16,9% 8,3% 23,0% 5,1% 6,4% 9,0% 6,8% 13,3% 2,4% 100,0% 2009. 5,1% 19,9% 16,0% 7,9% 21,8% 5,3% 6,9% 9,6% 6,5% 14,2% 2,5% 100,0% 2010. 4,9% 20,0% 15,9% 6,8% 21,7% 5,3% 7,3% 10,0% 6,5% 14,7% 2,5% 100,0% 2011. 4,7% 19,9% 15,9% 6,2% 21,8% 5,3% 7,4% 10,1% 6,7% 15,0% 2,5% 100,0% 2012. 4,5% 19,4% 15,5% 5,6% 21,8% 5,4% 7,4% 10,3% 7,0% 15,5% 2,6% 100,0% 2013. 4,5% 19,2% 15,0% 5,4% 21,9% 5,4% 7,4% 10,3% 7,1% 15,6% 2,6% 100,0% Source: Croatian Statistics Office. Financial sector is the only industry that declined in real terms only in last two years. Real estate declined in 2001 and again in 2012 and 2013. Professional services and other (personal services) declined in 2009 and 2010, but have recovered since. Public administration real activity declined in period 2000-2003 – in the period of real fiscal consolidation, but has grown since, even during the recession. Wholesale, transport and accommodation has declined since the beginning of the recession, due to transport and tourism that have increased despite retail and wholesale that declined throughout recession period. Manufacturing declined during the recession with smallest decline in 2011. Agriculture had mixed results during the whole period, with declines in the recession period, but also in 2003, 2005 and 2007, due mostly to severe droughts and floods. Construction was hit hardest and declined double digits throughout the period of recession, with decline slowing down in 2013. Table 2.1.6. Croatian real GVA growth by industry, y-o-y NKD A Agriculture, forestry and fishing B,C,D,E Manufacturing, mining and quarrying and other industries of w hich C Manufacturing F G,H,I Construction Wholesale and retail trade, transportation, storage,accommo dation and food service activities J Information and communication K L Financial and insurance activities Real estate activities M,N O,P,Q Professional, Public scientific, administration technical, and defence, administrative education, human and support health and social service activities work activities R,S,T,U Other service activities Gross value added (basic prices) 2001. 2,4 0,9 1,3 7,3 11,9 8,9 2,3 -1,6 5,1 -1,0 4,5 3,7 2002. 4,5 4,2 4,2 6,1 11,1 5,4 1,7 6,2 3,7 -1,7 8,5 5,0 2003. -6,8 3,4 3,8 24,4 11,5 4,5 6,4 1,5 7,6 -1,8 9,0 5,3 2004. 9,8 4,4 4,2 13,7 2,3 12,7 1,2 1,7 7,6 0,0 6,3 4,4 2005. -1,2 2,9 2,9 10,5 7,4 5,5 10,1 1,4 2,3 0,7 5,6 4,4 2006. 8,5 4,0 3,4 6,6 5,9 6,4 4,3 7,2 5,7 0,7 2,7 4,9 2007. -3,6 5,4 7,4 3,8 7,4 6,2 7,1 3,8 10,6 0,7 5,0 4,9 2008. 5,5 0,1 0,5 7,2 1,1 3,0 4,8 1,6 3,8 2,2 3,1 2,4 -6,3 2009. -2,7 -10,1 -11,6 -11,0 -11,4 -2,8 1,2 0,4 -9,7 0,3 -4,2 2010. -6,6 -2,2 -3,1 -15,8 -2,9 -1,3 2,9 1,1 -2,6 0,4 -2,8 -2,6 2011. -3,8 -0,8 -0,2 -8,9 0,2 -0,6 1,1 0,9 3,0 1,6 0,0 -0,3 2012. -6,6 -4,9 -5,3 -12,3 -2,4 -1,6 -2,1 -0,3 1,1 0,7 0,3 -2,6 2013. -1,3 -1,9 -3,7 -4,3 -0,2 0,6 -1,2 -0,5 0,9 0,4 -0,7 -0,7 Source: Croatian Statistics Office. It seems that professional services, and other (personal) services will drive the GDP growth (together they have a quarter of real GVA). Also, Transport and tourism in the Wholesale, trade etc. could give some impetus to real GVA growth if they show positive (as this category represents 22% of real GVA). Restructuring in the manufacturing and rising of its competitiveness could influence GVA growth through its 15% stake in total real GVA. 30 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia 2.2. Monetary sector The view of monetary policy has always been a conflicting one. On one hand, Government and Croatian National Bank have always considered monetary policy as accommodative on verge of being expansionary. Real sector has always considered monetary policy as contractive. It is partly due to the experience of beginning of 1990s when monetary policy was overly expansionary, and was contracted with the Antiinflationary program, and partly due to the fact that before the recession CNB fought with increasing headquarter-subsidiary loans within the same foreign-owned banking groups trying with little success to reduce that part of foreign debt which in fact was used to finance economic activity in Croatia. Data on growth of money (measured by M1 and M4 aggregates) and total domestic credit corroborate the story of expansionary policy in the periods 1994-1998, 2000-2003, and 2005-2008, with contractions in 1999, 2004, and latest period 2009-2013. Figure 2.2.1. Monetary indicators, year-over-year, end of period, % Source: CNB, CID calculations and projections. Interest rates are higher than in EU, due to several reasons. Ratio of obligatory reserves that banks have to keep in Central bank (Croatian National Bank) is higher than in other EU countries. Secondly, loss of investment grade that came in 2013 materialized the concerns of country risk, pushing the interest higher. Last piece of the puzzle of higher interest rates story is the huge involvement of Government and public companies in the debt market, keeping interest rates higher in Croatia than in other EU countries by simple crowding-out of private sector by public sector – banks are more prone to give credit to Government and Public companies because they can resort in rising taxes and quasi-taxes to repay. There is more than 4 percentage point difference between Croatian and EU loan rates, especially in the recession period where EU significantly lowered interest rates and supplied extra amounts of liquidity to support the economic activity. 31 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia Figure 2.2.2. Interest rate in Croatia and EU, yearly averages Source: CNB, Eurostat, CID calculations. Inflation has been single-digit and really never a problem since the Antiinflationary program of 199394. Due to Hyper-inflation period of early 1990s, inflation has been a major concern for the CNB since the Antiinflationary program of 1993-94. In fact, Croatia put low inflation as the only goal of the monetary policy in 1998 (Law on Croatian National Bank), in line with forming of the ECB and the European mood at the time that considered inflation as only legitimate monetary policy goal. Inflation in Croatia has been between 1 and 3% (except in 2008) and declined in 2013 and 2014 as a consequence of downward adjustment of prices of traded goods after alleviating all the barriers for goods and services after the accession to the EU. Table 2.2.3. Inflation, increase of consumer prices y-o-y Inflation, ave rage rate (%) Albania Bosnia and Herzegovina Bulgaria Croatia Greece Kosovo Macedonia Moldova Montenegro Romania Serbia Slovenia T urkey SEE, weighted average SEE, simple average 2005. 2,36% 3,58% 6,04% 3,34% 3,48% -1,39% 0,49% 11,85% 3,45% 9,00% 16,24% 2,49% 8,18% 6,99% 5,32% 2006. 2,37% 6,13% 7,42% 3,21% 3,32% 0,62% 3,21% 12,71% 2,12% 6,60% 10,73% 2,46% 9,60% 7,20% 5,42% 2007. 2,94% 1,50% 7,57% 2,87% 2,99% 4,36% 2,26% 12,38% 3,52% 4,84% 6,90% 3,61% 8,76% 6,32% 4,96% 2008. 3,36% 7,43% 11,95% 6,07% 4,24% 9,35% 8,36% 12,70% 8,99% 7,85% 13,50% 5,65% 10,44% 8,61% 8,45% 2009. 2,22% -0,38% 2,47% 2,38% 1,35% -2,41% -0,81% 0,01% 3,56% 5,58% 8,60% 0,85% 6,25% 4,52% 2,28% 2010. 3,60% 2,12% 3,04% 1,05% 4,70% 3,50% 1,51% 7,36% 0,66% 6,10% 6,80% 1,83% 8,57% 6,34% 3,91% 2011. 3,43% 3,70% 3,39% 2,26% 3,10% 7,30% 3,90% 7,65% 3,08% 5,81% 10,00% 1,83% 6,47% 5,28% 4,76% 2012. 2,20% 2,20% 1,90% 3,00% 1,00% 2,50% 2,00% 5,10% 2,00% 3,00% 7,00% 2,20% 8,70% 5,32% 3,29% 2013. 2,20% 1,80% 1,40% 2,20% -1,00% 2,10% 2,80% 4,50% 2,80% 4,50% 8,50% 2,30% 7,70% 4,67% 3,22% 2014.p 2,70% 1,00% -0,50% 0,00% -0,50% 1,80% 2,00% 5,50% 0,00% 2,00% 4,00% 1,00% 8,00% 4,14% 2,08% 2015.f 2,80% 1,50% 1,00% 1,00% 0,50% 1,50% 2,30% 5,80% 1,00% 3,00% 5,00% 1,60% 6,50% 3,96% 2,58% Source: IMF, National banks and Ministries of finance, CID calculations and projections. 2.3. Fiscal sector Croatia has had a general government deficit for more than a decade. Central government budget increased from 77 billion kuna in 2003 to the level of 120 billion in last five years of recession as GDP was struggling and revenues were dragged down to the level of 107 billion kuna where the capacity of Croatian revenues lies. General government expenses (central government augmented with 32 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia extrabudgetary funds and local government) increased from 89 billion in 2003 to the level above 130 billion kuna in last six years (including the year before the start of recession), while the revenues including some taxes shared with local governments due to the recession struggled with the level of 120 billion kuna where the capacity of revenues lie and is reducing due to the recession. We have to mention also the public enterprises that also struggled and accumulated losses during the period, and made the overall illiquidity of the economy more severe. Table 2.3.1. General government balance, South-East Europe, % of GDP Ge ne ral gove rnme nt balance , % GDP Albania Bosnia and Herzegovina Bulgaria Croatia Greece Kosovo Macedonia Moldova Montenegro Romania Serbia Slovenia T urkey SEE, weighted average SEE, simple average 2005. -3,46% 0,76% 2,26% -2,80% -5,58% -3,07% 0,22% 1,55% -1,57% -0,69% 1,15% -1,04% -0,26% -1,30% -0,96% 2006. -3,34% 2,17% 3,34% -2,59% -5,96% 2,74% -0,53% 0,04% 2,94% -1,35% -1,03% -0,81% 0,00% -1,34% -0,34% 2007. -3,28% 0,18% 3,26% -2,12% -6,67% 7,17% 0,59% -0,23% 6,65% -3,12% -1,36% 0,26% -1,80% -2,51% -0,04% 2008. -5,13% -3,95% 2,90% -1,30% -9,74% -0,19% -0,93% -1,00% -3,10% -4,83% -1,97% -0,28% -2,80% -3,95% -2,49% 2009. -7,41% -5,70% -0,92% -4,07% -15,56% -0,64% -2,65% -6,35% -5,30% -7,27% -3,73% -5,55% -5,61% -7,35% -5,44% 2010. -3,70% -4,30% -3,90% -4,94% -11,00% -2,60% -2,48% -2,49% -4,70% -6,43% -3,57% -5,36% -2,90% -5,20% -4,49% 2011. -3,50% -3,00% -2,00% -5,46% -10,00% -1,86% -2,55% -2,38% -6,30% -4,12% -4,04% -5,60% -0,60% -3,57% -3,96% 2012. -3,10% -3,00% -1,30% -4,67% -7,00% -2,70% -2,64% -1,50% -5,20% -2,40% -5,00% -3,80% -2,80% -3,69% -3,47% 2013. -2,20% -2,00% -2,00% -3,50% -5,00% -3,50% -3,00% -1,50% -4,50% -2,40% -4,50% -6,20% -2,50% -3,18% -3,29% 2014.p -2,50% -2,00% -2,00% -5,00% -4,00% -2,00% -2,50% -1,00% -4,00% -2,00% -4,00% -4,00% -2,00% -2,68% -2,85% 2015.f -3,00% -3,00% -1,50% -4,00% -3,00% -2,00% -3,00% -1,00% -3,50% -2,00% -4,00% -3,50% -2,00% -2,42% -2,73% Source: IMF, National banks and Ministries of finance, CID calculations and projections. Chronic deficit have accumulated government debt, going over the the Maastricht limit at 60% of GDP in 2014. Table 2.3.2. General government debt, South-East Europe, % of GDP Ge ne ral gove rnme nt de bt, % GDP Albania Bosnia and Herzegovina Bulgaria Croatia Greece Kosovo Macedonia Moldova Montenegro Romania Serbia Slovenia T urkey SEE, weighted average SEE, simple average 2005. 58,23% 25,28% 29,43% 38,15% 100,29% n.a. 39,54% 34,81% 38,59% 17,64% 56,29% 26,76% 52,71% 54,04% 43,14% 2006. 56,68% 21,78% 23,41% 35,40% 106,11% n.a. 31,99% 31,05% 32,62% 12,62% 43,03% 26,43% 46,52% 50,46% 38,97% 2007. 53,85% 32,88% 18,56% 32,88% 105,41% n.a. 23,98% 24,65% 27,50% 12,72% 35,63% 23,09% 39,92% 46,53% 35,92% 2008. 55,10% 31,17% 14,00% 29,17% 110,72% n.a. 20,64% 19,27% 31,88% 12,00% 34,19% 21,94% 40,02% 46,95% 35,01% 2009. 59,30% 36,09% 15,00% 35,12% 127,10% n.a. 23,83% 29,12% 40,69% 21,00% 38,16% 35,00% 46,12% 55,24% 42,21% 2010. 57,80% 39,30% 16,00% 41,25% 142,76% n.a. 24,77% 26,54% 42,39% 28,00% 44,83% 38,60% 41,40% 57,72% 45,30% 2011. 58,60% 40,40% 17,00% 45,57% 170,00% n.a. 28,60% 23,39% 46,90% 30,20% 47,89% 46,90% 39,30% 62,95% 49,56% 2012. 60,90% 44,30% 19,00% 52,75% 160,00% n.a. 30,00% 23,00% 50,20% 32,00% 53,65% 52,70% 38,40% 61,81% 51,41% 2013. 60,90% 43,00% 20,00% 55,00% 175,00% n.a. 32,00% 22,50% 52,10% 32,00% 55,00% 67,30% 36,90% 64,66% 54,31% 2014.p 60,90% 43,00% 20,00% 61,00% 170,00% n.a. 32,00% 22,00% 53,00% 33,00% 55,00% 69,00% 36,00% 63,75% 54,58% 2015.f -61,00% 45,00% 19,00% 65,00% 160,00% n.a. 34,00% 21,00% 55,00% 35,00% 57,00% 70,00% 35,00% 60,56% 44,58% Source: IMF, National banks and Ministries of finance, CID calculations and projections. Because of the chronic and expanding government deficit and rising debt, Croatia entered European Excessive Deficit Procedure1 in 2014, according to which Croatia has to work out plan to curb the excessive spending and government deficits towards 3% of GDP in 2016. 2.4. External sector Due to recession Croatian international balance – Balance of Payments current account turned positive in 2011, after more than decade of deficits, by imports declining more than exports and tourism hanging on. If the economic activity and consumption picks up in 2014 it will also bring increases of imports and that will turn balance of payments current account negative again, but at mild levels. 1 Excessive Deficit Procedure (EDP) is the corrective arm of the Stability and Growth Pact (SGP) that ensures that Member States adopt appropriate policy responses to correct excessive deficits. The EDP operationalises the limits on the budget deficit and public debt given by the thresholds of 3% of deficit to GDP and 60% of debt to GDP not diminishing at a satisfactory pace. 33 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia Table 2.4.1. Current account balance, South-East Europe, % of GDP Curre nt account balance , % GDP Albania Bosnia and Herzegovina Bulgaria Croatia Greece Kosovo Macedonia Moldova Montenegro Romania Serbia Slovenia T urkey SEE, weighted average SEE, simple average 2005. -6,10% -17,13% -11,67% -5,27% -7,37% -7,38% -2,54% -7,56% -8,49% -8,65% -8,80% -1,73% -4,62% -6,35% -7,48% 2006. -5,64% -7,96% -17,57% -6,68% -11,24% -6,72% -0,45% -11,34% -31,34% -10,39% -10,10% -2,48% -6,09% -8,36% -9,85% 2007. -10,37% -10,71% -25,24% -7,26% -14,36% -8,33% -7,06% -15,25% -39,50% -13,43% -17,70% -4,76% -5,92% -10,27% -13,84% 2008. -15,12% -14,08% -23,18% -8,91% -14,69% -15,34% -12,60% -16,17% -50,58% -11,64% -21,60% -6,20% -5,69% -10,38% -16,60% 2009. -14,00% -6,28% -8,94% -5,02% -11,00% -15,43% -6,50% -8,55% -29,56% -4,16% -6,60% -0,70% -2,18% -5,09% -9,15% 2010. -11,40% -5,50% -1,50% -1,03% -10,00% -17,37% -2,10% -9,50% -24,62% -4,45% -6,70% -0,60% -6,35% -6,23% -7,78% 2011. -11,90% -9,50% 0,30% 0,88% -9,00% -20,35% -2,50% -12,60% -19,44% -4,40% 0,00% 0,00% -10,00% -7,33% -7,58% 2012. -10,00% -10,00% -1,60% 0,36% -4,00% -20,30% -3,10% -12,20% -19,71% -4,00% 0,00% 0,70% -7,50% -5,25% -7,03% 2013. -9,50% -9,00% -3,00% 0,00% -1,00% -19,00% -3,50% -12,00% -19,00% -4,00% -1,00% 1,00% -7,00% -4,53% -6,69% 2014.p -9,00% -8,00% -4,00% 0,00% 0,00% -17,50% -5,00% -12,00% -20,00% -5,00% 0,00% 0,00% -7,00% -4,51% -6,73% 2015.f -9,50% -8,00% -5,00% 1,00% 1,00% -15,00% -5,00% -13,00% -20,00% -5,00% 1,00% 1,00% -8,00% -4,73% -6,50% Source: IMF, National banks and Ministries of finance, CID calculations and projections. Although there has been stability all along in the exchange rate of Kuna towards euro, it is showing the signs of weakening. Foreign debt cycle is in the repayment phase, and FDIs have declined more than enough to offset the repayment needs, like they did for more than a decade. Table 2.4.2. Exchange rate towards €, South-East Europe Exchange rate toward € Albania Bosnia and Herzegovina Bulgaria Croatia Greece Kosovo Macedonia Moldova Montenegro Romania Serbia Slovenia T urkey 2005. 124,20 1,96 1,96 7,40 n.a. n.a. 61,30 15,72 n.a. 3,62 83,00 240,14 1,27 2006. 122,87 1,96 1,95 7,32 n.a. n.a. 61,19 16,5 n.a. 3,52 84,10 239,53 1,25 2007. 123,21 1,96 1,95 7,34 n.a. n.a. 61,18 16,63 n.a. 3,34 79,96 n.a. 1,40 2008. 125,84 1,96 1,95 7,22 n.a. n.a. 61,27 15,29 n.a. 3,68 81,44 n.a. 1,45 2009. 135,00 1,96 1,95 7,34 n.a. n.a. 61,27 15,5248 n.a. 4,24 94,12 n.a. 1,40 2010. 137,77 1,96 1,95 7,29 n.a. n.a. 61,51 16,40 n.a. 4,21 103,49 n.a. 1,35 2011. 140,33 1,96 1,95 7,43 n.a. n.a. 61,53 16,34 n.a. 4,24 101,95 n.a. 1,40 2012. 139,04 1,96 1,95 7,52 n.a. n.a. 61,53 15,56 n.a. 4,45 113,13 n.a. 1,30 2013. 140,26 1,96 1,95 7,57 n.a. n.a. 61,58 16,72 n.a. 4,42 113,14 n.a. 1,34 2014.p 140,00 1,96 1,95 7,65 n.a. n.a. 61,65 18,59 n.a. 4,45 116,50 n.a. 1,34 2015.f 140,00 1,96 1,95 7,70 n.a. n.a. 61,70 19,50 n.a. 4,50 118,00 n.a. 1,30 Source: IMF, National banks and Ministries of finance, CID calculations and projections. Since the focus and the most effective instrument of monetary policy in Croatia is exchange rate towards euro, fluctuations between euro and dollar affect in the same way the fluctuations between kuna and dollar. Table 2.4.3. Exchange rate towards $, South-East Europe Exchange rate toward $ Albania Bosnia and Herzegovina Bulgaria Croatia Greece Kosovo Macedonia Moldova Montenegro Romania Serbia Slovenia T urkey 2005. 99,87 1,57 1,57 2006. 98,10 1,56 1,56 2007. 90,43 1,43 1,43 2008. 83,89 1,34 1,34 2009. 94,98 1,41 1,41 2010. 104,07 1,48 1,48 2011. 101,00 1,35 1,34 2012. 105,00 1,51 1,50 2013. 107,00 1,47 1,47 2014.p 110,00 1,48 1,48 2015.f 110,00 1,51 1,50 5,95 0,8038 0,8038 49,29 12,60 0,8038 2,91 66,90 192,71 1,36 5,84 0,80 0,80 48,79 13,13 0,80 2,81 67,01 191,03 1,40 5,37 0,73 0,73 44,72 12,14 0,73 2,44 58,39 0,73 1,30 4,93 0,68 0,68 41,86 10,39 0,68 2,52 55,76 0,68 1,30 5,28 0,72 0,72 44,08 11,11 0,72 3,05 67,59 0,72 1,55 5,50 0,75 0,75 46,46 12,37 0,75 3,18 78,58 0,75 1,50 0,69 0,69 44,23 11,74 0,69 3,05 73,10 0,69 0,97 5,34 5,85 0,77 0,77 47,33 11,97 0,77 3,42 87,02 0,77 1,00 5,69 0,75 0,75 46,30 12,57 0,75 3,32 85,07 0,75 1,01 5,80 0,76 0,76 46,70 14,08 0,76 3,37 88,26 0,76 1,02 5,92 0,77 0,77 47,46 15,00 0,77 3,46 90,77 0,77 1,00 Source: IMF, National banks and Ministries of finance, CID calculations and projections. 34 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia 2.5. EU issues According to EU policies, strategies and EU funds availability, Croatia has potential in tourism, transport, energy, professional and personal services, and pockets of manufacturing. CNB governor Vujčić has emphasized in his public speeches that he is for early adoption of euro. As CNB is the institution that will carry the process of eventual adopting of the euro, the voice of CNB will prevail. Croatia became a full member of the European Union on 1 July 2013 after the better part of a decade of negotiations. As a result of this process, Croatia’s domestic legislation is largely aligned with the European Union’s acquis communautaire, or is in the process of being aligned. In the summer of 2014 the European Commission did begin to express concerns about the pace with which the remaining areas of legislation are being aligned to EU practices. Single Market. Although public opinion, the local media and even some EU officials quoted in the domestic press have expressed concerns that Croatia has not felt the benefits of EU membership in its first year of membership, economic data suggests that certain sectors of the economy are indeed reaping the benefits of membership. The first year of membership has seen merchandise exports rise by 8.7%, with sectors such as furniture, leather goods, machinery etc. benefitting – this is also reflected in the industrial production figures. As much as access to the single market has benefitted some sectors others have been exposed to increased competition. Thus, for example, the processed food sector has seen increased competition, which has resulted in a wider range of goods on offer as well as lower prices – during the first 7 months of 2014 food prices fell 2.3% yoy, which partly reflects this effect. This has boosted disposable income, helping the economy, which is still in recession, to adjust. Another example is electricity, where the incumbent vertically integrated state-owned operator has been exposed to a loss of market share and lower end user prices. Import procedures have been significantly simplified for imports of goods from other member states into Croatia. At the same time, Croatia lost preferential treatment in the CEFTA market upon accession to the EU. However, bilateral agreements with almost all CEFTA members have been signed to maintain preferential treatment for Croatian exports in all sectors except agriculture. Fully functional single market is EU hallmark policy and definitive goal of the Community. The aim is to bring down barriers and simplify existing rules to enable everyone in the EU – individuals, consumers and businesses – to enjoy direct access to markets of 28 countries on equal terms and under similar conditions. This requires a universal competition policy, enforcement of market rules and reduction of monopoly costs along with prevention of any market distortions and enforced liberalization of previously regulated industries and markets. Croatia was irreversibly linked to the European market already before the accession. The EU membership offered easier access to the markets of other Member States and gave access to foreign investors in the Croatian market. However, as the adoption, implementation and execution of the legislation relative for convergence with the EU internal market have proved to be challenging for national, regional and local authorities that have had negative impact on the possibility of foreign investors to enter and/or operate on the local market. Free Movement of Capital. Free movement of capital is the heart of a healthy European single market. It facilitates trade across the borders, favors workers mobility and makes it easier for businesses to grow and flourish. Lisbon Treaty clearly states that “all restrictions on the movement of capital between Member States and between Member States and third countries shall be prohibited” establishing free flow of capital in the entire EU. Croatia had to comply with the main and all the relative provisions regarding the free flow of the capitals among EU Member States. Croatia had been only granted a derogation to restrict acquisition of agricultural land by nationals of another EU Member State until 2020. The biggest challenge in the acquis referring to the free movement of capital was the privatization of number of state-owned enterprises. After years of discussions and pledges to introduce appropriate reforms still in 2014 according to the European Commission assessment “the [Croatian] state still maintains a strong 35 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia role in the economy through ownership in a large number of companies” and “the institutional framework for management and privatization of the state-owned enterprises is in place, but its implementation faces delays”. The European Commission highlights that “the authorities stepped up efforts to privatize state assets but the implementation record is limited”. Moreover, the assessment of the European Commission criticizes political appointments to the boards of the state-owned enterprises “the governance of state-owned enterprises remains problematic, weighing on the profitability of companies under state control. Legislative amendments adopted in 2012 replaced a competitive selection procedure for members of supervisory boards of state-owned enterprises with direct political appointments. Only general criteria apply to the background of nominees but these do not relate to expertise in the particular field of activity of a company or experience on similar boards. According to the 2014 EU Anti-corruption Report, mechanisms for verification of conflicts of interests remain weak. Inadequate safeguards between state-owned enterprises and the political sphere risk impinging on the allocation of public funds and creating room for mismanagement of public resources.” Moreover, even when a company is privatized the state may sustain some special government rights mainly through the scheme of “golden shares” in order to control certain decisions in the companies. Typically, these special rights allow the government to veto or hinder changes in key decisions within the enterprise. The European Commission report on the special rights in privatized companies states that these rights often “infringe the Treaty based freedom of capital movements.” Moreover, special rights “may hinder privatised companies from achieving the full benefits of privatization, they may distort marketdriven cross border activity in terms of direct investment but also in terms of portfolio investment in privatized companies and often prove one of the obstacles to achieving a level playing field in the EU market for corporate control.” In recent preliminary ruling, the Court of Justice of the EU (CJEU) held that Member States’ rules governing the system of property ownership are subject to the free movement of capital, and therefore a ban on privatization restricts the free movement of capital. Therefore, the area of special rights retained by Croatia in privatized companies continues to be an area of concern, monitoring and enforcement for the European Commission. Judicial system. EU supports strong judiciary and fundamental rights policies in order to preserve and improve the EU in terms of freedom, security and justice. As a part of the project for modernization and harmonization with EU standards Croatia has initiated reforms with the purpose of improving the efficiency of the justice system. Croatia faced many challenges regarding the transformation in the past but initial steps in 2005 and 2008 made a basis for further actions. Despite number of reforms which aimed at improvement of quality and efficiency of the justice system, the approximation to the EU average seems to be difficult. An analysis of the work of Municipal Courts by the Ministry of Justice during two years showed that the results are still not satisfactory. Major remarks were; - poor resource and performance management capacity and insufficient IT support, unsuitable facilities, unbalanced work between different judges and Courts, lack of harmonization in the court practice, insufficient specialization of Judges and long lasting procedure (on average over 600 days) causing a backlog of cases. Such a high backlog of court cases acts as a severe impediment to investments. Many cases are pending years in the courts imposing significant financial and reputational risks for the enterprises and investors. Improvement of the quality and efficiency of the judicial system would improve business climate in the country. In 2014 the legislator initiated amendments of several major laws which are set to come into force in early 2015 with the purpose to speed up the formal procedure. Planned actions and required funds secured by multilateral lenders should improve the results of the project and create an environment for an efficient judicial system. Energy. Third Energy Package was adopted in 2009 and aimed at integration of the European gas and electricity market. Core element of this legislation was to include ownership unbundling, reverse gas flow, establishment of National Regulatory Authority (NRA) for each Member State, and the Agency for the Cooperation of Energy Regulators. Completion of the internal market was foreseen for the end of 2013, however due to major delays in implementation of the package in some Member States, such as 36 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia Croatia, full integration of gas market might be postponed by the end of 2018 or even later. One of the most important prerequisites of fully operational internal energy market is a free flow of gas between all the EU Member States and establishment of gas reverse flows in order to technically achieve this. Croatia is failing in fulfillment of these requirements, especially due to lack of technical adjustments which would effectively allow free flow of gas to the European gas network. European Commission identified in its 2014 report on progress towards completion of energy market that “some provisions in the [Croatian] Gas Market Act represent a serious obstacle to cross border gas flows, by obliging domestic gas producers to offer their gas primarily to suppliers of customers in the territory of Croatia and obliging public service to primarily purchase gas from domestic producers.” An integrated EU energy market requires market based supply and demand price determination, whereas in Croatia, currently the government is interfering in this process by indirectly regulating a portion of gas prices, distorting competition and discouraging investors to enter the market. Moreover, in 2014 country report on progress to completion of internal energy market European Commission criticised the transfer of public service obligation of gas procurement at regulated prices to HEP (Hrvatska Elektroprivreda), a state owned electricity company, stating that this practice “contradicts Croatia’s commitments under the accession negotiations” These practices contribute to the insecurity in the local and regional energy market having negative effect on broader economy and discourage foreign investors. Moreover, these practices are not in line with some key provisions of EU legislation threating to defer the completion of fully operational European energy market beyond 2014. European Commission in its latest report on progress towards completion of internal energy market urges that “Croatia should step up its efforts to deregulate wholesale prices and prices for end-users and complete the unbundling process. Market liberalization depends on the effective enforcement of EU law including competition and State aid rules and removal of barriers to the export and import gas.” However, the government in late 2013 introduced legislation to liberalise the formation of prices of oil products. This liberalisation came into effect in February 2014 and represents a major contribution to the development of the market economy in Croatia. Additional aim of the European energy market is its contribution to the security of supply. In case of emergency the cross border gas interconnectors and well developed infrastructure will aim to prevent any EU member state from paucity of gas on the domestic market. Security of supply is important for the European Union due to high dependence on the imported gas especially from single major supplier. That is why the European Commission is emphasizing the necessity to establish adequate mechanisms, processes and number of critical infrastructure projects in order to ensure immediate remediation from any unforeseen energy disruption and continuation of energy supply to large industrial facilities and to individual consumers. Croatia equally to other Member States should realize projects in order to contribute to enhancement of EU energy security. European Commission in its country report from 2014 on progress towards completing the Internal Energy Market stressed that “investment in LNG terminal on island of Krk is of strategic importance to regional energy security” as the terminal with capacity of 3,2 billion cubic meters would distribute natural gas to the neighboring markets such as Italy, Austria, Hungary, Romania and Slovenia. However as Commission highlighted in their report “there is no bi-directional flow obligation”, which is critical in emergency situation. There is no issue with the security of supply of crude oil or oil products since Croatia has access to the Adriatic Sea and thus faces no bottleneck in terms of ability to import crude oil and oil product supplies. Environment. Adjustments of the Croatian legislation to the European environmental standards have been complex and large in scope. The environmental acquis consists of over 200 major legal acts covering eight broad categories: horizontal legislation, water and air quality, waste management, nature protection, industrial pollution control, chemicals and noise. The biggest challenge for Croatia was to place the necessary administrative capacity and required financial resources in order to implement the environmental acquis with defined targets and deadlines. Croatia had asked for number 37 Macroeconomic overview of foreign investments in Croatia of derogations and transitional periods, inter alia, for water and industrial pollution control, reduction of sulfur content in certain liquid fuels and control of emissions of volatile organic compounds. However, derogations should not mean laxity in the rules and obligations in the environmental legislation, but they should rather mobilize the authorities to find additional resources in order to finance implementation of high quality EU standards already applicable in all the other EU Member States. It should be taken into account that all the EU Member States had contributed to the ambitious EU environmental and climate change policies, therefore Croatia should not become an exception. As part of Croatia’s accession treaty with the EU, the oil industry gained a derogation to comply with Industrial Pollution Control and Risk Management (IPPC) requirements by 1 January 2018. In its monitoring report from 2013 the European Commission marked that “particular attention needs to be paid to ensure proper environmental impact assessments for all investment projects, the timely issuing of permits and the upgrading of the IPPC installations. The major industry players are already in the process of acquiring or have acquired IPPC licenses. With regard to climate change, the transposition of the geological storage of CO2 Directive needs to be completed. Croatia entered the ETS system on 1 January 2013 and all ETS operators have already fulfilled their obligations for 2013 by the end of Q1 2014.Croatia, as a new entrant in the EU, is for the first time preparing to trade with its first free country CO2 quotas and to use the proceeds from their sale to fund environmental projects. 38 3. Issues related to the investment and business climate in Croatia By joining NATO in April 2009 and especially joining EU in July 2013, Croatia graduated from “exotic” and developing countries to a club of developed western countries. Although being “first in the village” meant earlier that is stood out in South-East Europe and therefore attracted a number of foreign investors, now it is among the “last in the city”. It also means switching from “exotic” investors to investors that are regularly doing business in developed countries and also puts Croatia into competition with countries and regions within EU. To give more objective view of the business and investment environment, we will consult rankings done by more objective international organizations. In order to avoid biased results, we will compare this year with last year, and will compare several country ranking lists. We’ll start with Cost of Doing Busines. 3.1. Cost of Doing Business Although standardization through the Acquis Communautaire led to convergence of business conditions across the EU, there still are differences in business climate among the EU countries old and new, stemming from different legal, tax and other circumstances in each country. We give an overview of “ease” of doing business, which is has been done by World Bank in a standardized way for years according to same “Cost of Doing Business” methodology. 39 Issues related to the investment and business climate in Croatia Table 3.1.1. Ease of doing business ranking by World Bank in 2013 Economy Ease of Doing Business Rank Denmark United Kingdom Finland Sweden Ireland Lithuania Germany Estonia Latvia Netherlands Austria Portugal Slovenia Belgium France Cyprus Poland Slovak Republic Spain Hungary Bulgaria Luxembourg Italy Greece Romania Czech Republic Croatia Malta 5 10 12 14 15 17 21 22 24 28 30 31 33 36 38 39 45 49 52 54 58 60 65 72 73 75 89 103 40 28 55 61 12 11 111 61 57 14 138 32 38 49 41 44 116 108 142 59 65 103 90 36 60 146 80 161 8 27 36 24 115 39 12 38 79 97 94 76 59 100 92 86 88 53 98 47 118 37 112 66 136 86 152 163 18 74 22 9 100 75 3 56 83 70 28 36 32 90 42 108 137 65 62 112 135 66 89 61 174 146 60 115 7 68 26 38 57 6 81 15 33 47 36 30 83 180 149 103 54 11 60 45 62 124 34 161 70 37 106 77 28 1 42 42 13 28 28 42 3 73 28 109 109 73 55 55 3 42 55 55 28 170 109 86 13 55 42 180 34 10 68 34 6 68 98 68 68 115 98 52 14 16 80 34 52 115 98 128 52 128 52 80 52 98 157 68 12 14 21 41 6 56 89 32 49 28 79 81 54 76 52 33 113 102 67 124 81 15 138 53 134 122 34 27 8 16 9 6 20 15 14 7 17 13 19 25 48 28 36 27 49 108 32 70 79 41 56 52 76 68 99 34 32 56 8 25 62 17 5 26 21 29 6 24 52 16 7 110 55 65 59 15 79 1 103 98 53 75 49 122 10 7 3 20 8 44 13 66 43 5 14 23 41 6 46 24 37 38 22 70 92 53 33 87 99 29 98 64 Macedonia, FYR Montenegro Albania Kosovo Serbia Bosnia and Herzegovina 25 44 90 86 93 7 69 76 100 45 63 106 189 136 182 76 69 158 121 85 84 98 119 58 44 3 3 13 28 42 16 34 14 98 80 26 86 146 43 161 89 53 85 121 98 95 136 124 138 116 52 45 62 83 103 131 174 175 164 96 73 115 135 107 115 77 Starting a Business Dealing with Construction Permits Getting Electricity Registering Property Getting Credit Protecting Investors Paying Taxes Trading Across Borders Enforcing Contracts Resolving Insolvency Source: Doingbusiness.org Although one should not generalize, Northern and Western European countries are better for business - led by Denmark and the United Kingdom, followed by Finland, Sweden, Ireland, Germany and the Baltic countries. Mediterranean and the “new EU” countries have the lowest average rank. Croatia has the second lowest average ranking (89th out of 185 countries in the world), grouped in the bottom of EU28 countries with Greece and Malta, which means that those three countries, on average, have the worst business conditions of all EU countries. Looking at the neighboring countries, Croatia is worse on average than Macedonia and Montenegro, side-by-side with Albania and Serbia, Kosovo and ahead of Bosnia. Macedonia with its overall rank of 25th among 185 could even enter the top 10 of EU countries, due to its pro-business reforms it did in recent years. Similar story is with Montenegro that has overall rank of 44, and could top the last third of EU28 countries. Overall ranking of 185 countries in Ease of Doing Business was created by the weighted average of the 10 (sub)categories of doing business: starting a business, dealing with construction permits, getting electricity, registering property, getting credit, protecting investors, paying taxes, trading across borders, enforcing contracts and resolving insolvency. As for the starting a business, it is best to start in Ireland, the UK, France, Slovenia and Portugal. Interestingly, in this category (which appreciates smaller number of procedures, shorter duration and lower the cost of founding an enterprise, and lower starting capital) Croatia is in the middle among the 40 Issues related to the investment and business climate in Croatia other EU countries, ahead of Slovakia, Italy, Luxembourg, Germany, Lithuania, Austria, Spain, and Czech Republic, while Malta and Greece are the worst among the EU28. Looking at the neighboring countries, Macedonia with its rank of 7 among 185 is leading the whole European continent. Far behind Macedonia and top EU countries are Serbia, Montenegro and Albania, all positioned better than lower half of EU28 and Croatia for that matter. Kosovo with its rank of 100 (of 185) could be positioned beside the lower end of EU rankings, and Bosnia is the worst with ranking of 174. When dealing with construction permits (which appreciates a smaller number of procedures, shorter duration and lower cost of obtaining construction permits) Croatia is at the rear, in the group with Poland and Malta. Best country to build in is Denmark, Germany, the UK and Sweden. Construction and building is worse in the neighborhood – except Macedonia with rank 63 (out of 185), and Montenegro (right behind Croatia with rank of 106 of 185) all the countries are among the worst in this ranking in the world. Getting electricity (which appreciates smaller number of procedures, shorter duration and lower connecting fee) is easiest in Germany, Sweden, Denmark, Finland and Austria. Croatia is in the upper half. The electricity is most costly to get in Romania, Czech Republic, Poland and Bulgaria. Croatia is best in the neighborhood, ahead of Montenegro and Serbia, and way ahead of Macedonia, Kosovo, Albania and Bosnia. In the category of registering property (which appreciates smaller number of procedures, shorter duration and lower cost of registration) EU28 countries are led by Lithuania, Denmark, Slovakia, Estonia, Finland and the Czech Republic. Traditionally in this category Croatia is performing poorer and is presently in the lower half, with Luxembourg, France, Greece and Belgium behind her. Serbia and Macedonia are among the best in neighborhood (could compare themselves with upper half of EU countries), followed by Kosovo and Bosnia – all ahead of Croatia, with Montenegro and Albania falling behind to ranks comparable to bottom ranks of EU countries. Getting credit in Croatia is relatively good and comparable to the better half of the 28 EU countries. The fastest and best is to get credit in the UK, Latvia, Poland, Ireland and Romania. The worst countries in this category are Italy, Portugal, Slovenia, Luxembourg and Malta. Montenegro is the best in this category among neighboring countries, followed by Macedonia, Kosovo and Albania – all ahead of Croatia and comparable to top ten countries of EU. Getting credit in Serbia is the same as in Croatia, but getting credit in Bosnia is the most difficult in neighborhood, but still comparable to average countries in the EU. Croatia is officially by far the worst in protecting investors of all 28 EU countries, in the neighborhood and on the European continent. The best protection of investors is in Ireland, the UK, Slovenia and Belgium. Investor protection in the neighborhood countries is the best in Macedonia, Montenegro and Albania, comparable to top 10 countries in the EU, followed by Serbia and Kosovo and Bosnia, comparable to average EU countries. At “Paying taxes” category height of the tax rates, such as VAT, income tax and personal income tax and social security contributions, as well as cost of collection and frequency of tax payment are considered. According to this indicator, Croatia is not so bad and is in the better half among EU countries. It is best to pay tax in Ireland, Denmark, Luxembourg, the UK and Finland. It is worst to pay tax in Romania, Italy, Czech Republic, Hungary, Poland and Slovakia. In the neighborhood, Macedonia is the best country to pay taxes to, followed by Croatia and Kosovo – all of them comparable to upper half of EU countries. Montenegro is somewhat worse than those countries, but Bosnia, Serbia and especially Albania are the worst countries to pay taxes to among the European countries. Trading across borders (looking at the number of documents needed for export, the time required for export of a shipment and cost per export shipment, but also the number of documents needed for import, the time required for import of a shipment and cost per import shipment) is best in Denmark, 41 Issues related to the investment and business climate in Croatia Finland, Estonia, and Sweden. According to this indicator, Croatia is the worst of all 28 EU countries, and among the worst in neighborhood. While this is no longer relevant to the business between Croatian and EU, it is important for exports to third countries through these countries or for imports from third countries via these countries. Neighborhood is led in this category by Montenegro, with Macedonia, Bosnia and Serbia close ahead of Croatia, and only Kosovo worse than Croatia. Enforcing contracts (where the indicator is looking at the average time needed to enforce a contracts, the average cost of a claims and the number of instances to finalize the lawsuit) is the best in Luxembourg, Germany, Austria, France and Finland. Croatia under this criterion is in the middle of the list of 28 countries of the European Union. Worst enforcing of contracts is in Italy, Cyprus, Malta, Greece, Bulgaria and the Czech Republic. In the neighborhood, Macedonia closely follows the Croatian result, Albania is little bit worse, Serbia even worse than that, and Bosnia, Montenegro and Kosovo are the worst in the neighborhood. In an indicator of resolving insolvency lower average time of resolution (bankruptcy), the lower cost of bankruptcy, the most common outcome of resolution (bankruptcy) and percentage of remaining extracted value through resolution (bankruptcy) are appreciated. Croatia is among the worst in the company of Bulgaria and Romania. The easiest bankruptcy/resolution is in Finland, the Netherlands, Belgium, Great Britain, Ireland, Denmark, and Austria. In neighborhood, easiest bankruptcy/resolution procedures are in Montenegro, then in Macedonia and Albania, then in Bosnia and Kosovo, and only Serbia is worse than Croatia. We have sent the questionnaire to the Foreign investment companies in Croatia (both members and non-members of FIC). Here is how they assess the developments in various aspects of cost of doing business in Croatia. Figure 3.1.1. Results from the Questionnnaire on Cost of Doing Business in Croatia in 2014. Source: Questionnaire by FIC to Foreign Companies in Croatia; Data analysis: CID. Paying taxes and Resolving insolvency survived major to moderate set back, by opinion of foreign companies in Croatia. Protecting investors and Getting electricity have moderate set back by opinion of foreign companies. Registering property and Enforcing contracts are perceived by foreign companies to 42 Issues related to the investment and business climate in Croatia have no progress and no set back – status quo. Getting credit and Starting a company is perceived as status quo or having moderate progress by foreign companies in Croatia. Dealing with construction permits and Trading across the borders have moderate progress perception by foreign companies in Croatia. 3.2. WEF – Global Competitiveness ranking According to the Global Competitiveness rankings by World Economic Forum, Croatia is overall ranked at 77 out of 144 countries. Acording to this ranking, too, Croatia is among the last of EU countries, and in the middle when neighboring SEE countries are ranked. The overall rank is composed of 12 pillars: from Institutions, Infrastructure, Macroeconomic environment, Health and primary education, Higher education and training, Goods market efficiency, Labor market efficiency, Financial market development, Technological readiness, Market size, Business sophistication, and Innovation. Table 3.2.1. Competitiveness ranking of World Economic Forum Country/Economy Finland Germany Netherlands United Kingdom Sweden Denmark Belgium Luxembourg Austria France Ireland Estonia Spain Portugal Czech Republic Lithuania Latvia Poland Malta Italy Bulgaria Cyprus Romania Hungary Slovenia Slovak Republic Croatia Greece Macedonia, FYR Montenegro Serbia Albania GCI 2014-2015 4 5 8 9 10 13 18 19 21 23 25 29 35 36 37 41 42 43 47 49 54 58 59 60 70 75 77 81 63 67 94 97 GCI 2013-2014 3 4 8 10 6 15 17 22 16 23 28 32 35 51 46 48 52 42 41 49 57 58 76 63 62 78 75 91 73 67 101 95 Source: http://www.weforum.org 43 Issues related to the investment and business climate in Croatia Croatia is better than in overall ranking in infrastructure (44th), especially in roads and electricity, and benefits from relatively high levels of education and training (53rd), although the quality of its education needs to be improved (55th). Companies and individuals use ICTs fairly widely in regional comparison (40th), and the country is open to foreign trade, with low tariffs and well-functioning customs procedures. Going forward, Croatia will need to continue strengthening its institutional framework (87th) and foster the efficiency of its market for goods and services. According to business executives, domestic markets are dominated by few firms and taxation is burdensome, even if low by international comparison. The country will also need to focus on strengthening its macroeconomic environment, which remains burdened by a fairly high budget deficit. As Croatia will move into the innovation-driven stage of development in the coming years, it will need to start putting measures into place that incentivize and enable companies to innovate more. Currently, its businesses’ capacity for innovation is low according to business executives, although research institutes are assessed more favorably (53rd) and the country’s patenting rate is moderately strong (36th). 44 4. FIC recommendations with justification and examples A lot has happened since November 2013 when we issued our first White Book. Unfortunately, most of it worsened business and investment climate in Croatia, instead of making it more favorable. The cornerstone of Croatia’s ails lies in overgrown public sector, and chronic and growing deficit and public debt. That is why we had a rebalancing of the budget and constant search of Government to find new ways to raise taxes and levies, while not having political will to address the overgrown budget, inefficient spending, poor governance of state-owned companies and atomized local government. We had healthcare benefits returning from 13% to 15%, to mention the few. Those measures are affecting all businesses through higher cost of capital, higher cost of labor and rising risk and uncertainty. Apart from general measures we had rising of the surtaxes (on tobacco etc.), returning of the VAT tax on tourism from 10% to 13%, and rising of the concession fees for telecoms, or reshuffeling in energy sector (moving gas business from INA to state-owned HEP), to name the biggest ones, that are affecting most prominent industries and through that indirectly rising costs to the rest of the economy (e.g. higher telecom fees will eventually rise costs of telecommunications and jeopardize the investments in more quality of the telecom infrastructure and services in the future). Also there is number of measures that are increasing costs for the businesses in manner of para-fiscal charges and increasing the complexity for doing business like obligatory employment of quota of invalid persons by each and every company. The one measure that went into right direction was revision of the Labor Law, although it took more than a half a year to revise it and the final flexibilization is minimal. Some of our suggestions regarding the easing of shifting the labor from various locations within the same group of companies, from Croatia towards abroad and vice versa, have been successfully introduced in the final version of the Law. Unfortunately, demands for flexibilization of work time were not introduced in full, and there is little progress on: simplification of firing of workers, reduction of severance payments, taking care of special position of SMEs, clearing of whom collective bargaining addresses, and calculation of severance pay – these should go in the next revision. However, accepted revision this will provide relief in doing business and reducing costs to employer of especially the overtime. Other could be the reducing of the tax bracket for middle incomes which should be announced by the end of the year and effective as of 1 January 2015. As we argued, it could have done the other way by increasing the non-taxable portion of wage income from 2.200 kuna per month towards 3.000 kuna or even 4.000 kuna (where monthly needs lie), which would help lower incomes, middle incomes, and spare Government some money it gives out in form of welfare. We hope this could still do the trick and raise some private consumption, not induce raising of the communal fees or city taxes (since 45 FIC recommendations with justification and examples local government is getting the part of money raised from income taxes), and like other tax breaks introduced in recent years – that it doesn’t get revoked in one of the next rebalancings of the budget. Having in mind those, FIC still identifies unpredictable and unstable regulatory framework, lack of transparency of administrative procedures, insufficient institutional capacity on a national and local level and corruption, as key obstacles for foreign investment in Croatia. FIC believes the focus of policy formulation and implementation should focus on the following issues in an effort to improve the operational climate in Croatia and boost private sector investments’ contribution to economic, employment and earnings growth: 1. To develop a sustainable strategy to boost investments and to attract foreign investments. 2. To maintain a stable and predictable regulatory environment to reduce uncertainty and boost investments, with particular focus on the stability of the tax regime and predictable operation of the Tax Administration and to abolish by-laws inconsistent with the realities of competitive markets. 3. To establish quick streamlining business procedures in order to reduce regulatory administrative costs of businesses a. to simplify the administrative procedure for registration of companies and other necessary permits ; b. to establish an effective administrative ‘top-down’ system able to carry out reforms and meet investors’ expectations regarding administrative simplification; c. to develop electronic registry (especially land registry and other registries) at the local municipal administrative levels. 4. To improve the application of laws throughout the entire economy, enhance the quality and credibility of authorities’ inspection activities to protect the interest of companies complying with their obligations and generate goodwill towards the authorities by all relevant parties 5. To promote good relations with stakeholders a. when preparing Regulatory Impact Assessment (RIA) for new legislation that impacts business include the business sector adequately in the process; b. improve the timeframe of communication with the stakeholders; c. organise frequent consultations with investors (i.e. joint investors’ council with the government). According to surveys of export and foreign invest sector, we can summarize the toughest problems in the business climate in Croatia in the following categories: 1. Legal uncertainty – changes in legal environment, changing the rules, inappropriate implementation of EU rules 2. Tax compliance – changes in tax code, uneven treatment between different Tax Authorities branches 3. Para-fiscal charges – number of extra charges that have to be paid without clear association with business 4. Public administration and judicial drag – length of judicial procedures, sometimes completely different treatment from national levels 5. Labor issues – rigid and inadequate labor law 46 FIC recommendations with justification and examples We have sent the questionnaire to the Foreign investment companies in Croatia (both members and non-members of FIC). Here is how they assess the developments in those five major areas of FIC reccomendations. Figure 4.1.1.: Foreign companies views on developments in 5 major investment areas Source: Questionnaire by FIC to Foreign Companies in Croatia; Data analysis: CID. The best perception by foreign companies in Croatia of moderate progress goes to Labor issues, followed by Public administration and judicial drag. Para-fiscal charges are viewed by foreing companies as suffering from moderate set back. Tax compliance, and especially Legal uncertainty is viewed by foreing Companies in Croatia as suffering moderate to major setback. 4.1. Legal uncertainty As the date of the accession of Croatia to the European Union drew near there was a strong pressure on the legislator to complete harmonisation of the legal system with the EU acquis and produce in a short time period all relevant laws and by-laws (hyper legislation). Further to the adoption of the EU legislation the appropriate laws had to be implemented in practice– the Croatian economy had to fit into the EU internal market while Croatian economic players had to harmonize their operations with relevant EU rules. This is still the case due to increasingly busy schedule of Directives and by-laws from EU. Unfortunately, the time pressure and lack of communication or non-existence of applicable bylaws as well as lack of relevant experience in quality regulatory stakeholder consultation often caused delays and/or regulatory solutions that cannot be implemented in practice. FIC recommendations: 1. Extensive Regulatory Impact Assessment on each new legislation or by-law 2. Extend capacity for the Regulatory Impact Assessment 3. Regulatory Impact Assessment on legislation deemed as “problematic” by business associations 47 FIC recommendations with justification and examples 4. Refrain from implementing regulatory changes “backwards” (with retroactive effect) 5. Allow enough time before implementation and to comply with new legislation or by-laws FIC is ready to offer extensive expert support to contribute to a more effective regulatory consultation process to the benefit of all stakeholders involved in this challenging task. 4.2. Tax compliance VAT represents a heavy burden both for entrepreneurs and citizens. Although VAT should not represent cost for entrepreneurs, in practice it is a heavy burden for entrepreneurs due to unclear application of the law and subsequent tax authorities’ disputes as well as due to the illiquidity in the economy (VAT has to be paid to the tax authorities regardless of whether the receivables are collected or not). There has been lowering of VAT for tourism to 10% that lasted for 1 year – it was revised towards 13% in 2014. Healthcare benefits returned from 13% to 15%. With 100 kuna of net wage, the worker with an average salary cost the employer additional 70 kuna. If we add the implicit costs of rigid labor laws (firing costs and judicial reinstatement) that would add according to some estimates to 90 kunas. It’s amazing to expect that “cheapening” of workers for two percentage points (from 15% to 13%) in 2012 year that is, from 70 to 68 % (or from 90 to 88 % in the case that takes into account the implicit costs of rigid labor laws) - could cause large employment or investment. Total labor costs on average (which of course vary from industry to industry) are not larger than 50%, so it was reducing total operating costs by mere 1%. The most affected though are small and medium-sized employers, because their share of the cost of labor in total costs is greater than half. Rising of the surtaxes (on tobacco etc.) are due to alignment towards rates in EU, but most of the alignment has been done and the rates in Croatia do not stand out anymore. Personal income tax represents also a significant burden due to high rates, wide scope of taxation (limited tax free payments to employees and external contractors) and the calculation basis (benefits in kind are treated as net salary). The Government announces reducing of the tax bracket for middle incomes from October to boost middle incomes and consumption. As we argued, it could have done the other way by increasing the non-taxable portion of wage income from 2.200 kuna per month towards 3.000 kuna or even 4.000 kuna (where monthly needs lie), which would help lower incomes, middle incomes, and spare Government some money it gives out in form of welfare. Corporate income tax of 20% is nominally one of the lowest, but since it has another 12% withheld if dividend or profit is paid out, together 32%, is among the highest in the EU. There are moves to abolish the tax break for reinvestment which would effectively put corporate income tax to 34%, an increase that is too high. When witholding tax on dividend was abolished in 2007, Government collected 2-3 times more tax revenue from the corporate income tax – it might be the way to move forward. The Ministry of Finance should actively consider the influence of the economic environment (e.g. inflation) on tax legislation and suggest to the legislator appropriate measures. We outline a non -exclusive list of current “obsolete rules”: § § § 48 the amount of the non taxable allowance of HRK 2 per km for the usage of a private car for business purposes has not been amended since its introduction into tax legislation in January 2005, although in the meantime the price of petrol and car maintenance costs have significantly increased; personal allowance, although recently increased from HRK 1,800 to HRK 2,200, should be amended according to the general increase in living expenses (e.g. consumer price index) – consider 3,000 or even 4,000 which could save mone paid out on welfare and sical aid, as well as help lower incomes; the amount of the non-taxable daily allowances for domestic business trips has not been amended since January 2005 although prices have increased. FIC recommendations with justification and examples Tax Authority has introduced opinions by Central Office of the Tax Authority. However, there is no prescribed timeframe for the Tax Authority to issue official opinions or issue them at all. Also, although these opinions are “binding”, it happens that in various outposts of the Tax Authority there are rulings different from the opinions of the Central Office. Tax dispute procedures can be time consuming. This issue creates uncertainty for taxpayers on whether the tax approach taken would be acceptable in the Tax Authority’s opinion. Taxpayers are exposed to potential additional tax liabilities and penalties if they in good faith have interpreted the tax legislation differently than determined by the Tax Authority’s inspection. Cooperation between tax authorities and large taxpayers should enlarge and broaden. The tax authorities are not aware of specific tax issues in different industries (e.g. pharmaceutical, oil & gas, telecommunication, etc.) and can benefit from expertise of the companies, and even get EU perspective from FIC members. Also, close monitoring of the large taxpayers by Tax Authorities and cooperation with them could provide better control of the majority of the tax revenues to the Tax Authority. FIC members (large taxpayers) on the other hand would gain in lowering cost of compliance and reducing time to comply to be able to increase time to develop business. Special issue within FIC companies is taxation issues for foreign nationals (managers/experts) that come to Croatian subsidiaries of FIC companies. Croatia has no special scheme for the taxation of expatriates. International transfers of foreign individuals to work in Croatia are heavily burdened with personal income taxes (marginal tax rate of 47.2% for Zagreb residents, taxation of accommodation and relocation costs). This should be changed to ease experts and managers to come to Croatian offices, which should enable more foreign companies to have presence in Croatia. Also, there are unclear rules and practices regarding taxation of daily allowances, travel and accommodation cost for Croatian employees that should commute with FIC company headquarters or in a different branch of the company outside Croatia. There have been announcements on introducing property tax for couple of years, first in form of realestate tax, and now in more comprehensive way, combining interest rate, capital gain and other forms of wealth. We urge Ministry of Finance to work out their strategy, work out their action plan, communicate with business community in both of those steps, and then announce final detailed scheme and timetable that should start in due time (at least 1 year for preparation both of the business sector and Tax authorities) and on first day of the business year. FIC recommendations: 6. Establish an organized way (e.g. a forum or a committee) with business associations where the companies would communicate inconsistencies between different level regulations (e.g. corporate income tax by-law prescribes broader restrictions than the corporate income tax law) to the authorities so that these inconsistencies can be removed as soon as possible. 7. All tax allowances (like personal allowance in PIT) should be reviewed and adjusted on an annual basis. 8. Introduce detailed requirement to issue an official opinion within a certain timeframe (e.g. 3060 days). Establish a process a company can count on – where sending a request for opinion ensures getting a timely answer. Promote a special body (Central Office) within the Tax Authorities that can issue binding opinions. Provide education and communication on binding official opinions throughout Tax Authorities network. 9. Tax dispute procedures should be resolved faster on all levels (the tax authority, the second degree body and further appeal courts). The administrative bodies should adhere to existing deadlines. 49 FIC recommendations with justification and examples 10. Increase capacity of the large taxpayers’ office within Tax Authority. The tax authorities should work towards gaining more industry knowledge (e.g. in gas&oil industry, pharmaceuticals, telecommunications or tourism), by cooperation with large taxpayers across different industries through large taxpayers office. 11. Broaden the network of existing agreements on avoidance of double taxation especially with important/large economies that are possible investors (e.g. with USA, Turkey). 12. Due to relocation of foreign individuals to work to Croatia, there are certain necessary expenses which should not be taxable (e.g. relocation and accommodation costs). Personal Income Tax Law should be amended to allow tax-free payments of daily allowances, travel and accommodation cost during assignment in headquarters or different branch outside Croatia. 13. Prolong the deadline for submission of personal income tax returns for persons realizing income from abroad. 14. Initiate changes to simplify the rules prescribing conditions for submission of personal income tax returns. 15. Prescribe the “Advance Pricing Agreements”, i.e. possibility to agree with the tax authority regarding the transfer prices in transactions between related parties in order to avoid uncertainties in applying transfer prices. 16. Prescribe market interest rate for loans provided between related parties instead of use of discount rate prescribed by Croatian National Bank. 17. Introduce simplified registration of the permanent establishment of a foreign entrepreneur in Croatia for purposes of payment of corporate income tax (e.g. for one-off projects lasting a short period of time, e.g. one year) without need to establish a branch office. 18. Introduce “bad debt relief”, i.e. possibility to decrease the VAT liability for uncollectable receivables in order to avoid cost of VAT for the taxpayers. 4.3. Para-fiscal charges In Croatia, there used to be more than 240 hidden taxes or para-fiscal levies a couple years ago, and recently as the registry of those para-fiscal levies was established within the Ministry of Finance, the registry has identified more than 600. Investors seek their reduction or complete abolition, because they are not so transparent and are burdening the economy and day-to-day business. FIC recommendations: 19. Establish a permanent body (forum or committee) consisting of business associations, Government ministries and agencies, that will work on abolishing and reduction of para-fiscal duties. 20. Send legislation and by-laws that introduced para-fiscal charges to Regulatory Impact Assessment. 4.4. Public administration and Judicial drag In order to boost investments it is essential to establish quick streamlining business procedures in order to reduce regulatory administrative costs of companies including simplification of the administrative procedure for registration of companies and other necessary permits. It is proposed to establish an effective administrative system ‘top-down’ able to carry out reforms. 50 FIC recommendations with justification and examples Croatia has a highly decentralized administrative structure comprised of 20 counties, 126 cities and 429 municipalities. The dispersion of competences between administrative levels is complicated, and it is often unclear whether a certain administrative function should be undertaken by the national or regional authorities. Although the legal framework and regulatory system provide national treatment for foreign investors, Croatia’s ineffective legal system and a lack of transparency within both private and public sectors have presented the greatest challenges to investors. Developing legislation and regulation is often hampered by an inefficient public administration and a lack of intra-governmental coordination. Bureaucracy is also a major challenge for foreign investors, although the government has made progress in this area, particularly through the development of its e-government initiatives, such as the hitro.hr Internet portal. The government portal has an online business registration component that reduces the time it takes to register a company to 4 days. Another problem for companies is the significant backlog of court cases, which acts as an impediment to investment. Many cases have been pending for years in the courts, making dispute resolution via the courts an undesirable option for companies, with even simple cases taking years to resolve. As a result of the very long time frames involved, companies often resort other means to resolve disputes. The European Commission’s Progress Report on Croatia 2011, there were a backlog of 781,323 cases in March 2011. However, a reduction court backlogs has been actively encouraged by the government and Croatia has made progress in relation to the physical infrastructure and computerization of courts. Alternative dispute resolution has been implemented at the High Commercial Court, the Zagreb Commercial Court and six municipal courts throughout the country. Arbitration is available voluntarily, but is not widely used. There is a Permanent Arbitration Court within the Croatian Chamber of Economy. The Law on Arbitration 2001 and Rules on Arbitration covering domestic arbitration, recognition and enforcement of arbitration rulings, jurisdictional matters and procedures can be found on its website. Croatia is signatory to several international conventions regulating the mutual acceptance and enforcement of foreign arbitration, including the New York Convention 1958 and the European Convention on International Business Arbitration. FIC recommendations: 21. Increase administrative capacities hiring additional employees in several key areas (land registers, administrative and municipal courts). Work on rationalization of the network of courts and prosecutors’ offices. Improve judicial and administrative infrastructure. Maintain the continuous reduction in the number of cases and the positive trend of resolving more cases than they are receiving in one year. Improve the quality of expertise of judges and court advisors. Physical marking of old cases as a priority, establishing the obligation for judges to submit monthly reports on the activities undertaken in order to solve old cases (control inflow of cases of one type, etc). Provide systematic acceleration processes and ultimately optimal utilization of human resources. 22. Establish a system of tracking cases from national to regional level. 23. Public administration reform and active education towards more business-like and clientoriented work, 24. Restructuring of regional and local authorities (consolidation of atomized and unsustainable administrative units). 25. Establish a body or a forum for communication of problems within business and investment will be communicated with communities, municipalities, and counties and Ministries and agencies on national level. 51 FIC recommendations with justification and examples 4.5. Labor issues After a whole year of negotiations Labor Law was revised with minimal flexibilization. Some of our suggestions regarding the easing of shifting the labor from various locations within the same group of companies, from Croatia towards abroad and vice versa, have been successfully introduced in the final version of the Law. Unfortunately, demands for flexibilization of work time were not introduced in full, and there is little progress on: simplification of firing of workers, reduction of severance payments, taking care of special position of SMEs, clearing of whom collective bargaining addresses, and calculation of severance pay – these should go in the next revision. However, accepted revision this will provide relief in doing business and reducing costs to employer of especially the overtime. Although this amendment moved Croatian legislation closer to German law (according international institutions like World Bank), Croatia still has one of the most rigid labor laws in terms of protection of employees, “preventing” employers from being able to take the necessary measures against nonperforming employees or when times are rough and recessionary. This inflexibility is counterproductive in terms of facilitating long-term investments as foreign investors will not invest into Croatia if these provisions continue to prevail only here. (Example: in cases where the employer has released a nonperforming employee with for valid reasons - after handing several warnings due to non-performance - the employee in most cases wins a lawsuit against the employer as gains reinstatement.) There has been some improvement in employment for part-time jobs, more flexibility in working hours’ provision, and in firing (more clearer rules how annual leave and sick leave could be used), but should be further revised to introduce more flexibility. FIC reccommendations: 26. In some countries there is no obligation to state the correct name and job descriptions, essential professions and qualifications - this concept would allow flexible relocation of workers within business units according to the company’s needs. 27. The existing provisions for warning before firing are very stiff and often require that the employers issue written warnings - in practice situations are more complicated than that and yet are not enough for an irregular cancellation of agreement. Also there is no time dimension for such a warning. It is not clear for how long a warning is valid and the law does not even prescribe whether the employer can refer to the same issue after several years. 28. The institution ‘cancellation with an offer of a new contract’ in practice serves no purpose because the conditions that are prescribed for it are the same notice requirements as for cancellation of an agreement and the employer acting pursuant to these provisions in the legislation (even for organizational reasons) will hardly offer the same conditions to all other employees. 29. The ‘business conditional cancellation of work agreement’ remains incomplete in the law. 30. Lower taxes, contributions and surcharges further – looking at the neighboring countries, the gross cost of employees are quite high therefore the net receivable is not satisfactory. 31. Abolish unnecessary legally required training of authorized employers who already have passed relevant exams which includes training in the field of occupational safety. 32. Allow the possibility of transfer of certificates of competency of the authorized employer companies to another company – as it pertains to the same provisions of law. 33. Abolish unnecessary further medical examination for the people who have a valid medical certificate when changing jobs. 34. Abolish unnecessary retraining for jobs for computer skills when switching to another organization. 52 FIC recommendations with justification and examples 35. Abolish unnecessary training of first aid for persons who possess a driver’s license or other documents for which the holder had to pass first aid training. 36. Recognise of certificates from students and scholars who have obtained them in school / college for practical work with an employer. 37. Introduce the possibility of correspondence training of workers for work safety (the theoretical part). 38. Abolish the obligation to establish internal Rules of Occupational Safety and Fire Protection because in practice they only transcribe the provisions from the respective law. 53 54 5. Croatian sectoral profiles and reccomendations 5.1. Agriculture, Wood, Fisheries, Food processing and tobacco (A, C10, C11 i C12) This has been declining since the start of the recession, as can be seen by looking at number of employees, number of firms or average gross wages. In agriculture, situation is challenging in the coming years – the shift from state subsidies to Common Agriculture Policies should benefit sustainable and commercial agriculture production, but will induce restructuring of the part of the sector used to heavy subsidies. This sector has been protected during last 20+ years: Agriculture (subsidies); Fishing (subsidies); Forestry (monopoly of Croatian Forests); Food industry (customs); Tobacco industry (customs / rules); and the trade in those goods prior to July 1st had additional restrictions via phytosanitary rules, so in these sectors lifting of these rules could still improve exchange between EU and Croatian in these products. Table 5.1.1. Agriculture, Wood, Fisheries, Food processing and tobacco Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 2010 68.583 66.736 6.825,34 6.573,76 12.403 12.097 2011 2012 66.095 64.491 6.857,81 6.774,87 12.006 11.795 2013 63.031 6.758,63 11.528 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, companies in this sector expect moderate growth of their group worldwide and of business operations and employment in Croatia, while moderate to major setback for other aspects of business in Croatia and in Southeast Europe. For this industry labor market conditions and upstream/downstream recession is extremely important; while legal compliance, tax compliance, regulatory compliance and permits and licenses is important. 5.2. Mining, Oil refining, Energy (B, C19, D) In the energy sector, there is a decline of number of employees, but there is also trend of increasing of number of firms in opening and deregulation of energy sector that has culminated by Croatia entering EU. The opening of competition is raising wages in sector. This sector is the one that could receive huge EU funds. 55 Croatian sectoral profiles and reccomendations Table 5.2.1. Mining, Oil refining, Energy No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 2010 28.494 26.369 10.141,34 10.066,70 536 569 2011 25.930 10.222,12 644 2012 25.148 10.210,21 687 2013 23.003 10.561,98 699 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, companies in this sector expect moderate progress of their group worldwide, status quo of employment in Croatia, while moderate to major setback for other aspects of business in Croatia and in Southeast Europe. For this industry regulatory compliance and permits and licenses is of utmost importance; while legal compliance, tax compliance, and upstream/downstream recession is important, and labor market conditions are only moderately important. 5.3. Non-metal materials, Construction, Realestate (C23, F, L) This sector has been hit hardest in the recession. One of the reasons was a huge government contracts (highways, etc.) that were culiminating right before the recession and all the companies in the sector built up workforce, equipment etc. The divestment in the sector ended up in shedding of the workforce and number of companies by almost one third, with gross monthly salary reducing through the middle of the recession, and then slowly rising. We expect continuation of restructuring in this sector in following year-and-half. Table 5.3.1. Non-metal materials, construction, realestate No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 114.491 6.638,94 35.318 2010 100.634 6.449,25 31.580 2011 97.473 6.588,36 28.128 2012 89.884 6.628,96 25.799 2013 85.543 6.694,94 24.553 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, companies in this sector expect status quo of their group worldwide and of employment in Croatia, while major setback for other aspects of business in Croatia and in Southeast Europe. For this industry legal compliance, tax compliance, regulatory compliance and permits and licenses are of utmost importance; while labor market conditions and upstream/downstream recession is important. 5.4. Other manufacturing (C minus C10, C11, C12, C19 and C23) Other manufacturing represents the core of manufacturing except the food processing industry, tobacco, oil refining and non-metal mineral processing that we associated with other sectors. The core of manufacturing that represents more than 20% of the GDP declined through the recession both in terms of number of employees and number of firms, with gross wages starting to climb only in the third year of the recession, when labor has been shed enough to provide the increase of the productivity. Some of the manufacturing industry subsectors have also been protected for a number of years before accession: Clothing, footwear and leather industry (subsidies); Wood industry (subsidies); Manufacture of basic metals (subsidies); Shipbuilding (subsidies), and in these sectors, we expect restructuring to continue in following year-and-half. 56 Croatian sectoral profiles and reccomendations Sažetak Table 5.4.1. Other manufacturing No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 163.589 6.618,00 20.239 2010 2011 158.114 155.788 6.617,00 6.702,00 18.970 17.568 2012 147.080 6.828,00 16.755 2013 144.876 6.943,00 16.503 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, companies in this sector expect major growth of their group worldwide, moderate prospects, but status quo in other aspects of doing business in Croatia, Croatia vis-à-vis South-East Europe and in the rest of the sector within Croatia. For this industry legal compliance and upstream/downstream recession is of utmost importance; regulatory compliance, permits and licenses tax compliance as well as labor market conditions are important. 5.5. Retail (G) Retail sector declined both in terms of number of employees and number of companies until 2012, and slowly recovering in 2013. This sector is governed by dominant position of the biggest retail chain that has been slightly relieved by Croatian accession to EU. We expect increasing of competition and restructuring in following years. Table 5.5.1. Retail No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 209.477 6.518,00 49.330 2010 186.627 6.575,00 45.624 2011 180.715 6.659,00 41.834 2012 178.202 6.724,00 39.908 2013 178.916 6.769,00 40.000 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, companies in this sector expect major growth of their group worldwide, expansion of business, investment and employment in Croatia, but status quo in developments in other South-East Europe-an countries. For this industry tax compliance, permits and licenses as well as labor market conditions is of utmost importance; while legal compliance, regulatory compliance, and upstream/downstream recession is important. 5.6. Tourism (I) Tourism is one of the sectors that shows trend of growth and is one of the prospective growth areas of Croatia. The decline in number of employees and gross salary happened in second year of the recession, but have climbed since. At the same time, the number of firms in the sector declined that point out on consolidation and agglomeration in the sector. Table 5.6.1. Tourism No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 41.717 6.473,00 20.388 2010 38.884 6.397,00 19.469 2011 2012 39.987 41.472 6.473,00 6.602,00 18.324 17.545 2013 44.516 6.828,00 17.700 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, companies in tourism expect moderate growth of their group worldwide, and of expansion of their business and employment and expansion of their exports from Croatia, but 57 Croatian sectoral profiles and reccomendations status quo in developments in other South-East Europe-an countries. For this industry labor market conditions and upstream/downstream recession is of utmost importance; regulatory compliance, tax compliance, as well as permits and licenses are important; while legal compliance is moderately important. 5.7. Transport (H) Transport sector is the one that has dominant role of the Government. Most of the entities are governmentally owned and poorly operated and with surplus of labor. This sector still shows consequences of long-term practice of state contracts, monopolies, grants and subsidies. The opening up of the sector has been only on paper, and we are witnessing of incumbent plays and privatization and other tenders being done in non-transparent way and way unusual to common EU business practice. There is long-awaited restructuring came to this sector prompted by the recession which show in declining number of employees and firms, but besides energy, this sector is also one that could receive massive amount of EU funds. Table 5.7.1. Transport No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 65.347 8.643,00 11.706 2010 61.389 8.593,00 10.853 2011 60.813 8.778,00 9.815 2012 2013 59.995 57.569 8.849,00 9.098,00 9.208 9.000 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, main issues are still with high involvement of Government in the sector which bring overregulation and dependence on various permits; and poor quality in the infrastructure due to poor management in the state-owned companies. In this sector legal compliance, regulatory compliance and permits and licences are extremely important, while everything else is not important. 5.8. ICT (J) ICT sector is one of the sectors that had increase of employees and gross monthly salary despite the recession. The number of companies has declined slightly until 2011 and has risen since. Although part of this sector is telecommunications that has dominant position of one player, and opening up to EU and new EU regulation on roaming will incite restructuring in following years, government has also eyed their profit as source to fill some of the deficit through increasing concessions that will surely end in increasing costs to rest of the economy and in the end higher telecom prices and prolonged investment for better services. We hope there would not be measures like these anymore. Table 5.8.1. ICT No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 2010 2011 2012 2013 29.864 30.340 31.556 31.808 32.134 11.144,00 11.456,00 11.740,00 11.908,00 12.026,00 6.034 5.849 5.835 5.848 5.900 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, companies in this sector expect status quo of their group worldwide and of employment in Croatia, while moderate to major setback for other aspects of business in Croatia and in Southeast Europe. For this industry legal compliance, tax compliance, regulatory compliance and permits and licenses are of utmost importance; while labor market conditions and upstream/ downstream recession is important. 58 Croatian sectoral profiles and reccomendations 5.9. Financial services (K) Financial services experienced decline in number of companies and number of employees in 2010, but gained since in both, as well as in gross monthly salaries. Financial sector has been mentioned several times as possible target for new taxes to fill the Government spending. Depending on type of measure it could hinder the growth, increase the illiquidity in the system, be biased to SMEs, and could induce new borrowing costs for the economy, let alone risks and unpredictability of Croatian economy. Table 5.9.1. Financial services No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 37.098 11.455,00 1.300 2010 2011 2012 2013 35.497 36.239 36.467 36.502 11.915,00 12.357,00 12.143,00 12.228,00 1.234 1.260 1.268 1.270 Source: CBS, FINA; CID calculation. According to questionnaire, companies in this sector expect status quo of their group worldwide and of employment in Croatia, while moderate to major setback for other aspects of business in Croatia and in Southeast Europe. For this industry legal compliance, tax compliance, regulatory compliance and permits and licenses are of utmost importance; while labor market conditions and upstream/ downstream recession is important. 5.10. Professional, personal and other services (M, N) Professional, personal and other services are another sector where Croatia is increasingly growing in number of employees after the short decline in 2010. Number of companies has declined until 2011, and has risen since. Table 5.10.1. Professional, personal and other services No. of employees Average gross monthly salary, kuna No. of firms 2009 2010 2011 2012 2013 82.728 81.462 82.045 82.705 84.760 11.201,00 10.642,00 10.457,00 10.724,00 10.952,00 30.218 26.408 25.586 27.006 27.680 Source: CBS, FINA According to questionnaire, companies in this sector expect moderate growth for the sector worldwide and their operation, exports and employment in Croatia, but status quo other aspects of business in Croatia and in the SouthEast Europe. For this industry labor market conditions and upstream/ downstream recession is important; while legal compliance, tax compliance, regulatory compliance and permits and licenses is of moderate importance. 59 60 Predgovor Udruženje stranih ulagača (FIC) je osnovano u siječnju 2012. godine, od strane jedanaest društava koja su imala namjeru započeti konstruktivni dijalog s Vladom i drugim dionicima u Hrvatskoj o tome kako poboljšati trenutnu nepovoljnu poslovnu klimu u Hrvatskoj, koja loše utječe na domaća i strana društva. Iako postoje i druge poslovne organizacije koje zastupaju sličan pristup kao i FIC, vjerujemo da međunarodna društva koja posluju u Hrvatskoj, sa svojim pogledom iz inozemstva mogu pozitivno utjecati na političke rasprave s ciljem postizanja bržeg i održivijeg gospodarskog rasta. Nakon povećanja aktivnosti i objavljivanja prve Bijele knjige u studenom 2013. FIC je priznata od strane međunarodnih organizacija (poput Europske komisije) i medija kao važan savjetodavni forum. Nekoliko stranih tvrtki se pridružilo i FIC se sada se sastoji od više od 20 tvrtki u stranom vlasništvu koje posluju u Hrvatskoj, a većina od njih spadaju među 100 najboljih hrvatskih tvrtki. Članovi Godišnje skupštine jednoglasno su izabrali g. Mladena Fogeca, kao predsjednika, g. Zoltana Aldotta i g. Zorana Maksića kao potpredsjednike, te g. Trpimira Renića i g. Toma Fučkara kao članove Izvršnog odbora FICa za sljedeće razdoblje (dvije godine). Kao poslovno udruženje, Udruženje stranih ulagača je odlučno pridonijeti stvaranju prijateljskijeg investitorskog okruženja u Hrvatskoj te povoljnije poslovne klime u cjelini. Vjerujemo da FIC ima pravu strukturu i snagu koja proizlazi iz veličine, važnosti, znanja i vještina najvećih društava koja posluju u Hrvatskoj. Konkretno, to znači fokusiranje na osiguravanje pravne predvidljivosti, učinkovite administracije, transparentnosti te podršku na nacionalnoj i lokalanoj razini – sve što je potrebno da Hrvatska krene naprijed i omogući poslovno okruženje koje će pružiti povoljnu klimu za društva koja već posluju na tom području, kao i da dokaže da je prava prilika za druga strana i domaća društva. FIC vjeruje da su privlačenje stranih investicija i poticanje prisutnih investitora na razvitak svog poslovanje ključni za izlazak hrvatskog gospodarstva iz recesije te generiranje rasta. Strani investitori mogu igrati važnu ulogu u gospodraskom oporavku Hrvatske donoseći svježi kapital, novu kvalitetu i standarde zaštite okoliša kao i know-how, inovativne tehnologije, otvaranje novih radnih mjesta te programe razvoja za zaposlenike. Stoga, FIC će promicati zajedničke stavove svojih članova kako bi izrazili zajednički interes koji bi 61 Predgovor doveo do rješavanja izazova koji se pojavljuju ili bi se mogli pojaviti pri stranim investicijama. Isto tako, FIC će uspostaviti komunikaciju s drugim stranim investitorskim udruženjima kako bi izmijenili uobičajene prakse te pridonijeli jačanju gospodarstva u Hrvatskoj, kao i u regiji. Kao najnoviji član Europske unije, Hrvatska je postala dio jednog od najkonkurentnijih tržišta u svijetu. Stoga, imperativ je usredotočiti se na povećanje vlastite konkurentnosti osiguravanjem stabilnog regulatornog okruženja za investicije i poslovanje općenito, poticanjem inovacija, istraživanjem i razvojem te investiranjem u ljudski kapital. FIC je uvjeren da je jedini održivi način da se to postigne suradnja i kontinuirani dijalog između poslovnog sektora i nosioca politike. Iako EU predtavlja ključni mehanizam za poboljšanje poslovne i investicijske klime, nacionalne države i lokalne vlasti moraju usaditi potrebne promjene i gurati reforme kako bi se iskoristile sve prednosti članstva u EU. FIC vjeruje da bi ove promjene koje proizlaze iz članstva u Europskoj uniji u Hrvatskoj trebale biti brže usvojene, usprkos činjenici da je Hrvatska pridošlica u EU. Kroz svoje aktivnosti, Udruženje stranih ulagača predlaže i promiče potrebna poboljšanja koja se odnose na različite probleme s kojima se susreću njegovi članovi, što će pridonijeti Hrvatskoj u nastojanju da postane još privlačnija zemlja za investiranje. Na operativnoj razini FIC ima nekoliko glavnih oblika djelovanja. Prvo, tu je naše glavno godišnje izvješće - Bijela knjiga o poslovnoj i investicijskoj klimi i preprekama za ulaganja u Hrvatskoj, od kojih je drugo izdanje upravo sada pred vama. Drugo, kao prepoznati forum za zagovaranje politika, FIC sudjeluje u raznim vladinim inicijativama (kao što je mijenjanje Zakona o radu) i odborima, izražavajući javno stavove poduzeća u stranom vlasništvu (podjednako članova i nečlanova). Treće, FIC lobira u Vladi, Vladinim forumima, agencijama i odborima u ime svojih članova i drugih tvrtki u stranom vlasništvu po pitanjima koja se tiču ulaganja i poslovne klime – npr. lobirali smo za uvođenje više odredaba koje bi išle u prilog poslodavcima u nedavnim izmjenama radnog zakonodavstva. Četvrto, FIC radi procjene učinka propisa mjera predloženih od strane nacionalnih i lokalnih vlasti - od rebalansa proračuna, povećanja naknade za koncesijsku naknadu za telekome, utjecaja promjena u politikama u energetskom sektoru, te predloženim promjenama u Zakonu o radu (sve verzije), i utjecali smo na međunarodne organizacije (poput Svjetske banke i Europske komisije) i medije objavom tih mišljenja i studija. Kao peti modus smo zanimljivo pronašli konzultacije s Europskom komisijom - doznali smo da je Europska komisija zainteresirana za razgovor s nama o raznim aspektima hrvatske poslovne i investicijske klime, te smo uspjeli utjecati na Country Specific Reccommendations koje je Europska komisija objavila je u lipnju 2014. o neophodnim reformama u okviru Procedure prekomjenrog deficita - posebice preporuka broj 3 (za zakonu o radu), broj 5 (za poslovnu klimu) i broj 7 (o pravosuđu). Prva Bijela Knjiga, o stranim ulaganjima u Hrvatsku i njihovom utjecaju na gospodarstvo i društvo, objavljena u Studenom 2013., bila je prvi dokument takve vrste, te je dao pregled tadašnje situacije stranih ulaganja kao i preporuke za poticanje promjena u hrvatskom poslovnom okruženju. Napravili smo okrugli stol krajem svibnja o preispitivanju poslovne klime nakon „prvog poluvremena“ od prvog izdanja Bijele knjige 2013. U tom trenutku bile su samo negativne promjene u poslovnoj klimi kako je donošenje Zakona o radu odgođeno, Vlada je u nekoliko odluka pokazala kako preferira državne firem od privatnih, te nekoliko promjena u proračunu koji nanijeli promjene u poslovnoj i ulagačkoj klimi za pojedine sektore i cjelokupno gospodarstvo, poput povećanja PDV-a za turizam, povećanje naknade za koncesiju za telekome, promjene u plinskom biznisu i energetskom tržištu, uvođenjem obveznih kvota zapošljavanja invalida i drugim promjenama koje proizlaze iz proširenog deficita nacionalnog proračun. U vrijeme ovog drugog izdanja Bijele knjige 2014 postoji pozitivan pomak u donešenom Zakonu o radu koji uvodi korake prema fleksibilnijim pravilima rada. To je razlog zašto smo bili u mogućnosti da se smanji broj naših preporuka u pitanjima o radu, ali bili smo prisiljeni povećati preporuke na porezne obveze za poboljšanje poslovne i investicijske klime. Ono što smo ovdje naveli u dobroj vjeri, jesu goruća pitanja s kojima se kao grupa investitora suočavamo 62 Predgocor na dnevnoj bazi u našem poslovanju u Hrvatskoj. Naše preporuke su rezultat razmišljanja kako najbolje riješiti ove probleme, na temelju najbolje prakse koje smo susretali u drugim državama u kojima poslujemo. Isto tako, ovo nije konačni popis, već ono što smatramo glavnim izazovima poslovne klime u Hrvatskoj. Ideje i preporuke koje FIC navodi u ovoj publikaciji su namijenjeni za raspravu. Vjerujemo da istinski dijalog pomaže nosiocima politike i dionicima kako bi izgradili povjerenje i povećava vjerojatnost donošenju kvalitetnih odluka na svim stranama. Hrvatska je integrirana u globalno gospodarstvo i njegova tržišta, a od srpnja 2013 punopravna članica EU. FIC vjeruje da znanje i iskustvo svojih članica iz Europske Unije i njezinog procesa donošenja odluka je vrijedan izvor informacija za kreatore politike kako bi se osiguralo da Hrvatska najviše iskoristi pristupanje EU i doživi održiv oporavak gospodarskog rasta potaknuto investicijskom aktivnosti privatnog sektora. Na kraju dana, investicija je investicija, bez obzira bila domaća ili strana. 63 64 Sažetak S.1. Da bi uhvatila priključak s preostalim zemljama EU, i krenula naprijed na putu prema razvoju, Hrvatska bi se trebala koristiti i financiranjem poput izravnih stranih ulaganja - studije pokazuju da povećanje izravnih stranih ulaganja od 1% povećava ukupnu investiciju od 0,5 do 1,3%, a rast BDP-a na 0,5-1,0%. S.2. Put do oporavka FDI na globalnoj razini može potrajati dulje nego što se očekivalo. UNCTAD prognozira da bi se globalni tokovi FDI mogli popeti na 1,6 trilijuna dolara u 2014., te 1,75 trilijuna dolara u 2015. i 1,85 trilijuna dolara u 2016. Godini. Taj će se rast uglavnom dogoditi u razvijenim gospodarstvima kako njihov gospodarski oporavak ojača i potom se širiti dalje. Tokovi prema jugoistočnoj Europi gotovo su prepolovljeni, uglavnom zbog pada investicija od tradicionalnih investitora u tu regiju iz zemalja Europske unije koji imaju ekonomske teškoće kod kuće, te će se ti tokovi vratiti kada gospodarstva tih zemalja investitora budu bolje. S.3. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku su dolazila u valovima. Prvi dio stranih ulaganja materijalizirao se tijekom prve polovice 1990-ih u doba prve faze privatizacije i rata - samo od tvrtki iz susjednih zemalja poput Njemačke, Austrije i Italije koje su povezane sa svojim podružnicama. Druga faza je bila 1997-2002 kada je bila masovna kuponska privatizacija, u kombinaciji s nekoliko velikih projekata poput velikih banaka (Zagrebačka, Privredna), Telekom i prvi dio INAe. Zatim tu su „zlatne” 20042009, kada je bilo i nekoliko velikih projekata kao što su druga faza INAe i telekomunikacija zajedno s ulaganjima od portfeljnih investitora, kao i od tvrtki koje žele poslovati u Hrvatskoj i u susjednim zemljama. S.4. Zadržane dobiti i tokovi za i-od matičnih tvrtki činili su svaki po 20% ukupnih priljeva izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku. Moglo bi se reći da su tvrtke koje su došle u Hrvatsku reinvestirale izravna strana ulaganja u tvrtkekoje su kupili kako bi ih dalje razvijale, koristeći i veze s matičnim društvom za kreditne linije za obrtni kapital pripojenih društava. S.5. Ulogu izravnih stranih ulaganja u rastu i razvoju zemlje domaćina potvrdila su mnoga empirijska istraživanja – što se također potvrdilo za FDI poduzeća u Hrvatskoj. Sve skupine stečenih FDI poduzeća pokazuju brži rast prihoda i kapitala nego skupina ostalih domaćih tvrtki. Dio promatranih poduzeća je prošao kroz razdoblje usporavanja rasta prihoda i smanjenje kapitala zbog restrukturiranja gubitaka, nakon čega slijedi porast prihoda i kapitala. Produktivnost je rasla brže u FDI tvrtkama. Isto vrijedi i za novoosnovane FDI tvrtke.Najveći dio FDI tvrtki zadržanu dobit reinvestira (oko dvije trećine), čime se potvrđuje trajni interes investitora za funkcioniranje tvrtke u kojoj je ulaganje izvršeno. 65 Sažetak S.6. Postoji više od 1.500 tvrtki u stranom vlasništvu u Hrvatskoj. Njihov značaj u hrvatskom gospodarstvu sažet je u sljedećoj tablici (kao dio ukupnog gospodarstva): Kapital Prihodi Izvoz Broj zaposlenih Investicije 1998 9,5 10,4 17,7 7,7 18,6 2000 12,5 12,5 17,3 7,9 25,9 2002 15 15,7 23,7 9,3 16,1 2007 29 30 30 13 29,2 2012 41,6 45,3 55 20 39 2013 45 50 55 25 45 S.7. FDI tvrtke predstavljaju značajan dio hrvatskog gospodarstva, bilo kroz kapital, ukupni prihod, izvoz, zaposlenosti ili investicije. Od kraja 1990-ih kada su predstavljale 10% od ukupnog kapitala, 10% ukupnih prihoda, 18% izvoza, gotovo 8% od ukupnog broja zaposlenih i više od 20% ukupne vrijednosti investicija u gospodarstvu, FDI kompanije su završile razdoblje s više od 45% ukupnog kapitala, 50% ukupnih prihoda, 55% izvoza, 45% ukupnih investicija i izvanrednih 25% od ukupnog broja zaposlenih gospodarstva Hrvatske. S.8. U dugotrajnoj recesiji FDI poduzeća su čak i poboljšala svoj relativni učinak jer su ostala povezana s globalnom financijskom, trgovinskim i poslovnim tokovima putem svojih matičnih mreža. Također, ako bi se konzultirala FDI poduzeća koja su već ovdje i uvjere da povećaju svoje poslovanje u Hrvatskoj – to bi bio najlakši i najbrži način za povećanje izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku. S.9. Studije pokazuju da FDI idu, u prosjeku, prema okruženjima stabilnog tečaja, zemljama s niskim rizikom, i zemljama s visokim BDP-om po glavi stanovnika. Osim toga, aglomeracija FDI čini se da je važna odrednica tokova izravnih stranih ulaganja. Trgovinska otvorenost se nije pokazala niti kao značajna ni robustna nezavisna varijabla za aktualne tokove izravnih stranih ulaganja. S.10. Među ekonomskim politikama Vlada Republike Hrvatske, naglasak je uvijek bio najviše na makroekonomskoj stabilnost, još od hiperinflacije s početka 1990-ih i uspješno provedenog Antiinflacijskog program 1993-1994. Makroekonomska stabilizacija ostaje mantra svake hrvatske Vlade, što je opet dobro za ulaganja. S.11. Tijekom razdoblja 2000-2012, BDP je rastao dok nije došla globalna recesija koja je teško pogodila i otkrila strukturalne nedostatke hrvatskog gospodarstva, kao i činjenicu da ozbiljne strukturalne reforme nisu poduzete od 2002, kada je započela Mirovinska reforma, koja je u biti zaustavljena već 2004, odmah nakon što su se podnijeli tranzicijskih troškovi reforme. Reforma socijalnog sektora, reforma zdravstvenog sektora, reforma javne uprave, reforma javnih poduzeća, reforma državnih potpora i subvencija te druge reforme su zacrtane uz suradnju Svjetske banke i drugih međunarodnih institucija još 2000, ali nikada nisu provedene. S.12. Čini se da će se BDP vratiti na rastuću put kroz efekte pridruživanja Europskoj uniji, priljevom EU fondova, i nekim reformama tek u 2015. Rast BDP-a će doći iz profesionalnih i poslovnih usluga, drugih (osobni) usluga, transporta i turizma. Restrukturiranje u proizvodnji i podizanje konkurentnosti prerađivačkog sektora također može utjecati na rast BDP-a. S.13. Monetarna politika bila je ekspanzivna u razdobljima 1994-1998, 2000-2003, 2005-2008, a kontraktivna u 1999, 2004 i najnovijem razdoblju krize 2009-2013. To je jedan od razloga što su kamatne stope veće nego u EU, ali ne i jedini - visok udio obveznih rezervi koje banke moraju držati u središnjoj banci; gubitak investicijskog rejtinga u 2013 i tako visok rizik zemlje; kao i veliki angažman Vlade i javnih poduzeća na tržištu duga i istiskivanje privatnog sektora od strane javnog sektora – ostali su razlozi. S.14. Inflacija je jednoznamenkasta i s njom stvarno nikada nije bilo problema od Anti-inflacijskog 66 Sažetak programa 1993-1994. Zbog hiperinflacije ranih 1990-ih, inflacija je bila glavna briga za Hrvatsku narodnu banku, a tako će biti i u nadolazećim godinama. S.15. Glavna briga za Hrvatsku makroekonomiju je fiskalna politika. Hrvatska je imala deficit opće države više od jednog desetljeća. Kronični manjak povećao je državni dug preko Maastrichtske granice od 60% BDP-a. Zbog toga je Hrvatska ušla Postupak prekomjernog deficita u 2014. S.16. Iako je tečaj kune cijelo vrijeme stabilan prema euru, pokazuje znakove slabljenja. Dužnički ciklus Hrvatske je u fazi otplate, a FDI su se smanjili više nego da nadoknade potrebe otplate vanjskog duga, što je bio slučaj do sada. Tečaj kuna/dolar slijedi kretanje tečaja euro/dolar. S.17. Vlada bi se trebala usredotočiti na troškove poslovanja i kako unaprijediti poslovnu klimu. Prema rangiranju troškova poslovanja Svjetske banke, Hrvatska je među najgorim zemljama Europske unije u ukupnom poretku. Bolja je (u gornjoj polovici ili u prosjeku među zemljama EU-a) u kategorijama s početkom poslovanja, dobivanju električne energije, dobivanju kredita, plaćanju poreza, i izvršenja ugovora, ali je gora (najgora od 28 zemalja) u vezi s građevnim dozvolama, upisom vlasništva, zaštiti ulagača, trgovini preko granica i rješavanju insolventnosti (stečaja). S.18. Unatoč činjenici da je vlada jasno izrazila opredjeljenje za privlačenje stranih ulaganja na dobrobit hrvatskog gospodarstva, još uvijek postoje izazovi vezani za rad na hrvatskom regulatornom sustavu koji bi mogli blokirati izravna strana ulaganja u Hrvatsku dugoročno. U tom smislu, FIC je identificirao nepredvidljiv i nestabilan regulatorni okvir, nedostatak transparentnosti upravnih postupaka, nedovoljan kapacitet na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i korupciju kao ključne prepreke za strana ulaganja u Hrvatskoj. S.19. Prema anketama sektora izvoza i stranih ulaganja, možemo sumirati najteže probleme za poslovnu klimu u Hrvatskoj u sljedeće kategorije: 1. Pravna nesigurnost - promjene u pravnom okruženju, mijenjanje pravila, neodgovoarajuća provedba propisa EU, 2. Porezne obveze - promjene poreznog zakona, neujednačena rješenja različitih razina poreznih vlasti, 3. Parafiskalne naknade - broj dodatnih troškova koji se moraju platiti, bez jasne povezanosti s poslovanjem 4. Javna uprava i pravosuđe - trajanje sudskih postupaka, ponekad potpuno različit tretman na lokalnim razinama od nacionalne 5. Pitanja rada - krut i neodgovarajuć zakon o radu Predstavljamo najvažnije problema inozemnih investicijskih društava u Hrvatskoj u tih pet područja u nastavku. S.20. FIC preporuke: pravna nesigurnost 1. Opsežna procjena utjecaja propisa na svakom novom zakonu ili podzakonskom aktu 2. Proširiti kapacitet za procjenu učinka 3. Procjena učinka propisa zakona i podzakonskih akata koje poslovne udruge smatraju „problematičnima” 4. Suzdržavanje od regulatorne promjene „unatrag” (s retroaktivnim učinkom) 5. Ostaviti dovoljno vremena prije provedbe, za usklađivanje s novim zakonom ili aktom S.21. FIC preporuke: porezne obveze 67 Sažetak 6. Uspostaviti organiziran način ( npr.forum ili odbor ) s poslovnim udrugama gdje bi poduzeća mogla komunicirati nedosljednosti različitih razina propisa ( npr. pravilnik poreza na dobit propisuje ograničenja šire od zakona poreza na dobit), tako da se ove nedosljednosti mogu ukloniti što je prije moguće. 7. Sve porezne olakšice (kao osobni odbitak u porezu) treba preispitati i prilagoditi na godišnjoj razini. 8. Uvesti detaljan zahtjev za izdavanje službenog mišljenje u nekom roku ( npr. 30 do 60 dan ). Uspostaviti proces na koji tvrtka može računati – kako bi slanje zahtjeva za mišljenjem osiguravalo dobivanje pravovremenog odgovora. Promovirati posebno tijelo ( Središnji ured ) u Poreznoj upravi da mogu izdati obvezujuće mišljenje. Osigurati edukaciju i komunikaciju o obvezujućim službenim stavovima poreznih vlasti u cijeloj mreži poreznih vlasti. 9. Postupke poreznih sporova postupke treba rješavati brže na svim razinama (porezno tijelo, tijela drugog stupnja i dalje žalbeni sudovi). Upravna tijela trebaju se pridržavati postojećih rokova. 10. Povećanje kapaciteta ureda velikih poreznih obveznika Porezne uprave. Porezna uprava treba raditi na stjecanju više znanja o specifičnim industrijama (npr. nafta i plin, farmaceutska industrija, telekomunikacije ili turizam), pri čemu je važnja suradnja s velikim poreznim obveznicima u različitim industrijama kroz ured velikih poreznih obveznika. 11. Proširiti mrežu postojećih sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s posebno važnim / velikim gospodarstava koji su mogući investitori ( npr. SAD, Turska ). 12. Zbog preseljenja stranih pojedinaca za rad u Republici Hrvatskoj, postoje određeni potrebni troškovi koji se ne bi trebalo oporezovati ( npr. preseljenje i troškovi smještaja ). Zakon o Porezu na dohodak bi se trebao biti izmijeniti kako bi se omogućilo neoporezive isplate dnevnica, troškova prijevoza i smještaja za vrijeme dodjele u sjedištu ili drugu poslovnicu izvan Hrvatske. 13. Produžiti rok za podnošenje prijava poreza na osobni dohodak za osobe koje ostvaruju dohodak iz inozemstva. 14. Inicirati izmjene za pojednostavljenje pravila koja propisuju uvjete za podnošenje poreza na dohodak. 15. Propisati „Unaprijedne sporazume o cijenama”, odnosno mogućnost da se unaprijed složite s poreznim tijelom u vezi s formiranjem transfernih cijena u transakcijama između povezanih osoba, kako bi se izbjegle nejasnoće u primjeni transfernih cijena. 16. Propisati tržišnu kamatnu stopu za kredite između povezanih poduzetnika, umjesto korištenja eskontne stope propisane od strane Hrvatske Narodne Banke. 17. Uvesti pojednostavljenu registraciju za stalnu ispostavu stranog poduzetnika u Hrvatskoj za potrebe plaćanja poreza na dobit (dakle za jednokratne projekte koji traju kraće vrijeme, primjerice do jedne godine), bez potrebe da se mora osnovati podružnica. 18. Uvesti „oprost lošeg poreznog duga”, odnosno mogućnost da se smanji dug po osnovi PDV-a za nenaplativa potraživanja kako bi se izbjegao trošak PDV-a za porezne obveznike. S.22. FIC preporuke: parafiskalna davanja 19. Uspostaviti stalno tijelo (forum ili odbor) koji se sastoji od poslovnih udruženja, vladinih ministarstava i agencija, koji će raditi na ukidanju i smanjenju parafiskalnih davanja. 20. Pošalji zakone i podzakonske akte koje su uvele parafiskalnih naknade na za procjenu utjecaja propisa. S.23. FIC preporuke: javna uprava i pravosuđe 68 Sažetak 21. Povećanje administrativnih kapaciteta zapošljavanjem dodatnih zaposlenika u nekoliko ključnih područja (zemljišne knjige, administrativni i općinski sudovi). Rad na racionalizaciji mreže sudova i tužiteljstava. Poboljšanje sudske i upravne infrastrukture. Održavati kontinuirano smanjenje broja slučajeva i pozitivan trend rješavanja više slučajeva nego što ih se primi u jednoj godini. Poboljšati kvalitetu stručnosti sudaca i sudskih savjetnika. Fizičko obilježavanje starih slučajeva kao prioritet, uvođenje obveza za suce da podnesu mjesečna izvješća o aktivnostima poduzetim u cilju rješavanja starih predmeta (kontrola priliva predmeta iz jedne vrste, itd ). Osigurati sustavno ubrzanje procesa te u konačnici optimalno korištenje ljudskih resursa. 22. Uspostaviti sustav za praćenje predmeta s nacionalne na regionalnoj razini. 23. Reforma javne uprave prema više poslovno- i klijentno- orijentiranom poslovanju, 24. Restrukturiranje područnih i lokalnih vlasti (konsolidacija atomiziranih i neodrživih administrativnih jedinica). 25. Uspostaviti tijelo ili forum za komunikaciju problema u poslovanju i investicijama koji bi poslovna zajednica komunicirala sa zajednicama, općinama i županijama, te ministarstvima i agencijama na državnoj razini. S.24. FIC preporuke : pitanja o radu 26. U nekim zemljama ne postoji obveza navesti točan naziv i opis poslova, detaljnih zanimanja i kvalifikacija - ovaj koncept će omogućiti fleksibilno preseljenje radnika unutar poslovne jedinice u skladu s potrebama tvrtke. 27. Postojeće odredbe o otkazima su vrlo krute i često zahtijevaju da poslodavci moraju izdati pisano upozorenje - u praksi su situacije složeniji od toga, a ipak nisu dovoljne za otkaz ugovora. Također ne postoji vremenska dimenzija za takve opomene. Nije jasno koliko dugo to upozorenje vrijedi i zakon uopće ne propisuje može li poslodavac regulirati isto pitanje nakon nekoliko godina. 28. Institucija‚ otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora’ u praksi ne služi svrsi, jer se uvjeti koji su propisani za to su isti kao obavijest za otkaz ugovora i poslodavci koji rade u skladu s tim odredbama (čak i iz organizacijskih razloga) će teško ponuditi iste uvjete u novom ugovoru. 29. ‚Otkaz radnog ugovora zbog poslovnih uvjeta’ ostaje nepotpun u zakonu. 30. Sniziti porez na dohodak, doprinose i ostale naknade – u usporedbi sa susjednim zemljama,bruto trošak zaposlenika je prilično visok, pa neto naknada nije zadovoljavajuća. 31. Ukinuti nepotrebne zakonski uvjetovane obuke ovlaštenih osoba koji su već prošli odgovarajuće ispite koji uključuje obuku u području zaštite na radu. 32. Dopustiti mogućnost prijenosa svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti ovlaštenih tvrtki poslodavaca u drugu tvrtku - kao što se odnosi na slične odredbe zakona. 33. Ukinuti nepotrebni ponovni liječnički pregled za ljude koji imaju valjanu liječničku potvrdu pri promjeni radnih mjesta. 34. Ukinuti nepotrebne prekvalifikaciju za nova radna mjesta za računalne vještine prilikom prelaska u drugu organizaciju. 35. Ukinuti nepotrebnu obuku prve pomoći za osobe koje posjeduju vozačku dozvolu ili druge dokumente za koje su morali proći tečaj prve pomoći. 36. Priznati svjedodžbe koje su stečene u školi / na fakultetu za praktičan rad s poslodavcem. 37. Uvesti mogućnost dopisnog osposobljavanja radnika za zaštitu na radu (teoretski dio ). 69 Sažetak 38. Ukinuti obvezu utemeljenja internih pravila zaštite na radu i zaštite od požara, jer se u praksi mogu samo prepisati odredbe iz dotičnog zakona. S.25. Veliki izgledi prema analizi podataka iz upitnika tvrtki očekuju se u slijedećim sektorima hrvatskog gospodarstva: u energetskom sektoru; Turizmu; ICTu; stručnim, osobnim i ostalim uslugama. Umjereni izgledi očekuju se u poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu, prehrambenoj i duhanskoj industriji; ostaloj prerađivačkoj industriji (iako u nekim granama prerađivačke industrije koje su štićene nekoliko godina prije pristupanja, poput odjeće, obuće i kožne industrije; drvne industrije; proizvodnje metala; i brodogradnje, očekujemo restrukturiranje koje će se još nastaviti u sljedećih godinu i pol); trgovini na malo; i financijskim uslugama. Pad i restrukturiranje očekuje se nastaviti u nemetalu, graditeljstvu i nekretninama; te transportu. 70 1. Investicije u svijetu 1.1. Uvod Hrvatska je rasla i razvijala se na paradigmi rasta na unutarnjem tržištu, financiranog stranom štednjom. Recesija je u ušla u šestu godinu, dug je već visok prema mnogim standardima, a Hrvatska je izgubila investicijski rejting od strane velikih investicijskih kuća kao što su S&P, DnB, Fitch i Moody’s u 2013. godini. Krajnje je vrijeme za promjenu paradigme rasta i razvoja u ‚’otvoreni rast’’ s naglaskom na: izvoz, razvoj malog i srednjeg poduzetništva (SME), ulaganja (FDI) te regionalni razvoj. Izravna inozemna ulaganja (FDI) i međunarodna trgovina služe kao dva motora svjetskog napretka. Nominalni svjetski BDP se utrostručio od 1980. godine, robna razmjena je povećana šest puta, a FDI je 20 puta veći. Kako je Hrvatska zemlja srednjeg dohotka koja se nalazi u prijelazu prema visoko dohodovnim zemljama (prema standardima Svjetske banke) ona treba rasti i razvijati se. Budući da njezina vlastita akumulacija nacionalne štednje nije dovoljna za financiranje investicija, trebala bi se okrenuti prema međunarodnoj štednji, od koje su izravna inozemna ulaganja (FDI) najbolji oblik u odnosu na dostupnost i ograničenja Portfelja i drugih investicija – redoviti vanjski dug. Osim što predstavlja svježi dotok kapitala, FDI nije dio vanjskog duga, a obično donose prijenos tehnologije, znanja te povećavaju produktivnost i efikasnost. Studije koje su usporedile FDI u BDP-u, FDI u vanjskom dugu te stopu rasta BDP-a među zemljama Latinske Amerike i azijskih ekonomija ‘tigrova’, pokazuju da su azijski tigrovi bili otvoreniji i imali veći priljev inozemnih ulaganja, time povećavajući FDI u BDP-u, FDI u vanjskom dugu i zbog toga, čini se, imali veći rast i više otvorenih radnih mjesta. Prema tim studijama, povećanje od 1% u FDI-u povećava ukupne investicije za 0,51,3%, a stopu rasta BDP-a za 0,5-1,0%. U 2013, tokovi FDI vratili su se uzlaznom trendu. Globalni priljev izravnih stranih ulaganja porastao je za 9 posto, na 1,45 bilijuna dolara u 2013. godini. Priljev izravnih stranih ulaganja povećan je u svim glavnim ekonomskim grupacijama – razvijene zemlje, zemlje u razvoju i tranzicijske zemlje. Globalna razina izravnih stranih ulaganja porasla je za 9 posto, dosegnuvši 25,5 bilijuna dolara. UNCTAD predviđa kako bi se globalni tokovi FDI-a mogli popeti na 1,6 bilijuna dolara u 2014., 1,75 bilijuna dolara u 2015. i 1,85 bilijuna dolara u 2016. godini. Taj će se rast uglavnom dogoditi u razvijenim gospodarstvima kao se njihov gospodarski oporavak počinje stabilizirati i širiti dalje. Krhkost na nekim tržištima u nastajanju i rizici vezani uz neizvjesnosti ekonomskih politika i regionalnih sukoba te bi mogli negativno utjecati na očekivani uzlet izravnih stranih ulaganja. Kao rezultat višeg očekivanog rasta izravnih stranih 71 MakroekonomskiInvesticije pregled Hrvatske u svijetu ulaganja u razvijenim zemljama, regionalna raspodjela izravnih stranih ulaganja mogla bi se vratiti prema „tradicionalnom obrascu” višeg udjela razvijenih zemalja u globalnim priljevima, ali će izravna inozemna ulaganja u zemljama u razvoju ostati na visokoj razini i u narednim godinama. U 2013, globalni BDP je bio 75 bilijuna dolara, globalni izvoz roba i usluga bio je nešto više od 23 bilijuna dolara, jednako kao i globalna izravna inozemna ulaganja, a globalna prodaja podružnica FDI kompanija bila su preko 30 bilijuna dolara. Podružnice inozemnih izravnih ulaganja dakle obavljaju nešto više međunarodne trgovine od ukupnog svjetskog izvoza. Transnacionalne korporacije (TNCs), roditelji izravnih stranih ulaganja, čine oko 80% svjetskog izvoza, od čega je polovica ugrađena u globalne lance vrijednosti. Stoljeće ranije, tipična transnacionalna (multinacionalna) društva temeljila su se na prirodnim resursima. Nakon II svjetskog rata, proizvodni FDI je došao do izražaja. U 2000-ima, preuzele su usluge. Od 2005. do 2007. godine FDI ulazi s 8% u ukupnim prirodnim resursima, dok je u proizvodnji bilo 41% te u uslugama 50%. Između 2008. i 2011. godine prosječni FDI su 12% u prirodnim resursima, 44% u proizvodnji i 44% u uslugama. Uz ovu strukturnu promjenu, omjer FDI-a i svjetskog BDP-a je narastao s 8% u 1990. godini na 29% u 2011. godini. Staro, no još uvijek važno pitanje je: koja kombinacija snaga objašnjava eksploziju TNC-ova u svjetskoj ekonomiji? Odgovor nije u jeftinom pristupu financijama velikih poduzeća, ali je umjesto toga u jedinstvenom sklopu know-how-a velikih poduzeća – u kombinaciji autorskih prava, patenata, zaštitnih znakova, i što je najvažnije, u poslovnim tajnama proizvodnje i distribucije u velikim razmjerima. Ovaj set vještina je skupo steći, te može lako predstaviti polovicu (ili više) ukupne vrijednosti poduzeća. Razmještanje ovog seta vještina u svijetu kroz FDI donosi prednosti za zemlju domaćina, budući da nema potrebe otkrivati toplu vodu (ili iPod). FDI potiče izvoz, donosi novac za TNC-ove – omogućujući im da kontroliraju svoju tehnologiju – te utječe na povećanje zaposlenosti i investicija u zemlji domaćinu (zato što TNC-ovi mogu brže rasti). Drugim riječima, motor širenja TNCova vodi do pomalo iznenađujućeg rezultata da je rast FDI-a na obostranu korist. Primjena seta vještina u cijelom svijetu očito ima prednosti za poduzeća. U mogućnosti su širiti troškove preko većeg obujma proizvodnje, a mogu i izvući koristi iz lokalne raznolikosti. No, postoje i prednosti za zemlju domaćina. Kini je puno lakše pristupiti know-how-u auto proizvodnje Mercedesa nego steći ovu ekspertizu od nule. Isto tako, puno je lakše za srednje veliku zemlju poput Malezije da se poveže s jednim dijelom elektroničke proizvodnje (poluvodiči) nego da osnuje poduzeće kojemu bi konkurenti bili Texas Instruments ili Dell. Konačno, ulaganja u inozemstvo su dobra za domaće gospodarstvo. Detaljni pregled iskustva američkog gospodarstva pokazuje da se poduzeća, koja se odluče na inozemno poslovanje, šire brže nego ona koja ostaju u svojoj zemlji – stvaraju se prednosti kroz radna mjesta, investicije, istraživanje i razvoj (R&D). Kako je svijet naizgled zaglibljen u sporom oporavku i masovnoj nezaposlenosti, stvaranje novih radnih mjesta je postala nova politička mantra. Rast zaposlenosti povezan s FDI-om je impresivan – oko 21 milijun ljudi je zaposleno od strane inozemnih podružnica TNC-ova u 1990. godini, a taj se broj povećao na 69 milijuna u 2011. godini. Podrijetlo i odredišta tokova FDI-a znatno su se promijenila posljednjih nekoliko godina. 1980-ih FDI je uglavnom postojao između OECD zemalja, prvenstveno Amerike i Europe: u prosjeku, 95% njih je bilo iz OECD-a, a 73% je bilo za OECD. U 1990-ima FDI je otkrio gospodarstva u razvoju; tijekom ovog desetljeća, 32% tokova FDI-a je bilo, u prosjeku, usmjereno izvan OECD-a. U 2000-ima velika novost je FDI iz zemalja u razvoju, koji su činili 11% ukupnog FDI priljeva u OECD zemlje. FDI odljevi iz zemalja u razvoju i tranzicijskih gospodarstava činili su približno 10% ukupnog svjetskog FDI odljeva u 2000. godini, povećavajući se na 32% u 2010. godini nakon čega su nešto pali (na 27%) jer su razvijene zemlje povećale svoj udio prvi put nakon prijelaza u novi milenij. Globalni 72 Investicije u svijetupregled Hrvatske Makroekonomski priljev FDI je više koncentriran u zemljama u razvoju, te je činio 45% ukupnog iznosa. 1.2. Investicije u svijetu Globalna inozemna izravna ulaganja (FDI) porasla su za 9% u 2013. godini na 1,45 bilijuna, što je povećanje od 1,33 bilijuna dolara u 2012. godini, usprkos volatilnosti međunarodnih ulaganja uzrokovane promjenama tržišnih očekivanja prema ranijem prekidanju politike kvantitativnog olakšanja u SAD-u. Priljev izravnih stranih ulaganja povećan je u svim većim ekonomskim grupacijama – razvijenim zemljama, zemljama u razvoju i tranzicijskim zemljama. Iako je udio razvijenih gospodarstava u ukupnim svjetskim tokovima izravnih stranih ulaganja ostao nizak, očekuje je se da će rasti tijekom sljedeće tri godine do 52 posto. Globalna razina primljenih izravnih stranih ulaganja porasla je za 9 posto, dosegnuvši 25,5 bilijuna dolara, odražavajući rast priljeva izravnih stranih ulaganja i snažnu izvedbu na tržištima dionica u mnogim dijelovima svijeta. To 9-postotno povećanje globalnih priljeva izravnih stranih ulaganja u 2013 odražava umjereno ubrzavanje globalnog gospodarskog rasta i nekoliko velikih prekograničnih M & A transakcija. To je povećanje široko, pokriva sve tri velike skupine gospodarstava, iako su se razlozi za povećanje razlikovali diljem svijeta. Izravna inozemna ulaganja u razvijene zemlje porasla su za 9 posto, dosegnuvši 566 milijarde dolara, uglavnom kroz zadržane zarade u stranim podružnicama u Europskoj uniji (EU), što je rezultiralo povećanjem izravnih stranih ulaganja u EU. Izravna inozemna ulaganja u zemlje u razvoju dosegla su novu najvišu razinu od 778 milijarde dolara, i time su činila 54 posto globalnih priljeva. Priljev u tranzicijskim zemljama porasla na 108 milijarde dolara – za 28 posto više u odnosu na prethodnu godinu - što čini 7 posto globalnih priljeva izravnih stranih ulaganja. Izlazna globalna izravna strana ulaganja porasla su za 5 posto, na 1,41 bilijuna dolara, što je povećanje od 1,35 bilijuna dolara u odnosu na 2012. godinu. Investitori iz zemalja u razvoju i tranzicijskih zemalja nastavili su širenje u inozemstvo, kao odgovor na brži gospodarski rast i liberalizacije ulaganja, kao i porasta prihoda od viših cijena burzovnih roba. U 2013. godini udio ovih gospodarstava iznosio je 39 posto svjetskih odljeva; dok je 15 godina ranije njihov udio bio samo 7 posto. Nasuprot tome, TNCs iz razvijenih gospodarstava nastavile su svoj pristup „čekati i promatrati”, pa su njihova ulaganja ostala na niskoj razini, slična onoj od 2012. Trend uočen u 2012. godini i u FDI greenfield projektima i u prekograničnim M & A preokrenuti su u 2013, potvrđujući da su se općenito poboljšali izgledi za ulaganja. Vrijednost najavljenih greenfield projekata povećana je za 9 posto – što je znatno ispod povijesnih razina - dok je vrijednost prekograničnih M & A porasla za 5 posto. U 2013. godini, inozemna izravna ulaganja u greenfield projekte i prekogranične M & A pokazale su diferencirane obrasce među različitim skupinama gospodarstava. Zemlje u razvoju i tranzicijske zemlje uvelike su nadmašile razvijene zemlje, s porastom od 17 posto u vrijednosti najavljenih greenfield projekata (s 389 milijarde dolara na 457 milijarde dolara), i naglim porastom od 73 posto za prekogranične M & A (od 63 milijardi dolara na 109 milijardi dolara). Nasuprot tome, u razvijenim gospodarstvima i greenfield investicijski projekti i prekogranični M & A su pali (po 4 posto, odnosno 11 posto). Kao rezultat toga, zemlje u razvoju i tranzicijske zemlje odnijele su povijesno visok udio ukupne vrijednosti greenfield ulaganja i M & A projekata (68 posto, odnosno 31 posto). Na razini sektora, vrste ulaganja - Greenfield aktivnosti i prekogranična M & A – su se razlikovali. Primarni sektor. Globalno, vrijednost greenfield i M & A projekata u primarnom sektoru povratila su zamah u 2013 (povećanje za 14 posto, odnosno 32 posto), s značajnim razlikama među skupinama zemalja. Greenfield aktivnosti u ekstraktivnoj industriji u razvijenim i tranzicijskim zemljama pale su na razinama blizu nule, tako da su se gotovo svi projekti dogodili u zemljama u razvoju. U zemljama u razvoju vrijednost najavljenih greenfield projekata se udvostručio, s 14 milijardi dolara u 2012 na 27 73 Investicije u svijetu milijarde dolara u 2013; a vrijednost prekograničnih M & A je također povećana, od negativne razine - 2,5 milijarde dolara u 2012. godini do 25 milijarde dolara u 2013. godini. Iako vrijednost greenfield projekata u zemljama u razvoju i dalje ostaje ispod povijesnih razina, prekogranične M & A se vraćaju u posljednjih prema nekim povijesnim visokim razinama (2010-2011). Prerađivačka industrija. Ulaganja u prerađivačku industriju bila su relativno stabilna u 2013. godini, s ograničenim padom vrijednosti greenfield projekata (-4 posto) i naglašenijim povećanjem vrijednosti prekograničnog M & A (od 11 posto). U smislu greenfield projekata, nagli porast investicijske aktivnosti zabilježen je u tekstilnoj i odjevnoj industriji, dok je vrijednosti najavljenih investicijskih projekata u ukupnom iznosu iznosila više od 24 milijarde dolara, što je povijesni rekord i više od dva puta veće od razine iz 2012. godine. S druge strane, automobilska industrija zabilježila je značajan pad treću godinu za redom. Što se tiče prekogranične M & As, regionalni trendovi pokazuju jasan raskorak između razvijenih i zemalja u razvoju. Dok se vrijednost prekogranične M & A u razvijenim gospodarstvima smanjila za više od 20 posto, gospodarstva u razvoju uživao ubrzani tempo rasta, uz udvostručavanje vrijednosti takvih projekata. Zamah u rastu uglavnom je posljedica eksplozije vrijednosti prekograničnog M & A u hrani, piću i duhanskoj industriji, koja je skočila s 12 milijarde dolara u 2012. godini na gotovo 40 milijarde dolara u 2013. godini. Usluge. Usluge i dalje čine najveći udio najavljenih greenfield projekata i M & A. U 2013. godini, ona je najbrže rastući sektor u smislu ukupne vrijednosti najavljenih greenfield projekata, uz značajan porast od 20 posto, dok se vrijednost M & A poslova umjereno smanjila. Kao što smo primijetili u primarnom sektoru, povećanje greenfield projekata dogodilo se u zemljama u razvoju (40 posto u usporedbi s -5 posto u razvijenim ekonomijama i -7 posto u tranzicijskim gospodarstvima). Motor rasta greenfield investicijske aktivnosti u gospodarstvima u razvoju su poslovne usluge (za koje se vrijednost najavljenih greenfield projekata utrostručila u usporedbi s 2012. godinom) i električna energija, plin i voda (za koje se vrijednost greenfield projekata udvostručila). Na globalnoj razini neke industrije su doživjele dramatične promjene u obrascima FDI u svjetlu neravnomjernog globalnog oporavka. Nafta i plin. Revolucija plina iz škriljevca u SAD-u je jedna od glavnih promjena u energetskom sektoru. Iako pitanja u vezi njegove ekološke i ekonomske održivosti ostaju, očekuje se da će oblikovati globalni FDI u industriji nafte i plina te u drugim industrijama, kao što su petrokemija, koja se uvelike oslanjaju na opskrbu plinom. Farmaceutska industrija. Iako izravna strana ulaganja u ovoj industriji ostaju koncentrirana na Sjedinjene Američke Države, investicije usmjerene na gospodarstava u razvoju su nešto malo porasle. U smislu vrijednosti, prekogranične M & A su bile dominantni oblik, što je omogućilo TNC poboljšanje svoje učinkovitost i profitabilnost i jačanje njihove konkurentske prednosti u najkraćem mogućem roku. Trgovina na malo. S usponom srednje klase u zemljama u razvoju, potrošačka tržišta doživljavaju procvat. Ovaj sektor osobito privlači značajne razine izravnih stranih ulaganja. Postupno poboljšanje makroekonomskih uvjeta, kao i oporavlja korporativnih profita i jaka izvedba 74 Investicije u svijetu na burzama, potaknuti će poslovno povjerenje TNCs ‚, što može dovesti do povećanja izravnih stranih ulaganja u iduće tri godine. Na temelju UNCTAD-ove ankete o investicijskim izgledima TNC i agencija za promicanje ulaganja (IPA), rezultati UNCTAD-ovog modela predviđanja FDI i preliminarni 2014 podaci za prekogranične M & A i greenfield aktivnosti, UNCTAD predviđa da bi se tokovi izravnih stranih ulaganja mogli popeti na 1,62 bilijuna dolara u 2014. godini, 1,75 bilijuna dolara u 2015. godini i 1,85 bilijuna dolara u 2016. Slika 1.2.1. Globalni trendovi FDI, milijuni američkih dolara Izvor: UNCTAD, World Investment Report 2014 UNCTAD (2014) pokazuje da, u 2013. godini, 59 zemalja i gospodarstava je usvojilo 87 mjera politike koje utječu na strane investicije. Te su politike uglavnom bile usmjerene prema poticanju ulaganja i liberalizaciji. Istodobno se ukupni udio regulatornih ili restriktivnih investicijskih politika popeo s 25 na 27 posto. Liberalizacijske investicijske mjere uključuju brojne privatizacije u tranzicijskim gospodarstvima.Većina specifičnih mjera liberalizacije donešene su Aziji; a najčešće su se odnosile na telekomunikacijske industrije i energetski sektor. Nedavno uvedena ograničenja FDI i regulacije uključuju niz ne-odobrenja stranih investicijskih projekata. Nedavna pojava su i napori vlada da spriječi prodaju poslova od strane inozemnih investitora. Pod utjecajem gospodarske krize i kronične visoke domaće nezaposlenosti, neke su zemlje uvele nove zahtjeve za odobrenje za selidbama i otkaze. Osim toga, neke su zemlje domaćini počele promovirati reshoring inozemnih ulaganja vlastitih TNC. Poticaji se naširoko koriste od strane vlada kao instrument politike za privlačenje investicija, unatoč upornim kritikama da su ekonomski neučinkoviti i da dovode do pogrešne alokacije javnih fondova. U 2013., više od polovice novih mjera liberalizacije, promocije ili olakšica odnosile su se na pružanje investicijskih poticaja. Prema UNCTAD-ovom najnovijem istraživanju agencija za promicanje ulaganja (IPAs), glavni cilj poticanja ulaganja je otvaranje novih radnih mjesta, nakon čega slijedi transfer tehnologije i promocija izvoza, dok je najvažnija ciljna industrija IT i poslovne usluge, slijedi poljoprivreda i turizam. Unatoč njihovoj sve veću važnost u nacionalnim i globalnim programima politika, zaštita i razvoj ugroženih područja okoliša ne rangira visoko u aktualnim promotivnim strategijama IPA. Povezivanje investicijske poticaje sheme na razvojne politike mogao bi biti učinkovitiji instrument politike za rješavanje tržišnih neuspjeha i mogao ponuditi odgovor na kritike podignute protiv načina poticanja ulaganja koji se tradicionalno koriste. Vlade bi također trebale pažljivo procijeniti njihove strategije poticanja i ojačati svoju praksu za praćenje i evaluaciju. 75 Investicije u svijetu Godine 2013 dogodio se drugi najveći broj poznatih slučajeva investicijske arbitraže podnesenih u jednoj godini (56), čime se ukupan broj poznatih slučajeva popeo na 568. Od novih zahtjeva, više od 40 posto su protiv država članica Europske unije (EU), od čega je jedan od njih slučaj unutar EU-a. Investitori i dalje osporavaju široki niz mjera u različitim područjima politike, osobito u sektoru obnovljivih izvora energije. Protekle je godina doneseno najmanje 37 arbitražnih odluka - od kojih 23 su u javnoj domeni i drugu najvišu poznatu dosuđenu naknadu do sada (935 milijuna dolara plus kamate). S potencijalnom uključivanja investicijske arbitraže u „megaregionalne sporazume”, Sudište za rješavanje sporova između investitora i države (ISDS) je u središtu pozornosti javnosti. To je donijelo veliku pozornost među političarima i stručnjacima podjednako na obje strane Atlantika prilikom uvod u pregovora oko TTIP sporazuma između SAD-a i EU-a. 1.3. Regionalni trendovi Relativno niski troškovi rada, jednostavan pristup europskim tržištima te privatizacija preostalih poduzeća u državnom vlasništvu su dali poticaj FDI tokovima. Hrvatska i Albanija su primili najviše FDI tokova u ovoj podregiji. Pozitivan trend je bio preokrenut u 2009. godini, kada su FDI priljevi oštro pali za 35% u 2009. godini, a 46% u 2010. godini. Tijekom ovog razdoblja, brojni projekti su bili otkazani ili odgođeni. Hrvatska – zemlja koju je taj pad najviše pogodio – zabilježila je pad tokova FDI-a s 6 milijardi USD u 2008. godini na 432 milijuna USD u 2010. godini. TNC-ovi iz Austrije i Nizozemske, odvraćeni ekonomskim kretanjima i previranjima na tržištima državnog duga, povukli su sredstva iz Hrvatske, povlačeći zajmove svojim podružnicama kako bi ojačali svoju bilancu u zemlji matici. FDI tokovi su, također, značajno smanjeni u Makedoniji. Nasuprot tome, Albanija je podigla trend, uglavnom zbog prijateljskog poslovnog okruženja za investiture i mogućnosti koje su se otvorile privatizacijom poduzeća u državnom vlasništvu. Osjetljivost FDI tokova u jugoistočnoj Europi je djelomično povezana s velikim udjelom unutarnjih FDI-a od strane EU, gdje gospodarske teškoće imaju posebno negativne učinke za FDI ove podregije. Veliki globalni investitori izvan EU, kao što su SAD, Japan i Kina nisu značajni investitori za ovu podregiju. Sastav priljeva po industrijama za jugoistočnu Europu je također radio protiv njih u trenutnoj krizi; investicije nisu bile diverzificirane te su koncentrirane uglavnom u industrije kao što su financije i maloprodaja. Međutim, u 2013. godini, inozemna izravna ulaganja (FDI) porasli su u sve tri glavne ekonomske skupine – razvijene zemlje, zemlje u razvoju i tranzicijske zemlje - iako s različitim stopama rasta. Izravna inozemna ulaganja u zemlje u razvoju dosegla su novu razinu od 778 milijarde dolara, što čini gotovo 54 posto globalnih priljeva u 2013. Tokovi prema najviše subregija također su rasli. Zemlje u razvoju Azije su ostale najveća regija domaćin FDI u svijetu. Tokovi FDI prema tranzicijskim gospodarstavima bilježi 28 postotno povećanje na 108 milijardi dolara. Izravna inozemna ulaganja u razvijenim zemljama porasla su za 9 posto, na 566 milijarde dolara – tek 60 posto od svog prosjeka prije krize tijekom 20052007 godine. Izravna inozemna ulaganja prema strukturno slabim, ranjivim i malim gospodarstvima pala su za 3 posto u 2013. godini, sa 58 milijarde dolara u 2012. na 57 milijarde dolara, jer rast izravnih stranih ulaganja na najmanje razvijenim zemljama (LDC) nije bilo dovoljan da se ublaži pad izravnih stranih ulaganja na male otočne države u razvoju (SIDS) i zemlje u razvoju bez izlaza na more (LLDCs). Njihov udio u ukupnom svjetskom FDI također je pao, s 4,4 posto u 2012 na 3,9 posto. Izlazna izravna strana ulaganja iz razvijenih ekonomija stagnirala su na 857 milijardi dolara u 2013. godini, što čini rekordno niski udjel od 61 posto u globalnim odljevima. Nasuprot tome, odljevi iz gospodarstava u razvoju ostali su otporni, rastući 3 posto do nove razine od 454 milijarde dolara. Tokovi iz Azije i Afrike su porasli, dok su oni iz Latinske Amerike i Kariba pali. Zemlje u razvoju Azije ostale su veliki izvor izravnih stranih ulaganja, što čini više od jedne petine globalnih FDI ukupno. I tokovi iz tranzicijskih gospodarstva značajno su porasli - za 84 posto - dosegnuvši novu najvišu razinu od 99 milijarde dolara. 76 Investicije u svijetu Tokovi izravnih inozemna ulaganja u i iz tranzicijskih zemalja dosegli su rekordnu razinu u 2013. godini. Ruska Federacije je bila treći najveći svjetski primatelj izravnih stranih ulaganja i četvrti najveći svjetski investitor, uglavnom zbog jednog velikog posla. U Jugoistočnoj Europi, najveći dio povećanja priljeva bio je potaknut privatizacijom preostalih poduzeća u državnom vlasništvu u uslužnom sektoru. Izravna strana ulaganja u tranzicijskim gospodarstvima vjerojatno će biti pod utjecajem neizvjesnosti u vezi s regionalnom sukobom. Najveći utjecaj će svakako biti na izravna strana ulaganja u tranzicijskim ekonomijama iz zemalja EU. U Jugoistočnoj Europi se očekuje rast izravnih stranih ulaganja - posebno u projektima plinovoda i energetskom sektoru. U Srbiji, projekt Južni tok, u vrijednosti od oko 2 milijarde €, je dizajniran za transport prirodnog plina iz Ruske Federacije u Europi. U Albaniji, Trans-jadranski plinovod će generirati jedan od najvećih projekata izravnih stranih ulaganja te zemlje, s važnim prednostima za brojne industrije, uključujući i proizvodnju, komunalije i transport. Plinovod će poboljšati europsku energetsku sigurnost i raznolikost koju pruža novi izvor plina. Slika 1.2.2. FDI trendovi u Jugoistočnoj Europi, milijuni američkih dolara Izvor: UNCTAD, World Investment Report 2014 1.4. Studije Uloga FDI-a u rastu i razvoju zemlje domaćina je potvrđena kroz nekoliko empirijskih istraživanja, pogotovo u nedovoljno razvijenim gospodarstvima. U posljednjih 20 godina, priljev inozemnih izravnih ulaganja imao je bitnu ulogu u rastu proizvodnosti, proizvodnje, zaposlenosti i izvoza srednjoeuropskih tranzicijskih gospodarstava. Osim što predstavlja stabilan i dugoročan izvor kapitala, inozemna izravna ulaganja služe kao kanal za prijenos suvremene tehnologije te upravljačkih i organizacijskih znanja. Dodatno, putem inozemnih izravnih ulaganja, domaća gospodarstva su integrirana u tokove međunarodnog kapitala i trgovine. Pozitivni učinci inozemnih izravnih ulaganja nisu isključivo posljedica samo greenfield investicija. Prekogranična spajanja i akvizicije (M&A) koja uključuju naknadne investicije u nove tehnologije i reorganizacije poslovanja mogu imati jednako željene učinke na duge staze, posebno u tranzicijskim gospodarstvima sa zastarjelim proizvodnim kapacitetima. Uloga inozemnih izravnih ulaganja kao kanala za prijenos tehnologije te upravljačkih i organizacijskih znanja posebno je naglašena u novijoj 77 Investicije u svijetu literaturi, kao i njihov neizravni utjecaj na konkurentnost, produktivnost i ulagačku aktivnost njihovih društava (efekt prelijevanja). Ovi učinci su značajniji za transfer tehnologije i produktivnosti za cjelokupno gospodarstvo nego formalni dogovori o transferu tehnologije. Iskustvo u srednjoeuropskim tranzicijskim gospodarstvima pokazuje da bi kretanje prihoda (proizvodnje/prodaje), zaposlenosti i kapitala ovih društava trebalo formirati J-krivulju – pad u početnom razdoblju nakon stjecanja, nakon čega slijedi postupni oporavak i dostizanje puno viših razina u odnosu na razdoblje prije stjecanja. U srednjoeuropskim tranzicijskim gospodarstvima, inozemna izravna ulaganja igrala su bitnu ulogu u restrukturiranju domaće industrije – ona su povećala produktivnost i utjecala na povećanje konkurentnosti ključnih sektora gospodarstva. Uspješno restrukturiranje gospodarstva rezultira povećanjem produktivnosti rada, što je viđeno u Mađarskoj koja je prva počela primati inozemna izravna ulaganja – samo u razdoblju od 1992. do 1997. godine produktivnost rada se više nego udvostručila, a profitabilnost se utrostručila. Slično je bilo i u Češkoj i Poljskoj, ali su te zemlje počele dobivati veće količine inozemnih izravnih ulaganja tek u kasnijoj fazi. Čak i nakon tog razdoblja, FDI društva su imala iznimno važnu ulogu u gospodarstvima tih zemalja. Osim velikog udjela u kapitalu, prodaji i izvozu, treba napomenuti da je, u svim promatranim zemkjama, udio u tim pokazateljima veći od udjela u zaposlenosti, što ukazuje na višu razinu produktivnosti za FDI društva u odnosu na ostatak gospodarstva. Kao što Škudar (2004.) pokazuje, slični rezultati mogu se naći za FDI društva u Hrvatskoj. Sve skupine stečenih FDI društava pokazuju brži rast prihoda i kapitala nego skupina drugim domaćih proizvodnih društava. Dio promatranih društava je prošao kroz razdoblje usporavanja rasta prihoda i kapitala zbog gubitaka restrukturiranja, nakon čega slijedi rast prihoda i kapitala. Produktivnost je, također, brže rasla. Isto vrijedi i za novoosnovana društva. Najveći dio profita FDI društava je zadržan (otprilike dvije trećine), čime se potvrđuje trajni interes investitora u funkcioniranje društva u koje je ulaganje izvršeno. Međutim, ova društva nisu dosad postigla očekivani rast zaposlenosti, uz iznimku pojedinih slučajeva. Studije pokazuju da se FDI tokovi kreću, u prosjeku, prema područjima stabilnog tečaja, zemljama s niskim rizikom ulaganja i zemljama s visokim BDP prihodom per capita. Osim toga, aglomeracija FDI-a se čini kao važna odrednica trenutnih FDI tokova. Podaci ne podržavaju trgovinsku otvorenost ni kao značajnu niti kao robusnu nezavisnu varijablu trenutnih FDI tokova. 1.5. FDI u Hrvatskoj FDI je u Hrvatsku dolazio u valovima. Određene količine stranih ulaganja ostvarene su tijekom prve polovice 1990-ih u danima prve faze privatizacije i rata – samo društva iz susjednih zemalja kao što su Njemačka, Austrija i Italija su povezale svoje podružnice podizvođača u tom procesu. Druga faza bila je od 1997. do 2002. godine kada je masovna kuponska privatizacija kombinirana s nekoliko velikih projekata kao što su velike banke (Zagrebačka, Privredna), Telekom te prvi dio INA-e. Zatim su došle ‚’zlatne’’ godine od 2004. do 2009. kada je također bilo nekoliko velikih projekata kao što je druga faza INA-e i Telekom u kombinaciji s interesom portfeljnih investitora, kao i od društava koja su htjela poslovati u Hrvatskoj i u susjednim zemljama. Uz priljeve, može se vidjeti da zadržana dobit i tokovi iz-i prema matičnim društvima čine svaki po 20% od ukupnih FDI priljeva u Hrvatsku. Moglo bi se reći da FDI društva koja su došla u Hrvatsku reinvestiraju u poduzeća koja su kupila (stekla) kako bi ih razvijala, koristeći veze s matičnim društvom za kreditne linije za obrtni kapital poduzeća. 78 Investicije u svijetu Slika 1.5.1. FDI u Hrvatskoj po godinama, milijuni eura Izvor: HNB Tijekom razdoblja od 1993. do 2012. godine, Hrvatska je akumulirala 26,8 milijardi eura FDI-a, što je bilo usporedivo s veličinom vlastitog tržišta s drugim zemljama u srednjoj i istočnoj Europi. Prema akumuliranom FDI per capita, Hrvatska je četvrta, iza Estonije, Češke, Mađarske, a ispred Slovačke. Slika 1.5.2. FDI u Srednjoj i istočnoj Europi, kumulativni FDI, eura po stanovniku Izvor: UNCTAD. 79 Investicije u svijetu Suprotno uvriježenom argumentu, najveće FDI investicije čine manje od polovice ukupnih FDI priljeva – Telekom koji još uvijek ima dominantnu poziciju i u fiksnim i mobilnim mrežama, najveće banke koje zajedno drže više od 55% bankovnog tržišta i hrvatska naftna kompanija – INA koja je tada imala dominatnu poziciju u maloprodaji derivata. Osim nekretnina koje su treća industrija i akumulirale su 1,8 milijardu eura tijekom tog razdoblja, druga industrija je maloprodaja koja je izgradila niz trgovačkih centara diljem Hrvatske i spasila Hrvate od kupovine u inozemstvu. Osim toga, postoje industrije kao što su Proizvodnja kemikalija i farmaceutskih proizvoda, Proizvodnja nemetalnih minerala i cementa, Hoteli i restorani, Proizvodnja hrane i pića, Građevinarstvo i Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, u kojima Hrvatska ima komparativnu prednost te je povećala izvoz u tim područjima. Slika 1.5.3. FDI u Hrvatskoj po sektoru, top 15 sektora, milijuni eura Izvor: HNB. Strani investitori su pretežito došli iz susjednih zemalja i zemalja s kojima Hrvatska tradicionalno posluje, kao što je Austrija (investirala više od 7 milijardi eura), Njemačka (investirala više od 3 milijarde eura), Mađarska (investirala skoro 2,5 milijardi eura), Italija (investirala skoro 1,3 milijarde eura) i Slovenija (investirala 1,1 miljardu eura). No, tu je Nizozemska s 4 milijarde eura FDI-a, Francuska s preko 1,3 milijarde aura FDI-a, Švedska, Belgija i Švicarska (svaka s oko pola milijarde eura FDI-a), koje nisu u prvih 10 zemalja s kojima Hrvatska posluje i nisu toliko upoznate s hrvatskim tržištem. 80 Investicije u svijetu Slika 1.5.4. FDI u Hrvatskoj po zemlji podrijetla investitora, top 15 zemalja, milijuni eura Izvor: HNB. FDI društva počela su predstavljati značajan dio hrvatskog gospodarstva, bilo kroz kapital, ukupne prihode, izvoz, zaposlenost ili investicije. Od kraja 1990-ih kada su predstavljala 10% ukupnog kapitala, 10% ukupnih prihoda, 18% izvoza, gotovo 8% ukupne zaposlenosti i više od 20% ukupnih investicija u gospodarstvu, završila su razdoblje s 45% ukupnog kapitala, 50% ukupnih prihoda, 55% izvoza, 45% ukupnih investicija i izvanrednih 25% ukupne zaposlenosti. U produženoj recesiji FDI društva su čak poboljšala svoj relativni učinak zato što su ostala povezana sa svjetskim financijskim, trgovinskim i poslovnim vezama putem svojih matičnih mreža. Također, ako bi se FDI društva koja su već tu konzultirala i uvjerila da povećaju svoje poslovanje u Hrvatskoj, to bi bio najlakši i najbrži način da se poveća FDI u zemlji. Tablica 1.5.1. Značaj FDI u hrvatskom gospodarstvu (kao dio ukupnog gospodarstva): Kapital Prihodi Izvoz Broj zaposlenih Investicije 1998 9,5 10,4 17,7 7,7 18,6 2000 12,5 12,5 17,3 7,9 25,9 2002 15 15,7 23,7 9,3 16,1 2007 29 30 30 13 29,2 2012 41,6 45,3 55 20 39 2013 45 50 55 25 45 Izvor: Škudar (2004) za podatke 1998-2002, FINA, DZS i CID izračuni za kasnije godine. Koristili smo FINAinu bazu za izračun i agregiranje rezultata za društva koja imaju preko 10% stranog vlasništva (koje smo sumirali kao FDI kompanije) naspram ostalih aktivnih društava s više od 1 zaposlenog (koje smo sumirali kao ukupno gospodarstvo). 81 82 2. Makroekonomski pregled Hrvatske Među gospodarskim politikama Vlade Republike Hrvatske, makroekonomska stabilnost se najviše cijenila, još od hiperinflacije s početka 1990-ih godina i uspješno provedenog Anti-inflacijskog programa iz 1993. i 1994. godine. Makroekonomska stabilizacija ostaje mantrom svake hrvatske Vlade što je dobro za investicije. 2.1. Realni sektor Tijekom razdoblja od 2000. do 2018. godine, BDP je rastao sve dok recesija nije teško pogodila i otkrila strukturalne nedostatke hrvatskog gospodarstva, kao i činjenicu da ozbiljne strukturalne reforme nisu poduzete od 2002. godine, kada je Mirovinska reforma započela i završena u 2004. godini, nakon čega su se odmah pojavili tranzicijski troškovi reforme. Reforma socijalnog sektora, zdravstvenog sektora, javne uprave, javnih društava, reforma državne potpore i subvencije i druge reforme su planirane u suradnji sa Svjetskom bankom i drugim međunarodnim institucijama još u 2000. godini, ali nisu nikada provedene do kraja. To je pravi razlog zašto je Hrvatska u šestoj godini recesije. Tablica 2.1.1. Rast BDP-a, Jugoistočna Europa BDP, re alni, stopa rasta (%) Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Grčka Kosovo Makedonija Moldavija Crna Gora Rumunjska Srbija Slovenija T urska JIE, vagani prosjek JIE, jednostavni prosjek 2005. 5,76% 3,87% 6,36% 4,28% 2,28% 3,84% 4,35% 7,47% 4,20% 4,15% 5,40% 4,01% 8,40% 5,96% 4,95% 2006. 5,43% 5,97% 6,51% 4,94% 4,61% 3,42% 5,00% 4,79% 8,60% 7,88% 3,60% 5,85% 6,89% 6,26% 5,65% 2007. 5,90% 6,19% 6,45% 5,06% 3,03% 6,26% 6,15% 3,00% 10,70% 6,32% 5,40% 6,87% 4,67% 4,84% 5,85% 2008 7,54% 5,71% 6,19% 2,17% -0,14% 6,91% 5,00% 7,80% 6,90% 7,35% 3,80% 3,59% 0,66% 2,21% 4,88% 2009. 3,32% -2,95% -5,48% -6,90% -3,26% 2,90% -0,90% -6,00% -5,70% -6,58% -3,50% -8,01% -4,83% -4,78% -3,68% 2010. 3,50% 0,70% 0,39% -2,30% -4,90% 3,90% 1,80% 7,09% 2,50% -1,65% 1,01% 1,38% 9,20% 3,22% 1,74% 2011. 3,00% 1,30% 1,67% -0,04% -7,10% 5,00% 3,00% 6,41% 2,45% 2,45% 1,60% 0,60% 8,46% 3,18% 2,22% 2012. 0,50% -0,70% 1,00% -2,00% -6,50% 2,10% 1,00% 3,00% 0,00% 0,90% -1,70% -2,20% 3,00% 0,11% -0,12% 2013. 1,70% 0,50% 0,50% -1,00% -4,50% 2,60% 2,20% 4,00% 1,50% 2,00% 2,00% -2,60% 3,80% 1,22% 0,98% 2014.p 2,10% 1,00% 1,50% -0,50% 0,00% 4,00% 3,00% 3,50% 2,50% 2,00% 1,00% 0,00% 2,50% 1,61% 1,74% 2015.f 3,00% 2,50% 2,30% 1,50% 2,00% 4,50% 3,40% 4,50% 2,90% 2,50% 1,50% 1,00% 3,50% 2,75% 2,70% Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, CID izračuni i projekcije. Nezaposlenost je usko povezana s ekonomskom aktivnošću u realnom sektoru. Hrvatska se približila stopi nezaposlenosti od 20%, mjerenu pomoću standardizirane mjere ILO-a, koja je blaža nego druge mjere. Službena mjera je znatno viša od 20%, od čega je gotovo polovica nezaposlenost mladih. 83 Makroekonomski pregled Hrvatske Tablica 2.1.2. Nezaposlenost u jugoistočnoj Europi Stopa ne z aposle nosti (%) Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Grčka Kosovo Makedonija Moldavija Crna Gora Rumunjska Srbija Slovenija T urska JIE, vagani prosjek JIE, jednostavni prosjek 2005. 14,50% 31,10% 11,13% 12,71% 9,90% 41,40% 37,25% 7,30% 25,18% 7,17% 21,80% 6,54% 10,59% 11,14% 18,20% 2006. 13,78% 31,10% 10,07% 11,12% 8,89% 44,90% 36,03% 7,40% 14,70% 7,27% 21,60% 5,99% 10,21% 10,57% 17,16% 2007. 13,50% 29,01% 8,13% 9,41% 8,29% 43,60% 34,93% 5,10% 11,90% 6,41% 18,80% 4,86% 10,24% 9,97% 15,71% 2008. 12,50% 23,41% 7,14% 8,27% 7,68% 47,50% 33,78% 4,00% 10,70% 5,79% 14,70% 4,39% 10,95% 9,69% 14,68% 2009. 13,10% 24,07% 8,21% 9,05% 9,38% 45,40% 32,18% 6,40% 11,20% 6,86% 17,40% 5,89% 14,03% 11,85% 15,63% 2010. 12,50% 27,20% 11,48% 12,21% 12,46% 45,00% 32,05% 7,40% 12,20% 7,28% 20,05% 7,27% 11,89% 12,00% 16,85% 2011. 11,50% 27,60% 12,45% 13,50% 22,00% 42,00% 31,23% 6,70% 12,00% 7,21% 23,65% 8,30% 9,89% 13,16% 17,54% 2012. 11,00% 27,00% 13,00% 15,00% 24,00% 40,00% 31,00% 6,50% 13,00% 7,50% 25,00% 9,00% 10,33% 13,94% 17,87% 2013. 11,50% 28,00% 12,00% 17,00% 25,00% 38,00% 30,00% 6,00% 13,00% 7,50% 27,00% 10,00% 10,00% 14,14% 18,08% 2014.p 11,00% 29,00% 11,00% 19,00% 27,00% 35,00% 29,00% 5,50% 12,50% 7,30% 27,00% 11,00% 9,80% 14,48% 18,01% 2015.f 10,50% 29,00% 10,50% 19,00% 27,00% 33,00% 27,00% 5,00% 12,00% 7,10% 27,00% 12,00% 9,00% 14,06% 17,55% Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, CID izračuni i projekcije. Sastav hrvatskog BDP-a više je poput onog u Americi i velikim tržištima u smislu da osobna potrošnja čini oko 60% ukupnog BDP-a, izvoz dobara i usluga čini tek oko 40% BDP-a, a uvoz i izvoz zajedno (uobičajena mjera otvorenosti gospodarstva) dodaju tek do 90% BDP-a. U usporedbi s tim brojkama, srednjoeuropska gospodarstva su se više otvorila još u drugom dijelu 1990-ih prešavši 100% BDP-a (mjereno u kombinaciji udjela izvoza i uvoza u BDP-u). Tablica 2.1.3. Sastav hrvatskog realnog BDP-a po komponentama finalne potrošnje Konačna potrošnja Kućanstva i NPUSK Bruto investicije Država Bruto domaći Izvoz roba i usluga Uvoz roba i usluga proizvod (tržišne cijene) 2000. 59,3% 21,7% 18,3% 39,3% 39,2% 100,0% 2001. 59,6% 20,0% 20,7% 41,2% 41,9% 100,0% 2002. 61,4% 20,0% 24,2% 39,7% 45,4% 100,0% 2003. 60,5% 19,4% 26,4% 42,0% 48,3% 100,0% 2004. 60,4% 19,3% 26,3% 42,6% 48,6% 100,0% 2005. 60,2% 19,0% 27,0% 42,3% 48,6% 100,0% 2006. 59,2% 18,9% 29,2% 42,8% 50,1% 100,0% 2007. 60,0% 18,9% 29,5% 42,2% 50,7% 100,0% 2008. 59,6% 18,5% 31,5% 42,0% 51,6% 100,0% 2009. 59,3% 19,9% 26,6% 37,9% 43,6% 100,0% 2010. 59,8% 20,0% 22,9% 40,6% 43,4% 100,0% 2011. 60,2% 19,7% 22,9% 41,4% 44,4% 100,0% 2012. 59,5% 20,0% 21,8% 42,6% 44,1% 100,0% 2013. 59,5% 20,3% 21,5% 42,2% 43,8% 100,0% Izvor: Državni zavod za statistiku. U šest godina duže recesije, izvoz dobara i usluga je komponenta koja je imala negativan rast jedino u 2009. godini. Rast uvoza je pratio konačni rast BDP-a i rasta potrošnje. Osobna potrošnja kućanstava je bila stabilan izvor rasta BDP-a, sve do nedavno, kad je došlo do smanjenja raspoloživog dohotka od kojeg su plaće i mirovine dominatni dio, zbog mjera štednje kako u državnom ali više u privatnom sektoru s otkazima zbog dugo očekivanog restrukturiranja, pa će potrošnja biti slab temelj za realni rast osobne potrošnje te stoga i rasta realnog BDP-a. Državna potrošnja je imala faze konsolidacije na početku 2000-ih godina i tijekom nedavne recesije. Investicije su se smanjile realno (osim za 2000. godinu koja slijedi nakon bombardiranja Srbije 1999. godine od strane NATO snaga na Kosovu što je 84 Makroekonomski pregled Hrvatske imalo utjecaj na gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj) samo u recesiji, a kao što smo pokazali za FDI to se jedino dogodilo u 2010. godini kada je samo 317,8 milijuna eura FDI-a ušlo u Hrvatsku – FDI bi trebao biti glavni stup promijenjene paradigme održivog razvoja Hrvatske u godinama koje slijede, pogotovo gledajući utjecaj FDI-a na izvoz i zaposlenost u Hrvatskoj, a imajući na umu da javne investicije trebaju više vremena za realizaciju, osobito u vrijeme kada su na snazi mjere štednje u fiskalnoj politici. Tablica 2.1.4. Realni rast hrvatskog BDP-a po komponentama finalne potrošnje, godina-na-godinu Bruto investicije u kapital Finalna potrošnja Kućanstva 2000. NPUSK Država -3,9 Izvoz roba i usluga 11,9 Uvoz roba i usluga 3,6 BDP (tržišne cijene) 3,4 -4,5 -1,6 2001. 3,8 4,7 -19,0 -4,5 7,0 8,8 10,7 3,7 2002. 8,2 -1,7 4,9 14,1 1,1 13,6 4,9 2003. 3,9 4,6 1,9 24,6 11,6 12,2 5,4 2004. 4,2 -5,5 3,8 5,1 5,4 4,9 4,1 2005. 4,1 -6,2 2,5 4,9 3,8 4,2 4,3 2006. 3,2 5,6 4,5 11,1 6,0 8,3 4,9 2007. 6,3 18,0 5,0 7,1 3,7 6,1 5,1 2008. 1,3 6,4 -0,2 8,7 1,7 4,0 2,1 2009. -7,6 -1,2 0,4 -14,2 -16,2 -21,4 -6,9 2010. -1,3 -2,5 -2,1 -15,0 4,8 -2,8 -2,3 2011. 0,2 4,9 -0,6 -6,4 2,0 1,3 0,0 2012. -3,0 -1,2 -0,8 -4,6 0,4 -2,1 -2,0 Izvor: Državni zavod za statistiku. Ako pogledamo na sektorsku sliku sastava realnog BDP-a (ili točnije realnu Bruto dodanu vrijednost), klasificiranu po NKD-u, možemo vidjeti da: • • • • • • • • • • Poljoprivreda, ribarstvo i šumarstvo ima udio od 6% BDP-a koji pada prema 4,5%. Proizvodnja, rudarstvo i vađenje, opskrba energijom su pali s 22% na skoro 19% od čega prerađivačka industrija s 18% na 15%. Ovo je zbog restrukturiranja u navedenom sektoru, ali bi udio opskrbe energijom mogao povećati rezultat cijele grupe. Graditeljstvo je dosegnulo vrhunac u razdoblju od 2005. do 2008. godine kada je činilo 8% od ukupnog realnog BDV-a (zbog velikih građevinskih projekata i autocesta), te je kasnije palo nazad ispod 6%, razinu jednaku onoj s početka razdoblja. Trgovina i prijevoz raznolika je kombinacija, a imala ja stabilan udio oko 21% BDV-a s trgovinom u opadanju pri kraju razdoblja, a prijevoz počeo rasti krajem razdoblja što bi se trebalo nastaviti i u budućnosti. ICT je izdvojen kao zasebna industrija s jedva 4% udjela na početku razdoblja, ali je povećao svoj udio koji stabilno prelazi 5,4% BDP-a. Financijska industrija je povećala svoj udio s malo više od 6% na 7,4%. Poslovanje u nekretninama je zamijenilo mjesto s graditeljstvom. U naponu graditeljstva, realni BDV udio nekretnina je posrnuo na 9%, ali se povećao kasnije prema 10% BDP-a kako je graditeljstvo oslabilo. Profesionalne usluge su napredovale u udjelu s 6,1% na 7,1% BDP-a. Ostale usluge (osobne usluge) napredovale su s udjela od samo 2,2% na 2,6%. Javna uprava je smanjila udio na početku razdoblja uslijed mjera štednje s gotovo 19% na 13%, ali je na kraju razdoblja povećala svoj udio na 16% BDP-a unatoč mjerama štednje zbog recesije i pada drugih industrija. 85 Makroekonomski pregled Hrvatske Tablica 2.1.5. Realni hrvatski BDV po sektorima NKD A B,C,D,E Poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo Prerađivačka industrija, rudarstvo, opskrba energijom od čega C Prerađivačka industrija F G,H,I Građevinarstvo Veleprodaja, maloprodaja, transport, hotelijerstvo i ugostiteljstvo J Informacije i komunikacije K Financijske usluge L Nekretnine M,N O,P,Q R,S,T,U Profesionalne usluge Javna administracija, edukacija, društvene i osobne usluge Ostale usluge BDV (bazične cijene) 2000. 5,8% 22,7% 18,1% 5,5% 18,5% 4,3% 6,2% 10,2% 6,1% 18,8% 2,2% 100,0% 2001. 5,8% 22,1% 17,7% 5,7% 20,0% 4,5% 6,2% 9,7% 6,2% 17,9% 2,2% 100,0% 2002. 5,7% 22,0% 17,6% 5,8% 21,1% 4,5% 6,0% 9,8% 6,1% 16,8% 2,3% 100,0% 2003. 5,1% 21,6% 17,3% 6,8% 22,3% 4,5% 6,0% 9,4% 6,2% 15,7% 2,4% 100,0% 2004. 5,3% 21,6% 17,3% 7,4% 21,9% 4,9% 5,8% 9,2% 6,4% 15,0% 2,4% 100,0% 2005. 5,0% 21,3% 17,1% 7,9% 22,5% 4,9% 6,2% 8,9% 6,3% 14,5% 2,5% 100,0% 100,0% 2006. 5,2% 21,1% 16,8% 8,0% 22,8% 5,0% 6,1% 9,1% 6,3% 13,9% 2,4% 2007. 4,8% 21,2% 17,2% 7,9% 23,3% 5,0% 6,2% 9,0% 6,7% 13,3% 2,4% 100,0% 2008. 4,9% 20,7% 16,9% 8,3% 23,0% 5,1% 6,4% 9,0% 6,8% 13,3% 2,4% 100,0% 2009. 5,1% 19,9% 16,0% 7,9% 21,8% 5,3% 6,9% 9,6% 6,5% 14,2% 2,5% 100,0% 2010. 4,9% 20,0% 15,9% 6,8% 21,7% 5,3% 7,3% 10,0% 6,5% 14,7% 2,5% 100,0% 2011. 4,7% 19,9% 15,9% 6,2% 21,8% 5,3% 7,4% 10,1% 6,7% 15,0% 2,5% 100,0% 2012. 4,5% 19,4% 15,5% 5,6% 21,8% 5,4% 7,4% 10,3% 7,0% 15,5% 2,6% 100,0% 2013. 4,5% 19,2% 15,0% 5,4% 21,9% 5,4% 7,4% 10,3% 7,1% 15,6% 2,6% 100,0% Izvor: Državni zavod za statistiku. Financijski sektor je jedina industrija koja je realno pala samo jednom u posljednje dvije godine. Nekretnine su pale u 2001. godini te opet u 2012. i 2013. godini. Profesionalne usluge i ostale (osobne usluge) su pale u 2009. i 2010. godini, ali su se otad oporavile. Realna aktivnost javne uprave je pala u razdoblju od 2000. do 2003. godine – u razdoblju stvarne fiskalne konsolidacije, ali je narasla otad, čak i usred recesije. Trgovina na veliko, prijevoz i smještaj su se smanjili u početku recesije, pa onda opet u 2012. godini, zbog povećanja prometa i turizma unatoč padu maloprodaje i prodaje na veliko tijekom recesijskog razdoblja. Prerađivačka industrija je padala u vrijeme recesije s najmanjim padom u 2011. godini. Poljoprivreda je bilježila mješovite rezultate tijekom cijelog razdoblja, s padovima u recesijskom razdoblju, ali isto tako i u 2003., 2005. i 2007. godini, ponajviše zbog velikih suša i poplava. Graditeljstvo je bilo najteže pogođeno recesijom te zabilježilo pad u dvoznamenkastim brojevima kroz navedeno razdoblje s usporavanjem pada u 2013. godini. Tablica 2.1.6. Rast realnog hrvatskog BDV-a po sektorima, godina-na-godinu NKD A B,C,D,E od čega C Poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo Prerađivačka industrija, rudarstvo, opskrba energijom Prerađivačka industrija F G,H,I J K L M,N O,P,Q R,S,T,U Građevinarstvo Veleprodaja, maloprodaja, transport, hotelijerstvo i ugostiteljstvo Informacije i komunikacije Financijske usluge Nekretnine Profesionalne usluge Javna administracija, edukacija, društvene i osobne usluge Ostale usluge BDV (bazične cijene) 2001. 2,4 0,9 1,3 7,3 11,9 8,9 2,3 -1,6 5,1 -1,0 4,5 3,7 2002. 4,5 4,2 4,2 6,1 11,1 5,4 1,7 6,2 3,7 -1,7 8,5 5,0 2003. -6,8 3,4 3,8 24,4 11,5 4,5 6,4 1,5 7,6 -1,8 9,0 5,3 2004. 9,8 4,4 4,2 13,7 2,3 12,7 1,2 1,7 7,6 0,0 6,3 4,4 2005. -1,2 2,9 2,9 10,5 7,4 5,5 10,1 1,4 2,3 0,7 5,6 4,4 2006. 8,5 4,0 3,4 6,6 5,9 6,4 4,3 7,2 5,7 0,7 2,7 4,9 2007. -3,6 5,4 7,4 3,8 7,4 6,2 7,1 3,8 10,6 0,7 5,0 4,9 2008. 5,5 0,1 0,5 7,2 1,1 3,0 4,8 1,6 3,8 2,2 3,1 2,4 -6,3 2009. -2,7 -10,1 -11,6 -11,0 -11,4 -2,8 1,2 0,4 -9,7 0,3 -4,2 2010. -6,6 -2,2 -3,1 -15,8 -2,9 -1,3 2,9 1,1 -2,6 0,4 -2,8 -2,6 2011. -3,8 -0,8 -0,2 -8,9 0,2 -0,6 1,1 0,9 3,0 1,6 0,0 -0,3 2012. -6,6 -4,9 -5,3 -12,3 -2,4 -1,6 -2,1 -0,3 1,1 0,7 0,3 -2,6 2013. -1,3 -1,9 -3,7 -4,3 -0,2 0,6 -1,2 -0,5 0,9 0,4 -0,7 -0,7 Izvor: Državni zavod za statistiku. Čini se da će profesionalne usluge, i ostale (osobne) usluge nositi rast BDP-a (zajeno čine četvrtinu realnog BDV-a). Također, promet i turizam u Veleprodaji, trgovini itd. mogu dati neki poticaj realnom rastu BDV-a ako se pokažu pozitivnima (budući da ova kategorija čini 22% realnog BDV-a). Restrukturiranje u prerađivačkoj industriji i povećanje konkurentnosti može utjecati na rast BDV-a kroz svoj udio od 15% u ukupnom realnom BDV-u. 86 Makroekonomski pregled Hrvatske 2.2. Monetarni sektor Pogled na monetarnu politiku je uvijek bio konfliktan. S jedne strane, Vlada i Hrvatska narodna banka su oduvijek smatrale monetarnu politiku kao akomodirajuću na rubu ekspanzivne. Realni sektor je oduvijek smatrao monetarnu politiku kao kontraktivnu. To je tako dijelom zbog iskustva s početka 1990-ih godina kada je monetarna politika bila pretjerano ekspanzivna, i kontrakcija se dogodila s Anti-inflacijskim programom, a dijelom i zbog činjenice da je prije recesije HNB vodio bitku s rastućim zajmovima iz matica prema podružnicama unutar bankovnih grupacija u stranom vlasništvu pokušavajući, slabog uspjeha, smanjiti taj dio inozemnog duga koji je u stvari bio korišten za financiranje gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj. Podaci o rastu novca (mjereni agregatima M1 i M4) i ukupnom plasmanu banaka potkrjepljuje priču ekspanzivne politike u razdobljima od 1994.-1998., 2000.-2003. i 2005.-2008. godine, s kontrakcijama u 1999., 2004. i zadnjem razdoblju od 2009. do 2013. godine. Slika 2.2.1. Monetarni indikatori, godina-na-godinu, kraj razdoblja, % Izvor: HNB, CID izračuni i projekcije. Kamatne stope su veće nego u EU, zbog nekoliko razloga. Omjer obveznih rezervi koje banke moraju držati kod središnje banke (Hrvatska narodna banka) je viši nego u drugim EU zemljama. Drugo, gubitak investicijskog rejtinga iz 2013. godine, materijalizirao je zabrinutost u vezi rizika zemlje, gurajući kamatnjake prema gore. Posljednji dio slagalice priče o višim kamatnim stopama je veliki angažman državnih i javnih poduzeća na tržištu duga, zbog čega su također kamatne stope više u Hrvatskoj nego u drugim EU zemljama zbog jednostavnog istiskivanja privatnog sektora od strane javnog sektora – banke su više sklone dati kredit državnim i javnim društvima jer ona mogu posegnuti prema rastućim porezima i kvazi-porezima kako bi vratila kredit. Postoji više od 4 postotna boda razlike između hrvatskih i EU stopa na zajmove, pogotovo u razdoblju recesije gdje je EU značajno smanjio kamatne stope i osigurao dodatne količine likvidnosti kao potporu gospodarskoj aktivnosti. 87 Makroekonomski pregled Hrvatske Slika 2.2.2. Kamatnjaci u Hrvatskoj i EU, godišnji prosjeci Izvor: HNB, CID izračuni i projekcije. Inflacija je uvijek bila jednoznamenkasta i nije bila stvarni problem od Anti-inflacijskog programa iz 1993.-1994. godine. Zbog razdoblja hiperinflacije ranih 1990-ih godina, inflacija je bila glavna briga HNB-a još od Anti-inflacijskog programa iz 1993.-1994. godine. Naime, Hrvatska je postavila nisku inflaciju kao jedini cilj monetarne politike u 1998. godini (Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci), u skladu s formiranjem ECB-a i europskog raspoloženja u to vrijeme koje podrazumijeva inflaciju kao jedini legitimni cilj monetarne politike. Inflacija u Hrvatskoj se kretala između 1 i 3% (osim u 2008. godini) i opada u 2013. godini kao posljedica silazne prilagodbe cijena roba kojima se trguje nakon ublažavanja svih barijera za robe i usluge nakon pristupanja EU. Tablica 2.2.3. Inflacija, porast potrošačkih cijena godina-na-godinu Inflacija, prosje čna stopa (%) Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Grčka Kosovo Makedonija Moldavija Crna Gora Rumunjska Srbija Slovenija T urska JIE, vagani prosjek JIE, jednostavni prosjek 2005. 2,36% 3,58% 6,04% 3,34% 3,48% -1,39% 0,49% 11,85% 3,45% 9,00% 16,24% 2,49% 8,18% 6,99% 5,32% 2006. 2,37% 6,13% 7,42% 3,21% 3,32% 0,62% 3,21% 12,71% 2,12% 6,60% 10,73% 2,46% 9,60% 7,20% 5,42% 2007. 2,94% 1,50% 7,57% 2,87% 2,99% 4,36% 2,26% 12,38% 3,52% 4,84% 6,90% 3,61% 8,76% 6,32% 4,96% 2008. 3,36% 7,43% 11,95% 6,07% 4,24% 9,35% 8,36% 12,70% 8,99% 7,85% 13,50% 5,65% 10,44% 8,61% 8,45% 2009. 2,22% -0,38% 2,47% 2,38% 1,35% -2,41% -0,81% 0,01% 3,56% 5,58% 8,60% 0,85% 6,25% 4,52% 2,28% 2010. 3,60% 2,12% 3,04% 1,05% 4,70% 3,50% 1,51% 7,36% 0,66% 6,10% 6,80% 1,83% 8,57% 6,34% 3,91% 2011. 3,43% 3,70% 3,39% 2,26% 3,10% 7,30% 3,90% 7,65% 3,08% 5,81% 10,00% 1,83% 6,47% 5,28% 4,76% 2012. 2,20% 2,20% 1,90% 3,00% 1,00% 2,50% 2,00% 5,10% 2,00% 3,00% 7,00% 2,20% 8,70% 5,32% 3,29% 2013. 2,20% 1,80% 1,40% 2,20% -1,00% 2,10% 2,80% 4,50% 2,80% 4,50% 8,50% 2,30% 7,70% 4,67% 3,22% 2014.p 2,70% 1,00% -0,50% 0,00% -0,50% 1,80% 2,00% 5,50% 0,00% 2,00% 4,00% 1,00% 8,00% 4,14% 2,08% 2015.f 2,80% 1,50% 1,00% 1,00% 0,50% 1,50% 2,30% 5,80% 1,00% 3,00% 5,00% 1,60% 6,50% 3,96% 2,58% Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, CID izračuni i projekcije. 2.3. Fiskalni sektor Hrvatska je bilježila deficit opće države više od jednog desetljeća. Središnji državni proračun se povećao sa 77 milijardi kuna u 2003. godini na razinu od 120 milijardi kuna u posljednjih pet godina recesije dok BDP pada a i prihodi padaju na razinu od 107 milijardi kuna gdje se nalazi kapacitet hrvatskih budžetskih prihoda. Troškovi opće države (državni proračun proširen proračunima lokalnih jedinica 88 Makroekonomski pregled Hrvatske i izvanproračunskim fondovima) povećali su se s 89 milijardi iz 2003. godine na razinu iznad 130 milijardi kuna u zadnjih šest godina (uključujući i godinu prije početka recesije), dok su se prihodi, uključujući i neke poreze podijeljene s lokalnim vlastima, spustili čak i ispod razine od 120 milijardi kuna zbog recesije gdje se nalazi kapacitet prihoda. Moraju se spomenuti i javna društva koja su također akumulirala gubitke kroz navedeno razdoblje, te dodatno pogoršala ukupnu nelikvidnost gospodarstva. Tablica 2.3.1. Saldo opće države, Jugoistočna Europa, %BDP-a Saldo opće drž ave , % BDP Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Grčka Kosovo Makedonija Moldavija Crna Gora Rumunjska Srbija Slovenija T urska JIE, vagani prosjek JIE, jednostavni prosjek 2005. -3,46% 0,76% 2,26% -2,80% -5,58% -3,07% 0,22% 1,55% -1,57% -0,69% 1,15% -1,04% -0,26% -1,30% -0,96% 2006. -3,34% 2,17% 3,34% -2,59% -5,96% 2,74% -0,53% 0,04% 2,94% -1,35% -1,03% -0,81% 0,00% -1,34% -0,34% 2007. -3,28% 0,18% 3,26% -2,12% -6,67% 7,17% 0,59% -0,23% 6,65% -3,12% -1,36% 0,26% -1,80% -2,51% -0,04% 2008. -5,13% -3,95% 2,90% -1,30% -9,74% -0,19% -0,93% -1,00% -3,10% -4,83% -1,97% -0,28% -2,80% -3,95% -2,49% 2009. -7,41% -5,70% -0,92% -4,07% -15,56% -0,64% -2,65% -6,35% -5,30% -7,27% -3,73% -5,55% -5,61% -7,35% -5,44% 2010. -3,70% -4,30% -3,90% -4,94% -11,00% -2,60% -2,48% -2,49% -4,70% -6,43% -3,57% -5,36% -2,90% -5,20% -4,49% 2011. -3,50% -3,00% -2,00% -5,46% -10,00% -1,86% -2,55% -2,38% -6,30% -4,12% -4,04% -5,60% -0,60% -3,57% -3,96% 2012. -3,10% -3,00% -1,30% -4,67% -7,00% -2,70% -2,64% -1,50% -5,20% -2,40% -5,00% -3,80% -2,80% -3,69% -3,47% 2013. -2,20% -2,00% -2,00% -3,50% -5,00% -3,50% -3,00% -1,50% -4,50% -2,40% -4,50% -6,20% -2,50% -3,18% -3,29% 2014.p -2,50% -2,00% -2,00% -5,00% -4,00% -2,00% -2,50% -1,00% -4,00% -2,00% -4,00% -4,00% -2,00% -2,68% -2,85% 2015.f -3,00% -3,00% -1,50% -4,00% -3,00% -2,00% -3,00% -1,00% -3,50% -2,00% -4,00% -3,50% -2,00% -2,42% -2,73% Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, CID izračuni i projekcije. Kronični deficit je akumulirao državni dug, koji se je prešao Maastrichtsku granicu od 60% BDP-a. Tablica 2.3.2. Dug opće države, Jugoistočna Europa, %BDP-a Javni dug, % BDP Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Grčka Kosovo Makedonija Moldavija Crna Gora Rumunjska Srbija Slovenija T urska JIE, vagani prosjek JIE, jednostavni prosjek 2005. 58,23% 25,28% 29,43% 38,15% 100,29% n.a. 39,54% 34,81% 38,59% 17,64% 56,29% 26,76% 52,71% 54,04% 43,14% 2006. 56,68% 21,78% 23,41% 35,40% 106,11% n.a. 31,99% 31,05% 32,62% 12,62% 43,03% 26,43% 46,52% 50,46% 38,97% 2007. 53,85% 32,88% 18,56% 32,88% 105,41% n.a. 23,98% 24,65% 27,50% 12,72% 35,63% 23,09% 39,92% 46,53% 35,92% 2008. 55,10% 31,17% 14,00% 29,17% 110,72% n.a. 20,64% 19,27% 31,88% 12,00% 34,19% 21,94% 40,02% 46,95% 35,01% 2009. 59,30% 36,09% 15,00% 35,12% 127,10% n.a. 23,83% 29,12% 40,69% 21,00% 38,16% 35,00% 46,12% 55,24% 42,21% 2010. 57,80% 39,30% 16,00% 41,25% 142,76% n.a. 24,77% 26,54% 42,39% 28,00% 44,83% 38,60% 41,40% 57,72% 45,30% 2011. 58,60% 40,40% 17,00% 45,57% 170,00% n.a. 28,60% 23,39% 46,90% 30,20% 47,89% 46,90% 39,30% 62,95% 49,56% 2012. 60,90% 44,30% 19,00% 52,75% 160,00% n.a. 30,00% 23,00% 50,20% 32,00% 53,65% 52,70% 38,40% 61,81% 51,41% 2013. 60,90% 43,00% 20,00% 55,00% 175,00% n.a. 32,00% 22,50% 52,10% 32,00% 55,00% 67,30% 36,90% 64,66% 54,31% 2014.p 60,90% 43,00% 20,00% 61,00% 170,00% n.a. 32,00% 22,00% 53,00% 33,00% 55,00% 69,00% 36,00% 63,75% 54,58% 2015.f -61,00% 45,00% 19,00% 65,00% 160,00% n.a. 34,00% 21,00% 55,00% 35,00% 57,00% 70,00% 35,00% 60,56% 44,58% Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, CID izračuni i projekcije. Zbog kroničnog i rastućeg deficita i javnog duga, Hrvatska je 2014. godine ušla u Proceduru prekomjernog deficita2 prema kojoj mora izraditi održiv plan smanjenja pretjerane potrošnje i deficita prema 3% BDP-a u 2016. godini. 4.4. Vanjski sektor Zbog recesije hrvatska međunarodna bilanca – saldo na tekućem računu bilance plaćanja postao je pozitivan u 2011. godini, nakon više od desetljeća deficita, zbog pada uvoza više od izvoza i stabilnog turizma. Ako se gospodarska aktivnost i potrošnja oporave u 2014. godini to bi također pridonijelo povećanju uvoza te bi se tekući račun bilance plaćanja vratio u minus, ali blagi. Postupak pretjeranog deficita (EDP) je korektivna ruka Pakta o stabilnosti i rastu (SGP) koji osigurava da države članice usvoje odgovarajuće politike za ispravljanje prekomjernog deficita. EDP operacionalizira da se granice proračunskog deficita i javnog duga smanje prema pragovima od 3% deficita u BDP-u i 60% duga u BDP-u zadovoljavajućim tempom. 2 89 Makroekonomski pregled Hrvatske Tablica 2.4.1. Saldo tekućeg računa bilance plaćanja, Jugoistočna Europa, %BDPa Saldo na te kuće m računu, % BDP Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Grčka Kosovo Makedonija Moldavija Crna Gora Rumunjska Srbija Slovenija T urska JIE, vagani prosjek JIE, jednostavni prosjek 2005. -6,10% -17,13% -11,67% -5,27% -7,37% -7,38% -2,54% -7,56% -8,49% -8,65% -8,80% -1,73% -4,62% -6,35% -7,48% 2006. -5,64% -7,96% -17,57% -6,68% -11,24% -6,72% -0,45% -11,34% -31,34% -10,39% -10,10% -2,48% -6,09% -8,36% -9,85% 2007. -10,37% -10,71% -25,24% -7,26% -14,36% -8,33% -7,06% -15,25% -39,50% -13,43% -17,70% -4,76% -5,92% -10,27% -13,84% 2008. -15,12% -14,08% -23,18% -8,91% -14,69% -15,34% -12,60% -16,17% -50,58% -11,64% -21,60% -6,20% -5,69% -10,38% -16,60% 2009. -14,00% -6,28% -8,94% -5,02% -11,00% -15,43% -6,50% -8,55% -29,56% -4,16% -6,60% -0,70% -2,18% -5,09% -9,15% 2010. -11,40% -5,50% -1,50% -1,03% -10,00% -17,37% -2,10% -9,50% -24,62% -4,45% -6,70% -0,60% -6,35% -6,23% -7,78% 2011. -11,90% -9,50% 0,30% 0,88% -9,00% -20,35% -2,50% -12,60% -19,44% -4,40% 0,00% 0,00% -10,00% -7,33% -7,58% 2012. -10,00% -10,00% -1,60% 0,36% -4,00% -20,30% -3,10% -12,20% -19,71% -4,00% 0,00% 0,70% -7,50% -5,25% -7,03% 2013. -9,50% -9,00% -3,00% 0,00% -1,00% -19,00% -3,50% -12,00% -19,00% -4,00% -1,00% 1,00% -7,00% -4,53% -6,69% 2014.p -9,00% -8,00% -4,00% 0,00% 0,00% -17,50% -5,00% -12,00% -20,00% -5,00% 0,00% 0,00% -7,00% -4,51% -6,73% 2015.f -9,50% -8,00% -5,00% 1,00% 1,00% -15,00% -5,00% -13,00% -20,00% -5,00% 1,00% 1,00% -8,00% -4,73% -6,50% Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, CID izračuni i projekcije. Iako je ostvarena stabilnost u tečaju kune prema euru, ona pokazuje znakove slabljenja. Ciklus vanjskog duga je u fazi otplate, a FDI se smanjio više nego što može neutralizirati potrebe otplate, kako što je Hrvatskoj uspijevalo više od jednog desetljeća. Tablica 2.4.2. Tečajevi prema euru, Jugoistočna Europa Prosje čni te čaj pre ma EUR Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Grčka Kosovo Makedonija Moldavija Crna Gora Rumunjska Srbija Slovenija T urska 2005. 124,20 1,96 1,96 7,40 n.a. n.a. 61,30 15,72 n.a. 3,62 83,00 240,14 1,27 2006. 122,87 1,96 1,95 7,32 n.a. n.a. 61,19 16,5 n.a. 3,52 84,10 239,53 1,25 2007. 123,21 1,96 1,95 7,34 n.a. n.a. 61,18 16,63 n.a. 3,34 79,96 n.a. 1,40 2008. 125,84 1,96 1,95 7,22 n.a. n.a. 61,27 15,29 n.a. 3,68 81,44 n.a. 1,45 2009. 135,00 1,96 1,95 7,34 n.a. n.a. 61,27 15,5248 n.a. 4,24 94,12 n.a. 1,40 2010. 137,77 1,96 1,95 7,29 n.a. n.a. 61,51 16,40 n.a. 4,21 103,49 n.a. 1,35 2011. 140,33 1,96 1,95 7,43 n.a. n.a. 61,53 16,34 n.a. 4,24 101,95 n.a. 1,40 2012. 139,04 1,96 1,95 7,52 n.a. n.a. 61,53 15,56 n.a. 4,45 113,13 n.a. 1,30 2013. 140,26 1,96 1,95 7,57 n.a. n.a. 61,58 16,72 n.a. 4,42 113,14 n.a. 1,34 2014.p 140,00 1,96 1,95 7,65 n.a. n.a. 61,65 18,59 n.a. 4,45 116,50 n.a. 1,34 2015.f 140,00 1,96 1,95 7,70 n.a. n.a. 61,70 19,50 n.a. 4,50 118,00 n.a. 1,30 Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, CID izračuni i projekcije. Budući da je fokus i najučinkovitiji instrument monetarne politike u Hrvatskoj tečaj prema euru, fluktuacije između eura i dolara utječu na isti način kao i fluktuacije između kune i dolara. Tablica 2.4.3. Tečajevi prema američkom dolaru, Jugoistočna Europa Prosje čni te čaj pre ma USD Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Grčka Kosovo Makedonija Moldavija Crna Gora Rumunjska Srbija Slovenija T urska 2005. 99,87 1,57 1,57 2006. 98,10 1,56 1,56 2007. 90,43 1,43 1,43 2008. 83,89 1,34 1,34 2009. 94,98 1,41 1,41 2010. 104,07 1,48 1,48 2011. 101,00 1,35 1,34 2012. 105,00 1,51 1,50 2013. 107,00 1,47 1,47 2014.p 110,00 1,48 1,48 2015.f 110,00 1,51 1,50 5,95 0,8038 0,8038 49,29 12,60 0,8038 2,91 66,90 192,71 1,36 5,84 0,80 0,80 48,79 13,13 0,80 2,81 67,01 191,03 1,40 5,37 0,73 0,73 44,72 12,14 0,73 2,44 58,39 0,73 1,30 4,93 0,68 0,68 41,86 10,39 0,68 2,52 55,76 0,68 1,30 5,28 0,72 0,72 44,08 11,11 0,72 3,05 67,59 0,72 1,55 5,50 0,75 0,75 46,46 12,37 0,75 3,18 78,58 0,75 1,50 0,69 0,69 44,23 11,74 0,69 3,05 73,10 0,69 0,97 5,34 5,85 0,77 0,77 47,33 11,97 0,77 3,42 87,02 0,77 1,00 5,69 0,75 0,75 46,30 12,57 0,75 3,32 85,07 0,75 1,01 5,80 0,76 0,76 46,70 14,08 0,76 3,37 88,26 0,76 1,02 5,92 0,77 0,77 47,46 15,00 0,77 3,46 90,77 0,77 1,00 Izvor: MMF, Središnje banke i Ministarstva financija, CID izračuni i projekcije. 2.5. EU pitanja Prema politikama EU, strategijama i dostupnosti EU fondova, postoji potencijal u turizmu, prijevozu, energiji, profesionalnim i osobnim uslugama te dijelovima prerađivačke industrije u Hrvatskoj. 90 Makroekonomski pregled Hrvatske Guverner HNB-a Vujčić je istaknuo u svojim javnim govorima da je on za rano usvajanje eura. Kako je HNB istitucija koja će provoditi proces eventualnog usvajanja eura, glas HNB će prevladati. Hrvatska je postala punopravna članica Europske unije 1. srpnja 2013. nakon skoro desetljeća pregovora. Kao rezultat tog procesa, hrvatsko domaće zakonodavstvo u velikoj je mjeri usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije, ili je u procesu usklađenja. U ljeto 2014, Europska Komisija je ipak izrazila zabrinutost zbog tempa kojim se preostala područja zakonodavstva usklađuju s EU. Jedinstveno tržište. Iako su javnog mnijenje, lokalni mediji i čak neki dužnosnici EU izrazili zabrinutost da Hrvatska nije osjetila prednosti članstva u EU u prvoj godini članstva, ekonomski podaci pokazuju da neki sektori gospodarstva doista ubiru prednosti članstva. Prva godina članstva je omogućila porast robnog izvoza za 8,7%, sa sektorima, kao što su namještaj, kože, strojeve itd koji su profitirali - to se vidi i u brojkama industrijske proizvodnje. Koliko god je pristup jedinstvenom tržištu koristio nekim sektorima, ostali su izloženi povećanoj konkurenciji. Tako, na primjer, prehrambena industrija bilježi povećanu konkurenciju, što je rezultiralo širem opsegu robe u ponudi, kao i nižim cijenama - tijekom prvih 7 mjeseci 2014 cijena hrane pala je 2,3% na godišnjoj razini, što odražava taj učinak. To povećava raspoloživi dohodak i pomaže gospodarstvu, koje je još uvijek u recesiji, da se prilagodi. Drugi primjer je električna energija, gdje se sadašnji vertikalno integriran operater u državnom vlasništvu suočava s gubitkom tržišnog udjela i nižim cijenama za krajnjeg korisnika. Uvozne procedure značajno su pojednostavljene za uvoz robe iz drugih država članica u Hrvatskoj. U isto vrijeme, Hrvatska je izgubila povlašteni tretman na tržištu CEFTA-e nakon ulaska u EU. Međutim, potpisani su bilateralni sporazumi s gotovo svim članicama CEFTA-e koji sadrže povlašteni tretman za hrvatski izvoz u svim sektorima, osim poljoprivrede. Potpuno funkcionalno Jedinstveno tržište je jedna od glavnih politika EU i konačni cilj Unije. Cilj je srušiti barijere i pojednostaviti postojeća pravila kako bi se omogućilo svima u EU - pojedincima, potrošačima i tvrtke - da uživaju izravan pristup tržištima 28 zemalja pod jednakim pravilima i pod sličnim uvjetima. To zahtijeva univerzalnu politiku tržišnog natjecanja, provedbu tržišnih pravila i smanjenje troškova monopola uz sprječavanje bilo kakvih poremećaja na tržištu i provođenje liberalizacije prethodno regulirane industrije i tržišta. Hrvatska je nepovratno povezana s europskom tržištu već prije pristupanja. Članstvo u EU je ponudio lakši pristup tržištima drugih država članica i dao pristup stranih ulagača na hrvatskom tržištu. Međutim, kao što su se usvajanje, provedba i izvršenje zakonodavstva u odnosu na približavanje unutarnjem tržištu EU-a pokazali kao velik izazov za nacionalne, regionalne i lokalne vlasti to je za posljedicu imalo negativan utjecaj na mogućnost stranih investitora za ulazak i / ili rad na lokalnom tržištu. Sloboda kretanja kapitala. Slobodno kretanje kapitala je srce zdravog jedinstvenom Europskom tržištu. To olakšava trgovinu preko granice, pogoduje mobilnosti radnika i olakšava tvrtkama rasti i razvoj. Lisabonski ugovor jasno navodi da se „zabranjuju sva ograničenja kretanja kapitala između država članica i između država članica i trećih zemalja” čime se uspostavlja slobodan protok kapitala u cijeloj EU. Hrvatska se morala uskladiti s glavnim i svim relativnim odredbama o slobodnom protoku kapitala među državama članicama Europske Unije. Hrvatskoj je tek odobreno odstupanje u ograničavanju stjecanja vlasništva nad poljoprivrednom zemljištu od strane državljana druge države članice Europske unije do 2020. Najveći izazov u pravnom stečevinom EU koji se odnosi na slobodan protok kapitala je privatizacija poduzeća u državnom vlasništvu. Nakon godina rasprava i obećanja provođenja uvesti odgovarajuće reforme još uvijek u 2014 prema procjeni Europske komisije „[Hrvatska] država još uvijek drži snažnu ulogu u ekonomiji putem vlasništva u velikom broju tvrtki” i da „potstoji institucionalni okvir za upravljanje i privatizaciju poduzeća u državnom vlasništvu, no njegova provedba kasni”. Europska Komisija ističe da „su vlasti pojačale napore za privatizaciju državne imovine, ali je provedba ograničena”. Osim toga, u svojim ocjenama Europska Komisija kritizira politička imenovanja u nadzornim odborima državnih poduzeća jer „upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu su i dalje problematična, što utječe na na profitabilnost poduzeća pod državnom kontrolom. Zakonske izmjene i dopune usvojene u 2012 zamijenila su pravila natječaja za članove nadzornih odbora poduzeća u državnom vlasništvu 91 Makroekonomski pregled Hrvatske s izravnim političkim imenovanjima. Samo opći kriteriji vrijede za pozadinu nominiranih, ali to se ne odnosi na stručnost u određenom području djelovanja tvrtke ili iskustvo u sličnim odborima. Prema izvješću za borbu protiv korupcije 2014 EU-a, mehanizmi za provjeru sukoba interesa i dalje slabi. Neadekvatna jamstva između poduzeća u državnom vlasništvu i političkoj sferi rizik udara na dodjeli javnih sredstava i stvaranje prostora za lošeg upravljanja javnim resursima.” Štoviše, čak i kada tvrtka je privatizirana država može zadržati neka posebna prava Vlade RH, uglavnom kroz sustav „zlatne dionice” u cilju kontrole određene odluke u tvrtki. Tipično, ova specijalna prava omogućuju da Vlada staviti veto ili ometa promjene ključnih odluka unutar poduzeća. Izvješće Europske komisije o posebnim pravima u privatiziranim poduzećima navodi da ta prava često omogućuju „kršenje slobode kretanja kapitala suprotno (Lisabonskom) sporazumu.” Osim toga, posebna prava „mogu ometati privatiziranih poduzeća od postizanja pune prednosti privatizacije, mogu narušiti tržišno orijentirane prekogranične aktivnosti u smislu izravnih ulaganja, ali isto tako i u smislu portfeljnih ulaganja u privatiziranim poduzećima, a često učiniti jednu od prepreka za postizanje ravnopravne uvjete na tržištu EU-a za korporativno upravljanje.” U nedavnoj odluci, Sud pravde Europske Unije (CJEU) presudio je da propisi država članica‚koji reguliraju sustav vlasništva podliježu slobodnom kretanju kapitala, a time i zabrana privatizacije ograničava slobodno kretanje kapitala. Dakle, područje posebnih prava koje je Hrvatska zadržala u privatiziranim poduzećima i dalje je područje interesa, praćenja i izvršenja za Europsku Komisiju. Pravosudni sustav. EU podržava snažnu pravosuđa i temeljnih prava, politike u cilju očuvanja i unapređenja u Europsku uniju u smislu slobode, sigurnosti i pravde. Kao dio projekta za modernizaciju i usklađivanje sa standardima EU Hrvatska je pokrenula reforme u svrhu poboljšanja učinkovitosti pravosudnog sustava. Hrvatska se suočavala s mnogim izazovima u vezi s tom transformacijom u prošlosti, ali početni koraci u 2005. i 2008. napravili su temelje za daljnje akcije. Unatoč brojnim reformama koje imaju za cilj poboljšanje kvalitete i učinkovitosti pravosudnog sustava, usklađivanje s prosjekom EU je teško.Analiza rada općinskih sudova od strane Ministarstva pravosuđa tijekom dvije godine pokazali su da rezultati još uvijek nisu zadovoljavajući. Glavne primjedbe su bile: loši kapaciteti upravljanja resursima i učinkovišću, nedovoljna informatička podrška, neprikladni uredi, neuravnotežen rad između različitih sudaca i sudova, neusklađenosti u sudskoj praksi, nedovoljna specijalizacija sudaca i dugotrajan postupak (u prosjeku više od 600 dana) što uzrokuje zaostatke u slučajevima. Takav visok broj neriješenih sudskih predmeta teška su prepreka ulaganjima. Mnogi slučajevi traju godinama na sudovima što predstavlja značajne financijske i reputacijske rizike za poduzetnike i investitore. Poboljšanje kvalitete i učinkovitosti pravosudnog sustava će poboljšati poslovnu klimu u zemlji. U 2014 zakonodavac je inicirao izmjene i dopune nekoliko velikih zakona koji trebaju stupiti na snagu početkom 2015. s ciljem da se ubrza formalna proceduru. Planirane aktivnosti i potrebna financijska sredstva osigurana od strane multilateralnih zajmodavaca treba poboljšati rezultate projekta i stvoriti okruženje za učinkovit pravosudni sustav. Energija. Treći energetski paket usvojen je u 2009 i usmjeren na integraciju Europskog tržišta plina i električne energije. Temeljni element ovog zakona je vlasničko razdvajanje, obrnuti protok plina, uspostavu nacionalnih regulatornih tijela (NRA) za svaku državu članicu, te Agenciju za suradnju energetskih regulatora. Bio je predviđen završetak unutarnjeg tržišta za kraj 2013, no zbog velikih kašnjenja u provedbi paketa u nekim zemljama članicama, kao što je Hrvatska, puna integracija tržišta plina mogla biti odgođena do kraja 2018 ili čak i kasnije. Jedan od najvažnijih preduvjeta za potpuno operativno unutarnje tržište energije je slobodan protok plina među svim državama članicama EU-a i uspostava obrnutom toka plina kako bi se to tehnički postiglo. Hrvatska ne uspijeva ispuniti te uvjete, posebno zbog nedostatka tehničkih prilagodbi koje bi učinkovito omogućile slobodan protok plina Europskom plinskom mrežom. Europska komisija identificirala je u svom izvješću o napretku 2014 prema završetku tržišta energije da „neke odredbe u Zakonu o tržištu plina [Hrvatska] predstavlja ozbiljnu prepreku za prelazak granice za plinske tokove, obvezujući domaće proizvođače plina ponuditi svoj plin prije svega prema dobavljačima kupaca na području Hrvatske i uslužnim javnim službama prvenstveno za kupnju 92 Makroekonomski pregled Hrvatske plina od domaćih proizvođača.” Integrirano energetsko tržište EU zahtjeva određivanje cijena na tržištu na temelju ponude i potražnje, dok u Hrvatskoj trenutno Vlada ometa taj proces neizravno regulirajući dio cijene plina, narušavajući tržišno natjecanje i obeshrabrujući investitore za ulazak na tržište. Štoviše, u 2014 izvješću o zemljama za napredak na završetku unutarnje energetsko tržište Europska komisija kritizira prebacivanje obveze javne usluge dobave plina po reguliranim cijenama HEP-u (Hrvatska Elektroprivreda), elektroenergetske tvrtke u državnom vlasništvu, navodeći da je ova praksa „u suprotnosti s hrvatskim obvezama u pristupnim pregovorima.” Ovakve prakse pridonose nesigurnosti lokalnog i regionalnog energetskog tržišta, imaju negativan utjecaj na šire gospodarstvo i obeshrabruju strane investitore. Osim toga, ti postupci nisu u skladu s nekim ključnim odredbama zakonodavstva EU te prijete odgodom završetka potpuno operativnog Europskog energetskog tržišta nakon 2014. godine. Europska Komisija je u svom najnovijem izvješću o napretku prema završetku unutarnjeg tržišta energije pozvala da „Hrvatska mora pojačati svoje napore kako bi deregulirala veleprodajne cijene i cijene za krajnje korisnike i dovršiti proces razdvajanja. Liberalizacija tržišta ovisi o učinkovitoj provedbi zakona EU, uključujući i pravila o zaštiti tržišnog natjecanja i državnih potpora i uklanjanja prepreka za izvoz i uvoz plina.” Međutim, Vlada je krajem 2013 donijela zakon o liberalizaciji formiranja cijena naftnih derivata. Ova liberalizacija je stupila na snagu u veljači 2014. i predstavlja veliki doprinos razvoju tržišnog gospodarstva u Hrvatskoj. Dodatni cilj Europskog energetskog tržišta je njezin doprinos sigurnosti opskrbe. U slučaju nužde prekogranični interkonektori plina i dobro razvijena infrastruktura nastojat će spriječiti da bilo koja država članica EU-a ima nestašicu plina na domaćem tržištu. Sigurnost opskrbe je važno za Europsku uniju zbog velike ovisnosti o uvoznom plinu pogotovo od jednog od vodećih dobavljača. Zato Europska Komisija naglašava potrebu da se uspostave adekvatni mehanizmi, procesi i broj kritičnih infrastrukturnih projekata kako bi se osigurala hitna uspostava ponovne opskrbe, za slučaj bilo kojeg nepredviđenog prekida energije i nastavka opskrbe energijom do velikih industrijskih postrojenja i pojedinačnih potrošača. Hrvatska kao i druge države članice treba realizirati projekte kako bi se doprinijelo poboljšanju energetske sigurnosti EU. Europska komisija u svojem izvješću po zemljama od 2014 o napretku u cilju dovršetka internog energetskog tržišta naglasila da „ulaganje u LNG terminal na otoku Krku, od strateškog je značaja za regionalnu energetsku sigurnost”, kao terminal kapaciteta 3,2 milijardi prostornih metara koji bi mogao distribuirati prirodni plin na susjednim tržištima, kao što su Italija, Austrija, Mađarska, Rumunjska i Slovenija. Međutim, kako je Komisija istaknula u svom izvješću „nema obveze dvosmjernog tok”, što je presudno u hitnim situacijama. Ne postoji problem sa sigurnošću opskrbe sirove nafte ili naftnih derivata jer Hrvatska ima izlaz na Jadransko more i na taj način ne prijeti usko grlo u pogledu sposobnosti za uvoz sirove nafte i opskrbe naftnim proizvodima. Okoliš. Prilagodbe hrvatskog zakonodavstva s europskim standardima zaštite okoliša su složene i obuhvatne. Pravna stečevina okoliša se sastoji od više od 200 velikih pravnih akata koji obuhvaćaju osam širokih kategorija: horizontalno zakonodavstvo, kakvoću vode i zraka, gospodarenje otpadom, zaštitu prirode, kontrolu industrijskog onečišćenja, kemikalija i buke. Najveći izazov za Hrvatsku je da osigurati potrebne administrativne kapacitete i potrebna financijska sredstva u cilju provedbe pravne stečevine u definiranim ciljevima i rokovima. Hrvatska je zatražila brojna odstupanja i prijelazna razdoblja, između ostalog, za vodu i kontrolu industrijskog onečišćenja, smanjenje sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima i kontrole emisija hlapivih organskih spojeva. Međutim, odstupanja ne bi trebala značiti pretjerano olabavljanje pravila i obveza u zakonima o zaštiti okoliša, nego bi trebala pokrenuti Vladu da nađe dodatna sredstva kako bi se financirala provedba ona kvaliteta standarda EU koja se već primjenjuje u svim drugim državama članicama EU. Treba uzeti u obzir da su sve države članice EU-a su pridonijele ambicioznoj politici okoliša i klimatskim promjenama Europske Unije, stoga Hrvatska ne bi trebala postati iznimka. Kao dio pristupnog ugovora Hrvatske s EU-om, naftna industrija je stekla odstupanje u zahtjevama Kontrole industrijskog onečišćenja i upravljanja rizicima (IPPC) do 1. siječnja 2018. U svom monitoring izvješću iz 2013. godine Europska Komisija naglašava da „posebnu pozornost treba obratiti kako bi se osigurale odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš za sve 93 Makroekonomski pregled Hrvatske investicijske projekte, pravovremeno izdavanje dozvola i unapređenje IPPC postrojenja. Veliki igrači su već u procesu stjecanja ili su stekli IPPC dozvole. S obzirom na klimatske promjene, treba dovršiti prenošenje geološkog skladištenja CO2. Hrvatska je ušla u ETS sustav 1. siječnja 2013, a svi operateri ETS su već ispunili svoje obveze za 2013 do kraja Q1 2014. Hrvatska, kao novi sudionik u EU, se priprema po prvi put trgovati sa svojim prvim slobodnim CO2 kvotama i koristiti sredstva od njihove prodaje za financiranje projekata zaštite okoliša. „ 94 3. Izazovi kod investicija i poslovne klime u Hrvatskoj Ulaskom u NATO u travnju 2009, a pogotovo ulaskom u EU u srpnju 2013 Hrvatska je maturirala iz „egzotične” i zemlje u razvoju u klub razvijenih zapadnih zemalja. Iako je biti „prvi u selu” ranije značilo da je iskakala u jugoistočnoj Europi i stoga privukla veliki broj stranih investitora, danas je među „zadnjima u gradu”. To također znači prebacivanje iz „egzotičnih” investitora prema ulagačima koji redovito posluju u razvijenim zemljama i stavlja Hrvatsku u konkurenciji sa zemljama i regijama unutar EU. Da bismo dali objektivniju sliku poslovnog i investicijskog okruženja, mi ćemo konzultirati ljestvice koje su sastavile objektivnije međunarodne organizacije. Kako bismo izbjegli pristrane rezultate, usporedit ćemo ovu godinu s prošlom godinom, te će usporediti nekoliko rang lista zemalja. Počet ćemo s troškovima poslovanja – Cost of Doing Business. 3.1. Trošak poslovanja – Cost of Doing Business Iako je standardizacija kroz pravnu stečevinu dovela do konvergencije u uvjetima poslovanja u EU, još uvijek postoje razlike u poslovnoj klimi između zemalja EU, starih i novih, koje proizlaze iz različitih pravnih, poreznih i drugih okolnosti u svakoj zemlji. Dajemo pregled ‚’jednostavnosti’’ poslovanja, koji već godinama radi Svjetska banka na standardiziran način za godine prema istoj metodologiji ‚’troškova poslovanja’’. 95 Izazovi kod investicija i poslovne klime u Hrvatskoj Tablica 3.1.1. Rang Ease-of-doing-business Svjetske Banke za 2013. Gospodarstvo Ukupni rang Započinjanje Građevinske Ease of Doing posla dozvole Business Dobivanje električne energije Registriranje vlasništva Dobivanje kredita Zaštita investitora Plaćanje poreza Trgovanje Ispunjavanje Rješavanje preko granica ugovora nesolventnosti Danska Ujedinjeno Kraljevstvo Finska Švedska Irska Litva Njemačka Estonija Letonija Nizozemska Austrija Portugal Slovenija Belgija Francuska Cipar Poljska Slovačka Španjolska Mađarska Bugarska Luksemburg Italija Grčka Rumunjska Češka Hrvatska Malta 5 10 12 14 15 17 21 22 24 28 30 31 33 36 38 39 45 49 52 54 58 60 65 72 73 75 89 103 40 28 55 61 12 11 111 61 57 14 138 32 38 49 41 44 116 108 142 59 65 103 90 36 60 146 80 161 8 27 36 24 115 39 12 38 79 97 94 76 59 100 92 86 88 53 98 47 118 37 112 66 136 86 152 163 18 74 22 9 100 75 3 56 83 70 28 36 32 90 42 108 137 65 62 112 135 66 89 61 174 146 60 115 7 68 26 38 57 6 81 15 33 47 36 30 83 180 149 103 54 11 60 45 62 124 34 161 70 37 106 77 28 1 42 42 13 28 28 42 3 73 28 109 109 73 55 55 3 42 55 55 28 170 109 86 13 55 42 180 34 10 68 34 6 68 98 68 68 115 98 52 14 16 80 34 52 115 98 128 52 128 52 80 52 98 157 68 12 14 21 41 6 56 89 32 49 28 79 81 54 76 52 33 113 102 67 124 81 15 138 53 134 122 34 27 8 16 9 6 20 15 14 7 17 13 19 25 48 28 36 27 49 108 32 70 79 41 56 52 76 68 99 34 32 56 8 25 62 17 5 26 21 29 6 24 52 16 7 110 55 65 59 15 79 1 103 98 53 75 49 122 10 7 3 20 8 44 13 66 43 5 14 23 41 6 46 24 37 38 22 70 92 53 33 87 99 29 98 64 Makedonija Crna Gora Albanija Kosovo Srbija Bosna i hercegovina 25 44 90 86 93 131 7 69 76 100 45 174 63 106 189 136 182 175 76 69 158 121 85 164 84 98 119 58 44 96 3 3 13 28 42 73 16 34 14 98 80 115 26 86 146 43 161 135 89 53 85 121 98 107 95 136 124 138 116 115 52 45 62 83 103 77 Izvor: Doingbusiness.org Iako ne treba generalizirati, sjeverne i zapadne europske zemlje su bolje za posao – na čelu s Danskom i Velikom Britanijom, a slijede Finska, Švedska, Irska, Njemačka i baltičke zemlje. Mediteran i ‚’nove EU’’ zemlje imaju najmanji prosječni rang. Hrvatska ima drugi po redu najniži prosječni rang (89. je od 185 zemalja u svijetu), smještena na dno od EU28 zemalja s Grčkom i Maltom, što znači da te tri zemlje, u prosjeku, imaju najgore poslovne uvjete od svih EU zemalja. Gledajući susjedne zemlje, Hrvatska je gora u prosjeku od Makedonije i Crne Gore, bok uz bok s Albanijom i Srbijom, Kosovom i ispred Bosne. Makedonija bi sa svojim 25. mjestom među 185 zemalja mogla ući i u prvih 10 EU zemalja, zbog svojih proaktivnih poslovnih reformi koje je donijela zadnjih godina. Slična je priča s Crnom Gorom koja je 44. i mogla bi dosegnuti posljednju trećinu EU28 zemalja. Ukupni poredak od 185 zemalja u Ease of Doing Business anketi Svjetske Banke je nastao kao ponderirani prosjek 10 (pod)kategorija poslovanja:pokretanje posla, dobivanje građevinskih dozvola, dobivanje električne energije, upis vlasništva, dobivanje kredita, zaštita ulagača, plaćanje poreza, trgovanje preko granice, izvršenje ugovora i rješavanje insolventnosti. Za pokretanje poslovanja, najbolje je započeti u Irskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Sloveniji i Portugalu. Zanimljivo, u ovoj kategoriji (koja cijeni manji broj postupaka, kraće trajanje i manji trošak osnivanja društva, te manji početni kapital) Hrvatska je u sredini EU zemalja, ispred Slovačke, Italije, Luksemburga, Njemačke, Litve, Austrije, Španjolske i Češke, dok su Malta i Grčka najgore među EU28. Gledajući susjedne zemlje, Makedonija sa 7. mjestom među 185 je vodeća na cijelom Europskom kontinentu. Daleko iza Makedonije i prvih EU zemalja su Srbija, Crna Gora i Albanija, sve pozicionirane 96 Izazovi kod investicija i poslovne klime u Hrvatskoj bolje od donje polovice EU28 i Hrvatske u tom slučaju. Kosovo sa 100. mjestom (od 185) mogao bi biti pozicioniran uz sam kraj donjeg dijela EU ranga, a Bosna je najgora sa 174. mjestom. Kada se radi o dobivanju građevinskih dozvola (gdje se cijeni manji broj postupaka, kraće trajanje i niži troškovi dobivanja građevinskih dozvola) Hrvatska je pri kraju, u skupini s Poljskom i Maltom. Najbolje zemlje za izgradnju su Danska, Njemačka, Velika Britanija i Švedska. Graditeljstvo i izgradnja je nešto gore i u susjedstvu – osim Makedonije koja je na 63. mjestu (od 185), i Crne Gore (odmah nakon Hrvatske na 106. mjestu od 185) sve zemlje su među najgorima na svijetu. Dobivanje električne energije (gdje se cijeni manji broj postupaka, kraće trajanje i niža naknada za povezivanje) je najlakše u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Finskoj i Austriji. Hrvatska je u gornjoj polovici. Električnu energiju je najteže dobiti u Rumunjskoj, Češkoj, Poljskoj i Bugarskoj. Hrvatska je najbolja u susjedstvu, ispred Crne Gore i Srbije, a daleko ispred Makedonije, Kosova, Albanije i Bosne. U kategoriji upisa vlasništva (gdje se cijeni manji broj postupaka, kraće trajanje i niži troškovi upisa) EU28 zemlje vode Litva, Danska, Slovačka, Estonija, Finska i Češka. Tradicionalno, u ovoj kategoriji Hrvatska je loša i trenutno u donjoj polovici, s Luksemburgom, Francuskom, Grčkom i Belgijom iza nje. Srbija i Makedonija su među najboljima u susjedstvu /mogu se usporediti s gornjim dijelom EU zemalja), nakon čega slijede Kosovo i Bosna – svi su ispred Hrvatske, a Crna Gorda i Albanija zaostaju u rangovima koji su usporedivi s donjim dijelom EU zemalja. Dobivanje kredita u Hrvatskoj je relativno dobro i usporedivo s boljom polovicom EU28 zemalja. Najbrže i najbolje je dobiti kredit u Velikoj Britaniji, Latviji, Poljskoj, Irskoj i Rumunjskoj. Najgore zemlje u ovoj kategoriji su Italija, Portugal, Slovenija, Luksemburg i Malta. Crna Gora je najbolja u ovoj kategoriji među susjednim zemljama, nakon nje slijede Makedonija, Kosovo i Albanija – sve ispred Hrvatske te se mogu usporediti s prvih deset zemalja EU-a. Dobivanje kredita u Srbiji je isto kao i u Hrvatskoj, ali dobivanje kredita u Bosni je najteže u susjedstvu, ali se još uvijek može usporediti s prosječnim zemljama EU-a. Hrvatska je i službeno najgora u zaštiti investitora od svih 28 EU zemalja, u susjedstvu i na europskom kontinentu. Najbolju zaštitu investitora pružaju Irska, Velika Britanija, Slovenija i Belgija. Zaštita investitora u susjednim zemljama je najbolja u Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji, usporedivih s prvih 10 zemalja u EU, nakon kojih slijede Srbija, Kosovo i Bosna usporedive s prosječnim EU zemljama. U kategoriji plaćanja poreza uzimaju se u obzir visina poreznih stopa, kao što su PDV, porez na dobit i porez na dohodak i doprinosi za socijalno osiguranja, kao i troškovi prikupljanja i učestalost plaćanja poreza. Prema ovom pokazatelju, Hrvatska nije tako loša te se nalazi u boljoj polovici među EU zemljama. Najbolje je plaćati porez u Irskoj, Danskoj, Luksemburgu, Velikoj Britaniji i Finskoj. Najgore je plaćati porez u Rumunjskoj, Italiji, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj. U susjedstvu, Makedonija je najbolja zemlja za plaćanje poreza, nakon nje slijede Hrvatska i Kosovo – sve su one usporedive s gornjim dijelom EU zemalja. Crna Gora je nešto gora od ovih zemalja, ali Bosna, Srbija, a pogotovo Albanija su najgore zemlje za plaćanje poreza među svim europskim zemljama. Trgovanje preko granica (gledajući broj dokumenata potrebnih za izvoz, vrijeme potrebno za izvoz pošiljke i trošak po izvoznoj pošiljci, ali isto tako i broj dokumenata potrebnih za uvoz, vrijeme potrebno za uvoz pošiljke i trošak po uvoznoj pošiljci) je najbolje u Danskoj, Finskoj, Estoniji i Švedskoj. Prema ovom pokazatelju, Hrvatska je najgora od svih 28 EU zemalja, i među najgorima u susjedstvu. Iako to više nije bitno za poslovanje između Hrvatske i EU, važno je za izvoz u treće zemlje preko tih zemalja ili za uvoz iz treći zemalja putem tih zemalja. Susjedstvo u ovoj kategoriji vodi Crna Gora, s Makedonijom, Bosnom i Srbijom malo ispred Hrvatske, a samo je Kosovo gore od Hrvatske. Izvršenje ugovora (gdje pokazatelj gleda na prosječno vrijeme potrebno za izvršenje ugovora, prosječni trošak potraživanja i broj instanci koje treba prijeći u finaliziranju tužbe) je najbolje u Luksemburgu, 97 Izazovi kod investicija i poslovne klime u Hrvatskoj Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Finskoj. Hrvatska je po ovom kriteriju na sredini ljestvice od 28 zemalja Europske Unije. Najgora provedba ugovora je u Italiji, Cipru, Malti, Grčkoj, Bugarskoj i Češkoj. U susjedstvu, Makedonija pomno prati hrvatski rezultat, Albanija je malo lošija, Srbija još lošija od toga, a Bosna, Crna Gora i Kosovo su najgori u susjedstvu. Pokazatelj rješavanja insolventnosti uzima u obzir donje prosječno vrijeme stečaja, niže troškove stečaja, najčešći ishod stečaja i postotak preostale vrijednosti kroz stečaj. Hrvatska je među najgorim u društvu s Bugarskom i Rumunjskom. Najlakši stečaj je u Finskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Velikoj Britaniji, Irskoj, Danskoj i Austriji. U susjedstvu, najlakše procedure za stečaj imaju Crna Gora, nakon nje Makedonija i Albanija, zatim Bosna i Kosovo, a jedino je Srbija gora od Hrvatske. Poslali smo upitnik trvrtkama nastalim stranim ulaganjima u Hrvatskoj (i članovima i nečlanovima FICa). Evo kako su procijenili razvoj u raznim aspektima troškova poslovanja u Hrvatskoj. Slika 3.1.1. Rezultati iz Upitnika o troškovima poslovanja u Hrvatskoj u 2014. Izvor: Upitnik FICa za strane kompanije u Hrvatskoj; obrada podataka CID. Plaćanje poreza i razrješavanje nesolventnosti (stečaj) doživjeli su veliko do umjereno nazadovanje, po mišljenju stranih tvrtki u Hrvatskoj. Zaštita ulagača i dobivanje električne energije imaju umjereno napredak prema mišljenju stranih tvrtki. Upis prava vlasništva i izvršenje ugovora strane tvrtke percipiraju da nema napretka i nema nazadovanja – zapravo je status quo. Dobivanje kredita i osnivanje društva percipira se kao status quo ili da ima umjeren napredak po stranim tvrtkama u Hrvatskoj. Vađenje građevinskih dozvola i trgovinu preko granica imaju umjeren napredak u percepciji stranih tvrtki u Hrvatskoj. 3.2. Rang globalne konkurentnosti – WEF Prema ljestvici globalne konkurentnosti Svjetskoga ekonomskog foruma, Hrvatska je rangirana ukupno 98 Izazovi kod investicija i poslovne klime u Hrvatskoj na 77. mjesto od ukupno 144 zemlje. Prema ovom rangiranju također, Hrvatska je među posljednjim od zemalja EU-a, te u sredini kad su rangirani susjedne zemlje jugoistočne Europe. Ukupni rang sastoji se od 12 stupova: od institucija, infrastrukture, makroekonomskog okruženja, zdravlja i osnovnog obrazovanja, visokog obrazovanja i osposobljavanja, učinkovitosti na tržištu roba, učinkovitosti tržišta rada, razvoja financijskog tržišta, tehnološke spremnost, veličine tržišta, poslovne sofisticiranost i inovativnosti. Tablica 3.2.1. Globalni rang konkurentnosti WEFa Zemlja/Gospodarstvo Finska Njemačka Nizozemska Ujedinjeno Kraljevstvo Švedska Danska Belgija Luksemburg Austrija Francuska Irska Estonija Španjolska Portugal Češka Litva Latvija Poljska Malta Italija Bugarska Cipar Rumunjska Mađarska Slovenija Slovačka Hrvatska Grčka Makedonija Crna Gora Srbija Albanija GCI 2014-2015 4 5 8 9 10 13 18 19 21 23 25 29 35 36 37 41 42 43 47 49 54 58 59 60 70 75 77 81 63 67 94 97 GCI 2013-2014 3 4 8 10 6 15 17 22 16 23 28 32 35 51 46 48 52 42 41 49 57 58 76 63 62 78 75 91 73 67 101 95 Izvor: www.weforum.org Hrvatska je bolja nego u ukupnom poretku u infrastrukturi (44. mjesto), osobito u cestama i električnoj energiji, te se koristi relativno visokim razinama obrazovanja i osposobljavanja (53.), iako kvalitetu obrazovanja treba poboljšati (55.). Tvrtke i pojedinci koriste ICT prilično široko u regionalnoj usporedbu (40.), a zemlja je otvoren za vanjsku trgovinu, sa niskim cijenama i dobro funkcionirajućim carinskim postupcima. U budućnosti, Hrvatska će morati nastaviti jačati svoj institucionalni okvir (87.) i poticati učinkovitost svojih tržišta roba i usluga. Prema anketi poslovnih ljudi, domaće tržište 99 Izazovi kod investicija i poslovne klime u Hrvatskoj dominira nekoliko tvrtki i oporezivanje je opterećenje, čak i ako je nisko u međunarodnim okvirima. Država će također morati usredotočiti na jačanje svojeg makroekonomskog okruženja, koje je još uvijek opterećena prilično visokim proračunskim deficitom. Kako će Hrvatska morati prijeći u fazi razvoja potaknutu inovacijama u narednim godinama, to će morati početi donositi mjere za poticanje inovacija i omogućiti tvrtkama da inoviraju više. Trenutno, kapacitet hrvatskih poduzeća ‚za inovacije je niska prema menadžerima, iako su istraživački instituti procjenjuju povoljnije (53.) i stopa patentiranja zemlje je umjereno jaka (36.). 100 4. FIC prijedlozi Mnogo se toga dogodilo od studenog 2013., kada smo izdali našu prvu Bijelu Knjigu. Nažalost, većina događaja je pogoršala poslovnu i investicijsku klimu u Hrvatskoj, umjesto da ih učini još povoljnijima. Kamen temeljac hrvatske muke leži u predimenzioniranom javnom sektoru, te kroničnom i rastućem deficitu i javnom dugu. To je razlog zašto smo imali rebalans proračuna i zašto stalno imamo potragu Vlade za novim načinima kojima će se povećati porezi i doprinosi, umjesto političke volje za rješavanje predimenzioniranog proračuna, neučinkovite potrošnje, lošeg upravljanja u državnim poduzećima i atomizirane lokalne samouprave. Imali smo vraćanje zdravstvenih doprinosa s 13% na 15%, da spomenemo neke. Takve mjere utječu na sva poduzeća kroz veći trošak kapitala, veći trošak rada i povećanje rizika i neizvjesnosti. Osim općih mjera imali smo rast od trošarina (na duhan i sl.), vraćanje PDV-a na turizam s 10% na 13%, rast koncesijskih naknada za telekome, te intervencije u energetskom sektoru (micanje plinskog poslovanja iz INA-e u HEP koji je u državnom vlasništvu), da spomenemo one najveće, koje utječu na najznačajnije industrije i kroz koji posredno na povećanje troškova ostatka gospodarstva (primjerice veće telekom naknade će s vremenom povećati troškove telekomunikacija i ugroziti investicije u kvalitetniju telekom infrastrukturu i usluge u budućnosti). Također, postoji niz mjera koje povećavaju troškove za poslovne subjekte u području parafiskalnih naknada i povećanje složenosti poslovanja poput obveznog zapošljavanja kvote invalidnih osoba u svakoj tvrtci. Jedna od mjera koja je išla u pravom smjeru je promjena Zakona o radu, iako je trebalo više od pola godine da ga se revidirati i konačna fleksibilizacija je minimalana. Neki od naših prijedloga u vezi olakšavanja prebacivanja radnika između različitih lokacija unutar iste grupe tvrtki, iz Hrvatske prema inozemstvu i obratno, uspješno su uvedeni u konačnu verziju zakona. Nažalost, zahtjevi za fleksibilizacijom radnog vremena nisu bili uvedeni u cijelosti, a tu je i premali napredak na: pojednostavljenju otpuštanja radnika, smanjenju otpremnine, vođenju računa o posebnom položaju malih i srednjih poduzeća, raščišćavanju tko treba biti predmet kolektivnog pregovaranja, te izračunu otpremnina - to bi trebalo ići u sljedeću reviziju. Međutim, prihvaćanje ove reviziju će pružiti olakšanje u poslovanju i smanjenje troškova za poslodavca posebice kod prekovremenog rada. Drugo bi moglo biti smanjenje poreznih razreda za srednje dohotke koji bi mogao biti donešen do kraja godine, a na snazi od 1. siječnja 2015. Godine. Kao što smo tvrdili, to se moglo učiniti na drugi način povećanjem neoporezivog dijela plaće od 2.200 kuna mjesečno prema 3.000 kuna, odnosno čak 4.000 kuna (gdje su mjesečne potrebe), što bi pomoglo nižim dohocima, srednjim primanjima i uštedi Vlade na novcu koji daje u obliku skrbi. Nadamo se da to još uvijek mogu učiniti trik i podići privatnu potrošnju, ne izazivajući podizanje komunalne naknade ili gradskih poreza (lokalne vlasti dobivaju 101 FIC prijedlozi dio novca prikupljena od poreza na dohodak), a kao i druge porezne olakšice uvedene u posljednjih nekoliko godina - da budu opozvane u jednom od sljedećih rebalansa proračuna. U tom smislu, FIC još uvijek identificira nepredvidljivi i nestabilni regulatorni okvir, nedostatak transparentnosti administrativnih procedura, nedovoljni institucionalni kapacitet na nacionalnoj i lokalnoj razini te korupciju, kao ključne prepreke za inozemna ulaganja u Hrvatsku. FIC smatra da se naglasak formuliranja i implementacije politike treba staviti na sljedeća pitanja kako bi se poboljšala operativna klima u Hrvatskoj i potaknuo doprinos investicija privatnog sektora gospodarstvu, zapošljavanju i rastu prihoda: 1. Razvoj održive strategije poticanja investicija i privlačenja inozemnih investicija. 2. Održavanje stabilnog i predvidljivog regulatornog okruženja kako bi se smanjila neizvjesnost i potaknule investicije, s posebnim naglaskom na stabilnost poreznog sustava i predvidiv rad Porezne uprave te ukinuti akte koji nisu u skladu sa stvarnošću konkurentnih tržišta 3. Uspostaviti brze poslovne postupke kako bi se smanjili regulatorni administrativni troškovi poslovanja a) pojednostaviti administrativnu proceduru za registraciju poduzeća i druge potrebne dozvole; b) uspostaviti učinkoviti administrativni ‘top-down’ sustav koji bi bio u stanju provesti reforme i ispuniti očekivanja investitora u vezi administrativnih pojednostavljenja; c) razviti elektronički registar (pogotovo zemljišnih knjiga i drugih registara) na lokalnim i municipalnim razinama. 4. Poboljšati primjenu zakona u cijelom gospodarstvu, unaprijediti kvalitetu i vjerodostojnost inspekcijskih aktivnosti kako bi se zaštitili interesi poduzeća u skladu s njihovim obvezama i generirati pozitivno ozračje prema vlasti od strane svih relevantnih strana 5. Promicati dobre odnose sa zainteresiranim stranama a) kod pripremanja Procjena Učinaka Propisa za novo zakonodavstvo koje utječe na poslovanje uključiti adekvatno poslovni sektor u proces; b) poboljšati vremenski okvir za komunikaciju sa zainteresiranim stranama; c) organizirati česte konzultacije s investitorima (odnosno, udruženja ulagača s Vladom). Prema anketama sektora izvoza i stranih ulaganja, možemo sumirati najteže probleme za poslovnu i investicijsku klimu u Hrvatskoj u sljedeće kategorije: 1. Pravna nesigurnost - promjene u pravnom okruženju, mijenjanje pravila, neodgovarajuće provedbe propisa EU, 2. Porezne obveze - promjene poreznog zakona, neujednačena rješenja različitih razina poreznih vlasti, 3. Parafiskalne naknade - broj dodatnih troškova koji se moraju platiti, bez jasne povezanosti s poslovanjem 4. Javna uprava i pravosuđe - trajanje sudskih postupaka, ponekad potpuno različit tretman na nacionalnim razinama 5. Pitanja rada - krut i neodgovarajuć zakon o radu Poslali smo upitnik na tvrtkama nastalima stranim ulaganjima tvrtki u Hrvatskoj (i članovima i 102 FIC prijedlozi nečlanovima FIC). Evo kako su procijenili razvoj događaja u tih pet glavnih područja FIC preporuka. Slika 4.1.1. Mišljenje stranih kompanija o napretku u 5 najvažnijih područja investicijske klime Izvor: Upitnik FICa za strane kompanije u Hrvatskoj; obrada podataka CID. Najbolju percepciju stranih tvrtki u Hrvatskoj s umjerenim napretkom imaju pitanja o radu, a slijede javna uprava i pravosuđe. Strane tvrtke gledaju na parafiskalne naknada da pate od umjerenog nazadovanja. Porezne obveze, a osobito pravna nesigurnost prema stranim tvrtkama u Hrvatskoj ostvarile su umjereno do velikog nazadovanja. 4.1. Pravna nesigurnost Kako se datum ulaska Hrvatske u EU približavao, postajao je sve snažniji pritisak na zakonodavca da dovrši usklađivanje pravnog sustava s pravnom stečevinom Europske unije, te da donese u kratkom roku sve relevantne zakone i podzakonske akte. Cilj je bio ispuniti sve obveze koje je Hrvatska preuzela prema EU, prenijeti EU zakonodavstvo u hrvatski pravni sustav kako bi se osigurala pravna sigurnost i transparentnost te izbjegla pravna konfuzija. Nastavno na usvajanje EU zakonodavstva odgovarajući zakoni su trebali biti implementirani u praksu – hrvatsko gospodarstvo se trebalo prilagoditi u unutarnje EU tržište dok su hrvatski gospodarstvenici trebali uskladiti svoje poslovanje s relevantnim EU propisima. Nažalost, vremenski pritisak i nedostatak komunikacije ili nepostojanje primjenjivih podzakonskih akata kao i nedostatak relevantnog iskustva u kvalitetnom regulatornom savjetovanju ključnih dionika često je dovodilo do kašnjenja i/ili regulatornih rješenja koja se ne mogu provoditi u praksi. FIC preporuke: 1. Opsežna procjena utjecaja propisa na svakom novom zakonu ili podzakonskom aktu 2. Proširiti kapacitet za procjenu učinka 103 FIC prijedlozi 3. Procjena učinka propisa zakona i podzakonskih akata koje poslovne udruge smatraju „problematičnima” 4. Suzdržavanje od regulatorne promjene „unatrag” (s retroaktivnim učinkom) 5. Ostaviti dovoljno vremena prije provedbe, za usklađivanje s novim zakonom ili aktom FIC je spreman ponuditi široku stručnu potporu kako bi pridonio učinkovitijem regulatornom procesu konzultacija na korist svih uključenih vlasnika u ovom izazovnom zadatku. 4.2. Porezne obveze PDV predstavlja veliki teret i za poduzetnike i građane. Iako PDV-a ne bi trebao predstavljati trošak za poduzetnika, u praksi je to težak teret za poduzetnike zbog nejasne primjene zakona i kao posljedice s poreznim vlastima, kao i zbog nelikvidnosti u gospodarstvu (PDV se mora platiti, bez obzira na to da li su se potraživanja naplati ili ne). Došlo je do snižavanja PDV-a za turizam na 10%, koje je trajalo 1 godinu – pa je ponovno povećano na 13% u 2014. godini. Zdravstveni doprinos se vratio s 13% na 15%. Sa 100 kuna neto plaće, radnik s prosječnom plaćom košta poslodavca dodatnih 70 kuna. Dodamo implicitne troškove strogih zakona o radu (troškova otpuštanja i česte presude u korist radnika s vraćanjem u prijašnje stanje) koja prema nekim procjenama dodala i do 90 kuna. Nevjerojatno je da se očekuje da „pojeftinjenje” radnika za dva postotna boda (od 15% do 13%) u 2012. godini - to jest, sa 70% na 68% (ili s 90% na 88% u slučaju da se uzimaju u obzir implicitni troškovi krutih propisa o radu) - može uzrokovati veliko zapošljavanje ili investiciju. Ukupni troškovi rada u prosjeku (što, naravno, variraju od industrije do industrije) nisu veći od 50%, tako da to predstavlja smanjenje ukupnih operativnih troškova od samo 1%. Najviše su time pogođeni mali i srednji poslodavci, jer je njihov udio troškova rada u ukupnim troškovima veći od polovice. Povećanje trošarina (na duhan i drugo), događa se zbog usklađivanja prema stopama u EU, ali većina prilagođavanja je učinjena, a stope u Hrvatskoj se ne ističu više. Porez na dohodak predstavlja i značajan teret zbog visoke stope, širokog raspona oporezivanja (ograničene neporezne isplate zaposlenicima i vanjskim izvođačima) i osnovicu izračuna (davanja u naravi se tretiraju kao neto plaće).Vlada najavljuje smanjenje poreznih razreda za srednje dohotke koji bi trebali povećati srednje dohotke i potrošnju. Kao što smo tvrdili, to se moglo učiniti na drugi način povećanjem neoporezivog dijela dohotka od 2.200 kuna mjesečno prema 3.000 kuna, odnosno čak 4.000 kuna (gdje se nalaze prosječne mjesečne potrebe), koja bi mogla pomoći nižim dohocima, srednjim dohocima, a uštediti Vladi dio novca koji se daje u obliku socijalne skrbi. Porez na dobit od 20% nominalno je jedan od najnižih, ali budući da ima još 12% poreza po odbitku ako se dividenda ili dobit isplaćuje, to čini ukupno 32%, što je među najvišima u EU. Razmišlja se o ukidanju porezne olakšice za reinvestiranje koji bi de facto stavio porez na dobit na 34%, što je povećanje koje je previsoko. Kad je porez po odbitku na dividendu ukinut 2007. godine, Vlada je prikupila 2-3 puta više poreznih prihoda od poreza na dobit - to može biti pravi smjer kojim treba naprijed. Ministarstvo financija bi trebalo aktivno uzeti u obzir utjecaj ekonomskog okruženja (npr. inflacije) u poreznim propisima i predložiti zakonodavcu odgovarajuće mjere. Ističemo popis aktualnih ‚’zastarjelih pravila’’: - iznos neoporezive vrijednosti od 2kn po kilometru za korištenje privatnog automobila u poslovne svrhe nije bio izmijenjen od njegova uvođenja u porezno zakonodavstvo u siječnju 2005. godine, iako je u međuvremenu cijena benzina i održavanja automobila značajno porasla; 104 - osobni odbitak, iako je nedavno povećan s 1.800kn na 2.200kn, bi trebao biti izmijenjen u FIC prijedlozi skladu s općim porastom životnih troškova (npr. indeksom potrošačkih cijena); - iznos neoporezive dnevnice domaćih poslovnih putovanja nije izmijenjen od siječnja 2005. godine iako su cijene porasle. Porezna uprava je uvela mišljenja od strane Središnjeg ureda Porezne uprave. Međutim, ne postoji propisani vremenski okvir za Poreznu upravu da izda službena mišljenja ili da ih donese uopće. Također, iako su ta mišljenja ‚’obvezujuća’’, događa se da u različitim ispostavama Porezne uprave postoje različita mišljenja od onih Središnjeg ureda. Procedure poreznih sporova mogu biti dugotrajne. Ovaj problem stvara neizvjesnost za porezne obveznike kada se radi o tome hoće li određeni porezni pristup biti prihvatljiv u mišljenjima Porezne uprave. Porezni obveznici su izloženi potencijalnim dodatnim poreznim obvezama i kaznama ako su u dobroj vjeri interpretirali porezno zakonodavstvo drugačije nego što to određuje inspekcija Porezne uprave. Suradnja između poreznih vlasti i velikih poreznih obveznika bi se trebala bolje organizirati i proširiti. Porezne vlasti nisu svjesne određenih poreznih pitanja u različitim industrijama (npr. farmaceutskoj, nafti i plinu, telekomunikacijama itd.) te da mogu imati koristi od stručnosti takvih društava, pa čak i dobiti europsku perspektivu FIC članova. Također, neposredno praćenje velikih poreznih obveznika od strane Porezne uprave i suradnja s njima bi mogla pružiti bolju kontrolu nad većinom poreznih prihoda u Poreznoj upravi. Članovi FIC-a (veliki porezni obveznici) s druge strane bi profitirali na smanjenju troškova usklađivanja te bi se smanjilo vrijeme ispunjavanja poreznih obveza što bi omogućilo povećanje vremena za razvoj poslovanja. Posebno pitanje među FIC društvima je oporezivanje za strane državljane (menadžeri/eksperti) koji dolaze u hrvatske podružnice FIC društava. Hrvatska nema posebni sustav za oporezivanje radnika iz inozemstva. Međunarodni transferi stranih pojedinaca za rad u Hrvatskoj su jako opterećeni porezom na dohodak (granična porezna stopa od 47,2% za rezidenta Zagreba, oporezivanje smještaja i troškova preseljenja). To bi trebalo promijeniti kako bi eksperti i menadžeri što jednostavnije mogli dolaziti u hrvatske urede, što bi omogućilo prisutnost većeg broja stranih društava u Hrvatskoj. Također, postoje nejasna pravila i prakse u vezi oporezivanja dnevnica, troškova putovanja i smještaja za hrvatske zaposlenike koji bi zbog posla trebali češće ići na rad ili posudbu u maticu društva ili u druge podružnice unutar iste grupacije izvan Hrvatske. Bilo je najava o uvođenju poreza na imovinu već nekoliko godina, najprije u obliku poreza na nekretnine, a sada u više sveobuhvatan način, kombinirajući kamatnu stopu, kapitalnu dobit i druge oblika bogatstva. Pozivamo Ministarstvo financija da razradi svoju strategije, razradi svoj akcijski plan, komunicira s poslovnom zajednicom u oba od tih koraka, a onda objaviti konačni detaljan plan i raspored koji bi trebao početi u odgovarajućem vremenu (od najmanje 1 godine pripreme kako za oba poslovni sektor tako i za porezne vlasti) i to na prvi dan neke buduće poslovne godine. FIC preporuke: 6. Uspostaviti organiziran način ( npr.forum ili odbor ) s poslovnim udrugama gdje bi poduzeća mogla komunicirati nedosljednosti različitih razina propisa ( npr. pravilnik poreza na dobit propisuje ograničenja šire od zakona poreza na dobit), tako da se ove nedosljednosti mogu ukloniti što je prije moguće. 7. Sve porezne olakšice (kao osobni odbitak u porezu ) treba preispitati i prilagoditi na godišnjoj razini. 8. Uvesti zahtjev za izdavanje službeno mišljenje u nekom roku ( npr. 30 do 60 dan ). Uspostaviti proces na koji tvrtka može računati – kako bi slanje zahtjeva za mišljenjem osiguravalo dobivanje 105 FIC prijedlozi pravovremenog odgovora. Promovirati posebno tijelo ( Središnji ured ) u Poreznoj upravi da mogu izdati obvezujuće mišljenje. Osigurati edukaciju i komunikaciju o obvezujućim službenim stavovima poreznih vlasti u cijeloj mreži poreznih vlasti. 9. Postupke poreznih sporova treba rješavati brže na svim razinama (poreznog tijela, tijela drugog stupnja i dalje žalbeni sudovi). Upravna tijela trebaju se pridržavati postojećih rokova. 10. Povećanje kapaciteta ureda velikih poreznih obveznika Porezne uprave. Porezna uprava treba raditi na stjecanju više znanja o specifičnim industrijama (npr. nafta i plin, farmaceutska industrija, telekomunikacije ili turizam), pri čemu je važnja suradnja s velikim poreznim obveznicima u različitim industrijama kroz ured velikih poreznih obveznika. 11. Proširiti mrežu postojećih sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s posebno važnim / velikim gospodarstava koji su mogući investitori ( npr. SAD, Turska ). 12. Zbog preseljenja stranih pojedinaca za rad u Republici Hrvatskoj, postoje određeni potrebni troškovi koji se ne bi trebali oporezovati ( npr. preseljenje i troškovi smještaja ). Zakon o Porezu na dohodak bi se trebao biti izmijeniti kako bi se omogućilo neoporezive isplate dnevnica, troškova prijevoza i smještaja za vrijeme dodjele u sjedištu ili drugu poslovnicu izvan Hrvatske. 13. Produžiti rok za podnošenje prijava poreza na dohodak za osobe koje ostvaruju dohodak iz inozemstva. 14. Inicirati izmjene kojima bi se pojednostavila pravila koja propisuju uvjete za podnošenje poreza na dohodak. 15. Propisati „Unaprijedne sporazume o cijenama”, odnosno mogućnost da se unaprijed složite s poreznim tijelom u vezi s transfernim cijenama u transakcijama između povezanih osoba, kako bi se izbjegle nejasnoće u primjeni transfernih cijena. 16. Propisati tržišnu kamatnu stopu za kredite između povezanih poduzetnika, umjesto korištenja eskontne stope propisane od strane Hrvatske narodne banke. 17. Uvesti pojednostavljenu registraciju poslovnog nastana stranog poduzetnika u Hrvatskoj za potrebe plaćanja poreza na dobit (dakle za jednokratne projekte koji traju kraće vrijeme, primjerice jedna godina), bez potrebe da se osnuje podružnica. 18. Uvesti „oprost lošeg duga”, odnosno mogućnost da se smanji odgovornost PDV-a za nenaplativa potraživanja kako bi se izbjegao nekontrolabilni trošak PDV-a za porezne obveznike. 4.3. Parafiskalni nameti U Hrvatskoj je prije nekoliko godina bilo više od 240 skrivenih poreza ili parafiskalnih nameta, a nedavno, kako je osnovan registar tih parafiskalnih nameta unutar Ministarstva financija, identificirano je više od njih 600. Ulagači traže njihovo smanjenje ili potpuno ukinuće, jer oni nisu toliko transparentni te opterećuju gospodarstvo i svakodnevno poslovanje. FIC preporuke: 19. Uspostaviti stalno tijelo (forum ili odbor) koji se sastoji od poslovnih udruženja, vladinih ministarstava i agencija, koji će raditi na ukidanju i smanjenju parafiskalnih davanja. 20. Poslati zakone i podzakonske akte koji su uveli parafiskalne naknade na procjenu utjecaja propisa. 106 FIC prijedlozi 4.4. Javna uprava i pravosuđe U cilju poticanja ulaganja bitno je uspostaviti brze postupke racionalizacije poslovanja kako bi se smanjili regulatorni administrativni troškovi društava uključujući i pojednostavljenje administrativnog postupka za registraciju društva i drugih potrebnih dozvola. Predlažemo da se uspostavi učinkovit administrativni ‚top-down’ sustav koji bi bio u stanju provesti reforme. Hrvatska ima vrlo decentraliziranu administrativnu strukturu sastavljenu od 20 županija, 126 gradova i 429 općina. Disperzija nadležnosti između administrativnih razina je komplicirana, te je često nejasno treba li određena administrativna funkcija biti poduzeta od strane nacionalnih ili regionalnih vlasti. Iako pravni okvir i regulatorni sustav pružaju nacionalni tretman za strane investitore, hrvatski neučinkoviti pravni sustav i nedostatak transparentnosti unutar i privatnog i javnog sektora predstavljaju najveći izazovi za investitore. Donošenje i poboljšanje zakona i propisa često koče neučinkovita javna uprava i nedostatak među-resorne koordinacije. Birokracija je, također, veliki izazov za strane investitore, iako je Vlada ostvarila napredak u ovom području, posebno kroz razvoj svojih e-vlada inicijativa. Vladin portal ima online komponentu registracije poslovanja koja smanjuje vrijeme potrebno za registriranje tvrtke na 4 dana. Još jedan problem za društva je značajan broj sudskih zaostataka, koja djeluju kao zapreka ulaganjima. Mnogi slučajevi traju godinama na sudu, čineći tako rješavanje sporova putem sudova nepoželjnom opcijom za društva, jer čak i jednostavni slučajevi uzimaju godine za rješavanje. Kao rezultat vrlo dugih vremenskih okvira, društva često pribjegavaju drugim sredstvima za rješavanje sporova. U izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske iz 2011. godine, bio je zabilježen zaostatak od 781.323 slučaja u ožujku 2011. godine. Međutim, na smanjenju sudskih zaostataka se aktivno radilo od strane Vlade te je Hrvatska ostvarila napredak vezano za fizičku infrastrukturu i informatizaciju sudova. Alternativno rješenje sporova se provodi kod Visokog trgovačkog suda, Trgovačkog suda u Zagrebu i šest općinskih sudova u cijeloj zemlji. Arbitraža je dobrovoljno dostupna, ali se uglavnom ne koristi. Postoji Stalni arbitražni sud unutar Hrvatske gospodarske komore. Zakon o arbitraži iz 2001. godine i Pravilnik o arbitraži, kojima je obuhvaćena domaća arbitraža, priznanje i izvršenje arbitražnih odluka, pravna pitanja i postupci, mogu se naći na vlastitoj internetskoj stranici HGK. Hrvatska je potpisnica nekoliko međunarodnih konvencija koje reguliraju uzajamno prihvaćanje i provedbu vanjske arbitraže, uključujući New York konvenciju iz 1958. godine i Europsku konvenciju o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži. Primjeri najčešćih izazova: - problem u vezi pravovremenog izdavanja građevinskih i ostalih dozvola koji odugovlače projekte i investicije. - Zakon o planiranju FIC preporuke: 21. Povećati administrativne kapacitete zapošljavanjem dodatnih zaposlenika u nekoliko ključnih područja (zemljišne knjige, administrativni i općinski sudovi). Rad na racionalizaciji mreže sudova i tužiteljstava. Poboljšanje sudske i upravne infrastrukture. Održavati kontinuirano smanjenje broja slučajeva i pozitivan trend rješavanja više slučajeva nego što ih se primi u jednoj godini. Poboljšati kvalitetu stručnosti sudaca i sudskih savjetnika. Fizičko obilježavanje starih slučajeva kao prioritet, uvođenje obveza za suce da podnesu mjesečna izvješća o aktivnostima poduzetim u cilju rješavanja starih predmeta (kontrola priliva predmeta iz jedne vrste, itd ). Osigurati sustavno ubrzanje procesa te u konačnici optimalno korištenje ljudskih resursa. 22. Uspostaviti sustav za praćenje predmeta s nacionalne na regionalnoj razini. 107 FIC prijedlozi 23. Reforma javne uprave prema više poslovno- i klijentno- orijentiranom poslovanju, 24. Restrukturiranje područnih i lokalnih vlasti (konsolidacija atomiziranih i neodrživih administrativnih jedinica). 25. Uspostaviti tijelo ili forum za komunikaciju problema u poslovanju i investicijama koji bi poslovna zajednica komunicirala sa zajednicama, općinama i županijama, te ministarstvima i agencijama na državnoj razini. 4.5. Pitanja rada Nakon cijele godine pregovora Zakon o radu je revidiran s minimalnim fleksibilizacijom. Neki od naših prijedloga u vezi olakšavanja prebacivanja rada s različitih lokacijama unutar iste grupe tvrtki, iz Hrvatske prema inozemstvu i obratno, uspješno su uvedeni u konačnoj verziji zakona. Nažalost, zahtjevi za fleksibilizacijom radnog vremena nisu bili uvedeni u cijelosti, a tu je i premali napredak na: pojednostavljenju otpuštanja radnika, smanjenju otpremnine, vođenju računa o posebnom položaju malih i srednjih poduzeća, raščišćavanju tko treba biti predmet kolektivnog pregovaranja, te izračunu otpremnina - to bi trebalo ići u sljedeću reviziju. Međutim, prihvaćanje ove reviziju će pružiti olakšanje u poslovanju i smanjenje troškova za poslodavca posebice kod prekovremenog rada. Iako ju je ova izmejna Zakona o radu pomaknula prema standardu njemačkog zakona (prema mišljenju mnogih međunarodnih institucija kao što je Svjetska banka), Hrvatska i dalje ima jedan od narigidnijih zakona o radu u pogledu zaštite zaposlenika, ‚’sprječavajući’’ poslodavce da budu u mogućnosti poduzeti potrebne mjere protiv loših zaposlenika ili kada su teška i recesijska vremena. Ova nefleksibilnost je kontraproduktivna u smislu olakšavanja dugoročnih ulaganja jer strani investitori neće ulagati u Hrvatsku ako te odredbe nastave prevladavati samo ovdje. (Primjer: u slučaju kada poslodavac otpusti lošeg zaposlenika iz opravdanih razloga – nakon što ga više puta upozorio za neispunjavanje radnih obveza – zaposlenik u većini slučajeva pobjeđuje na sudu te se vraća na radno mjesto). Bilo je nekih poboljšanja u radu na nepuno radno vrijeme, više fleksibilnosti u odredbama o radnim satima, te u otpuštanju (nešto jasnija pravila kako se mogu koristiti godišnji odmor i bolovanje), ali bi trebao biti dodatno revidirati i uvesti više fleksibilnosti. FIC preporuke: 26. U nekim zemljama ne postoji obveza navesti točan naziv i opis poslova, detalje zanimanja i kvalifikacija - ovaj koncept će omogućiti fleksibilno preseljenje radnika unutar poslovne jedinice u skladu s potrebama tvrtke. 27. Postojeće odredbe o otkazima su vrlo krute i često zahtijevaju da poslodavci moraju izdati pisano upozorenje - u praksi su situacije složeniji od toga, a ipak nisu dovoljne za nepravilan otkaz ugovora. Također ne postoji vremenska dimenzija za takve opomene. Nije jasno koliko dugo takvo pozorenje vrijedi i zakon uopće ne propisuje može li poslodavac regulirati isto pitanje nakon nekoliko godina. 28. Institucija ‚otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora’ u praksi ne služi svrsi, jer se uvjeti koji su propisani za to su isti zahtjevi kao obavijest za otkaz ugovora i poslodavci koji djeluje u skladu s tim odredbama u zakonodavstvu (čak i iz organizacijskih razloga) teško da će ponuditi iste uvjete za sve ostale zaposlenike. 29. ‚Otkaz radnog ugovora zbog poslovnih uvjeta’ ostaje nepotpuna u zakonu. 30. Sniziti porez na dohodak, doprinose i ostale naknade – u usporedbi sa susjednim zemljama,bruto trošak zaposlenika je prilično visok, pa neto naknada nije zadovoljavajuća. 108 FIC prijedlozi 31. Ukinuti nepotrebne zakonski uvjetovane obuke ovlaštenih osoba koji su već prošli odgovarajuće ispite koji uključuje obuku u području zaštite na radu. 32. Dopustiti mogućnost prijenosa svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti ovlaštenih tvrtki poslodavaca u drugu tvrtku - kao što se odnosi na slične odredbe zakona. 33. Ukinuti nepotrebni ponovni liječnički pregled za ljude koji imaju valjanu liječničku potvrdu pri promjeni radnih mjesta. 34. Ukinuti nepotrebne prekvalifikaciju za nova radna mjesta za računalne vještine prilikom prelaska u drugu organizaciju. 35. Ukinuti nepotrebnu obuku prve pomoći za osobe koje posjeduju vozačku dozvolu ili druge dokumente za koje su morali proći tečaj prve pomoći. 36. Priznati svjedodžbe koje su stečene u školi / na fakultetu za praktičan rad s poslodavcem. 37. Uvesti mogućnost dopisnog osposobljavanje radnika za zaštitu na radu (teoretski dio ). 38. Ukinuti obvezu utemeljenja internih pravila zaštite na radu i zaštite od požara, jer se u praksi mogu samo prepisati odredbe iz dotičnog zakona. 109 110 5. Sektorski profili i preporuke 5.1. Poljoprivreda, Šumarstvo, Ribarstvo, prehrambena i duhanska industrija (A, C10, C11 i C12) Ovaj sektor pada od početka recesije, kao što se može vidjeti gledanjem na broj zaposlenih, broj tvrtki ili prosječnih bruto plaća. U poljoprivredi, situacija će biti izazovna u narednim godinama - pomak od državnih subvencija prema Zajedničkoj poljoprivrednoj politici trebala imati koristi održiva i komercijalna poljoprivredna proizvodnja, ali će izazvati restrukturiranje dijela sektora koji ne može bez subvencija. Ovaj sektor je bio zaštićen tijekom zadnjih 20 + godina: Poljoprivreda (potpore); Ribolov (subvencije); Šumarstvo (monopol Hrvatskih šuma); Prehrambena industrija (carina); Duhanska industrija (carina / pravila); a trgovina tim proizvodima prije 1. srpnja imala je i dodatna ograničenja putem fitosanitarnih pravila, pa je u tim sektorima ukidanje tih pravila još uvijek moguće poboljšati razmjenu između EU i Hrvatske u tim proizvodima. Tablica 5.1.1. Poljoprivreda, Šumarstvo, Ribarstvo, prehrambena i duhanska industrija Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 68.583 6.825,34 12.403 2010 66.736 6.573,76 12.097 2011 66.095 6.857,81 12.006 2012 64.491 6.774,87 11.795 2013 63.031 6.758,63 11.528 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. Prema upitniku za strane tvrtke u Hrvatskoj (koje su ispunili i članovi i nečlanovi FICa), tvrtke u ovom sektoru očekuju umjeren rast od svoje skupine širom svijeta i rast poslovanja i zapošljavanja u Hrvatskoj, dok očekuju umjerene do veće prepreka za druge aspekte poslovanja u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Za ovu industriju tržište rada i recesija uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu je izuzetno važno; dok su pravna usklađenost, porezne obveze, usklađenost s propisima te dozvole i licence važni. 5.2. Rudarstvo, prerada nafte, Energija (B, C19, D) U energetskom sektoru pada broja zaposlenih, ali tu je i trend povećanja broja tvrtki uslijed otvaranja i deregulacije energetskog sektora koji je kulminirao Hrvatskim ulaskom u EU. Otvaranje konkurencije je dovelo do porasta plaća u sektoru. Ovaj sektor je onaj koji može primiti velike fondove iz EU. 111 Sektorski profili i preporuke Tablica 5.2.1. Rudarstvo, prerada nafte, Energija Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 2010 28.494 26.369 10.141,34 10.066,70 536 569 2011 25.930 10.222,12 644 2012 25.148 10.210,21 687 2013 23.003 10.561,98 699 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. Prema upitniku, tvrtke u ovom sektoru očekuju umjeren napredak svoje skupine širom svijeta, status quo zapošljavanja u Hrvatskoj, te umjerene do veće prepreke za druge aspekte poslovanja u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Usklađivanje s propisima te dozvole i licence ovoj industriji je od najveće važnosti; dok su pravna usklađenost, porezne obveze, i recesije uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu važni; a uvjeti na tržištu rada tek umjereno važni. 5.3. Nemetali, Građevinarstvo, Nekretnine (C23, F, L) Ovaj sektor je najteže pogodila recesija. Jedan od razloga su veliki ugovori s Vladom (autoceste, itd) koji su kulminirali neposredno prije recesije i sve tvrtke u sektoru nagomilale su radnu snagu, opremu i sl. Restrukturiranje u sektoru dovelo je do smanjenja radne snage i broja tvrtki za gotovo trećinu, s bruto mjesečnom plaćom koja se smanjuje do sredine recesije, a zatim se polako diže. Očekujemo nastavak restrukturiranja u ovom sektoru u sljedećih godinu i pol. Tablica 5.3.1. Nemetali, Građevinarstvo, Nekretnine Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 114.491 6.638,94 35.318 2010 100.634 6.449,25 31.580 2011 97.473 6.588,36 28.128 2012 89.884 6.628,96 25.799 2013 85.543 6.694,94 24.553 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. Prema upitniku, tvrtke u ovom sektoru očekuju status quo svoje skupine u svijetu i zapošljavanja u Hrvatskoj, dok očekuju prepreke za druge aspekte poslovanja u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Za ovu industriju su pravna usklađenost, porezne obveze, usklađenost s propisima te dozvole i licence od najveće važnosti; dok su uvjeti na tržištu rada i recesija uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu važni. 5.4. Ostala prerađivačka industrija (C minus C10, C11, C12, C19 and C23) Ostala prerađivačka industrija predstavlja jezgru prerađivačke industrije, osim prehrambene industrije, duhana, prerade nafte i nemetalnih mineralnih koje smo povezali s drugim sektorima. Jezgra prerađivačke industrije koja predstavlja više od 20% BDP-a smanjila se tijekom recesije, kako u pogledu broja zaposlenih i broja tvrtki, a bruto plaće su počele rasti tek u trećoj godini recesije, kada je dovoljno zaposlenih smanjeno kako bi se dobilo povećanje produktivnosti. Neki od prerađivačke industrije podsektora također su bili zaštićeni više godina prije pristupanja: Odjeća, obuća i kožarska industrija (subvencije); Drvna industrija (subvencije); Proizvodnja metala (potpore); Brodogradnja (subvencije), te u tim sektorima očekujemo nastavak restrukturiranja u sljedećih godinu i pol. 112 Sektorski profili i preporuke Tablica 5.4.1. Ostala prerađivačka industrija Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 163.589 6.618,00 20.239 2010 2011 158.114 155.788 6.617,00 6.702,00 18.970 17.568 2012 147.080 6.828,00 16.755 2013 144.876 6.943,00 16.503 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. Prema upitniku, tvrtke u ovom sektoru očekuju veliki rast njihove skupine širom svijeta, umjerene izglede, odnosno status quo u drugim aspektima poslovanja u Hrvatskoj, Hrvatske vis-à-vis Jugoistočne Europa i ostatak sektora u Hrvatskoj. Za ovu industriju pravna usklađenost i recesija uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu su od najveće važnosti; dok su propisi, dozvole i licence, porezne obveze kao i uvjeti na tržištu rada su važni. 5.5. Trgovina (G) Sektor trgovine smanjivao se kako u pogledu broja zaposlenih i broja tvrtki do 2012, i polako se oporavlja u 2013. Ovaj sektor je obilježen vladajućim položajem najvećeg maloprodajnog lanca što se donekle olakšalo ulaskom Hrvatske u EU. Očekujemo povećanje konkurentnosti i restrukturiranje u sljedećim godinama. Tablica 5.5.1. Trgovina Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 209.477 6.518,00 49.330 2010 186.627 6.575,00 45.624 2011 180.715 6.659,00 41.834 2012 178.202 6.724,00 39.908 2013 178.916 6.769,00 40.000 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. Prema upitniku, tvrtke u ovom sektoru očekuju veliki rast od svoje skupine u svijetu, širenje poslovanja, investicija i zapošljavanja u Hrvatskoj, status quo u razvoju u drugim zemljama Jugoistočne Europe. Za ovu industriju su porezne obveze, dozvole i licence kao i uvjeti na tržištu rada od najveće važnosti; dok su pravne usklađenosti, propisima, i recesija uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu važni. 5.6. Turizam (I) Turizam je jedan od sektora koji pokazuje trend rasta te je jedan od potencijalnih područja rasta Hrvatske. Pad broja zaposlenih i bruto plaće dogodilo u drugoj godini recesije, ali su rasli do danas. U isto vrijeme, broj tvrtki u sektoru je pao uslijed konsolidacije i aglomeracije u sektoru. Tablica 5.6.1. Turizam Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 41.717 2010 38.884 2011 39.987 2012 41.472 2013 44.516 6.473,00 6.397,00 6.473,00 6.602,00 6.828,00 20.388 19.469 18.324 17.545 17.700 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. 113 Sektorski profili i preporuke Prema upitniku, tvrtke u turizmu očekuju umjeren rast od svoje skupine u svijetu, širenje svog poslovanja i zapošljavanja te širenje njihovih izvoza iz Hrvatske, ali status quo u zbivanjima u drugim zemaljama Jugoistočne Europe. Za ove industrije na tržištu rada i recesija uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu je od najveće važnosti; sukladnost s propisima, porezne obveze, kao i dozvole i licence su važni; dok je pravna usklađenost je umjereno važna. 5.7. Transport (H) Transportni sektor je onaj koji ima dominantnu ulogu države. Većina subjekata su u državnom vlasništvu, loše se upravlja s njima i imaju viška radne snage. Ovaj sektor još uvijek pokazuju posljedice dugotrajne prakse državnih ugovora, monopola, potpora i subvencija. Otvaranje sektora bilo je samo na papiru, a svjedoci smo utjecaja postojećih kompanija, te privatizacije i drugih tendera kojimi se rade u netransparentan način i način neuobičajen zajedničkoj poslovnoj praksi EU. Tu je dugo očekivano restrukturiranje došlo u ovaj sektor potaknuto recesijom što se pokazuje padom broja zaposlenih i poduzeća, ali osim energije, ovaj sektor je također jedan koji bi mogli primiti veliku količinu sredstava EU. Tablica 5.7.1. Transport Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 65.347 8.643,00 11.706 2010 61.389 8.593,00 10.853 2011 60.813 8.778,00 9.815 2012 59.995 8.849,00 9.208 2013 57.569 9.098,00 9.000 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. Prema upitniku, glavni problemi su još uvijek visoke angažman države u sektoru koji donosi pretjeranu reguliranost i ovisnost o raznim dozvolama; lošu kvalitetu u infrastrukturi zbog lošeg upravljanja u poduzećima u državnom vlasništvu. U ovom sektoru pravna usklađenost, poštivanje propisa i dozvole i licence su izuzetno važni, a sve ostalo nije toliko važno. 5.8. ICT (J) ICT sektor je jedan od sektora koji su imali porast od zaposlenika i bruto mjesečne plaće unatoč recesiji. Broj tvrtki je padao do 2011, te je uskrsnuo odonda. Premda su dio ovog sektora telekomunikacije koje imaju vladajući položaj jednog igrača, a otvaranje u EU i novi propis EU o roamingu će potaknuti restrukturiranje u sljedećih nekoliko godina, Vlada je također uočila njihovu dobit kao izvor za popunjavanje državnog deficita kroz povećanje koncesije što će sigurno na kraju povećati troškove za ostatak gospodarstva i na kraju više cijene telekoma i produljenje ulaganja za bolje usluge. Nadamo se da više ne bude mjera poput ove. Tablica 5.8.1. ICT Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 29.864 11.144,00 6.034 2010 30.340 11.456,00 5.849 2011 2012 2013 31.556 31.808 32.134 11.740,00 11.908,00 12.026,00 5.835 5.848 5.900 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. Prema upitniku, tvrtke u tom sektoru očekuju status quo svoje skupine u svijetu i zapošljavanja u Hrvatskoj, dok očekuju umjerene do većih prepreka za druge aspekte poslovanja u Hrvatskoj i 114 Sektorski profili i preporuke jugoistočnoj Europi. Za ovu industrije su pravna usklađenost, porezne obveze, usklađenost s propisima i dozvole i licence je od najveće važnosti; dok su uvjeti na tržištu rada i recesija uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu je važno. 5.9. Financijske usluge (K) Financijske usluge su doživjele pad broja tvrtki i broja zaposlenih u 2010, ali je porastao odonda u obje kategorije, kao i u bruto mjesečnim plaćama. Financijski sektor se nekoliko puta spominjao kao mogući cilj za nove poreze kako bi se popunio državni deficit. Ovisno o vrsti mjere to bi moglo ometati rast, povećati nelikvidnost u sustavu, pristrano utjecati na mala i srednja poduzeća, a moglo bi izazvati nove troškove zaduživanja za gospodarstvo, a kamoli povećati rizike i nepredvidljivost hrvatskog gospodarstva. Tablica 5.9.1. Financijske usluge Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 37.098 11.455,00 1.300 2010 35.497 11.915,00 1.234 2011 36.239 12.357,00 1.260 2012 36.467 12.143,00 1.268 2013 36.502 12.228,00 1.270 Izvor: DZS, FINA; izračun CID. Prema upitniku, tvrtke u tom sektoru očekuju status quo svoje skupine u svijetu i zapošljavanja u Hrvatskoj, te umjerene do veće prepreke za druge aspekte poslovanja u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Za ovu industriju pravna usklađenost, porezne obveze, usklađenost s propisima i dozvole i licence su od najveće važnosti; dok su uvjeti na tržištu rada i recesija uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu važni. 5.10. Profesionalne, osobne i ostale usluge (M, N) Profesionalne, osobne i ostale usluge su još jedan sektor u kojem Hrvatska sve više raste u broju zaposlenih, nakon kratkog pada u 2010. Broj tvrtki je padao do 2011. godine, ali su porasle odonda. Table 5.10.1. Professional, personal and other services Broj zaposlenih Prosječna bruto mjes. plaća, kune Broj tvrtki 2009 2010 2011 2012 2013 82.728 81.462 82.045 82.705 84.760 11.201,00 10.642,00 10.457,00 10.724,00 10.952,00 30.218 26.408 25.586 27.006 27.680 Izvor: DZS, FINA, izračun CID. Prema upitniku, tvrtke u tom sektoru očekuju umjeren rast za sektor diljem svijeta i njihovu operaciju, izvoz i zaposlenost u Hrvatskoj, ali status quo za druge aspekte poslovanja u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Za ovaj sektor događaji na tržištu rada i recesija uzvodno / nizvodno u poslovnom procesu su važni; dok su pravna usklađenost, porezne obveze, usklađenost s propisima i dozvole i licence od umjerene važnosti. 115 Sektorski profili i preporuke Literature / Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 116 Babić, Ante, and Tihomir Stučka, “Determinants of FDI in CEEC and Baltic Countries”, (2001), International conference “Fourth International Conference on Enterprise in Transition” of Economic Faculty University of Split, Hvaru 24-26 May 2001. Commission Staff Working Document: Assessment of the 2014 national reform programme and convergence programme for Croatia SWD(2014)412 Commission Staff Working Document: Progress towards completing the Internal Energy Market – Country Reports SWD(2014)311 Communication from the Commission to the Parliament and Council: Monitoring Report on Croatia’s accession preparations 2013 Croatia’s National Reform Programme (April 2014) Croatian National Bank, Bulletin, various issues, Zagreb European Commission Recommendation for Council Recommendation on Croatia’s 2014 national reform programme and delivering a Council opinion on Croatia’s 2014 convergence programme COM(2014)412 FIC, “White Book – Bijela knjiga 2013”, Zagreb UNCTAD, “Trade and Development Report”, various years, Geneva. UNCTAD, “World Investment Report 2013”, and other years, Geneva. Škudar, Alen, “Survey and Analysis of Foreign Direct Investment in the Republic of Croatia”, (2004), CNB Survey S-9, http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/s-009.pdf, Croatian National Bank, Zagreb World Bank, “World Development Report”, various years, Washington D.C., World Economic Forum, “Foreign Direct Investment as a Key Driver for Trade, Growth and Prosperity: The Case for a Multilateral Agreement on Investment”, Global Agenda Council on Global Trade and FDI, 2013, WEF, Davos Sektorski profili i preporuke Glossary / Rječnik BDP - Bruto domaći proizvod; mjera ekonomske ektivnosti. CIS - Commonwealth of Independent States – Zajednica neovisnih država – trgovinska zajednica bivših sovjetskih republika (od 1990-tih neovisnih država) oko Rusije. CNB – Croatian National Bank; Hrvatska narodna banka. CSB – Croatian Statistics Bureau; Državni zavod za statistiku (DZS). DnB – Dunn and Bradstreet - međunarodna rejting agencija, ECB –European Central Bank; Europska središnja banka sa sjedištem u Frankfurtu, upravlja zajedničkom valutom, eurom. EDP – Excessive Deficit Procedure – procedure of corrective economic policies for EU member states that have adjusted deficit higher than 3% of GDP; Procedura Prekomjernog deficit – procedura korektivnih ekonomskih politika za EU zemlje koje imaju prilagođeni deficit veći od 3% BDPa. EU – Europska unija EUR, € – oznaka za euro, europsku jedinstvenu valutu. FIC – Foreign Investors Council – Udruga stranih ulagača Fitch – Fitch – međunarodna rejting agencija, FDI – Foreign Direct Investment – strane direktne investicije; obično se definiraju kad strani vlasnik kupi 10% ili više udjela u nekoj tvrtki. GDP – Gross Domestic Product; BDP ili Bruto domaći proizvod – mjera ekonomske ektivnosti GVA – Gross Value Added; BDV ili Bruto dodana vrijednost – mjera ekonomske aktivnosti slična BDPu. ICT – Information and Communication Technologies – Informacijske i komunikacijske tehnologije. IMF – International Monetary Fund; Međunarodni Monetarni Fond (MMF), međunarodna institucija za stabilnost međunarodnih plaćanja i međunarodnu likvidnosti sa sjedištem u Washingtonu. M&A – Mergers and Acquisitions – Spajanja i akvizicije; izraz koji objedinjuje kupnju i kosolidaciju tvrtki u sustav tvrtke koja započinje akviziciju ili spajanje. Moody’s – Moody’s – međunarodna rejting agencija OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, međunarodna organizacija sa sjedištem u Parizu. S&P – Standard and Poor’s – međunarodna rejting agencija, R&D -research and development – istraživanje i razvoj (R&D) RIA - Regulatory Impact Assessment; Procjena učinaka propisa (PUP). SME – Small and Medium Enterprises – mala i srednja poduzeća; često se uzimaju kao grupa za fokus ekonomskih politika. TNC – Trans-National Company ili Trans-National Corporation – transnacionalna kompanija ili transnacionalna korporacija (tvrtka); tvrtka koja ima podružnice u više od jedne zemlje, često se naziva i multinacionalka ili multinacionalna kompanija. UNCTAD – UN-ova konferencija za trgovinu i razvoj – dio UNa koji se bavi međunarodnom trgovinom i razvojem, ima službene podatke o međunarodnim investicijama u obliku World Investment Report-a (WIR). US$, USD - oznaka za američki dolar World Bank – Svjetska banka; popularni naziv za IBRD međunarodnu banku za obnovu i razvoj sa sjedištem u Washingtonu. 117 FIC MEMBERS 2014 – ČLANOVI FICa 2014 118 119